PRAVO NA PRAVINO SUENJE SUKLADNO EUROPSKOJ KONVENCIJI O LJUDSKIM

PRAVIMA (LANAK 6.)

PRIRUNIK ZA ODVJETNIKE

Izraen uz velikodunu potporu Instituta Otvoreno drutvo

UPORABA OVOGA PRIRUNIKA

[Ovaj prirunik izraen je u okviru Europskoga programa organizacije INTERIGHTS za
projekte edukacije u Srednjoj i Istonoj Europi i bivem Sovjetskom Savezu. Namijenjen je
pravnicima kao literatura o Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Prirunik je formatiran i
moe se periodiki aurirati na mrenoj stranici organizacije INTERIGHTS.
Ovaj prirunik obuhvaa presude Europskoga suda za ljudska prava do sijenja 2008.
godine. Autori snose odgovornost za sve pogreke, propuste ili nedostatke. Prirunik je
dostupan i u drugim formatima na zahtjev.]
ZAHVALE
INTERIGHTS zahvaljuje svima koji su bili ukljueni u izradu ovoga prirunika. Doina Ioana
Straisteanu, pravnica u Europskome programu organizacije INTERIGHTS, urednica je i
jedna od autorica ovoga prirunika. Yonko Grozev bio je vanjski urednik, a Dovydas
Vitkauskas i Sian Lewis Anthony takoer su odradili velik dio urednikoga posla.
INTERIGHTS je zahvalan svojim brojnim pripravnicima i volonterima koji su doprinijeli
istraivanjima za izradu ovoga prirunika.
Prije svega, INTERIGHTS bi elio zahvaliti Institutu Otvoreno drutvo, bez ije novane i
drugih oblika potpore ovaj projekt ne bi mogao biti zavren.
Izdava
INTERIGHTS
Lancaster House
33 Islington High Street
London N1 9LH
UK
Tel: +44 (0)20 7278 3230
Fax: +44 (0)20 7278 4334
E-mail: ir@interights.org
www.interights.org
INTERIGHTS [_____] 2006
Sva prava pridrana. Nijedan dio ove publikacije ne smije se umnaati bez prethodnog
doputenja izdavaa. INTERIGHTS zadrava sva autorska prava. Dio publikacije moe se
prenijeti u bilo kojem obliku ili pomou bilo kojega sredstva (elektronikog, mehanikog, za
umnoavanje, snimanje ili drugih sredstava) bez traenja prethodnog doputenja izdavaa.
ISBN[_____________]

SADRAJ
1. UVOD ...............................................................................................................................2
1.1. Osobitosti i ustroj lanka 6. ...........................................................................................2
1.1.1
Autonomna narav ...............................................................................................3
1.1.2
Razlika u postupovnoj zatiti ..............................................................................3
1.1.3
Doktrina etvrtoga stupnja ..................................................................................3
2. OPSEG ZATITE .............................................................................................................3
2.1. Primjenjivost lanka 6....................................................................................................3
2.2. Graanska prava i obveze ..........................................................................................4
2.2.1. Spor (osporavanje) oko prava..............................................................................4
2.2.2. Utvrivanje prava....................................................................................................7
2.2.3. Graansko pravo..................................................................................................8
2.3. Optunica za kazneno djelo......................................................................................13
2.3.1. Karakterizacija prema nacionalnim tijelima ..........................................................14
2.3.2. Narav kaznenog djela...........................................................................................14
2.3.3. Narav i stupanj teine kazne ................................................................................15
2.4. Primjenjivost lanka 6. u istranom postupku, albenom, ustavnom i drugim srodnim
albenim postupcima..........................................................................................................17
3. TEMELJNA PRAVA KOJA JAMI LANAK 6. STAVAK 1................................................19
3.1. Pravo na sud ...............................................................................................................19
3.1.1. Pristup sudu..........................................................................................................19
1.1.4
Pravo na pravnu sigurnost i izvrenje sudskih presuda....................................24
3.2. Neovisan i nepristran sud ustanovljen zakonom .........................................................26
3.2.1
Sud ustanovljen zakonom.................................................................................26
3.2.2. Neovisnost............................................................................................................28
3.2.3. Nepristranost .......................................................................................................29
3.3. Pravinost postupka ....................................................................................................32
3.3.1. Akuzatorni postupak .............................................................................................32
3.3.2.
Naelo jednakosti oruja..................................................................................34
3.3.3. Pravo na javnu raspravu.......................................................................................37
3.3.4. Specifina obiljeja pravinosti u kaznenom postupku.........................................42
3.3.5. Obrazloena presuda .......................................................................................47
3.4. Suenje u razumnom roku ..........................................................................................49
3.4.1. Sluajevi koji zahtijevaju posebnu panju ............................................................50
3.4.2. Razdoblje koje treba uzeti u obzir ........................................................................50
3.4.3. Sloenost predmeta..........................................................................................51
3.4.4. Ponaanje stranaka ..........................................................................................51
4. PRETPOSTAVKA NEVINOSTI LANAK 6. STAVAK 2. ................................................53
5. OSNOVNA PRAVA NA OBRANU U KAZNENOM POSTUPKU LANAK 6. STAVAK 3.
...............................................................................................................................................56
5.1. Obavjetavanje o optunici - lanak 6. stavak 3. toka (a) .........................................56
5.1.1. Potrebne informacije.........................................................................................56
5.1.2. Pravo na informaciju u najkraem roku"..............................................................58
5.1.3. Informacije na jeziku koji razumije" .....................................................................59
5.2. Odgovarajue vrijeme i mogunosti za pripremu obrane - lanak 6. stavak 3. toka (b)
...........................................................................................................................................59
5.2.2. Mogunosti ...........................................................................................................60
5.3.1. Pravo optuenog da se brani sam i mogunost odabira branitelja.......................61
5.3.2. Ogranienja pristupa odvjetniku u fazi prije poetka suenja...............................63
5.3.3. Povjerljiva i uinkovita komunikacija s odvjetnikom..............................................64
5.4 Pravo na ispitivanje svjedoka - lanak 6. stavak 3. toka (d) .......................................66
5.4.1. Pravo na pozivanje svjedoka obrane....................................................................67
5.4.2. Pravo optuenog da ispituje ili dade ispitati svjedoke optube.............................68
5.5. Besplatna pomo tumaa lanak 6. stavak 3. toka (e) ...........................................70
6. POZIVANJE NA SUDSKU PRAKSU..................................................................................71
6.1. Odluke o doputenosti................................................................................................71
6.2. Presude .......................................................................................................................72

1. UVOD
lanak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima (Konvencije) propisuje sljedee:
1. Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske naravi ili u sluaju podizanja
optunice za kazneno djelo protiv kojeg svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud pravino, javno i u razumnom roku ispita njegov sluaj.
Presuda se mora izrei javno, ali se sredstva priopavanja i javnost mogu iskljuiti iz
cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nuni u demokratskom drutvu
radi interesa morala, javnog reda ili dravne sigurnosti, kada to nalau interesi
maloljetnika ili privatnog ivota stranaka to trae, ili u opsegu koji je po miljenju suda
bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti tetna za
interes pravde.
2. Svatko optuen za kazneno djelo smatrat e se nevinim sve dok mu se ne dokae
krivnja u skladu sa zakonom.
3. Svatko optuen za kazneno djelo ima najmanje sljedea prava:
(a) da u najkraem roku bude obavijeten, potanko i na jeziku koji razumije, o
rirodi i razlozima optube koja se podie protiv njega;
(b) da ima odgovarajue vrijeme i mogunost za pripremu svoje obrane;
(c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno
sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalau
interesi pravde;
(d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optube i da se osigura prisutnost i
ispitivanje svjedoka pod istim uvjetima kao i svjedoka optube;
(e) besplatnu pomo tumaa ako ne razumije ili ne govori jezik koji se
upotrebljava na sudu.
1.1. Osobitosti i ustroj lanka 6.
lanak 6. jami pravo na pravino suenje koje je od temeljne vanosti u demokratskome
drutvu te zauzima sredinje mjesto u sustavu Konvencije. Predmet i svrha ovoga lanka
utjelovljuju naelo vladavine prava na kojemu se temelji i gradi takvo drutvo te odraavaju
dio zajednike batine drava lanica Konvencije sukladno Preambuli Konvencije.
Podnositelji zahtjeva Europskome sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Sudu) najee
se pozivaju upravo na ovaj lanak Konvencije. Zbog toga ne udi injenica da postoji iroka
sudska praksa vezana za primjenu predmetne odredbe. Nadalje, u skladu s premisom da je
Konvencija ivui instrument, praksa Suda vezana za lanak 6. postupno se razvijala tijekom
godina te danas obuhvaa jo uvijek rastui dijapazon sudskih postupaka.

1.1.1 Autonomna narav

Kao i u drugim odredbama Konvencije, mnogi pojmovi iz lanka 6. stavka 1. sadre znaenje
autonomnosti i trae tumaenje koje bi se moglo razlikovati od tumaenja domaega prava ili
nacionalnih tijela. Stoga se pravo na pravino sasluanje iz lanka 6. ne primjenjuje na sve
sudske postupke na domaoj razini. Oba pojma koja se rabe u Konvenciji utvrivanje
optunice za kazneno djelo i utvrivanje prava i obveza graanske naravi su
autonomna, stoga se njihov sadraj moe razlikovati od njihovih kvalifikacija u nacionalnom
zakonodavstvu. Drugim rijeima, nomenklatura koju pridaje domae pravo nije presudna za
predmet spora. Prema svojim vlastitim utemeljenim kriterijima, Sud e, sa stajalita gornje
odredbe, odluiti o tome treba li odreeni postupak smatrati kaznenim ili postupkom koji se
odnosi na graanska prava i obveze.

1.1.2 Razlika u postupovnoj zatiti

Dok stavci 2. i 3. lanka 6 sadre posebne odredbe koje navode dodatne postupovne norme
koji se primjenjuju samo na one koje se tereti za kazneno djelo, lanak 6. stavak 1. odnosi
se istovremeno na graanske i kaznene postupke. Vano je primijetiti da se veina
sporova, na koje se Sudu skretala pozornost pod kaznenim okriljem lanka 6., odnosila na
pravinost formalnih radnji raznih dravnih dunosnika u fazi istrage, suenja ili albe
ishod kojih je bilo proglaavanje neke osobe krivom. Meutim, sporovi na koje se Sudu
skretala pozornost pod graanskom odrednicom lanka 6. dodiruju tri razliite skupine
problema: a) nedostatak pristupa sudu za utvrivanje graanskoga spora, b) pravinost
sudskoga postupka bez ogranienoga pristupa sudu, c) pravo na pravodobno izvrenje
sudske presude u sluaju pozitivnog ishoda graanskoga spora. Te tri vrste problema
mogle bi proizlaziti iz zakonske zastare (primjerice kod donoenja sudske odluke ili albe) ili
iz posebnih radnji raznih tijela. Stoga postoje ili ne postoje razliite vrste domaih pravnih
lijekova za svaki od ovih posebnih problema, s naznakon da e Sud razliito primjenjivati
lanak 35. stavak 1. Konvencije iscrpljivanje domaih pravnih lijekova i pravila razdoblja od
est mjeseci ovisno o prirodi spora za koji podnositelj zahtjeva tvrdi da kri lanak 6. stavak
1. u vezi s graanskim sporom.
1.1.3 Doktrina etvrtoga stupnja
Zadaa je Suda u vezi s zahtjevom sukladno odredbi lanka 6. ispitati je li postupak u cjelini
bio pravian i u skladu s posebnim jamstvima propisanim ovom odredbom (vidi, uz ostalu
pravnu dokumentaciju, predmet Bernard protiv Francuske 1998.). Vano je imati na umu
da, prema lanku 6., Sud nema nadlenost ponovno pokrenuti domai sudski postupak ili
zamijeniti zakljuke domaih sudova svojim zakljucima o injenicama ili nacionalnom
zakonodavstvu. Primjerice, ako je podnesena alba zbog provedbe kaznenog postupka na
nain koji iskljuuje naelo pravinosti, Sud e se u pravilu usredotoiti na okolnosti koje
pokazuju je li podnositelj zahtjeva temeljem optunice dobio dovoljan broj prilika da izloi
injenice i ospori dokaze koje smatra pogrenima. Za razliku od nacionalnog
prvostupanjskog suda ili albenog suda, prema lanku 6., Sud se u naelu ne bavi pitanjima
jesu li domai sudovi utvrdili injenino stanje na temelju primjerenoga tumaenja dokaza, je
li prihvaanje odreenoga dokaznog materijala bilo pravovaljano sa stajalita domaeg
kaznenog postupka, jesu li pravne injenice domaih sudova u skladu s odredbama
materijalnog kaznenog prava drave potpisnice ili je li kazna bila primjerena. Sud ovo naelo
naziva doktrinom etvrtoga stupnja jer ne eli da ga se smatra viim stupnjem u redovnom
albenom postupku.

2. OPSEG ZATITE

2.1. Primjenjivost lanka 6.

3

Postoji pitanje praga primjenjivosti lanka 6., to jest mogu li se odreeni sudski postupci
nazivati utvrivanjem graanskih prava i obveza ili u sluaju podizanja optunice za
kazneno djelo. U sluajevima kada se postupak moe svrstati u jednu od ove dvije
kategorije, primjenjuje se lanak 6. stavak 1. Nadalje, ako se postupak moe nazvati
utvrivanjem optunice za kazneno djelo, onda se primjenjuju i lanak 6. stavci 2. i 3.
2.2. Graanska prava i obveze
Kako bi se lanak 6. mogao primjenjivati pod graanskom odrednicom, prvo mora postojati
spor (osporavanje) glede nekog prava ili obveze. Zatim, to pravo mora imati temelj u
nacionalnom zakonodavstvu. Nadalje, u relevantnom sporu to pravo mora biti utvreno na
izravan i presudan nain. Konano, to pravo ili obveza mora biti graanske naravi. Samo
ako podnositeljev zahtjev proe sve gore navedene provjere, Sud e isti poeti razmatrati u
pogledu spornog domaeg postupka kojim je prekrena odredba lanka 6. Konvencije.
Razvidno je da pojam graanska prava i obveze pokriva redovne graanske parnice koje
imaju dominantna obiljeja privatnoga prava, poput sporova izmeu privatnih pojedinaca u
vezi s, primjerice, postupcima u deliktnom, ugovornom i obiteljskom pravu. Meutim, mnogo
je tee utvrditi primjenu lanka 6. stavka 1. i na sporove izmeu pojedinaca i drave u
pogledu prava koja prema nekim pravnim sustavima ulaze u domenu javnog, a ne privatnog
prava. Od poetka, Sud je zauzeo stajalite da se na pitanje odnosi li se spor na
graanska prava i obveze ne moe odgovoriti samo upuivanjem na nain na koji ga se
razmatra prema domaemu pravu tuene drave. Taj pojam ima autonomno znaenje
prema Konvenciji. Svaki drugi pristup omoguio bi dravi ugovarateljici da jednostavno
zaobie jamstva za pravino suenje prema lanku 6. stavku 1. svrstavanjem razliitih
pravnih podruja u javna ili upravna, to bi poluilo rizik nastanka nesuglasja u zatiti
prava na pravino suenje diljem Europe.
S druge strane, zbog ovog odbijanja Suda da uzme u obzir definicije nacionalnoga
zakonodavstva u utvrivanju graanskoga spora, tee je ustanoviti je li odreena vrsta
spora obuhvaena domenom koja je zatiena prema lanku 6. Sud je utemeljenje pronaao
na raznim elementima poput gospodarske naravi relevantnoga prava te njegove definicije u
nacionalnom zakonodavstvu, to je omoguilo postupno irenje spora koji pokriva lanak 6. i
nesuglasje oko nekih pitanja poput primjenjivosti lanka 6. na sporove oko zapoljavanja
dravnih slubenika. Opa smjernica koja proizlazi iz sudske prakse jest da stajalite
domaega zakona nije presudno te da se u obzir uzimaju i materijalni sadraj, narav i uinci
relevantnoga prava.
2.2.1. Spor (osporavanje) oko prava
U domaem zakonodavstvu trebao bi postojati spor oko ili osporavanje (pojam je izveden iz
francuske inaice teksta lanka 6.) priznatih prava i obveza, barem na uvjerljivim osnovama.
Oznaka koja se pridjeva problemu koji podlijee sporu u domaemu pravu nije konana; kao
to e se vidjeti, ono to je vano jest narav ovoga problema. Pitanja o postojanju spora
esto su postavljana u predmetima koji su se odnosili na primanje ili ponovno primanje u
struna tijela poput odvjetnike komore i lijenikih vijea, u kojima je lanstvo nuno za
pravovaljano obnaanje tih struka. Pojavila su se i u brojnim drugim kontekstima. Sporovi koji
prizivaju zatitu prema lanku 6. ne moraju nastati samo izmeu privatnih osoba, nego i
izmeu privatne osobe i dravnoga tijela.
U predmetu Benthem protiv Nizozemske (1985.) podnositelj zahtjeva dobio je dozvolu za
voenje garae koja mu je zatim oduzeta. Podnositelj zahtjeva tvrdio je da sasluanja koja
su rezultirala oduzimanjem dozvole nisu bila u skladu s lankom 6. stavkom 1. Sud je
definirao odreena vana naela u vezi s tumaenjem pojma spor (osporavanje) u ovome
predmetu. Prvo, usklaenost s duhom Konvencije zahtjeva da se rije osporavanje (spor)
ne shvaa previe tehniki te da joj valja dati materijalno, a ne formalno znaenje. Drugo,
spor se moe odnositi ne samo na stvarno postojanje prava, nego i na njegov opseg ili nain
na koji ga se moe ostvarivati. Tree, spor se moe odnositi i na injenina i na pravna
pitanja. Nadalje, mora biti vjerodostojan i ozbiljne naravi. Konano, dok pojam spor pokriva
4

sve postupke iji je ishod presudan za graanska prava i obveze neke osobe, relevantni spor
ne smije imati slabu povezanost ili nepredvidljive posljedice u pogledu tih prava ili obveza.
Stoga graanska prava i obveze moraju biti predmetom ili jednim od predmeta spora, a ishod
postupka mora biti izravno presudan za to pravo. U vezi s injenicama u predmetu Benthem
Sud je presudio da je spor izmeu podnositelja zahtjeva i nizozemskih vlasti mogao proizai
glede stvarnog postojanja prava na dozvolu kako je tvrdio podnositelj zahtjeva. Tomu je
posebice bilo tako zato to je podnositelj zahtjeva mogao koristiti garau na temelju izdane
dozvole bez krenja zakona te je sudski postupak bio presudan za njegovo pravo. Stoga se
imao primijeniti lanak 6. stavak.1.
U predmetu H. protiv Belgije (1987.), podnositelj zahtjeva bio je izbaen s popisa
odvjetnike komore te se dva puta prijavio kako bi ga ponovno primili. Domai zakon
propisuje da osoba moe traiti ponovno primanje u odvjetniku komoru u roku od deset
godina ili kasnije ako postoje iznimne okolnosti. Podnositelju zahtjeva odbijeno je ponovno
primanje jer se prijavio po isteku roka od deset godina. Sud je presudio da se lanak 6.
stavak 1. primjenjuje samo na sporove (osporavanje) oko graanskih prava i obveza za
koje se moe rei da su, barem na uvjerljivim osnovama, priznati prema domaemu zakonu.
lanak 6. stavak 1. sam po sebi ne jami nikakav poseban sadraj graanskih prava i
obveza u domaim zakonima. Sud je primijetio da je uvjet iznimnih okolnosti ovisio o
tumaenju te da podnositelj zahtjeva stoga moe tvrditi, barem na uvjerljivim osnovama, da
ima pravo priznato prema belgijskome pravu na ponovnu prijavu u odvjetniku komoru. Sud
je takoer presudio da, unato injenici da je primanje u odvjetniku komoru imalo obiljeja
javnoga prava, odvjetnika praksa obuhvaa i mnoge funkcije koje su privatnopravne naravi,
stoga se mogao primijeniti lanak 6. stavak 1.
U predmetu Chevrol protiv Francuske (2003.) podnositeljici zahtjeva, francuskoj
dravljanki, odbijeno je primanje u lijeniko vijee na osnovi injenice da je imala alirsku
diplomu iz medicine. Francusko je zakonodavstvo propisivalo dva uvjeta za registraciju
lijenike prakse. Tonije, prvi je uvjet posjedovanje nunih kvalifikacija, a drugi francusko
dravljanstvo. Budui da nije bilo spora oko toga da je podnositeljica zahtjeva u naelu
potivala uvjet posjedovanja nunih kvalifikacija, Sud je istaknuo da podnositeljica zahtjeva
moe barem uvjerljivo tvrditi da prema francuskome zakonu ima pravo na primanje u
lijeniku struku. Stoga se lanak 6. stavak 1. mogao primijeniti na domai postupak zbog
utvrivanja toga prava.
U predmetu Van Marle protiv Nizozemske (1986.) podnositeljima zahtjeva odbijeno je
obnavljanje svjedodbe za bavljenje raunovodstvom zbog stupanja na snagu novog
posebnog zakonodavstva. Zadaa je tijela koje provodi zakon bila ocijeniti znanje i iskustvo
postojeih raunovoa kako bi oni mogli nastaviti obavljati struku ovlatenoga raunovoe.
Sud je presudio da je takva provjera znanja bila slina kolskom ili sveuilinom ispitu te da
je vrlo daleko od djelokruga rada suda, zbog ega jamstva iz lanka 6. ne pokrivaju proizala
nesuglasja.
U predmetu Georgiadis protiv Grke (1997.) podnositelj zahtjeva pritvoren je zbog
odbijanja vojne obveze iz vjerskih uvjerenja. Vrhovni upravni sud poslije je ustanovio kako je
njegovo odbijanje utemeljeno na domaem zakonu. Istovremeno, podnositelj zahtjeva nije
dobio nikakvo pravo na odtetu. Sud je presudio da je ishod postupka bio presudan da se
utemelji pravo podnositelja zahtjeva na odtetu zbog neopravdanoga pritvora koje je u
naelu postojalo u grkome zakonu. Stoga se spor odnosio na pravo u smislu lanka 6.
stavka 1.
U predmetu Mustafa protiv Francuske (2002.) podnositelj zahtjeva alio se na trajanje
postupka u vezi njegova zahtjeva za promjenom prezimena. Francuski zakon doputa osobi
da zatrai promjenu ako pokae opravdani interes, a interes e biti utvren prema diskreciji
upravnoga tijela. Sud je zakljuio da se predmetni spor odnosio na pravo za koje se moglo
rei, barem na uvjerljivim osnovama, da je priznato prema domaemu zakonu. Nadalje, Sud
je presudio da je pravo na ime graanske naravi u smislu lanka 6. stavka 1. (vidi i
poglavlje 2.2.3. u nastavku).

Sud je priznao da primjenjivost lanka 6. nije ograniena na pitanje postojanja osobnoga

prava ili obveze prema domaim zakonima, nego da ona takoer obuhvaa pitanja opsega i
naina ostvarivanja prava, kao to je naglaeno u kriterijima predmeta Benthem.
U predmetu Le Compte, Van Leuven i De Meyere protiv Belgije (1981.) podnositelji
zahtjeva, lijenici, bili su privremeno suspendirani iz lijenikoga registra na osnovi grubog
nemara u profesionalnoj djelatnosti. Drava je tvrdila, inter alia, da suspenzija ne naruava
pravo, nego samo privremeno ograniava njegovo ostvarivanje. Sud je presudio da
suspenzija predstavlja izravno i materijalno ometanje prava na nastavak obavljanja lijenike
profesije. injenica da je suspenzija bila privremena nije sprijeila naruavanje toga prava.
Stoga se mogao primijeniti lanak 6. stavak 1. na domai postupak u vezi pravovaljanosti
predmetne suspenzije.
Kako bi spor mogao biti zatien lankom 6. stavkom 1., on mora biti i vjerodostojan i
ozbiljan. U gore spomenutom predmetu Benthem protiv Nizozemske, u kojemu je Sud po
prvi put ustanovio ovo naelo, utvreno je da postoji vjerodostojan i ozbiljan spor u vezi sa
stvarnim postojanjem prava na dozvolu na koje se podnositelj zahtjeva pozivao. To je
potvreno injenicama kako je podnositelj zahtjeva tri godine vodio garau, u oekivanju
ishoda osporenoga postupka te da je ishod postupka bio izravno presudan za relevantno
pravo.
U predmetu Sporrong i Lonnroth protiv vedske (1982.) podnositeljima zahtjeva oduzeta
je imovina i bilo im je zabranjeno graditi nekoliko godina. alili su se da njihove tube s tim u
vezi nisu bile razmatrane na vedskim sudovima. Sud je primijetio da su podnositelji zahtjeva
smatrali pravno nevaljanim donoenje upravnih mjera koje su ozbiljno utjecale na njihovo
pravo na imovinu, a ishod je bio da su imali pravo na to da sud utvrdi pravovaljanost tih
mjera prema znaenju lanka 6. stavka 1.
Meutim, ako u domaem zakonu ne postoji utuiva alba zbog materijalnoga nacionalnog
prava, pojedinci ne mogu traiti primjenu lanka 6.
U predmetu M.S. protiv vedske (1997.) podnositeljica zahtjeva alila se da nije imala
pravo sudski zatraiti izuzee javnog otkrivanja njezine lijenike dokumentacije poslane u
osiguravajuu ustanovu u svrhu obrade njezine tube za naknadu tete zbog ozljede. Sud je
primijetio da, iako vedski zakon jami povjerljivost lijenike dokumentacije, on ujedno
namee i zakonsku obvezu otkrivanja u odreenim okolonostima, poput onih u vezi s
podnositeljicom zahtjeva. Stoga se nije moglo rei na uvjerljivim osnovama da je postojalo
pravo na spreavanje objave njezinih lijenikih podataka osiguravajuoj ustanovi.
Podnositeljica zahtjeva nije mogla tvrditi da postoji spor u pogledu bilo kojeg njezinog prava
u smislu lanka 6. stavka 1.
U predmetu Powell i Rayner protiv Ujedinjene Kraljevine (1990.) podnositelji zahtjeva
tvrdili su da ih je zakon spreavao da podnesu tubu protiv vlasti zbog uznemiravanja
povezanog s porastom buke u zranome prometu u zranoj luci Heathrow. Sud je presudio
da nacionalni zakon pravovaljano iskljuuje odgovornost vlasti u takvim okolnostima. Ishod je
bio da podnositelji zahtjeva nisu mogli tvrditi da imaju materijalno pravo na pravni lijek
prema engleskom zakonu. Prema tome, nije postojalo pravo priznato u domaem zakonu
zbog kojega bi se mogao primijeniti lanak 6. stavak 1. Na slian nain Sud je presudio da se
lanak 6. stavak 1. ne moe primijeniti zbog nepostojanja prava priznatog u domaemu
zakonu u predmetu Skorobogatykh protiv Rusije (2006.) Tu se podnositelj zahtjeva alio
kako su ga domae zatvorske vlasti odbile prevesti u sudnicu na sasluanje zbog predmeta
u kojem je traio odtetu od zatvorskih vlasti. Njegov se zahtjev temeljio na injenici da je
nekoliko zatvorenika koji su bili HIV pozitivni neko vrijeme bilo pritvoreno u njegovom
zatvoru. Sud je presudio da se, prema domaemu zakonu, odteta moe traiti samo za
dokazanu tetu, a za sve vrijeme trajanja domaega postupka podnositelj zahtjeva nije
posebno davao navode o osobnoj teti ili ometanju svojih osobnih prava, zbog ega je
domai sud u konanici odbacio njegovu tubu kao neosnovanu.1

Skorobogatykh protiv Rusije (2006.).

U predmetu Tinnelly protiv Ujedinjene Kraljevine (1998.) dravna odluka (certifikat) koja
se pozivala na osnove nacionalne sigurnosti sprijeila je podnositelje zahtjeva da sudu
predaju svoje zahtjeve vezane za odbijanje njihove ponude za izgradnju objekta. Sud je
presudio da zakon koji doputa upravi da izda certifikat nije automatski oduzimao
nadlenost sudova Ujedinjene Kraljevine te da ne postoji materijalna zabrana da
podnositelji zahtjeva pristupe sudu. lanak 6. stavak 1. mogao se primijeniti jer su
podnositelji zahtjeva mogli sporiti tu postupovnu zabranu (certifikat) prema domaemu
zakonu na osnovi skrivene namjere, primjerice.
U predmetu Gutfreund protiv Francuske (2003.) podnositelj zahtjeva optuen je za lake
kazneno djelo zbog kojega mu je uskraena pravna pomo. Razmatrajui radi li se ovdje o
graanskom aspektu lanka 6. stavka 1., Sud je primijetio da nacionalni zakon propisuje
samo mogunost za pravnu pomo, ali ne i pravo na nju, za onu vrstu kaznenoga djela za
koje je podnositelj zahtjeva bio optuen. Stoga nije bilo spora oko prava i nije se mogao
primijeniti lanak 6.
Sud je povukao razliku izmeu materijalnog nacionalnog prava i postupovnih zabrana koje
spreavaju zakonska prava. Sud je primijetio da ne bi bilo u skladu s vladavinom prava u
demokratskome drutvu da, primjerice, drava moe bez ogranienja ili nadzora suda,
ukloniti iz nadlenosti domaih sudova cijeli raspon graanskih parnica ili dati imunitet od
graanske odgovornosti velikim skupinama ili kategorijama ljudi. Proizlazi da bi se takva
zabrana smatrala postupovnom zabranom. Meutim, osnovni je problem kako utvrditi to
predstavlja materijalnu zabranu, za koju se ne primjenjuje lanak 6. stavak 1., a to
postupovnu zabranu, za koju se moe primijeniti lanak 6. stavak 1.
U predmetu Markovi protiv Italije (2006.) Sud je morao preispitati tubu roaka osoba
ubijenih u zranom napadu NATO-a na Radio Televiziju Srbije (RTS) u Beogradu u travnju
1999. Oni su se alili da su talijanski sudovi odbili razmotriti njihove odtetne zahtjeve.
Presudivi da se lanak 6. stavak 1. nije mogao primijeniti, Sud je obrazloio da zabrana
parnice prema talijanskom zakonu nije bila imunitet od parnice, nego pravilo materijalnog
prava koje iskljuuje bilo kakvu mogunost da se drava smatra odgovornom za djela
vanjske politike, poput rata.
U predmetu Roche protiv Ujedinjene Kraljevine (2005.) Veliko vijee Suda ustanovilo je
sljedee: u procjeni postojanja prava i utvrivanju materijalnih ili postupovnih obiljeja
spornoga domaeg ogranienja, polazite su odredbe relevantnoga domaeg zakona i
njihovo tumaenje od strane domaih sudova. Ondje gdje su, osim toga, vrhovni nacionalni
sudovi na opsean i uvjerljiv nain analizirali tonu narav spornoga ogranienja, na osnovi
relevantne sudske prakse u vezi s Konvencijom i naelima koja iz nje proizlaze, Sud e
trebati jake razloge da donese drugaiji zakljuak od onoga koji su donijeli ti sudovi te
vlastitim stajalitima zamijeni stajalite nacionalnih sudova po pitanju tumaenja domaega
prava i zakljui, suprotno njihovom stajalitu, da je mogue da postoji pravo koje priznaje
domai zakon.
Postoji li spor oko prava ili obveze koji je utemeljen na domaem zakonu?
Postoji li domaa sudska praksa koja je u skladu sa znaenjem pojmova spor i pravo u
Konvenciji?
2.2.2. Utvrivanje prava
U skladu s kriterijima predmeta Benthem (vidi poglavlje 2.2.1. gore), da bi ishod spora
predstavljao utvrivanje graanskih prava i obveza, on mora biti izravno presudan za ta
prava ili obveze. Relevantna prava moraju biti sredinja u postupku, a ne sporedna, nejasno
ili slabo povezana s ishodom relevantnoga domaeg postupka. Ako je uinak prava koje se
trai previe nejasan u odnosu na spornu odluku, ne moe se primijeniti lanak 6. Sud je
utvrdio i da je narav tijela kojemu je povjerena nadlenost u nekome predmetu od male
vanosti. Ono moe biti sud, tribunal, lokalno tijelo, struno tijelo, itd. Sve dok relevantno
tijelo ima ovlast utvrivati graanska prava i obveze neke osobe, moe se primjenjivati
lanak 6.
7

Predmet Ringeisen protiv Austrije (1973.) prvi je predmet u kojemu je Sud razmatrao
primjenjivost lanka 6. prema graanskoj odrednici. U tom je predmetu podnositelj zahtjeva
sklopio ugovor s jednim branim parom o prodaji zemljita. Meutim, upravno tijelo odbilo je
odobriti prodaju zemljita. Sud je presudio da za primjenu lanka 6. stavka 1. nije nuno da
obje stranke u postupku budu osobe privatnog prava. Tekst lanka 6. stavka 1. mnogo je iri
i pokriva sve postupke iji je ishod presudan za prava i obveze privatnog prava. Stoga je
mala vanost prirode zakonodavstva koje odreuje utvrivanje spora (graansko, trgovako,
upravno pravo itd.) i tijela kojemu je povjerena nadlenost u sporu (temeljni sud, upravno
tijelo itd.). Sud je ustanovio da je podnositelj zahtjeva, kupivi imovinu od branoga para,
imao pravo na odobrenje ugovora o prodaji koji su oni s njim sklopili, ako je on, kao to je
tvrdio, ispunio uvjete postavljene u Zakonu. Iako su relevantna tijela primijenila upravno
pravo u donoenju odluke o odobravanju ili ne odobravanju prodaje, njihova je odluka bila
presudna za odnose u graanskome pravu izmeu podnositelja zahtjeva i branog para.
Stoga se mogao primijeniti lanak 6. stavak 1.
U predmetu Fayed protiv Ujedinjene Kraljevine (1994.) Sud je smatrao da se na istragu
inspektora koje je imenovalo Ministarstvo trgovine i industrije u vezi s preuzimanjem
Harrodsa od strane podnositelja zahtjeva nije mogla primijeniti zatita iz lanka 6. stavka 1.,
iako su podnositelji zahtjeva tvrdili da je njihov ugled (graansko pravo) bio ugroen. Sud je
ustanovio da je svrha istrage, javnoga izvjea koje je obuhvaalo mnoge injenice poput
obiteljske povijesti i bogatstva podnositelja zahtjeva, bila utvrditi i zabiljeiti injenice koje bi
se naknadno mogle uporabiti kao osnova za pokretanje postupka od strane drugih nadlenih
tijela tuiteljskih, regulatornih, disciplinskih ili ak zakonodavnih. Sud je bio zadovoljan
funkcijama koje su obavili inspektori, a koje su u osnovi bile istrane te injenicom da oni
nisu bili ovlateni za bilo kakva pravna utvrivanja kaznene ili graanske odgovornosti u vezi
s braom Fayed. Stoga se nije mogao primijeniti lanak 6. stavak 1.
U predmetu Balmer-Schafroth i drugi protiv vicarske (1997.) podnositeljima zahtjeva
odbijena je mogunost pristupa sudu u svrhu prigovora na rad nuklearne elektrane koja je
bila smjetena blizu njihove kue, temeljem njezinih navodnih ozbiljnih i nepopravljivih
graevinskih nedostataka. Sud je primijetio da je tvrdnja podnositelja zahtjeva bila
utemeljena na pravu na primjerenu zatitu njihova fizikoga integriteta, priznatome u
vicarskome pravu. Glavno je pitanje bilo je li ishod postupka bio izravno presudan za pravo
koje su traili podnositelji zahtjeva. Sud je primijetio da podnositelji zahtjeva nisu uspostavili
izravnu poveznicu izmeu radnih uvjeta elektrane i njihova prava na zatitu fizikog
integriteta. Mogue opasnosti stoga nisu bile utemeljene sa stupnjem vjerojatnosti koji je
potreban da bi ishod postupka bio izravno presudan za prava na koja su se pozivali
podnositelji zahtjeva. Stoga se nije mogao primijeniti lanak 6. stavak 1.
U predmetu S.a.r.l. du Parc d'Activites de Blotzheim i SCI Haselaecker protiv Francuske
(odl.) (2003.) tvrtke podnositelji zahtjeva osporavale su pred Dravnim vijeem (Conseil
d'Etat) predsjedniku uredbu o objavi bilaterlanoga sporazuma izmeu Francuske i
vicarske, koja doputa potencijalno proirenje zrane luke Basel-Mulhouse. Sud je priznao
da je relevantni spor ozbiljan i da se odnosio na odreeni materijalni interes tvrtki
podnositelja zahtjeva, s obzirom da bi potencijalno proirenje zrane luke moglo utjecati na
njihovu imovinu i djelatnosti u blizini zrane luke. Istodobno, Sud je primijetio da se relevantni
spor nije odnosio ni na kakve posebne odluke o planiranju ili oduzimanju vlasnitva, nego
samo na zakonitost objavljivanja meudravnoga sporazuma u domaem zakonu, to je
postavilo nune pravne temelje za proirenje zrane luke. Sud je smatrao da spor stoga nije
izravno presudan za graanska prava i obveze tvrtki podnositelja zahtjeva te da se lanak
6. stavak 1. ne moe primijeniti na postupak pred Dravnim vijeem.
U kojoj je mjeri domae pravo usklaeno s pojmom utvrivanja graanskih prava i obveza
Suda?
2.2.3. Graansko pravo

Obino na pitanje odnosi li se spor na graanska prava i obveze nije teko odgovoriti.
Pravni odnosi izmeu privatnih osoba smatraju se graanskima primjerice, odtetni
zahtjevi zbog osobne ozljede ili klevete, navodna krenja ugovornih obveza ili sporovi oko
financijskih dogovora nakon rastave braka. Ponekad e zakon dodijeliti graansko pravo
pojedincima koji ispunjavaju odreene kriterije (vidi Tinnely protiv Ujedinjene Kraljevine
1988.). Kao to je gore primijeeno, pitanje primjenjivosti lanka 6. stavka 1. manje je
razvidno kada primjerice domai zakon propisuje da su relevantni postupci javnopravne
naravi ili ako je jedna od stranaka u postupku javno tijelo jer se pojam graanska prava i
obveze, prema znaenju lanka 6., ne moe tumaiti samo pozivanjem na domai zakon
tuene drave. Razvrstavanje spora prema domaemu zakonu moe biti korisno, ali ono
sigurno nije presudno da bi Sud donio odluku o primjeni lanka 6. Stoga neki sudski postupci
koji podlijeu nadlenosti temeljnih graanskih sudova i graanskom postupku ipak mogu
ostati izvan okvira lanka 6. i, vice versa, neke postupke koje domai zakon svrstava u
upravne ili disciplinske, Sud moe razmatrati pod okriljem lanka 6. i njegovih graanskih ili
kaznenih odrednica.
Pojavila su se teka pitanja vezana za primjenjivost lanka 6. u sporovima koji se odnose na
domenu javnoga prava. Primjerice u predmetima u kojima je upravno ili disciplinsko tijelo
zakonom ovlateno da poduzme mjere koje kre prava ili interese pojedinca ili u vezi sa
sudskim postupcima u kojima je dravno tijelo jedno od stranaka. Nakon presude u predmetu
Ringeisen, Sud je prihvatio liberalnije tumaenje pojma graanska prava i obveze. Sudska
praksa Suda prema lanku 6. u velikoj se mjeri razvila u predmetima koji obuhvaaju
nekakav element javnoga prava. Sud je izjavio da se lanak 6. stavak 1. primjenjuje bez
obzira na poloaj stranaka ili narav zakonodavstva koje odreuje utvrivanje spora. Ono to
je vano jest narav relevantnog prava te injenica hoe li ishod postupka biti presudan za
osobna prava i obveze.2
Pravo na naknadu zbog protupravnoga pritvora graansko je pravo u smislu lanka 6.
stavka 1.,3 kao i pravo na traenje odtete za navodno muenje ak i kada su to muenje
navodno poinile privatne osobe ili tijela iz druge zemlje,4, ili pravo na albu zbog uvjeta
pritvora,5 ili pravo na traenje putanja iz pritvora u psihijatrijski odjel.6 U podruju socijalne
zatite, smatra se da se lanak 6. primjenjuje na odluke javnih tijela koje se odnose
primjerice na stavljanje djece pod javnu zatitu i roditeljski pristup,7 a za koje je presueno da
su dovoljno graanske naravi da bi ulazile u okvir lanka 6. stavka 1.
U predmetu Koenig protiv Njemake (1978.) Sud je presudio da je postupak koji je
obuhvaao oduzimanje ovlasti za voenje lijenike klinike i dozvole za bavljenje medicinom
ulazio u okvir lanka 6. stavka 1. Tomu je bilo tako, iako je funkcija tijela koje je donijelo
odluku bila djelovanje u interesu javnoga zdravlja te koristi odgovornosti koje lijenika struka
ima prema cijelom drutvu. Sud je presudio da se lanak 6. moe primjenjivati i na spor oko
prava na nastavak lijenikog obrazovanja zapoetog u drugoj zemlji.8
Slino je u predmetu Pudas protiv vedske (1987.) u kojem je podnositelju zahtjeva
oduzeta dozvola za vonju taksija na odreenim rutama kao dio programa racionalizacije
kojim bi jedna od njegovih ruta bila zamijenjena vonjom u autobusu, Sud odbio tvrdnju
vedske vlade da, budui da je oduzimanje dozvole naelno ovisilo o procjeni politikih
pitanja koja nisu mogla ili nisu podlijegala sudskome nadzoru, pitanje nije obuhvaalo
utvrivanje graanskih prava i obveza. Sud je, meutim, jednoglasno presudio da obiljeja
javnog prava u ovom predmetu nisu iskljuivala ulaenje spora u okvir lanka 6. stavka 1.
koji se mogao primijeniti jer je oduzimanje dozvole utjecalo na poslovne djelatnosti
podnositelja zahtjeva.

Vidi primjerice Baraona protiv Portugala (1987.).

Vidi gore navedeni predmet Georgiadis i Goc protiv Turske (2002.).
4
Al-Adsani protiv Ujedinjene Kraljevine (2001.).
5
Ganci protiv Italije 30.10.2003.
6
Aerts protiv Belgije 30.7.1998.
7
Olsson protiv vedske 24.3.1988.
8
Kok protiv Turske 2006.
3

Slijedom ovih naela, Sud je presudio da se lanak 6. primjenjuje u raznim predmetima kada
se uskrauje ili na bilo koji nain utjee na pravo na obavljanje odreene struke ili druge
gospodarske djelatnosti. Sud je presudio da je lanak primjenjiv u sporovima koji proizlaze u
ili iz sljedeega: lijenikih disciplinskih postupaka;9 odluka uprave koja nadzire primanje u
raunovodstvenu struku;10 odluka strunoga tijela koje odbija ponovno primiti odvjetnika koji
je izbaen iz registra odvjetnike komore;11 odluka protiv albe na odobrenu dozvolu za rad
na plinovodnim instalacijama;12 oduzimanja dozvole za posluivanje alkoholnih pia13 ili
voenja ljunare.14 Sud je presudio da je lanak 6. primjenjiv prema svojoj graanskoj
odrednici i na upis vlasnitva imovine od strane vlasti jer je to bilo presudno za uinkovito
koritenje vlasnikih prava.15
Sporove u ijem su sreditu novani ili imovinski zahtjevi Sud je obino svrstavao u
graanske ak i kad su proizala nesuglasja bila ishod odluka donesenih u sferi javnoga
prava.
U predmetu Grke rafinerije Stran i Stratis Andreadis protiv Grke (1994.) podnositelji
zahtjeva uspjeno su traili odtetu pred arbitranim sudovima zbog prekida natjeaja za
izgradnju elektrane od strane novih dravnih vlasti. Meutim, drava je poslije pred temeljnim
sudovima zapoela drugu skupinu postupaka za ponitavanje odluke arbitranog suda o
plaanju odtete. Sud je primijetio da su arbitrani sudovi djelomino dopustili zahtjeve
podnositelja, potvrdivi da su oni utemeljeni u grkome zakonu. Sud je nadalje primijetio da
je zahtjev podnositelja za plaanjem odtete bio materijalne naravi i stoga graanski u
okviru znaenja lanka 6. stavka 1. Ishod postupaka koje je drava zapoela pred temeljnim
sudovima zbog pobijanja arbitrane odluke bio je presudan za ta graanska prava, stoga
se mogao primijeniti lanak 6. 1.
U slinom kontekstu, Sud je smatrao da se lanak 6. stavak 1. moe primijeniti na razne
sporove u vezi s upravnim odlukama koje utjeu na imovinu, ukljuujui: postupke u vezi
upravnoga odobrenja ugovora o prodaji zemljita,16 donoenje odluka o pritvoru u sferi
mentalnoga zdravlja17 ili kaznenog prava18 koje utjeu na sposobnost podnositelja zahtjeva
da upravljaju svojom imovinom, postupke u vezi s pravom na stanovanje u kui,19 postupke
okrupnjivanja poljoprivrednoga zemljita,20 postupke u vezi s oduzimanjem zemljita21 i
dozvolom za gradnju na zemljitu,22 postupke u vezi s dozvolom za zadravanje
poljoprivrednoga zemljita steenoga na drabi23 i druge vrste odtetnih postupaka.24
Mora se, meutim, primijetiti da postupci ne postaju graanski samo zato to imaju
gospodarske posljedice. Sam postupak mora biti barem materijalne naravi i utemeljen na
navodnom krenju prava koja su ujedno i materijalna prava,25 a ishod postupka trebao bi biti
izravno presudan za relevantna materijalna prava.26
Jedno pitanje koje se postupno razvilo iz sudske prakse Suda jest pitanje primjenjivosti
lanka 6. stavka 1. na sporove koji proizlaze iz prava na socijalno osiguranje poput prava na
mirovinu i naknade.
9

Vidi gore navedeni predmet Koenig.

Vidi gore navedeni predmet Van Marle.
11
Vidi gore navedenu presudu H. protiv Belgije.
12
Vidi gore navedeni predmet Benthem.
13
Tre Traktrer AB protiv vedske 1989.
14
Fredin protiv vedske 1991.
15
Buj protiv Hrvatske 2006.
16
Vidi gore navedeni predmet Ringeisen.
17
Winterwerp protiv Nizozemske 1979.
18
Vidi gore navedeni predmet Baraona.
19
Gillow protiv Ujedinjene Kraljevine 1986.
20
Erkner i Hofauer protiv Austrije 1987.
21
Vidi gore navedeni predmet Sporrong i Lonnroth.
22
Mats Jacobsson protiv vedske 1990.
23
Hakansson i Sturesson protiv vedske 1990.
24
Lithgow i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine 1986.; Jasiuniene i drugi protiv Litve 2003.
25
Procola protiv Luksemburga 1995.
26
Vidi gore navedenu odluku u S.a.r.l. du Parc d'Activites de Blotzheim i SCI Haselaecker.
10

10

Predmet Feldbrugge protiv Nizozemske (1986.) odnosio se na zahtjev za naknadu za

bolovanje. Iako su narav zakonodavstva, obvezna narav osiguranja od odreenih rizika te
pretpostavka odgovornosti javnih tijela za osiguranje socijalne zatite bila obiljeja javnoga
prava, Sud je smatrao da su osobna i gospodarska narav traenoga prava ge. Feldbrugge,
veza s ugovorom o radu te slinosti s osiguranjem prema opemu pravu imali veu teinu od
gore navedenih elemenata. Sud je zakljuio da se lanak 6. stavak 1. primjenjuje na domae
postupke za utvrivanje zahtjeva za naknadama. U predmetu Deumeland protiv Njemake
(1986.) Sud je donio isti zakljuak u vezi s pravom udovice na dodatnu mirovinu nakon smrti
njezina supruga u industrijskoj nesrei.
U predmetu Salesi protiv Italije (1993.) koji se odnosio na spor oko prava na invalidninu
koja se u potpunosti financirala iz javnih sredstava i nije ovisila o plaanju doprinosa, Sud je
ustanovio da se moe primijeniti lanak 6. stavak 1. inilo se da se oslanja na dva
imbenika: prvo, injenicu da je pravo na invalidninu bilo pravo prema nacionalnome zakonu,
koje je proizlalo iz zakona, a koje podnositelj zahtjeva moe traiti na temeljnome
graanskom sudu i koje nije ovisilo o diskreciji drave; drugo, injenicu da je zbog
uskraivanja invalidnine podnositeljica zahtjeva snosila posljedice od uplitanja u njezina
sredstva za izdravanje. Taj je drugi imbenik bio dovoljan da pravo postane graansko u
smislu Konvencije.
Do donoenja presude u predmetu Salesi, nije bilo razvidno hoe li se ovo tumaenje
graanskih sporova proiriti na predmete koji se odnose na vrste socijalne pomoi bez
plaanja doprinosa kao to su zahtjevi za potporama koji nisu utemeljeni na ugovoru
izmeu drave i pojedinca pa ih je tee usporediti s privatnopravnim sustavom osiguranja.
Od presude u predmetu Salesi Sud je poeo zauzimati stajalite da se na sporove u kojima
je predmet procjena koliine novca, bez obzira je li navodno pravo na taj zahtjev utemeljeno
na privatnom ili javnom pravnom sustavu, moe primijeniti lanak 6. stavak 1.
Primjenjivost lanka 6. u sporovima o radu u dravnoj slubi izazvala je posebne potekoe
za Sud. Do 1999. godine Sud je slijedio standardni pristup u donoenju odluka o
primjenjivosti lanka 6., razmatrajui jesu li materijalna obiljeja bila sredinja u odreenome
sporu u kojem sluaju se primjenjivao lanak 6. Ako materijalni zahtjev vezan za dravnu
slubu nije bio sredinji, ve je to bilo zapoljavanje u dravnoj slubi ili otkaz, onda se nije
primjenjivao lanak 6. 1999. godine Sud je odluio uvesti novu provjeru u predmetu
Pellegrin protiv Francuske (1999.). Sud je iskljuio iz okvira lanka 6. stavka 1. sporove
koje su pokrenuli dravni slubenici ije su dunosti tipine za posebne djelatnosti dravne
slube u tolikoj mjeri to se potonja ponaa kao depozitar javnih vlasti koji je odgovoran za
zatitu opih interesa drave ili drugih javnih tijela. Prema ovome pristupu, Sud je u svakom
predmetu nastavio utvrivati obuhvaa li radno mjesto podnositelja zahtjeva u svjetlu
naravi dunosti i obveza koje se na njega odnose izravno ili neizravno sudjelovanje u
koritenju ovlasti koje su dodijeljene prema javnome pravu i dunosti usmjerenih na zatitu
opih interesa drave.
Meutim, u predmetu Vilko Eskelinen protiv Finske (2007.) Sud je priznao da bi
funkcionalni kriteriji predmeta Pellegrin mogli prouzroiti i nepravilan ishod pa ih je odbacio.
Ustanovio je drukiji standard prema kojemu drava moe tvrditi da se lanak 6. ne moe
primijeniti na spor oko radnog mjesta dravnog slubenika samo ako se ispune dva uvjeta.
Prvo, drava zakonom mora izrijekom iskljuiti pristup sudu zbog relevantnog radnog mjesta
ili kategorije osoblja. To je bila vana promjena u pristupu Suda jer dotad dostupan pristup
sudu prema domaem zakonu nije bio relevantan za analizu primjenjivosti lanka 6. Drugo,
iskljuivanje sudskog nadzora prema domaemu zakonu mora biti utemeljeno na objektivnim
osnovama u interesu drave. Kako bi opravdala to iskljuivanje, drava bi morala ustanoviti
ne samo da je relevantni dravni slubenik sudjelovao u koritenju javne ovlasti, nego i da se
spor odnosio ba na to koritenje ovlasti i posebnu vezu povjerenja i odanosti izmeu
dravnog slubenika koji koristi te ovlasti i drave. Prema ovom novom pristupu, nema
opravdanja za iskljuivanje obinih radnih sporova dravnih slubenika kao to su oni koji se
odnose na plae, doplatke i slina prava iz okvira jamstava lanka 6.

11

Slijedom ovog novog pristupa, Sud je odluio da se lanak 6. ne primjenjuje u predmetu

Sukut protiv Turske,27 u kojem se vojnik alio na nemogunost osporavanja odluke vojske
da ga otpusti iz slube iz disciplinskih razloga. Smatravi da se lanak 6. ne moe primijeniti,
Sud je presudio da su zadovoljena oba uvjeta postavljena u predmetu Vilho Eskelinen.
Prvo, domai je zakon jasno iskljuivao sudbeni nadzor, a drugo, vojnik je otputen zbog
nespojivosti njegovih vjerskih sklonosti s njegovim poloajem u vojsci. Prema miljenju Suda,
taj se spor upravo odnosio na postojanje posebne veze povjerenja i odanosti izmeu
dravnog slubenika i drave pa se smatralo da je naelo sekularizma dovoljno za
iskljuenje sudskog nadzora.
Proizlazi da se lanak 6. moe primjenjivati pod svojom graanskom odrednicom ak i u
kontekstu postupaka izmeu dravnog slubenika s jedne strane i dravnih vlasti s druge,
ako je narav spora materijalna te ako su obveze ili prava, za koje se tvrdi da su prekreni,
obveze privatnog prava. Stoga je u predmetu Richard-Dubarry protiv Francuske (2003.)
Sud presudio da se lanak 6. moe primijeniti na postupak koji je drava zapoela protiv
podnositeljice zahtjeva u vezi s njezinim navodno loim upravljanjem javnim sredstvima na
njezinoj prijanjoj dunosti gradonaelnice. Sud je primijetio da je podnositeljica zahtjeva
zapravo bila u financijskom parninom postupku s dravom te kako bi se moglo smatrati da
je nanijela tetu dravnoj blagajni koja je zbog toga pretrpjela gubitke, a koje bi trebala
snositi podnositeljica zahtjeva.
U predmetu Loiseau protiv Francuske (2003.) Sud je ustanovio da se lanak 6. moe
primijeniti na upravni sudski postupak u vezi s odbijanjem upravnih tijela da podnositelju
zahtjeva podastru odreenu dokumentaciju vezanu za okolnosti njegova zapoljavanja kao
nastavnika u dravnoj srednjoj koli. Iako je Sud primijetio da je, u pravilu, teko iz
Konvencije izvesti ope pravo na pristup upravnim podacima i dokumentima, postupak koji
se odnosi na davanje informacija moe se smatrati graanskim ako se dokumenti i podaci
odnose samo na osobnu situaciju podnositelja zahtjeva, i ako, kao to je bio sluaj s tim
predmetom, davanje informacija moe znatno utjecati na izglede za privatnu karijeru
podnositelja zahtjeva.
Istodobno, lanak 6. stavak 1. ne primjenjuje se na sporove koji se iskljuivo odnose na
domenu javnoga prava, primjerice u vezi s postojanjem politikih prava kao to je ono na
mjesto u zakonodavnom28 ili lokalnom tijelu,29 ili na sporove koji se odnose na zakonitost
odluka imigracijskih vlasti o odbijanju azila ili deportiraju stranog dravljanina.30 Sud je
presudio i da spor oko prava na osloboenje od vojne slube vojnog obveznika ne ulazi u
okvire lanka 6. jer je pravo na osloboenje od vojne slube oigledno javnopravne naravi.31
lanak 6. stavak 1. ne primjenjuje se ni na postupke vezane uz procjenu poreza.32 On se,
meutim, moe primjenjivati pod kaznenom odrednicom za utvrivanje kazne za porezne
prijestupe.33
U predmetu Schreiber i Boetsch protiv Francuske (2003.) Sud je presudio da se lanak 6.
ne moe primijeniti u vezi s postupovnim osporavanjem suca od strane podnositelja
zahtjeva, temeljem njegove navodne pristranosti, u kontekstu kaznene istrage o zrakoplovnoj
nesrei u kojoj su podnositelji zahtjeva priznati kao graanske stranke.34 Sud je izjavio da
pravo na dobivanje sudske odluke o sastavu suda ili zamjeni suca nije bilo graansko
pravo. U najboljem sluaju, ono je postupovno pravo koje ne obuhvaa utvrivanje
graanskih prava podnositelja zahtjeva, ak i ako je mogua zamjena suca mogla utjecati na
ishod sporednog postupka (kriminalistike istrage) na koji se lanak 6. stavak 1. razvidno
primijenjuje i bez obzira na injenicu da su podnositelji zahtjeva novano kanjeni zbog
27

Sukut protiv Turske 2007.

Zdanoka protiv Latvije (2003.)
29
Cherepkov protiv Rusije (2000.)
30
Maaouia protiv Francuske (2000.)
31
Kkova i Kunkov protiv Rusije (2006.)
32
Lasmane protiv Latvije (2002.)
33
Janoevi protiv vedske (2002.) i Jussila protiv Finske (2006.).
34
Naravno, razumije se da se lanak 6. primjenjuje pod svojom graanskom odrednicom u vezi s
kriminalistikim istragama u kojima je podnositelj zahtjeva navodno rtva zloina i ako su njegova
graanska prava izravno naruena ishodom toga kaznenoga postupka.
28

12

zloporabe procesa, to je proizalo iz neuspjenoga osporavanja postupka. Na slian nain

Sud je presudio da nijedno graansko pravo nije bilo ugroeno zapljenom imovine u
kontekstu kriminalistike istrage koja je bila namijenjena zatiti zahtjeva oteenih stranaka.
To je bilo tako zato to zapljena nije obuhvaala utvrivanje tih zahtjeva, ije bi se postojanje
moralo rijeiti posebnim postupkom.35
Stoga podnositelj zahtjeva ne moe traiti autonomnu primjenu jamstva iz lanka 6. na
postupak koji utvruje osporavanje suca ili drugih postupovnih odluka donesenih u kontekstu
graanskog ili kaznenog predmeta. Ne postoji posebno pravo na pristup sudu prema
lanku 6. stavku 1. radi prigovora na postupovne odluke postoji samo pravo na pristup u
svrhu dobivanja sudskih odluka koje utvruju zasnovanost toga graanskog ili kaznenog
predmeta.
Ukratko, moe se rei da se lanak 6. pod svojom odrednicom graanskih prava ne
primijenjuje samo na privatnopravne parnike postupke, nego i na veliko mnotvo javnih
postupaka iji ishod izravno utjee na osobna prava pojedinaca. Njegova primjenjivost,
meutim, nije neograniena. Stoga, on se ne moe primijeniti u odreenim podrujima
javnoga prava u kojima se, u naelu, moe vidjeti da su prava pojedinca uglavnom
javnopravne naravi (oporezivanje, imigracija, rjeavanje postupovnih pitanja itd.) i ondje gdje
ne postoji prava analogija s osobnim pravima. Nadalje, ak i u podrujima kao to su prava
planiranja i izdavanja dozvola, u kojima je donesena odluka da se primjenjuje lanak 6.,
postoje odreeni aspekti odluka javnih tijela na koje se on ne primjenjuje i koji stoga ne
moraju podlijegati uvjetima pravinoga suenja. Budui da se sudska praksa brzo razvija,
toan je opseg primjenjivosti lanka 6. u odreenim podrujima jo uvijek otvoren za
raspravu.
Kako domai zakon definira graanska prava i obveze?
Koliko se ta definicija razlikuje od tumaenja graanskih prava od strane Suda? Primjerice,
smatra li domai zakon graanskim sporovima one sporove koji se odnose na pravo na
socijalne naknade ili sporove oko zaposlenja dravnih slubenika koji obnaaju funkcije koje
se obnaaju u privatnom sektoru?

2.3. Optunica za kazneno djelo

Sud smatra da pojam optunice za kazneno djelo u lanku 6. , poput pojma graanska
prava i obveze, ima autonomno znaenje. esto su se pojavljivali sluajevi u kojima su
nacionalna tijela sporno ponaanje kategorizirala kao disciplinski prekraj, a ne kao kazneno
djelo.
U predmetu Engel i drugi protiv Nizozemske (1976.) koji se odnosio na pokretanje
postupka protiv lanova oruanih snaga zbog kaznenih djela poput otkazivanja poslunosti
(koje se prema nizozemskom zakonu svrstava u disciplinski prekraj), Sud je prihvatio
pristup u tri koraka da bi utvrdio moe li se prekraj smatrati kaznenim djelom u smislu
lanka 6. Prvo, Sud e provjeriti kategorizaciju prema nacionalnome zakonu i tijelima. Drugo,
Sud e provjeriti narav kaznenoga djela, i tree, procijeniti narav i stupanj teine kazne u
sluaju dokaza protiv relevantne osobe. Drugi i trei kriterij predmeta Engel u alternativnom
su odnosu, a ne nuno kumulativnom. Drugim rijeima, Sud moe ustanoviti da je prekraj
kazneno djelo bilo pozivanjem na njegovu narav bilo na dostupnu kaznu.36 Kumulativan
pristup moda e biti potreban ako posebna analiza svakog kriterija ne omogui donoenje
jasnog zakljuka o postojanju kaznenog djela.37
Pristup koji je Sud razvio u predmetu Engel spreava drave ugovarateljice da uporabe
obranu domae klasifikacije za iskljuivanje jamstava lanka 6. u pogledu raznih vrsta
postupaka vezanih uz upravne ili disciplinske prekraje. Iako drave imaju pravo razlikovati

35

Dogmoch protiv Njemake (2006.).

Lutz protiv Njemake (1987.).
37
Ezeh i Connors protiv Ujedinjene Kraljevine (2003.).
36

13

kazneno od disciplinskoga prava, Sud mora biti uvjeren da crta koja se povlai izmeu njih
ne nanosi tetu predmetu i svrsi lanka 6.38
2.3.1. Karakterizacija prema nacionalnim tijelima
Pristup Suda je da prvo provjeri pripadaju li odredbe koje definiraju relevantan prekraj
prema pravnom sustavu tuene drave kaznenom ili disciplinskom pravu ili i jednom i
drugom istovremeno.39 Sud je izjavio da prihvaa takvo polazite,40 no doista ni domai
zakon ponekad nije jasno odreen po tom pitanju.41 Istodobno, domaa je klasifikacija vana
jer, ako se predmet klasificira kao kazeni prema nacionalnome zakonu, to je dovoljno da ue
u okvire lanka 6. ak i ako je relativno sporedan.
U predmetu Demicoli protiv Malte (1991.) podnositelj zahtjeva bio je novinar koji je objavio
lanak koji je kritizirao ponaanje lanova parlamenta. Bio je pozvan pred Zastupniki dom
zbog uvredljivog napada na lanove parlamenta i proglaen je krivim. Podnositelj zahtjeva
tvrdio je da je djelo bilo kaznene naravi, dok je tuena drava tvrdila da se radi samo o
disciplinskom prekraju. Sud je smatrao da injenica da domai zakon ne karakterizira djelo
kao kazneno po naravi nije bila presudna. Vanija je bila narav djela (vidi poglavlje 2.3.2. u
nastavku) prema znaenju lanka 6. Konvencije.
Predmet Ravensborg protiv vedske (1994.) odnosio se na novanu kaznu za netone
tvrdnje stranke u graanskom postupku koje je ona izrekla na sudu. Sud je, provjerivi
karakterizaciju nacionalnih tijela, ustanovio da postoje dokazi prema kojima se djelo moglo
smatrati kaznenim, ali da postoje i dokazi prema kojima bi ga se moglo smatrati disciplinskim
sa stajalita domaeg zakona. Stoga je bilo nuno razmotriti narav kaznenog djela u okviru
autonomnog znaenja lanka 6. (vidi poglavlje 2.3.2. u nastavku).
2.3.2. Narav kaznenog djela
Narav kaznenog djela trai provjeru relevantnog zakona, njegove primjene te slinosti s
drugim kaznenim djelima. Sud je napravio razliku izmeu kaznenih djela koja su relevantna
za pokretanje disciplinskog postupka za odreenu skupinu ljudi, poput lanova parlamenta,
novinara i drugih strunih tijela, i onih koja se odnose na cijelo stanovnitvo. Ondje gdje se
kazneno djelo odnosi samo na odreenu skupinu, vea je vjerojatnost da e ga Sud smatrati
djelom koje povlai disciplinske mjere, a ne primjenu lanka 6. stavka 1.
U gore spomenutome predmetu Demicoli, Sud je primijetio da je relevantno kazneno djelo
potencijalno moglo utjecati na cijelo stanovnitvo jer se primjenjivalo bez obzira je li navodni
poinitelj bio lan parlamenta i bez obzira na to gdje se u Malti objavi kleveta kojoj je cilj
natetiti ugledu. Nadalje, Sud je uzeo u obzir injenicu da je djelo predvialo kaznenu
sankciju, a ne graanski odtetni zahtjev. Prema tome, ono je bilo srodno kaznenom djelu u
smislu lanka 6.
U gore spomenutoj presudi u predmetu Ravensborg, Sud je primijetio da se relevantni
zakon primjenjivao iskljuivo na neprimjerene usmene ili pismene tvrdnje Sudu osobe koja je
prisutna u pravosudnom postupku ili u njemu sudjeluje. Sud je smatrao da su mjere vedskih
sudova u vezi s podnositeljem zahtjeva tipine za veinu europskih pravnih sustava, a da im
je svrha osiguravanje dobrog provoenja pravde, a ne kanjavanje za poinjeno kazneno
djelo. Sud je stoga zakljuio da relevantna djela nisu bila kaznene naravi te da se ne moe
primijeniti lanak 6.
U predmetu Weber protiv vicarske (1990.) koji se odnosio na novanu kaznu za
podnositelja zahtjeva zbog toga to je novinarima otkrio odreenu postupovnu
dokumentaciju u vezi s postupkom za klevetu protiv tree osobe, Sud je presudio da su takve
sankcije naelno utemeljene kako bi lanovi odreenih skupina potivali odreena
38

Weber protiv vicarske (1990.).

Demicoli protiv Malte (1991.), 32.
40
Vidi gore citirani predmet Engel, 82.
41
Ravensborg protiv vedske (1994.).
39

14

postupovna pravila. Suci, odvjetnici i svi oni koji su usko povezani s funkcioniranjem sudova
podlijegali bi disciplinskim mjerama zbog svoje struke za isto ponaanje kao to je to bio
sluaj s podnositeljem zahtjeva. Naprotiv, stranke sudjeluju u postupku samo kao ljudi koji
podlijeu nadlenosti sudova te stoga ulaze u disciplinsku sferu pravosudnog sustava. Sud je
presudio da je relevantni zakon koji se primjenjuje na podnositelja zahtjeva potencijalno
utjecao na cijelo stanovnitvo. Stoga je djelo koje je definirao i za koje je propisivao
materijalnu kaznu, bilo kaznene naravi.
U predmetu Ziliberberg protiv Moldavije (2005.) podnositelj zahtjeva bio je kratko u
pritvoru, a nakon toga kanjen je prema Kodeksu upravnih prekraja za sudjelovanje u
neodobrenom prosvjedu. Sud je presudio da narav djela koje je poinio podnositelj zahtjeva,
a koje se primjenjivalo na cijelo stavnovnitvo za krenje javnoga reda, kao i materijalna i
preventivna narav kazne, potvruju da je postupak bio kazneni u smislu lanka 6.
Iz predmeta Kyprianou protiv Cipra (2005.) slijedi da se za mjere koje su sudovi odredili u
svrhu dobrog provoenja pravde, poput novanih kazni i upozorenja ili drugih vrsta
disciplinskih opomena za odvjetnike, tuitelje ili stranke u postupku nee smatrati da imaju
kaznenu narav sve dok se one propisuju na osnovi zakonskih propisa koji se primjenjuju
iskljuivo na odreenu skupinu pojedinaca koji se pojavljuju na sudu. U nekim predmetima
ove naravi, meutim, ozbiljna kazna (poput zatvorske) moe se pozivati na primjenu lanka
6., to je Sud potvrdio u predmetima vezanim uz nepotivanje suda, a to je tipian prekraj
za pravne sustave prema obiajnom pravu.
injenica da se kazneno djelo moe odnositi samo na odreeni sektor stanovnitva samo je
jedan od relevantnih pokazatelja u procjeni naravi kaznenog djela.42 Dok e iznimna teina
kaznenog djela obino ukazivati da je njegova narav kaznena, sama injenica da djelo
moe biti razmjerno sporedno nee nuno znaiti da je njegova narav samo disciplinska. Ako
se, meutim, djelo moe smatrati i disciplinskim (primjerice u kontekstu zatvorske discipline) i
kaznenim, onda je to relevantan imbenik u svrhu procjene naravi kaznenog djela.
2.3.3. Narav i stupanj teine kazne
Neka djela poput manjih prometnih prekraja mogu se u domaemu zakonu smatrati
upravnim ili regulatornim prekrajima, a ne kaznenim djelima. Doista, Sud je priznao
prednosti injenice da su neka nacionalna tijela poduzela korake da dekriminaliziraju
odreeno ponaanje. To moe sluiti i interesima pojedinca, jer ne dobiva kazneni dosje, i
pravosudnog postupka jer pravosudna tijela oslobaa optereenosti odreenim predmetima.
Meutim, Sud je komentirao kako je vano da nacionalna tijela u tome ne iskljuuju
nepravino djelovanje lanka 6. Ako bi kazna trebala biti materijalna i preventivna, relevantni
postupak vjerojatno e se smatrati kaznenim. Ako je kazna dovoljno teka (dua zatvorska
kazna), lanak 6. moe se primijeniti i pod svojom kaznenom odrednicom.
U gore navedenom predmetu Engel i drugi, Sud je presudio da je vojnodisciplinski postupak
u kojem je optuenik riskirao upuivanje u disciplinsku jedinicu (to je ukljuivalo oduzimanje
slobode) na tri ili etiri mjeseca ulazilo u kaznenu sferu prema treem kriteriju. Postupak u
kojemu optuenik riskira samo lake uhienje (bez oduzimanja slobode) ili dvodnevni strogi
pritvor ne ulazi u kaznenu sferu. U kasnijim sudskim sluajevima Sud je bio voljan prihvatiti
da se, ako je kazna oduzimanje slobode, ak i kratkotrajno, treba primijeniti lanak 6. Stoga
je u predmetu Zaicevs protiv Latvije (2007.)43, trodnevna zatvorska kazna za odvjetnika
zbog nepotivanja suda smatrana dovoljnom da se postupak svrsta pod lanak 6., iako
domai zakon ne klasificira postupak kao kazneni, a narav prekraja nije bila naelna.
U predmetu Campbell i Fell protiv Ujedinjene Kraljevine (1984.) postupak za ozbiljne
disciplinske prekraje u zatvoru (pobuna i teko osobno nasilje prema policajcu) u kojem je
optueniku prijetio gubitak prava na znaajno skraivanje kazne smatrao se kaznenim. Sud
nije smatrao da je narav prekraja dostatna da bi se predmet razmatrao u kaznenoj sferi, ali
je smatrao da je teina kazne bila. Stoga se mogao primijeniti lanak 6.
42
43

Vidi gore navedeni predmet Ezeh protiv Connorsa.

Zaicevs protiv Latvije (2007.).

15

U predmetu Ezeh i Connors protiv Ujedinjene Kraljevine (2003.) Sud je donio isti
zakljuak u vezi sa zatvorskim disciplinskim postupkom u kojemu su zatvorenici bili osueni
na dodatne dane pritvora (40, odnosno 7 dana). Narav i teina kazne bili su presudni da
navedu Sud na doneenje odluke da su prekraji bili kazneni u smislu lanka 6. Ono to je
bilo vano u odluivanju prijeti li podnositeljima zahtjeva kazeno djelo bila je kazna koja se
mogla odrediti prema zakonu. Sud nije dao vrstu donju granicu prema kojoj bi zatvorska
kazna bila prekratka da se disciplinski prekraj svrsta u kaznenu sferu u smislu lanka 6.,
iako se pozivao na odluku u predmetu Engel da je dvodnevna zatvorska kazna u ovome
smislu bila nedovoljna.
U predmetu Janoevi protiv vedske (2002.) u kojem je podnositelj zahtjeva podlijegao
plaanju prireza, Sud je smatrao da pitanje poreza u naelu ne ulazi u okvir graanskih
prava i obveza u lanku 6., bez obzira na materijalne uinke koje oni nuno imaju na
poreznoga obveznika. Meutim, Sud je primijetio da su prirezi bili usmjereni prema svim
osobama koje su podlijegale plaanju poreza u vedskoj, a ne prema odreenoj skupini
posebnog poloaja. Prirezi nisu trebali biti materijalna naknada za sve trokove koji su mogli
proizai iz ponaanja poreznoga obveznika. Umjesto toga, osnovna je svrha prireza bila
pritisak na porezne obveznike da potuju svoje zakonske obveze i da u protivnom snose
kazne. Kazne su stoga bile i preventivne i materijalne. Stoga ih se treba smatrati
kaznenima u naravi, pa se moe primijeniti lanak 6.44
U predmetu Ozturk protiv Njemake (1984.) njemake vlasti odluile su da u svrhu politike
neke lake prometne prekraje, koji su bili kanjivi novanom kaznom, iskljue iz kaznene
sfere. Sud je ustanovio, primjenom kriterija Engel, da je svrha kazne koja je odreena
podnositelju zahtjeva zbog uzrokovanja prometne nesree bila i preventivna i materijalna, pa
je stoga bila dovoljna za utvrivanje kaznene naravi predmeta u smislu Konvencije. Proces
dekriminalizacije odreenih manjih prekraja u nacionalom zakonu nije utjecao na njihovu
kaznenu klasifikaciju prema lanku 6.
ak i ako kazna nije zatvorska ili novana, lanak 6. jo uvijek se moe primijeniti na osnovi
kombinacije imbenika. U predmetu Matyjek protiv Poljske (2006.) u pitanju je bio predmet
prema poljskom lustracijskom pravu. Sud je utvrdio da je kazna koja se sastoji od zabrane
preuzimanja odreenih dravnih poloaja bila dovoljno ozbiljna da bi se smatralo da ima
barem djelomino materijalnu i preventivnu narav. Daljnji argument za primjenu lanka 6.,
prema miljenju Suda, bila je injenica da je za potpisivanje neistinite tvrdnje bila dodijeljena
kazna, to je bilo slino krivokletstvu, pa je postupak, iako prema domaemu zakonu nije bio
klasificiran kao kazneni, imao odreena obiljeja zbog kojih je bio blii kaznenom postupku.
Velik je broj predmeta u kojima se za postupke ove ili one vrste smatralo da ne obuhvaaju
utvrivanje kaznenog djela, iako je moda bilo ukljueno neko pitanje navodne ili sumnjive
kriminalne radnje. ini se da je zajedniko obiljeje tih predmeta nepostojanje kaznenog ili
materijalnog elementa koji Sud opisuje kao uobiajeno razlikovno obiljeje kaznenih
sankcija.45 Kao primjer naveden je postupak u kojemu se osobi koja je navodno
predstavljala opasnost za javnu sigurnost ili moral izdao nalog za obvezno stanovanje na
odreenoj lokaciji, a koji ne ulazi u kaznenu sferu u smislu lanka 6.46 Za deportiranja na
temelju pitanja sigurnosti (ak i ako su utemeljena na sumnji u kaznenu radnju)47 ili
protupravnog ulaska u zemlju (to je samo po sebi prekraj)48, slino se smatralo da ne
ukljuuju utvrivanje kaznenoga djela. Za postupke prema Konvenciji u vezi s prijevozom
osuenika isto se smatralo da ne ulaze u sferu lanka 6.49 Isti je zakljuak donesen u vezi s
nametanjem ogranienja na osiguravateljski posao temeljem injenice da kontrolor nije bio
primjerena i podobna osoba, iako su optube protiv njega barem osporivo obuhvaale
navode o kriminalnim radnjama.50
44

Vidi i Jussila protiv Finske (2006.).

Vidi gore navedeni predmet Ozturk.
46
Guzzardi protiv Italije (1980.).
47
Agee protiv Ujedinjene Kraljevine (1976.).
48
Zamir protiv Ujedinjene Kraljevine (1982.), Chahal protiv Ujedinjene Kraljevine (1996.).
49
Szabo protiv vedske (2006.).
50
Kaplan protiv Ujedinjene Kraljevine (1978.).
45

16

Slino je u predmetu R. protiv Ujedinjene Kraljevine51, Sud razmatrao primjenjivost lanka

6. u vezi s upozorenjem kolarca od strane policije zbog incidenta napastvovanja. Policija je
odluila da ne tui podnositelja zahtjeva za napastvovanje, nego da ga upozori, zbog ega je
podnositelj zahtjeva morao potpisati registar te je bio upuen timu za mlade delikvente da se
ustanovi potreba za programom intervencije. Zakljuivi da se lanak 6. nije mogao
primijeniti, Sud se oslanjao na svoju analizu naravi tih mjera, za koje je ustanovio da su bile
preventivne, a ne materijalne.
Primjeri raznih disciplinskih postupaka za koje se smatralo da ne ulaze u kaznenu sferu u
smislu lanka 6. obuhvaaju: vojni disciplinski postupak koji ukljuuje obvezno prebacivanje
asnika na priuvnu listu,52 disciplinski postupak iji je ishod otputanje policajca zbog
otuivanja slubene imovine,53 otputanje dravnih slubenika na osnovi posebnih zakona
donesenih u podruju nacionalne sigurnosti,54 sporedan disciplinski postupak protiv
odvjetnika iji je ishod bilo upozorenje,55 disciplinski postupak protiv nastavnika s novanom
kaznom zbog trajkanja,56 postupak protiv ljekarnika i novana kazna zbog neetikog
ponaanja koja je obuhvaala krenje propisa u vezi s odreivanjem cijene lijekova.57
Kako domai zakon razlikuje kaznena djela i disciplinske ili regulatorne prekraje?
Koje kriterije rabe domae vlasti u definiranju podlijee li odreeni prekraj kaznenom ili
disciplinskom (upravnom) postupku?
Jesu li jamstva za pravino suenje dostupna, primjerice, osuenim zatvorenicima kojima se
sudi zbog disciplinskih prekraja poinjenih u zatvoru?

2.4. Primjenjivost lanka 6. u istranom postupku, albenom, ustavnom i drugim

srodnim albenim postupcima
U predmetima koji se odnose na kaznena djela u znaenju lanka 6., zatita ove odredbe
poinje od trenutka kada se osoba tereti za kazneno djelo. To, meutim, nije nuno trenutak
u kojemu se pri put podiu formalne optube protiv osobe koja se sumnjii da je poinila
prekraj. Nadalje, budui da je predmet lanka 6. zatititi osobu tijekom cijeloga kaznenog
procesa, a budui da se formalne optube mogu podii tek u uznapredovalome stupnju
istrage, nuno je ustanoviti kriterij za pokretanje kazenog postupka koji je neovisan o
stvarnome razvoju postupka u odreenome predmetu. U ovom smislu, Sud je definirao
optubu u svrhu lanka 6. stavka 1. kao slubenu obavijest pojedincu od strane
nadlenoga tijela o tvrdnji da je poinio kazneno djelo.58 No, meutim, u nekim sluajevima
ona moe poprimiti oblik drugih mjera koje nose posljedice takve tvrdnje i koje inae znatno
utjeu na poloaj osumnjienika.59
lanak 6. stavak 1. pokriva relevantni postupak u cjelosti, ukljuujui albeni postupak i
utvrivanje kazne.
U predmetu Delcourt protiv Belgije (1970.) ustanovljeno je da se lanak 6. stavak 1.
primjenjuje na postupak pred belgijskim Kasacijskim sudom. Vlada je tvrdila da se Kasacijski
sud ne bavi osnovanou podnesenih predmeta, ali Sud je ustanovio da iako presuda
Kasacijskog suda samo moe potvrditi ili ponititi odluku, ali ne i preinaiti ili zamijeniti je,
ona jo uvijek utvruje kazneno djelo.

51

R. protiv Ujedinjene Kraljevine (2007.).

Saravia de Carvalho protiv Portugala (1991.).
53
X. protiv Ujedinjene Kraljevine (8496/79) (1980.).
54
Vidi gore spomenutu odluku Sidabras i Dziautas.
55
X. protiv Belgije (br. 8249/78) (1980.).
56
S. protiv Njemake (10365/83) (1984.).
57
M. protiv Njemake (10059/82.) (1984.).
58
Eckle protiv Njemake (1982.).
59
Foti protiv Italije (1982.).
52

17

U predmetu T. i V. protiv Ujedinjene Kraljevine (1999.) Sud je provjeravao pitanje

primjenjivosti lanka 6. stavka 1. na postupak izricanja presude. Podnositelji zahtjeva bili su
osueni u dobi od 11 godina za kazneno djelo ubojstva maloga djeteta godinu dana prije
toga. Kao to je sluaj sa svom djecom osuenom za ubojstvo u Engleskoj i Walesu, osueni
su na pritvor dok Njezino velianstvo ne donese protivnu odluku. To je kazna
neodreenoga trajanja: trajanje pritvora, tarifa, valja zadovoljiti zahtjeve za odmazdom i
prevencijom, a nakon toga pravovaljano je nastavi drati prijestupnika u pritvoru samo ako se
to ini nunim zbog zatite javnosti. U trenutku proglaenja presude za podnositelje zahtjeva,
tarifu je odreivao ministar unutarnjih poslova. Sud je presudio da je postupak odreivanja
tarife odgovarao postupku odreivanja presude te da je prekren lanak 6. stavak 1. jer
ministar unutarnjih poslova nije bio neovisno i nepristrano sudsko tijelo:
Istodobno, donesena je odluka da uvrivanje kaznenog djela nije ukljueno u razne
postupke koji su prethodili ili bili sporedni kaznenom postupku. Stoga postupci nakon
utvrivanja krivnje i donoenja presude ne ulaze u okvire lanka 6.60 Ova se odredba ne
moe primijeniti na postupke koji se odnose na zahtjev osuenog zatvorenika za uvjetno
putanje na slobodu ili za uvjetnu kaznu,61 ili za novo suenje,62 ili za ponovno razmatranje
presude nakon to je odluka postala res judicata.63 lanak 6. stavak 1. ne primjenjuje se ni
na postupke nakon odluke da je podnositelj zahtjeva nesposoban da odgovori na kaznenu
tubu,64 na razne odluke u vezi s kaznama koje ukljuuju pitanja poput vrste ustanove u kojoj
se kazna slui,65 na klasifikaciju sigurnosti zatvorenika,66 na povlaenje zatvorenika s uvjetne
slobode67 ili na produljenje pritvora za recidivista koji stoje na raspolaganju Vlade.68
Dok lanak 6. ne jami pravo na albu, utvreno je u sudskoj praksi da se i u kaznenim i u
graanskim postupcima gdje se takvo pravo daje osobi prema domaem zakonu, lanak 6.
primjenjuje na postupke u prvom stupnju i kasnije albe. Nain na koji se on primjenjuje ovisi
o posebnim imbenicima relevatnog postupka. Kada se razmatra usklaenost s lankom 6. u
bilo kojoj fazi, cijeli se postupak mora uzeti u obzir u domaem pravnom poretku, stoga se
nedostaci u jednoj fazi mogu nadoknaditi u drugoj.69 Tako se moe dogoditi u upravnim ili
disciplinskim postupcima ili u postupcima koji se odnose na laka kaznena djela da postupci
pred prvostupanjskim tijelom nisu u skladu s lankom 6., ali da e mogunost sasluanja na
sudu nakon toga biti dovoljna da se to nadoknadi. Jednako tako, moda e biti nepotrebno u
svim okolnostima da tijelo nadleno za primanje albi omogui raspravu ako je ona ve
obavljena u prvom stupnju.70
lanak 6. nee se primjenjivati na postupke pred ustavnim sudovima u kojima oni ne mogu
odluiti o osnovanosti odreenog predmeta te ako se bave samo ustavnim pravima i
odluuju o usklaenosti s nacionalnim ustavom odreenog domaeg zakona.71 Meutim,
lanak 6. primjenjuje se na ustavne postupke u kojima bi odluka ustavnog suda mogla
utjecati na ishod spora na koji se primjenjuje lanak 6.72
Nadalje, lanak 6. ne primjenjuje se na neuspjene pokuaje ponovnog suenja, ukljuujui i
zahtjeve za izvanredne ili posebne sudbene postupke koji pojedincu nisu osobno dostupni i
ija provedba ovisi o diskrecijskoj ovlasti odreenog javnog tijela.73 Meutim, ako je postupak
obnovljen ili ako je odobren izvanredni sudbeni postupk, onda se na nastavak sudskog

60

Delcourt protiv Belgije (1970.).

X. protiv Austrije (br. 606/59) (1961.).
62
Franz Fischer protiv Austrije (2003.).
63
X. protiv Austrije (br. 1237/61) (1962.).
64
Antoine protiv Ujedinjene Kraljevine (2003.)
65
X. protiv Ujedinjene Kraljevine (br. 7034/75) (1977.).
66
X. protiv Ujedinjene Kraljevine (br. 8575/79) (1979.).
67
Ganusauskas protiv Litve (1999.).
68
Koendjbiharie protiv Nizozemske (1991.).
69
Fejde protiv vedske (1991.).
70
Ekbatani protiv vedske (1988.).
71
Valasinas protiv Litve (2000.).
72
Deumland protiv Njemake (1986.).
73
Tumilovi protiv Rusije (1999.).
61

18

procesa primjenjuju jamstva iz lanka 6.74 Isto tako, lanak 6. nee se primjenjivati na
odbijanje nadlenih tijela da obnove postupak u zemlji nakon presude Suda koja je
ustanovila krenje Konvencije u vezi sa spornim domaim postupkom.75

3. TEMELJNA PRAVA KOJA JAMI LANAK 6. STAVAK 1.

3.1. Pravo na sud
Ovo je jedno od prava koje ne proizlazi izravno iz teksta lanka 6. stavka 1., ve je nastalo
tumaenjem samog Suda. Ono podrazumijeva da se pojedinac mora moi obratiti sudu za
rjeavanje odreenog pitanja te da za njega u tom smislu ne smiju postojati nikakve pravne
ni praktine prepreke. Kao to e se kasnije vidjeti, ovo pravo nije apsolutno i prisutno je u
razliitim oblicima u graanskim i kaznenim postupcima. Pravo na sud takoer ukljuuje i
pravo na konanost pravnih postupaka te pravo na zahtijevanje pravovremenog izvrenja
presude u graanskom postupku.
3.1.1. Pristup sudu
Prema tumaenju Suda, pravo na sud podrazumijeva se u lanku 6. stavku 1., a pravo
pristupa je samo jedan njegov aspekt. Nemogunosti pristupa sudu moe pribjei bilo tko
ako se ali da nije imao mogunost podnijeti zahtjev pred sudom koji ima nadlenost za
preispitivanje svih injenica i zakona relevantnih za spor te za usvajanje obvezujue
presude76. Ovo pravo primjenjuje se jednako na osobe koje zahtijevaju utvrivanje
graanskih prava, ili one koje su optuene za kazneno djelo77.
Sud je prvi puta priznao ovo pravo u predmetu Golder protiv Ujedinjene Kraljevine (1975.)
gdje je odluio kako bi jamstva za detaljno i pravino suenje prema lanku 6. bila
beskorisna kad bi bilo nemogue zapoeti sam sudski postupak. Podnositelj zahtjeva bio je
zadran u engleskom zatvoru, gdje je dolo do ozbiljnih neprilika. Optuen je za napad na
zatvorskog uvara i elio je pokrenuti postupak protiv povrede ugleda kako bi imao ist
osobni dosje, no to su prijeila Zatvorska pravila. Iako ne bez ogranienja, Sud je zakljuio
da lanak 6. stavak 1. sadri implicitno pravo na pristup sudu, uz naelo meunarodnog
prava koje brani uskraivanje pravde.
U prethodno spomenutom predmetu Chevrol, Sud je smatrao kako je ukljuivanje izvrnih
tijela u donoenje odluke u predmetu podnositelja zahtjeva, ega je rezultat bio da je
Dravno vijee (Vrhovni upravni sud) odbio njegovu albu za primanje u Medicinsko vijee ni
ne razmotrivi argumente, predstavljalo krenje prava podnositelja zahtjeva na temelju
lanka 6. stavka 1., s obzirom da mu nije bila pruena mogunost da injenice i pravne
argumente vezane za rjeavanje spora preispita sud.
lanak 6. stavak 1. zahtijeva od suda nadlenog za rjeavanje odreenog pitanja da
posjeduje sudske funkcije te da je u stanju donijeti odluujue odluke78. Pitanje pristupa sudu
tako ukljuuje i pravo na dobivanje presude od suda79. Sud je ustanovio krenje prava na
pristup kada su domai sudovi, po svemu sudei, izgubili sudske spise i tako nisu uspjeli
donijeti presudu80. Tijelo koje ima ovlast donositi preporuke stoga se ne bi smatralo sudom
u smislu lanka 6. stavka 1. Jasno je, meutim, da nije mogue da sve odluke koje se tiu
neke osobe donose sudovi. Doista, sudska uprava bila bi ozbiljno zaprijeena kada bi to bio
sluaj. Stoga, u mnogim pravnim sustavima, odluke koje se tiu graanskih prava i obveza
donose upravna tijela. Sud smatra da ukoliko upravno tijelo ne osigurava jamstva lanka 6.
stavka 1., mora postojati pravo albe sudskom tijelu koje posjeduje ta svojstva81.
Iako lanak 6. stavak 1. sam po sebi ne jami pravo albe, moramo imati na umu da se
lanak 6. primjenjuje kako na postupak pred prvostupanjskim tijelom, tako i na kasnije albe
74

Vanyan v. Rusija (2005.)

Vidi gore navedenu odluku Franz Fischer v. Austrija.
76
Vidi gore navedeni predmet Le Compte i drugi.
77
Deweer protiv Belgije (1979.).
78
Vidi gore navedeni predmet Benthem
79
Vidi gore navedeni predmet Ganci
80
Dubinskaya protiv Rusije (2006.).
81
Albert i Le Compte protiv Belgije (1983.).
75

19

 u graanskim, kao i u kaznenim parnicama gdje se ovo pravo daje osobi sukladno
domaem zakonu. Zato odbijanje razmatranja graanskog zahtjeva ili odbijanje razmatranja
kasacione albe u kaznenom predmetu predstavlja ogranienje pristupa sudu podnositelja
zahtjeva u smislu lanka 6. stavka 1. Sud je utvrdio kako ogranienje pristupa albenom
postupku predstavlja krenje lanka 6., kada se ogranienje zasnivalo na injenici da alba
nije jasno iznijela injenice, na osnovu ega je nii sud temeljio svoju presudu82, kada je
vremensko razdoblje za albu skratilo zakonodavstvo, a novo razdoblje se primjenjivalo na
predmet podnositelja albe83, kada je alba koja se izravno zasnivala na lanku 6. stavku 1.
proglaena nedoputenom po domaem zakonu84 te kada podnositelju zahtjeva nije bilo
dozvoljeno podnoenje detaljnog spisa u korist njegove albe85.
Veina predmeta koji su bili upueni Sudu po ovoj osnovi bila je povezana s nemogunou
potencijalnog podnositelja zahtjeva da podnese odtetni zahtjev u graanskoj tubi zbog
zabrane pokretanja parninog postupka ili zbog domae pravne prakse. U predmetu
Ashingdane protiv Ujedinjene Kraljevine (1985.) Sud je izriito ustvrdio kako pravo
pristupa sudu nije apsolutno: ostavlja se dravama da uvedu ogranienja na one koji ele
pokretati parnice, pod uvjetom da ta ogranienja imaju legitiman cilj i nisu toliko irokog
karaktera da se njima unitava sama bit prava. U ovom sluaju, smatralo se kako je
legitimno uvesti ogranienja na pristup sudu duevnim bolesnicima, kako bi se zatitili oni
odgovorni za njih od nepravinog progona parnienjem. Stoga se za ograniavanje
odgovornosti ustanova zaduenih za bolesnike za radnje iz nehaja ili loih namjera, zajedno
sa zahtjevom da dovoljnu osnovu za tvrdnju kako je nehaj ili loa namjera postojala, valja
dokazati na sudu prije nego to postupak moe poeti, smatra da je u skladu s lankom 6.
stavkom1.
U graanskim pitanjima, Sud je nakon ovoga predmeta razmatrao cijeli niz predmeta vezanih
uz proporcionalnost zabrane za odreene skupine podnositelja zahtjeva, kao to su
zatvorenici, za pokretanje pravnog postupka. Tako je Sud ustvrdio krenje lanka 6. stavka
1. u vezi s odbijanjem doputenja zatvoreniku za pokretanje postupka za klevetu86 i znaajno
kanjenje u doputanju zatvorenicima pristupa pravnoj pomoi, s ciljem pokretanja postupka
za osobne povrede87. U predmetu Lupas, Sud je ustvrdio krenje prava zbog odredbe u
domaem zakonu koja je spreavala neke od zajednikih vlasnika zemlje u pokretanju radnji
za povrat imovine, bez suglasja drugih vlasnika. Iako je prihvatio da ovaj zakon tei
legitimnom cilju zatite prava svih zajednikih vlasnika imovine, Sud je ustvrdio da ga treba
tumaiti uz odreenu fleksibilnost jer je prijeio podnositeljima zahtjeva pokretanje radnji za
povrat zemlje i odluivanje o njima na osnovi njihove pravne vrijednosti, nameui
neproporcionalno breme podnositeljima i oduzimajui im bilo kakvu mogunost dobivanja
presude od suda88. U predmetu Arma protiv Francuske (2007.) Sud je ustvrdio da je dolo
do krenja lanka 6. jer je domai zakon zabranjivao izvrnom direktoru i jedinom dioniaru
tvrtke osporavanje redoslijeda za njenu likvidaciju.
Sud je, meutim, takoer presudio kako je legitimno uvesti ogranienja na pristup sudu
duevnim bolesnicima kako bi se zatitili oni koji su odgovorni za njih od nepravinog
progona parnienjem89. U sluaju osoba nezdravog uma koje nisu u stanju samostalno
pokrenuti pravne radnje, postoji ogranieno pravo ili pravo na imenovanje skrbnika ili neke
druge osobe za pokretanje postupaka, a odbijanje imenovanja takve osobe na osnovi
manjka dovoljnih izgleda za uspjeh je legitimno90.
Ogranienja pristupa osmiljena radi spreavanja zlouporabe sudskih postupaka takoer
imaju legitiman cilj91. Tako je zabrana pokretanja postupka problematinoj stranci bez
doputenja suca proglaena legitimnom92. Potreba izbjegavanja viestrukih zahtjeva u
82

Liakopoulou protiv Greece (2006.).

Melnyk protiv Ukrajine (2006.).
84
Perlala protiv Grke (2007.).
85
Dunayev protiv Rusije (2007.).
86
Vidi gore navedeni predmet Golder.
87
Vidi gore navedeni predmet Campbell i Fell.
88
Lupas i drugi protiv Rumunjske 2006.
89
Vidi gore navedeni predmet Ashingdane.
90
X. i Y. protiv Nizozemske (1985.).
91
Monnell i Morris protiv Ujedinjene Kraljevine (1987.).
92
H. protiv Ujedinjene Kraljevine (broj 11559/85) (1985.).
83

20

postupcima za naknadu na temelju nacionalizacije smatrana je opravdanjem za sustav

prema kojemu pojedinani dioniari nisu mogli podnositi pojedinane zahtjeve, ve je
zahtjeve je valjalo predstaviti putem predstavnika koji je skupno zastupao dioniare93.
Suprotno tome, za sustav prema kojemu je samo strukovno udruenje bilo ovlateno za
podnoenje zahtjeva za nadoknadu plaa jednog inenjera Sud je smatrao da ugroava
samu bit njegovih prava kao pojedinca na pristup sudu94.
Razmatrajui ogranienja nametnuta na osnovi nacionalne sigurnosti na prava podnositelja
zahtjeva na sudske presude o graanskim zahtjevima u kojima se tvrdi kako su bili rtvama
nezakonite diskriminacije, Sud je prihvatio da je zatita nacionalne sigurnosti legitiman cilj
koji moe povlaiti za sobom ogranienja prava na pristup sudu, ukljuujui i situacije kada
se radi o zatiti sigurnosnih podataka o pojedincima. Pravo zajameno podnositeljima prema
lanku 6. Konvencije na obraanje sudu za presudu o pitanjima vezanima za injenice i
zakone ne moe se ukinuti tvrdnjom izvrnog tijela95.
U kaznenim predmetima, odredbu francuskog zakona koja kae kako osuena osoba moe
podnijeti kasacionu albu samo ukoliko se javi na izdravanje kazne, Sud je smatrao
neproporcionalnim ogranienjem prava na pristup sudu u predmetu Papon protiv
Francuske (2002.) Sud je takoer ustvrdio krenje ovog prava u predmetu Marpa Zeeland
B.V. i Metal Welding B.V. protiv Nizozemske (2004.) gdje je tvrtka koja je podnijela zahtjev
nagovorena da povue svoju albu protiv presude na osnovi jamstava pravobranitelja da e
kazna u svakom sluaju biti smanjena. Dok je tvrtka otkrila kako se jamstva nee ispotovati,
povlaenje albe postalo je neopozivo.
Naravno, podrazumijeva se da e, i u graanskim i kaznenim predmetima, interesi ispravnog
dosuivanja pravde opravdati uvoenje razumnih vremenskih ogranienja i postupovnih
uvjeta za podnoenje zahtjeva, kao to je uvjet da se alba podnese nadlenom sudu96.
Rezultat toga jest da vremensko ogranienje za upuivanje zahtjeva sudu ili podnoenje
albe koje podnositelj nije zadovoljio nee u naelu znaiti krenje lanka 6. stavka 1.97, osim
ako nadlena tijela propuste uzeti u obzir objektivne razloge koji opravdavaju injenicu zbog
koje je podnositelj zakasnio. Takvi razlozi su ustanovljeni, na primjer, u sluaju podnositelja
koji nije mogao podnijeti u potpunosti motiviranu albu jer mu nije bila pravilno uruena
pisana verzija prvostupanjske presude, unato njegovim svesrdnim pokuajima da otkrije
razloge presude na koju se namjeravao aliti98. Istovremeno, ne moe se rei da lanak 6.
izriito zahtijeva da se stranci u graanskoj ili kaznenoj parnici ili njezinom odvjetniku,
omogui dostava ili uvid u pisanu verzija odreene odluke. Pitanje u svakom sluaju jest jesu
li zahtjevi za pristup sudu openito zadovoljeni u pogledu specifinih znaajki domaeg
kaznenog postupka, kao i stupanj svesrdnosti pokuaja podnositelja da zadovolji postupovne
zahtjeve, a kako bi osigurao sudsko razmatranje njegove albe99.
Kada se radi o financijskim preprekama za pristup, u predmetu Airey protiv Ujedinjene
Kraljevine (1979.) Sud je utvrdio krenje lanka 6. stavka 1. kada je podnositeljica htjela
pokrenuti postupak razvoda od svog mua. Ona nije bila u mogunosti osobno voditi taj
postupak, a nije imala dovoljno sredstava da plati odvjetnika. Sud je smatrao kako ona u
ovom sluaju nije imala djelotvoran pristup. Meutim, Sud je ustvrdio kako to ne znai da se
pravna pomo mora pruiti u svakom sporu. Djelotvoran pristup moe se osigurati na druge
naine, kao to je pojednostavljenje postupka. Drava koja vodi sustav pravne pomo,i kao
nain za pruanje pristupa, moe na ispravan nain ustanoviti i mehanizam za odreivanje
sluajeva gdje je potrebna pravna pomo. Odbijanje pravne pomoi na osnovi kao to je
manjak izgleda za uspjeh sluaja ili neozbiljna narav zahtjeva u naelu je legitimno100.
Takoer je legitimno i da drava odredi kako pravna pomo treba biti dostupna u nekim
vrstama postupaka, a u drugima ne101. U predmetu Staroszczyk protiv Poljske (2007.) i u
predmetu Sialkowska protiv Poljske (2007.) meutim, Sud je ustvrdio kako je pristup
93

Vidi gore navedeni predmet Lithgow.

Philis protiv Grke (1991.).
95
Vidi gore navedeni predmet Tinnelly
96
MPP Golub protiv Ukrajine (2005.).
97
Stubbings protiv Ujedinjene Kraljevine (1996.).
98
Hadjianastassiou protiv Grke (1992.).
99
Jodko protiv Litve (1999.).
100
Webb protiv Ujedinjene Kraljevine (1997.)
101
Granger protiv Ujedinjene Kraljevine (1990.).
94

21

podnositelja albi na presudu niih sudova ogranien, ime je prekren lanak 6.

Podnositeljima je odobrena pravna pomo, ali su se njihovi odvjetnici odbili aliti Vrhovnom
sudu zbog manjka izgleda za uspjeh, dok je odvjetnika pomo obvezna pred tim sudom.
Iako je primijetio da takav sustav openito nije u sukobu s lankom 6., Sud je ustvrdio da se
radi o krenju jer domai propisi nisu zahtijevali od odvjetnika koji prua pravnu pomo
pripremu pismenog pravnog miljenja o izgledima za uspjeh albe, to ini objektivnu
procjenu proizvoljnosti ovog odbijanja nemoguom. Nadalje, u jednom od predmeta miljenje
je dano tek tri dana prije isteka vremenskog ogranienja za albu, to nije prualo realnu
priliku za podnoenje albe pred kasacijskim sudom.
U predmetu Steel i Morris (2005.) Sud je smatrao kako se pitanje neophodnosti pruanja
pravne pomoi za pravinu raspravu treba rijeiti na osnovi pojedinanih injenica i okolnosti
svakog sluaja i ovisi, inter alia, o tome koliko je sam postupak vaan za podnositelje
zahtjeva, o sloenosti relevantnog zakona i postupka te o spospbnosti podnositelja da sam
sebe zastupa pred sudom. Ustvreno je krenje u ovom sluaju na temelju potencijalno
tekih financijskih posljedica domaeg postupka. Postupak je bio sloen injenino i pravno
(Suenje pred prvostupanjskim sudom trajalo je 313 sudskih dana, emu je prethodilo
podnoenje 28 podnesaka stranaka. Rasprava po albi trajala je 23 dana. injenice koje su
podnositelji morali dokazati bile su vrlo sloene i ukljuivale su 40.000 stranica dokumenata i
130 usmenih svjedoka. Valjalo je razrijeiti opirna pravna i postupovna pitanja prije no to je
sudac mogao odluiti o glavnom pitanju). Sud je prihvatio da u ovako sloenom predmetu niti
sporadina pomo odvjetnika dobrovoljaca, niti opirna pravna pomo i sloboda odobrena
podnositeljima osobno kao strankama, nisu bili odgovarajua zamjena za kompetentno i
kontinuirano zastupanje po iskusnom odvjetniku upoznatom s predmetom i zakonom o
kleveti.
Obveza drave da osigura djelotvoran pristup sudu na temelju lanka 6. stavka 1. ne mora
zavriti ak ni po donoenju slubene odluke o odobravanju besplatne pravne pomoi.
Vano je da se pravna pomo u takvim sluajevima zaista prui. Tako, u predmetu Bertuzzi
protiv Francuske (2003.) podnositelju zahtjeva bila je odobrena pravna pomo u kontekstu
graanskog postupka koji je ukljuivao odvjetnika kao optuenika. No, odluka je ostala mrtvo
slovo na papiru jer su tri odvjetnika koja su bila dodijeljena podnositeljevom sluaju traila
doputenje da se povuku zbog osobnih veza s odvjetnikom kojeg je podnositelj elio tuiti.
Unato svom trudu, podnositelj nije uspio uvjeriti predsjednika ureda za pravnu pomo da
dodijeli novog odvjetnika njegovom sluaju te stoga nije bio u mogunosti pokrenuti
postupak. Sud je zakljuio da, kako bi zadovoljili zahtjeve pristupa sudu, nadlena tijela,
predsjednik odvjetnikog vijea ili njegov/njezin zastupnik, moraju dogovoriti zamjenu koja bi
pruila podnositelju potrebnu pravnu pomo.
Zahtjev za plaanjem pristojbi, kao to su slubeni biljezi, graanskim sudovima, vezano za
zahtjeve o kojima se trai njihovo oitovanje, takoer je u skladu s lankom 6. stavkom 1.,
osim ako on ne kri samu bit prava na pristup sudu. U predmetu Kreuz protiv Poljske
(2001.) Sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. kada je preveliki iznos sudske takse
nametnuo nesrazmjerno optereenje na podnositelja i sprijeio ga u pokretanju graanske
parnice za utvrivanje nezakonitosti slubenog akta. Sud je ustvrdio i krenja prava na
pristup sudu u sluaju gdje su domai sudovi odbili odobriti izuzee nesolventnim
podnositeljima od sudskih naknada u dva turska predmeta. Domai sudovi odbili su izuzee
na temelju injenice da je tuba bila neosnovana i da podnositelji ne mogu tvrditi kako nisu u
stanju platiti trokove jer su odbili pravnu pomo, a zastupao ih je odvjetnik. Meutim,
odvjetnikovo zastupanje bilo je po sporazumu o uvjetnoj naknadi102. U predmetu Weissman
protiv Rumunjske (2006.) Sud je ustvrdio kako je taksa od vie od 320.000 eura na zahtjev
za izgubljenim prihodima od imovine previsoka i nepotkrijepljena specifinim okolnostima
sluaja. A u sluaju zatvorenika koji se alio na neovjeno postupanje, ak i taksa od 3 eura
prouzroila je krenje lanka 6. jer ju nije mogao platiti103.
ak i ukoliko se podnositelju naredi plaanje visokih sudskih pristojbi na kraju sudskog
postupka, a ne na poetku, to moe prouzroiti krenje prava na pristup sudu. U predmetu
Stankov protiv Bugarske (2007.) podnositelj je tuio ured tuiteljstva za tetu koja je bila
posljedica njegovog nezakonitog pritvora. Domai sudovi dopustili su dio zahtjeva,
102
103

Bakan protiv Turske (2007.). i Mehmet i Suna Yepet protiv Turske (2007.).
Ciorap protiv Moldavije (2007.).

22

nareujui podnositelju plaanje sudske pristojbe za dio koji je odbijen. Tako je sudska
pristojba koju je trebao platiti bila skoro jednaka dodijeljenoj naknadi.
Meutim, kada se radi o podnoenju zahtjeva protiv fizike osobe, domai postupak moe
nalagati da je za pokretanje postupka potrebno uplatiti velike iznose sudskih pristojbi, osobito
kada se radi o zahtjevu za naknadu materijalne tete. Stoga, u sluaju gdje je podnositelj
sprijeen u pokretanju tube za klevetu zbog njegove nemogunosti plaanja sudske
naknade u iznosu od 5% od traenog odtetnog zahtjeva, Sud je ustvrdio kako je ovo
ogranienje u skladu s pravom na pristup sudu prema lanku 6. stavku 1., posebice stoga
to se od podnositelja nije trailo plaanje znaajne naknade u vezi s drugim dijelom
njegovoga zahtjeva vezanom za navodni iznos nematerijalne tete104.
Sud se, meutim, suoio sa znatnim tekoama pri uspostavi jasnih kriterija primjenjivosti
lanka 6.105, kao i pitanjem krenja prava na pristup sudu u sluajevima gdje su odreene
kategorije optuenih veinom nadlena javna tijela bile iskljuene, domaim zakonskim
imunitetom ili onim po sudskoj praksi, od odgovaranja na zahtjeve za naknadom tete. Tako
je u predmetu Osman protiv Ujedinjene Kraljevine (1998.) Sud ustvrdio krenje lanka 6.
kada nije bilo mogue pokrenuti spor protiv policije za njihov navodni propust u zatiti ivota
djeteta kojeg je na koncu ranio opsesivni uitelj, dok - u vrlo slinom sluaju, Z. i drugi
protiv Ujedinjene Kraljevine (2001.) Sud nije ustvrdio nikakvo krenje prava na pristup
sudu s obzirom na imunitet kojeg je uivalo lokalno nadleno tijelo od tubi zbog nehaja, a
vezano za njihov propust u poduzimanju pozitivnih radnji za uklanjanje odreene djece iz
skrbi nasilnih roditelja. U prethodno spomenutim predmetima Markovi i Roche, Sud je
otiao jo i dalje te ustvrdio kako se lanak 6. ne moe primijeniti. U predmetu Roche,
ovakva tvrdnja bila je u vezi s imunitetom drave od odgovornosti za tetu koju su zahtijevali
bivi unovaeni vojnici za navodno tetne uinke medicinskih testiranja provedenih pedesetih
godina. No, Sud je jasno ustvrdio kako domaa tijela, a ne Sud, imaju primarnu mo
odgovaranja na pitanje postoji li osporavano pravo u domaem zakonu (vidi i poglavlje
2.2.1. gore), i kako, prije no to podnesu tubu protiv navodnog manjka pristupa sudu,
podnositelj zahtjeva mora jasno pokazati da trai pristup vezano za osporavanje takvog
prava.
Kako stvari sada stoje, ak i kada je jasno da se lanak 6. treba primjenjivati, to jest kada je
osporavanje prava domai zakon prepoznao, Sud nije dao mnogo smjernica kako bi
objasnio u kojim je sluajevima zakonski imunitet optuenika bilo puki imunitet od tubi u
odreenim okolnostima (ovisno o prirodi traenog odtetnog zahtjeva), ili openitiji imuniteti
od pravne odgovornosti (kao onaj to ga uivaju strani diplomati) kompatibilan s pravom na
pristup sudu u smislu lanka 6. Openito se ini da bi imunitet od pokretanja graanskih
parnica, prihvatljiv sa stajalita lanka 6. stavka 1., trebao biti vie funkcionalan nego
strukturalan, to jest njime se ne smije jamiti openito oslobaanje od odgovornosti za bilo
koju skupinu pojedinaca ili nadlenih tijela, ve se mora primjenjivati nakon uzimanja u obzir
uzronog odnosa izmeu radnji za koje rtva tvrdi da kre domai zakon s jedne strane te
potrebe zatite odreene skupine okrivljenika s druge strane. Stoga je Sud ustvrdio da je
imunitet povezan s izjavama u parlamentarnim debatama, a koji je osmiljen za zatitu
interesa cijelog parlamenta, za razliku od interesa pojedinanih zastupnika, kompatibilan s
Konvencijom106. Na slian nain, Sud nije ustvrdio krenja prava na pristup sudu zbog
imuniteta od pravnih tubi lanova talijanskog Sudskog vijea, za navodne klevete tijekom
odluivanja Vijea107. No, ustvrdio je krenje u pogledu opeg imuniteta protiv tubi kojeg je
uivao jedan zastupnik, vezano za njegove izjave kojima je nedostajala kljuna povezanost s
parlamentarnim radom108.
Isti funkcionalan pristup trebao bi takoer vrijediti u pogledu zahtjeva protiv diplomatskih
predstavnitava, ili ak tijela drugih drava. Tako u predmetu Fogarty protiv Ujedinjene
Kraljevine (2001.) Sud nije ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. u vezi s imunitetom kojeg je
uivalo strano veleposlanstvo u pogledu navodnih diskriminacijskih praksi zapoljavanja, dok
je primijetio kako imunitet drave moda nije dovoljna osnova za ukidanje prava na pristup
104

Jankauskas protiv Litve (2003.).

Vidi i poglavlje 2.2.1. u nastavku
106
A. protiv Ujedinjene Kraljevine (2002.).
107
Esposito protiv Italije (2007.).
108
Cordova protiv Italije (2003.).
105

23

sudu podnositeljici zahtjeva, ako je njezin zahtjev povezan s uspostavljenim ugovornim

odnosima izmeu nje i veleposlanstva. U predmetu Al-Adsani protiv Ujedinjene Kraljevine
(2002.) Sud nije ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. u pogledu odbijanja sudova Ujedinjene
Kraljevine da razmotre odtetni zahtjev podnositelja protiv kuvajtskih vlasti, za navodno
muenje koje se zbilo u Kuvajtu. U tom sluaju, Sud je ak uzeo u obzir odreena praktina
razmatranja, kao to je manjak mogunosti za konano izvrenje sudske presude i plaanje
naknade, kako bi se sa stajalita lanka 6. stavka 1. opravdao imunitet strane drave od
takve parnice u Ujedinjenoj Kraljevini.
Moe se, dakle, zakljuiti da pravo na pristup sudu iz lanka 6. stavka 1. Konvencije ne jami
automatski pravo na pokretanje graanske parnice za naknadu tete protiv nadlenih tijela
zbog bilo kakvog navodno nepravilnog obavljanja slubenih dunosti. Na primjer, ne postoji
zasebno pravo na pristup sudu kojim bi se osporavala postupovna odluka suca postoji
samo jedno pravo na pristup sudu, u smislu odreivanja merituma graanskog ili kaznenog
predmeta. Sve u svemu, to je vea udaljenost izmeu onoga to ini ili ne ini neko dravno
tijelo, a ime se navodno kri domai zakon s jedne strane, a s druge prava i obveze
podnositelja zahtjeva na temelju privatnog prava, to je manje vjerojatno da e Sud ustvrditi
krenje prava na pristup sudu, ako uope utvrdi da je lanak 6. stavak 1. primjenjiv109.
Budui da se lanak 6. odnosi samo na odreivanje kaznene optube protiv osobe, ovo
pravo ne ukljuuje pristup sudu u svrhu pokretanja kaznenog postupka protiv druge osobe na
temelju privatne tube. Isto tako se naelo pristupa sudu na temelju lanka 6. stavka 1. ne
moe tumaiti kao davanje neogranienog prava na pokretanje kaznenog ili disciplinskog
postupka protiv treih osoba ili dravnih slubenika. Istovremeno, postoji sve vei trend u
trenutanoj praksi Suda neutvrivanja krenja lanka 6. stavka 1. u sluajevima zabrane
pokretanja sudskih postupaka protiv dravnih tijela ili slubenika, kako bi se zasebno ispitalo
je li drava zadovoljila svoje pozitivne obveze prema odreenim drugim odredbama
Konvencije, a koje nalau djelovanje ili pruanje odgovarajueg ne nuno i pravnog lijeka
za razliite situacije koje dotiu osobna prava pojedinca, kao na primjer, kada se radi o
navodnom krenju lanka 2. (neprimjerena istraga okolnosti vezanih za smrt srodnika110),
lanka 3. (navodna neuinkovita istraga disciplinskih kazni u zatvoru111), lanka 8.
(nedostatak provedbe zakonskih shema za ponovno naseljavanje stanovnika ekoloki
opasnih podruja112), ili lanka 13. (ograniena mogunost obraanja sudu u sluajevima
kada je zakonom dozvoljeno poveanje zranog prometa113).
1.1.4 Pravo na pravnu sigurnost i izvrenje sudskih presuda
Pravo na sud u smislu lanka 6. stavka 1. podrazumijeva da kada je presuda u graanskom
sporu ili osloboenje od optubi u kaznenom postupku postala konana i pravovaljana, ne bi
trebao postojati rizik od njezinog ponitenja. Mnogo zemalja zadralo je u svojim
postupovnim pravilima ovlatenje koje omoguuje dravnim slubenicima, kao to je na
primjer tuitelj, da uloe izvanrednu albu u bilo kojem trenutku, u vezi bilo kakvih injeninih
ili pravnih aspekata konane sudske presude. U predmetu Brumarescu protiv Rumunjske
(1999.). gdje su konane sudske presude u korist podnositelja zahtjeva u graanskoj parnici
kasnije ponitene nakon intervencije dravnog odvjetnika, Sud je ustvrdio krenje lanka 6.
stavka 1. Konvencije, kao i lanka 1. Protokola br. 1, koji jami potivanje imovinskih prava.
Isto naelo vrijedi i za kaznene postupke. U predmetu Bujnita protiv Moldavije (2007.). Sud
je ustvrdio krenje prava na pravino suenje, kada je osloboenje na koje je podnesena
alba i koje je postalo konanim, kasnije poniteno po zahtjevu tuitelja, a bez predstavke
novih dokaza.
U predmetu Ryabykh protiv Rusije (2003.). Sud je takoer ustvrdio krenje lanka 6. stavka
1. u slinoj situaciji, objanjavajui: jedan od temeljnih aspekata vladavine prava je naelo
pravne sigurnosti, koje zahtijeva, meu ostalim, da kada sudovi po nekom pitanju donesu
konanu odluku, njihova presuda se ne smije dovoditi u pitanje Pravna sigurnost
pretpostavlja potivanje naela res judicata , to jest, naela konanosti presuda. Ovo
naelo inzistira da niti jednoj stranki nije doputeno traiti preispitivanje konane i
109

Vidi presudu sluaja Schreiber and Boetch citiranu gore u tekstu; vidi i poglavlje 2.2.3. gore
Paul i Audrey Edwards protiv Ujedinjene Kraljevine (2002.).
111
Valasinas protiv Litve (2001.).
112
Fadeyeva protiv Rusije (2005.).
113
Hatton i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine [Veliko vijee] 2003.
110

24

pravovaljane presude samo u svrhu ishoenja ponovne rasprave i nove presude parnice.
Ovlast viih sudova za preispitivanje treba koristiti za ispravljanje greaka u postupku i
povrede zakona, ali ne i u svrhu pokretanja novog postupka. Preispitivanje sudskih odluka ne
treba smatrati preruenom albom, a sama mogunost postojanja dva pogleda na odreeno
pitanje nije osnova za preispitivanje itavoga predmeta. Otklon od ovog naela opravdan je
tek kada ga potrebnim uine okolnosti od temeljnog i kljunog znaaja.
Povezan s ovim naelima je jo jedan temeljni aspekt vladavine prava: da konanu sudsku
odluku treba izvriti. U predmetu Burdov protiv Rusije (2002.) podnositelju zahtjeva
dodijeljena je naknada od slube za socijalnu pomo. est godina nakon dodjele naknade,
podnositelj je pokrenuo postupak protiv slube za socijalnu pomo, koju je sud prihvatio.
Podnositelj je zatim obavijeten da, unato nalogu za provoenje, socijalna sluba nee moi
izvriti uplate jer imaju manjak u proraunu. Sud je ustvrdio u ovom sluaju kako bi pravo na
pristup sudu bilo iluzija ukoliko bi domai pravni sustav drave dopustio da konana,
pravovaljana sudska presuda bude neprovodiva na tetu jedne stranke. Nadalje, Sud je
smatrao kako drava ne moe navesti manjak sredstava kao izgovor za nepotivanje duga iz
presude. Dok je kanjenje takvog potivanja moda prihvatljivo neko vrijeme, kanjenje ne
moe biti toliko da utjee na bit prava iz lanka 6. stavka 1.
U predmetu Kyrtatos protiv Grke (2003.) podnositelji zahtjeva su uspjeno osporili odluke
lokalnih urbanistikih tijela koje su utjecale na njihovu imovinu. Sud je ustvrdio kako su se
nacionalna tijela suzdravala dulje od 7 godina od poduzimanja potrebnih mjera za
potivanje konanih, izvrnih sudskih presuda, pa tako i uinili odredbe lanka 6. stavka 1.
Konvencije besmislenima.
Procjenu usklaenosti bilo kakvog kanjenja u izvrenju sudske presude sa zahtjevima
lanka 6. stavka 1. Sud nije definirao do pojedinosti kao to je sluaj s kriterijem u
razumnom roku, koji se ne odnosi na postupke izvrenja sudske odluke, ve samo na
razmatranje graanskog ili kaznenog predmeta pred sudom do trenutka usvajanja konane
sudske presude (vidi poglavlje 3.5. u nastavku). Sud e razmotriti bilo kakvu albu na
nedostatak ili kanjenje u izvrenju sudske presude, zasebno pod odrednicom pravo na
sud, a ne kao pozivanje na pravo na pravinost (ukljuujui i trajanje) sudskog postupka
(vidi poglavlje 1.1. gore). Unato ovim posebnostima, kriteriji poput sloenosti predmeta i
ponaanja stranaka (vidi poglavlje 3.5. u nastavku) takoer se ine relevantnim kod
odluivanja je li odlaganje izvrenja sudske odluke naruilo bit prava na sud.
Tako je u sluaju prethodno spomenute presude u predmetu Jasiuniene i drugi protiv
Litve, Sud ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. kada su izvrna tijela propustila provesti
presudu domaega suda, a koja im je nalagala naknadu u obliku zemlje u korist podnositelja,
po posebnim domaim zakonima za povrat prava na imovinu nakon vie od 8 godina od
datuma pobijene sudske presude. Meutim, u predmetu Uzkureliene i drugi protiv Litve
(2005.) Sud je smatrao kako razdoblje dulje od 4 godine, koliko je trebalo izvrnim tijelima za
provoenje konane sudske presude prema istom domaem zakonu, nije bilo dovoljno dugo
da se ustvrdi krenje lanka 6. stavka 1. Sud je ovdje uzeo u obzir injenicu da izvrenje
presude u podruju povrata imovine ukljuuje vie od jednostavnog i jednokratnog ina poput
isplate novca (kao u predmetu Burdov navedenom gore) te da zahtijeva analizu razliitih
povijesnih, pravnih i tehnikih dokumenata, kao i sudjelovanje samih podnositelja, kako bi se
izvrile potrebne formalnosti za registraciju zemlje u njihovo ime. S obzirom na neaktivnost
podnositelja zahtjeva i nedostatak dokaza koji bi podrazumijevali dovoljan stupanj nehaja
izvrnih tijela, Sud je ustvrdio kako je etverogodinje kanjenje u izvrenju presude u skladu
sa zahtjevima lanka 6. stavka 1.
U sluajevima neizvrenja konanih presuda u vezi imovinskih prava, moe doi i do krenja
lanka 1. Protokola br. 1 (vidi, na primjer, predmet Burdov i Timofeyev protiv Rusije
(2003.)..
Sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. ne samo kada se radi o neizvrenju presuda
kojima se dodjeljuje materijalna odteta podnositeljima. Tako je u predmetu Okyay i drugi
protiv Turske (2005.) utvreno krenje kao posljedica odbijanja nadlenih tijela za izvrenje
sudskih presuda kojima je bilo nareeno obustavljanje rada termoelektrana.
Naelo izvrenja vrijedi i za kaznene predmete. Veliko vijee ustvrdilo je krenje lanka 6. u
predmetu Assanidze protiv Gruzije (2004.) kada je podnositelj, bivi gradonaelnik, osuen
25

za niz kaznenih djela, ali je naknadno osloboen svih optubi. Sud je ustvrdio krenje lanka
6. stavka 1. jer nije bio puten odmah po osloboenju.
Istovremeno, lanak 6. stavak 1. ne dozvoljava podnositelju mogunost tube kada privatni
dunici ne potuju sudsku odluku u njegovu korist. Pravo na pravovremeno izvrenje sudske
presude ne ide toliko daleko da bi od drave zahtijevalo da na sebe preuzme obveze
privatnog optuenika u sluaju njegove nesolventnosti114. Jamstva prava na sud prema
lanku 6. stavku 1. zadovoljena su kada je podnositelju doputeno da podnese slubeniku
suda zahtjev za provoenje presude i kada trajni neuspjeh ishoenja izvrenja nije rezultat
nehaja ili nedjelovanja dravnih tijela.
Je li pristup sudu zajamen domaim zakonima i praksom?
Kakve su zapreke (temeljne ili postupovne, praktine ili financijske) nametnute za upuivanje
odreenog sluaja na razmatranje sudu?
Jesu ili ogranienja teila ostvarivanju legitimnog cilju te je li postojao odnos razmjernosti
izmeu zapreke koritene u specifinom sluaju i ciljeva koje se eljelo ostvariti
ogranienjem pristupa sudu?
Koji domai lijekovi postoje za osiguranje pravovremenog izvrenja sudske presude?
3.2. Neovisan i nepristran sud ustanovljen zakonom
Iako se neovisnost i nepristranost prilino razlikuju, Sud obino razmatra ove atribute
zajedno u velikom broju sluajeva. No, kako bismo razjasnili razliku, ovi e pojmovi biti
zasebno obraeni u ovom priruniku u mjeri u kojoj je to mogue. Treba imati na umu da e
se, kada struno, disciplinsko ili izvrno tijelo nije usklaeno sa zahtjevima neovisnog i
nepristranog suda ustanovljenog zakonom, lanak 6. i dalje potovati pod uvjetom da je
podnositelj naknadno imao pristup potpunom sudskom razmatranju osporavane odluke toga
tijela115.
3.2.1 Sud ustanovljen zakonom
Tijelo koje ovaj izraz opisuje jest tijelo ija je funkcija odluivanje o pitanjima, u sklopu svoje
nadlenosti na temelju vladavine prava po postupcima provedenim na propisan nain116.
Tijelo mora imati ovlast donositi obvezujue presude117. Tijelo koje moe dati tek savjet,
stoga, nee biti sud, ak niti ukoliko postoji praksa da se dotini savjeti slijede118. Tijelo ne
mora biti dio uobiajenoga pravosudnog ustroja drave, ve mora imati odreene temeljne
znaajke, ukljuujui neovisnost od izvrne vlasti i stranaka u predmetu, odgovarajue
trajanje mandata lanova i pravni postupak koji daje jamstva, primjerena za odreeni tip
predmeta119. injenica da tijelo ima druge funkcije osim sudske funkcije ne znai nuno da
ono nije sud120.
Za brojna razliita upravna ili specijalizirana tijela stoga se smatralo da su sudovi u smislu
lanka 6. stavka 1., ukljuujui strukovna disciplinska tijela121, vojne i zatvorske disciplinske
sudove122, tijela zaduena za ovjeru ugovora o kupoprodaju zemlje123, tijela zaduena za
pitanja zemljine reforme124 i tijela za arbitraciju koja su zaduena za naknadu za
nacionaliziranu imovinu i obveznu kupovinu dionica125. Neki ministar ili sama vlada ne mogu

114

Shestakov protiv Rusije (2002.).

Buzescu protiv Rumunjske (2005.).
116
Belilos protiv vicarske (1988.).
117
Sramek protiv Austrije (1984.).
118
Vidi gore navedeni predmet Benthem.
119
De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije (1971.).
120
Vidi gore navedeni predmet H. protiv Belgije.
121
ibid.
122
Vidi gore navedeni predmet Engel.
123
Vidi gore navedeni predmet Ringeisen.
124
Ettl protiv Austrije (1987.).
125
Vidi gore navedeni predmet Lithgow.
115

26

se, s druge strane, smatrati sudovima, ak niti kada imaju ovlasti izdavati obvezujue odluke
o spornom pitanju126.
U predmetu Van de Hurk protiv Nizozemske (1994.). podnositelj zahtjeva alio se da sud
zaduen za radne sporove nije u stanju izdavati obvezujue presude. Zakon je doputao
mogunost da presude suda podlijeu odlukama Krune ili ministra o njihovom neizvravanju,
ili suspenziji izvravanja. Sud je ustvrdio da je ovlast donoenja obvezujue presude koju ne
moe na tetu pojedinane stranke mijenjati tijelo koje nije sudsko, sadrano u samome
pojmu suda. Sud je takoer primijetio kako se ova ovlast moe smatrati i dijelom
neovisnosti koju zahtijeva lanak 6. stavak 1. (vidi i poglavlje 3.3.2. u nastavku). ak i kada
se moe dokazati da dravna tijela nisu upotrebljavala ovu ovlast, samo postojanje takve
ovlasti liilo je sud karakteristika koje zahtijeva lanak 6. stavak 1. Nedostatak ove naravi
imao bi lijek samo ukoliko bi postojala mogunost upuivanja albe nekom sudu koji je
ispunjavao zahtjeve suda uspostavljenog zakonom (vidi tekoer, u kontekstu prava na
pristup sudu, poglavlje 3.2.1. gore u tekstu).
Cilj zahtjeva da sud bude ustanovljen zakonom jest zakonska regulacija rada suda, a ne
njegovo podlijeganje diskreciji izvrne vlasti127. Opseg nadlenosti suda treba biti odreen
zakonom. Nije neophodno, meutim, da svaka pojedinost organizacije rada sudova bude
ureena primarnim zakonima. Tako je primjerice u jednome predmetu Sud ustvrdio da je
austrijski sustav u kojem je primarno zakonodavstvo omoguavalo uspostavu suda za radne
sporove i odreivalo podruje njegove nadlenosti u skladu s lankom 6. stavkom 1., dok
ministar podzakonskim aktima utvruje gdje e se takvi sudovi osnivati i koja e biti njihova
mjesna nadlenost128.
U predmetu Posokhov protiv Rusije (2003.). Sud je ustvrdio kako izraz ustanovljen
zakonom obuhvaa ne samo postojanje suda, ve i sastav sudskog vijea u svakom
predmetu. U tom predmetu, podnositelj zahtjeva tvrdio je da dva suca porotnika u
graanskom postupku nisu bila izabrana izvlaenjem drijeba, kako to zahtijeva zakon te da
su oni tu funkciju obavljali i kada im je za to istekao zakonom propisani rok. Sve u svemu,
nacionalna nadlena tijela nisu imala pravnih osnova za opravdanje imenovanja dvaju
dotinih sudaca porotnika u navedenom predmetu. Sud u sastavu s ovim sucima nije se
stoga mogao smatrati ustanovljenim zakonom.
Tijelo moe imati vie od jedne funkcije, no to ne znai nuno da gubi svoje znaajke kao
sud ustanovljen zakonom" u smislu lanka 6. stavka 1. Sukladno tome, lanovi suda ne
moraju nuno biti profesionalni suci.129 U ve spomenutom sluaju H. protiv Belgije,
podnositelj zahtjeva je tvrdio kako Vijee Odvjetnike komore nije sud ustanovljen
zakonom," jer je imalo cijeli niz funkcija, ukljuujui upravnu, regulatornu sudsku,
savjetodavnu i disciplinsku. Sud je smatrao kako ova mnogostrukost funkcija sama po sebi
ne oduzima ovakvom tijelu njegov status suda ustanovljenog zakonom. Ustvrdio je da
Vijee Odvjetnike komore doista vri svoju sudsku funkciju u razmatranju zahtjeva za
ponovno lanstvo te da nema injeninih razloga za osporavanje njegove neovisnosti i
nepristranosti.
Noviji je primjer, u predmetu Zlinsat Spol. S.R.O. protiv Bugarske (2006.) razmatranje
Suda moe li se tuitelj, koji prema nacionalnom zakonu uiva istovjetna jamstva za
neovisnost kao sudac, smatrati neovisnim sudom u smislu lanka 6. U tom predmetu
podnositelj zahtjeva, eka tvrtka, kupila je hotel koji je opina privatizirala. Ured tuiteljstva
naloio je suspenziju ugovora o privatizaciji te kasnije deloaciju podnositelja na temelju
domaih zakona koji doputaju osporavanje ugovora koji tete interesima drave. Prema
domaem zakonu, nije bilo sudskog razmatranja ove odluke ureda tuiteljstva. Ustvrdivi
krenje lanka 6., Sud je smatrao da potpuna neovisnost od izvrne vlasti nije dispozitivna,
budui da neovisan i nepristran sud u smislu lanka 6. stavka 1. pokazuje druge kljune
karakteristike. injenica da je ured tuiteljstva mogao djelovati po vlastitom prijedlogu te da
je imao znatnu koliinu slobode u svom djelovanju, nije podlijegao jasnim postupcima, da nije
bio obvezan jasnim postupcima, pravilima o dokaznom materijalu te da nije bilo jamstava za

126

Vidi gore navedeni predmet Benthem.

Lavents protiv Latvije (2002.).
128
Zand protiv Austrije (1978.).
129
Vidi gore navedeni predmet Ettl protiv Austrije
127

27

sudjelovanje stranaka, nije bilo u skladu s pojmovima vladavine prava i pravne sigurnosti koji
su dio sudskih postupaka.
3.2.2. Neovisnost
Neovisan sud je onaj koji je neovisan o strankama i izvrnoj vlasti. Meutim, injenica da
suce temeljnog suda imenuje tijelo izvrne vlasti, kao to je lord kancelar u Ujedinjenoj
Kraljevini ili ministar pravosua u veini europskih zemalja, sama po sebi ne znai da ti suci
nee biti neovisni ili nepristrani u odreenom skupu domaih postupaka u kojima je dravni
slubenik tuena strana130. Razmatrajui moe li se tijelo smatrati neovisnim, pozornost se,
inter alia, mora obratiti na nain imenovanja lanova, trajanje njihovog mandata, postojanje
jamstava protiv vanjskih pritisaka i na pitanje ostavlja li dojam neovisnosti. Sud je ustvrdio
kako je prihvatljivo da lanove zatvorskog disciplinskog tijela imenuje ministar odgovoran za
zatvore, pod uvjetom da se ministar ne mijea u nain donoenja odluka toga tijela131.
Ministra koji je imenovao dva lana suda zaduenog za presuivanje o naknadama za
nacionaliziranu imovinu, a koji je bio i stranka u tom postupku, Sud je takoer smatrao
usklaenim s lankom 6. stavkom 1., budui da se ministar prilikom njihovog imenovanja
trebao posavjetovati i s predstavnicima drugih stranaka, a imenovanje nije bilo osporeno132.
Za imenovanje dravnih slubenika u specijalizirane sudove koji se bave pitanjima
poljoprivrednih zemljita nije se smatralo da kri lanak 6. stavak 1. kada su oni bili zakonom
obvezani da djeluju neovisno133. Za sud koji se sastoji od jednog suca i dva dravna
slubenika, jednoga predstavnika poslodavca i jednoga predstavnika zaposlenika, obojica s
odreenim trajanjem funkcije, takoer se ustvrdilo da je u skladu s lankom 6.134 S druge
strane, kada je dravni slubenik koji je bio lan takvoga suda u podreenom poloaju prema
slubeniku koji je bio stranka u postupku, za sud se smatralo kako ne ispunjava uvjet
ostavljanja dojma neovisnosti135. Slian je zakljuak bio kada su dva procjenitelja amatera,
koji su bili lanovi sudskoga vijea koje je razmatralo zahtjev za reviziju ugovora o zakupu,
bili imenovani od strane udruenja kojem je u bilo u interesu da se vaei uvjeti ugovora o
zakupu produe136.
Sigurnost od smjene
Sigurnost od smjene lanova suda koju bi provela izvrna vlast tijekom njihovog trajanja
mandata prirodna je posljedica njihove neovisnosti. Njihova nesmjenjivost ne mora biti
ureena zakonom, ako se ona kao injenica uvaava u praksi. Sud nije naveo odreeno
trajanje mandata kao potreban minimum. Duina trajanja mandata za koju je Sud ustvrdio
kako je u skladu s lankom 6. stavkom 1. u razliitim je sluajevima bila vrlo razliita.
Meutim, to je mandat dui, to je vjerojatnije da e uvjet iz lanka 6. stavka 1. biti ispunjen.
Ali imenovanje lanova zatvorskog disciplinskog tijela na razdoblje od tri godine Sud je
opisao kao razmjerno kratko, no ustvrdio kako je prihvatljivo s obzirom na tekoe u
pronalaenju lanova koji bi sluili dulje vrijeme137.
Vojni sudovi
Sudovi s nadlenou nad civilima, ali koji se sastoje od vojnih sudaca, obino nee proi
ovaj test. Razlog je taj to su vojni suci lanovi vojske koja dobiva upute od izvrne vlasti138.
No, vojni sudovi koji su uspostavljeni za suenje vojnom osoblju zadovoljavat e lanak 6.
ukoliko posjeduju dovoljno mehanizama koji jame njihovu neovisnost i nepristranost. U
predmetu Cooper protiv Ujedinjene Kraljevine (2003.) podnositelj zahtjeva alio se na
nedostatak neovisnosti vojnog suda, koji se sastojao od stalnoga predsjednika, dva vojna
asnika i civilnoga suca. Sud je prihvatio da mehanizmi neovisnosti toga suda postoje,
imajui u vidu nain biranja sudaca, pravo optuenog da se ali na imenovanje bilo kojega
od njih, tajnost postupka te injenicu da se od mlaega lana toga tijela trailo da se prvi
izjasni o presudi i kazni. Stoga nije bilo krenja lanka 6. stavka 1.
130

Clarke protiv Ujedinjene Kraljevine (2005).

Vidi gore navedeni predmet Campbell i Fell.
132
Vidi gore navedeni predmet Lithgow.
133
Vidi gore navedeni predmet Ringeisen.
134
Stojakovic protiv Austrije (2006.).
135
Vidi gore navedeni predmet Belilos.
136
Langborger protiv vedske (1989.).
137
Vidi gore navedeni predmet Campbell i Fell.
138
Incal protiv Turske (1998.)
131

28

Dojam neovisnosti
U gore spomenutom sluaju Belilos, podnositeljica je tvrdila da joj sudi policijski odbor koji
se sastoji od jednog jedinoga policijskog slubenika. Bez obzira na cijeli niz postupovnih
mehanizama koji su jamili odreeni stupanj neovisnosti u tome odboru od jednoga ovjeka,
Sud je primijetio kako je dojam takoer vaan u utvrivanju je li sud neovisan. Istaknuo je
kako obian graanin vidi slubenika u policijskom odboru kao pripadnika policije, koji je
podreen svojim pretpostavljenima i odan svojim kolegama. Stoga je prekren lanak 6.
stavak 1.
3.2.3. Nepristranost
Zahtjev da sud treba biti nepristran donekle se preklapa sa zahtjevom da bude neovisan,
naroito kad je u pitanju utjecaj stranaka, ali i drugih tijela. Ovo vrijedi jednako u graanskim i
kaznenim predmetima. Sud je usvojio dvojaki pristup ovome pitanju, razmatrajui: a) je li sud
subjektivno nepristran u smislu da su njegovi lanovi nepristrani, i b) postoji li, s objektivne
toke gledita, dovoljan dojam nepristranosti i jesu li jamstva za nepristranost u datoj situaciji
takva da iskljuuju bilo kakvu legitimnu sumnju o tom pitanju.
Subjektivni test
Subjektivni test pristranosti ukljuuje nastojanje da se utvrdi osobno uvjerenje odreenoga
suca u datome predmetu. Osobna nepristranost mora se pretpostaviti, ukoliko ne postoji
dokaz za suprotno. Uistinu, openito je vrlo teko pojedincu dokazati osobnu pristranost
suca. No, u prethodno spomenutom sluaju Lavents, javne izjave sutkinje tijekom
kaznenoga postupka kojima su ocjenjivane kvaliteta i priroda obrane ozbiljno su ugrozile
njenu nepristranost sa subjektivne toke gledita. U toj izjavi sutkinja je takoer procijenila
vjerojatni ishod sluaja, izrazila zaprepatenje nad inzistiranjem podnositelja na svojoj
nevinosti te sugerirala da bi to trebalo biti dovoljno da se dokae njegova nevinost. Sud je
ustvrdio kako su ove izjave bile jednake usvajanju definitivnog stava o ishodu sluaja, s
jasnom sklonou da se optuenik proglasi krivim. Sud je zakljuio da podnositelj ima vrlo
snane razloge za zabrinutost oko nepristranosti sutkinje. U drugome predmetu, Kyprianou
protiv Cipra, navedenom u tekstu gore, suci koji su sudili podnositelju za nepotivanje suda
izrazili su, izmeu ostalog, da su duboko uvrijeeni kao osobe podnositeljevim ponaanjem
na sudu, za to su presudili da je jednako prekraju nepotivanja suda. Formulacija izjava
sudaca u osudi podnositelja, zajedno s brzinom provoenja postupka, pokazivala je manjak
nepristranosti prema subjektivnome testu.
Nedavno je Sud ustvrdio krenje prava na nepristran sud u nekoliko sluajeva. U predmetu
Belukha protiv Ukrajine (2006.) ustvrdio je kako se predsjednik domaeg suda moe
opravdano smatrati pristranim u sluaju koji je ukljuivao graevinsku tvrtku koja je ranije
besplatno renovirala zgradu suda. Sud je takoer zakljuio kako su opravdani strahovi
predstavnika kole da je sudac u njihovom sluaju pristran. To je bilo zato to je sin suca
prethodno bio izbaen iz iste kole, a sudac je koli prijetio odmazdom139. Imenovanje suca
na kljuni poloaj u ministarstvu, za koje je sudac znao prije presuivanja u predmetu u koji
je ministarstvo bilo ukljueno, takoer je proglaeno dovoljnim opravdanjem za bojazan od
pristranosti.140 U predmetu Farhi protiv Francuske (2007.) Sud je ustvrdio kako je
podnositelju uskraen nepristran sud, ime je prekren lanak 6., kada je tuitelj neformalno
komunicirao s jednim od porotnika, a sudac je odbio to istraiti i identificirati porotnika te
unijeti incident u zapisnik.
Objektivni test
Sud je imao mnogo vie prilika za odluivanje o tzv. objektivnom testu nepristranosti. U tom
kontekstu, stav Suda zasnivao se velikim dijelom na razmatranju da se pravda ne samo
mora biti izvrena, ve se mora i vidjeti da se izvrava. U predmetu Piersack protiv Belgije
(1982.) Sud je ustvrdio kako domai sudovi moraju ulijevati pouzdanje javnosti, a pogotovo
okrivljenicima u kaznenim postucima te da se svaki sudac u pogledu kojeg postoji legitiman
razlog za strah od manjka nepristranosti stoga mora povui. Primjenjujui ova naela, Sud je
ustvrdio da ne postoji dovoljno objektivne nepristranosti kada je sudac u kaznenom predmetu

139
140

Tocono i Profesorii Prometeisti protiv Moldavije (2007.).

Sacilor-Lormines protiv Francuske (2006.).

29

bio voditelj dijela odsjeka javnoga tuitelja koji je bio odgovoran za kazneni progon
okrivljenika.
Stoga je ikakva legitimna sumnja podnositelja o nepristranosti suda sama po sebi dovoljna
da bi se ustvrdilo krenje te odredbe. Slijedei ovo naelo, Sud je naiao na cijeli niz drugih
sluajeva vezanih za suce koji su ranije obnaali funkcije kao tuitelji ili slubenici u istrazi.
Naglasio je kako je savreno uobiajeno u mnogo drava da suci prvo slue kao tuitelji. Ova
injenica sama po sebi ne moe dovesti u pitanje nepristranost dotinoga suca. Meutim,
ako je dok je sluila kao tuitelj, odreena osoba imala mogunost intervencije u sluaju gdje
je kasnije sluila kao sudac, objektivna nepristranost moda je kompromitirana. Stoga je u
predmetu De Cubber protiv Belgije (1984.) Sud ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. kada
je sudac u kaznenom predmetu ranije sluio kao istrani sudac u istome predmetu.
U predmetu Hauschildt protiv Danske (1989.) Sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. u
predmetu u kojemu je sudac prethodno odluivao o zadravanju optuenoga u istranome
zatvoru u situaciji u kojoj se od njega zahtijevalo da utvrdi postojanje osnovane sumnje da
je optueni poinio kazneno djelo za kojega ga se tereti. Sud je naglasio da sama injenica
da je neki sudac bio nadlean za predmetni postupak u njegovoj istranoj fazi, ukljuujui i
fazu kada se odluivalo o zadravanju u pritvoru, ne bi sama po sebi opravdala bojazan o
njegovoj nepristranosti. Meutim, s obzirom da se u predmetnom sluaju od njega
zahtijevalo da u prethodnoj fazi postupka s velikom vjerojatnou utvrdi opravdanost sumnje
da je optueni doista i poinio kazneno djelo, razlika izmeu situacije u kojoj bi se to pitanje
postavilo istranom sucu i situacije gdje on o tom istom pitanju odluuje u svojstvu suca u
postupku bila je znaajna pa se njegova nepristranost mogla initi upitnom. Slijedei ova
naela, Sud bi obino odbijao ustvrditi krenje lanka 6. stavka 1. na temelju same injenice
da je sudac u postupku presuivao ranije o pritvoru prije suenja, smatrajui kako prethodna
odluka o postojanju razumne sumnje u svrhu pritvora prije suenja ne dovodi sama po sebi u
pitanje nepristranost suca141. Sud meutim razmatra specifine injenice u svakom sluaju i
u kojoj su mjeri izjave suca u preliminarnom postupku mogle ukljuivati zakljuak o krivnji.
Stoga kada je sudac bio ukljuen ne samo u prethodnu odluku o pritvoru, ve i u istragu
preko preliminarne odluke o kaznenom progonu, koja je ukljuivala izjavu kojom se odobrava
dokaz o krivnji optuenoga, injenica da je taj sudac kasnije prisutan na suenju predstavlja
krenje lanka 6. stavka 1.142
Isto tako, treba razlikovati situacije u kojima sudac intervenira u razliitim fazama postupka
to moe povui pitanja nepristranosti sa stajalita lanka 6. stavka 1. od situacija u kojima
taj isti sudac u prvostupanjskom postupku dva ili vie puta razmatra isti predmet. Ova
potonja situacija ne pokazuje sama po sebi manjak nepristranosti prema lanku 6. stavku
1.143 Preispitivanje merituma albe i doputenosti kasacione albe kod istoga prizivnog suca,
nakon ega bi se podnositelj albe mogao izravno aliti Vrhovnom sudu, takoer ne bi inila
krenje lanka 6.144
Sud je takoer naglasio spoj tuiteljske i sudske funkcije u utvrivanju pristranosti sudaca
koji su podnositelju sudili za nepotivanje suda, pri emu su sami suci bili i rtve toga
prekraja145. Nedostatak nepristranosti suda moe biti objektivno izloen sumnji s obzirom na
umijeanost drugih sudaca - koji nisu slubeno imenovani za odreeni predmet ali koji
odluuju o istome predmetu. U predmetu Daktaras protiv Litve (2000.) predsjednik
Kaznenog odsjeka Vrhovnog suda uloio je peticiju kod sudaca toga odsjeka, s namjerom
da ospori presudu albenog suda nakon zahtjeva suca prvostupanjskog suda, koji je bio
nezadovoljan albenom presudom. Predsjednik je predloio osporavanje presude albenog
suda i ponovno rjeenje o presudi na prvostupanjskom sudu. Isti taj predsjednik zatim je
imenovao suca izvjestitelja i sazvao Vijee koje je trebalo raspraviti sluaj. Predsjednikovu
peticiju tuiteljstvo je poduprlo na raspravi, a na koncu ju je podrao i Vrhovni sud. Ova
mjeavina uplitanja razliitih sudskih slubenika u sluaj smatrala se dovoljnom za objektivno
opravdanje sumnji podnositelja o nepristranosti Vijea Vrhovnog suda. Ove sumnje, budui
da su objektivno opravdane, bile su dovoljne da se utvrdi krenje lanka 6. stavka 1.
141

Jasinski protiv Poljske (2005.).

Perote Pellon protiv panjolske (2002.).
143
Stow i Gai protiv Portugala (2005.).
144
Warsicka protiv Poljske (2007.).
145
Vidi gore navedeni predmet Kyprianou.
142

30

Slino tome, u predmetu Salov protiv Ukrajine (2005.) krenje lanka 6. stavka 1.
ustanovljeno je zbog nedostatka neovisnosti i nepristranosti suca okrunoga suda, budui da
nije bilo dovoljno jamstava da regionalni sudovi na njega ne vre pritisak.
Ako su lanovi suda u nekome predmetu ranije davali savjetodavna miljenja o pravnim
pitanjima na koje se predmetni sluaj odnosi, njihova objektivna nepristranost moe biti
ugroena. U prethodno spomenutom predmetu Procola protiv Luksemburga, nadleno
vijee Vrhovnog upravnog suda donijelo je odluku koja se ticala uredbe kojom se u domai
zakon ugrauju odreene pravne norme EU-a. etvorica od pet lanova ovoga vijea
prethodno su bila lanovi savjetodavnog vijea Dravnoga vijea, u kojem svojstvu su davali
miljenja o toj uredbi te su sudjelovali u izradi nacrta zakona koji se retroaktivno primjenjivao.
Sud je ustvrdio da sama injenica da je osoba sukcesivno obnaala dva razliita tipa funkcija
u ovome sluaju otvara sumnje o strukturalnoj neovisnosti i nepristranosti suda. Prema tome,
podnositelj je imao legitimnu osnovu za bojazan kako e se lanovi sudskoga vijea osjeati
obvezanima miljenjem koje su prethodno dali u svojstvu savjetnika. Stoga je dolo do
krenja lanka 6. stavka 1.
Meutim, Sud je kasnije razjasnio kako u sluaju kada sud, kao to je Dravno vijee, ima
savjetodavnu i sudsku ulogu, nepristranost nee biti dovedena u pitanje tamo gdje se
savjetodavno miljenje i naknadni pravni postupak ne mogu smatrati istim predmetom" ili
istom presudom". Tako je u predmetu Kleyn protiv Nizozemske (2003.). Dravno vijee na
plenarnoj sjednici izdalo je savjetodavno miljenje na Nacrt zakona o prijevozu i
infrastrukturi, a kao rezultat toga cijeli niz promjena izvren je prije nego to je Nacrt postao
Zakonom. Podnositelji su podnijeli zahtjeve kojima su osporavali usmjeravanje odreene
pruge na temelju novog Zakona. Podnositelji su tvrdili kako je Dravnom vijeu, koje nije
uvailo zahtjeve podnositelja, nedostajalo nepristranosti. No Sud je ustvrdio da nita nije bilo
prisutno u savjetu o Nacrtu zakona o prijevozu i infrastrukturi to bi se razumno moglo
protumaiti kao izraavanje bilo kakvih stavova ili to bi predstavljalo preliminarno
odreivanje bilo kakvih pitanja o kojima je naknadno odlueno odlukom o usmjeravanju koju
su podnositelji osporavali. Iako je savjet sugerirao poetnu i krajnju toku pruge, nije govorio
nita o njenoj detaljnoj ruti. Stoga se bojazan podnositelja o nepristranosti Dravnog cijea s
obzirom na prethodno savjetodavno miljenje nisu mogli objektivno opravdati.
Sud je takoer utvrdio da lanstvo u medicinskom disciplinskom sudu lijenika koji su ranije
bili lanovi strukovnoga udruenja kojemu se optueni nisu eljeli pridruiti nije ugrozilo
nepristranost toga tijela146.
Dok e, kako je ve reeno, sucu manjkati nepristranosti u smislu lanka 6. stavka 1. kada
obnaa razliite funkcije (tuiteljske i sudske, ili savjetodavne i sudske), ili kada je sudjelovao
u razliitim fazama postupka (kao sudac u prvostupanjskom, a zatim i u albenom postupku)
u istom predmetu, Sud nije ustvrdio krenje naela nepristranosti samo zbog injenice da je
isti sud slijedno raspravljao o slinim ili povezanim predmetima147.
Objektivna nepristranost moe takoer biti izloena sumnji kada sudac ima obiteljsku,
financijsku ili neku drugu vezu sa suprotnom stranom u postupku. Tako je na primjer
ustvreno je krenje naela nepristranosti kada je sudac ustavnoga albenog suda
prethodno bio pravni savjetnik za protivnike podnositelja pred niim sudom148. Meutim, ta
povezanost izmeu suca i druge stranke mora biti dovoljno jaka da stvori probleme prema
lanku 6. stavku 1. Tako je u predmetu Sigurdsson protiv Islanda (2003.) zahtjev
podnositelja protiv Narodne banke Islanda bio upuen na razmatranje Vrhovnome sudu.
Jedna od sutkinja u Vrhovnom sudu i njezin mu imali su financijsku vezu s istom bankom, a
mu je istodobno imao ozbiljne financijske potekoe. Sud je zakljuio kako su ukljuenje
sutkinje u nagodbu o dugovima njezinoga mua, usluge koje je njezin mu primao i njegove
veze s bankom takve prirode i toliko vremenski blizu razmatranju sluaja pred Vrhovnim
sudom da podnositelj moe imati razuman strah da Vrhovni sud ne ispunjava nuni uvjet
nepristranosti. Stoga je zakljueno da je dolo do krenja lanka 6. stavka 1.
U predmetu Holm protiv vedske (1993.) pet od devet porotnika u postupku za povredu
ugleda i asti po privatnoj tubi bili su lanovi politike stranke koja je bila glavni cilj
146

Vidi gore navedeni predmet Le Compte i drugi.

Vidi gore navedeni predmet Gillow.
148
Meznari protiv Hrvatske 2005.
147

31

navodnoga klevetnikog materijala. Postupci odabira porote bili su u skladu sa vedskim

zakonima, a pokuaji podnositelja da diskvalificira ove porotnike koji su bili lanovi te
politike stranke propali su. Sud je ustvrdio da veze izmeu okrivljenika i petorice porotnika
daju povoda dvojbama o njihovoj objektivnoj neovisnosti i nepristranosti; to je posljedino
uinilo neovisnost i nepristranost suda upitnima i dolo je do krenja lanka 6. stavka 1.
Nasuprot tome, u predmetu Salaman protiv Ujedinjene Kraljevine (2000.) Sud je pozvan
da preispita utjecaj injenice da je jedan sudac bio lan slobodnih zidara. Podnositelj je
pokrenuo postupak za osporavanje oporuke koju je sastavio slobodni zidar, a kojom je
opozvana ranija oporuka u korist podnositelja i umjesto toga imovina ostavljena ovjeku za
kojega je podnositelj takoer tvrdio da pripada slobodnim zidarima. Podnositelj je pred
Sudom iznio popularne sumnje o tajnoj, sveprisutnoj i tetnoj prirodi slobodnoga zidarstva.
Meutim, Sud nije smatrao da lanstvo suca u slobodnim zidarima u Ujedinjenoj Kraljevini
moe samo po sebi potaknuti sumnje u njegovu nepristranost ako je svjedok ili stranka u
sluaju takoer slobodni zidar. Osobito nije bilo razloga za strah da sudac nee smatrati
svoju prisegu za sudsku slubu kao neto to ima prednost pred nekim drugim drtvenim
obvezama. Sumnje podnositelja o nedostatku nepristranosti nisu bile objektivno opravdane.
Isto vrijedi i kada neki lan suda poznaje jednu od stranaka ili svjedoka na suenju. U
predmetu Pullar protiv Ujedinjene Kraljevine (1996.) pukom sluajnou jedan je od
porotnika u postupku za sluaj korupcije prethodno bio zaposlen kod glavnoga svjedoka
tuiteljstva. Sud nije smatrao da ovo stvara problem prema lanku 6. stavku 1., jer detaljna
analiza odnosa porotnika sa svjedokom koji ga je otpustio s posla nije pokazala da bi
porotnik mogao biti unaprijed sklon povjerovati njegovom svjedoenju.
Stoga ira primjena ovoga naela, kao u situacijama kada se ulae alba na porotu iji
sastav ne odgovara etnikom porijeklu okrivljenika, nema velike izglede za uspjeh, osim ako
specifine injenice u sluaju ne pokazuju zabrinutost okrivljenika o rasizmu na sudu kao
objektivno opravdanu. U predmetu Sander protiv Ujedinjene Kraljevine (2000.) okrivljenik
je bio azijskoga porijekla. Suenje pred Kraljevskim sudom bilo je prekinuto jer je lan porote
poslao poruku sucu, tvrdei da su druga dva porotnika dobacivali i zbijali otvorene rasistike
primjedbe i ale te izraavali strah kako e okrivljenika osuditi, ne na temelju dokaza, ve
zato to je azijskoga porijekla. Sljedeega jutra sudac je primio dva pisma od porote. Prvo,
koje su potpisali svi porotnici ukljuujui i onoga koji je poslao albu, pobijalo je tvrdnju o
rasizmu. Drugo pismo napisao je jedan porotnik koji je objasnio da je on moda taj koji je
odgovoran za rasistike ale. Ispriao se za uvredu i izjavio da, uistinu, nije nimalo rasistiki
pristran. Sudac je odluio ne raspustiti porotu, ve ih je umjesto toga uputio da se usredotoe
na vanost njihova sudskog zadatka pa se suenje nastavilo, to je kulminiralo osudom
podnositelja. Sud, ustvrdivi krenje lanka 6. stavka 1., smatrao je da, gledano objektivno,
skupno pismo od porote ne moe biti dovoljno za uklanjanje straha podnositelja, jer je malo
vjerojatno da porotnici otvoreno priznaju rasizam. Njegovu bojazan isto tako nije mogla
odgnati ni sueva uputa, bez obzira koliko stroga, jer se rasistiki stavovi ne mijenjaju preko
noi.
Postoje li djelotvorna i dovoljna jamstva za neovisnost i nepristranost sudova?
3.3. Pravinost postupka
Pravo na pravino suenje temeljni je element lanka 6. Zahtjev za pravinou obuhvaa
postupak u cjelini, a ne samo na usmenu raspravu ili postupak pred prvostupanjskim
sudom149. Pitanju je li osoba imala pravino suenje tako se pristupa razmatranjem cijelog
postupak, iako moda odreeni incident ima odluujuu ulogu. Nedostaci u jednoj fazi
postupka mogu se ispraviti ili nadoknaditi u kasnijoj fazi.
Pitanje je li postupak bio pravian, naravno, odvojeno je od pitanja je li odluka suda
ispravna'ili pogrena. Kako je Sud esto isticao u tzv. sluajevima etvrtog stupnja, on
nema opu nadlenost za razmatranje jesu li domai sudovi poinili pravne ili injenine
greke, ve je njegova funkcija razmatranje pravinosti postupka (vidi i poglavlje 1. gore u
tekstu).
3.3.1. Akuzatorni postupak
149

Vidi gore navedeni predmet Monnell i Morris.

32

Pojam pravinog suenja zahtijeva akuzatorni postupak tijekom kojeg stranke u

graanskim postupcima imaju priliku saznati i komentirati navode koje je uloila ili dokaze
koje je podnijela druga stranka. U kaznenim postupcima, zahtjev za akuzatornim postupkom
zahtijeva da se i tuiteljstvu i obrani prui prilika da saznaju i komentiraju primjedbe koje je
uloila i dokaze koje je podnijela druga stranka150. Primarno je odgovornost nacionalnih
zakona da postave pravila o doputenosti dokaza, a nacionalnih sudova da procijene
dokaze151. Meutim, u razmatranju je li postupak u cijelosti bio pravian, relevantni su priroda
primljenih dokaza i nain na koji je njihova relevantnost shvaena. Posebice u kaznenom
postupku, potivanje prava obrane zahtijeva da se obino svi dokazi moraju predstaviti u
prisutnosti okrivljenika na javnoj raspravi, gdje se mogu osporiti putem akuzatornog
postupka152. To takoer ukljuuje priliku za propitivanje svjedoka i komentiranje njihovih
dokaza argumentima153.
Kako bi akuzatorni postupak uinkovito funkcionirao, vano je, u graanskim i kaznenim
postupcima, da relevantni materijali budu dostupni objema strankama. U predmetu RuizMateos protiv panjolske (1993.) radilo se o postupku pred Ustavnim sudom, na kojeg se
lanak 6. primjenjivao pod njegovom graanskom odrednicom, odnosno o zahtjevu
podnositelja da se obrati Ustavnom sudu koji je taj sud odbio. Sud je smatrao kako pravo na
akuzatorni postupak zahtijeva da se strankama da mogunost saznanja i komentiranja
uloenih navoda i dokaza koje je druga stranka podnijela. Sud je ustvrdio kako se stranki u
sluaju mora, u pravilu, zajamiti slobodan pristup navodima drugih sudionika u ovome
postupku i istinska prilika za komentiranje tih primjedbi.
U predmetu McMichael protiv Ujedinjene Kraljevine (1995.) podnositelji nisu imali pristup
odreenim izvjeima slube za socijalni rad koji su bili vani za postupak odreivanja
skrbnitva nad djecom. Sud je ustvrdio da nedostatak pristupa toliko kljunim dokumentima
moe utjecati na mogunosti roditelja u sluaju ne samo da utjeu na ishod postupka, ve i
na procjenu uspjeha njihovih albi protiv eventualne odluke. Po albi, isti su dokumenti
predani sudu, no nisu dani podnositeljima. Prema tome, alba nije ispravila nedostatke
postupka na prvostupanjskom sudu, pa je time i prekren lanak 6. stavak 1.
Kada se radi o kaznenim predmetima, Sud je objasnio, slijedei slinu logiku, kako pravo na
suenje po akuzatornom naelu podrazumijeva da i tuiteljstvo i obrana moraju imati priliku
za saznanje i komentiranje navoda koje je druga stranka uloila i dokaza koje je predala te
da tijela tuiteljstva trebaju otkriti obrani sve materijalne dokaze koje imaju za ili protiv
okrivljenika154.
Istovremeno, pravo na uvid u sve dokaze nije apsolutno. U predmetu Edwards protiv
Ujedinjene Kraljevine (1992.) Sud je ustvrdio kako se u odreenim sluajevima
nemogunost uvida u dokazni materijal moe zatititi imunitetom javnog interesa (npr.
neotkrivanje imena agenta ili osjetljive istrane tehnike), to se moe, izmeu ostalog,
podvesti i pod pitanja nacionalne sigurnosti. U predmetu Chahal protiv Ujedinjene
Kraljevine (1996.) Sud je nadalje ustvrdio kako je uporaba povjerljivih materijala moda
neizbjena kada je u pitanju nacionalna sigurnost, ali da nije na nacionalnim vlastima da
same odluuju o tome, odnosno da to ne znai da sudovi nee imati kontrolu nad njima kad
god nadlena tijela odlue pozvati se na nacionalnu sigurnost i terorizam. Stoga u svakom
pojedinanom predmetu, pri razmatranju moe li se optueniku uskratiti uvid u dokazni
materijal, ako se tuiteljstvo protivi otkrivanju tih dokaza zbog nacionalne sigurnosti, sud
mora odvagati javni interes neotkrivanja nasuprot vanosti dotinoga materijala za obranu.
Istodobno, samo su one mjere za ograniavanje prava obrane koje su doista nune
dozvoljene lankom 6. stavkom 1.155 U predmetu Botmen i Alami protiv Ujedinjene
Kraljevine (2007.) Sud nije ustvrdio krenje lanka 6. na temelju injenice da su policijske
informacije uskraene okrivljeniku na suenju. Podnositeljima zahtjeva sudilo se za
teroristika podmentanja bombi u Londonu. Zahtjev za otkrivanje dokumenata razmotrio je
albeni sud, koji je odobrio djelomino otkrivanje, budui da je materijal bio zatien na
osnovi nacionalne sigurnosti.
150

Brandstetter protiv Austrije (1991.).

Schenk protiv vicarske (1988.).
152
Barber, Messegu i Jabardo protiv panjolske 1988.
153
Bricmont protiv Belgije (1989.).
154
Rowe i Davis protiv Ujedinjene Kraljevine (2000.).
155
Vidi gore navedeni predmet Rowe i Davis.
151

33

U skladu s doktrinom etvrtoga stupnja, sam Sud nee razmatrati opravdanost naloga
kojim se doputa neotkrivanje u pojedinom sluaju na temelju odredbi domaega zakona.
Umjesto toga, on razmatra kvalitetu samog tog postupka, kako bi osigurao da je ovaj u
skladu, koliko god je to mogue, s autonomnim zahtjevima akuzatornog postupka. U gore
spomenutom sluaju Rowe i Davis, na primjer, Sud je ustvrdio manjkavost postupka pred
domaim sudom jer suci koji su rjeavali predmet po albi nisu imali uvida u dokaze koji su
uskraeni drugoj strani, pa samim time nisu mogli ni odluiti hoe li ta odluka vaiti i dalje.
Umjesto toga, u svome razumijevanju mogue relevantnosti neotkrivenoga materijala morali
su se oslanjati na stajalite prvostupanjskoga suda, zapisnik sa suenja i iskaze koje je u
vezi reenoga materijala dao tuitelj. Stoga je Sud zakljuio da se radilo o krenju lanka 6.
stavka 1., koje je bilo posljedica ovoga nedostatka u albenom postupku.
U predmetu Dowsett protiv Ujedinjene Kraljevine (2003.) podnositelj zahtjeva alio se na
injenicu da mu policija nije otkrila odreene dokaze prije njegova suenja. Sud je naglasio u
ovom sluaju kako se materijal relevantan za obranu, ukljuujui tajne dokaze, mora
predstaviti sucu kako bi mogao presuditi o pitanju otkrivanja. Sud je stoga jasno ustvrdio da
se bilo kakva odluka o zadravanju informacija mora predstaviti sudu. Tuiteljstvo ne moe
jednostrano odluiti zadrati informacije. Nadalje, procjenu relevantnosti takvih materijala
mora donijeti sudac. Ovaj nedostatak ne moe se ispraviti kada samo sljedea razina
jurisdikcije (tj. albeni sud) moe izvriti takvu procjenu. Ovi predmeti pokazuju da se
relevenatna ocjena tajnih dokaza mora izvriti i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom
postupku.
U predmetu Edwards i Lewis protiv Ujedinjene Kraljevine [Veliko vijee] (2004.) sudac je
razmatrao sve dokaze za koje je tuiteljstvo trailo da ne budu otkriveni. U konkretnim
okolnostima ovoga predmeta, to je ipak stvorilo problem nedostatka akuzatornosti i
jednakosti oruja. Svaki podnositelj traio je da se dokazi iskljue iz spisa predmeta,
navodei da su ih policajci na tajnom zadatku naveli na poinjenje kaznenoga djela (vidi i
poglavlje 3.3.5 u nastavku). Sudac je prvo utvrivao, na temelju injenica i elemenata kao to
su, na primjer, je li optueni bio prethodno osuivan i je li ranije suraivao s policijom na
obavljanju tajnih zadataka, kolika je vjerojatnost da se policija koristila nedozvoljenim
metodama da bi podnositelje zahtjeva navela na poinjenje kaznenoga djela. Pojavio se
problem prema lanku 6. jer je isti taj sudac ve razmatrao, u odsutnosti predstavnika
obrane, tajni dokazni materijal tuiteljstva, koji je trebalo otkriti samo ukoliko je bilo vjerojatno
da e pomoi obrani. Zbog tajnosti ovoga postupka, obrana nije mogla znati jesu li tajni
dokazi zapravo tetni za optuenikove tvrdnje o navoenju na poinjenje kaznenoga djela te,
ako je tako, jesu li dokazi istiniti ili su mogli biti opovrgnuti. U sluaju jednoga od podnositelja,
na primjer, naknadno je otkriveno da su tajni dokazi sugerirali kako je ve neko vrijeme prije
policijske akcije bio ukljuen u trgovinu drogom. Radilo se, dakle, o navodu koji je od
materijalne vanosti za suevu odluku o njegovoj tvrdnji da ga je policija navela na poinjenje
kaznenoga djela i koji je optueni odrjeito nijekao. Stoga je zakljueno da se radilo o krenju
lanka 6. stavka 1.
U predmetu Georgios Papageorgiou protiv Grke (2003.) podnositelj zahtjeva, zaposlenik
u banci, osuen je zbog unovavanja krivotvorenih ekova. alba podnositelja po lanku 6.
nije se odnosila na skrivanje dokaza, ve na odbijanje domaih sudova da naloe
omoguavanje uvida u originalne primjerke dokumenata koji su bili koriteni kao glavni dokaz
protiv njega. Posebno je vano da ni u jednoj fazi postupka sudovi nisu imali uvida u dotine
ekove kako bi provjerili odgovaraju li predane kopije originalima. Osim toga,
prvostupanjski sud naredio je unitenje ekova za koje se pretpostavljalo da su krivotvoreni,
to je bio kljuni dokaz na suenju podnositelju zahtjeva. Osuda podnositelja za prijevaru se,
tovie, velikim dijelom zasnivala na fotokopijama dotinih ekova. U ovakvim okolnostima,
Sud je ustvrdio da je pokazivanje originalnih ekova kljuno za podnositeljevu obranu. S
obzirom da, unato ponovljenim zahtjevima, ovaj kljuni dokaz nije predan i razmatran na
suenju, Sud je zakljuio da dotini postupak nije zadovoljio zahtjeve pravinoga suenja.
Blisko povezana s naelom akuzatornog postupka su i prava na prisustvovanje suenju i
naelo jednakosti oruja, koji e biti analizirani u poglavljima koja slijede.
3.3.2.

Naelo jednakosti oruja

Ovo naelo, koje podrazumijeva uravnoteen tretman strana u postupku, sredinja je

znaajka prava na pravino suenje te je sastavni aspekt prava na akuzatorni postupak. U
34

biti on zahtijeva da se svakoj stranki omogui razumna prilika za iznoenje svojih

argumenata ukljuujui svoje dokaze pod uvjetima koji ne stvaraju bitno loiji poloaj u
odnosu na njenog protivnika. Drugim rijeima, naelo jednakosti oruja u sutini znai
postupovnu jednakost izmeu stranaka156.
Ovo naelo primjenjuje se na graanske i kaznene postupke. Manja nejednakost koja ne
utjee na pravinost postupka u cjelini, s druge strane, ne kri lanak 6. stavak 1. Ovo naelo
nema opirnu definiciju postupovnih pravila. to su toni zahtjevi zavisit e do odreene
mjere o naravi sluaja, ukljuujui narav i vanost problema izmeu stranaka. Moraju
postojati primjerene postupovne mjere koje odgovaraju naravi sluaja. One ukljuuju, tamo
gdje je to primjenjivo, primjerenu mogunost podnoenja dokaza, osporavanje oteavajuih
dokaza i iznoenje argumenata o spornim pitanjima157.
Kada se radi o graanskim sporovima izmeu privatnih stranaka, jednakost ne mora biti
apsolutna. Drava nema obvezu, na primjer, strani koja nema dovoljno sredstava osigurati
pravnu pomo koja bi mu omoguila da se uspjeno nosi s bogatim protivnikom158.
Ono to je vano jest da svaka stranka dobije razumnu priliku za iznoenje svojih
argumenata ukljuujui svoje dokaze pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno loiji poloaj
u odnosu na njenog protivnika. Naelo jednakosti oruja takoer openito znai da se ne
smiju protivnikoj strani dati dodatne prilike za promicanje svojih stajalita u odsutnosti
optuenog ili tuitelja. Tako u kaznenim postupcima, ako tuiteljstvo uiva znaajnu
postupovnu prednost kao to je pravo visokoga dravnog slubenika da podnosi dokaze
Kasacijskome sudu u odsutnosti predstavnika obrane nee biti razumne jednakosti oruja
izmeu stranaka159.
Isto tako, mora se napomenuti da sama injenica da visoki slubenik tuiteljstva, kao to je
zamjenik dravnoga odvjetnika, predstavlja optunicu na suenju, sama po sebi ne znai da
je naelo jednakosti oruja prekreno ili da je sudsko vijee izloeno neprilinome pritisku160.
U predmetu Wynen protiv Belgije (2002.) podnositeljima zahtjeva kasacijski sud nije
dopustio predaju odreenih dodatnih iskaza uz obrazloenje da je rok za to istekao.
Meutim, Sud je ustvrdio kako druga stranka u postupku nije podlijegala nikakvim odreenim
vremenskim ogranienjima za podnoenje svojih argumenata. Podnositelji su tako bili
stavljeni u bitno loiji poloaj u odnosu na drugu stranku, to predstavlja krenje lanka 6.
stavka 1.
Naelo jednakosti oruja moe se prekriti u okolnostima kada je jedna stranka suoena s
protivnicima koji imaju prednost u pogledu pristupa relevantnim informacijama. U predmetu
Yvon protiv Francuske (2003.) u sporu vezanome za iznos naknade za oduzetu zemlju,
podnositelju zahtjeva je protivnika stranka, dravno tijelo, uskratila kopije dokumenata na
koje se oslanjala u svojim pismenim podnescima sudu. Sud je ustvrdio da su dravna tijela
imala znaajne prednosti u pristupu informacijama relevantnima za presuivanje sluaja,
ukljuujui zemljini katastar. Nadalje, u ovom sluaju dravno tijelo bilo je i vjetak i stranka
te je stoga bilo u dominatnom poloaju u postupku i imalo znatan utjecaj na odluke suca. Sud
je zakljuio da svi ovi imbenici zajedno stvaraju neravnoteu koja nije u skladu s naelom
jednakosti oruja. Bila je rije o krenju lanka 6. stavka 1.
Naelo jednakosti oruja zahtijeva jednaki tretman svjedoka obrane i svjedoka tuiteljstva u
kaznenim postupcima. U predmetu Boenisch protiv Austrije (1985.) policija je zatraila
izvjee vjetaka o poslovanju podnositelja zahtjeva. Kao posljedica ovoga izvjea,
pokrenut je kazneni progon protiv podnositelja i on je na koncu osuen. Istoga policijskog
vjetaka sud je imenovao kao sudskoga vjetaka te je njegovo svjedoenje tako imalo veu
teinu nego ono vjetaka kojega je pozvala obrana. Za razliku od sudskoga vjetaka, vjetak
obrane nije imao pravo biti prisutan na cijeloj raspravi, ve je morao ekati da ga se pozove
da preda dokaze. Kada je bio pozvan, preispitali su ga i sudac i sudski vjetak. Nakon toga
mu je bilo doputeno samo sjediti na galeriji za javnost. Za kljunu ulogu koju je odigrao
sudski vjetak kojemu su oito nedostajali elementi neutralnosti Sud je odluio kako je
156

Neumeister protiv Austrije (1968.)

Vidi gore navedeni predmet H. protiv Belgije.
158
Steel i Morris protiv Ujedinjene Kraljevine, naveden gore.
159
Borgers protiv Belgije (1991.).
160
Daktaras protiv Litve 11.1.2000.
157

35

prekrila lanak 6. stavak 1. Mora se primijetiti da iako sama Konvencija ne zahtijeva da

vjetaci uvijek budu neutralni ta je neutralnost preduvjet za potivanje lanka 6. samo u
sluajevima kada vjetak ima vaniju postupovnu ulogu od one pukog svjedoka, kao u
predmetu Boenisch (vidi i poglavlje 5.4. u nastavku).
U ve spomenutome predmetu Brandsetter protiv Austrije, nakon to je inspekcija ve
obavila pregled poslovanja u vinariji podnositelja zahtjeva, vjetak poljoprivrednoga zavoda
sastavio je izvjee koje je kao posljedicu imalo pokrenuti kazneni postupak protiv
podnositelja zbog neodgovarajue kvalitete vina. Sud je imenovao slubenoga sudskog
vjetaka, zaposlenika istoga zavoda. Sud je ustvrdio da premda imenovanje sudskoga
vjetaka moe potaknuti sumnje o neovisnosti te sumnje valja objektivno opravdati. Sud je
zakljuio da takvih dokaza nije bilo. Sama injenica da je sudski vjetak radio za isti zavod
nije mogla sama po sebi opravdati strahove da on nee moi djelovati neutralno. Sud je
zakljuio kako nije postojalo krenje naela jednakosti oruja jer je sud odbio imenovati
drugoga slubenog vjetaka. Nadalje, ustvrdio je da pravo na pravino suenje ne zahtijeva
da nacionalni sud imenuje drugoga vjetaka samo zato to miljenje vjetaka kojega imenuje
sud podrava sluaj tuiteljstva. Nije bilo krenja lanka 6.
Meutim, u predmetu Sara Lind Eggertsdottir protiv Islanda (2007.) Sud je ustvrdio kako
je dolo do krenja naela jednakosti oruja, zbog imenovanja vjetaka koji su bili zaposleni
kod optuenika. Podnositeljica zahtjeva u navedenome predmetu tuila je bolnicu zbog
lijenikog nehaja, a domai je sud odbio njen zahtjev za odtetu na osnovi strunog
miljenja koje su dali lijenici zaposleni u bolnici. Domai sud je odbio diskvalificirati ih,
budui da nitko od njih nije bio lan uprave bolnice, a svi su bili lanovi dravnoga
medicinsko-pravnog odbora. Sud je smatrao da ak i ako ovi lijenici nisu nikada ranije bili
ukljueni u sluaj, njihovi su hijerarhijski nadreeni zauzeli jasan stav protiv zahtjeva pa je
podnositeljica mogla opravdano strahovati kako vjetaci nisu djelovali s dolinom
neutralnou u postupku.
U predmetu Augusto protiv Francuske (2007.) podnositeljici zahtjeva nije bila priznata
nesposobnost za rad, pa time ni mirovina. Njenu albu protiv ove presude razmotrio je i
potvrdio nadleni nacionalni sud, koji je svoju presudu djelomino temeljio na miljenjima
svojega akreditiranog lijenika, ije miljenje pak nikada nije bilo dostupno podnositeljici
zahtjeva. Ustanovivi krenje lanka 6., Sud je smatrao kako je miljenje akreditiranoga
lijenika bio kljuni imbenik u presudi koju je donio domai sud te je prenoenje toga
miljenja bilo tim vanije jer se lijenik nije mogao smatrati nepristranim, budui da ga je s
popisa izabrala druga stranka u postupku.
Naelo jednakosti oruja moe biti prekreno i kada osoba koja posjeduje relevantne
informacije sprijei podnositelje u pristupu, ili neistinito zanijee postojanje, dokumenata koji
su u njenom posjedu, a koji bi im pomogli u pravnome postupku.161 Meutim, osoba koja tvrdi
da je druga stranka uskratila takve informacije mora moi potvrditi svoje tvrdnje da su takvi
dokazi postojali i da su bili u posjedu stranke u to vrijeme. lanak 6. moe se prekriti i kada
podnositelj moe proitati dokumente, u ovome sluaju svoj spis u bivoj sigurnosnoj slubi,
ali mu se ne dozvoljava kopiranje tih dokumenata, voenje biljeki i koritenje dokumenata u
sudskom postupku.162
Krenje naela jednakosti oruja moe se ogledati i u ozbiljnim praktinim preprekama za
iznoenje vlastitih argumenata u sluaju. Tako je Sud ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. u
kaznenome postupku kada je odvjetnik obrane morao ekati 15 sati prije no to je konano
imao priliku iznijeti svoje argumente u ranim jutarnjim satima163. Sud je takoer ustvrdio da je
jednakost oruja prekrena tamo gdje ured tuiteljstva, koji je pokrenuo postupak, odbije
nadoknaditi trokove pobjednikoj strani.164.
Ovo naelo moe se prekriti i kada se zakon donese kako bi se utjecalo na ishod sudskoga
spora koji je u tijeku. U ve spomenutom sluaju Grke rafinerije Stran i Stratis Andreadis,
u vrijeme dok je trajao postupak za utvrivanje valjanosti ugovora potpisanoga izmeu
podnositelja zahtjeva i staroga vojnog reima, grki je parlament donio novi zakon koji je
odreivao da su svi ugovori koje je zakljuio vojni reim nitavni te da su svi zahtjevi koji
161

McGinley i Egan protiv Ujedinjene Kraljevine (1998.).

Matyjek protiv Poljske (2006.).
163
Makhfi protiv Francuske (2004.).
164
Stankiewicz protiv Poljske (2006.).
162

36

proizlaze iz prekida takvih ugovora zakonom onemogueni. Sud je ustvrdio da je ovaj zakon
imao odluujui uinak za podnositelja predstavljao je prekretnicu u postupku u kojem je do
tada drava gubila. Sud je nadalje razmotrio vrijeme i nain donoenja zakona. Neto prije
nego to je zakon donesen, drava je traila prekid u postupku na temelju toga da je nacrt
zakona o sluaju u parlamentu. Tako je ustanovljeno da je relevantna odredba bila ciljana
upravo na tvrtku podnositelja zahtjeva. Sud je ustvrdio da naelo vladavine prava i pojam
pravinoga suenja zatien lankom 6. zabranjuju ikakvo mijeanje zakonodavstva u
provoenje pravde, koje bi bilo usmjereno prema utjecanju na sudske odluke o sporovima.
Stoga je Sud zakljuio da se radilo o krenju lanka 6. stavka 1.
Slino tome, u predmetima Arnolin protiv Francuske 2007. i Auberst protiv Francuske
(2007.) Sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1., kao rezultat zakona koji je usvojio
francuski parlament, a koji je retrospektivno regulirao sporove u tijeku pred nacionalnim
sudovima, o plaama koje se duguju zaposlenicima privatnih ustanova u sektoru zdravstva i
socijalne skrbi. Sud je ponovno potvrdio ope naelo da, iako zakonodavstvo nije u
potpunosti onemogueno od usvajanja retrospektivnih odredbi kako bi reguliralo prava koja
proistjeu iz postojeih zakona u graanskim pitanjima, takvo uplitanje moe biti u skladu s
lankom 6. samo ako postoje uvjerljivi temelji opeg interesa. Presuujui da takvih
uvjerljivih temelja opeg interesa u specifinim sluajevima nema, Sud je ustvrdio da
openito sami financijski razlozi ne mogu opravdati retrospektivno zakonodavstvo te da
budui da nije postojao rizik za sustav zdravstvenog osiguranja u cjelini, a drava je imala
udio u financijskom sporu, retrospektivno zakonodavstvo u ovome sluaju ne bi bilo
opravdano.
Na kraju, iako se zahtjev jednakosti oruja primjenjuje i na graanske i na kaznene
predmete, norme koje zahtijeva lanak 6. stroe su u odnosu na podnositelja zahtjeva koji je
optuen za poinjenje kaznenoga djela, nego u odnosu na podnositelja u graanskom
predmetu ili graansku stranku u kaznenom postupku. Tako je Sud ustvrdio krenje naela
jednakosti oruja kada je okrivljeniku u kaznenom sluaju uskraen uvid u spise istranoga
predmeta uz obrazloenje da to nije mogue kada se okrivljenik brani sam (po francuskom
sustavu, samo njegov pravni savjetnik imao bi pravo na taj uvid)165. Istodobno, Sud nije
ustvrdio krenje lanka 6. kada je oteenoj stranci u kaznenom postupku uskraen pristup
spisima na istoj osnovi166.
Kako domai zakoni tite naelo akuzatornog postupka i jednakosti oruja?
Kojim sredstvima moe stranka osporiti onemoguavanje uvida u odreene dokaze?
Osiguravaju li vremenska ogranienja za predaju pismenih podnesaka ili albi postupovnu
jednakost stranaka?
Kakav je status i postupak imenovanja sudskoga vjetaka? Ima li takav vjetak jednaka
postupovna prava kao i drugi svjedoci u sluaju?
Ako se odreenim viim sudskim ili dravnim slubenicima dopusti intervencija u sudskim
postupcima u korist jedne od stranaka, kako zakon osigurava potivanje naela jednakosti
oruja?
3.3.3. Pravo na javnu raspravu
Prvi element ovoga prava je pravo stranke da bude prisutna na sudu. Drugi element je pravo
stranke na aktivno sudjelovanje u raspravi. Trei je aspekt javni karakter sudskih rasrpava, tj.
pravo stranke da javnosti, ukljuujui medijima, bude doputeno prisustvovanje raspravi.
etvrti element je obveza suda da presude izree javno.
to se tie prvoga elementa, ovo pravo znai da bi podnositelj zahtjeva osobno trebao
sudjelovati na raspravi u svome sluaju. Mora se naglasiti da sudska praksa Suda na temelju
lanka 6. stavka 1. ne ukazuje na znaajnu razliku izmeu sluajeva kada podnositelj
zahtjeva nije osobno prisutan, ali je ipak zastupljen po odvjetniku, i sluajeva kada su domai
sudovi vodili postupak na temelju pismenih dokaza, bez sasluanja zastupnika stranaka. U
kontekstu prava na javnu raspravu, Sud je stavio naglasak na razliku izmeu sluajeva u
kojima je podnositelj mogao biti osobno prisutan, i onih u kojima nije. Dok prisutnost
odvjetnika na sudu moe biti relevantna u kontekstu krenja nekih drugih prava koje jami
165
166

Foucher protiv Francuske (1997.).

Menet protiv Francuske (2005.).

37

lanak 6. (kao onih koja jame toke (b) i (c) stavka 3., naglasak na temelju lanka 6. stavka
1. mora biti na osobnoj prisutnosti podnositelja na sudu.
U tom smislu, o prirodi postupka ovisi hoe li to to se pojedinani optuenik ili okrivljenik u
graanskoj parnici ne pojave osobno na sudu predstavljati krenje lanka 6. stavka 1. Sud je
ustvrdio kako lanak 6.s tavak 1. sadri pravo na usmenu raspravu pred prvostupanjskim
sudom kao jedinom instancom167. Tako je u predmetu Allan Jacobsson (br. 2) protiv
vedske (1998.) utvreno krenje lanka 6. stavka 1. kada osoba nije bila pozvana na
sudsku raspravu u kojoj je ispitivana valjanost izvrne odluke vezane za graevinsku
dozvolu. Sud je ustvrdio da u postupku, kao u ovom sluaju, pred prvostupanjskim sudom
kao jedinom instancom, pravo na javnu raspravu podrazumijeva pravo na usmenu
raspravu, osim ako postoje izvanredne okolnosti koje opravdavaju odustajanje od takvoga
vida rasprave. Sam podnositelj stoga, u pravilu, mora biti prisutan barem pred jednom
sudskom instancom kako bi postupak pred domaim sudovima bio u skladu s lankom 6.
stavkom 1.
Meutim, u predmetu Jussila protiv Finske (2006.) Sud je postavio jasna ogranienja na
pravo na usmenu raspravu, odbijajui ustvrditi krenje lanka 6. na temelju injenice da nije
bilo usmene rasprave u predmetu povezanom s plaanjem prireza. Sud je razmatrao
postupak vezan za prirez pod kaznenom odrednicom lanka 6., ali je ustvrdio da ak i u
kaznenom predmetu pravo na usmenu raspravu nije apsolutno i da mogu postojati postupci
u kojima usmena rasprava moda nije nuna: na primjer, u sluajevima u kojima ne postoje
pitanja vjerodostojnosti ili osporavanih injenica koje ine raspravu potrebnom, a sudovi
mogu pravino i opravdano presuditi sluaj na osnovi podnesaka stranaka i drugih pisanih
materijala168. Daljnja dva argumenta bila su vana za zakljuak Suda o nepostojanju krenja
lanka 6. u ovom konkretnom predmetu. Kao prvo, injenica da je, iako se lanak 6.
primjenjivao po svojoj kaznenoj odrednici, ovo bio prilino nevaan sluaj, a podnositelj je
riskirao samo plaanje prireza kao kaznu. Sud je razjasnio kako smatra usmenu raspravu u
kaznenim predmetima prilino vanim jamstvom za pravinost suenja. Kao drugo, Sud je
osobito naglasio injenicu da uskraivanje usmene rasprave nije automatsko te da
podnositelj moe zatraiti i zatraio je usmenu raspravu pa su domai sudovi dali detaljne
razloge odbijanja takvoga prijedloga. Kada domai zakoni ne pruaju priliku optueniku da
zatraiti javnu raspravu pak, doi e do krenja lanka 6.169
Premda lanak 6. ne jami per se pravo na albu170, ova se odredba primjenjuje na albeni
postupak tamo gdje pravo albe postoji u domaem zakonu. Precizan nain na koji se lanak
6. primjenjuje na rasprave u albenom postupku ovisi o posebnim znaajkama postupka o
kojemu je rije. Tako, primjerice, pitanje ima li parniar u graanskoj parnici pravo da bude
sasluan u albenom postupku ili treba li osoba osuena za prijestup imati pravo na
sasluanje u albenom postupku, ovisi o procjeni cijeloga postupka u domaem pravu i ulozi
koju albeni sud ima u tom pravu. 171
U ve spomenutom predmetu Ekbatani, podnositelj zahtjeva bio je osuen nakon rasprave
na prvostupanjskom sudu. Razmatranje podnositeljeve albe odvijalo se bez rasprave. Sud
je morao ispitati prirodu vedskoga albenog sustava, opseg nadlenosti albenoga suda i
nain na koji su zapravo mogli biti zastupani i zatieni interesi podnositelja pred albenim
sudom. U ovom sluaju, albeni je sud trebao razmotriti kako pravna, tako i injenina
pitanja, a njegova glavna zadaa bila je procjena krivnje podnositelja zahtjeva. U takvim
okolnostima, Sud je ustvrdio kako pitanje podnositeljeve krivnje ili nevinosti nije moglo, zbog
pravinosti suenja, biti ispravno odreeno bez izravne procjene dokaza koje bi podnositelj
osobno dao. albeni postupak tako je trebao ukljuiti potpuno ponovno sasluanje
podnositelja zahtjeva i tuiteljstva. Budui da to nije bio sluaj, dolo je do krenja lanka 6.
stavka 1.
U predmetu Kremzow protiv Austrije (1993.) podnositelja zahtjeva zastupao je odvjetnik na
raspravi povodom albe koju je on uloio na prethodno donesenu presudu, ali on sam nije
doveden na sud iz zatvora. Ustvrujui krenje lanka 6. stavka 1. u ovom sluaju, Sud je
jasno stavio do znanja da bi, u pravilu, optueni uvijek trebao biti prisutan na
167

Vidi ve spomenuti predmet Goc.

Vidi predmet Salomonsson protiv vedske (2002.) za ogranienja prava na usmenu raspravu u
graanskim parnicama.
169
Martinie protiv Francuske 2006.
170
Vidi u nastavku. Takoer, pravo na albu u kaznenom postupku sadrano je u lanku 2. Protokola
br. 7 Konvencije.
171
Vidi ve spomenuti predmet Ekbatani.
168

38

prvostupanjskom suenju. Nadalje, Sud smatra da je podnositelju zahtjeva trebalo omoguiti

prisutnost na raspravi o svojoj albi na kaznu, budui da je poveanje kazne zatvora s
dvadeset godina na doivotnu kaznu bilo vano pitanje te da je stoga podnositelj zahtjeva
trebao imati pravo prisustvovati toj raspravi. Sud je naglasio da lanak 6. stavak 1. zahtijeva
osobnu prisutnost optuenika, zajedno s njegovim odvjetnikom, u raspravi, kako bi sud
mogao procijeniti njegov karakter i duevno stanje u vrijeme krenja zakona te takoer i
njegove motive, tamo gdje procjene ove vrste imaju znaajnu ulogu i gdje bi njihov rezultat
njemu mogao iznimno tetiti. Tako, za razliku od prethodnoga sluaja, ovdje nije bilo krenja
lanka 6., stavka 1. zbog odsutnosti Kremzowa tijekom razmatranja albenoga suda o
njegovom zahtjevu za ponitenje presude, zato to ga je zastupao odvjetnik, a priroda
rasprave nije bila takva da bi zahtijevala njegovu prisutnost.
U predmetu Axen protiv Njemake (1983.) podnositelj zahtjeva tuio je tvrtku traei
naknadu tete. Odrana je rasprava pred prvostupanjskim sudom i zatim po albi, a
podnositelj zahtjeva sudjelovao je u oba sluaja. Zatim je podnio albu o postupovnim
pitanjima Saveznome sudu pravde (SSP), koji je ispitao sluaj u odsutnosti stranaka i
podrao odluke niih sudskih tijela. Zakljuivi da u ovom sluaju nije bio prekren lanak 6.
stavak 1., Sud je primijetio kako su javne rasprave i u prvostupanjskom i u albenom
postupku odrane. Takoer je primijetio da bi SSP, da je htio promijeniti presudu niih
sudskih tijela, bio zakonom obvezan odrati raspravu.
Prema tome, tamo gdje postupak u prvom stupnju ne ukljuuje prisutnost podnositelja
zahtjeva, to se moe rijeiti na albenoj razini, pod uvjetom da albeni sud ima ovlast
donositi odluke kako o injeninim, tako i o pravnim pitanjima. A tamo gdje je podnositelj
zahtjeva sasluan na prvom stupnju i gdje je albeni ili kasacijski sud pozvan da ispita samo
pravna pitanja, taj albeni ili kasacijski sud moe odustati od osobnog sasluanja
podnositelja zahtjeva, pod uvjetom da taj vii sud ne predvia promjenu ili znaajnu izmjenu
osude nautrb podnositelja zahtjeva. Ista se naela primjenjuju na albu ili kasacijsku fazu u
graanskim predmetima. Tako bi se pojedincu o kojem je rije trebalo omoguiti prisutnost
gdje je, na primjer, izravna procjena njegovoga karaktera ili zdravstvenog stanja od izravne
vanosti za formiranje miljenja suda, kao u sluaju roditelja koji trai da mu se omogui
kontakt s djetetom172 ili podnositelja zahtjeva koji trai invalidsku mirovinu173, ili gdje je via
sudska instanca promijenila prethodne odluke.
U predmetu Diennet protiv Francuske (1995.) podnositelj zahtjeva nije sudjelovao u prvom
stupnju u postupku zbog kojega mu je onemogueno da se bavi medicinom. Podnositelj se
alio na pravnoj osnovi Dravnom vijeu, koje je odralo raspravu o pravnim pitanjima na
koju je podnositelj bio pozvan. Meutim, Sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. jer
Dravno vijee nije imalo pravo odluivati je li kazna u srazmjeru s prekrajem. Stoga
injenica da su rasprave odrane pred Dravnim vijeem nije mogla ispraviti nedostatak koji
je bio prisutan u disciplinskom postupku.
Iz ovog predmeta slijedi da tamo gdje je jedini albeni postupak mogu u vidu kasacijskog
postupka, pravo na javnu raspravu zahtijeva prisutnost podnositelja zahtjeva pred
prvostupanjskim sudom. To je zato to kasacijski sudovi nemaju uvijek nadlenost za
preispitivanje i injeninih i pravnih pitanja, pa stoga ne mogu uvijek vlastiti stavovima i
miljenjima zamijeniti stavove i miljenja prvostupanjskoga suda174.
Sud smatra da se osoba moe odrei svoga prava na prisustvovanje raspravi, bez obzira je li
parnica kaznena ili graanska. No, takvo odricanje mora biti izraeno na nedvosmislen nain
te popraeno minimalnim zatitnim mehanizmima koji su u srazmjeru s njegovom vanosti175.
U predmetu Zana protiv Turske (1997.) tuena drava tvrdila je da se podnositelj zahtjeva
implicitno odrekao svoga prava na prisutnost pred Sudom za nacionalnu sigurnost koji mu je
sudio i osudio ga. Svoju tvrdnju zasnivala je na injenici da se podnositelj zahtjeva prvo elio
braniti na turskom jeziku; upozoren je da e se njegovo inzistiranje na uporabi kurdskog
jezika smatrati odricanjem od svoga prava na obranu. Podnositelj zahtjeva nije popustio te
mu stoga nije bilo doputeno da se brani. Suenje za prijestupe za koje je podnositelj bio
optuen zbilo se pred lokalnim Sudom za nacionalnu sigurnost u njegovoj odsutnosti; njegovi
odvjetnici su bili prisutni, no od podnositelja zahtjeva se ak nije niti trailo da bude prisutan
na raspravi. Sud je odbio argument tuene drave; ponaanje podnositelja zahtjeva nije
172

X. protiv vedske (broj 434/58) 30.6.1959.

Salomonsson protiv vedske 12.11.2002.
174
U ovom kontekstu, vidi i prethodno navedeni predmet Goc protiv Turske.
175
Poitrimol protiv Francuske (1993.).
173

39

znailo odricanje od prava prisustvovanja raspravi. U svakom sluaju, Sud je ponovo

naglasio naelo da odricanje od prava zajamenog Konvencijom mora biti utvreno na
nedvosmislen nain.
Domai kazneni sudovi mogu suditi optuenim osobama in absentia pod odreenim
ogranienim okolnostima. No, takvo suenje e biti doputeno samo tamo gdje nacionalna
tijela mogu dokazati kako su posvetila dunu panju pokuaju lociranja optuene osobe i
obavijetavanja o kaznenim optubama i detaljima suenja. Nadalje, Sud smatra da se
suenja u odsutnosti mogu smatrati u skladu s Konvencijom samo ako optueni kasnije
moe pribaviti, od suda pred kojim je sasluan, novu odluku o osnovanosti optube. Domai
sudovi mogu odbiti odobriti zahtjev za ponovnim suenjem osobe osuene u odsutnosti
samo kada mogu dokazati kako je ova osoba bila obavijetena o kaznenom postupku protiv
nje, prije samog takvog postupka176.
Pravo podnositelja zahtjeva da bude prisutan na raspravi ne znai pak da nadlena tijela
imaju obvezu izvesti ga pred sud, ukoliko on sam ne uloi dovoljno truda da bi sudjelovao u
postupku. Tako ako se podnositelj zahtjeva, optuenik u graanskom postupku, preselio i i
nije ga se moglo pronai na adresi koju su dali tuitelji, Sud je zakljuio da nema nieg
pogrenog u injenici da su domai sudovi presudili sluaj bez njega, s obzirom da su
domaa tijela uinila sve to je potrebno da ga se pronae putem raznih upita preko policije,
kao i najavljivanja sudske rasprave u novinama177.
Drugi element prava na javnu raspravu je pravo aktivnog sudjelovanja. Tako nije dovoljno da
je optueni u kaznenome predmetu ili osoba protiv koje je podidnuta tuba u graanskoj
parnici prisutna na sudu. On ili ona moraju, osim toga, moi aktivno sudjelovati u postupku. U
predmetu Stanford protiv Ujedinjene Kraljevine (1994.) podnositelj zahtjeva je bio nagluh i
nije mogao uti neke od dokaza koji su bili predoeni na sudu. Sud ipak nije ustanovio
krenje lanka 6. stavka 1. s obzirom na injenicu da je odvjetnik podnositelja zahtjeva, koji
je mogao uti sve to je reeno i mogao primiti upute podnositelja svo to vrijeme, odluio iz
taktikih razloga ne traiti da optuenika posjednu blie svjedocima.
U ranije spomenutom sluaju T. i V. protiv Ujedinjene Kraljevine, podnositelji zahtjeva bili
su jedanaestogodinjaci u vrijeme kada im je bilo sueno za ubojstvo djeteta. Postupak je
voen uz prekomjerni publicitet, a postojali su medicinski dokazi da oba podnositelja pate od
post-traumatskog stresa. Sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. i komentirao kako je
krajnje nevjerojatno da bi se podnositelji osjeali dovoljno slobodno, u napetoj sudnici i pod
paskom javnosti, da se savjetuju sa svojim odvjetnicima tijekom suenja.
U predmetu S.C. protiv Ujedinjene Kraljevine (2004.) koji je ukljuivao
jedanaestogodinjaka s dugom povijeu prijestupa kojem se ovoga puta sudilo za pljaku,
Sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 1. time to je ustanovljeno da podnositelj zahtjeva
po svom mentalnom razvoju odgovara djetetu u dobi od est do osam godina te se inilo
kako ne shvaa dovoljno prirodu postupka i onoga to je na kocki. Sud je izjavio da kada se
odluuje o rjeavanju predmeta u kaznenom postupku, a ne nekom drugom obliku postupka
koji je prvenstveno usmjeren ka odreivanju najboljega interesa djeteta i interesa zajednice,
a pritome postoji i rizik da dijete o kojemu je rije ne moe aktivno sudjelovati u raspravi zbog
svoje dobi i ogranienih intelektualnih sposbnosti, od kljune je vanosti da mu se sudi pred
specijalnim sudom koji moe u cijelosti sagledati sve okolnosti i postupak prilagoditi tim
okolnostima.
Trei element prava na javnu raspravu je pravo podnositelja zahtjeva da zahtijeva da se
javnosti, ukljuujui i medije, dopusti prisutnost na sudskom postupku. lanak 6. stavak 1.
zahtijeva javne rasprave, iako i navodi izuzetke od ovog opeg pravila. Pretpostavka e
uvijek dakle biti u korist javne rasprave. Javna priroda rasprave nudi zatitu strankama u
sporu od tajnog provoenja pravde bez nadzora javnosti. Nadalje, ona omoguava sredstvo
za odravanje povjerenja javnosti u provoenje pravde i same sudove. Vidljivost pravde
doprinosi osiguranju pravinosti suenja, namjeni lanka 6. za koju se smatra da je od
temeljne vanosti u demokratskome drutvu178. Javna rasprava takoer doputa novinarima
da obavljaju svoju kljunu ulogu budnoga oka javnosti, to je zatieno i lankom 10.
Konvencije. Sud je tako inzistirao da se pravo na javnu raspravu moe ograniiti samo kada
to okolnosti izrazito nalau, uklapajui pojam razmjernosti u razmatranje potrebe iskljuivanja
176

Colozza protiv Italije (1995.), Krombach protiv Francuske (2001.), Sejdovi protiv Italije
(2006.).
177
Nunes Diaz protiv Portugala (2003.).
178
Vidi gore navedeni predmet Axen.

40

javnosti179. Ukoliko u prvostupanjskom postupku nema javne rasprave, taj propust obino
nee biti ispravljen u albenom postupku, osim u sluaju da albeno tijelo ima punu
nadlenost.
U ve spomenutom predmetu Diennet, Sud je ustvrdio kako potreba za zatitom
profesionalne tajne i privatnih ivota bolesnika moe opravdati iskljuivanje javnosti iz
rasprava u disciplinskom postupku. Meutim, ustvrdio je da se zatvorene rasprave mogu
odrati samo ako to okolnosti sluaja izrazito zahtijevaju. U ovome sluaju, jedino pitanje
koje je domai sud trebao razmotriti bila je metoda savjetovanja podnositelja zahtjeva u
pismenom pbliku. Nije bilo niega to bi sugeriralo da bi tijekom pravnoga postupka mogle
bile otkrivene pojedinosti u vezi s boleu bilo kojeg pojedinanog bolesnika ili da bi bila
razotkrivena bilo koja profesionalna tajna. Sud je osim toga ustvrdio da, ako je rizik krenja
medicinskih tajni postao oit tijekom postupka, sud je mogao iskljuiti javnost u toj fazi. U tom
sluaju, postupak se mogao odravati uz prisutnost kamera. Prema tome, dolo je do krenja
lanka 6. stavka 1.
U ve spomenutom sluaju Axen, odrana je javna rasprava na prvom stupnju povodom
graanske parnice koju je pokrenuo podnositelj zahtjeva, ali albeni je postupak bio odran
iza zatovrenih vrata, u skladu s politikom vlade da se smanji optereenost sudova. Time nije
prekren lanak 6. stavak 1. budui da se postupak kao cjelina mogao smatrati javnim.
Uloga albenoga suda bila je ograniena na odbacivanje albe po materijalnim pitanjima, pa
je tako presuda prvostupanjskoga suda proglaena konanom.
U predmetu P. i B. protiv Ujedinjene Kraljevine (2001.) sudovi su odrali zatvorene
rasprave kako bi odluili o smjetaju djece. Sud je ustvrdio kako postupak koji se tie
smjetaja djece predstavlja najizravniji primjer sluajeva u kojima iskljuenje javnosti i medija
moe biti opravdano da bi se zatitila privatnost djece i stranaka u sporu te da bi se izbjeglo
prejudiciranje u interesu pravde. Kako bi se omoguilo sucu koji odluuje da dobije to
cjelovitiju i precizniju sliku o prednostima i nedostacima razliitih oblika smjetaja i
mogunostima za kontakt koje se djetetu pruaju, od kljune je vanosti bilo da roditelji i
drugi svjedoci osjeaju da se mogu slobodno izraziti o vrlo osobnim pitanjima, bez straha od
javne znatielje ili komentara. Prema tome, ovdje nije bilo krenja lanka 6. stavka 1.
Osim toga, iz rasprava koje se odravaju unutar zatvorskih prostorija javnost je obino
iskljuena. Sud pravi razliku izmeu disciplinskih i kaznenih postupaka koji se odravaju
unutar zatvora. Kada je rije o disciplinskom postupku, Sud je prihvatio kako razlozi vezani
za sigurnost mogu opravdati zatvorene rasprave. Takoer je ustvrdio da se ne moe
oekivati od drava da odravaju rasprave izvan zatvora, budui da bi time na dravu bi
prebaen neproporcionalno velik teret180. Meutim, kada je rije o kaznenom postupku, Sud
postavlja vie zahtjeva. Ako se suenje odrava unutar zatvora, Sud je inzistirao da
nacionalna tijela poduzmu posebne mjere kako bi osigurali da javnost bude obavijetena o
suenju, njegovoj lokaciji i injenici da javnost ima pravo prisustvovati.
U predmetu Riepan protiv Austrije (2000.) podnositelju zahtjeva sudilo se za prijestupe
poinjene u zatvoru i to u posebnoj prostoriji za rasprave. Javnost nije bila iskljuena, no
nikakvi koraci nisu bili poduzeti da bi itko bio obavijeten kako e se rasprava odrati. Sud je
ustvrdio da samo u rijetkim sluajevima sigurnosni razlozi mogu opravdati iskljuenje
javnosti. Primijetio je da bi suenje zadovoljilo zahtjev za prisutnou javnosti tek kada bi
javnost mogla dobiti informacije o datumu i mjestu suenja i ako bi to mjesto bilo lako
dostupno. U mnogo sluajeva ovi uvjeti bili bi ispunjeni odravanjem rasprave u obinoj
sudnici koja je dovoljno velika da primi promatrae. Odravanje suenja van redovne
sudnice, pogotovo na mjestu kao to je zatvor gdje javnost nema pristupa, predstavlja
ozbiljnu prepreku javnom karakteru rasprave te je drava stoga imala obvezu poduzeti
odgovarajue mjere kako bi osigurala da su javnost i mediji informirani i da im je omoguen
stvarni pristup. Prema tome, u ovome je sluaju bio preken lanak 6. stavak 1.
etvrti element prava na javnu raspravu je obveza suda da svoju presudu izrie javno. U
predmetu Pretto i drugi protiv Italije (1983.) Sud je zakljuio kako nije bilo potrebno da
presuda zapravo bude proitana u otvorenoj raspravi te da drave imaju diskrecijsko pravo
odluiti na koji e nain presude biti javno obznanjene. U ovome sluaju podnositelj zahtjeva
se alio da presuda Kasacijskog suda nije bila izreena na javnoj raspravi. Sud za ljudska
prava naglasio je potrebu da sagleda postupak u cjelini. Vid javnosti prilikom izricanja
presude treba procijeniti u svjetlu posebnih znaajki samoga postupka i pozivanjem na cilj i
179
180

Vidi gore navedeni predmet Campbell i Fell.

ibid.

41

svrhu lanka 6. stavka 1. Nadalje, iako presuda Kasacijskog suda nije bila izreena javno,
svatko ju je mogao proitati ili dobiti primjerak iste. Stoga nije bilo krenja lanka 6. stavka 1.
Prema tome, zahtjev za javnim izricanjem presuda u skladu s ovom odredbom moe biti
ispunjen tako to e presuda biti dostupna u sudskim registrima ili objavljena u pisanom
obliku.
Zahtjev koji se postavlja u lanku 6. stavku 1. da presuda bude javno izreena moe
podlijegati ogranienjima samo u izuzetnim okolnostima. U ranije spomenutom sluaju P. i B.
protiv Ujedinjene Kraljevine, Sud se sloio s dravom da bi, u sluaju da presude budu na
slobodnom raspolaganju javnosti, bio poniten smisao odravanja zatvorenih rasprava o
smjetaju djeteta, a to je zatita privatnosti djece i njihovih obitelji i promicanje pravde. Sud je
ustvrdio da su zahtjevi postavljeni lankom 6. stavkom 1. ispunjeni u predmetima vezanima
za smjetaj djece injenicom da svatko tko ima jasno utvreni interes moe, uz doputenje
suda, proitati ili dobiti primjerak cjelovitoga teksta sudskih naloga i/ili presuda
prvostupanjskih sudova te da se presude albenoga suda i prvostupanjskih sudova u slinim
predmetima rutinski objavljuju, ime javnost ima mogunost prouiti nain na koji sudovi
openito pristupaju takvim predmetima i naela kojima se rukovode prilikom odluivanja u
njima.
U kojim sluajevima domai zakoni ograniavaju sudjelovanje stranke u odreenoj fazi
postupka?
Osiguravaju li domai zakoni dosljednost suenja u kaznenim postupcima koji se odravaju u
zatvoru sa zahtjevom za javnom prirodom rasprave?
U kojim situacijama domai zakoni predviaju izuzetke od naela javne rasprave i izricanja
presude?

3.3.4. Specifina obiljeja pravinosti u kaznenom postupku

ak i prije no to se iznesu optube protiv optuenika, nepravino postupanje policije
odgovorne za istragu protiv odreene osobe moe biti dovoljan razlog da se utvrdi krenje
lanka 6. stavka 1.
U predmetu Teixeira de Castro protiv Portugala (1998.), tajni policijski slubenici ponudili su
podnositelju zahtjeva novac kako bi ih podnositelj opskrbio heroinom. Iako protiv njega nije
postojala prethodna kaznena evidencija, podnositelj je poznavao osobe koje su mogli doi do
droge, i on je, uz iskuenje ponuenog novca, postupio u skladu sa zahtjevima policijskih
slubenika. Naknadno je optuen i osuen za kazneno djelo preprodaje droga. Nije bilo
dokaza da je sam kazneni postupak kao takav bio nepravian, no Sud je smatrao, s obzirom
na to da se inilo kako su policijski slubenici potaknuli kazneno djelo koje inae ne bi bilo
poinjeno, da je podnositelj zahtjeva od poetka bio lien pravinoga suenja, to predstavlja
krenje lanka 6. stavka 1. Sud je ponaanje policijskih slubenika usporedio s postupanjem
pravih" tajnih agenata, koji prikrivaju svoj identitet kako bi doli do informacija i dokaznog
materijala u vezi s kriminalom, a da kriminal pritom ne potiu; ova potonja situacija u naelu
ne bi dovela do spora u odnosu na lanak 6.
Slino tome, u prethodno spomenutom predmetu Vanyan protiv Rusije, Sud je zakljuio kako
je dolo do krenja lanka 6. stavka 1. kada je postavljena zamka prilikom pokusne kupnje"
droge koju je u osnovi organizirala i nadzirala policija, premda nadlena tijela nisu bila
ukljuena u izvrenje, ve trea osoba u svojstvu tajnoga agenta. U sluajevima u kojima
inicijativa i planovi u provedbi kriminala potjeu od optuenog, Sud nee zakljuiti da se radi
o krenju lanka 6. stavka 1.181 S druge strane, tamo gdje domae zakonodavstvo i praksa
oito ne doputaju postavljanje zamke, Sud se razmatrajui sukladnost prijepornog domaeg
postupka s lankom 6. stavkom 1. usredotoio na pitanje jesu li optuenom bili dostupni
postupovni zatitni mehanizmi poput akuzatornog postupka i jednakosti oruja, a ne na
pitanje ponovnog procjenjivanja relevantnih injeninih detalja koji okruuju navode
optuenika da je bio navoen na kazneno djelo182.
Sud je tek u rijetkim i iznimnim sluajevima, poput gore navedenih predmeta Teixeira i
Vanyan, smatrao nezakonito ponaanje policije ili istraitelja dovoljnim samim po sebi da
181
182

Vidi gore navedeni predmet Butkevicius.

Vidi gore navedeni predmet Edwards i Lewis [Veliko vijee].

42

suenje ukljuuje krenje lanka 6. Sud se u pravilu ne bavi ponovnim propitivanjem

injeninih ili pravnih nalaza domaih sudova s gledita lanka 6. Premda ta odredba jami
pravo na pravino suenje, ona ne propisuje bilo kakva pravila o dopustivosti dokaznoga
sredstva, to je stoga prije svega regulirano nacionalnim zakonodavstvom. ak i ako je
presuda djelomino zasnovana na dokazima koji su nezakonito steeni (s gledita domaega
postupka), to ne znai nuno da je prekreno naelo pravinosti u smislu lanka 6.183 Sud je
takoer u nizu sluajeva odbio zakljuiti da je pravo na pravino suenje bilo prekreno u
sluajevima u kojima su se koristili dokazi prikupljeni elektronikim nadziranjem za koje je
Sud zakljuio da kre lanak 8.184 Stoga, ako domai sudovi odlue prihvatiti dokaze
tuiteljstva imajui u vidu sukladnost postupka s materijalnim i postupovnim domaim
odredbama, Sud e obino prihvatiti tu odluku, osim ako zlouporaba domaeg postupka nije
bila fundamentalna, odnosno osim ako na neki nain dokazi protiv optuenoga nisu postali
potpuno nepouzdani, kao u sluajevima krenja prava na utnju.
U nekoliko novijih predmeta Sud je zakljuio da bi u sluaju gdje se dogaaju temeljne
povrede u ranijim fazama kaznenoga postupka, konkretno gdje se dokazi prikupljaju usuprot
lanku 3. Konvencije, koritenje takvog dokaznog materijala na suenju vodilo krenju prava
na pravino suenje prema lanku 6. U predmetima Harutyunyan protiv Armenije (2007.) i
Gocmen protiv Turske (2006.) podnositelji zahtjeva bili su osueni na temelju priznanja
dobivenih muenjem. U predmetu Harutyunyan, podnositelj zahtjeva je bio osuen za
ubojstvo kolege vojnika u vojsci, na osnovi njegova priznanja i svjedoanstva dvojice vojnika.
U sklopu domaeg postupka dolo je do saznanja da su i podnositeljevo priznanje i
svjedoanstva dvojice svjedoka nastala na temelju prisile. Premda su kasnije na suenju
dvojica svjedoka potvrdila svoje svjedoanstvo, a domai su sudovi to prihvatili, Sud je odbio
prihvatiti takvo svjedoanstvo na temelju prosudbe da su takvi dokazi nepouzdani zbog
kombinacije poetne prisile i straha od kasnije odmazde, budui da su dotini vojnici jo
uvijek sluili u vojsci.
U predmetu Jalloh protiv Njemake (2006.) Sud je smatrao da je lanak 6. bio prekren zbog
injenice da je podnositelj zahtjeva bio osuen za trgovinu drogom na temelju dokaza
steenih kroz krenje zabrane neovjenog i poniavajueg postupanja. Podnositelj zahtjeva
je bio prisiljen uzeti lijek zahvaljujui kojem je povratio plastinu vreicu u kojoj se nalazila
droga, a koja je kasnije koritena kao dokaz za njegovu presudu. Osim to je smatrao da je
zbog koritenja toga dokaza suenje postalo nepravino, Sud je takoer naveo da je bilo
prekreno pravo podnositelja zahtjeva da ne tereti samoga sebe.
Premda se pravo na utnju i pravo osobe da ne inkriminira samu sebe smatra sastavnim
dijelom prava na pravino suenje u sklopu lanka 6. stavka 1., ponekad se uzima u obzir i u
odnosu na pretpostavku nevinosti koja je zajamena lankom 6. stavkom 2. Razlog je u tome
to se optueni na taj nain titi od neprikladne prisile od strane nadlenih tijela, a to pak
zauzvrat doprinosi izbjegavanju grubih krenja pravde i ispunjenju opih ciljeva lanka 6.
Pravo na utnju stoga zahtijeva od tuitelja da dokae svoje tvrdnje protiv optuenog bez
pribjegavanja dokazima koji su dobiveni metodama prisile ili pritiska, suprotno volji
optuenog.
Meutim, odreene graanske obveze da budu obavijetena nadlena tijela prihvatljive su s
gledita lanka 6., s obzirom na to da predstavljaju uobiajeno obiljeje pravnoga poretka
drava, poput, primjerice, obveze da se vlastiti identitet otkrije policiji185, ili zahtjeva da se
prikae imovina ili prihod poreznim tijelima.186
Sud je prepoznao da injenine ili pravne pretpostavke djeluju u svakome pravnom sustavu i
da Konvencija u naelu ne prijei takve pretpostavke. Ipak, Konvencija zahtijeva od drava
da stave te pretpostavke u razumne okvire, koji uzimaju u obzir vanost onoga to je u
pitanju te da potuju prava obrane.187 Automatska primjena pravne pretpostavke bez
paljivog razmatranja ukupnih dokaza vjerojatno bi prekrila pretpostavku nevinosti188.
Odredbe lanka 6. u veini sluajeva teret dokaza stavljaju na tijela tuiteljstva. lanak 6.
zahtijeva da suenje ne treba poeti s unaprijed stvorenom pretpostavkom da je optueni
poinio kazneno djelo za koje je optuen i da bilo kakva sumnja treba ii u korist
183

Vidi gore navedeni predmet Schenk.

Heglas protiv eke (2007.).
185
Vasileva protiv Danske (2003.).
186
Allen protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2003.).
187
Salabiaku protiv Francuske (1988.), Vos protiv Francuske (2006.).
188
Hoang protiv Francuske 1992.
184

43

optuenoga.189 Kako e se vidjeti iz analize koja slijedi, teret dokaza moe se prenijeti na
optuenog u sluaju dvije specifine okolnosti: prvo, u sluaju u kojem optueni pokuava
utemeljiti odreenu vrstu obrane, i drugo, u sluaju u kojem domae zakonodavstvo
omoguava odreene pravne ili injenine pretpostavke. Vano je u ovom kontekstu
primijetiti injenicu da Sud ne moe presuditi o apstraktnoj zakonitosti pravnih pretpostavki ili
premjetanju pravne dunosti dokazivanja; njegova je sudska praksa ograniena na
konkretne okolnosti odreenoga predmeta.
U predmetu Funke protiv Francuske (1993.) carinski slubenici pretraili su prostorije
podnositelja zahtjeva. Od njega se trailo da prui uvid u niz financijskih dokumenata za
prethodne tri godine, no on je to odbio. Zbog njegova odbijanja, carinska tijela pozvala su ga
na prekrajni sud gdje mu je odreena novana kazna i gdje mu je nareeno da predoi
dokumente. Podnositelj je tvrdio da je time prekreno njegovo pravo na pravino suenje i na
pretpostavku nevinosti prema lanku 6. stavcima 1. i 2. Sud je smatrao da posebne
karakteristike carinskog zakona ne mogu opravdati takvo krenje prava bilo koga optuenog
za kazneno djelo" na to da se brani utnjom i da ne doprinosi inkriminiranju samoga sebe.
Stoga je dolo do krenja lanka 6. stavka 1. Sud je zakljuio da nije nuno razmatrati isto
pitanje s gledita lanka 6. stavka 2.
U predmetu Saunders protiv Velike Britanije (1996.) podnositelj zahtjeva bio je predmet
istraga koje su provodili inspektori koje je imenovalo vladino ministarstvo, u vezi s
preuzimanjem tvrtke. U skladu s relevantnim domaim odredbama, podnositelj zahtjeva bio
je prisiljen suraivati s inspektorima. Odbijanje suradnje imalo bi za posljedicu postupak za
nepotivanje suda i mogunost zatvorske kazne u trajanju do dvije godine. Nije se moglo
braniti navodom da bi suradnja vodila samooptuujuim tvrdnjama. Podnositelj zahtjeva bio
je sasluan devet puta. Kasnije su, meu ostalim, nacionalna tijela odluila pokrenuti kazneni
postupak protiv podnositelja, a izjave koje je davao pod prisilom proslijeene su tuiteljskoj
slubi i kasnije proitane na javnoj raspravi. Sud je ustvrdio da u ovom kontekstu nije
presudan konkretan sadraj tvrdnji, ve to kako su bili upotrebljeni dokazi dobiveni pod
prisilom. Sud je primijetio da to snano ukazuje kako je tuiteljstvo moralo vjerovati da itanje
zapisnika pomae njihovoj argumentaciji u utvrivanju nepotenja podnositelja zahtjeva.
Drugim rijeima, izjave su se koristile tijekom sudskog postupka na nain kojim se nastojalo
inkriminirati podnositelja zahtjeva. Sud je nadalje smatrao da se javni interes ne moe
koristiti kao opravdanje za koritenje prisilno pribavljenih odgovora u izvansudskoj istrazi
kako bi se inkriminiralo optuenoga tijekom sudskog postupka. Dolo je do krenja lanka 6.
stavka 1.
U predmetu J.B. protiv vicarske (2001.) porezna uprava podvrgnula je podnositelja zahtjeva
postupku zbog izbjegavanja poreza, zbog ega se od njega zahtijevalo da prikae sve
dokumente koje posjeduje, a koji se odnose na ulaganja u niz tvrtki. Priznao je da je ulagao,
a da pritom nije na odgovarajui nain deklarirao prihod, no odbio je predoiti traene
dokumente. Zbog svog trajnog odbijanja dobio je tri odvojene disciplinske novane kazne u
ukupnoj vrijednosti od 3000 vicarskih franaka. Sud je smatrao da se, imajui u vidu
odreenu novanu kaznu i njezin kazneni karakter, postupak moe okarakterizirati kao
kazneni" u smislu lanka 6. stavka 1. Moglo se zakljuiti da su nadlena tijela pokuavala
prisiliti podnositelja da priloi dokumente koji bi pruili informacije o njegovu prihodu i
sukladno tome njegovoj poreznoj obvezi, a nije se mogla iskljuiti mogunost da dokumenti
prue uvid u informacije koje bi se mogle koristiti protiv podnositelja u kaznenom gonjenju za
izbjegavanje poreza. Novane kazne nametnute zbog toga to se ne pruaju potencijalno
optuujui dokumenti krile su pravo na utnju i povlasticu izbjegavanja samooptuivanja,
koji su ukljueni u pravo na pravino suenje prema lanku 6. stavku 1.
U predmetu Khan protiv Ujedinjene Kraljevine (12.5.2000.), policija je instalirala tajni ureaj
za prislukivanje u hotel i dobila snimku podnositelja zahtjeva kako razgovara o poslu s
drogom. U vrijeme istrage i suenja u Ujedinjenoj Kraljevini nisu postojala zakonska rjeenja
koja bi regulirala policijsko koritenje takvih ureaja. Posljedica toga bio je zakljuak Suda da
je prekren lanak 8. Konvencije. Sud je, meutim, odbio stav podnositelja zahtjeva da je
lanak 6. stavak 1. takoer prekren i koritenjem nezakonitih metoda tijekom istrage.
Umjesto toga, Sud je istraio pravinost postupka u cjelini i nije otkrio krenje lanka 6.
stavka 1., upuujui na injenicu da je podnositelj zahtjeva imao mogunost dovesti u pitanje
autentinost snimke i doputenost te snimke kao dokaza. Slian je zakljuak Sud donio u

189

Vidi gore navedeni predmet Barbera, Messegue i Jabardo protiv panjolske.

44

predmetu Schenk, u kojem je nastanak policijske snimke bio nezakonit ne samo prema
Konvenciji, nego i prema domaem zakonodavstvu.
U predmetu Allan protiv Ujedinjene Kraljevine (17.7.2003.), podnositelj zahtjeva bio e
osumnjien za ubojstvo upravitelja trgovine tijekom pljake. Tijekom razgovora s policijom
odluio je utjeti. Policija je poela tajno snimati razgovore podnositelja u zatvoru s
djevojkom i drugim osumnjienikom, a zatim je smjestila podnositelja u eliju s
dugogodinjim dounikom. Nakon etiri mjeseca zajednikog pritvora dounik je dao izjavu
na 60 stranica u vezi sa svojim razgovorima s podnositeljem, koja je koritena na suenju
potonjem za ubojstvo. Sud je u skladu sa svojom presudom u predmetu Khan zakljuio da
koritenje tajnih snimaka podnositeljevih razgovora na sudu kao takvo ne predstavlja krenje
lanka 6. stavka 1. Meutim, priznanja to ih je podnositelj izgovorio u razgovoru s
dounikom s kojim je dijelio eliju, a koja su predstavljala glavne, odnosno odluujue
dokaze protiv njega, nisu bile spontane i nepotaknute izjave, ve su dobivene upornim
ispitivanjem. Sud je to proglasio istovjetnim sa ispitivanjem sui generis to ga vri dounik, ali
bez ikakvih sigurnosnih mehanizama koji bi popratili slubeni policijski razgovor, ukljuujui
prisutnost odvjetnika. Sud je zakljuio kako su informacije to ih je prikupio dounik dobivene
protiv podnositeljeve volje, pri emu njihovo koritenje na sudu kri njegovo pravo na utnju,
ime se pak kri lanak 6. stavak 1.
Pravo na utnju u domaem zakonodavstvu nekih zemalja nije apsolutno. Tako je u
Engleskoj i Walesu pravo na utnju ogranieno u smislu da, ukoliko osumnjienik uti tijekom
ispitivanja i kasnije se u svojoj obrani oslanja na injenicu da je koristio pravo na utnju
tijekom ispitivanja, sudac ima pravo naznaiti poroti da moe izvui negativne zakljuke iz
takve utnje; osumnjienik mora biti obavijeten o svome pravu na ogranienu utnju, a mora
mu se takoer pruiti objanjenje o moguim posljedicama koritenja prava na utnju. Sud je
prihvatio da je s pravom na utnju sukladno to da nacionalni sudovi uzmu u obzir utnju
optuenoga pri procjeni uvjerljivosti dokaza to ih je prikupilo tuiteljstvo. Tako se, primjerice,
injenica da sudac ostavlja poroti mogunost da izvue negativne zakljuke iz optuenikove
utnje bilo tijekom policijskog ispitivanja, bilo tijekom suenja, ne moe po sebi smatrati
nekompatibilnom sa zahtjevima pravinog suenja.
Meutim, imajui u vidu vanost prava na utnju i privilegije protiv samooptuivanja, koji su
temelj pravinog postupka, potreban je poseban oprez prije no to domai sud moe
upotrijebiti optuenikovu utnju protiv njega.190
U predmetu Condron i Condron protiv Ujedinjene Kraljevine (2000.) Sud je naglasio da je
poseban oprez takoer potreban u situaciji u kojoj se optuenoj osobi na odreeno razdoblje
ne doputa pristup odvjetniku, i u kojoj se razgovori obavljaju prije no to je optuenik primio
pravni savjet, pri emu ga se suoava s inkriminirajuim sadrajem koji odbija komentirati.
Domai sud treba uzeti u obzir injenicu da je optueniku odvjetnik savjetovao utnju. Mogu
postojati dobri razlozi zato bi odvjetnik savjetovao optuenoj osobi da koristi pravo na
utnju, kao, na primjer, utjecaj droge, alkohola ili slino, zbog ega optueni nije u
prikladnom duevnom stanju. Ne bi bilo sukladno lanku 6. stavku 1. da domai sud zasniva
optubu jedino ili uglavnom na utnji optuenika, ili na odbijanju da odgovara na pitanja ili
daje iskaz na sudu.
Pitanje je li u odreenom sluaju izvlaenje negativnih zakljuaka iz utnje sukladno pravu
na utnju mora se procijeniti u svjetlu okolnosti konkretnoga predmeta. Sud uzima u obzir
situacije iz kojih se mogu izvui zakljuci, teinu koju im pridaju nacionalni sudovi u svojoj
procjeni dokaza i razinu prisile koja postoji u konkretnoj situaciji. Naroito su u tom kontekstu
relevantne upute to ih sudac daje poroti u vezi sa zakljucima koje je mogue izvui.
U predmetu Telfner protiv Austrije (2001.) podnositelj zahtjeva bio je optuen za bijeg s
mjesta prometne nesree. rtva nesree bila je u stanju obavijestiti policiju o marki vozila i
registracijskom broju automobila, no nije bila u stanju identificirati vozaa. Podnositelj
zahtjeva na sudu nije davao iskaz, a optuba se gotovo u potpunosti oslonila na zakljuak
policije da je podnositelj glavni korisnik automobila. Sud je smatrao da je u ovome predmetu
dokazni materijal tuitelja iznimno slab. Zahtijevajui od podnositelja da prui objanjenje, a
da prethodno nije stvorena uvjerljiva i utemeljena argumentacija, sud je u osnovi teret
dokaza premjestio s tuitelja na obranu, ime je dolo do povrede lanka 6. stavka 2.
S druge strane, Sud je zakljuio da ne postoji povreda lanka 6. u predmetu u kojemu protiv
podnositelja zahtjeva, vlasnika vozila za koje je radarom utvreno da je prekorailo
ogranienje brzine, nije pokrenut sudski postupak zbog prebrze vonje, ve je podnositelj
190

Beckles protiv Ujedinjene Kraljevine (2002.).

45

samo novano kanjen zbog toga to je krivo naznaio adresu tree osobe koja je navodno u
to vrijeme vozila automobil.191 Sud je takoer zakljuio da ne postoji povreda lanka 6. u
sluajevima koji su ukljuivali prekoraenje brzine, a u kojima su optuenici bili prisiljeni
identificirati vozaa automobila u njihovu vlasnitvu, ili su se u protivnom suoili s rizikom da
se protiv njih pokrene sudski postupak.192
U predmetu John Murray protiv Ujedinjene Kraljevine (1996.) Sud je zakljuio da je
sukladno s lankom 6. stavkom 1. da sudac zakljui kako postoji krivnja na temelju injenice
da se podnositelj zahtjeva koristio utnjom tijekom policijskog ispitivanja i na suenju. Dokazi
protiv njega bili su vrsti i u trenutku uhienja bio je upozoren da ne mora nita rei, no
takoer je bio obavijeten i da se njegova odluka da ne navede bilo kakvu injenicu na koju
bi se naknadno oslonio u obrani moe koristiti na sudu kao potpora argumentima protiv
njega.
U ranije spomenutom predmetu Salabiaku protiv Francuske, od Suda je zatraeno da
razmotri je li s lankom 6. stavkom 2. sukladan zakon koji premjeta teret dokaza u vezi s
odreenim elementima kaznenog djela. U parikoj je zranoj luci otkriveno da podnositelj
zahtjeva posjeduje ilegalne droge. Meutim, nije optuen i osuen za djelo elementarnog
posjedovanja, ve umjesto toga za kaznena djela krijumarenja i uvoza, to ukljuuje
element znanja ili namjere. Francuski Carinski zakon koji navodi kaznena djela openito
ustvruje da e se osoba koja posjeduje krijumarenu robu smatrati odgovornom za
kazneno djelo". Sud smatra kako lanak 6. obvezuje zakonodavce da potuju prava
optuenog pri definiranju kaznenih djela. Sud je zakljuio da pretpostavka koju zakon stvara i
primjenjuje na optuenoga nije neoboriva, budui da su se sudovi koji su se bavili
podnositeljem zahtjeva oslanjali na sudsku praksu prema kojoj se teret dokazivanja, nakon
to tuitelj dokae injenicu posjedovanja, premjeta na obranu koja tada treba dokazati, ako
moe, da je optuenik rtva vie sile", ili da se iz odreenog razloga od njega nije moglo
oekivati da ima saznanja o robi koju posjeduje, u kojem bi sluaju bio osloboen. Sudovi su
analizirali sve injenice, ukljuujui injenicu da optuenik nije izrazio iznenaenje kada je
droga otkrivena u njegovu kovegu te su ga proglasili krivim bez oslanjanja na zakonsku
pretpostavku. U takvim okolnostima ne postoji povreda lanka 6. stavka 2.
U ranije spomenutom predmetu Beckles podnositelj zahtjeva je uhien, podvrgnut suenju i
osuen za pljaku, protupravno zatoenje i pokuaj ubojstva. Podnositelj je rekao policiji da
rtva nije bila gurnuta, ve da je skoila. Stoga je na savjet svoga odvjetnika koristio pravo
na utnju te je osuen djelomino zbog injenice da je porota izvukla zakljuke iz toga. Sud
je primijetio da je podnositelj bio spreman davati iskaz, no da mu je policija savjetovala da
eka dok se s njim ne obavi razgovor u policijskoj postaji, a njegov mu je odvjetnik
savjetovao da tijekom razgovora ne odgovara na pitanja. Sud je iskazao zabrinutost zbog
injenice da sudac nije poroti ukazao na te injenice. Sud je takoer primijetio da se
podnositeljeva obrana nije kolebala od trenutka uhienja do suenja; podnositelj se nije
oslonio na nove injenice na sudu. Za Sud to su bile injenice koje su uveale uvjerljivost
podnositeljeva objanjenja i koje je, zbog naela pravinosti, trebalo ukljuiti u upute poroti,
kako bi joj se omoguilo da u potpunosti razmotri je li podnositeljev razlog za utnju bio
vjerodostojan, ili je, suprotno tome, njegova utnja u osnovi bila sukladna jedino krivnji, a
njegovo oslanjanje na pravni savjet da se koristi utnjom tek prikladan, snalaljiv izgovor.
Sud je takoer primijetio kako je sudac pozvao porotu da razmotri je li podnositeljev razlog
za utnju dobar razlog", a da pritom nije naglasio kako razlog mora biti u skladu jedino s
krivnjom. Sud je zakljuio da porotu trebalo podsjetiti na sve relevantne pozadinske okolnosti
i, ukoliko porota zakljui da se podnositeljeva utnja tijekom policijskog ispitivanja ne moe
razumno pripisati tome da dotini nije imao odgovor, ili tome da nije imao odgovor koji bi
izdrao policijsko ispitivanje, da u tom sluaju ne treba izvlaiti po podnositelja tetne
zakljuke u vezi s njegovom krivnjom. Sloboda odluivanja porote o ovom pitanju nije bila
ograniena na nain koji bi bio sukladan podnositeljevu koritenju prava na utnju u
policijskoj postaji. Stoga je postojala povreda lanka 6. stavka 1.
Iz ovih sluajeva slijedi da lanak 6. zahtijeva od tuiteljstva da u najmanju ruku utemeljeno
dokae kako je optueni poinio kazneno djelo, a od suda da mu je doputeno donijeti
zakljuak o krivnji iz optuenikove nesposobnosti da prui objanjenje samo u sluaju u
kojem je to jedini razumni zakljuak koji se moe donijeti.

191
192

Weh protiv Austrije (2004.).

OHalloran i Francis protiv Ujedinjene Kraljevine (2007.)

46

Sud je u kontekstu kaznenih predmeta takoer naglasio da estoka medijska kampanja

moe negativno utjecati na pravinost suenja zbog utjecaja na javno mnijenje te,
posljedino, na sud koji treba odrediti krivnju optuenoga. Sud je takoer ustvrdio da
medijsko pokrivanje aktualnih dogaaja predstavlja koritenje slobode izraavanja koju jami
lanak 10. Konvencije. Ako postoji estoka medijska kampanja u vezi sa suenjem, presudni
element nisu subjektivni stavovi osumnjienika u vezi s odsutnou predrasuda koje se
zahtijeva od suda, koliko se god za te stavove moe imati razumijevanja, ve pitanje moe li
se njegova bojazan u konkretnim okolnostima predmeta smatrati objektivno opravdanom.
Istovremeno, Sud do danas nije pronaao sveobuhvatno krenje pravinosti" prema lanku
6. stavku 1. iskljuivo zbog iznimnog medijskog praenja bilo kojeg kaznenog predmeta, ak
i u sluajevima u kojima su medijske kampanje ukljuivale javne izjave odreenih visokih
dravnih dunosnika, a za koje je Sud naknadno utvrdio da kre pretpostavku nevinosti
podnositelja zahtjeva prema lanku 6. stavku 2.193 Glavno je pitanje za miljenje Suda, pri
procjeni jesu li domai sudovi u mogunosti oduprijeti se neprikladnom pritisku medija i ostati
nepristrani, to jesu li suci koji odluuju o osnovanosti predmeta profesionalni suci (izueni
pravnici) ili porotnici laici, pri emu se smatra da e potonji puno vjerojatnije pokleknuti pod
pritiskom javnog mnijenja i razviti predrasude u odnosu na branjenika, povezano s lankom
6. stavkom 1. 194
U odreenim iznimnim sluajevima Sud je takoer razmotrio pitanje moe li lanak 6.
nametnuti obvezu dravi da se suzdri od deportacije ili izruenja pojedinca zemlji u kojoj bi
mogao biti podvrgnut flagrantnom krenju prava na pravino suenje" u kaznenome
predmetu. U jednom nedavnom predmetu s ovom temom, Mamatkulov i Askarov protiv
Turske (4.2.2005.), Sud je zakljuio kako nije prekren lanak 6. tamo gdje su podnositelji
zahtjeva, nakon to su pod optubama za terorizam izrueni iz Turske u Uzbekistan,
naknadno osueni uz iskljuenje javnosti, bez pravnog zastupstva. Ne pronaavi greku u
odluci turskih tijela o izruenju, Sud je primijetio da u vrijeme izruenja nije bilo dovoljno
injenica na temelju kojih bi se moglo predvidjeti to e doekati podnositelje zahtjeva u
Uzbekistanu. Slino tome, Sud je zakljuio da nije postojala povreda u sluaju izruenja u
Sjedinjene Drave osobe optuene za terorizam. Sud je uzeo u obzir jamstva to su ih dobila
njemaka nadlena tijela da podnositelj zahtjeva nee biti zatvoren na lokaciji gdje bi mogao
biti neogranieno zadran bez pristupa odvjetniku i zakonitog postupka.195
U cjelini gledano, kada je rije o procjeni pravinosti" kaznenoga postupka u smislu lanka
6. stavka 1., ono to je vano nije usklaenost domaih nadlenih tijela s formalnim pravilima
domaeg postupka u prikupljanju dokaza i postupanju s njima, ve manjak naznaka da su
koritenjem tih dokaza za osudu prekrena autonomna naela pravinosti" u znaenju
lanka 6. akuzatorni postupak, jednakost oruja, kao i odsutnost navoenja na kazneno
djelo i neprimjerenog pritiska da se odustane od prava na utnju.
Je li navoenje na kazneno djelo zabranjeno u nacionalnom zakonodavstvu? Ako jest,
postoji li konkretan kriterij kako bi se u domaoj pravnoj praksi ustanovilo navoenje na
kazneno djelo?
U kojoj je mjeri pravo na utnju zatieno u nacionalnom zakonodavstvu?
Postoji li uvjetovano pravo na utnju u domaem zakonodavstvu? Ako postoji, kakva je
zatita pruena optueniku kako bi se jamilo pravino suenje?
3.3.5.
Obrazloena presuda
Pravo na pravino suenje ukljuuje zahtjev da sud objavi obrazloenu presudu. To je pravo
utemeljeno u openitijem naelu ukljuenom u Konvenciju, koje titi pojedinca od samovolje.
To pravo ne zahtijeva detaljne odgovore domaih sudova na svaki argument stranaka.
Meutim, odgovor suda trebao bi u dovoljnoj mjeri odgovoriti na osnovne elemente
injeninih ili pravnih okolnosti na koje se odreena osoba poziva.
U predmetu Ruiz Torija protiv panjolske (1994.) u parninom postupku povodom prekida
zakupa, prvostupanjski je sud presudio u korist podnositelja zahtjeva. Zakupodavac se alio,
a albeni sud propustio je obuhvatiti podnositeljev argument da je potraivanje zakupodavca
bilo zabranjeno te je presudio u korist zakupodavca. Sud je zakljuio kako pitanje je li
193

Vidi ranije spomenuti predmet Butkevicius protiv Litve te takoer presudu u tom predmetu.
ibid.
195
Al-Moayad protiv Njemake (2007.).
194

47

odreena radnja bila zabranjena spada u posve drugu pravnu kategoriju od kategorije koja
se tie temelja za prekid zakupa. Stoga to pitanje zahtijeva konkretan i brz odgovor.
Sukladno tome, dolo je do povrede lanka 6. stavka 1.
U predmetu Hiro Bilani protiv panjolske (1994.) podnositelj zahtjeva je sa stranom
tvrtkom bio ukljuen u spor oko trgovakog iga. Podnositelj je izmeu ostaloga tvrdio da su
njegovi igovi etablirani" te da imaju prioritet nad igovima strane tvrtke. Prvostupanjski sud
presudio je u korist podnositelja zahtjeva, uzimajui u obzir samo prvi argument da su igovi
podnositelja etablirani". Prizivni sud ponitio je presudu i presudio u korist tvrtke, a da pritom
nije uzeo u obzir podnositeljev argument koji se ticao prava prvenstva. Sud je smatrao da je
u odsutnosti odgovora panjolskih sudova nemogue ustanoviti je li albeni sud naprosto
zanemario uzeti u obzir podnositeljev podnesak, ili ga je imao namjeru odbaciti. Ako je pak
ovo potonje bila namjera suda, nemogue je odrediti koji su bili razlozi za takvu odluku.
Stoga je u tom pogledu povrijeen lanak 6. stavak 1.
U ranije spomenutom predmetu H. protiv Belgije podnositelj zahtjeva bio je izbrisan s
popisa odvjetnike komore. Relevantna pravila omoguuju osobi da se prijavi za ponovni
prijem nakon isteka roka od 10 godina, pod pretpostavkom da moe dokazati kako se mogu
primijeniti iznimne okolnosti". Podnositelj zahtjeva prijavio se za ponovni prijem, no bio je
odbijen. U odlukama domaih tijela jednostavno je ustvreno da podnositelj nije uspio
dokazati iznimne okolnosti", pri emu ta tvrdnja nije detaljno objanjena. Sud je primijetio da
manjak preciznosti pravila ima za posljedicu da je podnositelju vrlo teko pribaviti dokaz o
iznimnim okolnostima" koje se odnose na podnositelja. Nacionalna sudska praksa nije
sadravala obrazloene odluke o tom pitanju. Uviajui krenje lanka 6., Sud je zakljuio da
je zbog manjka preciznosti utoliko nunije pruiti dovoljne razloge za odbijanje podnositeljeva
zahtjeva za ponovni primitak u komoru.
U predmetu Hirvisaari protiv Finske (2001.) u kontekstu postupka o pravu na invalidsku
mirovinu, podnositeljeva tuba djelomice je prihvaena uz puko pozivanje na odgovarajue
zakonske odredbe, koje navode ope uvjete prema kojima zaposlenik ima pravo na primanje
mirovine. U drugom dijelu obrazloenja domaa je odluka ukratko navela da se
podnositeljevo zdravstveno stanje pogorava, no uz zakljuak kako je to zdravstveno stanje
preblago da bi dotinome dalo pravo na mirovinu. Sud je primijetio da, premda kratkoa
obrazloenja ne mora nuno biti protivna lanku 6., odluka u okolnostima konkretnog
predmeta nije zadovoljila zahtjeve pravinog suenja. Imajui u vidu injenicu da je
podnositelj ranije primio punu invalidsku mirovinu, spominjanje njegova sve teeg
zdravstvenog stanja u odluci koja potvruje njegovo pravo samo na djelominu mirovinu
morala je ostaviti podnositelja u odreenom stanju zbunjenosti. U takvim okolnostima,
obrazloenje se ne moe smatrati odgovarajuim. Manjkavosti obrazloenja odluke nisu bile
ispravljene ni nakon albe, pri emu je jednostavno potvrena niestupanjska odluka. Stoga
je dolo do povrede lanka 6. stavka 1.
U nizu novijih presuda Sud je otkrio povrede lanka 6. zbog toga to domai sudovi nisu
uzeli u obzir nune elemente predmeta. Tako je Sud u predmetu Kuznetsov protiv Rusije
(2007.) bio kritian prema domaim sudovima koji su ustvrdili da su policijska tijela stupila u
prostoriju u kojoj su Jehovini svjedoci odravali religijsko okupljanje, nakon ega se
okupljanje nije nastavilo, no nisu dali bilo kakvo obrazloenje svoga zakljuka da ne postoji
uzrona veza izmeu djelovanja policije i prekida okupljanja. U predmetu Tatishvili protiv
Rusije (2007.) domai sudovi nisu odgovorili na podnositeljeve argumente da dotina osoba
nije gruzijska dravljanka te da nije duna pribaviti vizu, ve su naprosto potvrdili te tvrdnje
bez pozivanja na vaee zakone. U predmetu Boldea protiv Rumunjske (2007.) Sud je pak
zakljuio da postoji povreda lanka 6. u sudskom postupku protiv podnositelja, u kojemu je
podnositelj bio optuen za klevetu nakon to je kolegu optuio za plagijarizam. Domai su
sudovi novano kaznili podnositelja zahtjeva navodei da je ovaj postupio u zloj namjeri, a da
pritome nisu analizirali tekstove priloene kao dokazni materijal, i da nisu uzeli u obzir
zakonske propise o autorskim pravima i s njima povezanim pravima.
U predmetu Garcia Ruiz protiv panjolske (1999.) takoer u kontekstu parninog
postupka, sudac prvostupanjskoga suda u svojoj je odluci uzeo u obzir tvrdnje optuenog
koje su poricale injenine tvrdnje podnositelja u njegovu zahtjevu da bude plaen za
odreene usluge. Sudac je smatrao da iskaz svjedoka kojega je pozvao podnositelj nije
uvjerljiv i presudio je da podnositelj nije dokazao da je izvrio usluge za koje je traio
naknadu (vidi gore odlomak 13). Podnositelj se alio. albeni sud ustvrdio je da prihvaa i
koristio je u vlastitoj odluci injenine tvrdnje navedene u prvostupanjskoj presudi, na taj
nain presuujui da podnositelj nije dokazao svoju tvrdnju. albeni je sud nadalje naveo da
48

sukladno tome podupire prethodno pravno razmatranje pobijane odluke. Predmet je

naknadno potvrdio Ustavni sud pozivajui se na zakljuke niih sudova. Sud je ustvrdio da je
podnositelj uivao pogodnost akuzatornog postupka. injenini i pravni razlozi
prvostupanjske odluke kojom je odbijen njegov zahtjev bili su detaljno navedeni. Sud nije
otkrio pogreku u injenici da su vii sudovi podrali prvostupanjsku odluku bez navoenja
bilo kakvih dodatnih razloga. Nije dolo do krenja lanka 6. stavka 1.
Premda je utvreno da domai sudovi moraju navesti razlog ili niz razloga koji se jasno
zahtijevaju kao odgovor na osnovne argumente stranaka, podnositelj zahtjeva nema pravo
aliti se na neadekvatnost tog odgovora s gledita domaeg materijalnog ili procesnog prava.
Takoer, lanak 6. stavak 1. ne naznauje da razlozi prueni u presudi uvijek trebaju biti
priloeni u pisanom obliku ili u odreeno vrijeme primjerice, posve je prihvatljivo da
prvostupanjski sud navede razloge za odluku odreeno vrijeme nakon njezina prihvaanja,
sve dok se time ne ukida podnositeljevo pravo na uinkovito koritenje vlastita prava na
podnoenje albe.196 Stoga, ako sud prui odgovor na glavne argumente to ih podnose
stranke, onda su zahtjevi lanka 6. stavka 1. u pravilu zadovoljeni, ak i kad se presuda ne
bavi konkretno jednim pitanjem koje podnositelj smatra bitnim. U svakom sluaju, bilo kakav
propust prvostupanjskog suda da navede dovoljne razloge moe biti predmet albe. Na
kraju, lanak 6. stavak 1. ne spreava albene i kasacijske sudove da podre prvostupanjsku
odluku, a da pritome ne navedu bilo kakve dodatne argumente u korist odluke, pod
pretpostavkom da je niestupanjska odluka kao takva obrazloena.

U kojim okolnostima domae zakonodavstvo doputa iznimke od prava na javnu sudsku

raspravu?
Omoguava li domae zakonodavstvo pravo na javno izricanje presuda?
3.4. Suenje u razumnom roku
Pravo na suenje u razumnom roku primjenjuje se i na graanske i na kaznene predmete.197
Svrha ove odredbe je da zatiti stranke u graanskom postupku i optuenike od pretjeranih
kanjenja pravnog postupka te da podcrta vanost provoenja pravde bez kanjenja koje bi
moglo ugroziti njezinu uinkovitost i vjerodostojnost"198. Pitanje koje je vremensko razdoblje
razumno" prosuuje se u svakom predmetu prema njegovim konkretnim okolnostima. U
procjeni razlonosti, Sud promatra tri pitanja, konkretno sloenost predmeta, ponaanje
podnositelja zahtjeva i ponaanje dravnih tijela. Sud razmatra ta tri pitanja odvojeno, a
zatim promatra jesu li se u odreenim fazama, ili sveukupno, pojavila pretjerana kanjenja.
Kad je rije o vremenskom razdoblju koje moe biti razumno", nije mogue izvui vie od
najopenitijih smjernica iz sudske prakse, budui da svaki predmet ovisi o svojim
okolnostima, konkretno o gore spomenutim imbenicima. Takoer ovisi o prirodi postupka,
kao i o broju ukljuenih stupnjeva. Neka su razdoblja koja je razmatrao Sud trajala niz
godina. Krenja su pronaena, na primjer, u sljedeim sluajevima: tamo gdje su postupci u
vezi s ukidanjem prava na voenje klinike i bavljenje medicinom trajali priblino jedanaest
godina u prvom te sedam godina u drugom sluaju199, gdje je postupak u kaznenoj istrazi
trajao gotovo deset godina u jednom stupnju200, odnosno trinaest godina ukljuujui albeni
postupak201, ili u sluaju u kojemu je parnini postupak trajao deset godina202. U takvim
sluajevima moe biti samo po sebi razumljivo da je razumno vrijeme prekoraeno. U
predmetu Capuano, na primjer, Sud je zakljuio da je nepotrebno detaljno prouavati albeni
postupak koji je trajao etiri godine, primjeujui da se takav protok vremena sam po sebi
ini pretjeranim te mu je uz to prethodila ranija faza postupka koja je i sama predugo trajala.
Detaljnije prouavanje moe biti potrebno u sluaju kraih vremenskih razdoblja, kada kriteriji

196

Vidi gore navedenu presudu Hadjianastassiou i odluku Jodko, takoer vidi poglavlje 3.1.1.
Postoji dodatno jamstvo za osobe pritvorene pred kazneni postupak, sadrano u lanku 5. stavku
3.; vidi publikaciju INTERIGHTS, The Right to Liberty and Security under the European Convention on
Human Rights.
198
H. protiv Francuske (1989.).
199
Vidi gore navedeni predmet Koenig.
200
Milasi protiv Italije (1987.).
201
Baggetta protiv Italije (1987.).
202
Capuano protiv Italije (1987.).

197

49

naznaeni u poglavljima koja slijede postaju presudni pri odreivanju je li ili nije trajanje
postupka bilo pretjerano u smislu lanka 6. stavka 1.
Od Suda se trai da ispituje vie pritubi o nerazumnom trajanju postupaka nego o bilo kojoj
drugoj vrsti predmeta na temelju Konvencije. U predmetu Bottazzi protiv Italije (28.7.1999.),
Sud je ak primijetio da uestalost povreda ove odredbe koje se utvruju u sluaju Italije
odraava trajno stanje koje se nije ispravilo, to predstavlja praksu sustavnoga krenja
ljudskih prava nekompatibilnu s Konvencijom. U predmetu Kudla protiv Poljske
(26.10.2000.), Sud je, dapae, otiao korak dalje uspostavljajui naelo da domae
zakonodavstvo treba jamiti odvojeni pravni postupak kojim se prua uinkovit pravni lijek za
albe o otegnutom postupku, pri emu nesposobnost nacionalnog zakonodavstva da jami
takav pravni lijek samo po sebi predstavlja povredu lanka 13.
Tamo gdje su zemlje prihvatile domae postupke u skladu s odlukom Suda o lanku 13. u
predmetu Kudla, Sud je inzistirao da dodijeljena odteta zbog povrede prava na pravino
suenje u razumnom roku treba biti sukladna odtetama koje Sud sam dodjeljuje u slinim
sluajevima. Tako su se u predmetu Cocchiarella protiv Italije (2006.) i devet drugih
talijanskih predmeta podnositelji zahtjeva alili na, po njihovu miljenju, ironine iznose
odteta za nerazumno trajanje postupka. Svi su se obratili talijanskim sudovima za naknadu
prema zakonu Pinto, alei se na pretjerano trajanje parninih postupaka u kojima su bili
stranke. U svim su tim sluajevima talijanski sudovi zakljuili da su postupci prekoraili
razumno vrijeme i dodijelili su podnositeljima naknade u rasponu od 1000 do 5000 eura.
Zakljuujui da se radi o povredi lanka 6., Sud je primijetio da su iznosi dodijeljeni u tih
devet sluajeva predstavljali najmanje 8%, odnosno najvie 27% uobiajenih naknada u
slinim talijanskim sluajevima. Sud je slijedio isti pristup u predmetu koji je doao iz
Hrvatske, otkrivajui povredu u sluaju u kojem je naknada dodijeljena od strane Ustavnog
suda za prekomjerno dug postupak bila znaajno nia od iznosa koje u slinim sluajevima
dodjeljuje Europski sud.203.
3.4.1. Sluajevi koji zahtijevaju posebnu panju
Neke vrste postupaka potrebno je provoditi bre od drugih. Primjerice, postupci u kaznenoj
istrazi obino se, imajui u vidu njihovu vanost za branjenika, trebaju provoditi naroito hitro.
Isto vrijedi za postupke o starateljstvu, u kojima tijek vremena moe utjecati na sredinje
pitanje najboljeg interesa djeteta. Sud je takoer prihvatio strogo tumaenje smisla razumnog
vremena u nizu drugih vrsta predmeta u kojima je, iz niza razloga, brzina presudna.
Predmet H. protiv Ujedinjene Kraljevine (1987.) ukljuivao je prijedlog o usvajanju djeteta
podnositeljice zahtjeva. Sud je primijetio da je predmet prilino sloen, imajui u vidu
injenicu da je ukljueno nekoliko stranaka, konkretno podnositeljica zahtjeva, njezin mu i
potencijalni usvojitelji. Nakon razmatranja svih relevantnih imbenika, Sud je ustvrdio da
sluajevi koji ukljuuju skrb o djetetu zahtijevaju posebnu panju, s obzirom na to da uvijek
postoji opasnost da bilo kakvo postupovno kanjenje ima za posljedicu de facto odluku o
pitanju, uz naroito istaknutu karakteristiku nepovratnosti.
U predmetu X. protiv Francuske (1992.) podnositelj zahtjeva bio je hemofiliar koji je umro
mjesec dana prije presude Suda. Bio je podvrgnut nizu transfuzija krvi i zaraen je virusom
HIV-a jer je primio zaraenu krv. X je traio odtetu od dravnih tijela. Do trenutka kad je Sud
poeo analizirati predmet domai je pravni postupak trajao ve vie od dvije godine. Sud je
smatrao da su dravna tijela, premda nisu uzrokovala neopravdana kanjenja, trebala
djelovati iznimno revno, s obzirom na injenicu da se podnositelj zahtjeva suoio s uvelike
smanjenim oekivanim trajanjem ivota zbog posljedica svoje bolesti. Sud je primijetio da
nacionalna tijela nisu iskoristila dostupne im ovlasti kako bi ubrzala napredak pravnog
postupka. Sud je zakljuio da je dolo do povrede lanka 6. stavka 1.
U predmetu Martins Moreira protiv Portugala (1990.) podnositelj zahtjeva bio je ozbiljno
povrijeen u automobilskoj nesrei. Pokrenuo je postupak protiv osobe odgovorne za
nesreu. Sud je zakljuio kako je u postupku za odreivanje naknade za rtve prometnih
nesrea potrebna posebna revnost. Takoer je uoio povredu, imajui u vidu razna
neopravdana kanjenja nadlenih tijela (vidi takoer poglavlje 3.4.4. u nastavku).
3.4.2. Razdoblje koje treba uzeti u obzir
U parninom postupku, razdoblje koje treba uzeti u obzir kako bi se odredilo trajanje
postupka uobiajeno poinje s danom pokretanja sudskog postupka za rjeavanje spora o
203

Tomai protiv Hrvatske (2006.).

50

graanskim pravima i obvezama, kao to je datum podnositeljeva pokretanja graanske

parnice. Meutim, u nekim sluajevima vrijeme poinje tei prije izdavanja sudskog naloga
za pokretanje postupka204.
U ranije spomenutom predmetu Koenig, koji se ticao povlaenja licence za bavljenje
medicinom, podnositelj je zakonskim propisom bio onemoguen da se obrati sudu dok se ne
obavi odreeni prethodni postupak pred upravnim tijelom. Sud je u svrhu razmatranja u kojoj
je mjeri trajanje postupka bilo razumno smatrao da je vrijeme poelo tei od datuma kad je
podnositelj zahtjevauloio prigovor protiv povlaenja njegove licence, a ne od kasnijeg
datuma kad mu je konano bilo doputeno podnijeti prijavu na sudu.
U kaznenom postupku vrijeme tee od trenutka kad je osoba optuena". Rije optuba" u
smislu lanka 6. stavka 1. takoer ne znai trenutak slubene optube pokrenute prema
domaem kaznenom postupku. Umjesto toga, ona poinje na dan uhienja, dan kad je
osoba o kojoj je rije slubeno obavijetena da e protiv nje biti pokrenut sudski postupak, ili
dan kad se otvore poetne istrage koje ukazuju na tu osobu kao na osumnjienika. Stoga
rije optuba" znai slubenu obavijest koju nadleno tijelo prua pojedincu o navodu da je
moda poinio kazneno djelo. Sud je takoer tumaio rije optuba kao pojam koji ukljuuje
druge mjere koje impliciraju postojanje takvih navoda i koji isto tako znaajno utjeu na
situaciju osumnjienika".205
Vrijeme tee, s obzirom na parnine i kaznene postupke, do dana konane odluke o pitanju o
kojem je rije. To uobiajeno ukljuuje dovretak albenog postupka, ak i statutarnih
postupaka gdje oni povlae primjenu lanka 6. stavka 1., to jest gdje takvi postupci
preispitivanja mogu izravno utjecati na ishod predmeta.206
3.4.3. Sloenost predmeta
Sloenost predmeta tie se prije svega brojnih injeninih okolnosti koje valja odrediti,
poput golemog broja optubi o kojima treba odluiti u kaznenom predmetu koji zdruuje
razna navodna kaznena djela207. Istovremeno, predmet se moe smatrati sloenim kao
rezultat pravne sloenosti postupaka, koji mogu uslijediti, primjerice, iz zadatka domaih
sudova da primijene novo zakonsko rjeenje208. Gdje se ustanovi da su sporni postupci
sloeni, Sud e nadlenim tijelima u pravilu dopustiti due vremensko razdoblje da dovre
predmet.
U ranije spomenutom predmetu Ringeisen, Sud je smatrao da pet godina i dva mjeseca nije
pretjerano dugo razdoblje za sloeni sluaj prijevare. U predmetu Pretto koji je takoer ranije
naveden, Sud je razmatrao razdoblje od priblino tri i pol godine u parninom postupku koji je
ve bio trajao oko dvije godine prije no to je pravo individualne pritube poelo vrijediti za
Italiju. Sud je zakljuio da, premda je bilo odreenih kanjenja nadlenih tijela koja su se
mogla izbjei, ta kanjenja nisu bila dovoljna da dovedu do krenja lanka 6. stavka 1.
Suportno tome, Sud je ustanovio da je lanak 6. stavak 1. prekren u nizu predmeta koji su
ukljuivali slina ili kraa razdoblja, a gdje se predmeti nisu smatrali sloenima. U predmetu
Zimmerman i Steiner protiv vicarske (1983.) razmjerno kratko razdoblje od tri i pol godine
smatralo se pretjeranim za priziv u podruju upravnog prava na jednoj instanci, pri emu se
nisu poduzeli odgovarajui koraci da se razrijee nagomilani predmeti (i tu vidi poglavlje
3.4.4. u nastavku). Sud je pretjeranim smatrao i razdoblje od tri godine i deset mjeseci na
prvom stupnju u graanskoj parnici, u kojoj su se pojavila dva razdoblja gotovo potpunog
zastoja aktivnosti nadlenih tijela, u ukupnom trajanju od oko dvije godine.209. U predmetu
koji se ticao usvojenja djeteta i roditeljskog pristupa, Sud je pretjeranim smatrao razdoblje od
dvije godine i sedam mjeseci, ukljuujui albeni postupak, s obzirom na osmomjeseni
zastoj lokalnih tijela u podnoenju dokaza.210
3.4.4. Ponaanje stranaka
Ne mogu se svi zastoji pripisati dravnim tijelima. U nekim sluajevima parniari ili optuenici
i sami su uzrok namjernog odugovlaenja, ili zastoja zbog nemara. Podnositelji zahtjeva
204

Vidi gore navedeni predmet Golder.

Eckle protiv Njemake (1982.).
206
Buchholz protiv Njemake (1981.), vidi takoer poglavlje 2.4.
207
Vaivada i Vaivada protiv Litve (2005.).
208
Vidi gore navedeni predmet Pretto.
209
Guincho protiv Portugala (1984.).
210
Vidi gore navedeni predmet H. protiv Ujedinjenog Kraljevstva
205

51

mogu namjerno uzrokovati zastoj, ili je on posljedica maksimalnog koritenja svih dostupnih
pravnih mogunosti. Tamo gdje parniari ili optuenik uzrokuju kanjenje, ono se ne uzima u
obzir u svrhu izrauna razumnog trajanja postupka s gledita lanka 6. stavka 1. Stoga su u
smislu lanka 6. relevantna samo ona kanjenja koja se na odreeni nain mogu pripisati
dravi.211 Ako je javno tijelo dio postupka, zastoji koji se mogu pojaviti zbog tog tijela u (na
primjer) podnoenju dokaza bit e pripisani dravi, koja e biti odgovorna za njih prema
lanku 6.212 Tamo gdje privatna stranka uzrokuje kanjenje, drava nee biti izravno
odgovorna, no i dalje se mogu pojaviti pitanja u vezi s tim je li sud poduzeo odgovarajue
korake kako bi ubrzao postupak, odnosno je li (na primjer) produio vremenske rokove preko
mjere ili bez odgovarajueg razloga, na taj nain dopustivi strankama da prekorae
razumno vrijeme. injenica da su stranke u graanskom predmetu odgovorne za tijek
postupka ne oslobaa pravosudna tijela od odgovornosti da osiguraju hitro suenje u
parnici.213
Stoga su dravna tijela odgovorna za kanjenja poput odgode, gdje su postupci zbog odgode
nepotrebno razvueni. Tamo gdje su odgode nune, treba ih odobriti na nain da se kasni u
najmanjoj moguoj mjeri. Stoga je privremena obustava postupka kako bi se priekao
rezultat drugog, povezanog postupka ili pravnog presedana u naelu prihvatljiva prema
lanku 6. stavku 1.214 U pravilu je prihvatljivo povui odreene optube protiv optuenika dok
se nastavlja s drugim, ozbiljnijim optubama, ili obustaviti predmet do odreivanja ustavnosti
odreenog zakona pred ustavnim sudovima.
Primjer niza tipova kanjenja koja se moe pripisati nadlenim tijelima mogue je pronai u
ranije spomenutom predmetu Martins Moreira, u kojem je Sud primijetio razna kanjenja
koja se mogu pripisati nacionalnim sudovima, ukljuujui tromjeseni zastoj izmeu
sasluanja podnositelja zahtjeva i donoenja preliminarne odluke te etveromjeseni zastoj u
udovoljavanju podnositeljevu zahtjevu za lijenikim miljenjem. Ostala kanjenja ukljuila su
razdoblje od osam mjeseci izmeu podnositeljeva podnoenja albe i dana na koji je
predmet unijet u registar prizivnog suda. Sud je primijetio da domai sudovi pate od velikog
broja nerijeenih sluajeva koji predstavljaju strukturni problem. Meutim, Sud je takoer
primijetio da se nita ne ini kako bi se razrijeili ti problemi. Druga kanjenja rezultirala su iz
procesa dobivanja lijenikih izvjea. Trebalo je dvije godine da se provedu tri lijenika
pregleda. Budui da su medicinske ustanove javna tijela te budui da su bile sprijeene brzo
djelovati zbog nedostatka sredstava, Sud je ustvrdio da su nacionalna nadlena tijela
odgovorna i za ta kanjenja. U svakom sluaju, sudovi imaju sveukupnu odgovornost da
osiguraju brzu provedbu svih faza postupka. Sud je zakljuio kako se radi o povredi prava
na suenje u razumnom roku, to je protivno lanku 6. stavku 1.
U ranije spomenutom predmetu Steiner i Zimmermann, prizivnom sudu trebale su tri i pol
godine da razmotri albu podnositelja zahtjeva. Sud je primijetio da je tijekom tog razdoblja
prizivni sud imao pred sobom nerijeene sluajeve. Nacionalna nadlena tijela tretirala su to
kao privremeni problem i poduzela su odreene mjere kako bi ga rijeile. Meutim, dok je
prizivni sud prepoznao postojanje strukturnog problema i pokazivao volju da poduzme
korake kako bi popravio situaciju, mjere koje je prihvatio zakonodavac, konkretno, glasovanje
da se broj sudaca povea s 28 na 30, a broj pomonika sudaca i tajnika s 24 na 28, bile su
nedovoljne da se zadovolje potrebe. Sud je primijetio da se broj predmeta nastavio
poveavati sa sve veim rastom parnienja. To to je proteklo tri i pol godine kako bi se
predmet rijeio na prizivnoj razini, Sud je ocijenio pretjeranim. Sukladno tome, dolo je do
povrede lanka 6. stavka 1.
Sud je tako prepoznao da se nacionalni sudovi doista s vremena na vrijeme suoavaju s
nagomilanim nerijeenim predmetima. Sud zauzima gledite da privremeno nagomilavanje
nerijeenih predmeta nee ukljuiti odgovornost drave, sve dok se poduzimaju koraci kako
bi se rijeio problem. Takvi koraci mogu ukljuivati izbor da se pozabavi predmetima na
temelju njihove hitnosti i vanosti te naroito da se izbor zasniva na tome to je na kocki za
osobe kojih se pojedini predmet tie. Istovremeno, ako su kanjenja dulja i ako su dokaz
strukturnih problema, onda se zahtijevaju stroe mjere kako bi se rijeila situacija, a takvo
kanjenje Sud moe smatrati neopravdanim.215 Obrazloenje je da Konvencija zahtijeva od
211

ibid.
Vidi gore navedeni predmet Baraona.
213
Vidi gore navedeni predmet Guincho.
214
Zand protiv Austrije [Izvjee Komisije] 12.10.1978.
215
Vidi gore navedene predmete Zimmermann i Steiner.
212

52

drava ugovarateljica da organiziraju svoje pravne sustave na nain koji osigurava

sukladnost s lankom 6. stavkom1.216
U drugom je predmetu Sud zakljuio kako je dvoipolgodinje trajanje prvostupanjskog
procesa do proglaenja presude prihvatljivo u predmetu o prijevari koji je ukljuivao
odreenu razinu sloenosti, no da je krenje lanka 6. proisteklo iz injenice da je sucu zatim
trebalo trideset tri mjeseca da oblikuje svoju potpunu presudu, bez koje priziv nije mogao
poeti.217
Jami li domae zakonodavstvo uinkovit pravni lijek protiv oduenih pravnih postupaka?
Poduzimaju li domaa nadlena tijela dovoljne mjere kako bi ispunila zahtjeve smanjenja
nagomilanih nerijeenih predmeta pri sudovima?

4. PRETPOSTAVKA NEVINOSTI LANAK 6. STAVAK 2.

lanak 6. stavak 2. navodi da e se svatko optuen za kazneno djelo smatrati nevinim sve
dok mu se ne dokae krivnja u skladu sa zakonom". Stoga se omoguuje pretpostavka
nevinosti optuenika u postupku u kaznenoj istrazi. Ova se odredba izriito primjenjuje samo
gdje je osoba optuena za kazneno djelo". Pravo na pretpostavljenu nevinost u potpunosti
vodi kazneni postupak, neovisno o rezultatu tube, no nije ogranieno na procjenu
utemeljenosti optube218. Povrh toga, naelo pretpostavljene nevinosti moe se primijeniti u
nekim vrstama graanskih predmeta, primjerice u profesionalnim disciplinskim
postupcima219, parninim postupcima za odtetu nakon oslobaajue presude220, ili u sluaju
obustave postupka gdje je kazneni progon zabranjen, no od optuenoga se zahtijeva da
podmiri trokove221. Tamo gdje su postupci obeteenja posljedica i popratni element
kaznenog postupka, primjenjuje se lanak 6. stavak 2.222
Kad se pojavi pitanje u kolikoj se mjeri potivala pretpostavka nevinosti pri premjetanju
tereta dokaza ili kad se u presudi izvode zakljuci iz toga to je optuenik koristio utnju, Sud
takve sluajeve istrauje prema opoj koncepciji pravinosti postupka prema lanku 6.
stavku 1., kako je prethodno raspravljeno (vidi poglavlje 3.3.4.). Sud je, meutim, razmatrao
sluajeve zapljene imovine steene kriminalom na temelju lanka 6. stavka 2. U nizu
predmeta Sud je postupke zapljene koji slijede iz osude tretirao kao dio procesa izricanja
kazne i stoga izvan okvira lanka 6. stavka 2.223 Sud se u tim predmetima oslonio na
injenicu da su podnositelji zahtjeva bili osueni, da su i dalje bili osumnjieni za dodatna
kaznena djela u podruju trgovine drogom te da se moglo razumno pretpostaviti da su
sredstva steena ilegalnom aktivnou, a podnositelji nisu uspjeli pruiti zadovoljavajue
alternativno objanjenje. Meutim, u predmetu Geerings protiv Nizozemske (2007.) Sud je
smatrao da je dolo do povrede lanka 6. stavka 2. zbog zapljene imovine koja je uslijedila iz
kaznenog postupka. Podnositelji zahtjeva bili su osueni za brojne sluajeve krae, provalne
krae te provalne krae u pokuaju, kao i za proraunate transakcije ukradenom robom i za
lanstvo u zloinakoj skupini. Presuda je kasnije pobijena u albenom postupku, a
podnositelj osloboen svih optubi protiv njega osim za jednu krau. No, prizivni sud ipak je
izdao nalog za zapljenu, navodei da postoje snane indicije da je podnositelj poinio
kaznena djela. Sud je donio zakljuak da je povrijeena pretpostavka nevinosti, jer nakon
konane oslobaajue presude ak i navoenje sumnji u vezi s optuenikovom nevinou
vie nije prihvatljivo.
U pogledu odvojene pritube pod lankom 6. stavkom 2., Sud svoju pozornost nije usmjerio
na ukupnost postupka (kako Sud inae radi u kontekstu pritubi pod lankom 6. stavkom 1.
Konvencije) kako bi razmotrio uinke odreenog postupovnog ina na podnositeljevu osudu,
216

To ilustrira cijeli niz talijanskih predmeta. Vidi, na primjer, predmet Salesi protiv Italije (1993.).
B. protiv Austrije (1990.).
218
Minelli protiv vicarske (1983.).
219
Agosi protiv Ujedinjene Kraljevine (1986.).
220
Lutz protiv Njemake (1987.).
221
Vidi gore navedeni predmet Minelli.
222
Ringvold protiv Norveke (2003.).
223
Phillips protiv Ujedinjene Kraljevine (2001.) te Van Offeren protiv Nizozemske (2005.).
217

53

ve na konkretnu tvrdnju ili tvrdnje koje su iznijeli dravni dunosnici u pogledu

podnositeljeve krivnje. Odgovornost lei u tome jesu li kontekst, formulacija i znaenje
odreene tvrdnje sami za sebe dovoljni da predstavljaju preuranjenu konstataciju krivnje u
suprotnosti s lankom 6. stavkom 2.
Obvezu potivanja pretpostavke nevinosti Konvencija namee ne samo sucima i sudu, ve
bilo kojem javnom dunosniku. U predmetu Allenet de Ribemont protiv Francuske (1995.)
ubijen je zastupnik u parlamentu, a podnositelj zahtjeva bio je jedna od niza osoba uhienih
zbog ubojstva. Ubrzo nakon uhienja odrana je konferencija za novinare uz televizijski
prijenos, u kojoj su sudjelovali ministar unutarnjih poslova i dva via policijska slubenika.
Tijekom konferencije za novinare postavljena su mnoga pitanja, to je navelo ove dvije javne
osobe da ustvrde kako su svi ljudi ukljueni u ubojstvo uhieni, a da je podnositelj jedan od
poticatelja ubojstva. Sud je smatrao da se lanak 6. stavak 2. ne moe tumaiti na nain da
sprijei nadlena tijela u informiranju javnosti o kaznenim istragama u tijeku. Meutim, on
zahtijeva da nadlena tijela to uine diskretno i promiljeno kako bi se zatitila pretpostavka
nevinosti. Sud je smatrao kako su izjave nekih od najvie rangiranih policijskih slubenika u
smislu da je podnositelj zahtjeva jedan od poticatelja ubojstva bile dane bez ikakvih ograda ili
rezervi. To je predstavljalo jasno proglaavanje krivnje koje je potaknulo javnost da vjeruje
kako je dotina osoba kriva i takoer je prejudicirala procjenu injenica od strane nadlenih
sudova. To je prekrilo pretpostavku nevinosti sadranu u lanku 6. stavku 2. Slino tome,
sud je ustvrdio krenje lanka 6. stavka 2. u pogledu nedvosmislenih proglaavanja krivnje
koje su vrili suci, parlamentarci i tuitelji davajui intervjue medijima o kaznenom
predmetu.224
U predmetu Daktaras protiv Litve (2000.) podnositelj zahtjeva bio je uhien i optuen za niz
kaznenih djela. Njegov odvjetnik obratio se tuitelju sa zahtjevom da se kazneni postupak
obustavi zbog manjka dokaza. Odvjetnik je ustvrdio da dokazi u spisu predmeta nisu uspjeli
dokazati" krivnju njegova klijenta. Tuitelj je odgovorio u pisanom obliku, odbijajui taj
prijedlog i tvrdei da je podnositeljeva krivnja dokazana" pomou dokaza prikupljenih tijekom
sudskog istranog postupka. Sud je ponovno naglasio da tuitelji trebaju biti vrlo paljivi u
izboru rijei u vezi s osobom kojoj nije bilo sueno i koja nije proglaena krivom za kazneno
djelo, naroito u okviru pravnog sustava u kojem tuitelj vri kvazi-sudsku funkciju kad
odluuje o podnositeljevu zahtjevu da odbaci optube u fazi sudskog istranog postupka,
nad kojim ima potpunu proceduralnu kontrolu. Meutim, Sud je primijetio da tvrdnja nije bila
navedena u nezavisnom i javnom kontekstu poput konferencije za novinare, ve u sklopu
obrazloene odluke u poetnoj fazi postupka u kaznenoj istrazi. Nadalje, tuiteljev izbor rijei
odraavao je navod odvjetnika obrane da dokazi ne dokazuju" da je njegov klijent kriv".
Premda je Sud zakljuio kako ovaj izbor rijei (krivnja" i dokazana") predstavlja nesretan"
izbor, to nije bilo dovoljno za utvrivanje povrede lanka 6. stavka 2., jer su, koristei te rijei,
obje strane argumentirale svoje stavove u pogledu toga postoje li dovoljni dokazi da kazneni
predmet podnositelja krene u sudsku fazu, a ne u pogledu toga je li podnositeljeva krivnja
zakonski utvrena. U ovom sluaju Sud je naglasio da pri procjenjivanju je li tvrdnja sukladna
zahtjevima lanka 6. stavka 2. treba uzeti u obzir kontekst kao i znaenje odreene tvrdnje, a
ne njezinu formulaciju.
U predmetu Bohmer protiv Njemake (2002.) podnositelj zahtjeva bio je osuen na
dvogodinju zatvorsku kaznu, suspendiranu tijekom uvjetnog putanja na slobodu. Kasnije, u
kontekstu novog kaznenog postupka u vezi s drugim navodnim kaznenim djelima
podnositelja, sud je opozvao suspenziju izvorne kazne na temelju toga to je podnositelj
poinio daljnja kaznena djela krei uvjetnu kaznu. Sud je smatrao da je domai sud
opozivom svoje suspenzije osude uz takvo obrazloenje nedvosmisleno iskazao da je
podnositelj kriv za kazneno djelo iz predstojeeg skupa kaznenih postupaka. Sud je naglasio
da pretpostavka nevinosti iskljuuje proglaenje krivnje za kazneno djelo izvan kaznenog
postupka pred sudom nadlenim za prosuivanje je li to konkretno kazneno djelo poinjeno.
Dolo je do povrede lanka 6. stavka 2.
Vano je primijetiti da, ak i u sluajevima gdje se u raznoj fazi kaznenog postupka daju
izjave kojima se kri pretpostavka nevinosti, tu greku jo uvijek mogu ispraviti domaa
nadlena tijela tako da naknadno suenje moe biti prihvatljivo s gledita lanka 6. Tako je u
predmetu Arrigo i Vella protiv Malte (2005.) premijer dao nedvosmislene izjave o krivnji
optuenika tijekom konferencije za novinare sazvane na isti dan kad su podnositelji zahtjeva
optueni. Po zahtjevu podnositelja, Ustavni sud zakljuio je da je dolo do povrede naela
224

Vidi gore navedene predmete Lavents i Butkevicius.

54

pretpostavljene nevinosti. Povrh toga, Ustavni je sud naloio da se s njegovom presudom

upozna tribunal formiran da analizira kaznene prijave protiv podnositelja. Ta je mjera imala
za cilj pruiti pravni lijek za otkrivene povrede i osigurati da se sve zatitne mjere sadrane u
domaem kaznenom zakonodavstvu savjesno primjenjuju. Prema gleditu Suda, malteki
Ustavni sud stoga je jasno naveo da se pitanje krivnje ili nevinosti podnositelja treba odrediti
pri sudu samo na osnovi dokaza predoenih tijekom suenja te da navodi premijera ne
trebaju ni na koji nain utjecati na rezultat kaznenog postupka. Sud je zakljuio da su
podnositelji izgubili svoj status rtava" povrede u smislu lanka 34. Konvencije.
U nizu predmeta objavljene su sudske izjave nakon obustave kaznenog postupka, pri emu
su optueni traili naknadu trokova. Nakon detaljne analize formulacija i znaenja tih tvrdnji,
Sud je zakljuio da su pojmovi to su ih koristili suci opisivali stanje sumnje prije nego
zakljuak o krivnji.225 lanak 6. stavak 2. nije prekren. Odluka o obustavi kaznenog progona
na temelju njegove trivijalne naravi moe na odgovarajui nain iskazati navodno stanje
stvari ili sumnju, no ne bi trebala ukljuivati zakljuke koji bi navodili optuenikovu krivnju
(makar i samo za trivijalno djelo), osim ako krivnja nije dokazana prema zakonu.226 Povrh
toga, lanak 6. stavak 2. kao takav ne zahtijeva naknadu optuenikovih trokova ili drukiju
naknadu tamo gdje se sudski postupak obustavlja ili zavri oslobaajuom presudom.
Razina sumnje o osobi u tom trenutku moe biti dovoljna da domaa nadlena tijela kasnije
odbiju dodijeliti bilo kakvu naknadu.227.
Oito je da se pretpostavka nevinosti vie ne primjenjuje kad se krivnja konano otkrije. Ipak,
ponekad se pretpostavka nevinosti kri nakon suenja u kojem je optuena osoba
osloboena krivnje. U predmetu Sekanina protiv Austrije (1993.) podnositelj zahtjeva bio je
podvrgnut suenju za ubojstvo svoje ene, pa mu je izreena oslobaajua presuda, a zatim
je pokrenuo postupak za naknadu trokova i odtetu za boravak u pritvoru. Zahtjev za
odtetom odbijen je na temelju toga to njegovo osloboenje nije uklonilo sumnju da je
poinio ubojstvo. Sud je razlikovao predmet Lutz i druge ranije predmete koji su ukljuivali
obustavu postupka prije konane odluke te s druge strane predmet Sekanina koji je
ukljuivao postupak nakon oslobaajue presude. Zakljueno je da oitovanja nacionalnih
sudova nisu bila u skladu s pretpostavkom nevinosti.
Ako sudac graanskog suda u postupcima o odteti za pritvor na neki nain izrazi sumnje o
parniarevoj nevinosti, to moe prekriti pravo na pretpostavku nevinosti. Sud je naveo:
pretpostavka nevinosti bit e prekrena ako sudska odluka koja se odnosi na osobu
odraava miljenje da je dotini kriv, a da pritom optueniku prethodno nije dokazana krivnja
sukladno zakonu te posebno ako optueni nije imao mogunost koristiti svoja prava na
obranu. To se moe dogoditi ak i u odsutnosti bilo kakve formalne odluke; dovoljno je da
postoji odreeno rasuivanje koje sugerira da sud smatra kako je optuenik kriv228. No, ako
se kazneni postupak protiv osumnjienika odbaci iz proceduralnih razloga, odbijanje zahtjeva
za odtetu moe se poduprijeti izjavama koje izraavaju sumnju u pogledu njegove nevinosti.
Pravilo pretpostavke o nevinosti nee biti primjenjivo na sve parnine postupke koji proizlaze
iz prethodnog kaznenog predmeta, ili su s njim povezani. U predmetu O. protiv Norveke
(2003.) podnositelj zahtjeva proao je kroz suenje i osloboen je krivnje za seksualne
delikte protiv svoje kerke. Kasnije je traio naknadu tete koju je, kako je tvrdio, pretrpio
zbog kaznenog postupka. Sud je primijetio da se postupak za naknadu tete zakonski mora
podnijeti najvie tri mjeseca od zavretka kaznenog postupka, pred istim sudom te, gdje je to
mogue, pred istim sudskim vijeem koje je bilo zadueno za suenje. Nadalje, Sud naroitu
teinu daje injenici da je traena odteta bila odteta za posljedice koje su pretrpljene kao
rezultat optube to jest, radilo se o odteti koja ukljuuje odgovornost drave, a ne
pojedinca. Rezultat kaznenog postupka je od presudne vanosti, budui da zahtjev stoji
samo u odnosu na oslobaajuu presudu ili obustavljeni postupak. U postupku za naknadu
tete pojedinac mora dokazati da vjerojatnost da dotini nije izvrio djelo koje je predstavljalo
osnovu optube iznosi vie od 50%. Drugim rijeima, zahtjev za naknadom tete rijeen je
na osnovi dokaza iz kaznenog postupka, od strane istog suda s istim sucima. Sud je
zakljuio kako zahtjev za naknadu tete ne samo da vremenski slijedi kazneni postupak, ve
je takoer vezan za taj postupak zakonodavstvom i praksom, s obzirom i na nadlenost i na
temu. Njezin je cilj ustanoviti je li drava imala financijsku obvezu nadoknaditi teret koji je
225

Vidi gore navedeni predmet Lutz.

Adolf protiv Austrije (1982.).
227
ibid.
228
Vidi gore navedeni predmet Minelli.
226

55

stvorila osloboenoj osobi postupcima koje je protiv te osobe pokrenula. Sud je stoga
smatrao da, premda podnositelj nije bio optuen za kazneno djelo", uvjeti za dobivanje
odtete u postojeim su okolnostima bili povezani s pitanjem kaznene odgovornosti na takav
nain da postupak spada u djelokrug lanka 6. stavka 2.
Suprotno tome, u ranije spomenutom predmetu Ringvold protiv Norveke podnositelj
zahtjeva bio je optuen i osloboen krivnje za seksualno zlostavljanje djeteta. Isti je sud, u
istoj presudi, odbio zahtjev rtve za naknadu tete. Nakon priziva, Vrhovni sud potvrdno je
odluio o naknadi tete protiv podnositelja. Podnositelj je tvrdio da je lanak 6. stavak 2.
primjenjiv na postupak o zahtjevu rtve za naknadom tete. Sud je ustvrdio da se zahtjev za
naknadom tete u ovom sluaju zasniva na naelu odgovornosti za tetu primjenjivom na
osobne povrede. Kaznena odgovornost nije preduvjet odgovornosti za isplatu odtete.
Nadalje, sud je primijetio da se pitanje odtete rjeava odvojenom pravnom procjenom, na
temelju kriterija i dokaznih standarda koji se u nizu vanih aspekata razlikuju od kriterija i
dokaznih standarda primjenjivih na kaznenu odgovornost. Pitanje naknade bilo je jedino
pitanje u prizivu pred Vrhovnim sudom, a ukljuivalo je samo privatne stranke. injenica da
je in koji moe predstavljati osnovu graanske parnice prema zakonu o odteti takoer
pokriven i objektivnim sadrajnim elementima kaznenog djela, ne moe pruiti temelj za to
da se osobu smatra navodno odgovornom za taj in, u kontekstu predmeta o odteti koji
ukljuuje optubu za kazneno djelo". Takoer, injenica da se dokazi iz kaznenog postupka
koriste za odreivanje graanskopravnih posljedica ina ne moe opravdati takvu
karakterizaciju. Drukiji bi stav znaio da na temelju lanka 6. stavka 2. osloboenje od
kaznene odgovornosti spreava rtvu da trai naknadu tete prema graanskom deliktnom
pravu, to bi ukljuivalo proizvoljno i nerazmjerno ogranienje prava rtve na dostupnost
pravde prema lanku 6. stavku 1. Konvencije. lanak 6. stavak 2 nije primjenjiv.

5. OSNOVNA PRAVA NA OBRANU U KAZNENOM POSTUPKU LANAK

6. STAVAK 3.
Jamstva stavka 3. lanka 6. odreuju minimalna prava na obranu u kaznenom postupku i
Sud ih ve dugo prepoznaje kao specifine aspekte prava na pravino suenje navedenog u
lanku 6. stavku 1.229 Stoga je Sud uvijek ispitivao navodnu povredu jednoga od prava iz
lanka 6. stavka 3. zajedno s lankom 6. stavkom 1. To znai da, kako bi se dokazala
povreda nekog od prava na obranu, podnositelj zahtjeva takoer mora pokazati uinak
ogranienja svoje obrane na pravinost cjeline kaznenog postupka, ukljuujui albeni i
kasacijski proces.
5.1. Obavjetavanje o optunici - lanak 6. stavak 3. toka (a)
To je pravo sredinje pitanje obrane pojedinca od kaznenih optubi. Neke aspekte, koji se
odnose na preklapanje s drugim pravima, valja navesti u samom poetku. Postoji
preklapanje izmeu tog prava i prava sadranog u lanku 5. stavku 2230. Meutim, dok je u
potonjem sluaju namjera dopustiti optuenome da dovede u pitanje pravnu osnovu svog
pritvaranja, u prethodnom je sluaju bitno obavijestiti optuenoga o informacijama koje se
odnose na njegovu obranu. Dunost drave prema lanku 6. stavku 3. toki (a) stoga je
daleko eksplicitnija te daje pravo optuenome na konkretnije i detaljnije informacije o optubi
protiv njega, u usporedbi s lankom 5. stavkom 2.
Takoer postoji odreeno preklapanje izmeu lanka 6. stavka 3. toaka a i b. Meutim,
informacije koje se trebaju pruiti optuenom prema lanku 6. stavku 3. toki (a) nisu iste kao
i informacije koje se trebaju pruiti prema toki (b). Potonji se lanak tie informacija
potrebnih kako bi se optueni mogao pripremiti i provesti odgovarajuu obranu pri suenju,
dok se u prethodnome sluaju fokus usmjerava na ranije faze kaznenog procesa i poetne
pripreme obrane. Preklapanja se pojavljuju tamo gdje se pruaju neodgovarajue informacije
prema lanku 6. stavku 3. toki (a), to oteava pripremu obrane za suenje.
5.1.1.
Potrebne informacije
Informacije koje treba pruiti optuenom odnose se na prirodu i razloge" kaznenoga djela.
Priroda se odnosi na kazneno djelo za koje je osoba optuena (npr. pravna karakterizacija),
a rije razlozi" oznaava ine koje je navodno poinio. Konkretna obiljeja kaznenog djela
od presudne su vanosti, budui da se od trenutka njihova dostavljanja osumnjieni formalno
229

T. protiv Austrije 2000.

Vidi publikaciju INTERIGHTS, The Right to Liberty and Security under the European Convention on
Human Rights.
230

56

obavjetava o injeninoj i pravnoj osnovi optubi protiv njega231. Pitanje je li u svakom

pojedinom sluaju optuenik dobio dovoljno informacija mora se uvijek razmotriti u kontekstu
ukupnog prava na pravino suenje, sadranog u lanku 6. stavku 1. Sud je ustvrdio kako
pruanje potpunih, detaljnih informacija o optubi protiv branjenika, pravne karakterizacije
koju sud moe prihvatiti o tome, predstavlja nuni preduvjet za osiguranje pravednosti
postupka.232. Bit prava na dobivanje informacija prema lanku 6. stavku 3. toki (a) lei u
tome da to treba biti dovoljno kako bi optueni mogao poeti s oblikovanjem svoje obrane.
Ne zahtijevaju se detalji o svim dokazima protiv njega takve informacije doista se trebaju
pruiti osumnjieniku, no u kasnijoj fazi postupka, kako to zahtijeva lanak 6. stavak 3. toka
(b)233.
U predmetu Mattoccia protiv Italije 2000., podnositelj zahtjeva bio je uhien zbog sumnje
da je silovao mentalno retardirano dijete. U trenutku njegova uhienja, tuiteljstvo je
posjedovalo informacije koje su ukazivale na to da je silovanje poinjeno krajem listopada ili
na dan 10. studenoga 1985. godine, u toaletu na drugom katu kole koju je rtva pohaala.
Podnositelj je dobio sudsku obavijest o optubama da je silovao rtvu u Rimu u studenome
1985. Nijedna druga informacija nije priopena podnositelju u toj fazi, niti mu je prenesena
tijekom razgovora s policijom, premda je prihvatio vidno neadekvatan pristup obrani. Tijekom
suenja, datumi i mjesta gdje se odvilo navodno kazneno djelo posve su se razlikovali od
informacija koje su bile izvorno pruene podnositelju. Podnositelju nije bilo ni u jednom
trenutku doputeno da sukladno tome prilagodi svoju obranu. Sud je bio kritian prema
neodreenosti informacija sadranih u optubi, a naroito prema neodreenosti kad je rije o
presudnim detaljima koji se odnose na mjesto i vrijeme, a koji su uzastopno bili proturjeni i
koji su se dopunjivali tijekom suenja. Sud je takoer bio kritian prema dugom razdoblju
koje je proteklo izmeu pokretanja postupka pred viim sudom i samoga suenja (vie od tri i
pol godine), u usporedbi s brzinom kojom je suenje provedeno (manje od jednog mjeseca).
Sud je smatrao kako je pravinost zahtijevala da se podnositelju prui vea mogunost i
sredstva da se obrani na praktian i uinkovit nain, na primjer pozivanjem svjedoka da se
uspostavi alibi. Sud je zakljuio kako je podnositeljevo pravo da bude detaljno informiran o
uzrocima optube protiv njega, kao i njegovo pravo na odgovarajue vrijeme i mogunosti za
pripremu obrane, bilo prekreno.
U ranije spomenutom predmetu Campbell i Fell protiv jednoga od podnositelja zahtjeva
pokrenut je zatvorski disciplinski postupak zbog pobune". Relevantno vrijeme i mjesto bili su
navedeni, ali nisu prueni nikakvi dodatni detalji. Podnositelj nije odluio prisustvovati ni
sasluanju o optubi niti prethodnom postupku pred upraviteljem zatvora. Uzimajui u obzir
injenicu da je podnositelj mogao dobiti daljnje informacije tijekom tih sasluanja, Sud je
zakljuio da su pruene informacije bile dovoljne. Stoga nije dolo do krenja lanka 6.
stavka 3. toke (a).
Nita u sudskoj praksi Suda ne zahtijeva da se priroda i razlozi optube" navedu u pisanom
obliku, pod pretpostavkom da se dovoljno informacija prui usmeno.234 Oito, detaljne pisane
informacije su poeljnije, a pruanje informacija u pisanom obliku moe preduhitriti
osporavanje na temelju lanka 6. stavka 3. toke (a).
U nekim sluajevima, tuiteljska nadlena tijela mogu se predomisliti u pogledu pravne
klasifikacije optube koju ele pokrenuti protiv optuenika. U takvim okolnostima lanak 6.
stavak 3. toka (a) zahtijeva da optuenik mora u potpunosti i pravovremeno biti obavijeten
o svjeim optubama i mora mu se pruiti dovoljno vremena i mogunosti da na njih reagira
te da organizira svoju obranu na temelju bilo kakvih novih informacija ili optubi.235
U predmetu Sadak i drugi protiv Turske (br. 1) (2001.) podnositelji zahtjeva optueni su i
podvrgnuti suenju za kaznena djela separatizma i subverzivnih aktivnosti. Na zavrni dan
suenja Sud dravne sigurnosti podnositelje je obavijestio da su optueni za novo kazneno
djelo, konkretno za lanstvo u ilegalnoj organizaciji. Podnositeljima nije bila doputena
odgoda kako bi razmotrili nove optube i pripremili svoju obranu za njih. Sud je primijetio da
su tuitelji tijekom suenja kroz itavu istragu spominjali veze podnositelja sa zabranjenom
organizacijom PKK. Meutim, podnositelji su ispitani samo kako bi se ispitali sastavni
elementi kaznenoga djela za koje su izvorno optueni, i za koje im se sudilo do zavrnog
231

Pellisier i Sassi protiv Francuske (1999.)

ibid.
233
Vidi poglavlje 5.2. u nastavku
234
Kamasinski protiv Austrije (1989.).
235
Vidi gore navedeni predmet Mattoccia.
232

57

dana suenja. Sud je ustvrdio kako je pitanje na koje treba odgovoriti je li za podnositelje bilo
dovoljno predvidljivo da bi se karakterizacija kaznenog djela mogla promijeniti iz izdaje protiv
integriteta drave u kazneno djelo pripadanja oruanoj organizaciji uspostavljenoj u svrhu
unitenja integriteta drave. Prema sudskoj praksi turskih Sudova dravne sigurnosti, ova
dva kaznena djela razlikuju se i u svojim objektivnim i u svojim subjektivnim aspektima. Sud
je ustvrdio kako bi bilo razumno zakljuiti da bi obrane za ta dva kaznena djela bile razliite.
Stoga su podnositelji bili lieni prava na detaljne informacije u vezi s prirodom novih optubi,
to predstavlja krenje lanka 6. stavka 1. toke (a) kao i toke (b).
Sud je u nizu sluajeva ustvrdio da je pitanje prirode sudskih funkcija - istranih ili optunih neto to trebaju regulirati drave, a lanak 6. ili bilo koja druga odredba Konvencije ne
prijei dravama da odaberu sustav koji smatraju odgovarajuim. Istovremeno, u istranim
sustavima pojavili su se problemi prema lanku 6. stavku 3. toki (a), gdje su sudovi koristili
svoje ovlasti prema domaem zakonodavstvu kako bi iznova klasificirali optube tuitelja, na
taj nain ograniavajui optuenikovo pravo da bude upoznat s prirodom" (ili pravnom
klasifikacijom prema domaem Kaznenom zakonu) navodnih optubi prema znaenju lanka
6. stavka 3. toke (a) do trenutka pravovaljane sudske presude236. Sud je prouio ponovne
klasifikacije u kontekstu konkretnih okolnosti predmeta i pitanje do koje bi mjere takve
promjene mogle zahtijevati, ili mogle dopustiti drukiju obranu. Sud je otkrio krenja prava
podnositelja zahtjeva na obranu u nizu takvih sluajeva: tamo gdje su vii sudovi naknadno
odbili iznova prouiti diskreciju" niih sudova u ponovnom klasificiranju optube237, gdje su
podnositeljeve albe protiv ponovne klasifikacije odbijene zbog toga to predstavljaju nove
injenice" te su stoga neprihvatljive u prizivu238, gdje je prizivni sud iznova klasificirao
kazneno djelo tek u fazi izricanja presude239, ili tamo gdje je sud krenuo u ponovnu
klasifikaciju pri kraju suenja, kad je optuenik pozvan kako bi dao svoj posljednji iskaz240.
Nasuprot tome, nije otkrivena povreda lanka 6. stavka 3. toaka a i b tamo gdje je sud
ponudio odgodu za strane kako bi pripremile svoju obranu protiv nove optube prije osude, ili
tamo gdje je podnositeljima bilo u potpunosti omogueno da se brane protiv reklasificirane
optube tijekom priziva241. Takoer, Sud nije pronaao povredu gdje su optube
promijenjene po zatvaranju albene rasprave, no gdje su injenice u pozadini prilagoene
optube bile poznate podnositeljima puno ranije, a ujedno je podnositeljima skrenuta panja
na mogunost da bi mogli biti osueni za dovreno kazneno djelo krae, a ne za pokuaj tog
kaznenog djela.242
Optuena osoba ije je vlastito ponaanje bilo osnovni uzrok zato nije primila obavijest o
optubama protiv sebe ne moe se aliti prema lanku 6. stavku 3. toki (a)243.
Nepodudaranja koja su posljedica slubenike greke u odredbi koja je osnova za optubu
nee se smatrati krenjem odredbe lanka244.
Od koje faze kaznenog postupka domae zakonodavstvo obvezuje nadlena tijela da
obavijeste optuenika o prirodi i uzrocima kaznenog djela?
5.1.2. Pravo na informaciju u najkraem roku"
Malo je sudske prakse posveeno zahtjevu da se informacije trebaju pruiti u najkraem
roku". Meutim, bilo koja relevantna informacija, injenina ili pravna, mora se oito pruiti
optueniku uz dovoljno vremena da mu omogui pripremu obrane u skladu s njegovim
pravima prema lanku 6. stavku 3. toki (b)245. U ranije spomenutom predmetu Mattoccia
Sud je bio kritian prema injenici da se podnositelja zahtjeva nije obavijestilo o datumu,
vremenu i mjestu navodnog kaznenog djela. Nadalje, Sud je primijetio kako podnositelj zbog
toga nije bio u mogunosti predoiti adekvatnu obranu tijekom razgovora u policiji. Postoji
sugestija da se time podrazumijeva kako optuenoj osobi treba pruiti osnovne informacije o
optubi u najmanju ruku prije razgovora optuene osobe s policijom.
236

Vidi gore navedenu presudu u predmetu Pellissier i Sassi.

ibid.
238
Vidi gore navedeni predmet T. protiv Austrije.
239
Mattei protiv Francuske (2006.).
240
Miraux protiv Francuske (2006.).
241
Dallos protiv Maarske (2001.) Sipavicius protiv Litve (2002.).
242
Backstrom i Andersson protiv vedske (2006.).
243
Hennings protiv Njemake (1992.).
244
Gea Catalan protiv panjolske (1995.).
245
Chichlian i Ekindjian protiv Francuske (1989.).
237

58

5.1.3. Informacije na jeziku koji razumije"

Ovo pravo stvoreno je kako bi osiguralo da optuenik moe razumjeti prirodu i uzroke
kaznenog djela ak i kada govori jezik razliit od jezika koji koriste osobe to ga optuuju.
Meutim, optueniku se time ne daje pravo da mu se optube predoe na materinjem jeziku
u smislu prvenstva; fokus ovoga prava usmjeren je na razumijevanje".
U predmetu Brozicek protiv Italije (1989.) podnositelju zahtjeva, njemakom dravljaninu,
poslana je sudska obavijest koja se mogla smatrati optubom" u smislu lanka 6. stavka 3.
toke (a). Podnositelj je pisao dotinome dravnom odvjetniku navodei da je imao
potekoa s razumijevanjem sadraja obavijesti i zahtijevao je novu verziju na njemakom ili
na nekom od slubenih jezika UN-a. Ured dravnoga odvjetnika ignorirao je taj savjet i
nastavio sastavljati dokumente samo na talijanskom jeziku. Sud je smatrao da su nacionalna
nadlena tijela trebala poduzeti korake kako bi potovale podnositeljev zahtjev, osim ako
nisu bila u poloaju da zakljue kako podnositelj u dovoljnoj mjeri poznaje talijanski jezik da
razumije narav i uzrok optube protiv njega. Nije bilo dokaza da su talijanska nadlena tijela
to pokuala ustanoviti. Sukladno tome, dolo je do povrede lanka 6. stavka 3. toke (a).
Iz ovoga predmeta slijedi da se nadlena tijela, u sluaju u kojem strani dravljanin zatrai
prijevod optube koja mu je poslana, trebaju drati toga zahtjeva osim ako nisu u poloaju da
ustanove kako optuenik zapravo doista posjeduje dovoljno znanje nacionalnog jezika.
Povrh toga, zahtjev da se optuenika obavijesti na jeziku koji razumije" mogla bi ukljuivati
pisani prijevod optunice ili druge formalne optube, ako se optuenika ne eli staviti u
nepovoljni poloaj. Usmeni prijevod moe, meutim, biti dovoljan ako je u svim okolnostima
oito da je optuenik u dovoljnoj mjeri informiran246.
5.2. Odgovarajue vrijeme i mogunosti za pripremu obrane - lanak 6. stavak 3. toka
(b)
Pojmovi vremena" i mogunosti" u veini su sluajeva meusobno isprepleteni. Kao to je
ranije spomenuto, takoer postoji znaajno preklapanje izmeu prava zajamenih ovim
lankom i prava zatienih lankom 6. stavkom 3. tokama (c) i (a), kao i opim naelima
pravinosti u smislu lanka 6. stavka 1. Kako bi se odredilo potuje li se te odredbe, nuno je
povesti rauna o opoj situaciji obrane, a ne samo o situaciji optuenika u izolaciji247.
U predmetu Ocalan protiv Turske 2003., podnositelju zahtjeva sudilo se pred Sudom
dravne sigurnosti za kaznena djela koja su se odnosila na njegovo voenje zabranjene
stranke PKK248. Sud je prouio niz pritubi u cjelini i primijetio je da podnositelju njegovi
odvjetnici nisu pomagali dok je bio ispitivan u policijskom pritvoru, a podnositelj ujedno nije
bio u mogunosti komunicirati s njima tijekom sasluanja tree strane. Ujedno nije bio u
mogunosti izravno pristupati dosjeu do vrlo kasne faze postupka. Nadalje je Sud primijetio
kako su nametnuta ogranienja na broj i trajanje posjeta njegovih odvjetnika, a njegovi
odvjetnici nisu na vrijeme imali odgovarajui pristup dosjeu. Zakljuio je kako su ukupni
uinak tih tekoa uzet u cijelosti, kao i injenica da mu se sudilo pred sudom koji nije ni
nezavisan, ni nepristran, jako naruili prava obrane, to predstavlja krenje lanka 6. stavka
1., promatranog zajedno s lankom 6. stavkom 3. tokama (b) i (c).
5.2.1. Odgovarajue vrijeme
Postoji oita logika veza izmeu zahtjeva o vremenu" iz lanka 6. stavka 3. toke (b) i
zahtjeva iz lanka 6. stavka 3. toke (a) da optuenik treba u najkraem roku" biti
obavijeten o optubama. Ponekad treba postii osjetljivu ravnoteu izmeu toga da se
osigura da se osobi sudi u razumnom roku, a da se istovremeno dopusti odgovarajue
vrijeme za pripremu njegove obrane. Bit prava na vrijeme za pripremu obrane jest da se
sprijee nacionalni sudovi u provedbi urnih suenja koja optueniku odriu mogunost da
se odgovarajue obrani.
Vrijeme potrebno za obranu u tolikoj e mjeri varirati da su primjeri iz sudske prakse o lanku
6. stavku 3. toki (b) ograniene vrijednosti. Pitanje to je doista odgovarajue vrijeme
razlikuje se od sluaja do sluaja, a ovisi o nizu imbenika, ukljuujui narav i sloenost
predmeta, kao i fazu koju je postupak dosegnuo.
U jasnim sluajevima moe biti potrebno tek vrlo kratko vrijeme izmeu poetne optube i
raspravi o meritumu. Stoga je Sud smatrao da je pet dana odgovarajue razdoblje u
246

Kamasinski protiv Austrije (1989.)

Krempovskij protiv Litve (1999.).
248
Radnika stranka Kurdistana.
247

59

disciplinskom zatvorskom postupku s optubom dizanja pobune249, a da je petnaest dana

dovoljno razdoblje u profesionalnom disciplinskom postupku protiv lijenika s optubom da je
izdavao potvrde nesposobnosti za rad bez odgovarajueg opravdanja.250
U predmetu G. B. protiv Francuske (2001.) podnositelju zahtjeva sudilo se za seriju
seksualnih delikata. Na poetku suenja tuiteljstvo je podnijelo nove dokaze koji se odnose
na podnositeljevu osobnost. Kopije dokaznog materijala pruene su obrani, no nije bilo
odgode. Podnositelj je tvrdio da on i njegov odvjetnik nisu imali vremena prouiti dokaze.
Sud je smatrao da je zakonito da tuitelj podnosi nove dokaze; obrana je upoznata s
dokazima, a oni su proueni pomou akuzatornog postupka. Sud je takoer smatrao kako je
podnositelj imao dovoljno vremena za prouavanje tih dokaza: u tom kontekstu, sud je
primijetio da su novi dokazi podneseni u 10 sati 13. oujka, a da je suenje trajalo tri dana,
sa zavretkom u 20 sati i 45 minuta trei dan. U ovom sluaju nije postojalo krenje lanka
6. stavka 3. toke (b).
Drava ima odgovornost obavijestiti osobe koje se ale na presude niih sudova kakva su
relevantna vremenska ogranienja propisana za podnoenje albi te koji su temelji za priziv.
U predmetu Vacher protiv Francuske (1996.) podnositelj zahtjeva bio je osuen za kanjivo
djelo izgradnje bez graevinske dozvole. Podnio je albu pri kasacijskom sudu. Kasnije ga je
kasacijski sud obavijestio da, s obzirom na to da je propustio navesti temelj za albu unutar
vremenskog roka, njegova alba nije doputena. Sud je naglasio da drava ima obveze
osigurati prema Konvenciji da svaki optuenik za kazneno djelo bude zatien prema lanku
6. stavku 3. Sud je smatrao kako traiti od osuenih podnositelja albe da sami otkriju kada
propisano vremensko razdoblje poinje ili kada istjee nije sukladno s revnou" s kojom
drave ugovarateljice moraju djelovati kako bi osigurale uinkovito koritenje prava iz lanka
6. Sud je prouio albu prema lanku 6. stavku 1. te stavku 3. tokama (b) i (c) zajedno, iako
je jednostavno zakljuio kako je dolo do krenja lanka 6.
5.2.2. Mogunosti
Pitanje koje mogunosti" su nune za pripremu obrane takoer e uvelike ovisiti o
konkretnim okolnostima, premda se odreene mogunosti poput prava optuenika da
komunicira sa svojim odvjetnikom mogu smatrati presudnima. Pravo savjetovanja s
odvjetnikom moe meutim biti podlono ogranienjima. U sluajevima u kojima je osuenik
tajno zatvoren i sprijeen da komunicira sa svojim odvjetnikom na ograniena razdoblja nije
pronaeno krenje lanka 6. stavka 3. toke (b), tamo gdje je postojala odgovarajua
mogunost komunikacije s odvjetnikom u drugim razdobljima251. U drugom sluaju nije
pronaeno krenje lanka 6. stavka 3. toke (b) gdje je branitelj imao obvezu da ne razotkrije
identitet odreenih svjedoka svome klijentu252.
U nizu sluajeva pojavilo se pitanje je li prema lanku 6. stavku 3. toki (b) pravo pristupa
dokumentaciji tuiteljstva nuna mogunost za pripremu obrane. Mogunosti dostupne
obrani trebaju ukljuivati mogunost upoznavanja s rezultatima istrage provedene tijekom
postupka, u svrhu pripreme obrane. U odreenoj je mjeri vano tko, kada, ili pod ijom
nadlenou provodi istrage. To ukljuuje pravo optuenika da na raspolaganju ima, u svrhu
svog osloboenja ili smanjenja kazne, sve relevantne elemente koje su prikupila ili koje bi
mogla prikupiti nadlena tijela253. Meutim, Sud je potvrdio da ogranienje prema kojemu
samo odvjetnik obrane, a ne sam optuenik, ima pravo pristupa spisu sudskog predmeta ne
predstavlja krenje lanka 6. stavka 3. toke (b)254.
Premda se smatra da bi mogunosti" mogle ukljuivati, primjerice, prouavanje svih
dokumenata ili lanaka, na podnositelju je koji se ali na navodno krenje lanka 6. stavka 3.
toke (b) da u svakom sluaju pokae kako je u svim okolnostima neka konkretna
mogunost" bila nuna kako bi dotini mogao odgovarajue pripremiti svoju obranu255.
Sud je takoer smatrao da materijal relevantan za obranu treba biti predoen sucu kako bi
mogao presuditi o pitanjima objavljivanja, konkretno u trenutku kad to najuinkovitije moe

249

Vidi gore navedeni predmet Campbell i Fell.

Vidi gore navedeni predmet Albert i Le Compte protiv Belgije.
251
Bonzi protiv vicarske.
252
Kurup protiv Danske.
253
Jespers protiv Belgije [Izvjee Komisije] 14.12.1981.
254
Vidi gore navedeni predmet Kamasinski.
255
Vidi gore navedeni predmet Bricmont.

250

60

sluiti zatiti prava obrane. Nije dovoljno da optuba omogui pristup materijalu na razini
priziva256.
Pravo obrane da ima pristup svim informacijama koje ima optuba nije, meutim, apsolutno;
mogu postojati sukobljeni interesi. Stoga se interesi nacionalne sigurnosti, ili potreba da se
odreeni svjedoci zatite od odmazde, mogu natjecati s interesima obrane. Tamo gdje
postoje sukobljeni interesi nadleni sud mora osigurati da ogranienja prava obrane budu
strogo nuna u okolnostima pojedinanog predmeta. Tuiteljstvo ne smije donijeti tu odluku;
zahtjevi pravinoga suenja znae da o tom pitanju treba odluiti sudac. Bilo kakve
potekoe koje mogu proizai za obranu zbog ogranienja njezinih prava moraju pronai
svoju dovoljnu protuteu u postupcima koje slijede pravosudna tijela257.
Novi dokazi mogu ugledati svjetlo dana na suenju, to moe zahtijevati odreeno vrijeme za
obranu da ih proui. Je li dodatno vrijeme doista potrebno ili nije ovisi o prirodi novih dokaza i
popratnih okolnosti. Tijekom suenja podnositelju zahtjeva u ranije spomenutom predmetu
G. B. protiv Francuske sudski vjetak koji je tijekom istrage pomagao u pripremi
medicinskog izvjea o podnositelju dao je usmeno svjedoenje u kojem je dramatino
promijenio svoje miljenje. Podnositelj je zatraio drugo struno miljenje nakon svjedoenja
vjetaka, no njegov je zahtjev odbijen. Podnositelj je tvrdio da je odbijanje njegova zahtjeva
suprotno lanku 6. stavku 3. toki (b), s obzirom na to da je promjena svjedokova miljenja
snano utjecala na miljenje porote u smjeru koji je za njega nepovoljan. Sud je smatrao
kako jednostavna injenica da vjetak pri obraanju sudu izraava razliito miljenje od
onoga sadranog u njegovoj pisanoj izjavi ne predstavlja sama po sebi krenje naela
pravinoga suenja. Nadalje, lanak 6. ne obvezuje sud da na zahtjev obrane imenuje
dodatnog sudskog vjetaka ak i kad miljenje vjetaka kojeg imenuje obrana podupire
tvrdnje optube. Meutim, Sud je primijetio da u ovom sluaju miljenje vjetaka nije samo
bilo razliito od njegova pisana izvjea, ve je sadravalo potpunu promjenu miljenja
tijekom jednog jedinog roita, nakon samo 15 minuta prouavanja svjeih dokaza. Nadalje,
promjena miljenja vrlo se loe odraavala na podnositelja zahtjeva. Sud je smatrao kako u
tim okolnostima postoji krenje lanka 6. stavka 1. i stavka 3. toke (b) uzetih zajedno.
Pravo na odgovarajue mogunosti za pripremu vlastite obrane takoer ukljuuje pravo da
se znaju razlozi sudske presude kako bi se pripremila alba258. U ranije spomenutom
predmetu Hadjianastassiou protiv Grke, podnositelju zahtjeva sudilo se pred vojnim
sudom. Na presudu vojnog suda se alio. Odluka iz presude prizivnog suda proitana je na
sudu, no nisu bili navedeni razlozi za presudu. Podnositelj je imao pet dana za podnoenje
albe. Primio je pisanu kopiju albene presude skoro tri tjedna kasnije, a ona nije sadravala
razloge. Priblino mjesec dana nakon toga, slijedom njegova zahtjeva, podnositelj je primio
odgovarajue obrazloenu presudu. U toj fazi nije mu bilo doputeno proiriti svoju albu. Na
roitu pred Kasacijskim sudom podnositelj je podnio podnesak koji je sadravao pritube na
kratak vremenski rok za albu te injenicu da je osobama na koje se pitanje odnosi bilo
nemogue u odgovarajuem vremenu pristupiti sadraju spornih presuda. Njegova je alba
proglaena nedoputenom zbog nejasnoe, s obzirom na injenicu da je propustila
identificirati bilo kakvu konkretnu i specifinu greku u osporenoj presudi. Primjeujui da
podnositelju nije bilo doputeno proiriti temelj svoje albe nakon to je dobio odgovarajuu
kopiju presude, Sud je zakljuio kako podnositelju nije prueno dovoljno vremena ili
mogunosti za provedbu vlastite obrane, suprotno lanku 6. stavku 3. toki (b).
5.3. Pravo optuenog da se brani sam ili uz branitelja - lanak 6. stavak 3. toka (c)
Prava zajamena lankom 6. stavkom 3. tokom (c) vaan su element prava na obranu. Ono
sadri tri zasebna elementa i to: pravo optuenog da se brani sam, mogunost u odreenim
okolnostima odabira branitelja te pravo na besplatnog branitelja ako optueni nema dovoljno
sredstava i kad to nalau interesi pravde.
5.3.1. Pravo optuenog da se brani sam i mogunost odabira branitelja
Pravo optuenog da se brani sam nije apsolutno i dravne vlasti mogu uskratiti optuenom
pravo da zastupa sam sebe, budui da u nekim situacijama domai zakon zahtijeva da
osoba ima branitelja, osobito tamo gdje se radi o ozbiljnim kaznenim djelima. Mogu biti
postavljena i dodatna ogranienja pred optuenika, a da to nee dovesti do krenja lanka 6.
U predmetu Marcello Viola podnositelju zahtjeva nije bilo dozvoljeno da bude fiziki prisutan
256

Vidi gore navedeni predmet Dowsett.

Vidi poglavlje 3.3.1. gore, kao i poglavlje 5.4. u nastavku.
258
Vidi takoer, u slinom kontekstu, pravo na sud (poglavlje 3.1.) i pravo na obrazloenu odluku
(poglavlje 3.3.5.).
257

61

u sudnici prilikom albe na njegovu osudu, budui da je temeljem drugih optubi bio osuen i
bilo je naloeno da provede tri godine u samici zbog sigurnosnih razloga. Zakljuivi da se
ne radi o krenju lanka 6. stavka 1. i stavka 3. toke (c), Sud je smatrao da podnositelj
zahtjeva u dovoljnoj mjeri moe pratiti postupak putem videokonferencije i da su u svjetlu
injenice da je bio optuen za zloine povezane s aktivnostima mafije te mjere poduzete u
svrhu zatite javnog reda, spreavanja zloina, zatite prava na ivot , slobode i sigurnosti
svjedoka i rtava kaznenih djela bile opravdane259.
Meutim, veina predmeta koji su doli pred Sud tiu se uglavnom suprotne situacije, tj.
sluajeva u kojima se optueni ili branjenik mora osobno braniti ili mu je uskraena besplatna
pravna pomo u veem dijelu ili tijekom cijelog kaznenog postupka. Kada odluuju o dodjeli
besplatne pravne pomoi, dravne vlasti moraju uzeti u obzir sredstva kojima raspolae
optueni, kao i interese pravde. To ukljuuje razmatranje prirode i sloenosti navodnog
kaznenog djela, teinu kazne koja moe biti izreena te sposobnost optuenog da brani sam
sebe na primjereni nain.
U prethodno navedenoj presudi u predmetu Ezeh i Connors, podnositelji zahtjeva,
zatvorenici na izdravanju kazne, morali su prisustvovati raspravama pred upraviteljem
zatvora zbog svog agresivnog ponaanja prema zatvorskom osoblju. Oboje su proglaeni
krivim zbog krenja zatvorskih pravila i osueni na dodatne dane u pritvoru. Obojici
podnositelja zahtjeva bilo je dozvoljeno odlaganje postupka kako bi se posavjetovali s
odvjetnikom, ali im nije bilo dozvoljeno da ih tijekom rasprave zastupa odvjetnik, na temelju
injenice da upravitelj to nije smatrao potrebnim. Sud je primijetio da domaa jurisprudencija
koja ureuje sasluanja kod upravitelja zatvora ne priznaje pravo na to da optuene zastupa
odvjetnik. Sud je stoga smatrao da su, budui da se lanak 6. primjenjuje na postupak pod
svojom kaznenom odrednicom, prava podnositelja zahtjeva prema lanku 6. stavku 3. toki
(c) bila prekrena.
Pitanje zahtijevaju li interesi pravde dodjelu besplatne pravne pomoi uvelike e ovisiti o
drugim relevantnim imbenicima kao to su ozbiljnost i sloenost sluaja te vanost ishoda
postupka za optuenog. U prethodno spomenutom predmetu Engel, Sud je smatrao da je u
skladu s interesima pravde da se optueni u vojnom disciplinskom postupku koji ukljuuje
vrlo jednostavne injenice brani sam i primi pravnu pomo ogranienu na rjeavanje pravnih
pitanja u albenom postupku. U ve spomenutom predmetu Monnell i Morris, odbijanje
pravne pomoi za albe kod kojih objektivno nije postojala vjerojatnost uspjeha takoer je
smatrano u skladu s interesima pravde. Suprotno tome, u predmetu Pakelli protiv
Njemake (1983.) gdje su se pojavila temeljna pravna pitanja u albenom postupku, Sud je
smatrao da interesi pravde nisu zahtijevali dodjelu besplatne pravne pomoi.
Zahtjevi interesa pravde moraju stoga biti razmatrani u svim fazama predmeta. Odluka o
odbijanju pravne pomoi osobito bi trebala podlijegati preispitivanju ako postane oigledno u
kasnijoj fazi postupka da interesi pravde zahtijevaju pruanje pravne pomoi. U ve
spomenutom predmetu Granger, pravna pomo bila je odbijena za albu za koju se smatralo
(prema savjetu odvjetnika) da nema realnih izgleda za uspjeh. Na raspravi po albi postalo je
oigledno da je iskrslo jedno prilino sloeno pravno pitanje. Sud je smatrao da bi bilo u
interesu pravde da pravna pomo bude raspoloiva od tog trenutka nadalje te da je u
nedostatku bilo kakvog preispitivanja prvobitne odluke doista dolo do krenja lanka 6.
stavka 3. toke (c).
U predmetu Quaranta protiv vicarske (1991.) podnositelju je bio odbijen zahtjev za
besplatnom pravnom pomoi tijekom postupka pred istranim sucem kao i na suenju, na
temelju injenice da interesi pravde to nisu zahtijevali i da sluaj nije bio sloen. Podnositelj
zahtjeva osuen je na zatvorsku kaznu od est mjeseci. Sud je uzeo u obzir najveu kaznu
koja je mogla biti dosuena (3 godine u zatvoru) za navodno kazneno djelo, kao i osobne
okolnosti podnositelja zahtjeva, kao to je injenica da je bio mladi stranac, nedostatak
vidljivih sredstava kojima bi se financirao te zlouporaba droga u prolosti. Sud je zakljuio da
njegovo pojavljivanje pred istranim sucem, a zatim i na samom suenju bez pravnog
zastupnika nije omoguilo podnositelju zahtjeva da izloi svoj sluaj na odgovarajui nain.
Prema tome, time je prekren lanak 6. stavak 3. toka (c). Ovaj predmet takoer pokazuje
da prava zatiena lankom 6. stavkom 3. tokom (c) vrijede ne samo u fazi suenja, ve i
prije suenja, s obzirom na bilo koju osobu koju se tereti za neko kazneno djelo.
U predmetu Berlinski protiv Poljske (2002.) podnositelji zahtjeva bili su zadrani u pritvoru
do suenja godinu dana prije nego to su dobili odgovor na svoj zahtjev za pravnu pomo u
259

Marcello Viola protiv Italije (2006.).

62

kaznenom predmetu zbog pruanja otpora policijskim slubenicima. Sud je priznao da

odreena ogranienja mogu biti primjenjena kada je rije o koritenju prava na pravnu
pomo tijekom ranih faza istrage. Meutim, lanak 6. stavak 3. toka (c) nije mogao dozvoliti
poljskim vlastima da toliko dugo ignoriraju zahtjeve podnositelja za pravnu pomo, s obzirom
da je tijekom tog razdoblja proveden niz procesnih radnji, ukljuujui ispitivanje podnositelja
zahtjeva i njihove lijenike preglede. Radilo se, dakle, o krenju lanka 6. stavka 3. toke
(c).
Optueni se moe braniti preko branitelja po vlastitom izboru samo ukoliko raspolae
potrebnim sredstvima260. Ukoliko nema potrebnih sredstava, od njega se moe zahtijevati da
se brani sam samo ako interesi pravde ne zahtijevaju da ga zastupa odvjetnik. Pravo na
odabir odvjetnika postoji samo kada optueni ima dovoljno sredstava da plati odvjetnika.
Optueni koji koristi pravnu pomo tako nema prava prema lanku 6. stavku 3. toki (c) da
odabere svog branitelja, ili da ga se konzultira po tom pitanju261. Pravo na odabir branitelja,
ak i kada osoba raspolae sredstvima, nije ni u kojem sluaju apsolutno, budui da drava
moe ureivati pojavljivanje odvjetnika na svojim sudovima i, u odreenim okolnostima,
iskljuiti pojavljivanje odreenih pojedinaca. Na primjer, drava moe odrediti potrebne
kvalifikacije onih koji imaju pravo pojaviti se te pravila profesionalnog ponaanja koja
upravljaju njihovim pojavljivanjem. Ogranienje broja odvjetnika (na 3) koji imaju pravo
pojaviti se pred sudom u ime jednog optuenog smatra se da je u skladu s lankom 6.
stavkom 3. tokom (c), kao i iskljuivanje pojedinih odvjetnika na temelju injenice da postoji
snana sumnja da podupiru kriminalno udruenje u koje je optueni navodno bio ukljuen262.
Kada se optuenom sudi in absentia, lanak 6. stavak 3. toka (c) zahtijeva da njegovom
odvjetniku bude dozvoljeno zastupati svog odbjeglog klijenta263.
5.3.2. Ogranienja pristupa odvjetniku u fazi prije poetka suenja
Premda ne postoji nuno krenje pretpostavke nevinosti u okolnostima gdje je osobi
uskraen pristup odvjetniku tijekom ranih faza istrage, moglo bi postojati krenje lanka 6.
stavka 3. toke (c). Do krenja moe doi u okolnostima gdje su prava na obranu bila
nepovratno prejudicirana. U ve spomenutom predmetu John Murray, podnositelju zahtjeva
bio je uskraen pristup odvjetniku tijekom prvih 48 sati nakon uhienja, tijekom kojih je odbio
dati bilo kakav iskaz. Sud je zakljuio sljedee: premda je dopustivo da nacionalne vlasti
pripiu odreene posljedice (kao to je donoenje nepovoljnih zakljuaka) utnji optuenog u
poetnim fazama policijskog ispitivanja, lanak 6. nalae da optuenom bude dozvoljena
odreena pravna pomo u ranoj fazi istrage. To pravo moe podlijegati ogranienjima iz
valjanih razloga. Pitanje koje treba postaviti u svakom od sluajeva je da li je, u svjetlu
cjelokupnog postupka, optuenom bilo uskraeno pravino suenje. Sud je zakljuio da se
ovdje radilo upravo o tome, budui da je bilo dozvoljeno donoenje nepovoljnih zakljuaka iz
utnje optuenog, to je bilo od tako velike vanosti da je optueni trebao imati pristup
odvjetniku u poetnim fazama policijskog ispitivanja. U takvom sluaju, optueni se naao
pred temeljnom dvojbom u vezi svoje obrane. Ukoliko odlui nastaviti utjeti, protiv njega
mogu biti izvedeni nepovoljni zakljuci u skladu s odredbama mjerodavnog zakona. S druge
strane, ukoliko optueni odlui prekinuti svoju utnju tijekom ispitivanja, riskira prejudiciranje
vlastite obrane, a da pritom nee nuno ukloniti mogunost donoenja zakljuaka protiv
sebe. U takvim uvjetima, Sud je smatrao da je podnositelj zahtjeva trebao imati pristup
odvjetniku. Uskraivanje pristupa odvjetniku u prvih 48 sati policijskog ispitivanja, u
situacijama u kojima su prava na obranu bila nepovratno prejudicirana, nije bilo u skladu s
pravima optuenog prema lanku 6. Stoga se radilo o krenju lanka 6. stavka 1. zajedno s
lankom 6. stavkom 3. tokom (c)264.
Meutim, vlasti ne mogu biti okrivljene kada je odsutnost odvjetnika u poetnoj fazi postupka
krivica samog podnositelja zahtjeva, ak i ako za posljedicu ima tetne izjave koje e kasnije
biti uzete u obzir kod proglaavanje krivnje. U predmetu Zhelezov protiv Rusije (2002.) na
datum njegovog uhienja podnositelj zahtjeva bio je ispitan i potpisao je priznanje ubojstva
bez prisutnosti odvjetnika. Takoer je potpisao i dokument kojim je posvjedoio da je bio
upoznat sa svojim zakonskim pravom da ga ve u toj fazi zastupa odvjetnik, ali da nije trebao
260

Vidi gore navedenu presudu u predmetu Campbell and Fell.

Vidi odluku u predmetu Krempovskij navedenu gore.
262
Ensslin i drugi protiv Njemake (1978.).
263
Karatas i Sari protiv Francuske (2002.).
264
Vidi, takoer, tumaenje Suda u vezi s prebacivanjem tereta dokaza i negativnim zakljucima koji
mogu biti izvedeni iz utnje optuenog, u poglavlju 3.3.4.)
261

63

branitelja. Sljedeeg dana podnositelju zahtjeva je meutim dodijeljen branitelj po slubenoj

dunosti, koji se nije pojavio tijekom ispitivanja podnositelja zahtjeva. est dana podnositelj
uope nije imao odvjetnika, dok njegova obitelj nije angairala privatnog odvjetnika i
podnositelj nije poeo tvrditi da je njegovo priznanje dobiveno na nezakonit nain.
Podnositelj se alio da se njegova osuda dijelom temeljila na tom priznanju iznuenom bez
prisutnosti odvjetnika, ime su prekrena naela pravinosti i prava na obranu. Zakljuivi da
se ne radi o krenju lanka 6. stavka 3. toke (c) ili lanka 6. stavka 1. Sud je ukazao na
sljedee okolnosti: prvo, nije bilo vano jesu li vlasti krive to se odvjetnik odreen po
slubenoj dunosti nije pojavio tijekom prvih dana nakon uhienja, osobito s obzirom na
injenicu da je podnositelj zahtjeva oigledno imao dovoljno sredstava da angaira privatnog
odvjetnika po vlastitom izboru od samog poetka; drugo, podnositelj zahtjeva bio je svjestan
svog prava da da zastupa odvjetnik od trenutka uhienja, a mogao je i odabrati izmeu
utnje i aktivnog sudjelovanja u ispitivanjima tijekom kojih je dao priznanje; napokon, nije bilo
dokaza (lijenikih izvjea itd.) koji bi posvjedoili da je podnositelj zahtjeva bio prisiljen ili
zastraen da prizna, osobito s obzirom na injenicu da je potvrdio priznanje tijekom niza
poetnih ispitivanja.
Slino kao i u gore navedenim sluajevima, Sud je zakljuio da nema krenja lanka 6.
stavka 1. i stavka 3. toke (c) u predmetu Latimer protiv Ujedinjene Kraljevine (2005.) gdje
su domai sudovi uzeli u obzir samooptuujue izjave podnositelja zahtjeva iznesene tijekom
faze uhienja bez prisutnosti odvjetnika. Prije svega, podnositelj zahtjeva u tom sluaju nije
propisno zatraio prisutnost odvjetnika odmah nakon uhienja. Pored toga, dopustivost i
pouzdanost priznanja koje je podnositelj zahtjeva dao tijekom ispitivanja u zatvoru bili su
paljivo ispitani u nekoliko navrata u kompletnom akuzatornom postupku, pred sucem koji je
sudio te u tri navrata pred albenim sudom, nakon rasprava na kojima je podnositelj zahtjeva
bio zastupan i tijekom kojega je bilo mogue iznoenje dokaza. U tim okolnostima, bez
obzira na to to je u prtivoru bio podvrgnut zastraivanju i to je u takvim uvjetima iznio
samooptuujue izjave, podnositelju zahtjeva nije bilo uskraeno pravino suenje ili pravo
da ga zastupa odvjetnik.
Istovremeno, prava na obranu mogu, meutim, biti prekrena u drugim okolnostima, gdje je,
na primjer, cijela okolina u kojoj se odvija policijsko ispitivanje osobito opresivna, a prava
optuenog su nepovratno prejudicirana. U predmetu Magee protiv Ujedinjene Kraljevine
(2000.) podnositelj zahtjeva bio je uhien u Sjevernoj Irskoj na temelju protuteroristikog
zakona. Odbijen mu je pristup odvjetniku vie od 48 sati, tijekom kojih su ga sasluavali
timovi policijskih slubenika osam puta. Dano mu je uobiajeno upozorenje o mogunosti
izvoenja nepovoljnih zakljuaka ukoliko bude utio. U poetku je utio, ali tijekom estog
sasluanja je priznao, a tijekom sedmog sasluanja potpisao svoje priznanje. Na suenju nije
svjedoio. Sudac nije iz izvukao nepovoljne zakljuke, premda je imao pravo to uiniti.
Glavna prituba podnositelja zahtjeva bila je da je podlegao atmosferi prisile i sam sebe
optuio, a se pritom nije mogao koristiti pravnim savjetom. Sud je primijetio da su
podnositelja dugo ispitivali obueni timovi policajaca, a da je izmeu tih sasluanja bio
smjeten u samici u pritvornom centru ozloglaenom po vrlo tekim uvjetima. Sud je smatrao
da je zbog pravinosti postupka podnositelj zahtjeva trebao imati pristup odvjetniku u
poetnim fazama istrage kao protutea za atmosferu zastraivanja specifino osmiljenu
kako bi se slomila njegova volja i kako bi ga se navelo da izrekne priznanje osobama koje su
ga ispitivale. Sud je zakljuio da je uskraivanje pristupa odvjetniku u takvoj situaciji
predstavljalo nepovratno prejudiciranje prava podnositelja zahtjeva, to je u suprotnosti s
lankom 6. stavkom 3. tokom (c) i stavkom 1.
5.3.3. Povjerljiva i uinkovita komunikacija s odvjetnikom
Bez obzira imali li optueni besplatnu pravnu pomo ili privatnog odvjetnika, nije nuno
dovoljno da nadlene vlasti samo imenuju branitelja po slubenoj dunosti ili dozvole
odvjetniku da ga zastupa, budui da optueni ima pravo na pravnu pomo koja je praktina i
uinkovita, a ne samo teoretska i iluzorna265. Drava nije odgovorna za svaki nedostatak u
radu branitelja dodijeljenog u vidu besplatne pravne pomoi, pa je ukupno ponaanje obrane,
bez obzira je li rije o besplatnoj pravnoj pomoi ili ne, u biti pitanje izmeu optuenog i
njegovog branitelja. Meutim, ukoliko su propust ili nesposobnost branitelja po slubenoj
265

Artico protiv Italije (1980.).

64

dunosti da uinkovito zastupa ili oigledni, ili ukoliko se na njih u dovoljnoj mjeri ukae
nadlenim davnim vlastima, one imaju obvezu intervenirati. To mogu uiniti zamjenjujui
branitelja ili navodei ga da ispuni svoje dunosti ili poduzimanjem drugih mjera, kao to su
odlaganje suenja, to e mu omoguiti da uinkovito obavi svoje funkcije266.
Jedan od temeljnih zahtjeva je pravo optuenog da ostvari povjerljivu komunikaciju sa svojim
braniteljem. Ono proistie iz prava prema lanku 6. stavku 3. toki (c)267. Meutim, to pravo
moe biti ogranieno u okolnostima kada postoje vrsti razlozi za tako neto. Dravne vlasti
ne smiju se oslanjati na bilo kakve proizvoljne navode, bez dokaza koji ih podupiru, u
ograniavanju tog vanog prava.
U predmetu S. protiv vicarske (1991.) podnositelj zahtjeva bio je uhien zbog brojnih
podmetnutih poara, a jo 16 drugih osoba bilo je osumnjieno. Njegovi kontakti s
odvjetnikom tijekom sljedeih devet i pol mjesec odvijali su se gotovo uvijek pod nadzorom
policijskog slubenika. Tuena drava tvrdila je da je nadzor bio potreban da bi se sprijeio
dosluh s drugim optuenim osobama. Sud je smatrao da je pravo optuenog na
komunikaciju sa svojim odvjetnikom u etiri oka, bez prisutnosti tree osobe, dio osnovnog
zahtjeva za pravinim suenjem u demokratskom drutvu i da proizlazi iz lanka 6. stavka 3.
toke (c). Kad odvjetnik ne bi mogao razgovarati sa svojim klijentom i primiti povjerljive upute
od njega bez takvog nadzora, njegova pomo ne bi bila od velike koristi. Istovremeno, Sud je
naveo da je tvrdnja tuene drave o potencijalnom dosluhu zasluivala razmatranje. Doista
je postojao razlog za strah da bi odvjetnik podnositelja zahtjeva mogao suraivati s drugim
otpuenim, koji je pak obavijestio ured tuiteljstva da su svi odvjetnici predloili da surauju u
njihovoj obrani. Meutim, to nije moglo opravdati ogranienja, budui da nije bilo nieg
neobinog u nastojanju odvjetnika da koordiniraju svoju strategiju obrane. Nadalje, nije bilo
naznaka da su profesionalna etika odvjetnika podnositelja zahtjeva, ili zakonitost njegovog
ponaanja u bilo kojem trenutku dovedeni u pitanje u ovom sluaju. Stoga se radilo o krenju
lanka 6. stavka 3. toke (c).
U predmetu Brennan, podnositelj zahtjeva bio je uhien na temelju protuteroristikog
zakona. Bio mu je uskraen pristup odvjetniku 24 sata, nakon ega je imao prvo savjetovanje
s odvjetnikom pod nadzorom policajca, i to tako da ih je mogao uti. Policajac ih je oboje
upozorio da ne spominju nikakva imena te da ne prenose nikakve informacije koje bi mogle
pomoi osumnjienom. Sud je smatrao da ukoliko odvjetnik nije mogao razgovarati sa svojim
klijentom i primiti povjerljive upute od njega bez nadzora, njegova pomo ne bi bila od velike
koristi te time ne bi bila primjenjena prava iz lanka 6. stavka 3. toke (c). Meutim, Sud je
priznao da to pravo moe biti ogranieno u odreenim okolnostima. Pitanje usklaenosti sa
zahtjevima pravinosti prema lanku 6. trebalo je biti razmotreno prema specifinim
okolnostima svakog sluaja. U ovom sluaju, dravne vlasti nisu tvrdile da postoji
vjerojatnost da e odvjetnik suraivati u pokuaju da prenese informacije osumnjienicima na
slobodi, i nije bilo jasno da bi policajac koji je bio prisutan mogao, na primjer, sprijeiti
prenoenje ifrirane poruke. Sud je zakljuio da u ovom sluaju nije bilo razloga za uvoenje
ogranienja te je stoga bila rije o krenju lanka 6. stavka 3. toke (c).
U prethodno navedenom predmetu Sud je takoer smatrao da pravo na komuniciranje s
braniteljem u etiri oka, osim to mora biti potkrijepljeno valjanim razlozima, mora biti
razmjeran pretpostavljenim potrebama. Sud je primijetio da ga je, premda je policajac bio
prisutan samo na jednom sastanku s braniteljem podnositelja zahtjeva, prisutnost policajca
zasigurno sprijeila da otvoreno razgovara sa svojim braniteljem, s obzirom na injenicu da
je podnositelj zahtjeva dao odreena priznanja tijekom ranijih sasluanja i injenicu da
branitelju ne bi bilo dozvoljeno prisustvovati tijekom sljedeih sasluanja. Stoga je postojala
mogunost da e podnositelj zahtjeva odgovarati u tim sasluanjima na nain koji bi
nepovratno utjecao na njegovu obranu na suenju te je stoga bilo od kljune vanosti da
podnositelj zahtjeva ima mogunost zatraiti savjet u etiri oka.
Konvencija iskljuuje u pravilu pravo na albe zbog ponaanja privatnih osoba, kao to je
branitelj, ak i kada ga sud slubeno imenuje. Meutim, u odreenim izvanrednim
okolnostima, kvaliteta pravnog zastupnika toliko slaba da se opravdano postavljaju pitanja u
vezi s lankom 6. stavkom 3. tokom (c). Budui da drava ima odgovornost osigurati da
pravna pomo bude uinkovita, nadlene vlasti moraju intervenirati ukoliko su manjkavosti u
radu branitelja po slubenoj dunosti oigledne ili ukoliko se na njih u dovoljnoj mjeri na neki
drugi nain ukae.
266
267

ibid.
Brennan protiv Ujedinjene Kraljevine (2002.).

65

U predmetu Daud protiv Portugala (1998.) podnositelj zahtjeva bio je Argentinac koji je bio
uhien u Portugalu u oujku 1992. zbog posjedovanja velike koliine kokaina. Odmah je
imenovan branitelj po slubenoj dunosti, ali nije nijednom komunicirao s podnositeljem
zahtjeva do sijenja 1993., kada je zatraio izuzee zbog zdravstvenih razloga. Sud je
imenovao novu braniteljicu tri dana prije suenja podnositelju zahtjeva. Ta ga je braniteljica
zastupala na suenju te isto tako uloila albu na osudu, istoga dana kada je presuda
proglaena, Vrhovnom sudu. Vrhovni sud odbacio je albu. Sud je uzeo u obzir injenicu da
je podnositelj zahtjeva pokuao voditi vlastitu obranu tijekom razdoblja kada ga prvi branitelj
po slubenoj dunosti nije kontaktirao. to se tie druge braniteljice, Sud je uzeo u obzir
injenicu da je njeno imenovanje samo tri dana prije suenja znailo da nije imala dovoljno
vremena prouiti cijelu dokumentaciju o sluaju i posjetiti svog klijenta u zatvoru. Sud je
smatrao da je dolo do propusta u jamenju uinkovitog pravnog zastupanja, ime je
prekren lanak 6. stavak 3. toka (c).
U predmetu Czekalla protiv Portugala (2002.) podnositelj zahtjeva, njemaki dravljanin,
bio je uhien zbog trgovanja drogom. U ranoj fazi postupka, za podnositelja zahtjeva bio je
imenovan branitelj po slubenoj dunosti. Nova je braniteljica imenovana, na zahtjev
podnositelja, tijekom suenja. Nakon to je podnositelj zahtjeva bio osuen, njegova je
braniteljica podnijela albu Vrhovnom sudu. Vrhovni je sud odbio albu s obrazloenjem da
braniteljica nije ukljuila nikakve druge potrebne podneske, ve se samo pozvala na krenja
brojnih zakona. Sud je utvrdio da se u ovom sluaju radi o krenju lanka 6. stavka 3. toke
(c), jer je nemarno ponaanje braniteljice time to nije ispunila formalne zahtjeve za albu
dovelo do toga da je njenom branjeniku bila uskraena mogunost albe, to je posebno
vano u konteksu ozbiljnosti kaznenih djela za koja je bio tereen i injenice da je bio
stranac.
U predmetu Sannino protiv Italije, Sud je razmatrao propust domaih sudova da poprave
oigledne manjkavosti u obrani. Branitelj kojega je odredio sud bio je obavijeten o datumu
rasprave, ali ni on ni podnositelj zahtjeva nisu bili obavijeteni da je branitelj bio imenovan
kako bi zastupao optuenog. Branitelj se nije pojavio na raspravama i sud je naloio da ga
zamijeni drugi dodijeljeni branitelj na svakoj raspravi. Kao rezultat toga svjedoci sa popisa
podnositelja zahtjeva nisu bili pozvani i nikada nisu bili ispitani. Sud je takoer smatrao da
propust podnositelja zahtjeva da skrene panju suda na problem u njegovoj obrani nije sam
po sebi oslobodio sud od obveze da osigura da je uinkovito pravno zastupanje za
optuenog. Budui da su manjkavosti obrane u tom predmetu bile oigledne, sud je trebao
intervenirati te je propustom da poduzme korake kako bi osigurao za optuenog uinkovito
zastupanje i obranu prekrio lanak 6. stavak 3. toku (c).268
Treba meutim naglasiti da se samo manjkavosti u pravnom zastupanju koje se mogu
pripisati dravnim vlastima moe smatrati krenjem lanka 6. stavka 3. toke (c). U predmetu
Tripodi protiv Italije (1994.) branitelj podnositelja zahtjeva bio je bolestan i nije mogao
prisustvovati raspravi pred Kasacijskim sudom, koji je odbacio njegov zahtjev za odlaganje i
donio odluku u njegovoj odsutnosti, na temelju pismenih podnesaka. Budui da odvjetnik nije
uinio dovoljno kako bi osigurao da ga netko zamijeni na dan rasprave, Sud je zakljuio da
nije prekrena gore navedena odredba.
Pod kojim uvjetima domai zakon osigurava besplatnu pravnu pomo osobama protiv koje
se tereti za kaznena djela?
Koja su mogua ogranienja u pristupu odvjetniku dozvoljena domaim zakonom?
Koja su mogua ogranienja u komunikaciji s odvjetnikom u fazi prije poetka suenja?
Koji se koraci obino poduzimaju u domaoj praksi da bi se osiguralo da optueni ima
uinkovitu pravnu pomo?
5.4 Pravo na ispitivanje svjedoka - lanak 6. stavak 3. toka (d)
Rije svjedok u lanku 6. stavku 3. toki (d) ima autonomno znaenje i nije ogranena
samo na osobe koje svjedoe na suenju. Ona ukljuuje sve one koji daju izjave koje su ili
proitane tijekom suenja, ili na neki drugi nain predoene i uzete u obzir269. To isto tako
ukljuuje i iskaze suoptuenika, kada oni u konkretnoj mjeri slue kao temelj za optubu i
268
269

Sannino protiv Italije (2006.).

Kostowski protiv Nizozemske (1989.).

66

time pripadaju u dokaze tuiteljstva270. Svjedoci, za razliku od sudova, ne moraju prema

lanku 6. biti neovisni ili nepristrani. Strunjaci se stoga takoer smatraju svjedocima u
smislu lanka 6. stavka 3. toke (d), ukoliko se ne radi o strunjacima koje je odredio sud i
koji imaju odreene povlastice u postupku, u kojem sluaju moraju zadovoljiti odreene
uvjete neutralnosti (vidi predmete Boenish i Brandstetter opisane gore, poglavlje 3.3.2.).
lanak 6. stavak 3. toka (d) jami pravo na prisutnost i ispitivanje svjedoka obrane te pravo
da se ispitaju ili daju ispitati svjedoci od strane optube. Ta odredba mora se razmatrati kako
u kontekstu akuzatornog sustava tamo gdje su stranke, a pod nadzorom suda, ovlatene
da odlue koje svjedoke ele pozvati tako i u kontekstu inkvizitornog sustava - gdje sud
sam odluuje koje svjedoke eli sasluati. U prvom sustavu, svjedoke ispituju i unakrsno
ispituju stranke ili njihovi zastupnici, premda sudac moe postaviti dodatna pitanja, dok u
drugom sustavu svjedoke u pravilu ispituje sud. Kao to je prethodno navedeno, oba su
sustava u naelu u skladu s Konvencijom, ali Sud isto tako mora uzeti u obzir domae
specifine okolnosti u tom smislu kako bi utvrdio je li postupak kao cjelina zadovoljio zahtjeve
lanka 6. stavka 3. toke (d) zajedno s lankom 6. tokom 1.
5.4.1. Pravo na pozivanje svjedoka obrane
lanak 6. stavak 3. toka (d) ne zahtijeva prisutnost i ispitivanje svakog svjedoka kojeg
obrana eli pozvati. Osnovni cilj lanka 6. stavka 3. toke (d), budui da rijei da se osigura
prisutnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optube znae
potpunu jednakost oruja s obzirom na ispitivanje svjedoka. Domai zakon moe odrediti
propisati uvjete za prihvaanje svjedoka i, osobito, nadlene sudske vlasti mogu na propisan
nain odbiti dozvoliti pozivanje svjedoka ako se ini da njegovo svjedoenje nee biti
relevantno271.
U predmetu Vidal protiv Belgije (1992.) podnositelj zahtjeva bio je upravitelj zatovra koji je
bio optuen da je dobavio oruje jednom od zatvorenika kako bi mu pomogao u bijegu.
Zatvorenik je naknadno uhvaen, a u njegovom je depu prilikom uhienja pronaena
zadunica. Podnositelju zahtjeva sudilo se zajedno sa zatvorenikom. Sudsko vijee
saslualo je etiri svjedoka koje je pozvao podnositelj zahtjeva, koji su posvjedoili da
podnositelj zahtjeva nije dobavio oruje. Bio je osloboen optube, a zatvorenik je bio
osuen. U albenom postupku, albeni je sud osudio podnositelja zahtjeva, zasnivajui svoju
odluku na izjavi koju je dao zatvorenik i pronaenoj zadunici. Podnositelj zahtjeva zatraio
je od albenog suda da pozove etiri svjedoka. albeni je sud to odbio, zapravo, nije pozvao
nijednog svjedoka. Sud je primijetio da kada je albeni sud zamijenio odluku prethodne
sudske instance svojom, nije imao nikakvih novih dokaza pred sobom, osim usmenih izjava
podnositelja zahtjeva i njegova suoptuenika. albenii sud je stoga temeljio svoju odluku na
dokazima u sudskom spisu. Sud je takoer primijetio da albeni sud nije uope ispitao
zahtjev podnositelja da budu pozvani svjedoci. Sud je smatrao da to nije bilo u suprotnosti s
pojmom pravinosti u smislu lanku 6.
U predmetu Solakov protiv Bive Jugoslavenske Republike Makedonije (2001.)
podnositelj zahtjeva, osumnjien za krijumarenje droge, alio se da mu nije bilo omogueno
pozvati dva svjedoka obrane. Sud je primijetio da je podnositelj zahtjeva imao priliku zatraiti
privoenje tih svjedoka tijekom preliminarne istrage i kasnije tijekom suenja. Meutim,
podnositelj zahtjeva nije zahtijevao njihovu prisutnost u bilo kojoj od ovih faza, ve je to
zatraio tek u kasnoj fazi suenja. Sud je takoer primijetio da su adrese osoba koje je elio
da budu dovedene kao svjedoci bile nepoznate, zbog ega je bilo vrlo teko dovesti ih na
suenje. Sud je zakljuio da prava na obranu prema lanku 6stavku 3. toki (d) nisu bila
ograniena u tolikoj mjeri da mu nije omogueno pravino suenje u smislu lanka 6. stavka
1. i stavka 3. toke (d).
U predmetu Perna protiv Italije [Veliko vijee] (2003.) podnositelj zahtjeva bio je novinar
optuen za klevetu protiv jednog vieg javnog tuitelja, kojeg je podnositelj zahtjeva optuio
za neprimjerene politike veze. Podnositelj zahtjeva zatraio je dozvolu da dva novinska
lanka budu prihvaena kao dokazni materijal te da se od javnog tuitelja zatrai da da
izjavu kao svjedok. U albenom postupku je ponovio svoje zahtjeve te zatraio da budu
pozvana dva svjedoka. Tvrdio je inter alia da e ti svjedoci potkrijepiti tezu o neprimjerenim
politikim vezama spomenutog tuitelja. Sud je primijetio da su se domai sudovi podrobno
pozabavili tim pitanjima te da stoga ne treba dovoditi u pitanje njihovu ocjenu da nisu bili

270
271

Luca protiv Italije (2001.).

Vidal protiv Belgije (1992.).

67

potrebni nikakvi dodatni dokazi da bi bila donesena odluka o meritumu sluaja. Stoga se nije
radilo okrenju lanka 6. stavka 1. zajedno s lankom 6. stavkom 3. tokom (d).
S gledita doktrine etvrtog stupnja,nacionalnim su sudovi duni odluiti je li potrebno ili
korisno pozvati svjedoka na suenje, i, pod uvjetom da se potuje naelo jednakosti, Sud
moe zakljuiti da se radi o krenju samo u izvanrednim okolnostima272. Domai sud moe
odbiti sasluati svjedoka iz razloga to bi njegova izjava bila irelevantna, a ak i kada je
dokaz relevantan, sud ispunjava svoje obveze ukoliko poduzme sve potrebne korake kako bi
pokuao osigurati pojavljivanje svjedoka273. Sud je meutim, zakljuio da se radi o krenju
lanka 6. stavka 3. toke (d) tamo gdje je domai sud odobrio zahtjev za ispitivanjem
svjedoka, a kasnije ga povukao bez ikakvog obrazloenja274.
Osoba koja se poziva na povredu lanka 6. stavka 3. toke (d) koja proistjee iz
nemogunosti da se pozove odreeni svjedok mora stoga ne samo dokazati da nije mogla
pozvati odreenog svjedoka, ve i da je sasluanje svjedoka bilo apsolutno nuno kako bi se
utvrdila istina te da je nesasluavanje svjedoka prejudiciralo prava na obranu i pravinost
postupka u cjelini275.
5.4.2. Pravo optuenog da ispituje ili dade ispitati svjedoke optube
Pravo na pravinu raspravu obino zahtijeva da svi dokazi moraju biti predoeni u prisutnosti
optuenog kako bi ih on mogao osporiti u akuzatornom postupku. Meutim, to ne znai da
osoba koja je dala izjavu mora prisustvovati suenju. Takve izjave mogu biti koritene na
suenju, u okolnostima u kojima su prava obrane bila u potpunosti zatiena u fazi prije
poetka suenja. Za to je nuno da optueni ima odgovarajuu priliku postavljati pitanja
svjedoku i osporiti njegove dokaze i vjerodostojnost. Takvu priliku moe dobiti ili u vrijeme
kada je osoba o kojoj je rije dala svoju izjavu, ili u nekoj drugoj fazi276.
U predmetu Isgro protiv Italije (1991.) po primitku informacija koje je dao izvjesni D., policija
je uhitila podnositelja zahtjeva. Identitet osobe D. bio je poznat podnositelju zahtjeva, a
tijekom istrage rekao je vlastima da poznaje osobu D. Istrani sudac suoio je podnositelja
zahtjeva s osobom D., premda podnositeljev odvjetnik nije bio prisutan. I osoba D. i
podnositelj zahtjeva mogli su iznijeti svoju verziju dogaaja u meusobnoj prisutnosti i obratiti
se jedan drugome. Kasnije su dravne vlasti pokuale, ali nisu uspjele pronai osobu D. kako
bi se pojavila kao svjedok na suenju ili u albenom postupku. Zapisnici iz razgovora s
osobom D. i sa njegovog suoavanja bili su upotrebljeni kao dokaz na suenju. Podnositelj
zahtjeva bio je osuen. alio se na uporabu izjava osobe D. kao dokaza. Sud je ustvrdio da
su istrani sud i podnositelj zahtjeva ispitivali osobu D. nekoliko puta u u fazi prije poetka
suenja. To je podnositelju zahtjeva dalo mogunost da istranom sucu prui sve informacije
koje su mogle baciti sumnju na vjerodostojnost svjedoka. injenica da odvjetnik podnositelja
zahtjeva nije bio prisutan kod suoavanja nije bila problematina, budui da je podnositelj
zahtjeva sam imao priliku postavljati pitanja osobi D. Na suenju i u albenom postupku
izjave osobe D inile su dio dokaza, ali nisu bile jedini ili glavni temelj za osudu podnositelja
zahtjeva. Sud je zakljuio da nemogunost pronalaenja osobe D. nije bila dovoljna da bi
podnositelja zahtjeva liila pravinog suenja te da uporaba dokaza koje je osoba D. dala
prije suenja u svrhu podupiranja osude podnositelja zathjeva nije predstavljala krenje
lanka 6. stavka 1. zajedno s lankom 6. stavkom 3. tokom (d).
U prethodno spomenutom sluaju Solakov, u kojem se radilo o navodnoj trgovini drogom
izmeu Makedonije i SAD-a, istrani sudac otputovao je u SAD kako bi sasluao svjedoke
optube. Prvi odvjetnik podnositelja zahtjeva bio je prisutan na tim sasluanjima i mogao je
postavljati pitanja svjedocima. Ti svjedoci nisu bili pozvani na suenje, iako su njihove izjave
koritene kao dokaz. Podnositelj zahtjeva alio se da su time prekrena njegova prava
prema lanku 6. stavku 3. toki (d). Sud je uoio da nije bilo nikakvih naznaka da su bilo
podnositelj zahtjeva bilo njegov drugi branitelj namjeravali prisustvovati sasluanjima u SADu, ili da im je bila uskraena mogunost prisustvovanja. Zakljueno je prema tome da nije
bilo krenja lanka 6. stavka 3. toke (d) po toj osnovi.
Premda lanak 6. ne spominje izriito uzimanje interesa svjedoka u obzir, njihovi ivoti mogu
biti ugroeni zbog same injenice da svjedoe u kaznenom postupku. Sukladno tome,
njihova prava su zatiena drugim lancima Konvencije (npr. lancima 2. i 3.). Drave
272

Vidi gore navedene predmete Vidal i Bricmont.

Thomas protiv Ujedinjene Kraljevine (2005.).
274
Popov protiv Rusije (2006.).
275
Vidi gore navedne odluke u predmetima Krempovskij i Butkevicius.
276
Unterpertinger protiv Austrije (1986.).
273

68

ugovarateljice imaju obvezu organizirati kaznene postupke na takav nain da interesi

svjedoka, ukljuujui rtve, ne budu neopravdano ugroeni277. Drave stoga moraju odravati
ravnoteu, odvagujui interese optuenih naspram interesa svjedoka protiv njih.
U sluaju Kostovski protiv Nizozemske (1989.) jedan svjedok koji je elio ostati anoniman
dao je izjavu policiji. Svjedok je prisustvovao sudskoj istrazi i svjedoio u odsutnosti
optuenog, njegovog branitelj i tuitelja. ak ni istrani sudac nije smio znati identitet
svjedoka. Podnositelju zahtjeva poslan je primjerak prijepisa iskaza svjedoka te je bio
pozvan da dostavi pitanja istranom sucu. Drugi je istrani sudac odrao sasluanje, tijekom
kojeg je svjedoku postavio pitanja podnositelja zahtjeva. Ni podnositelju zahtjeva, ni
njegovom branitelju nije bilo dozvoljeno prisustvovati sasluanju. Izjave koje je iznio ovaj
svjedok kao i izjave drugog svjedoka koji se nije pojavio pred istranim sucem bile su na
suenju upotrijebljene kao dokaz. Presuda kojom je podnositelj zahtjeva proglaen krivim
temeljila se u presudnoj mjeri na dokazima koje su dali anonimni svjedoci. Zakljuivi da se
radilo o krenju lanka 6. stavka 3. toke (d), Sud se pozvao na injenicu da je obrana bila
stavljena u vrlo nepovoljan poloaj zbog nemogunosti da ospori pouzdanost anonimnih
svjedoenja, kao i na injenicu da identitet tajnih svjedoka nije bio poznat ni samim
sudovima. Zakljueno je da osuda temeljena iskljuivo na svjedoenju dvaju anonimnih
svjedoka, od kojih je samo jednog ispitao istrani sudac, a domai sud nije odvagnuo i
razmotrio razloge prihvaanja tog svjedoenja, predstavlja krenje lanka 6. stavka 3. toke
(d)278.
Pored pruanja optuenom mogunosti postavljanja pitanja anonimnim svjedocima i
osporavanja njihove vjerodostojnosti, Sud je u predmetu Doorson protiv Nizozemske
zakljuio da su potrebne i druge mjere predostronosti. Prvo, presuda kojom se optueni
proglaava krivim ne se smije u potpunosti, ili u presudnoj mjeri temeljiti na anonimnim
izjavama. Drugo, s izjavama dobivenim od anonimnih svjedoka mora se na sudu postupati
vrlo oprezno. U ovom sluaju, tijekom albenog postupka branitelj podnositelja zahtjeva bio
je prisutan dok je tajne svjedoke ispitivala istrana sutkinja te im je imao priliku i sam
postaviti pitanja. Istrana sutkinja je zatim sastavila cijelo izvjee za albeni sud,
objanjavajui svoje razloge za uvjerenje da su anonimni svjedoci pouzdani. Sud je zakljuio
da su potekoe uzrokovane obrani u tom sluaju imale primjerenu protuteu u postupcima
koje je slijedila istrana sutkinja. Nije dakle bilo krenja lanka 6. stavka 3. toke (d).
U predmetima Ludi protiv vicarske (1992.) i Van Mechelen i drugi protiv Nizozemske
(1997.) Sud je zakljuio da se radi o krenju lanka 6. stavka 3. toke (d) s obzirom na
injenicu da se presuda kojom su podnositelji zahtjeva bili proglaeni krivima u presudnoj
mjeri temeljila na anonimnim svjedoenjima policijskih slubenika. Sud je naveo da u takvim
sluajevima u uobiajenim okolnostima policijski slubenici ne bi smjeli zahtijevati
anonimnost u kaznenom postupku. Sud je izjavio da premda interesi policijskih slubenika i
njihovih obitelji zahtijevaju zatitu, postoje jasne razlike izmeu policije i obinih svjedoka.
Policija ima opu dunost poslunosti dravi. Njihove dunosti u pravilu obuhvaaju i
svjedoenje na sudu, u javnoj raspravi. Sud je stoga ustvrdio da anonimnost policijskih
slubenika u kaznenom postupku moe biti doputena samo u izvanrednim okolnostima. Na
primjer, moda je slubenik koji radi kao tajni agent u posebnoj opasnosti i potrebna mu je
zatita, ili mora zadrati anonimnost kako bi bio koristan kao tajni agent u buduim
istragama. Meutim, takva ogranienja prava obrane, kao i kada je rije o svim ostalim
anonimnim svjedocima, mora imati protuteu u postupcima koji e omoguiti obrani da
postavlja pitanja svjedocima i ospori njihovo svjedoenje i vjerodostojnost.
U predmetu Sapunarescu protiv Njemake (2006.), meutim, Sud je zakljuio da nije dolo
do krenja lanka 6. stavka 3. toke (d), usprkos injenici da policijski dounik koji je bio
glavni svjedok optube nikad nije bio osobno ispitan. U tom sluaju podnositelj zahtjeva bio
je optuen za trgovovanje drogom, a Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo je dati dozvolu
policijskom douniku da svjedoi iz straha od odmazde dilera droge. Samo je pismenim
putem odgovorio na pitanja podnositelja zahtjeva koja su mu bila prenesena preko njegovog
nadglednika iz policije, a nadglednik je takoer bio ispitan na sudu. Zakljuivi da se ne radi
o krenju prava na pravino suenje, Sud je obrazloio da premda je dounik bio glavni
svjedok optube, presuda kojom je podnositelj zahtjeva bio proglaen krivim nije bila
temeljena u presudnoj mjeri na njegovim izjavama, ve i na priznanju podnositelja zahtjeva i
priznanjima njegovih suoptuenika. Domai sudovi takoer su oprezno postupali s pismenim
277
278

Doorson protiv Nizozemske (1996.).

Krasniki protiv eke (2006.).

69

svjedoenjem koje je dao dounik i ispitali policijskog slubenika koji ga ja nadgledao kako bi
utvrdili njegovu vjerodostojnost.
U kaznenim postupcima u kojima se radilo o optubama za seksualno zlostavljanje, naroito
u sluajevima u kojima je rtva dijete, Sud je smatrao da odreene mjere mogu biti poduzete
kako bi se zatitila rtva, pod uvjetom da se takve mjere budu popraene primjerenim i
uinkovitim ostvarivanjem prava na obranu. Tako je u sluaju S.N. protiv vedske (2002.)
Sud zakljuio da nije dolo do krenja lanka 6. stavka 3. toke (d) u presudi kojom je
kolska nastavnica bila proglaena krivom za seksualno zlostavljanje desetogodinjeg
uenika. Glavni dokaz zloina bio je razgovor snimljen na video vrpci koji je s djeakom
vodio posebno obueni policajac. Prema domaem zakonu, u takvim sluajevima djecu se
rijetko poziva da svjedoe na sudu zbog traumatizirajueg uinka kojeg bi to moglo imati na
njih. Sud je zakljuio da je u smislu lanka 6. bilo dovoljno to to je branitelj podnositeljice
zahtjeva mogao prisustvovati razgovoru s djetetom ili to je mogao dostaviti policijskom
slubeniku pitanja koja je obrana eljela postaviti djeaku.
5.5. Besplatna pomo tumaa lanak 6. stavak 3. toka (e)
U smislu lanka 6. stavka 3. toke (e) optueni ima pravo na besplatnu pomo tumaa ako
ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu. Ukoliko optueni moe primjereno
razumijeti i govoriti jezik koji se upotrebljava na sudu, nema pravo na pomo tumaa koji bi
mu omoguio da svoju obranu vodi na nekom drugom jeziku. Smatra se da u naelu
nemogunost razumijevanja ili govorenja koja proizlazi iz fizike onesposobljenosti (kao to
su gluhost ili nijemost) mogu predstavljati nemogunost razumijevanja ili govorenja jezika
upotrebljavanog na sudu u smislu lanka 6. stavka 3. toke (d) te samim time biti temelj za
ostvarivanje prava besplatnu pomo odgovarajueg tumaa. Razina razumijevanja ili
sposobnosti govorenja iz koje proizlazi pravo na besplatnu pomo mora biti injenina i
odreenog stupnja te e imati utjecaja bearing na stupanj pomoi koja je potrebna.
Openito, meutim, optueni mora biti u poloaju gdje, bilo svojim sposobnostima ili uz
pomo tumaa, moe razumijeti i sudjelovati u postupku u mjeri koja mu osigurava pravino
suenje.
Pravo optuenog na besplatnu pomo tumaa je apsolutno. Rije besplatna znai ne samo
da bi ta usluga trebala biti besplatna za optuenog tijekom suenja, ve i da domae vlasti
ne smiju traiti od optuenog naknadu trokova po zavretku kaznenog postupka279. lanak
6. stavak 3. toka (e) podrazumijeva i prijevod nekih materijala, ali ne cjelokupne relevantne
dokumentacije. On obuhvaa prijevod ili tumaenje svih dokumenata ili izjava u postupku
pokrenutom protiv optuenog za koje je nuno da razumije ili da ima na jeziku suda kako bi
se ostvarilo njegovo pravo na pravino suenje. Meutim, to ne znai da mora postojati
pisani prijevod cjelokupnog pisanog dokaznog materijala ili slubenih dokumenata koji se
koriste u postupku280. Smatra se da tuma moe pruiti pomo kako bi omoguio tueniku da
razumije postupak koji se vodi protiv njega i da se obrani. Zadatak je sudskog vijea da
osigura da odsutnost tumaa nee prejudicirati potpunu ukljuenost optuenika u pitanjima
koje su od kljune vanosti za njega.
U predmetu Cuscani protiv Ujedinjene Kraljevine (2002.) podnositelj zahtjeva vodio je
talijanski restoran u Engleskoj. Bio je optuen i osuen za nekoliko poreznih prekraja.
Tijekom niza preliminarnih sasluanja, njegov branitelj nijednom nije naznaio da
podnositelju zahtjeva treba tuma. Meutim, na suenju je branitelj tvrdio da je njegov klijent
imao poprilinih potekoa s razumijevanjem engleskog jezika te da on sam ima potekoa u
komuniciranju sa svojim klijentom. Sud je odloio nastavak postupka kako bi omoguio
pristutnost tumaa. Meutim, tuma se nije pojavio kada je suenje nastavljeno. Branitelj
podnositelja zahtjeva predloio je da bi brat mogao pomoi gdje je to potrebno. Podnositelj
zahtjeva izjasnio se krivim i bio je osuen na zatvorsku kaznu. Sud je ustvrdio da je sudac u
postupku bio upozoren na potekoe podnositelja zahtjeva. Provjera potreba podnositelja
zahtjeva za tumaenjem bila je pitanje o kojem je sudac trebao odluiti posavjetovavi se s
podnositeljem zahtjeva. To je naroito bilo tako u svjetlu injenice da je odvjetnik ukazao na
potekoe koje je imao u komuniciranju sa svojim klijentom. Sud je istaknuo relevantnost
kazne koja je prijetila podnositelju zahtjeva. Sukladno tome, smatrao je da je stoga sudac bio
duan uvjeriti se da odsutnost tumaa na relevantnoj raspravi nee prejudicirati punu
ukljuenost podnositelja zahtjeva u neemu to je za njega od kljune vanosti. Sud je
279
280

Luedicke, Belkacem i Koc protiv Njemake (1978.).

Kamasinski protiv Austrije (1989.).

70

zakljuio da to u ovom sluaju nije bilo uinjeno. Stoga je zakljuak bio da se radilo o krenju
lanka 6. stavka 3. toke (e).
Obveza mjerodavnih vlasti koja proistjee iz lanka 6. stavka 3. toke (e) ne svodi se samo
na imenovanje tumaa, ve se moe proiriti i do provoenja odreenog stupnja nadzora
nad naknadnom adekvatnou tumaenja, ukoliko su upozorene na potrebu da to uine 281.
To moe ukljuivati, primjerice, zamjenu tumaa koji neadekvatno prevodi.

6. POZIVANJE NA SUDSKU PRAKSU

6.1. Odluke o doputenosti
Agee protiv Ujedinjene Kraljevine 17.12.1976. (poglavlje 2.3.3)
Allen protiv Ujedinjene Kraljevine 10.9.2002. (3.3.4)
Antoine protiv Ujedinjene Kraljevine 13.5.2003. (2.4)
Arrigo i Vella protiv Malte 10.5.2005. (4)
Bonzi protiv vicarske (5.2.2)
Butkevicius protiv Litve 28.11.2000. (1.1; 3.3.4; 5.4.1)
Cherepkov protiv Rusije 25.1.2000. (2.2.3)
Clarke protiv Ujedinjene Kraljevine 25.8.2005. (3.2.2)
C.R.R. Scheper protiv Nizozemske 5.4.2005. (5.4.1)
Daktaras protiv Litve 11.1.2000. (3.3.2)
Ensslin i drugi protiv Njemake 8.7.1978. (5.3.1)
Franz Fischer protiv Austrije 6.5.2003. (2.4)
Ganusauskas protiv Litve 7.9.1999. (2.4)
H. protiv Ujedinjene Kraljevine (br. 11559/85) 1985. (3.1.1)
Jankauskas protiv Litve 16.12.2003. (3.1.1)
Jodko protiv Litve 7.9.1999. (3.1.1; 3.3.5)
Kaplan protiv Ujedinjene Kraljevine 14.12.1978. (2.3.3)
Krempovskij protiv Litve 20.4.1999. (5.2; 5.3.1; 5.4.1)
Kurup protiv Danske (5.2.2)
Lasmane protiv Latvije 6.6.2002. (2.2.3)
Latimer protiv Ujedinjene Kraljevine 31.5.2005. (5.3.2)
Loiseau protiv Francuske 18.11.2003. (2.2.3)
M. protiv Njemake (10059/82) 5.7.1984. (2.3.3)
MPP Golub protiv Ukrajine 18.10.2005. (3.1.1)
Nunes Diaz protiv Portugala 10.4.2003.(3.3.3)
Pitkevich protiv Rusije 8.2.2001. (2.2.3)
Richard-Dubarry protiv Francuske 7.10.2003. (2.2.3)
S. protiv Njemake (10365/83) 5.7.1984. (2.3.3)
Salaman protiv Ujedinjene Kraljevine 15.6.2000. (3.2.3)
Saraiva de Carvalho protiv Portugala 1991. (2.3.3)
Sarl du Parc dActivites de Blotzheim i SCI Haselaecker protiv Francuske 18.3.2003. (2.2.2;
2.2.3)
Shestakov protiv Rusije 18.6.2002. (3.1.2)
Schreiber i Boetsch protiv Francuske 11.12.2003. (2.2.3; 3.1.1)
Sidabras i Dziautas protiv Litve 1.7.2003. (2.2.3; 2.3.3)
Stow i Gai protiv Portugala 4.10.2005. (3.2.3)
Thomas protiv Ujedinjene Kraljevine 10.5.2005. (5.4.1)
Tumilovich protiv Rusije 22.6.1999. (2.4)
Vaivada i Vaivada protiv Litve 24.11.2005. (3.4.3)
Valasinas protiv Litve 16.3.2000. (2.4)
281

Vidi gore navedeni predmet Kamasinski.

71

Webb protiv Ujedinjene Kraljevine, 2.7.1997. (3.1.1)

X. protiv Austrije (br. 606/59) 19.9.1961. (2.4)
X. protiv Austrije (br. 1237/61) 19.9.1962. (2.4)
X. protiv Austrije (br. 7034/75) 12.10.1977. (2.4)
X. protiv Belgije (br. 8249/78). 1980. (2.3.3)
X. protiv Ujedinjene Kraljevine (br. 8496/79) 8.10.1980. (2.3.3)
X. protiv Ujedinjene Kraljevine (br. 8575/79) 14.12.1979. (2.4)
Zdanoka protiv Latvije 6.3.2003. (2.2.3)
Zamir protiv Ujedinjene Kraljevine 13.7.1982. (2.3.3)
Zhelezov protiv Rusije 23.4.2002. (5.3.2)
6.2. Presude
A. protiv Ujedinjene Kraljevine 17.12.2002. (3.1.1)
Adolf protiv Austrije 26.3.1982. (4)
Aerts protiv Belgije 30.7.1998. (poglavlje 2.2.3)
Agosi protiv Ujedinjene Kraljevine 24.10.1986. (4)
Airey protiv Irske 9.10.1979. (3.1.1)
Al-Adsani protiv Ujedinjene Kraljevine 21.11.2001. (2.2.3; 3.1.1)
Albert i Le Compte protiv Belgije 10.2.1983. (3.1.1; 5.2.1)
Allan protiv Ujedinjene Kraljevine 17.7.2003. (3.3.4)
Allan Jacobsson protiv vedske (br. 2) 19.2.1998. (3.3.3)
Allenet de Ribemont protiv Francuske 10.2.1995. (4)
Artico protiv Italije 13.5.1980. (5.3.3)
Ashingdane protiv Ujedinjene Kraljevine 28.5.1985. (3.1.1)
Assanidze protiv Gruzije 8.4.2004. (3.1.2)
Axen protiv Njemake 8.12.1983. (3.3.3)
B. protiv Austrije 28.3.1990. (3.4.4)
Baggetta protiv Italije 25.6.1987. (3.4)
Balmer-Schafroth i drugi protiv vicarske 26.8.1997. (2.2.2)
Baraona protiv Portugala 8.7.1987.(2.2.3; 3.4.4)
Barber, Messegu i Jabardo protiv panjolske 6.12.1988. (3.3.1; 3.3.4)
Beckles protiv Ujedinjene Kraljevine 8.10.2002. (3.3.4)
Berlinski protiv Poljske 20.6.2002. (5.3.1)
Bernard protiv Francuske 23.4.1998. (1.1)
Belilos protiv vicarske 29.4.1988. (3.2.1; 3.2.2)
Benthem protiv Nizozemske 20.10.1985. (2.2.1; 2.2.2; 2.2.3; 3.1.1; 3.2.1)
Bertuzzi protiv Francuske 13.2.2003. (3.1.1)
Bohmer protiv Njemake 3.10.2002. (4)
Boenisch protiv Austrije 6.5.1985. (3.3.2; 5.4)
Borgers protiv Belgije 30,10.1991. (3.3.2)
Bottazzi protiv Italije 28.7.1999. (3.4)
Brandstetter protiv Austrije 28.8.1991. (3.3.1; 3.3.2; 5.4)
Brennan protiv Ujedinjene Kraljevine 16.10.2002. (5.3.3)
Bricmont protiv Belgije 7.7.1989. (3.3.1; 5.2.2; 5.4.1)
Brozicek protiv Italije 19.12.1989. (5.1.3)
Brumarescu protiv Rumunjske 28.10.1999. (3.1.2)
Burdov protiv Rusije 7.5.2002. (3.1.2)
Buchholz protiv Njemake 6.5.1981. (3.4.2)
Butkevicius protiv Litve 26.3.2002. (3.3.4; 4)
Buzescu protiv Rumunjske 24.5.2005. (3.2)
Campbell i Fell protiv Ujedinjene Kraljevine 28.6.1984. (2.3.3; 3.1.1; 3.2.2; 5.1.1; 5.2.1;
5.3.1)
Capuano protiv Italij, 25.6.1987. (3.4)
Chahal protiv Ujedinjene Kraljevine, 15.11.1996. (3.3.1)
Chevrol protiv Francuske 13.2.2003. (2.2.1, 3.1.1)
Chichlian i Ekindjian protiv Francuske 29.11.1989. (5.1.2)
Colozza protiv Italije 12.2.1995. (3.3.3)
Condron i Condron protiv Ujedinjene Kraljevine 2.5.2000. (3.3.4)
72

Cooper protiv Ujedinjene Kraljevine 16.2.2003. (3.2.2)

Cordova protiv Italije 30.1.2003. (3.1.1)
Cuscani protiv Ujedinjene Kraljevine 24.9.2002. (5.5)
Czekalla protiv Portugala 10.10.2002.(5.3.3)
Daktaras protiv Litve 10.10.2000. (3.2.3; 4)
Dallos protiv Maarske 1.3.2001. (5.1.1)
Daud protiv Portugala 21.4.1998. (5.3.3)
De Cubber protiv Belgije 26.10.1984. (3.2.3)
Delcourt protiv Belgije 7.1.1970. (2.4)
Demicoli protiv Malte 27.8.1991. (2.3.1; 2.3.2)
Deumeland protiv Njemake 29.5.1986. (2.2.3; 2.4)
Deweer protiv Belgije 27.2.1979. (3.1.1)
De Wilde, Ooms and Versyp protiv Belgije 18.6.1971. (3.2.1)
Diennet protiv Francuske 26.9.1995. (3.3.3)
Doorson protiv Nizozemske 23.6.1996. (5.4.2)
Dowsett protiv Ujedinjene Kraljevine 24.6.2003. (3.3.1; 5.2.2)
Eckle protiv Njemake 15.7.1982. (2.4; 3.4.2)
Edwards protiv Ujedinjene Kraljevine 16.12.1992. (3.3.1)
Edwards i Lewis protiv Ujedinjene Kraljevine 27.10.2004. (3.3.1; 3.3.4)
Ekbatani protiv vedske 26.5.1988. (2.4; 3.3.3)
Engel i drugi protiv Nizozemske 8.6.1976. (2.3; 2.3.1; 2.3.3; 3.2.1; 5.3.1)
Erkner i Hofauer protiv Austrije 23.4.1987. (2.2.3)
Ettl protiv Austrije 23.4.1987. (3.2.1)
Ezeh i Connors protiv Ujedinjene Kraljevine 9.10.2003. (2.3; 2.3.3; 5.3.1)
Fadeyeva protiv Rusije 9.6.2005. (3.1.1)
Fayed protiv Ujedinjene Kraljevine 21.9.1994. (2.2.2)
Fejde protiv vedske 29.10.1991. (2.4)
Feldbrugge protiv Nizozemske 29.5.1986. (2.2.3)
Fogarty protiv Ujedinjene Kraljevine 21.11.2001. (3.1.1)
Foti protiv Italije 10.12.1982. (2.4)
Foucher protiv Francuske 18.3.1997. (3.3.2)
Fredin protiv vedske 18.2.1991. (2.2.3)
Funke protiv Francuske, 25.2.1993. (3.3.4)
Ganci protiv Italije 30.10.2003. (2.2.3; 3.1.1)
Garcia Ruiz protiv panjolske 21.1.1999. (3.3.5)
G.B. protiv Francuske 2.10.2001. (5.2.1; 5.2.2)
Gea Catalan protiv panjolske 10.2.1995. (5.1.1)
Georgiadis protiv Grke 29.5.1997. (2.2.1; 2.2.3)
Georgios Papageorgiou protiv Grke 9.5.2003. (3.3.1)
Gillow protiv Ujedinjene Kraljevine 24.11.1986. (2.2.3; 3.2.3)
Goc protiv Turske [Veliko vijee] 11.7.2002. (2.2.3; 3.3.3)
Golder protiv Ujedinjene Kraljevine 21.2.1975. (3.1.1; 3.4.2)
Granger protiv Ujedinjene Kraljevine 28.3.1990. (3.1.1; 5.3.1)
Guincho protiv Portugala 10.7.1984. (3.4.3; 3.4.4)
Gutfreund protiv Francuske 12.6.2003. (2.2.1)
Guzzardi protiv Italije 6.11.1980. (2.3.3)
H. protiv Belgije 30.11.1987. (2.2.1; 2.2.3; 3.2.1; 3.3.2)
H. protiv Francuske 24.10.1989. (3.4)
H. protiv Ujedinjene Kraljevine 8.7.198.7 (3.4.1; 3.4.3; 3.4.4)
Hadjianastassiou protiv Grke 16.12.1992. (3.1.1; 3.3.5; 5.2.2)
Hakansson i Sturesson protiv vedske 21.2.1990. (2.2.3)
Hatton i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine [Veliko vijee] 8.7.2003. (3.1.1)
Hauschildt protiv Danske 24.5.1989. (3.2.3)
Hennings protiv Njemake 16.12.1992. (5.1.1)
Hiro Bilani protiv panjolske 9.12.1994. (3.3.5)
Hirvisaari protiv Finske 27.9.2001. (3.3.5)
Hoang protiv Francuske 25.9.1992. (3.3.4)
Holm protiv vedske 25.11.1993. (3.2.3)
Imbrioscia protiv vicarske 24.11.1993. (poglavlje 5.3.6)
Incal protiv Turske 9.6.1998. (3.2.2)
73

Isgro protiv Italije 19.2.1991.(poglavlje 5.4.2)

Janosevic protiv vedske 23.7.2002. (2.2.3; 2.3.3)
Jasiuniene i drugi protiv Litve 6.3.2003. (2.2.3; 3.1.2)
J.B. protiv vicarske 3.5.2001. (3.3.4)
Jespers protiv Belgije [Izvjee Komisije] 14.12.1981. (5.2.2)
John Murray protiv Ujedinjene Kraljevine 8.2.1996. (3.3.4; 3.5.2)
Kamasinski protiv Austrije 19.12.1989. (5.1.1; 5.1.3; 5.2.2; 5.5)
Karatas i Sari protiv Francuske 16.5.2002. (5.3.1)
Khan protiv Ujedinjene Kraljevine 12.5.2000. (3.3.4)
Kleyn protiv Nizozemske 6.5.2003. (3.2.3)
Koendjbiharie protiv Nizozemske 25.10.1990. (2.4)
Koenig protiv Njemake 28.6.1978. (2.2.3; 3.4; 3.4.2)
Kostowoski protiv Nizozemske 20.11.1989. (5.4.2)
Kremzow protiv Austrije 21.9.1993. (3.3.3)
Kreuz protiv Poljske 19.6.2001. (3.1.1)
Krombach protiv Francuske, 13/2/2001 (3.3.3)
Kudla protiv Poljske 26.10.2000. (3.4)
Kyprianou protiv Cipra 15.12.2005. (2.3.2, 3.2.3)
Kyrtatos protiv Grke 22.5.2003. (3.1.2)
Langborger protiv vedske 22.6.1989. (3.2.2, 3.2.3)
Lavents protiv Latvije 28.11.2002. (3.2.1; 4)
Le Compte, Van Leuven i De Meyere protiv Belgije 23.6.1981. (2.2.1; 3.1.1; 3.2.3)
Lithgow i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine 8.7.1986. (2.2.3; 3.1.1; 3.2.1; 3.2.2)
Lombardo protiv Italije 26.11.1992. (2.2.3)
Luca protiv Italije 27.2.2001. (5.4)
Ludi protiv vicarske 15.6.1992. (5.4.2)
Luedicke, Belkacem i Koc protiv Njemake 28.11.1978. (5.5)
Lutz protiv Njemake 25.8.1987. (2.3; 4)
Magee protiv Ujedinjene Kraljevine 6.6.2000. (5.3.2)
Makhfi protiv Francuske 19.10.2004. (3.3.2)
Mamatkulov i Askarov protiv Turske 4.2.2005. (3.3.4)
Maaouia protiv Francuske 5.10.2000. (2.2.3)
Marpa Zeeland BV i Metal welding BV protiv Nizozemske 9.11.2004. (3.1.1)
Martins Moreira protiv Portugala 26.10.1990. (3.4.1; 3.4.4)
Mats Jacobsson protiv vedske 28.6.1990. (2.2.3)
Mattoccia protiv Italije 27.7.2000. (5.1.1; 5.1.2)
McGinley i Egan protiv Ujedinjene Kraljevine 9.6.1998. (3.3.2)
McMichael protiv Ujedinjene Kraljevine 30.10.1995. (3.3.1)
Menet protiv Francuske 14.6.2005. (3.3.2)
Meznari protiv Hrvatske 15.7.2005. (3.2.3)
Milasi protiv Italije 25.6.1987. (3.4)
Minelli protiv vicarske 25.3.1983. (4)
Monnell i Morris protiv Ujedinjene Kraljevine 2.3.1987. (3.1.1; 3.3; 5.3.1)
M.S. protiv vedske 27.8.1997. (2.2.1)
Mustafa protiv Francuske 17.6.2003. (2.2.1)
Neumeister protiv Austrije 27.6.1968. (3.3.2)
O. protiv Norveke 11.2.2003. (4)
Ocalan protiv Turske 12.3.2003. (5.2)
Okyay i drugi protiv Turske 12.7.2005. (3.1.2)
Olsson protiv vedske 24.3.1988. (2.2.3)
Osman protiv Ujedinjene Kraljevine 28.10.1998. (3.1.1)
Ozturk protiv Njemake 21.2.1984. (2.3.3)
P. i B. protiv Ujedinjene Kraljevine 24.4.2001. (3.3.3)
Pakelli protiv Njemake 25.4.1983. (5.3.1)
Papon protiv Francuske 25.7.2002. (3.1.1)
Paul i Audrey Edwards protiv Ujedinjene Kraljevine 14.3.2002. (3.1.1)
Pellissier i Sassi protiv Francuske 25.3.1999. (5.1.1)
Pellegrin protiv Francuske 8.12.1999. (2.2.3)
Perna protiv Italije [Veliko vijee] 6.5.2003. (5.4.1)
Perote Pellon protiv panjolske 27.7.2002. (3.2.3)
74

Philis protiv Grke 27.8.1991. (3.1.1)

Piersack protiv Belgije 1.10.1982. (3.2.3)
Poitrimol protiv Francuske 23.11.1993. (3.3.3)
Posokhov protiv Rusije 4.3.2003. (3.2.1)
Powell & Rayner protiv Ujedinjene Kraljevine 21.02.1990. (poglavlje 2.2.1)
Pretto i drugi protiv Italije 8.12.1983. (3.3.3; 3.4.3)
Procola protiv Luxembourga 28.9.1995. (2.2.3; 3.2.3)
Pudas protiv vedske 27.10.1987. (2.2.3)
Pullar protiv Ujedinjene Kraljevine 10.6.1996. (3.2.3)
Quaranta protiv vicarske 24.5.1991. (5.3.1)
Ravensborg protiv vedske 23.3.1994. (2.3.1; 2.3.2)
Riepan protiv Austrije 14.11.2000. (3.3.3)
Ringeisen protiv Austrije 23.6.1973. (2.2.2; 3.2.1; 3.2.2)
Ringvold protiv Norveke 11.2.2003. (4)
Roche protiv Ujedinjene Kraljevine [Veliko vijee] 19.5.2005. (2.2.1; 3.1.1)
Rowe i Davis protiv Ujedinjene Kraljevine 16.2.2000. (3.3.1)
Ruiz-Mateos protiv panjolske 23.6.1993. (3.3.1)
Ruiz Torija protiv panjolske 9.12.1994. (3.3.5)
Ryabykh protiv Rusije 24.7.2003. (3.1.2)
S protiv vicarske 28.11.1991. (5.3.3)
Sadak i drugi protiv Turske (br. 1) 17.7.2001. (5.1.1)
Salabiaku protiv Francuske 7.10.1988. (3.3.4)
Salesi protiv Italije 26.2.1993. (2.2.3; 3.4.4)
Salomonsson protiv vedske 12.11.2002. (3.3.3)
Salov protiv Ukrajine 6.9.2005. (3.2.3)
Sander protiv Ujedinjene Kraljevine 9.5.2000. (3.2.3)
Saunders protiv Ujedinjene Kraljevine 17.12.1996. (3.3.4)
S.C. protiv Ujedinjene Kraljevine 15.6.2004. (3.3.3)
Sekanina protiv Austrije 25.8.1993. (4)
Schenk protiv vicarske 12.7.1988. (3.3.1; 3.3.4)
Sigurdsson protiv Islanda 10.4.2003. (3.2.3)
Sipavicius protiv Litve 21.2.2002. (5.1.1)
S.N. protiv vedske 2.7.2002. (5.4.2)
Solakov protiv Bive Jugoslavenske Republike Makedonije 31.10.2001. (5.4.1; 5.4.2)
Sporrong i Lnnroth protiv vedske 23.9.1982. (2.2.1; 2.2.3)
Sramek protiv Austrije 22.10.1984. (3.2.1)
Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grke 9.10.1994. (2.2.3, 3.3.2)
Stanford protiv Ujedinjene Kraljevine 23.2.1994. (3.3.3)
Steel i Morris protiv Ujedinjene Kraljevine 15.2.2005. (3.3.2)
Stubbings i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine 24.9.1996. (3.1.1)
T. protiv Austrije 14.11.2000. (5; 5.1)
T. i V. protiv Ujedinjene Kraljevine 16.12.1999 (2.4; 3.3.3)
Telfner protiv Austrije 20.3.2001. (3.3.4)
Texeira de Castro protiv Portugala 9.6.1998. (3.3.4)
Timofeyev protiv Rusije 2003.
Tinnelly protiv Ujedinjene Kraljevine 10.7.1998. (2.2.1; 2.2.3; 3.1.1)
Tripodi protiv Italije 22.2.1994. (5.3.3)
Tre Traktrer AB protiv vedske 7.7.1989. (2.2.3)
Unterpertinger protiv Austrije 24.11.1986. (5.4.2)
Uzkureliene i drugi protiv Litve 7.4.2005. (3.1.2)
Vacher protiv Francuske 17.12.1996. (5.2.1)
Vasileva protiv Danske 25.9.2003. (3.3.4)
Valasinas protiv Litve 24.7.2001. (3.1.1)
Van der Hurk protiv Nizozemske 19.4.1994. (3.2.1)
Van Marle protiv Nizozemske 26.6.1986. (2.2.1; 2.2.3)
Van Mechelen i drugi protiv Nizozemske 23.4.1997. (poglavlje 5.4.2)
Vanyan protiv Rusije 15.12.2005. (2.4; 3.3.4)
Vidal protiv Belgije 22.4.1992. (5.4.1)
Weber protiv vicarske 22.5.1990. (2.3; 2.3.2)
Weh protiv Austrije 8.4.2004. (3.3.4)
75

Winterwerp protiv Nizozemske 24.10.1979. (2.2.3)

Wynen protiv Belgije 5.11.2002. (3.3.2)
X. protiv Francuske 31.3.1992. (3.4.1)
X. protiv vedske (br. 434/58 Izvjee Komisije) 30.6.1959. (3.3.3)
X. i Y. protiv Nizozemske 26.3.1985. (3.1.1)
Yvon protiv Francuske 24.4.2003. (3.3.2)
Z. i drugi protiv Ujedinjene Kraljevine 10.5.2001. (3.1.1)
Zana protiv Turske 25.11.1997. (3.3.3)
Zand protiv Austrije [Izvjee Komisije] 12.10.1978. (3.2.1; 3.4.4)
Ziliberberg protiv Moldavije 1.2.2005. (2.3.2)
Zimmermann i Steiner protiv vicarske 13.7.1983. (3.4.3; 3.4.4)

76