Naslov izvornika ES MUSS

NICHT IMMER KAVIAR SEIN

mitgeteilt von
Johannes Mario Simmel
Scweizer Verlagshaus Ag,
Zurich, 1974.

Copyrigt Vermerk: 1972 by Schvveizer

Verlagshaus Ag, Zurich

Prijevod s njemakog
Dora Baron
Lektor
Nives Opai

Ludo smione pustolovine

i iskuani kuharski recepti
tajnog agenta protiv vlastite volje,
Thomasa Lievena

Za izdavaa
Marjan are
Urednik
Lidija are
Izdava MARJAN
KNJIGA d.o.o. - Split
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Sveuilina knjinica u Splitu
UDK 830-31= 862
SIMMEL, Johannes Mario
Moe i bez kavijara / Johannes Mario Simmel;
[prijevod s njemakog Dora Baron; uredila Lidija are].
- Split: Marjan knjiga, 1997. - 552 str.; 26 cm
Prijevod djela: Es muss nicht immer Kaviar sein
ISBN 953-159-150-4
ISBN 953-159-150-4

MARJAN KNJIGA

Split 1997.

MOE I BEZ KAVIJARA

Prolog

Mi Nijemci, draga Kitty, znamo napraviti gospodarsko udo,

ali ne i salatu - ree Thomas Lieven crnokosoj djevojci ugodnih
oblina.
Tako je, milostivi gospodine - odgovori Kitty. Rekla je to malo
zadihano, jer je bila preko uiju zaljubljena u svog armantnog
poslodavca. eznutljivo je gledala Thomasa Lievena, koji je stajao
pokraj nje u kuhinji.
Preko smokinga - tamnoplava, uskih revera - Thomas Lieven je
prebacio pregau. U ruci je drao ubrus. U ubrusu je bilo njeno
lie dviju lijepih glavica salate.
Kakav mukarac, mislila je Kitty, a oi su joj blistale. Kittvna
je zaljubljenost potjecala donekle i odatle to se njezin poslodavac,
gospodar vile s mnogo soba, zna tako prirodno kretati* njezinu
carstvu, u kuhinji.
Pravilno prirediti salatu danas je ve gotovo zaboravljeno umijee - ree Thomas Lieven. - U srednjoj Njemakoj prireuju je
slatku, pa ima okus pokvarena kolaa, u junoj Njemakoj kiselu
poput hrane za kunie, a u sjevernoj Njemakoj domaice rabe ak
i posebno ulje za salatu. O sveti Lukule! To je ulje za brave, a ne
za salatu!
Svakako, milostivi gospodine - ree Kitty, jo uvijek bez daha.
U daljini su zazvonila crkvena zvona. Bilo je 19 sati 11. travnja
1957. godine.
Dan 11. travnja 1957. godine izgledao je kao i svaki drugi dan.
Ali ne i za Thomasa Lievena. Jer on se uludo nadao da e toga da na moi okonati svoju burnu prolost, koja nije uvijek bila u
skladu sa zakonom.
Toga dana, 11. travnja 1957. godine, stanovao je Thomas Lie ven, navrivi nedavno 48 godina, u unajmljenoj vili najotmjenijeg

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

dijela Cecilien-aleje u Dusseldorfu. Posjedovao je znatnu svotu

kod banke Rhein-Main i luksuzno sportsko auto njemake proizvodnje, koja su stajala 32.000 njemakih maraka.
Thomas Lieven bio je izvanredno dobro uuvan mukarac u
kasnim etrdesetim godinama. Vitak, visok, opaljen suncem, imao
je pametne melankoline oi i ulna usta na uskom licu. Crna ko sa
bila je kratko podiana i prosijeda na sljepooicama.
Thomas Lieven nije bio oenjen. Susjedi su ga poznavali kao tiha i otmjena ovjeka. Smatrali su ga potenim njemakim poslovnim ovjekom, iako ih je pomalo ljutilo to se o njemu moe saznati tako malo konkretnog...
- Draga moja Kitty - obrati joj se Thomas Lieven - lijepi ste,
mladi, nesumnjivo ete jo mnogo toga morati uiti. elite li od
mene to nauiti?

Bila su vremena kada je Thomas Lieven bio prototip uredna

graanina, nesklona svakoj intrigi, sklona ivotu punom sigurnosti, mira i udobnosti.
Meutim, upravo je takva ovjeka udna sudbina - o kojoj e
jo opirno biti rijei - istrgnula iz njegove do tada blage koloteine.
Taj uredni graanin, Thomas Lieven, bio je primoran da isto
tako silovitim kao i grotesknim akcijama nasamari sljedee organizacije: njemaki Abtuehr1 i Gestapo2, britanski Secret Service3,
francuski Deivdeme Bureau4, ameriki Federal Bureau of Investigation i sovjetsku slubu dravne sigurnosti.
Taj uredni graanin, Thomas Lieven, bio je primoran da u pet
ratnih i dvanaest poratnih godina upotrijebi esnaest lanih pu tovnica devet zemalja.
U ratu je Thomas Lieven izazvao beskrajnu zabunu i u njemakim i u saveznikim glavnim stoerima. Pri tome se nije osjeao ni
najmanje ugodno.
A kratko vrijeme nakon rata imao je - kao vjerojatno i svi mi
-osjeaj daje to ludilo u kojem je ivio i od kojeg je ivio prestalo.
Zabluda!
Gospoda iza kulisa nisu isputala Thomasa Lievena iz aka. On
se, meutim, osvetio svojim muiteljima. Otimao je bogataima u
vrijeme okupacije, hijenama privredne reforme i novim bogataima
gospodarskog uda.
Za Thomasa Lievena nije postojao eljezni zastor. On je djelovao
i na Istoku i na Zapadu. Vlasti su strepile pred njim.
Poslanici raznih njemakih pokrajinskih skuptina i parlamentarci u Bonnu strepe jo i danas, jer Thomas Lieven jayi i zna
mnogo o kockarnicama, o graevinskim poslovima i narudbama
novog njemakog Bundeswehra5...
Naravno, on se ne zove Thomas Lieven.
Oprostit ete nam to smo zbog navedenih okolnosti promijenili
njegovo ime i adresu. Ali pria o tom, neko mirnom, graaninu,
ija je strast jo i danas kuhanje, a koji je protiv svoje volje postao
jednim od najveih pustolova naeg vremena, potpuno je istinita.
Priu poinjemo one veeri 11. travnja 1957. godine u povijesnom trenutku kada je Thomas Lieven drao predavanje o pripremanju zelene salate.

- Vrlo rado - dahnula je Kitty, ovaj put vrlo zadihano.

- Dobro, odat u vam recept kako se pravi ukusna zelena sa
lata. to smo do sada napravili?
Kitty se lagano pokloni:
- Prije dva sata namoili smo dvije glavice salate srednje velii
ne, milostivi gospodine. Zatim smo odstranili njene peteljke i uzeli samo njene listove...

- to smo uinili s njenim listovima? - ispitivae on dalje.

- Stavili smo ih u ubrus, a ubrus smo svezali u vor. Tada ste,
milostivi gospodine, tresli ubrus...
- Vitlao, draga Kitty, vitlao, tako da se iscijedi i posljednja kap
tekuine. Neobino je vano da listovi budu potpuno suhi. A sada
emo pogledati kako se priprema umak za salatu. Dodajte mi, mo
lim vas, staklenu posudu i pribor za salatu!
Kada bi Kitty sluajno dotaknula dugu usku ruku svoga poslodavca, proela bije slatka jeza.
Kakav mukarac, pomislila je...
Kakav mukarac - mislili su nebrojeni ljudi koji su proteklih
godina upoznali Thomasa Lievena. Kakva su kova bili ti ljudi moe
se zakljuiti prema onome to je Thomas Lieven volio, a to je mrzio.
Thomas Lieven je volio:
lijepe ene, elegantnu odjeu, antikno pokustvo, brze automobile, dobre knjige, pomno prireena jela i zdrav razum.
Thomas Lieven je mrzio:
uniforme, politiare, rat, nerazumnost, oruano nasilje i la, loe ponaanje i grubost.

Vojna obavjetajna sluba u nacistikoj Njemakoj.

Tajna dravna policija u nacistikoj Njemakoj.
3
Britanska obavjetajna sluba.
4
Francuska obavjetajna sluba.
5
Vojska Savezne Republike Njemake.
2

J. M. Simmel
Meni

MOE I BEZ KAVIJARA

Salata glavatica

Clara

Ria

Na
djevene
jabuke s
pjenasti
m
umakom
od vina

Juha
Lady Curzon bila je ena indijskog vicekralja lorda Curzona.
Njezin je mu pisao politike knjige, a ona je sastavljala kuharske
recepte. Za svoju juhu od kornjae ova lady preporuuje prednje
noge te ukusne ivotinje. Na njima je najbolje meso. Kao zain
uzmite: kozlac i majinu duicu,
umbir, mukatni oraac, klinie
i curry. Dobro je staviti i au serija u juhu; po mogunosti neka u
njoj plivaju i kornjaina jaja i kobasice od ivotinjinih crijeva te
nadjeva od iznutrica. Meutim,
ako se nekome ovo ini prezamrenim, neka u duanu kupi konzervu juhe od kornjae, ali neka
ne zaboravi dodati dobar gutljaj
serija i alicu vrhnja.

Juha Lady-Curzon
Pile u umaku od paprike

t
r
a

n
a

9
5

s
i
r
o
m

Vratimo se, dakle, ponovno u kuhinju njegove vile!

- Salata ne smije nikada doi u dodir s metalom - ree Thomas
Lieven.
Kitty je kao zaarana promatrala vitke ruke svog poslodavca i
sluala njegovo predavanje dok su je uvijek iznova podilazili marci.
- Za umak - kazivae Thomas Lieven - valja uzeti na vrhu noa
papra, isto toliko soli i ajnu liicu otre goruice. Uz to sitno ko-

Ova je
veera donijela
717.850 vicarskih
franaka

Pile u umaku od paprike

Ria

Mlado pile ispecite na maslacu na

uobiajen nain, ali neka ne postane pretamno, zatim ga, prema
veliini, izreite na etiri ili est
dijelova i stavite na toplo. Vrlo
sitno nasjeckan luk i ajnu liicu
paprike pirjajte na maslacu od
peenja, zatim zakuhajte s malo
vode ili juhe, dodajte podosta
gustog kiselog vrhnja, u koje ste
umutili malo kukuruzna kroba
(Maizena). Dodajte prema ukusu
soli i moda jo paprike. Da bi se
pojaala crvena boja, umijeajte u
umak malo ukuhane rajice. Stavite komade piletine u umak i ostavite ih da u njemu odstoje nekoliko minuta.

Ria je gotovo uvijek ljepljiva poput kae. Meutim, vrlo je jednostavno postii da ostane zrnata.
Pripazite: riu kuhajte - poto ste
je dobro oprali - 10-15 minuta u
vodi. Koliinu vode odredite po
elji. Riu tada stavite u cjedilo i
isperite hladnom vodom. To je trik
kojim ete odstraniti ljepljivo riino brano. Kratko prije posluivanja podgrijte riu u istom cjedilu,
samo na pari iznad kipue vode.
Tek u posudi u kojoj ete je posluiti stavite na riu malo maslaca,
soli ili, ve prema ukusu, currvja,
afrana ili papra.

Dobro ocijeene jabuke natopite

likerom, rumom ili konjakom i nabodite prutiima od badema. Stavite ih na pladanj i posluite s
pjenastim umakom od vina: izmijeajte pjenasto dva umanca sa
100 g eera, 20 g kukuruznog
kroba ili krobnog brana, mijeajte s pola alice vode dok ne
postane glatko, dodajte etvrt litre
bijela vina i kuhajte zajedno s pjenastom jajanom smjesom uz
neprestano mijeanje na blagoj
vatri dok se ne zgusne. Dva bjelanjca istucite u vrst snijeg i lagano umijeajte u smjesu. Prema
ukusu eventualno dodajte rum,
arak, konjak i tako dalje.

Nadjevene jabuke s pjenastim

umakom od vina
Prenac sa sirom
Prhke jabuke podjednake veliine
ogulite i lagano prokuhajte u eernom sirupu s vanilijom dok ne
omekaju, ali pazite da se ne raspadnu, izvadite ih iz sirupa i ostavite da se na cjeciilu dobro ocijede. U meuvremenu ogulite bademe, nareite ih na prutie, rasprostrite po tavi i poprite ih u
vruoj penici.

Krike bijela kruha debelo namaite po sredini maslacem. Na

svaku kriku poloite ploku sira
- prikladni su samoo^menta-ler i
edamer. Krike pecite pet minuta
u prethodno vrlo zagrijanoj
penici dok ne poprime zlatnoutu boju. Posluite dok su jo
posve vrue.

J. M. Simmel
sano tvrdo kuhano jaje. Mnogo zelenog perina. Jo vie vlasca.
etiri velike lice izvornog talijanskog maslinovog ulja. Kitty, molim ulje!
Porumenjevi, Kitty mu doda to je elio.
- Kao to smo rekli, etiri velike lice. A sada jo etvrt litre vr
hnja, kiselog ili slatkog, prema ukusu, ja uzimam kiselo...
U tom trenu se otvorie kuhinjska vrata i ue jedan gorostas.
Nosio je crnosive prugaste hlae, modrobijeli prugasti kuni haljetak, bijelu koulju i bijelu kravatu. etkasta kosa resila mu je
glavu. Da je bio gologlav, djelovao bi poput poneto prevelikog izdanja Yula Brvnnera.
- to je, Bastiane? - upita ga Thomas Lieven.
Sluga odgovori malo hrapavim glasom, s francuskim naglaskom:
- Stigao je gospodin direktor Schallenberg.
- Tono na minutu - ree Thomas. - S tim e se ovjekom moi
raditi.
Odvee pregau.
- Jelo, dakle, za deset minuta. Bastian e posluivati. Vi, drago
dijete, imate izlaz.
Dok je Thomas Lieven prao ruke u crno oploenoj kupaonici,
Bastian je jo jednom preao etkom po kaputu smokinga.
- Kako izgleda gospodin direktor? - zapita Thomas Lieven.
- Obino - odgovori gorostas. - Debelo i solidno. Bikovska ija i
okrugao trbuh. estita provincija.
- Ne zvui nesimpatino.
- Ima i dvije brazgotine od sablje.
- Povlaim sve. - Thomas obue kaput od smokinga. Uto neto
zamijeti. S negodovanjem ree: - Bastiane, opet si posegnuo za
konjakom!
- Samo jedan gutljaji. Bio sam malo uzbuen.
- Ostavi to! Ako se dogodi ita nepredvidivo, trebam tvoju bis
tru glavu. Ne moe prebiti gospodina direktora ako si pijan.
- Tog debeljka preuzimam na sebe i kad padnem u delirium
tremens.
- Smiri se! Ono sa znakom zvona je jasno?
- Jest.
- Ponovi.
- Jedan znak zvonom: donosim sljedee jelo. Dva znaka: dono
sim fotokopije. Tri znaka: dolazim s vreicom pijeska.
- Bit u ti zahvalan - ree Thomas Lieven uredujui nokte tur
pijicom - ako sve to ne pobrka.

MOE I BEZ KAVIJARA

Izvrsna juha - ree gospodin direktor Schallenberg. Nasloni se

i lagano prijee damastnim ubrusom preko svojih tankih usnica.
Lady Curzon - ree Thomas Lieven i pozvoni jedanput, pritis
nuvi dugme ispod ploe stola.
Kakva lady?
Curzon, tako se zove juha. Kornjaa sa erijem i vrhnjem.
Ah, tako, naravno!
Plamen svijea na stolu odjednom zatreperi. Bastian neujno
ue i poslui pile u umaku od paprike.
Plamen se umiri. Njegovo toplo uto svjetlo padne na tamnomodri sag, iroki staroflamanski stol, udobne drvene stolce s naslonom od lika i veliki staroflamanski kredenc.
Pile iznova oduevi direktora Schallenberga.
Delikatesa, prava delikatesa. Zaista je lijepo od vas to ste me
pozvali. A zapravo ste sa mnom htjeli razgovarati samo o poslu...
O svemu se moe bolje razgovarati uz dobro jelo, gospodine
direktore. Uzmite jo rie, tu je pred vama.
Hvala. A sada mi recite, gospodine Lievene, o kakvu se to
poslu radi?
Jo malo salate?
Ne, hvala. Ponite konano!
Pa, lijepo - ree Thomas. - Gospodine direktore, vi ste vlasnik
velike tvornice papira.
Da, tako je. Dvije stotine namjetenika. Sve smo^Iznova po
digli iz ruevina.
Izvanredan uspjeh. U vae zdravlje... - Thomas Lieven digne
au.
Na isti nain.
Gospodine direktore, koliko znam, vi proizvodite visoko kvali
tetan papir s vodenim znakom.
Proizvodimo.
Vi, izmeu ostalog, taj papir s vodenim znakom isporuujete
za nove dionice to ih Njemake ujedinjene eliane upravo iznose
na trite.
Tako je. Dionice NJU-a. Da samo znate kakvih imamo nep
rilika, kakvih kontrola! Kako se moji ljudi ne bi moda dosjetili pa
i za sebe otisnuli nekoliko dionica, ha-ha-ha!
Ha-ha-ha. Gospodine direktore, elio bih kod vas naruiti pe
deset velikih araka tog papira s vodenim znakom.
Vi elite... to ?

J. M.
Simmel
- Naruiti pedeset velikih araka. Kao vlasniku tvrtke, ne bi vam
smjelo biti teko zaobii kontrole.
- Ali, za boga miloga, to ete s tim arcima?
- Naravno, tiskati dionice Njemakih ujedinjenih eliana. A to
ste vi mislili?
Direktor Schallenberg sloi svoj ubrus, pogleda pomalo alosno
svoj jo napola pun tanjur i izjavi:
- Bojim se da moram otii.
- Nipoto! Imamo jo jabuke u pjenastom umaku od vina i prenac sa sirom.
Direktor ustane.
- Gospodine, zaboravit u da sam ikada bio ovdje.
- Sumnjam da ete to moi zaboraviti - ree Thomas stavljajui
jo malo rie na svoj tanjur. - Zato zapravo stojite, gospodine na
elnice Vojne uprave za opskrbu? Radije sjednite.
Schallenbergovo lice oblije tamno crvenilo. Tiho prozbori:
- to ste rekli?
- Sjednite, pile e vam se ohladiti.
- Rekli ste naelnik Vojne uprave za opskrbu?
- Rekao sam. Pa to ste i bili. Premda ste 1945. godine zaboravili
tu titulu. Kao, na primjer, u svom upitnom arku. Pa i emu da se
toga sjeate? Tada ste upravo nabavili nove dokumente i novo ime.
Kao naelnik Vojne uprave za opskrbu zvali ste se Mack.
- Vi ste ludi!
- Nipoto. Bili ste naelnik Vojne uprave za opskrbu u
Warthegauu. Jo uvijek ste na popisu poljske vlade za izruenje.
Kao Mack, naravno, ne kao Schallenberg.
Direktor Schallenberg svali se na staroflamanski pleteni stolac,
prijee damastnim ubrusom preko ela i nemono izjavi:
- Zaista ne znam emu to uope sluam.
Thomas Lieven uzdahne:
- Gledajte, gospodine direktore, i ja imam za sobom vrlo burnu
prolost. elim je se rijeiti. Zato trebam va papir. Da ga krivotvo
rim, predugo bi trajalo. Imam, meutim, pouzdane tiskare... Nije
vam dobro? No, no... Popijte gutljaj ampanjca, to e vas osvjeiti.
Znate, gospodine direktore, nakon rata bili su mi dostupni svi taj
ni dosjei. U ono vrijeme upravo vam se bio zameo trag u Miesbachu...
-La!
- ... oprostite, mislio sam rei u Rosenheimu. Na Lindenhofu.
Ovaj put direktor Schallenberg samo mlitavo podigne ruku.
- Znao sam da ste se tamo skrivali. S obzirom na moj tadanji
poloaj, mogao sam vas dati uhititi. Mislio sam: to time dobivam?

MOE I BEZ KAVIJARA

Zatvorit e ga, izruiti. A onda... ? - Thomas je s tekom jeo komad

pileeg batka. - Naprotiv, ako ga lijepo ostavi na miru, govorio
sam sebi, gospodin e za nekoliko godina ponovno isplivati na povrinu. Ljudi ove vrsti ne tonu, uvijek se dre na vrhu...
Drskost! - ulo se krkljanje s pletenog stolca.
. . . a onda bi ti mogao mnogo vie koristiti. Tako sam tada
mislio, prema tome i postupio, i vidite kako sam dobro uinio.
Schallenberg je jedva ustao.
Idem ravno na policiju podnijeti prijavu.
Telefon je pokraj vas.
Thomas pritisne dva puta dugme zvonca ispod stola. Plamen
svijea ponovno zatreperi kad je sluga Bastian neujno uao.
Nosio je srebrni pladanj a na njemu nekoliko fotokopija.
- Izvolite se posluiti - ree Thomas. - Kopije, izmeu ostalog,
prikazuju gospodina direktora u uniformi, zatim razne naredbe
gospodina direktora izmeu 1941. i 1944. te potvrdu od tzv. NSrizniara Reicha o primitku sto tisua Reichsmaraka koje ste dali
kao prilog za SA i SS.
Direktor Schallenberg ponovno sjedne.
Moete raspremiti, Bastiane. Gospodin direktor je gotov.
U redu, gospodine.
Kad je Bastian nestao, Thomas ree:
Uostalom, u tome i vi sudjelujete s pedeset tisua. Je li vam
to dovoljno?
Ne dam se ucjenjivati!
Niste li vi, gospodine, direktore sudjelovali u posljednjoj izbo
rnoj borbi s velikim novanim prilozima? Kako li se samo zove
onaj njemaki ilustrirani asopis koji se zanima za takve stvari?
Vi ste sasvim ludi! elite tiskati lane dionice? Dospjet ete u
zatvor, a i ja s vama! Upropastit ete me ako vam dam taj papir!
Neu dospjeti u zatvor. A vi ete propasti samo ako mi taj pa
pir ne date, gospodine direktore. - Thomas pritisne jedanput dug
me zvonca. - Vidjet ete kako e vam prijati nadjevene jabuke.
Kod vas vie nita neu niti okusiti, ucjenjivau jedan!
Kada, dakle, mogu raunati s tim papirom, gospodine direk
tore?
Nikada - razvie se Schallenberg u beskrajnom bijesu. - Ni
kada neete dobiti od mene ni jedan jedini arak!

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Bila je skoro pono. Thomas Lieven sjedio je sa svojim slugom

Bastianom ispred rasplamsale vatre kraj kamina u velikoj knjinici. Stotine knjiga svjetlucale su u polumraku crvenim i zlatnim,
plavim, utim i zelenim svjetlom. Gramofon je svirao. Tiho se razlijegao Drugi klavirski koncert Sergeja Rahmanjinova. Thomas Lieven jo je bio u svom besprijekornom smokingu. Bastian raskopa ovratnik na koulji i poloi noge na stolac, ali tek poto je, bacivi iz prikrajka pogled na gazdu, podloio pod njih novine.
Direktor Schallenberg e za tjedan dana isporuiti papir - re
e Thomas Lieven. - Koliko vremena treba tvojim prijateljima za
tiskanje?
Desetak dana - odvrati Bastian i prinese ustima trbuastu
au konjaka.
Tada u prvog svibnja - krasan datum, Praznik rada - otpu
tovati u Zurich - ree Thomas. Prui Bastianu dionicu i popis. Ovdje je uzorak za tiskanje, a na popisu su tekui brojevi koje e
lim vidjeti na dionicama.
Kada bih samo znao to smjera! - promrmlja zadivljeno orija najeene kose.
Samo kada je bio siguran da je sasvim sam sa svojim gazdom,
obraao mu se prisnim ti, jer on je bio poznavao Thomasa ve sedamnaest godina, a neko je bio sve prije negoli sluga.
Bastian je bio odan Thomasu odonda otkako ga je bio upoznao
u sjeditu jedne marsejske gangsterske efice. Osim toga, doivio
je s Thomasom mnoge pustolovine, to zbliava ljude.
Tommy, ne eli mi rei to smilja?
Zapravo se, dragi Bastiane, ovdje radi o neem lijepom i u
skladu sa zakonom: o stjecanju povjerenja. Moja prijevara s dioni
cama bit e elegantna prijevara. Nitko nee - da pokucam o drvo uope primijetiti da je to bila prijevara. Svi e zaraditi. Svi e biti
zadovoljni.
Thomas se sanjarski nasmijei i izvadi svoj zlatni depni sat na
otkucavanje'. Bio je to sat njegova oca. Taj tanki sat s odskonim
poklopcem pratio je Thomasa kroz sve ivotne opasnosti, bio je uz
njega u svim smionim bjegovima i potjerama. Thomas Lieven je
uspijevao da ga uvijek nanovo sakrije, zatiti ili da ga se ponovno
domogne. Thomas pritisne dugme, poklopac sata odskoi i ugraeni otkucajni mehanizam srebrno istim zvukom oznai vrijeme.

Bastian ree alosno:

To mi nikako ne ide u glavu. Dionica daje pravo udjela u veli
kom poduzeu. Na dospjele kupone dionica isplauju se, u stano
vitim razmacima, odreene dividende, to jest odgovarajui dio do
bitka to ga je poduzee ostvarilo.
Pa onda, mali moj?
Za ime Boje, ali kupone tvojih krivotvorenih dionica ne mo
e predoiti ni jednoj banci na svijetu. Brojevi koji su na njima
otisnuti nalaze se i na pravim dionicama koje netko posjeduje.
Prijevaru e smjesta otkriti.
Thomas ustane.
Te kupone, naravno, neu nikada predoiti.
U emu je onda trik?
Neka ti to bude iznenaenje - ree Thomas, prie zidnom tre
zoru i otvori sloenu bravu. Teka se elina vrata pomaknu u
stranu. U trezoru je bilo gotovine, nekoliko sipki zlata s olovnom
jezgrom (i aljivom popratnom priom) i tri kutije bruenih i nebruenih dragulja. Sasvim sprijeda leala je hrpa putovnica.
Thomas ree zamiljeno:
Radi sigurnosti, radije u putovati u vicarsku pod nekim tu
im imenom. Da vidimo kakve sve njemake putovnice imamo! itao je imena smijeei se: - Boe moj, kolike su uspomene uz to
vezane...: Jakob Hauser... Peter Scheuner... barun Ludwig von
Trendelenburg... Wilfried Ott...
Kao Trendelenburg prokrijumario si one cadillace u Rio.
Pustio bih radije tog baruna da malo miruje. Pa i Hausera. Jo ga
trae u Francuskoj - ree Bastian zamiljeno.

Sat sa specijalnim mehanizmom. Ako se pritisne dugme, mehanizam

otkucava proli puni sat i odonda protekle etvrti.

14

- Izvolite sjesti, gospodine Ott. to moemo uiniti za vas? upita voditelj Odjela za vrijednosne papire i odloi skromnu pos
jetnicu Wilfried Ott, industrijalac, Diisseldorf. Voditelj Odjela za
vrijednosne papire zvao se Jules Vermont. Njegov se ured nalazio
na prvom katu, vicarske sredinje banke u Zurichu.
Thomas Lieven, koji se u tom asu zvao Wilfried Ott, zapita:
- Vi ste Francuz, gospodine?
- Po majci.
- Razgovarajmo onda francuski - ree Thomas, alias Wilfried,
na francuskom, koji je govorio bez stranog naglaska. Lice Julesa
Vermonta zasja poput sunca.
- Mogu li u vaoj banci otvoriti numerirani tekui raun?
15

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Naravno, monsieur!
Upravo sam nabavio nekoliko novih dionica Ujedinjenih nje
makih eliana. Volio bih da ostanu ovdje u vicarskoj. Kao to
rekoh, na numeriranom tekuem raunu, a ne pod mojim ime
nom. ..
- Shvaam. Straan je taj njemaki porez, je li? - Vermont namigne.
Nije mu bilo nita novo da stranci kod njih deponiraju imovinu.
U vicarskoj je 1957. godine lealo ukupno 150 milijardi franaka
koje su pripadale strancima.
- Da ne zaboravim - ree Thomas Lieven - naredite, molim, da
se odreu kuponi za 1958. i 1959. godinu. Kako ne znam kada u
ponovno doi u Zurich, zadrat u te kupone i sam u ih, u slu aju potrebe, unoviti. To e vama pritedjeti posao. - U sebi pomisli: A meni zatvor...
Malo kasnije sve je bilo gotovo. U depu Thomasa Livena leala.
je potvrda o pologu vicarske sredinje banke, prema kojoj je gospodin Wilfried Ott iz Diisseldorfa deponirao nove dionice Njemakih ujedinjenih eliana u nominalnoj vrijednosti od jednog milijuna
njemakih maraka.
Svojim sportskim autom, koja su ak i u Zurichu svraala na
sebe pozornost, odveze se natrag u hotel Baur au Lac. Ondje su ga
svi namjetenici voljeli. U svim hotelima svijeta gdje je bio gost svi
su ga namjetenici voljeli. Bilo je to zbog njegove vedre naravi,
demokratskih nazora i napojnica.
Odveze se dizalom u svoj apartman, pa ode najprije u kupaonicu
i vodom otplavi odrezane kupone za 1958. i 1959. godinu, kako se s
njima ne bi mogla uiniti nikakva nepodoptina! Salon je imao
balkon. Thomas sjedne pod areni suncobran i zadovoljno se
zagleda u brodie to su plovili po svjetlucavoj vodi Ziirikog jezera.
Neko je vrijeme razmiljao. Zatim zlatnom olovkom napie na
hotelskom papiru oglas:
Njemaki industrijalac
trai, uz visoke kamate i prvorazredno jamstvo, dvogodinji
zajam u vicarskoj. U obzir dolaze samo ozbiljne ponude s
bankovnom dokaznicom.
Ovaj se oglas pojavio dva dana kasnije na istaknutom mjestu
meu oglasima novina Neue Zuricher Zeitung. Navedena je i ifra.
U tri dana stiglo je na ifru etrdeset est ponuda.
Sjedei po prekrasnom vremenu na svom balkonu, Thomas ih
je savjesno razvrstavao.

Ponude je podijelio u etiri skupine.

Sedamnaest ponuda poslali su uredi za nekretnine, antikvarnice, draguljari i prodavai automobila, koji, dodue, nisu nudili novac, ali su zato hvalili svoju robu.
Deset pisama dolo je od gospode koja, dodue, nisu imala novaca, ali su nudila svoje posredovanje kod druge gospode, koja su
navodno njime raspolagala.
Jedanaest pisama dolo je, dijelom s fotografijama, a dijelom
bez njih, od dama koje, dodue, nisu imale novaca, ali su dijelom
sa armom, a dijelom bez njega, nudile same sebe.
I, konano, osam pisama stiglo je od ljudi koji su nudili novac.
Trideset osam pisama iz prvih triju skupina Thomas Lieven
razdere na sitne komadie. Od preostalih ponuda dvije su pobudile njegov poseban interes zbog svoje apsolutne proturjenosti.
Jedno je pismo bilo napisano prilino loim pisaim strojem na
prilino loem papiru - prilino loim njemakim. Poiljatelj je nudio - ... uz kamate tamo gdje bi za mene bilo interesantno, iznose
do 1.000.000 vicarskih franaka. - Ponudu je potpisao: Pierre Muerrli, posrednik za prodaju i kupnju nekretnina.
Drugo je pismo bilo pisano rukom, sitnim otmjenim rukopisom.
ukasti arak najfinijeg pisaeg papira imao je na sredini gornjeg
ruba malu petokraku krunu.
Tekst je glasio:
Dvorac Montenac, 8. svibnja 1957.
Potovani gospodine!
U vezi s vaim oglasom u novinama Neue Zurcher Zeitung molim
dame - nakon telefonske najave - posjetite.
H. de Couville
Thomas zamiljeno poloi ta dva toliko razliita pisma jedno
pokraj drugog te se zamiljeno zagleda u njih. Izvadi iz depa na
prsluku zlatni sat na otkucavanje, pritisne dugme i pusti da se
otkucaji srebrno jasno oglase jedan, dva, tri... i jo dva otkucaja:
tri i trideset.
Pierre Muerrli, razmiljao je Thomas, sasvim je sigurno vrlo bogat i vrlo krt ovjek. Kupuje lo papir i pie na starom stroju.
Taj H. de Couville pie, dodue, rukom, ali na najboljem papiru.
Je li grof ili barun?
Da vidimo...

J. M.
Simmel
Dvorac Montenac leao je u velianstvenom parku na junoj
padini Zurikog brda. Zavojit, ljunkom posut put vodio je do
male, uto obojene palae sa zelenim kapcima. Thomas zaustavi
auto pred velebnim prilazom.
Ispred Thomasa se iznenada stvori neobino ohol sluga:
- Monsieur Ott? Izvolite me slijediti.
Sluga ga odvede u kuu, zatim kroz nekoliko raskonih prostorija te konano u raskonu radnu sobu.
Od krhkog pisaeg stola ustane elegantna mlada ena od svojih
28 godina: kestenjasta kosa padala joj je u mekim uvojcima gotovo
do ramena. Velika usta blistala su svijetloruiastim sjajem. U nje
su bile kose oi i visoke jagodice. Ta je dama imala duge svilenkaste trepavice i barunastu meku kou zlaane boje.
Thomasu se stegne srce. ene kosih oiju i visokih jagodica
oduvijek su za nj bile kobne.
Ovaj se tip ena, mislio je, ponaa uvijek jednako. Odbojno.
Hladno. Napuhano. No upozna li ih poblie, tada u njih vie
nema suzdravanja.
Mlada ga dama pogleda ozbiljno:
- Dobar dan, gospodine Ott. Razgovarali smo telefonski. Izvolite
sjesti.
Ona sjedne i prekrii noge. Haljina joj se malo zadigne.
Uza sve jo i lijepe duge noge! - pomisli Thomas.
- Gospodine Ott, vi traite zajam. Govorili ste o prvorazrednom
jamstvu. Mogu li znati o emu se radi?
To je ipak malo previe, pomisli Thomas. Hladno ree:
Smatram da vam ne bih smio time dosaivati. Biste li bili
tako ljubazni pa kazali gospodinu de Couvilleu da sam ovdje. On
mije pisao.
Ja sam vam pisala. Zovem se Helena de Couville. Obavljam
sve novane poslove svog ujaka - objasni mlada dama vie nego
hladno. - Dakle, gospodine Ott, to vi nazivate prvorazrednim
jamstvom?
Thomas, smijeei se, nagne glavu:
Novoizdane dionice Njemakih ujedinjenih eliana deponirane
kod vicarske sredinje banke. Nominalna vrijednost jedan mili
jun. Burzovni teaj starih dionica dvjesto sedamnaest... Kolike kamate nudite?
Osam posto.
A na koliku ste svotu mislili?
Boe, te hladne oi, pomisli Thomas i ree:
Sedamsto pedeset tisua vicarskih franaka.

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Molim?

Na svoje iznenaenje, Thomas LICven primijeti da je Helena de

Couville postala odjednom nervozna. Vrkom jezika prela je preko
svijetlocrvenih usnica. Trepavice su joj malo zatreptale.
Nije li to... hm, poneto visoka svota, gospodine Ott?
Kako molim? Pri ovoj burzovnoj vrijednosti dionica?
Da... svakako... meutim - Ustala je. - ao mi je, mislim da
ipak moram otii po ujaka. Ispriajte me, molim, na trenutak.
On je ustao. Ona je nestala. Ponovno je sjeo. Prema svom starom satu na otkucavanje, ekao je osam minuta. Instinkt, steen
u godinama ivota izvan zakona, govorio mu je: Ovdje neto nije u
redu! Samo to?
Vrata se otvorie, Helena se vrati. S njom se pojavi visok, mrav
mukarac suncem opaljena lica, irokih vilica, kratke sijede kose
u bijeloj sintetskoj koulji ispod jednorednog, kratkog kaputa.
Helena ga predstavi:
- Barun Jacques de Couville, moj ujak.
Gospoda stisnu ruke jedan drugome. Obuzet sve jaom sumnjom, Thomas je mislio: Ima apu kao kauboj, a eljust kao da
neprestano vae gumu. A tek naglasak... Ako je on aristokrat
francuskog podrijetla, progutat u metlu!
Odlui stoga da sve brzo zavri.
Barune, bojim se da sam uplaio vau arobnu neakinju.
Zaboravimo itavu stvar. Bila mije ast to sam vas upoznao.
Samo trenutak, monsieur Ott, nemojte toliko uriti. Sjednimo.
- I barun je bio nervozan. Pozvoni. - Porazgovarajmo o svemu u
miru uz pie.
Kada je umiljeni sluga donio pie, pokazalo se da je^viski zapravo bourbon, a ne scotch.
Sve mi se manje i manje svia ovaj Couville, pomisli Thomas.
Barun nastavi razgovor. Prizna da je zapravo mislio na znatno
manji zajam:
... moda sto tisua?
Pustimo to radije, barune - ree Thomas.
Ili sto pedeset tisua...
Stvarno, barune, stvarno...
- Moda i dvjesto... - To je zvualo ve gotovo kao preklinjanje.
Iznenada oholi sluga ue u sobu i najavi telefonski razgovor, na
to se barun i neakinja povukoe.
Thomasa je ova aristokratska obitelj poela ve pomalo zabavljati. Kada se barun nakon gotovo deset minuta vratio sam, blijed i
sav oznojen, Thomasu se jadan ovjek gotovo smilio. Ipak se naglo
oprosti i ode.
U predvorju sretne Helenu.

J. M.
Simmel
- Zar ve odlazite, monsieur Ott?
- Predugo sam vam dosaivao - ree Thomas i poljubi joj ruku.
Osjeti njezin parfem i miris njezine koe te nastavi: - Bio bih sre
tan ako biste veeras htjeli veerati sa mnom u Baur de Lacu ili
gdje god vi odredite. Molim vas, doite.
- Gospodine Ott - ree Helena, a zvualo je kao da govori mra
morni kip - ne znam koliko ste popili, ali ovo pripisujem piu.
Zbogom.

Koliko se jalovim pokazao razgovor s barunom de Couville, toliko je glatko, odmah zatim, protekao posao s posrednikom za prodaju i kupovinu nekretnina Pierreom Muerrlijem. Nakon povratka
u hotel Thomas ga nazove i ukratko mu objasni to eli, naime
svotu od 750.000 franaka, a kao jamstvo daje polog dionica Ujedinjenih njemakih eliana.
Ne trebate vie? - upita Pierre Muerrli grlenim vicarskim
narjejem.
Ne, to mi je dovoljno - ree Thomas i pomisli: Nikada ni u
emu ne treba pretjerivati.
Posrednik doe u hotel. Bio je to zdepast ovjek crvena lica i
brzih odluka.
Ve sutradan sastavili su pred biljenikom ugovor:
Gospodin Ott iz Diisseldorfa obvezuje se da e platiti osam
posto kamata na zajam od trietvrt milijuna franaka. Zajam e
vratiti najkasnije do ponoi 9. svibnja 1959. godine.
Gospodin Pierre Muerrli, posrednik za kupnju i prodaju nekretnina, obvezuje se da e do toga roka ostaviti nedirnut polog dionica koje mu je gospodin Ott doznaio kao jamstvo.
Ako se, meutim, ovaj zajam ne vrati do ugovorenog roka, gospodin Muerrli moe slobodno raspolagati spomenutim vrijednosnim papirima.
S ugovorom u depu, Thomas i Muerrli odvezli su se u Sredinju banku. Tamo su im potvrdili valjanost isprave o pologu.
U posrednikom uredu Pierrea Muerrlija Thomas zatim primi
gotovinski ek na 717.850 vicarskih franaka. Toliko je iznosio
zajam nakon odbitka svih trokova i osam posto kamata za dvije
godine.
Tako je Thomas, tako rei u tren oka, nabavio 717.850 vicar skih franaka! Dvije je godine mogao, a to je i namjeravao, s tim
kapitalom poslovati, vratiti ga u svibnju 1959. godine tono i na

MGZE I BEZ KAVIJARA

vrijeme, zatim podii lane dionice iz pologa, razderati ih i u kupaonici otplaviti vodom. Svi e zaraditi, nitko nee biti oteen, dapae, nitko nee nikada uope ni primijetiti kakva je to bila igra.
Eto kako lako neto krene, ako krene...
Kad je Thomas Lieven, alias Wilfried Ott, nekoliko sati potom
uao u predvorje svog hotela, opazio je Helenu de Couville kako
sjedi u naslonjau.
- Halo, koje li sree!
Beskrajno polagano Helena podigne pogled sa svog modnog asopisa i s beskrajnom dosadom izusti:
- O, dobar dan.
Tog je svjeeg dana nosila smeu kockastu haljinu i kratki kaputi od prave kanadske vidre. U hotelskom predvorju nije bilo
mukarca koji se ne bi neprestano za njom ogledavao.
Thomas ree:
Malo ste zakasnili, ali vrlo sam sretan to ste ipak doli.
Gospodine Ott, primite na znanje: nisam dola vama, nego
jednoj prijateljici koja ovdje stanuje.
Thomas upita:
- Ako ne moete danas, onda moda sutra ujutro na aperitiv?
- Sutra putujem na rivijeru.
Thomas sklopi ruke:
- Kakva li sluaja! Znate li da i ja sutra putujem na rivijeru?
Doi u po vas. Recimo u jedanaest?
- Naravno da neu s vama putovati. Evo dolazi moja prijatelji
ca! - Helena ustane. - Pa sretni bili, ako to moete.
Sutradan u jedanaest sati i sedam minuta provezla se Helena
de Couville u malom sportskom autu kroz vrata parka dvorca
Montenaca - pokraj Thomasa. On se nakloni, ona pogleda u stra nu. On sjedne u svoje auto i krene za njom.
Do Grenoblea ne dogodi se nita spomena vrijedno.
Malo iza Grenoblea Helenino auto stane. Ona izae. On zaustavi
auto pokraj nje.
- Neto s motorom - ree ona.
On pregleda motor, no ne nae nikakav kvar.
Helena je uto ve otila u oblinju kuu da telefonski dozove
mehaniara. Ovaj ubrzo doe i izjavi da se pokvarila pumpa za
benzin. Auto e morati odvui, a popravak e potrajati najmanje
dva dana.
Thomas je bio uvjeren da mehaniar lae, kako bi mogao ispostaviti visok raun; no bio je sretan to se namjerio na laca. Po zove Helenu da nastavi putovanje njegovim autom.

J. M.
Simmel
- Vrlo ste ljubezni. gospodine Ott - ree ona nakon duga oklije
vanja.
Njezinu su prtljagu pretovarili. Laac je potajno dobio od Thomasa gospodsku napojnicu.
Sljedeih sto kilometara Helena ne izusti ni rijei. Kada je Thomas kihnuo, ona ree: Na zdravlje!
Nakon iduih sto kilometara obavijesti ga da e se u Monte
Carlu sastati sa svojim zarunikom.
- Siromah - ree Thomas. - Malo e imati od vas!
U Monte Carlu odvede Helenu, po njezinoj elji, u Hotel de Pari. Ondje ju je ekala vijest da joj je zarunika neto zadralo u
Parizu pa nije mogao doi.
Uzet u njegov apartman - izjavi Thomas.
Vrlo dobro, monsieur - ree ef recepcije i spremi novanicu
od 5.000 franaka.
Ali ako moj zarunik jo ipak doe...
Neka se snae - ree Thomas i povukavi Helenu u stranu
proape:
To uope nije mukarac za vas. Zar ne uviate da je provid
nost umijeala svoje prste u ovo?
Mlada se dama odjednom morala nasmijati.
Dva su dana ostali u Monte Carlu, a zatim se odvezli u Cannes.
Odsjeli su u hotelu Carlton. Thomas je ovdje proveo nekoliko lijepih dana. Odvezao se s Helenom u Nizzu, St-Rafael, St-Maxim i StTropez. Plivao je s njom u moru. Unajmio je motorni amac i
skijao se s njom po vodi. Leao je pokraj nje na plai.
Helena se smijala istim stvarima kojima i on, prijala su joj ista
jela, voljela je iste knjige, iste slike.
Nakon sedam divnih dana kada je postala njegovom ljubavnicom ustanovio je da se zaista razumiju na svakom podruju. I tada
se dogodilo: prvog sata osmog dana...
Vlanih, sjajnih oiju leala je Helena de Couville na krevetu
njihove spavae sobe. Thomas je sjedio kraj nje. Oboje su puili.
On joj je milovao kosu, dok je u sobu iz daljine dopirala blaga glazba. Gorjela je samo mala svjetiljka.
Helena se protegne uzdahnuvi:
Ah, Will, tako sam sretna... - Zvala ga je Will, smatrajui da
je Wilfried previe podsjea na Richarda Wagnera.
I ja, srce moje, i ja.
Zaista?
I ponovno se u njezinim kosim oima pojavi onaj udan zamiljen pogled koji Thomas nije sebi mogao objasniti.
- Zaista, cheri.

MOE I BEZ KAVIJARA

Helena se naglo baci u stranu te on ugleda njezina prekrasna

zlatnosmeda lea. Divlje i estoko jecala je u jastuke:
Lagala sam ti. Ja sam zla - ah, ja sam tako zla!
Pustio je da neko vrijeme rida, zatim suzdrljivo ree:
Ako se radi o tvom zaruniku...
Ona se opet baci na lea i povikne:
- Glupost, kakav zarunik! Uope nemam zarunika! Ah, Tho
mas, Thomas!
On osjeti kako mu ledena aka klizi niz lea.
- to si upravo rekla?
- Uope nemam zarunika.
- Ne, nisam to mislio. - Malo se guio. - Nisi li upravo rekla
Thomas?
- Da - zarida, a debele su joj se suze kotrljale niz obraze, preko
vrata i padale joj na prsa. - Da, naravno da sam rekla Thomas. Pa
ti se tako i zove, ljubljeni moj jadni Thomas Lieven... Ah, zato
sam te morala sresti? Nikad jo nisam bila tako zaljubljena... ponovno se zgri, iznova joj navru suze. - I ba tebi to moram ui
niti, ba tebi!
- Uiniti? to uiniti?
- Radim za ameriku obavjetajnu slubu - zdvojno zavapi He
lena.
Thomas niti ne primijeti da mu se ar cigarete primie sve blie
vrcima prstiju. Dugo je utio. Naposljetku duboko uzdahne:
- Boe moj, poinje li opet sve iznova?
Helena protisne traginim glasom:
>
- Nisam ti htjela rei... Nisam ti smjela rei... Otjerat e me...
Nakon ove veeri morala sam ti priznati istinu... Inae bih se
uguila...
- Pokuaj polako i iz poetka - ree Thomas, koji se pomalo ve
pribrao. - Ti si, dakle, amerika obavjetajka?
-Da.
- A tvoj ujak?
- Moj pretpostavljeni, pukovnik Herrick.
- A dvorac Montenac?
- Unajmljen. Nai su ljudi u Njemakoj javili da priprema velik
pothvat. Zatim si doao u Zurich. Kad se pojavio tvoj oglas, dobili
smo punomo da ti ponudimo zajam do sto tisua franaka...
- A zbog ega?
- Negdje je u oglasu morao biti neki trik. Nismo znali kakav. Ali
ve bismo ga nekako dokuili. A onda bismo te imali u aci. FBI te
eli poto-poto pridobiti. Sasvim su ludi za tobom.

J. M. Simmel
Sada je ponovno plakala, a Thomas joj je brisao suze.
- Onda si zahtijevao 750.000. Najavili smo tada hitan razgovor
s Washingtonom! Samo da zna to su nam svata izdijelili.
750.000! Ludost! To ne ele riskirati! I onda su mene natjerali na
tebe...
- Na tebe - ponovi on idiotski.
- ... i tako sam krenula na ovo putovanje. Sve je bilo lano.
Mehaniar u Grenobleu... - O boe, i taj. A ja, budala, dao sam mu jo i napojnicu.
- ... i zarunik, sve, Tommy. A sada - sada sam se zaljubila u
tebe i znam da e te oni unititi, ne bude li pristao raditi za nas.
Thomas ustane.
- Ostani sa mnom!
- Vratit u se, draga - ree on odsutno. - Moram u miru razmi
sliti o nekim stvarima, ako doputa. Jer zna, sve ovo ve mi se
jednom dogodilo...
Ostavi Helenu, koja je jecala, pa proe kroz salon u svoju spavaonicu. Ondje je sjeo uz prozor i dugo gledao u no.
Zatim dohvati telefonsku slualicu, prieka da se javi centrala i
ree:
- Spojite me sa efom kuhinje... Svejedno, probudite ga... Na
kon pet minuta zazvoni telefon. Thomas podigne slualicu:
- Gas ton? Ovdje Ott. Upravo sam doivio teak udarac sudbine.
Trebam neto lagano, stimulativno. Pripremite koktel od rajica i
nekoliko valjuaka od sardina... Hvala.
Zatim spusti slualicu.
Ne mogu im, dakle, utei, pomisli. I sada me, 1957. godine,
dre u aci, kao to su me imali i 1939. godine.
Kroz otvorena balkonska vrata Thomas Lieven promatrao je
pustu Corniche d'Or i nedostupne, ravnodune zvijezde to su
sjale nad Sredozemnim morem. inilo se kao da iz barunaste tame izranjaju mukarci i ene njegove prolosti, da prilaze, da silaze; bljetave ljepotice, poput leda hladne obavjetajke, moni ljudi
koncerna, lukavi trgovci, ubojice bez skrupula, efovi bandi, vojskovoe.
Prikae mu se itav njegov protekli ivot, taj divlji, pustolovni
ivot, koji se sada, evo, okrenuo za itav krug od onog toplog svibanjskog dana 1939. godine, kada je sve bilo poelo.

MOE I BEZ KAVIJARA

PRVA KNJIGA

1.
poglavlje 1.
Ujutro 24. svibnja 1939. godine, dvije minule prije deset sati,
zaustavio se crni bentley- kabriolet ispred kue broj 122 u ulici
Lombard u srcu Londona.
Iz automobila je izaao elegantan mukarac. Njegova suncem
opaljena koa, neusiljen nain kretanja, vesele kovrice tamne kose udno su odudarali od strogo uredne odjee. Taj je gospodin
nosio crnosive prugaste hlae otro izglaanih bridova, dvoredan
kratak crni kaput, crn prsluk sa zlatnim satnim lancem, bijelu
koulju s visokim, krutim ovratnikom i biserno sivu kravatu.
Prije no to je zalupio automobilskim vratima, mladi je gospodin jo jednom posegnuo rukom u kola, odakle je izvukao krut crni
eir, kiobran i dvoje novine: Times i na ruiastom papiru tiskani
Financial Times.
Tako je tridesetogodinji Thomas Lieven proao kroz ulaz zgrade pokraj crne mramorne ploe na kojoj je pisalo zlatnim slovima:
MARLOCK & LIEVEN
DOMINION AGENCY
Thomas Lieven bio je najmlai, ali i vrlo uspjean, privatni
bankar u Londonu. Svoju munjevitu karijeru mogao je zahvaliti
svojoj inteligenciji, vjetini da ostavlja ozbiljan dojam i sposobnosti
da usporedno ivi na dva sasvim razliita kolosijeka.
Thomas Lieven bio je krajnje korektan na burzi. No izvan tih
svetih prostorija bio je neodoljiv osvaja ena. Nitko nije ni slutio,

J. M. Simmel

MOZE I BEZ KAVIJARA

a najmanje oni kojih se to u stanovito vrijeme upravo izravno ti calo, da on - ako je odmoren - moe kao od ale svladati i do etiri
prijateljice istodobno, jer je bio jednako i diskretan i krepak.
Thomas Lieven znao se ponaati kruto, krue i od najhladnijeg
gentlemana iz Citjja - meutim jednom na tjedan, a da to nitko
nije znao, vrtio se u plesnom ritmu najbunijeg kluba u Sohou, a
dvaput na tjedan potajno je uio diju-dicu.
Thomas Lieven ljubio je ivot, a inilo se da i ivot voli njega.
Sve mu je polazilo za rukom, samo ako bi vjeto prikrio injenicu
da je jo tako mlad...
Robert E. Marlock, njegov stariji ortak, stajao je u alterskoj
dvorani banke kad je Thomas Lieven uniao, dignuvi dosto janstveno svoj polucilindar.
Visoki i mravi Marlock bio je od njega stariji petnaest godina.
Marlockove su vodenosvijetle oi, na ne ba simpatian nain, iz micale svakom tko je u njih htio pogledati.
- Zdravo - ree gledajui prema svom obiaju mimo Thomasa.
Dobro jutro, Marlock - ree Thomas ozbiljno. - Dobro jutro,
gospodo!
estorica slubenika za pisaim stolovima pozdrave ozbiljno
kao i Thomas.
Marlock je stajao kraj metalnog stupa s pokrovom u obliku
zvona, pod kojim je kuckao mali mjedeni telegraf, to je na uskim,
gotovo beskrajnim, papirnatim trakama biljeio najnovije burzovne
teajeve.
Thomas pristupi ortaku i pogleda biljeke. Marlockove su ruke
malo podrhtavale. Sumnjiavi bi rekli da su to tipine ruke varali ce. Ali u to doba nepovjerenje jo nije bilo ulo u vedru duu Tho masa Lievena.
Marlock nervozno upita:
- Kada letite u Bruxelles?
- Danas naveer.
Krajnje je vrijeme. Pogledajte samo kako su vrijednosti nes
talne! Posljedica tog prokletog nacistikog elinog pakta! Ve ste
proitali novine?
Dakako - ree Thomas. Rado je govorio dakako; zvualo je
dostojanstvenije nego obino da.
Toga jutra, 24. svibnja 1939. godine, novine su objavile zaklju enje ugovora o savezu izmeu Italije i Njemake. Taj je savez naz van elinim paktom.
Kroz mranu, starinsku prostoriju sa alterima Thomas proe
u svoj mrani, starinski, privatni ured. Mravi ga je Marlock slije-

dio, pa se spustio u jedan od konatih naslonjaa to su stajali

ispred visokog pisaeg stola.
Dvojica mukaraca najprije rasprave koje bi vrijednosne papire
Thomas trebao na Kontinentu kupiti a koje prodati. Marlock & Lieven imali su podrunicu u Bruxellesu. Thomas Lieven je osim toga
posjedovao i dio male privatne banke u Parizu.
Nakon obavljenih poslovnih razgovora Robert E. Marlock prekine
svoju dugogodinju naviku: pogleda svom mladom ortaku otvo reno
u oi.
- Hm, Lieven, sada imam jo jednu sasvim privatnu molbu. Si
gurno se jo sjeate Lucie...
Thomas se dobro sjeao Lucie. Lijepa plavokosa djevojka iz
Kolna godinama je ivjela u Londonu kao Marlockova prijateljica.
Tada se moralo dogoditi neto ozbiljno - nitko nije tono znao rei
to -jer Lucie Brenner se navrat-nanos vratila u Njemaku.
- Gadno je od mene to vam time dosaujem, Lieven - jadikovao je Marlock, gledajui, dodue s naporom, ali ipak jo uvijek
mladom ovjeku otvoreno u oi. - Mislio sam samo, kad ste ve u
Bruxellesu, mogli biste moda na tren skoiti u Koln i porazgova
rati s Lucie...
- U Koln? A to sami ne odete? Pa i vi ste Nijemac...
Marlock ree:
- Volio bih otii u Njemaku, ali meunarodna situacija... A u
svoje sam vrijeme i jako uvrijedio Lucie, kaem vam to sasvim
poteno... - Marlock je govorio rado i esto da je sasvim poten. ... da, sasvim poteno. Postojala je tada jo i jedna druga ena.
Lucie je imala potpuno pravo to me napustila. Recite joj da je
molim neka mi oprosti. elim sve popraviti. Neka se vrati. .^
Njegov je glas sada bio proet ganuem koje ispunjava glasove
politiara dok govore o svojoj enji za mirom.

Ujutro 26. svibnja 1939. godine Thomas Lieven stigne u Koln.

Na hotelu Dom vijorile su se velike zastave s kukastim krievima.
Posvuda po gradu leprale su zastave s kukastim krievima. Slavio
se elini pakt. Thomas je vidio mnogo uniformi. Na sagovima hotelskog predvorja praskale su pete izama jedne o druge poput
pucnjeva.
U sobi na pisaem stolu stajala je Fuhrerova slika. Thomas
nasloni na nju svoju povratnu zrakoplovnu kartu. Okupa se. Za tim se obue i nazove Lucie Brenner.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Kad je na drugom kraju ice podignuta slualica, zaulo se

sumnjivo pucketanje, Thomas ga, meutim, nije zamijetio. Superagent iz 1940. godine, 1939. godine nije jo imao ni pojma o tome
da postoje prisluni ureaji.
- Brenner!
I ponovno je, evo, zauo taj hrapavi, uzbudljivi, promukli glas
kojeg se tako dobro sjeao.
- Gospoice Brenner, Lieven na telefonu, Thomas Lieven. Upra
vo sam stigao u Koln... - Prekine se. Ponovno pucketanje na liniji,
dodue, nije uo, ali zato njezin prigueni krik jest.
Smijeei se armantno, upita:
- Je li to uzvik radosti?
Oh, Boe! - uo ju je kako kae.
U slualici je opet kljocnulo.
Gospoice Brenner, Marlock me zamolio da vas posjetim...
Hulja!
Nemojte tako...
Ta bijedna hulja!
- Gospoice Brenner, ma posluajte! Marlock me zamolio da
vam izruim njegovu elju da mu oprostite. Smijem li doi k va
ma?
-Ne!
- Ali obeao sam mu...
- Nestanite, gospodine Lieven! Prvim vlakom! Pa vi i ne znate
to se ovdje zbiva!
Opet je kljocnulo u slualici, ali Thomas nije na to obraao po zornost.
- Ne, ne, gospoice Brenner, vi ne znate to se dogaa...
- Gospodine Lieven...
- Ostanite kod kue, za deset minuta bit u kod vas! - On spu
sti slualicu i poravna vor kravate. Njegov se sportski duh probu
dio.
Taksi doveze Thomasa - naravno, s polucilindrom i pomno
smotanim kiobranom - u Lindenthal. Ondje je na drugom katu
jedne vile uz Beethovenov park stanovala Lucie Brenner.
Pozvoni na vratima. S druge strane zau se mukli apat. Dje vojaki glas, muki glasovi. Thomasa to zaudi, ali ne previe. Jer
nepovjerenje jo nije ispunjalo njegovu duu.
Vrata se otvore; pojavi se Lucie Brenner. Na sebi je imala jutar nju haljinu i oito malo to ispod nje. Bila je neobino uzbuena.
Prepoznavi Thomasa, protisne:
- Luae!

Zatim se sve zbilo vrlo brzo. Iza Lucie pokau se dva mukarca.
Nosili su konate ogrtae i izgledali poput mesara. Jedan mesar
grubo odgurne Lucie u stranu, drugi zgrabi Thomasa za revere.
Zaboravilo se na samosvladavanje, mir i susprezanje! Thomas
zgrabi objema rukama mesarevu aku, pa se okrene elegantnim,
plesnim pokretom. Krajnje zaprepateni mesar visio je odjednom
iznad desnog boka Thomasa Lievena.
Na se prijatelj tada naglo nakloni. Jedan zglob prsne. Mesar
zaurla, proia zrakom i s treskom zavri na podu predsoblja. Ta mo ostane leati, grei se od boli. Moja poduka iz diju-dicua se
isplauje, pomisli Thomas.
- A sada vi - ree prilazei drugom mesaru.
Plavokosa Lucie poe vritati. Drugi mesar uzmakne i zamuca:
- Ma-ma ne-nemojte, gospodine. Ne inite to... - Izvue revol
ver iz navlake. - Upozoravam vas. Budite razumni.
Thomas se zaustavi. Samo se budala bori nenaoruana protiv
mesara s pitoljem.
- U ime zakona - ree prestraeni mesar - uhieni ste!
- Tko me eli uhititi?
- Dravna tajna policija.
- Eh, moj sinko - ree Thomas Lieven - kad ovo ispriam u
klubu!
Thomas Lieven je volio svoj londonski klub, a i klub je volio nje ga. S aama viskija u rukama, lulama u ustima, sjedei uz rasplamsalu vatru kamina, lanovi kluba bi etvrtkom uveer sluali
lude prie to bi ih redom jedan drugome priali.
Kad se ovaj put vratim, pomisli Thomas, imat u za .njih pri u koja ba i nee biti tako loa.
Ne, ova pria zaista nije bila loa, a bit e jo i bolja. Samo
-kad li e je Thomas smjeti ispriati u klubu, kad li opet vidjeti svoj
klub?
Bio je jo sasvim dobre volje dok je toga svibanjskog dana 1939.
godine sjedio u uredu specijalnog odjela D glavnog stana Gestapoa
u Kolnu. Sve je to samo nesporazum, mislio je, za pola sata bit
u opet na slobodi...
Komesar koji je primio Thomasa zvao se Hafner: debeo muka rac, lukavih svinjskih oiju. Vrlo ist ovjek! Neprestano je istio
nokte, uzimajui uvijek novu akalicu.
- ujem da ste pretukli jednoga mog druga - ree Hafner ljutito. - To ete jo gorko poaliti, Lieven!
- Jo uvijek gospodin Lieven, za vas! to hoete od mene? Zbog
ega sam uhien?
- Devizni prekraj - ree Hafner. - Dosta dugo sam vas ekao.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Mene?
Ili vaeg ortaka Marlocka. Otkako se ta Lucie Brenner vratila
iz Londona, dao sam je nadzirati. Mislio sam: ve e opet jedan od
vas, drskih pasa, iskrsnuti ovdje. A onda: hop! - Hafner gurne spis
preko stola. - Najbolje da vam odmah pokaem kakav materijal
imamo protiv vas. Onda ete zaepiti tu jeziavu gubicu.
Ba sam radoznao, pomisli Thomas i stane listati po opse nom spisu. Nakon nekog vremena morao se nasmijati.
to vam je smijeno? - upita Hafner.
Ma sluajte, pa ovo je fantastino!
Iz dokumenata se vidjelo da je prije nekoliko godina londonska
privatna banka Marlock & Lieven grdno napakostila Treem Reichu, iskoristivi okolnost to su se njemake zalonice ve dulje
prodavale na zimskoj burzi, zbog politike situacije, samo za peti nu
svoje nominalne vrijednosti.
Marlock & Lieven - odnosno netko tko je operirao pod imenom
ove tvrtke - kupio je u sijenju, veljai i oujku 1936. te njemake
zalonice, plativi ih nezakonito prenesenim Reichsmarkama. Za tim su ovlastili jednog vicarskog graanina, posluivi se njime
kao firmom, da kupi u Njemakoj nekoliko slika takozvane izopaene umjetnosti, koje su u Njemakoj bile, potpuno bezvrijedne, ali
su zato to vie vrijedile vani. Nacistike su vlasti vrlo rado dopus tile izvoz tih slika. U prvom redu rijeili su se nepoeljne umjetnosti, a kao drugo dobili su devize koje su im bile prijeko potrebne za
naoruanje. Podmetnuti je vicarac morao, naime, trideset posto
od svote platiti u vicarskim francima.
Dakako, preostalih sedamdeset posto - nacisti su to shvatili tek
mnogo kasnije - vicarac je platio njemakim zalonicama koje su
tako ponovno ugledale svoju domovinu, gdje su imale normalnu
vrijednost, dakle peterostruko veu od one za koju su ih Marlock &
Lieven nabavili u Zurichu.
Prouavajui dokumente, Thomas Lieven je razmiljao: Ja ovu
fantastinu lukavtinu nisam izveo. Znai, to je mogao uiniti je dino Marlock. Znao je da ga Nijemci trae, da nadziru Lucie Bren ner, da e mene uhititi i da mi ni rijei nee vjerovati. Tako me se
oslobodio i banka je sada samo njegova. O Boe! O Boe na nebe sima. ..
- Tako - zadovoljno e komesar Hafner - sada je velika klepetava gubica napokon uutjela, je li? - Uzme svjeu akalicu, pa se
pozabavi malo svojim zubima.
Prokletstvo, to da radim, razmiljao je Thomas. Sine mu mi sao. Ne ba osobita, ali ipak...
- Smijem li telefonirati?

Hafnerove svinjske oi zamirie:

-As kim elite govoriti?
Moram ii na sve ili nita, pomisli Thomas, preostaje mi jo
samo bijeg, ali prema naprijed.
- S barunom von Wiedelom.
- Nikad uo.
Thomas povie:
Kako? Njegova ekselencija Bodo barun von Wiedel, poslanik
za specijalne svrhe u Ministarstvu vanjskih poslova! A vi jo nika
da niste uli za njega, to?
Ja... ja...
Izvolite izvaditi akalicu iz usta dok govorite sa mnom!
to... to zapravo elite od gospodina baruna? - promuca
Hafner. Njegove su prosjene muterije bili zastraeni graani. S
uhienicima koji su urlali, vikali i poznavali glavonje nije se jo
snalazio.
Thomas je i dalje bjesnio:
- Barun je moj najbolji prijatelj!
Mnogo starijeg Wiedela upoznao je Thomas 1929. godine u jed nom udruenju studenata koji nisu njegovali stari studentski obi aj da se tuku sabljama u dvobojima. Wiedel je uveo Thomasa u
plemike krugove. Thomas je plaao mjenice za koje barun nije
imao pokrie. Zbliili su se i prijateljevali sve do onog dana kad je
Wiedel pristupio nacionalsocijalistikoj stranci. Tada se Thomas,
nakon bune svae, odvojio od njega.
Samo ako Wiedel ima dobro pamenje? pitao se Thomas i da lje viui:
- Ako mi smjesta ne uspostavite vezu, moete sutra potraiti
drugo namjetenje!
Telefonistica je morala ispatati. Komesar Hafner naglo trgne
slualicu, pa se i on izdere:
- AA Berlin! Malo hitrije, nespretna curo!
Sjajno, upravo fantastino, pomisli Thomas uvi glas svog
nekadanjeg klupskog prijatelja.
Ovdje von Wiedel...
Bodo, na telefonu Lieven! Thomas Lieven, sjea li me se jo?
- Do uha mu dopre buan smijeh:
Thomas! ovjee! Dakle, to je iznenaenje! U svoje si mi vri
jeme odrao moralnu prodiku o svjetonazorima, a sad si i sam kod
Gestapoa!
Thomas sklopi oi zbog strahote ovog nesporazuma. Barunov
glas i dalje je veselo buio:

J. M.
Simmel
- Smijeno, tek mi je nedavno Ribbentrop ili Schacht priao da
ima banku u Londonu.
I imam. Sluaj, Bodo...
- Ah, vanjski poslovi! Prikrivanje, je li? Puknut u od smijeha!
Uvidio si, dakle, kako sam onda imao pravo?
Bodo...
Dokle si ve dotjerao? Moram li rei: Komesare?
Bodo...
Krivini savjetnik?
- Zaboga, sasluaj me konano. Ne radim u Gestapou. Gestapo
me uhitio!
Na ovo u Berlinu zavlada muk.
Hafner zadovoljno zamljacka te, pritisnuvi drugu slualicu
ramenom na uho, nastavi istiti nokat na lijevom palcu.
- Bodo! Nisi me razumio?
- Da, jesam, na alost. to - to ti predbacuju?
Thomas mu ispria zbog ega ga optuuju.
- Tja, stari moj, to je, bogme, zlo. Ja se u to nipoto ne mogu
mijeati. ivimo u pravnoj dravi. Ako si zaista neduan, to e se i
dokazati. elim ti svako dobro! Heil Hitler!
- Va najbolji prijatelj, je li? - zagroke gospodin Hafner.

Oduzeli su mu naramenice, kravatu, vezice za cipele, lisnicu i

njegov dragi sat na otkucavanje pa ga zatvorili u samicu. U njoj je
Thomas proveo ostatak dana i no. Mozak mu je grozniavo radio.
Mora negdje postojati izlaz, morajjnora. No nije ga nalazio...
Ujutro 27. svibnja ponovno pozovu Thomasa Lievena na preslu avanje. Uavi u Hafnerovu sobu, ugleda pokraj komesara nekog
majora Wehrmachta, blijeda zabrinuta ovjeka. Hafner je izgledao
ljutito. inilo se kao da se upravo s nekim svaao.
- To je taj ovjek, gospodine majore. Na zapovijed, ostavljam
vas s njim nasamo - ree gestapovac ljutito i nestane.
asnik stisne Thomasu ruku:
Major Loos iz Okrune komande Koln. Nazvao me barun von
Wiedel. Moram se pobrinuti za vas.
Morate se pobrinuti?
Pa vi ste potpuno neduni. Va ortak vas je prevario, to mi je
potpuno jasno.
Thomas ree odahnuvi:

MOE I BEZ KAVIJARA

- Veseli me to ste se u to uvjerili, gospodine majore. Mogu li,

dakle, otii?
- A kamo biste otili? Pa vi idete u zatvor!
Thomas sjedne.
- Alija sam neduan!
- Objasnite to Gestapou, gospodine Lieven. Ne, ne, va je ortak
sve to vrlo dobro smislio.
- Hm - ree Thomas i pomisli: Poslije ovog jo neto slijedi...
Odmah je uslijedilo:
Gledajte, gospodine Lieven, za vas, naravno, postoji jo jedan
izlaz. Njemaki ste dravljanin. Poznajete svijet. Kulturan ste ov
jek. Teno govorite engleski i francuski. Sve se to danas trai.
Tko trai?
Mi traimo. Ja traim. asnik sam Abwehra. Mogu vas odavle
izvui jedino ako ste spremni raditi za vojnu obavjetajnu slubu.
Uostalom - mi i dobro plaamo.
Major Fritz Loos bio je prvi pripadnik neke obavjetajne slube
kojega je Thomas uope susreo. Bezbrojni drugi trebali su ga tek
slijediti: Englezi, Francuzi, Poljaci, panjolci, Amerikanci i Rusi.
Dana 18. svibnja 1957. godine, osamnaest godina nakon ovog
prvog susreta, razmiljao je Thomas Lieven u nonoj tiini svog
luksuznog apartmana u Cannesu: Svi su ti ljudi u biti bili bes krajno slini. Svi su djelovali alosno, mrzovoljno, razoarano. Svi
su vjerojatno bili izbaeni iz svoje ivotne koloteine. Svi su izgle dali bolesno. Zapravo su bili plaljivi, pa su se stoga neprestano
okruivali smijenim atributima svoje moi, svojih tajni, svog zas traivanja. Neprekidno su glumili, a svi su patili od dubokog osje aja manje vrijednosti.
Thomas Lieven sve je to znao one lijepe svibanjske noi 1957.
godine. Meutim, 27. svibnja 1939. godine to jo nije bio shvatio.
U ono ga je vrijeme prijedlog majora Loosa da radi za njemaki
Abwehr upravo oduevio. Tako u se najprije izvui iz ove svinja rije, mislio je, a nije ni slutio kako je ve duboko u nju utonuo.

Kad je zrakoplov Lufthanse probio niski sloj oblaka to su se

nadvili nad Londonom, putnik sa sjedala broj 17 oglasi se nekim
udnim zvukom.
Stjuardesa pouri onamo:
- Da vam moda nije dobro, gospodine? - upita suosjeajno, a
tada shvati da se broj 17 smije.

J. M.
Simmel
- Izvrsno mi je - ree Thomas Lieven. - Oprostite, sjetio sam se
neega smijenog.
Sjetio se razoaranog lica upravitelja ureda za pohranu stvari u
glavnom stanu Gestapoa u Kolnu dok mu je ovaj vraao stvari. Taj
se ovjek jedva odvojio od njegova zlatnog sata na otkucavanje.
Thomas izvadi dragi predmet te njeno pogladi krhki poklopac.
Pritom otkrije jo malo tiskarskog crnila pod noktom kaiprsta.
Ponovno se morao nasmijati pri pomisli da su sada i njegovi otisci
prstiju u jednoj tajnoj kartoteci, a slika na osobnom kartonu.
Stanoviti gospodin, imenom John Smvthe (s y i sa th), doi e
prekosutra u njegovu kuu da pregleda plinsku pe u kupaonici.
Major Loos je naglasio da se gospodinu Smvtheu mora bezuvjetno
pokoravati.
Gospodin Smvthe s y i sa ft zaudit e se, pomisli Thomas.
Ako se zaista pojavi, izbacit u ga!
Zrakoplov se poeo sputati. Uzevi kurs prema jugozapadu,
usmjeri se preko Temze, prema zranoj luci Crovdonu.
Thomas spremi sat i protrlja ruke. Ugodno se protegne. Aah
-opet u Engleskoj! Na slobodi! U sigurnosti! Sada jo samo skok u
bentlev! Vrua kdpelj! Zatim jedan viski! Lula! Prijatelji u klubu! I
veliko prepriavanje...
Hm, a onda, jasno, i Marlock.
Thomasova je srea to se vraa kui bila tako golema da mu je
bijes ve napola splasnuo. Mora li se doista razii s Marlockom?
Moda ipak postoji prihvatljivo objanjenje. Moda je Marlock imao
briga. U svakom sluaju valja ga najprije sasluati...
Od ovih njegovih razmiljanja prolo je sedam minuta i na je
prijatelj veselo siao iz zrakoplova preko primaknutih stepenica na
prostor, mokar od kie, ispred etverokatne aerodromske zgrade...
Zvidei ispod svog kiobrana, prilazio je putnikom ulazu.
Tamo su bila dva prolaza odvojena uzetima. Iznad desnoga pisalo
je: British Subjects 1, a iznad lijevoga Foreigners 2. Jo uvijek zvidei, Thomas krene lijevo i pristupi visokom pultu iza kojeg je
stajao Immigration Officer3.
inovnik, postariji ovjek s brkovima kao u mora, poutjelim
od nikotina, prihvati njemaku putovnicu koju mu je Thomas pru io uz ljubazan osmijeh.
Nakon listanja po putovnici inovnik svrne pogled na Thomasa.
- ao mije, ali vi ne smijete vie stupiti na britansko tlo.
1
2

Britanski dravljani
Stranci

MOE I BEZ KAVIJARA

3

Slubenik za useljavanje

to to znai?
Danas ste protjerani, mister Lieven. Molim, slijedite me, dva
gospodina vas ekaju. - I ve je krenuo ispred Thomasa...
Kada je Thomas uao u malen ured, oba gospodina ustanu. Iz gledali su kao zabrinuti inovnici, neispavani i pokvarena eluca.
Morris - ree jedan od njih.
Lovejov - ree drugi.
Na koga me samo podsjeaju ova dvojica? razmiljao je Tho mas. Nije se sjetio. Sada je ve bio ljutit, vrlo ljutit. Morao se jako
svladavati da bi ostao barem donekle utiv:
- Gospodo, to to znai? Ve sedam godina ivim u ovoj zemlji.
Nisam nita skrivio.
ovjek po imenu Lovejov podigne uvis novine i pokae natpis
koji se protezao preko tri stupca:
-

LONDONSKI BANKAR UHIEN U KOLNU!

-

Pa to? To je bilo prekjuer. Danas sam ovdje. Nijemci su me

pustili na slobodu!
A zbog ega? - upita Morris. - Zato bi Gestapo nekog oslobo
dio ako gaje upravo bio uhitio?
Pokazalo se da sam neduan.
Aha - ree Lovejov.
Aha - ree Morris. - Gospoda se znaajno pogledaju. Zatim e
Morris s onom ve klasinom nadmonosti: - Mi smo od Secret
Servicea, mister Lievene. Dobili smo informacije iz Kolna. Nema
nikakva smisla da nam laete.
Sada znam na koga me podsjeaju ova dvojica, Thomas se
odjednom sjeti. Na blijedog majora Loosa! Ista gluma. Isto pona anje. Bijesno ree:
Utoliko bolje, gospodo, ako ste od Secret Servicea. Tada e
vas, naravno, zanimati: Gestapo me pustio samo zato to sam pri
stao raditi za Abwehr.
Mister Lieven, zar mislite da smo tako naivni? Thomas posta
ne nestrpljiv:
Govorim istinu. Njemaki me Abwehr ucijenio. Ne osjeam da
me moje obeanje obvezuje. elim ovdje ivjeti u miru!
Vjerojatno ni sami ne vjerujete da emo vas nakon ovog priz
nanja jo pustiti u zemlju! Slubeno ste protjerani, kao i svaki
stranac ako doe u sukob sa zakonom.
Ali ja sam potpuno neduan! Moj me ortak prevario. Pustite
me barem k njemu! Tada ete vidjeti da govorim istinu!
Morris i Lovejov znaajno se pogledaju.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

emu ti znaajni pogledi, gospodo?

Lovejov ree:
Ne moete razgovarati sa svojim ortakom, mister Lieven.
A zato ne?
Jer je va ortak napustio London na est tjedana - ree Mor
ris.

Lo-lo-london? - Thomas problijedi. - Na-na-napustio?

Da. Pria se da je otputovao u kotsku. Nitko tono, ne zna
kamo.
Prokletstvo, pa to da sada radim?
Vratite se u domovinu.
Pa da me zatvore? Pustili su me na slobodu samo da bih u
Engleskoj pijunirao!
Oba se gospodina ponovno pogledaju. Thomas je znao da sada jo
neto slijedi. I smjetaje uslijedilo. Morris e hladno i bez uvijanja:
- Kako se meni ini, za vas postoji jo samo jedan izlaz, mister
Lievene: radite za nas!
Boe dragi, pomisli Thomas Lieven, kad ovo ispriam u
klubu! Nitko iv nee mi vjerovati.
Zaigrajte s nama protiv Nijemaca, pa emo vas pustiti u zem
lju i pomoi vam protiv Marlocka. titit emo vas.
Tko e me tititi?
Secret Service.
Thomasa spopadne grevit smijeh. Zatim se uozbilji, popravi
prsluk i kravatu te se uspravi u svoj svojoj veliini.
Trenutak zbunjenosti i potitenosti je proao. Shvatio je da je
smatcao dobrom alom neto to vjerojatno i nije bilo ba tako a ljivo. Sada se morao boriti. Rado se borio. ovjek ne moe tako
lako dopustiti da mu razore ivot. Thomas ree:
Odbijam vau ponudu, gospodo. Odlazim u Pariz. Uz pomo
najboljeg francuskog odvjetnika povest u proces protiv svog or
taka - i protiv britanske vlade.
Ja to ne bih uinio, mister Lievene.
A ja u to ipak uiniti.
Poalit ete.
Vidjet emo. Ne vjerujem da je itav svijet ludnica! - ree
Thomas Lieven.
Godinu dana kasnije poeo je u to vjerovati.
A nakon osamaest godina, dok je jedne noi u luksuznom ho telu u Gannesu razmiljao o svom ivotu, bio je u to ve uvjeren.
itav je svijet ludnica; to mu se uinilo jedinom temeljnom isti nom za koju se u ovom stoljeu ludila moglo, a i moralo, uhvatiti.
-

Malo po ponoi, 28. svibnja 1939. godine, u lokalu Chez Pierre,

vrlo slavnom medu sladokuscima, na Place Graillon u Parizu, neki
je elegantni mladi naruivao:
- Emile, uzet emo mali hors-d'oeuvre, zatim juhu od rajih re
pova, pa bubrenjak sa ampinjonima. Za desert moda Coupe
Jacques?
Stari, sjedokosi konobar Emile promatrao je gosta s osmijehom
i simpatijom. Poznavao je Thomasa Lievena ve godinama.
Kraj mladog gospodina sjedila je lijepa djevojka, sjajne crne ko se, dugoljasta lica i veselih oiju kao u lutke. Ta se mlada dama
zvala Mimi Chambert.
- Gladni smo, Emile! Bili smo u kazalitu. Shakespeare sa Jeanom Louisom Barraultom...
- Tada bih vam, umjesto hladnog predjela, preporuio tople se
ndvie s lososom, monsieur. Shakespeare je naporan.
Nasmiju se, a stari maitre d'hotel nestane u kuhinji.
Lokal je bio dugaka, tamna prostorija, staromodno ureena,
ali vrlo ugodna. Mnogo manje staromodno izgledala je mlada da ma. Njezina bijela, svilena haljina bila je duboko dekoltirana i po strance tijesno nabrana. Mlada je glumica bila njena i niska rasta
- uvijek dobro raspoloena, ak i ujutro neposredno nakon bue nja.
Thomas ju je poznavao ve dvije godine. Osmjehne se prema
Mimi i duboko udahne:
- Ah Pariz! Jedini grad u kojem se jo moe ivjeti, mon petit
chou. 1 Provest emo nekoliko lijepih tjedana...
- Tako sam sretna to si opet veseo, cheri! Noas si bio vrlo ne
miran. .. Govorio si ispremijeano na tri jezika, razumjela sam
samo francuski... Zar neto nije u redu s tvojom putovnicom?
Zato?
- Neprestano si spominjao protjerivanje i dozvolu boravka. U
Parizu su sada toliki Nijemci koji imaju neprilike s dokumentima.
On ganuto poljubi vrhove njezinih prstiju.
1

Malo moje zlato

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Coupe Jacques

Meni
Juha od rajih repova
Topli hljepii s lososom
Bubrenjak sa
ampinjonima
Pommes chips
Coupe Jacques

28. svibnja 1939.

Umijeajte tri umanca, jednu veliku licu maslaca, sok od polovice limuna, posolite i popaprite.
Dolijevajte jo vina i tucite smjesu
nad vatrom na pari dok se ne
zgusne.
Posebno pirjajte ampinjone i
alote1 u maslacu i ai bijela vina. U meuvremenu pripremite
zaprak od velike lice maslaca,
velike lice brana, pola litre juhe,
kojoj dodajte ampinjone i umak,
pa sve jo jednom ostavite da
zakuha.
1

Juha od rajih repova

Skuhajte dobar govei bujon. Za
etiri osobe uzmite tuce poveih
rakova, kuhajte ih etvrt sata u
kipuoj vodi. Izljutite meso iz
kara i repova, svu lupinu stucajte
u muaru, ne presitno, pa mijeajte nad vatrom sa 12 dkg maslaca tako dugo dok ne pone
bujati i ne postane crveno. U
smjesu umutite veliku licu brana, prelijte jednom litrom goveeg bujona i sve procijedite kroz
gusto sito prekriveno gazom.
Kratko prije posluivanja pustite
da juha jo jednom zakipi te stavite u nju raje repove. Juha ne
smije biti pregusta, to uope
treba izbjegavati kod svih juha.

Mlade luice

Uz ovaj meni Thomas Lieven postaje obavjetajcem

Topli hljepii s lososom
Tanke krike bijela kruha provucite kroz mlijeko, na njih sloite,
usklaene s veliinom kriki, narezane i u mlijeku namoene ploke suena lososa i pokrijte ih
opet krikama bijelog kruha provuenim kroz mlijeko. Gornju
stranu hljepia pospite ribanim
sirom, pokrijte komadiima maslaca i na zamaenoj limenoj tavi
popecite u penici.

Bubrenjak sa ampinjonima
Na vruoj masti naglo s obje strane poprite odreske bubrenjaka i
prelijte ih ovako prireenim jelom
te glavicu luka i zakuhajte je u
etvrt litre bijela vina.

Obrok sladoleda od vanilije prekrijte tuenim slatkim vrhnjem. Na

to stavite vonu salatu (svjeu ili iz
konzerve), koju ste pustili da se
pola sata natapa u maraskinu.
Tada sve prekrijte slojem sladoleda od jagoda i ukrasite tuenim
slatkim vrhnjem i kandiranim trenjama.

- Nemoj se brinuti. Dogodilo mi se neto glupo. Zapravo nita

neugodno. - Govorio je mirno, i sam uvjeren u istinitost svojih ri
jei: - Uinjena mi je nepravda, shvaa li, mon chou? Prevaren
sam. Nepravda kojiput dugo traje - ali nikad vjeno. Imam sjajnog
odvjetnika. A to kratko vrijeme, to e im trebati da mi se ispria
ju, elim se kod tebe odmarati.
Konobar prie k stolu.
- Monsieur Lieven, dva gospodina ele govoriti s vama. Tliomas
bezazleno digne pogled. Na ulazu, u ne sasvim istim kinim og
rtaima, stajala su dva mukarca zbunjeno pozdravljajui.
Thomas ustane.
- Odmah se vraam, ma petite.
Prie ulazu:
- Gospodo, to mogu uiniti za vas?
Oba se mukarca u zguvanim kinim ogrtaima naklone. Jedan od njih ree:
- Monsieur, ve srao bili u stanu mademoiseUe Chambert. Slu
benici smo kriminalistike policije. alimo, ali vas moramo prives
ti.
- to sam skrivio? - upita Thomas tiho. Zapravo se elio nas
mijati. ..
- Sve ete saznati.
Mora se, dakle, nastavlja, pomisli Thomas. Ljubazno ree:

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Gospodo, Francuzi ste. Znate koliki je grijeh ometati dobro

jelo. Smijem li vas zamoliti da priekate s mojim uhienjem dok ne
pojedem?
Policajci su oklijevali.
- Moemo li telefonirati efu? - upita jedan.
Thomas mu dopusti. ovjek nestane u govornici i brzo se vrati.
- U redu, monsieur. ef ima jednu molbu.
- Kakvu?
- Da moe doi ovamo i veerati s vama. Kae da se sve moe
lake raspraviti uz dobro jelo.
- Dobro, dogovoreno. Tko je, ako smijem pitati, va ef?
Oba mu slubenika to kau.
Thomas se vrati stolu i zovne starog konobara:
- Emile, oekujem jednoga gosta. Donesite, molim, jo jednu
prostirku.
- Tko dolazi? - upita Mimi smijeei se.
- Neki pukovnik Simeon.
- Oh - ree Mimi. I sasvim suprotno svojoj navici, izusti samo
tu jednu jedinu rije.
Pokazalo se da je pukovnik Jules Simeon simpatian gospodin.
Sa svojim njegovanim brkom, rimskim nosom i duhovitim ironi nim oima podsjeao je na glumca Adolpha Menjoua, premda je
bio vii od njega. Simeon pozdravi Thomasa s mnogo potovanja, a
Mimi kao svoju staru znanicu. Naeg prijatelja ovo malo uznemiri.
Simeonovo tamnoplavo odijelo potjecalo je bez sumnje od prvo razrednog krojaa, ali se ve malo sjajilo na laktovima i leima.
Pukovnik je nosio zlatnu iglu za kravatu s biserom i malu zlatnu
dugmad za manete, meutim pete njegovih cipela bile su izgaene.
Uz juhu i predjelo priali su o Parizu. Uz bubrenjak pukovnik
Simeon postane precizan:
- Monsieur Lieven, oprostite to vas usred noi, i jo k tome pri
jelu, smetamo. Izvrsni su ovi prhki pommes chips, ne ini vam se?
Primio sam naredbu s visokog mjesta. Traimo vas ve itav dan.
Odjednom se Thomasu uini da iz daljine do njega dopire glas
Jeana Louisa Barraulta, koji je te veeri u Shakespeareovu djelu
igrao Rikarda III. Nejasno je uo jedan stih, samo ga jo nije ra zumio.
- Tako - on ree. - Da, izvrstan pommes chips, pukovnie. To
ovdje zaista umiju. Trik lei u tome da krumpir valja staviti dva
puta u ulje. Ah da, ta francuska kuhinja...
Thomas poloi dlan na Miminu ruku. Pukovnik se nasmijei.
Taj mi se pukovnik sve vie svia, pomisli Thomas.

Pukovnik ree:
- Ali vi niste u Parizu samo zbog dobre kuhinje. I mi imamo
ljude u Kolnu i Londonu. Znamo to ste kod potovanog majora
Loosa - zar ga jo uvijek mui u? - doivjeli...
Thomasu se opet uini da uje glas Jeana Louisa Barraulta,
opet pomisli da razabire stih besmrtnog Shakespearea, ali ga jo
uvijek nije mogao razumjeti.
Ali zato se Mimi osmjehuje? Zato se tako slatko smijei?
- Monsieur Lievene - ree pukovnik - uvjeravam vas da ste mi
vrlo simpatini. Volite Francusku. Volite francusku kuhinju. Me
utim, imam naredbu. Moram vas protjerati, monsieur Lieven;
preopasni ste za moju siromanu, ugroenu zemlju. Jo ove noi
otpremit emo vas do granice. I nikada vie ne smijete stupiti na
francusko tlo...
Thomas se pone smijati.
Mimi ga pogleda. I prvi put otkako se poznaju ne pridrui se
odmah njegovu smijehu. Tada se i on prestane smijati.
- . . . osim ako - ree pukovnik i natrpa novu porciju ampinjo
na na svoj tanjur - osim ako se ne preobratite i ne ponete raditi
za nas, za Dewdeme Bureau.
Thomas se uspravi. Tako pijan jo nisam! pomisli. Tiho izusti:
Vi mi nudite da radim za francusku obavjetajnu slubu u
prisutnosti mademoiselle Chambert?
A zato ne, mon chtri? - Mimi e njeno te poljubi Thomasa u
obraz. - Pa i ja pripadam drubi!
x
Ti si... - Thomas se zagrcne.
Samo malo - ali ipak. Mala nuzzarada. Ljuti li se?
Mademoiselle Chambert je najarmantniji rodoljub kojeg poz
najem - izjavi pukovnik.
Thomas odjednom u svojim uima jasno razabere glas, to gaje
ve dugo muio, glas Jeana Louisa Barraulta i sada shvati rijei
kralja Rikarda III:
Pa jer ne mogu poput ljubavnika
Slatkim razgovorom tratit lijepe dane
Voljan sam da nitkovom postanem...
- Monsieur Lieven - upita pukovnik, drei au crvenog vina u
ruci - hoete li raditi za nas?
Thomas pogleda Mimi, tu slatku, njenu Mimi. Pogleda pukovnika, tog ovjeka fina ponaanja. Pogleda dobro jelo.

J. M.
Simmel
Za mene, dakle, nema drugog izlaza, pomisli Thomas Lieven.
Stvorio sam pogrenu sliku o ovom svijetu. Moram promijeniti
svoj ivot, i to smjesta, ne elim li se utopiti u ovoj bujici ludila!
Mimin mu glas zazvoni pokraj uha:
- Ah cheri, budi zlatan i prikljui nam se. ivot e nam biti tako
lijep!
Simeonov glas dopre mu do uha:
- Monsieur, jeste li se odluili?
Glas glumca Jeana Louisa Barraulta zabruji mu u uima:
. .. voljan sam da nitkovom postanem...
Voljan sam - ree Thomas blago.

6
Najprije njemaki Abivehr. Zatim Secret Service. A sada jo i
Deivcieme Bureau. Sve za devedeset est sati. Jo prije etiri dana, razmiljao je Thomas, ivio sam u Londonu kao potovan
graanin i uspjean bankar. Kome to uope mogu ispriati? Tko e
mi u klubu sve ovo povjerovati?
Thomas Lieven proe svojom uskom, finom rukom kroz kratko
podianu crnu kosu i ree:
- Moj se poloaj ini bezizlaznim, ali ne i ozbiljnim. S ugodnim
osjeajem sitosti sjedim na ruevinama svoje graanske egzisten
cije. Voila, evo povijesnog trenutka. Emile! - Stari konobar urno
prie. - Imamo razloga za slavlje. ampanjac, molim!
Mirni njeno poljubi svog prijatelja.
Nije li sladak? - ona upita pukovnika.
Monsieur, divim se vaem dranju - ree Simeon. - Sretan
sam to ste odluili da radite za nas.
- Nisam odluio, nego mi nita drugo nije preostalo.
-Toje isto.
Naravno, sa mnom moete raunati samo dok traje proces.
im ga dobijem, elim opet ivjeti u Londonu. Je li to jasno?
Potpuno jasno, monsieur - ree pukovnik Simeon, pa se nas
mijei kao daje vidovit i ve unaprijed zna da Thomas Lieven ak i
nakon itavog jednog svjetskog rata jo uvijek nee dobiti svoj pro
ces niti e ikada vie ivjeti u Londonu.
Uostalom - ree Thomas - potpuno mi je zagonetno na kojem
bih vam podruju ja mogao biti od koristi.
Bankar ste.
Pa to onda?

MOE I BEZ KAVIJARA

Simeon namigne.
Madame mije priala kako ste silno sposobni!
Ali Mirni - Thomas se obrati maloj glumici sjajne crne kose i
veselih oiju - to je bilo vrlo indiskretno od tebe!
Madame je to uinila za narodnu stvar. Ona je arobna ena.
Pretpostavljam da vi to moete dobro procijeniti, gospodine
pukovnie!
Mirni i Simeon nato progovore u isti as:
- Dajem vam svoju asniku rije. - Ali, cheri, pa to je bilo dav
no prije nego to sam upoznala tebe.
Zatim zaute, pa se nasmiju. Mirni se privine uz Thomasa. Uis tinu je bila zaljubljena u tog mukarca koji je djelovao tako ozbilj no, a istodobno se znao vladati tako neozbiljno, koji je izgledao kao
prototip svih britanskih gentlemena-bankara, a pritom bio privlaniji i duhovitiji od svih mukaraca koje je Mimi znala - a pozna vala ih je svu silu.
Davno prije nego to si upoznala mene - ponovi Thomas Lie
ven. - Aha. Tako dakle. E pa lijepo... Gospodine pukovnie, prema
vaim rijeima, mogu se, znai, smatrati financijskim savjetnikom
francuske obavjetajne slube?
Sasvim ispravno, monsieur. Dobit ete posebne zadatke.
Dopustite mi - ree Thomas - da prije no to stigne ampa
njac kaem jo na brzinu nekoliko iskrenih rijei. Usprkos tome
to sam jo prilino mlad, imam odreena vrsta naela. Ako bi se
ona kosila s mojom novom djelatnou, tada vas molim da me
ipak radije protjerate.
Voila, kakva su ta vaa naela, monsieur?
^
Odbijam da nosim uniformu, gospodine pukovnie. Ovo e
vam se moda uiniti nerazumljivim, ali ja neu pucati na ljude.
Nikog ne elim zastraivati, nikog uhititi, niti ikoga muiti.
Ali molim vas, monsieur, doista bi bilo teta da vas upotrije
bimo za takve sitnice.
Ne elim nikoga otetiti niti orobiti - jedino ako je to unutar
doputenih granica mog zvanja, a i to samo ako sam se prije uvje
rio da ta osoba to i zasluuje.
Monsieur, budite bez brige, moi ete uvijek ostati vjerni svo
jim naelima. Raunamo samo s vaom pameti.
Emile im donese ampanjac.
Ispiju, a zatim e pukovnik:
- Moram, dakako, od vas zahtijevati da pohaate teaj za izob
razbu tajnih agenata. To trai na pravilnik! Nauit ete mnogo
lukavih trikova o kojima jo nita ne znate. Nastojat u vas to
-

prije smjestiti u jedan od naih posebnih logora.

J. M.
Simmel
- Ali noas jo ne, Jules - ubaci Mirni, njeno gladei ruku
Thomasa Lievena. - Za ovu no zna sve to mu je potrebno...
Rano ujutro 30. svibnja 1939. godine dola su po Thomasa u
stan njegove prijateljice dva gospodina. Nosili su jeftina konfekcij ska odijela s iznoenim hlaama. Bila su to dva slabo plaena sit na
agenta.
Thomas je nosio jednoredno odijelo s crnosivim kockastim
uzorkom, bijelu koulju, crnu kravatu, crn eir, crne cipele i, na ravno, svoj voljeni sat na otkucavanje. Sa sobom je ponio i kovei.
Vrlo ozbiljna gospoda utovarila su Thomasa u kamion. Kad je
htio pogledati van, ustanovio je da je platneni krov kamiona vrsto
svezan i svuda tijesno priljubljen.
Nakon pet sati vonje boljela gaje svaka kost. Kada se teretnjak
konano zaustavio te mu gospoda dopustila da izae, Thomas se
naao u neopisivo turobnom kraju. Breuljkast kamenit predio bio
je ograen bodljikavom icom. U pozadini, ispred mrana umar ka, Thomas je ugledao tronu sivu zgradu. Na ulazu je stajao do
zuba naoruan vojnik. Ona dva loe odjevena gospodina upute se
prema straaru, koji ih je neprijateljski gledao, i pokau mu svu
silu iskaznica, koje vojnik stane ozbiljno prouavati.
Uto naie neki stari seljak s kolicima punim drva.
- Koliko jo, stari? - upita ga Thomas.
- Neka ga vrag nosi. Imam jo dobra tri kilometra do Saint Nicolasa!
- A gdje ti je to?
- Ma ondje dolje, odmah ispred Nancvja.
- Ah, tako - ree Thomas Lieven.
Njegova se dva pratioca vrate. Jedan mu objasni:
- Morate nam oprostiti to smo vas zatvorili u kamion. Stroga
naredba. Moda biste prepoznali okolicu, a ne smijete nipoto
znati gdje se nalazite.
- Ah, tako - ree Thomas.
Stara je zgrada bila namjetena poput treerazredna hotela.
Prilino bijedno, pomisli Thomas Lieven. ini se da gospoda ba
ne obiluju novcem. Nadajmo se da nema stjenica. to ovjek sve
ne doivi!
U novom teaju sudjelovalo je, osim Thomasa, jo dvadeset se dam obavjetajaca, uglavnom Francuza, ali su meu njima bila i
dva Austrijanca, pet Nijemaca, jedan Poljak ijedan Englez.
Voa teaja bio je suhonjav, blijed dugonja, nezdrave boje lica,
jednako tako tajanstven, potiten, napuhan i nesiguran kao i nje-

MOE I BEZ KAVIJARA

gov njemaki kolega, major Loos, kojega je Thomas bio upoznao u

Kolnu.
- Gospodo - obrati se ovjek skupljenoj eti obavjetajaca - ja
sam Jupiter. Za vrijeme teaja svaki e od vas uzeti lano ime.
Imate pola sata vremena da izmislite odgovarajui lani ivotopis.
Taj izmiljeni identitet morate od sada uvijek i u svim prilikama
braniti. Ja i moji kolege uinit emo sve da vam dokaemo kako vi
niste oni za koje se izdajete. Izmislite, dakle, osobu koja e izdrati
sve nae napade.
Thomas se odlui za prozaino ime Adolf Meier. Nikada se nije
trudio da mata o pothvatima za koje se moglo pretpostaviti da
nee uspjeti.
Popodne je dobio odijelo od sivog, grubog platna. Na prsima je
bilo izvezeno njegovo lano ime. I ostali su uenici nosili ista radna
odijela.
Hrana je bila loa. Soba to su je dodijelili Thomasu bila je od vratna, a posteljina vlana. Prije nego to bi zaspao, Thomas je
opetovano i sjetno putao da njegov voljeni sat otkucava. Pri tom
je zatvorenih oiju zamiljao da lei u svom lijepom krevetu u Lon donu. U tri sata ujutro trgne ga iz sna divljaka dernjava.
- Lieven! Lieven! Javite se konano, Lieven.
Okupan u znoju, Thomas skoi i zajei:
- Ovdje!
Slijedeeg trenutka dobije dvije zvonke pljuske. Ispred kreveta
stajao je Jupiter i, demonski se cerei, govorio:
- Mislio sam da se zovete Meier, gospodine Lieven! Dogodi li
vam se ovo u praksi, vi ste mrtvi. Laku no. Dobro spavajte.
Thomas nije dalje dobro spavao. Razmiljao je kako da ubudue
izbjegne nove pljuske. Brzo to otkrije. Sljedeih se noi Jupiter
mogao divljaki derati do mile volje. Thomas bi se uvijek budio
polagano, polagano dolazio k sebi i zatim uporno ustrajao pri svom
lanom identitetu:
- to hoete od mene? Ja se zovem Adolf Meier.
Jupiter se oduevljavao:
- Znate se fantastino svladavati!
Nije, naravno, znao da Thomas sada nou ima u uima samo
dovoljno vate...
Uenici su uili rukovati otrovima, eksplozivom, mitraljezima,
revolverima. Thomas je bio zapanjen kad je od deset hitaca, to ih
je ispucao, osam pogodilo u samo sredite ploe. Zbunjeno ree:
- Puki sluaj. Uope ne znam pucati.
Jupiter se kreketavo nasmije:

J. M.
Simmel
Od sljedeih deset hitaca ak je devet pogodilo sredite i Thomas uasnuto pomisli: ovjek je sam sebi zagonetka!
Ta mu spoznaja idue noi nije dala spavati. Razmiljao je: to
se to sa mnom dogaa? ovjek, izbaen iz svoje koloteine poput
mene, morao bi zapravo oajavati, opijati se, huliti Boga ili poiniti
samoubojstvo. No zbilja! Oajavam li, opijam li se, propadam li,
hulim li, pomiljam li na samoubojstvo?
Nipoto.
Sebi samome mogu priznati stranu istinu: itava me ova pus tolovina poinje zabavljati, zanimati, razonoivati. Jo sam mlad.
Nemam obitelji. Ovako neto ludo ne doivi ba svatko. Francuska
obavjetajna sluba! To znai da radim protiv svoje vlastite zemlje,
protiv Njemake. Trenutak samo! Zar protiv Njemake - ili protiv
Gestapoa?
E, tako dakle.
Ali da znam i pucati... neshvatljivo! Jasno mi je zato me sve
ovo vie zabavlja nego to me uasava: imao sam preozbiljno zvanje i morao sam se neprestano pretvarati. Oito je da ovo vie od govara mojoj pravoj prirodi. Fuj, i to mije karakter!
Uio je telegrafirati Morseovim pismom. Nauio je pisati tajnim
iframa i odgonetati ifrirane tekstove. Za vjebu, Jupiter im je
podijelio rastrgane primjerke romana Grof Monte Christo i objasnio:
- Sistem je sasvim jednostavan. U praksi ete nositi uza se tak
vu knjigu. Tada ete dobiti ifriranu poruku. U njoj e najprije biti
navedena tri broja koja se stalno mijenjaju. Prvi broj oznaava
stranicu romana koju morate otvoriti, drugi broj redak na toj
stranici, a trei slovo u retku. To je slovo vae polazite. Od njega
poinjete prema navedenim kodnim brojkama odbrojavati i slagati
ostala slova...
Jupiter podijeli svim uenicima listie. Na njima su bile ifrirane
poruke.
Polovica razreda tono ih je deifrirala, dok drugoj polovici to
nije polo za rukom, a medu njima ni Thomasu Lievenu. Koliko
god se trudio da dobije ist tekst, rezultat je bio:
- Twmxdtrrre illd m ionteff...
- Jo jednom - ree Jupiter.
Pokuali su jo jednom s istim rezultatom 50 : 50.
- Ponavljajte, pa makar vjebali cijelu no - ree Jupiter. I zai
sta su vjebali cijelu no.
U svitanje se dosjete da su uenicima zabunom podijelili dva
razliita izdanja romana, naime drugo i etvrto. Izdanja su se me-

MOE I BEZ KAVIJARA

dusobno razlikovala po nekim skraenjima. Posljedica je bila neznatan pomak stranica.

- Neto slino - ree Jupiter blijed, ali fanatian - u praksi je,
naravno, iskljueno.
- Naravno - ree Thomas Lieven.

7
Zatim Jupiter priredi veliku sveanost na kojoj je bilo mnogo
pia. Uenik Hanschen Nolle, vatrena pogleda i dugih trepavica,
koe poput mlijeka i krvi, pretjerano se napio. Sutradan su ga is kljuili iz teaja. Zajedno s njim logor su napustili jedan Englez i
jedan Austrijanac. Nou se pokazalo kako nisu dostojni da posta nu tajnim agentima...
etvrti tjedan poveli su razred u pustu umu. Ondje su gospoda
provela sa svojim uiteljima osam dana.
Spavali su na tvrdom tlu, bili su izloeni raznim vremenskim
nepogodama, a budui da su, prema planu, ve za tri dana potro ili zalihe hrane, uili su kako da se prehrane bobicama, korom
drvea, liem i raznim odvratnim ivotinjama. Thomas Lieven to
nije uio, jer je, predvidjevi neto slino, prokrijumario u kolu
razne konzerve. etvrtog dana jo je uivao u belgijskoj pateti od
gujih jetara. Stoga je u vrijeme dok su se ostali uenici tukli oko
etvrtine umskog mia zadrao stoiki mir, to mu je pribavilo
Jupiterovu pohvalu:
- Ugledajte se u gospodina Meiera. Mogu jedino rei: Vbtia un
homme!
estog tjedna Jupiter povede razred do duboka ponora. Stajali
su na vrletnoj stijeni i gledali u straan bezdan, dno kojega je bilo
prekriveno nekim rijetkim tkanjem.
- Skai! - drekne Jupiter.
Zgrozivi se, uenici stadoe ustupati - svi, osim Thomasa Lievena. Gurnuvi svoje kolege u stranu, on pojuri naprijed, vikne
hura i skoi u dubinu. Munjevito je zakljuio kako je malo vjerojatno da francuska drava izda toliko novaca za njegovo tjelesno i
duhovno osposobljavanje samo zato da bi ga na kraju natjerala na
samoubojstvo. I zaista, ispod rijetkog tkanja, koje se razderalo,
bile su pruive gumene trake koje su ga oprezno prihvatile. Jupiter
je vikao ushieno:
- Vi ste moj najbolji ovjek, Meieru! O vama e jednom govoriti
cijeli svijet!

J. M.
Simmel
Budunost e pokazati daje u tome imao pravo.
Thomas navue samo jedan jedini prijekor svog uitelja, i to
dok ih je Jupiter pouavao kako e pisati nevidljivom tintom, jer
da zato navodno nije potrebno nita drugo osim pera, soka od luka
i sirova jajeta. Tada Thomas, teei za to veim znanjem upita:
- Molim, a kome je najbolje da se obratim u gestapovskom zat
voru ako mi zatrebaju pero, sok od limuna i sirova jaja?
Zavretak teaja oznailo je veliko presluavanje. U pono uenike brutalno probudie i dovukoe pred njemaki sud Abwehra.
Sud se sastojao od uitelja teaja, a predsjedao mu je Jupiter.
Instruktori, koje su uenici u meuvremenu ve dobro bili upoznali, sjedili su u njemakim uniformama za dugim stolom. Jupiter
je glumio pukovnika. Preobueni uitelji urlali su na uenike, silili
ih da gledaju u zasljepljujue reflektore i itavu im no uskraivali
jelo i pie, to ba i nije bilo tako strano jer su prije toga obilno
veerali.
Jupiter je prema Thomasu bio posebno strog. Opalio mu je nekoliko amara, naredio mu da ustraje licem prema zidu i pritisnuo
mu hladnu cijev pitolja u zatiljak.
-

Priznajte! - urlao je iz svega glasa. - Vi ste francuski pijun!

Nemam to rei - odvrati Thomas herojski. Stavili su mu,
dakle, palce u eljezne vijke, pa ih stali zavrtati. im je Thomas
osjetio laganu bol, jauknuo je: auua! - vijke su smjesta olabavili.
Oko est sati ujutro osudili su ga na smrt zbog pijunae.
Po posljednji put Jupiter je zatraio od njega da izda vojne taj ne, jer da e mu onda potedjeti ivot.
Thomas je pljunuo predsjedniku pred noge kriknuvi:
- Radije u smrt!
Prema elji su ga, dakle, izveli u prljavo dvorite, u svitanje ga
postavili uz hladan zid i ustrijelili bez ikakvih vojnih poasti, ali
zato orcima. Zatim su svi zajedno otili na doruak.
Gotovo i nije potrebno posebno naglaavati daje Thomas Lieven
zavrio teaj s odlinim uspjehom. Sa suzama u oima Jupiter mu
je predao odgovarajui dekret i lanu francusku putovnicu, koja je
glasila na ime Jean Leblanc.
-

Sretno, drue! Ponosim se vama!

Recite, Jupiteru, ne spopada li vas strah dok me sada eto
putate da idem da u jednom, padnem li u ruke Nijemaca, izdati
sve to sam ovdje nauio?
Jupiter odvrati smijeei se:
- Malo je toga to bi se moglo odati, stari moj. Metode izobrazbe
svih obavjetajnih slubi na svijetu meusobno su sline. Svi su
-

MOE I BEZ KAVIJARA

dosegli istu razinu i slue se posljednjim dostignuima medicine,
psihologije i tehnike!
Dana 16. srpnja 1939. godine Thomas Lieven vratio se u Pariz,
gdje ga je doekala Mirni, koja se ponaala kao da mu je proteklih
est tjedana uistinu bila vjerna.
Dana 1. kolovoza Thomas Lieven dobije, zauzimanjem pukovnika
Simeona, udoban stan kraj Bulonjske ume. Odavde je autom
mogao za petnaest minuta stii u svoju banku na ChampsEhjsees.
Dana 20. kolovoza Thomas Lieven zamoli pukovnika za razumijevanje to nakon tolikih napora, uprkos zategnutoj svjetskoj
situaciji, eli s Mirni otputovati na odmor u Chantillv, centar konjikih sportova i izletite Pariana.
Dana 30. kolovoza Poljska objavi opu mobilizaciju.
Sutradan popodne Thomas i Mirni etali su prema jezerima
Commellea i prema dvorcu kraljice Blanche.
Kad su se u predveerje vraali u grad, vidjeli su kako sunce,
crveno poput krvi, nestaje na zapadu. Drei se ispod ruke, prolazili su mimo romantinih kua sagraenih na prijelazu stoljea i
etali po istroenoj kaldrmi prema Hotel du Pare u Aveniji marala
Joffrea.
Kad su uli u predvorje, zaustavi ih vratar:
- Imate najavljen razgovor iz Belforta, monsieur Lieven!
Neto kasnije Thomas zauje glas pukovnika Simeona:
- Lieven, konano ste ovdje. - Pukovnik je govorio njemaki i
odmah objasnio zato: - Ne mogu riskirati da me netko i^vaeg
hotela razumije. Sluajte dobro, Lievene, poinje.
-Rat?
-Da.
- Kada?
- Najkasnije za etrdeset osam sati. Sutra morate prvim vlakom
doi u Belfort. Javite se u hotelu Du Tonneau d'Or. Vratar je upu
en. Radi se o...
U tom trenutku veza se prekine. Thomas
stane udarati po vilici telefona.
- Halo! Halo!
Javi se strog enski glas.
- Monsieur Lieven, prekinuli su vas jer ste razgovarali na stra
nom jeziku.
- Zar je to zabranjeno?
-Jest, danas od 18 sati. Telefonski se razgovori smiju voditi
samo na francuskom jeziku.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Glas umukne. Veza se prekine.

Kad je Thomas Lieven iziao iz govornice, vratar mu je dobacio
udan pogled, ali Thomas to nije opazio. Ponovno se sjetio tog
pogleda tek poto je u pet sati izjutra netko zakucao na vrata nje gove hotelske sobe...
Mimi je spavala sklupana poput makice. Prole veeri nije
imao srca da joj kae stoje znao.
Ve je bio dan, na starom su drveu pjevale ptice. Kucanje se
ponovi, ali sada ve vrlo estoko. Ovo jo nipoto ne mogu biti
Nijemci, pomisli Thomas i odlui da se ne javi.
Zau se glas:
Monsieur Lieven, otvarajte. Ako ne otvorite, provalit emo.
-Tko je?
Policija.
Uzdahnuvi, Thomas ustane. Mimi se probudi uz slab krik:
- to je, cheri?
Nasluujem da e me opet malo pritvoriti - ree on. Ta se
slutnja pokazala tonom. Ispred vrata stajao je andarmerijski na
rednik s dva seoska andara.
Obucite se i poite s nama.
Zato?
Vi ste njemaki pijun.
to vas je navelo na takvu pomisao?
Juer ste vodili sumnjiv telefonski razgovor. O tome nas je
obavijestila nadzorna sluba. Vratar vas je promatrao. Ne pokua
vajte, dakle, poricati.
Thomas se obrati andarmerijskom naredniku:
- Poaljite vae ljude van na trenutak, moram vam neto pri
opiti.
Policajci se povuku.
Thomas pokae iskaznicu i putovnicu koje je dobio od Jupitera
te objasni:
Ja radim, naime, za francusku obavjetajnu slubu.
Nita bolje nije vam palo na pamet? I jo k tome s tako smi
jeno loe krivotvorenim dokumentima. Hajde, oblaite se!

u Hotel du Tonneau d'Or. Bio je besprijekorno odjeven, kao i uvijek.

Na prsluku mu se sjajio zlatni lanac starog sata na otkucavanje.
Pukovnik Simeon ekao ga je u hotelskom predvorju. Premda je
sada bio u uniformi, izgledao je isto tako simpatino kao i u civilu.
- Jadni moj Lieven! Strano mi je ao to vam je uinila ona
idiotska andarmerija! im me Mimi konano telefonski pronala,
izreetao sam temeljito sve odgovorne. No doite, general Effel ve
nas eka. Ne smijemo gubiti vrijeme. Prijatelju moj, eka vas vae
vatreno krtenje.
etvrt sata kasnije sjedio je Thomas Lieven u generalovoj radnoj sobi u zgradi francuskog glavnog stoera.
Sva etiri zida spartanski ureenog ureda prekrivale su generaltabne karte Francuske i Njemake.
Louis Effel, sjedokos, visok i vitak, etao je ispred Thomasa s
rukama na leima gore dolje po sobi. Thomas je sjedio za stolom,
a Simeon do njega.
Generalov glas snano odjekne:
- Monsieur Lieven, pukovnik Simeon me izvijestio o vama.
Znam da je preda mnom na najbolji ovjek. - General se zaustavi
uz prozor i zagleda niz ljupku dolinu to se prostirala izmeu Vogeza i Jure. - Nije vrijeme da se zavaravamo. Gospodin Hitler je,
dakle, zapoeo rat. Za nekoliko sati uputit emo mu objavu rata.
Meutim... - General se okrene. - Francuska, gospodine Lieven,
nije pripremljena za taj rat, a mi u obavjetajnoj slubi jo ma
nje. .. Radi se o problemu s vaeg podruja rada. Recite mu vi,
pukovnie.
Simeon nekoliko puta gutne, pa tek tada ree:
"^
- Mi smo vam, naime, na rubu steaja, stari prijatelju!
- Steaja?
General vano kimne:
- Mi smo, moj gospodine, gotovo bez sredstava. Ovisimo o up
ravo smijenim davanjima ministra rata. Nesposobni za velike
pothvate, koji e sada biti nuni. Sputani. Onesposobljeni za ak
ciju.
- To je, bogme, zlo - ree Thomas Lieven, osjetivi strahovitu
elju da se nasmije. - Oprostite, ako neka drava nema novaca,
moda bi bilo bolje da se odrekne obavjetajne slube!
- Naa bi drava imala dovoljno novaca da se obrani od nje
makog napadaja. Na alost, monsieur, u Francuskoj postoje sa
moivi i sebini drutveni krugovi koji odbijaju plaanje dodatnih
poreza te samo grabe i varaju, pa se ak u ovoj tekoj situaciji, na
nevolji nae zemlje, jo i bogate. - General se visoko uspravi: Znam da vam se obraam pet minuta poslije dvanaest, znam da

8
Kad je Thomas Lieven kasno popodne 31. kolovoza 1939. godine stigao u bivu utvrdu Belfort, provezao se taksijem kroz stari
grad, preko Place de la Republique, mimo spomenika Tri opsade

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

zahtijevam neto posve nemogue. Ipak pitam: vjerujete li da postoji nain da nam se najbrim - napominjem - najbrim putem
priskrbe veliki - ponavljam - veliki novani iznosi kako bismo
mogli raditi?
- Moram razmisliti o tome, gospodine generale. Ali ne ovdje. Thomas pogleda ratne karte. - Ovdje mi nita pametno ne pada na
um. - Lice mu se razvedri. - Ako gospodi odgovara, ja bih se sada
oprostio i priredio u hotelu malu veeru uz koju moemo raspraviti
0 svemu ostalomu.
Louis Effel e zaprepateno:
- Sada elite kuhati?
- Ako doputate, gospodine generale. U kuhinji mi uvijek pa
daju na um najbolje zamisli.
Ova se znamenita veera odrala 31. kolovoza 1939. godine naveer u zasebnoj sobi prve kue na trgu.
- Jedinstveno - ree general poslije glavnog jela, prelazei ub
rusom preko usta.
- Fantastino - doda pukovnik.
- Najbolja je bila juha od pueva. Ovako dobru jo nikada ni
sam jeo! - ree general.
- Mali savjet - ree Thomas. - Valja uzeti samo velike pueve u
sivim kuicama, gospodine generale! Kuice moraju, svakako, biti
zatvorene.
Konobari donesu desert. Thomas ustane.
- Hvala, sam u to uiniti. - Upali malo kuhalo na estu i obja
vi: - Imamo jo pjenastu kremu od limuna, a k tome i flambiranu
delikatesu.
Iz posude uzme ukuhane trenje, stavi ih u malu bakrenu tavu
1 zagrije nad plamenom. Zatim prelije trenje francuskim konja
kom i nekom svijetlom vodenastom tekuinom. Svi su ga napeto
promatrali. Pukovnik Simeon je napola ustao.
- Stoje to? - upita general, pokazujui na vodenastu tekuinu.
- Stopostotni alkohol, kemijski ist, iz ljekarne. Potreban je da
bi trenje gorjele! - Spretnom kretnjom Thomas priblii plamen
trenjama. itavo i prtavo ikne uvis plavkasti plamen, sijevne,
zatreperi i ugasi se. Na prijatelj elegantnim pokretom rasporedi
vrue plodove po kremi.
- A sada - ree Thomas - vratimo se naem problemu. Mislim
da postoji rjeenje.
Generalova liica zvecne.
- Govorite, za ime Boje!
- Gospodine generale, popodne ste se tuili - trenje su doista
dobre, zar ne? - na ponaanje stanovitih drutvenih krugova koji

se ele obogatiti ak i na nevolji Francuske. Mogu vas umiriti: takvih klika ima u svakoj zemlji. Ta gospoda ele zaraditi. Na koji nain, njima je svejedno. Ako neto pode naopako, pokupe novac i
bjee. A sirotinja ostaje.
- Thomas pojede liicu kreme. - Moda malo prekisela. Nije?
Ovisi o ukusu. Tja, gospodo, mislim da emo francusku obavje
tajnu slubu sanirati na raun tih sebinih momaka bez domovi
ne.

- Ali kako? to vam je za to potrebno?

-Amerika diplomatska putovnica, belgijska putovnica i brza
reakcija gospodina ministra financija - ree Thomas Lieven skromno. Rekao je to naveer 31. kolovoza 1939. godine.
Dana 10. rujna 1939. godine novine i radio objavili su sljedeu
naredbu:

PRESIDENCE DU CONSEIL
Decret prohibant ou reglementant en temps de Guerre V
exportation des capitaivc, les operations de change et le commerce
de Vor...
U prijevodu:
Dekret koji u ratno doba, posebnim propisima, zabranjuje i regulira izvoz kapitala, sve mjenine transakcije (zamjene deviza) te
trgovinu zlatom.
lanak 1.
Zabranjuje se izvoz kapitala u bilo kojem obliku, osim uz odobrenje ministra financija.
lanak 2.
Sve odobrene devizne operacije moraju se beziznimno obavljati
preko Banque de France ili preko neke druge bankovne ustanove
koja ima ovlasti ministra financija...
Slijedile su daljnje odredbe o zlatu i devizama i na kraju prijetnja drakonskim kaznama ako bi se prekrila ova naredba.
Dekret su potpisali:
Albert Lebrun, predsjednik Edouard
Daladier, ministar predsjednik
,

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Pjenasta krema od limuna

Meni Juha od

Kiseli kupus s
fazanom i kamenicama

Juha od pueva
ienje pueva. Pueve kuhajte
jedan sat u slanoj vodi, izvucite ih
pomou vilice iz kuica, uklonite
crnu koicu, pospite akom soli
kako bi se rastvorila sluz, dobro ih
tri do etiri puta isperite i vrsto
istisnite, tako da u njima ne ostane nimalo vode.
Tada uzmite etrdesetak ovako
oienih pueva, kuhajte ih u
bujonu dok ne omekaju, izvadite
ih te dva dijela ove koliine vrlo
sitno nasjeckajte i popirjajte lagano na maslacu, prelijte s toliko
bujona koliko vam treba za juhu,
dodajte mukatnog oraca i pustite da nekoliko puta zakipi, umutite tri umanjca i ukrasite juhu
preprenim krikama bijelog kruha i preostalim itavim puevima.

bjelanaca i ulijte sve u ae za

ampanjac. Zatim uzmite trenje
iz kompota, zaarite ih i prelijte
trenjevaom ili konjakom. Zapalite trenje u alkoholu, a kad se
plamen ugasi, rasporedite vrue
plodove po kremi.

Za etiri osobe uzmite etiri limuna, nareite ih na debele ploke

te ih prokuhajte sa eerom. Ovaj
ekstrakt veite s malo kukuruznog
kroba, a kad se ohladi, protisnite
ga kroz sito. U smjesu oprezno
umijeajte pet vrsto istuenih

pueva

Pjenasta krema od limuna

s flambiranim trenjama

Paul Marchendeau, uvar peata

Georges Bonnet, ministar vanjskih poslova
Albert Sarraut, ministar unutranjih poslova
Paul Revnaud, ministar financija
Fernand Gentin, ministar trgovine

Kiseli kupus, fazan, kamenice

31. kolovoza 1939.

Ovaj je meni oborio francusku bankarsku politiku

Fazana pripremite kao za peenje. Zatim lagano istisnite kilogram kiselog kupusa i stavite ga u
posudu. Prelijte s pola vode pola
bijelog vina tako da kupus bude
prekriven. Dodajte komad slanine
i glavicu naribanog luka. Kupus
kuhajte jedan sat; zatim stavite
unutra fazana, pa ga jedan sat
lagano pirjajte. Kada omeka,
izvadite ga, a kupus veite s malo
beamel-umaka. Kamenice dobro oistite, osuite ubrusom te
svaku zasebno posolite i popaprite, uvaljajte u brano, jaje i mrvice, pa brzo ispohajte na maslacu
da budu svijetlosmee. Fazana
izreite na komade, sloite u sredinu pladnja i obloite vijencem
kiselog kupusa i vijencem kamenica.

Ravmond Patenotre, ministar gospodarstva

Georges Mandel, ministar za kolonije
Jules Julien, ministar pota i telefona

9
Brzim vlakom, koji je krenuo tono po voznom redu i napustio
Pariz u 8.35 sati, jedan je mladi ameriki diplomat putovao u
Bruxelles. Bio je odjeven poput nekog privatnog engleskog bankara i imao uza se velik crn koveg od svinjske koe.
Provjeravanja na francusko-belgijskoj granici bila su vrlo stroga. inovnici obiju strana identificirali su, na temelju diplomatske
putovnice koja se otvarala poput harmonike, tog mladog, njegovanog gospodina kao Williama S. Murphvja, slubenog kurira amerikog veleposlanstva u Parizu. Prtljagu mu nisu pretraili.
Mladi je diplomat, a zapravo je to bio Nijemac koji se zvao Thomas Lieven, nakon dolaska u Bruxelles odsjeo u hotelu Royal. Na
recepciji je pokazao belgijsku putovnicu koja je glasila na ime Armand Deeken.
Sutradan se Deeken, alias Murphv, alias Lieven, nakupovao u
Bruxellesu dolara u vrijednosti od tri milijuna francuskih franaka.

Tri je milijuna izvadio iz

crnog konatog kovega, dok je
dolare stavio u njega.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Ta tri milijuna franaka osnovnog kapitala potjecala su iz Thomasove vlastite male banke. Smatrao je svojom dunou da ih
dade kao predujam Deivdeme Bureauu...

Dana 2. sijenja 1940. godine vraao se Thomas Lieven, ve ni

sam nije znao po koji put, veernjim vlakom iz Bruxellesa u Pariz.
Na graninom prijelazu u Feigniesu vlak je stajao dulje nego inae.
Lagano uznemiren, Thomas se upravo htio raspitati za uzrok toga
zastoja, kadli se otvore vrata odjeljka, a ef pogranine policije,
visok ovjek kojeg je Thomas esto viao, gurne kroz njih glavu.
ef stanice ozbiljno ree:
- Monsieur, bilo bi bolje da izaete i popijete sa mnom bocu vi
na, a da put nastavite sljedeim vlakom.
- A zbog ega da to uinim?
- Ovaj vlak eka amerikog veleposlanika u Parizu. Njegova je
ekscelencija imala u blizini laku automobilsku nesreu u kojoj mu
je oteeno auto. Susjedni je odjeljak rezerviran za njega. Dolazi u
pratnji trojice ljudi iz poslanstva... Kao to vidite, monsieur, zaista
je bolje da nastavite putovanje sljedeim vlakom. Doputate li da
ponesem va teki koveg...
- Kako ste saznali? - upita Thomas Lieven pet minuta kasnije.
Visoki policajac odmahne rukom:
- Pukovnik Simeon vas nama svaki put najavi i posebno stavi
na srce.
Thomas otvori novanik.
to vam smijem ponuditi?
- Ali zaboga, monsieur! Bila je to prijateljska usluga! Nita ne
traim za nju. Meutim, moda... Ovdje smo esnaestorica, a odnedavno nema gotovo uope ni kave, ni cigareta...
Idui put kad budem putovao u Bruxelles...
- ekajte, monsieur, nije to ba tako jednostavno! Moramo pa
ziti da pajkani od carine ne uhvate robu. Kad sljedei put prolazi
te, ali samo ako putujete nonim vlakom, stanite na platformu
vagona prvog razreda, i to na prednju platformu. Pripremite omot.
Jedan od mojih ljudi skoit e do vas...
I tako je to onda bilo dva do tri puta na tjedan. Ni jedna pogranina policijska postaja u Francuskoj nije bila tako dobro opskrbljena kao ova u Feigniesu.
- Siromani ljudi, dobri ljudi - ree Thomas Lieven...

Zbog politikih zbivanja meunarodna je vrijednost franka pala

za dvadeset posto. U Francuskoj su privatnici, u paninom strahu
od daljnje devalvacije franka, nastojali nabaviti dolare. Stoga je
teaj dolara, za samo nekoliko sati, dosegnuo astronomsku vrijednost. Ali ne i u Bruxellesu. Tamo su se mogli nabaviti dolari po
znatno niem teaju, jer Belgijance nije zahvatio strah od rata kao
Francuze. vrsto su vjerovali: Mi ostajemo neutralni; Nijemci nas
ni u kojem sluaju nee jo jednom napasti.
Zbog nagle odluke francuske vlade da zabrani izvoz kapitala,
inozemstvo nije bilo preplavljeno francima. Zbog toga je franak
-upravo kao to je Thomas i oekivao - usprkos svemu zadrao donekle vrstu vrijednost. A vrsta vrijednost franka bila je, tako
rei, osnova cijele operacije...
S kovegom punim dolara vratio se Thomas Lieven kao William
S. Murphv u Pariz. Samo za nekoliko sati istrgli su mu iz ruku
dragocjene devize upravo oni bogatai koji su eljeli to prije ostaviti na cjedilu svoju domovinu, a imetak spremiti na sigurno.
Thomas je njihov sramotni postupak naplatio dvostruko i tro struko.
Svojim prvim putovanjem za sebe osobno zaradio je 600.000
franaka. Sada se William S. Murphv s pet milijuna franaka u ku rirskoj prtljazi vratio u Bruxelles. Postupak se ponovio, dobit
poveala. Tjedan dana kasnije vozikalo se etvero ljudi s diplomatskim putovnicama izmeu Pariza i Bruxellesa, ali i izmeu Pariza i
Zuricha. Izvozili su franke, a uvozili dolare. Dva tjedna kasnije bila
su ve osmorica.
Vrhovno vodstvo akcije zadrao je i dalje Thomas Lieven. Svojim
se vezama pobrinuo da u Bruxellesu i Zurichu bude uvijek do voljno robe. Ovaj je pothvat sada ve donosio milijunsku dobit u
francima.
U alosnim oima asnika francuske obavjetajne slube pojavio se vlaan traak nade i izraz jo nesigurne zahvalnosti kad je
Thomas poeo donositi sve vee i vee novane iznose.
Izmeu 12. rujna 1939. godine i 10. svibnja 1940. godine, dana
kada je Njemaka napala Belgiju, promet Thomasa Lievena iznosio
je 80 milijuna franaka. Budui daje trokove i dobitak obrauna vao s ukupno deset posto, a tu aradu pretvarao u dolare, ostalo
mu je 27.730 dolara. Neprilika nije bilo, osim jedne male nez gode. ..

10
General Effel ponudi mu odlikovanje, ali ga Thomas odbije.

- Osvjedoen sam civilist, gospodine generale. Ne volim to.

- Onda poelite neto drugo, gospodine Lieven!

/. M.
Simmel
- Rado bih imao stanovitu koliinu formulara za francuske
putovnice. I odgovarajuu koliinu peata. U Parizu sada ivi
mnogo Nijemaca koji e se morati sakriti im dou nacisti. Nemaju
novaca za bijeg. elio bih pomoi tim bijednicima.
General je asak utio pa ree:
- Premda mi je vrlo teko, ipak potujem vau elju i ispunit u
jeOtada su mnogi ljudi posjeivali Thomasa Lievena u njegovu li jepom stanu uz Bulonjsku umu. Nije uzimao novac od njih. Bes platno su dobivali lane putovnice. Jedini je uvjet bio da im zaista
prijeti tamnica ili smrt od nacista.
Thomas je govorio da se igra konzulata. Volio je tu igru. Naj prije je oduzeo imutak bogataima, a sada je malo pomagao siroti nji.
Nijemcima se, ini se, nije urilo. Francuzi su taj udni rat naz -

vali Drole de guerre1.

Thomas Lieven jo je uvijek putovao u Bruxelles i u Zurich. U

oujku 1940. godine vratio se jednom kui dan ranije nego to je
bilo predvieno.
Mimi je ve odavno ivjela kod njega. Uvijek je znala toan sat
njegova povratka. Ovaj put ju je zaboravio obavijestiti o svom ra nijem povratku.
Iznenadit u malu, mislio je. I stvarno ju je iznenadio - u na ruju armantnog pukovnika Julesa Simeona.
Monsieur - ree pukovnik koji je bio zaposlen mnogim pucetima svoje uniforme - svu krivnju preuzimam na sebe. Zaveo sam
Mimi. Iznevjerio sam vae povjerenje, monsieur. To se niim ne
moe opravdati. Odredite oruje.
Nestanite to prije iz mog stana i da vas nikad vie ne vidim
ovdje!
Simeonovo lice poprimi intenzivnu boju jagoda. On se ugrize za
usnicu i ode. Mimi e plaho:
Bio si vrlo grub!
Ti ga ljubi, zar ne?
Ljubim vas obojicu. On je tako hrabar i romantian, a ti, ti si
tako pametan i veseo!
Ah, Mimi, to da radim s tobom? - Thomas e utueno, pa
sjedne na rub kreveta. Odjednom je shvatio da jako voli Mimi...
Dana 10. svibnja otpoela je njemaka ofenziva. Belgijanci su
se prevarili; po drugi put bili su napadnuti.
Smijean rat

MOE I BEZ KAVIJARA

Nijemci su krenuli sa 190 divizija, kojima se suprotstavilo 12

nizozemskih divizija, 23 belgijskih, 10 britanskih, 78 francuskih i
jedna poljska. Protiv 4.500 njemakih strojeva trebalo je da se bori
850 saveznikih zrakoplova, djelomino starijeg tipa.
Do sloma je dolo strelovito. Izbila je panika. Deset milijuna
Francuza krenulo je na oajniko putovanje.
U Parizu je Thomas Lieven mirno raspustio svoje kuanstvo.
Ispostavljao je jo posljednje lane putovnice svojim zemljacima
kad se ve ula mukla tutnjava topova.
Uredno je smotao svoje franke, dolare i funte, svezao ih i spre mio u koveg s dvostrukim stijenkama. Mimi mu je pri tom poma gala. Tih je dana izgledala loe. Thomas je bio ljubazan, ali hla dan. Jo nije prebolio pukovnika.
Na izgled je bio dobre volje:
- Prema posljednjim vijestima, Nijemci se kreu sa sjevera na
istok. Jo emo, dakle, neto pojesti, pa napustiti Pariz i krenuti
prema jugozapadu. Benzina imamo dovoljno. Vozit emo se preko
Le Mansa. Zatim dolje na Bordeaux i... - Stane, pa upita: - Ti plae?
Mimi zajeca:
Povest e me sa sobom?
Ma da, naravno. Pa ne mogu te ostaviti ovdje.
Ali, ali ja sam te prevarila...
- Drago dijete - ree on dostojanstveno - da bi mene prevarila,
morala bi se upustiti u najmanju ruku s Winstonom Churchillom!
Ah, Thomas - divan si! A - a oprata li i njemu?
Lake nego tebi. Mogu razumjeti da te ljubi.
Thomas...
Molim?
- On je u vrtu.
Thomas skoi:
- to mu pada na pamet?
- Oajan je. Ne zna to da radi. Vratio se sa slubenog puta, a
nitko od njegovih ljudi nije vie ovdje. Sada je sasvim sam, bez
auta, bez benzina...
- Odakle to zna?
- On - on mi je priao... Doao je prije jedan sat... Rekla sam
mu da u govoriti s tobom...
- Ovo je doista neshvatljivo - ree Thomas, pa se pone smijati
sve dok mu suze nisu navrle na oi.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

11

na oklopljenih izviakih vozila, na kojima su bili naslikani veliki

kukasti krievi.
Pukovnik Simeon zastenje. Mirni krikne.
Thomas Lieven ree:
to trae ovi ovdje? Vjerojatno su zalutali...
Sve je izgubljeno - ree pukovnik Simeon blijed poput krpe.
Nemojte opet zapoinjati, ivcirate me!
Pukovnik Simeon izjavi priguenim glasom:
- U mojoj se torbi nalaze tajni dosjei i popisi s imenima i adre
sama svih francuskih agenata.
Thomas se zagrcne:
- Jeste li poludjeli? emu to vuete sa sobom?
Pukovnik pone vikati:
- Pukovnik Effel mi je naredio da poto-poto prenesem te popi
se u Toulouse i da ih predam odreenoj osobi!
- Niste li to prije mogli rei? - izdere se Thomas na njega.
- Zar biste me poveli sa sobom da sam vam to prije kazao?
Thomas se morao nasmijati.
- I to je istina!
Trenutak kasnije sukobili su se s njemakom kolonom.
- Imam pitolj - aptao je pukovnik. - Dok sam iv, nitko se
nee domoi torbe.
- Tih nekoliko trenutaka gospoda e rado priekati - ree Tho
mas i ugasi motor.
Pranjivi njemaki vojnici radoznalo su se pribliili. Iz dipa izi
e vitak, plavokos natporunik. Pristupi chnjsleru, podigne ruku
prema kapi i ree:
>
- Dobar dan. Vae dokumente, molim!
Mirni se ukoila. Nije mogla izustiti ni rijei. Vojnici su okruili
chrvsler sa svih strana.
- It's okay - ree Thomas Lieven napuhano. - We are Americans, see?2
-1 can see thejlags 3 - ree plavokosi natporunik izvrsnim engleskim jezikom. - And novo I want to see your papers! 4
Here they are5 - ree Thomas Lieven i pokae ispravu.
Natporunik Fritz Egmont Zumbusch razvue, poput harmoni
ke, ameriku diplomatsku putovnicu, namrteno se zagleda u do-

Popodne 13. lipnja 1940. godine teak crni chnjsler vozio je

kroz pariko predgrae Saint-Cloud u smjeru jugozapada. Teko
se probijao, jer su zajedno s njim u istom smjeru drndala i treskala bezbrojna druga vozila - kolone izbjeglica iz Pariza.
Na desnom blatobranu crnog chnjslera blistala je slubena trokutasta zastavica Sjedinjenih Amerikih Drava, oznaavajui da
je u automobilu neki visoki inovnik. itav je krov prekrivala osre dnje velika zastava Sjedinjenih Amerikih Drava. Na odbojnicima
su sjale tablice, a na njima su bljeskala velika sjajna slova CD.
Za upravljaem je sjedio Thomas Lieven. Mirni Chambert sjedila
je do njega. Na stranjem sjedalu, izmeu kutija za eire i kove ga, smjestio se pukovnik Simeon. Opet je nosio svoje, neko elega ntno, sada malo istroeno, plavo odijelo, zlatnu dugmad za manete i zlatnu iglu za kravatu. Simeon je promatrao Thomasa s po mijeanim osjeajima zahvalnosti, posramljenosti i nelagode.
Thomas pokua ublaiti napetu atmosferu ohrabrujuim rije ima:
- uvat e nas naa sretna zvijezda. - Pogleda trokutastu zas
tavicu na hladnjaku. - Bolje reeno, naih etrdeset osam sretnih
zvijezda!
Sa stranjeg sjedala pukovnik se oglasi potmulo:
Bjeimo poput kukavica. Trebali bismo ostati ovdje i boriti se!
- Jules - ljubazno e Mirni - rat je ve odavno izgubljen. Ako te
uhvate, postavit e te pred zid.
To bi bilo asnije - ree pukovnik.
- I gluplje - ree Thomas. - Zaista sam radoznao kako e se to
ludilo nastaviti. To me najozbiljnije zanima!
- Ako vas uhvate Nijemci, i vas e staviti pred zid zakljui pu
kovnik.
- Nijemci su - objasni Thomas, skreui preko slabo prometnog
pokrajnjeg puta u umicu - zatvorili tri etvrtine kruga oko Pariza.
Slobodna etvrtina lei negdje izmeu Versaillesa i Corbeila. To je
etvrtina u kojoj se sada nalazimo.
A ako su Nijemci ve i u toj etvrtini?
- Uzdajte se u mene! Na ovoj nevanoj pokrajnjoj cesti i u ovoj
etvrtini nema Nijemaca. Niti jednog jedinog.
Kad su izili iz ume, pogled im se pruio po otvorenoj ravnici.
Po nevanoj pokrajnjoj cesti kretala se prema njima dugaka kolo-

Sve je u redu.
Zar ne vidite da smo Amerikanci . 1
Vidim zastave. ' A sada elim vidjeti vae
dokumente!
' Evo ih.
!

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

kument pa u elegantnog, mladog gospodina, to je beskrajno blazirano i dosaujui se sjedio za upravljaem velikog crnog auta.
Rii Zumbusch ree:

- Non, non, non!' - povie pukovnik.

Thomasu, koji je elio posredovati, odjednom se zabije Zumbuschov lakat u usta. Ni u chnjsleru ba nema mjesta za veliku guvu.
Mimi poe vritati. Zumbusch udari glavom u krov automobila i
stade kleti. A kad se Thomas htio okrenuti, udari ga ruica mjenjaa u osjetljivo mjesto - u koljeno.
Ovaj glupan igra se junaka, pomisli Thomas gnjevno. Uto na
svoj neizreciv uas ugleda francuski vojni pitolj u Simeonovoj ruci
i zauje ga kako sope:
Ruka sebi ili ja pucati!
Budalo! - povie Thomas. Gotovo je iaio rame dok je odoz
do udario Simeona po ruci. Hitac opali poput groma. Tane probije
krov automobila.
Thomas istrgne oruje Simeonu iz ruke te ree bijesno na francuskom:
- S vama ovjek ima zaista samo neprilike.
Natporunik Zumbusch naglo otvori vrata automobila urlajui
na Thomasa:
-Van!
Thomas izie, susretljivo se smijeei. I natporunik je sada u
ruci drao revolver. Tenkisti su nepomino stajali u krugu oko njih
s uperenim orujem. Odjednom je nastao potpuni tajac.
Thomas zavitla Simeonovo oruje u polje, potom se visoko uzdignutih obrva zagleda u petnaest revolverskih cijevi.
Sada vie nita ne pomae. Moram se osloniti na na nacionalni osjeaj za autoritet.
Duboko udahne, pa zaurla na Zumbuscha:
Ova gospodin i ovaj dama biti pod moja zatita! Moj automobil
nositi zastava Sjedinjene Drave.
Izlazite ili pucam! - derao se Zumbusch na pukovnika
Simeona u civilu, koji je sjedio blijed na stranjem sjedalu.
Ostanite unutra! - vikao je Thomas kojem nita pametnije
nije palo na pamet: - Ova automobil biti eksteritorijalan! Tko sje
diti u autu, taj sjediti na tlo Amerike.
Briga me za to...
Okay, okay, elila, dakle izazvati meunarodna incident! Zbog
takve incident stupila mi u Prvi svjetski rat!
Uope nita ne izazivam! Vrim samo svoju dunost! Ovaj
ovjek moe biti francuski agent!
Vjerujete li da bi se tada tako ponaao?

ru

- Your name is Wtiliam S. Murphy?>

Yes2 - odgovori mladi gospodin, zijevne, ali stavi pristojno

ku pred usta.
Ako se ne zovete William S. Murphv nego Thomas Lieven, ako
ste kao agent francuske obavjetajne slube na crnoj listi njema ke obavjetajne slube i ako se, da sve bude jo ljepe, upravo
nalazite usred kolone oklopljenih izviakih vozila Wehrmachia3,
pa ako k tome jo imate u autu svoju malu francusku prijateljicu i
visokog asnika Deivdeme Bureaua u civilu, a jo i znate da taj
asnik nosi sa sobom u crnoj konatoj torbi tajne dosjee i popise
svih francuskih agenata - tja, onda je doista najbolje da se drite
beskrajno blazirano i kao da vam je smrtno dosadno!
Usiljeno utivo, natporunik Zumbusch vrati diplomatsku putovnicu. Sjedinjene Drave su toga vrueg dana, 13. lipnja 1940.
godine, ipak jo bile neutralne, a Zumbusch nije elio dvadeset
jedan kilometar ispred Pariza nikakvih neprilika. Bio je, meutim,
nesretno oenjen, i stoga je izabrao vojniki poziv. Pa tako, svjestan
svoje dunosti, ree:
- Gospoinu putovnicu, molim!
Crnokosa ga lijepa Mimi, dodue, nije razumjela, ali je, pogodivi to eli, otvorila torbicu i pruila mu stoje traio.
Vojnicima koji su se nagurali oko auta poklonila je smijeak,
koji je odmah izazvao sveope zadivljeno mrmljanje.
- My secretanj4 - objasni Thomas natporuniku. Ma sve tee
upravo izvrsno, pomisli. Sada jo samo Simeon, pa smo i to pre
ivjeli. Idueg trenutka dogodi se katastrofa.
Natporunik Zumbusch progura glavu kroz prozor automobila
da bi vratio Mimi putovnicu. Zatim se obrati Simeonu, koji je s
crnom torbom na koljenima sjedio otraga meu kutijama za eire
i kovezima.
Moda se Zumbusch prenaglo okrenuo kada je ispruio ruku.
Pukovnik Simeon ustukne pred teutonskom rukom koja mu se
pribliavala i fanatinim izrazom kranskog muenika pritisne
torbu na prsa.
- Oho - ree Zumbusch - a to lije tu unutra? Hajde, pokaite!
1

Zovete se William S. Murphv?

Da.
3
Naziv za njemaku vojsku u vrijeme nacizma.
4
Moja tajnica
2

Ne, ne, ne!

J. M. Simmel
- Ovamo torbu, elim znati to je u njoj!

- To biti diplomatska prtljaga, meunarodno zatiena. Prituit

u se kod vaa starjeina!
- To moete uiniti smjesta!
- to mislite time rei?
- Idete sa mnom!
- Kamo?
- U glavni stoer naeg korpusa. Da je ovdje neto trulo, i slije
pac vidi. Sjednite za upravlja! Okrenite automobil! Pri najmanjem
pokuaju bijega pucamo. Ali ne u kotae - ree natporunik Zumbusch. Rekao je to vrlo tiho.

2.
poglavlje 1
Thomas Lieven se, sjetno uzdiui, ogledavao po crveno, bijelo i
zlatno ukraenoj spavaoj sobi. Spavaa je soba pripadala apartmanu broj 107, a apartman broj 107 bio je jedan od etiriju najluksuznijih apartmana u hotelu George V. Hotel George V, bio je
jedan od etiriju najluksuznijih hotela u Parizu. Na njegovu se
krovu, ve satima, vijorila ratna zastava Reicha s kukastim kri em. Mimo njegova portala ve su satima tutnjili teki tenkovi. U
njegovu je dvoritu stajao crni hnjsler. A u spavaonici apartmana
107 sjedili su Thomas Lieven, Mimi Chambert i pukovnik Jules
Simeon.
Preivjeli Su dvadeset etiri potpuno luda sata. S oklopljenim
izviakim vozilima ispred i iza sebe jurio je crni hnjsler za glavnim stoerom korpusa. Riokosi natporunik Zumbusch pokuao
se preko radija povezati sa svojim generalom. Meutim, Nijemci su
tako brzo napredovali da je izgledalo kao da vie uope nemaju
neki vrsti glavni stan. Tek otkako su bez borbe zaposjeli Pariz,
ini se da se i general smirio: u hotelu George V.
Hodnicima su odzvanjale teke vojnike izme. U hotelskom
predvorju leali su sanduci, mitraljezi i telefonski kablovi. Nijemci
su polagali vodove. Svuda je vladao silan mete.
Prije etvrt sata natporunik Zumbusch odveo je svoja tri zatvorenika u spavaonicu apartmana broj 107. Zatim je nestao. Vjerojatno je podnosio izvjetaj svom generalu. Crna konata torba
leala je sada na koljenima Thomasa Lievena. Uzeo ju je k sebi dok
je zakljuavao auto. Smatrao je daje kod njega ipak sigurnija.

MOE I BEZ KAVIJARA

Kroz visoka, umjetniki ukraena vrata to su vodila u salon
iznenada se zauje ljutita vika. Vrata se naglo otvore. Neki strahovito visok asnik pojavi se na njima i ree:
- Gospodin general von Felseneck moli vas da doete, gospodi
ne Murphv.
Znai, jo uvijek slovim kao ameriki diplomat, pomisli Thomas Lieven. Dakle, hrabro naprijed...
Polagano ustane s konatom torbom ispod ruke. Dostojanstvenim izraajem lica proe mimo visokog autanta u salon.
General Erich von Felseneck bio je zdepast mukarac, kratko
podiane sive kose s naoalama u zlatnom okviru.
Thomas ugleda stoli na kojem su ispred pribora i hotelskog
posua stajale dvije limene posude. Generala su oito omeli u brzom ruku. Thomas iskoristi tu okolnost da pokae svoju internacionalnu uglaenost:
- Vrlo meni ao, generale, to vas smetati pri jelu.
- Ja bih se morao ispriati, mister Murphv - ree general ste
ui Thomasu ruku.
Thomas osjeti naglu vrtoglavicu dok mu je general vraao lane
putovnice za Mimi i Simeona.
- Vae su isprave u redu. Oprostite zbog natporunikova pos
tupka. Morate razumjeti da je ponaanje vaeg suputnika izazvalo
njegovu sumnju. Ali nema dvojbe daje prekoraio svoje ovlasti.
- To se dogaa, generale... - promrmlja Thomas.
- To se ne smije dogoditi, mister Murphv! Njemaki Wehrmacht
je korektan. Mi potujemo diplomatske obiaje. Nismo mi razboj
nici!
- Certainly not1...
- Da vam sasvim iskreno kaem, mister Murphv, proli tjedan
imao sam stranih okapanja. Dolo je gotovo do Fiihrera. Kod
Amiensa je nekolicina pretjerano revnih asnika pritvorila i pret
raila dva pripadnika vedske vojne misije. Kakve li uasne graje!
Morao sam se osobno ispriati. Moda mi je to bila i opomena.
Neto slino ne smije mi se dogoditi dvaput. Jeste li ve jeli, mister
Murphv?
- N - ne...
- Smijem li vas prije odlaska pozvati? Skromna hrana ratnika.
Hotelska kuhinja jo ne radi. A Prunier e danas biti, vjerojatno,
zatvoren, ha-ha-ha!
- Ha-ha-ha!
- to kaete, dakle, na mali pucanj iz njemakog gula-topa?
1

Sigurno ne.

J. M. Simmel
- Ako vam neu smetati?
- Ma ne, veselit e me! Kogge, jo jedan pribor za jelo. Poaljite

neto i drutvu u susjednu sobu...

- Hou, gospodine generale!
Pet minuta kasnije...
- Malo je jednolina ta loa hrana, zar ne, mister Murphv?
- Oh no1, s obzirom na okolnosti, ona prijati izvrsno... - ree
Thomas Lieven, koji se malo-pomalo opet pribrao.
- Ne znam zapravo zbog ega, ali ovi momci ne znaju pripremiti
dobar sloenac - ljutio se general.
- Generale - blago e Thomas Lieven - rado bih se oduiti za
vau ljubaznost te bih vam dao malu uputu...
- Sto mu gromova, mister Murphv, vi izvrsno govorite njemaki!
Kompliment opasan po ivot, pomisli Thomas i njegovo se
poznavanje jezika naglo smanji.
Thank you, general2. Moj odgojiteljica bila neki dadilja iz Mecklenburga. Njezin kuharski speciality3 biti mecklenburki lonac...
Zanimljivo, zar ne, Kogge? - obrati se general svom adutantu.
Tako je, gospodine generale!
Nije pravo to je mecklenburki lonac doivjeti nepravda i doi
na zao glas - poui ih Thomas Lieven pomno pazei na svoj ame
riki naglasak. - Rado budem vama objasniti kako vi prirediti ori
ginal mecklenburki lonac. Ali i gula od krumpira moi postati
prava delikatesa! - Thomas snizi glas: - Najprije jedno pitanje to
me ve dugo muiti: je li biti istina da se njemakoj vojnikoj hrani
dodaje - hm - soda?
Te su glasine vrlo tvrdokorne. Ne mogu vam nita rei jer o
tome nita ne znam. Dakako, ljudi su mjesecima na putu, daleko
od svojih ena, vrlo daleko... Ne moram vam dalje nita objanja
vati.
Nipoto, gospodine generale! Bilo kako mu drago: uvijek po
magati crveni luk.
-Luk?
Alfa i omega gulaa od krumpira, gospodine generale: crveni
luk! U Francuska ga, Bogu budi hvala, imati dovoljno! Trik je pot
puno jednostavna: treba uzeti isto toliko crvenog luka koliko i go
vedine, pa maurana, sitno isjeckane kisele krastavce i...
Samo trenutak, molim, mister Murphv! Kogge, pribiljeite
ovo, elim da se to dostavi naelniku Uprave za opskrbu.
'Ne.
Hvala, generale
3
Specijalitet
2

MOE I BEZ KAVIJARA

- Razumijem, gospodine generale!
- Dakle - ree Thomas Lieven - luk valja pirjati na masti dok ne
postane staklast, dobro ga posoliti i zainiti paprikom... - Diktirao
je sve dotle dok netko nije pokucao i na vratima se pojavio ordonanc. General i ordonanc neto su aputali - zatim su obojica
nestala.
Thomas nastavi diktirati recept za gula od krumpira to se
kuha u jednom loncu.
General se vrati za dvije minute.
Progovori tiho, ledenim glasom.
- Maloprije sam izgrdio natporunika Zumbuscha. To mu nije
dalo mira. Nazvao je ameriku ambasadu. Mister Murphv im je
potpuno nepoznat. Imate li za to kakvo objanjenje, mister
Murphv?

Mimo hotela jo su uvijek gmizali teki tenkovi i vojna vozila.

Zveketanje njihovih lanaca i buka motora odzvanjali su strahovito
glasno u uima Thomasa Lievena.
Nesvjesno izvadi svoj sat na otkucavanje i pusti da mehanizam
odzvoni: dvanaest udaraca, pa zatim jo dva. General je bio nepomian. Dok su se udarci sata oglaavali srebrnim zvukom, Thomas je razmiljao ludom brzinom. Nema mi druge, moram staviti
sve na kocku...
- Pa dobro. ini se da mi drugo ne preostaje. Iako tirrre krim
najstrou zapovijed... Molim gospodina generala za razgovor u e
tiri oka. - Sada je govorio besprijekornim njemakim.
- Sluajte vi, mister Murphv ili kako li se ve zovete, upozora
vam vas! Prijeki sud moe se sazvati vrlo brzo.
- Pet minuta u etiri oka, gospodine generale! - Thomas se tru
dio da izgleda vrlo vano.
General je dugo razmiljao. Zatim pokretom glave otpusti pobonika.
Tek to je ovaj napustio salon, Thomas raspali poput mitraljeza:
- Ovime doznajete povjerljivu vojnu tajnu. Kada odem, zabora
vit ete da ste me ikada sreli...
- Zar ste poludjeli?
- ... ja vam otkrivam vojnu tajnu Vrhovnog zapovjednitva. Dat
ete mi vau asniku rije da o tome nikada neete izustiti ni slo
va...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni

madia mesa, sitno nasjeckan

luk, krasuljicu, sol, papar i neto
klinia. Dalje stavljajte naizmjence red kupusa, pa red mesa s
gornjim zainima. Posljednji red
odozgo mora biti red kupusa.

Sloenac
na
razliite
naine

Konano, zalijte sve janjeom

juhom, koju ste odlili od taloga, i
kuhajte sve zajedno jo oko jedan
sat kako bi se juha ukuhala.

Takvu drskost nisam jo nikad...

. . . imao sam strogi nalog admirala Canarisa...
Ca-canarisa?
. . . Canarisa osobno da moram bezuvjetno ustrajati na svom
identitetu amerikog diplomata. Okolnosti me, meutim, sada pri
moravaju da vam kaem istinu. Evo, izvolite. irokim pokretom
Thomas Lieven otkopa svoj prsluk i iz jednog unutarnjeg depa
izvadi ispravu. - Proitajte, gospodine generale!
Felseneck je itao.
-

Gula od krumpira
Pirjajte na masti luk dok ne postane staklast, dobro posolite i
obilno zainite paprikom. Zatim
dodajte govedinu izrezanu na
kockice. Kratko prije nego to
meso omeka dodajte krumpir

po elji curryjem, a kad je jelo ve

na stolu pospite s malo parmeza-

15. lipnja 1940.

na.

Thomas Lieven uz sloenac osvaja njemakoga generala

narezan na kocke. Pazite: uvijek
morate imati jednaku koliinu luka
i mesa! Na kraju dodajte malo
maurana i sitno nasjeckane slatkastokisele krastavce.
Rizi-bizi
U skuhanu riu umijeajte zeleni
graak (iz konzerve ili svjei, samo ga tada prethodno posebno
skuhajte). Kratko mijeajte na
blagoj vatri dodajui maslac ili
mast te ostatke mesa, peenja ili
sitno narezane kobasice. Zainite

Irish-Stevv
Pod tim nazivom postoje razni
recepti za pripremanje ovetine i
bijelog kupusa u dobar sloenac.
Jedan je od najboljih naina mecklenburki: ovetinu nareite na
kockice, posolite i kuhajte sat do
sat i pol. Zatim oistite glavice
bijelog kupusa od vanjskih listova
i peteljki, razreite ih na etiri dijela i kuhajte etvrt sata u kipuoj
vodi, a onda ih vrsto istisnite u
krpi. Obloite velik lonac tankim
plokama slanine, gore stavite
red kupusa s okruglom stranom
prema gore, a na to nekoliko ko-

Dokument to ga je drao u ruci bila je originalna isprava nje makog Abwehra, koju je ispostavio stanoviti major Fritz Loos,
asnik Abwehra u okrunoj komandi Koln. Thomas je sauvao is pravu u uvjerenju da e mu moda jednom zatrebati...
General ree zaprepateno:
Vi... vi ste od Abwehra?
Kao to vidite! - Thomas se raesti. - Ako gospodin general
sumnja u moje rijei, zahtijevam smjesta najavu hitnog razgovora
s Kolnom! - Ako telefonira, gotov sam. Ako ne telefonira, spaen
sam, mislio je grozniavo.
>
Ma morate razumjeti...
ini se da sam spaen, pomisli Thomas i pone vikati:
- Znate li vi tko su ono dvoje to eka u susjednoj sobi? Najva
niji francuski nosioci povjerljivih vojnih tajni! Spremni da rade za
nas! - On udari po crnoj torbi. - Ovdje se nalaze dosjei i popisi s
imenima svih pripadnika Deivdeme Burea.ua. Sada valjda razumi
jete to je sve na kocki?
General von Felseneck bio je potresen. Lupkao je nervozno po
stolu. Thomas Lieven je razmiljao: Dosjei, popisi, imena obavjetajaca. Ako se moji zemljaci, Nijemci, doepaju ovih popisa, ubijat
e francuske agente. Potei e krv, mnogo krvi. Meutim, ako ih
Nijemci ne dobiju? Tada e francuski agenti i poduzeti sve da pou bijaju Nijemce. Ne svia mi se ni jedno ni drugo. Mrzim nasilje i
rat. Prema tome, moram vrlo dobro promisliti to mi je initi s

ovom crnom torbom. Ali o

tome u razmiljati kasnije.
Najprije da se sada izvuem
odavde...

J. M.
Simmel
General promuca:
Ma ipak - ipak to ne razumijem. Ako ovi ljudi ele raditi za
nas, emu onda ta tajanstvenost?
Gospodine generale, zar doista to ne razumijete? Progoni nas
francuska obavjetajna sluba! Moe nas napasti svakog trenutka!
Zbog toga je admiral doao na pomisao da ovo dvoje preveze uz
diplomatsku zatitu jedne neutralne sile te da ih sakrije u jednom
dvorcu ispred Bordeauxa, sve dok ne bude sklopljeno primirje! Thomas se gorko nasmije. - Nismo, na alost raunali s moguno
u da bi nam kakav presavjestan natporunik mogao pomrsiti
raune. - Zatim kimne ozbiljno glavom. - Izgubili smo vrijeme,
dragocjeno vrijeme! Gospodine generale, ako ovo dvoje ljudi padne
u ruke Francuza, tada e posljedice - meunarodne posljedice biti nesagledive... A sada, konano, najavite razgovor s Kolnom!
Ali ja vam vjerujem!
Vi mi vjerujete? Ba ste ljubazni! Tada mi barem dopustite da
ja nazovem Koln i da izvijestim o ovoj nezgodi!
Sluajte, upravo sam nedavno imao takvo okapanje. Zar ba
morate?
to znai: moram li? A kako emo dalje? Ako se konano i
budem smio udaljiti, izlaem se opasnosti da me na sljedeem
uglu netko od vaih presavjesnih ljudi ponovno pritvori!
General zastenje:
- Dat u vam propusnicu. Nitko vas vie nee zaustavljati - ni
kada vie. ..
Dobro - ree Thomas. - Jo samo neto, gospodine generale.
Nemojte vie prekoravati natporunika Zumbuscha. On je samo
vrio svoju dunost. Zamislite samo da sam, sluajno, francuski
obavjetajac, a on me pustio da proem...
-

Kad je crni chnjsler sa zastavom Sjedinjenih Amerikih Drava

na krovu isplovio iz dvorita hotela George V, dva su mu njemaka
straara salutirala. Thomas Lieven, alias William Murphv, podigne
ruku svom homburgiv te utivo uzvrati na njihovu panju.
Poslije toga Thomas je bio mnogo manje utiv. Oitao je Julesu
Simeonu otru bukvicu, koju je Simeon primio bez prigovora.

Isto to i idn - eir - po imenu engleskog ministra vanjskih poslova i

predsjednika vlade Anthonvja Edena.

MOE I BEZ KAVIJARA

Nakon prijekida od gotovo etrdeset est sati stigli su ponovo

na onaj isti put kojim su ranije nakanili bjeati. Thomas upita:
Tko treba, zapravo, dobiti crnu torbu?
Major Debras.
Tko je to?
- Drugi ovjek po vanosti u Deivdeme Bureauu. On e prenijeti
popise u Englesku ili u Afriku.
A onda, pomisli Thomas zabrinuto, a to onda? Ah, kako bi
svijet bio lijep kad ne bi postojale obavjetajne slube!
Major je u Toulouseu?
- Nemam pojma gdje se sada zadrava - odvrati pukovnik. Neizvjesno je i kada e stii - i kako. Nareeno mi je da u Toulou
seu potraim na potanski sandui.
Kakav potanski sandui? - upita Mimi.
- Potanskim sanduiem nazivamo ovjeka koji prima vijesti i
alje ih dalje.
-Aha.
- Taj je ovjek potpuno pouzdan. Zove se Gerard Perrier i vlas
nik je garae.
etiri su dana putovali cestama zakrenim bjeguncima i voj skom. Propusnica, koju je Thomas bio dobio od generala Felsenecka, stvarala je uda. Njemake su kontrole bile upravo uzorno
utive. Na kraju je Thomas putovao ak i s gorivom njemakog
Wehrmachta. Neki kapetan u Toursu stavio mu je na raspolaganje
pet kanistara benzina.
Pred Toulouseom Thomas zaustavi automobil i provedena njemu stanovite preinake. Skine CD tablice, ukloni trokutastu ameriku zastavicu, a i veliku zastavu s krova. Ove oznake spremi u
prtljanik za svaki sluaj, a izvadi dvije tablice s francuskim oznakama.
- Molim vas, imajte na umu da se odsad vie ne zovem William
Murphv nego Jean Leblanc - obrati se on Simeonu i Mimi. Na to je
ime glasila lana putovnica koju mu je u koli za pijune kod
Nancvja bio dao njegov uitelj Jupiter...
Toulouse je u mirno doba bio grad od 250.000 stanovnika. Sa da
je tamo obitavalo vie od milijun ljudi. Grad je bio nalik na neki
grozniav, tragian sajam. Nepregledne skupine bjegunaca logorovale su pod vedrim nebom, ispod starog drvea trgova uz Rue des
Changes i u Saint Serninu. Thomas je vidio automobile s oznakama iz itave Francuske - i iz pola Europe. Ugledao je i neki gradski
autobus parikih prijevoznih poduzea koji je jo uvijek kao cilj
imao istaknut Are de Triomphe, a vidio je i kamionet s natpisom

J. M. Simmel
Soda-voda i druga pjenuava pia Alois Schildhammer & sinovi,
Be XIX, Krottenbachstrasse 32.
Dok je pukovnik traio svoj potanski sandui, Mirni i Thomas
trudili su se da nau sobe.
Traili su po hotelima, pansionima i domovima za strance. Pokuavali su svuda. U itavom Toulouseu nije bilo ni jedne jedine
slobodne sobe. U hotelima su cijele obitelji ivjele u predvorjima,
blagovaonicama, barovima i praonicama. Sobe su bile vie nego
pretrpane.
Bolnih stopala, Mirni i Thomas sastali su se nakon vie sati na
onome mjestu gdje su bili ostavili automobil. Pukovnik je sjedio na
chruslerovu podnoniku. Izgledao je zbunjeno. Crnu je torbu drao
pod miicom.
- to se dogodilo? - upita Thomas. - Zar niste nali garau?
- Jesam - Simeon e umorno. - Ali gospodina Perriera vie ni
sam naao. ovjek je mrtav. iva mu je jo samo jedna polusestra,
Jeanne Perrier. Ona stanuje u Rue des Bergeres 16.
- Odvezimo se onamo - ree Thomas. - Moda se major Debras
javio njoj.
Rue des Bergeres leala je u starom dijelu grada koji se sa svojim uskim ulicama i cestama poploenim kamenim ploama i slikovitim kuama jedva poneto promijenio od 18. stoljea. Djeca su
vritala, radioaparati su svirali, a preko ulice bili su razapeti konopci na kojima je lepralo areno rublje.
U bistroima Rue des Bergeres, punoj malih restorana i barova,
bilo je mnogo lijepih djevojaka. Bile su poneto prejako naminkane i irokogrudno su pokazivale svoje drai. Sitno su koraale
amo-tamo kao da su ekale neto sasvim odreeno.
Pokazalo se da je kua broj 16 mali starinski hotel s tronim
restoranom u prizemlju. Iznad ulaza visjela je mjedena ploa u
obliku enske siluete, a na njoj je pisalo:

CHEZ JEANNE
U uskoj dugoj portirnici nali su vratara ija je kosa bila ulatena briljantinom. Strme stube vodile su u prvi kat. Vratar im ree
da e madame odmah doi. Moda bi gospoda u meuvremenu
izvoljela sjesti u salonu...
U salonu su sa stropa visjeli veliki svijenjaci, bilo je ondje i plia i nojeva perja, posuda s cvijeem koje je izgledalo prano, gramofon i veliko zrcalo koje je pokrivalo itav jedan zid. Osjeao se
miris parfema, pudera i hladnog dima cigareta.
Mirni ree malo tjeskobno:

MOE I BEZ KAVIJARA

-

O Boe, misli li da je ovo ovdje...

Mhm - ree Thomas.
Puritanski asketski pukovnik ree:
Ionako odmah odlazimo!
Lijepa ena od kojih trideset pet godina ue u salon. Imala je
kratko podrezanu, lavlje utu kosu i bila je vjeto namazana. Doimala se vrlo energino, kao ena koja je poznavala ivot, ali ga sve
u svemu nije uzimala preozbiljno. Njezine su obline smjesta pobudile zanimanje Thomasa Lievena.
Glas te dame bio je malo promukao:
- Dobro doli, gospodo. Oh, utroje! Divno. Ja sam Jeanne Per
rier. Dopustite da vam predstavim nekoliko svojih malih prijatelji
ca.
Pljesnula je rukama.
Vrata prekrivena tapetama od crvene svile otvorie se i uoe
tri mlade djevojke, meu njima i jedna mulatkinja. Sve tri bile su
lijepe i sve tri gole. Osmijehujui se, odetale su prema velikom
zrcalu, pa se u krugu okrenule. Zanimljiva dama s lavlje utom
kosom pri tom je govorila:
Dopustite da vas upoznam. Slijeva nadesno: onja, Bebe, Jeanette...
Madame - slabim je glasom prekine pukovnik.
... Jeanette dolazi iz Zanzibara, ona ima...
Madame - presijee je pukovnik glasnije.
Monsieur?
Dolo je do nesporazuma. elimo razgovarati s vama nasamo,
madame! - Pukovnik ustane, prie Jeanni Perrier i tiho "tapita: Stoje mrav rekao cvrku?
Oi Jeanne Perrier sasvim su se suzile dok je tiho odgovorila:
- Plei sada plei, a zimi e patiti od strane gladi. - Zatim po
novo zapljee rukama i obrati se ljepoticama: - Moete ii!
Trojka se povue uz hihotanje.
Morate mi oprostiti, nisam imala pojma... - Jeanne se nas
mije i pogleda Thomasa. inilo se kao da joj se svidio. Mimino se
elo iznenada ljutito nabora. Jeanne nastavi:
Dva dana prije svoje smrti brat me u sve uputio. Rekao mi je i
lozinke. - Obrati se Simeonu. - Vi ste, dakle, gospodin koji je imao
donijeti torbu. Ali gospodin koji bi po nju trebao doi nije se jo
javio.
Znai da ga moram ekati. Moglo bi jo malo potrajati dok ne
doe. Njegov je poloaj vrlo opasan.
Thomas pomisli: A postat e jo opasniji kad gospodin iskrsne.
Jer on ne smije dobiti tu crnu torbu. Sada je ima Simeon, ali je on
-

J. M.
Simmel
nee uspjeti zadrati. Za to u se ja pobrinuti. Sprijeit u da doe
do novog zla i da potee jo vie krvi... Trebali ste me ostaviti na
miru, svi vi! Sada je prekasno, sada sam se i ja ukljuio u igru
-ali na svoj nain. Obrati se Jeanni:
Madame, kao to znate, Toulouse je prepun. Moete li nam
iznajmiti dvije sobe?
Zar ovdje? - skoi Mirni.
Drago dijete, to je jedina mogunost koju vidim... - Thomas
uputi Jeanni zavodljiv osmijeh: - Molim vas, madamel
Izdajem svoje sobe, zapravo, samo na sat...
Madame, doputate li da njeno dirnem u vae rodoljubno sr
ce? - raspita se Thomas.
Jeanne sanjarski uzdahne.
- Tako armantnom stanaru - pa dobro, neka bude.

Major Debras je putao da ga ekaju. Proao je jedan tjedan, pa

i drugi - a on nije dolazio. Kako bi bilo lijepo, pomisli Thomas,
alias Jean, da se uope nikada vie niti ne pojavi!
Gotovo se sasvim udomaio u Chez Jeanne. Kad god mu je to
vrijeme doputalo, bio je pri ruci privlanoj vlasnici hotela u koje
je bila kosa kao u lavice.
Kuhar mi je pobjegao, Jean - tuila se Jeanne svom stanaru
njemakog podrijetla, kojeg je smatrala pravim pravcatim Parianinom i koga je ve drugog dana po dolasku oslovljavala njegovim
lijepim imenom. - Namirnica je sve manje. Zamislite koliko bih
mogla zaraditi samo kad bi mi radio restoran...
Jeanne - odvrati Thomas, koji je svoju domaicu ve drugi
dan oslovljavao njezinim lijepim imenom - evo mog dobronamjer
nog prijedloga: ja u kuhati, nabavljati namirnice, a zaradu emo
dijeliti popola. Slaete li se?
- Zar ste uvijek tako nasrtljivi?
- Smeta li vam to?
Naprotiv, Jean, naprotiv! Gorim od elje da upoznam i vae
ostale skrivene talente...
Dok su pokuavali Jeannin restoran ponovno osposobiti za rad,
pukovnik Simeon napokon dokae da ipak ima nekih sposobnosti
za obavjetajca. Poto je dva dana bio odsutan, ponosno izvijesti
Mimi i Thomasa:
- Ona dva mehaniara nisu mi htjela nita rei. No malo sam
njukao po garai i pritom naiao na svakojake znakove. Klju.

MOE I BEZ KAVIJARA

Zemljopisnu kartu. Biljeke. Vbtfd. Stari je Pierre spremio zalihu

benzina!
- Sto mu gromova! A gdje?
- U umi ispred Villefranche-de-Laragais. Pedeset kilometara
odavde. U jednom bunkeru ispod zemlje. Najmanje stotinu kanistara. Upravo dolazim odande.
Mimi skoi i izazovno poljubi Simeona.
Ovo mi sada vraa zbog Jeanne, pomisli Thomas i ree s mnogo potovanja:
- estitam, gospodine pukovnie!
- Ah - ree Simeon skromno i simpatino, kad je opet bio kadar
govoriti - znate, prijatelju, neobino sam sretan to sam konano
uspio uiniti neto pametno.
Kad bi barem svi obavjetajci bili tako razboriti, pomisli Thomas.
Odu, dakle, u umu po benzin. Thomas ostavi crni chrysler u
garai i za nekoliko od svojih 27.730 dolara kupi mali peugeot, jer
je troio mnogo manje goriva.
Ubrzo je Thomas postao poznata linost na neravnim cestama
oko Toulousea. Svi su ga seljaci pozdravljali, kesili se i utjeli. S
jedne strane zbog toga stoje Thomas uvijek dobro plaao, a s druge jer je iz grada donosio robu koje na selu nije bilo...
Thomas je pekao, prio i kuhao da gaje bilo zadovoljstvo gleda
ti. Jeanne mu je pritom pomagala. U kuhinji je bilo vrue. Bar to
se tie odjee, Jeanne se titila od vruine koliko je god vie mogla.
Bila je to sretna suradnja: ona se divila njemu, a on se divio njoj.
Mirnije poduzimala duge etnje sa Simeonom.
^
Restoran je sada bio svakog dana pun do posljednjeg mjesta.
Gosti su gotovo iskljuivo bili mukarci, izbjeglice iz svih onih zemalja kojima se Hitler dosad bio pozabavio. Zbog toga je i kuhinja
Thomasa Lievena bila vrlo raznovrsna. Izbjeglice su bili ushieni,
donekle i zbog ljudskih, pristupanih cijena.
Jo ushienije bile su djevojke koje su pripadale kui. Mladi,
armantni kuhar sve ih je osvojio svojom elegancijom i smionou,
svojom ljubaznou i mudrou.
Uvijek su osjeale da se prema njima ponaa kao prema da mama, jer se nijednoj nije previe pribliio.
Ubrzo je postao njihovim ispovjednikom, posuivao im novac,
davao pravne i medicinske savjete, a i neumorno ih je sluao kad
bi mu otkrivale najskrovitije tajne svojih enskih srdaca.
Jeanette je imala dijete na selu. Seljaka obitelj kod koje je bilo
dijete postavljala je sve besramnije zahtjeve. Thomas ih je od toga
odgovorio.

J. M. Simmel

MOZE I BEZ KAVIJARA

Sonji je pripadalo nasljedstvo koje joj neki nepoteni odvjetnik

nije htio izruiti. Thomas gaje na to primorao.
Bebe je imala grubog prijatelja koji ju je stalno varao i mlatio.
Njenim upozorenjem na odreene policijske propise, ali i vrstim
diju-dicu zahvatom, Thomas ga je uvjerio da se mora ponaati
pristojno.
Taj se prijatelj zvao Alfonse. Jednom kasnije on e Thomasu
zadati jo mnogo jada.
Meu stalne goste restorana ubrajao se i jedan bankar po ime nu Walter Lindner. Najprije je pred Hitlerom bio pobjegao iz Bea,
a zatim iz Pariza.
Lindnera su pri bijegu odvojili od ene i sada je ekao da se ona
negdje pojavi. Toulouse su odredili kao mjesto sastanka.
Walter Lindner pokazivao je veliku naklonost prema Thomasu.
Kada je doznao daje i Thomas bio bankar, predloio mu je:
- Poite sa mnom u Junu Ameriku. im stigne moja ena,
odlazimo onamo. Ondje imam imutak. Budite mi ortakom... - i
pokae izvadak iz banke Rio de la Plata. Izvadak je bio novijeg da
tuma i potvrivao je da Lindner ondje moe potraivati vie od mi
lijun dolara.
Tog se trenutka Thomas Lieven, usprkos svemu to je dosad
doivio, jo jednom ohrabrio i povjerovao u ljudski razum i u svoju
svijetlu budunost.
Jedino je jo elio da to bolje dokraji aferu oko crne torbe. Ni
njemaki Abwehr, ni francuska obavjetajna sluba ne smiju do biti dosjee.
A zatim to dalje od pokvarene, stare Europe eljne rata! Daleko
u novi svijet! Postati ponovno bankar, estiti graanin, civil! Ah,
kako je silno eznuo za tim!
Ta se enja, meutim, nee ostvariti. Vrlo brzo Thomasa e
prestati pei savjest to je radio za Francuze, a protiv Nijemaca.
Jo malo, i on e raditi za Nijemce, a protiv Francuza. Zatim opet
za Francuze. Pa onda protiv Engleza te opet za Engleze. Zatim za
sve njih. Pa onda opet protiv svih. Ludilo u koje je upao tek je poelo. Samo to onaj dobri ovjek u Thomasu Lievenu, koji je ljubio
mir a mrzio nasilje, jo nije znao to ga sve eka...
Proe lipanj, a za njim i srpanj. Sada su ve gotovo dva mjeseca
bili u Toulousu. Jednog vrueg jutra odre Simeon, Jeanne i Thomas malo ratno vijee.
Simeon je izgledao pomalo uzbuen, ali Thomas se toga sjetio
tek kasnije. Pukovnik mu objasni:
- Moramo proiriti podruje djelovanja, prijatelju. Madame ima
za vas novu adresu. - Nagne se nad zemljopisnu kartu. - Pogle-

dajte, evo ovdje, otprilike 150 kilometara sjeverozapadno od Toulousea, u dolini Dordogne, u blizini Sarlata.
- Ondje lei mali dvorac - objasni Jeanne nervozno puei, ega
se takoer Thomas sjetio tek naknadno - na izlasku iz mjesta
Castelnau-Favrac. Zove se Les Milandes. Oni ljudi imaju malo po
ljoprivredno imanje, gomilu svinja i krave, sve...
Tri sata kasnije mali je peugeot poskakivao po pranim cestama
jo uvijek u smjeru zapada. Kraj uz obale Dordogne bio je romantian, a romantino je izgledao i dvorac Les Milandes. Bila je to
visoka, bijela graevina iz 15. stoljea s dvjema velikim i dvjema
malim straarskim kulama to su nadgledale cijelu uzvisinu. Dvorac je bio okruen starim perivojem, iza kojeg su se nastavljale livade i polja.
Thomas ostavi auto kod otvorenog ulaza u park, vikne nekoliko
puta, ali mu nitko ne odgovori.
Stigne do velikog, ljunkom posipanog slobodnog prostora ispred zgrade. Golema stara hrastova vrata bila su pritvorena. Vanjske stube vodile su gore.
- Halo - povie ponovno Thomas.
Uto zauje kriav, visok smijeh, od kojeg protrne; to nije bio
ljudski smijeh.
Trenutak zatim kroz otvor na vratima iskoi mali, smei majmuni, spusti se niza stube, pa se uz vritavo glasanje popne na
Thomasa. Prije nego to se Thomas oporavio od straha, majmuni
mu je ve sjedio na lijevom ramenu te ga je, neprestano vritei,
ljubio.
Zauje se enski glas:
>
- Glou-Glou! Glou-Glou, gdje si? to opet izvodi?
Hrastova se vrata otvore. Pojavi se zasljepljujue lijepa, tamnoputa ena. Nosila je tijesne bijele hlae i preko njih bijelu bluzu.
Na uskim zapeima zveckale su zlatne narukvice. Crna kosa,
razdijeljena po sredini, bila joj je tijesno priljubljena uz glavu.
Thomasu je zastao dah; tu je enu poznavao i ve godinama bio
njezin oboavatelj. Ponestalo mu je rijei. Bio je spreman na sve,
samo ne na to da e usred ovog ludog vremena, usred Francuske
potresane ratom i porazom, iznenada stajati nasuprot idolu ita vog svijeta, tom savrenom utjelovljenju egzotine ljepote: nasuprot slavnoj crnakoj plesaici Josephini Baker.
S arobnim, tihim smijekom ona ree:
- Dobro jutro, monsieur, oprostite na ovom burnom doeku. i
ni se da se sviate Glou-Glouu.
- Madame... Vi ste... Vi imate... Vi stanujete ovdje?
- Da, kao stanar. to izvolite?

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Improvizirani meni
Gnijezda od kobasice

Jaja Josephine
vedsko voe

19. kolovoza 1940.

Gnijezda od kobasica
Uzmite takvu vrstu kobasica koje
se dadu rezati na iroke vrste
ploke, nareite ih na centimetar
debele ploke, ali im nemojte skinuti koicu. U tavi ugrijte masnou, na nju stavite narezane komade kobasica, grijui ih samo
tako dugo dok se ne saviju u
gnijezda. Tada brzo maknite ploke s vatre na pladanj za posluivanje, pa nekoliko gnijezda napunite kremom od jabuka (naribani
hren i naribane jabuke, malo vinskog octa i soli), a ostala gnijezda
nadjevom od pirjanog luka, rajice i zainskih trava pa perina,
vlasca i maslinovog ulja. Uz to se
jede domai seljaki kruh.

Thomas Lieven priprema jelo od jaja

koje oarava Crnu Veneru
Jaja Josephine
Najprije pripremite bijeli umak od
110 grama maslaca, 50 grama
brana i etvrt litre mlijeka, u koji
kasnije umutite dva umanca. Pri
tom je vano da se najprije otopi
maslac, zatim se doda brano i
tako mijea da i brano i maslac
zadri svijetlu boju. Tada se uz
neprestano mijeanje doda mlijeko. Umak mora biti gust, a umanci se umute tek poto se
umak ukloni s vatre. Malo mukatnog oraca pojaat e dobar
okus. Ovaj umak, prikladan i za
druga jela, upotpunite za ovu priliku sitno kosanom unkom i
parmezanom. Tada stavite unutra
poirana jaja i dobro ih prekrijte
umakom, pospite ponovno parmezanom i listiima maslaca te
sve zajedno prepecite pet minuta
u penici. Mali trik za poirana

jaja: pravo poirano jaje mora biti

mekano poput ljive, ali se ne
smije raspasti, iako je bez lupine.
Da biste to postigli, razbijete jaja i
oprezno ih spustite u kipuu vodu, kojoj ste dodali octa. Nakon
dobre tri minute izvadite ih, najbolje sitom, stavite u hladnu vodu
i, poto su se potpuno ohladila,
oprezno ih osuite ubrusom. Pri
nabavi esto spominjanih oraaca
morate znati da su dobri oraci
okrugli, teki i bogati uljem, a pri
trljanju se ne smiju mrviti. Laganiji
oraci obino su bez arome i

esto su crvljivi. Lagana branasta prevlaka na oracu potjee od

vapnene vode u koju se oraci
polau prije otpreme, kako bi se
zatitili od nagriza crvi.
vedsko voe
Konzerva mijeanog kompota,
dobro ohlaena u hladnjaku i pokropljena s neto ruma te prelivena s mnogo tekueg vrhnja. Po
potrebi moe se upotrijebiti i vrhnje iz konzerve.

- Zovem se Jean Leblanc. Mislim da sam prvotno elio ovdje

kupiti namirnice... Nakon to sam ugledao vas, vie se toga ne
mogu tono sjetiti - ree Thomas. Zatim se popne vanjskim stu
bama, jo uvijek s majmuniem na ramenu, te uz duboki naklon
poljubi ruku Josephine Baker.
- Uostalom, sasvim je nevano zbog ega sam doao. Sretan
sam to stojim ovdje pred vama, pred jednom od najveih umjetni
ca naeg vremena.
- Vrlo ste ljubazni, monsieur Leblanc.
- Imam sve vae ploe! J'ai deux amours posjedujem u-^"i izda
nja! Bio sam na tolikim vaim revijama... - Pun potovanja gledao
je Thomas Lieven Crnu Veneru. Znao je daje roena u amerikom
gradu St. Louisu kao kerka panjolskog trgovca i crnkinje te daje
svoju bajoslovnu karijeru zapoela kao posve siromana djevojka.
Svjetsku je slavu Josephine Baker postigla u Parizu, gdje je dovela
publiku do ludila kad je, odjevena samo u vijenac banana i nita
drugo, izvodila zanosne plesove.
- Dolazite li moda iz Pariza, monsieur?
- Dolazim, pobjegao sam...
- Morate mi o svemu priati. Silno volim Pariz. Je li ono va auto ispred vrata?
- Jest.
- Doli ste sami?
- Svakako, zato?
- Samo sam pitala. Izvolite, monsieur Leblanc, slijedite me...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Improvizirani meni
Gnijezda od kobasice

Jaja Josephine
vedsko voe

19. kolovoza 1940.

Gnijezda od kobasica
Uzmite takvu vrstu kobasica koje
se dadu rezati na iroke vrste
ploke, nareite ih na centimetar
debele ploke, ali im nemojte skinuti koicu. U tavi ugrijte masnou, na nju stavite narezane komade kobasica, grijui ih samo
tako dugo dok se ne saviju u
gnijezda. Tada brzo maknite ploke s vatre na pladanj za posluivanje, pa nekoliko gnijezda napunite kremom od jabuka (naribani
hren i naribane jabuke, malo vinskog octa i soli), a ostala gnijezda
nadjevom od pirjanog luka, rajice i zainskih trava pa perina,
vlasca i maslinovog ulja. Uz to se
jede domai seljaki kruh.

Thomas Lieven pripremajelo od jaja

koje oarava Crnu Veneru
Jaja Josephine
Najprije pripremite bijeli umak od
110 grama maslaca, 50 grama
brana i etvrt litre mlijeka, u koji
kasnije umutite dva umanca. Pri
tom je vano da se najprije otopi
maslac, zatim se doda brano i
tako mijea da i brano i maslac
zadri svijetlu boju. Tada se uz
neprestano mijeanje doda mlijeko. Umak mora biti gust, a umanci se umute tek poto se
umak ukloni s vatre. Malo mukatnog oraca pojaat e dobar
okus. Ovaj umak, prikladan i za
druga jela, upotpunite za ovu priliku sitno kosanom unkom i
parmezanom. Tada stavite unutra
poirana jaja i dobro ih prekrijte
umakom, pospite ponovno parmezanom i listiima maslaca te
sve zajedno prepecite pet minuta
u penici. Mali trik za poirana

jaja: pravo poirano jaje mora biti

mekano poput ljive, ali se ne
smije raspasti, iako je bez lupine.
Da biste to postigli, razbijete jaja i
oprezno ih spustite u kipuu vodu, kojoj ste dodali octa. Nakon
dobre tri minute izvadite ih, najbolje sitom, stavite u hladnu vodu
i, poto su se potpuno ohladila,
oprezno ih osuite ubrusom. Pri
nabavi esto spominjanih oraaca
morate znati da su dobri oraci
okrugli, teki i bogati uljem, a pri
trljanju se ne smiju mrviti. Laganiji
oraci obino su bez arome i

esto su crvljivi. Lagana branasta prevlaka na oracu potjee od

vapnene vode u koju se oraci
polau prije otpreme, kako bi se
zatitili od nagriza crvi.
vedsko voe
Konzerva mijeanog kompota,
dobro ohlaena u hladnjaku i pokropljena s neto ruma te prelivena s mnogo tekueg vrhnja. Po
potrebi moe se upotrijebiti i vrhnje iz konzerve.

- Zovem se Jean Leblanc. Mislim da sam prvotno elio ovdje

kupiti namirnice... Nakon to sam ugledao vas, vie se toga ne
mogu tono sjetiti - ree Thomas. Zatim se popne vanjskim stu
bama, jo uvijek s majmuniem na ramenu, te uz duboki naklon
poljubi ruku Josephine Baker.
- Uostalom, sasvim je nevano zbog ega sam doao. Sretan
sam to stojim ovdje pred vama, pred jednom od najveih umjetni
ca naeg vremena.
- Vrlo ste ljubazni, monsieur Leblanc.
- Imam sve vae ploe! J'ai deux amours posjedujem u -tfi izda
nja! Bio sam na tolikim vaim revijama... - Pun potovanja gledao
je Thomas Lieven Crnu Veneru. Znao je da je roena u amerikom
gradu St. Louisu kao kerka panjolskog trgovca i crnkinje te daje
svoju bajoslovnu karijeru zapoela kao posve siromana djevojka.
Svjetsku je slavu Josephine Baker postigla u Parizu, gdje je dovela
publiku do ludila kad je, odjevena samo u vijenac banana i nita
drugo, izvodila zanosne plesove.
- Dolazite li moda iz Pariza, monsieur?
- Dolazim, pobjegao sam...
- Morate mi o svemu priati. Silno volim Pariz. Je li ono va auto ispred vrata?
- Jest.
- Doli ste sami?
- Svakako, zato?
- Samo sam pitala. Izvolite, monsieur Leblanc, slijedite me...

J. M.
Simmel
Dvorac je bio namjeten starinskim pokustvom. Thomas ustanovi da je ovdje nala dom itava jedna menaerija. Osim majmunice Glou-Glou, upoznao je krajnje ozbiljnog velikog majmuna Miu, sitnog, poput munje brzog Gugussea nakostrijeena brka, golemu dansku dogu po imenu Bonzo, lijepog udava Agathu, koja se
previjala ispred kamina u predvorju, papagaja Hanibala i dvije miice, koje mu je Josephine Baker predstavila kao gospoicu Papilot
i gospoicu Upitnik.
Sve su te ivotinje ivjele zajedno u velikoj slozi. Bonzo je leao
na tepihu i doputao da mu gospoica Upitnik doslovce plee po
velikom nosu. Mica i Hanibal igrali su nogomet malom kuglom od
staniola.
Sretan svijet - ree Thomas.
ivotinje znaju kako se ivi u miru - ree Josephine Baker.
Ljudi, na alost, ne.
I ljudi e to jednom nauiti - ree plesaica. - Ali sada mi pri
ajte o Parizu!
Thomas stane priati. Bio je toliko oaran ovim susretom da je
potpuno zaboravio na vrijeme. S osjeajem krivnje pogleda na svoj
zlatni sat na otkucavanje.
est sati, za ime boje!
Ovo je popodne bilo divno. Ne biste li, moda, jo ostali i sa
mnom veerali? Imam, dodue, malo toga u kui, nisam oekivala
posjete. Nema ni moje djevojke...
Thomas ree djeaki oduevljeno:
Ako samo smijem jo ostati. Ali u tom sluaju morate mi do
pustiti da ja kuham! I od skromnog se mogu pripremiti delikatese!
Imate pravo - ree Josephine Baker. - Moe i bez kavijara, zar
ne?
Kuhinja je bila velika i starinski ureena. Samo u koulji,
Thomas je radio s velikim arom. Sunce je zapadalo za lanac breuljaka, sjene su postajale due, sputalo se vee.
Josephine Baker je sa smijekom motrila Thomasa. Najvie ju
je zanimalo kako Thomas priprema pikantna jaja.
Madame, radi se o vlastitom receptu! Vama u ast, nazvat u
ih Jaja Josephine.
Mnogo vam hvala: Sada u vas ostaviti samog, idem se pres
vui. Dakle, do vienja za koji trenutak...
Josephine Baker nestane. Izvrsne volje, Thomas nastavi kuhati.
Kakva ena, mislio je...
Poto je dovrio posao, Thomas opere ruke u kupaonici i ode u
blagovaonicu. Tamo je u dva svijenjaka gorjelo po dvanaest svijea. Josephine Baker nosila je tijesno priljubljenu zelenu haljinu.

MOE I BEZ KAVIJARA

Stajala je pokraj visoka, snana ovjeka u tamnu odijelu. Mukarevo je lice bilo opaljeno suncem, kratka mu je kosa bila sijeda na
sljepooicama. Njegove su oi i usta odraavali dobrotu. Josephine
Baker gaje vrsto drala za ruku dok je govorila:
- Monsieur Leblanc, oprostite mi zbog ovog iznenaenja, ali
moram biti vrlo oprezna. - S mnogo ljubavi pogleda mukarca si
jedih sljepooica. - Maurice, elim te upoznati s jednim prijate
ljem.
ovjek u tamnom odijelu prui Thomasu ruku.
- Iskreno se veselim to sam vas konano upoznao, Thomase
Lieven. Toliko sam ve o vama uo.
Kada je tako iznenada zauo svoje pravo ime, Thomas se ukoio. Kakva ludost, pomisli, sada sam, dakle, ipak upao u stupicu!
- Oh - podvikne Josephine Baker - ba glupo od mene, pa vi
jo niste upoznali Mauricea! Ovo je Maurice Debras, gospodine
Lieven, Maurice Debras iz Deivdeme Bureaua!

Prokletstvo, pomisli Thomas Lieven, zar se nikad vie neu

izvui iz tog ukletog kruga? Adieu, arobna veeri udvoje!
- Major Debras je moj prijatelj - objasni Josephine.
- Sretna li ovjeka - Thomas e neraspoloeno. Pogleda majora:
- U Toulouseu vas pukovnik Simeon eka ve tjednima!
- Stigao sam tek juer. Moj je bijeg bio vrlo teak, monsiQir Lie
ven.
Josephine ree:
- Maurice se ne smije pokazati u Toulouseu. Njegovo je lice on
dje predobro poznato. U gradu sve vrvi od njemakih agenata i
francuskih dounika.
- Madame - ree Thomas - obasipate me veselim vijestima.
Major ree uzbueno:
- Znam to time elite rei, monsieur Lieven. Malo je takvih koji
su se za Francusku izloili veoj opasnosti od vas. Kad doem u
London, izvijestit u generala de Gaullea o tome kako ste smiono
obranili crnu torbu od jednog njemakog generala!
Crna torba...
Thomas zbog nje ve danima nije mirno spavao!
Torba je u Toulouseu kod pukovnika Simeona.
Nije - ree Debras ljubazno. - Torba je ispod alata u prtljani
ku vaeg auta.

J. M.
Simmel
-

Mojih...
Vaeg malog peugeota to stoji kod ulaza u park. Doite, gos
podine Lieven, hajdemo prije jela brzo onamo po nju...
Podmetnuli su mi, pomisli Thomas Lieven bijesno. I Simeon, i
Mirni, i Jeanne su me prevarili. to da sada radim? Istina je, ni sam htio da njemaka obavjetajna sluba dobije torbu. Ali ne elim ni da je se doepa francuska sluba. Potekla bi samo krv, francuska ili njemaka... A ja uope ne elim da potee bilo ija
krv... Bio sam miran ovjek. Uinili ste od mene tajnog agenta. Da
ste me barem ostavili na miru... Sada gledajte to ete imati od
toga!
Takve su misli zaokupljale Thomasa Lievena dok je sjedio za
stolom lijevo od Josephine Baker, a nasuprot majoru Debrasu,
bezvoljno akajui po izvrsnim gnijezdima od kobasice to ih je
sam bio pripremio.
Crna je torba sada leala na antiknom stolu uz prozor. Doista
se bila nalazila u prtljaniku njegovog auta.
Teno veerajui, Debras objasni kako je torba dospjela onamo:
Juer sam telefonski razgovarao sa Simeonom, monsieur Lie
ven. Upitah ga kako u doi do crne torbe. On mi ree: Ne moete
doi u Toulouse jer e vas prepoznati. Meutim, onaj fantastini
Lieven, taj izvanredan ovjek, putuje ve tjednima uzdu i popri
jeko po okolici, kupujui namirnice. Nikog nee zauditi to ga on
dje vidi. On vam moe donijeti torbu. - Udahnuvi miris hrane,
Debras upita: - Izvrstan je ovaj nadjev, stoje to?
Pirjani luk, rajice i zainske trave. emu takva tajanstve
nost, majore? Trebalo je da me Simeon uputi.
Ja sam tako odredio. Nisam vas jo poznavao...
Molim jo nekoliko gnijezda, monsieur Lieven! - Josephine
pokloni Thomasu blistav osmijeh. - Ovako je bilo bolje. Kako vi
dite, torba je sretno stigla na cilj.
Vidim - ree Thomas. Gledao je tu idiotsku torbu s tim idiot
skim popisima, zbog kojih bi stotine ljudi moglo izgubiti ivote.
Stajala je ondje, s mukom oteta Nijemcima, zavrivi sada kod
Francuza.
teta, pomisli Thomas Lieven, bez politike, obavjetajnih slubi,
nasilja i smrti, ova je veer mogla postati tako lijepa! Sjeti se
stihova iz Prosjake opere:
Na alost su, evo, na ovoj zvijezdi
mogunosti bijedne, a surovi ljudi
Tko ne bi elio ivjet u miru i slozi?
Prilike nam, meutim, to ne doputaju.
-

MOE I BEZ KAVIJARA

Ne, pomisli Thomas, prilike nam to doista ne doputaju. I zbog

toga je od sada uz svaku izgovorenu reenicu mislio na neto to s
tom reenicom nije bilo ba ni u kakvoj vezi... Thomas Lieven ree:
- Sada u posluiti specijalitet koji sam u ast madame nazvao
Jaja Josephine. Pritom pomisli: Torba ne smije ostati kod
Debrasa. On mi je drag. Josephine mi je draga. Ne elim im na
koditi. Ali im ne mogu, ne smijem, a niti ne elim koristiti!
Majora je ushitio Thomasov specijalitet:
- Izvrsno, monsieur; vi ste doista velik ovjek!
Josephine upita:
- Ima li i neto mukatnog oraca?
Thomas Lieven odgovori:
- Sasvim malo, madame. Najvanije je da prvo rastopite maslac,
a zatim umijeate brano, ali tako da i maslac i brano ostanu
svijetli.
Pritom je Thomas razmiljao: Shvaam Josephinu, mogu razumjeti Debrasa. Domovina im je u opasnosti, napali smo ih, ele
se obraniti i boriti protiv Hitlera. Ali ja nipoto ne elim okrvaviti
ruke!
Glasno nastavi:
- Tek poto ste umijeali brano valja dodavati mlijeko, nepre
stano mijeajui, dok umak ne postane gust.
U sebi pomisli: U onoj su mi idiotskoj pijunskoj koli kod
Nancvja gurnuli u ruku neku knjigu. Za ifriranje. Glavnom juna
ku romana zapravo se dogaalo isto to i meni. Kako li se on samo
x
zvao? Ah, sjeam se, grof Monte Christo...
Thomas Lieven progovori umilnim glasom:
Majore Debras, vi elite u Englesku. Koji ete put odabrati?
Preko Madrida i Lisabona.
Nije li to vrlo opasno?
Imam jo jednu lanu putovnicu.
- Ipak. Kao to ree madame, ovdje sve vrvi od dounika. Ako u
vas pronau torbu...
- Toj se opasnosti moram izloiti. Simeona trebaju u Parizu, on
se mora vratiti. A nikog drugog nemam.
Imate!
Koga?
Mene!
Vas?
Neka avo nosi sve obavjetajne slube ovog svijeta, pomisli
Thomas i vatreno odgovori:

J. M.
Simmel
- Da, mene. Nepodnoljiva mi je pomisao da bi se Nijemci mogli
doepati torbe! - Jednako mi je strana pomisao da je dobijete vi!
- Sada me poznajete i znate da sam pouzdan. - Kad biste samo
slutili kako sam nepouzdan! - Osim toga, mene ovo zabavlja. Moj
se sportski duh probudio. - Ah, kad bih ponovno mogao biti mi
ran graanin!
Podigavi pogled od tanjura s jajima, Josephine ree:
Monsieur Leblanc ima pravo, Maurice. Za Nijemce i njihove
dounike isto si to i crvena krpa za bika.
Naravno, cheri. Ali kako da sauvamo torbu od njemakog
Abwehra?
Od njemakog Abwehra i svih ostalih obavjetajnih slubi,
pomisli Thomas i odgovori:
- Susreo sam u Toulouseu nekog bankara, zove se Lindner.
eka samo da mu doe ena, zatim odlaze u Junu Ameriku. Po
nudio mi je da mu postanem ortakom. Iselit emo se preko Lisabona.
Josephine se obrati Debrasu:
- U Lisabonu se moete sastati.
Debras upita:
- Zbog ega sve ovo radite?
Iz uvjerenja, pomisli Thomas Lieven i odgovori:
- Iz uvjerenja.
Debras ree zamiljeno:
- Obvezali biste me na beskrajnu zahvalnost... - Priekajte jo
malo, pomisli Thomas. - Osim toga, ovo dvostruko putovanje pru
a nam posebne mogunosti. - Meni sasvim sigurno, zakljui
Thomas u sebi. - Privui u na sebe panju progonitelja. Time ete
vi i crna torba biti zatieni. - Posve ispravno, pomisli Thomas. Dakle, sve je jasno, putovat u vlakom preko Madrida. Vi ete,
monsieur Lieven, s vaom tranzitnom vizom u Marseilleu jo moi
uhvatiti avion...
Thomas je razmiljao: Toliko ste mi dragi i vi, i vaa hrabrost, i
vai planovi. Nadam se da se kasnije neete ljutiti na mene. Ali
moe li estit ovjek u mojoj situaciji postupiti drukije? Neu da
umru francuski obavjetajci, ali jednako tako ne elim niti da umi ru njemaki vojnici! U mojoj zemlji ne ive samo nacisti! Glasno
ree:
- To je samo pitanje razboritosti, monsieur Debras. Vi ste ovjek
kojega svi progone, dok sam ja za njemaki Abwehr jo uvijek ne
poznanica. ..

MOE I BEZ KAVIJARA

6
udnom igrom sluaja, te veeri, gotovo istodobno, u hotelu
Majestic, njemakom glavnom stanu u Parizu, general Otto von
Stulpnagel, vojni zapovjednik u Francuskoj, dignuo je au da bi
nazdravio dvojici gospode. Jedan od te dvojice bio je ef njemakog
Abwehra, admiral Wilhelm Canaris, dok je drugi bio mali, sjedoko si
general oklopnih jedinica Erich von Felseneck.
Kristalne su ae zvecnule srebrnim zvukom. Ispred velike slike
Napoleona I. gospoda su nazdravljala. arenile su se odore svih
rodova vojske. Odlija su blistala.
General von Stulpnagel ree:
- Za uspjeh nepoznatih i nevidljivih junaka vae organizacije,
gospodine Canaris!
Za neusporedivo vei uspjeh vaih vojnika, gospodo!
General von Felseneck malo je previe popio i sada se prepre
deno smijuljio:
- Ne budite tako skromni, admirale! Vi ste prokleto lukavi
momci! - Zabavljao se. - Vama, Stulpnagel, to na alost ne smijem
ispriati. Povjerili su mi to, naime, kao strogu vojnu tajnu. Ali ka
em vam: lukava je glavica ovaj na Canaris!
Pili su.
Uto im priu generali von Kleist i Reichenau te odvuku sa so bom kolegu Stiilpnagela.
Canaris je sada promatrao generala von Felsenecka s iznenad nim zanimanjem. Ponudi mu cigaretu, pa ga onako uz put upita:
>
- O emu ste to malo prije govorili?
Felseneck zahihoe:
Znam jednu povjerljivu vojnu tajnu, gospodine Canaris! Ne
ete izvui iz mene ni rijei!
Tko vam je nametnuo tu strogu utnju? - elio je saznati ad
miral.
Jedan od vaih ljudi - silan momak, zaista skidam kapu pred
njim!
Canaris se smjekao, dok su mu oi ostale ozbiljne.
Dakle, priajte ve jednom! elio bih znati koji vas se od naih
malih trikova tako duboko dojmio!
E pa lijepo. Bilo bi doista preglupo kad se o tome s vama ne bi
smjelo razgovarati. Rei u vam samo: crna torba!
Aha! - Canaris ljubazno kimne. - Da, da, crna torba!
Bio je to momak i pol, gospodine Canaris! Kako li je samo
nastupio kao ameriki diplomat preda mnom! S kakvom sigurno
u! S kakvim mirom, i to nakon to ga je jedan od mojih ljudi uhi-

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

tio! - Von Felseneck se srdano nasmije: - Upravo je za nas prebacivao dva francuska pijuna i sve dosjee Deivdeme Bureaua i jo je
naao vremena da mi objasni kako se kuha gula od krumpira!
Uvijek iznova moram misliti na tog mladia. Zaista bih volio imati
nekog slinog u svojem stoeru.
- Da - ree Canaris - imamo nekoliko sjajnih momaka u dru
bi. Sjeam se te prie... - Nije, naravno, imao pojma o cijeloj toj
pripovijesti. Ali instinkt mu je kazivao da se moralo dogoditi neto
uasno! Na izgled brezbrino upita: - ekajte, kako li se samo zvao
taj ovjek - ?
- Lieven, Thomas Lieven! Ispostava WBK> Koln. Na kraju mi je
pokazao i svoje isprave. Thomas Lieven! Nikada neu zaboraviti to
ime!
- Lieven, pa naravno. Ime koje se mora dobro upamtiti!
- Canaris dozove ordonanca, pa s tekog srebrnog posluavnika
uzme dvije ae ampanjca. - Doite, dragi generale, popijmo jo
neto. Sjednimo u ovaj kutak, pa ete mi ispriati malo vie o va
em susretu s prijateljem Lievenom. Rado se ponosim svojim lju
dima. ..

- Poznajete li nekog Thomasa Lievena?

Majoru sklizne slualica iz ruke i padne na pokriva. Membrana je
kreketala. Major uzrujano ponovno prinese slualicu uhu i
promuca:
Poznajem, gospodine admirale, znam to - to ime...
- Poznajete, dakle, tog tipa? Jeste li mu izdali ispravu
Abwehra?
Jesam, gospodine admirale!
Zato?
- Njega... Lievena sam ja pridobio. Ali nekako... nekako ba
nije uspjelo... Nestao je. Ve sam se poeo brinuti...
- I s pravom, majore Loos, i s pravom! Krenite prvim vlakom,
prvim avionom. ekam vas u hotelu Lutetia. I to to prije, jeste li
razumjeli?
Hotel Lutetia na bulevaru Raspail bio je glavni stoer Abwehra
za Pariz.
- Jesam, gospodine admirale - ree major Loos ponizno. - Do
lazim to je prije mogue. A to je - ako smijem upitati gospodina
admirala - to je taj ovjek uinio?
Canaris mu ispria to je taj momak uradio. Major Loos je blijedio. Najzad sklopi oi. Ne, ne, ne, pa to nije mogue! A svemu
sam ja kriv...
Glas iz Pariza tutnjio je poput trube jerihonske:
- ... Taj ovjek ima popise imena, adresa i znakova raspozna
vanja svih francuskih obavjetajaca! Shvaate li to to znai? On
je za nas od ivotne vanosti, ali nam je ujedno i opasan za ivot!
Moramo ga se poto-poto doepati!
- Razumijem, gospodine admirale, uzet u najsposobnije lju
de. .. - Major se ratniki uspravi u krevetu. Nona koulja pokvari
uzvienost njegova dranja. - Doepat emo se popisa, uiniti
momka bezopasnim, pa makar gaja osobno morao ustrijeliti...
- Jeste li poludjeli, majore Loos! - glas iz Pariza e vrlo tiho. elim dobiti tog ovjeka iva! Taj je predobar za strijeljanje!

Telefon je nemilosrdno zvonio.

Sav obliven znojem, major Fritz Loos poskoi u krevetu. Ta
vjeita uzbuenja, pomisli bunovno. Ba imam odvratno zanimanje!
Konano pronae prekida svjetiljke na nonom ormariu, pritisne slualicu na uho pa protenje:
- Loos!
Iz slualice je zapucketalo i zapraskalo:
- Hitan poziv vrhovne komande iz Pariza. Spajam s gospodinom
admiralom Canarisom...
Pri posljednoj rijei otra bol propara majorovu utrobu. u,
pomisli gorko. No lijepo. Sada jo i to. Zatim zauje poznati glas:
Majore Loos?
Gospodine admirale?
Sluajte, dogodila se strana svinjarija...
Svinjarija, gospodine admirale?
1

WBK (Wehrbezirkskommando), okruna vojna komanda

8
20. kolovoza 1940, 02.15 sati:
- panja ssg - panja ssg - hitrost rimski jedan - od efa
abwehra - svim ispostavama tajne vojne policije u francuskoj
-trai se njemaki dravljanin thomas lieven - 30 godina star - vi tak - usko lice - tamne oi - kratko podiana crna kosa - elega-

J. M.
Simmel
ntno civilno odjeven - teno govori njemaki, engleski, francuski
-posjeduje originalne isprave njemakog abwehra, ispostavljene od
majora fritza loosa wbk koln - originalnu putovnicu njemakog
reicha br. 5432311 serije c - lanu ameriku diplomatsku putov nicu na ime william s. murphv - traeni napustio pariz 15. lipnja
1940. u crnom chrvsleru s oznakom cd i amerikom zastavom na
krovu - ima propusnicu izdanu od generala ericha von felsenecka
- putuje u pratnji mlade francuskinje i nekog francuza - traeni
posjeduje neprijateljske dokumente od najvee vanosti - potjeru
smjesta zapoeti - informacije, a i obavijesti da nije vien, odmah
javiti majoru loosu, vodi specijalne grupe z, glavni stoer gfp pariz
- pri hvatanju lievena upotrijebiti oruje samo u krajnjoj nudi krajDok je ova potjernica preplaila tajnu vojnu policiju, a i mnoge
pripadnike Wehrmachta- posebno onog kapetana koji je 16. lipnja
u Toursu stanovitom Murphvju stavio na raspolaganje pet kanistara vojnog benzina - posvuda traeni Thomas Lieven zadovoljno
se iskrcao iz svog malog peugeota u Rue des Bergeres u Toulouseu. Pod miicom je zadovoljno stiskao crnu torbu i zalupio vra tima automobila.
Vesele djevojke Chez Jeanne ve su spavale. Mali je restoran
bio zatvoren. Jedino je u starinskom salonu s golemim zrcalom i
pokustvom presvuenim crvenim barunom jo gorjelo svjetlo.
Mimi, Simeon i uzbudljiva riokosa vlasnica zabavnog lokala ekali su Thomasa.
Postoje uao, zaue se uzdasi olakanja. Jeanne izjavi:
Silno smo se zabrinuli!
Zbilja? - ree Thomas. - Ve i onda kad ste me poslali na
put?
Tako nam je bilo nareeno! - povikne Simeon. - Uostalom,
vie uope nita ne razumijem. Kako to da vi imate torbu?
Thomas dohvati bocu remy martina, koja je stajala na stolu, pa
natoi dobar gutljaj u au za konjak.
- Pijem za nau budunost - ree. - Dolo je vrijeme rastanka,
dragi moji! Uvjerio sam majora Debrasa kako e biti mnogo bolje
ako ja prenesem dokumente u Lisabon. Vi se, gospodine pukov
nie, vraate u Pariz, gdje se morate javiti lotosovom cvijetu etiri
- bilo tko to bio.
To znai Pokret otpora - ree pukovnik vrlo vano.
elim vam dobru zabavu - ree Thomas. Pogleda lijepu hotelijerku. - I vama mnogo veselja, Jeanne, neka va etablissement
cvate i uspijeva.

MOE I BEZ KAVIJARA

Silno ete mi nedostajati - Jeanne e alosno. Thomas joj po

ljubi ruku.
Svaki je rastanak bolan - ree on.
Mimi, ta vesela, uvijek vedra, mala Mimi Chambert pone odjednom strahovito plakati. Guila se i jecala, stenjala i vikala visokim, izgubljenim glasom:
- Ba glupo od mene... Oprostite mi - uope ne elim plakati...
Nekoliko sati kasnije, dok je leala uz Thomasa Lievena - vani
je ve svitalo, padala je kia - Thomas je sluao kiu i Mimin glas:
- Neprestano razmiljam, uvijek iznova. Danima me to mui...
Razumijem - on e suzdrano. - Misli na Simeona, je li?
Odjednom mu je leala na grudima. Suze su joj kapale na nje
gove usne, a bile su vrue i slane:
- Ah cheri, volim te, doista te silno volim... Ali upravo ovi pos
ljednji tjedni u - u ovoj kui pokazali su mi da ti nisi mukarac
stvoren za brak...
- Ako misli na Jeannu... - pone on, ali ga ona prekine:
- Nije samo Jeanne, nego uope! Mukarac si koji je stvoren za
ene - ali za sve, a ne samo za jednu. Ne moe biti vjeran...
- Mogao bih pokuati, Mimi.
- Ne tako vjeran kao Jules. On nije tako pametan kao to si ti.
Alije mnogo romantiniji, mnogo idealistiniji.
- Mon petit chou, ne mora se zbog toga ispriavati. Ovo sam
ve dugo oekivao. Oboje ste Francuzi. Ljubite svoju zemlju, svoju
domovinu dok ja -ja zasad nemam domovine. Zato elim otii, dok
vi elite ostati ovdje...
- Moe li mi oprostiti?
""*
- Nemam ti to oprostiti.
Priljubila se uz njega.
- Molim te, ah, molim te, ne budi toliko dobar, jer u se ponov
no rasplakati... Zbilja je strano to se ena ne smije udati za dva
mukarca.
Thomas se nasmijei, zatim pomakne glavu. Crna ga je torba
uljala ispod jastuka. Thomas je vrsto odluio daje do odlaska ne
isputa iz ruku. Ono to je namjeravao uiniti nije mogao izvesti u
Toulouseu, jer mu je manjkalo vremena. Meutim u Lisabonu e
se pobrinuti da torba vie ne napravi nikakvo zlo.
- Hvala, cheri- zauje kako Mimi sneno apue. - Hvala ti.
- Na emu?
- Ah, na svemu... - eljela mu je zahvaliti, morala mu je jo
jednom zahvaliti, to je osjeala vrlo snano! Zahvaliti na njegovoj
veselosti i velikodunosti, na kratkim satima sree ispunjene tre-

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

peravim svjetlima, otmjenim hotelima, spavaim kolima, barovima

s glazbom, restoranima i fantastinim jelima.
Tog tmurnog jutarnjeg sata, dok je vani po poploenoj Rue de
Bergeres rumorila kia, Mirni je jo jednom zahvalila Thomasu i
njihov je odnos zavrio onako kako je i zapoeo, a kako bi svi lju bavnici trebali zavriti svoje veze - u ljubavi.

utisnuta originalna ulazna viza u lanu putovnicu, koju je neko

dobio u pijunskoj koli kod Nancvja od ovjeka koji je sebe nazi vao Jupiterom. Dana 26. kolovoza njih troje dobie i portugalske
tranzitne vize. Odlasku nita vie nije stajalo na putu.
Za ono to je jo namjeravao uiniti, Thomas Lieven izradi to an plan. O tome hoe li se drati tog plana ovisilo je mnogo toga
-izmeu ostalog i njegov ivot. Poto je jo telefonski razgovarao s
majorom Debrasom u Les Milandes, plan je izgledao ovako:
Dana 28. kolovoza: odlazak Thomasa Lievena i branog para
Lindner u Marseille.
Dana 29. kolovoza: odlazak majora Debrasa vlakom preko Perpignana, Barcelone i Madrida u Lisabon.
Dana 30. kolovoza: odlazak Thomasa Lievena i branog para
Lindner iz Marseillea zrakoplovom u Lisabon.
Dana 10. rujna: odlazak Thomasa Lievena i branog para Lin dner portugalskim putnikim brodom General Cormona u Buenos
Aires.
Od 3. rujna nadalje major Debras i Thomas Lieven uglavili su
sastanak u kockarnici Estorila, gdje e svake veeri od 22.00 sati
jedan drugog ekati zbog predaje zlokobne crne torbe. Thomas se
nadao da e izmeu 30. kolovoza i 3. rujna imati dovoljno vremena
da u sadraju torbe provede stanovite promjene...
Privlano se smijeei, elegantno odjeven mlad gospodin ue
29. kolovoza prijepodne u poslovnicu privatnog amerikog arterdrutva Rainbow Airways u Rue de Rome u Marseilleu. Skinuvi
svoj homburg, prie alteru za rezervacije te ree na tenom fran cuskom:
Dobro jutro, monsieur, zovem se Leblanc. Doao sam*po zra
koplovne karte za Lisabon za brani par Lindner i za sebe.
Samo trenutak, molim. - Slubenik stane listati po svojim
popisima. - Evo, ovdje. Sutra u 15.45 sati... - Zatim pone ispisi
vati zrakoplovne karte.
Ispred poslovnice zaustavi se mali autobus. U poslovnicu udu
dva pilota i stjuardesa. Iz njihova razgovora Thomas razabere da
su upravo sletjeli te da sutra u 15.45 lete u Lisabon. Toga trenut ka
nadahne ga misao.
Stjuardesa, kojoj je moglo biti najvie 25 godina, minkala se.
Imala je tijelo poput trkaeg amca, kose oi, visoke jagodice, zlatnosmeu put i divnu kestenjastu kosu, koja joj je u mekom uvoj ku padala na krasno elo. Djelovala je hladno i plaho. Srnica...
Tu je vrstu Thomas dobro poznavao. Tono je znao to ima pred
sobom. Kad se takav putujui ledenjak jednom pone otapati, ne
moe ga vie nita zaustaviti.

9
Thomas Lieven nije znao da ga kao iglu u plastu sijena trae i
Wehrmacht i Abivehr velikog njemakog Reicha. Stoga se i mogao
krajnje razveseliti kad je dva dana kasnije u kuhinju Jeannina
restorana dojurio emigrant Walter Lindner, vrlo rumen u licu i bez
daha. Thomas je upravo kuhao juhu od luka.
Lindner se svali na kuhinjski stoli, sruivi staklenku s kra stavcima i povie:
- Moja ena - moja ena... Pronaao sam svoju enu!
- Gdje? Kako?
- Ovdje u Toulouseu!
Lindner se smijao, a u isti mah je i plakao: inilo se daje to bio
dobar brak.
- Otiao sam u kavanu na Place du Capitole i upravo kad sam
htio sjesti k igraima aha iz Brunna, ree enski glas iza mene:
Oprostite, poznajete li moda nekog gospodina Lindnera? Sljede
eg trenutka ona povikne: Walter! I ve sam je drao u naruju.
Lindner se zavrti s Thomasom u radosnom plesu, pri emu se
razbila posuda sa salatom.
- Poskoimo sad, pa naprijed mar - u konzulat! - vikao je Lin
dner. - Moemo otputovati. Ah, koliko se veselim naem novom
ivotu!
A tek ja, pomisli Thomas.
Zatim se budui partneri junoamerike banke, koju je tek tre balo osnovati, bace na pripremanje putovanja. U to vrijeme ni jed na
od zemalja koje su graniile s Francuskom nije izdavala ulazne
vize. Najvie to se moglo dobiti bila je tranzitna viza. Ona je opet
bila uvjetovana ulaznom vizom kakve prekomorske zemlje.
Poto je Walter Lindner argentinskom konzulu u Marseilleu po dastro dokaz da u banci Rio de la Plata posjeduje potraivanje od
milijun dolara, smjesta je dobio vizu za sebe i za svoju enu. Lin dner je izjavio da u Buenos Aires eli kao svog ortaka povesti monsieura Jeana Leblanca. Na to i monsieu.ru Jeanu Leblancu bude

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Trideset ugodnih sekundi Thomas posveti sjeanju na oprotaj

s Mimi, Simeonom, Jeanneom i njezinim damama u Rue des
Bergeres. Svi su ga izljubili, pa i pukovnik:
- ivjela sloboda, drue moj!
A Jeanne se gorko rasplakala kad je stigao taksi. Ah, bila je to
ba prava, lijepa, dirljiva obiteljska scena!
Trideset sekundi je prolo. No da, pomisli Thomas, prilike
nam, meutim, to ne doputaju!
Srnica se jo uvijek minkala. Ispustila je ru.
Postupam tako iz plemenitih pobuda, uvjeravao je sebe Tho mas Lieven, kako bi etiki opravdao ono to je nakanio. Zatim po digne ru te ga prui plahoj srni smeih oiju u kojima su bljes kale zlatne varnice.
- Mnogo hvala - ree srnica.
- Moemo li krenuti? - raspita se Thomas.
- to to znai?
- Ili jo imate ovdje posla? Rado u priekati. Mislim da najprije
poemo na aperitiv u Grand Hotel, ondje stanujem. Jest emo kod
Guida u Rue de la Paix. A poslije objeda idemo na kupanje.
- Ali molim vas...
- Ne elite na kupanje? Dobro, ostanimo u hotelu i odmorimo
se.
- Dakle, ovo jo nisam doivjela!
- Gospoice, posebno u se potruditi kako bih postigao to da
jo i sutra kaete isto. - Iz depa na prsluku Thomas izvadi svoj
dragi sat na otkucavanje. Pritisne dugme i otkucaji se oglase. Srebrnoisto i njeno zazvoni jedanaest udaraca, pa zatim jo dva. Jedanaest i trideset. Vidim da sam vas uznemirio. Svjestan sam
da vrlo snano djelujem na ene. Voila, ekam vas u baru Grand
Hotela, recimo u dvanaest?
Srnica zabaci glavu i ponosno otkaska. Visoke su potpetice
ogoreno lupkale po kamenom tlu.
Thomas ode u Grand Hotel, sjedne u bar i narui viski. Srnica
stie tri minute poslije dvanaest. Ponijela je sa sobom i kupai
kostim.

prema zrakoplovu koji je ekao. Izgledao je zadovoljno, iako neis pavano.

Na pominim stubama kod ulaza u kabinu stajala je stjuardesa
Mabel Hastings. Izgledala je zadovoljno, iako neispavano.
- Halo - ree Thomas dok se penjao stubama.
- Halo - ree Mabel, a zlatne iskre blistale su joj u lijepim oi
ma.
Neto kao to je Thomas Lieven zaista jo nije bila doivjela.
Nakon objeda kod Guida ipak nisu otili na kupanje, nego su se
u hotelu - sluajno su stanovali u istom - odmarali.
Kad je Thomas tog jutra 30. kolovoza pomagao Mabel pri spre manju kovega, ona mu je uinila, a da o tome, dakako, nije imala
pojma, jo jednu uslugu koja je bila najtjenje povezana s nekom
crnom torbom...
Zrakoplov se kotrljao mimo aerodromske zgrade prema uzletitu. Thomas je gledao kroz prozor na poiani travnjak i krdo
ovaca to su spokojno pasle. Ovce donose sreu, pomisli on. Tada
ugleda automobil kako se zaustavio ispred aerodromske zgrade. Iz
auta iskoi mukarac. Bio je odjeven u plavo zguvano odijelo i ut
zguvan kini ogrta. Lice mu se sjajilo od znoja. Mahao je
objema rukama.
Thomas saalno pomisli: To je vraka nesrea. Zrakoplov up ravo polijee i jadnik e ostati praznih ruku.
Pilot doista pusti oba motora da rade punom parom - bila je to
posljednja kontrola prije polijetanja.
Thomas odjednom osjeti kao da mu ledena aka klizi niz lea:
ovjek koji mae ondje prijeko kod aerodromske zgrade... to lice
-pa to lice on poznaje - ve gaje jednom vidio...
Najednom se sjeti gdje je ve vidio to lice: u glavnom stanu
Gestapoa u Kolnu! Taj se ovjek zvao major Loos i bio je oficir
njemakog Abtuehra.
Znai, pomisli Thomas Lieven, oni me progone. Ali ini se da
ipak postoji dragi Bog! to se mene tie, major Loos e i drugi put
ostati praznih ruku, jer e na zrakoplov za pet sekundi poletjeti,
a onda...
Zrakoplov nije poletio. Tutnjava motora, koji su do tada radili
punom parom, zanijemi. Vrata pilotske kabine naglo se otvore, na
njima se pojavi hladna Mabel Hastings te progovori barunastim
glasom:
- Moje dame i gospodo, nema razloga za uznemiravanje. Upravo
su nas obavijestili da jedan zakanjeli putnik mora bezuvjetno sti
i na na zrakoplov. Prihvatit emo ga i za nekoliko minuta kre
nuti.

10
Pokraj punanog branog para Lindner hodao je Thomas Lieven
- sivo flanelsko odijelo, bijela koulja, modra kravata, crne cipele,
homburg, kiobran - u skupini ostalih putnika preko uzletita

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Malo kasnije major Loos ude u kabinu. Engleskim se jezikom

ispria putnicima zbog neprilika koje im je priredio, a Thomasu
Lievenu odmjereno se nakloni. Thomas je gledao kroz njega kao da
je major od stakla...

Thomas pojuri dolje prema uskim, vijugavim ulicama uz more,

pa opet uzbrdo prema glavnini prometnim ilama koje su se strmo
penjale. Odabirao je prolaze i nadsvodene trijemove, skretao neo ekivano naglo oko uglova, pazei, meutim, neprestano da majo ra
ne primora na neto to prelazi ljudske snage. elio je da ga
major preklinje, ali ne i da ga izgubi iz vida.
Vie od sata Thomas se zabavljao tom igrom hvatanja, zatim
ponovno sjedne u taksi, pa se odveze, dok ga je major i dalje slije dio, u malo ribarsko selo Cascais nedaleko od luksuznog kupalita
Estorila. Tu je znao za elegantnu restauraciju s terasom.
Sunce je, crveno poput krvi, zalazilo u more, sputala se veer s
blagim povjetarcem. Malo ribarsko selo u uvali ua Teja bilo je
jedno od najslikovitijih mjesta u okolici Lisabona. Thomas Lieven
se ve unaprijed veselio predstavi u kojoj se tamo moglo uivati
svake veeri: bio je to povratak ribarskih amaca.
Ispred restorana izie iz taksija. Iza njega zakoe majorov stari
klopotavi automobil. asnik njemakog Abwehra se daui izvu e. Izgledao je iscrpljeno.
Thomas odlui da dokraji okrutnu igru. Pristupi Loosu, digne
homburg, pa progovori ljubazno kao da se obraa izgubljenu dje tetu:
- Ovdje emo se najprije malo odmoriti. Posljednji su dani si
gurno za vas bili vrlo naporni.
- I ja bih rekao. - Major pokua sauvati ugled svog zvanja pa
zarei: - Makar otili i na kraj svijeta, meni neete vie pobjei,
Lieven! -y
- Ne bih ba rekao, stari! Nismo vie u Kolnu. Neki njemaki
major ovdje ne vrijedi bogzna to, dragi moj Loos!
Major, sada u civilu, teko je gutao.
- Budite tako ljubazni pa me oslovljavajte imenom Lehmann,
monsieur Leblanc.
- No dakle! Ovaj mi se ton ve znatno vie svia. Izvolite sjesti,
gospodine Lehmann. Pogledajte dolje, nije li prekrasno?
Duboko dolje vrvjeli su ribarski brodii s latinskim jedrima po put velikog jata leptira; ribarska se flota vraala kui u ue Teja.
Kao to su to radili i prije tisuu godina, ribari su pjevajui i viui
vukli amce preko drvenih kolotura na kopno. ene i djeca su im
pomagali, a po mranoj su se obali posvuda palile vatre u malim
glinenim peima.
Gledajui na obalu, Thomas upita:
- Kako ste me zapravo pronali?

11
Lisabon! Mala oaza slobode i mira jedne Europe koju su rat i
barbarstvo sve vie razarali.
Lisabon!
Fantastian raj bogatstva, obilja, ljepote i elegancije u svijetu
punom jada i nevolje.
Lisabon!
Eldorado za tajne slube, poprite strahovitih i strahovito smi jenih spletki.
Thomas Lieven bio je u njih duboko upleten ve od trenutka
kada se zrakoplov spustio.
Iscrpljeni major Loos - za vrijeme leta ak je i zaspao, otvorenih
usta uz tiho krkljanje - progonio ga je i nadgledao, a carinici su
Thomasa Lievena podvrgnuli upadljivo temeljitu pregledu. Razod jenuli su ga do koe, prekopali mu prtljagu, zavirili u sve depove.
ini se da je portugalska sluba sigurnosti bila upozorena na
njega.
Ali zaudo, kod njega nisu nali ni pozamanu svotu dolara, ni
crnu torbu. Hladno utivo, carinici su ga pustili. Brani par Lindner ve se davno prije odvezao u hotel.
Thomas krene prema alteru za putovnice. Major Loos krene za
njim. Thomas pode do niza taksija na aerodromu. Major Loos pode
za njim. Jo uvijek nisu razmijenili ni rijei.
Pobrinut u se da se malo razgiba, stari moj, pomisli Thomas
i uskoi u taksi. Loos skoi u drugi. Dva taksija pojure prema sre ditu grada na sedam breuljaka. Thomas je velianstveni glavni
grad Portugala dobro poznavao jer je neko ondje proveo est pre krasnih tjedana dopusta.
Na Praga Dom Pedro zaustavi taksi i izie. Majorov taksi stane
iza njega. Kavane s ulinim vrtovima oko velikog trga bile su pre pune Portugalaca i emigranata koji su meusobno strastveno ras pravljali.
Thomas se prepusti da ga gomila ponese, kao to je nosila i
majora, koji se oajniki borio da ga ne izgubi iz vida.
Sada emo, Thomas se u mislima obrati majoru, stari moj,
malo trati; kretanje koristi zdravlju.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Mogli smo vam slijediti trag sve do Toulousea. Uostalom, sva

ka vam ast. Dame kod madame Jeanne izvanredno su se drale.
Ni prijetnjama ni obeanjima nismo mogli nita izvui iz njih.
Tko me izdao?
Neki zao tip... Zove se Alfonse... Mora da ste mu se grdno
zamjerili.
Ah da, zbog jadne Bebe - sjeti se Thomas sanjarski zaneseno.
Otvoreno pogleda majora. - Portugal je neutralna zemlja, gospodi
ne Lehmann. elim vas upozoriti na to da u se braniti.
Ali, dragi gospodine Liev... pardon, monsieur Leblanc. ivite
sa sasvim krivim predodbama. Imam nalog admirala Canarisa da
vam zajamim kako neete biti kanjeni ako se vratite u Njema
ku. Nadalje, imam nalog da otkupim od vas stanovitu crnu torbu.
-Ah.
- Koliko traite za nju? - Major se nagne preko stola. - Znam
da jo uvijek imate popise.
Thomas spusti pogled. Zatim ustane i kratko se ispria.
- Moram telefonirati.
Ali ne otide do telefona u restoranu. U ovim mu se prilikama to
nije inilo dovoljno sigurnim. Odee se nekoliko koraka niz cestu
do prve govornice, pa nazove hotel Palacio do Estoril-Parque te potrai miss Hastings. Amerika se stjuardesa odmah javi.
Oh, Jean, gdje si tako dugo? Silno eznem za tobom!
Vjerojatno u se kasno vratiti, hm, hm. Poslovni sastanak.
Mabel, kad sam ti danas ujutro pomagao spremati stvari, zabu
nom sam stavio jednu crnu torbu u tvoj koveg. Budi tako zlatna
pa je odnesi portiru neka je stavi u trezor.
Hou, darling... Molim te, nastoj da ne doe prekasno. Sutra
moram letjeti u Dakar!
Jo dok je sluao ove rijei, Thomas Lieven sasvim pouzdano
osjeti da netko stoji ispred govornice i prislukuje. Naglo otvori
vrata. Kriknuvi, neki mrav ovjek zatetura natrake, pritiui
rukom bolno elo.
- Oprostite - ree Thomas Lieven. Zatim skupi obrve, pa se re
zignirano nasmijei. Poznavao je tog ovjeka koji je izgledao kao
blizak roak majora Loosa. Thomas ga je sreo u londonskoj zra
noj luci, onda u svibnju 1939. godine kada je bio protjeran. Kad ga
je ovaj ovjek protjerao.

3. poglavlje

1
Znai, dotle sam, dakle, stigao, pomisli Thomas. Izgubio sam
razum! Utvaram sebi da sam u ovjeku, kojem sam upravo zabio
vrata neke portugalske telefonske govornice u lubanju, prepoznao
mistera Lovejova iz Secret Servicea. A to se moe oznaiti jedino
kao isto ludilo. Jer ovaj ovjek ne moe biti Lovejov. Kako bi
Lovejov iz Londona doao ovamo na periferiju Lisabona? to bi on
uope ovdje traio?
Thomas odlui da se odvai na krajnji pokus. Pomisli: Oslovit
u tu utvaru, taj izrod svoje mate, imenom Lovejov. Odmah e se
pokazati jesam li doista poludio.
Thomas skupi obrve i upita:
Kako ste, mister Lovejov?
Gore nego vi, mister Lieven - odgovori dugonja spremno. - Zar
mislite da mi je bilo zadovoljstvo trati za vama kroz itav Lisabon? A sada jo i ta vrata! - Lovejov obrie rupiem znoj sa zatilj
ka, dok mu je na elu polagano, ali ustrajno rasla kvrga.
Nisam, dakle, lud ja nego svijet u kojem ivim! Ovo se ludilo
nastavlja i dalje, samo, kako se ini, sada i po odreenoj metodi,
pomisli Thomas, duboko udahne, pa, naslonivi se na govornicu,
upita:
- Otkuda vi u Lisabonu?
x
Predstavnik velikobritanskih interesa kiselo razvue lice:
- Bio bih vam zahvalan kad biste me oslovljavali imenom EUington. Tako se, naime, zovem u Portugalu.
- Ruka ruku mije. Onda vi mene zovite Leblanc, tako se, naime,
ja zovem u Portugalu. Uostalom, jo uvijek niste odgovorili na
moje pitanje.
ovjek koji se tog asa zvao Ellington ljutito upita:
- Jo uvijek nas, obavjetajce, smatrate idiotima, je li? ovjek
koji se tog asa zvao Leblanc utivo odvrati:
- Srdano vas molim, dopustite mi da na ovo sugestivno pitanje
ne moram odgovoriti.
Britanski mu se obavjetajac sasvim priblii:
- Mislite li da ne znamo da vas osobno admiral Canaris progo
ni? Zar vjerujete da ne prislukujemo njemake radioemisije?
Mislio sam da su ifrirane.
Imamo njihov klju za deifriranje.

J. M. Simmel

MOZE I BEZ KAVIJARA

- A Nijemci imaju va - ree Thomas odjednom beskrajno razveseljeno. - Zato se, zapravo, ne sloite pa ne igrate zajedno Cr
nog Petra?
Englez ree ljutito:
Znam da ste cinik bez srca. Znam da vam nita nije sveto.
Prozreo sam vas odmah - jo onda na londonskom aerodromu.
Propalica ste bez osjeaja asti, bez morala, bez domovine, bez ka
raktera. ..
Laskavce!
Stoga odmah rekoh: Dopustite meni da pregovaram s tim ti
pom! On razumije samo jedan jezik, i to ovaj! - Lovejov protrlja
palac i kaiprst.
Samo as, priajte lijepo po redu! Recite konano kako ste
dospjeli ovamo!
Lovejov mu ispria. elimo li mu vjerovati - a po svoj prilici vje rovati mu se mora - onda je britanska obavjetajna sluba stvarno
prislukivala sve radiovijesti majora Loosa u vezi s potjernicom
Thomasa Lievena. Posljednja je radiovijest donijela veselu novost
da e major Loos slijediti traenu osobu u Lisabon.
... u Lisabon! - zavri Lovejov svoj izvetaj. - Odmah sam
poletio kurirskim zrakoplovom. Stigao sam ovamo dva sata prije
vas. Slijedio sam vas od aerodroma dovde. Vas i onog drugog gos
podina koji sada sjedi tamo prijeko na terasi restorana. Pretposta
vljam daje to major Loos.
Kakve li otroumnosti! Zar ne poznajete majora Loosa osob
no?
Ne poznajem.
Boe moj, pa doite onda sa mnom u restoran da vas upoz
nam. Zajedno emo veerati, naravno koljke. U Cascaisu se mo
raju jesti koljke...
- Prestanite s tim glupostima! Znamo da igrate dvostruku igru!
-Aha .
Posjedujete torbu s popisima najvanijih francuskih obavje
tajaca u Francuskoj i u Njemakoj. Neu dopustiti da popise pro
date tom famoznom majoru Loosu. Sigurno e vam ponuditi no
vac, mnogo novca...
Iz vaih usta u Boje ui!
. .. ali ja vam nudim isto toliko, ak i vie! - Lovejov se prezir
no nasmije: - Jer znam da vas zanima samo novac! Za vas ne
postoji ni ast, ni vjera, ni savjest, ni kajanje, u vas nema ni idea
lizma, ni estitosti...
Tako - Thomas Lieven e odmjereno - a sada dosta, zaepite
tu svoju gubicu, ali smjesta. Tko me sprijeio da se vratim u En-

glesku i dalje ivim kao miran graanin? Tko je pripomogao da se

uniti moja egzistencija? Vi i vaa triput prokleta obavjetajna slu ba. Vjerujete li doista da ste mi osobito simpatini, sir?
U sebi pomisli: Pokazat u ja vama, vi vraki momci, svima
zajedno!
Oprostite zbog ovog prijekida - ree Thomas Lieven kada se
tri minute kasnije vratio majoru Loosu, kojeg bismo mogli smat
rati bliskim roakom njegova anglosaksonskog kolege.
Susreli ste znanca, zar ne? Vidio sam vas da stojite ondje
prijeko kod govornice.
Ah da, starog poznanika! I to jednog vaeg suparnika, gospo
dine Lehmann.
Na terasi restorana sada su gorjeli tuceti buktinja, a iz dubine
jo je uvijek odjekivala sveana, grlena pjesma ribara. Blagi je jugozapadnjak dolazio s ua rijeke Teja, koja je u sumraku popri mila boju zagasitog sedefa.
Loos nervozno ponovi:
Suparnika?
Gospodin radi za Secret Service.
Loos udari po stolu i neobuzdano povie:
Vi, prokleto pseto!
Ali, ali - ree Thomas prijekorno - ma nemojte tako, Lehma
nn. Ako se ne budete ponaali pristojno, ostavit u vas sama!
Major se silom svlada:
Nijemac ste. Pozivam se na vau ljubav prema domovini...
Lehmann, posljednji put: ponaajte se pristojno!
Vratite se sa mnom u domovinu. Dajem vam asnu rije as
nika Abivehra: nita vam se nee dogoditi! Rije asnika Abivehra
ne smije se izvrtati niti se u nju smije sumnjati...
Najbolje je unaprijed joj ne vjerovati - ree Thomas blago.
Major je teko gutao:
Prodajte mi, onda, crnu torbu. Nudim vam tri tisue dolara.
Gospodin iz Londona ve sada nudi dvostruko.
Koliko traite?
Glupa li pitanja! Koliko najvie mogu dobiti.
Beskarakterna hulja!
Jesam. I va je kolega ustanovio to isto.
Majorov se izraz lica naglo promijeni. Zadivljeno promrmlja:
ovjee, zar vas doista ne moemo pridobiti...
Koliko, Lehmanne, koliko?
- Smijem... Moram najprije pitati Berlin i zatraiti nove upu
te...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Zatraite, Lehmann, zatraite i pourite. Moj brod polazi za

nekoliko dana.
Recite mi samo jedno: kako ste unijeli torbu u zemlju? Ta
portugalski su vas carinici pretraili do koe!
Osigurao sam pomo izvana. - Thomas sa zahvalnou po
misli na svoju plahu srnicu. - Znate, Lehmann, za ovakve trikove
potrebna je sitnica koja je vama i vama ravnima nedostina.
to, na primjer?
Na primjer - arm.
Mrzite me, zar ne?
Gospodine Lehmann, ivio sam sretno, bio sam zadovoljan
graanin. Vi i vai kolege iz Engleske i Francuske krivi ste to da
nas sjedim ovdje. Zar bi trebalo da vas zbog toga ljubim? Nisam
elio imati nikakve veze s vama, ali pazite sada kako ete sa mnom
izii na kraj. Gdje stanujete?
U asa Senhora de Fdtima.
-Ja stanujem u hotelu Palacio do Estoril-Paraue. Uostalom,
gospodin iz Engleske takoer. Pitajte efa koliko mu vrijedi crna
torba. Va je kolega ve noas to isto pitao svoga... Tako, a sada
elim konano veerati!

velikih kavana, to su okruivale trg, bili su jo uvijek puni doma ih ljudi i stranaca.
Satovi na okolnim crkvenim tornjevima objave snanim udar cima jedanaest sati. Dok su zvona jo odjekivala, Thomas opazi na
svoje zaprepatenje kako su Portugalci i austrijske, njemake, po ljske, francuske, belgijske, ehoslovake, nizozemske i danske iz bjeglice, na stotine njih, skoili sa svojih stolaca i pojurili prema
donjem kraju Praca Dom Pedro. Thomas dopusti da ga to more
ljudskih tijela ponese sa sobom.
Na kraju trga nalazila se velika novinska zgrada. Ispod krova
svijetlila je traka s najnovijim vijestima. Tisue oiju netremice je
promatralo svijetlea slova, koja su za mnoge od njih bila pitanje
ivota i smrti.
Thomas proita:
... (DNB) Ministar vanjskih poslova Njemakog Reicha von Ribbentrop i talijanski ministar vanjskih poslova Ciano konano su, u
bekom dvorcu Belvedere, rijeili njemako-talijanskom odlukom
pitanje nove maarsko-rumunjske granice...
(United Press) Njemako ratno zrakoplovstvo nastavlja snano
napadati britanski otok - Teke tete i ljudski gubici u Liverpoolu
- Londonu - Weybridgeu i Felixtownu...
(International News Service) Snaan napad tekih talijanskih
bombardera na Maltu - Zgusnuti napadi na britanska vojna skla dita u Sjevernoj Africi...
Thomas Lieven se okrene i pogleda lica. Vidio je malo ravno
dunih, ali zato bezbroj muenih, zastraenih, progonjenih, oaj
nih ljudi.
'"**
Na putu do hotela Thomasa Lievena su etiri puta zaustavljale
lijepe mlade ene, jedna Beanka, jedna Praanka, jedna Parian ka. Najmlaoj od njih, jo napola djetetu, koja je izgledala poput
madone, Thomas pokloni novac i poeli svako dobro. Ona mu ree
daje pobjegla iz panjolske pred Frankom.
U vrtu esterokatnog hotela Parque cvijee je opojno mirisalo. I
hotelsko predvorje nalikovalo je na egzotini cvjetnjak. Dok je
prolazio njime, Thomasa Lievena pratili su tuceti paljivih, vrebajuih, sumnjiavih i usplahirenih pogleda.
I ovdje je Thomas mogao uti gotovo sve europske jezike. Ali tu
nisu sjedili izmueni, zastraeni ljudi bez nade, nego gomile obav jetajaca i obavjetajki, koji su se, ivei ovdje lagodnim i rasko nim ivotom, bavili svojim podlim i istodobno idiotskim zanatom
-svaki u ime svoje domovine.
Kad je Thomas uao u svoj apartman, oko vrata su mu se ovile
meke ruke i on osjeti opojni miris Mabel Hastings. Mlada stjuar-

No je jo uvijek bila topla.

Thomas Lieven se u otvorenom taksiju vozio natrag u Lisabon.
Promatrao je zapjenjene valove kako se, obasjani mjeseinom, raz bijaju o obalu, gledao je luksuzne vile uz iroku autocestu, mrane
borove ume, palme i blage breuljke, a na njima romantine lo kale, iz kojih su do njega dopirali enski smijeh i tiha plesna glaz ba.
Prolazio je pokraj mondenog kupalita Estorila, mimo jarko os vijetljene kockarnice i dva velika hotela.
I dok se Europa sve vie pretvarala u prah i pepeo, ovdje se
ivjelo kao u raju.
U zatrovanom raju, mislio je Thomas Lieven, u jednom smr tonosnom Edenu punom zmija raznih narodnosti to jedna drugu
uhode i ugroavaju. U glavnom gradu Portugala bilo je njihovo
sastajalite. Ovdje su se razmetala ta gospoda tzv. pete kolone, ti
avoljski pajaci koji su u gomilama izvodili svoje svinjarije...
Thomas Lieven napusti svoj taksi u srcu Lisabona, na raskono
crnobijelim mozaikom poploenom Praga Dom Pedro. Ulini vrtovi

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

desa imala je na sebi bijelu bisernu ogrlicu i cipele visokih peta;

nita drugo.
Ah, Jean, konano - konano... Tako sam te eljno ekala!
Njeno ga poljubi, a on je suhoparno upita:
Gdje je crna torba?
Spremljena u hotelskom trezoru - kao to si mi naredio...
- Dobro - ree Thomas. - Sada moemo razgovarati samo o lju
bavi.
Sutradan ujutru oko 8 sati i 30 minuta poletjela je umorna ali
vedra Mabel Hastings u Dakar. Sutradan ujutro oko 10 sati latio
se Thomas Lieven vedar, ali nimalo umoran, poslije obilna do ruka, posla, kako bi se jo prije odlaska iz Europe temeljito osve tio svojim muiteljima iz njemake, engleske i francuske obavje tajne slube.
U najveoj gradskoj knjiari, u Avenida da India, toga jutra 31.
kolovoza 1940. godine elegantan mlad gospodin zatrai planove
njemakih i francuskih gradova. Takve planove doista i pronae,
izmeu ostalog i u jednom vodiu iz 1935. godine. Thomas Lieven
zatim se odee do glavne pote. Neka starija inovnica, podlegavi
njegovu armu i umijeu uvjeravanja, ostavi mu na raspolaganju
telefonske knjige pet njemakih i etrnaest francuskih gradova
dulje od sata. Glavna pota velegrada Lisabona posjedovala je,
naime, potpunu biblioteku svih europskih telefonskih imenika.
Iz telefonskih knjiga Thomas ispie ukupno stotinu dvadeset
imena i adresa. U Rua Augusta kupi pisai stroj i papir. Zatim se
vrati u hotel, izvadi crnu torbu iz trezora, pa se uputi u svoj
ugodno hladan apartman na prvom katu, ispred prozora kojeg se
prostirao perivoj s prekrasnim biljkama i drveem, s vodoskocima
i arenim papigama.
Da bi se potpuno smirio, narui kod konobara koktel od rajica.
Otvori crnu torbu. Sadravala je svu njegovu gotovinu. Osim
toga u njoj se jo nalazilo est sitno ispisanih popisa, a i konstru kcijski planovi za teke tenkove, bacae plamena i za jedan lovaki
bombarder.
itavo bih to smee najradije smjesta bacio u nunik, pomisli
Thomas, no major Debras sigurno zna za planove, pa bi odmah
primijetio da ih nema. Ali gospoda Lovejov i Loos ne znaju nita o
njihovu postojanju, oni ele samo popise.
Popise e i dobiti...
Pone pregledavati tih est araka ispisanih strojem. Papiri su
sadravali imena dunosnika i civilnih pripadnika Deuxieme Bureaua, zatim francuskih obavjetajaca u Njemakoj te povjerljivih
osoba u Njemakoj i u Francuskoj - ukupno 117 imena.

Nakon imena dolazile su adrese, a iza adresa stajale su po dvije

lozinke. Prvom je trebalo osloviti obavjetajca, drugom je obavjetajac morao odgovoriti na prvu lozinku. Tek nakon toga ovjek je
mogao biti siguran da se obratio obavjetajcu osobno, a ne nekom
drugom.
Thomas Lieven proita na primjer: Willibald Rohr, Diisseldorf,
SedanstraJSe 34; 1. Jeste li, moda, vidjeli malog, sivog, patuljas tog pudla s crvenom ogrlicom? 2. Ne, ali vani u Lichtenbroichu
jo se prodaje med.
Adolf Kunze-Wilke, Berlin-Grunewald, Bismarckallee 145. 1.
Jesu li ono vai golubovi na bakrenom krovu kuice u vrtu? 2.
Ne odvraajte panju. Vaa odjea nije u redu.
I tako dalje.
Thomas odmahne glavom i uzdahne. Zatim stavi list papira u
novi pisai stroj i rastvori pred sobom plan Frankfurta na Majni. Iz
munchenskog telefonskog imenika odabere ime Friedrich Kesselhuth.
Otipka ovo ime, zatim se nagne nad plan Frankfurta.
Uzmimo, na primjer, ulicu Erlen, pomisli on. Ulica Erlen le ala je uz Mainzer LandstraJSe i bila je vrlo kratka. Thomas pogle da mjerilo na karti - 1:16000.
Koliko bi kua mogla imati ta ulica? razmiljao je. Trideset.
etrdeset. Ali nipoto ezdeset. Ipak, sigurno je sigurno, pa otip ka:
Friedrich Kesselhuth, Frankfurt na Majni, ulica Erlen 77. A iza
ovog stavi: 1. Kakve je boje kosa male prodavaice kod Fechenheima, plave ili crne? 2. Morate brzo pojesti kanarinca iz Harza
jer e vam zagaditi zrak.
Tako, a sada sljedei!
Stanovitog Pavla Gigenheimera iz Hamburga-Altone Thomas
preseli u Diisseldorf u kuu broj 51, u sasvim kratkoj ulici Rubens. 1. John Galsworthy doivio je 66 godina. 2. Moramo po novno osvojiti nae kolonije.
Ovo bi bio broj dva, pomisli Thomas Lieven, a trebam ih jo
stotinu i petnaest. I itavo to smee moram pretipkati jo tri puta.
Za Lovejova. Za Loosa. Za Debrasa. Poprilian posao, ali i dobro
plaen!
Nastavi tipkati, sve dok ga nakon pola sata odjednom ne obuz me strahovit osjeaj nemoi i utuenosti. Ode do prozora i zagleda
se u park ispod hotela.
Prokletstvo, pomisli, to ne smijem uiniti! Odluio sam uklo niti prave popise jer oni mogu nanijeti veliko zlo, bez obzira na to

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

tko e ih dobiti - Nijemci, Englezi ili Francuzi. Ne elim da zbog tih

popisa pogine jo vie ljudi.
S druge strane, elim se osvetiti svim tim idiotima koji su mi
razorili ivot. No zar se time osveujem doista njima? Zar u time
zaista sprijeiti novo zlo?
Kad Francuzi i Englezi ponu raditi s mojim krivotvorenim popisima, brzo e ustanoviti da nita nije tono. To bi bilo dobro!
Ali Nijemci!
Zamislimo da u Frankfurtu postoji kakav imenjak Friedricha
Kesselhutha iz Munchena, samo to, sluajno, nema telefon. Ili
pretpostavimo da je ulica Erlen u Frankfurtu u meuvremenu
produena, pa sada ondje stvarno postoji kua broj 77 - Gestapo
e pokupiti sve mukarce po imenu Kesselhuth, zatvorit e ih,
muiti i ubiti...
To su tek jedno ime i jedna adresa, a na popisima ih je jo sto
esnaest!
Moda gospoda iz triju obavjetajnih slubi primijete da sam ih
prevario pa popise bace. Moda su ipak toliko inteligentni. Ali, nakon svega to sam do sada doivio, u to se ne smijem pouzdati!
K vragu, a 3. rujna dolazi Debras i zahtijevat e crnu torbu. to
da radim?
Kako je jednostavno ljude izdavati i ubijati, a koliko je zamreno
i teko spasiti ih i zatititi od boli, progona i smrti...

odlui da malo proeta i razmisli o svemu. Negdje mora postojati

rjeenje tog problema, mora, mora...
U predvorju je sjedio obavjetajac Lovejov. Na elu je jo uvijek
imao veliku kvrgu.
Lovejov skoi i prie Thomasu pohlepnih oiju.
Torba, zar ne? Jasno sam je vidio. Dakle, to je?
Jo pregovaram. Pitajte me sutra.
Sluajte, nudim vie nego onaj va nacist, u svakom sluaju
nudim vie!
Da, da, dobro - ree Thomas i ostavi ga da ondje stoji. Dubo
ko zamiljen, izae na suncem obasjanu cestu. Duboko zamiljen
etao je gradom. U Avenidi da Liberdade morao je stati. Ispod
palmi prolazio je sprovod. Policija je zaustavila promet. Umro je,
vjerojatno, neki poznati Portugalac, jer su ga na njegovu posljed
njem putu pratile stotine potresenih mukaraca i ena odjevenih u
crninu. Mnogi su plakali. Prolaznici su skidali eire. ula se gla
sna molitva i mirisalo je na tamjan.
Sluajte! Iz amora oaloenih zauo se hrapav smijeh. Jedan
elegantan mladi ponaao se tako neuveno bezobrazno.
Prljavi stranac - ree jedna starica i pljune pred njega.
Da, majice, da - ree Thomas Lieven te s kiobranom na ra
menu pojuri do oblinjeg kolodvora.
U predvorju je bila velika prodavaonica novina i asopisa iz ci
jelog svijeta. Churchill i Hitler, Goring i Roosevelt visjeli su tamo
spokojno jedan pokraj drugog, okrueni ljepoticama s naslovnih
stranica, golim djeacima i borbenim novinskim naslovima na
mnogim j ezicima.
>
Molim novine - obrati se Thomas Lieven zadihano starom
prodavau naborana lica. - Sve francuske i sve njemake.
Od prekjuer su.
Nita zato! Dajte mi sve to imate, i one od prolog tjedna, pa
i od pretprolog.
Jeste li pijani?
Potpuno sam trijezan. Hajde, tatice!
Starac slegne ramenima, zatim mu proda itavu zalihu starih
brojeva novina: Reich, Volkischer Beobachter, Berliner Zeitung, Deutsche Allgemeine Zeitung, Munchner Neueste Nachrichten, te zalihe
starih brojeva Le Matina, L'Oeuvrea, Le Petite Parisiena, Pari Soirea, pa jo devet francuskih provincijskih listova.
S itavim snopom starih novina vrati se Thomas Lieven u hotel
i zakljua vrata svog apartmana. Zatim je prouavao stare prasne
novine, ali tek njihove posljednje stranice, samo one dijelove gdje
su bile osmrtnice. Svakog su dana ljudi umirali i u Parizu, i u

Oglasi se telefon.
Thomas Lieven se prestraeno prene iz misli i prisloni slualicu
na uho. Poto zauje poznati glas, sklopi oi:
Ovdje Lehmann. Razgovarao sam s odreenom osobom. Dakle
- 6000 dolara.
Ne - ree Thomas.
to znai ne? - U majorovu se glasu pojavi panika. - Zar ste
ve prodali?
Ne - ree Thomas.
to je onda?
Thomas potiteno pogleda papir utaknut u pisai stroj. - Jo
pregovaram. Uzimam vau ponudu na znanje. Nazovite sutra.
-Thomas spusti slualicu.
Jednog momka na svojim popisima morao bih nazvati Fritz
Loos, pomisli bijesno. Zatim spremi sve papire u crnu torbu i odnese je efu recepcije, koji je zakljua u hotelski trezor. Thomas

/. M.
Simmel
Kolnu, u Toulouseu, i u Berlinu, u Le Havreu, i u Miinchenu. Mrt vacima Gestapo vie nije mogao nakoditi.
Thomas Lieven pone tipkati. Posao mu je sjajno uspijevao, jer
je sada iste savjesti mogao navesti ak i prave adrese...
Dana 2. rujna 1940. godine na prijatelj kupi dvije crne torbe u
duanu kone galanterije u Avenidi Duarte Pacheco. Rano popod ne
pojavi se s jednom od njih u elegantnim prostorijama radnje
gospodina Gomesa dos Santosa.
Gospodin dos Santos, jedan od najboljih lisabonskih krojaa,
osobno ga doeka i stegne mu ruku, srdano se smijeei. Osmi jeh mu je podavao izgled bogata ovjeka. Usta gospodina Santosa
bila su, naime, puna zlata.
U prostoriji za presvlaenje, ukraenoj ruiastim svilenim ta petama, Thomas sretne majora Loosa, koji je na sebi imao novo,
elegantno odijelo od tamnog flanela.
- Hvala Bogu - Loos e olakano, poto je ugledao Thomasa.
Thomas mu je ve tri dana nemilosrdno pilio ivce. Neprestano ga
je susretao u barovima, hotelskim predvorjima, na plai i nepres
tano ga zafrkavao. Jo se ne mogu odluiti. Moram jo jednom
razgovarati s Englezom.
Jednako se tako poigravao i s Lovejovem. Njega je takoer zava ravao obeavanjima, upozoravajui ga na to kako njegov suparnik
nudi vie, i to mnogo vie... Tako je ponuda obaju obavjetajaca
naposljetku dosegla svotu od 10.000 dolara. Tom se svotom Tho mas konano zadovoljio. Obojici gospode ozbiljno je objasnio:
- Do vaeg odlaska mora ostati u potpunoj tajnosti da sam va
ma, prodao torbu, inae e vam ivot biti u opasnosti. Stoga pri
mopredaju moramo izvesti na nekom neupadljivom mjestu.
Loos se odluio za svlaionicu u carstvu gospodina dos Santo sa, objasnivi Thomasu:
- Taj je kroja silan momak! Za tri dana saije vam besprije
korno odijelo po mjeri od najboljeg engleskog sukna. - Dotakne
svoj rukav: - Pipnite!
- Stvarno, odlino.
- Svi ovdje ivamo!
- Tko su to svi?
- Svi obavjetajci koji stanuju u Lisabonu.
- I to vi zovete neupadljivim mjestom?
Loos je bio oduevljen vlastitom lukavou:
- Upravo zato! Zar ne shvaate? Ni jedan od dragih kolega ni u
snu ne bi pomislio da sam ovdje slubeno!
-Aha.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Osim toga, dao sam Joseu sto eskudosa.

-Tko je Jose?
- Onaj koji kroji. Ovdje smo potpuno nesmetani.
- Imate li novac?
- Naravno, u ovoj omotnici. A gdje su popisi?
- U ovoj torbi.
Zatim major pregleda est popisa sa sto sedamnaest adresa, a
Thomas Lieven omotnicu sa dvije stotine novanica od pedeset
dolara. ini se da se obojici svialo ono to su vidjeli.
Major stegne Thomasu ruku.
- Moj zrakoplov polijee za jedan sat. Mnogo sree, stari lupeu.
Stvarno sam vas zavolio. Moda emo se opet vidjeti.
- Nadam se da neemo.
- E pa onda - Heil Schicki! - Loos podigne desnu ruku.
- Kako, molim?
- Tako ovdje govore gospoda iz nae misije. Momak se navodno
nekada zvao Schicklgruber. Ovdje su sve sami gala deki, zaista.
Morali biste ih poblie upoznati.
- Radije ne bih, hvala.
- Uope nisu nacisti!
- Naravno da nisu - ree Thomas Lieven. - Sretan put, gospo
dine Lehmann. I pozdravite mi gospodina admirala, iako ga osob
no ne poznajem.

S obzirom na osobit politiki poloaj Portugala, ne donosimo

tjedni pregled
pisalo je na oglasnoj ploi u predvorju lisabonskog kina Odeon.
Meutim, njemaki film Vatreno krtenje ipak se u Odeonu prikazivao!
Thomas Lieven sastao se s engleskim obavjetajcem Lovejovem
za etverosatne predstave u jednoj loi. Dok su njemake tuke
napadale Varavu, jedna crna torba i svota od 10.000 dolara po novno su zamijenile vlasnike. Bombe su praskale, kue letjele u
zrak, orili se marevi, a Lovejov je, kako bi nadglasao buku bitke,
urlao u uho Thomasa Lievena:
- Odabrao sam upravo ovo kino. Ovdje moemo mirno razgova
rati; ne razumije nas ni iva dua. Inteligentno, zar ne?
- Vrlo inteligentno!
- Nacist e puknuti!

J. M. Simmel
-

Kada letite u London?

Jo danas naveer.
E pa onda, sretan put.
Kako, molim?
Rekoh: sretan put! - izdere mu se Thomas u uho.

Thomas je prave popise, naravno, ve odavno razderao na komadie i otplavio ih vodom u kupaonici svog apartmana. U originalnoj crnoj torbi, to je mirovala u trezoru hotela Parque, trea
verzija lanih popisa sa sto sedamnaest imena milih pokojnika ekala je majora Debrasa.
Debras je bio u Madridu. Dana 3. rujna namjeravao je doi u
Lisabon. Bio se dogovorio s Thomasom: Od 3. rujna ekamo jedan
drugog u kockarnici Estorila svake veeri od 22 sata nadalje.
Sada jo samo da se rijeim majora, pomisli Thomas, dok se
naveer 3. rujna vozio vlakom u Estoril, a zatim da se do 10. rujna
sakrijem negdje u kakvom malom pansionu!
Dana 10. rujna treba isploviti njegov brod General Carmona..
Thomas je smatrao da je bolje ako dotad ostane, po mogunosti,
nevidljiv. Pretpostavljao je da e dotle u najmanju ruku ona gospoda u Berlinu otkriti kako ih je nasamario.
Bilo je prilino nevjerojatno da bi Debras neto primijetio. Major je elio smjesta dalje u Dakar. Thomas pomisli: Jednom, u bliskoj budunosti, i on e se u meni strahovito razoarati. Jadan
momak! Zavolio sam ga. Ali, ruku na srce, to sam trebao uiniti?
Na mojem mjestu, i on bi sigurno doao na istu pomisao. Josephine je ena. Ona e me razumjeti...

Mesdames, messieurs, faites vosjeivc!1

Krupje baci elegantnim pokretom malu bijelu kuglicu u kolo to
se lagano vrtjelo. Kuglica pojuri zbunjujuim kretanjem u suprotnom smjeru.
Kao zaarana, ena u crvenoj veernjoj haljini slijedila je njezino gibanje. Sjedila je odmah do krupjea. Ruke su joj drhtale iznad
nekoliko hrpica etona. Bila je vrlo blijeda i vrlo lijepa, moglo joj je
biti oko trideset godina. Crna joj je kosa bila razdijeljena po sredini i prianjala je uz glavu poput kape. Usta te dame bila su izazov1

Dame i gospodo, stavljajte svoje uloge

MOE I BEZ KAVIJARA

no ispupena, a oi crne i blistave. Izgledala je sabrano i aristokratski; potpuno je bila utonula u ruletu.
Thomas Lieven promatrao ju je ve itav sat. Sjedio je za svjetlucavim barom velike igranice i pio viski. Svjetlo svijenjaka padalo je na skupocjene slike po zidovima, na golema bijelo-zlatna
zrcala, na debele sagove, sluge u laganim plesnim cipelama, na
gospodu u smokinzima, na gola enska ramena, na kolo koje se
vrtjelo, na kuglicu koja se kretala...
Klik!
- Zero! - izvikne krupje pokraj dame u crvenom. Izgubila je.
Gubila je ve itav sat. Thomas ju je pritom promatrao. Ta dama
nije gubila samo imutak nego polako i svoje dranje. Nesigurnim je
prstima zapalila cigaretu. Vjee su joj podrhtavale. Otvori zlatom
izvezenu veernju torbicu, izvue nekoliko novanica i dobaci ih
krupjeu, koji ih promjeni u etone. Dama u crvenom ponovno zai
gra.
Igralo se za mnogim stolovima, meu ostalim i Chemin-de-fer.
U dvorani je bilo mnogo lijepih ena. Thomas Lieven vidio je samo
jednu: damu u crvenom. Oduvijek ga je uzbuivala ta mjeavina
suzdranosti i uzbuenja, dobra ponaanja i igrake strasti.
- 27, rouge, impair et passe! - vikne krupje.
Dama u crvenom opet je izgubila. Thomas primijeti da barmen
odmahuje glavom. I on ju je promatrao.
Vraka nesrea - ree samilosno.
-Tko je to?
Luda igraica. to mislite koliko je ta ve izgubila?
Kako se zove?
Estrella Rodrigues.
Udana?
Udovica. Mu joj je bio odvjetnik. Zovemo je konzulica.
Zato?
Jer ona to i jest. Konzulica nekakve banana republike.
-Aha.
5, rouge, impair et manque!
Konzulica je opet gubila. Pred njom je lealo jo samo sedam
samotnih etona.
Thomas odjednom zauje kako mu se netko tiho obraa:
- Monsieur Leblanc?
Polako se okrene. Neki nizak, debeo ovjek stajao je pred njim.
Lice mu je bilo sasvim crveno, bio je znojan i vrlo uznemiren. Govorio je francuski:
Vi ste monsieur Leblanc, zar ne?
Jesam.

J. M. Simmel
- Slijedite me u toalet.
- Zbog ega?
- Jer vam moram neto rei.
Prokletstvo, koji popisi... Jedan od obavjetajnih njukala os jetio je pogibelj, samo koji? Lovejov ili Loos? Thomas zatrese gla vom:
- Recite mi to ovdje.
Maleni proape Thomasu u uho:
- Major Debras ima u Madridu potekoa. Oduzeli su mu pu
tovnicu. Ne moe napustiti zemlju. Moli vas da mu najhitnije po
aljete lane isprave.
- Kakve isprave? <
- Pa u Parizu ste ih imali itavu gomilu!
- Sve sam ih raspoklanjao!
inilo se kao da mali ovo nije uo. Brzo je aputao:
- Upravo sam vam u dep stavio omotnicu. U njoj su Debrasove
slike i moja adresa u Lisabonu. Onamo donesite putovnicu.
- Najprije ju moram imati! - Mali se nervozno ogledavao.
- Moram nestati odavde... Uinite to moete. Nazovite me. - I
ve je odjurio.
- Ali sluajte - vikne Thomas. Mali je ve nestao. Boe, ovjek
se neprestano mora ljutiti! to da sada radim? Tako simpatian
momak, taj Debras! Zbog svojih ivotnih nazora morao sam ga na
samariti, no da ga ostavim na cjedilu - to uope ne dolazi u obzir!
Kako da izvuem Debrasa iz panjolske? Odakle da mu na brzinu
stvorim putovnicu?
Thomasu odluta pogled do dame u crvenom. Upravo je ustala,
sva izbezumljena i blijeda. Po svoj je prilici sve izgubila.
Thomasu odjednom sine misao...
Deset minuta kasnije sjedio je s konzulicom Estrellom Rodrigues za najljepim stolom u otmjenom restoranu kasina. Mali enski
orkestar mrcvario je Verdija. Tri su konobara izvodila svoj estetski
balet oko stola Thomasa Lievena. Upravo su posluivali glavno je lo: jetra na portugalski nain.
- Umak od paprike je izvrstan - pohvali Thomas. - Doista izva
nredan, ne mislite tako, madame?
- Vrlo je ukusan.
- Zahvaljujui soku, madame, soku od rajica... Zar neto nije
u redu?
- Zato?
- Upravo ste me udno pogledali - tako - tako strogo!
Konzulica odvrati vrlo dostojanstveno:

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Ne bih eljela da budete dovedeni u bilo kakvu zabludu. Mojoj

naravi ne dolikuje da stranoj gospodi doputam da me pozivaju na
veeru.
Madame, ne morate ni jednom rijeju nita objanjavati. Gentleman odmah zna kad pred sobom ima damu. Ne zaboravimo da
sam vas ja nagnao na ovu malu veernju zakusku, dapae da sam
vam je upravo nametnuo!
Konzulica uzdahne, odjednom ga pogleda, ali ne vie nimalo
strogo, nego naprotiv, vrlo osjeajno. Bog zna kako je ve dugo
gospodin suprug mrtav, razmiljao je Thomas govorei:
U trenucima jake ivane napetosti i duevnih patnji valja
pojesti neto bogato kalorijama. Jeste li - hm - mnogo izgubili?
Vrlo, vrlo mnogo!
Ne biste smjeli igrati, madame. Jo nekoliko maslina? ena
vaeg izgleda mora gubiti. To je i pravedno.
Ah... - Konzuliin lijep dekolte odavao je njezin unutarnji
nemir. - Vi uope ne igrate, monsieur Leblanc?
Rulet ne, ne igram.
Sretnice!
Ja sam bankar. Igra na koju ne mogu utjecati svojim razu
mom meni je dosadna.
Odjednom crna Estrella ponovno zastraujue strogo i divlje
povikne:
- Mrzim rulet! Mrzim ga, a mrzim i sebe dok igram!
Thomasa Lievena je ova ena poela uzbuivati. as blaga kao
janje, as otra kao tigrica... Boe dragi, kakva e to biti predsta
x
va. .. Ali sigurno lijepa...!
- Mrzim dvije stvari na ovom svijetu, monsieur!
- A te bi bile?
- Rulet i Nijemce - prosike Estrella.
- Aha .
Francuz ste, monsieur. Znam da ete me barem u onoj drugoj
razumjeti...
Potpuno, madame, potpuno. Hm! Zato, zapravo, mrzite Ni
jemce?
- Moj prvi mu bio je Nijemac.
Razumijem.
- I direktor kockarnice! Ne moram vam dalje nita priati!
Ovaj razgovor skree, pomisli Thomas Lieven i zato ree:
- Naravno da ne morate. No neto bi me jako veselilo...
- A to je?
- Da jednu veer financiram vau igru.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni

Dinja u ampanjcu

Prenac sa sardinama
Jetra na portugalski nain
u Dinja
ampanjcu

3. rujna 1940.

Prenac sa sardinama
Najfinije velike sardine, bez koe i
bez kostiju, naglo poprite s obje
strane u ulju u kojem su bile konzervirane. Zatim ih poloite na
svjee pripremljeni, vrui prenac,
obloite ih plokama limuna i
posluite. Kod stola ih pokropite
limunovim sokom i pospite s
neto papra.
Ako je ovo jelo zamiljeno samo
kao predjelo, posluite najvie
dvije krike po osobi, jer prenac
sa sardinama treba samo da potakne apetit, a ne da ga pokvari...
Jetra na portugalski nain
Prema broju osoba odredite koliinu ploki teleih ili goveih jetara te ih uvaljajte u brano. Pripazite: jetra se sole uvijek nakon
prenja. Sitno nasjeckajte dvije

Poslije ovog jela lijepa

je konzulica postala slaba
velike glavice luka. Oistite od
peteljki, sjemenki i bijelih dlaica
pola kilograma zelenih paprika,
pa ih nareite na tanke kratke rezance. Zatim zgnjeite pola kilograma oguljenih rajica i istisnite
sok. Pirjajte luk u pola alice ulja
dok ne postane svijetlout, pa
dodajte rezance od paprika, a
zatim zgnjeene rajice. Kad paprika omeka, dolijte iscijeeni sok
od rajica i ostavite da sve zajedno kuha jo pet minuta. Zatim
protisnite smjesu kroz sito, dolijte
malo vrhnja i jo jednom sve dobro ugrijte. Posolite i zainite paprom. Ovaj umak prelijte preko
jetara, koja ste isprili tek u posljednji trenutak, i ukrasite okolo
tankim plokicama maslina bez
kotica. Uz to posluite suhu riu.

Odreite vrh lijepe, zrele dinje cerovae. Vrh ete kasnije upotrijebiti kao poklopac. Zatim izdubite
mesnati dio ploda do debljine
jednog centimetra. Oistite izvaeni mesnati dio od kotica, nareite ga na kocke srednje veliine i stavite natrag u dinju. Preko
tog nadjeva prelijte trpak ampanjac - toliko da kocke budu dobro

pokrivene, ali da ne plivaju. Tada

na sve stavite poklopac. Dinju
drite na hladnom i posluite je
ledenu. Ovaj se desert moe mijenjati na vie naina, tako da se,
na primjer, dodaju trenje natopljene likerom ili kakvo drugo voe.
Sladokusci najvie vole netom
opisani nain, jer se pritom najbolje istie prirodni okus dinje.

- Gospodine!
- Ako dobijete, dijelit emo.
- To ne mogu dopustiti - to je iskljueno - pa ja vas uope ne
poznajem... - pone konzulica. Deset minuta kasnije: - Dakle, to
se mene tie - ali samo uz izriit uvjet da zaista dijelimo ako dobi
jem.
- Naravno.
Estrelline su oi zablistale, uznemireno je disala, obrazi su joj
se zarumenjeli:
- Gdje li je taj desert tako dugo, ah, silno sam uzbuena, osje
am sasvim jasno: sada u dobiti - dobit u to god zaelim...
Sat kasnije temperamentna je dama, koja toliko mrzi Nijemce i
rulet, izgubila dvadeset tisua eskudosa, dakle gotovo tri tisue
maraka. Skrueno kao Marija Magdalena prila je Thomasu, koji
je sjedio za barom:
- Oh Boe, kako se stidim.
- A zbog ega?
- Kako u vam vratiti novac? Ovog - ovog sam trenutka ba u u stisci...
- Smatrajte to poklonom.
- Iskljueno! - Sada je ponovno izgledala poput anela osvete,
kao da je isklesana iz mramora. - Za koga vi mene drite? ini mi
se da ste se u meni temeljito prevarili, gospodine!

J. M. Simmel

6
U polumraku budoara gorjele su male svjetiljke s crvenim zaslonima. Na malom stoliu stajala je slika ozbiljnog gospodina s
cvikerom i velikim nosom. Bio je to odvjetnik Pedro Rodrigues,
preminuo prije godinu dana, koji je u malom formatu i iz srebrna
okvira promatrao svoju udovicu Estrellu.
- Ah, Jean - Jean, tako sam sretna...
- I ja Estrella, i ja. Cigaretu?
- Daj mi jedan dim iz svoje...
Prui joj cigaretu i zamiljeno se zagleda u prekrasnu enu. Pono je ve davno bila prola. U velikoj konzuliinoj vili sve je bilo
mirno. Posluga je spavala.
Estrella se privine uz njega i pogladi ga.
- Estrella, draga...
- Da, srce moje?
- Ima li mnogo dugova?
- Strahovito mnogo... Na kui su hipoteke... zaloila sam na
kit. Neprestano se nadam da u sve dobiti natrag...
Thomas pogleda fotografiju.
- Je li ti on mnogo ostavio?
- itav mali imutak... Taj strani, taj vraki rulet, kako ga sa
mo mrzim!
- I Nijemce.
- Da, i Nijemce!
- Reci, cheri, koju zemlju, zapravo, zastupa kao konzulica?
- Kostariku. Zato?
- Jesi li ikada ispostavila kakvu putovnicu za Kostariku?
- Nisam jo nikada...
- Ali tvoj mu sigurno jest?
- Mislim da je ispostavljao... Zna, otkako je poeo rat, vie
nitko nije dolazio ovamo. ini mi se da u Portugalu uope vie
nema Kostarikanaca.
- Draga, ti sigurno ima u kui jo poneki formular za putovni
ce?
- Ne znam... Kad je Pedro umro, sve sam formulare i igove
potrpala u jedan koveg i odnijela na tavan... Zato te to zanima?
- Estrella, zlato, jer bih rado ispostavio jednu putovnicu.
- Putovnicu?
Uzdajui se u njezinu novanu nevolju, on blago nastavi:
- Ili moda vie njih.
- Jean! - Bila je zaprepaena. - ali se?
- Mislim to najozbiljnije.

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Kakav si ti to ovjek?
Jezgraje dobra.
Ali - to emo s tim putovnicama?
Mogli bismo ih prodavati, ljepotice. Nalo bi se ovdje mnogo
kupaca i svi bi dobro plaali. A s tim bi novcem mogla... Ne mo
ram ti nita vie govoriti...
Oh! - Estrella duboko udahne. Zanosno je izgledala dok je ta
ko duboko disala. utjela je. Dugo je razmiljala. Zatim skoi i ot
ri u kupaonicu. Kad se vratila, nosila je sa sobom i jedan kupai
ogrta. - Obuci ovo!
Kamo e, zlato?
Naravno, na tavan! - povikne, pa pojuri ispred njega prema
vratima, spotiui se u svilenim papuama visokih potpetica.
Tavan je bio velik i pretrpan. Mirisalo je na drvenu vunu i naftalin. Estrella je drala depnu svjetiljku, dok je Thomas, daui,
izvlaio stari koveg ispod velikog smotanog saga. Udari glavom o
gredu i opsuje. Estrella klekne pokraj njega. Upru zajednikim
snagama te dignu pokrov koji je kripao. U kovegu je bilo formulara, knjiga, igova i putovnica. Putovnica na tucete!
Drhtavim prstima Estrella ih zgrabi pa prolista jednu, pet,
osam, etrnaest putovnica. Sve su putovnice, bez iznimke, bile
stare, pune mrlja s nalijepljenim slikama stranih ljudi, dok su
stranice prekrivali bezbrojni igovi. Same istekle putovnice.
Isteklo... isteklo... poniteno...
Estrella se uspravi, duboko razoarana:
Ni jedna jedina nova putovnica, sve same stare... S njima ne
moemo nita zapoeti...
Ba naprotiv - Thomas e tiho, pa je poljubi. - Stare ponite
ne putovnice su najbolje!
To ne shvaam...
Odmah e razumjeti - obea joj veselo Thomas Lieven, alias
Jean Leblanc. Nije osjetio ledeni dah svoje sudbine, koja se uzdigla
iza njega poput duha iz boce istonjakih bajki i, visoko se uspravivi, bila spremna da mu ponovno zada udarac i baci ga u vrtlog
novih pustolovina i opasnosti.
-

Odmjerena koraka, s homburgom na glavi i velikom konatom

torbom u ruci, elegantan mlad gospodin, vrlo lijepe vanjtine, vrludao je oko podneva 4. rujna 1940. godine kroz labirint AJfame
starog dijela Lisabona.

J. M.
Simmel
Na malim, krivudavim ulicama s tronim rokoko-palaama i
areno oploenim graanskim kuama igrala su se bosonoga djeca, razgovarali tamnoputi mukarci, dok su ene, nosei na gla vama koare pune voa i riba, urile na trnicu.
Snijenobijelo rublje visjelo je s bezbrojnih konopaca. Crne eljezne reetke blistale su na visokim maurskim prozorima. Bizarno
zakrljala stabla rasla su iz napuklih kamenih stuba. A svakog bi
trena, izmeu razmaknutih zidina, pucao pogled na oblinju rijeku.
Elegantni mladi gospodin ue u mesnicu i kupi ovelik komad
teleeg filea. U susjednom duanu nabavi bocu madere, nekoliko
boca crvena vina, maslinovo ulje, brano, jaja, eer te razne mirodije, a na trnici, to se arenila u tisuu boja, naposljetku kupi
jo pola kilograma luka i dvije lijepe glavice salate.
Oprosti se od piljarice skinuvi eir, pa joj se nakloni uz privlaan smijeak.
Zatim pouri prema uskoj Rua do Poco des Negros i ude u dvorite neke napola ruevne kue.
Odmah mu se ukazu sanitarni ureaji zgrade kao male drvene
pregrade na uskim balkonima. Od njih se po zidu sputala itava
mrea cijevi. Poput grana rodoslovnog stabla na svjedodbi o arijevskom podrijetlu, pomisli Thomas Lieven.
U jednom sunanom kutu dvorita sjedio je sijed starac i trzajui po icama gitare pjevao tankim visokim glasom:
to odredi meni sudbina
Izbjego nikad nisam
Tek za tugu znademja
Jer za mene je i roena
A za nju ja sam...
Thomas Lieven stavi novac u pjevaev eir, pa mu se obrati
portugalski:
Diga-me, por Javor, gdje stanuje Revnaldo, slikar?
Morate proi kroz drugi ulaz; Revnaldo stanuje sasvim gore u
potkrovlju.
Muito obrigado2 - zahvali Thomas i ponovno uljudno skine e
ir, iako slijepac to uope nije mogao vidjeti.
Stubite drugog ulaza bilo je mrano. to se Thomas vie penjao, postajalo je sve svjetlije. uo je mnogo glasova. Mirisalo je na
1
2

Recite mi, molim vas.

Mnogo hvala.

MOE I BEZ KAVIJARA

maslinovo ulje i siromatvo. Na najgornjem su katu bila samo

dvoja vrata. Jedna su vodila na tavan, a na drugima je bilo naarano velikim crvenim slovima:
REYNALDO PEREIRA
Thomas pokuca. Sve ostane mirno. Pokuca glasnije. Nita se ne
pomakne. Pritisne kvaku i vrata se uz kripu otvore.
Kroz mrano predsoblje Thomas Lieven ue u velik slikarski
atelier. Ovdje je bilo mnogo svjetla. Kroz veliki prozor sunane su
zrake obasjavale tucete prilino razuzdanih slika, stol pretrpan
bojama, tubama, kistovima i bocama, pune pepeljare i mukarca
od pedesetak godina, koji je, potpuno odjeven, spavao na kauu.
Mukarac je imao gustu crnu kosu. Tamne ekinje prekrivale
su mu blijede upale obraze. Hrkao je glasno i ritmino. Ispred kaua leala je prazna boca konjaka.
- Pereira - zovne Thomas Lieven. Bradati se niti ne pomakne. Hej, Pereira! - Bradati glasno zahre i prebaci se na stranu. - Tja promrmlja Thomas Lieven - onda emo se najprije pobrinuti za
objed...
Sat kasnije slikar Revnaldo Pereira se probudi. Probudio se iz
tri razloga: sunce mu je upiralo ravno u lice. U kuhinji je netko
zveckao i buio. Osjetio je jak miris juhe od luka. Promuklim glasom vikne:
- Juanita? - Ustane jo uvijek oamuen, podigne hlae, strpa
u njih koulju i otetura u kuhinju. - Juanita, srce moje^ ivote
moj, jesi li mi se vratila?
Otvori kuhinjska vrata. Mukarac, kojeg jo nikada nije bio vidio, stajao je sa starom pregaom oko pasa uz tednjak i kuhao.
- Bom dia - ree stranac, smijeei se privlano. Konano ste se
naspavali?
Slikar pone drhtati itavim tijelom, napipa stolac i svom se teinom svali na nj. Protenje:
- Prokleta rakija... Dotle sam, dakle, dotjerao, poelo je...
Thomas Lieven napuni au crvenim vinom, prui je potrese
nom ovjeku i oinski mu poloi ruku na rame.
- Ne uzrujavajte se, Revnaldo, nije ovo jo delirium tremens ovjek sam od krvi i mesa, a zovem se Jean Leblanc. Evo, popijte
gutljaji, popravite svoju lou krvnu sliku. Zatim emo se dobro
najesti.
Slikar popije, obrie usne i zajei:
- to radite u mojoj kuhinji?

J. M.
Simmel
-

Gratiniranu juhu od luka, telee medaljone u maderaumaku...

Jeste li poludjeli?
... a za desert sam mislio pripremiti omlet. Znam da ste glad
ni, a trebat e vam i mirna ruka.
Zato?
Da biste nakon objeda mogli krivotvoriti jednu putovnicu za
mene.
Revnaldo ustane i zgrabi teku tavu.
Van, dounice, ili u ti razbiti lubanju!
Ma nemojte tako, imam pismo za vas. - Thomas obrie ruke o
pregau, posegne u dep kaputa i izvadi omotnicu, koju prui
Revnaldu. Revnaldo razdere omotnicu, izvadi pismo, pa se zagleda
u njega. Nakon nekog vremena podigne pogled.
Odakle poznajete Luisa Tamira?
ivotni su nam se putovi ukrstili juer naveer u kockarnici
Estorila. Mali debeli Luis obavijestio me da mi je jedan stari prija
telj upao u Madridu u nevolju. Oduzeli su mu putovnicu. Sada
treba novu, i to hitno. Luis Tamiro smatra da ste pravi ovjek za
to. Istinski umjetnik. Vrhunski strunjak s dugogodinjim iskus
tvom.
Revnaldo strese glavom.
ao mi je, vie ne dolazi u obzir. To sam rekao i Juaniti.
Znate, Juanita mi je ena...
... i napustila vas je kad ste propali. Luis mi je sve ispriao.
Ne plaite za njom. ena koja izda mua kad mu sve pode po zlu
ne vrijedi nita. Pazite kako e vam se brzo vratiti kad budete opet
dobili novaca.
Novaca, od koga?
Izmeu ostalih, i od mene.
Revnaldo pogladi bradu, strese glavom, pa progovori poput
uitelja koji se obraa maloumnom djetetu:
Sluajte: sada je rat. Da biste izradili lanu putovnicu, morate
imati papir s vodenim znakom. A taj papir morate ukrasti u onoj
zemlji za koju je putovnica odreena...
Sve to znam i sam.
Onda vjerojatno takoer znate da se u ratu takav papir vie
ne moe nabaviti, pa se, dakle, vie ne mogu niti izraivati lane
putovnice. Prema tome, putovnica se jo jedino moe krivotvoriti.
A kako da se to izvede?
Kuajui madera-umak, Thomas ree:
- Pa vjerojatno tako da se ljude opije i pretue, pa im se zatim
otmu putovnice, kako bi ih se moglo preinaiti.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Tono! E, vidite, time se ja ne bavim. Ne lei mi. Ako vie ne

mogu krivotvoriti poteno, onda radije neu nikako. Pacifist sam.
- Ba kao i ja. Pogledajte na prozorsku dasku. Ondje je poklon
za vas.
Revnaldo ustane i tromo otetura do prozora:
- to je to?
- etiri istekle kostarikanske putovnice pune igova. Tri su va
e - ako etvrtu preinaite za mene.
Krivotvoritelj uzme jednu od putovnica u ruku, duboko udahne
te pogleda Thomasa s plahim divljenjem.
- Odakle vam?
- Naao sam ih prole noi.
- Prole ste noi nali etiri kostarikanske putovnice?
- Nisam.
-Aha.
- Prole noi nisam naao etiri kostarikanske putovnice, nego
etrdeset sedam - ree Thomas, vadei lonac gratinirane juhe od
luka iz penice. - Jelo je gotovo, Revnaldo.
U sebi pomisli: Kakve li sree to je moja lijepa, mlada konzulica sauvala toliko lijepih starih putovnica!
Nastavi razmiljati: Naao sam se, dakle, kod gospodina Pereire u Rua do Poco des Negros i upravo se spremam nauiti kako se
struno krivotvore putovnice. Ja - donedavno jo najmlai privatni
bankar u Londonu. Pobogu, zato sve to ne mogu, i ne mogu, i ne
mogu ispriati u svom klubu!

8
etiri rasklopljene putovnice leale su na velikom radnom stolu
pokraj prozora. U njima su se vidjele slike etvorice potpuno razliitih kostarikanskih dravljana: jedan je bio debeo i star, drugi
mlad i vitak, trei je nosio naoale, a etvrti brk.
Pokraj etiriju putovnica leale su etiri slike majora Debrasa iz
francuske obavjetajne slube, koji je u Madridu nestrpljivo oekivao pomo. Slike je mali Luis Tamiro predao Thomasu Lievenu u
kockarnici Estorila.
Objed je proao.

J. M.
Simmel
Meni
Gratinirana
juha od luka
Telei medaljoni u madera-umaku
Flambirani omleti

4. rujna 1940.

Ovo je jelo dovelo krivotvoritelja putovnica

u vrhunsku formu
Gratinirana juha od luka
Nareite dosta luka na tanke kolute i poprite ih na maslacu ili
ulju tako da budu svijetlosmei.
Zalijte s neto vie vrue vode
nego to vam je potrebno za juhu,
ostavite da kuha petnaest minuta,
posolite po ukusu. Moete zaliti i
mesnom juhom. U meuvremenu
nareite tanke krike bijelog kruha
i poloite ih na juhu, koju ste
prethodno skinuli s vatre, pa sve
dobro pospite ribanim sirom. Lonac stavite u vruu penicu i popecite dok se na siru ne stvori
svijetlosmea kora. Ljepe je ako
za svaku osobu upotrijebite posebnu vatrostalnu zdjelicu.

MOE I BEZ KAVIJARA

Flambirani omleti
Ispecite sasvim obine, ne pretanke omlete, veliine onog tanjura na kojem ete ih servirati i obilno ih pospite eerom. Kod stola

prelijte svaki omlet dobrim rumom

i zapalite. Zatim flambirani omlet
zavijte i pokropite s neto limunova soka.

U bijelom radnom haljetku Revnaldo Pereira djelovao je poput

kakva glasovitog kirurga, kakvog Sauerbrucha za krivotvorenje
putovnica, koji se trijezno i sabrano priprema na vaan operativni
zahvat. Tiho je govorio:
Osobno poznajete ovjeka u Madridu. Znate kako izgleda.
Paljivo pogledajte slike u ove etiri putovnice. Proitajte osobne
opise. Recite mi koji najbolje odgovara vaem prijatelju. Naravno,
elim uzeti onu putovnicu u kojem moram najmanje toga mijenja
ti.
To bi, mislim, bio ovaj ovdje. - Thomas pokae drugu putovni
cu slijeva, koja je glasila na ime Rafaelo Puntareras.
Putovnica je bila izdana 8. veljae 1934. godine, a 7. veljae
1939. godine bila joj je istekla valjanost. Sadravala je mnogo viza
i igova pogranine policije; jo je samo nekoliko stranica bilo slo bodno. Zbog toga, vjerojatno, trgovac Puntareras nije vie produi Telei medaljoni u madera-umaku
Odreite lijepe, debele odreske
teleeg filea, lagano ih istucite i
kratko poprite s obje strane, tako
da iznutra ostanu malo ruiasti.
Soliti se smiju tek nakon to su
ispreni. Prije toga nareite na
tanke listie polovicu glavice luka,
pet badema i aku gljiva pa ih
lagano poprite na ulju ili maslacu. Zalijte sve velikom aom
madere i ostavite da sasvim lagano kuha petnaest minuta, posolite
i popaprite. Ovaj umak prelijte
preko upravo isprenih medaljona
i uz to posluite pommes frites i
zelenu salatu.

vao putovnicu, nego mu je, sada ve pokojni, konzul Pedro Rodrigues bio izdao novu.

Thomas ree:
Osobni opis odgovara mojem prijatelju, jedino
to on ima
smeu kosu i plave oi.
Tada moramo promijeniti boju kose i boju oiju,
zifmijeniti
slike, dopuniti ig na slici vaeg prijatelja, ispraviti dan
valjanosti i
izdavanja putovnice te popraviti sve datume na vizama
i igovima
koji bi u tom sluaju bili prerani.
A ime Puntareras?
Hoe li se va prijatelj dulje zadrati u Lisabonu?
Nee, odmah leti dalje u Dakar.
Tada ime moe ostati.
Ali, on treba i tranzitnu vizu za Lisabon i ulaznu
vizu za Da
kar.
Pa to? Imam itav ormar pun igova. Vjerojatno
najveu zbi
rku u Europi. Ne, za mene je to sitna riba.
A to bi bio vei problem?
Putovnica u kojoj se sve mora mijenjati i u kojoj
fotografija
ima utisnut ig. Za to bih trebao sigurno dva dana.
A za gospodina Puntarerasa?

/. M.
Simmel
- Morate uzeti u obzir moje loe duevno stanje, moju neurav
noteenost i moju nesreu u braku - ali, do avola, dovrit u to
usprkos svemu najdalje za sedam sati.
Oputen, tiho pjevuei, Revnaldo Pereira lati se posla. Uzme
konian, metalni trn, privren na drvenom drku, neke vrsti
postolarskog ila, pa ga s prednje strane fotografije, kroz kopicu
na slici putovnice, provede tako daleko dok nije vrsto sjeo. Zatim
pone malim depnim noiem oprezno odizati stranju stranu
kopice. Umjetnik stane govoriti:
- Uvijek valja najprije ukloniti sliku da se kakvom nespretnou pri radu ne bi otetio gumeni ig. - Olaka se laganim podrigi
vanjem. - Stvarno je fantastina vaa juha od luka!
Thomas je nepomino sjedio uz prozor. Nita nije odgovorio
kako ne bi omeo umjetnikovu koncentraciju.
Dvije su kopice vrsto drale sliku Rafaela Puntarerasa. Nakon
trietvrt sata umjetnik ih je obje odvojio. ilom oprezno izvije metalne cjevice.
Sada ukopa elektrino kuhalo, poloi na plou stare korice od
knjige, a na njih stavi putovnicu.
Umjetnik zatim ree:
- Moramo je deset minuta grijati. Struno to kaem: moramo
putovnicu oivjeti. Papir e tako postati meki, elastiniji, bolje e
upijati tekuine i u svakom pogledu moi e se lake obraditi.
Poto je popuio cigaretu, Pereira se ponovno posveti putovnici.
Hvataljkom uhvati onaj rub slike gospodina Puntarerasa na kojem
nije bilo iga, pa ga oprezno digne jedan milimetar uvis. Zatim
umoi tanki kist u sadraj nekakve boice otra mirisa.
Umjetnik objasni:
- Kist mora biti uvijek najbolji proizvod od najfinije dlake jazavca ili crvene kune. Upotrebljava se onaj broj nula.
Sasvim laganim dodirima stavljao je tekuinu izmeu slike i
stranice putovnice, odiui pritom sliku hvataljkom. Ljepilo se
otapalo. Nakon pet minuta umjetnik skine sliku i odnese je do
udaljene police za knjige.
- Daje ne bih nehotice otetio.
Vrati se k stolu, zatvori oi, olabavi prste; oito se ponovno
koncentrirao. Umjetnik ree:
- Radi uspostavljanja prvog kontakta s putovnicom, poinjem
sasvim laganom izmjenom: uklanjam jednu toku.
Sada poloi dokument pod veliko uvreno povealo. Ovlai
novi fini kist nekakvom svijetlom tekuinom.

MOE I BEZ KAVIJARA

Onog trena kad je u tekstu osobnog opisa namoio jednu toku

tinte, pritisne dugme toperice.
Prieka dok toka nije gotovo sasvim izblijedjela, zatim munjevito upije ostatak tekuine otrim bridom bugaice.
- Tri sekunde. Sada smo dobili osnovnu vrijednost. Budui da
znamo vrijeme potrebno za jednu toku, moemo se odvaiti na
sasvim tanku crtu.
Ukloni sve tanke crte na jednoj stranici moei ih laganim dodirima, kao to je to bio radio s tokama. Zatim se lati debljih osnovnih poteza, premazujui ih tajanstvenom tekuinom s oba kraja
prema sredini.
- Struno to zovemo: prodiranje prema jezgri.
Poto je dva sata prodirao prema jezgri i bijelio poteze metodom za brisanje toki, nestali su svi nekorisni podaci, prerani
datumi u vizama i na igovima graninih policija, a i datumi izdavanja i isteka putovnice.
Sada se umjetnik pola sata odmarao. Malo je proplesao kako bi
olabavio miie.
Thomas skuha kavu. Prije nego to ju je popio, Pereira razbije
jaje i izlije bjelance na plitki tanjur:
- Kako bi zrak mogao djelovati na to veu povrinu. Struno to
kaemo: treba da odstoji!
Deset minuta kasnije ispuni itkim bjelancem, koji se brzo sui,
brazde i udubljenja, to su ih bjelila bila izgrizla usprkos svem
oprezu, da bi povrina ponovno postala savreno ravna. Preko nje
pospe besjajni slikarski fiksativ.
"^
Sada ponovno donese odlijepljenu sliku trgovca Puntarerasa,
zamota je u sasvim tanki svileni papir, koji zalijepi na stranjoj
strani slike kako se papir ne bi pomaknuo. Ahatnom pisaljkom
prenese na svileni papir obrise onog dijela iga to se nalazio na
slici.
Zatim obree jednu od etiriju fotografija majora Debrasa tako
da je ostala za malenkost vea od Puntarerasove, pa poloi preko
nje komadi indiga, boja koja je tono odgovarala boji iga. Skine
svileni papir sa stare slike i poloi ga preko indiga na Debrasovu
fotografiju te papir ponovno zalijepi. Jo jedanput proe ahatnom
pisaljkom preko dobivenih obrisa.
Oprezno odmota Debrasovu fotografiju, koja je sada imala na
sebi ig.
Umjetnik brzo fiksira svoje djelo, koje bi se inae lako moglo izbrisati.

J. M. Simmel
Otrim klijetima probui Debrasovu sliku na unaprijed tono
odreenim mjestima, pa je privrsti u putovnicu ljepilom i dvjema
kopicama za cipele. Drugim klijetima stisne kopice.
Zatim nanovo tuem ispie sva ona mjesta gdje je ranije bio
neto izbrisao i ree:
- Naravno, svuda gdje se moe, valja mijenjati stare brojke u
nove, njima sline, na primjer tricu u osmicu, a jedinicu u etvor
ku...
Nakon est i pol sati naporna rada Pereira utisne u putovnicu
portugalsku tranzitnu vizu i ulaznu vizu za Dakar, pa ih zatim ispuni.
- Gotovo!
Thomas oduevljeno zapljee. Umjetnik se dostojanstveno
nakloni:
- Uvijek na raspolaganju za sline usluge.
Thomas mu stegne ruku.
- Neu biti ovdje da bih se mogao koristiti i dalje vaom je
dinstvenom nadarenou. Ali ipak ostajte vedri, Revnaldo, poslat
u vam lijepu muteriju. Siguran sam da ete se izvrsno razumje
ti...

9
Ispod krova velike novinske zgrade na Praga Dom Pedro IV.
tekla je svijetlea traka s najnovijim vijestima. Pogledi tisuu oiju
usmjerili su se puni napetosti, puni straha u treperava, svjetlucava
slova. Na lijepom trgu, poploenom bijelocrnim mozaikom,
Portugalci i emigranti su se gurali, sjedili u ulinim vrtovima kavana to su okruivale trg, zurili u svijetleu traku, itali...
(United Press) Madrid - glasine o tajnim njemako-panjolskim
pregovorima uporno se ire - njemaki wehrmacht navodno zahtijeva slobodan prolaz kako bi mogao napasti gibraltar i zatvoriti
sredozemno more - franco odluio da ostane neutralan - britanski
ambasador najodlunije opominje panjolsku - protubritanske
demonstracije u barceloni i sevilli...
Dva mukarca sjedila su u kavani za stolom uz rub ceste s aama pemoda ispred sebe. Mali, debeli Luis Tamiro listao je po
putovnici koja je tog popodneva bila krivotvorena. Zadivljeno je
mrmljao:
Doista prvorazredna izradba!
Kada polijee va avion?
Za dva sata.

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Pozdravite Debrasa s moje strane. Neka pouri ovamo. Za pet

dana polazi moj brod.
Nadajmo se da e mu to do tada uspjeti!
Kako to mislite? - upita Thomas Lieven.
Luis Tamiro je zabrinuto puio malu brazilsku cigaru:
panjolci su na izgled neutralni, ali doputaju njemakim
obavjetajcima da slobodno rade. U Madridu tri njemaka turista
nadziru majora na svakom koraku, danju i nou. Svaki od njih po
osam sati. Major to zna. Ne moe se otresti tih momaka. Zovu se
Loffler, Weise i Hart. Stanuju u hotelu Palae kao i on.
U emu je tajna?
Otkako su mu oduzeli putovnicu, major ne smije napustiti
Madrid. Ona tri Nijemca znaju tko je on, samo to jo ne mogu do
kazati. ele dokuiti to radi u Madridu. Osim toga, im major na
pusti grad, panjolska policija ima razloga da ga smjesta zatvori. A
kad je jednom u zatvoru, moe ga se, bez mnogo muke, oteti i ot
premiti u Njemaku.
Mora se, dakle, otresti te trojice.
Da, samo kako? Poput lovakih pasa, oni samo ekaju tre
nutak kad e on pokuati pobjei da bi ga mogli izdati.
Thomas Lieven se radoznalo zagleda u malog Tamira:
Recite, Tamiro, to ste zapravo po zanimanju? Mali debeljko
uzdahne, zatim iskrivi usta.
Djevojka za sve ono to je zabranjeno. Krijumarenje ljudi.
Krijumarenje oruja. Krijumarenje robe. Sve za novac. Neko
sam bio draguljar u Madridu.
I onda?
^
Graanski rat me unitio. Duan razoren bombama. Roba
pokradena. Imao sam i politikih neprilika. Ne, ne, svega mi je
dosta i previe. U mene sve sada ima svoju vrstu cijenu! Briga me
za njihov idealizam.
Thomas Lieven tiho upita:
Vjerojatno poznajete u Madridu jo nekolicinu gospode koja
misle kao i vi?
itavo mnotvo!
I kaete da sve ima svoju vrstu cijenu?
Jasno!
Thomas se nasmijei, pogleda prema treperavoj svijetleoj traci,
pa blago promrmlja:
Sluajte, Luis, koliko bi - meu prijateljima - stajala jedna
mala, spontana narodna buna?
Kako to mislite?
Thomas mu ree kako je to zamislio.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

10

Nervozno ga prodrma i istrgne iz sna.

Jean, Jean, to ti je?
Molim? Ah, sanjao sam neto smijeno.
O emu?
O maloj, spontanoj narodnoj buni - ree on i ponovno se
nasmije.

- Aaaaaahhhhh!
Crnokosa, punana konzulica Estrella Rodrigues s vriskom se
prenula iz sna kad je Thomas Lieven kasno nou uao u njezinu
sobu. Drui je upalila male svjetiljke s crvenim zaslonima to su
se nalazile iza kreveta. Ruku je pritisnula na srce.
- Oh Boe, Jean, kako si me uplaio!
- Oprosti, draga, zadrao sam se. Ispratio sam onog ovjeka s
putovnicom... - Sjedne na rub kreveta; ona mu se baci u naruaj.
- Poljubi me... - Privine se uz njega. - Samo kad si ovdje! Kad
si konano ovdje! Satima sam te ekala, mislila sam da u umrije
ti, da u svisnuti...
- Od enje za mnom? - upita on polaskan.
- I od toga.
- Molim?
- itave sam se veeri nadala da e doi i pokloniti mi jo malo
novaca kako bih se mogla odvesti u Estoril!
- Hr-rm!
- Telefonirala sam u kockarnicu! Jedanaestica i susjedni broje
vi dobivali su za svim stolovima. Moe li to uope zamisliti? Pa to
su moje brojke! Danas bih bila stekla itav imutak!
- Estrella, sutra u te upoznati s izvrsnim krivotvoriteljem. Mo
e mu dati svoje putovnice da ih za tebe proda. Spremanje dijeliti
s tobom pola-pola.
- Oh, Jean, pa to je divno!
Thomas ode u kupaonicu. Ona mu njeno dovikne:
- Zna li to sam malo prije sanjala?
On se raspita iz kupaonice:
-to?
- Sanjala sam da si Nijemac - i uz to moj ljubavnik! Nijemac! A
ja tako silno mrzim Nijemce! Pomislila sam da u svisnuti, da u
umrijeti... Jean, jesi li me razumio?
- Svaku rije.
Zato onda nita ne kae?
ula gaje kako kalje.
Progutao sam od straha pola ae vode za ispiranje usta.
To je silno zabavi:
Ah, sladak si! Doi! Doi brzo svojoj njenoj Estrelli...
Ovu zanosno graenu neprijateljicu Nijemaca probudi neto
kasnije gromki smijeh Thomasa Lievena, koji se smijao u snu.

11
Madrid, 5. rujna 1940.
Povjerljiv izvjetaj komesara Fillipa Aliadosa iz Tajne dravne
policije starjeinama:
NAJHITNIJE!
Danas u 14.03 sati nazvao me dravni slubenik iz 14. poli cijskog okruga. Izvijestio je da se ispred britanske ambasade u
alle Fernando el Santo broj 16 okupilo oko pedesetak osoba koje
demonstriraju protiv Engleske.
Smjesta sam krenuo s petero ljudi prema ambasadi i ustanovio
da demonstranti pripadaju siromanijem dijelu stanovnitva. Izvi
kivali su u zborovima pogrde protiv Engleske. Razlupali su 4
(etiri) prozora i sruili 3 (tri) sanduia s cvijeem. Prema nalogu
njegove ekscelencije gospodina britanskog veleposlanika, gospodin
trgovaki atae istrao je na cestu da bi pozvao demonstrante na
odgovornost.
"^
im sam stigao pred veleposlanstvo, gospodin trgovaki atae
mi je pripio izvanredno uzrujano: Ljudi priznaju da su ih za ovu
bunu potplatili njemaki obavjetajci.
Dok je veina demonstranata pobjegla pred brzim uredovanjem
policije, uspjeli smo uhvatiti tri osobe po imenu: Luis Tamiro,
Juan Mereira i Manuel Passos.
Uhiene osobe ponovile su preda mnom tvrdnju da su ih
potplatili njemaki obavjetajci. Naveli su imena tih agenata: 1.
Helmut Loffler 2. Thomas Weise 3. Jakob Hart. Sva trojica stanuju
u hotelu Palae.
Gospodin britanski trgovaki atae uporno je zahtijevao da se
smjesta provede istraga i najavio je protestnu notu svoje vlade.
Budui da smo sa slubenog mjesta upuivani da pazimo na
najstrou neutralnost nae zemlje, krenuo sam odmah u hotel
Palae i pritvorio gore navedenu trojicu turista, koji su prilikom
hapenja pruili otpor, tako da smo ih morali odvesti vezane.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Trojica su Nijemaca na presluavanju ogoreno tvrdila da nisu

dali nikakav novac za demonstracije. Njihovo suoenje s trojicom
demonstranata proteklo je bez uspjeha, pa smo demonstrante na kon toga pustili. Protiv njih je podnesena prijava zbog naruavanja
javnog mira.
Naa obavjetajna sluba poznaje ovu trojicu Nijemaca. U njihovu se sluaju stvarno radi o obavjetajcima Abivehra i moe se
vjerovati da su izveli gore spomenuti pothvat, kako to tvrde de monstranti.
Trojicu sam Nijemaca jo zadrao u pritvoru. Molim najhitnije
odluku o tome to mi je s njima initi, jer se gospodin britanski
trgovaki atae svakog sata telefonski raspituje o mojim daljnjim
mjerama.
Vlastoruno potpisani:
Fillipo Aliados, komesar

mu li sam ga samo onda u Kolnu izvukao iz gestapovskog zatvo ra?

Gospodine majore, znate li kako vas svi ovdje zovu? Zlosretni
Loos!
Gospodine admirale, smatram to vrlo nepravednim!
Nepravednim? Zar niste platili tom klipanu 10.000 dolara za
popise s imenima najvanijih francuskih obavjetajaca - a kasnije
smo ustanovili da je rije o samim mrtvacima? Imali ste i naredbu
da tog ovjeka dovedete sa sobom!
Portugal je neutralna zemlja, gospodine admirale...
Svejedno! Sada mi je dosta. elim toga gospodina Lievena
vidjeti ovdje! U ovoj sobi! I to iva! Jeste li razumjeli?
Jesam, gospodine generale.

13
12
Jedna njemaka aka buno tresne po njemakom hrastovom
pisaem stolu. Pisai je stol stajao u sobi jedne kue na obali Tirpitz u Berlinu. aka je pripadala admiralu Canarisu. Canaris je
stajao iza pisaeg stola. uni bolesnik, major Loos iz Kolna, sta jao
je ispred pisaeg stola.
U majora je lice bilo vrlo blijedo. U admirala je lice bilo vrlo cr veno. Major je bio vrlo tih. Admiral je bio vrlo glasan:
No, sada mi je zaista dosta, gospodine majore! Trojica naih
ljudi protjerana su iz panjolske! Prosvjed britanske vlade! Prava
poslastica za neprijateljski tisak! A va fini gospodin Lieven u Li
sabonu puca od smijeha!
Gospodine admirale, stvarno ne razumijem kakve veze ima
opet taj klipan s time!
Canaris e gorko:
Dok su nai ljudi u Madridu satima bili zatvoreni, major
Debras je napustio zemlju. Sigurno s lanom putovnicom. Sretno
je stigao u Lisabon i znate li koga je u kockarnici Estorila javno
izgrlio i poljubio u obraz? Vaeg prijatelja Lievena! A znate li s kim
je zatim obilno veerao? S vaim prijateljem Lievenom!
Ne... zaboga, ne... To nije mogue!
-A ipak je tako. Nai su ljudi promatrali dirljivu scenu njihova
ponovnog susreta. to su mogli poduzeti? Nita!
Major Loos osjeti silnu bol u trbuhu. Naravno, moja u, po misli zdvojno. To pseto, to bijedno pseto, taj Thomas Lieven! e-

Dne 6. rujna 1940. godine, 18.47 sati

Nadzorna radijska sluba Secret Seruicea javlja efu M 15 u
Londonu:
Od 15 sati i 15 minuta izvanredno iv radiopromet izmeu
Abivehra Berlin i njemakog veleposlanstva u Lisabonu. Odvija se
neifrirano, a jasni tekst poruka oito nas treba dovesti u zabludu.
Radioporuke iz Berlina upuene su njemakom trgovakom ataeu
u Lisabonu s naredbom neka se pobrine da se trgovac Jonas hitno
vrati kui. Nesumnjivo se sprema velika otmica. Mora da je trgo vac Jonas izvanredno vana osoba za Abivehr Berlin...
"**

14
Dne 6. rujna 1940. godine, 22.30 sati
U asa Senhora de Fatima, udobnoj kui efa obavjetajne slu be njemakog veleposlanstva u Lisabonu, odravao se sastanak.
ef obavjetajne slube udaljio je svoju arobnu prijateljicu, dugo nogu kestenjastu plesaicu Dolores. Uz ampanjac zajedno su sje dili: kuedomain, mornariki atae i atae za ratno zrakoplovstvo
njemakog veleposlanstva. Posljednja su dvojica, ove veeri, tako er otpustila svoje prijateljice.
ef obavjetajne slube progovori:
- Gospodo, vrijeme nas tjera. Berlin zahtijeva Lievena - i to hit no. Molim vae prijedloge.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Atae za ratno zrakoplovstvo ree:

Predlaem da momka omamimo i zrakoplovom prebacimo u
Madrid, a odande kurirskim zrakoplovom u Berlin.
Protivim se - ree mornariki atae. - U Madridu smo upravo
sada imali nezgodu. Znamo da na aerodromu sve neprestano vrvi
od engleskih i amerikih obavjetajaca. Znamo i to da ondje sli
kaju svakog putnika. U Madridu si ne moemo dopustiti nove
diplomatske neprilike.
- Slaem se - ree ef obavjetajne slube.
Mornariki atae nastavi:
- Stoga predlaem otmicu podmornicom, gospodo! Preporuu
jem da smjesta stupimo u radiovezu s Wernerom za razbijanje blo
kada. Werner za razbijanje blokada surauje sa zapovjednikom
podmornica i moe odmah saznati gdje su uporita svih jedinica.
U svako doba moe najhitnije zatraiti da podmornica doe u od
reeni geografski kvadrat izvan portugalskih teritorijalnih voda.
- Kako emo prebaciti trgovca Jonasa u podmornicu?
- Unajmit emo ribarski brodi.
- A kako emo ga strpati na ribarski brodi?
- I za to imam prijedlog. - Zatim mornariki atae iznese svoj
prijedlog.

- Spasili ste popise za mene - i izbavili ste me iz Madrida.

To je istina, pomisli Thomas Lieven. Moda e mi zbog toga
jednom oprostiti moju prijevaru. Upita:
- Gdje su popisi?
Major namigne.
- Slijedio sam va primjer i sprijateljio se s naom stjuardesom.
Popisi su u njezinoj prtljazi.
- Pozor, molim - zauje se glas iz razglasa - Pan American
World Airways moli putnike na liniji broj 324 za Dakar da pristu
pe putovnikoj i carinskoj kontroli. Moje dame i gospodo, elimo
svima ugodan let.
Debras iskapi au i ustane.
- Postaje ozbiljno, moj prijatelju. Jo jednom hvala! I do vie
nja.
- Molim vas da izruite madame Josephini Baker moje najsrda
nije pozdrave i elje - ree Thomas Lieven. - I zbogom, gospodine
majore, jer se vie nikada neemo vidjeti.
- Tko zna?
Thomas strese glavom.
- Moj brod polazi prekosutra u Junu Ameriku. Ne elim se vie
vratiti u Europu - ree i dopusti majoru da ga jo jednom zagrli i
poljubi u obraz.
Malo kasnije vidio ga je kako ide preko uzletita prema zrakoplovu. Thomas mahne, a i Debras je mahao sve dok nije nestao u
kabini.
Thomas narui jo jedan viski. Dok se zrakoplov spremao poletjeti, odjednom se osjeti vrlo osamljenim. Nakon nekog vremena
plati, ustane i ode.
Prostor ispred aerodromske zgrade bio je u mraku. Gorjelo je
svega nekoliko svjetiljki. Neko veliko auto polako stignu do Thomasa, pa se zaustave. Voza pogleda kroz prozor.
- Taksi, senhor?
Nadaleko i iroko nije bilo ive due.
- Molim - ree Thomas odsutno. Voza izie, otvori vrata i
nakloni se. Tog trenutka Thomas osjeti da s ovim taksijem neto
nije u redu, nikako nije u redu. Naglo se okrene, meutim bilo je
ve prekasno.
Voza ga estoko udari u pregib koljena i Thomas uleti u stranji
dio automobila. Ondje ga zgrabe etiri snane ake i bace na dno
automobila. Vrata se zalupe. Voza se baci za upravlja i auto
pojure.

15
Aerodromskom restauracijom prolazio je starac i pokuavao
prodati lutke u nonjama, velike i male. Bio je slabe sree. Ve je
bila skoro pono 8. rujna 1940. godine i jo su samo oko dva tuceta umornih putnika ekala na uzlijetanje aviona.
Starac prie stolu uz prozor. Ondje su sjedila dva ovjeka i pila
viski.
- Lutke u nonjama - Cigani, panjolci, Portugalci...
- Hvala, neemo - ree Thomas Lieven.
- Jo prava mirnodobska roba!
- Ipak ne bismo, hvala - ree major Debras, koji se sada zvao
Rafaelo Puntareras.
Starac produi dalje. Vani na uzletitu obasjanom reflektorima
upravo su gorivom punili zrakoplov kojim je Debras trebao odletjeti iz Lisabona u Dakar.
Major osjeajno pogleda Thomasa Lievena:
- Nikad neu zaboraviti to ste uinili!
- Ne spominjite to - ree Thomas i pomisli: A tek kada otkrije
da sam krivotvorio popise agenata tvoje obavjetajne slube, nee
to sigurno nikad zaboraviti!

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomasu pritisnu na lice veliku mokru krpu natopljenu od vratnom slatkastom tekuinom. Kloroform, pomisli. Guei se,
borio se za zrak.
Potpuno jasno zauje glas s hamburkim naglaskom:
- Izvrsno, izvrsno, a sada s njim ravno u luku.

- U geografski kvadrat 135 Z - doda momak iz Leipziga.

Thomas primijeti da brodi plovi bez pozicijskih svjetala. More
je postajalo sve nemirnije, a Thomas takoer, ali je nastajao da to
ne pokae.
- A to e se, gospodo, dogoditi u geografskom kvadratu 135 Z?
- Za petnaest minuta ondje e izroniti podmornica. Sve ide kao
po loju, cak-cak, vidjet ete.
- Prava njemaka organizacija - primijeti Thomas uljudno.
Mali kormilar ubaci na portugalskom:
- Napustili smo teritorijalne vode. Gdje je moj novac?
Momak iz Leipziga ustane, prie teturajui kormilaru i preda
mu omotnicu. Mornar uvrsti kormilo i stane brojiti novanice.
Dalje se zatim sve odvijalo vrlo brzo.
Thomas, koji je jedini gledao prema krmi, prvi je primijetio
veliku sjenu, koja je odjednom odnekale iskrsnula. Iznenada je
izjurila iz noi, poput crne utvare, te se prijetei usmjerila ravno
prema brodiu koji se ljuljao na valovima. Thomas htjede kriknuti,
ali se u poslednji trenutak ugrize za jezik. Ne, pomisli, ne
smijem vikati. Sada mirno, samo mirno...
Reflektori bijesnu. Brodska sirena zatuli, jedanput, dvaput,
triput. Sjena se odjednom pretvori u trkau jahtu, koja je sada ve
bila blizu, vrlo blizu, smrtonosno blizu. Portugalski kormilar divlje
krikne i jako zaokrene kormilo, meutim prekasno. Uz gnusnu
kripu, jahta se pod otrim kutom zabije u stranji dio brodia.
Gospodinu iz Hamburga izleti pitolj iz ruke. Gospodin iz Leipziga
stropota se na pod.
Zatim ono to je bilo gore bude dolje, a ono to je bUp dolje
bude gore, brodi se prevrne, a prova jahte se kripei ukopa u
njegovu stranicu.
Nevidljiva, divovska aka digne Thomasa uvis, pa ga zavitla u
crnu ledenu vodu.
uo je bijesno isprepletene glasove, krikove, kletve, zapovijedi,
dok je sirena jahte neprestano trubila.
Thomas se nagu ta slane vode, potone pa ponovno izroni borei
se sa zrakom i onda ugleda kako s palube jahte leti prema njemu
pojas za spaavanje vezan uzetom. Glasno pljusnuvi, bijeli pojas
padne u vodu. Thomas ga zgrabi. Ue se napne i ve idueg
trenutka vukli su ga prema jahti.
mirkavo je zurio u slova na pojasu, koji je nosio ime jahte.
Thomas proita: BABY RUTH.
Boe moj, pomisli, Ako ovo ispriam u klubu, rei e mi da
laem...

16
Naem se prijatelju pomalo vraala svijest. Glava mu je brujala.
Bilo mu je muno i hladno. Pomisli: Mrtvima nije muno, mrtve
ne boli glava, mrtve ne zebe, prema tome mogu zakljuiti da sam
jo iv.
Thomas oprezno otvori desno oko. Leao je na provi smrdljivog
ribarskog brodia, motor kojega je nervozno praskao.
Za kormilom je stajao malen, zguvan Portugalac u kratkom
konom kaputu. Na glavi je imao kapu sa titnikom, a u zubima
ugaenu kratku lulu. Iza mornara plesala su gore-dolje svjetla
obale. More je bilo uzburkano. Ljuljajui se, ribarski je brodi plo vio prema otvorenoj puini. Uzdahnuvi, Thomas Lieven otvori i
lijevo oko.
Na klupi pokraj njega sjedila su dva snana klipana. Obojica su
imala crne konate kapute i jarosne izraaje lica. Obojica su u ve likim, runim rukama drala teke pitolje.
Thomas Lieven se napola uspravi i progovori, dodue muno,
ali ipak teno:
- elim vam dobru veer, gospodo. Malo prije na aerodromu ni
sam imao priliku da vas pozdravim. I vi ste donekle za to krivi.
Niste me smjeli tako brzo premlatiti i kloroformirati.
Prvi momak progovori hamburkim naglaskom:
- Upozoravamo vas, Thomas Lieven, pri najmanjem pokuaju
bijega pucamo.
Drugi momak progovori saskim naglaskom:
- Vaa je igra zavrena, gospodine Lieven. Sada se vraamo u
domovinu.
Thomas radoznalo upita:
- Potjeete li iz Dresdena?
- Iz Leipziga. Zato?
Puka radoznalost. Nemam nita protiv ovog ribarskog bro
dia, gospodo, ali morskim putem imamo do kue jo dobar ko
mad. Hoemo li uspjeti?
Imate jo uvijek predugaak jezik - ree momak iz Hamburga.
- Budite bez brige, gospodine Lieven. Ovim emo vas brodiem
samo izvesti izvan zone od tri milje.

J. M. Simmel

17
-

Viski ili rum?

Viski, molim.
S ledom i sodom?
Samo s ledom, molim. Nalijte slobodno pola ae, vrlo lako
dobivam hunjavicu - ree Thomas Lieven. Prolo je tek etvrt sata,
ali etvrt sata neobino bogatih dogaajima.
Prije petnaest minuta Thomas Lieven jo je bio zarobljenik nje makog Abivehm, zatim brodolomac u Atlantiku, a sada je sjedio,
umotan u tople pokrivae, na predivnom mekanom krevetu ba joslovno lijepe luksuzne kabine. Gospodin kojeg nikada prije nije
vidio, stajao je ispred zidnog bara i pripremao mu pie. Lagano
omamljen, Thomas pomisli: Tako vam je to na ovom svijetu...
Gospodin mu donese viski. Sebi je takoer poteno natoio. Sa da, smijeei se, podigne au:
Cheerio!1
Cheerio! - ree Thomas pa potegne snaan gutljaj. Da se ko
nano rijeim odvratnog okusa kloforma iz usta, pomisli. Izvana
prodre u kabinu divlja dreka. - Tko se dere?
Na kormilar i va. Strunjaci raspravljaju o tome tko je kriv odvrati neznanac, koji je nosio besprijekorno plavo jednoredno odi
jelo i naoale u ronatom okviru. Naravno, kriv je va kormilar. Ne
smije se ploviti bez pozicijskih svjetala. Jo malo leda?
Ne, hvala. Gdje su ona dvojica - moji pratioci?
- Ispod palube. Mogu zamisliti kako vam je drago to su dolje.
Ionako mi nita ne pomae, pomisli Thomas. to mogu, bolje
da odmah zgrabim bika za rogove. Stoga ree:
Hvala to ste me spasili od smrti. Pritom ne mislim na smrt
utapljanjem.
Nazdravlje, trgovce Jonas!
Kako, molim?
Za nas ste trgovac Jonas. Ne znamo jo kako se doista zovete.
Hvala Bogu, pomisli Thomas. - Zacijelo mi to ne elite rei...
Sigurno da ne elim! - Kakve li sree to sam sve dokumente
spremio u trezor lijepe konzulice Estrelle. itavo me vrijeme pro
gonio osjeaj da e me, jednom, neto slino snai.
Potpuno vas razumijem. Jasno mi je da moete govoriti tek na
najviem mjestu. ovjek poput vas! V. I. P.
Kakav ovjek?
Very Important Person!
-

ivjeli

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Zar sam ja vrlo vana osoba?

No sluajte, trgovce Jonas, pa Abivehr vas je pokuao podmo
rnicom izvui iz Portugala! Uope ne slutite to se u posljednjih
etrdeset osam sati nije sve radilo zbog vas! Kakvih li priprema!
Strano! Abivehr Berlin! Abivehr Lisabon! Podmornica u geograf
skom kvadratu 135 Z! Ovako ludi radiopromet Nijemci ve mjese
cima nisu imali. Trgovac Jonas... Trgovac Jonas... Trgovca Jonasa valja poto-poto dopremiti u Berlin... A vi me jo pitate jeste li
vrlo vana osoba - divno! to vam je, trgovce Jonas?
Molim, mogu - mogu li, moda, dobiti jo jedan viski? - Tho
mas Lieven dobije jo jedan viski - i to veliki. Gospodin s ronatim
naoalama pripremi i sebi jedan, razmiljajui pritom glasno:
Za 5.000 dolara Baby Ruth moe mirno rtvovati bocu viskija!
- Kakva baby, molim? Kakvih 5.000 dolara?
ovjek s naoalama stane se smijati:
- Trgovce Jonas, valjda vam je jasno da pred vama stoji obavjetajac Secret Servicea.
-J a s no mi j e .
- Zovite me Roger. Naravno, ne zovem se tako. Ali lano je ime
jednako dobro kao i svako drugo - nemam li pravo?
Boe na nebesima, zar opet sve poinje? pomisli Thomas Lie ven. Oprez, sada moram pripaziti. Nijemcima sam pobjegao. Sada
se moram rijeti jo i Engleza. Moram dobiti na vremenu. Moram
razmisliti i biti vrlo oprezan. Glasno ree:
Imate potpuno pravo, mister Roger. Ali da se vratimo mojem
pitanju: kakvih 5.000 dolara? Kakva Baby Ruth?
Trgovce Jonas, kada smo mi - mislim ovdje na nas, momke iz
britanske obavjetajne slube u Lisabonu - ustanovili histerian
radiopromet Nijemaca, odmah smo obavijestili M 15 u Londonu...
-Tko je M 15?
ef kontrapijunae.
Aha - ree Thomas, otpije gutljaj i pomisli: Europski djeji
vrti. Ubojit djeji vrti. Ah, dragi Boe, kako li u biti sretan kad
napustim ovaj smijeni, smrtonosni kontinent.
M 15 je zatim naredio: pali!
Shvaam.
Reagirali smo munjevito.
Pa jasno.
- Nacisti se nisu smjeli doepati tog trgovca Jonasa! Ha-ha-ha!
Popijte jo jedan viski u zdravlje Baby Ruth!
Hoete li mi konano rei tko je Baby Ruth?
- Mrs. Ruth Woodhouse. ezdeset i pet joj je godina. Gotovo je
sasvim gluha. Preivjela je dva udara kapi i petoricu mueva.
-

J. M.
Simmel
-

estitam.
Zar vam nita ne kae: Woodhouse-elik? Woodhousetenkovi? Woodhouse-mitraljezi? Jedna od najstarijih amerikih
dinastija medu proizvoaima oruja. Nikad niste uli za njih?
Bojim se da nisam.
Moram rei da vam je to grdna rupa u naobrazbi.
Sada ste je popunili. Hvala.
Nema na emu. Toj dami, dakle, pripada jahta. Trenutano
boravi u Lisabonu. Poto smo saznali za plan s podmornicom, od
mah smo joj se obratili i ona nam je, za 5.000 dolara, smjesta sta
vila svoj brod na raspolaganje. - ovjek koji je sebe zvao Roger ode
ponovno do bara. - Sve je ilo kao po loju, trgovce Jonas! ak-cak!
Veeras sam to ve jednom uo, pomisli Thomas Lieven, te
uljudno ree:
- Prava engleska organizacija.
Roger se baci na alkoholne zalihe amerike milijunaice poput
izgladnjela vuka na krdo ovaca. Pritom je veselo priao:
Pratili smo svaki va korak, trgovce Jonas. Neprestano smo
vas nadzirali! Bio sam u zasjedi ovdje u geografskom kvadratu 135
Z. Radijem su me obavijestili da su vas Nijemci na aerodromu na
pali i oteli. A zatim sam primio poruku da se ribarski brodi prip
remio za polazak. Ha-ha ha!
A to e biti dalje?
ak-cak! I dalje e sve ii kao po loju. Naravno, podnijet emo
prijavu protiv portugalskog kormilara zbog grubog nemara. Nema
sumnje daje kriv za ovu nesreu. Ve smo poslali radijem odgova
rajuu prijavu. Doskora e se pojaviti patrolni amac koji e preu
zeti kormilara i oba vaa njemaka prijatelja.
to e biti s njima?
Nita. Ve su izjavili da su se eljeli samo malo provozati.
A to e biti sa mnom?
Imam zapovijed da vas, makar i uz cijenu vlastitog ivota, si
gurno dopremim u vilu efa britanske obavjetajne slube u Por
tugalu. Ili biste radije poli sa svojim njemakim prijateljima?
Nikako, mister Roger, nikako - ree Thomas Lieven uz usiljen
smijeak, razmiljajui: Zar je to jo uvijek morska voda na mo
jem elu - ili ve opet ledeni znoj od straha?
-

MOE I BEZ KAVIJARA

18
Nijemci su iz Lisabona oteli Thomasa Lievena prastarom limu zinom. Englezi su ga dovezli u Lisabon novim rolls-royceom. Noblesse oblige.
Sjedio je na stranjem sjedalu automobila u plavom svilenom
jutarnjem ogrtau izvezenom zlatnim zmajevima, a na nogama je
imao isto takve papue. Neka druga odjea nije se na brodu Baby
Ruth mogla pronai. Mokro odijelo i rublje Thomasa Lievena le alo je sprijeda kod vozaa.
Pokraj Thomasa sjedio je Roger s mitraljezom na koljenima.
Procijedio je kroz zube:
Ne bojte se, trgovce Jonas, nita vam se nee dogoditi. Auto
mobilske stijenke su oklopljene, a prozori su od neprobojnog sta
kla. U automobil se ne moe pucati.
Molim, a kako biste, da sluajno zatreba, pucali iz automobi
la? - upita Thomas, ali mu britanski obavjetajac na ovo pitanje
ne odgovori.
Projure mimo uspavanog luksuznog kupalita Estorila prema
istoku, u susret velianstvenom izlasku sunca. Nebo i more blis tali su poput sedefa. U luci je bilo mnogo brodova. Danas je 9.
rujna, pomisli Thomas Lieven. Sutra General Cormona polazi u
Junu Ameriku. Dragi Boe, hou li stii?
Udobna vila efa britanske obavjetajne slube bila je smjete na
u vrtu punom palmi. Bila je ureena u maurskom stilu i pripa dala
nekom zelenau po imenu Alvarez, koji je imao jo dvije sline vile;
jednu je iznajmio efu obavjetajne slube njemakog, a dru gu
efu obavjetajne slube amerikog veleposlanstva...
asa do Sul pisalo je zlatnim slovima iznad ulaza u vilu Brita naca. Butler, u prugastim hlaama i zelenom barunastom prslu ku, otvori teka vrata od kovanog eljeza. Dignuvi bijele upave
obrve, nakloni se nijemo pred Thomasom. Zatim zakljua vrata, pa
se uputi ispred obaju posjetitelja kroz golemi trijem, mimo kami na, vanjskih stuba i galerije predaka gospodina Alvareza prema
knjinici.
Ondje ih je ekao, pred stijenom punom arenih knjiga, posta riji gentleman. Izgledao je tako divno engleski kao gospoda to ih
susreemo na stranicama britanskih modnih krojakih asopisa.
Njegova savrena elegancija, besprijekorno skrojeno tamnosivo
flanelsko odijelo, njegovani brk kolonijalnog asnika i vojniki ukoeno dranje pobudili su iskreno divljenje Thomasa Lievena.
- Zadatak je izvren, sir - obrati mu se Roger.

J. M.
Simmel
-

Dobro si to izveo, Jack - ree gospodin u tamnosivom, ruku

jui se s Thomasom.
Dobro jutro, trgovce Jonas. Dobro doli na tlo Velike Britani
je. Nestrpljivo sam vas oekivao. Da popijemo jedan viski za strah?
Nikada ne pijem prije doruka, sir.
Razumijem. ovjek od principa. To mi se svia. Jako mi se
svia. - Gospodin u tamnosivom obrati se Rogeru. - Idite gore
Charlevju. Neka uspostavi radiovezu s M 15. Klju ifre: Cicero.
Poruka: Sunce izlazi na zapadu.
Hou, sir. - Roger se izgubi. Gospodin u tamnosivom ree
Thomasu:
Zovite me Shakespeare, trgovce Jonas.
Rado, mister Shakespeare - A zato i ne bih? U Francuskoj
sam jednog tvog kolegu morao zvati Jupiter, pomisli Thomas.
Ako vas to zabavlja...
Vi ste Francuz, zar ne trgovce Jonas?
Eh -jesam.
Odmah sam to pomislio! Imam oko za to. Nepogreiv sam
poznavatelj ljudi! Viva la France!
Hvala, mister Shakespeare.
Monsieur Jonas, kako se stvarno zovete?
Ako ti kaem, neu nikada dospjeti na svoj brod, pomisli
Thomas, pa stoga odvrati:
ao mi je, ali moj je poloaj previe ozbiljan. Moram zatajiti
svoj pravi identitet.
Monsieur, jamim vam svojom au da emo vas u svako do
ba i sigurno prebaciti u London, ako ste spremni raditi za nas.
Izbavili smo vas iz nacistikih panda, nemojte to zaboraviti!
I to mije ivot, pomisli Thomas.
Iscrpljen sam, mister Shakespeare. Jednostavno... jednosta
vno vie ne mogu. Prije nego to ita odluim moram se naspavati.
Potpuno jasno, monsieur. Gostinjska je soba pripremljena za
vas. Smatrajte se mojim gostom.
Pola sata kasnije leao je Thomas Lieven u udobnom krevetu
jedne tihe, ugodne sobe. Sunce je ve bilo izalo, u perivoju je pje valo mnogo ptica. Kroz reetku na prozoru prodirali su zlatni traci
svjetlosti. Vrata su bila zakljuana izvana. Engleska gostoljubi vost, pomisli Thomas Lieven, poznata diljem svijeta. Zaista je
nita ne moe nadmaiti...

MOE I BEZ KAVIJARA

19
- Pozor, tono vrijeme: udarac gonga oznait e osam sati! Dob
ro jutro, moje dame i gospodo. Radio Lisabon donosi druge jutar
nje novosti. London: I prole su noi jaki odredi bombardera nje
makog ratnog zrakoplovstva nastavili koncentrirane napade na
britanski glavni grad...
Glasno diui i krei ruke, jurila je punana, crnokosa konzulica Estrella Rodrigues amo-tamo po svojoj spavaoj sobi. Izgledala
je iscrpljeno. Izazovno ispupena gornja usnica joj je podrhtavala.
Estrella je bila na rubu ivanog sloma. Prole noi nije spavala
ni trenutka, strani su sati bili za njom. Jean, njezin ljubljeni Jean, nije doao kui. Znala je da je otpratio na aerodrom svog ta janstvenog prijatelja, onog francuskog majora. Telefonirala je na
aerodrom, ali tamo nije nitko nita znao o nekom monsieuru Jeanu Leblancu.
U mislima je Estrella vidjela svog ljubavnika otetog, uhvaenog,
muenog, u rukama Nijemaca, mrtvog. Estrelline su se grudi uz bueno dizale i sputale u vrtlogu osjeaja. Mislila je da e umrjeti, da e svisnuti...
Odjednom shvati da radio jo uvijek radi. Zastane i do svijesti
joj dopru spikerove rijei:
- . . . amerika jahta Baby Ruth razbila je danas u ranim ju
tarnjim satima, izvan zone od tri milje, portugalski ribarski brodi
koji se zatim prevrnuo. Posada jahte prihvatila je vie brodolomaca. Istodobno su postrojbe nae obalne strae otkrile u blizini nes
ree podmornicu, koja je smjesta zaronila i pobjegla.
>
Kapetan Edward Marks, zapovjednik Baby Ruth, podnio je
prijavu protiv kormilara ribarskog brodia zbog grubog ugroava nja sigurnosti. Tri putnika ribarskog brodia, dva Nijemca i jedan
Francuz...
Estrella vrisne!
- . . . odbila su dati izjave. Sumnja se da se u ovom sluaju radi
o sprijeenom pokuaju otmice, u koji su upletene najmanje dvije
strane obavjetajne slube. Istraga jo traje. Babu Ruth do dalj
njega ne smije isploviti. Ona je vlasnitvo amerike milijunaice
Ruth Woodhouse, koja ve neko vrijeme stanuje u hotelu Aviz.
uli ste novosti. Vremenska prognoza za danas i sutra...
Konzulica se probudi iz ukoenosti. Ugasi radio. U najveoj se
brzini obue. Jean... Slutnja je nije prevarila, neto se dogodilo,
neko zlo, neto uasno... Kako li se samo zove ona milijunaica?
Woodhouse. Ruth Woodhouse. Hotel Aviz.1

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

20

- Butler ga upravo budi. Svakog e trenutka. - Uto netko zaku

ca. - Ah, evo ga ve. Naprijed!
Vrata se otvore. Pojavi se oholi sluga, a pokraj njega proe u
knjinicu Thomas Lieven u papuama na bosim nogama, ogrnut
istonjakim jutarnjim ogrtaem iz inventara Baby Ruth.
- Jean!
Estrellin se krik prolomi zrakom. Ona pojuri, zapne za sag, baci
se svom ljubljenom na prsa, privine se grevito uz sleenog Thomasa te ga stane zadihano grliti i ljubiti tepajui:
- Oh Jean, Jean - ti moj jedini, moj slatki... da si iv, da si ov
dje, ini me najsretnijom enom na svijetu.
Shakespeare se nakloni sa smijekom punim razumijevanja.
- Ostavljam vas nasamo sa senhorom - izjavi obzirno. - Do vi
enja kasnije, monsieur Leblanc.
Thomas Lieven sklopi oi. Dok su ga, poput zrna tue, pogaali
Estrellini poljupci, zdvojno pomisli: Gotovo! To je kraj! Sada sam
izgubljen. Zbogom, slobodo! Zbogom, Generale Carmona! Zbogom,
divna Juna Ameriko...

Podigavi bijele upave obrve, butler ude u knjinicu luksuzne

asa do Sul. Glas mu je zvonko odjekivao dok je efu britanske
obavjetajne slube u Portugalu najavljivao:
- Senhora Rodrigues je stigla, sir.
Mukarac koji je sebe zvao Shakespeare gipko ustane. ustro
poe u susret lijepoj konzulici, koja je sada bila odjevena u tijesno
pripijenu bijelu lanenu haljinu, rukom oslikanu cvijeem i pticama
arkih boja. Bila je neto prejako naminkana i izgledala je poput
progonjene punane plemenite divljai.
Shakespeare joj poljubi ruku. Butler se povue.
ef britanske obavjetajne slube ponudi Estrelli da sjedne.
Ona se bez daha, sva ustreptala, svali na skupocjen stolac. Od
uzbuenja je ostala bez rijei - to je u nje bila prava rijetkost.
ovjek koji se rado sluio imenom najveeg engleskog pjesnika
suosjeajno ree:
- Prije pola sata telefonski sam razgovarao s gospoom
Woodhouse. Znam da ste je posjetili, senhora...
Jo uvijek bez rijei, Estrella kimne.
- . .. gospoa Woodhouse je - hm - naa vrlo dobra prijateljica.
Ree mi da ste vrlo zabrinuti za jednog - hm - vrlo dobrog prijate
lja?
Estrella nije ni slutila to e izazvati svojim rijeima:
Zabrinuta sam za Jeana, moj Boe, za mog jadnog, nesretnog
Jeana...
Jean?
Jean Leblanc - Francuz. Juer je nestao... Ve sam napola
luda od straha. Moete li mi pomoi... Znate li neto o njemu? Re
cite mi istinu, preklinjem vas!
Shakespeare je vano njihao glavom.
- Neto mi tajite! - izviralo je iz konzulice. - Osjeam to. Znam
to. Smilujte se, senhor, govorite! Je li moj jadni Jean pao u ruke
onih bijednih pseta? Je li mrtav?
Shakespeare podigne ruku, koja je bila uska i plemenita i bijela
kao mlijeko:
Ma nije, potovana senhora, nije. Mislim da imam dobre vi
jesti za vas...
Doista? O sveta bogorodica od Bilbaa, zaista?
Kako se po svemu ini, hm, hm. Prije nekoliko sati kod nas se
pojavio neki gospodin koji bi lako mogao biti onaj kojeg traite...
O Boe, o Boe, o Boe!

21
Radiotelegrafist Charlev sjedio je u potkrovlju asa do Sul Ispred prozora njihale su se palme na jutarnjem vjetru. Radist
Charlev upravo je ureivao nokte kada je Shakespeare uletio u
prostoriju.
- Poni. Najhitnije za M 15. Pravo ime trgovca Jonasa jeTst Jean
Leblanc stop molim daljnje upute.
Charlev je ifrirao poruku, ukljuio odailja i poeo odailjati.
Shakespeare se smjesti pred veliki zvunik i pritisne jednu od se dam dirki iznad kojih je pisalo:
MIKROFONSKA KNJINICA
Najprije je umjelo i pucketalo, a zatim Shakespeare zauje
sljedei razgovor izmeu Thomasa i lijepe Estrelle:
... ma kako sam te ja izvrgla pogibelji, dragi? Kako?
Nipoto nisi smjela doi ovamo!
Ali bila sam napola luda od straha i brige - mislila sam, um
rijet u...
Nikako nisi smjela spomenuti moje ime!
Stisnutih usnica Shakespeare se nasmijei.
Zato ne? Zbog ega ne ?
Jer nitko ne smije znati moje ime!
Ali ti si Francuz! Prijatelj Engleza - saveznik...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Ipak. Sada uti... - Zauju se koraci.

- ... Sasvim sigurno je ovdje negdje... Ah, evo tu je ispod stola.

odjeven krajnje elegantno, sada je to bilo potpuno svejedno. Znao

je da mu se sada radi o ivotu. Trgne slualicu na uho:
- Halo?
Zatim se olakano nasmijei, jer je prepoznao glas koji mu se
javio. Bio je to prijateljski glas, glas jedinog prijatelja kojeg je sada
jo imao.
Leblanc, ovdje Lindner...
Lindner, hvala Bogu, upravo sam vas htio nazvati. Gdje ste?
- U hotelu. Sluajte, Leblanc, ve vas satima pokuavam pro
nai.
- Da, da, dobro. Imao sam neugodan doivljaj - vie neugodnih
doivljaja... Lindner, morate mi pomoi... Moram se skrivati sve
dok na brod ne isplovi...
Leblanc!
... ne smiju me vie vidjeti, ja...
Leblanc, dopustite mi konano da doem do rijei!
Izvolite.
Na brod nee isploviti.
Thomas se svali na konzuliin krevet. Ona je upravo stala iza
njega i prestraeno pritisnula svoju malu aku na uzbudljiva usta.
Thomas protenje:
- to ste rekli?
- Na brod nee isploviti!
Thomasu Lievenu se elo orosi znojem.
- to se dogodilo?
Glas bekog bankara zvuao je histerino:
- Ve me danima mui zla slutnja. Naa se brodska kompanija
tako udno ponaala - to sam vam preutio da vas ne bih uznemiravao. Danas ujutro sam doznao...
to ste doznali?
- Na su brod zarobili Nijemci!
Thomas sklopi oi.
- to je - to je... ? - drui povie siromana konzulica.
Thomas protenje u slualicu:
- A - a kakav drugi brod?
Nemogue! Ve je mjesecima unaprijed sve zauzeto! Ne smi
jemo se zavaravati, Leblanc, zaglibili smo u Lisabonu - halo Leblanc, jeste li me razumjeli?
Svaku rije - ree Thomas Lieven. - Javit u se, Lindner. Zbo
gom i sretno, ako je to pod ovim okolnostima jo uope mogue.
Spusti slualicu, pa nasloni glavu na ruke. Iznenada ga ponov no zapuhne miris kloroforma i odjednom mu se opet smui. Osjeti
vrtoglavicu i krajnju iscrpljenost.

Iz zvunika dopre otro zvidanje, straan lom i zatim se veza

prekine.
Shakespeare ree zadivljeno:
- Lukavo pseto. Otkrio je mikrofon i iupao ga! Nekoliko tre
nutaka kasnije spazi kako radiotelegrafist leteim prstima prima
poruku. - Zar ve odgovor od M 15?
Charlev kimne i pone deifrirati odgovor iz Londona. Njegovo
zdravo, mlado lice promijeni boju. Sasvim blijed ree:
- Svemogui Boe!
- to je? - Shakespeare mu istrgne listi iz ruke i proita:
od m 15 shakespearu lisabon - navodni jean leblanc zove se
uistinu thomas lieven i njemaki je obavjetajac - upravo nas je
prevario s krivotvorenim popisima francuske obavjetajne slube
-poto-poto zadrite tog ovjeka - specijalni agent leti k vama
kurirskim zrakoplovom - sluajte njegove upute - kraj - kraj
Sa sonom kletvom Shakespeare baci ceduljicu na tlo i izjuri iz
potkrovlja. Pojuri niza stube u knjinicu, grabei po dvije stube
odjednom.
U trijemu ga doeka straan prizor. Teka ulazna vrata, a i
vrata knjinice, bila su otvorena. Izmeu njih, na prekrasnom istonjakom sagu, leala je licem nadolje nepomina prilika - otmjeni butler.
Shakespeare potri u knjinicu. Bila je prazna. U zraku se jo
samo osjeao miris parfema. Shakespeare istri u perivoj. Cestom
je upravo kripei pojurio crveni taksi. Shakespeare pohita natrag
u trijem. Otmjeni se butler upravo osvijestio. Sjedio je na sagu,
stenjao i trljao vrat.
- Kako se to moglo dogoditi'?
- Taj je ovjek umjetnik u diju-dicuu, sir. Vidio sam ga kada
je s damom iziao iz knjinice. Preprijeio sam mu put, kako bih
ga zadrao. Dalje se sve odvijalo strahovito brzo. Poletio sam na tlo
i izgubio svijest, sir...

22
Telefon je prodorno zvonio - zvonio - zvonio.
Jo uvijek u papuama i jutarnjem ogrtau, Thomas Lieven ude
u Estrellinu spavau sobu. Voza crvenog taksija i mnogi prolaznici udili su se Thomasovoj udnoj odjei, a snebivala se i Estrellina sobarica. Meutim, Thomasu, koji je cijelog ivota uvijek bio

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni

ampinjoni na prencu
Uzmite vrste, male ampinjone,
operite ih, odstranite sve neistoe i izreite na listie. Zatim ih
pirjajte na maslacu dok ne omekaju, malo ih posolite i popaprite
te stavite na tanke krike bijelog
kruha, koje ste prethodno preprili na maslacu da budu ute.
ampinjone pokropite limunovim
sokom i pospite sitno nasjeckanim perinom, te posluite na ugrijanim tanjurima.
Vrlo je ukusno ako s gljivama pirjate malo sitno sjeckanog luka
(alote) s malo slatkog ili kiselog
vrhnja. Zatim gotove krike pospite ribanim sirom te ih u penici
kratko zapecite. Primjedba: Thomas Lieven odluio se za prvi nain pripreme jer eli prije malo
teega glavnog jela posluiti samo lagano predjelo za otvaranje
teka.

ampinjoni
na prencu
Maarski lecso
Svjee kruke
sa sirom
9. rujna 1940.
Maarski lecso

Thomas Lieven kuha maarski specijalitet;

uz kuhanje dolazi na spasonosnu misao
Nareite: etvrt kilograma luka na
kolute, sto grama mesnate slanine i sto grama ljute kobasice enjovke na kockice, a pola kilograma ovetine na neto vee komade. Uklonite sjemenke iz kilograma zelenih paprika i izreite ih
na dugake i iroke rezance, zatim ogulite etvrt kilograma rajica. Pirjajte zajedno luk, slaninu i
kobasicu, dodajte meso, pa ga
poprite sa svih strana. Zatim dodajte narezanu papriku i neto
kasnije rajicu. Jelo pirjajte poklopljeno i polagano na laganoj
vatri dok sve potpuno ne omeka.
Pola sata prije posluivanja dodajte pola alice rie, koja slui
samo zato da bi lagano vezala
sok. Uzmete li vie rie, dobit ete
ljepljivu kau. Posolite i zainite
crvenom paprikom. Uz lecso
posluite narezani bijeli kruh.

Svjee kruke sa sirom

Uzmite zrele, vrste, ali sone
kruke i uz to posluite ne preotar, punomastan sir. Najbolje da
uzmete gervais ili belpaese. Kod
stola e svatko sebi oguliti kru-

ku, narezati je na zalogaje i svaki

zalogaj pojesti s komadiem sira.
Ova je kombinacija osobito ugodna kao lagan zavretak nakon
kakva teka i otro zainjena jela.

I to sada?
Sjedio je u stupici. Nije vie mogao raunati s tim da e pobjei
i Nijemcima, i Francuzima - svima koje je prevario.
- Jean! Jean! - dopre mu do uha glas lijepe konzulice. Otvori
oi. Pala je kraj njega na koljena, drui i jecajui. - Reci, kai mi
barem jednu rije! Priaj svojoj sirotoj Estrelli to se dogodilo!
utke je pogleda, zatim mu se lice razvedri te napokon progovori
blagim glasom:
Otpusti djevojku, draga.
Djevojku...
elim biti sam s tobom.
Ali objed...
Sam u kuhati - ree Thomas Lieven i ustane poput boksaa
koji, dodue izubijan, ali jo daleko od knock-outa, ulazi u slijede
u rundu. - Moram o svemu razmisliti, a dok kuham, padaju mi
na um najbolje misli.
Kuhao je maarski lecso. Zamiljeno je rezao na kolv^te pola
kilograma luka, njeno i tiho oistio od sjemenki kilogram zelenih
paprika.
Konzulica ga je promatrala kako radi. Bila je silno nervozna i
neprestano je po ruci vrtjela narukvicu, vrlo skupocjen nakit od
tekog zlata, ukraen istim briljantima. Odmahujui glavom, Estrella povie:
- Ta tvoja spokojnost - ta tvoja hladnokrvnost! Kako samo mo
e sada kuhati...
On se suzdrano nasmijei. Pogled mu padne na iroku narukvicu. Dragulji su blistali i svjetlucali bijelo, plavo, zeleno, uto i
crveno. Stane rezati paprike na dugake rezance.
Zato nita ne govori, Jean?
Jer razmiljam, srce moje.
Jean, zar mi se nee povjeriti? Ne eli mi rei istinu? Zato
misli da si odasvud ugroen? Zato se boji i Engleza?
On pone guliti rajice.

J. M. Simmel
- Srce moje, istina je tako strana da je ne mogu povjeriti ak
ni tebi.
- Oh! - Sada je vrlo brzo okretala narukvicu koja je svjetlucala i
blistala poput vatre. - Ali ja ti elim pomoi, elim te zatititi imaj u mene povjerenja, Jean. Sve u uiniti za tebe.
- Sve, zaista ba sve?
- Ba sve, ivote moj!
On ispusti rajicu koju je drao u ruci. Lice mu poprimi izraz
srdane njenosti i mirna pouzdanja.
- E pa dobro - ree Thomas Lieven ljubazno - poslije objeda
emo se jo malo odmarati, a zatim e me prijaviti.
Zar je ikakvo udo to su ove rijei imale porazno djelovanje?
Ljepotica Estrella je zanijemjela. Razrogaenih oiju i iroko otvo renih usta zurila je u Thomasa.
- to si rekao? - upita hropui kad je ponovno dola do daha.
- to da napravim? Tebe da prijavim? Gdje? Kome?
- Policiji, zlato.
- A zbog ega, za ime Boje?
- Jer sam te okrao, draga - odvrati Thomas Lieven. - Kamo li se
samo zametnula ona kobasica sa enjakom?

MOE I BEZ KAVIJARA

DRUGA KNJIGA

1.
poglavlje 1
Dne 9. rujna 1940.
Iz radnog izvjetaja 17. lisabonskog policijskog okruga ft Avenidi E. Duarte Pacheco:
15 sati 22 minute: Poziv iz kue broj 45 u Rua Marques da
Fronteira. enski glas hitno moli pomo protiv provalnika. Doas
nici Alcantara i Branco odmah su upueni onamo policijskim ko
lima;
16 sati 07 minuta: Doasnici Alcantara i Branco vraaju se u
postaju. Sa sobom dovode:
a) Estrellu Rodrigues, rimokatolkinju, udovicu, roenu
27.3.1905. godine, portugalsku dravljanku, konzulicu Kostarike,
sa stanom u Rua Marques da Frontiera.
b) Jeana Leblanca, protestanta, neoenjenog, roenog 2.1.1910.
godine, francuskog dravljanina, bankara, trenutano bez stalnog
mjesta boravka (izbjeglica, portugalska tranzitna viza).
Estrella Rodrigues izjavljuje: Zahtijevam da zatvorite Jeana
Leblanca jer me okrao. Poznajem Jeana Leblanca dva tjedna.
esto me posjeivao u mojoj vili. Ve pet dana manjka mi teka

J. M. Simmel
zlatna narukvica (osamnaest karata, fino izraena, 150 grama, s
malim i velikim briljantima), proizvod draguljara Miguela da Foza
u Rua Alexandre Herculanea. Kupovna vrijednost: oko 180.000
eskudosa. Predbacila sam Jeanu Leblancu u lice kradu koju je on
odmah i priznao. Danas u 12 sati postavila sam mu kao posljednji
rok da mi vrati moje vlasnitvo, to on nije uinio.
Strani dravljanin, Jean Leblanc, presluan je u vezi s optubom: Nisam narukvicu ukrao, nego sam je uzeo da bih je po nalogu senhore Rodrigues prodao. Ve sam je odavno vratio jer nisam naao kupca.
PITANJE: Senhora Rodrigues tvrdi da vie ne posjeduje narukvicu. Moete lije donijeti ili moda znate gdje se nalazi?
ODGOVOR: Ne znam, jer ju je senhora Rodrigues sakrila kako
bi meni nakodila. Ona eli da me zatvorite.
PITANJE: Zato?
ODGOVOR: Ljubomora.
NAPOMENA: Strani dravljanin Leblanc pri presluavanju ostavlja dojam nepristupanog, besramnog i oholog ovjeka. Povremeno daje prijetee izjave. Vrijea ensku ast tuiteljice i psuje
istranog komesara nepristojnim rijeima. Na kraju izigrava luaka, smije se, govori besmislice i pjeva podrugljive francuske pjesme.
Doasnici Alcantara i Branco izjavljuju: Strani dravljanin je
prilikom uhienja pruio otpor. Morali smo mu staviti lisiine. Dok
smo ga odvodili, primijetili smo na cesti ispred vile mnogo sumnjivih tipova koji su paljivo promatrali sve to smo radili.
NAPOMENA: Posve je mogue da strani dravljanin Leblanc
odrava veze s lisabonskim podzemljem. Zadrat emo ga preko
noi u zatvoru naeg okruga. Sutra rano ujutro prevest emo ga
zatvorskim kolima u sjedite policije i staviti na raspolaganje odjelu za krade.

MOE I BEZ KAVIJARA

Bilo je ve blizu est sati naveer kad se lijepa, premda ne i

previe inteligentna, konzulica i neprijateljica Nijemaca, Estrella
Rodrigues iscrpljena se i uzbuena vraala u Rua Marqu.es da Frontiera. Vozila se taksijem.
estoko diui, grozniavo sjajnih oiju i zaarenih obraza sjedila je na stranjem sjedalu auta. Sve je proteklo tono onako kako je Jean elio i predvidio. Ah, Boe moj, u kakve li me ve sve
poloaje nije doveo taj divlji, divni, zagonetni ovjek...
Zatvorili su ga. U zatvoru je siguran od svojih progonitelja. Ali
zato ga progone? To mi nije rekao. Poljubio me i zamolio da mu
vjerujem.
A to mi drugo i preostaje? Tako ga silno ljubim! On je hrabri
Francuz. Bog neka zna po kakvom li je tajnom zadatku ovdje. Hou, vjerovat u mu i uiniti sve to je traio: ostavit u zlatnu narukvicu u skrovitu u podrumu; odlazit u svakog dana u luku i
pokuati mu rezervirati mjesto na kakvom brodu i neu ni s kim
razgovarati o njemu. Kada mu uspijem osigurati prijevoz u Junu
Ameriku, odjurit u istranom sucu, pokazati mu narukvicu, izjaviti da sam je samo zametnula i povui prijavu... Ah, kako e mi
sada biti strani dani i noi bez njega, bez Jeana, bez mog slatkog
ljubavnika...
Taksi stane, konzulica izie i plati oferu. Dok je prilazila ulazu
svog imanja, pojavi se iza jedne palme neki blijed, ojaen ovjek,
odjeven u istroeno odijelo sa sitnim uzorkom. ovjek skine pred
Estrellom svoj stari eir i obrati joj se loim portugalskim:
Senhora Rodrigues, moram vas zamoliti za hitan razgovor.
Ne, ne - povikne punana konzulica ustuknuvi.
Da, da - usprotivi se on, sljedei je i snizivi glas - radi se o
Jeanu Leblancu.
Tko ste vi?
Zovem se Walter Lewis - odvrati on. - Dolazim iz Londona. Bila je istina da je doao iz Londona. Stigao je upravo prije jedan
sat. Meutim nije bila istina da se zvao Walter Lewis. On se zapra
vo zvao Peter Lovejov. Bio je to onaj isti Lovejov kojeg je ef M 15
poslao u Lisabon da tom kukavnom tipu Thomasu Lievenu kona
no stane na kraj...
to elite od mene, mister Lewis?
Znate li gdje je monsieur Leblanc?
to se to vas tie?

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

ovjek koji se tog trenutka zvao Lewis trudio se da oara Estrellu pogledima iz oiju bez sjaja, koje su loa plaa i loa prehrana
melankolino zamutile.
Prevario je mene, prevario je moju zemlju. On je hulja...
utite!
. . . tip bez osjeaja asti, bez morala, bez karaktera.
Gubite se, ili u zvati u pomo!
- Kako moete pomagati jednome Nijemcu? Zar elite da Hitler
dobije rat?
- Hit... - Bijesnoj, iako ne ba sretnoj, igraici ruleta zastane
rije u grlu. - to ste rekli?
Kako moete pomagati Nijemcu?
- Nijemac? Ne! Ne! - Konzulica se uhvati objema snjenobijelim
rukama za glavu. - Laete!
Ne laem! Taj bijedni faist zove se Thomas Lieven!
Dok ju je hvatala snana vrtoglavica, Estrella je razmiljala:
Jean, pa da je Nijemac? To je nemogue. Nezamislivo. Nakon sve ga to sam doivjela s njim. Kakav arm. Kakva njenost... Kak vo. .. Ne, on mora biti Francuz!
Estrella protenje:
Nemogue!
- Prevario vas je, senhora, kao to je prevario i mene, kao to
nas je sve prevario. Va Jean Leblanc je njemaki obavjetajac!
Strano!
Tu zmiju valja unititi, senhora!
Konzulica zabaci lijepu glavu, krasno joj se tijelo napne...
- Slijedite me u kuu, mister Lewis. Pokaite mi svoje dokaze!
elim vidjeti injenice, gole, krute injenice! Ako mi ih pruite, on
da...
Onda, senhora, onda?
- Onda u se osvetiti. Ni jedan se Nijemac nee smijati Estrelli
Rodrigues! Nijedan, nikada!

ajno se smjekali i ponavljali poslovicu koja je kao naelo mogla

obiljeiti itav junjaki kazneni postupak: - Eh-eh, ate a manha!
-to bi u prijevodu otprilike znailo: - Sutra e biti sutra, a sutra
-ah, Boe moj, to li se jo sve moe dogoditi do sutra, dopustimo,
dakle, da nas to iznenadi!
Nakon uhienja, Thomas najprije dospije u istrani zatvor kri minalistike policije na Torelu, jednom od sedam breuljaka na
kojima lei Lisabon. Pokazalo se, meutim, da je Torel grdno pretrpan.
Stoga nakon nekoliko dana prebace Thomasa Lievena u Alju.be,
srednjovjekovnu peterokatnu palau u najstarijem dijelu grada.
Iznad portala nalazio se grb nadbiskupa Doma Miguela de astra,
koji je, kao to to znaju svi obrazovani ljudi, boravio u ovoj dolini
suza od 1568. do 1625. godine i preuredio ovu gadnu, staru zgradurinu u zatvor za duhovnike koji su uinili kakvo kanjivo djelo.
Poto su ga dopremili onamo, Thomas zakljui da je meu
portugalskim sveenstvom 16. stoljea vjerojatno bilo vrlo mnogo
prijestupnika, jer je Aljube bio golem zatvor.
Sada je policija ovdje drala svoje zatvorenike, a meu njima i
mnoge nepoeljne strance. No, bilo je tu i gotovo isto toliko gos pode koja su se ogrijeila o potpuno nepolitike paragrafe portu galskog krivinog zakonika. I oni u istranom zatvoru, a i oni ve
osueni, sjedili su u skupnim elijama, u zasebnim elijama i u
tzv. elijama za imune zatvorenike.
Ove posljednje nalazile su se u najgornjim katovima i bile su
najudobnije ureene. Svi su prozori gledali na dvorite. U nepos rednom susjedstvu neki je gospodin Teodoro dos Repos imao ra dionicu kovega i torbica, to je bilo povezano sa stanovitim neu godnim smradom, od kojeg su, osobito za vruih dana, jako patili
zatvorenici u niim katovima.
Gore, meu imunima, moglo se ve bolje ivjeti! Za sobe su
plaali tjednu stanarinu kao u kakvom pristojnom hotelu. Visina
stanarine ovisila je o visini kaucije koju je istrani sudac bio odre dio - a ta je bila paprena. Meutim, kao u svakom dobrom hotelu,
za imune su se zatvorenike i zduno brinuli. Osoblje se trudilo da
im iz oiju proita svaku elju. Dobivali su, naravno, novine i ciga rete, a mogli su, dakako, i naruivati jela iz oblinjih restorana
koje bi im tamniari preporuili.
Pretpostavljajui da e naii na ovako ugodne obiaje, Thomas
je u zatvorskoj upravi deponirao veu svotu novca te je ovako ure dio pitanje dnevnih obroka: svakog bi jutra pozvao k sebi debelog
kuhara, Franceska, i s njim se dogovorio o jelovniku za itav dan.
Zatim bi Francesco poslao svog pomonika u kupovinu. Kuhar je

- Manha - tako je glasila rije koju e Thomas Lieven u tjedni ma svog zatoenitva najee sluati. - Manha - to znai: sut ra.
.. - Sutra - obeavali su uvari - sutra - obeavao je sudac is traitelj - sutra - tjeili su se zatvorenici koji su ve mjesecima
ekali da se neto, bilo to, s njima dogodi.
Nije se dogaalo nita. Ali moda e se dogoditi sutra! uvari,
suci istraitelji i zatvorenici fatalistiki bi slijegali ramenima, zna-

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

bio oduevljen senhorom Jeanom: taj gaje gospodin iz elije 519

uio uvijek nove recepte i kulinarske trikove.
Thomas Lieven osjeao se izvrsno. Svoj je boravak u zatvoru
smatrao malim, poteno zasluenim odmorom prije putovanja u
Junu Ameriku.
Ni najmanje ga nije zabrinjavalo to mu se Estrella uope nije
javljala. Slatka Estrella sigurno marljivo trai za njega mjesto na
nekom brodu...
Tjedan dana nakon to su ga zatvorili Thomas Lieven dobije u
eliju zatvorskog druga. Ujutro 21. rujna 1940. godine ljubazni
uvar Juliao, kojeg je Thomas debelo podmazivao, dovede novajliju
u eliju.
Thomas skoi sa svog leaja. Jo nikada u ivotu nije vidio ru nijeg ovjeka. Pridolica je izgledao kao nekadanji zvonar crkve
Notre-Dame. Bio je malen. Imao je grbu. epao je. Bio je potpuno
elav. Lice mu je bilo samrtniki blijedo, dok su mu obrazi bili
nabrekli kao u hrka; patio je i od nervoznog trzanja usana.
- Bom dio.' - ree grbavac cerei se.
- Bom dia - promrmlja Thomas prigueno.
- Zovem se Alcoba. Lazarus Alcoba. - Novajlija prui Thomasu
pandastu ruku pokrivenu crnim dlakama.
Thomas je stegne s uasom i gaenjem. Nije ni slutio da je s
Lazarusom Alcobom u njegov ivot uao pravi prijatelj - s vjernim
zlatnim srcem.
Dok je pripremao drugi leaj za to udobniji boravak, Lazarus
Alcoba je priao promuklim, hrapavim glasom:
- Zatvorili su me zbog krijumarenja, svinje jedne - ali, ovaj put
mi ne mogu dokazati ba nita. Jednom e me ve morati pustiti.
Nikamo mi se ne uri... Eh-eh, ate a manha. - Ponovno se naceri.
- I mene dre ovdje potpuno nedunog - pone Thomas, ali ga
Lazarus presijee ljubaznim pokretom ruke:
- Znam, znam, navodno si drpio briljantnu narukvicu. Puka
kleveta, zar ne? Te, te, te, - ba su ti ljudi zloesti!
- Odakle znate...
- Znam sve o tebi, mali! Moe mi slobodno rei ti. - Grbavac
se izdano eao. - Ti si Francuz i bankar. Ljepotica koja te u ovo
uvalila je konzulica Estrella Rodrigues. Voli kuhati.
- Odakle sve to znate?
- Mali, pa ja sam te izabrao za sebe.
- Izabrali?

Lazarus se sav ozari, a gnusno mu lice pritom postane jo dvo struko ire.
Jasno, izabrao sam najzanimljivijeg ovjeka u zatvoru. Napo
kon, i iza reetaka ovjek treba malo duevnog poticaja, ili moda
ne? - Nagnuvi se povjerljivo naprijed, potapa Thomasa Lievena
po koljenu: - Evo ti mali savjet za budunost, Jean: ako te ponov
no ukebaju, odmah se prijavi glavnom tamniaru. Ja to uinim
svaki put!
Zato?
Odmah se prijavim toj lijenoj tamniarskoj svinji za voditelja
knjige izvjetaja. Tako dobijem uvid u sve spise. Ve nakon nekoli
ko dana znam sve intimne potankosti o ostalim zatvorenicima.
Mogu, dakle, izabrati najzgodnijeg elijskog druga.
Thomasu se grbavac poeo sviati. Ponudi mu cigarete.
A zato si izabrao ba mene?
Ti si fin gospodin, na alost jo poetnik, ali zato lijepa pona
anja. Od tebe ovjek moe tota nauiti. Bankar si. Moe mi
dati pokoji burzovni savjet. Rado kuha. I tu me moe kojeemu
nauiti. Zna, ovjek u ivotu nikada nita ne ui uzalud...
Da - Thomas e zamiljeno - to je tono. - Zatim pomisli: to
li ve sve nisam nauio otkako me sudbina izbacila iz moje mirne
ivotne koloteine! A tko zna to me sve jo eka. Daleko, daleko,
u more magle utonuli su moja sigurnost i graanska egzistencija,
moj londonski klub i moj lijepi stan u Mavfairu...
Imam prijedlog - ree Lazarus. - Udruit emo se. Ti e me
ne nauiti sve to zna, a ja u tebi pokazati sve to ja znam. to
misli o tome?
>
Odlino - Thomas e oduevljeno. - to eli objedovati, Lazaruse?
Imao bih jednu elju, samo ne znam da li ti poznaje to jelo...
Onaj blesavi vol u kuhinji sigurno nije nikada uo za to.
Hajde, reci konano!
Zna, radio sam gotovo po svim europskim zemljama. Velik
sam prodrljivac, priznajem. Najmilija mije francuska kuhinja. Ali
nemam nita ni protiv njemake! Jednom sam u Munsteru ispra
znio depove nekoj gospodi, a prije toga sam jeo punjenu svinjsku
peenicu. Bila je to takva peenica da o njoj i danas jo koji put
sanjam! - Lazarus zakoluta oima i zamljacka.
Ako je samo to - ree Thomas Lieven blago.
Zna taj recept?
I ja sam neko radio u Njemakoj - odvrati Thomas i pokuca
na vrata elije. - Dakle punjenu peenicu, e pa lijepo. Hajde da si
danas priredimo njemaki dan. Kao prvo, predloio bih vapsku

'Bar dan

J. M. Simmel
juhu s jetrenim trencima, a poslije, hm - kestene s tuenim slat kim vrhnjem...
Prijazni uvar po imenu Juliao progura glavu.
- Poalji ovamo efa kuhinje - ree Thomas, gurnuvi mu novanicu od stotinu eskudosa u aku. - Htio bih s njim sastaviti da nanji jelovnik.

- Dakle, kako ti prija? Je li dobro kao neko u Munsteru? - pi

tao je Thomas Lieven etiri sata kasnije. Sjedio je nasuprot grba
vcu u svojoj eliji za pomno prostrtim stolom. Grbavac obrie usta
i oduevljeno uzdahne:
- Bolje, mali moj, mnogo bolje! Nakon ovakve peenice usudio
bih se drpiti lisnicu ak i samom potovanom gospodinu ministru
predsjedniku Salazaru!
- Kuhar je morao dodati jo malo ruma.
- Ti klipani uvijek sve sami polou - ree Lazarus. - Da bih ti se
odmah oduio za ovaj ruak, mali moj, dat u ti prvi savjet.
- Lijepo od tebe, Lazaruse. Jo malo pirea?
- Molim. Vidi, bogati smo, imamo love, pa nije nikakvo umijee
da pribavimo dobro jelo. Meutim, to e uiniti ako te stave on
kraj brave, a ti si bez prebijene pare? U zatvoru je najvanije da se
dobro hrani. A dobru hranu dobije jedino ako si eera.
- Ali kako da postanem eera?
- Upravo to ti elim otkriti - objasni Lazarus punih usta.
- Najprije se neprestano javlja na lijeniki pregled jer da ti je
toboe stalno zlo. U pogodnom trenutku zdipi lijeniku pricu za
injekcije. Zatim se sprijatelji s kuharom. Tebi to nikada nee biti
teko. Kuhara zamoli malo octa. Kae mu da eli zainiti jelo. A
onda zatrai jo malo eera, za kavu.
- Razumijem. - Thomas pokuca. uvar se pojavi. - Raspremite
stol - ree Thomas. - Molim desert.
Lazarus prieka dok Juliao s posuem nije nestao, zatim nas tavi:
- Ocat i vodu pomijea u odnosu jedan prema dva i zasiti
otopinu eerom. Zatim to utrca u natkoljenicu.
- U mii?
- Da, ali polagano, tako ti Boga, sasvim polagano, jer e inae
dobiti lijepu gnojnu upalu.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Razumijem.

- Injekciju e utrcati sat i pol prije nego to si naruen lije

niku. Za to vrijeme ne smije obavljati malu nudu, je li jasno?
- Jasno.
uvar Juliao donese desert, dobije svoj dio pirea i zadovoljno
nestane.
Uz kestene i tueno slatko vrhnje Lazarus nastavi:
- Lijeniku se potui da nou silno eda. On odmah posum
nja da moda ima eera u krvi. Zamoli te za uzorak mokrae,
koji ti spremno dade. Pretraga pokae da stvarno ima visok e
er. Zatim ti odrede odgovarajuu prehranu: peenje, maslac,
mlijeko i bijeli kruh - evo ti nagrade za tvoj mali trud...
Thomas Lieven je ovo saznao ve prvog dana svog poznanstva s
grbavim Lazarusom. Iduih dana i tjedana nauio je jo i vie.
Proao je kroz pravi pravcati teaj za zloine i zatvorski ivot. Mozak mu je biljeio matematiki tono svaki savjet, svaki recept koji
je dobio.
Na primjer: kako da na brzinu dobijem visoku temperaturu da
bi me prebacili u drugu oblast, odakle se moe lake pobjei.
Odgovor:
Uzmi obian prost sapun, nastrui ga na fine pahuljice. Jedan
sat prije pregleda progutaj tri ajne liice pahuljica. Nastupit e
jaka glavobolja, a temperatura e, unutar sljedeeg sata, porasti
na 41 stupanj. Meutim, ova e visoka temperatura potrajati samo
jedan sat. Da bi se postigla dulja grozniava razdoblja, valja ti
gutati sapunske kuglice.
Ili: kako da simulirani uticu?
Uzmi ajnu liicu ae i dvije liice eera, pomijeaj i dodaj
octa. Ostavi stajati preko noi pa sutradan ujutro popij mjeavinu
na prazan eludac. Za dva do tri dana pojavit e se simptomi uti ce.
Lazarus ree:
- Zna, Jean, ivimo u ratniko doba. Moda jednom poeli
odustati od junake smrti. Moram li nastaviti?
- Nipoto - ree Thomas Lieven.
Bili su to sretni tjedni. Lazarus je nauio savreno kuhati, a
Thomas savreno simulirati bolesti. Thomas je jo nauio i meu narodni lopovski jezik i na tucete trikova, kao na primjer: bijeli prsluk, posudba, kupnja automobila, trik s kiobranima, nabava briIjanata, naknada, tete, odijelo po mjeri, intelektualni bijeg, vuna
sluba i jo mnogo drugih.
Osjeao je - o Boe, kako je nisko ve bio pao - da e mu svi ovi
trikovi jednom i te kako dobro doi. Ta e mu se slutnja stopostotno obistiniti.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomas i Lazarus, u isti mah i uenici i uitelji, ivjeli su u slozi

i ljubavi sve do jutra onog stranog, onog uasnog dana, 5. studenog 1940. godine...

sam zabrinut za nju. Moda je bolesna. Raspitaj se i upitaj moe

li moda pomoi!
- U redu, senhor Jean! - Debeli kuhar nestane.
Dobar sat kasnije Francesco se vrati. Doimao se prilino potiteno. im je uao u eliju s buketom od dvadeset prekrasnih, po put krvi crvenih rua, Thomas je znao da se dogodilo neto strano.
- Senhora Rodrigues je otila - ree kuhar.
Thomas se svali na leaj.
- to znai otila? - upita Lazarus.
Znai to znai, budalo - odvrati kuhar. - Nema je. Otila je.
Otputovala je. Nestala. Nije vie ovdje.
Otkada? - upita Thomas.
Prije pet dana, senhor Jean. - Kuhar se samilosno zagleda u
Thomasa. - ini se da se dama nee vie vratiti, hm, barem ne
tako skoro.
Zato to misli?
Pokupila je sve stvari, nakit i gotovinu.
Pa gotovine nije uope ni imala.
Trezor je bio otvoren...
Trezor? - Thomas zatetura. - Kako si doao do trezora?
Sobarica me provela kroz kuu. Draesna mjeanka, doista
vam kaem, gospodo! Prvorazredna! Takve oi! - Kuhar izvede od
govarajui pokret ispred grudi.
To je Carmen - promrmlja Thomas.
Da, Carmen. Veeras idem s njom u kino. Odvela me if garde
robu - svi ormari prazni - u spavau sobu - trezor je prazan...
Thomas zajei:
Sasvim prazan?
Potpuno prazan. Na otvorenim, elinim vratima visile su sa
mo draesne crne svilene gaice - to je bilo sve. O Boe, zar vam
nije dobro, senhor Jean? Vode... Brzo popijte gutljaj vode.
- Lezi, mirno lezi na lea - savjetovao je Lazarus.
Thomas klone na leaj i promuca:
- U trezoru je bio moj novac, sve to imam, itav moj imutak...
ene. Vjene neprilike sa enama - mrmljao je Lazarus bijes
no. - A sada nema ni ruka!
Ali zato? - aptao je Thomas. - Zbog ega samo? Nita joj ni
sam uinio... to kae Carmen? Zna li gdje je senhora?
Carmen kae daje senhora odletjela u Kostariku.
Svemogui Boe - protenje Thomas.

Ujutro 5. studenog 1940. godine nakon dugog vremena dovedu

Thomasa opet jednom pred istranog suca. Taj se gospodin zvao
Eduardo Baixa, bio je uvijek odjeven u crno i nosio cviker na svilenoj vrpci. Istrani sudac Baixa bio je obrazovan ovjek. S Thomasom je uvijek govorio francuski, pa tako i danas:
- Stoje, dakle, s vama, monsieur, neete li konano priznati?
- Nemam to priznati. Neduan sam.
Baixa je istio cviker:
- Tja, onda ete vjerojatno jo dugo, dugo ostati u Aljubi. mon
sieur. U meuvremenu smo poslali va opis svim policijskim pos
tajama u Portugalu. Moramo ekati.
- A to ekati?
- Odgovore od svih tih postaja. Mi ne znamo kakve ste vi jo
zloine poinili u naoj zemlji.
- Nisam poinio uope nikakve zloine. Neduan sam!
- Ma da, sigurno, naravno... Meutim, monsieur Leblanc, ipak
moramo ekati odgovore. Osim toga ste i stranac... - Baixa prolista jedan spis. - udna dama, hm, to se doista mora rei.
- Koja to dama, molim?
- Tuiteljica, senhora Rodrigues.
Thomas Lieven osjeti iznenada neugodne marce du kraljenice. Suhih usta upita:
- Po emu je udna, gospodine suce?
- Ne dolazi.
- Ne razumijem.
- Pozvao sam je, ali ona ne dolazi.
- O Boe - ree Thomas. - Valjda joj se nije to dogodilo! Samo bi mi jo to trebalo, pomisli.
Poto se vratio u eliju, poalje odmah po debelog kuhara, Franceska.
Sav ozaren, kuhar se odmah pojavi.
- to biste danas eljeli, monsieur Jean?
- Neemo kuhati. Mora mi uiniti uslugu. Moe li na jedan
sat izii iz kuhinje?
- Jasno da mogu.
- Neka ti u tamnikoj upravi daju iz mojeg pologa novaca. Kupi
dvadeset crvenih rua, uzmi taksi i odvezi se na adresu koju sam
ti ovdje napisao. Ondje stanuje senhora Estrella Rodrigues. Jako

J. M.
Simmel

Meni

MOE I BEZ KAVIJARA

ite svjee jabuke na krike, po-

vapska juha s
jetrenim trencima
Westfalska
punjena peenica
Kesteni
s tuenim slatkim vrhnjem
na badski nain

njoj tako dugo da nutarnju koicu

moete lako Ijutiti. Zatim kuhajte
kestene u zaslaenom mlijeku s
komadiem vanilije dok ne omekavaju, ali se ne smiju raskuhati.
Sameljite ih u stroju, po mogunosti odmah u
e ih posluiti,
rahli. Pire po
slatkim vrhnjem
ukuhanim tren
lagano namirisal

21. rujna 1940.

Domaa hrana: najbolja

okrepa prije drskih trikova

C
a
r
m
e
n

vapska juha s jetrenim

trencima
Mijeajte 60 grama maslaca dok
ne postane pjenast, umijeajte
200 grama nastruganih goveih
jetara, tri jaja, jednu namoenu i
istisnutu emlju, 50 grama mrvica,
5 grama maurana, sol i papar.
Protisnite smjesu kroz cjedilo za
trence u kipuu vodu i ostavite
trence da kuhaju 10 do 15 minuta
dok ne isplivaju na povrinu. Izvadite ih obiraom, pustite da se
ocijede i posluite u krepkoj mesnoj juhi.
VVestfalska punjena peenica

mijeajte ih s dobrim suhim ljivama, koje ste prethodno lagano

proparili, dodajte tome neto ribane limunove korice, malo ruma
i mrvica. Ovom smjesom napunite
od kostiju osloboeno meso, koje
ste posolili i popaprili, te ga okolo
naokolo saijte. Peenicu prvo
pecite sa svih strana dok ne porumeni, zatim je ostavite da se u
penici polagano ispee. Uz to
posluite pire od krumpira.
Kesteni s tuenim slatkim vrhnjem
Zareite unakrsno lijepe, vrste
kestene na okrugloj strani i malo
ih prepecite u penici, kako biste
mogli skinuti tvrdu ljusku. Tada ih
stavite u kipuu vodu i ostavite u

k
a

e
d
a

e
s
e

prodati.
Thomas iznenada zaurla kao
daje poludio:
- Prestani mi neprestano pred nosom mahati tim
prokletim cr
venim ruama! - Svlada se. - Oprosti, Lazaruse,
popustili su mi
ivci. A - a za mene nema nikakvih vijesti?
Nikakvog pisma? Ni
ta?
- Kako da ne, senhor. - Kuhar izvadi dvije
omotice iz depa.
Prvo je pismo bilo od Thomasova prijatelja,
bekog bankara
Waltera Lindnera:
Lisabon, 29. listopada 1940.
Dragi gospodine Leblanc!
Piem ove retke u velikoj brzini i krajnje
uznemiren. Jedanaest je sati. Za dva sata polazi moj
brod; moram se ukrcati. A od vas jo uvijek nikakva
znaka ivota! Moj Boe, gdje li ste samo? Jeste li jo
ivi?
Znam jedino ono to mije ispriala vaa nesretna
prijateljica, konzulica: da ste otili nakon
telefonskog razgovora sa mnom i da se nikada vie
niste vratili.
Siromana Estrella Rodrigues! U njoj imate osobu
koja vas ljubi svim srcem. Koliko ta ena tuguje zbog
vas, kako se za vas boji! Svakog smo dana bili
zajedno otkako mije uspjelo da za nas nabavim
mjesta na brodu za Junu Ameriku. Iz dana u dan
nadali smo se da emo vam nai barem kakav trag ali uzalud.
Ove retke piem u vili vae lijepe, zdvojne
prijateljice. Ona plaui stoji pokraj mene.
Ni danas - posljednjeg dana - vama ni traga.
Piem vam, jo uvijek se nadajui da ste ivi i da
ete se moi vratiti u ovu kuu eni koja vas tako
silno ljubi Ako Bog da, nai ete onda i moje pismo.
Molit u se za vas. U nadi da emo se ipak
ponovno vidjeti, ostajem va odani
Walter Lindner.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

To je bilo prvo pismo.

Thomas ga ispusti na tlo. Borio se sa zrakom. Glava ga je izne nada zaboljela kao da e se rasprsnuti.
Zato Estrella nije mojem prijatelju rekla gdje sam? Zato nije
dola ovamo i izvukla me odavde, kako smo se bili dogovorili?
Zastoje to uinila? Zato? Zato?
Drugo je pismo donijelo odgovor.

Konzulica, suoena s tim traginim stanjem, neustraivo strusi

dupli kostarikanski konjak niz lijepo grlo. Zatim drui zatvori oi
i s jezom se sjeti nedavne prolosti.
Ponovno je vidjela kako pred njom stoji engleski obavjetajac
koji joj je ispriao istinu, stranu istinu o Thomasu Lievenu. Es trella zatim ugleda sebe, poto ju je Englez bio ostavio, sebe kao
unitenu, zgaenu, skrenu enu...
Estrella Rodrigues se one veeri 9. rujna 1940. godine, potpuno
slomljena, dovukla do velikog trezora u spavaoj sobi. Plaui je
namjestila sloenu bravu. Drui je otvorila teka vrata. Pred
njom je leao itav imutak onog nitkova. Reichsmarke, eskudosi,
dolari. Tada je ta izdana, nesretna ena, gotovo slijepa od suza,
pregledala sadraj trezora.
Te su veeri posjetioci kockarnice u Estorilu doivjeli pravu
senzaciju.
S kapitalom od okruglo 20.000 dolara pojavila se ondje Estrella
Rodrigues, ljepa nego ikada, bljea nego ikada, s veim dekolte om nego ikada. Estrella - za koju su krupjei znali da uvijek gubi,
pa je ak pomalo i alili - te je veeri dobivala, dobivala i dobivala!
Igrala je kao u transu novcem Thomasa Lievena samo na naj vee uloge. Stavila je na jedanaest. Jedanaestica je dobila triput za
redom. Zaigrala je 29 enplein et chevaux; 29 je dobio. Stavila je na
srednju dvanaesticu crveno, impai passe i na 23 en plein et
chevawc, sve s najviim ulozima; 23 je dobio.
Estrella je igrala. Estrella je dobivala, mogla je stavljati na to
god je htjela. Suze joj navru na lijepe oi. Gospoda u smokinzima i
dame sa skupocjenim krznenim stolama radoznalo su promatrali
tu udnu dobitnicu, koja bi pri svakom dobitku zajecala.
U dvorani s blistavim svijenjacima, golemim bijelozlatnim zr calima i skupocjenim slikama igrai su poeli ustajati od stolova.
Dolazili su sa svih strana, gurajui se meusobno, i svi su uperili
pogled prema lijepoj eni u crvenoj veernjoj haljini koja je nepre stano dobivala, a pri tom bivala sve oajnijom.
Prelijepi ste. Previe ste sretni u ljubavi! Bilo bi nepravedno
kad biste jo i u igri imali sreu. Rijei Thomasa Lievena, koje joj
je bio uputio one veeri kad su se upoznali, gorjele su poput vatre
u Estrellinu sjeanju. Previe je bila sretna u ljubavi, zato je uvijek
samo gubila - ali sada - ali sada...
- 27, rouge, impair et passe!
Mnotvo krikne.
Estrella zajeca. Jer je ponovno dobila toliko koliko se jednim
potezom u igranici Estorila sa 27 rouge, impair et passe uope
moe dobiti.

Lisabon, 1. studenog 1940.

Bijedna huljo !
Tvoj je prijatelj upravo napustio zemlju. Nema vie nikog tko bi
ti mogao pomoi. Sada se elim osvetiti.
Nikada me vie nee vidjeti Za nekoliko u sati odletjeti u Kos tariku.
Prijatelj ti je napisao pismo uz koje u i ja priloiti svoje. Istrani
sudac e me jednog dana potraiti. Onda e dobiti oba pisma.
Ako bi istrani sudac, a stoje vrlo vjerojatno, prije tebe proitao
oba pisma, izjavljujem jo jedanput:
Okrao si me, lupeu jedan!
Osim toga izjavljujem (to e vas sigurno zanimati, gospodine is trani suce) da sam te zauvijek napustila jer sam saznala da si Nijemac, njemaki obavjetajac, podla, beskrupolozna, lakoma, cini na njemaka hulja! Ah, koliko te mrzim, pseto jedno!

-Ah, koliko te jo uvijek ljubim, pseto jedno! - uzdisalaje stra stvena, punana Estrella Rodrigues.
U isto vrijeme dok je Thomas Lieven u svojoj eliji zatvora Aljube u Lisabonu, s osjeajem polarne hladnoe u elucu, itao njezi no
oprotajno pismo, crnokosa, zanosno graena konzulica sjedila je,
na drugoj strani zemljine kugle, u salonu najskupljeg apartma na u
najskupljem hotelu glavnog grada Kostarike, San Joseu.
Estrelline su oi bile crvene. Hladila se lepezom. Srce joj je ne mirno udaralo, disala je uzbueno.
Ah, Jean, Jean, neprestano moram misliti na tebe, ti bijedno
pseto, ije je ime Thomas Lieven, ti bijedni laljive koji si me pre vario. .. Moj Boe, a tako te silno ljubim!

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Ne - mogu - vie - zajei ljepotica. Dva su joj posluitelja u

plesnim cipelama morala pomoi da doe do bara. Bila su potreb
na druga dva posluitelja da brda etona, koja je dobila u igri, dovuku u drvenim sanduiima do blagajne, gdje su joj etone pro
mijenili. Nakon obrauna svota je iznosila 82.734 dolara i 26 cen
ta. Neka jo netko kae da vrag odnosi nepoteno steeno imanje!
Estrella zamoli da joj ispostave ek. U zlatom protkanoj veernjoj torbici pronae jo jedan eton od 10.000 eskudosa. Baci ga s
bara, preko glava igraa, na zeleno sukno stola. eton padne na
crveno. Estrella povie jecajui:
- Za izdanu ljubav!
Crveno dobije...
Crveno je dobilo, sjeala se Estrella oiju vlanih od suza, dok
je sada, 5. studenog 1940. godine, sjedila u najskupljem apartma nu najskupljeg hotela u San Joseu. U San Joseu bilo je devet i
trideset ujutro po kostarikanskom vremenu. U Lisabonu je bilo
dvanaest i trideset po portugalskom vremenu. U Lisabonu je Thomas Lieven strusio svoj prvi dupli konjak za grozan strah. U San
Joseu je lijepa konzulica popila ve svoj drugi dupli konjak toga
dana. Prvi je strusila odmah nakon doruka.
Posljednjih je dana trusila sve ee, sve ranije i sve radije. Patila je od strahovitog treperenja srca. Jednostavno je morala piti.
Kad ne bi pila, nije mogla podnijeti sjeanje na Jeana, tog slatkog,
jedinog, divnog Jeana - na to pseto, na tog barbara. Uz konjak se
donekle moglo izdrati.
Sada je bila bogata, bez ikakvih briga. Nikada vie nee vidjeti
svog ljubljenog. Ljagu daje bila njegova sada je sprala.
Drhtavim prstima Estrella izvadi iz torbice od krokodilske koe
zlatnu boicu i odvije poklopac. Drhtavom rukom ponovno napuni
au. I dok su joj potekle nove suze, vrisnula je u raskoni prazni
salon:
- Nikada, nikada neu zaboraviti toga ovjeka!

Puei cigaretu, grbavac je zabrinuto promatrao svog prijatelja i

govorio:
- Ovakva histerina ena pravi je uas. A uz to kod takve osobe
nikad ne zna to joj jo sve moe pasti na pamet!
Thomas na trenutak prekine svoju ivahnu trku.
Toga se i bojim! Ta e dama moda sutra uputiti prefektu po
licije pismo i podmetnuti mi jo kakvo do sada neobjanjeno
umorstvo.
Ili vie njih.
Molim?
Ili vie neobjanjenih umorstava.
Ah tako, da. Ne, ne, moj je poloaj doista oajan! Onu je pro
kletu narukvicu, naravno, ponijela sa sobom! Nitko je nikad vie
nee pronai. Mogu sjediti ovdje dok ne istrunem.
Tako je - ree Lazarus - i zato mora najhitnije odavde izii!
Izii odavde?
Prije nego to te jo gore ne udesi.
Lazaruse, ovo ovdje je tamnica!
Pa to onda?!
S reetkama, zidinama i tekim eljeznim vratima! Sa sucima,
tamniarima i krvolonim psima!
Tono. To to si tako lako uao ne znai da e odavde isto
tako lako i izii.
Thomas sjedne na rub kreveta.
Postoji li ipak kakva mogunost?
Jasno da postoji. Samo se moramo malo potruditi. Kae da
si nauio kako se krivotvori.
>
Jo kako!
Hm. U podrumu imamo tiskaru. Ondje se tiskaju svi sudski
formulari. Pravi ig emo nabaviti. Tja, sve ovisi samo o tebi, mali.
O meni? Kako to?
Morat e promijeniti izgled.
U kojem smislu?
Lazarus se melankolino nasmijei:
U mojem. Mora se smanjiti. Mora epati. Mora dobiti grbu.
Obrazi ti se moraju napuhnuti kao u hrka. Mora trzati ustima.
Naravno, mora imati i posve elavu glavu. Jesam li te prestraio,
mali moj?
Ni-nimalo - Thomas hrabro slae. - to sve o-ovjek ne bi
uinio za svoju slobodu?
Sloboda je nae najvee blago - izjavi Lazarus. - Sada dobro
sluaj to u ti rei.
Zatim stane priati, dok je Thomas paljivo sluao.

6
- Nikada - ree Thomas Lieven - nikada neu zaboraviti tu enu!

Sumrak sedefne boje sputao se na Lisabon. Thomas Lieven je

poput razdraenog tigra jurio amo-tamo po eliji.
Ispriao je Lazarusu pravu istinu. Lazarus je sada znao kako se
Thomas zapravo zove, to je uinio, to ga eka ako ga uhvati
njemaka, britanska ili francuska obavjetajna sluba.

J. M. Simmel
- Naravno, u zatvor je uvijek lake dospjeti negoli iz njega izii ree grbavi Lazarus Alcoba. - Ali opet, i nije ba tako teko da se iz
njega izvue.
- To me zaista raduje!
- Sreom, sjedimo iza brave u Portugalu, a ne u tvojoj domovi
ni. Doma, kod tebe, ovaj trik ne bi upalio, ondje je sve predobro
sreeno.

- Dakle, tako. Njemaki su zatvori najbolji na svijetu, to li?

- Pa osobno sam dvaput bio u Moabitu! - Lazarus se udari po
koljenu. - Kaem ti, Portugalci se tu ne mogu mjeriti! Previe su
dobroudni; nedostaje im pruski osjeaj dunosti, njemaka disci
plina!

- Da, to je tono.
Grbavac kucne na vrata elije. Prijazni uvar Juliao, kojeg je
Thomas neprestano debelo podmazivao, odmah se pojavi, poput
kakva dobrog konobara u nekom dobrom hotelu.
- Pozovi kuhara, stari - ree mu Lazarus.
Juliao nestane, klanjajui se. Lazarus se obrati Thomasu:
- Tvoj bijeg, naime, poinje u kuhinji...
Malo kasnije grbavac upita Franceska, debelog kuhara:
- Sluaj, dolje u podrumu imamo tiskaru, zar ne?
- Da, ondje se tiskaju svi formulari potrebni pravosuu.
- Zar i otpusni nalozi dravnog tuilatva?
- Svakako.
- Poznaje li dolje kojeg zatvorenika?
- Ne, zato?
- Trebamo jedan otpusni nalog.
- Pa, mogu se malo raspitati.
- Raspitaj se onda - umijea se Thomas Lieven. - Tko nam ui
ni tu malu uslugu, moe iz toga izvui tjedan dana dobra jela.
Dva dana kasnije kuhar dojavi:
- Pronaao sam jednog, ali on za to hoe dobro derati itav
mjesec.
- Ne dolazi u obzir - hladno e Lazarus. - Dva tjedna i nita vi
e.
- Moram ga najprije pitati - ree kuhar.
Kad je kuhar nestao, Thomas se obrati grbavcu:
- Ma ne budi tako krt! To je, napokon, moj novac.
- Pitanje naela - odvrati grbavi. - Ne smije kvariti cijene. Uo
stalom: nadam se da je istina ono to si mi priao da zna krivot
voriti igove.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Nema tog iga koji ne bih znao krivotvoriti. Izuio sam zanat
kod najboljeg krivotvoritelja u zemlji - odvrati Thomas i pomisli:
Uasno, kako nisko ovjek moe pasti - time se ak i ponosim!
Sutradan doe kuhar i javi da tiskar pristaje.
Gdje je formular?
Tiskar kae da najprije eli dva tjedna dobro derati.
Povjerenje za povjerenje - zarei Lazarus. - Ili emo smjesta
dobiti formular ili neka zaboravi itav posao.
Sat kasnije imali su formular.
Od onog dana kad su ga bili zatvorili Lazarus se svakog dana
javljao glavnom tamniaru zbog voenja knjiga izvjetaja i slubenog dopisivanja. Tipkao je dnevno na tucete pisama. Glavni tamniar je dotle itao novine i nije dalje vodio rauna o njemu.
Grbavac je, dakle, u potpunom miru mogao ispuniti otpusni
nalog za samog sebe. Otipkao je svoje ime, osobne podatke i broj
svog spisa. Kao datum je stavio 15. studenog 1940. godine, premda je tog dana bio tek 8. Lazarus i Thomas trebali su dobrih tjedan
dana za ono to su bili naumili. Osim toga i pismo e trebati itav
dan da proe kroz sve zatvorske instancije. - Dakle, ako sve bude
u redu, Thomasa bi mogli otpustiti 16. studenog. esnaesti je padao u subotu, a subotom je prijazni uvar Juliao uvijek imao slo bodan dan, a... No idemo redom!
Na kraju Lazarus ukrasi otpusni nalog jo i potpisom dravnog
tuitelja, koji je lako mogao prekopirati iz jednog pisma objeenog
u uredu.
.^
Vrativi se u eliju, upita Thomasa:
Jesi li i ti bio marljiv?
Vjebao sam cijelo popodne.
Bili su se dogovorili da e se Thomas javiti umjesto Lazarusa
im krivotvoreni otpusni nalog stigne u zatvorski ured te zatvorenik Alcoba bude prozvan. Thomas se zbog toga vanjskim izgledom
morao preobraziti u Alcobu koliko je to najvie bilo mogue. Bio je
to teak zadatak, ako znamo daje Lazarus Alcoba bio grbav, da na
glavi gotovo nije imao kose, da su mu obrazi bili podbuhli kao u
hrka, da je bio manji od Thomasa i da je patio od nervoznog trzanja usta. Grbavac je stoga uporno zahtijevao da Thomas svaki dan
vjeba...
Thomas je prostor izmeu obraza i zubnog mesa ispunio kuglicama kruha i tako stvarno dobio obraze kao u hrka. Zatim je poeo nervozno trzati ustima. Ometan kruhom, pokuavao je oponaati grbavev glas.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Nemoj tako mumljati, mali! Ma kakvo ti je ovo trzanje? Trza

previsoko gore! - Lazarus se uhvati za usta. - Ja trzam ovdje dolje!
Nie, mladiu, jo nie!
Nie ne ide! - Thomas je trzao kako je najbolje mogao. Smetaju mi ove proklete kuglice kruha!
Bez kruha nema ni obraza kao u hrka! Samo se ti potrudi,
pa e ii i nie!
Thomas obrie znoj s ela.
Ba je to vraka nesrea s ovom tvojom gubicom.
Ne moe svatko biti lijep poput tebe. Uostalom, ovo je tek po
etak. ekaj samo dok ti ponem paliti kosu.
Paliti kosu?
Jasno, ne misli valjda da e nam ovi ovdje dati britvu i ka
re?
To neu moi izdrati - zastenje Thomas.
Ne blebei, radije vjebaj. Smanji se. Obuci moj kaput da vidi
koliko mora saviti koljena. Uzmi jastuk. Naini od njega potenu
grbu! I ne smetaj mi, moram se sada malo raspitati po kui.
O emu?
Tko posjeduje pismo vrhovnog dravnog tuitelja, naravno sa
igom, kako bi ga ti mogao krivotvoriti.
Dok je Thomas Lieven, obukavi stari grbavev kaput, podvijenih koljena hramao elijom, Lazarus je cipelom kuckao po zidu.
Uporabio je najjednostavniju od svih abeceda kuckanja: a = triput,
b = dvaput, c = jedanput, zatim: d = est puta, e = pet puta, f =
etiri puta, zatim: g = devet puta, h = osam puta, i = sedam puta. I
tako dalje.
Lazarus otkuca svoje pitanje, zatim je ekao odgovor, promatrajui Thomasa kako trza, mumlja i vjeba se u hodanju podvijenim koljenima.
Nakon jednog sata zatvorenik u susjednoj eliji pone kuckati.
Lazarus je paljivo oslukivao kimajui glavom, zatim ree:
Na treem katu sjedi zatvorenik po imenu Maravilha. Za us
pomenu je sauvao odluku vrhovnog dravnog tuiteljstva prema
kojoj mu je odbijena molba za putanje iz zatvora. Na odluci je ig.
Lijepo. Ponudi mu za tu odluku tjedan dana dobra jela mumljao je Thomas, snano trzajui ustima.

Godine 1940. mjesec studeni bio je vrlo topao. Jo se uvijek

moglo kupati u Atlantiku ili sunati na plai Estorila - ali, prema
portugalskim propisima, dakako samo krajnje pristojno odjeven.
Policija je zahtijevala za mukarce kompletno kupae odijelo, prema damama vlasti su bile jo stroe.
Dana 9. studenog, oko 12 sati, neki je gospodin kiselkasta
pogleda i poput sablje krivih nogu kod iznajmljivaa amaca na
plai unajmio tzv. gaivolu, starinski amac s pedalima, koji se
sastojao od dva drvena salinca, neke vrsti lealjke s pedalima meu njima, i kotaa s lopaticama. Pritiui pedale, ovaj se gospo din zatim vlastitom snagom otisnuo na otvoreno more.
Taj je gospodin, kojem je moglo biti oko pedeset godina, nosio
smee kupae odijelo i slamnati eir. Nakon etvrtsatne vonje
ugledao je drugu gaivolu kako se daleko na puini, sama samcata,
ljulja na blagim valovima Atlantika. Usmjerio je amac prema njoj.
Nakon sljedeih etvrt sata pribliio se toliko da bi na sjedalu drugog amca s pedalima mogao prepoznati drugog gospodina, koji je
izgledao kao da mu je kakav blizak roak: mrzovoljno i premoreno.
Taj drugi gospodin, koji je nosio crno kupae odijelo, dovikne
mu:
- Hvala Bogu, ve sam se uplaio da neete doi!
Gospodin u smeem kupaem odijelu klizne sa strane uz njegov ami:
- Na telefonu ste nagovijestili da mi se radi o egzistenciji - na
i>
ravno da sam onda doao.
Crni ree:
- Nita ne brinite, majore Loos, ovdje na puini nitko nas ne
moe uti. Tu nema mikrofona. Genijalna zamisao, zar ne?
Smei gaje neprijazno promatrao:
- Da, genijalna. to hoete od mene, mister Lovejov?
Agent britanske obavjetajne slube uzdahne:
- elim vam neto predloiti, majore. Radi se o Thomasu Lievenu...
- To sam i mislio! - asnik Abivehra kimne razjareno.
Lovejov nastavi zagrieno:
Vi ga progonite. Prevario vas je. I mene je nasamario... Nas
dvojica smo, istinabog, neprijatelji. Red je da se mrzimo. Meutim,
usprkos tome, majore, u ovom sluaju mogli bismo suraivati.
Suraivati?
Majore, isto nam je zvanje. Apeliram na vau kolegijalnost.
Zar ne mislite daje to ipak malo previe to se u na posao odjed-

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

nom uplee ovakav piljivi laik, ovakav drski autsajder, koji nam
kvari cijenu, izvrgava nas ruglu i ponaa se kao da smo svi mi idi oti?!
Major iz Kolna ree turobno:
- Zbog tog tipa prijeti mi otkaz!
A meni? Ako ga ne dopremim u London, dodijelit e me obal
noj strai! Znate li to to znai? Imam enu i dvoje djece, majore.
Vi, vjerojatno, takoer.
- ena me napustila.
Nije ba mnogo ono to zaradimo, meutim, zar emo doista
dopustiti da nam ovakav tip uniti egzistenciju?
Da sam ga barem prepustio Gestapou, onda u Kolnu! A sada
je nestao.
- Ne, nije nestao.
-to?
- Sjedi u zatvoru.
- Ali...
Sve u vam objasniti. On nee vjeno ostati unutra. Podmitio
sam jednog ovjeka u upravi, odmah e mi javiti kad Lieven opet
izie. - Lovejov zabaci ruke uvis. - A to e biti onda? Opet e iz
meu vas i mene iznova zapoeti isti cirkus s jahtom i podmorni
com, kloroformom i revolverom! Majore, iskreno vam kaem: ja to
jednostavno ne mogu izdrati!
Zar mislite da sve to prija mojoj ui?
Zato vam predlaem: radit emo zajedno. im on izie, neto
e mu se dogoditi. Imam pri ruci ovjeka, znate ve, za prljave
poslove. Zatim mogu javiti kui da ste ga ubili vi, Nijemci - a vi
moete ispriati vaem admiralu da smo to uinili mi, Englezi. Vi
ne morate na frontu, a ja ne moram u obalnu strau. Nije li to do
bar prijedlog?
Zvui prelijepo a da bi bilo istinito... - Major beskrajno dubo
ko uzdahne. Odjednom ree muklo:
Morski psi!
Ma ne!!!
Ovdje sprijeda. - Loos se ukoi. Plavom su vodom, ravno na
njih, jurile poput strijela dvije okomito uspravljene repne peraje.
Zatim tri. Pa onda pet.
Izgubljeni smo - ree Lovejov.
Samo mirno. Glumimo mrtvace! - zapovjedi major. Uto prva
ivotinja stigne do njih, zaroni pod obje gaivole, pa ih kao u igri
digne uvis. Gaivole poskoe kroz zrak, pljusnu u more i divlje se
zanjiu. Tada druga ivotinja strelovito dojuri i ponovno ih digne u
zrak.

Major odleti u vodu. Potone, izroni i smjesta, sasvim ukruen,

legne na leda. Golema zvjerka, irom razjapljenih ralja, klizne
mimo ali se na njega ni ne osvrne. Major, upuen u zoologiju, doe
do umirujueg zakljuka.
Uto zauje strahovit krik i ugleda svog britanskog kolegu, koji
je, zakovitlan kroz zrak, upravo pljusnuo pokraj njega u vodu.
- Ma sluajte, Lovejov, to nisu morski psi - to su dupini!
- Du-du-du...
Da. Upali smo u itavo jato... Dupini ne ine ljudima nikakva
zla, samo se s njima igraju.
To su stvarno i radili. Neprestano su plivali i kruili oko oba
gospodina, a povremeno i skakali preko njih, stvarajui prave vo doskoke.
Neprijateljski su se agenti grevito uhvatili za salince
Lovejoveove prevrnute gaivole. Nastojali su je odgurati do obale.
Lovejov zahriplje:
- Nemam vie zraka... to ste upravo rekli, Loos?
Divovski se dupin tog trenutka okomito uspravio iza majora,
elegantno ga preskoio i preplavio malim opim potopom. Major
ispljune mnogo morske vode, zatim zaurla Lovejovu u uho:
- Rekao sam: tu bih propalicu, kad izie, najradije vlastoruno
ustrijelio!

8
U Portugalu ljudi jedu vrlo malo krumpira. Francesco, zatvorski
kuhar, ipak uspije nabaviti tucet posebno lijepih, jer su imuni
zatvorenici Leblanc i Alcoba 15. studenog naruili za ruak ku hane neoljutene krumpire.
Kao to su mu bili naredili, Francesco napola skuha neoguljene
krumpire, zatim ih, jo vrue, odnese na peti kat i poslui gospodi
Leblancu i Alcobi uz portugalske sardine u octu i ulju. Prema elji
imunih zatvorenika, uvar Juliao razreze otrim noem krumpire,
koji nisu bili sasvim mekani, na polovice.
im su ostali sami, gospoda prestanu jesti. Thomas se lati
posla. Na stoli kraj prozora poloi jedno uz drugo: otpusni nalog
to ga je Lazarus ve ranije bio ispunio pisaim strojem i pismo
kojim vrhovno dravno tuiteljstvo odbija molbu zatvorenika Maravilhe da bude puten iz zatvora. Na ovom je pismu bio ig vrho vnog dravnog tuiteljstva...

J. M.
Simmel
Sjeajui se vrijednih pouka slikara i krivotvoritelja putovnica
Revnalda Pereire, Thomas prione uz posao, pri emu ga je grbavi
Lazarus promatrao s velikim zanimanjem.
Thomas uzme jo vruu polovicu krumpira, pa pritisne plohu
presjeka na ig vrhovnog dravnog tuiteljstva. Nakon etvrt sata
digne krumpir. Na plohi presjeka pokae se zrcalni otisak iga.
A sada dolazi glavni trik - ree Thomas. Mo navike bila je ve
takva daje to rekao mumljajui. Malo je pritom zatrzao i kutovima
usta. Ve dva dana nije mogao prestati trzati kada bi to poelio. Ne
moe se nekanjeno mumljati i trzati tjedan dana od zore do
mraka.
- Dodaj mi svijeu, Lazaruse!
Grbavac izvue iz strunjae svijeu i ibice, to ih je bio ukrao
u uredu glavnog tamniara. Namjeravao je oboje upotrijebiti i kasnije, kada bude uklanjao kosu s glave Thomasa Lievena.
Lazarus zapali svijeu. Thomas oprezno odgrize komad s donje
strane polovice krumpira. Zatim pridri taj komad iznad plamena
svijee kako bi se krumpir ponovno ugrijao.
Strunjak to zove: nainiti zvono - protumai Lazarusu, koji
gaje gledao sa strahopotovanjem. Boe, hou lija to ikada moi
ispriati u svom klubu? - Krumpir se zagrijava. Vidi kako otisak
ponovno postaje vlaan. Kae se: on poinje ivjeti. Jo nekoliko
sekunda, a sada... - Elegantnim pokretom Thomas pritisne zvono
s vlanim i vruim otiskom iga na ono mjesto u otpusnom nalogu
gdje mora stajati ig. Ostavi da se krumpir etvrt sata hladi uz la
gani pritisak. Zatim ga digne. Na otpusnom je nalogu bila tona
kopija originalnog iga.
- Fantastino! - ree Lazarus.
Sada emo brzo pojesti - ree Thomas. - Ostatak moemo
obaviti i kasnije.
Ostatak je izgledao ovako: dopodne je Lazarus u uredu glavnog
tamniara otvorio mnoga upravo prispjela pisma vrhovnog dravnog tuiteljstva. Takve je omotnice otvarao svakog dana. Tog se
dopodneva potrudio da jednu loe zalijepljenu omotnicu otvori posebno paljivo. To mu je i uspjelo. Omotnicu je ponio sa sobom, a
uz to i tubu ljepila.
Nakon ruka Thomas preklopi sada potpuno dovreni otpusni
nalog za Lazarusa Alcobu, stavi ga u zelenu omotnicu, na kojoj je
bio jueranji potanski ig, te omotnicu paljivo zalijepi. A po podne Lazarus podmetne omotnicu glavnom tamniaru medu popodnevnu potu...

MOE I BEZ KAVIJARA

- Sada je presudan trenutak - ree grbavac Thomasu Lievenu
te veeri. - Glavni je tamniar poslao moj otpusni nalog iz uprav
nog ureda u ured za otpuste. Prema zatvorskim pravilima, tamo e
sutra ujutro biti izdana otpusnica, pa e, prema mojem iskustvu,
oko jedanaest sati doi po mene u eliju, a to znai: tvoja kosa
mora noas dolje.
Paljenje kose trajalo je jedva pola sata - bilo je to, dodue, najgorih pola sata u ivotu Thomasa Lievena. Sjedio je pognute glave
pred Lazarusom, koji je s njim radio ono to ljudi ine oerupanoj
peradi kad joj pale perje. Desnom je rukom drao svijeu. Plamen,
sasvim uz korijen, derao je pramenove kose Thomasa Lievena. U
lijevoj je ruci imao vlanu krpu, kojom je strelovitom brzinom vlaio glavu, kako ne bi ozlijedio kou. Kojiput ipak nije pritisnuo krpu dovoljno brzo...
Thomas zastenje od boli:
- Pripazi malo, ti prokleti idiote!
Lazarus mu odgovori starom portugalskom poslovicom:
- Tko slobodu eli, kroz patnju mora proi, nju izbjei nee mo
i!
Konano je muenje zavrilo.
- Kako izgledam? - upita Thomas iscrpljeno.
- Natrpa li obraze kruhom i bude li trzao ustima, kao moja
slika i prilika - odgovori Lazarus ponosno.
Te su noi obojica vrlo loe spavala.
Sljedeeg jutra neki strani uvar donese doruak, jer je bila subota 16. studenog, a subotom je, kako smo ve ranije rekli, prijazni Juliao imao slobodan dan. To je Lazarusu, naravno, bjjo jasno
ve onda kad je stavljao datum na otpusni nalog.
Grbavac preuzme ve na vratima doruak od stranog uvara.
Thomas Lieven jo je hrkao na svom leaju s pokrivaem navuenim preko glave.
Poslije doruka Lazarus proguta tri bijele pilule i legne na Thomasov leaj. Thomas obue kratki grbavev kaput, pa izmeu
osam i deset sati priredi jo jednom generalni pokus. Zatim zadri
definitivno kuglice kruha u ustima, a debeli jastuk izmeu leda i
koulje. Jastuk vrsto svee, kako se grba ne bi pomaknula. Zatim
je, predavi se sudbini, trzao ustima.
U jedanaest sati strani uvar ponovno doe. Lazarus je spavao
s pokrivaem preko glave. uvar je drao u ruci otpusni nalog:
- Lazarus Alcoba!
Podvijenih koljena Thomas ustane i trzaj ui ustima mirkavo
pogleda uvara.

- Na zapovijed - promumlja.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

uvar gaje paljivo motrio. Thomasa oblije znoj.

- Vi ste Lazarus Alcoba?
- Jesam!
- A to je s onim drugim, pa on jo uvijek spava!
- Imao je lou no - objasni Thomas nerazgovijetno. - to elite
od mene, gospodine narednice?
- Otputeni ste.
Thomas pritisne ruku na srce, zastenje i klone na krevet. Odglumi ovjeka svladana sreom. - Uvijek sam znao da pravda
pobjeuje - zamumlja.
- Ne trabunjajte nego poite za mnom. Hajde! - uvar ga povu
e uvis - zamalo previsoko. Thomas odmah spuzne natrag, podvinuvi koljena. Prokletstvo, kako to boli! Ali nee dugo potrajati.
Slijedio je stranog uvara kroz duge hodnike u upravni dio zatvo
ra. Teke su se eljezne reetke pred njim otvarale i ponovno se za
njim zatvarale. Trzanje ba i nije tako strano, ve ide gotovo sa
mo od sebe. Ali ta podvinuta koljena... Samo da me ne uhvati gr,
samo da se ne sruim na zemlju...
Uza stube, niza stube - ne, to neu izdrati. Nikada!
Ponovno hodnici. Strani gaje uvar ispitivaki promatrao:
- Zar vam je vrue, Alcoba? Tako se znojite. Pa svucite kaput!
- Ne. Ne, hvala. To - to je samo zbog uzbuenja... Naprotiv - ja
-ja se smrzavam...
Napokon su stigli u ured za otpuste. Prostoriju je razdvajala drvena pregrada. Iza pregrade radila su tri inovnika. Ispred pregrade
stajala su jo dva druga zatvorenika. I oni su morali biti otpu teni.
Thomas smjesta zapazi dvoje: da su inovnici lijena pseta i da
ispred pregrade nema stolaca. No to bi moglo biti lijepo, pomisli
iznemoglo. Sat na zidu pokazivao je jedanaest sati i deset minuta.
Pet minuta prije dvanaest inovnici jo uvijek nisu bili gotovi s
onom drugom dvojicom zatvorenika. Ispred oiju Thomasa Lievena
vrtjeli su se vatreni krugovi; mislio je da e se svakog trenutka
onesvijestiti, jer su ga tako ludo boljela koljena, ali ne samo koljena
nego i listovi, i bedra, i glenjevi, i kukovi. Neprimjetno nasloni
jedan lakat na pregradu, a zatim oba. O nebesa, kakva li olaka nja, kakve li slatke miline...
- Hej, vi tamo! - zalaje najmanji inovnik. - Izvolite spustiti ru
ke s pregrade. Zar ne moete jo tih nekoliko trenutaka stajati pri
stojno? Lijena fukara!
Ponizno trzaj ui ustima, Thomas ree:
- Oprostite, gospodo - i makne ruke s pregrade. Idueg se tre
nutka sruio. Jednostavno vie nije mogao izdrati. Zdvojno po-

misli: Ne smijem se onesvijestiti. Nikako se ne smijem onesvijestiti. Skinut e mi kaput i vidjeti to je s mojim nogama, to je s
mojom grbom...
Nije se onesvijestio. Poto je sada bilo sigurno da je siromani
zatvorenik zbog uzbuenja pretrpio napadaj slabosti, dobio je ak i
stolac. Netom to je sjeo, pomisli: To sam mogao imati i prije, ba
sam idiot!
U dvanaest sati i trideset minuta dva su inovnika imala podnevni odmor. Trei se, konano, pozabavio s Thomasom. Stavi
formular u pisai stroj pa ree blago:
- Puka formalnost. Moram jo jedanput unijeti va osobni opis,
kako ne bi dolo do zamjene.
Morate, doista, prokleto dobro paziti, pomisli Thomas. Otkako
je smio sjediti, osjeao se izvrsno. Izreda podatke svog prijatelja,
koje je bio nauio napamet:
-Alcoba Lazarus, neoenjen, rimokatolik, roen u Lisabonu 12.
travnja 1905. godine...
- Posljednje mjesto stanovanja?
- Rua Pumpulha 51.
inovnik usporedi podatke s onima iz nekog drugog formulara,
pa nastavi tipkati:
- Kosa sijeda i rijetka. Vrlo ste rano oelavili!
- Moja teka sudbina.
- Hrm! Oi crne. Visina? Ustanite!
Thomas ustane podvinutih koljena. inovnik ga je paljivo
promatrao.
^
- Posebni znaci?
- Grba, pa zatim na licu...
- Vidim, vidim. Hrm! Sjednite.
inovnik je tipkao i pisao. Zatim je odveo Thomasa u susjednu
prostoriju i predao ga upravitelju za pohranu stvari. Budui da je
Thomas bio u istranom zatvoru, smio je zadrati svoje odijelo,
rublje i svoj voljeni zlatni sat na otkucavanje. Sada je dobio putovnicu i dokumente svog prijatelja, Lazarusov novac, njegov
depni noi i kovei s rubljem.
- Potvrdite primitak - ree upravitelj za pohranu stvari. Thomas
nespretno potpie: Alcoba Lazarus.
Moj posljednji novac i moja lijepa lana putovnica francuske
obavjetajne slube na ime Jean Leblanc odoe, dakle, dovraga,
pomisli Thomas sjetno. Moj mi prijatelj, slikar, brzo mora izraditi
novu.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Ako se Thomas u 14 sati i 15 minuta nadao daje naposljetku

svladao sve teke zapreke, grdno se prevario. Odveli su ga kroz
beskrajne hodnike zatvorskom sveeniku. Sveenik, stariji ovjek,
govorio je Thomasu vrlo srdano i bio je duboko tronut kada ga je
otputeni zatvorenik - oito potresen - odjednom zamolio da njegove rijei smije sasluati na koljenima...
U 10 minuta do tri sata prema portugalskom vremenu, 16.
studenog 1940. godine, Thomas Lieven se konano, vie teturajui
i posrui nego hodajui, dovue do glavnih zatvorskih vrata kroz
zatvorsko dvorite, koje je smrdjelo na biljno tavilo iz susjedne
radionice konih proizvoda.
Ovdje je posljednji put morao pokazati otpusni nalog. Strahovito je trzao ustima, a grba mu je koso strila kroz tanki kaputi.
- Dr' se, stari - ree uvar, otvarajui teka eljezna vrata.
Thomas Lieven otetura kroz njih u neizvjesnu budunost. Uspije
jo skrenuti oko najblieg ugla, zatim jo jednom padne i otpue
na sve etiri u prvu kunu veu, sjedne na jednu stepenicu, pa
pone urlikati od bijesa i iscrpljenosti. Propala mu putovnica. Pro
pao mu novac. Propala mu imovina. Otplovio mu brod.

Istraitelji shvate da je Jean Leblanc pobjegao preruen u Lazarusa Alcobu. I dalje strogo logian, uz to snano zijevajui i jo
uvijek vrlo omamljen, Alcoba ustanovi:
- Meutim, otpusni nalog glasi na mene. Prema tome, morate
me najhitnije otpustiti.
- Dakle, hm, naravno - ali, dakako, dokle god traje istraga...
- Sluajte me sada: ili u sutra rano ujutro biti otputen, ili u
obavijestiti gospodina vrhovnog dravnog tuitelja kakve prilike
vladaju ovdje! - povie Alcoba.

Bijeg zatvorenika Jeana Leblanca otkriven je jo istog dana.

uvar je u njegovoj eliji naao samo zatvorenika Lazarusa Alcobu, koji je spavao dubokim tekim snom.
Lijenik, kojeg su smjesta pozvali, utvrdi da se Alcoba ne pretvara, nego daje omamljen vrlo jakim sredstvom za spavanje. Taje
dijagnoza bila tona, jedino je Lazarus omamio sam sebe popivi
tri pilule, koje je ukrao prilikom jednog posjeta lijeniku...
Uz pomo injekcija i crne kave istraitelji su uspjeli zatvorenika
donekle razbuditi i sasluati. Da je pred njima Alcoba, a nitko
drugi, pokazalo se poto su malog ovjeka razodjenuli: u njegovu
se grbu nije moglo sumnjati!
Alcoba izjavi:
- Prokleti Leblanc mora da mi je stavio neto u doruak. Kava
je imala tako gorak okus. Zaboljela me glava i zavrtjelo mi se - za
tim sam izgubio svijest. Priao sam mu da bih danas morao biti
otputen. uo sam to, naime, od glavnog tamniara, za kojeg ra
dim.
Dnevni uvar, kojeg su suoili s Alcobom, povie:
- Pa jo sam jutros s vama razgovarao kad sam donio doruak!
A kasnije sam vas izveo iz elije!
Lazarus Alcoba odgovori logikom koja je razoruala istraitelje:
- Da ste me jutros odveli iz elije, sada ne bih vie sjedio ovdje.

- Pereira! Hej, Pereira! - zvao je Thomas u to isto vrijeme. Ku

cao je na vratima stana svog prijatelja, krivotvoritelja, ali nije do
bio odgovora.
Ili je opet pijan ili nije kod kue, pomisli Thomas, koji se ve
donekle oporavio od slabosti. Tada se sjeti da propali slikar nikada
ne zakljuava svoj stan. Pritisne kvaku i vrata se otvore. Thomas
Lieven proe kroz mrano predsoblje u veliki atelier iji je golemi
prozor proputao posljednje danje svjetlo. Okolo su jo uvijek stajale iste rune slike, a stan je bio jednako nepospremljen kao i
prije. Pune pepeljare, tube, kistovi, pera, palete uznemirivale su
oko raznolikou svojih boja.
Thomas pogleda u kuhinju. Ali ni tamo ne nade svog bradatog
prijatelja. Dakle, nije kod kue. Vjerojatno pije negdje drugdje.
To je, naravno, glupo. Koliko bi se dugo Pereira obino opijao?
Jednu no? Dva dana? Tri? Prema iskustvu koje je Thomas imao s
njime, valjalo je raunati s najgorim. Za poteno opijanje treba
vremena.
Moram ekati Pereiru, razmiljao je Thomas. Moda su ve
otkrili moj bijeg; ne smijem se pokazati na ulici. Odjednom pritisne ruku na eludac. Oho! Osjetio je glad. inilo se da je trenu tak najdublje potitenosti proao. Malko se nasmijao samom sebi.
Pritom je primijetio da jo uvijek trza ustima. I koljena su ga jo
boljela. Ne smije na to misliti, nikako ne treba na to misliti.
Da najprije vidimo to sve Pereira ima u kuhinji! Bijeli kruh,
rajice, jaja, sir, unku i jezik, pistacije, kapare, papriku, papar i
sardine.
arene su boje Thomasa nadahnule. Pripremit u mozaikkruh i punjene rajice. Odmah i za Pereiru. Bit e mu potrebno
neto krepko kada doe kui...
Thomas pone kuhati. Dok je sjeckao pistacije i kapare, odjednom udari kao luak noem po dasci. Sjetio se Estrelle. Ta betija.
Ta vjetica. Ta avolica. Skidajui pistacijima glave, u mislima je
skidao glavu Estrelli.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Crvena ga paprika jo jae razjari. itav se svijet urotio protiv

mene! Svi su mi neprijatelji! to sam uinio? Bio sam estit ov jek, ispravan graanin. A sada...
Dodat u papra! Dobrano papra. Neka pee kao i bijes u meni!
Vi prokleta pseta iz obavjetajnih slubi! Kako ste me daleko
odgurali? Bio sam u zatvoru. Iz zatvora sam pobjegao. Nauio sam
krivotvoriti dokumente, sluiti se otrovom, pitoljem, eksplozivom i
nevidljivom tintom. Znam pucati, telegrafirati Morseovim pismom,
diju-dicu, boksati, hrvati se, trati, skakati, ugraivati mikro fone, simulirati uticu, vruicu, eernu bolest. Zar su to znanja
kojima bi se privatni bankar trebao ponositi?
Nemam vie milosti ni prema komu. Sada je dosta. Doivjet ete
svoje udo! Svi vi! itav svijet!
Napast u vas svim svojim zloinakim umijeima poput izgla dnjela vuka. Ja u sada krivotvoriti, simulirati telegrafirati Morseovim znakovima, ugraivati mikrofone. Ja u sada vama prijetiti i
varati vas, kao to ste vi meni prijetili i varali me. Sada poinje moj
rat. Bit e to rat jednog ovjeka protiv svih vas. A nee biti ni
primirja, ni pakta, ni saveza - ni s kim.
I jo papra, bibera. I jo vie paprike. I jo soli. A sada da zgnje im smjesu u bezlinu masu, kao to bih rado zgnjeio vas, prok leta pseta...
Vani se otvore vrata.
To e biti Pereira, pomisli Thomas, trgnuvi se iz svojih bes krajnih matanja:
- Doite ovamo. U kuhinji sam!
Idueg trenutka pojavi se na vratima neka osoba. Ali to nije bio
bradati, pijani slikar Pereira. To uope nije bio mukarac. Bila je
ena.

Smatra me Revnaldom Pereirom, pomisli Thomas. Pa jasno!

Promuca:
- Tko - tko vam je dao moju adresu?
ena u crvenom promatrala gaje, stisnuvi jedno oko.
to vam je? ivci? Kokain? Rakija?
Molim, a zato?
- to izvodite s licem? Zar ne moete drati usta mirno? Pa
neprestano trzate!
- To e proi. Dogaa - dogaa mi se katkada naveer. Pitam
vas: tko vam je dao moju adresu?
ena u crvenom prie mu sasvim blizu. Divno je mirisala, a
bila je i vrlo lijepa. Tihim glasom progovori:
- Adresu mije dao stanoviti monsieur Debras.
Major Maurice Debras iz francuske obavjetajne slube, zap repateno pomisli Thomas. Dakle, jo i to. Trei kojeg sam nasa mario. Naravno, tako se moralo dogoditi. Sada su mi sva trojica za
petama. Francuzi, Englezi, Nijemci. Radi se sada jo samo o sati ma, i ja sam mrtav ovjek...
Uini mu se da idue pitanje ene u crvenom dolazi iz velike
daljine. Thomas ju je odjednom vidio sasvim mutno i nejasno.
Sljedee pitanje potvrdi njegove najcrnje slutnje.
- Poznajete li nekog Jeana Leblanca?
Thomas je neko vrijeme vrlo glasno zveckao tavama i priborom
za jelo prije nego stoje nerazgovijetno promrmljao:
Jean Leblanc? Nikad uo!
- Ne blebeite gluposti, Pereira. Jasno da poznajete tog ovjeka!
- Lijepa zvijerka sjedne na kuhinjski stoli, pa prekrii dvJgake,
vitke noge. - Nemojte se odmah napraviti u gae!
Kako li to ova ena sa mnom postupa, pomisli Thomas. Moj
je poloaj nedostojan, apsolutno nedostojan. ime sam sve ovo
zasluio? Ja, najmlai londonski privatni bankar. Ja, lan najekskluzivnijih londonskih klubova. Ja, ovjek odlina odgoja,
estitih shvaanja asti, naina ivota... Stojim, evo, ovdje u nekoj
prljavoj, portugalskoj kuhinji i moram dopustiti da mi ova preslatka, lijepa ena kae neka se ne napravim u gae. No i ona e sada
neto doivjeti!
Dobro odgojeni Thomas Lieven otro odvrati:
- A sada, lutko, smjesta zavei i kidaj, inae e biti zla! - Idueg
se trenutka situacija promijeni. Zauju se koraci. U kuhinji je
stajao bradonja u prljavim hlaama od prugastog baruna i poha
banom puloveru. ovjek je bio jako pijan. Usprkos tome, iroko
pijano lice razvue mu se u vedar osmijeh poto ugleda Thomasa
pa zaroke:

10
Nosila je crven konati ogrta, crvene cipele i crvenu kapu, is pod koje je navirala vrana kosa. Usta mlade ene bila su velika i
crvena, a oi velike i crne. Koa lica bila je vrlo bijela. Ruke je dr ala u depovima ogrtaa i otro je gledala Thomasa. Glas joj je
zvuao metalno i malo priprosto:
- 'bar veer, Pereira. Vi me ne poznate.
- Ja... - pone Thomas, ali ga ona prekine zapovjednikim pok
retom glave, od kojeg joj lijepa duga kosa zalepra.
- Umirite se, ja nisam pajkanica. Naprotiv.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Dobro doli u moj bijedni dom! Ali, meu amigo, to su to ui
nili s tvojom kosom?
Slikar Revnaldo se vratio kui...
Odjednom sve troje progovore u maloj kuhinji u jedan glas. e na u crvenom skoi, zabulji se u Thomasa i povikne:
- to, zar vi uope niste Pereira?
- Naravno da on nije Pereira - vikne pijani slikar. - A to li ste
vi popili? Ja sam Pereira! Ovo je...
- Zavei!
... moj stari prijatelj Leblanc!
-Ah!
A tko - hik - ste vi, lijepa damo?
- Zovem se Chantal Tessier - ree mlada ena, ne skidajui
pogled s Thomasa. Maje joj lice poprimi gladan izraz. Polagano
ree: - Monsieur Leblanc, osobno? Kakva li sretna sluaja!
- to elite od mene?
- Mojem ste prijatelju Debrasu, jednom, nabavili lanu putov
nicu. Debras mi je rekao: ako sluajno zatreba krivotvorenu pu
tovnicu, otii Revnaldu Pereiri u Rua do Poeo des Negros i pozovi
se na Jeana Leblanca...
- To je rekao va prijatelj Debras?
- To je rekao moj prijatelj Debras.
- Nita vam drugo nije kazao?
- Samo da ste sjajan momak koji mu je spasio ivot.

Meni
Mozaik-kruh
Punjene rajice

16. studenog 1940.

Hladno jelo za uzavreli bijes

Mozaik-kruh
Odreite sa svake strane vrh kruha za kavijar ili francuskog bijelog
kruha, izdubite vilicom itavu mekanu sredinu, ali tako da ne otetite koru.
Za nadjev uzmite 125 grama
maslaca, 100 grama unke, 100
grama kuhanog goveeg jezika,
jedno tvrdokuhano umance, 75
grama sira, pola ajne liice kapara, 25 grama pistacija, neto
sardina, goruice, soli i papra.
Izmijeajte maslac, zgnjeite
umance, nasjeckajte pistacije i
kapare, nareite sve ostalo na
male kockice i lagano pomijeajte
sa zainima. Nadjev vrsto utisnite u izdubeni kruh. Kruh mora

stajati nekoliko sati na vrlo hladnom mjestu prije nego to ga nareete na ploke, koje zatim sloite na pladanj. Kako bi pladanj
izgledao jo arenije, garnirajte
mozaik-kruh punjenim rajicama.
Punjene rajice
Izdubite lijepe, vrste rajice,
pospite ih iznutra ribanim sirom i
stavite u svaku napola prerezano
tvrdo kuhano jaje, s plohom presjeka okrenutom prema gore.
Posolite i pospite crvenom paprikom i s dosta kosanog perina i
vlasca.

Thomas pomisli: Dakle, nije sve ba tako loe! Ljubazno upita:

Ne biste li s nama veerali? Mogu li vam pridrati kaput, ma-

demoiselle Tessier?
^
Chantal, za vas!
Maje se lice nasmijei, otkrivi pritom snane
zube grabeljive zvijeri. Chantal Tessier bila je
samosvjesna, lukava, a sigurno i hladna.
Meutim, oito nije bila naviknuta da joj
mukarci pridravaju kaput.
Grabeljivica je bila odjevena u tijesnu crnu
suknju i bijelu svilenu bluzu. Sto mu gromova,
pomisli Thomas, kakva li tijela! Ovoj djevojci
kia sigurno ne moe smoiti cipele...
Trenutak opasnosti je proao i on je opet
mogao postati onaj stari Thomas, dobro
odgojen i viteki uljudan prema damama.
Prema svakoj vrsti dama!
Sjeli su kraj pijanog slikara, koji je ve poeo
veerati. Jeo je prstima i govorio punim ustima:
- Kad bih znao tako slikati kao to vi
znate kuhati, stari bi
Goya bio pseto u usporedbi sa mnom! - Olaka
se njenim podri
givanjem. - Ima li u ovome pi-pistacija?

J. M. Simmel
- Ima, a i kapara. Stavite ruku pred usta! Dakle, potrebna vam
je putovnica, Chantal?
- Nije. - Oi su joj se sada malo zamaglile, a lijeva joj je nosnica
podrhtavala. To joj je bila navika. - Nije mi potrebna jedna putov
nica, trebam ih sedam.
- Mogu li i ja neto primijetiti? - raspita se neobrijani slikar
punim ustima.
Thomas e ljutito:
- Progutajte prije nego to progovorite. I ne prekidajte stalno.
Nastojte se radije barem malo otrijezniti. - Obrati se lijepoj maki:
- Za koga trebate tih sedam putovnica, Chantal?
- Za dva Nijemca, dva Francuza i tri Maara.
- ini se da imate meunarodni krug znanaca.
Chantal se nasmije:
- Nije ni udo kad sam po zanimanju vodi za strance!
- A kamo vodite te svoje strance?
- Iz Francuske preko panjolske u Portugal. Prilino unosan
posao.
- Kako esto odlazite na put?
- Jedanput mjeseno. To su uvijek vea drutva s lanim pu
tovnicama ili uope bez njih, ve prema tome...
- Ako ve govorimo o putovnicama - ponovno zapone slikar, ali
ga Thomas uutka pokretom ruke.
Chantal nastavi:
- Vodim samo bogate ljude. Vrlo sam skupa. Ali od mojih put
nika jo nikada nitko nije bio uhien. Poznajem svaki centimetar
granice! Poznajem svakog carinika! I eto, u posljednjem sam nav
ratu dopremila sedmoricu koji trebaju nove putovnice. - Gurne
slikara. - Stari moj, sada moe zaraditi zlatna brda.
- I ja trebam putovnicu - ree Thomas.
- O sveta bogorodice - ree bradonja. - A ja vie nemam ni jed
ne putovnice!
Thomas ree ljutito:
- Od svih etrdeset sedam starih putovnica koje sam vam bio
donio...
- Donio kada? Prije est tjedana! Ne moete ni zamisliti to se
kod mene dogaalo. Za etrnaest dana sve su nestale! Stvarno mi
je ao - ali vie nemam ni jedne! Ni jedne jedincate! To vam ve
itavo vrijeme pokuavam objasniti!

MOE I BEZ KAVIJARA

11
Oko Largo de Chiado, malog romantinog trga s prastarim drveem, leale su Pastelaria Marqu.es male kavanice, sastajalite
dama, poznate po svojim izvrsnim slasticama. U jednoj nii slastiarnice Caravela sjedila su naveer 16. studenog 1940. godine dva
gospodina. Jedan je pio viski, a drugi jeo sladoled s tuenim slatkim vrhnjem. ovjek koji je pio viski bio je britanski obavjetajac
Peter Lovejov, dok se debeli dobroudni gorostas veselih praseih
oica na ruiastu djejem licu zvao Luis Guzmano. On je jeo sladoled.
Peter Lovejov i Luis Guzmano poznavali su se dvije godine i ve
su u nekoliko navrata uspjeno suraiali...
Dakle, kucnuo je as - ree Lovejov. - Obavijestili su me daje
danas pobjegao iz zatvora.
Onda moramo pouriti, kako bismo ga uhvatili jo u Lisabonu
- ree Guzmano. Grabio je licom sladoled i mljackao. Oboavao je
sladoled s tuenim slatkim vrhnjem. Nikad mu ga nije bilo dosta.
Ba tako - potvrdi Lovejov prigueno. - Kako to kanite obavi
ti?
Pitoljem s priguivaem, pretpostavljam. to je s novcem?
Jeste li ga donijeli?
Jesam. Pet tisua eskudosa dobit ete sada, a pet tisua kad
ga... dakle, kasnije.
Lovejov popije velik gutljaj viskija, ljutito razmiljajui: Dao mi
je pet tisua eskudosa, taj fini gospodin, major Loos, koji eli u
tome sudjelovati s novcem, ali kada osobno treba pregovarati s
Guzmanom, onda se izvlai, za to je prefml
Lovejov ispere jo jednim gutljajem viskija svoj bijes nad Nijemcem njene due. Zatim ree:
Sada me dobro sluajte, Guzmano. Leblanc je pobjegao preruen u stanovitog Lazarusa Alcobu. Alcoba je grbav, malen i go
tovo sasvim elav. - Lovejov opie Alcobu tako tono kako mu ga je
njegov povjerljiv ovjek iz zatvora bio prikazao. Zatim nastavi: Leblanc zna da su mu i Englezi i Nijemci za petama. Stoga e se
sigurno sakrivati.
Gdje?
Ovdje ima prijatelja, nekog pijanog slikara, u starom gradu u
Rua do Poco des Negros broj 16. Kladim se da e smjesta otrati
onamo. Ili e i dalje glumiti grbavca - iz straha pred nama, ili e se
opet pretvoriti u Jeana Leblanca - iz straha pred policijom.
Kako izgleda Jean Leblanc?
Lovejov mu tono opie i Thomasa Lievena.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

A pravi grbavac?
Jo sjedi! Ne brinite se. Pogodite li u Rua do Poco des Negros
broj 16 grbavca koji na glavi nema gotovo uope kose, a odazove
se na ime Leblanc, ne morate dalje vie nita pitati.

oprosti. Morala je natrag u Marseille i nagovarala je Thomasa da

otputuje s njom.
Chantal je bila neobino nemirna. Lijeva joj je nosnica drhtala.
Poloila je dlan naThomasovu ruku.
- Poite sa mnom, postanite mi ortakom. Imala bih raznih
poslova za vas, ali ne biste bili vodi stranaca. Ovdje niste sposob
ni za akciju. Ali u Marseilleu - moj Boe, mogli bismo silno razviti
moje poslovanje!
Thomas strese glavom gledajui rijeku Tejo. Rijeka je tekla polagano i lijeno prema Atlantiku. A kod ua u Atlantik bilo je mnogo
brodova spremnih da isplove i krenu prema dalekim lukama i
prevezu sve progonjene, poniene i prestraene u daleke, slobodne
zemlje. Ondje su dolje bile usidrene lae za ljude s putovnicama, s
ulaznim dozvolama, s novcem.
Thomas vie nije imao putovnice. Nije imao ulazne dozvole. Nije
imao novaca. Imao je jo samo jedno odijelo, koje je bilo na njemu,
i nita vie.
Iznenada se osjetio smrtno umornim. ivot mu se vrtio u zaaranom krugu iz kojeg nije bilo izlaza.
- Poaen sam vaom ponudom, Chantal. Vi ste lijepa ena.
Sigurno ste i divan prijatelj. - Pogleda je i nasmijei joj se, a ena,
koja je izgledala poput grabeljive make, pocrveni kao zaljubljena
uenica. Ljutito udari nogom i promrmlja:
- Prestanite s tim blezgarijama...
Usprkos tome Thomas nastavi:
- Sigurno imate i dobro srce. Ali, gledajte, neko sam bio ban
kar. elio bih ponovno postati bankar!
Za stolom pretrpanim bojama, tubama, kistovima, punim pepeljarama i bocama, sjedio je Revnaldo Pereira. Sada je bio potpuno trijezan i radio je na nekoj prilino razuzdanoj slici. On ree:
- Jean, ima neto u tome to vam predlae Chantal. S njom
ete sigurno stii u Marseille. A u Marseilleu ete lake nabaviti
lanu putovnicu nego ovdje, gdje vas trai policija, a da i ne spo
minjemo sve ostale vae prijatelje.
- Ali, za Boga miloga, pa ja dolazim iz Marseillea. Zar je sve bilo
uzalud?
Chantal mu se obrati brutalno i agresivno:
- Vi ste sentimentalna budala, ako ne shvaate to se dogodilo.
Imali ste peh, E pa lijepo. Katkada svi imamo peh. Sada vam je
prijeko potrebna lova, a i pristojna ara.
Da mi Alcoba u naoj eliji nije davao privatne satove, sada ne
bih razumio to dama misli, sjeti se Thomas. alosno ree:

Dne 17. studenog 1940. godine, samo nekoliko minuta poslije

osam sati, pred direktora zatvora A\jube dovedu ve jedanaest
puta kanjavanog Lazarusa Alcobu, neoenjenog, roenog u Lisabonu 12. travnja 1905. godine.
Direktor, visok mrav mukarac, ree mu:
- uo sam da ste juer naveer divljaki prijetili, Alcoba.
Usta malenog ovjeka s grbom trzala su se i pri govoru:
- Gospodine direktore, samo sam se branio kad sam uo da ne
mogu biti puten, jer da sam upleten u bijeg Jeana Leblanca.
- Uvjeren sam da ste u to umijeani, Alcoba. Navodno ste izja
vili da se kanite obratiti gospodinu vrhovnom dravnom tuitelju.
- Gospodine direktore, obratit u se gospodinu vrhovnom dra
vnom tuitelju, naravno, samo ako ne budem smjesta otputen.
to ja, konano, mogu ako je Jean Leblanc pobjegao pod mojim
imenom!
Sluajte, Alcoba, danas emo vas pustiti...
Alcoba se iroko naceri.
No dakle.
. . . ali ne zato to vas se moda bojimo, nego stoga to za to
stvarno imamo nalog. Svakog se dana morate javljati u svojem po
licijskom okrugu i ne smijete napustiti Lisabon.
Neu, gospodine direktore.
Ne cerite se tako budalasto, Alcoba! Vama se ne moe pomoi.
Siguran sam da ete uskoro opet dospjeti k nama. Najbolje da
odmah i ostanete. ovjek poput vas najsigurniji je iza reetaka.

12
U malim, krivudavim ulicama staroga grada s tronim rokokopalaama i areno oploenim graanskim kuama vladao je mir
podnevnog odmora.
Snjenobijelo rublje visjelo je s bezbrojnih konopaca. Zakrljala
stabla rasla su iz napuklih kamenih stuba. A svakog bi asa izme u
razmaknutih zidina puknuo pogled na oblinju rijeku.
Thomas Lieven je takoer gledao rijeku. Stajao je uz veliki prozor u atelieru svog prijatelja odana piu. Chantal Tessier stajala je
pokraj njega. Dola je jo jednom u Rua do Poco des Negros da se

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Pereira e mi pomoi da i u Lisabonu nabavim novu putovnicu. A to se tie novaca, imam prijatelja u Junoj Americi, pisat u
mu. Ne, ne, ostavite me, ve u se nekako snai, ja...
Nije zavrio reenicu jer je tog trenutka podnevnu tiinu razbio
mukli prasak pucnjeva.
Chantal tiho krikne. Pereira naglo skoi i prevrne lonac s bo jom. Zaprepateno se pogledaju. Tri sekunde prou...
Zatim se iz dubine zauju uzrujani muki glasovi, ene ponu
vritati, a djeca tuliti.
Thomas pojuri u kuhinju i naglo otvori prozor. Pogleda u staro
dvorite. Dolje su sa svih strana trali mukarci, ene i djeca te
okruili priliku to je leala na prljavom kamenom ploniku, bolno
skvrena, grbava i mala.

Kroz koprenu suza Thomas ugleda Chantal i Pereiru, koji su

stajali postrance od uzrujana mnotva. Prie im teturajui i bio bi
pao da ga slikar nije prihvatio.
S ulice dotre dva policajca i lijenik. Dok je lijenik pregledavao mrtvaca, svi su neto govorili policajcima. Nagrnulo je mnogo
radoznalaca i staro je dvorite ispunio rezak amor glasova.
Thomas obrie oi i pogleda Chantal. Znao je: ako ovog tre nutka neto ne poduzme, bit e prekasno. U djeliu sekunde, u
tren oka odlui o svojoj sudbini...
Dvije minute kasnije policajci su razabrali iz izjava uzrujanih
oevidaca da se neki stranac trudio oko pokojnika i posljednji s
njim razgovarao.
Gdje je taj ovjek?
- Otiao je onamo prijeko! - vikne neka starica, pokazujui
koatim prstom ulaz dvorine zgrade. Ondje je stajao slikar Pe
reira. Sada je bio potpuno sam.
- Hej, vi tamo! - vikne policajac. - Gdje je ovjek koji je razgova
rao s umrlim?
Nemam pojma - ree Pereira.
Istodobno je lijenik ustrijeljenom ovjeku zaklopio oi. U smrti
je runo lice Lazarusa Alcobe bilo ozareno dostojanstvom.

13
- Lazaruse, Lazaruse, uje li me?
Thomas je kleao kraj malog ovjeka na kamenom tlu, iza njega
su se tiskali i gurali nepoznati ljudi. Krv je neprestano kapala iz
Alcobinih rana. Nekoliko ga je metaka pogodilo u prsa i trbuh. Leao je nepomino, zatvorenih oiju. Nervozna usta sada se vie
nisu trzala.
- Lazaruse... - protenje Thomas Lieven.
Tada mali grbavac otvori oi. Zjenice su mu se ve bile zamutile, ali je Lazarus ipak prepoznao ovjeka koji se nagnuo nad njega.
On zajei:
- Kidaj, Jean, brzo kidaj, ovo je bilo namijenjeno tebi...
Val krvi navre mu iz usta.
- Nemoj govoriti, Lazaruse - preklinjao ga je Thomas, ali je gr
bavac aptao:
- Tip je viknuo Leblanc prije nego to... Zamijenio me s tobom.
Thomasu navrnu suze na oi, suze gnjeva i alosti.
Nemoj govoriti, Lazaruse... Odmah e doi lijenik... Operirat
e te...
Pre - prekasno je... - Grbavac pogleda Thomasa, iznenada se
naceri lukavo i prepredeno te muno procijedi: - teta, mali, za
jedno smo mogli izvesti jo poneki vjeti trik... - Zatim smijeak
nestane, a oi se ugase.
Kada je Thomas ustao od mrtvog prijatelja, ljudi su uzmaknuli
pred njim i utke ga propustili iz svoje sredine, jer su vidjeli da
plae.

14
U Pirenejima je bilo hladno. Britki je istonjak bjesnio povrh crvene zemlje turih planinskih lanaca to odvajaju panjolski Aragon od june Francuske.
U praskozorje 23. studenog 1940. godine dva su se osamljena
putnika, mlada ena i mlad mukarac, kretala u smjeru sjevera
prema prijelazu Roncesvallesu. Oboje je nosilo planinarske cipele,
pustene eire i podstavljene vjetrovke. Oboje je vuklo teke
naprtnjae. ena je ila prva. Mukarac ju je slijedio uzbrdo kroz
gustu umu i iblje.
U itavom dosadanjem ivotu Thomas Lieven nije imao na nogama teke planinarske cipele niti je nosio podstavljenu vjetrovku.
Nije se ni verao tekim i opasnim brdskim stazama. Sada, dok je
prema francuskoj granici stupao iza Chantal Tessier, ranjavih peta
i uljavih tabana, sve stoje doivio ovih posljednjih pet dana inilo
mu se nestvarnim, pa tako i ovo rano jutro, zavijeno u maglu i si vilo.
Chantal Tessier bila je izvanredna osoba, pravi prijatelj - to je
shvatio u ovih pet dana. Doista je poznavala Portugal i panjolsku

J. M.
Simmel
kao svoj dep. Poznavala je i carinike i policajce koji su kontrolirali
vlakove, a znala je i koji e seljaci dopustiti strancu da kod njih
prenoi i nahraniti ga, a da nita ne pitaju.
Hlae, cipele, vjetrovku, eir - sve je dobio od Chantal, ona je
to za njega kupila. Pa i novac u njegovu depu bio je njezin. Ona
mu gaje dala - predujmila - kako je bila rekla.
Od Lisabona su se vlakom vozili do Valencije. Proli su kroz
dvije kontrole. Chantal mu je pomogla da umakne objema. Nou
su preli granicu prema panjolskoj. Odvezli su se dalje kroz Vigo,
Leon i Burgos. U panjolskoj je bilo mnogo vie kontrola i mnogo
vie policajaca. Usprkos tome, sve je dobro prolo, zahvaljujui
Chantal.
Evo i posljednje granice, pa e biti u Francuskoj. Remeni
naprtnjae urezali su se u ramena Thomasa Lievena, svaka ga je
kost boljela. Bio je smrtno umoran. Dok je slijedio Chantal, misli
su mu nepovezano lutale...
Siromani Lazarus Alcoba... Tko ga je ubio? Tko je naredio da
ga ustrijele? Englezi? Nijemci? Hoe li ubojica ikada biti pronaen? Hoe li novi ubojica pronai mene? Koliko mi je jo preostalo
da ivim? Ja, koji se poput krijumara, poput razbojnika, uljam
ovom sumranom umom... Sve je to ludilo, mahnitost, nestvarna
i groteskna tlapnja, grozniav san, a ipak krvava zbilja...
Staza je sada postajala ravnija, stigli su na kraj ume i izbili na
istinu, na kojoj je stajao troni tagalj. Thomas se upravo vukao
uz velik natkrit sjenik iza Chantal, koju oito nita nije moglo
umoriti, kadli se u neposrednoj blizini zauju uzastopce tri hica.
Chantal se strelovitom brzinom okrene, stvori se poput munje
uz Thomasa. Njezin mu dah osine lice:
- Ovamo unutra!
Gurne ga pod krov kolibe i oboje se bace u sijeno. Zadihano se
pogledaju.
Ponovno zagrmi pucanj, pa zatim jo jedan. Potom, noen vjetrom, dopre do njih muki glas, ali nisu mogli razumjeti to govori.
- Mir - proape Chantal. - Ostani sasvim mirno leati. To bi
mogli biti graniari.
Mogao bi biti i netko drugi, gorko pomisli Thomas.
Najvjerojatnije to i jest netko drugi. Gospoda u Lisabonu nisu
dugo trebala da ustanove kako im se potkrala kobna pogreka.
Pogreka koju bi mogli ispraviti...
Thomas je utio Chantal pokraj sebe. Leala je potpuno tiho, no
osjeao je napetost i napor kojima se primoravala na mir...
Tog se trenutka odlui. Ne smije ugroziti jo jedan ljudski ivot!
Znao je da e ga smrt jadnog Lazarusa Alcobe muiti do kraja i-

MOE I BEZ KAVIJARA

vota. Sada je dosta, pomisli Thomas Lieven. Ne elim vie sudjelovati u igri. Bolje je umrijeti sa strahom nego vjeno umirati od
straha. Ne traite me vie, ubojiki idioti. Ne proganjajte me vie,
idiotske ubojice. Predajem se, ali izbacite nedune iz svoje prljave
igre...
Hitro zbaci remene naprtnjae pa ustane. Chantal skoi. Oi su
joj plamtjele. Siktalaje:
Ostani leati, luae... - Pokua ga svom snagom povui dolje.
ao mi je, Chantal - promrmlja Thomas i primijeni zahvat
diju-dicua, koji e, kako je znao, onesvijestiti Chantal na nekoli
ko sekunda. Mlada ena padne nauznak, zajeavi.
Thomas zakorai iz zaklona.
Dolazili su. Bila su to dvojica mukaraca s pukama u rukama.
Prilazili su mu preko istine, preko mrtve trave, kroz maglu.
Poe im u susret. Pomisli s bezumnim osjeajem likovanja:
Barem mi ne moete pri pokuaju bijega pucati u lea.
Ona ga dvojica ugledaju i podignu puke. Thomas uini jo korak, pa zatim jo jedan.
Mukarci spuste puke i urno priu. Thomas ih nikada nije
vidio. Nosili su hlae od rebraste barunaste tkanine, eir, vjetrovke i planinarske cipele kao i on. Obojica su bili zdepasti i niski.
Jedan je imao brkove, a drugi je nosio naoale.
Doavi do Thomasa, zaustavili su se. Onaj s naoalama skine
eir, pa ree uljudno na panjolskom:
-Dobro jutro.
- Jeste li ga moda vidjeli? - upita onaj s brkovima.
Oko Thomasa se sve zavrti: i mukarci, i proplanak, i livada, i
stabla, sve. Muklo zapita:
Koga?
Jelena - ree onaj s naoalama.
Pogodio sam ga - ree brkati. - Siguran sam da sam ga pogo
dio. Vidio sam kako se sruio. Zatim se nekamo odvukao.
Mora daje negdje u blizini - potvrdi mu prijatelj.
Nita nisam vidio - Thomas e na loem panjolskom.
Ah, stranac...! Po svoj ste prilici prebjegli - ree onaj s nao
alama.
Thomas samo kimne.
Oba se panjolca pogledae.
- Zaboravit emo da smo vas vidjeli - ree brkati. - Dobro jutro
i sretan put. - Obojica skinu eire, a i Thomas skine svoj. Lovci
krenu dalje i izgube se u umi.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomas je neko vrijeme duboko disao, zatim se vratio u tagalj.

Chantal je sjedila u sijenu i stenjala trljajui vrat. Bio je crveno
podliven.
Thomas sjedne uz nju i ree:
- Oprostite za ono malo prije, ali nisam elio... Bojao sam se da
vi... - Stane mucati i bespomono zavri: - Ono su bili samo lovci.
Odjednom ga Chantal zagrli, privijajui se divlje uz njega. Oboje
padnu nauznak. Nadvita nad Thomasom, Chantal je aptala:
- elio si me zatititi, nisi me htio izloiti opasnosti, mislio si na
mene... - Rukama mu je njeno gladila lice. - Ni jedan mukarac
to jo nije uinio - ni jedan u mojem ivotu...
-to?
- Nije mislio na mene - aptala je Chantal. U slatkoi njezinih
silovitih poljubaca za Thomasa su utonuli sva bijeda i sav strah,
sva tamna prolost i sva mrana budunost.

Drava je onamo uputila svoje slubenike iz Controle

economique, to jest iz Gospodarske kontrole, iji je zadatak bio da
se bore protiv procvale crne burze. Pokazalo se, meutim, da su
komesari bili dobrim dijelom podmitljivi, a dobrim dijelom kukavice. Poto bi pao mrak, nisu se vie usuivali izii na ulice. A tada
bi zapoeo ples kolutova sira, to bi se kotrljali iz kue u kuu, ili
komada mesa, koje bi iz tajnih klaonica dopremali u restauracije.
Iz takvih su mutnih izvora potjecali i lijepi mladi janjei but,
maslac, mahune te svi ostali dodaci od kojih je Thomas Lieven naveer 25. studenog 1940. godine pripremao ukusnu veeru u kuhinji Chantal Tessier.
Chantal je stanovala u Rue Chevalier Rose. Ako se ovjek nagnuo kroz prozor, mogao je vidjeti prljavu vodu etvrtaste Stare lake
i arena svjetla mnogobrojnih kavana koje su je okruivale.
Thomasa iznenadi veliina, a i ureenje Chantalina stana. Bilo
je ondje dosta barbarskih kombinacija, na primjer skupe supermoderne svjetiljke uz originalni antikni namjetaj. Chantal je nesumnjivo odrasla potpuno divlje, prirodno, bez utjecaja bilo koje
kulture.
Te je veeri nosila iznimno otmjenu, tijesno priljubljenu, visoko
zatvorenu haljinu od izvezene kineske svile, ali preko nje, kao poseban ukras, teak poput dlana irok konati pojas. Chantal je
uope pokazivala posebnu sklonost prema sirovoj koi i njezinu
mirisu.
Thomas uljudno zatomi svaku kritiku o zabludama Chantalina
ukusa. Prvi put u ivotu imao je na sebi tue odijelo, koje mu je,
uostalom, stajalo kao saliveno.
im su doli, Chantal je otvorila ormar pretrpan mukim kouljama, mukim rubljem, kravatama i odijelima. Rekla je:
- Uzmi sve to treba. Pierre je bio tvoje visine.
Thomas je nerado uzeo to mu je bilo najpotrebnije, a trebao je
gotovo sve, ako se elio presvui u isto, jer nije imao vie nita
vlastito.
Kad je elio saznati neto vie o Pierreu, Chantal mu preko volje odgovori:
- Ne ispituj toliko. Jedna moja ljubav. Rastali smo se prije go
dinu dana. Vie se nee vratiti...
Posljednjih nekoliko sati Chantal je bilo vrlo hladna, kao da nikada nije bilo onih burnih trenutaka na granici. I sada, priikom
veere, sjedila je utei, zaokupljena tmurnim mislima. Dok je jela
koljke, neprestano je pogledavala Thomasa. Pri lijepom, mladom,
janjeem butu poela joj je ponovno podrhtavati lijeva nosnica.

15
Godine 1942. est tisua vojnika njemakih trupa opkolilo je
staru luku etvrt Marseillea i primorala stanovnike - njih oko
dvadeset tisua - da za dva sata napuste svoje nastambe, pri
emu su sa sobom smjeli ponijeti najvie trideset kilograma
prtljage. Vie od tri tisue kriminalaca bilo je uhieno. itavu
staru luku etvrt digli su eksplozivom u zrak. Tako je nestalo
najarolikije leglo poroka u Europi i najopasnije ishodite razbojnikih pothvata.
Meutim, 1940. i 1941. godine stara luka etvrt upravo je proivljavala doba svoga najveeg procvata. U mranim kuama iza
vijenice ivjeli su pripadnici svih naroda: izbjeglice, krijumari,
ubojice koje je traila policija, krivotvoritelji, politiki urotnici i
mnotvo lakih ena.
Policija je bila nemona i, ako je ikako mogla, radije je izbjegavala da se pojavi u Staroj etvrti. Ovim su mranim carstvom vladali efovi raznih banda, koje su meusobno neumoljivo i nemilosrdno ratovale. lanovi banda bili su Francuzi, sjevernoafrikanci, Armenci, mnogo Korzikanaca i panjolci.
efovi banda bili su dobro poznati u gradu. Uskim arolikim
ulicama kretali bi se uvijek samo u pratnji svojih tjelohranitelja.
Dvojica ili trojica te gospode koraala bi u gujem hodu desno, a
dvojica ili trojica lijevo od svog gazde, s desnom rukom u depu i s
kaiprstom na okidau revolvera.

J. M.
Simmel
Kad joj je Thomas servirao voe u karamelu, sat na oblinjem zvo niku izbio je deset puta.
Chantal iznenada zakopa lice u ruke i pone neto mrmljati.
- to se dogodilo, cheri? - raspita se Thomas, mijeajui po
svom vou.
Ona ga pogleda. Nosnica joj je jo uvijek drhtala, dok joj je lije po lice bilo ukoeno poput maske. Sada je govorila potpuno mirno
i jasno:
Deset sati.
I to onda?
Sada stoje dolje u vei. Kad ukljuim gramofon i stavim J'ai
deux amours, doi e gore.
Thomas odloi srebrnu liicu pa zapita:
- Tko e doi gore?
- - Pukovnik Simeon sa svojim ljudima.
- Pukovnik Simeon? - ponovi on slabim glasom.
Samo joj je nosnica drhtala.
- Iz Deivdeme Bureaua. Izdala sam te, Jean. Ja sam najpodlije
smee na ovom svijetu.
Zatim je u prostoriji neko vrijeme vladala tiina. Konano Tho mas ree:
Moda izvoli jo jednu breskvu?
Jean! Ne budi takav! Ne mogu to podnijeti! Zato ne urla?
Zato me ne raspali po gubici?
Chantal - ree on osjetivi kako ga obuzima beskrajan umor.
- Chantal, zato si to uinila?
- Ovdanje me vlasti dre u aci. Zbog neeg vrlo gadnog to je
jo u vezi s Pierreom. Teka prijevara i tako dalje... Zatim se od
nekle pojavio taj pukovnik, taj Simeon, i rekao mi: Ako nam dop
remite Leblanca. sve se moe urediti! to bi ti uinio na mojem
mjestu, Jean? Pa tada te jo uope nisam poznavala!
Thomas pomisli: Takav je, dakle, ivot. I tako se to nastavlja
sve dalje i dalje. ovjek goni ovjeka. Jedan drugog izdaje. Jedan
drugog ubija da sam ne bi bio ubijen. Tiho upita:
to Simen eli od mene?
On ima svoje upute... Te si ljude prevario s nekim popisima je li to istina?
Istina je - potvrdi on.
Ona ustane i postavi se pred njega, poloivi mu ruku na rame:
- eljala bih plakati, ali suze ne dolaze. Udari me! Ubij me! Ui
ni neto, Jean! Ne gledaj me ovako!
Thomas je potpuno mirno sjedio i razmiljao. Zatim tiho upita:
- Koju pjesmu treba zasvirati?

MOE I BEZ KAVIJARA

- J'ai deux amours - odvrati ona.

Iznenada mu udan smijeak razvedri blijedo lice. Ustane.
Chantal uzmakne pred njim. On je, meutim, ni ne dotakne nego
otide u susjednu sobu. Ondje je bio gramofon. Ponovno se nasmi jei kad ugleda naslov na ploi. Ukljui aparat. Stavi iglu u prvu
brazdu. Zauje se glazba. Glas Josephine Baker zapjeva pjemu o
dvjema ljubavima, J'ai deux amours...
Izvana su se pribliavali koraci. Dolazili su sve blie. Sada su
bili ve sasvim blizu. Chantal je stajala ispred Thomasa. Dah joj je
itei prodirao kroz otvorene usnice, grabeljivi su zubi blistali
vlanim sjajem. Grudi su joj se ubrzano dizale i sputale ispod ze lene svile tijesno pripijene kineske haljine. Prosiktala je:
- Bjei, jo ima vremena... Ispod prozora spavae sobe je ra
van krov.
Thomas, smijeei se, strese glavom.
Chantal se razbjesni.
Idiote! Proreetat e te! Za deset minuta bit e mrtvac u vodi
Stare luke!
Bilo bi od tebe vrlo paljivo da si malo ranije o tome razmi
ljala, srce moje - odvrati Thomas ljubazno.
Ona divlje zamahne kao da ga eli udariti i zadae:
- Ne trabunjaj gluposti, i to upravo sada... - Meutim, odmah
zatim pone jecati.
Netko zakuca.
- Otvori - ree Thomas tvrdo. Chantal pritisne aku na usta, ali
se ne pomakne.
Ponovno se zauje kucanje, ali sada mnogo ee. Josephina
Baker jo je uvijek pjevala. Muki glas, koji je Thomas dobro poz navao, vikne:
Otvarajte ili emo mecima raznijeti bravu!
Dobri, stari Simeon - promrmlja Thomas - jo uvijek ona ista
usijana glava! - Ostavi druu Chantal i ode u predsoblje.
Vrata stana sada su se tresla pod udarcima aka. Bila su osi gurana sigurnosnim lancem. Thomas pritisne kvaku. Vrata odlete
koliko je to doputao elini lanac. U procijep se utisnu jedna ci pela i jedan pitolj.
Thomas nagazi na cipelu to je jae mogao i odgurne cijev pi tolja.
Smijem li vas zamoliti da povuete ovo dvoje natrag, gospodi
ne pukovnie - govorio je uz to.
To bi vam odgovaralo, je li? - urlao je Simeon s one strane
vrata. - Ako smjesta ne otvorite, pucamo!

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

nite kroz preu, dodajte cijela jaja

i izradite fino tijesto, zainite sa
sasvim malo mukatnog oraca.
Oblikujte male loptice i prite ih u
vreloj masnoi dok ne nabubre i
ne dobiju lijepu smeu boju.

Meni
Moules Mariniere
Peeni janjei but
s
Haricots Verts
Pommes Dauphine

Voe u karamelu
Uzmite eer u prahu i ostavite da
se u posudi, uz neprestano mije-

Voe u karamelu

Moules Mariniere
Uzmite svjee dagnje, paljivo ih
operite i oetkajte te stavite u lonac u malo kipue tekuine, koja
sadri pola vode i pola bijela vina.
Kuhajte ih poklopljene, uz ee
protresanje, dok se koljke ne
otvore, zatim ih istresite na cjedilo
i izljutite meso iz otvorenih koljki. U meuvremenu pripremite od
maslaca i brana bijeli umak. Prelijte ga sokom od dagnji, koji ste
procijedili kroz isto sito, te ostavite da sve dobro prokuha. Dodajte jo malo bijela vina, posolite, popaprite, zainite s neto limunova soka i veite umak jednim umancem. - Sada u umak
stavite meso koljki i kosani perin pa ostavite da se na vatri vee,
ali neka vie ne zakuha.

25. studenog 1940.

Peeni janjei but s prilozima

- ini se da ete onda morati pucati - blago primijeti Thomas. Jer ne mogu ukloniti sigurnosni lanac dok drite nogu i ruku u
vratima.
Nakon kraeg oklijevanja pukovnik udovolji zahtjevu Thomasa
Lievena. Cipela i oruje nestanu. Thomas otvori vrata. Idueg tre-

Uz pomo janjeeg buta Thomas Lievenje odrijeio

jedan enski jezik...
Uzmite lijepi mladi janjei but,
zareite meso uz kost i nadjenite
jednim renjem enjaka. But stavite u tavu, prelijte s dosta tamna
maslaca i poprite na tednjaku
sa svih strana. Zatim stavite but u
penicu i ispecite ga do kraja na
jakoj vatri, uz neprestano zalijevanje. Uzmite svjee mahune,
oistite ih i kuhajte u malo vode
dok ne postanu mekane. Ako ste
ih uzeli iz konzerve, istresite ih u
cjedilo, dobro ih ocijedite i prelijte
kipuom vodom. Tako e izgubiti
svaki okus konzerve. Dobro ocijeene Haricots (mahune) stavite na rastopljeni maslac i dobro
zagrijte. Poto ste ih stavili na
pladanj, pospite ih s malo fine
soli. Kuhani slani krumpir protis-

anje, rastopi i pouti. Zalijte ga

vodom, pa dobiveni svijetli karamel dobro prokuhajte. Uzmite
oguljene i na etiri dijela razrezane breskve i kruke te bobice svjeeg groa, pa ih lagano pirjajte
u karamelu dok ne omekaju.
Ohlaeni kompot ulijte u zdjelice,
ukrasite tuenim slatkim vrhnjem i
pospite sjeckanim bademima.

nutka utisne mu se cijev pitolja u trbuh, a pred njega junaki

stupi Jules Simeon, nakostruena brka, zabacivi plemenitu glavu
s rimskim nosom.
Thomas pomisli: Jadnik, ni ovih se posljednjih mjeseci nije dokopao novaca; jo uvijek nosi isti stari pohabani kini ogrta.
Naglas ree:
- Koje li radosti, gospodine pukovnie! Kako ste? A to li radi
naa lijepa Mirni?
Dok mu se usnice od prezira gotovo i nisu vidjele, pukovnik
progovori:
- Vaa je igra zavrena, prljava izdajice!
- Bi li vam bilo vrlo nezgodno ako biste mi cijev pitolja zabili u
koje drugo mjesto, na primjer u prsa? Znate, upravo sam veerao.
- Za pola sata neete vie imati nikakvih probavnih smetnji,
svinjo jedna - vatreno odvrati Simeon.
U predsoblje ue drugi ovjek, visok, elegantan, sijedih sljepooica, pametnih oiju, uzdignuta ovratnika, s rukama u depovima
- Maurice Debras.
- Dobar vee - ree Thomas. - Slutio sam da ste blizu im mi je
Chantal spomenula naslov ploe. Kako ste, majore Debras?
Simeon prosike:

- Pukovnie Debras!
Sam Debras ne odvrati
nita,
nego
kratko
i
zapovjedniki
odmahne
glavom prema vratima.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Idueg ih trenutka bijesan krik primora da se okrenu. Zgurena

poput tigrice spremne na skok, Chantal je stajala na vratima dnevne sobe drei u desnici zavinut malajski bode. Uzavrela od bijesa, frktalaje:
- Van! Ili u vas ubiti, obojicu. Ostavite Jeana na miru!
Prestraivi se, Simeon ustukne dva koraka.
Thomas pomisli: Sasvim ista zaglupljena junaina kakva si bio
pri padu Pariza, Bogu budi hvala, ipak vie nisi! Zatim otro ree:
- Ostavi te gluposti, Chantal. Naposljetku, obeala si gospodinu
pukovniku da e me izdati.
Chantal se jo jae pogrbi i jo hrapavijim glasom proape:
- Svejedno mi je... Ponijela sam se comme une scdope1 - ali sve
jo mogu popraviti...
- ipak ti moe! Samo e te jo i zatvoriti, ti glupao!
- Neka me zatvore... Svejedno mi je - nisam jo nikada nikog
izdala. Stani iza mene, Jean, brzo, bjei u spavau sobu...
Stajala je sada tik ispred njega. Thomas uzdahne i strese gla vom. Desna mu noga poleti uvis. Cipela pogodi Chantal u desno
zapee. Ona krikne od boli. Bode odleti u dovratak, zabode se i
ostane ondje njiui se.
Thomas uzme eir i kaput, iupa bode iz drva te ga prui
Debrasu.
- Nemate pojma koliko mi je neprijatno udariti enu - ree. ini se, meutim, da je kod mademoiselle Tessier brutalnost neiz
bjena. .. Moemo li krenuti?
Debras nijemo kimne. Simeon gurne Thomasa ispred sebe u
predvorje.

U svitanje je zapala u nemiran polusan.

Probudio ju je muki glas koji je snano, ali krivo, pjevao. S
glavoboljom i poput olova tekih udova prenula se iz sna. Jasno se
razabirao muki glas: J'ai deux amours...
Poludjela sam, luda sam, pomisli zaprepateno. ujem njegov
glas, glas mrtvaca - oh, Boe, sila sam s uma...
- Jean! - vrisne.
Ne dobije odgovora.
Teturajui ustane. U spavaici istri iz spavaonice. Van - to
dalje odavde...
Naglo se zaustavi. Vrata kupaonice bila su otvorena, a u kadi je
sjedio Thomas Lieven.
Chantal zatvori oi. Chantal ponovno otvori oi. Thomas je jo
uvijek sjedio u kadi. Chantal zajei:
Jean...
Dobro jutro, betijo - ree on.
Padajui vie nego hodajui, dovue se do njega i klone uz rub
kade. Promuca:
- to - to radi ovdje?
- Pokuavam nasapunati leda. Budi ljubazna pa to uini umje
sto mene...
- Ali-ali-ali...
- Kako molim?
- Ali, ta ustrijelili su te... Pa ti si mrtav...
- Da sam mrtav, ne bih vie sapunao svoja lea; kakve su to
gluposti? - ree on prijekorno. - Dakle, Chantal, zaista se. mora
malo pribrati. Ne ivi ni u ludnici, ni u dungli. Vie ne ivi.
Prui joj komad sapuna. Ona zgrabi sapun i baci ga u vodu,
dok je uz to prodorno vritala:
- Sada mi smjesta reci to se dogodilo!
Thomas odvrati opasno tihim glasom:
- Izvadi sapun. Smjesta. Kasnije e ionako dobiti batina. Tako
mi Boga, Chantal, dosad jo nikada nisam istukao ni jednu enu.
Ali na tebi u iznevjeriti svoja najsvetija naela. Operi mi lea,
hajde, to eka?
Chantal posegne u vodu, uzme sapun i uini to je od nje zahtijevao. Uz to gaje plaho i zadivljeno promatrala.
- Polako shvaam kako se s tobom mora postupati - ree on
razjareno.
- to se dogodilo, Jean? - upita ona promuklo. - Ispriaj mi...
- Kae se: molim te, priaj mi.
- Molim te, Jean, molim te.

16
Vrata se zatvore. Chantal je bila sama. Poela se grevito tresti.
Nemono je klonula na sag. Ondje se valjala amo-tamo, jecajui i
vritei. Naposljetku ustane i otetura u dnevnu sobu. Ploa se jo
uvijek vrtjela, ali sada je jo samo igla ritmiki udarala. Chantal
zgrabi gramofon i tresne ga o zid, gdje se on buno razbije.
Te noi, najgore u ivotu, san joj nije dolazio na oi. Vrtjela se
amo-tamo po krevetu, nemirna, svjesna da je kriva, zdvojna. Izdala je svog dragog. Bila je kriva za njegovu smrt. Bilo joj je jasno
da e ga Simeon i Debras sada ubiti.
Poput drolje

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Tako je ve bolje - mrmljao je, lagodno se previjajui. - Vie

gore. Dalje lijevo. vre. Dakle: poto su me ona dvojica izvukla
odavde, odvezli su me u luku...

- Stoj! - zapovjedi Simeon.

Thomas stane.
Sada Debras progovori prvi put:
- Okrenite se!
Thomas se okrene. Pogleda Simeona i Debrasa, izdaleka zauje,
nejasno i mutno, kako satovi na marsejskim zvonicima otkucavaju
tri etvrtsata. Idueg je trenutka uo Simeonov zabrinut i revan
glas:
-Ve je trietvrt jedanaest, efe. Moramo se pouriti. U jedana est sati moramo s njim biti kod madame!
Thomas duboko uzdahne, ukoeni mu smijeak ponovno pos tane lagan; diskretno kaljui, sluao je kako jedan pukovnik go vori drugome;
- Ba ste pravi glupan!
Smijeei se, Thomas e Debrasu:
- Ne ljutite se na njega, pokvario vam je planove. No, da! I mene
je jednom doveo u stranu nepriliku pred nekim njemakim natporunikom... Usprkos tome, on je dobar momak! - Thomas po
tapa strahovito zbunjenog Simeona po ramenu.
Debras spremi oruje i skrene pogled u stranu, jer se morao
nasmijati, a nije htio da to Thomas i Simeon vide. Thomas nastavi:
Osim toga, gospodo, odmah sam pomislio da me samo elite
jako prestraiti i vjerojatno ponovno primorati da radim za vas.
Kako ste to otkrili? - promuca Simeon.
im sam uo plou Josephine Baker, naslutio sam df^ je ma
jor Debras negdje blizu. Rekoh sam sebi: ako je major - oprostite,
pukovnik, uostalom estitam na promaknuu - dakle, ako ste vi
prispjeli ovamo ak iz Casablanke, onda sigurno niste doli samo
zato da biste prisustvovali mojem neasnom svretku. Nije li tako?
Debras se okrene, kimne, pa ree:
Ba ste vraji vabo!
Poimo, dakle, s ovog negostoljubivog mjesta. Ovaj me smrad
mui. I zaista, ne smijemo dopustiti da nas madame eka. Osim
toga, rado bih se provezao pokraj kolodvora.
Pokraj kolodvora? - upita Simeon ukoena pogleda.
Ondje je cvjearnica koja radi i nou - poui ga Thomas lju
bazno. - Moram jo kupiti nekoliko orhideja...

17
Simeon i Debras odvezli su Thomasa Lievena u luku. Ledeni je
vjetar fijukao uskim ulicama Stare etvrti. Psi su zavijali na pun
mjesec. Nigdje ni ive due.
Debras je bio za upravljaem tronog forda, a Simeon je sjedio
otraga pokraj Thomasa, jo uvijek s pitoljem u ruci. Nita nisu
govorili.
Automobil je stigao u Staru luka. U krijumarskim kavanama
na Quai du Portu jo je gorjelo svjetlo. Kod Intendance Sanitaire
Debras skrene udesno na Quai de la Tourette, pa projuri uz dos tojanstvenu katedralu prema sjeveru sve do Place de la Joilette. Na
Boulevardu de Dunkerque zaobie crni, divovski Gare Maritime,
zatim su se ponovno vozili uz vodu, ovaj put na Bassin de la Gure
Maritime. Ford se truckao po eljeznikim tranicama i pragovima,
te se konano zaustavio na mranom gatu A.
- Van! - ree Simeon.
Thomas posluno izie. Zapuhne ga otrina jesenje oluje. Smr djelo je na ribu. Ono malo svjetiljki na gatu plesalo je divlje goredolje. Negdje u daljini tulila je brodska sirena. Sada je odjednom i
Debras imao teak pitolj u ruci. Uinio je pokret, ispruivi bra du.
Prepustivi se sudbini, Thomas krene prema naputenom gatu.
Na licu mu je jo uvijek lebdio smijeak, koji se, meutim, malopomalo koio.
Voda je svjetlucala na blijedoj mjeseini, a na malim valovima
plesale su krune bijele pjene. Sve je jae smrdjelo na ribu. Thomas
je kaskao dalje. uo je kako je Simeon iza njega posrnuo i opso vao. Thomas pomisli: Strano, strano, a prst mu je sigurno na
otponcu. Nadam se da se nee jo jednom spotaknuti. Kako se la ko pritom moe dogoditi i najtea nesrea...
Pukovnik Debras jo uvijek nije izustio ni rijei, ni jednog je dincatog slova. Bili su sada daleko, daleko od svakog ljudskog da ha, od svake ljudske due.
Ako netko ovdje padne u vodu, nitko ga dugo, dugo nee nai,
pogotovo ako ima nekoliko metaka u trbuhu, pomisli Thomas. I
gatu se konano bliio kraj. Odjednom se pojavio pred njima: be tonska pruga, a iza nje voda, nita do crne vode.

Josephina Baker uini se Thomasu Lievenu ljepom nego ikad.

Primila ih je u salonu svog apartmana u Hotel de NoaUles u Canebieri, glavnoj ulici u Marseilleu.

/. M.
Simmel
Vranu je kosu uzdigla u sjajnu krunu, a u uima je imala velike
bijele kolutove. Tamna joj se put sjajila poput baruna. Dok je ljubio ruku ene kojoj se toliko divio, oi Thomasa Lievena zabljesne
sjaj velikog prstena s ruom od briljanata to su blistali u svim
duginim bojama.
Drei se vrlo ozbiljno, ona primi celofansku kutiju sa tri ruiastocrvene orhideje. Ozbiljno ree:
- Hvala, gospodine Lieven. Izvolite sjesti. Maurice, hoe li, molim te, otvoriti ampanjac?
Bili su utroje, jer je Debras, postavi odjednom nestrpljiv, poslao Simeona natrag u njegovo konaite.
Thomas Lieven je razgledao salon. U njemu je bilo veliko ogledalo i klavir, na kojem su leale hrpe nota. Thomas ugleda i pla kat:
Opera Marseille
JOSEPHINE BAKER
u operi
KREOLKA
Opera u tri ina
JACgUESA OFFENBACHA
Praizvedba: 24. prosinca 1940.
Pukovnik Debras napuni kristalne ae i ree:
- Da nazdravimo eni kojoj zahvaljujete svoj ivot, gospodine
Lieven!
Thomas se duboko pokloni pred Josephinom:
Uvijek sam se nadao da ete razumjeti moj postupak, mada
me. Vi ste ena. Zacijelo mrzite nasilje, rat, krvoprolie i ubijanje
jo vie od mene.
Svakako - ree lijepa ena. - Ali ljubim i svoju zemlju. Nanijeli
ste nam veliku tetu unitivi prave popise.
Madame - odvrati Thomas - nisam li vaoj zemlji mogao jo
vie nakoditi da nisam unitio popise nego ih predao Nijemcima?
Debras se umijea:
Tako je, vie ni rijei o tome. Konano, pomogli ste mi da se
izvuem iz Madrida. Vi ste onaj granini sluaj, Lievene. Meutim,
kunem vam se, prevarite li nas jo jedanput, nee vie biti ampa
njca, koliko god razumijevanja pokazivala Josephine za vae pos
tupke. Idui se put neete vratiti s gata.
Sluajte, Debras, volim vas, stvarno i iskreno! Volim i Fran
cusku. Meutim, ve sada priseem: ako me ponovno primorate da

MOE I BEZ KAVIJARA

radim za vas, opet u vas prevariti jer ne elim nakoditi ni jednoj

zemlji - pa ni svojoj vlastitoj. Josephine tiho upita:
Zar ni Gestapou?
Molim?
Biste li oklijevali da nakodite Gestapou?
To bi mi, madame, bilo vrhunsko zadovoljstvo.
Pukovnik Debras podigne ruku:
Vjerojatno znate da uz podrku Engleza upravo stvaramo no
vu obavjetajnu slubu i Pokret otpora u okupiranoj i neokupira
noj Francuskoj.
Znam.
Pukovnik Simeon je od svojih novih starjeina u Parizu dobio
nalog da vas dovabi u Marseille i ubije. Prije toga je, meutim,
razgovarao o vama s Josephine. Ona me o svemu obavijestila i
zamolila da posredujem.
Madame - Thomas e naklonivi se - smijem li vam natoiti
jo malo ampanjca?
Lieven, moram natrag u Casablanku. Josephine e iduih tje
dana doi za mnom. Dobili smo stanovite naredbe iz Londona.
Simeon tada ostaje ovdje sam. to mislite o Simeonu?
Thomas odvrati pristojno:
Morao bih vam lagati.
Debras uzdahne:
Simeon je dua od ovjeka i vatreni rodoljub.
Herojski vojnik! - nadopuni Thomas.
Hrabri drznik! - doda Josephina.
- Da, da, da, - potvrdi Debras - ali mu, na alost, ipak neto
nedostaje. Svi znamo to mu manjka, ne moram to izgovoriti.
Thomas saalno kinine.
Hrabrost se ne dokazuje samo akom, potrebna je za to i gla"a - ree Josephine. - Gospodine Lieven, vi i pukovnik Simeon, to
jest glava i aka, bili biste pravi tim!
Sam, nikada nee biti dorastao zadatku - ree Debras.
- Kojem zadatku?
Debras se ugrize za usnicu.
- Poloaj je ozbiljan, Lievene. Ne elim prikazati svoje sunarod
njake boljima nego to jesu. Meu nama, takoer, ima svinja.
Svinja ima posvuda - ree Thomas.
- Nae francuske svinje na okupiranom podruju surauju s
nacistima. Izdaju nae ljude. Prodaju nau zemlju. Te su francus
ke svinje najamnici Gestapoa. Rekoh Gestapoa, gospodine Lie
ven. ..

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- uo sam - ree Thomas.

- Vi ste Nijemac. Znale postupati s Nijemcima. A kad god zat

- Vjerojatno - ree Thomas Lieven. - To je, dakako, izvanredno

utjena pomisao.

reba, moete nastupiti i kao roeni Francuz.

- Ah, Boe, zar sve opet poinje iznova!
- Ovi ljudi ne izdaju samo svoju zemlju, nego je i pljakaju nastavi Debras. - Vidite, tek prije nekoliko dana ovamo su dola
dva ovjeka iz Pariza - nakupci zlata i deviza.
- Francuzi?
- Francuzi koji rade po nalogu Gestapoa.
- Kako se zovu?
- Jedan se izdajica zove Jacques Bergier, a drugi Paul de Lesseps.
Thomas Lieven je dugo gledao zamiljeno preda se... Zatim re e:
- Dobro, Debras, pomoi u vam da pronaete ta dva izdajnika.
Obeajete li da ete mi zatim dopustiti da odem?
- Kamo elite otii?
- Ma znate to. U Junu Ameriku. Ondje me eka jedan prijatelj,
bankar Lindner. Nemam vie novaca, ali on ima dovoljno...
- Gospodine Lieven...
- . .. ima gotovo milijun dolara. Dobijem li od vas novu putovni
cu, dobit u uz njegov zagovor i vizu...
- Gospodine Lievene, ma sluajte...
- . . . a kad budem imao vizu, dobit u i mjesto na brodu... Thomas se prekine. - to vam je?
- ao mi je, gospodine Lieven, stvarno mi je ao, ali bojim se da
vaeg prijatelja Lindnera vie neete vidjeti.
- to to znai? Recite mi sve, nemojte mi nita preutjeti. Poi
njem se polagano osjeati kao blaeni Job. to se dogodilo mojem
prijatelju Lindneru?
- Mrtav je - ree Debras.
- Mrtav? - ponovi Thomas. Lice mu promijeni boju, pa posivi.
Walter Lindner mrtav. Posljednja moja nada. Moj posljednji pri
jatelj. Zadnja mogunost da napustim ovaj kontinent ludila...
- Sjedili ste u zatvoru, ne moete to znati - ree Debras. Lindnerov je brod 3. studenog 1940. godine, na podruju Bermuda, naletio na ploveu minu. Potonuo je za dvadeset minuta. Bilo
je samo nekoliko preivjelih, meu njima nisu bili ni Lindner, ni
njegova ena.
Thomas Lieven je sjedio potpuno klonuo, vrtei au ampanjca
amo-tamo.
- Da ste uhvatili taj brod, sada biste, vjerojatno, i vi bili mrtvi zakljui Debras.

18
U ranim jutarnjim satima 26. studenog 1940. godine vratio se
tih i u sebe povuen Thomas Lieven iz Hotela de NoaiUes u Staru
etvrt Marseillea, u stan na drugom katu kue u Rue Chevalier
Rose. Jo je mnogo popio u drutvu Josephine Baker i pukovnika
Debrasa i dogovorio se o mnogo emu to bi se trebalo dogoditi u
bliskoj budunosti.
Nekoliko je sekundi bio u iskuenju da Chantal, koja je spavala
u svom razbacanom krevetu, probudi dobrim obrokom batina. Za tim odlui da e se radije najprije okupati. I tako gaje onda - zbog
pjevanja - konano njegova lijepa prijateljica pronala u kadi.
Dok mu je Chantal trljala i ribala lea, priao joj je neto malo
o svom udesnom izbavljenju - ne ba mnogo, samo najpotrebnije,
jer vie nije u nju imao neogranieno povjerenje.
Naposljetku joj ree:
- Pustili su me jer me trebaju. Moram za njih izvesti jedan pot
hvat. A za taj pothvat opet trebam tebe. Mislim da bismo se na toj
osnovi moda mogli pomiriti.
Chantaline jo maloas ponizne oi zablistale su:
- Moe mi oprostiti?
- ini se da moram jer te trebam.
.^
- Svejedno mi je da li to mora, samo ako mi oprosti -aptala
je i ljubila gaje. - Sve u uiniti za tebe. to eli?
- Nekoliko sipki zlata.
- ip... ip... zlata? Koliko?
- Pa, recimo, u vrijednosti od pet ili deset milijuna franaka.
- Prave ipke?
- S olovnom jezgrom, naravno.
- Ako je to sve...
- Ti, prepredena betijo - ree on. - Ti bijedna mrcino, zbog te
be sam opet upao u tu pripovijest. Ne ribaj tako vrsto!
Ribala je jo jae i viknula:
- Ah, kako sam sretna to te nisu ukokali, slatki moj!
- Prestani strugati!
Grleno se nasmijala i poela ga kakljati.
- Prestani ili u ti ispraiti gae!
- To e biti malo teko jer ih nemam!

J. M.
Simmel
- No ekaj! - Zgrabi je, ona vrisne, voda trcne uvis. Leala je
na njemu u toploj, sapunastoj vodi. Vikala je i vritala, smijala se i
pljuvala i smirila se u njegovu naruju.
Odjednom je morao pomisliti na jadnog Lazarusa Alcobu, na
jadnog Lindnera i njegovu enu, na putnike potonulog broda, na
jadne vojnike u rovovima i na sve jadne ljude uope. Kako su
kratko ivjeli. Kako im je bilo teko. Kakav im je straan bio kraj. I
kako je malo sree na ovom svijetu.

19
U srijedu, 4. prosinca 1940. godine, tri su se gospodina sastala
u zasebnoj sobi Hotela Bristol u Canebieri uz vegetarijanski ruak
koji je jedan od njih, iskusni sladokusac, promiljeno sastavio i
ije je pripremanje pomno nadzirao u hotelskoj kuhinji.
Ta su se tri gospodina zvala: Jacques Bergier, Paul de Lesseps i
Pierre Hunebelle.
Paul de Lesseps bio je suzdran, suhonjav tip, otrih crta lica,
moglo mu je biti oko 37 godina.
Jacques Bergier bio je stariji, deblji, ruiastiji, malo preelegantno odjeven, kienih pokreta, tanka glasa i brzih, sitnih koraka.
Nosio je tamnocrven, barunast prsluk uz tamnoplavo odijelo i bio
je malo prenametljivo namirisan.
Konano, Pierre Hunebelle, gospodin koji se brinuo za ruak, a
koji je izgledao kao slika i prilika naeg junaka Thomasa Lievena,
to nije bilo nikakvo udo jer je to i bio Thomas Lieven, jedino to
se sada zvao Hunebelle, a ne vie Leblanc. Ljubaznom e itatelju
biti jasno zbog ega. Thomas je imao u depu novu lanu putovnicu francuske obavjetajne slube...
Bio je to prvi susret gospode Bergiera i Lessepsa s monsieurom
Hunebelleom, a osobito je Bergier promatrao privlanog mladog
ovjeka sa sve veim zadovoljstvom. Osjeajne su mu djevojake
oi neprekidno poivale na njemu. Thomas je pozvao obojicu na
ovaj ruak, nakon to se odvjetniku Bergieru najavio kao poslovni
partner.
- Mogli bismo, moda, o tome razgovarati pri dobrom ruku bio je njegov prijedlog.
- Vrlo rado, monsieur Hunebelle - ali, molim vas, nipoto meso
- odvratio je profinjeni Bergier visokim glasom.
- Vegetarijanac ste?

MOE I BEZ KAVIJARA

- Stopostotni. I ne puim niti pijem. - ini se da se ni s da
mama ne uputa ba esto, mali moj, pomislio je Thomas. Ali za
Gestapo moe raditi, ti ista duo...
Uz predjelo - celer na enevski nain - gospoda zaponu razgovor. Njegovani Bergier ree:
- Izvanredno, monsieur Hunebelle, naprosto izvanredno. Ploke
se upravo rastapaju na jeziku.
- Tako i treba biti - odvrati Thomas ozbiljno. - Odaberite lijepe,
ne prevelike gomolje celera.
Ne prevelike, aha - ree Bergier, gutajui oima Thomasa.
- Treba ih dobro oprati i oetkati, pa zatim kuhati u slanoj vodi
dok ne postanu mekani - ali ne premekani.
-Ali ne premekani - poput jeke ponovi odvjetnik, iji je parfem
prodirao Thomasu u nos. - Morate mi napisati ovaj recept, monsieur. - Na pomno manikiranim prstima nosio je prstenje sa arenim kamenjem, a pogled mu je sve sjetnije poivao na Thomasu.
Potpuno jasan sluaj, razmiljao je dotle na prijatelj, s njim
e biti lako. Vie moram pripaziti na Lessepsa.
Lesseps uto i upita bez ikakva prijelaza:
to moemo uiniti za vas, monsieur?
- Gospodo, Marseille je malen grad. Proulo se da ste doli iz
Pariza kako biste ovdje sklopili odreene poslove.
Tog trenutka stari konobar donese glavno jelo, pa Thomas zauti. Gledajui na pladnjeve, odvjetnik se boleivo pritui:
- Ali izriito sam molio: bez mesa!
Lesseps ga presijee:
- Kakve poslove, monsieur Hunabelle?
^
- Dakle - hm, devize i zlato. Govori se da vas to zanima. - Les
seps i Bergier se pogledaju. Neko je vrijeme u zasebnoj sobi vla
dala tiina. Naposljetku Lesseps - 1947. godine Francuska ga je
vlada optuila i osudila zbog kolaboracije - izjavi hladnim glasom:
- Govori se, je li?
- Jest, govori se. elite li zaina od soje, monsieur Bergier?
- Prijatelju moj - odvrati odvjetnik, zagledavi se Thomasu du
boko u oi - ganut sam. to sam smatrao mesom, zapravo nije
meso, a ipak prija, formidable. Stoje to zapravo?
Lesseps ree ljutito:
- Monsieur Hunebelle, spomenuli ste novac i devize. A to ako
nas to doista zanima?
Obraajui se Bergieru, Thomas ree:

Strahovito, izvanredno

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Poire Belle Helene

Meni
Celer na enevski nain
Odresci od gljiva
Poire Belle Helene
4. prosinca 1940.
Celer na enevski nain
Uzmite gomolje celera srednje veliine, operite ih, vrsto oetkajte i
skuhajte u slanoj vodi, ali tako da
ne postanu premekani. Ogulite ih
i izreite na tanke ploke. U duboku porculansku zdjelu stavite malo svjeeg maslaca i na to sloite
red ploki celera te ih pospite ribanim ementalerom i grudicama
maslaca. Zatim stavite opet celer i
tako red za redom. Na vrhu neka
budu sir i maslac. Pokrijte zdjelu
poklopcem i ostavite da tako odstoji najmanje jedan sat. Posluite
ga u istoj zdjeli, ali ga nemojte
mijeati.
Odresci od gljiva
Uzmite pola kilograma svjeih
lisiarki, dobro ih oistite i razreite na etvrtine. Nareite dvije
velike glavice luka na kockice i
nasjeckajte dosta perina. Pirjajte
luk, perin i gljive na maslacu u

Neobian odrezak
donosi mnogo milijima franaka
tavi dok se gljive ne ponu priti.
Sada dodajte dvije namoene,
dobro istisnute emlje bez kore i
ostavite da se sve kratko vrijeme
pirja. Cijelu smjesu fino sameljite
u stroju, a na kraju protisnite kroz
stroj i jedan krumpir. Smjesu
vrsto promijeajte i kad se dovoljno ohladi, dodajte jedno jaje.
Umijeajte neto mrvica, ali samo
ako je smjesa postala premekana. Zainite vrlo pikantno s
neto paste od sardela i nekoliko
kapi zaina od soje ili kakvog
drugog ekstrakta, koji nije dobiven od mesa nego od kvasca.
Tek na kraju posolite i popaprite.
Od smjese oblikujte ne pretanke
odreske, uvaljajte ih u brano,
zatim u razmueno jaje pa u mrvice, te ih prite na maslacu dok
ne postanu zlatnosmei. Ukrasite
ih krikama limuna, koje ste obloili s nekoliko kapara.

Uzmite ne premalene posudice za

sladoled ili zdjelice za kompot,
stavite u svaku po jednu kuglicu
sladoleda od vanilije i pokrijte
jednom ili dvjema polovicama
ukuhanih kruaka. Prelijte gustim,
vrlo vruim okoladnim umakom i
odmah posluite. Za pripremu

okoladnog umaka uzmite 100 g

fine gorke okolade i rastopite je
s neto vode u loncu koji ste uronili u posudu s kipuom vodom.
okoladu nemojte nipoto ribati ili
strugati. U rastopljenu okoladu
lijevajte toliko mlijeka ili vrhnja
dok ne nastane gust umak.

- To su odresci od gljiva. Prava delikatesa, zar ne? - Zatim ree

Lessepsu: - Imam zlata za prodaju.
- Imate zlata? - otegnuto upita Lesseps.
- Imam.
- Odakle?
- To uope nije zanimljivo - oholo e Thomas. - Ni ja ne pitam u
ije ga ime elite kupiti.
Lesseps ga pogleda oima morskog psa:
- Koliko nam zlata moete dati?
- Ovisi o tome koliko ga elite kupiti.
Ba ne vjerujem - odvrati Lesseps - da ga imate toliko.
Poput svile mekani odvjetnik iznenada objavi, hihoui:
Kupujemo, naime, do dvjesto milijuna!
Sto mu gromova, pomisli Thomas Lieven, pa tu se neto golemo sprema!

20
Sto mu gromova, pomislio je i stari konobar koji je prislukivao s druge strane vrata zasebne sobe, pa tu se neto golemo
sprema!
Mljackajui jezikom, ode u mali hotelski bar, koji je u to doba
bio gotovo prazan. Uz ank je sjedio glomazan ovjek etkaste kose
i pio pernod.
- Hej, Bastiane - zovne ga konobar.
ovjek podigne pogled. Imao je male oi kao u slona i ruetine
kao nosa pokustva.
- O emu govore? - upita.
Konobar mu ispria o emu govore gospoda u zasebnoj sobi.
ovjek, koji se zvao Bastian Fabre, zazvidi kroz zube.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Dvjesto milijuna! Svemogui Boe! - Utisne konobaru u ruku

novac. - Prislukuj i dalje. Upamti svaku rije. Odmah se vraam.
Dobro, Bastiane - ree stari konobar.
Bastian, koji je nosio kratak konati kaput, baskijsku kapu i
sive hlae, napusti bar, skoi na stari bicikl, pa se odveze mimo
Stare luke gore do Quai des Belges. Ondje su se smjestile dvije
najpoznatije kavane u gradu, Cintra i Le Bruleur de Loup. U objema
su se sklapali svi mogui nezakoniti poslovi. Cintruje bila modernije ureena i imala je bolje muterije: bogate grke trgovce, Turke, Nizozemce i Egipane.
Bastian se uputi u starinskiju, manju, Le Bruleur de Loup. Ovdje su u mranoj, drvom obloenoj prostoriji s velikim, mutnim i
zamagljenim zrcalima, koja su odraavala sivu svjetlost ulice, sjedili gotovo samo domai ljudi. U ovaj podnevni sat veina je pila
pastis, sladak aperitiv, koji je jo 1939. godine stajao samo dva
franka, a sada deset - to je izazivalo neprestanu ogorenost u
svih rodoljuba.
Trgovci vinom, krivotvoritelji, krijumari, emigranti i pekulanti
sjedili su u kavani Bruleur de Loup. Bastian je poznavao mnoge od
njih. Pozdravi ih, a i oni su pozdravljali njega. Na kraju lokala bila
su vrata, a na kvaki je visjela ploa s natpisom: ZATVORENO
DRUTVO.
Gorostas pokuca etiri puta dugo, dva puta kratko. Nakon toga
vrata se otvore i Bastian ue u prostoriju.
Ovdje je gorjelo elektrino svjetlo jer nije bilo prozora. U zraku
su lebdjeli gusti oblaci dima koje se moglo rezati. Oko dugakog
stola sjedilo je petnaest mukaraca i jedna jedina ena. Mukarci
su izgledali smiono. Dijelom su bili bradati, a dijelom su imali razbijene nosove i brazgotine. Meu njima bilo je Afrikanaca, Armenaca i Korzikanaca.
ena je sjedila na elu stola. Nosila je crvenu kapu, ispod koje
je izvirivala vrana kosa. Bila je odjevena u dugake hlae i kratak
kaputi od sirove koe. Nepristranom promatrau ovog udnovatog
skupa oko stola ve je na prvi pogled postalo jasno da je Chantal
Tessier, samotna vuica, kraljica bez milosra, gospodarica i neograniena vladarica ove lopovske druine.
- Zato dolazi tek sada! - otro ukori Bastiana, koji se u nju
zagledao moleivih oiju. - ekamo te ve pola sata!
- Onoj se trojici nije urilo... Odvjetnik je zakasnio...
Chantal ga presijee otrim glasom:
- Kad e konano nabaviti drugu kapu? Svi ste odvratni! Zar
svatko mora odmah vidjeti da dolazite iz podruma?

- Oprosti, Chantal - dobroudno e Bastian pa smeteno sakrije

svoju masnu kapu. Zatim pone priati to je uo od konobara
Hotela Bristol. Kad je spomenuo svotu od dvjesto milijuna, prosto
rijom prohuji val uzbuenja. Nekoliko gospode zazvidi, netko uda
ri akom po stolu, svi stanu govoriti u isti mah.
Chantalin ledeni glas nadjaa sve:
- Bi li gospoda moda bila tako ljubazna pa zaepila gubice?
Nastane muk.
- Ovdje govori samo onaj koga se neto pita, jasno? - Chantal
se nasloni i zapovjedi: - Cigaretu. - Dva se lopova poure da je
poslue. Chantal otpuhne oblak dima. - Sada me svi paljivo slu
ajte. elim vam objasniti to moramo uiniti.
Chantal Tessier, voa bande, ena koja je voljela sirovu kou,
stane objanjavati, dok su je svi paljivo sluali...

21
Bio je etvrtak, 5. prosinca 1940. godine. U Marseilleu je ve
bilo jako hladno. Dva su gospodina stajala u duanu kuanskih
potreptina u Rue de Rome.
Jedan ree:
elio bih etiri kalupa za kolae.
A vi? - upita prodavaica onog drugog.
Drugi ree:
elim tri kalupa za kolae, ako se slaete, lijepo dijete.
Jedan od gospode, miiav gorostas crvenkaste etkaste kose,
odazivao se na ime Bastian Fabre, a uistinu se tako i zvao.
Onaj drugi bio je elegantno odjeven i dobro odgojen. Upravo se
odazivao na ime Pierre Hunebelle, ali se uistinu nije tako zvao. Jo
donedavno zvao se Jean Leblanc, a pravo mu je ime bilo Thomas
Lieven.
Oba gospodina nabave sedam kalupa za kolae od eljeznog lima, po vioj cijeni, koju je uvjetovao rat. inilo se, meutim, da im
ne pada ni na kraj pameti da u njima peku kolae. Iza toga, naime, nisu kupili maslac, eer, afran i brano, nego su zajedno
otili nekom staretinaru u kratku Rue Mazarin i tamo nabavili devet kilograma olova, veliku plou vatrostalnog amota i prikladnu
elinu bocu propana.
Zatim su se uputili prema Staroj etvrti. Nisu gotovo uope razgovarali jedan s drugim jer su se tek bili upoznali.
Thomas Lieven je razmiljao: Sada, dakle, odlazim s ovim
orangutanom izraivati lane zlatne ipke; strahovita pomisao! Ali,

J. M.
Simtnel
to je najgore u svemu tome, silno sam radoznao kako se to stru no radi!
to Thomas nikako nije mogao shvatiti, bilo je Chantalino dr anje. Kad joj je ispriao sve o onoj dvojici nakupaca, najprije je
rekla:
Ali divno, odlino, slatki. Moja ti organizacija stoji na raspola
ganju. Petnaest prvorazrednih strunjaka. Nasamarit emo obje
gestapovske svinje, a i tvog pukovnika Simeona, zatim emo pro
dati popise onome tko najvie plati.
Ne, pukovnika neemo. Obeao sam da u mu pomagati.
Pa ti si luckast! Njemaki idealizam, zar ne? Nemoj da se rasplaem. Izvoli samo, izvri to onda sam! Sam izradi svoje zlato,
ovjee; od mojih ti ljudi nitko nee pomoi!
Eto, takvo je stanje bilo do prije tri dana. inilo se, meutim,
da se Chantal u meuvremenu temeljito predomislila. Bila je nje na i strastvena kao nikad prije. U jednoj od svega nekoliko mirnih
minuta prole noi priznala je u naruju Thomasa Lievena:
- Ima potpuno pravo, mora odrati obeanje... - Poljubac. Ah, jo te mnogo vie volim zbog tvoje estitosti... - Dva poljupca.
- Moe imati i Bastiana. Moe uzeti sve moje ljude...
Uz golemog Bastiana Fabrea, koji je pred sobom gurao runa
kolica s kupljenim priborom, Thomas je sada hodao zavojitim, pr ljavim ulicama Stare etvrti razmiljajui: Zar mogu vjerovati
Chantal, toj mrcini? Nije li mi ve jednom lagala, nije li me preva rila? Ona neto sprema. Samo to?
Na to bi mu pitanje Bastian mogao iscrpno odgovoriti. Dok je
pokraj vitkog elegantnog Thomasa Lievena gurao kolica zavojitim,
prljavim ulicama Stare etvrti, razmiljao je: Ovaj mi se mladi
ba nimalo ne svia. Stanuje kod Chantal. Potpuno je jasno to se
zbiva. Ve su mnogi momci stanovali kod Chantal. Ali ini se daje
s ovim Pierreom Hunebelleom sve mnogo ozbiljnije. Za njega se
efica zauzima vie nego za ikoga. Prokletstvo!
Bastain se sjeti rijei kojima se Chantal izrazila o tom mladiu
na skuptini njihove bande u kavani Le Bruleur de Loup:
- Genijalna glava. Nijedan od vas, zatucanih volova, nije mu
dorastao.
- No, no - usudio se primijetiti Bastian.
Chantal je poput rakete raspalila po njemu:
- Ta gueule'l Od danas e raditi sve to ti on zapovjedi!
- Ma ekaj malo, Chantal...

Jezik za zube

MOE I BEZ KAVIJARA

Jezik za zube! To je ordre1, razumije? Otii e s njim Bouleu

i izraditi lane zlatne ipke! A vi ete ostali smjesta organizirati
stalnu slubu praenja. Moram znati to radi i danju i nou.
to radi nou trebala bi ti najbolje znati.
Jo samo rije i prilijepit u ti jednu! Ovo je moja ljubav, kop
a? Mladi je samo preestit. Dok pregovara s onom dvojicom
gestapovskih svinja, moramo mi umjesto njega misliti. On ne zna
to je dobro za njega...
Tako je govorila Chantal.
Hodajui tekim koracima uz Thomasa Starom etvrti, Bastian
gnjevno pomisli: Imam osjeaj da taj mladi posve tono zna to
je dobro za njega.
Tako je, dakle, mislio Bastian. Ali naglas nije rekao to misli,
nego je samo izjavio:
- Ovdje smo. - I zaustavi se ispred kue broj 14 u Rue
D'Aubagne. Zdesna od ulaza visjela je stara, izlizana emajlirana
ploa, na kojoj je pisalo:
DR. RENE BOULE
ZUBAR 9-12 i
15-18 sati
Uu u kuu i pozvone na jednim vratima. Vrata se otvore.
No, konano ste ovdje - ree doktor Rene Boule. Bio je to
najmanji i najnjenije graen ovjek kojeg je Thomas ikada vidio.
Nosio je bijeli haljetak, zlatno uokvireni cviker i blistavo, je
dinstveno lijepo, lano zubalo.
^
Uite, momci! - Doktor objesi na vrata plou na kojoj je pisa
lo:
-

DANAS NE ORDINIRAM
Zatim zatvori vrata pa poe pred njima kroz ordinaciju s pok retnim stolcem i blistavim instrumentima u laboratorij, koji se
nalazio pokraj male kuhinje. Bastian ondje, na brzinu, predstavi
gospodu, objasnivi Thomasu:
Doktor stalno radi za nas. Ima sa eficom ekskluzivni ugovor.
Ali samo za lano zlato. Momci, ako vam zubi nisu u redu,
obratite se nekom drugom - proguna mali, promatrajui Thoma
sa. - udno da se jo nikada nismo vidjeli. Novi ste u drubi?
Thomas kimne.
Zapovijed

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Prispio ravno iz bajboka - objasni Bastian osjeajno. - efica

se u njega zacopala. Ovaj posao ide na njezin privatni raun.
U redu. Jeste li donijeli kalupe? Sjajno, sjajno. Mogu odje
danput izraditi sedam sipki i ne moram svaki put ekati da se to
govno ohladi. - Doktor Boule izvadi kalupe iz omota pa ih poreda
jedan pokraj drugog. - Duina odgovora - zakljui. - elite ipke
od jednog kilograma, zar ne? To sam i mislio. - Obrati se Thomasu. - Ako vas zanima, moete gledati dok radim. ovjek nikad ne
zna kad mu ovako neto moe zatrebati.
Imate pravo - ree Thomas pa, optuujui sam sebe, podigne
pogled prema nebu.
Bastian zabrunda:
Ve sam to sto puta gledao. Idem donijeti neto za deranje.
Ali, molim neto krepko - ree zubar. - Taljenje iscrpljuje.
- Sve plaa efica. to biste eljeli?
Mali ovjek zamljacka:
- Dolje u kui Henri je nabavio sa sela nekoliko zgodnih patki
ca, prodaje ih u vercu prije nego to ih se doepa momak iz
Controle economique. Slatke, male patkice. Vrlo malo masti i nje
ne kosti. Svaka tei najvie kilogram i pol.
- No, onda idem pokuati nabaviti dvije za nas - ree Bastian i
nestane.
Doktor Rene Boule progovori:
- U proizvodnji lanih zlatnih sipki najtee je to zlato i olovo
imaju potpuno razliita talita i sasvim razliite specifine teine.
Olovo se tali ve na 327C, zlato tek na 1063. Limeni kalupi za
kolae ne bi izdrali tako visoku temperaturu. Stoga ih moramo
obloiti amotom.
Mali ovjek tono izmjeri kalupe, zatim nacrta dno i stijenke
kalupa na samotnoj ploi, isturpija linije, pa bez muke izbije komade. Dok je radio, pouavao je:
- Sada emo izraditi sadrene uloke u obliku opeka, koji su
tono toliki da stanu u kalupe za kolae; njih smo obloili amo
tom, i to tako da pritom ostanu na svim stranicama slobodni me
uprostori iroki 3 milimetara. Dok je sadra jo mekana, stavit
emo na bazu etiri noice, ustisnuvi u masu ibice. Drvca se
upiru na donju samotnu plohu, pa e i ovdje sadra biti udaljena
od amota 3 milimetra... Neete pribiljeiti?
- Imam dobro pamenje.
- Tako? E pa lijepo... budui da smo stavili sadrene opeke u
samotnu oplatu, moemo se pozabaviti taljenjem zlata u posudi za
taljenje.
- Kako ete postii tako visoku temperaturu?

- Plamenikom za rezanje i bocom propana, koje ste donijeli sa

sobom, mladiu.
- Kakvo zlato upotrebljavate?
- Dvadeset dva karata, naravno.
- Gdje se moe nabaviti?
- U svakoj ustanovi za odvajanje metala. Skupljam usitnjeno
zlato pa ga mijenjam za dvadeset dvokaratno. Poto se zlato rasto
pi, zalit emo njime meuprostore izmeu samotnih ploa i sadre
te ga ostaviti da se prirodno ohladi. Ne smijemo ga prelijevati hla
dnom vodom. Mislim da biste ipak morali praviti biljeke. Na kraju
izvadim sadrenu jezgru i dobio sam kadicu od tankog, zlatnog lima
u veliini zlatne ipke od jednog kilograma. Ovaj kalup tada ispu
nim olovom.
- Samo asak - ree Thomas - ali olovo je lake od zlata.
- Mladiu, jedna kila po teini uvijek ostaje jedna kila. Mijenja
se samo obujam. Stoga sebi doputam male promjene u irini ip
ke. Kod sipki iz ustanove za odvajanje metala to nije tako uolji
vo.. .

22
Bastian se vratio. Donio je dvije male, vrste patke i dva kilograma
kestena, pa se uputio u kuhinju. Thomas je jo neko vrijeme
promatrao nadarenog zubara kako izrauje sadrene opeke, zatim ode
u kuhinju da bi i ondje neto vidio. Ukoi se od uasa. U krivotvorenje
zlatnih sipki nije se uope razumio, ali o patltama je znao vrlo
mnogo. to se ovdje zbivalo s patkom povrijedilo je njegov
gastronomski ponos. Tresui glavom, prie Bastianu koji je zasukanih
rukava radio uz prozor. Poto je oistio patku, trljao je .
solju
njezinu nutarnju i vanjsku stranu.
- to to radite? - upita strogo Thomas Lieven.
- to znai: to to radite? - razdraeno zarei Bastian. - Prip
remam patku. Neto vam ne odgovara?
- Barbar.
- to ste rekli? - Gorostas se zagrcne.
- Rekao sam barbar. Pretpostavljam da elite pripremiti patku
na rotilju.
- Svakako!
- Upravo to smatram barbarstvom.
- Vidi, vidi! - Bastian se podboi akama, pa zaboravivi Chantalina upozorenja, sav crven od bijesa drekne:
- to vi znate o kuhanju, seronjo premudri?

J. M.
Simmel
Neto malo - odvrati Thomas uljudno. - Svakako bar toliko da
mogu rei kako je ovo to upravo radite zloin.
Bio sam brodski kuhar i cijelog sam ivota pripremao patke
samo na rotilju.
Onda ste cijelog ivota inili isti zloin. O ostalima da i ne go
vorimo.
Bastian se u posljednji trenutak sjeti Chantalinih opomena.
Krajnjim se naporom svlada, pa poloi na leda obje ape, kako bi
ih sprijeio da se ne osamostale i ne uine neto nepromiljeno.
Priguenim glasom procijedi:
- A kako biste, hm, vi pripremili patku, monsieur Hunebelle?
- Pa razumije se, samo na kineski nain...
-Ha!
- ... jer jedino pripremanje s ananasom i zainima uva fini,
prirodni okus patke i jo ga, dapae, pojaava i istie.
- Ba smijeno - ree gorostas. - Rotilj, to je ono pravo!
- Jer ne poznajete kulturu prehrane - ree Thomas. - Gentlemeni pretpostavljaju kineski nain.
- Sluajte vi, otmjeni fifiriu, ako time elite rei... - zapone
Bastian, ali ga mali zubar prekine, povukavi ga za rukav.
- to je, Bastiane? emu svaa? Pa imamo dvije patke! Isku
ajte oba naina: i kineski i na rotilju! Ja jo satima imam posla.
Bastian zarei:
- Misli li na natjecanje u kuhanju?
- Mislim - potvrdi mali i ponovno zamljacka. - Ja u vam biti
sudac.
Bastian se odjednom naceri pa upita Thomasa:
- Slaete li se?
- Naravno. Trebam, dodue, jo stanovite dodatke: gljive, raji
ce, ananas i riu.
Zubar zahihoe:
- Idite samo dolje k Henriju. Henri ima sve. - Zadovoljno zapljee rukama. - Sada postaje ugodno! Neto ete vi nauiti od mene,
a neto ja od vas! Na oruje, sugraani!
-

Poslije toga u kuhinji i u laboratoriju doktora Renea Boulea zapoe iva djelatnost.
Dok je Bastian trljao svoju patku enjakom, dodao joj zainske
trave i poloio je, prsima prema dolje, na rotilj tednjaka, Thomas
je svojoj patki izvadio kosti, rasjekao ih te od njih i od paje drobnine pripremio jaku, krepku juhu. ekajui da juha zakipi, ode u
laboratorij k malom umjetniku kako bi promatrao to radi.

MOE I BEZ KAVIJARA

Doktor Boule je u meuvremenu iz sedam kalupa za kolae izradio sedam tankih zlatnih kadica. Upravo je u prvu od njih lije vao tekue olovo. Pritom je govorio:
- Olovo valja ostaviti da se ohladi. Sada je jo samo jedna stra
na zlatne presvlake ostala otvorena. Na nju moramo staviti sa
motnu plou, kako se olovo ne bi ponovno rastopilo kad doe u
dodir s rastaljenim zlatom. Ova posljednja samotna ploa osobito
je vana. Tako emo sprijeiti mrlje na zlatnoj povrini, koje bi
mogle pobuditi sumnju svakog strunjaka.
Thomas se odee natrag u kuhinju da bi pogledao to se dogaa s njegovom juhom, naree paje meso na komade pa se vrati u
laboratorij da vidi to se zbiva s njegovim ipkama.
Za to je vrijeme doktor Boule u posudi za taljenje rastopio jo
neto zlata i upravo ga lijevao preko samotne ploe u kalup za kolae. Govorio je:
- Valja ekati dok ne nestanu krune od pjene. Zlato e se samo
od sebe nataloiti. Rub povrine mora biti malo uzdignut kao kod
mekog sapuna. No, prije nego to se metal ohladi, sada brzo jo
ono najvanije: punca.
-to?
- Punca. Utisnuti ig koji potvruje da su zlato i njegov sastav
ispravni. - Doktor Boule vikne u kuhinju: - Koji ig da uzmem,
Bastiane?
- Od zavoda za odvajanje metala u Lyonu - dovikne mu goros
tas, koji je upravo premazivao svoju patku iscijeenom mau.
- Moe - ree doktor Boule. - Imam, naime, itavu zbirku punci
raznih zavoda i banaka. - Pokae ih Thomasu. - Izrezao "Sam ih
kao negativ iz linoleuma te prilijepio komadie linoleuma na drve
ne drke. Sada pripazite!
Doktor Boule uzme odgovarajui ig, pa linoleum premaze
maslinovim uljem. Zatim pritisne ig na prvu ipku u kut jo me-'
kane zlatne povrine. Tanki sloj ulja itei izgori. Doktor Boule
strelovito odmakne ig, kako vreli metal ne bi unitio linoleum.
Trenutak pritiska bio je sasvim dovoljan. Na sipki je sada bio ig
kao daje uistinu udaren na nju. Zubar nastavi:
Hrapavost, pepeo, kondenzirane kapi - sve neka ostane na
sipki. Ni prave se ipke ne iste.
A ako se prijevara otkrije?
Praktiki iskljueno. - Doktor Boule strese glavom. - Olovna
je jezgra sada sa svih strana obloena zlatnim slojem, debelim tri
milimetra. Kupac ispituje brusom i solnom kiselinom. Po jednom
rubu ipke zagrebe brusom, na njemu ostane zlatan trag.

J. M. Simmel

MOZE I BEZ KAVIJARA

Meni

ca postati jo hruskavija i prhkija.

Prilog - kuhani maroni. Uzmite
toliko marona koliko biste inae
uzeli slanih krumpira za prilog.
Marone ogulite od ljusaka i koica
i obarite ih u slanoj vodi. Moraju
postati mekani, ali pripazite da se
ne razmrve. Provaljajte ih u maslacu.

Patka na kineski nain

s kuhanom riom
Patka na rotilju
s kuhanim
maronima
Ambrozij a-desert

Ambrozija-desert
Uzmite grubo ribani, vrlo tamni
kruh najbolje Pumpemickel1 -

5. prosinca 1940.
Patka s ananasom na kineski
nain
Pripremite na uobiajen nain ne
premasnu, mesnatu patku, pa
izvadite kosti iz nje. Od rasjeenih
kostiju i paje drobine skuhajte
krepku juhu. Razreite paje meso na komade, poprite ih u tavi
do zlatnosmee boje, zatim ih
pobranite i nastavite priti dok
brano ne pouti. Prelijte juhom
od kosti, dodajte jednu oljutenu,
svjeu rajicu, nekoliko nasjeckanih gljiva i etiri grama glutamata,
pa ostavite da se sve lagano pirja
jo pola sata na blagoj vatri. Nareite nekoliko kriki ananasa na
osmine, pomijeajte ih s mesom,
pa sve jo etvrt sata lagano pirjajte. Uz to posluite rahlu i zrnato
skuhanu riu.

Patka Thomasa Lievena

utemeljuje glasovito
Patka naprijateljstvo
rotilju
Pripremite na uobiajen nain
mladu ne premasnu patku i natrljajte je iznutra i izvana solju.
Moete je prema ukusu iznutra
istrljati enjakom i napuniti raznim zainskim travama. Poloite
patku, prsima prema dolje, na
rotilj penice i ulijte neto vode u
tavu, koju ste stavili ispod rotilja.
Pecite patku na rotilju na srednjoj vatri i ee je premazujte
iscijeenom masnoom to se
skupila u tavi ispod rotilja. Raunajte s vremenom peenja, ve
prema veliini patke, od sat do
najvie sat i pol. Posljednjih dvadeset minuta okrenite patku prsima prema gore. Smeu koricu
ve ispeene patke premaite
htadnorn vodom i pecite na jakoj
vatri jo pet minuta. Tako e kori-

obloite time dno velike staklene

zdjele i navlaite konjakom ili trenjevaom. Gore sloite red dobro ocijeenih ukuhanih vianja, a
preko toga red tuenog slatkog
vrhnja. Zatim slijedi kruh i tako
red za redom. Na vrh stavite sloj
tuenog slatkog vrhnja. Sve pospite ribanom okoladom i ukrasite
vinjama. Jelo stavite na hladno
da neko vrijeme odstoji.

Crni, slatkasti kruh od grubo mljevene rai.

Zatim ga pokropi redom razliitim koncentracijama kiseline koje

odgovaraju razliitom sadraju karata. Ako zlatni trag ostane
postojan, znai da je to zlato od dvadeset dva karata. No, a o takvom se zlatu ovdje uistinu i radi! - Zubar odjednom pone njukati. - Sveta bogorodice, kakva li mirisa! Je li ovo sada vaa patka ili
njegova?
Sat kasnije gospoda su utke jela. Najprije su pojeli patku s
rotilja, a zatim kinesku. U susjednoj su se prostoriji hladile prve
tri zlatne ipke. U maloj blagovaonici doktora Renea Boulea vla
dala je upravo pobona tiina.
>
Naposljetku Bastian obrie usta i pogleda zubara stisnutih oiju.
- Hajde, Rene, reci koja je bila bolja?
Doktor Boule je sav nesretan svraao pogled s jednog kuhara
na drugog, s Bastiana na Thomasa, s Thomasa na Bastiana. Bastianove su se goleme ape grevito otvarale i stezale.
Mali doktor promuca:
- To nije mogue kazati u tri rijei, dragi Bastiane... U jednu
ruku je tvoja patka... ali u drugu, naravno...
- Da-da-da - prekine ga Bastian. - Pune su ti gae od straha
da te ne premlatim, je li? E pa onda u ja biti sudac. Kineska je
patka bila bolja! - Naceri se i raspali Thomasa po leima da se
zagrcnuo. - Mislim da sam stariji. Zbog tvoje patke predlaem da
mi govori ti. Zovem se Bastian.
Zovi me Pierre.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Do sada sam bio prava budala sa svojom patkom na rotilju!

Pierre, mome, kamo sree da sam te ve ranije upoznao! Zna li
jo kakve sline recepte?
- Znam ih jo nekoliko - skromno odgovori Thomas.
Bastian se sav ozario. Odjednom je gledao Thomasa s mnogo
simpatije i potovanja. Njegova je prodrljivost pobijedila ljubomo ru:
- Pierre, zna li to mislim? Mislim da je ovo poetak jednog
dobrog prijateljstva!
Bastian je s pravom tako mislio. Godine 1957. u jednoj vili u
Cecilien-aleji u Dusseldorfu to e prijateljstvo biti jednako tako
svjee i vrsto kao i onog prvog dana. A u sedamnaest godina, to
e izmeu toga proi, mnogi e mogunici naeg planeta nauiti
da pred tim prijateljstvom strepe.
- Ni tvoja patka nije bila loa, Bastiane - ree Thomas. - Stvar
no nije. Pripremio sam vam, uostalom, jo i Ambrozija-desert.
Posluite se. Ja vie ne mogu. Stavim li jo samo jedan zalogaj u
usta, sruit u se mrtav!
A propos mrtav...

alim to mi usprkos naredbi nije bilo mogue uhititi Lievena

ivog. S druge pak strane njegov zaslueni svretak znai jednu
brigu manje za nau slubu.

Koln, 4. prosinca 1940.

OD: ABWEHRA KOLN
ZA: EFA ABWEHRA BERLIN
TAJNO 135892/VC/LU

Nakon povratka iz Lisabona doputam sebi slobodu da obavi jestim gospodina admirala o smrti dvostrukog obavjetajca i izda jice Thomasa Lievena, alias Jeana Leblanca, koji je ustrijeljen 17.
studenog 1940. godine u 9 sati i 35 minuta (prema tamonjem
vremenu) u dvoritu kue u Rua do Poco des Negros broj 16.
U vrijeme kada je ubijen, Lieven je bio preruen u stanovitog
Lazarusa Alcobu, s kojim je sjedio u zatvoru.
lako su portugalske vlasti, to je i razumljivo, poduzele sve ka ko bi zatajile taj dogaaj i zatakale poblie okolnosti, ipak mi je
uspjelo nesumnjivo utvrditi da je Lievena ustrijelio plaeni ubojica
po nalogu britanske obavjetajne slube. Kao to je to gospodinu
admiralu ve poznato, Lieven je i Englezima prodao krivotvorene
popise s imenima i adresama francuskih obavjetajaca.

Heil Hitler!
Fritz Loos,
major i zapovjednik
komande

J. M.
Simmel

2. poglavlje
1.
Popodne 6. prosinca 1940. godine gospoda Hunebelle i Fabre
posjete Hotel Bristol, a u njemu ruiastog, debelog odvjetnika
Jacquesa Bergiera, koji ih primi u salonu svog apartmana. Francuski nakupac u slubi Gestapoa nosio je plavi svileni jutarnji ogrta sa svilenim rupiem u depu na prsima i mirisao je na neki
osvjeujui parfem.
Najprije je prosvjedovao zbog Bastianove nazonosti:
- to to znai? Tog gospodina ne poznajem! elim imati posla
samo s vama!
- Ovaj mi je gospodin prijatelj. Nosim sa sobom prilino dra
gocjenu robu. Ovako se osjeam sigurnijim!
Odvjetnik popusti. Njegove oi stare djevojke sada su uvrijeeno poivale na elegantnom Thomasu. Vegetarijanac, nepua i
enomrzac Bergier zatim objavi:
- Moj prijatelj de Lesseps, na alost, nije ovdje. Kako nezgodno!
Kako zgodno, pomisli Thomas i upita:
-A gdje je?
- Otputovao je u Bandol - Bergier skupi ruiasta ustaca kao
da eli zvidati. - Kupuje ondje u okolici veliku koliinu zlata, ra
zumijete. I deviza.
- Razumijem. - Thomas dade Bastianu znak, na to on podigne
na stol kovei i otpusti mu brave. U kovegu je lealo sedam
zlatnih sipki.
Bergier ih paljivo pregleda i proita igove.
- Hm, hm. Zavod za odvajanje metala u Lyonu. Vrlo lijepo.
Thomas potajno dade Bastianu jo jedan znak, na to Bastian
upita:
- Mogu li oprati ruke?
- Kupaonica je ondje prijeko.
Bastian ode u kupaonicu, u kojoj je bilo mnogo boica i lonia.
Monsieur Bergier je bio doista vrlo njegovan gospodin! Bastian odvrne slavinu, zatim neujno izie na hodnik, izvue klju iz brave,
izvadi iz depa staru limenu kutiju punu pelinjeg voska, pritisne
klju s obje strane u vosak, pa vrati klju u bravu, a kutiju u

MOE I BEZ KAVIJARA

dep.

Za to se vrijeme Bergier latio ispitivanja zlatnih sipki. Pritom je

postupao tono onako kako je to mali zubar predvidio. Upotrijebio
je brus i solnu kiselinu razliite koncentracije.
- U redu - ree poto je ispitao svih sedam sipki. Zatim sanjar
ski pogleda Thomasa. - to da radim s vama?
- Molim? - Thomas olakano odahne, jer se toga trenutka Bas
tian vratio u salon.
- Vidite, moram svoje naredbodavce izvijestiti o svakoj kupnji.
Mi - mi imamo popise svih naih muterija...
Popisi! Thomasu Lievenu srce bre zakuca. Pa to su popisi koje
on trai! Popisi s imenima i adresama kolaboracionista u neokupiranoj Francuskoj, imenima ljudi koji prodaju svoju zemlju, a vrlo
esto i svoje sunarodnjake, Gestapou.
Bergier zausti vrlo blago:
- Naravno, nikog ne silimo da nam dade podatke... Kako bismo
to i mogli! - Bergier se nasmije. - Meutim, ako elite i ubudue s
nama poslovati, bilo bi moda zgodno da neto pribiljeim..., jas
no, strogo povjerljivo...
Strogo povjerljivo pred Gestapom, pomisli Thomas i ree:
- Kako god elite. Nadam se da u vam jo nekoliko puta moi
isporuiti robu. I devize.
- Ispriajte me na trenutak - zamoli Bergier, pa kienim en
skim pokretima nestane u spavaonici.
Ima li otisak? - upita Thomas.
Jasno. - Bastian kimne. - Reci, zar je mali moda...
Ti ba sve odmah primijeti - ree Thomas.
Bergier se vrati. Sa sobom je donio torbu za spise s etiri brave,
pa ih eprtljavo otkljua. Zatim izvadi vie popisa na kojima su
bila mnoga imena i adrese. Izvue zlatno naliv-pero. Thomas Lieven dade mu svoje lano ime i lanu adresu. Bergier oboje zabiljei.
- A sada novac - ree Thomas.
Bergier se nasmije:
- Bez straha, evo ga ve. Smijem li vas zamoliti da me slijedite
u spavaonicu...
U spavaoj su sobi jedan pokraj drugog stajala tri golema kovega-ormara. Iz jednog od njih odvjetnik izvue usku ladicu, koja
je bila do vrha ispunjena svenjevima novanica od 1.000 i 5.000
franaka. Thomasu je bilo jasno da gospoda Bergier i de Lesseps
moraju sa sobom nositi goleme koliine gotovine. Nesumnjivo se i
u ostalim ladicama kovega nalazio novac. Stoga je Thomas krajnje napeto promatrao kamo e Bergier spremiti mapu s popisi ma. ..

J. M.
Simmel
Bergier plati za svaku ipku 360.000 franaka, to je odgovaralo
vrijednosti od oko 180.000 Reichsmaraka; dakle, za sedam sipki
ukupno 2.520.000 franaka.
Dok je slagao snopove novanica pred Thomasa, Bergier se
snubei eznutljivo smjekao, traei Thomasov pogled. Thomas
je, meutim, brojio franke...
Naposljetku e Bergier:
Kada emo se opet vidjeti, prijatelju moj?
Thomas upita zaueno:
Kako? Pa zar se ne vraate u Pariz?
- Ma ne, samo Lesseps. Sutra popodne prolazi ovuda ekspresom u 15.30 sati.
Prolazi?
- Prolazi s robom iz Bandola u Pariz. Odnijet u mu vae zlato
u vlak. Ali kasnije bismo mogli zajedno veerati. to mislite o to
me, prijatelju moj?

- U 15.30 sati na kolodvoru St. Charles - ree Thomas sat kas nije u knjinici velikog, starog stana na Boulevardu de la Corderie.
Stan je pripadao ovjeku po imenu Jacques Cousteau, koji e se
mnogo godina kasnije proslaviti kao istraiva morskih dubina, a i
svojom knjigom i filmom Svijet tiine. Godine 1940. taj je bivi
major mornarikog topnitva bio vaan ovjek francuske obavjetajne slube, koja se upravo iznova stvarala. Bio je to mlad ovjek,
pun energije, crne kose i crnih oiju, trenirana tijela i sportska
izgleda.
Cousteau je sjedio u starom naslonjau ispred stijene pune
knjiga to su svjetlucale zasienim bojama. Puio je staru lulu
koju je -/aute de mieivc - napunio s malo duhana.
Pukovnik Simeon sjedio je pokraj njega. Laktovi i koljena njegova crnog odijela tuno su se sjajili. Kad bi prebacio nogu preko
noge, vidjelo bi se da ima rupu na lijevom potplatu.
Smijena, siromana, aljenja vrijedna francuska obavjetajna
slubo, pomisli Thomas Lieven. Kao ovjek koji stoji po strani i
kojeg su prinudili da postane obavjetajac, u ovom sam trenutku
bogatiji od itavog Deivaeme Bureaua zajedno!

U nedostatku boljega

MOE I BEZ KAVIJARA

Elegantan i njegovan, stajao je ondje na Thomas Lieven uz

kovei u kojem je bio odnio monsieuru Bergieru ipke. Sada je
unutra bilo 2.520.000 franaka...
Thomas Lieven ree:
- Morate dobro pripaziti kad ekspres stigne. Provjerio sam: za
drava se samo osam minuta.
- Pazit emo. Ne brinite, monsieur Hunebelle - ree Cousteau.
Cupkajui svoju Menjou-bradicu, Simeon se raspita gladnih
oiju:
- Mislite da Lesseps ima sa sobom mnogo robe?
Prema Bergierovu izvjetaju, radi se o golemim koliinama
zlata, deviza i drugih vrijednosti. Danima je kupovao na jugu.
Mora imati mnogo robe uza se, jer inae ne bi putovao u Pariz.
Bergier e mu predati svojih sedam sipki. Mislim da bi bilo najbo
lje kad biste obojicu u tom trenutku uhitili...
Sve je ve pripremljeno. Upozorili smo na njih nae prijatelje
u policiji - ree Cousteau.
Simeon upita Thomasa:
- Ali kako ete se doepati popisa?
Nasmijeivi se, Thomas odgovori:
- Ne razbijajte si time glavu, Simeon. Uostalom, mogli biste mi i
pomoi. Trebam trojicu posluitelja u livreji Hotela Bristol.
Simeon irom otvori oi i usta. Vidjelo se da napregnuto razmilja. Meutim, prije nego to se neem dosjetio, ree Cousteau:
- To emo moi urediti. Bristol pere rublje u velepraonici Salomon. Tamo im iste i livreje. Drugi direktor praonice jedan je od
naih ljudi.
- Odlino - ree Thomas.
Pogleda mravog Simeona s probuenim potplatima i izlizanim
odijelom. Pogleda Cousteaua, koji je tedljivo vukao iz svoje nagrizene lule, a u kesi imao jo samo malo duhana. Zatim pogleda svoj
kovei. Na prijatelj tada uini neto vrlo ganutljivo, to je, dodue, pokazalo da je u njega dobro srce, ali i to da jo uvijek nije
nauio bezduna pravila igre tog nemilosrdnog svijeta u koji ga je
strmoglavila okrutna sudbina...

Kad je Thomas, pola sata kasnije, napustio kuu na Boulevardu

de la Corderie, primijetio je da se iz jednog udubljenja u zidu odvojila sjenka koja ga je pratila kroz hladnu, maglovitu tminu.

J. M.
Simmel
Thomas skrene oko ugla ulice i naglo stane. ovjek koji ga je slije dio uleti ravno u njega.
- Oh, oprostite - ree uljudno, skinuvi stari, masni eir.
Thomas ga odmah prepozna. Bio je to jedan od Chantalinih ljudi.
ovjek promrmlja neto nerazumljivo, pa se tekim koracima od
vue dalje.
U svom stanu u Rue hevalier Rose crnokosa makasta lju bavnica Thomasa Lievena preplavila je svog prijatelja burom zag rljaja i poljubaca. Posebno se lijepo dotjerala za njega. Svijee su
gorjele, ampanjac je stajao na ledu.
- Konano, cheri Ve sam silno eznula za tobom.
- Bio sam jo...
- Kod svog pukovnika, znam. Bastian mije rekao.
- A gdje je Bastian?
- Majka mu je iznenada oboljela, morao se odvesti k njoj. Sutra
se vraa.
- Sutra, aha - ree prostoduno Thomas, otvarajui mali kov
eg, koji je jo uvijek bio prilino natrpan, ali ipak vie ne onoliko
kao na poetku kada ga je Bergier bio napunio, hantal radosno
zazvidi.
- Ne zvidi prerano, cheri- ree on. - Pola milijuna nedostaje.
-to?
- Manjka. Poklonio sam ih ousteauu i Simeonu. Ostali su bez
prebijene pare. K vragu, bilo mi ih je ao, zna... Recimo da je tih
pola milijuna moj udio. Evo ovdje za tebe i tvoje suradnike znatan
ostatak od dva milijuna dvadeset tisua franaka...
Chantal ga poljubi u vrh nosa. Zapravo je sa sumnjivom lako om prela preko njegova nagona za ovjekoljubljem:
Ah, ti moj gentlemanu! Kako si sladak... A na kraju od itave
stvari jo nita ni nema!
Imam tebe - ree on ljubazno. Zatim nastavi bez ikakva pri
jelaza: - hantal, zato me tvoji ljudi prate?
Prate? Moji ljudi? Tebe? - Razrogaila je svoje maje oi. Cheri kakva je to glupost?
Jedan od tvojih ljudi uletio je ravno u mene.
Oh, sigurno sasvim sluajno... Boe moj, zato si samo tako
strahovito sumnjiav? to moram jo uiniti da bi mi konano
povjerovao koliko te ljubim?
Da mi jednom kae istinu, mrcino jedna. Ali znam da je to
potpuno neostvariv zahtjev - odgovori on.
Kada je 7. prosinca 1940. godine, tono u 15.30 sati, pariki
ekspres stigao na trei kolosijek kolodvora St. Charles, jedan je

MOE I BEZ KAVIJARA

trideset sedmogodinjak gledao kroz sputeni prozor svog odjeljka

prvog razreda. Paul de Lesseps imao je mravo lice otrih crta,
hladne oi morskog psa i pepeljastoplavu rijetku kosu.
Pogled mu je, traei neto, prelazio eljeznikim peronom.
Tada ugleda punanog, napadno odjevenog odvjetnika Bergiera,
koji je stajao pokraj malog kovega.
Paul de Lesseps podigne ruku.
I Jacques Bergier podigne ruku.
Vlak se zaustavi. Bergier pojuri prema vagonu svog prijatelja.
Zatim se sve odigralo vrlo brzo. Prije nego to se jedan jedini put nik mogao iskrcati, iz mnotva se izdvojilo trideset kriminalistikih
slubenika u civilu, pristupilo vagonima i podiglo uvis duge ko nopce koji su leali s obiju strana tranica. Tako se nijedna vrata
vlaka nisu mogla otvoriti, ako to slubenici nisu dopustili.
Jedan kriminalistiki komesar oslovi Bergiera i uhapsi smrtno
blijedog odvjetnika zbog jake sumnje da krijumari zlato i devize.
Bergier je jo uvijek drao u ruci koveg sa sedam zlatnih sipki.
Dotle su druga dva slubenika navalila s oba kraja u vagon i
uhitila Paula de Lessepsa u njegovu odjeljku.
U to su isto vrijeme tri posluitelja u zelenim livrejama svog
stalea prolazila hodnikom etvrtog kata Hotela Bristol. Dvojica od
njih izgledala su kao ljudi iz bande hantal Tessier, dok je trei
podsjeao na Thomasa Lievena. Livreje im nisu ba osobito dobro
pristajale.
Posluitelj koji je izgledao poput Thomasa Lievena bez pote koa otvori vrata odreenog apartmana. Brzinom, koja inae nije
ba svojstvena pripadnicima njihova stalea, ova gospoda iznesu iz
spavaonice apartmana tri golema kovega, odvuku ih do dizala za
poslugu, odvezu se sa svojim teretom u dvorite, ukrcaju kovege
u prtljanik kamioneta velepraonice Salomon te se odvezu, a da ih
pritom nitko nije sprijeio. Dakako, ne u spomenutu praonicu,
nego u jednu kuu u Rue hevalier Rose...
Sat kasnije, ozaren od radosti i ponovno normalno odjeven,
Thomas Lieven ue u stan Jacquesa cousteaua na Bouleuardu de
la Corderie. ousteau i Simeon ve su ga ekali.
Iz torbe draesnog gospodina Bergiera Thomas Lieven izvadi
popise s imenima i tonim adresama dounika, kolaboracionista i
trgovaca bijelim robljem. Mahao je pobjedonosno papirima po
zraku. Nije mu bilo jasno zato se ousteau i Simeon nisu gotovo
ni pomakli.
Thomas uznemireno upita:
- to se dogodilo? Imate li onu dvojicu?

J. M.
Simmel
Cousteau kimne.
- U predsjednitvu su.
- A onih sedam sipki?
- Imamo takoer.
- No dakle?
- Ali osim toga nemamo nita, monsieur Hunebelle - ree Cou
steau polagano. Oi mu nisu isputale Thomasa iz vida. I pukov
nik Simeon promatrao gaje udno.
- to to znai: osim toga nemate nita? Pa Lesseps je uza se
morao imati itav imutak u zlatu, devizama i ostalim vrijednosti
ma!
- To bi ovjek oekivao, zar ne? - Cousteau je griskao donju
usnicu.
- Nije nita imao uza se?
- Ni grama zlata, monsieur Hunebelle. Nijednog jedinog dolara,
nikakvih dragocjenosti. Nije li to aljivo?
- Ali - ali - vjerojatno je sve sakrio! U vagonu ili drugdje u vla
ku. Bit e da je suraivao sa eljezniarima. Morate pretraiti vlak!
Sve putnike!
- To smo i uinili. ak smo naredili da se izvadi ugljen iz tendera. Nismo nali nita.
- Gdje je sada vlak?
- Nastavio je put, nismo ga mogli dulje zadravati.
Simeon i Cousteau primijete kako se Thomas odjednom poeo
bijesno smijeiti, kimajui amo-tamo glavom, dok su mu se usnice
bezglasno pomicale. Da su kojim sluajem Simeon i Cousteau
znali itati s usnica, razumjeli bi to Thomas tiho apue:
- Kakva prokleta mrcina!
Simeon to, meutim, nije znao. Uspravi se, napuhne, pa mrko.
ironino i prijetei upita:
- Dakle, Lieven, slutite li moda gdje bi moglo, bili zlato?
- Mislim - ree Thomas Lieven polako - da pomalo nasluujem.

Uzavreo od bijesa. Thomas Lieven se stisnutih eljusti i povijenih ramena borio protiv ledenog sjevernjaka kada je u sumrak 7.
prosinca 1940. godine zaokrenuo u Rue de Paradis u Marseilleu.
Ona mrcina Chantal!
Onaj lopov Bastian!

MOE I BEZ KAVIJARA

Oluja se pojaavala. Vjetar je zvidao, fijukao, stenjao i tutnjao
ulicama - bilo je to ba pravo vrijeme za mrano raspoloenje
Thomasa Lievena.
Pokraj stare burze u Rue de Paradis uzdigla se prljava, viekatna zgrada. U toj se kui smjestio gostoljubiv lokal, koji se zvao
Chez Papa.
Chez Papa je pripadao ovjeku ije prezime nitko iv nije znao,
no kojeg je itav grad zvao Olive. Olive je bio ruiast i ugojen poput svinja koje je klao u vercu.
- Gusti oblaci dima provlaili su se prostorijama Chez Papa, dok
je svjetlo fluorescentnih svjetiljki treperavo svjetlucalo. Kod Olivea
su u ove rane veernje sate gosti, uz aperitiv, govorili o svojim
poslovima, psihiki se pripremajui na veeru koju im je osigurala
crna burza.
Kada je Thomas Lieven uao, Olive je stajao naslonjen iza mokrog anka s cigaretom u kutu usana. Oi su mu dobroudno mirikale.
- Bonsoir, monsieur1. to biste eljeli? Jedan mali pastis? Thomasu je bilo doprlo do uiju da Olive sam proizvodi svoju rakiju iz
prilino jezive osnovne sirovine, naime iz pirita anatomskog zavo
da. ast piritu! Ali navodno je Olive upotrebljavao pirit koji je,
prije nego to su ga ukrali, sluio anatomskom zavodu za konzer
viranje pojedinih dijelova leeva. Govorkalo se da je Oliveov pastis
u pojedinih potroaa izazvao akutne napadaje ludila.
Stoga Thomas ree:
- Dajte mi dupli konjak, ali pravi!
Dobije ga.
- Sluajte, Olive, moram govoriti s Bastianom.
- S Bastianom? Ne poznajem ga.
- Jasno da ga poznajete. Stan mu je iza vaeg lokala. Znam da
se k njemu moe doi samo kroz vau krmu. Znam i to da mu
morate najaviti svakog posjetitelja.
Oliveovi obrazi kao u hrka napuhnu se, a oi mu odjednom
postanu pakosne:
Mali usrani pajkan, zar ne? Kidaj, deko, imam pri ruci dva
naest momaka koji e ti naravnati gubicu samo ako funem.
Nisam pajkan - ree Thomas i otpije gutljaj. Zatim izvadi svoj
voljeni sat na otkucavanje. Spasio je taj sat od svih opasnosti, ak
i od kostarikanske konzulice, sretno ga je prenio iz Portugala pre
ko panjolske u Marseille. Pritisne na dugme i sat otkuca vrijeme.
Gostioniar gaje zaueno promatrao. Zatim upita:
Dobra veer, gospodine.

J. M.
Sim.rn.el
-

A odakle zna da ovdje stanuje?

Od njega samog. Idi i reci mu da njegov dragi prijatelj Pierre
eli s njim govoriti. I ako smjesta ne primi svog dragog prijatelja
Pierrea, za pet minuta ovdje e se svata dogoditi...
-

Rairenih ruku i blistava osmijeha, Bastian Fabre je prilazio

Thomasu Lievenu. Sada su stajali jedan drugome nasuprot u us kom hodniku to je spajao kuhinju krme s Bastianovim stanom.
Svojim golemim apama Bastian udari Thomasa po ramenima.
Dakle, to je veselje, mali moj. Upravo sam te htio potraiti!
Skidaj smjesta te papke s mene, lupeu jedan - ree Thomas
ljutito. Odgurnuvi Bastiana u stranu, ude u stan.
Predsoblje je bilo prilino neuredno. Posvuda unaokolo leale
su automobilske gume, kanistri za benzin, sanduci od cigareta. U
susjednoj je sobi bio velik stol, a na njemu kompletna elektrina
eljeznica za djecu sa zavojitim tranicama, prijelazima, brdima,
dolinama, tunelima i mostovima.
Thomas podrugljivo upita:
Zar ima ovdje djeji vrti?
To mi je hobi - uvrijeeno e Bastian. - I ne naslanjaj se, mo
lim te, na ovaj ormari, unitit e mi transformator... Reci, a
zbog ega si, zapravo, tako bijesan?
Jo me i pita? Juer si nestao ti. Danas je nestala Chantal...
Prije dva sata policija je uhitila ona dva gestapovska nakupca,
gospodu Bergiera i de Lessepsa. Gospodin de Lesseps je iz Bandola
krenuo sa zlatom, nakitom, novcem i devizama. Ali u Marseille je
stigao bez zlata, bez nakita, bez novca i bez deviza. Policija je ok
renula itav vlak naglavce, meutim bez uspjeha.
Vidi, molim te, dakle tako neto! - Bastian se stane ceriti, pa
pritisne dugme ureaja. Jedan vlak krene i pojuri prema tunelu.
Thomas iupa utika iz utinice. Vlak se zaustavi. Samo su
dva vagona jo virila iz tunela.
Bastian se uspravi; izgledao je sada poput razjarenog orangutana:
Raspalit u te po zubima, mali. to zapravo hoe?
elim znati gdje je Chantal. elim saznati gdje je zlato!
Ovdje pokraj nas, naravno. U mojoj spavaoj sobi.
Gdje? - Thomas je teko gutao.
ovjee, pa to si zapravo mislio? Da e ona pobjei s plije

MOE I BEZ KAVIJARA

nom? eljela je samo sve lijepo aranirati, sa svijeama i tako da-

lje, kako bi te posebno razveselila. - Bastian podigne glas i vikne:

-Jesi li gotova, Chantal?
Vrata se otvore. U njima je stajala Chantal Tessier, ljepa nego
ikada. Nosila je tijesno priljubljene hlae od zelene grube koe, bijelu bluzu i crn pojas. Njezini zubi grabeljive ivotinje bljetali su
u blistavom osmijehu.
- 'dan, slatki moj - ree i uhvati Thomasa za ruku. - Doi sa
mnom! Sada emo malog deka obdariti!
Thomas bezvoljno poe za njom u susjednu sobu. Tamo su
gorjeli ostaci etiriju svijea, koje je Chantal uvrstila na malim
tanjuriima. Njihovo je blago svjetlo rasvjetljavalo starinsku spavau sobu s golemim branim krevetom.
Kad je Thomas pogledao izbliza leaj, stao je muno gutati stisnuta grla. Na krevetu je naime, blijetei i svjetlucajui na svjetlu
svijea, lealo najmanje dva tuceta zlatnih sipki, nebrojeni dukati i
prsteni, lanci, narukvice, moderne i antikne, te prastari kri ukraen dragim kamenjem uz malu ikonu u zlatu, a pokraj toga svenjevi dolara i funta.
Thomasu Lievenu se uini da su mu se noge pretvorile u hladetinu. Prevlada ga slabost i on se svali na stari stolac za njihanje,
koji se pod njim pone brzo ljuljati.
Bastian stane uz Chantal i trljajui ruke gurne laktom eficu
pa zagroke od radosti:
- Dakle, ovo je upalilo! Pogledaj ga samo. Deko je blijed kao
kreda.
- Prekrasan dan - za sve nas - ree Chantal.
Oamuenom Thomasu njihova su lica izgledala kao dvije bijele
lopte na nemirnoj vodi. Poskakivala su gore-dolje. Odupre se nogama o tlo. Stolac se zaustavi. Sada je jasno vidio Chantalino i
Bastianovo lice: dva blaena djeja lica u kojima nije bilo ni himbe, ni pretvaranja, ni lukavosti. Protenje:
- Dakle, imao sam pravo. Vas ste dvoje sve zdipili.
Bastian zarza pa se udari po trbuhu.
- Za tebe i za nas! Sada smo zbrinuti za itavu zimu! Deko,
deko, to je bogme zalogaj i pol!
Chantal pritri Thomasu pa ga zaspe kratkim ali vruim cjelovima.
- Ah - povie - kad bi samo znao kako sada slatko izgleda!
Naprosto za poderati! Sasvim sam luda za tobom. - Sjedne mu na
koljena, stolac se ponovno zanjie, a Thomasa preplavni novi val
slabosti.

J. M. Simmel
Chantalin mu je glas dopirao do uha kao kroz more vate:
- Govorila sam momcima: ovu igru moramo sami zaigrati. Moj
slatki je za to preestit, ima previe skrupula! Bolje, da ga time
uope ne optereujemo. A kad istresemo plijen pred njega, radovat
e se zajedno s nama!
Tresui glavom i jo uvijek slab, Thomas upita:
- Kako ste se doepali plijena - hm - robe?
Bastian ga o svemu izvijesti:
- Dakle, dok sam juer bio s tobom kod onog pede... kod onog
smijenog Bergiera, rekao je, zar ne, da mu ortak Lesseps sjedi
dolje u Bandolu s velikim tovarom robe. A ja, ni pet ni est, nego s
trojicom drugova dolje u Bandol! Imam ondje prijatelje, razumije?
Tako sam saznao da Lesseps neto uka s nekoliko eljezniara.
Ima trtu pred kontrolama. eli sakriti robu ispod ugljena u loko
motivi kojom putuje u Pariz. U tenderu, kui?
Bastian se trudio da svlada napadaj promukla smijeha. Zatim
nastavi:
- Lijepo smo ga ostavili da to i uini. Zatim smo mu za veer
nabavili zgodnu maku - hvala Bogu, tog je pijevca lake zadovo
ljiti nego njegova prijatelja Bergiera. Prema uputama, mala ga je
valjano iscrpila. Tako dobro da je idueg jutra doao u vlak jo uvijek natreskan i klecavih koljena!
- Hah - ree Chantal i strastveno proe crvenim pandastim
prstima kroz Thomasovu kosu.
- Valja ti zavidati - poprati Bastian alosno ovaj prizor. Zatim
se pribere: - No da, dok je gospodin de Lesseps bio zabavljen dru
gim poslovima, malo sam se poigrao sa svojim prijateljima eljez
niara. To mi je hobi kao to sam ve rekao. Nevjerojatno koliko
tendera za ugljen ima na jednom kolodvoru. A svi izgledaju jedna
ko.
- Pa, zar de Lesseps nije dao nadzirati svoj tender?
- Dakako. uvala su ga dva eljezniara. - Bastian podigne ru
ke i opet ih spusti. - Svakom je od njih poklonio po jednu zlatnu
ipku. Mi smo svakom poklonili jo po dvije - imali smo ih dovolj
no - i neprilika je bila uklonjena...
- Mo zlata - ree Chantal i ugrize Thomasa za lijevu usku.
- Chantal!
- Molim, mili?
- Ustani malo - zamoli je Thomas. Ona se zbunjeno digne i
stane pokraj Bastiana, koji joj poloi ruku oko ramena. Tako Su
stajali nepomino, dvoje jo do maloprije radosne, a sada prestra
ene djece. ipke su pak blistale, dukati se svijetlili, lanci, prste
nje i drago kamenje svjetlucali.

MOE I BEZ KAVIJARA

I Thomas ustane. Neizmjerno alosno zausti:

- Moj Boe, srce me boli to vam moram pokvariti veselje i up

ropastiti iznenaenje. Ali, naravno, to nije mogue.

- to, naravno, nije mogue? - upita Bastian. Glas mu je zvu
ao uplje i suho.
- Da sve ovo zadrimo. Moramo predati dragocjenosti Cousteauu i Simeonu.
- Po-p-poludio - Bastianu se objesila donja eljust. Pogledao je
Chantal poput bespomonog bernardinca. - On je poludio!

6
Chantal je stajala ne pomaknuvi se. Samo joj je lijeva nosnica
podrhtavala... Thomas ree mirno:
- Dolazim od Cousteaua i Simeona. Sklopio sam s njima jasnu
pogodbu. Oni dobivaju popise dounika i kolaboracionista i sve to
su Bergier i Lesseps ovdje skupili otimainom ucjenom i pljakom.
Mi dobivamo novac iz tri velika kovega koja smo uzeli iz Bergierove spavae sobe. Napokon, i to je; gotovo 68 milijuna.
- ezdeset osam milijuna franaka! - drekne Bastian, krei ru
ke. - Franaka! Franaka! Upravo kada vrijednost tog nazovifranka
svakim danom pada!
- A za to daje sve ovo ovdje! - Chantal je govorila sasvim tiho,
gotovo je aptala, pokazujui na krevet. - Ovdje lee dragocjenosti
vrijedne najmanje 150 milijuna, idiote jedan!
Thomas se razbjesni:
-^
- Ovo je francusko blago. Dragocjenosti koje pripadaju Francu
skoj, koje su Francuskoj ukradene. Novac u kovezima je gestapovski novac, njega moemo mirne savjesti zadrati. Meutim, ovo
ovdje, ovaj nakit, pa raspelo i novac iz dravne banke... O, Boe
na nebesima, pa zar vas ja moram podsjeati na vae rodoljubne
dunosti, zar ja, vabo?
Bastian se promuklo usprotivi:
- To je na plijen. Mi smo ga zdipili, a Gestapo je ostao kratkih
rukava. Smatram da smo time uinili dovoljno za domovinu!
Bastian i Thomas nastave se svaati, raspaljujui se pri tom
sve vie i vie. Chantal je, meutim, postajala sve mirnijom, upra vo
opasno mirnom.
Podboivi se rukama, zataknula je palce u konati pojas, lup kala je desnom cipelom, dok joj je lijeva nosnica drhtala. Konano,
vrlo tiho, upadne Bastianu u rije:
- Ne uzrujavaj se. To je tvoj stan. Ovaj mali idiot najprije mora
odavde izii - a Cousteau i Simeon moraju ui.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomas slegne ramenima i poe prema vratima. Jednim se

skokom Bastian nade ispred njega. U ruci je drao teak revolver.
Kamo e?
U Chez Papa telefonirati.
- Jo korak i ucmekat u te. - Bastian je hropui disao. Klik zau se osigura na oruju.
Thomas krene dva koraka naprijed. Prsima je sada dodirivao
cijev revolvera. Uini jo dva koraka.
Bastian zastenje i uzmakne dva koraka:
Mali - urazumi se... Ja -ja u te stvarno ucmekati...
- Pusti me Bastiane. - Thomas uini jo korak. Bastian je sada
stajao leima oslonjen o vrata. Thomas primi kvaku.
Bastian zajei:
- Ma ekaj! to e one svinje uiniti s ovim lijepim plijenom?
Profukati, prevariti, spiskati - policija - drava - obavjetajna
sluba - domovina... Idi, molim te, sve su to sami lopovi!
Thomas pritisne kvaku; vrata se iza Bastiana otvore. Bastian je
sada bio blijed kao kreda. Zurio je u Chantal i jeao:
- Chantal, ma uini neto - pomozi mi... Pa ja - ja ga ne mogu
ubiti...
Thomas zauje nekakav um, pa se okrene. Chantal je klonula
na rub kreveta. Malim je akama udarala po zlatnim ipkama, po
raspelu, po dukatima.
Glas joj je bio sasvim visok i slomljen:
- Pusti ga da ode, idiota jednog, neka ode... - Suze su joj tekle
niz lijepo makasto lice dok je zdvojno plakala. Jecajui je pogle
dala Thomasa Lievena: - Odlazi, konano... Pozovi Simeona... Sve
moe odnijeti... Ah, nitkove bijedni, kamo sree da te nikad nisam
srela - a kako sam se silno veselila...
Chantal!
- Htjela sam sve ovo prekinuti - otii s tobom - nekamo daleko,
u vicarsku. Mislila sam samo na tebe... A sada...
Chantal, draga...
- Ne zovi me dragom, govnaru jedan! - zavrisne. Zatim se ne
mono srui. Uz neugodan zvuk udari elom o hrpu dukata. I tako
Chantal ostane leati, plaui i jecajui kao da nikada nee pres
tati.

ruiastog, vrlo njegovanog i vrlo namirisanog Jacquesa Bergiera i

mlaeg, mravog Paula de Lessepsa.
- to da uinimo? - upita Lesseps ljutito. Njegove su se ledene
oi morskoga psa stisnule u tanke proreze, a usta su mu se pret
vorila u dvije beskrvne crte.
- Morate se svui - ree Dupont. - elim vidjeti to sve imate
ispod odjee. I na tijelu.
Bergier zahihoe:
- A to zamiljate da imamo na tijelu, mladi prijatelju? - Zakorakne naprijed i rastvori prsluk. - Doite, pa potraite na meni
oruje! - Skine kravatu i raskopa koulju. Dupont mu pomogne
da svue rukave.
Bergier zakrijeti:
- Nemojte mladiu, jako sam kakljiv!
- Sada je dosta - ree Paul de Lesseps.
- Eh? - Dupont se okrene.
- Meni je sada toga dosta. Pozovite ovamo upravitelja zatvora.
Smjesta.
- Dakle, sluajte, ovim tonom...
Glas Paula de Lessepsa stia se gotovo do apta:
- Zaveite. Znate li itati? Evo! - Prui mladom inovniku iska
znicu. Bila je to isprava koja je na francuskom i njemakom jeziku
potvrivala da gospodin Paul de Lesseps radi prema nalogu glavne
slube sigurnosti njemakog Reicha.
- Ah, tom prilikom - ree Bergier, pa kienim pokretima izvue
iz stranjeg depa lisnicu boje sljeza koja je mirisala na juhtovinu.
On, takoer, izvadi iskaznicu. Oba je dokumenta ispostavio^ stano
viti Walter Eicher, Sturmbannfuhrer slube sigurnosti u Parizu.
Lesseps progovori oholo:
- Morate odmah obavijestiti gospodina Strumbannfuhrera o
naem uhienju. Ako to smjesta ne uinite, morat ete sebi pripi
sati sve posljedice.
- O-obavijestit u svog starjeinu - promuca Luis Dupont. Ot
kako je vidio njihove isprave, oba su mu se tipa uinila jo odvrat
nijima. .. Sluba sigurnosti... Gestapo... Dupont nije elio nikak
vih neprilika. Posegne za telefonskom slualicom.

- Svucite se - u isto je vrijeme rekao zgodan mladi narednik

Luis Dupont. Stajao je u prihvatnoj prostoriji policijskog zatvora
prefekture u Marseilleu. Upravo su mu doveli dvojicu uhienika -

8
- 7. pros. 1940. - 17 sati 39 minuta - fs prefektura marseille
kriminalistikoj policiji pariz - danas 15 sati 30 minuta kolodvor
saint charles uhieni 1) paul de lesseps i 2) jacques bergier - zbog
krijumarenja zlata i deviza - 1) pokazao ispravu njemake slube

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

sigurnosti br. 456832 crvene serije 2) ispravu njemake slube

sigurnosti br. 11165 plave serije - obje ispostavio sturm bannfuhrer walter eicher iz slube sigurnosti - molimo hitno ispitati rade li uhiene osobe stvarno po naredbi slube sigurnosti
-kraj - kraj -

Dvadeset etiri sata kasnije, Chantal Tessier odri u Marseilleu,

u stranjoj sobi kavane Bruleur de Loup, poslovni sastanak svoje
bande, koji je, da se blago izrazimo, bio vrlo buran.
Francuski krijumari, panjolski krivotvoritelji putovnica, lake
djevojke s Korzike, zavjerenici i ubojice iz Maroka, svi to su u
prednjim prostorijama lokala sklapali svoje poslove, neprestano su
s negodovanjem gledali prema vratima u pozadini, na kojima je
visjela ploa s natpisom:

9
- De Lesseps? Bergier? - Sturmbannfuhrer Eicher zavali se na
stolac za svojim pisaim stolom pa pocrveni od srdbe. Bijesno
zaurla u telefonsku slualicu koju je drao na uhu: - Dakako,
poznajem tu dvojicu. Jest, oni rade za nas! Javite u Marseille neka
ih zadre. Doi emo po njih.
Francuski inovnik na drugom kraju ice uljudno zahvali na
obavijesti.
- Nema na emu. Heil Hitler! - Eicher tresne slualicu na vilicu
i zaurla: - Winter!
Iz susjedne sobe dohrli pomonik. Gospoda su obavljala svoju
jezovitu djelatnost na etvrtom katu velianstvene vile u Aveniji
Foch u Parizu. ovjek po imenu Winter zakrijeti:

- Sturmbannfuhrer?

De Lessepsa i onu staru tetku Bergiera uhvatili su u Marseilleu - zarei ovjek koji se zvao Eicher.
- Za ime Boje, a kako to?
Jo ne znam. To je da zdvaja. Zar mi ovdje radimo samo s
idiotima? Zamislite ako Canaris dozna neto o tome! Bila bi to
prava poslastica za njega! Sluba sigurnosti eli pokupovati sve u
neokupiranoj Francuskoj!
Glavna sluba sigurnosti i organizacija Abiuehr admirala Canarisa meusobno su se mrzile, kao to zao pas mrzi zlu maku.
Strahovanja Sturmbannfuhrera Eichera bila su opravdana. On
zarei:
- Naredite da se pripremi crni mercedes. Putujemo u Marseille.

- Zar jo danas?

Za jedan sat, ovjee. Tako da sutra rano ujutro budemo on

dje. Moramo izvui ona dva idiota prije nego to sve izbrbljaju!
Svakako, Sturmbannfuhrer! - zaurla Winter, zalupivi vra
tima iza sebe. Neprestano iste neprilike. Ba posrano zvanje.
Sada opet mogu otkazati slatkoj Zouzou. Zatim dvanaest sati sa
starim u automobilu. O spavanju ni govora. Da se rasplae!

ZATVORENO DRUTVO
Bilo je to zatvoreno ali i vrlo buno drutvo. Napokon se vrata
otvore i kavanski gosti (ukupno 500 godina zatvora, dobronamjerno raunano) ugledaju svima dobro poznatog Bastiana Fabrea kako ulazi u telefonsku govornicu pokraj anka. Doimao se vrlo zbunjeno. ..
Bastian nazove restoran Chez Papa. Gostioniar Olive smjesta
se javi. Bastian je brisao znoj s ela, uvlaio nervozno dim svoje
crne cigare i uurbano govorio:
- Ovdje Bastian. Je li kod tebe onaj ovjek koji me juer popod
ne posjetio? - Zamolio je bio Thomasa da u lokalu Chez Papa pri
eka svretak poslovnog sastanka.
Oliveov je glas bio proet brigom:
- Ovdje je. Igra s mojim stalnim gostima poker i neprestano do
biva.
- Pozovi tog ovjeka malo na telefon! - Bastian snano povue iz
cigare, pa otvori vrata govornice da bi ispustio dim. Prokleti Pierre
-jednostavno ne zasluuje da se ovjek za njega brine.
Prije dvadeset etiri sata taj je klipan pozvao momke iz obavjetajne slube i oni su pokupili sav krasni plijen. Hvala Bogu, ne
ba itav krasni plijen, razmiljao je Bastian. Zajedno sa Chantal
sklonio je neke dragocjenosti i znatnu hrpu dukata dok je Thomas
otiao na telefon... Ali to je sve to u usporedbi s milijunskim
ostatkom? ovjek na to uope ne smije ni pomisliti...
- Halo, Bastiane! Dakle, stari moj, kako je?
Bastian je gnjevno sluao ravnoduan glas tog blesavca, a zatim ree:
- Pierre, prijatelj sam ti usprkos svemu. Stoga ti savjetujem:
kidaj, i to smjesta. Nemoj gubiti ni minute.
- Oho, ali zbog ega?
- Ovdje, na sastanku, sve se uskomealo. Chantal je ponudila
ostavku.
- Za ime Boje!

J. M. Simmel
-

no...

Rasplakala se...
Ah, Bastiane, ne moe zamisliti koliko mi je sve to neugod

Ne prekidaj me, budalo. Izjavila je da te ljubi - da te shvaa...

Nakon toga se vei dio bande smekao...
Ah, l'amour! Vive la FYan.ce!1
. . . ali nisu svi. Postoji grupa oko epavog Frangoisa. I ti ga
poznaje, zovemo ga Konjska Noga...
Thomas ga nije poznavao, ali je o njemu uo. Konjska Noga je
bio najstariji lan bande. Za nadimak je mogao podjednako zahva liti svom epanju, svojoj sklonosti nasilju i svojim metodama dok
bi osvajao neko ensko bie.
. . . Konjska noga predlae da te ubiju...
Ba lijepo!
. . . kae da osobno nema nita protiv tebe, ali da je tvoj utje
caj na Chantal razoran. Smekao si je...
No-no!
. . . ti si propast za nau bandu. Moraju te ubiti ako ele za
tititi Chantal, smatra on... Pierre, kidaj! Nestani to prije.
- Ba naprotiv.
-to?
Bastiane, sada me dobro sluaj - ree Thomas Lieven. Njegov
prijatelj to i uini, najprije odmahujui glavom, zatim sumnjajui i
na kraju odobravajui. Konano zarei:
E pa lijepo, ako se toliko pouzdaje u sebe. Dakle, za jedan
sat. Ali sve na tvoju odgovornost!
Objesi slualicu pa se vrati u zadimljenu, stranju sobu, gdje je
epavi Francois, zvan Konjska Noga, upravo strastveno zagovarao
svoj prijedlog da se Jeana Leblanca, ili Pierrea Hunebellea, ili kako
se ve zove, otpremi na onaj drugi, bolji, svijet.
. . . u interesu svih nas - upravo je rekao, zabivi pri tom u
stol vrh neopisivo tankog i neopisivo otrog preklopnog noa. Za
tim se okomi na Bastiana: - Gdje si bio?
Telefonirao sam Pierreu - odvrati Bastian ravnoduno. - Pozi
va nas sve na veeru. Za dva sata. U mojem stanu. Smatra da se
tada o svemu moemo mirno porazgovoriti.
Chantal vrisne. Odjednom su svi govorili u isti mah.
- Mir! - zaurla hromi Frangois, impresioniran. Zatim se zlurado
nasmijei. - E pa lijepo, kolege, poimo onamo...

Ah ljubav! ivjela Francuska!

MOE I BEZ KAVIJARA

10
- Gospodo, dopustite da vas pozdravim - ree Thomas Lieven.
Poljubi ruku blijedoj efici bande, koja je bila na kraju ivaca.
Petnaest je lupea nagrnulo u Bastianov stan, neki su se cere kali, dok su se drugi drali mrko i prijetei. Ugledali su sveano
prostrt stol. Uz Oliveovu pomo, Thomas je sve pripremio na veli kom stolu Bastianove eljeznice. Uklonio je brda, doline, mostove,
rijeke i kolodvore, ali je jedan dio pruge ostao i prolazio preko bi jelog stolnjaka uz ae, tanjure i pribor za jelo od jednog kraja
stola do drugog.
- Neka je sa sreom - ree Thomas trljajui ruke. - Smijem li
zamoliti gospodu da sjednu? Chantal na elo, ja moram iz odree
nih razloga biti na drugom kraju stola. Gospodo, osjeajte se
ugodno. Odgodite na neko vrijeme svoje ubojite namjere.
Meusobno apui, mrmljajui i jo uvijek vrlo sumnjiavi,
mukarci sjednu. Pred Chantalinim je mjestom stajala vaza s cr venim ruama iz staklenika. Thomas je zaista mislio na sve...
Olive i dva konobara poslue prvo jelo, juhu od sira. Thomas ju
je pripremio u kuhinji lokala Chez Papa. I sue i pribor za jelo
potjecali su iz iste krme.
- Dobar tek - poeli Thomas. Sjedio je na kraju stola. Pred njim
je bilo mnogo tajanstvenih predmeta. Nitko ih nije mogao prepoz
nati jer su bili pokriveni ubrusom. Ispod breuljaka od ubrusa za
vravale su eljeznike tranice.
Gospoda su utke jela juhu. Bili su oni, usprkos svemu, Fran cuzi i znali su cijeniti dobro jelo.
Chantal nije ni sekunde skidala oka s Thomasa. U oima joj se
odsijevala itava ljestvica osjeaja. Konjska Noga jeo je pognute
glave, zao i nijem.
Zatim je slijedio ragu od kunia. A onda Olive i konobari, s veli kim naporom, dovuku jelo koje je izgledalo poput goleme, divovske
torte. Jelo postave na poseban stoli pokraj Thomasa.
Sada Thomas dohvati veliki no. Otrei ga, ree:
- Gospodo, dopustite mi da vam ponudim neto novo, tako rei
moje otkrie. Potpuno, mi je jasno da su u vas razliite naravi. Ne
ki su meu vama blagi i ele mi oprostiti, neki su napraiti i ele
me ubiti. - Podigne ruku. - Molim, molim, o ukusima se ne moe
raspravljati. Ali ba zato to se to ne moe, slobodan sam vam po
nuditi jelo koje e udovoljiti svaijem ukusu. - Pokae tortu. Voila, pateta iznenaenja!
Obrati se Chantal:

J. M.
Simmel
Meni Juha
od sira

MOE I BEZ KAVIJARA

u
m
a
k
o
m
o
d

a
m
p
i
n
j
o
n
a

Juha od sira
Uzmite dosta ribanog parmezana,
namoite ga u mlijeku i dobro ga
razmutite. Zatim umijeajte sir u
kipuu mesnu juhu, ali vrlo oprezno, jer se sir lako zgrua, skinite
juhu s vatre i umijeajte u nju jedno umance.

Ragu od kunia sa
Ragu od kunia
Uzmite velikog, mladog, dobro
oguljenog kunia i rasijecite ga na
komade za porcije srednje veliine. Rastopite u posudi 125 grama
proarane slanine, izrezane na
kocke, poprite u tome meso sa
svih strana, dodajte jetra, nekoliko

irokim rezancima

Pateta iznenaenja s

8. prosinca
1940.

lui
ca
al
ota
,
sitn
o
na
sje
cka
ni
luk
i
jed
an
zgn
je
eni
re
anj
e
nja
ka.
i
m
sve
po
uti

- Draga, eli li govei, svinjski ili telei file?

- Te... te... telei file - promuklo zakrijeti Chantal. Energino
se nakalje, pa sada ree iz svega glasa: - Telei file!
- Molim lijepo, evo odmah! - Thomas otro promotri tortu, malo
je zaokrene te iz odreene treine izree i poloi na tanjur lijepu
ploku teleeg filea, peenog u tijestu za patete.
Sada ukloni ubruse i otkrije predmete pokraj sebe: Bastianovu
djeju elektrinu lokomotivu s tenderom za ugljen, na koji je bio
privren veliki teretni vagon te pult za upravljanje elektrinom
eljeznicom.
Thomas stavi tanjur s teleim fileom na teretni vagon pa ukljui
struju.
Lokomotiva zujei krene i povue za sobom tender, vagon i tanjur preko itavog stola pokraj petnaest zapanjenih lupea. Tran-

Groteskno jelo spaava ivot

Thomasu Lievenu

,
po

spite s neto brana, dobro

smijeajte i dolijevajte pomalo
pola litre kipue vode ili mesne
juhe.
Posolite,
po-paprite,
zainite pimentom, borovicom i s
neto limunove korice te zalijte s
etvrt litre crvenog vina. Ostavite
da se jelo pirja na laganoj vatri
dok meso sasvim ne omeka,
zatim dodajte jo etvrt litre
crvenog vina i ostavite da sve jo
kratko prokuha. Uz to posluite
iroke rezance, koje ste skuhali u
slanoj vodi, ocijedili i lagano
promijeali na maslacu.

Pateta iznenaenja
Uzmite, ve prema broju osoba,
toliko velikih komada teleeg, svinjskog i goveeg filea koji po
svojoj duini odgovaraju polovici
promjera velikog kalupa za tortu.
Paljivo oistite meso od koica,
lagano ga poprite na maslacu sa
svih strana, posolite i popaprite.
Dno i stranice kalupa za tortu
obloite lisnatim tijestom i poslaite ohlaene komade mesa tako
da njihovi uski krajevi dou u sredinu. Razdijelite meso tako da
svaka treina dna bude pokrivena
jednom vrstom mesa. Gore na
rubu tijesta oznaite mjesto gdje
prestaje jedna vrsta mesa, a poinje druga, te prenesite ove oznake odmah na poklopac od lisnatog tijesta. Od tih mjesta vodite
ukras od tijesta prema sredini,
tako da nastane i vanjska podjela
patete na tri dijela. Izreite iz ti-

jesta oblik svinje, teleta i goveda

pa njima ukrasite odgovarajue
treine, kako bi se znalo gdje je
koja vrsta mesa. Premaite patetu umancem i pecite na srednjoj vatri dok ne dobije lijepu zlatnoutu boju. Uz to posluite umak
od ampinjona koji se prireuje
ovako: uzmite nekoliko sitno
nasjeckanih luica alota, lagano
ih propirjajte na maslacu zajedno
s mnogo ampinjona koje ste narezali na listie. Pospite s malo
brana, dobro promijeajte i prelijte mesnom juhom. Pirjajte na
laganoj vatri dok gljive ne omekaju, umijeajte vrhnje u umak
koji mora ostati svijetao, posolite,
popaprite, zainite s malo limunova soka i veite umak jednim umancem. Prema ukusu, moete
dodati malo bijela vina.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

sport se zaustavi ispred Chantal. Ona skine tanjur s vagona. Ne koliko se mukaraca zbunjeno nasmije, jedan zapljee.
Dok se lokomotiva na Thomasov poziv kotrljala natrag s praznim vagonom, on ravnoduno upita:
- to eli gospodin nalijevo od Chantal?
Momak divljeg izgleda s povezom preko jednog oka razvue usta
u irok osmijeh i vikne:
- Svinju!
- Svinjetinu, izvolite, molim! - ree Thomas. Opet se otro zag
leda u divovsku patetu, zavrti je i izree iz druge treine komad
svinjskog filea pa ga otpremi na isti nain.
Mukarci su se sada razbudili. Dosjetka ih je zabavljala. Svi su
govorili u isti tren. Jedan povie:
- Meni govedinu!
- Vrlo rado - ree Thomas i poslui ga. Sada je ve nekoliko
mukarca pljeskalo.
Thomas pogleda Chantal pa joj namigne. Morala se protiv volje
nasmijati. Skup oko stola postajao je sve glasniji i sve razuzdaniji.
Bez reda su naruivali, a mala se lokomotiva uvijek iznova kot rljala preko stola.
Napokon je jo samo Frangois, Konjska Noga, sjedio ispred prazna tanjura. Thomas mu se obrati:
- A vi, monsieur? - upita, ponovno otrei no kojim je rezao
patetu.
Frangois ga je dugo zamiljeno promatrao. Zatim polagano ustane i posegne u dep. Chantal vrisne, Bastian potajno izvue
pitolj kad je vidio da Konjska Noga u ruci dri svoj strani no.
Blistava otrica iskoi. Konjska Noga bez rijei epavo zakorai
prema Thomasu. Zatim uini jo korak, pa jo jedan. Sada je sta jao tik pred njim. Zavladala je mrtva tiina. Koliko je potrebno da
se nabroji do deset, Frangois je piljio u oi Thomasa Lievena, koji
je stajao potpuno mirno. Iznenada se Frangois iskesi i ree:
- Uzmite moj no, otriji je. Dajte mi svinjetinu, vi bijedno pse
to!

Dana 10. prosinca 1940. godine Sluba sigurnosti u Parizu

uputi svim svojim ispostavama potjernicu.
Dana 13. prosinca u jednoj sobi ispostave njemakog Abiuehra
u parikom hotelu Lutetia, koji vie nije sluio svojoj prvotnoj svrsi,
dogodilo se ovo:
Kapetan Brenner iz odjela III. itao je potjernicu koju je izdala
njihova njemaka konkurentska ustanova. Proitao ju je prvi put
vrlo povrno, odjednom se trgnuo, zatim ju je proitao drugi put
-mnogo paljivije.
Potjernica se odnosila na stanovitog Pierrea Hunebellea; zbog
ega su ga traili, bilo je u potjernici navedeno vrlo maglovito kao
izdaja slubenika Slube sigurnosti francuskim vlastima.
I tako je kapetan Brenner itao jo jednom: Pierre Hunebelle.
Usko lice. Tamne oi. Crna kratka kosa. Otprilike 1,75 visok. Vitak. Posjeduje zlatni sat na otkucavanje, kojim se esto poigrava.
Posebni znaci: voli kuhati.
Hm.
Voli kuhati.
Hm!!!
Kapetan Brenner protrlja elo. Jednom je neto bilo... Jedno
se dogodilo... Nije li jednom nekog generala nasamario ovjek koji
je rado kuhao? Prilikom osvajanja Pariza. Postojao je i spis o
tome...
Spis o tome... Spis o tome...
Sat kasnije kapetan Brenner je u arhivi naao ono stoje traio.
Bio je to tanak spis. Ali sjeanje nije kapetana prevarilo. U dosjeu
je pisalo: Thomas Lieven, alias Jean Leblanc: Visok otprilike 1,75.
Usko lice. Tamne oi. Tamna kosa. Posjeduje staromodni zlatni sat
na otkucavanje. Posebni znaci: strastven kuhar.
U kapetanu Brenneru probudio se lovaki duh. Imao je pri vatne veze u Slubi sigurnosti. Tri se dana posvuda raspitivao,
zatim mu je bilo jasno zato Sturmbannfuhrer Eicher tako ogoreno lovi gospodina Hunebellea, alias Leblanca, alias Lievena. Cerei se, Brenner sastavi priopenje za svoga vrhovnog starjeinu...
Admiral Wilhelm Canaris itao je u svom berlinskom uredu na
obali Tierpitz izvjetaj kapetana Brennera, smijeei se sve jae i
jae. Vedro raspoloenje koje je ispunilo njegova ovjeka u Parizu
sada je prelo i na njega. Gle, gle! Glavna sluba sigurnosti porobljuje neokupiranu Francusku! Ovo u prvom prilikom gospodinu
Himmleru nabiti na nos.
A prevario ih je neki Hunebelle, alias Leblanc, alias... Admiral
se uozbilji. Proita posljednji ulomak jo jednom, pa zatim i trei
put. Nakon toga pozove u sobu tajnicu:

11
Dana 8. prosinca 1940. godine Sturmbannfuhrer Eicher i nje gov pomonik Winter pojave se - dakako, u civilu - u Marseilleu,
zahtijevajui izruenje gospode de Lessepsa i Bergiera. Obojicu
nakupaca smjesta otpreme u Pariz i tek ih ovdje temeljito preslu aju.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Draga gospoice Sistig, donesite mi, molim vas, dosje Thomasa Lievena.
etvrt sata kasnije leao je pred njim spis, a na koricama je bio
nacrtan veliki crni kri.
Canaris otklopi korice i proita to je pisalo na prvoj stranici...

- ... Za odmazdu, Nijemci su smjesta strijeljali trideset francu

skih talaca...
Chantalini se prsti zaustave.
- ... ali borba se nastavlja, a zapravo je tek zapoela. Nemilos
rdan Pokret otpora napada i progoni Nijemce i danju i nou. Kako
saznajemo iz pouzdanog izvora, u ruke Pokreta otpora pale su ne
davno goleme koliine zlata, deviza i dragocjenosti, koje su Nijemci
bili skupili u svojim pljakakim i razbojnikim pothvatima. Ova
e sredstva omoguiti da se borba proiri i ojaa. Atentat kod Va
radesa nee ostati jedini..
Thomas je problijedio. Nije vie mogao podnijeti spikerov glas
pa je iskljuio aparat. Chantal je nepomino leala na leima i
promatrala ga. Ni njezin pogled vie nije mogao podnijeti.
Zastenje i podupre bradu objema rukama. U glavi mu je brujilo:
dvadeset pet Nijemaca. Trideset Francuza. Vie od stotine ranjeni ka. A ovo je tek poetak. Borba se nastavlja, financirana golemim
koliinama nacistikog zlata i nacistikih deviza, opljakanih u
Marseilleu... Nesrea, krv i suze.
A tko je pribavio novac za to? Tko je tome pripomogao? Thomas
Lieven podigne glavu. Chantal ga je jo uvijek nepomino promat rala. On tiho progovori:
- Imali ste pravo - Bastian i ti. Trebalo je sve zadrati. U vas je
istanan instinkt. Nastalo bi kudikamo manje zlo da smo prevarili
Simeona i francusku obavjetajnu slubu.
- Pri svemu to smo do sada uinili jo nikada ni jedan nevin
ovjek nije poginuo - ree tiho Chantal.
Thomas kimne i ree:
- Uvidio sam da moram promijeniti ivot. Imam zastarjele pre
dodbe i krive, opasne, pojmove o asti i vjernosti. Chantal, sjea
li se jo onoga to si mi bila predloila neko u Lisabonu?
Ona se brzo uspravi.
- Da mi bude ortak.
- Chantal, od danas ti postajem ortakom. Nema vie milosti ni
saaljenja. Sit sam svega. Naprijed na plijen!
- Najdrai, ve i govori poput mene!
Ovije mu ruke oko vrata i divlje ga poljubi.
Taj je poljubac zapeatio udan savez i poslovno udruenje, o
kojem se, s punim pravom, u Marseilleu jo i danas govori. Izmeu
sijenja 1941. i kolovoza 1942. godine junu su Francusku pogo dili pravi potresi i poplave kriminalnih zbivanja, koja su sva, goto vo kao u bajkama, imala zajedniko udesno obiljeje: oteene
nitko nije alio.

Koln, 4. prosinca 1940.

OD: ABWEHRA KOLN
ZA: EFA ABWEHRA BERLIN
TAJNO 135892/VC/40 LV
Nakon povratka iz Lisabona doputam sebi slobodu da obavi jestim gospodina admirala o smrti dvostrukog obavjetajca i izda jice Thomasa Lievena, alias Jeana Leblanca...
Canaris je dugo nepomino sjedio. Zatim je podignuo slualicu.
Admiralov je glas zvuao vrlo tiho, vrlo kobno i vrlo opasno:
- Gospoice Sistig, spojite me, molim, s Abwehrom Koln. Major
Fritz Loos...

12
Smatramo potrebnim da na ovom mjestu naeg izvjetaja pres koimo nekoliko potpuno nevanih dana i da priu nastavimo one
veeri koja je poela harmonino i beznaajno, ali e za budunost
imati vrlo teke posljedice.
Te je olujne veeri, 28. prosinca 1940. godine, u 22 sata i 30
minuta Thomas Lieven sluao vijesti londonskog radija na francu skom jeziku. Thomas je svake veeri sluao Radio London; ovjek
njegova poloaja morao je o svemu biti dobro obavijeten.
Bio je u Chantalinoj spavaoj sobi. Njegova je lijepa prijateljica
ve leala u krevetu. Kosu je skupila visoko i nije uope bila na minkana. Takvu ju je Thomas najvie volio.
Sjedio je pokraj nje, ona mu je gladila ruku; sluali su glas spi kera koji je govorio najnovije vijesti:
- . . . u Francuskoj sve vie jaa otpor protiv nacista. Juer po podne, na pruzi Nantes-Angers, nedaleko od Varadesa, dignut je u
zrak vlak s njemakim trupama. Lokomotiva i tri vagona potpuno
su uniteni. Najmanje je dvadeset pet njemakih vojnika ubijeno,
a vie od stotinu ih je teko ranjeno.
Chantalini su prsti jo uvijek gladili ruku Thomasa Lievena.

J. M. Simmel
Prva je rtva bio marsejski draguljar Marius Pissoladiere. Da
14. sijenja 1941. godine u Marseilleu nije kiilo, taj bi gospodin
moda utedio tragian gubitak vei od osam milijuna franaka.
Ali, Boe moj, padalo je kao iz kabla od jutra do mraka, i tako je
sudbina pola svojim putem.
Elegantna radnja Mariusa Pissoladierea leala, je u Canabieri,
glavnoj marsejskoj ulici. Monsieur Pissoladiere bio je neizmjerno
bogat ovjek, pedesetogodinjak, sklon debljanju i uvijek odjeven
po posljednjoj modi.
Ranijih je godina Pissoladiere sklapao poslove s meunarodnim
drutvom na Rivijeri. U posljednje mu je vrijeme priao nov krug
muterija - jednako tako internacionalan. Pissoladiere je pregova rao s izbjeglicama iz svih zemalja koje je Hitler bio napao. Pissola diere je kupovao nakit od izbjeglica, kojima je trebao novac da bi
mogli bjeati dalje, podmiivati slubenike, nabavljati ulazne doz vole ili lane putovnice.
Da bi izbjeglicama platio to manje, draguljar je primjenjivao
jednu od najjednostavnijih metoda: pregovarao bi s prodavaocima
danima i tjednima. Tako dugo dok oajnici ne bi poto-poto morali
nabaviti novac. Ako bi Pissoladierea pitali, rat je mogao mirno pot rajati jo kakvih deset godina!
Gospodin Marius doista se nije mogao potuiti. Poslovi su cvali.
Vjerojatno bi i dalje sve bilo dobro da 14. sijenja 1941. godine u
Marseilleu nije padala kia.
Dana 14. sijenja 1941. godine, oko jedanaest sati, u dragu ljarnicu Mariusa Pissoladierea ue gospodin od kakvih etrdeset
pet godina. Imao je homburg, skupocjen ogrta od krzna, gamae i
sivocrne, neupadljivo prugaste hlae. Ah, da, naravno, i kiobran!
Usko, blijedo, aristokratsko lice upravo je dirljivo otmjeno, zak ljui Pissoladiere. Umoran od silna bogatstva. Drevna aristokraci ja. Sve ono to je draguljar kod svojih kupaca volio...
Pissoladiere je bio sam u radnji. Trljajui ruke, ponizna se pog leda klanjao pred kupcem i poelio mu dobro jutro.
Elegantni gospodin umornim naklonom glave uzvrati Pissoladiereov pozdrav te na rub pulta objesi svoj kiobran (koji je imao
drak od jantara).
Kad je progovorio, osjeti mu se u govoru slab provincijski nag lasak. Plemii, pomisli Pissoladiere, to vjerojatno rade zato kako
bi pokazali svoju socijalnu svijest, da su ljudi poput tebe i mene.
Fantastino! Gospodin ree:
- elio bih kod vas - hm - kupiti neto nakita. Rekli su mi u
Bristolu da imate lijep izbor.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Najljepi nakit u Marseilleu, monsieur. A to bi monsieur e
lio?

- E pa, dakle, recimo - hm - narukvicu s briljantima ili neto

slino...
- Imamo ih po svim cijenama. Koliko je monsieur mislio potro
iti?
- Pa tako nekako - hm - izmeu dva do tri milijuna - odvrati
gospodin i zijevne.
Sto mu gromova, pomisli Pissoladiere. Ovo je jutro dobro poelo! Prie velikom trezoru, namjesti ifru brave govorei pritom:
- Po toj cijeni ima, naravno, ve vrlo lijepih narukvica.
Teka se elina vrata irom otvore. Pissoladiere izabere devet
briljantnih narukvica, poloi ih na crn barunasti podloak te s
njim stupi pred muteriju.
Devet je narukvica blistalo i plamtjelo u svim duginim bojama.
Gospodin ih je dugo utke promatrao. Zatim uzme jednu u usku,
pomno njegovanu ruku. Bio je to posebno lijep komad nakita
sastavljen od plosnatih zlatnih ploica i est briljanata, svaki po
dva karata.
- Koliko stoji - hm - ova ovdje?
- Tri milijuna, monsieur.
Tri milijuna franaka bilo je 1941. godine oko 150.000 maraka.
Narukvica je neko bila vlasnitvo ene jednog parikog bankara,
idova. Pissoladiere ju je iscjenkao - bolje reeno, iznudio - za
400.000 franaka.
- Tri milijuna je previe - ree gospodin.
Pissoladiere odmah shvati da pred sobom ima iskusna kupca
nakita. Samo nestrunjaci bez prigovora prihvaaju cijenu koju im
kae draguljar. Poelo je estoko cjenkanje i ilavo natezanje.
Uto se otvore vrata duana. Pissoladiere podigne pogled. U rad nju je uao drugi gentleman, dodue skromnije odjeven od prvoga
ali ipak, svejedno. Suzdran. Nenapadno odjeven i otmjena nastu pa. Ogrta s uzorkom riblje kosti. Rukavice. Gamae. eir. Kiob ran.
Pissoladiere je upravo htio zamoliti drugog gospodina da malo
prieka, kadli ovaj ree:
- Trebam samo novu nurukvicu za runi sat. - Rekavi to, ob
jesi svoj kiobran to je mogue blie kiobranu gospodina u krz
nenom ogrtau, kojeg do tada, bar kako se inilo, nije jo nikada
bio vidio.
Tog je trenutka Marius Pissoladiere ve bio tako rei izgubljen,
izdan i prodan...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

13

- Prije objeda - ledeno ga ispravi Thomas - gospoda nee popiti

nikakav mali pastis, nego e otii dolje k frizeru, pa e se obrijati i
oiati. Zatim e oprati vrat i ruke, jer se u ovakvom stanju ne
sjeda za stol.
- Ta guelle - zarei Fred, koji, kao ni Paul, jo nije poblie
upoznao tog Hunebellea. - Moe nas poljubiti... Chantal je efica.
Stegnutih usnica, Chantal odgovori:
- Uinit ete to vam kae. Idite k frizeru! Prava je svinjarija
kako izgledate. - Obojica se izgube mrmljajui.
Ostavi s Thomasom nasamo, Chantal dokae da je, njemu za
ljubav, dodue, odustala od odreenih osobitosti u svom odijevanju, ali daje u dui jo uvijek ostala vjerna sama sebi. Poput divlje
make nasrne na njega:
- Nisam te htjela osramotiti. Bio bi to, naime, kraj mog autori
teta pred momcima kad bi se jo i proulo da se svaam s tobom!
Meutim, ovo je jo uvijek moja banda, jesi li razumio?

Oba gospodina koja su se prijepodne 14. sijenja 1941. godine

u draguljarnici Mariusa Pissoladierea ponaala kao da se uope ne
poznaju, bila su uistinu vrlo stari prijatelji. Samo to su se u pos ljednja dva tjedna bili izvana i iznutra temeljito promijenili.
Jo prije dva tjedna oba su gospodina obiavala psovati poput
koijaa, pljuvati na pod, nositi jarko ute cipele i kratke kapute
pretjerano podstavljenih ramena. Prije dva tjedna nokti su im uvijek
bili crni, a kosa predugaka. Jo prije dva mjeseca oba su se
gospodina kretala kroz ivot kao izraziti pripadnici onog tajanstvenog asocijalnog stalea koji astan graanin, obino s jezom, naziva podzemljem.
Kome lije samo uspijelo da u tako kratko vrijeme u granicama,
dodue napornog, kratkog i intenzivnog teaja, dva stara lupea
pretvori u dva nova gospodina - kome li je samo?
Potovani je itatelj to ve sigurno pogodio: stanovitom Pierreu
Hunebelleu, alias Jeanu Leblancu, alias Thomasu Lievenu.
Da bi dvojicu lopova najprije psihiki pripremio za planirani
pothvat kod draguljara Pissoladierea, Thomas ih je dva tjedna prije
toga pozvao na objed.
Jelo je posluio u jednoj od stranjih soba restorana Chez Papa,
toga slavnog, ozloglaenog, krijumarskog lokala u Rue de Poradi
pokraj burze. Osim Thomasa Lievena i njegove ljubavnice, lijepe
efice bande Chantal Tessier, na objed su dola samo dvojica ve
spomenutih lupea - i to u svom prvotnom liku i pod pravim ime nima: Fred Meyer i Paul de la Rue.
Ve su godinama pripadali bandi, ali su radili u vanjskoj slubi
u Toulouseu. Chantalina je organizacija imala i podrunice. Bilo je
to vrlo solidno ustrojeno poduzee.
Paul de la Rue, potomak hugenota, bio je visok i vitak, a po zanimanju izueni krivotvoritelj slika. Govorio je s junofrancuskim
naglaskom. Iako je bio vrlo zaputen, uska mu je glava imala
neto aristokratsko.
Fred Meyer bio je po zanatu obija blagajna. Okuao se i na
drugim strunim podrujima, na primjer kao provalnik, kao hotelski kradljivac i kao carinski varalica. On je takoer govorio s naglaskom svojih junofrancuskih sunarodnjaka.
Trljajui ruke i kesei se, Paul i Fred doli su Thomasu i Chantali. Potomak hugenota ree, podrignuvi se:
- Prije derila emo trgnut' jedan mali pastis, je 1'?

- alim, bolje da onda od svega odustanemo.

- to to znai?
- Nisam tvoj namjetenik. Ili smo ravnopravni ortaci ili nita.
Zurila je u njega poluzatvorenih oiju. Mrmljala je neto nerazumljivo. Tada udari akom u njegovo rame pa zarei napola razdraeno, napola razveseljeno:
- Dakle dobro - ti prokleto pseto! - Hitro nastavi: - Nemoj samo
uobraavati da imam nekih slabosti prema tebi, kao da sam se
zatreskala u tebe ili slino! Tome bih se doista morala nasmijati.
Jednostavno, potreban mi je dobar mukarac, to je sve, je 1* jas
no?
- Jasno je - ree Thomas i namigne. Zatim za pomirenje ispiju
vrlo stari konjak.
Nakon trietvrt sata Paul i Fred se vrate. Sada su izgledali ve
mnogo pristojnije. Uz predjelo Chantal im objasni:
- Sada me dobro sluajte. Tko kae neto protiv Pierrea imat e
posla sa mnom, jeste li razumjeli?

- Ma to ti je, Chantal, pa jo nikada nisi...

- Zavei! Pierre je moj ortak.
- O svi sveci, lutko, grdno te zgrabilo - primijeti obija blagajna.
Sljedeeg trenutka dobije zvonku pljusku, a Chantal prosike:

- Brini se za vlastito smee!

- Pa ovjek valjda smije neto rei - uvrijeeno e Fred.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni

pageti bolognese
Na pola kilograma pageta uzmite etvrt kilograma mesa, najbolje mijeano - govedinu, svinjetinu i teletinu - te ga nareite na
kockice. Uzmite jednaku koliinu
luka narezanog na tanke kolute,
propirjajte na ulju ili maslacu, zatim tome dodajte jedan zgnjeeni
reanj enjaka i nasjeckano zelenje za juhu te sve zajedno lagano pirjajte. im je sve dobro popreno, dodajte rajice, koje ste
oljutili i oistili od sjemenki ili
koncentrat od rajice, pa sve zajedno pirjajte to dulje na to laganijoj vatri, da bi nastao gust
umak. pagete skuhajte u slanoj
vodi ne premekano, isperite hladnom vodom na cjedilu i dobro
ocijedite te ih stavite da se dobro
zagriju u umaku koji ste prema

pageti bolognese

Sada ovu smjesu ulijte u tavu i

kratko prokuhajte sa sokom od
prenih kotleta. Umak prelijte preko gotovih kotleta i odmah posluite s pommes fritesom.

dite na bugaici, pospite sitnom

solju i posluite.

Kotleti Robert
Pommes frites

Sacher torta
ukusu posolili i popaprili. Uz ovo
jelo posluite ribani parmezan.
Kotleti Robert

3. sijenja 1941.

Ogulite sirove krumpire, izreite ih

na prutie duge pola prsta i debele poput olovke. Operite ih i
dobro osuite krpom. Bacajte ih u
malim koliinama u posudu s
vruom masti ili uljem, vadite ih
cjedilom im ponu utjeti i ostavite da se cijede i ohlade. Kratko

Kulturnim ponaanjem pri jelu Thomas Lieven

organizira nabavu dragulja i platine
Uzmite srednje debele svinjske
kotlete, malo zareite masni rub
pa ih istucite. Stavite ih bez dodavanja masnoe na vrlo vruu eljeznu tavu. Prite kotlete otprilike
tri minute sa svake strane, posolite ih i popaprite, bacite na tavu
velik komad maslaca, pa ostavite
kotlete da se pre jo jednu minutu sa svake strane. Izvadite
kotlete i stavite ih na zagrijani
pladanj. U meuvremenu ste
smijeali jednake koliine crvenog
vina i kiselog vrhnja s velikom
licom otre goruice.

vrijeme prije posluivanja ponovno bacite krumpirie u vruu

masnou i prite dok ne postanu
lijepo zlatnouti. Dobro ih ocije-

- Govno ti smije! - Usprkos prgavoj naravi, Chantal je ve ipak

neto nauila od svog prijatelja: - Radije pristojno decL svinjo
jedna! Zar se smije mljackati? Zar se pageti reu noem?
- Kad mi taj vrag uvijek sklizne s te proklete vilice.
- Dopustite mi jedan savjet - Thomas e ljubazno. - Ako nikako
ne moete namotati pagete na vilicu, nabodite vilicom samo ono
liko pageta koliko vam stane u usta, u lijevu ruku uzmite licu,
pa zupce vilice pritisnite o nutarnju stranu lice. Evo ovako. Thomas im pokae. - Sada zavrtite; vilicu. Jeste vidjeli kako je to
jednostavno?
Fred je radio tono to i Thomas. I uspjelo mu je.
- Gospodo! - ree Thomas. - Bit e, stvarno, potrebno da se is
crpno pozabavimo dobrim ponaanjem. Lijepo vladanje je alfa i
omega svake potene prijevare. Jeste li ikada susreli kakvog ban
kara loih manira? - Bankara! O, Boe. ne smijem na to ni po
misliti. Moja ugledna banka u Londonu. Moj ugodni klub. Moj lije
pi dom. Prolo. Propalo. Zameo ih vjetar...
- Lijepo vladanje, tako je - zapovjedniki ree Chantal.

Sacher torta
Uzmite 125 grama maslaca, pjenasto ga izmijeajte, dodajte 150
grama eera, 150 grama prosijana brana, 5 umanca, malo
vanilije i na kraju 150 grama okolade rastopljene nad parom.
Sve dobro izmijeajte, oprezno
umijeajte snijeg od pet bjelanca,
stavite smjesu u kalup za tortu i
pecite pola sata na srednjoj vatri.
Za preljev torte uzmite 90 grama
otopljene okolade, 125 grama
eera u prahu i dvije velike lice
vrue vode pa sve na vatri vrsto
izmijeajte. Gotovu, peenu tortu
premaite marmeladom od marelica, prelijte glazurom i ostavite
jednu minutu u vruoj penici da
otvrdne. Prije posluivanja tortu
valja dobro ohladiti.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- I uope, ovdje sada pue nov vjetar, jeste li razumjeli? Moj

ortak i ja o svemu smo se dogovorili. Plijen emo maznuti... ovaj,
mislila sam rei, nai pothvati vie nee pogaati bilo koga...
- Nego?
- Nego samo one svinje koje to i zasluuju, naciste, kolaboraci
oniste, agente, svejedno koje. Kao prvog dokrajit emo onog Pissoladierea... - pone Chantal, ali se prekine, jer je debeli gostioni
ar, Olive, osobno donio glavno jelo.
Olive je zavolio Thomasa zbog njegova kuharskog umijea te
mu sada sav ozaren ree:
- Pommes frites smo, naravno, dvaput bacili u ulje, monsieur
Pierre!
- Drugo nisam ni oekivao - ree Thomas srdano. Boe blagi,
pa meni se ovo podzemlje sve vie i vie svia. to li e jo od me
ne postati ako se to ovako nastavi?
Thomas podijeli kotlete i smjesta podigne obrve.
- Monsieur de la Rue, ta upotrijebili ste vilicu za tortu!
- Sam vrag neka se snae u tom prokletom priboru za jelo!
- to se tie pribora za jelo, gospodo - poui ih Thomas - uvijek
valja poeti s vanjske strane, pa ga uzimati redom prema unutra.
Pribor koji se upotrebljava za posljednje jelo lei najblie tanjuru.
- Rado bih vidjela te takorske rupe u kojima ste vi rasli dostojanstveno e Chantal te se vrlo otmjeno obrati Thomasu: Molim te nastavi, cheri!
- Gospodo, u skladu s izmjenama naih statuta, kao prvog smo
uzeli na zub, hou rei, odabrali smo onog draguljara. Odvratan
tip... Zaboga, monsieur Meyer, nikako ne moete uzeti kotlet u
ruku i glodati kosti! Gdje sam ono stao?
- Pissoladiere - doapne mu Chantal. Gledala je Thomasa vrlo
zaljubljeno. as ga je ljubila, as ga je mrzila, osjeaji su joj se
naglo smjenjivali, ni sama sa sobom vie nije bila naisto. Jedino
je sigurno znala da bez tog psa, bez tog bijednog pseta, ne eli vie
ivjeti.
- Pissoladiere, tono. - Thomas im objasni kakav je odvratan
tip taj draguljar. Zatim nastavi: - Mrzim nasilje. Ne elim da se
prolijeva krv. Provale preko krova i prepadi s ispruenim revolve
rom ili slino uope ne dolaze u obzir. Vjerujte mi, gospodo: nova
vremena zahtijevaju i nove metode. Preivjet e samo oni dosjetlji
vi. Konkurencija je jednostavno prejaka. Monsieur de la Rue,
pommes frites ne moete nipoto uzimati rukom, morate upotrije
biti vilicu.
Fred Meyer se raspita:
- A kako emo Pissoladiereu maznuti plijen?

- Pomou dvaju kiobrana.

Olive donese desert.
- Kako bi se gospoda odmah na to priuila - ree Thomas tortu valja jesti malom vilicom, a ne licom.
Chantal ree:
Vas dvojica ete iduih dana poteno bubati. Nema ni pijace,
ni cura, jeste li razumjeli?
Ali, zaboga, Chantal, kad smo ve jednom u Marseilleu...
Najprije dunost, a onda zabava, dragi prijatelji - ree Tho
mas. - Morate nauiti kako se gospoda odijevaju, kako gospoda
hodaju, kako stoje i kako govore. Po mogunosti bez loeg naglas
ka! Zatim vam jo valja nauiti to da radite kako bi odreeni pre
dmeti neprimjetno nestali.
ivot vam nee biti ba sladak, odmah vam to mogu rei - povikne Chantal. - Stajat ete na raspolaganju mojem ortaku od jut
ra do mraka...
Osim nou - dopuni Thomas, poljubivi joj ruku. Chantalino
lice odmah oblije tamno rumenilo, gnjevno ga udari, viknuvi:
Ah, ostavi to - pred ljudima, ovjee! Ne podnosim to ljublje
nje ruku! - I betija Chantal sijevne oima na njega.
Tja, to bi, zapravo, bilo sve. Sada se, dakle, mirno moemo vra titi onome trenutku 14. sijenja 1941. godine kada je nevjerojatno
promijenjeni Fred Meyer u draguljarnici Mariusa Pissoladierea
objesio svoj kiobran pokraj kiobrana upravo neshvatljivo promi jenjenog Paula de la Ruea...

14
Zatim se, zapravo, sve odigralo vrlo brzo.
Na donjem kraju pulta draguljar je pred Freda Meyera poloio
itav niz narukvica za runi sat. Za gornjim je krajem pulta stajao
Paul de la Rue, nagnuvi se nad devet blistavih, briljantnih na rukvica. Oba su kiobrana visjela pokraj njega.
Tono onako kako je to satima bio vjebao pod nadzorom Tho masa Lievena, Paul bez ikakva uma dohvati narukvicu, koja je
stajala tri milijuna franaka, nagne se naprijed i neujno je spusti
u kiobran svog prijatelja Meyera. ipke kiobrana su, naravno,
prethodno bili omotali vatom. Zatim uzme jo dvije briljantne na rukvice pa s njima postupi na isti nain.
Tada se udalji od kiobrana i ode na drugi kraj duana, gdje su
bile izloene zlatne grivne. Zadivljeno ih je promotrio, pogladivi
pritom desnom rukom svoju, odnedavno njegovanu, kosu.

J. M.
Simmel
Nakon ovog ugovorenog znaka Fred Meyer naglo odlui kupiti
narukvicu za sat vrijednu 240 franaka. Plati je novanicom od pet
tisua franaka.
Draguljar Pissoladiere ode do blagajne, registrira cijenu, uzme
novac koji e uzvratiti, doviknuvi pritom Paulu de la Rueu:
- Odmah u vam opet biti na usluzi, monsieur!
Pissoladiere uzvrati novac kupcu narukvice za sat, koji - uzevi
svoj kiobran - napusti duan. Da je draguljar sluajno pogledao
za njim, primijetio bi da kupac narukvice za sat, usprkos pljusku,
nije otvorio svoj kiobran. Barem ne odmah...
Pissoladiere se hitro vrati svojoj aristokratskoj muteriji i ree:
- Onda, monsieur... - Dalje, meutim, nije izustio ni rijei.
Jednim je pogledom uoio da manjkaju tri najvrednije narukvice.
U prvi je mah draguljar pomislio da je to ala. Degenerirani su
aristokrati ponekad skloni crnom humoru. Iskosa se nasmijei
Paulu de la Rueu, protisne: ha-ha, pa ree: - Zaista ste me pres
traili!
Paul, kojeg je Thomas Lieven izvrsno izvjebao, podigne na ne ponovljiv nain obrve i upita:
Kako to mislite? Zar vam nije dobro?
- Nemojte, monsieur, s ovom ste alom prekrdaili. Molim vas
da sve tri narukvice stavite ponovno na podloak.
- No sluajte, jeste li moda pijani? Zar mislite da sam tri na
rukvice. .. Ah, tako, pa stvarno, gdje li su samo ta tri lijepa koma
da nakita?
Pissoladierea oblije plavkasto rumenilo. Propiti:
- Gospodine, ako smjesta ne poloite nakit na stol, morat u
pozvati policiju!
Poslije ovog Paul de la Rue postane malo nepristojan. Prasne u
smijeh.
Ovaj grohot oduzme draguljaru ostatak sposobnosti da se svla da. Jednim pokretom ruke pritisne dugme ispod pulta i pokrene
alarmni ureaj. eline se reetke buno spuste pred izloge, ulaz na vrata i stranji izlaz.
Marius Pissoladiere, u ijoj se ruci odjednom stvorio veliki revolver, zakrijeti:
- Ruke uvis! Ni koraka... Ne miite se!
Dignuvi ruke uvis, Paul de la Rue odvrati ravnoduno:
- Jadni luae, ovo ete jo gorko poaliti.
Malo kasnije stigne policijska patrola.
S najveim duevnim mirom Paul de la Rue pokae francusku
putovnicu, koja je glasila na ime Rene vicomte de Toussant, Pariz,

MOE I BEZ KAVIJARA

Bulonjska uma. Bila je to besprijekorno krivotvorena putovnica.
Izradile su je najvjetije ruke Stare etvrti. Usprkos tome, kriminalistiki slubenici svuku Paula de la Ruea do koe, pretrae mu
odjeu i raspore avove njegova ogrtaa.
Sve je bilo uzalud. Nisu nali nijedan jedini briljant, nije se po kazao ni cigli truni triju nestalih narukvica.
Slubenici zatrae od lanog vicomtea neka dokae je li uope
mogao platiti ta tri milijuna franaka.
Nasmijeivi se, osumnjieni ih zamoli neka nazovu direktora
hotela Bristol. Direktor hotela Bristol potvrdi daje vicomte u hotelskom trezoru deponirao iznos od est milijuna franaka! udna mi
uda! Paul de la Rue je, naravno, uistinu odsjeo u hotelu Bristol i
u hotelskoj blagajni pohranio est milijuna - kapitala Chantaline
bande.
Kriminalistiki su slubenici sada postali mnogo uljudniji.
Postoje naposljetku parika policija teleprinterom odgovorila da
u Bulonjskoj umi stvarno prebiva Rene vicomte de Toussant, vrlo
bogat ovjek, jakih veza s nacistima i vladom u Vichvju, koji je
trenutano izvan Pariza, a boravi vjerojatno negdje na jugu Fran cuske, policija oslobodi Paula de la Ruea uz silne isprike.
Potpuno slomljen, smrtno blijeda lica, i draguljar Marius Pis soladiere izmuca svoje aljenje.
Nenapadni kupac narukvice za runi sat, kojeg je Pissoladiere
mogao samo vrlo slabo opisati, netragom je nestao...
Thomas Lieven je sve to tono predvidio kada je izabrao Paula
de la Ruea zbog njegove pojave i kada je odluio da krivotvore pu tovnicu na vicomteovo ime. Pomogao mu je pritom, dakaks, Perpignan-Bote od 2. sijenja 1941. godine. Thomas je, naime, u rubrici
pod naslovom IZ POKRAJINA naao sliku tog plemia naklonjenog
nacistima uz ovaj izvjetaj:
Rene vicomte de Toussant, industrijalac iz Pariza, stigao je na
lijeenje u slikovit gradi Font Romeu na granici Pireneja...
Prijevaru s kiobranom, naravno, u Marseilleu vie nisu mogli
ponoviti. Takvi se dogaaji brzo prouju. Ali su zato Bordeaux, Toulouse, Montpellier, Avignon i Bezier naglo ivnuli. U ovim su gra diima draguljari i trgovci umjetninama doivjeli alosna iskustva
uz puno gubitaka s gospodom oboruanom kiobranima. Ali zau do uvijek samo ljudi loeg, gadnog karaktera, poput Mariusa Pis soladierea.
Kako smo ve prije rekli, zajedniko je obiljeje svih napadaja
bilo: oteene nije nitko alio. Naprotiv! Na jugu Francuske poelo
se aputati kako ondje djeluje potpuno samovoljno krilo Pokreta
otpora koje predvodi osoba slina Robinu Hoodu.

J. M. Simmel
Stjecajem okolnosti, policija je naila na pogrean trag, pri e mu Thomas Lieven nije bio sasvim neduan. Policija je smatrala
da krivce drskih kraa dragulja treba traiti u redovima elonjine
bande.
Jednu od najstarijih marsejskih bandi predvodio je neki Dantes
Villeforte, Korzikanac, koji je iz potpuno shvatljivih razloga dobio
nadimak elonja.
Tada je nastao sukob oko prebacivanja izbjeglica koji su bjeali
u Portugal. Villeforte i njegovi ljudi takoer su se ubacili u posao.
Meutim, sada je Chantal naglo i jako proirila svoje transportno
poslovanje. Ali kako je to uinila, kosilo se sa svim zakonima ceha.
Postupila je prema geslu, koje se, dodue potpuno pogreno,
smatralo zastarjelim: niske cijene - velik promet - bogata dobit,
odnosno kojiput ak i: bjeite sada - platit ete kasnije.
Razumljivo da elonju ba nije osobito razveselilo to mu je
Chantal gotovo potpuno pokvarila poslove. Jer sada su sve mute rije pohrlile k njoj, dok se elonji jedva tko i obraao.
Iznenada elonja zauje da sve te novotarije valja pripisati da lekovidnosti i inteligenciji Chantalina ljubavnika. Chantal je u tog
mukarca imala potpuno povjerenje. Taj je ovjek navodno bio
mozak itave bande i to izvanredan mozak, kako se inilo.
elonja odlui da e se s tim momkom malo vie pozabaviti.

15
Sve do one kobne, olujne veeri u rujnu 1942. godine Thomas
Lieven je samo prebivao u Staroj etrurti Marseillea. ivio je kod
Chantal Tessier. udna mjeavina ljubavi i mrnje izmeu ovo
dvoje ljudi postajala je sve strastvenija, sve dublja.
Svom prijatelju, koji je tako vjeto kuhao, ta bi se betija stra stveno bacila oko vrata poslije kakva uspjelog pothvata - recimo,
kad su u veljai 1942. godine prodali jedan te isti hotel dva puta
njemakim nakupcima - ali samo da bi ga ve u sljedeem trenut ku uvjeravala:
- Gadi mi se tvoj nadmoni smijeak! Ta tvoja oholost! Vjeruje
da si sve uinio sam, je li? Mi smo samo mala glupa deriad! Do
pusti da ti neto kaem: tvog mi je cerenja ve pun nos! Ne elim
te vie vidjeti, nikada vie, gubi se!
Thomas se pokorno preseli svom prijatelju Bastianu. Tek to je
bio u njegovu stanu dva sata, ve je Chantal telefonirala:
- Imam cijankalij, veronal i revolver. Ako se smjesta ne vrati,
do jutra u se pretvoriti u le.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Zar nisi rekla da me ne eli nikada vie vidjeti?
- Pseto - ti prokleto pseto, guim se kad nisi ovdje...
Thomas se istog asa vrati kui u Rue Chevalier Rose. Slijedilo
je pomirenje, poslije kojeg se morao dva dana oporavljati. Zatim se
na prijatelj svim snagama posveti zadatku koji si je postavio - da
nakodi zlikovcima u zemlji, a da usput zaradi gomilu, ali stvarno
pravu gomilu, novaca.
Budui da je ivot Thomasa Lievena tako bogato ispunjen
opasnostima, smionim pothvatima i lijepim enama, prinueni
smo postupiti ekonomino. Iz obilja njegovih pustolovina u 1941. i
1942. godini, dopustite nam da izdvojimo samo tri, i to:
pothvat s platinom iz carske Rusije
prijevara s industrijskim dijamantima
pothvat s krivotvorenim dekretima falange.
Hrabro naprijed!
U kolovozu 1941. godine pojavio se u Toulouseu neki Vasilij
Maria Orlov, knez Leskov. inilo se daje ovjek pao s neba, jer mu
se jednostavno nije mogao slijediti trag u prolost. Mravi, izvan redno oholi plemi je smjesta, upravo magnetskom snagom, pri vukao panju agenata njemake, engleske, francuske obavjetajne
slube, pa ak i sovjetskih obavjetajaca, ali i lanova bande
Dantesa Villefortea.
Dok su, meutim, ova gospoda izvodila u Toulouseu glupe i
upadljive predstave s urotnikim izrazima na licima, s tajnim
sastancima i tunjavama po krmama, esta se grupa interese nata drala neupadljivo u pozadini. Bilo je to nekoliko gospode iz
bande Chantal Tessier. U meuvremenu ih je Thomas sve tako
dobro odgojio kao i gospodu de la Ruea i Mevera...
Knez Leskov nije uzalud privlaio toliku pozornost. Sa sobom
je, naime, nosio pravu platinu. Svega nekoliko sipki kao uzorak,
govorio je, ali navodno je postojalo itavo blago sipki od platine, a
on je bio jedini vlasnik.
No, a platina, ta plemenita kovina, upotrebljavala se u indus triji oruja, osobito u proizvodnji zrakoplova, gdje je bila nuna za
izradbu prekidaa i za magnetsko paljenje.
Otpoelo je estoko natjecanje. Njemaki, francuski i britanski
agenti htjeli su, svaki za svoju domovinu, osvojiti platinu; Sovjeti
su je ve unaprijed smatrali svojim vlasnitvom.
Momci oko Dantesa Villefortea imali su jo mnogo jednostavnije
shvaanje vlasnitva.
Thomas Lieven je, opet, razvio svoju poslovnu filozofiju, koja je
glasila: ekat emo i nadati se...

J. M. Simmel
Ta je izreka poremetila Chantalinu duevnu ravnoteu. Vikala
je:
- Opet me tjera u bjesnilo, ti hladnokrvno pseto!
Kao to je Thomas bio i predvidio, knez je pretjerao u svojoj
umjenosti. Vukao je za nos sve agente i sasvim je sigurno bio kriv
to su dva agenta, jedan sovjetski i jedan njemaki, 24. kolovoza
1941. godine u 00.30 sati poginula u vatrenom okraju.
Dvadeset etiri sata kasnije nali su kneza ubijenog u hotel skom apartmanu. Platinaste su ipke, koje je stalno skrivao ispod
kreveta, nestale.
Smjesta je obavijetena francuska policija. Osumnjiili su dvojicu mukaraca u crnim konatim ogrtaima, koji su meu posljednjima posjetili kneza i zatim se crnim peugeotom odvezli iz Toulousea prema sjeveru.
Nekoliko sati kasnije ta su se dva mukarca pojavila u selu Grisollesu ispred Montaubana. Izgubili su i kola i svu svoju imovinu.
Hodali su bosonogi i samo u gaama. Izjavili su da ih je kamion
to im je dolazio u susret zabljetio svjetlima i primorao da stanu.
Zatim ih je banda od estero zakrabuljenih ljudi opljakala.
ipke od platine vie se nisu pojavile u Francuskoj. No ubrzo su
se nale u prostranom trezoru, koji je unajmio neki Eugen
Walterli, vicarski dravljanin. 27. kolovoza 1941. godine u Nacionalnoj banci u Zurichu. Gospodin Walterli je pustim i tajnim sta zama preao iz neokupirane Francuske u vicarsku. Njegova mu
je prijateljica, Chantal Tessier, dobro upuena u sve nezakonite
prijelaze granica, objasnila put. Lanu vicarsku putovnicu Eugena Walterlija, alias Thomasa Lievena, izradili su najbolji strunjaci
Stare etvrti..

16
Trenutak samo!
Ovo je lake ispriati nego proivjeti. Prije no to je deponirao
platinaste ipke u vicarskoj, Thomas Lieven je proivio teke trenutke - ali ne moda s policijom ili s Villeforteovim momcima, ni
govora; sa Chantal...
Poput furije skoila je na njega poto joj je razloio svoj plan.
- U vicarsku? Shvaam... Hoe kidnuti! eli me ostaviti na
cjedilu! Bacio si oko na neku drugu, je li? Misli li da ne znam na
koga? - utjela je samo jedan trenutak da doe do daha, jer bi se
inae bila uguila, zatim smjesta nastavi vritati: - Ona drolja
Yvonne! Ve tjednima promatram kako ti se gura, oh!
Chantal, jesi li aknuta, hou rei poludjela?! Kunem ti se...

MOE I BEZ KAVIJARA

- Zavei! Ni jednog mukarca nisam ni pogledala otkako poz
najem tebe! A ti - a ti - ah, svi su mukarci svinje! Jo k tome s
jednom onakvom. Nafarbanom.!
Nije nafarbana, drago moje dijete - Thomas e blago.
- Aaaahhh! - Noktima i zubima bacila se na njega. - Pseto jed
no, a odakle to zna?
Tukli su se. Mirili su se. Thomas je trebao itavu jednu no da
bi dokazao Chantal kako nikada nije ljubio plavokosu Yvonne niti
e je ikada ljubiti.
U svitanje mu je napokon povjerovala i postala blaga poput janjeta i njena poput djevojke iz javnog kupalita u Hong Kongu. A
poslije doruka otila je nabaviti mu vicarsku putovnicu...

17
Kau da je Reichsmarschall Hermann Goring bio strano razoaran kada je prilikom svog prvog posjeta okupiranom Parizu
posjetio dvojicu svjetski poznatih draguljara, Cartiera i Van Cleffa,
a prodavai su mu priopili da na alost ne mogu posluiti otmjenog kupca jer su vlasnici sve dragocjenosti jo prije ulaska Nijemaca prebacili u London.
Stoje uspjelo u Parizu, nipoto nije u Antwerpenu i Bruxellesu.
Bruxelles i Antvverpen ve su desetljeima bili meunarodna sredita za bruenje dragog kamenja.
Dijamante i briljante, koje su ovdje pronale, njemake^su vlasti
djelomice kupile - ili ih jednostavno zaplijenile, ako su, naime, bile
idovsko vlasnitvo, a stoje najee i bio sluaj.
Njemaki je Reich trebao tzv. industrijske dijamante. Njih su
upotrebljavali u industriji oruja za bruenje motornih radilica i za
obradbu tvrdih kovina. Za nabavu tog dragocjenog materijala bio
je zaduen pukovnik Feltjen iz ureda za etverogodinji plan.
On je pokuavao nabaviti drago kamenje i njihove otpatke i u
neutralnim zemljama, kao na primjer vicarskoj. Meutim, vei
dio njegovih njemakih nakupaca bili su pokvarenjaci. Ta su gospoda radila po vrlo jednostavnom nacrtu: u Belgiji su plijenili idovske dijamante, ali su ih samo djelomice, ili nikako, isporuivali
pukovniku Feltjenu, a vlastitim su ih kuririma otpremali kroz okupiranu i neokupiranu Francusku i vicarsku. Ovdje bi materijal
ponudili kakvom drugom ovlatenom njemakom nakupcu. Taj je
ovjek obino kupovao po najviim cijenama. A korumpirani prvi
kupci zlurado su se smijali.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Izmeu rujna 1941. godine i sijenja 1942. godine etiri su tak va kurira uhvaena i olakana za ukradeno ili zaplijenjeno drago
kamenje. Ubrzo su se ti industrijski dijamanti i briljanti pojavili u
prostranom trezoru Nacionalne banke u Zurichu, koji je ondje
unajmio stanoviti Eugen Walterli...
S tekueg rauna spomenutog vicarskog dravljanina Eugena
Walterlija prebaena je 22. sijenja 1942. godine svota od 300.000
vicarskih franaka na londonski konto organizacije Wannemeester.
Ova je organizacija sebi postavila cilj da iz onih dijelova Europe
koje je Hitler zaposjeo, mitom i novcem prebacuje na sigurno mje sto sve osobe koje su nacisti iz rasistikih ili politikih razloga
progonili...

- Kaem vam: sa Chantal emo izii na kraj. I ona ima slabosti.

uo sam da ljubi tog klipana. to bi joj, dakle, zadalo najstraniji
udarac?
- Da joj ubijemo dragog - ree jedan.
- Govori kao potpuna budala - razljuti se Villeforte. - Ubiti,
ubiti, to je jedino to znate, je li ? A emu slue nae veze s Gesta
pom? Saznao sam da se taj ovjek izmeu ostalog zove i Hunebelle, a nekog Hunebellea trai Gestapo. Moemo zaraditi zlatna
brda, ako... Moram li nastaviti?
Nije morao.
Naveer 17. rujna 1942. godine bilo je jako nevrijeme. Chantal i
Thomas najprije su htjeli ii u kino, ali onda odlue ostati kod
kue.
Pili su calvados i sluali glazbu s ploa, a Chantal je bila nevjerojatno njena, osjeajna i blaga.
- to si uinio od mene? - proape. - Sama sebe koji put vie
ne prepoznajem...
Thomas ree:
- Chantal, moramo otii odavle. uo sam loe vijesti. Marseille
vie nije siguran pred Nijemcima.
- Otiimo u vicarsku - predloi Chantal. - Tamo imamo do
voljno novaca. Lijepo emo ivjeti.
- Hoemo, draga - sloi se on pa je poljubi.
Ona tada proape, oiju punih suza:
- Ah, cheri... Sretna sam kao nikada. Ne mora biti zauvijek jer nita nije vjeno - ali neka potraje jo malo, jo samo malo...
Kasnije Chantal ogladni i poeli - groe.
-w
- Duani su ve zatvoreni - razmiljao je Thomas. - Ali kod ko
lodvora u moda jo dobiti groe...
Ustane i pone se oblaiti. Ona se usprotivi:
- Po ovom vremenu - pa ti si lud...
- Nisam, dobit e groe jer voli groe, a ja volim tebe.
Odjednom joj se oi ponovno napune suzama. Udari se malom
akom po koljenu i prokune:
Prokletstvo, pa ovo je doista preglupo! Moram plakati jer te
tako silno ljubim...
Odmah u se vratiti - ree Thomas i odjuri. Meutim, varao
se.
Naime, dvadeset minuta nakon to je napustio kuu u Chevalier Rose da bi kupio groe, Thomas Lieven, alias Jean Leblanc,
alias Pierre Hunebelle, alias Eugen Walterli, nalazio se u akama
Gestapoa.

18
U srpnju 1942. godine Dantes Villeforte, zvan elonja, sazove u
Marseilleu plenarnu sjednicu svoje bande, koju je odrao u svom
stanu u ulici Mazenod broj 4.
- Gospodo - obrati se Dantes Villeforte svojim suradnicima sada mije dosta. Pun mije nos Chantaline organizacije. Pokvarila
nam je pothvat s platinom; a upravo je sve bilo krenulo izvrsno.
Posao s Portugalom u posljednjih je godinu dana potpuno splas
nuo. A sada jo i ovo s dekretima falange.
Pothvat s falangistikim dekretima bio je jednostavan, a ujedno
veleban. Sjeajui se pouke genijalnog portugalskog slikara i kri votvoritelja Revnalda Pereire, Thomas Lieven je s talentima Stare
etvrti osnovao radionicu za krivotvorenje dokumenata na veliko,
koja je radila u dnevnim i nonim smjenama. Ovakvu pogonu isto vrsno elonjino poduzee jednostavno vie nije moglo konkurirati.
Isprave Chantal Tessier bili su jeftiniji, bolji i bre su ih isporu ivali. Organizacija je u posljednje vrijeme prodavala i jednu no vost svim zainteresiranim, crveno orijentiranim panjolcima, koji
su svojedobno morali bjeati pred Frankom, ali su eznuli za svo jom starom domovinom. Ovim su ljudima uz lane panjolske pu tovnice isporuivali i razne dekrete, zahvalnice, priznanja i odliko vanja kojima im je Frankova drava priznavala zasluge za falangu.
Bio je to apsolutno najvei trgovaki uspjeh ljeti 1942. godine.
- Gospodo - ree Dantes Villeforte na poslovnoj skuptini svoje
bande - ve je i sama Chantal Tessier bila kazna Boja. Podmetala
nam je. Neprestano nam je kodila. A sada jo i taj govnar, Pierre,
ili kako li se ve zove. To je sad zaista previe.
amor odobravanja.

J. M.
Simmel

19
udno kako sam se silno priuio na Chantal, pomisli Thomas.
ivot bez nje ne mogu vie ni zamisliti. Njezine ludosti, temperament divlje zvijeri, elja da mukarca itavog proguta, sve me to
oduevljava. Ali i njezina hrabrost, njezin instinkt. Osim toga, nikada ne lae. Ili gotovo nikada...
Thomas Lieven je, preavi preko potpuno pustog trga Julesa
Guesdea, asfaltni pokrov kojega se blistao na kii, zakoraio u usku
Rue Bernard du Bois. Ovdje se nalazilo malo, starinsko kino, koje
je esto posjeivao sa Chantal.
Pred kinom je stajao crni peugeot, Thomas mu ne prida pozornost, nego proe dalje. Dvije su ga sjenke pratile. Prolazei pokraj
crnog peugeota, jedna sjenka pokuca na prozorsko staklo. Dva
reflektora na peugeota zasvijetle - samo posve kratko, pa se odmah ugase. Na drugom kraju uske, loe osvijetljene ulice pokrenu
se jo dvije sjenke.
Thomas ih nije primijetio. Nije vidio mukarce to su mu dolazili u susret ni one koji su ga slijedili. Utonuo je duboko u misli...
Moram na miru porazgovarati sa Chantal. Znam iz pouzdanih
izvora: amerike e se trupe jo ove godine iskrcati u Sjevernoj Africi. Francuski Pokret otpora pritjenjuje naciste sve jae i jae.
Svojim akcijama upravlja s juga Francuske. Nema sumnje da e
Nijemci zaposjesti i neokupirani dio Francuske. Zato emo Chantal i ja otii u vicarsku, i to to prije. U vicarskoj nema nacista,
nema rata. ivjet emo u miru...
Obje sjenke pred njim priu blie. Priblie se i one dvije sjenke
iza njega. Motor crnog peugeota se upali. Automobil sporo krene,
ugaenih svjetala. Ali Thomas jo uvijek nije nita primjeivao.
Jadni Thomas! Bio je inteligentan, pravedan i ljubazan, armantan i uvijek spreman da pomogne. Ali nije bio ni Old Shatterhand, ni Napoleon, nije bio ni muka Mata Hari, a ni kakav superman. Nije se ubrajao meu junake o kojima itamo u knjigama,
koji nikad nisu prestraeni i uvijek pobjeuju - ti hrabri junaci
nad junacima. Bio je samo vjeno tjeran, neprestano progonjen
ovjek, kojeg nikada nisu ostavljali na miru, a koji je stalno pokuavao da iz zla izvue ono najbolje - kao i svi mi.
Zato i nije primijetio opasnost u kojoj se nalazio. Nije pomislio
nita zlo kada su se pred njim iznenada zaustavila dva mukarca.
Nosili su kine ogrtae. Bili su Francuzi.
Jedan od njih ree:
- Dobra veer, monsieur. Moete li nam rei koliko je sati?

MOE I BEZ KAVIJARA

- Rado - odvrati Thomas. Jednom je rukom drao kiobran, a

drugom izvadi iz prsluka svoj voljeni sat na otkucavanje. Poklopac
odskoi. Istog trenutka stignu do njega one druge dvije sjenke to
su hodale za njim.
- Sada je tono osam sati i... - zapone Thomas. Zatim dobije
strahovit udarac u zatiljak.
Kiobran odleti u stranu. Sat na otkucavanje - sreom, visio je
na laniu - ispadne Thomasu iz ruke. Zajeavi, srui se na koljena. Otvori usta da bi kriknuo. Uto se prema njemu isprui ruka
s velikim smotuljkom vate. Vata pogodi Thomasa u lice. Smuilo
mu se kad je osjetio odvratni, slatkasti miris. Sve je on to ve poznavao, neto slino ve je jednom doivio u Lisabonu, samo to je
onda sve dobro prolo. Ovaj put, govorio mu je to iznenadni osjeaj dok je ve gubio svijest, nee se sve tako dobro zavriti...
Zatim se onesvijestio. Svojim je otmiarima priredio jo neprilike sasvim tehnike prirode dok su se muili da ga strpaju na stra nje sjedalo peugeota. No bio je to sasvim obian problem transportnih radnika.

20
- Bastiane - hej, Bastiane, probudi se konano, ti lijena mjeino! - derao se Olive, debeli vlasnik krijumarskog lokala Chez Pa
pa, iza kojega je stanovao Bastian Fabre.
Chantalin se najvjerniji prijatelj probudi zastenjavi, pa se ok
rene na lea. Zatim zajei, uhvativi se za glavu:
>
- Jesi li poludio? to ti pada na um da me budi? - Samo ne
koliko sati prije toga Bastian je s hromim Frangoisom priredio
natjecanje u piu. Probudili su ga znatno prerano, pa sada zastenje: - Jo sam natreskan. Zlo mije kao psu.
Olive ga iznova prodrma.
- Chantal te zove na telefon, hitno! Tvoj prijatelj Pierre je ne
stao!
Bastian se za tren oka potpuno otrijezni. Skoi iz kreveta. U
kaputiu svoje crvene pidame - Bastian je uvijek nosio samo gornji
dio pidame - otri u susjednu sobu, navue papue i kuni
ogrta, pa posrui odjuri u Oliveov lokal, koji je u ove kasne sate
bio ve zatvoren i u mraku. Stolci su stajali na stolovima, a u telefonskoj se govornici njihala slualica. Bastian je pritisne na uho:
- Chantal!
Srce gaje zaboljelo kad joj je uo glas, koji je bio prepun oaja i
straha. Jo je nikada nije doivio u takvoj panici.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Bastiane - hvala Bogu - vie - vie ne mogu... Jurim ve sa

tima gradom... Gotova sam - dotuena... Ah, Boe, Bastiane,
Pierreje nestao!
Bastian obrie znoj s ela. Obrati se Oliveu koji je stao kraj
njega:
- Daj mi konjak i skuhaj jednu tursku... - pa nastavi u slua
licu: - Priaj polagano, Chantal, i sve po redu. Mora se smiriti...
Chantal ispria to se dogodilo. Sada je bilo dva sata ujutro.
Sino oko osam Pierre ju je ostavio da bi kupio groe. Chantal je
plakala. Glas joj je treperio i drhtao:
Bila sam na kolodvoru. U svim krmama. Dolje u luci. Otila
- otila sam i u one kue... Pomislila sam da je moda susreo ne
kog od vas - pa je malo zastranio, kako se to mukarcima kojiput
dogaa...
Gdje si sada?
U Bruleur de Loupu.
Ostani ondje. Probudit u Konjsku Nogu i ostale. Sve. Za pola
sata smo kod tebe.
Zauje joj glas, sasvim tanak i slab, kao da dolazi s mjeseca:
- Bastiane - ako - ako mu se to dogodilo, tada ne elim vie
ivjeti...
Te je noi petnaest iskusnih lupea proeljalo Marseille. Nije
bilo bara, hotela, krme ni javne kue koju nisu posjetili. Traili
su i traili, ali nisu pronali ni traga svom prijatelju Pierreu Hunebelleu. S jutarnjim sivilom raao se novi dan. U osam sati banda
je konano prekinula potragu za nestalim. Bastian je otpratio
Chantal kui. Potpuno je bezvoljno dopustila daje vodi.
U stanu je tada iznenada svlada napadaj histerije. ak i tako
snaan mukarac poput Bastiana nikako je drukije nije mogao
smiriti nego daje udarcem ake onesvijesti. Zatim je otrao do telefona i pozvao doktora Boulea. Mali je zubar, strunjak za izradbu
zlatnih sipki, smjesta doao. Kad je stigao, Chantal se ve bila osvijestila. Leala je u krevetu, zubi su joj cvokotali, a noge udarale
jedna o drugu. Doktor Boule je odmah shvatio to joj je. Dao joj je
injekciju umirujueg sredstva. Dok je izvlaio iglu iz koe, ona
kroz suze proape:
- On je bio jedini ovjek u mojem ivotu koji je prema meni bio
dobar, doktore...
Thomas Lieven je ieznuo. Nisu mu otkrili ni najmanji trag,
iako je banda pojaala potragu. Chantal je zbog potpunog zdravstvenog sloma morala tjednima leati u krevetu.
Dana 28. listopada stanje se odjednom promijenilo. U Cintri,
jednoj od dviju glasovitih kavana Stare etvrti, neki se mlai mu-

karac, oito od jada, ve u podne napio. Budui da je bio previe

pijan da bi pazio to govori, poeo se hvaliti kako bi on tota
znao rei o onome Pierreu Hunebelleu.
Jedan od lanova Chantaline bande, koji je sluajno bio prisutan, odmah pozove Bastiana, a Bastian ode po hromog Frangoisa.
Zajedno poure u Cintru, sjednu uz pijanca, ponu ga astiti piem
i pretvarati se kako s njime suosjeaju.
ovjek postane povjerljiv. Ree im da se zove Emile Mallot i da
potjee iz Grenoblea. Pijano promuca:
- Sve nas je prevario, pseto jedno gnusno - hik - obeao nam je
20.000...
- U koju svrhu? - upita Bastian, gurnuvi novu aicu rakije
pred Mallota.
- Da bismo onog Hunebellea ugurali u peugeot... Dobili smo
samo deset...
- A tko vas je tako nasadio, drukane? - upita Bastian, blago
ogrlivi pijanca.
ovjek odjednom stisne oi.
- to se to tebe tie?
Bastian i Frangois se pogledaju. Nato e Bastian:
- Samo sam pitao, Emile. Ne ljuti se. Hajde, popijmo jo ne
to...
ovjeka iz Grenoblea dobrano su napojili. Kad se konano
skljokao pod stol, podigli su ga uvis, poloili mu ruke oko svojih
ramena i odvukli ga sa sobom - do Chantal.
Ona je jo uvijek leala u krevetu, imala je vruicu i izgledala je
jadno. Bastian i Frangois svale pijanca na kau u dnevnoj sobi i
odu k Chantal u spavaonicu. Ispriaju joj sve to su doivjeli.
Bastian predloi:
- Kad se osvijesti, samo ga prepustite meni. Deko e za deset
minuta progovoriti.
Chantal strese glavom, pa im ree ono to je jednom bila ula
od Thomasa:
- Da nekog premlati, nije ba najmudrije. Ali gotov novac uvi
jek je posljednja mudrost.
-to?
- ovjek je bijesan jer je premalo dobio, zar ne? E pa, mi emo
mu platiti vie. Hajde, dovedi doktora Boulea, neka mu da injek
ciju da se otrijezni.

J. M.
Simmel

21
Zubar odmah doe. Sat kasnije Emile Mallot iz Grenoblea pot puno se osvijestio. Sjedio je na stolcu ispred Chantalina kreveta,
dok su Bastian i Francois stajali uz njega. Chantal je leala u kre vetu, rashlaujui se velikim snopovima novanica.
Mallot iz Grenoblea zausti promukla glasa:
- Oni - oni su ga otpremili na sjever. Jo iste noi. U Chalonsur-Saone, na demarkacionoj liniji. Ondje ga je zatim Gestapo...
Nemoj! - vritei zaurla, jer gaje Bastian trgnuo uvis i tresnuo po
licu.
- Bastiane! - vrisne Chantal. Lice joj je bilo smrtno blijedo, je
dino su joj oi grozniavo gorjele: - Ostavi ga na miru... Moram
saznati tko se skriva iza ove svinjarije... Izdere se na Mallota: Tko?
Mallot zacvili:
- e-elonja!
- Dantes Villeforte?
- Jest, on nam je naredio... Hunebelle mu je postao preopa
san. .. elio ga se rijeiti... - Mallot duboko udahne. - U posljed
nje ste vrijeme elonju znali i prevariti, zar ne? Ovo je, dakle, nje
gova osveta...
Chantal su niz lice tekle suze. Morala je dvaput progutati prije
nego to je ponovno mogla govoriti. Tada joj glas opet zazvui hla dno, opasno i zapovjedniki:
- Uzmi lovu, Mallot, i gubi se! Ali reci elonji da je ovo kraj.
Nema vie milosti. Ubit u ga za ovo to je uinio... Vlastoruno.
im opet stanem na noge. Moe se zavui kamo eli. Moe se sak
riti kamo god hoe. Pronai u ga, kunem se. A tada u ga ubiti.
Chantal je najozbiljnije namjeravala izvriti svoju zakletvu. Me utim, dogaaji, koji su se prenaglo nizali jedan za drugim, stavili
su Chantal i njezinu organizaciju pred druge ozbiljne probleme.
Dana 8. studenog 1942. godine Ministarstvo rata Sjedinjenih
Drava objavilo je:
Amerike i britanske mornarike i zrakoplovne vojne snage za poele su, u prvim satima mraka, iskrcavanje na mnogo brojnim
mjestima uz obalu Francuske Sjeverne Afrike. General-potpukovnik Eisenhower je vrhovni zapovjednik saveznikih oruanih
snaga.
A l i . studenog objavila je vrhovna komanda Wehrmachta:

MOE I BEZ KAVIJARA

Njemake su trupe, danas rano ujutro, prele demarkacionu li niju prema neokupiranom dijelu Francuske, kako bi francuski te ritorij zatitile od predstojeeg ameriko-britanskog iskrcavanja u
junoj Francuskoj. Kretanja njemakih trupa teku prema planu...

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomas odjednom skoi. Pribliavao se topot izama. Vrata se
naglo otvore. Vani je stajao njemaki narednik i pokraj njega dva
diva iz Slube sigurnosti.
- Hunebelle?
- Ja sam.
- Doite na presluavanje!
Tu smo, dakle, pomisli Thomas, i do toga je, eto, dolo...
Stave mu okove i odvedu ga na dvorite. Tamo je stajao velik
autobus bez prozora. Momak iz Slube sigurnosti gurne Thomasa
u mrani, tijesni hodnik koji je vodio kroz autobus i imao mnogo
vrata. Iza vrata bile su siune elije u kojima je ovjek mogao sje diti samo zgrenih miia.
Thomasa utrpaju u jednu takvu eliju. Zalupe vratima i zaklju aju ih. Sudei po zvucima, i druge su elije bile pune. Smrdjelo je
na znoj i strah.
Autobus je klopotao po nekoj cesti punoj rupa. Vonja je trajala
pola sata. Zatim se autobus zaustavi. Thomas zauje glasove, ko rake i kletve. Tada netko otkljua njegovu eliju.
- Izlazi!
Thomas otetura vani, slijedei ovjeka iz Slube sigurnosti. U
glavi mu se vrtjelo od slabosti. Smjesta shvati gdje se nalazi: u
otmjenoj Aveniji Foch u Parizu. Thomas je znao da je Sluba sigurnosti ovdje zaplijenila mnoge kue.
ovjek od Slube sigurnosti odvede Thomasa kroz predvorje
kue broj 84 u sobu koja je neko bila knjinica, ali je sada pre tvorena u ured.
Unutra su sjedila dva ovjeka, obojica u odorama. Jedan je bio
zdepast, ovijalan i rumen u licu, drugi je izgledao blijedo i ne zdravo. Prvi je bio Sturmbannfiihrer Walter Eicher, a drugi njegov
pobonik, Fritz Winter.
Thomas utke stane pred njih.
ovjek od Slube sigurnosti podnese izvjetaj i nestane.
Sturmbannfiihrer Eicher zalaje na vrlo loem francuskom:
- Dakle, Hunebelle, to mislite o jednom konjaku?
Thomas, kojem je bilo strano muno, ree:
Hvala, na alost nemam za to prave podloge u elucu.
Sturmbannfuhrer nije pravo mogao slijediti ono to je Thomas
francuski rekao. Pobonik mu prevede. Eicher se nasmije. Winter
procijedi kroz stisnute usnice:
Mislim da s ovim gospodinom moemo razgovarati i njemaki,
nije li tako?
Dok je ulazio, Thomas je najednom stoliu opazio spis, na kori cama kojega je pisalo HUNEBELLE. Nije imalo smisla poricati:

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Jest, govorim i njemaki.

No, divno, divno. Moda smo ak i zemljaci, je li? - Sturm
bannfuhrer nestano zaprijeti prstom. - No, dakle, mali nevaljale,
recite nam to ve jednom!
Otpuhne prema Thomasu oblak dima. Thomas je utio.
Sturmbannfuhrer se uozbilji:
Gledajte, gospodine Hunebelle - ili kako li se ve zovete. Mo
da smatrate da nas zabavlja to vas zatvaramo i presluavamo.
uli ste o nama prie strave i uasa, zar ne? Nau teku dunost
ne obavljamo rado, uvjeravam vas. Nijemci za to nisu stvoreni,
gospodine Hunebelle. - Eicher sjetno kimne glavom. - Ali, dunost
prema naciji to od nas zahtijeva. Zakleli smo se naem Fiihreru.
Poslije konane pobjede na e narod predvoditi sve narode svije
ta. Za to se valja pripremiti. Potreban nam je svaki ovjek.
Pa i vi - ubaci pobonik Winter.
Molim?
Prevarili ste nas, Hunebelle. U Marseilleu. Sa zlatom, nakitom
i devizama. - Sturmbannfuhrer se grleno nasmije. - Ne poriite,
ionako sve znamo. Moram vam priznati da ste to izveli vrlo vjeto.
Pametan ste vi momak.
A budui da ste tako pametni, sada ete nam ispriati kako
se uistinu zovete i kamo je dospijela sva ona roba od Lessepsa i
Bergiera - tiho prozbori Winter.
I s kime ste suraivali - nadovee Eicher. - I to, naravno. Up
ravo smo zaposjeli Marseille pa odmah moemo pohvatati sve vae
kolege.
Thomas je utio.
- Onda? - ree Eicher.
Thomas strese glavom. Sve je on to upravo ovako i zamiljao.
Ne elite govoriti?
Ne elim.
Kod nas svatko progovori! - Odjednom, kao izbrisani, nestanu
ljubazna dobrodunost i smijeak s Eicherova lica. Glas mu zazvui promuklo: - Govnaru jedan mali! Ve sam se ionako predugo
zabavljao s vama! - Ustane, zaljulja se u koljenima, baci cigaru u
kamin pa se obrati Winteru: - Hajde, slomi ga!
Winter odvede Thomasa u pregrijani podrum i pozove dva ov jeka u civilu. Oni svezu Thomasa za kotao centralnog grijanja pa
ga stanu obraivati.
Tako se to ponavljalo tri dana. Vonja autobusom od Fresnesa
do Pariza. Presluavanje. Obraivanje u podrumu. Vonja natrag
u nezagrijanu eliju.

Prvi put su pogrijeili, prebrzo i prebrutalno su ga tukli, pa se

Thomas onesvijestio.
Drugi put vie nisu napravili istu pogrijeku, a ni trei. Poslije
treeg puta Thomasu su manjkala dva zuba, a tijelo mu je bilo izranjeno na mnogim mjestima. Nakon treeg puta proveo je dva
tjedna u bolnici u Fresnesu.
Zaiivn. je sve poelo iz poetka.
Kad gaje 12. prosinca autobus bez prozora opet jednom vozio u
Pariz, Thomas Lieven bio je na izmaku snaga. Nije vie mogao
podnijeti da ga mue. Mislio je: Skoit u kroz prozor. Eicher me
sada uvijek presluava gore, na treem katu. Tako je, skoit u
kroz prozor. Ako budem imao sreu, bit u odmah mrtav. Ah,
Chantal, ah, Bastiane, kako bih vas rado ponovno vidio...
Thomasa Lievena dovedu tog 12. prosinca 1942. godine oko de set sati u ured gospodina Eichera. Pokraj Sturmbannfuhrera je
stajao neki ovjek kojeg Thomas nikada ranije nije vidio: visok,
mrav, sjedokos. ovjek je nosio odoru pukovnika njemakog
Wehrmachta, a na njoj mnoga odlikovanja. Pod miicom je drao
opsean spis, na koricama kojega'je Thomas Lieven uspio odgo netnuti rije TANAVKO.
Eicher se doimao vrlo ljutito.
- To je taj ovjek, gospodine pukovnie - ree mrzovoljno i na
kalje se.
- Povest u ga odmah sa sobom - ree pukovnik s mnogim od
likovanjima.
- Budui da je ovo TANAVKO, ne mogu vas u tome sprijeiti,
gospodine pukovnie. Molim vas potvrdite da ste ga preuze!!.
Oko Thomasa Lievena sve se poelo vrtjeti, prostorija, mukar ci, sve. Stajao je ondje, ljuljajui se, u svojoj bijednoj, zatvoreni koj odori. Teturao je, guio se, borio se sa zrakom i mislio na rijei
to ih je jednom proitao u nekoj knjizi filozofa Bertranda Russella: U naem se stoljeu dogaa jo samo ono to se ne moe pred vidjeti. ..

S rukama u okovima, Thomas Lieven sjedio je pokraj sjedoko sog pukovnika u limuzini Wehrmachta. Vozili su se kroz pariki
City, koji se od mirnodobskih dana gotovo uope nije promijenio.
inilo se da Francuska ignorira okupaciju. Ulice su bile pune gro zniava ivota. Thomas je vidio elegantne ene, uurbane mukar ce, a meu njima nekako udno bespomone i izgubljene njema ke
vojnike.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Crepes Suzette

Meni

Ispecite vei broj crepesa, to su

male, sasvim tanke palainke. Za
tijesto upotrijebite vodu umjesto
mlijeka. Kod stola ugrijte na piritnom kuhalu dosta maslaca, ali
pazite da ne potamni, dodajte sok
i sitno nasjeckanu koru jedne

Punjeni patlidani
Cordon bleu sa
sitnim grakom
Crpes Suzette

Punjeni patlidani
Uzmite velike, vrste patlidane,
tanko ih ogulite i raspolovite po
duini. Oprezno ih izdubite, sameljite u stroju mesnati dio ploda
s govedinom, svinjetinom, jednom glavicom luka i jednom namoenom emljom bez kore. Dodajte jedno jaje, sol, papar, papriku i malo sardelne paste, sve
dobro promijeajte tako da dobijete pikantnu smjesu i njome napunite patlidane. Na dno maslacem premazanog kalupa za nabujak nalijte malo mesne juhe,
stavite unutra punjene patlidane,
pospite ih ribanim sirom i grudicama maslaca te pecite pola sata
na srednjoj vatri.

Cordon bleu sa sitnim grakom

Pari, 12. prosinca 1942.

Uzmite mekane telee odreske,

Uz ovo jelo Thomas Lieven sklapa pakt

s vrajim admiralom
dobro ih istucite i obloite polovicu svakog odreska plokom unke, a na nju stavite ploku ementalera, ostavite slobodan rub irine prsta. Zatim premaite rubove
odreska bjelancem, preklopite
neobloenu polovicu preko obloene te vrsto stisnite rubove.
Uvaljajte meso u brano, u lagano
posoljene i popaprene umance i
u mrvice, pa pecite odreske u tavi
u dosta maslaca sa svake strane
dok ne postanu zlatnosmei.
Posluite uz to sitan zeleni graak, koji ste posuli s malo soli i
nasjeckana perina.

mandarinke ili narane. Dolijte

malo trenjevae, maraskina, curagoa ili cointreaua i malo eera
te u toj tekuini zagrijte uvijek samo po jednu palainku. Zatim je
brzo uvijte i posluite na zagrijanom tanjuru.

Pukovnik je utio sve dok nisu prispjeli u predgrae vila SaintCloud. Tada ree:
- uo sam da volite kuhati, gospodine Lieven.
Oslovljen svojim pravim imenom, Thomas se ukoio. Postavi
prenapet i odvie sumnjiav zbog muenja posljednjih tjedana,
mozak mu je uurbano radio: to ovo znai? Kakva li je sada to
opet nova stupica? - Pogleda iz prikrajka asnika pokraj sebe.
Ima dobro lice. Pametno i skeptino. upave obrve. Orlovski nos.
Osjeajna usta. Pa to onda? U mojoj domovini mnogi ubojice sviraju Bacha!
Thomas Lieven ree:
- Ne znam o emu govorite.
- O da, dobro vi to znate - ree asnik. - Ja sam pukovnik
Werthe iz Abivehra, Pariz. Mogu vam spasiti ivot - a i ne moram,
to ovisi samo o vama.
Automobil se zaustavi ispred visoka zida koji je okruivao veliko
imanje. Voza tri puta zatrubi. Teka se vrata otvore, a da se nitko
nije pokazao. Automobil krenu i ponovno stanu ispred poljunana prilaza vili utih zidova, s francuskim prozorima i zelenim kapcima.
- Podignite ruke - ree pukovnik koji se zvao Werthe.
- Zato?
- Da bih vam mogao skinuti lisiine. Sputanih ruku vjerojatno
ne moete kuhati. Volio bih jesti Cordon bleu, ako vam je pravo. /
Crepes Susette. Odvest u vas u kuhinju. Kuna pomonica Nanette e vam pomoi.
- Cordon bleu - Thomas e slabo. Sve se oko njega pone po
novno vrtjeti dok mu je pukovnik Werthe skidao okove.

- Molio bih vas.

Jo
ivim,
pomisli
Thomas, jo diem. to li se
sve s tim moe zapoeti? Dok
mu se pomalo budila ivotna
energija, ree:
- Dakle, dobro. Uz to emo
prirediti punjene patlidane.

J. M. Simmel
Pola sata kasnije Thomas je objanjavao djevojci, Nanetti, kako
se pripremaju patlidani. Nanette je bila crnokosa, vrlo privlana
djevojka, koja je preko izvanredno tijesne, crne, vunene haljine
nosila bijelu pregau. Thomas je sjedio pokraj Nanette za kuhinj skim stolom. Pukovnik se Werthe povukao. Dakako: kuhinjski je
prozor bio osiguran reetkom...
Nanette se neprestano vrtjela oko Thomasa. Jedanput mu je
golom rukom dirnula obraz, zatim je vrstim bedrom dotakla nje govu ruku.
Nanette je bila prava Francuskinja; osjetila je koga ima pred
sobom. A Thomas je usprkos mukama i odricanjima kroz koje je
proao jo uvijek izgledao kao ono stoje i bio: kao pravi mukarac.
- Ah, Nanette - naposljetku uzdahne.
- Molim, monsieur?
- Moram vam se ispriati. Lijepi ste i tako mladi. U drugim pri
likama ne bih ovdje ovako mirno sjedio. Meutim, uniten sam,
slomljen...
- Pauvre monsieur - proape Nanette. Zatim ga sasvim brzo i
sasvim lagano poljubi, porumenjevi pritom.
Jeli su u velikoj, tamnim drvom obloenoj prostoriji. Kroz pro zore se pruao pogled na perivoj. Pukovnik je sada bio u civilu
-nosio je izvrsno skrojeno odjelo od flanela.
Nanette je posluivala. Saalni joj je pogled neprestano prelazio
preko mukarca u zguvanoj prljavoj zatvorskoj odjei, koji se
unato tome ponaao kao engleski aristokrat. Morao je jesti lije vom rukom, jer su mu na desnoj dva prsta bila povezana zavo jem. ..
Pukovnik Werthe prieka da Nanette poslui patlidane, a tada
ree:
- Delikatesa, prava delikatesa, gospodine Lieven. S im ste to
prepekli, ako smijem pitati?
- Ribanim sirom, gospodine pukovnie. to elite od mene? Thomas je malo jeo. Osjeao je da nakon tjedana gladovanja ne
smije pretrpati eludac.
Pukovnik Werthe jeo je s tekom.
- ujem da ste ovjek vrstih naela. Radije ete dopustiti da
vas zatuku nego da to izdate Slubi sigurnosti ili da moda ak za
tu posr... tu organizaciju radite.
- Tako je.
- A za organizaciju Canaris? - Pukovnik uzme jo jedan patli
dan.
Thomas tiho upita:
- Kako ste me izbavili od Eichera?

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Ah, to je bilo sasvim jednostavno. Imamo ovdje u Abivehru

jednog dobrog momka, kapetana Brennera. Ve dugo prati vau
karijeru. Kojeta ste si dopustili, gospodine Lieven. - Thomas pogne glavu. - Molim, samo bez lane skromnosti! Kad je Brenner ot
krio da vas je Sluba sigurnosti uhitila i otpremila u Fresnes,
sastavili smo mali izmiljeni sluaj...
Mali izmiljeni sluaj?
Werthe pokae na korice spisa s natpisom TANAVKO, koji je le ao na stoliu uz prozor.
- To je naa metoda da Slubi sigurnosti otmemo zatvorenike.
Iz nekoliko starih pijunskih sluajeva sloimo jedan nov, izmi
ljen, te mu dodamo jo nekoliko iskaza svjedoka, potpisa i to je
mogue vie igova. To uvijek ostavlja jak dojam. U novim iskazi
ma neki svjedoci tvrde, na primjer, da je stanoviti Pierre Hunebelle
sudjelovao u nizu napada eksplozivom na podruju Nantesa.
Nanette donese cordon blue.
Dobacila je Thomasu njean pogled te mu utke narezala meso
na male komadie prije nego to se ponovno povukla. Pukovnik
Werthe se nasmijei:
Osvojili ste Nanette. Gdje li sam ono stao? Ah, da, izmiljen
sluaj. Poto smo dovrili na izmiljen spis, otiao sam Eicheru i
upitao ga nije li moda Sluba sigurnosti uhitila stanovitog Pierrea
Hunebella. Pravio sam se glup. Uhitila gaje, spremno je odgovorio,
sjedi u Fresnesu. Tada sam mu pokazao spis, Tajna naredba vrho
vne komande. S ovim i s odgovarajuim zvunim imenima - Cana
ris, Himmler i tako dalje - uinio sam Eichera poznavateljem tajne
i naposljetku mu dao da proita spis. Ostalo, to jest preuzimanje
za Reich tako neobino vanog pijuna, Hunebellea, bilo je sasvim
lako...
Ali zbog ega, gospodine pukovnie? to hoete od mene?
Najbolji cordon bleu u mojem ivotu. No, dobro, sada ozbiljno,
gospodine Lieven: trebamo vas. Imamo problem koji samo ovjek
poput vas moe rijeiti.
- Mrzim obavjetajne slube - ree Thomas Lieven, pa se sjeti
Chantal, Bastiana i svih ostalih drugova. Srce mu se stegne. - Sve
ih mrzim. I sve ih prezirem.
Pukovnik Werthe ree:
- Sada je jedan i trideset. U etiri sata imam dogovor s admi
ralom Canarisom u hotelu Lutetta. Admiral eli s vama razgovara
ti. Moete poi sa mnom. Ako hoete raditi za nas, TANAVKO nam
prua mogunost da vas izvuemo iz panda Slube sigurnosti.
Ako ne elite, ne mogu za vas uiniti vie nita. U tom sluaju mo
ram vas opet predati Eicheru...

J. M.
Simmel
Thomas gaje gledao ukoeno. Prolo je pet sekunda. Dakle? - upita Werthe.

- Kolut naprijed! - drekne narednik Bieselang u velikoj vjeba

onici. Thomas Lieven se stenjui prebaci naprijed.
- Kolut natrag! - vikne narednik Adolf Bieselang. Stenjui,
Thomas Lieven se prebaci natrag. Jedanaestero druge gospode
stenjalo je s njim: est Nijemaca, jedan Norveanin, jedan Talijan,
jedan Ukrajinac i dva Indijca.
Indijci su pri prebacivanju zadrali na glavama turbane. Tako
su im strogi bili obiaji.
Narednik Bieselang nosio je odoru njemakih zrakoplovnih
snaga. Bilo mu je 45 godina, bio je mrav, blijed i neprestano na
rubu da se raspukne od bijesa. Kad bi ga ovjek ugledao, odmah
bi se uplaio njegovih golemih, razjapljenih usta s nebrojenim
plombama u zubalu. U narednika Bieselanga usta su neprekidno
bila razjapljena - danju kad je urlao, i nou kad je hrkao.
Podruje rada narednika Bieselanga - unatrag dvije godine
udovca i oca osobito lijepe kerke, zrele za udaju - prostiralo se 95
kilometara sjeverozapadno od glavnoga grada Reicha, Berlina, blizu gradia Wittstocka na Dossi.
Narednik Biesselang je obuavao padobrance, ali - to ga je dovodilo do bjesnila - ne one u odori, nego one u civilu, sve neke
krajnje zagonetne tipove s krajnje tajanstvenim zadacima. Domoroci. Tuinci. Odvratna druba. Pa, naravno, civili.
- I kolut naprijeeed!
Thomas Lieven, alias Jean Leblanc, alias Pierre Hunebelle, alias
Eugen Walterli, prebaci se naprijed.
Bilo je to 3. veljae 1943. godine.
Vani je bilo hladno, a nebo iznad Brandenburga nalik na sivu
koprenu. Zrak je neprekidno ispunjavala tutnjava kolskih zrakoplova u niskom letu.
Potovani e itatelj opravdano upitati kako li je Thomas Lieven, neko najmlai, najelegantniji i najuspjeniji privatni bankar
iz Londona, dospio ovamo. Kakav ga je to hir sudbine bacio u
gimnastiku dvoranu obrazovnog logora u Wittstocku na Dossi?
Thomas Lieven, borac za mir, sladokusac, poklonik ena, ovjek
koji je prezirao vojsku i mrzio tajne slube, odluio je da opet radi
za jednu obavjetajnu slubu. S pukovnikom Wertheom bio se od-

MOE I BEZ KAVIJARA

vezao u hotel Lutetia. Tamo je susreo admirala Canarisa, zagonetnu linost njemakog Abivehra.
Thomas Lieven je znao: predaju li ga ponovno Gestapou, za
mjesec dana bit e mrtav. U mokrai su mu ve pronaeni tragovi
krvi.
Thomas Lieven je mislio: I najgnusniji ivot jo je uvijek bolji
od najasnije smrti.
Unato tome, ni pred sjedokosim admiralom nije tajio svoja naela:
- Gospodine Canaris, radit u za vas, jer mi nita drugo ne
preostaje. Ali, upozoravam vas: ne elim nikoga ubiti, niti komu
prijetiti, neu ljude zastraivati, muiti niti ih otimati. Ako mi e
lite povjeriti takve zadatke, idem radije natrag u Aveniju Foch.
Sa sjetom u oima, admiral strese glavom:
- Gospodine Lieven, zadatak za koji vas trebam ima svrhu da
sprijei prolijevanje krvi, a da spasi ljudske ivote, ako je to jo
uope u naoj moi. - Canaris povisi glas: - Njemake ivote i
francuske ivote. Ne privlai li vas to?
- Spaavanje ljudskih ivota uvijek me privlai, bez obzira na to
koje su narodnosti ili vjeroispovijedi ti ljudi.
- Moramo suzbiti skupine opasnih francuskih partizana. Na
nam je ovjek dojavio da novoosnovana jaka grupa Pokreta otpora
nastoji uspostaviti vezu s Londonom. Kao to je poznato, War Of
fice podupire francuski Pokret otpora i ravna mnogim njihovim
grupama. Ova grupa treba jo radiostanicu i klju za deifriranje.
Oboje ete im dati vi, gospodine Lieven.
- Aha - ree Thomas.
>
- Teno govorite engleski i francuski. Godinama ste ivjeli u
Engleskoj. Skoit ete padobranom na partizansko podruje kao
britanski asnik i donijeti im radiostanicu. Bit e to posebna
radiostanica.
- Aha - ree Thomas Lieven drugi put.
-Jedan e vas britanski zrakoplov prebaciti u taj kraj. Imamo
nekoliko zaplijenjenih strojeva RAF-a koje upotrebljavamo u takvim prilikama. Naravno, najprije vas moramo obuiti za padobranca.
- Aha - ree Thomas Lieven trei put.

- I kolut naprijeeed! - derao se Bieselang. Bjesomuni je narednik tek etiri dana obuavao dvanaestoricu gospode, koja su se

J. M.
Simmel
pred njim, u prljavim odijelima od gruba platna, na prljavom podu
gimnastike dvorane prekobicavala naprijed-natrag. ivjeli su
potpuno odvojeno od nekih tisuu ostalih redovitih vojnika, koji su
se u Wittstocku na Dossi obuavali za padobrance.
-1 kolut natraaag!
Ve sav uznojen i bolnih kostiju, Thomas Lieven se opet prebaci
natrag. Dvojici Indijaca pokraj njega turbani skliznu preko oiju.
Prokleta pseta, pomisli Thomas. Mene su prinudili na ovo
-ali vas? Dobrovoljno ste se javili, guzice jedne! Talijan je bio pustolov. Norveanin, Ukrajinac i Nijemci bili su oito idealisti, a oba
su Indijca bili bratii politiara Subhasa Chandre Bose, koji je
prije dvije godine pobjegao iz svoje domovine u Njemaku.
-Tako, dosta prebacivanja! Ustaj, mar, maaar! Na pree!
Malko hitrije, vi trule mjeine, hajde pourite!
Bez daha, uz bolove u slabinama i srane tegobe, dvanaest je
mukaraca pojurilo k preama i stalo se penjati prema prekama,
koje su bile ispod samog stropa, pet metara iznad poda.
- Ljuljaj se! Hoete li se konano poteno zaljuljati, vi prederani zabuanti?
Thomas Lieven se zaljulja. Sve je ovo ve znao, bio je to dio tzv.
vjebi na tlu. Morali su nauiti kako valja padati. Da se iskoi iz
zrakoplova, oito ba i nije bilo umijee. Ali prispjeti itavih kostiju
na zemlju bilo je, ini se, ono najtee.
- Jo deset sekundi - jo pet sekundi - padaj! - zaurla nared
nik Adolf Bieselang.
Dvanaest mukaraca ispusti preke i padne. Koljena mekana,
sasvim mekana, a tijelo elastino kao u make kad pada - u tome
je bio trik. Ako bi se ovjek pri padu ukoio, polomio bi kosti.
Thomas Lieven zamalo ne slomi kosti, tresnuvi na tlo vjebaonice. Tiho opsuje i stane trljati noge.
- Preblesavi ste za padanje, broj sedam, je li? - Svi su ovdje
imali brojeve, imena se nisu spominjala. - to mislite, vi trapava
mjeino, to e vam se tek dogoditi ako se sputate padobranom
po snanom vjetru, ovjee Boji? Zar ja zaista imam posla sa sa
mim idiotima?
- Dobro, dobro - zarei Thomas, diui se muno. - Ve u ja to
svladati. Gorim od elje da to nauim.
Narednik Bieselang drekne:
- Na razboje, mar, maaar! Hoete li se konano pokrenuti, vi
bijedni, lijeni civili... Hej, broj dva, uini poasni krug oko gim
nastike dvorane, ali na koljenima!
- Ubit u ga - aptao je norveki kvisling dok se penjao uz

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomasa - kunem se da u ubiti tu prokletu gulikou!

Dok se Thomas penjao, ljuljao i dok je stajao, muile su ga turobne misli: Nikakvih vijesti iz Marseillea. Ni rijei od Chantal. Ni
rijei od Bastiana. Thomasu se srce stezalo pri pomisli na njih.
Kakvih li vremena?! Zar je elja da ovjek preivi zaista najvie i
najbolje to smijemo zahtijevati?
Nijemci su zauzeli Marseille. to je sa Chantal? Je li jo iva?
Moda su je deportirali, uhitili ili muili kao i njega?
Kad bi se prenuo iz takvih snova ispunjenih stravom, Thomas
bi leao budan u odvratnoj sobi vojarne, u kojoj je est mukaraca
hrkalo i stenjalo. Ah, Chantal, a upravo smo htjeli pobjei u vicarsku da bismo ivjeli u miru - u miru, ah, dragi moj Boe...
Thomas je ve tjednima pokuavao pisati Chantal. Jo u Parizu
u hotelu Lutetia pukovnik Werthe obeao mu je da e otpremiti
njegovo pismo. Drugo je pismo dao Thomas u jezinoj koli nekom
prevodiocu neka ga ponese sa sobom u Marseille. Ali Thomas je
posljednjih tjedana stalno mijenjao adresu. Kako bi Chantalino
pismo uope moglo stii do njega?
Bjesomuni narednik Bieselang i dalje je nemilosrdno vjebao
svojih dvanaest pitomaca. Nakon vjebi na tlu slijedile su vjebe
na smrznutim, poput betona tvrdim, njivama pokrivenim mrazom.
Ovdje bi ueniku prikopali otvoreni padobran. Zatim bi ukljuili
zrakoplovni motor, koji je bio privren na nekom postolju. Zbog
snanih zranih vrtloga padobran bi se napuhnuo i nemilosrdno
vukao pitomca preko njive. Uenik je morao nauiti trati oko padobrana te se baciti na nj kako bi iz padobrana istisnuo zrak.
Bilo je ogrebotina i rana, natuenih koljena i uganutih zglobova. Narednik je Bieselang gonio svojih dvanaest pitomaca od
est ujutro do est naveer. Zatim ih je tjerao da kroz vrata kabine
modela zrakoplova JU-52 skau u plahtu, koju su drala etiri
uenika.
- Isprui koljena, idiote jedan, isprui koljena! - urlao je.
Tko ne bi potpuno ispruio koljena udario bi licem ili bi rastrgao sve miie. Narednik Bieselang nauio je svoje uenike sve
to su morali znati - samo je pritom bio preokrutan.
Naveer prije prvog pravog skoka padobranom naredio je da
napisu oporuke i da ih ostave u zapeaenim omotnicama. I sve
svoje stvari morali su spremiti prije odlaska na spavanje:
- Da ih moemo poslati vaim roacima ako sutra tresnete na
njuke i odapnete!
Bieselang je to zamislio kao psiholoku stupicu: Da vidimo
kojeg u od tih klipana stjerati u kozji rog! Sve ih je uspio stjerati
- osim jednog. Bieselang je bjesnio:

J. M. Simmel
- Gdje vam je oporuka, broj sedam?
Thomas Lieven odvrati krotko poput janjeta:
- Nije mi potrebna. ovjek koji je imao sreu da ga vi obua
vate, gospodine narednice, preivjet e, neozlijeen, svaki skok!
Idueg je dana narednik Bieselang, konano, premaio sve
svoje ovlasti. Oko devet sati ujutro ukrcao je svojih dvanaest pito maca u neki prastari klopotavi JU-52.
Zrakoplov je na visini od dvjesto metara nadlijetao podruje na
koje su trebali skakati. Nanizani na traci, njih je dvanaest stajalo
jedan iza drugog u trupu zrakoplova. Zauje se znak pilota.
- Spremaj se za skakanje! - zaurla Bieselang stojei u zavjetrini
kod otvora zrakoplova. Svi su sada imali eline kacige, Indijci su
ih nosili ispod turbana. U rukama su im bili mitraljezi.
Prvi je na redu bio Talijan. Istupi. Bieselang ga potapa po ra menu, ovjek rairi ruke, pa skoi u smjeru lijevog krila u praz ninu.
Traka koja je bila zakvaena na eljeznoj tranici napne se i
strgne zatitnu presvlaku s padobrana. Otpor zraka povue Tali jana odmah nadolje i unatrag.
Iskoi broj dva, pa za njim broj tri. Thomas pomisli: Kako su
mi suhe usne! Hou li se u zraku onesvijestiti. Skaem li u smrt?
Ba smijeno, upravo sam osjetio strahovit tek na guja jetra. Ah,
zato nisam mogao ostati kod Chantal? Bili smo tako sretni za jedno. ..
Zatim doe na red broj est - Ukrajinac. Neoekivano, Ukraji nac uzmakne pred Bieselangom, udari u Thomasa i zavriti, zah vaen iznenadnom panikom:
-Ne-ne-ne...
Napadaj straha, tipina pojava straha, sasvim razumljivo,
registrira mozak Thomasa Lievena. Nikog se ne smije primorati da
skae - glasio je propis obuke. Ako netko odbije da skoi prilikom
dva leta, definitivno ga se iskljuuje.
Ali narednik Adolf Bieselang fukao je na propise. On drekne:
- Seronjo jedan, kukavna svinjo, hoe li smjesta... - zgrabi
ovjeka koji je drhtao, privue ga k sebi te ga snano udari nogom
u stranjicu. Dreei, Ukrajinac izleti.
Thomas se jo nije pravo oporavio od ove scene, kad i sam
osjeti da gaje netko dograbio. Narednikova izma pogodi i njega te
on stane padati, padati, padati u prazninu.

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomas je sretno preivio svoj prvi padobranski skok. I svi os tali stigli su na tlo nepovrijedeni. Jedino je Ukrajinac slomio nogu.
S frakturom i ivanim slomom otpreme ga u vojnu bolnicu. Tog
popodneva - upravo su u hangarima vjebali umatanje padobrana
- skupinom prohuji amor i apat.
Norveanin je strastveno zagovarao skupno umorstvo. Biese lang je spavao u posebnoj sobi, udaljenoj od zajednikih prostori ja.
Imao je dubok san...
Nijemci su predlagali albu zapovjedniku i odbijanje daljnjeg
vrenja slube.
Talijan i Indijci bili su za to da Bieselanga ne ubiju, ali da ga
namrtvo premlate, i to svi zajedno, kako ni jedan pojedinac ne bi
mogao biti kanjen.
Pokae se da je logorski ivot, koji je toliko mrzio, na govoru
Thomasa Lievena ve ostavio traga:
- Pa razvodnili su vam mozak - ree on urotnicima za kratka
odmora. - Znate li to e se dogoditi? Bieselanga e unaprijediti, a
mi emo dospjeti u zatvor - svi zajedno.
Norveanin zakrgue zubima od bijesa:
- Ah, to pseto - to prokleto pseto... to da uinimo s njim?
- I o tomu sam ve razmislio - odvrati Thomas Lieven blago. Pozvat emo ga na veeru.
O toj se veeri 26. veljae 1943. godine pria jo i danas u kui
gostioniara Friedricha Ohnesorgea u Wittstocku. Elfriecte. Bieselang, narednikova lijepa kerkica, bila je kod Ohnesorgeovih za poslena kao konobarica.
U nekoj maloj trgovini Thomas nade razne sitnice koje su mu
bile iole potrebne: osuene gljive, groice bez sjemenki, obine
groice, komad arancina i komad citronata.
Plavokosa Elfrieda pomagala mu je u pripremanju goveeg filea
i istodobno psovala svog oinskog zaetnika.
- Uope nije vrijedan truda, gad jedan stari! Odvratni blesavi
ratnik! Neprestano trabunja o svojim junakim pothvatima. Svi
ostali uvijek su kukavice, dok je on, naravno, uvijek junak!
- Elfriedo, lijepo moje dijete - raspita se Thomas dok je oprezno
moio komadie arancina i citronata - recite mi, je li vaa pokojna
mama rado sluala ratnike prie vaega gospodine tate?
Plavokosa Elfrieda prasne u smijeh.
- Mama? Pobjegla bi iz sobe im bi poeo. Uvijek bi govorila: U
Grkoj si znao pucati, a kod kue ne zna!

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Preljev

Meni

Sve zajedno dobro promijeajte,

umijeajte snijeg od bjelanaca,
stavite u maslacem namazani
kalup za varenac i kuhajte etiri
sata. Pri posluivanju prelijte varenac rumom, zapalite i donesite
gorue na stol.

Krepka juha
File Colbert
Engleski varenac s
preljevom

Dobro razmutite V* litre bijela vina,

2 jaja, 50 grama eera, naribanu
koru etvrtine i sok polovice limuna i 5 grama krumpirovog brana.
Preljev istucite na pari u pjenu i
odmah posluite.

Wittstock, 26. veljae 1943.

Thomas Lieven kuhanjem smekava bjesomunog

narednika
Krepka juha
Od govedine, kosti i zelenja za
juhu lako e je skuhati svaka kuanica.
File Colbert
Uzmite kilogram i pol goveeg
filea, sol, papar, 30 grama maslaca, 30 grama luka, 30 grama
ampinjona ili namoenih suhih
gljiva, 5 grama perina, jednu
glavicu kelja, pola kilograma slanine i 150 grama masnoe za peenje. File, koji ste oistili od koica, zareite na gornjoj uzdunoj
strani, tako da se centimetar debeli mesnati dio dade preklopiti,
slino poklopcu od kovega. Sitno nasjeckajte luk, perin i ampinjone, poprite ih na vrelom
maslacu i utisnite pod podignuti
poklopac. Otkinite listove velike
glavice kelja, noem izgladite rebra i kuhajte listove jednu minutu u

slanoj vodi. Zavijte file najprije u

listove kelja, zatim u tanke ploke
slanine, zaveite koncem i pecite
u penici. Prije posluivanja oberite masnou sa soka, pa ga brzo
zakuhajte s malo maslaca i mesne juhe u umak.
-

No, da - primijeti Thomas ozbiljno - i tako se jedno nadove

zalo na drugo.
Engleski varenac
Izmijeajte etiri umanca sa 1/4
kilograma brana, 3/8 litre mlijeka, 80 grama eera, 1/4 kilograma groica, 1/4 kilograma malih groica bez sjemenki
(Korinthe), 1/4 kilograma sitno
nasjeckanog bubrenog sala, 30
grama naranine kore i 30 grama
citronata (ueerene limunove
kore) -oboje sitno kosano - s
etvrtinom ribanog mukatnog
oraca, 1/2 ae ruma i malo soli.
-

Kako to mislite, gospodine Lieven?

ovjek je, lijepa mlada plavokosa Elfriedo, proizvod svoje oko

line - ako ovu, zapravo marksistiku, postavku smijem

izrei kao
vlastitu mudrost u ovo nae bajno, nacionalsocijalistiko
doba.
Pojma nemam o emu trabunjate - ree Elfrieda
sasvim se
pribliivi Thomasu - ali tako ste zgodni, tako utivi, tako
obrazo
vani. ..
Ne obazirui se na to, Thomas nastavi:
I zbog toga je va tata postao ovako zao kakav je danas.
Zbog ega?
Nikada nitko nije sluao njegove prie. Nitko mu se nije
divio.
Nitko ga nije volio...
Elfrieda mu je sada stajala sasvim blizu, dok su joj usne
bile s toliko iekivanja otvorene da ju je jednostavno
morao poljubiti. Bio je to dugaak poljubac.
Ti bi bio ovjek za mene - aptala je u njegovu
naruju, dok
se govei file Colbert cvrljio pokraj njih u penici - nas
dvoje...
kad bismo se sloili... Ah, ali, preotmjen si za mene... Ono
o mo
jem starom jo mi nitko nije tako objasnio kao ti...
Budi malo njenija s njim - zamoli je Thomas - hoe
li? Slu
aj ga dok ti pria. Mnoga e ti gospoda prijeko u logoru biti
zah
valna.
Elfrieda se nasmije pa ga ponovno poljubi. Unato slasti
poljupca jedne sedamnaestogodinjakinje, Thomas je mislio
na Cha-ntal: Mislim na nju dok ljubim drugu. Ah, Boe
moj, jaje ljubim, ja ljubim Chantal...
Veera, na koju su svi uzvanici doli prilino skeptino
raspoloeni, postigne golem uspjeh.
Thomas odri poasnom gostu, Adolfu Bieselangu,
kratak govor, koji zakljui rijeima:

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- ... stoga vam zahvaljujemo, potovani gospodine narednice,

to ste nam neumoljivom strogou, samoportvovnou i neu
mornom brigom, pa ako je trebalo i udarcima nogom u stranjicu,
pomogli da svladamo bijedne kukavice u sebi.
Poslije ovog Bieselang ustane sa suzama u oima te odri govor
koji zapone rijeima:
- Vrlo potovana gospodo, ni slutio nisam da e mi ivot udije
liti jo ovako divan trenutak...
Brana je popustila. Naredniku Bieselangu dopustili su konano
da govori, konano, poslije tolikih dugih, zlih godina dopustili su
mu da pria! A on se raspriao uz mesnu juhu o Norvekoj, uz go vei file o Grkoj, a uz engleski varenac o Kreti.
Sutradan stane pred postrojbu temeljito promijenjeni Adolf Bie selang te ree:
- Gospodo, zahvaljujem vam na lijepoj veeri. Ako bih vas sada
smio zamoliti da me slijedite do zrakolpova. Moramo, na alost, jo
malo vjebati skokove.

6
Vraajui se naveer 27. veljae u svoje konaite, Thomas je
prolazio uz bodljikavu icu koja je odvajala odio obavjetajaca od
odjela ratnog zrakoplovstva. S one strane ograde stajao je neki pa dobranac i zvidukom ga dozivao.
-Hej!
to je?
Opis koji mije dao onaj Bastian tono pristaje tebi.
Thomas se smjesta razbudi:
Bastian?
Zove li se Pierre Hunebelle?
- Da, to sam ja... Zna li... zna li, moda, neto o nekoj Chantal Tessier?
- Tessier? - Ne znam - poznajem samo Bastiana Fabrea... Dao
mi je tri dukata da ti dostavim ovo pismo... Moram odavde, ovje
e, ondje mije prijeko stoerni narednik.
Nakon ovog u ruci Thomasa Lievena nalo se pismo. Sjeo je na
kamen uz njivu. Poelo se smrkavati i bilo je hladno. Ali Thomas
nije osjeao hladnou. Razderao je omotnicu, izvukao pismo i po eo itati, dok mu je srce lupalo i kucalo poput golema ekia...
Marseille, 5. 2. 1943.
Dragi moj, stari Pierre!

Uope ne znam kako da zaponem ovo pismo. A ti ve, moda,

promatra ljubiice odozdo dok ja piem.
Posljednjih, sam tjedana malo njukao naokolo i naiao na nekog
momka koji je podmetnuo oba ramena - to jest, radi i za Resistance
i za Nijemce. On je douo iz Pariza to ti se dogodilo. Proklete svinje
iz Slube sigurnosti, da samo jednog od njih uhitim, golim bih ga
rukama zadavio. Taj momak mi ree da sada radi za drugu dru bu. Kako ti je to samo uspjelo? I da te negdje kod Berlina obuavctju
za padobranca. ovjee, popiat u se u gae! Moj Pierre, pa njemaki padobranac! To bi doista bilo smijeno, da mi nije do plaa.
U Montpellieru sam upoznao nekog njemakog vojnika, sasvim je
u redu. Osim toga sam ga i podmazao. Odlazi u Berlin, pa u mu
dati da sa sobom ponese ovo pismo.
Chantalje primila od tebe dva pisma - ali nismo imali nikoga pri
ruci da poaljemo odgovor.
Dragi Pierre, zna koliko te volim - zato mije osobito teko opisati
sve to se ovdje dogodilo. Dana 24. sijenja objavila je njemaka
komandatura: Staru etvrt treba isprazniti!
Tog su dana uhitili oko est tisua ljudi nae struke - mnoge
poznaje - i zatvorili su vie od 1.000 barova i javnih kua. Takvo
hrvanje s damamajo nikada nisi vidio!
Nijemci su nam ostavili samo etiri sata da ispraznimo naa bo ravita, a zatim su stigle trupe dinamitaa. Chantal, Francois
(Konjska Noga, sjea li se jo?) i ja bili smo do posljednjeg trenutka
zajedno. Chantalje bila kao pijana, kao da se namrcala kokaina.
Na pameti joj je bilo samo jedna misao: ubiti elonju! Dantes Villeforte, sjea li ga se, ta, ta triput prokleta svinja te, naime^ izdala
Gestapou.
Te smo, dakle, veeri, ekali elonju u kunoj vei u Rue Mazenod, nasuprot kui u kojoj je stanovao. Znali smo: skriva se u podrumu. Chantal nam ree: Sada kad Nijemci diu kue u zrak, mora
izii. I tako smo ekali satima. Mome, kakva lije to bila veer!
Zrak pun dima, praine i pare, a kue neprestano lete u zrak, mu karci urlaju, ene vrite, a djeca plau...

7
Oblaci dima i praine ispunjali su zrak. Eksplozije su odjekiva le, mukarci urlali, ene vritale, a djeca plakala...
Bilo je ve mrano. Samo je crveni jezovit odsjaj kua u plame nu osvjetljavao Staru etvrt. Chantal je nepomino stajala u tmini
kunih vrata. Ponovno je odjenula duge tijesne hlae i kratki ko nati kaput, a kosu je prekrila crvenim rupcem. Ispod konatog ka-

J. M.
Simmel
puta sakrila je automat. Bijelo maje lice bilo joj je potpuno nepomino.
Opet je jedna kua poletjela u zrak. Pljutale su kamene krhotine. Odjeknuo je vrisak, njemake kletve, povici i topot izama.
- Za ime Boje, Chantal, bjeimo odavde! - pourivao je Bastian. - Svakog trenutka Nijemci mogu biti ovdje! Ako nas vide - i
jo s orujem...
Chantal utke strese glavom.
- Kidajte, ja ostajem ovdje. - Chantalin je glas bio promukao.
Kaljala je. - Znam da je elonja prijeko u podrumu. Mora izii,
pseto jedno. A tada u ga ubiti. Zaklela sam se da u ga ubiti. Pa
makar to bilo posljednje to u uiniti!
Prodoran enski vrisak dopre im do uiju. Pogledaju uz cestu.
Vojnici su pred sobom tjerali gomilu djevojaka. Neke su od njih
bile odjevene u jutarnje ogrtae, a neke u haljetke za friziranje.
Mlatarale su oko sebe i udarale, grizle i greble, branile se rukama i
nogama protiv odvoenja.
- To su djevojke madame Yvonne - ree Konjska Noga.
Upravo su tjerali gomilu djevojaka mimo njih. Kletve i psovke,
koje nisu za tisak, odjekivale su zrakom.
Bastian iznenada povikne:
- Evo ga!
U kunoj vei nasuprot njima pojavio se Dantes Villeforte s trojicom pratilaca. elonja je bio odjeven u kratki krzneni kaput, a
mukarci njegove tjelesne strae u debele pulovere. Iz depova
hlaa virili su im drci pitolja.
Bastian trgne revolver, ali Chantal udari odozgo po cijevi, vrisnuvi:
- Nemoj! Pogodit e djevojku! - Ispred kune vee ene su se
jo uvijek tukle s njemakim vojnicima.
Nakon toga sve se odigralo vrlo brzo.
Dantes Villeforte, pognut, pojuri do jednog vojnika, nekog doasnika, neprestano pazei da je prema Chantal zaklonjen kojim
Nijemcem ili kojom djevojkom.
Nijemcu od Slube sigurnosti pokae ispravu, koju je potpisao
neki Sturmbannfuhrer Eicher, Sluba sigurnosti Pariz. elonja
stane vojniku neto brzo govoriti pokazujui na veu u kojoj su
stajali Chantal, Bastian i Francois.
Tog trenutka Chantal trgne svoj automat, nacilja - ali ne zapuca, jer su joj djevojke jo uvijek stajale na liniji vatre.
Ovo ju je oklijevanje stajalo glave. Pakosno se cerei, uuren
iza jedne djevojke, Villeforte podigne pitolj i isprazni itav maga-

MOE I BEZ KAVIJARA

zin.

Bez glasa Chantal padne i udari o prljavo tlo. Krv, itav mlaz
krvi, oboji crveno konati kaput. Vie se nije pomaknula. Lijepe su
joj se oi ugasile.
- Bjeimo! - povie Frangois. - Kroz dvorite! Preko zida!
Bastian je znao: sada se radilo o sekundama. Naglo se okrenuo
i zapucao na Villefortea. Vidio je kako se gangster trgnuo i uhvatio
za lijevu ruku, uo gaje kako pisti poput priklane svinje.
Zatim Bastian i Frangois pojure da spase goli ivot. U Staroj
etvrti poznavali su svaki kamen i svaki prolaz. Iza zida bila je reetka kanala. Ako bi se njime spustili u podzemne hodnike kanalizacije, izili bi iz Stare etvrti...

8
Dokopali smo se starog kanala i prebacili na sigurno, pisao je
Bastian Fabre.
Thomas Lieven ispusti pismo, zagleda se u sumrak, u ljubiastu sumaglicu stoje nadolazila s veeri i obrie suzne oi.
Zatim nastavi itati:
U Montpellieru sam se krio. Ako ikada doe ovamo, raspitaj se
0 meni kod mademoiselle Duval, 12 Boulevard Napoleon. To je sada
moja nova maka.
Pierre, oh Boe moj, Pierre, naa dobra Chantal je mrtva. Znam
kako ste bili bliski. Govorila je da biste se, vjerojatno, vjenali. Zna
da sam ti prijatelj, i stoga jednako tako oajan kao i ti. itav je ivot jedno veliko govno. Hoemo li se jo ikada vidjeti? Kada'* Gdje?
Zbogom, stari moj. Dolazi mi da se pobljujem. Ne mogu dalje pisati.
Bastian
Pao je mrak. Thomas Lieven sjedio je na kamenu uz put. Bilo je
hladno. Ali Thomas nije osjeao hladnou. Niz lice su mu tekle suze.
Mrtva. Chantal je bila mrtva. Odjednom zarije glavu u ruke,
glasno stenjui. O, Boe, koliko je eznuo, koliko je silno eznuo za
njom, za njezinom neobuzdanou, njezinim smijehom, njezinom
ljubavi.
U vojarni su ga dozivali i traili. Nije ih uo. Sjedio je u hladnoi
1 plaui mislio na svoju izgubljenu ljubav.

J. M.
Simmel

9
Dana 4. travnja 1943. godine, malo iza ponoi, nadlijetao je jedan britanski zrakoplov tipa Blenheim, na visini od 250 metara,
osamljeno umsko podruje izmeu Limogesa i ClermontFerranda. Zrakoplov uini velik luk pa preleti drugi put umsko
podruje. Na to u dubini zaplamte dvije vatre, bijesnu tri crvene
svjetlosne toke te, konano, bijeli signal depnom svjetiljkom.
U pilotskoj kabini zrakoplova, oznaenog plavo-bijelo-crvenim
krugovima RAF-a, sjedila su dva pilota i jedan radiotelegrafist
njemakog ratnog zrakoplovstva. Iza njih je stajao mukarac u
radnom kombinezonu zemljane boje, made in England, s prikvaenim padobranom engleske proizvodnje.
Taj je ovjek imao izvanredno krivotvorene britanske isprave na
ime Robert Almond Everett i vojnu putovnicu, iz koje se vidjelo da
je imao in kapetana. Nosio je brk kao u mora i duge, guste zaliske. Osim toga, imao je uza se: engleske cigarete, engleske konzerve i engleske lijekove.
Pilot se okrene, pogleda ga i kimne mu. Thomas Lieven izvadi iz
kombinezona svoj starinski zlatni sat na otkucavanje. Poklopac
odskoi: 00,28 sati.
Uz pomo radiotelegrafista izbaci kroz otvor za iskakanje veliki
paket s padobranom za teret. Zatim i sam pristupi otvoru. Radist
mu prui ruku.
Dok se sagibao, kako je to bio nauio, Thomas se zakune: Ako
se ikada izvuem i ako ikada na ovome svijetu sretnem Dantesa
Villefortea, osvetit u te, Chantal, i te kako u te osvetiti. Posve
besmisleno doda: Silno te volim, Chantal.
Zatim rairi ruke, pa skoi prema lijevom krilu zrakoplova u
mrklu no...
U prvih deset sekundi padanja razmiljao je:
Mome, mome, mome! Ako ovo ikada ispriam u svom londonskom klubu, strpat e me smjesta u ludnicu! To je zaista nes hvatljivo. Ve gotovo etiri godine ivim u ovom svijetu ludila. Nasamario sam englesku, njemaku i francusku obavjetajnu slubu
- i to ja, ba ja, ovjek koji je uvijek elio ivjeti u miru, dobro jesti
i oboavati lijepe ene! U Lisabonu sam nauio krivotvoriti putovnice. U Marseilleu sam osnovao sveuilite za lopove. I to sve iz
nude, a ne iz vlastite elje. Mome, mome, mome!
Ispod sebe Thomas na maloj istini ugleda ar dviju vatri i crvene toke triju depnih svjetiljaka.

MOE I BEZ KAVIJARA

U drugih deset sekundi padanja razmiljao je:

Moram se spustiti u trokut izmeu crvenih toaka. Ondje je

istina bez drvea. Ako se ne spustim u trokut, postoji velika mogunost da mi se hrastova grana zabije u... Boe moj, a ovog u
mjeseca navriti tek trideset etvrtu! Moram malo zaveslati rukama. Tako. Odlino. Evo me opet iznad trokuta. To su pravi francuski partizani, to tamo dolje dre crvene svjetiljke. Vjeruju da me k
njima alje colonel Buckmaster iz Londona. Kad bi samo slutili da
me k njima alje admiral Canaris iz Berlina...
U posljednjih deset sekundi padanja razmiljao je:
Ovaj brk kao u mora neto je najodvratnije to postoji. Neprestano mi dlake ulaze u usta. Uz to jo i ovi dugi zalisci. Braa iz
Abivehra primorala su me da ih pustim rasti. Morev brk i zalisci!
Tipino za obavjetajne slube! Da bih toboe izgledao to vie engleski. Kad bi se pravi engleski kapetan na tajnom zadatku namjeravao spustiti u Francusku, okupiranu od Nijemaca, sigurno bi
smjesta obrijao i zaliske i brk da bi izgledao to manje engleski.
Budale, svi skupa. Mogu me...
Thomas Lieven, alias captain Everett, bolno tresne na zemlju.
Pao je na lice, dobio obilnu porciju dlaka u usta i u posljednjem se
trenutku sjetio da mora kleti engleski, a ne njemaki.
Zatim se polako uspravi. Osvijetljeni dvjema treperavim vatrama, etvero je ljudi stajalo pred njim, trojica mukaraca i jedna
ena. Svi su nosili vjetrovke.
ena je bila mlada i lijepa. Plava kosa zaeljana strogo unatrag. Visoke jagodice, kose oi i lijepa usta.
Od trojice mukaraca jedan je bio malen i debeo, jedan visok i
suhonjav, a jedan dlakav poput ovjeka iz kamenog doba. >
Mali se debeljko obrati Thomasu na engleskom:
- Koliko se kunia igra u vrtu moje punice?
Thomas na ovo odgovori briljantnim oksfordskim naglaskom:
- Dva bijela, jedanaest crnih i jedan areni. Moraju brzo otii
Fernandelu. Frizer ih ve eka.
- Volite li ajkovskog? - upita stroga ljepotica na francuskom.
Oi su joj blistale, a zubi bljeskali u odsjaju oblinje vatre, dok je u
ruci drala teak pitolj spreman na paljbu.
On posluno odgovori na francuskom s engleskim naglaskom, i
to reenicom kojom gaje pukovnik Werthe ispratio iz Pariza:
- Vie volim Chopina. - ini se da je to plavuu umirilo, jer je
spremila ubojito oruje. Mali debeljko upita:
- Moemo li vidjeti vae isprave?
Thomas pokae etvorki svoje lane isprave. Visoki suhonjavi
partizan ree glasom naviknutim da zapovijeda:
- To je dovoljno. Dobro nam doli, captain Everett.

J. M.
Simmel
Svi mu vrsto stisnu ruku.
Ovo je, dakle, bilo sasvim jednostavno, pomisli Thomas. Da
sam si samo jedan dan dopustio ovakve djeje igre na londonskoj
burzi, do veeri bih bankrotirao. I te kako!

10
itava operacija u biti i nije bila preteka. Njemaki je Abivehr
saznao da se u divljem, romantinom, umskom podruju iznad
doline rijeke Creuze stvorila nova, jaka skupina francuskog Pok reta otpora, Maquis Crozant, tako nazvana po malom mjestu Crozantu juno od Gargilessea.
Maquis Crozant arko je eljela stupiti u vezu s Londonom i bo riti se po engleskim uputama protiv Nijemaca. Grupa je bila zato
vrlo opasna jer je djelovala na podruju koje praktiki nije bilo
mogue nadzirati, a u kojem se nalazilo mnogo eljeznikih pruga,
cesta i elektrinih centrala. Provalije i stjenoviti breuljci onemo guavali su svaki vei protunapad Nijemaca, na primjer s tenkovima.
Nova je grupa bila u vezi s Maauis Limogesom. Ova je skupina
ve imala radiostanicu, pa se povezala s Londonom. Radiotelegrafist je, meutim, bio dvostruki agent, koji je radio i za Nijemce.
Tako je Abivehr u Parizu doznao da skupina Maauis Crozant eli
vlastitu radiostanicu.
Izdajniki radist, koji, dodue, nije izvijestio London, ali je zato
Nijemce, primao je sada radioporuke koje su navodno dolazile iz
Londona, a zapravo ih je slao njemaki Abiuehr iz Pariza. Jednom
takvom porukom zamolili su Maquis Limoges da obavijesti Maauis
Crozant kako e 4. travnja 1943. godine, malo poslije ponoi, sta noviti kapetan Robert Almond Everett iskoiti iznad jedne istine
u umama Crozanta...
- Gdje je padobran s radiostanicom? - upita Thomas Lieven,
odnosno sada captain Everett. Bio je zabrinut za ureaj. Njemaki
su radiotehniari dugo radili na njemu.
- Ve je na sigurnom - ree stroga ljepotica, ne odvraajui ni
na trenutak pogled od Thomasa. - Dopustite da vam predstavim
svoje prijatelje - govorila je brzo i sigurno. Vladala je mukarcima,
kao to je Chantal gospodarila lupeima svoje bande. Umjesto
strau i temperamentom, plavua se sluila intelektualnom hlad
noom.
Pokae se da je mali debeljko, Robert Cassier, gradonaelnik
Crozanta, a suhonjavi, utljivi dugonja pametna lica bivi poru-

MOZE I BEZ KAVIJARA

nik Bellcourt. Treeg ovjeka udnovata plavua predstavi kao

Emilea Rouffa, lonara iz Gargilessea.
Thomas pomisli: Ta plava, odrjeita, mala partizanska mudrijaica tako me ljutito gleda. Ali zbog ega, zapravo? Ili to moda i
nije ljutito nego ulno? Neugodna ena!
Lonar guste brade i bujne kose objasni:
Prije devet mjeseci zakleo sam se da u se oiati tek poto
unitimo tu hitlerovsku gamad.
Ne smijemo biti previe optimistini, monsieur Rouff. Vjero
jatno jo godinu ili dvije neete stii frizeru. - Thomas se obrati
mladoj djevojci: - A tko ste vi, mademoiselle?
Yvonne Dechamps. Asistentica profesora Debouchea.
Debouche? -Thomas je pogleda. - Glasoviti fiziar?
I u Engleskoj je poznat, zar ne? - ponosno ree plavokosa
Yvonne.
Poznat je i u Njemakoj, pomisli Thomas. Samo to ne smijem
rei. Upita:
- Mislio sam da profesor predaje na sveuilitu u Strasbourgu.
Odjednom se pred njim stvori suhonjavi Bellcourt, glas mu je
bio tih, mukao:
- Sveuilite iz Strasbourga prebaeno je u Clermont-Ferrand zar se to u Londonu ne zna, mon captaine?
Prokletstvo, pomisli Thomas. To je zbog toga to previe brb ljam. Hladno odvrati:
- Sigurno se zna. Ja to nisam znao. Rupa u naobrazbi. Sorru.
Nakon ovog nastane muk - hladna, mrtva tiina. Thomas po misli: Sada pomae samo drskost. Oholo pogleda porunika i re e kratko:
- Nemamo mnogo vremena. Kamo idemo?
Porunik mu mirno uzvrati pogled i polako ree:
Idemo profesoru Deboucheu. Oekuje nas u Moulinu de Gargilesse.
U mjestima ima previe vichvjevske policije - doda Yvonne, pa
razmijeni s porunikom pogled, koji se Thomasu nimalo nije svi
ao. Gradonaelnik i lonar su bezazleni, pomisli. Ali su zato
porunik i Yvonne opasni, za ivot opasni. Naglas upita:
- Tko je radist vae skupine?
Plavua procijedi kroz stisnute usne:
- Ja sam.
No, naravno. Samo je jo to trebalo.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

11

elei da djeluje to vie britanski, puio je lulu, dok je inae

bio nepua. Duhanski ga je dim grebao po grlu. Viski je imao
okus ulja. Osjeao se oajno jer su ga sada svi gledali kao prijate lja, kao druga, puni potovanja i divljenja. A najvie zato to ga je
Yvonne tako promatrala, ta hladna intelektualka Yvonne, ije su
oi sada vlano blistale, a usne bile napola otvorene...
Najhitnije trebamo dinamit i municiju za svoje oruje! - ree
dugokosi lonar.
Zar imate i oruje? - upita Thomas nehajno.
Porunik Bellcourt ga izvijesti da su pripadnici Maquis Crozanta
- nekih ezdeset pet ljudi - opljakali dva francuska i jedno nje mako skladite oruja.
- Posjedujemo - ree on prilino ponosno - tristo pedeset Lebelovih karabina, kalibra sedam cijelih pet, ezdeset osam britan
skih automata, marke Sten, trideset njemakih pedesetomilimetarskih bacaa granata, pedeset mitraljeza FN i dvadeset tri mitra
ljeza francuske vojske.
No na zdravlje, pomisli Thomas.
- I jo da spomenem: devetnaest trononih mitraljeza marke
Hotchkiss.
- Ali nemamo streljiva - doda gradonaelnik Crozanta.
Ovo ve zvui malo bolje, pomisli Thomas.
Stari profesor ree:
- Sve emo javiti u London. Dajte nam ifru i objasnite uporabu
odailjaa, mori capitaine.
Thomas pone objanjavati. Yvonne smjesta shvati sustav ifri ranja. Temeljio se na viestrukom pomicanju slova i umetanju i tavih skupina slova na mjesto jednog slova. Thomas Lieven pos tajao je sve tuniji. Pomisli: Ovo sve sam ja smislio. I sada funkci onira. Nadao sam se da e funkcionirati. A ipak...
Ukljui odailja i ree:
- Sada je pet minuta do dva. Tono u dva London oekuje nau
prvu radioporuku na frekvenciji tisuu sedam stotina sedamdeset
i tri kiloherca. - Na ovu su frekvenciju njemaki tehniari ugodili
odailja. Thomas nastavi: - Uvijek ete se javljati kao slavuj se
damnaest. Zvat ete sobu broj dvije stotine trideset i jedan War
Officea u Londonu. Ondje se nalazi colonel Buckmaster iz Special
Operation Branch. - Ustane. - Izvolite, mademoiselle Yvonne.
Prvu su poruku ifrirali zajedniki. Svi pogledaju na satove. Sekundna je kazaljka oznaavala posljednju minutu prije dva sata.
Jo petnaest sekundi. Jo deset. Jo pet. Jo samo jedna...
Sada!

Profesor Debouche izgledao je poput Alberta Einsteina: malen,

zdepast mukarac s velikom glavom uenjaka. Bijela lavlja griva.
Dobroudne tune oi. Golem zatiljak. Dugo je utke promatrao
Thomasa Lievena. Thomas se prisilio da izdri taj mirni, pronicavi
pogled. Bilo mu je pritom naizmjence i vrue i hladno. Petero je
ljudi utke stajalo oko njega.
Iznenada profesor poloi obje ruke na ramena Thomasa Lievena
pa ree:
- Dobro nam doli! - Stajali su u stambenom prostoru mlina u
Gargilesseu.
Profesor se obrati ostalima:
- Captaine je u redu, prijatelji. Dobra ovjeka odmah prepoznam im ga vidim.
U tren oka promijeni se ponaanje etvorke. Jo malo prije bili
su slubeni i utljivi. Sada su svi govorili u isti mah, udarali Tho masa po ramenima, smijali se i postali njegovi prijatelji.
Yvonne stane pred Thomasa. Oi su joj bile svijetle i blistave,
zelene poput mora i vrlo lijepe. Zagrli Thomasa i poljubi ga. Njemu
postane vrue, jer ga je Yvonne poljubila arom rodoljupke koja
izraava zahvalnost nacije. Zatim sva ozarena ree:
- Profesor Debouche nije jo nikada pogrijeio u procjeni nekog
ovjeka. Vjerujemo mu. On je za nas dragi Bog.
Stari ovjek, branei se, podigne ruke.
Yvonne je jo uvijek stajala tik pred Thomasom. Kad je progovorila, glas joj je zvuao uzbuujui promuklo:
- Svoj ste ivot stavili na kocku za nas, a mi smo u vas sum
njali. Sigurno vas je to uvrijedilo. Oprostite nam. Molim vas!
Thomas pogleda sjedokosog dobroudnog uenjaka, praovjeka
Rouffa, utljivog porunika, debelog, smijenog gradonaelnika,
sve njih, koji su toliko voljeli svoju zemlju, pa pomisli: Oprostite vi
meni. Toliko se stidim. to sam trebao uiniti? to sam mogao
uiniti? Htio sam samo, a to i sada elim, pokuati spasiti vae
ivote, a i svoj.
Thomas je sa sobom donio originalne britanske vojnike kon zerve, originalne engleske cigarete i duhan za lulu, kotski viski s
naljepnicom na kojoj je pisalo: For Members OfHis Mqjesty's Royal
Air Force Onhj. Sve su ove lijepe stvarice potjecale iz zaliha koje je
napljakao njemaki Wehrmacht.
Partizani su otvorili bocu i slavili ga kao heroja, a on je jo uvi jek mislio: Gospode Boe, koliko se stidim.

J. M.
Simmel
Yvonna pone odailjati. Mukarci su se gurali oko nje: debeli
smijeni gradonaelnik, suhonjavi porunik, stari profesor, lonar
duge kose.
Thomas je stajao malo postrance.
I tako je to, dakle, krenulo, pomisli. Ne moe se vie zaustaviti. Neka vas sada Bog uva. Boe, uvaj i mene...

12
- No, dakle - ree kaplar Schlumberger, koji je potjecao iz Bea
- evo ih, napokon. - Na glavi je imao slualice i sjedio pred radioureajem. Za susjednim je stolom bio kaplar Raddatz i upravo je
sa zanimanjem strunjaka razgledavao neki francuski ilustrirani
asopis sa slikama golih ena.
Schlumberger ga dozove pokretom ruke. - Ostavi sad babe!
Doi ovamo!
Uzdahnuvi, kaplar Raddatz iz Berlin-Neukollna odvrati pogled
s neke tamnopute ljepotice i sjedne kraj svog kolege. Stavljajui
slualicu na ui, zarei:
- Jo nekoliko ovakvih posranih trikova i konana nam je pob
jeda u depu!
Stanu hvatati poruku koju im je kroz no i maglu slala enska
ruka kratkim i dugim signalima iz nekoliko stotina kilometara
udaljenog mlina na obali Creuze.
Tekst se tono podudarao s onim koji je leao ispred Schlumbergera ve osam sati, od onog trenutka kad je Pariz napustio onaj
udnovati Sonderfuhrer Thomas Lieven, kojem su obojica bili dodijeljeni.
gr 1834512 stkgo nspon crags - poinjao je tekst koji je leao
ispred kaplara iz Bea. A zatim: - gr 1834512 etkgo nspon crags zauju se Morseovi znaci na frekvenciji 1773.
Ide kao podmazano - promrmlja Beanin.
Reci, zar vam nije palo na pamet da moda i momci iz Lon
dona ovo sluaju? - raspita se kaplar iz Neukollna.
Pri frekvenciji na koju smo ovo ugodili nije ba vjerojatno ree Schlumberger.
Sjedili su u potkrovlju hotela Lutetia, glavnog stana vojnog
Abivehra u Parizu. Schlumberger je biljeio znakove. Raddatz zijevajui upita:
Karli, jesi li ikada spavao s crnkinjom?
Ma prestani, daj konano zavei tu gubietinu!

MOE I BEZ KAVIJARA

Raddatz e turobno:
- Da smo se mi Nijemci vie motali oko baba, vodili bismo ma
nje ratova.
Schlumberger je biljeio stoje Morseovim znakovima primio.
- Sve je to sranje - ree Raddatz. - Ve i svaka budala zna da
ovaj rat vie ne moemo dobiti. Zato ga ti posrani generali ne pri
vedu kraju?
Signali u Schlumbergerovoj slualici zamuknue. Naslonio se i
poeo odailjati prema uputama: - Javit emo se ponovno. Raddatz
zarei:
- Pitam te: zato ga, pseta nijedna, ne dovre?
- Ne smiju. Hitler bi ih sve postavio pred zid, Schorsche!
- Hitler, Hitler, ovjee Boji! Ne mogu to vie sluati! Hitler - to
smo svi mi, jer smo ga izabrali i vikali Heil Preblesavi smo bili,
preglupi! Morali smo vie misliti, a manje vjerovati.
Na ovakav, ne ba ratniki, nain razgovarali su jo neko vrijeme, zatim Schlumberger pone odailjati ifriranu poruku, koju
mu je ostavio Sonderfuhrer Lieven. Deifrirana, ona je glasila:
- iz sobe 231 ratnog ministarstva london, slavuj 17 -jasno smo
vas uli - pozdravljamo vas kao novog lana nae special operation
branch - javljajte se od sada svakog dana u dogovoreno vrijeme dobit ete daljnje upute - po captaina Everetta doi e danas 4.
travnja 1943... .

13
- ... u sumrak oko 18 sati, na nama ve poznatu istinu, zra
koplov tipa lvsander - ivjela francuska, ivjela sloboda - buckmaster - kraj - deifriralo je petero mukaraca i jedna mlada ena
tekst u Morseovim znakovima, to su ga upravo primili u mlinu na
obali Creuze. Zatim skoe uvis, zagrle se i zapleu od veselja.
Oko tri sata ujutro odu svi na poinak.
Yvonne je zamolila Thomasa da joj donese u sobu pismene upute
za baratanje odailjaem. S originalnom engleskom brourom u
ruci, on pokuca na njezina vrata. Bio je umoran. Bio je alostan i
neprestano je mislio na Chantal...
- Samo trenutak! - zauje Yvonnin glas s druge strane vrata te
pomisli: Vjerojatno se ve svukla pa mora na brzinu neto zaog
rnuti. Poeka, zatim joj zauje glas: - Sada moete ui, mon capitatne!
On otvori vrata.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni

liicu umbira u prahu, malo soli

te sve zajedno dobro promijeajte. Zatim izradite s hladnom vodom tijesto, koje se ne smije lijepiti za ruke. Razvaljajte ga okruglo. U duboku zdjelu stavite ubrus, pospite ga branom te na njega
poloite razvaljani list tijesta. Napunite ga oguljenim, na etvrtine
razrezanim kiselkastim jabukama,
gore vrsto spojite tijesto i zaveite ubrus. Varenac kuhajte dva
sata neprekidno u vodi koja jako

Roastbeef s povrem
Dripping Cake
Engleski
varenac od jabuka

Moulin de Gargilesse
4. travnja 1943.

Roastbeef
Stavite u tavu dobro odlean komad goveih rebara bez kosti,
prelijte ga s mnogo kipueg
maslaca, kojem moete dodati
bubrenog sala, poprite meso
brzo sa svih strana, zatim ga posolite i popaprite. Stavite tavu u
vruu penicu i pecite meso 45
minuta, prvo na jakoj, a zatim na
srednjoj vatri, esto ga zalijevajte,
ali po mogunosti nemojte dolijevati vode. Meso moete vie puta
okrenuti, ali na kraju peenja mora masna strana biti okrenuta
prema gore. Kad peenje izvadite
iz tave, nemojte ga odmah narezati da ne istee sok, a meso ne
postane sivo. Ostavite da peenka nekoliko minuta poiva. Roastbeef moete pei i na rotilju, a
masnou upotrijebiti za Dripping
Cake.

Dripping Cake

/ hrabri partizani postaju krotki

kada Thomas Lieven kuha

vrsto razmutite 5-6 jaja s 12,5

dekagrama brana, dobrih pola
litre mlijeka, malo soli, pa ulijte
smjesu u tavu na vruu mast, iz
koje ste izvadili roastbeef. Pecite
samo deset minuta na jakoj vatri u
penici dok smjesa odozdo ne
postane smea, a odozgo se lagano ne zgusne. Dripping Cake
razreite na komade i sloite oko
narezanog roast-beefa. Ovo jelo
moete prirediti i bez roastbeefa
na istopljenim kockama slanine i
posluiti ga kao YorkshirePudding.
Varenac od jabuka
Uzmite 1/2 kilograma finog brana, 250 grama vrstog, preko noi namoenog, fino nakosanog
bubrenog sala, zatim punu ajnu

kipi, a kojoj ste dodali dvije lice

soli. Pospite varenac eerom i
posluite ga bez umaka. Varenac
moete znatno poboljati ako jabuke, nekoliko minuta prije nego
to ih stavite u tijesto, propirjate
na maslacu sa 100 grama obinih
groica i groica bez sjemenka
(Korinthe), s 50 grama sitno nasjeckane ueerene kore od limuna i narane te s malo eera i
ruma.

Prevario se. Ako je Yvonne, dok je kucao, imala neto na sebi,

onda je to u meuvremenu odloila. Jer je u maloj, seljaki namjetenoj, pregrijanoj sobi stajala pred njim onakva kakvom ju je Bog
stvorio.
Ne, pomisli Thomas, zaboga, ne sad jo i to. Najprije je u mene sumnjala, sada mi vjeruje i to mi eli dokazati... Ah, ne mogu,
jednostavno ne mogu. Chantal, ljubljena mrtva Chantal...
Poloi brouru na seljaku komodu, pa porumenjevi poput
kolarca, nervozno ree:
- Tisuu puta molim da mi oprostite.
Zatim napusti njezinu sobu.
Yvonne ostane nepomina. Usne su joj se trzale, ali nije zaplakala. Zgrila je ake. U tren oka njezini su se osjeaji promijenili.
Taj odvratni, hladni Englez. Za ovo e mi jo platiti.
U vremenu izmeu otvaranja i zatvaranja vrata jedna je ena,
spremna na ljubav, postala smrtni neprijatelj.
Ujutro je Yvonne nestala - nitko od mukaraca nije znao kamo.
U njezinoj sobi nau poruku:
- Otila sam naprijed, u Clermond-Ferrand. Yvonne.
Debeli se gradonaelnik ljutio:
- Dakle tako neto! A tko e sada kuhati? Htjeli smo vam pri
premiti oprotajnu veeru, mon capitaine.
- Ako bi gospoda meni dopustila da stanem uz tednjak...
- Zar znate i kuhati, do vraga?
- Pomalo - skromno e Thomas. Kuhao je - jer mu nita drugo

nije preostalo - engleski,

krajnje engleski. Znao je da se
time izlae
kritici Francuza.

J. M.
Simmel
Roastbeef je ipak svima jako prijao. Jedino je povre, to gaje
uz to posluio, izazvalo kritiku gradonaelnika:
- Recite, zar sve ovo kuhate samo u slanoj vodi?
- Kuham, mi Englezi to tako volimo - odvrati Thomas, izvlaei
iz usta nekoliko dlaka brka. Morao je voditi dvostruki razgovor, jer
mu je istodobno profesor Debouche priao da u ClermontFerrandu zapinje izradba krivotvorenih dokumenata:
- U posljednje vrijeme kontrole zahtijevaju uvijek osobne ispra
ve i kartu za ivene namirnice. to mislite, capitaine, kako bismo
se mogli bolje osigurati?
- Od ega se sastoji prilog uz roastbeef? - istodobno upita pro
drljivi gradonaelnik.
- Samo lijepo po redu, jedan za drugim - odvrati Thomas Lieven. - Tijesto se sastoji od jaja, mlijeka i brana, koje valja dobro
razmutiti. Bez roastbeefa ovo jelo zovemo Yorkshire Pudding, a s
roastbeefom Dripping Cake.
Zatim se Thomas obrati profesoru Deboucheu, pa u iduih nekoliko sekundi postane osnivaem supercentra za proizvodnju
lanih dokumenata. Thomas ree:
- Dokumente morate savreno krivotvoriti, profesore. Imate
svoje ljude u svim ustanovama, zar ne? Sve se mora poklapati:
osobna iskaznica, vojna isprava, vojna platna knjiica, listi prijavnog ureda, karta za ivene namirnice i porezna knjiica. Na
svemu isto izmiljeno ime. A to isto lano ime mora biti registrira
no u svim dotinim ustanovama...
Ovaj je savjet Thomasa Lievena prihvaen i iskoriten tako da
se Nijemcima ubrzo poela dizati kosa na glavi! Francusku je preplavila prava lavina tzv. pravih lanih dokumenata, uz pomo kojih
su spaeni mnogi ivoti.

14
Izmeu sumraka i noi 14. travnja 1943. godine spustio se jedan hjsander zrakoplov Royal Air Forcea na malu istinu, iznad
koje je Thomas Lieven bio iskoio prije osamnaest sati. U zrakoplovu je sjedio pilot u engleskoj odori. Pilot je potjecao iz Leipziga.
Njemaki ga je Abwehr odabrao zato to je govorio engleski, no na
alost sa saskim naglaskom.
Stoga je govorio malo, a uglavnom salutirao, i to pogreno, zbog
ega se Thomasu gotovo sledila krv u ilama.

MOE I BEZ KAVIJARA

Vojniki otro pilot bi poloio ruku na sljepooicu, dlanom prema obrazu, a ne kako su to inili Britanei, dlanom prema naprijed.
inilo se, meutim, da to nitko od Thomasovih novosteenih
francuskih prijatelja nije primijetio. Bilo je zagrljaja i poljubaca,
mukih stisaka ruke i dobrih elja.
Bonne chance - vikali su mukarci, dok se Thomas penjao u
zrakoplov, sikui kroz zube pilotu njemakih oruanih snaga:
Idiote jedan blesavi!
Zatim podigne pogled. Prijeko na rubu ume nepomino je stajala Yvonne. Ruke je zabila u depove svoga kratkog kaputa. On
joj mahne, ali ona mu ne uzvrati. On jo jednom mahne, no ona
ostane nepomina.
Tada, dok se sputao na sjedalo, shvati da ova ena jo nije do
kraja obraunala s njime. Jo zadugo ne!
Pothvat Slavuj 17 tekao je potpuno glatko, kao to je Thomas i
oekivao.
Svake se veeri u 21 sat Maauis Crozant javljao kaplarima
Schlumbergeru i Raddatzu u hotelu Lutetia, ekao zatim da oni
deifriraju poruke i dobio odgovarajue upute od colonela Buckmastera, soba 231, Ministarstvo rata London.
Tim su zgodama prisustvovale jo dvije osobe: pukovnik
Werthe, koji je Thomasa oslobodio iz gestapovskog zatvora, i kapetan Brenner, koji je ve dugo pratio s velikim zanimanjem ivot
naeg prijatelja.
U kapetanu Brenneru Thomas je upoznao tipinog profesionalnog vojnika: trijeznog, krutog, pedantnog, pristojnog, koji nije bio
nacist - ali prava vojniina, ovjek koji prima zapovijedi i izvrava
ih poput stroja, bez osjeaja, bez kritikih misli, pa gotovo i bez
srca.
Brenner, nizak ovjek s otrim razdjeljkom, naoalama u zlatnom okviru i energinim kretnjama, ve od samog poetka nije
razumio itav ovaj cirkus s tim slavujem sedamnaest, kako je on to
nazvao.
U poetku je Thomas ljudima iz Maauis Crozanta slao upute
koje su obuzdavale njihovu aktivnost. Slavuj 17 je, meutim, bio
eljan akcije. Pripadnici Pokreta otpora eljeli su se boriti. Zahtijevali su streljivo za svoje oruje!
Nakon toga jedne tople svibanjske noi njemaka posada zrakoplova koji je bio otet Britancima izbaci povrh umskog podruja
izmeu Limogesa i Clermont-Ferranda etiri padobrana sa sandu-

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

cima streljiva. Streljivo je imalo samo jednu manu: po kalibru i po

tipu nije odgovaralo oruju Maquis Crozanta.
Posljedica je bjla beskrajno razmjenjivanje radioporuka. I opet
su proli dani. London se ispriavao zbog zabune. Sve e popraviti
im nabave pravo streljivo za oruje koje je dobrim dijelom potje calo iz njemakih i francuskih skladita.
London naredi Maquis Crozantu da mora stvoriti zalihe ivenih
namirnica. Bilo je ope poznato da stanovnitvo tih nepristupa nih predjela gladuje. A glad moe natjerati ljude na opasna, be zumna djela...
Oteti zrakoplovi s njemakim pilotima ponovno su poletjeli.
Ovog su puta bacali padobrane s otetim britanskim konzervama,
otetim britanskim lijekovima, viskijem, cigaretama i kavom.
Kapetan Brenner vie nije shvaao ovaj svijet:
Mi loemo patvoreni pernod - a gospoda partizani pravi viski!
Ja puim Gauloise - a partizani vjerojatno Hanry Clay! Sada
emo ih jo i nahraniti kako bi postali debeli i tusti! Pa to je be
zumlje, gospodo, potpuno bezumlje!
Nije to nikakva ludost - poui ga pukovnik Werthe. - Lieven
ima pravo. To je jedina mogunost da sprijeimo te ljude da nam
postanu opasni. Jednom kad nam dignu u zrak eljeznike pruge i
elektrine centrale, razbjeat e se na sve strane i ni jednog od
njih neemo uhititi.
U lipnju 1943. godine Slavuj 17 toliko se uznemirio da je Thomas promijenio taktiku: oteti britanski zrakoplovi s njemakom
posadom sada su iznad partizanskog podruja bacili streljivo koje
je stvarno odgovaralo oruju.
Ali ubrzo nakon toga Maquis Crozant dobije novu uputu:
maquis marseille odreen za velike akcije sabotae i prepade
-nuno je potrebno da privremeno stavite svoje oruje i svoje stre ljivo na raspolaganje drugovima.
Silno natezanje radiovezama.
London, meutim, osta neumoljiv. Maquis Crozant dobi tone
podatke o mjestu i vremenu gdje e predati oruje.
I tako jedne olujne noi u umama nedaleko od ceste to vodi iz
Belaca u Mortemart oruje promijeni vlasnika. Novi se vlasnici,
koji su se ponaali napadno francuski, odvezu u nekoliko kamio na. Kada su ponovno bili sami, nastave meusobno razgovarati
onako kako su to bili naueni, to jest argonom njemakih redova.
Na poetku srpnja izdajniki radiotelegrafist grupe Ma.qu.is Limoges dojavi pukovniku Wertheu da Maquis Crozant ima pun nos
Londona. Stanovita Yvonne Dechamps huka mukarce. Je li to
uope London s kojim stoje u radiovezi? Pa ni s onim kapetanom

Everettom nije ba sve bilo u redu, zloslutno je govorila ta

Yvonne, a da i ne spominjemo pilota RAF-a koji je doao po njega.
On je, naime, salutirao poput pravog vabe.
- Prokletstvo - ree Thomas Lieven, uvi za to. - Znao sam da
e se ovo jednom dogoditi. Gospodine pukovnie, sada nam preostajejo samo jedno.
A to je?
- Moramo Slavuju 17 pruiti mogunost i izdati nalog da izvri
pravu ozbiljnu sabotau. Moramo rtvovati kakav most, ili eljez
niku prugu, ili kakvu elektrinu centralu, kako bismo, moda,
spasili mnoge druge elektrine centrale, eljeznike pruge i mosto
ve.
Kapetan Brenner, koji je sudjelovao u ovom razgovoru, sklopi
oi i zastenje:
- enuo! Sonderfuhrer Lieven je enuo!
I pukovnik Werthe je bio zbunjen:
- Sve ima svoje granice, Lieven. Dakle zaista! to vi zapravo od
mene traite?
- Traim od vas jedan most, gospodine pukovnie! - Odjednom
se Thomas izdere:
- Dovraga, valjda postoji u Francuskoj jedan most kojeg se mo
emo odrei!

MOE I BEZ KAVIJARA

TREA KNJIGA

1. poglavlje
1
Dizalo se zujei zaustavi na najviem katu hotela Lutetia, koji je
bio zaposjeo njemaki Abivehr. Iz dizala izie neki trideset etverogodinji mukarac. Bio je srednje visok i vitak, a imao je brk kao u
mora.
Mravi Georg Raddatz iz Berlina spusti u dep najnovijeMzdanje
francuskog pornografskog asopisa Regal, pa skoivi smjesta
uvis, udari petama:
- Heil Hitler, gospodine Sonderfuhreru!
- Kaplari Raddatz i Schlumberger deurni u radioslubi, gospo
dine Sonderfuhreru! - drekne Beanin, zauzevi pritom strogi voj
niki stav.
Nesumnjivo najudnovatiji Sonderfuhrer Treeg Reicha odgovori nacerivi se:
- Heil Hitler, guzice jedne. Jeste li ve sluali London?
- Jesmo, gospodine Sonderfuhreru! - izvijesti Beanin odrije
ite - Upravo sada.
Trojica su se mukaraca ve tjednima sastajali svake veeri i
uvijek su, unato zabrani, upotrebljavali radioprijamnike odlino
opremljene njemake radioslube. Svake su veeri sluali London.

J. M.
Simmel
Debeli Schlumberger izvijesti: - Churchill je odrao govor. Ako
Talijani, sada kad im je Mussolini u guzici, i nadalje budu s nama
suraivali, dobit e po tikvama.
Dana 25. srpnja, prije pet dana, talijanski kralj Viktor Emanuel
dao je uhititi Mussolinija. Takoer 25. srpnja, po danu su napad nuti Kassel, Remschied, Kiel i Bremen.
- Boe, Boe, al' to ide brzo - uzdahne Raddatz.
- U Rusiji su nam ispraili stranjice na jezeru Ladoga, a kod
Orela su nas natjerali u bijeg. Talijani dobivaju po njuci na Sicili
ji- A gospoda u Berlinu jo uvijek naveliko laju. I ne prestaju, i
ne prestaju.
Schlumberger i Raddatz, stare, iskusne vojniine, turobno zaklimaju glavama. tota su saznali o Thomasu Lievenu. Znali su da
ga je Gestapo muio prije nego to ga je pukovnik Werthe spasio
od sigurne smrti u podrumima Slube sigurnosti u Aveniji Foch.
Thomas se, uostalom, ve prilino dobro oporavio od zatvora i
stranih presluavanja. Na razliitim dijelovima tijela ostale su
rune brazgotine, ali ih je prekrivala prvorazredna odjea, koju je
Thomas sada ponovno posjedovao.
Thomas ree:
- Uskoro e doi pukovnik Werthe s kapetanom Brennerom.
Smijem li vas zamoliti da prije toga ifrirate ovu radioporuku? Stavi na stol pred Raddatza ceduljicu.
Berlinanin stane itati, pa se zaudi:
- Boe, Boe, ovo postaje sve ljepe. Ovako emo, naravno, na
koncu jo ipak dobiti rat. Pogledaj, Karli!
Beanin proita pa se poee po glavi. Njegov je komentar bio
kratak:
- Predajem se.
- Ma nipoto - ree Thomas. - Radije ifrirajte ovu poruku. Poruka je glasila:
- slavuju 17 - raf bombarder bacit e 1. kolovoza izmeu 23 i
23,15 sati povrh sektora 167mt specijalni spremnik s plastinim
eksplozivom - 4. kolovoza tono u 00 sati 00 dignite u zrak pont
noir izmeu gargilessea i eguzona - tono se pridravajte odree
nog vremena - sretno - buckmaster.
- Hajde, gospodo, govorite - ree Thomas Lieven. - emu ovi
zaprepateni pogledi?
- Opet neka smicalica gospodina Sonderfuhrera, Schorsche ree Beanin. - Vjerojatno kakav mali posrani mosti, razumije?
- Ovaj most, gospodo - objasni Thomas, umorno se nasmijeivi - vodi preko Creuze do ceste broj 20 i jedan je od najvanijih

MOE I BEZ KAVIJARA

mostova srednje Francuske. Lei ispred Eguzona. Ondje se nalazi
brana elektrine centrale koja opskrbljuje strujom vei dio srednje
Francuske.
I ba taj mosti treba otii u stranjicu?
- Ako Bog da - ree Thomas. - Mnogo sam vremena potroio
dok nisam pronaao ba taj mosti.

Thomas Lieven poeo je traiti most 4. srpnja 1943. godine. U

svijetlom ljetnom odijelu, zvidei i dobro raspoloen, prolazio je
ljetnim Parizom. Ah, ti bulevari s rascvjetalim drveem! Ah, te otvorene kavane na plonicima pune lijepih mladih ena u kratkim
arenim haljinama! Pa ti ludi eiri! Te visoke cipele od pluta! Taj
miris pustolovine, udvaranja, parfema i jasmina...
Pariz 1943. godine: grad koji je jo uvijek ivio kao u doba mira.
Ako su se u stanovima u Bulonjskoj umi svjetla gasila prijevremeno, nije tomu bilo krivo ogranienje struje, kad su zastori zautali, utali su njeno, a ne kao da su eljezni.
Pariani su s mnogo arma prihvatili njemaku okupaciju.
Marche noir, crna burza, evala je. Moral vojnika nije se odhrvao
ovakvom ivotu. General von Witzleben jednom je uzdahnuo:
- Francuske ene, francuska kuhinja i francuski mentalitet su
nas dokrajili. Zapravo bih svaka etiri tjedna morao mijenjati ovdanje trupe.
I najsitniji vojni inovnii iz zadnje selendre ivio je u Parizu
poput kneza. Nauio je razlikovati najfinije marke ampanjca,
zahtijevao je u hotelu Poulet gami, jeo kamenice na tucete i shvatio u njenom zagrljaju svoje francuske prijateljice da umrijeti za
domovinu nipoto nije najslae na ovome svijetu.
Glavni stoer generala von Rundstedta, vrhovnog komandanta
Zapada, bio je prvi cilj Thomasa Lievena. Ovdje je razgovarao s tri
majora, koje je najprije oprezno i sveano obvezao na uvanje vojne
tajne, a zatim im iznio svoju malu elju.
Prvi ga major uputi drugom. Drugi ga poalje treem. Trei ga
major izbaci vani i podnese prijavu svom generalu. General poalje
prijavu u hotel Lutetia uz napomenu da zabranjuje svako mijeanje Abivehra u vojna pitanja - a dizanje mosta u zrak vjerojatno se
ubraja u to.
U meuvremenu se ustri Thomas ve naao i u Vrhovnoj tehnikoj upravi Wehrmachta, da bi ondje stanovitom majoru Ledeburu
izloio svoju molbu. Bilo je to u 11 sati i 18 minuta.

J. M.
Simmel
U l i sati i 19 minuta zazvoni telefon na pisaem stolu pedantnog, astohlepnog kapetana Brennera u hotelu Lutetia. Mali asnik s otrim razdjeljkom i naoalama u zlatnom okviru podigne
slualicu i javi se. Zatim se, makar je sjedio, vojniki otro nakloni, jer je saznao da govori sa stanovitim majorom Ledeburom.
Kad je uo ono to mu je stariji po inu rekao, kapetana oblije
rumenilo i on zalaje:
- Oekivao sam neto slino, gospodine majore! To i ja mislim!
Meutim, ruke su mi vezane! Izvanredno alim, gospodine majore,
ali vas moram povezati s pukovnikom Wertheom.
To odmah i uini. Za razliku od svog kapetana, pukovnik je jako problijedio kad je uo sve to mu je major elio rei. Na koncu
muno progovori:
- Hvala to ste me obavijestili, gospodine majore. Vrlo paljivo
od vas, zaista. Ali vas mogu umiriti: Sonderfuhrer Lieven nije lud.
Ni najmanje. Osobno u doi po njega. - Spusti slualicu.
Kapetan Brenner mu prie. Stakla njegovih naoala su blistala:
- Doputam si da vam kaem kako sam uvijek upozoravao na
tog ovjeka. On stvarno nije normalan!
- ovjek je isto tako normalan kao vi i ja! A i Canaris se njime
zanosi. Ruku na srce: nije li se njegova zamisao, da se borimo
protiv partizana na miran nain, pokazala najboljom? ovjee,
Brenneru, probudite se! U Francuskoj su grupe Maquisa samo
posljednjeg mjeseca izvrile 243 ubojstva, 391 prepad na vlakove i
825 sabotaa u industriji! Samo na jednom podruju vlada mir: u
Gargilesseu. A to je njegovo podruje!
Kapetan Brenner stisne usne i slegne ramenima. Pukovnik
Werthe odveze se i oslobodi Thomasa Lievena, koji se silno razveselio kad je uo da je major Ledebur posumnjao u njegovo duevno stanje. Werthe mu ree:
- No, sad mije zbilja potrebna jedna rakija, ovjee. - Tada, uz
ae pernoda, Werthe upita, tresui glavom:
- Zbog ega, zapravo, toliko ludujete s tim mostom, Lieven?
Thomas tiho odgovori:
- Jer sam uvjeren da e mnogi ljudi, koji bi inae morali umri
jeti, ostati ivi ako pronaem taj most. I Nijemci i Francuzi, gospo
dine pukovnie. Eto, zbog toga.
Pukovnik okrene glavu na stranu:
- Ah, Lieven, valjan ste vi momak. - Gledao je iz malog bara na
ljetni bulevar pun cvijea, drvea i mladih ena.
Iznenada stisne ake.
- Taj prokleti rat - ree pukovnik Werthe.

MOE I BEZ KAVIJARA

Sutradan ujutro Thomas Lieven je lunjao uredskim prostorijama Radne slube Reicha u Parizu. Traei odjel ovlaten za mostove, potpuno zaluta i upadne u neki ured, iz kojeg poeli smjesta
pobjei. Uhvatila ga je panika iz dva razloga: zbog etiri slike na
zidu i zbog dame za pisaim stolom.
Slike su prikazivale Hitlera, Goebbelsa, Goringa i Hierla, vou
Radne slube Reicha. Dama je bila izvanredno mrava i visoka,
grudi su joj bile plosnate, a ruke koate. Bezbojnu je kosu zategnula u visok vor. Na lijevoj strani bluze iznad grudi imala je zlatni
znak stranke, a na ovratniku teki kovani bro. Nosila je smeu
suknju, smee vunene arape i smee niske cipele. Izgledala je
strogo, bila je strogo odjevena i itav joj je ured mirisao strogo.
Thomas je ve napola pobjegao iz ureda, kadli ga pogodi njezin
tvrdi, reski glas:
- Trenutak!
Okrene se i usiljeno nasmijei.
- Oprostite, zalutao sam. Dobar dan!
ena u tri koraka izleti iza svog pisaeg stola.
- to znai dobar dan? Heil Hitlerje na pozdrav! - Bila je goto
vo dvije glave via od Thomasa. - Zahtijevam odgovor. Tko ste vi?
Kako se zovete?
On procijedi:
Sonderfuhrer Lieven.
Kakav Sonderfuhrer? Pokaite isprave!
A zbog ega? Ni ja ne znam tko ste vi?
Ja sam glavna stoernica Mielcke - odvrati mrava ena, koja
se oito prala lizolnim sapunom. - Ovdje sam etiri tjedna. Prema
osobnom nalogu voe Radne slube Hierla. Imam sve punomoi.
Evo moje isprave. A gdje je vaa?
Glavna stoernica Mielcke pomno proui ispravu Thomasa Lievena. Zatim nazove pukovnika Werthea i upita ga poznaje li stanovitog Sonderfuhrera Lievena. Tek nakon toga ponudi mu da sjedne.
Neprijatelj je posvuda. Valja biti budan. Dakle, to elite?
Stvarno, gospoo Mielcke...
Glavna stoernica. To je moj in.
Doista, gospoo glavna stoernice...
Nikakva gospoa. Samo glavna stoernica.
E dosta, ima pravo, isuena usidjelice, i nisi ensko, pomisli
on, pa ree usiljeno ljubazno:

J. M.
Sitnmel
-

Zaista, glavna stoernice, ne vjerujem da ste nadleni za moj

problem.
Jesam. Ne okoliajte toliko. Govorite!
U Thomasu je pomalo poelo kuhati. Ali jo se svladavao.
Imam tajni nalog. Ne smijem o njemu govoriti.
Ja to od vas zahtijevam. Kao opunomoenica vode Radne slu
be Reicha imam na to pravo. Dat u vas uhititi ako mi odmah
ne...
Thomas zaurla:
Glavna stoernice, zabranjujem da sa mnom razgovarate tim
tonom...
Nemate vi to zabranjivati! Jo danas u sastaviti izvjetaj o
mladim ljudima, sposobnim za frontu, koji pod okriljem Abivehra
zabuavaju u ovoj parikoj grenoj kaljui. Osobno u izvijestiti
vou Radne slube Reicha!
Thomasu je sada prekipjelo, vie se nije mogao svladavati. Izde re se na nju:
- I ja u sastaviti svoj izvjetaj! Osobno admiralu Canarisu! Zar
ste poludjeli? Ta kako vi to govorite sa mnom? Neto poput vas
nam je ovdje ba trebalo! - Postane zloban: - Glavna stoernica
odgovara otprilike inu pukovnika, je li? Admiral je onda ipak
neto vie, zar ne? - Udari akom po stolu i drekne: - Odgovarat
ete za ovo admiralu Canarisu, jeste li razumjeli?
Upiljila je u njega pogled iz stisnutih oiju, koje su bile vode naste, plave i sjevernjake. Zatim zausti otegnuto, smijeei se
kukaviki:
- emu se toliko uzrujavate, Sonderfiihreru? Pa ja samo vrim
svoju dunost. - Gutala je.
Thomas pomisli: Sada se boji. eli se pomiriti. Ali ja vie ne
mogu. Uguit u se ako jo samo jednu minutu ostanem ovdje.
Skoi na noge, trgne desnu ruku uvis i zaurla:
Heil Hitler, glavna stoernice!
Ma, ekajte malo...
Ali on je ve bio kod vrata, naglo ih otvorio i uz tresak zalupio
za sobom. Van! Van! Na svje zrak.
Dana 11. srpnja Thomas Lieven stigne u glavni stan organiza cije Todt. Bio je upuen nekom graevinskom savjetniku Heinzeu.
Na uredskim vratima, koje je Thomas otvorio tog dana oko 11 sati,
pisalo je HEINZE. U uredu su stajala dva velika crtaa stola. Is pred njih svaala su se dva visoka mukarca. Prepirali su se tako
estoko da nisu ni primijetili dolazak Thomasa Lievena. Oba su
mukarca nosila bijele ogrtae preko svojih odora i vikala su:

MOE I BEZ KAVIJARA

PRVI: Otklanjam svaku odgovornost! Svaki tenk koji prijee

prijeko moe sve sruiti!
DRUGI: ovjee, pa kako vi to sebi zamiljate? Sljedei most
prelazi Creuzu tek kod Argentona!
PRVI: To mi je savreno svejedno. Gospoda e se onda morati
voziti zaobilaznim putem! Izjavljujem: Pont noir kod Gargilessea je
opasan! Metar dugake pukotine ispod kolnika! Moje statiare go tovo je udarila kap!
DRUGI: Pojaajte konstrukcije eljeznom oblogom!
PRVI: No, dopustite - ali to je zaista posljednje govno!
Thomas pomisli: Most kod Gargilessea. Fantastino. Apsolutno
fantastino. Kao daje stvarnost jurila za mojim eljama i snovima.
I sada me dostigla...
DRUGI: Pomislite na elektrinu centralu! Na branu! Dignemo li
most u zrak, poremetit emo opskrbu strujom!
PRVI: Neemo, ako sami dignemo most u zrak! Tada moemo
prethodno izvriti potrebna prekapanja i iskapanja. Ali, srui li
se sutra sve skupa samo od sebe - tada ete moi govoriti o smet njama u opskrbi elektrinom energijom! Ja - to traite ovdje?
Konano su otkrili Thomasa Lievena. On se nakloni pa ree
blago:
Rado bih razgovarao s graevinskim savjetnikom Heinzeom.
Ja sam - ree prvi. - O emu se radi?
- Gospodine graevinski savjetnie - ree Thomas - mislim da
emo savreno suraivati...
Suradnja je stvarno bila izvrsna. Ve su 15. srpnja organizacija
Todt i organizacija Canaris potpuno uskladile svoje planove u od nosu na budunost Pont noira juno od Gargilessea. Thomas, sada
kao colonel Buckmaster, War Office London, radiovezom izda nalog
Maqais Crozantu:
- najhitnije sastavite popis najvanijih mostova na vaem pod
ruju-javljajte pokrete trupa.
Danima i noima francuski su ustanici leali u zasjedama. u ali su ispod mostova, sjedili u kronjama drvea, uljali se po
potkrovljima starih vjetrenjaa i seljakih kua. Sa sobom su no sili dalekozore, papir i olovke. Brojili su njemake tenkove, teretna
vozila, motorkotae. A svake su veeri u 21 sat javljali svoja opa anja Londonu. Bio je jedan most kod Feursa, zatim most kod
Macona, pa onaj kod Dompierea ili onaj kod Neversa. I veliki Pont
noir juno od Gargilessea, prije elektrine centrale kod Eguzona.
Dana 30.srpnja u 21 sat Yvonne Decha mps i profesor
Debouche, gradonaelnik Cassier, porunik Bellcourt i Emille Ro-

J. M.
Simmel
uff, lonar, sjedili su u dnevnoj sobi mlina u Gargilesseu. Gusti
dim cigareta, da bi ga mogao rezati, ispunjavao je prostoriju.
Yvonne je na glavi imala slualice. Primala je ifriranu poruku
koju je slao debeljkasti kaplar Schlumberger u Parizu:
sv. 21 54621 lhvhi rhwea riehr ctbgs twoee...
Mukarci koji su okruivali Yvonne disali su kratko i ubrzano.
Profesor Debouche brisao je svoje naoale. Porunik Bellcourt
neprestano je oblizivao usne.
- ... sntae siane krodi lvgap - javljao je Morseovim znakovima
Schlumberger s najvieg kata hotela Lutetia u Parizu. Mukarci
koji su ga okruivali, Thomas Lieven, mali pedantno poeljani
kapetan Brenner, zakopani pukovnik Werthe, disali su kratko i
ubrzano. Kapetan Brenner skinuo je svoje naoale u zlatnom ok
viru i paljivo ih brisao.
Dvadeset minuta poslije devet London prekida radiovezu. U
romantinoj prastaroj vjetrenjai na obali Creuze voe Maquis Crozanta deifrirali su primljenu poruku. Bila je to ona poruka poe tak koje je glasio:
- slavuju 17 - raf bombarder bacit e 1. kolovoza izmeu 23 i
23, 15 sati povrh sektora 167 mt specijalni spremnik s plastinim
eksplozivom - 4. kolovoza tono u 00 sati 00 dignite u zrak pont
noir izmeu gargilessea i eguzona.
Poto su deifrirali poruku svi stanu govoriti u isti mah. Samo
je Yvonne Dechamps utjela. Tiho je sjedila pred primopredajni kom prekriivi ruke u krilu. Mislila je na udnovatog captaina
Everetta, u kojeg je toliko bila sumnjala.
Profesor Debouche razgovarao je s mukarcima. Yvonne jedva
da ih je ula. Ono to je mislila i osjeala bilo je besmisleno i ludo.
A ipak je znala s upravo bolnom sigurnou da e tog captaina
Everetta jo jednom susresti, bilo kada, bilo gdje...
Glasovi oko nje postanu buniji. Yvonne se trgne. Primijeti daje
izbila svaa izmeu gradonaelnika Cassiera, lonara Rouffa i
profesora Debouchea. Tati je Cassier udarao po stolu:
- Ovo je moje podruje. Poznajem ga kao vlastiti dep. Zahtije
vam da ja rukovodim akcijom miniranja.
Uenjak e mirno:
- Ovdje nitko ne moe udarati akom po stolu, prijatelju. Po
runik Bellcourt e rukovoditi akcijom. On je strunjak za minira
nja. Vi ete raditi ono to vam on kae.
- Ne mogu podnijeti misao da je sve povjereno poruniku - uz
rujavao se gradonaelnik. - Pa tko je osnovao Maauis Crozant?
Rouff, ja i nekolicina seljaka.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Tako je - povie lonar. - Ljudi iz okolice. Vi, ostali, pridruili

ste nam se tek kasnije.
Yvonne se prisili da vie ne misli na captaina Everetta i ree
hladno:
- Prestanite se svaati. Bit e onako kako kae profesor. Istina
je da smo vam prili kasnije. Meutim, tek smo mi ovaj Maauis
pravo razvili. Naom ste pomou dobili radiostanicu. Ja sam vas
nauila radiotelegrafirati.
Gradonaelnik i lonar su utjeli. Ali povrh Yvonnine glave
pogledali su jedan drugoga lukavo i prepredeno, kako to ve znaju
stari seljaci...

Dana 1. kolovoza 1943. godine u 23.10 sati jedan britanski

bombarder, koji su Nijemci zarobili, izbaci iznad planinskog sek tora 167 mt veliki specijalni spremnik s otetim britanskim plas tinim eksplozivom.
Dana 2. kolovoza 1943. godine pojavi se u elektrinoj centrali
Eguzon stanoviti graevinski savjetnik Heinze od organizacije Todt
u Parizu i raspravi s rukovodeim njemakim inenjerima u tan ine sve potrebne mjere zbog posljedica koje e nastati od minira nja mosta u blizini brane.
Dana 3. kolovoza pojavi se graevinski savjetnik Heinze kod za povjednika jednog streljakog bataljuna, povjeri mu strogu vojnu
tajnu i utuvi mu u glavu da 4. kolovoza izmeu 23.15 i 00.30 sati
mora udaljiti sve njemake strae s Pont noira.
Dana 4. kolovoza u 00.08 sati Pont noir odleti prema programu i
uz zaglunu buku u zrak. Nijedan ovjek nije bio ozlijeen.
Dana 5. kolovoza u 21 sat kaplari Schlumberger i Raddatz u ali su, znojei se, pokraj svojih aparata u hotelu Lutetia u Parizu.
Iza njih su stajali Thomas Lieven, pukovnik Werthe i kapetan
Brenner.
Slavuj 17 javio se tono na vrijeme. Schlumberger promrmlja
hvatajui poruku:
- Danas ne telegrafira djevojka. Na aparatu je neki klipan.
Slavuj 17 dugo je izvjetavao, dugo kao nikada prije. Poruka
uope nije imala kraja. Dok je Schlumberger jo preuzimao, Rad datz je poeo deifrirati. Prvi je dio poruke glasio otprilike onako
kako je Thomas i oekivao:
- zadatak pont noir izvren prema naredbi - itav je most mini
ranjem poruen - dvadeset ljudi direktno sudjelovalo u operaciji -

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

porunik bellcourt prije akcije slomio nogu - lei kod prijatelja u

eguzonu - uz odailja emille rouff profesor debouche i yvonne
dechamps su u clermont-ferrandu...
Werthe, Thomas i Brenner zavirivali su preko Raddatzova ra mena. Ovaj je deifrirao.
Kakva li idiota, pomisli Thomas problijedjevi, emu spominje
imena?
Prije nego to je Thomas mogao ita poduzeti, osjeti kako mu je
Raddatz stao na nogu. Pogleda radiotelegrafista. Berlinaninove
oi izraavale su uas i zaprepatenje. U taj mu trenutak Schlum berger prui jo jednu cedulju. Raddatz se oajniki nakalje.
- Stoje? - povie Brenner, priskoivi hitro poput lasice.
-Ja -ja - ovaj, ba nita! - objasni Berlinanin. Brenner mu
istrgne papir iz ruke:
- Dajte to ovamo, ovjee! - Visoko podigne papir. Oale su mu
bljeskale. - Posluajte ovo, gospodine pukovnie!
Thomas osjeti kako mu ledena ruka stee srce, dok je Brenner
itao stoje Raddatz upravo bio deifrirao:
- Molimo o akciji obavijestiti generala de Gaullea i obavijestiti
ga o naim najvanijim i najhrabrijim lanovima - pohvale i odli
kovanja podigli bi borbeni moral...
Oh, Boe, pomisli Thomas, ovo ne moe biti istina!
- . . . Budui da je porunik Bellcourt otpao, glavna zasluga za
miniranje pripada gradonaelniku Cassieru, sa stanom u Crozantu, i uz njega Emilleu Rouffu iz Gargilessea - u akciji su jo
sudjelovali...
Kaplar Schlumberger podigne zbunjen pogled sa svoga bloka za
stenografiranj e.
- Hvatajte dalje, ovjee! - izdere se Brenner na njega. Kapetan
se zatim obrati Thomasu. - Gospodine Sonderfuhreru, jednom ste
rekli da se tu gamad ne moe pohvatati jer ne znamo njihova pra
va imena i adrese, je li? - Brenner se zvonko nasmije. - Sada emo
ih ubrzo sve saznati.
Oko Thomasa sve se zavrti. Ti krmci. Ti tati idioti. Uvijek sam
mislio da smo samo mi takvi. Ni Francuzi nisu bolji. Uzalud. Sve je
bilo uzalud.
U pukovnika Werthea vie se uope nisu vidjele usnice. Sasvim
tiho ree:
Napustite radiotelegrafsku prostoriju, gospodine Lieven!
Gospodine pukovnie, molim vas da razmislite - pone Tho
mas, ali prestane, jer je shvatio, pogledavi u sive Wertheove oi:
to god sada rekao, na ovog ovjeka vie ne moe djelovati.

Uzalud. Sve je bilo uzalud zbog nekoliko blesavih pasa koji su

nakon rata eljeli nositi na prsima nekoliko komadia blistavog
lima...
Pet minuta kasnije kaplari Schlumberger i Raddatz dobie sm jenu. Sidu u predvorje hotela, gdje ih je ekao Thomas.
Schlumberger je izgledao kao da e svakog trenutka proplakati:
- Ta ovca ne prestaje i ne prestaje. Do sada ve dvadeset i se
dam imena.
- Od ove dvadeset sedmorice lako e izvui imena ostalih - ree
Raddatz.
- Idete li sa mnom neto pojesti, drugovi? - upita Thomas.
Otiu zajedno Henriju, kao to su to posljednjih mjeseci esto
znali initi. Bio je to malen lokal u Rue Clement Marot, koji je
Thomas otkrio. Gostioniar osobno prie stolu i srdano ih poz dravi. Kad god bi ugledao Thomasa, ovlaile bi mu se oi.
Henrijeva urjakinja bila je njemaka idovka. Pomou lanih
isprava uspjelo joj je nestati negdje na selu. Lane isprave pribavio
joj je Thomas. U hotelu Lutetia bilo je mnogo povoljnih prigoda da
se ovjek domogne lanih isprava. Thomas se time povremeno i
sluio. A pukovnik Werthe je za to znao, ali je utio.
- Neto lagano, Henri - ree Thomas. Bilo je ve kasno i morao
se smiriti. Zajedno sastave jelovnik.
Schlumberger zamoli:
- Hajde, gospodine Lieven, prevedite mu neka nam ispee ne
koliko palainki!
Thomas prevede. Henri nestane. Meu prijateljima zavlada ut nja, olovna utnja. Tek kada su stigli odresci od ovjih bubrega,
Beanin promrmlja:
- Brenner je nazvao Berlin. Najkasnije sutra ujutro provest e
se specijalna akcija. to e se dogoditi s ljudima, znamo.
Thomas pomisli: Profesor Debouche. Lijepa Yvonne. Porunik
Bellcourt i mnogo, mnogo drugih. Sada su jo ivi. Jo diu. Dos kora e ih uhititi. Uskoro e biti mrtvi.
- Boe - ree Raddatz - etiri sam godine zabuavao. Ni jednog
ovjeka nisam ubio. Posran osjeaj da si odjednom i ti sukrivac...
- Mi nismo za to krivi - ree Thomas i pomisli: Vi niste, ali ja?
Bezizlazno sam ve upleten u la i prijevaru, obmanu i podmuklost. Zar sam jo uvijek neduan?
Schlumberger ree:
- Gospodine Lieven, iskljueno je da sada jo pomognemo par
tizanima koji e pobiti nae drugove!

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

polovite po duini. Nareite male krike

bijelog kruha, namaite ih lagano sa
svake strane maslacem i na svaku
kriku poloite polovicu bubrega s
prerezanom stranom prema dolje.
Izmijeajte otru goruicu s kiselim
vrhnjem, komadiem maslaca, jednim
umancem, malo soli i papra u gustu
kau, koju premaite preko bubrega.
Stavite krike s bubrezima na nekih
deset minuta u penicu i pecite ih na
srednjoj vatri. Provjerite iljatom
vilicom. Gotovi su kad iz njih vie ne
izlazi crveni sok. Posluite vrue.

Meni
Ovji bubrezi na
krikama kruha
List a la
Grenoble
Palainke s kaj ijama

Pariz, 5. kolovoza 1943.

Uz ribu Thomasu sine misao koja e spasiti 65 ivota

List a la Grenoble
Neka vam trgovac prethodno ribe
oguli i izree iz njih filete. Zatim ih
barem pola sata marinirajte s limunom, paprom i soli, da bi meso ostalo vrsto i bijelo. Dobro ih
osuite i poprite naglo sa svake
strane na vrlo vruem tamnom
maslacu. Zatim ih stavite na ugrijani pladanj. Potom u maslacu od
peenja brzo zagrijte male kockice limuna s malo kapara. Taj
umak prelijte preko pripremljenih
fileta od lista i posluite sa slanim
krumpirom, koji ste lagano posuli
perinom.
Ovji bubrezi
Uzmite male ovje bubrege,
odstranite salo i koice, te ih ras-

Palainke s kajsijama
Ispecite
fine,
tanke
palainke srednje veliine.
S jedne ih strane namaite
demom od kajsija, uvijte
ih i jo ih jedanput uvaljajte
u vrui maslac. Odmah ih
poslu-

ite i pospite prema ukusu ribanim bademima. Palainke e vam

dobro uspjeti ako ste tijesto priredili barem jedan sat ranije i ostavili ga da stoji.

Da - potvrdi Thomas - iskljueno je. - Zdvojno pomisli:

to li
se jo moe napraviti? to da radim? Kako da ostanem estit
ov
jek?
Karli ima pravo - ree Berlinanin. - Gledajte, ni ja
nisam na
cist. Ali ruku na srce: zamislimo da me partizani dobiju u
ake.
Zar bi mi vjerovali da nisam nacist?
Poseru se oni na to. Ucmekaju te. Za njih je Nijemac
uvijek
Nijemac.
Thomas je zamiljeno akao po svojoj ribi. Odjednom
ustane i ree:
Ipak jo postoji mogunost. Jedna jedina.
Kakva mogunost?
Da se neto poduzme - a da se ipak ostane estit ovjek
- re
e Thomas. Ode u telefonsku govornicu, nazove hotel Lutetia i
zat
rai pukovnika Werthea. Werthe se nervozno odazove.
Thomas je uo mnogo glasova. ini se da je pukovnik
imao sastanak. Znoj je tekao Thomasu niz lice. Pomisli:
Valja ostati estit. Prema estitim ljudima u mojoj zemlji.
Prema estitim ljudima u ovoj zemlji. Neu postati izdajica.
Nisam ni fantast ni sentimentalan. Samo spasiti ivote...
spasiti ivote ...
Thomas promuklo ree:
- Gospodine pukovnie, ovdje Lieven. elim vam
predloiti
neto izvanredno vano. Neete moi sami o tome odluiti,
pa vas
molim da me sasluate i zatim izvijestite gospodina
admirala Ca-

narisa.
- Kakva je to glupost?
- Gospodine pukovnie, kada tamo poinje akcija?
- Sutra rano ujutro. Zato?
- Molim vas, dopustite meni da rukovodim akcijom!
- Lieven! Nisam uope raspoloen za alu. Moje je strpljenje na
kraju!
- Sasluajte me, gospodine pukovnie - vikao je Thomas. - Mo
lim vas; sluajte to u vam predloiti...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Bilo je 4 sata i 45 minuta ujutro 6. kolovoza 1943. godine, kada

se jedan originalan britanski lysander usmjerio prema francuskom gradu Clermont-Ferrandu. Iz zakovitlanih oblaka magle upravo je izranjala bljetava suneva kugla.
Pilot, odvojen pregradom od svog putnika, posegne za slualicom i ree:

raj pospanog utljivog vozaa. Preko sivog flanelskog odijela nosio

je kinu kabanicu, a na glavi bijeli eir.
Njegov cilj ovog ranog jutra: profesor Debouche, duhovni voa
Pokreta otpora srednje Francuske. ivio je u jednom od slubenih
stanova prostranog sveuilinog grada. Thomas se iskrca ispred
glavnog ulaza u Avenue Carnot te ree vozau:
- Odvezite se oko ugla, pa me ondje priekajte. - Zatim krene
prema vratima sveuilita. Boe dragi, sada mi pomozi, pomisli.
Pomozi svima nama...
Trajalo je itavu vjenost. Thomas je morao nekoliko puta
uzastopce zvoniti, dok se konano, psujui, nije pojavio stari podvornik u papuama i nonoj koulji, zaogrnut kaputom.
- Za ime Boje, zar ste poludjeli? to hoete?
- Govoriti s profesorom Deboucheom.
- Sada? No sluajte... - Podvornik zauti. Novanica od pet ti
sua franaka promijeni vlasnika. - No, da, vjerojatno je vrlo hitno.
Koga da najavim gospodinu profesoru?
- Imate li u stanu telefon?
- Imam, monsieur...
- Sam u govoriti s njim.
U pretrpanom podrumskom podvornikovom stanu Thomasu se
elo orosilo znojem dok je pritiui slualicu na uho sluao kako
u stanu profesora Debouchea zvoni telefon.
Podvornikova je ena takoer ustala, stisla se k muu, neto su
meusobno aptali i prestraeno promatrali Thomasa. Zatim
Thomas zauje poznati glas:
- Debouche. to se dogodilo?
^
Thomas zakrijeti:
- Everett.
Zauje kako je profesor duboko udahnuo.
- Everett? Gdje - gdje se sada nalazite?
- U sveuilitu. U podvornikovu stanu.
- Neka vas dovede k meni - smjesta... Ja -ja vas ekam...
Thomas objesi slualicu. Podvornik mu ree:
- Doite, monsieur. - Prolazei mimo, klimne eni, to je Tho
mas jo primijetio. Meutim, nije vie vidio daje ocvala sijeda ena
zatim prila telefonu i skinula slualicu...

Sputamo se za dvadeset minuta, Sonderfuhreru!

Hvala - ree Thomas i objesi slualicu. Sjedio je nepomino u
maloj kabini, gledajui nebo bez ijednog oblaka i bjelkastosivu
koprenu magle to je jo pokrivala ovu prljavu zemlju, njezine
borbe, spletke, niskosti i gluposti.
Thomas Lieven izgledao je bijedno. Obrazi su mu bili upali, a
oi se povukle u tamne upljine. Za njim je bila najtea no njegova ivota, a pred njim njegov najtei dan.
Deset minuta kasnije pilot se pone sputati. Lysander probije
jutarnji pokrov magle. Ispod njih se pokae Clermont-Ferrand,
sjedite biskupa i sveuilita, jo uspavan, beivotan, praznih ulica.
U 5 sati i 15 minuta Thomas je pio vruu kavu u uredu Tirolca,
kapetana OUingera. Zdepasti, mali zapovjednik postrojbe brdskih
lovaca, koji su imali svoju bazu pred Clermont-Ferrandom, pomno
je pregledao isprave obavjetajne slube Thomasa Lievena. Zatim
ree:
Primio sam dugaak teleks od pukovnika Werthea, a prije je
dan sat sa mnom je razgovarao i telefonski. Sonderfuhreru, moji
vam ljudi stoje na raspolaganju.
Zasad vas molim samo automobil koji bi me odmah odvezao u
grad.
Dat u vam pratnju od deset ljudi.
Ne, hvala. Ono to moram uiniti, moram obaviti sam.
Ali...
Ovdje imate zapeaeno pismo. Ako vam se do osam sati ne
javim, otvorite ga. Sadri sve upute pukovnika Werthea to tada
morate initi. Zbogom.
- Do vienja...
Thomas pokuca o drvo.
- I ja se tome nadam.
Jedan citroen, zaplijenjen dodue, ali bez njemakih oznaka,
truckao se preko pustog trga Blaise Pascal. Thomas je sjedio pok-

6
- Za ime Boje, to vas je navelo na ludost da doete ovamo,
captain Everett? - Glasoviti fiziar, koji je izgledao poput Alberta

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Einsteina, stajao je nasuprot Thomasu u knjinici svog stana is pred goleme stijene s knjigama.
Gospodine profesore, Maquis Crozantje bacio u zrak most kod
Gargilessea.
Da, prema uputama.
Jeste li od onda vidjeli svoje ljude?
Nisam. Sa svojom sam asistenticom ve tjedan dana ovdje.
Morao sam odrati predavanja.
Ali znate da su akcijom ruenja umjesto porunika Bellcourta
rukovodili gradonaelnik Cassier i lonar Rouff?
Dobri ljudi, poteni ljudi.
Loi ljudi, glupi ljudi - ree Thomas ogoreno. - Tati ljudi,
gospodine profesore! Neodgovorni ljudi!
No sluajte, mon capitaine...
Znate li to su te proklete budale uinile juer naveer? Sjele
su za radioodailja i emitirali imena i adrese svih pripadnika
Maquis Crozantal Cassier! Rouff! Profesor Debouche! Yvonne Dechamps! Porunik Bellcourt. Preko trideset imena i adresa...
Ali, zbog ega, za ime Boje? - Starac je problijedio.
Da bi se pohvalili. Kako bi general de Gaulle sasvim sigurno
znao tko su najhrabriji junaci to zasluuju najvia odlikovanja...
Budale vam sjede ondje gore u brdima, gospodine profesore!
Starac je dugo gledao u Thomasa. Zatim ree:
- Sigurno da je bilo pogreno javljati imena. No, zar je to ba
zloin? Zar je time ugroen London? Ne bih ba rekao... To, dakle,
ne moe biti razlog zbog kojeg ste doli ovamo i stavili svoj ivot na
kocku... - Profesor Debouche prie Thomasu blizu, sasvim blizu.
Uenjakove su oi bile velike i pune pitanja dok je promuklo aptao:
- Zbog ega izlaete opasnosti svoj ivot, captatn Everett?
Thomas duboko udahne. Makar me i ubije, pomisli. Makar i
ne preivim ovaj dan, barem u umrijeti pri pokuaju da u ovo pr ljavo doba ostanem estit ovjek. Iznenada se potpuno umiri, kao
neko kada je donio odluku da se samoubojstvom spasi od dalj njih presluavanja u Gestapou. Tiho ree:
Jer se ne zovem captain Everett nego Thomas Lieven.
Starac sklopi oi.
Jer ne radim za London nego za njemaki Abivehr.
Starac ponovno otvori oi i pogleda Thomasa s izrazom bes krajne tuge.
- I jer Maquis Crozant ve mjesecima ne stoji u radiovezi s Lon
donom, nego s Nijemcima.

Poslije ovog u knjinici zavlada tiina. Mukarci su piljili jedan

u drugoga. Naposljetku Debouche proape:
- Ovo je previe strano. Ja to ne mogu vjerovati, ja to neu vje
rovati.
Tog se trenutka vrata naglo otvore. Pojavi se Yvonne Dechamps,
profesorova asistentica, bez daha, nenaminkana i s vrlo malo
odjee ispod modrog kinog ogrtaa. Plava joj se kosa slobodno
rasula po ramenima. Poput mora zelene oi bile su uasnuto raskolaene. Lijepe su se usne trzale.
Dakle, zaista je istina... Captain Everett... Doista ste to vi...
U tri je koraka bila pokraj Thomasa. Debouche uini nagli pok
ret. Ona se zapilji u Thomasa. Rijei joj stanu brzo navirati:
- Nazvala me podvornikova ena... Ja, takoer, stanujem ov
dje. .. to se dogodilo, captain Everett, to se dogodilo?
Thomas je utio stisnutih usana. Iznenada, ona uhvati njegovu
ruku i vrsto je stegne. Tek joj sada dopre do svijesti da ondje,
sasvim slomljeno, staraki i zdvojno, sjedi Debouche.
- to se dogodilo, profesore? - krikne Yvonne u nagloj panici.
- Dijete moje, ovjek iju ruku upravo stee, njemaki je age
nt...
Polako, sasvim polako, Yvonne Dechamps odstupi od Thomasa.
Zatetura kao da je pijana. Svali se na jedan stolac. Profesor joj
promuklim glasom ispria to mu je Thomas rekao.
Yvonne ga je sluala ne odvraajui pogled s Thomasa. Zelene
su joj oi postajale sve tamnije, dok ih na kraju nisu ispusjli mr nja i prezir. Usne su joj se jedva pokretale dok je govorila:
- Mislim da ste neto najpodlije i najprljavije to uope postoji,
gospodine - Lieven. Smatram da ste najvea hulja i da vas doista
treba mrziti.
- Potpuno mi je svejedno to o meni mislite - ree Thomas. Nisam kriv da i u vas, a ne samo u nas, postoje tati, sebini idio
ti, poput onog Rouffa i Cassiera. Mjesecima je sve teklo dobro.
- Smatrate to dobrim, svinjo jedna?
- Smatram - ree Thomas. Osjeao je da postaje sve mirniji. Mislim da je to bilo dobro. U ovim krajevima ve mjesecima nije
nitko ustrijeljen, ni jedan Nijemac, ni jedan Francuz. Tako je to
moglo tei i dalje. Mogao sam vas tititi sve do svretka ovog pro
kletog rata.
Yvonne iznenada vrisne, visoko i histerino poput djeteta, zateturavi skoi uvis i pljune Thomasu u lice. Profesor je snano
povue natrag.

J. M. Simmel
Thomas rupiem obrie obraz. utke je gledao Yvonne. Ona
ima pravo, pomisli. Sa svog gledita ima pravo. Svi imaju pravo
sa svojih stanovita - ja takoer, jer elim prema svima biti po ten. ..
Yvonne Dechamps se baci prema vratima. Thomas je trgne nat rag. Ona, zateturavi, s treskom udari o zid. Iskeenih je zuba
siktala na njega.
- Ostat ete ovdje. - Thomas stane pred vrata. - Nakon to su
juer naveer emitirana imena, Abivehr je odmah obavijestio Ber
lin. Zaprijetili su akcijom jedinice brdskih lovaca, koja je utabo
rena ispred grada. Nakon toga jo sam jednom govorio sa efom
Abwehra Pariz...
Zato? - upita profesor Debouche.
Thomas strese glavom.
To je moja stvar.
Profesor gaje udno gledao.
Nisam vas elio uvrijediti...
Ovaj ovjek, vrijedan divljenja, poinje shvaati, poinje me razumijevati. .. Ako imam sreu... ako svi imamo sreu ...
- Objasnio sam pukovniku Wertheu da e akcija brdskih lovaca
nesumnjivo zahtijevati rtve na obje strane. Nai e ljudi odluno
nastupiti. Vai e se ljudi oajniki braniti. Krv e potei. Ljudi e
umirati: i Nijemci, i Francuzi. Gestapo e muiti zarobljenike. Oni
e izdati svoje drugove.
- Nikada! - uzvikne Yvonne.
Thomas se naglo okrene:
- Jezik za zube!
Starac ree:
- Ima strahovitih muila. - Iznenada pogleda Thomasa mudro i
tuno, poput starozavjetnog proroka. - Iskusili ste to, gospodine
Lieven - zar ne? Mislim da sada tota shvaam. Osjeam jo
uvijek da nisam pogrijeio. Sjeate li se? Jednom sam rekao da
vas smatram estitim ovjekom...
Thomas je utio. Yvonne je itavo disala.
to ste jo rekli svom pukovniku, gospodine Lieven? - upita
profesor.
Neto sam mu predloio. S tim se prijedlogom admiral Canaris sloio.
Kako glasi taj prijedlog?
Vi ste duhovni voda makija. Ljudi rade ono to im vi kaete.
Sazovite grupu k mlinu kod Gargilessea i objasnite im bezizlaznost
situacije. Tada e brdski lovci moi zarobiti ljude, a da ne padne ni
jedan hitac.

MOE I BEZ KAVIJARA

-

A zatim?
U tom sluaju admiral Canaris jami svojom asnom rijeju
da vas nee izruiti Slubi sigurnosti, nego da ete kao obini rat
ni zarobljenici doi u logor Wehrmachta.
I to je vrlo loe.
U ovim uvjetima, od svih preostalih mogunosti, ova je najbo
lja. Rat ne moe trajati vjeno.
Profesor Debouche ne odgovori. Pognute je glave stajao pred
svojim knjigama.
Thomas pomisli: Boe, pomozi da ovaj rat zaista brzo zavri.
Strahovito je teko pod nacistima ostati estit ovjek. Daj da ta
gamad krepne, da konano crkne i dopusti mi da napokon ivim u
miru.
To su bile elje koje se jo dugo, dugo nee ispuniti...
Profesor upita:
Kako u doi u Gargilesse?
Sa mnom u autu. Vrijeme hita, profesore. Ako ne prihvatite
prijedlog, u osam sati zapoet e akcija brdskih lovaca, bez nas.
A - a Yvonne? Ona je jedina ena u grupi... ena, gospodine
Lieven...
Thomas se tuno osmjehne.
Mademoiselle Yvonne u kao svog osobnog zarobljenika - mo
lim, dopustite mi da izgovorim - staviti u jednu eliju gradske
prefekture, tamo e ostati do zavretka akcije, kako u svojoj rodo
ljubivoj revnosti ne bi uinila neto nepromiljeno. Zatim u doi
po nju i otpremiti je u Pariz. Na putu onamo ona e mi pobjei.
to? - Yvonne je zurila u njega.
Uspjet e vam bijeg - Thomas e tiho. - To je druga povlastica
koju sam ishodio od pukovnika Werthea, u neku ruku bijeg koji je
odobrio njemaki AbiveM
Yvonne stane tik pred Thomasa. Hripala je od uzbuenja.
Ako postoji neki Bog, kaznit e vas. Crknite polako i muno...
Neu bjeati! A profesor Debouche nikada nee prihvatiti va pri
jedlog, nikada! Borit emo se i poginuti - svi.
Naravno - ree Thomas umorno. - A sada ponovno sjednite i
konano drite jezik za zubima, heroino!
-

J. M.
Simmel

7
povjerljivo - 14.35 sati - 9. kolovoz - od abwehra pariz efu
abvvehra berlin - bataljun brdskih lovaca podruje clermontferrand pod komandom sonderfuhrera lievena zarobio 7. kolovoza
oko 22 sata kraj mlina kod gargilessea maquis crozant - pripadni ci
maquisa pod vodstvom profesora debouchea nisu pruili nika kav
otpor - uhapeno 67 (ezdeset sedam) mukaraca - zaroblje nici su
prema dobivenim uputama prebaeni u logor 343 za ratne
zarobljenike wehrmachta - kraj

8
Dana 27. rujna 1945. godine profesor Debouche je u Parizu
pred jednom saveznikom istranom komisijom rekao doslovno:
- Sa svim se pripadnicima Maquis Crozanta u logoru 343
Wehrmachta postupalo humano. Svi su preivjeli rat i vratili se u
domovinu. Moram naglasiti da svi zahvaljujemo svoj ivot samo
hrabrosti i humanosti jednog Nijemca koji nas je najprije bio ob manuo kao britanski kapetan, a koji me zatim, 6. kolovoza 1943.
godine, potraio u Clermont-Ferrandu. Tada je rekao da mu je ime
Sonderfuhrer Lieven...
Nakon ovog su slubenici saveznike istrane komisije poeli
traiti tog Sonderfuhrera Lievena, ali ga nisu pronali. U jesen
1945. godine malo drukije organizacije nego to je saveznika is trana komisija bile su za petama Thomasu Lievenu. Zbog toga je
on upravo... Ali stoj, elimo ispriati sve po redu. Jo uvijek je
kolovoz 1943. godine...

9
Dana 17. kolovoza 1943. godine vrhovna komanda Wehrmachta
objavi povlaenje - naravno, unaprijed planirano - sa Sicilije.
Osim toga reeno je da su Sovjeti na srednjem Donecu nakon
estokih topnikih priprema preli u - naravno, ve dugo oekiva ni
- napad.
Istog je dana u Parizu Gauleiter Sauckel govorio na velikom
skupu NSDAP-a za Francusku. U svom je izlaganju rekao izmeu
ostalog da njemaki narod u ovom trenutku proivljava svoje naj-

MOZE I BEZ KAVIJARA

vee i najblistavije razdoblje. Konana je pobjeda, izjavio je Sauc kel, sigurna. Njemaka se sada, etvrte ratne godine, nalazi u sasvim drukijem poloaju nego neko za Prvog svjetskog rata. Stoga
e prije doi smak svijeta nego da Njemaka izgubi ovaj rat.
Istodobno dok je Gauleiter Sauckel zahvaljivao Fuhreru. s trostrukim Sieg-Heil to je njemaki narod doveo do takve jedinstvene
visine i veliine, pukovnik Werthe je pozvao u svoj ured u hotelu
Lutetia kapetana Brennera i Sonderfuhrera Lievena.
- Gospodo - obrati im se pukovnik - upravo sam dobio iz Berli
na stanovite naredbe. Kapetane Brenneru, za vae zasluge pri
unitenju Maquis Crozanta unaprijeeni ste retroaktivno od 1.
kolovoza u in majora. U ime Fiihrera i vrhovnog komandanta,
dodjeljujem vam Kri za ratne zasluge prvog reda s maevima.
Bio je to veliki trenutak malog kapetana Brennera! Oi su mu
sjale iza blistavih naoala kao u sretna djeteta na Badnjak. Stajao
je vojniki ukoeno, uvuena trbuha i istaknutih prsa!
- Bravo! - ree civilist Lieven, koji je toga dana nosio izvrsno
krojeno plavo ljetno odijelo, bijelu koulju i zagasito sivoruiastu
prugastu kravatu. - estitam, gospodine majore!
Novopeeni major Brenner ree posramljeno:
Naravno, sve ovo zahvaljujem samo vama.
Glupost!
Nije glupost, samo vama! Ali priznajem da sam u ovoj opera
ciji bio esto protiv vas, da sam itavu stvar smatrao ludom i da
nisam u vas imao povjerenja...
Ako mi od sada budete vjerovali, bit e sve u redu - pomirljivo
e Thomas. I doista: od ovog je trenutka Thomas u majoru Bren
neru dobio odanog oboavatelja koji vie nee ustuknuti ni pred
najluim i najsmjelijim pothvatima svog udnovatog Sonder
fuhrera.
Pukovnik Werthe dobio je Kopu uz eljezni kri prvog reda.
Kri imam jo iz Prvog svjetskog rata - objasni on.
Vidite - obrati se Thomas novopeenom majoru Brenneru dva smo svjetska rata zapoeli tako brzo jedan za drugim da je
svaki vrst i zdrav ovjek mogao stvarno imati sreu da ih oba do
ivi u svoj njihovoj herojskoj veliini.
Zaveite - ree pukovnik. - to da uope s vama uinimo, vi
smijeni Sonderfuhreru? Vi ste civilist?
To bih elio i ostati.
Ali neto su me upitali oni iz Berlina. Recite mi koje biste od
likovanje htjeli...
Odlikovanja me ne mogu usreiti, gospodine pukovnie - od
govori na prijatelj. - Ako, meutim, smijem izraziti neku elju...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Govorite!
... onda elim drugo podruje rada. Neu da me opet upuuju
u borbu protiv partizana, gospodo. ovjek sam koji se rado smije i
veseli. Posljednjih mi je tjedana prisjeo smijeh. elio bih, ako ve
moram raditi za vas, neki posao koji je veseliji i zabavniji.
Mislim da imam upravo neto za vas, Sonderfuhreru Lieven.
A to to, gospodine pukovnie?
Francusku crnu burzu - ree Werthe. I stvarno su od ovog
trenutka - bar za neko vrijeme - sa ivotnog obzora Thomasa Lievena nestali svi tmurni oblaci, a na se prijatelj naglavce strmog
lavio u karneval novih grotesknih pustolovina...
Jo nikada u povijesti ovjeanstva nije bilo tako velike, tako
lude i tako opasne crne burze kao to je ova u Parizu - ree pu
kovnik Werthe. udei se, Thomas sazna to se sve krije iza vedrih
fasada blistavoga grada na Seini: - Svi ovdje neto kupuju: organi
zacija Todt, mornarica, ratno zrakoplovstvo, kopnena vojska, au
tomobilske jedinice Wehrmachta, a sada se u to ukljuila jo i Slu
ba sigurnosti.
Reichsmarschal Goring, izvjetavao je Werthe, naredio je unitenje Marche noira. Zbog meusobnog nadmetanja njemakih nakupaca cijene su, naime, ve bile dosegle astronomske visine. Za obilaznim putovima, preko pet ili est agenata, popela se cijena za
najobiniji tokarski stol, koji bi u normalnim uvjetima stajao
40.000 franaka, na milijun!
Stoga je Sluba sigurnosti osnovala Odjel za suzbijanje crne
burze u Rue Saussaies, u zgradi Suretea. ef odjela bio je neki SSUntersturmbannfuhrer. Referente Slube sigurnosti doveli su iz
svih krajeva Francuske u Pariz na kolovanje. Meutim, Sluba
sigurnosti ba nije imala sreu sa svojim novim odjelom. Referenti
za suzbijanje crne burze ubrzo su nakon zavrenog kolovanja ot krili da se na Marche noiru mogu dobro potkoiti! Suraivali su s
Francuzima. Dogaale su se strahovite prijevare.
Tako je, na primjer, u jednom jedinom danu 50.000 pulovera
preprodano - ne jedanput nego etiri puta. Zatim su trojicu nakupaca ustrijelili. etvrti je, takoer sudjelovao u prijevari, pa su
sutradan puloveri ponovno prodani, a novac za triput po 50.000
pulovera spremljen u dep...
Ljudi su nestajali. Lokomotive su nestajale. Stotine tisua ki lograma najfinijeg papira za cigarete je nestalo. Aktivnost koju je
izazvala Sluba sigurnosti sa svojim korumpiranim Odjelom za
suzbijanje postajala je sve ivlja. Agenti su uhitili jedni druge i
meusobno se ubijali. Gestapovci su nastupali kao Francuzi, a
Francuzi kao gestapovci...

Sve je ovo pukovnik Werthe ispripovijedao Thomasu Lievenu,

koji gaje zapanjeno sluao. Pukovnik naposljetku ree:
Nije li to neto za vas, Lieven?
Mislim da bi to bilo ba ono pravo, gospodine pukovnie.
Nije li preopasno?
Znate, na tom sam podruju stekao izvrsnu izobrazbu jo dok
sam ivio u Marseilleu - ree Thomas Lieven. - Osim toga, imam
sve potrebne preduvjete. Jo sam uvijek posjednik vile u Bulonjskoj umi, a od prije rata suvlasnik sam male banke. Mogao bih
djelovati vrlo uvjerljivo.
Tako je govorio naglas, dok je u sebi mislio: Konano da ponovno imam svoj privatni ivot te da se malo odvojim i udaljim od
vas, mili moji. Tko zna, moda se jo ipak nekako dokopam vi carske. ..

10
Thomas Lieven nae svoju banku, poput onog ovjeka iz bajke
koji se nakon duga i zaarana sna vraa u svoje selo i ustanovljuje
da je u meuvremenu prolo sedam godina. U sluaju Thomasa
Lievena radilo se samo o tri godine; seniorski ef banke i veina
starijih namjetenika bili su jo ondje. Od mlaih mnogi su manj kali.
Svoj dugi izostanak Thomas je objasnio prilino uvjerljivim iz govorom da su ga Nijemci iz politikih razloga zatvorili, ali su ga
na kraju ipak ponovno pustili na slobodu.
Thomas se zatim raspita za svog lopovskog engleskog^)rtaka,
Roberta W. Marlocka. Ali o toj hulji nitko nije nita znao.
Odveze se u Bulonjsku umu. Rastui ga pogled na malu vilu u
kojoj je proveo toliko lijepih sati sa slatkom Mirni Chambert.
Mirni Chambert - pukovnik Simeon... Jesu li u Parizu? Svaka ko
e ih potraiti... Ah, a Josephine Baker i pukovnik Debras... Iz
velike daljine, iz dalekog mora sjeanja, osmjehivali su mu se:
Bastian i Konjska Noga iz Marseillea... Pereira, genijalni krivotvoritelj, Lazarus Alcoba, njegov mrtvi grbavi prijatelj, histerina konzulica Estrella Rodrigues iz Lisabona... Ali iz najvee daljine, nedostino udaljena, tuno mu se smijeila ena za kojom je Thomas
jo uvijek eznuo...
Prestraeno se trgne iz sanjarenja, prijee rukom preko vlanih
oiju i ue u mali vrt vile iz koje je prije tri godine navrat-nanos
pobjegao u cadillacu s amerikom zastavom na krovu.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Savarin s voem

Meni
Svinjski but
u crvenom vinu
sa salatom od celera
i krumpirima obarenim
u slanoj vodi
Savarin* s voem

Pariz, 10. rujna 1943.

Sa svinjskim butom Thomas Lievenje zavrtio svoj

crnoburzijanski vrtuljak
Svinjski but u crvenom vinu
Uzmite itav, svje svinjski but,
odstranite debelu kou i dio masnoe. Nainite smjesu od ribanog
luka, tucanog papra, umbira,
borovice i lovorova lia, pa time
vrsto rukom natrljajte but tako da
postane sme. Stavite but na pet
do osam dana u lonac, prelijte ga
bocom crvenog vina i polovicom
boce octa, te ga ee okreite.
Prije nego to meso stavite pei,
natarite ga vrsto solju i pristavite
s pola tekuine na vatru. Poto je
tekuina pokuhala, stavite but u
' Nabujak (kuglof).

Pripremite 1/4 kilograma brana,

1/8 litre mlijeka, 15 grama kvasca,
125 grama maslaca, 30 grama
eera, tri jaja i malo soli. Pomijeajte komad kvasca s etvrtinom
ugrijana brana i ostavite da se
die. Izmijeajte to s rastopljenim
maslacem i ostalim sastojcima i
tucite dok se ne ponu stvarati
mjehurii. Namaite kalup za nabujak maslacem, napunite ga do
tri etvrtine tijestom i ostavite tijesto da se die dok ne ispuni
kalup, zatim pecite 30 minuta. U
meuvremenu zagrijte ukuhane ili
svjee pirjane polovice bresaka
(moe biti i drugo voe) i 6 de-

kagrama gustog pekmeza od marelica. Od toga pripremite preljev:

1/8 litre soka od voa, 2 lice bijela vina, po jednu licu trenjevae, serija, maraskina i limunova
soka, pola ajne liice ruma i
komadi tucane vanilije. Odmah
istresite ispeeni kola na ugrijan
pladanj, prelijte ga vruim preljevom, premaite vruim pekmezom od marelica i pospite dvjema
punim licama pistacija, sloite
vrue voe visoko u sredinu. Moete ispei kola i dan ranije, ali
ga morate ponovno ugrijati prije
nego to ga prelijete i ukrasite.

Vrata otvori zgodna mlada sobarica. Ree joj da bi elio govoriti

s gazdom. Djevojka ga uvede u salon.
penicu i dolijevajte malo-pomalo
ostatak tekuine. Ispecite but do
lijepe smee boje, veite sok peenja u gust umak, te uz to posluite salatu od celera bez majoneze i obarene krumpire. Ovisno
o veliini buta, valja raunati za
kuhanje i peenje od 3 do 5 sati.

- Gospodin stoerni blagajnik odmah e doi.

Thomas pogleda oko sebe. Njegovo je pokustvo jo uvijek bilo
ovdje, i njegovi sagovi, i njegove slike. Ah, Boe moj, istroeno i
zaputeno, ali ipak njegovo.
x
Zatim se pojavi gospodin stoerni blagajnik, samouvjeren, prederan, pravei se vaan.
- Zovem se Hopfner. Heil Hitler! to elite?
- Thomas Lieven. Da smjesta iselite. - Stoernog blagajnika ob
lije rumenilo.
- Pijani ste, je li?
- Ni govora.
- Glupa ala?
- Nije, ali stanje moj.

- Glupost! Stan pripada meni! Ve godinu dana stanujem

ovdje.
- Primjeuje se. Sve je prilino prljavo.
- Sluajte, gospodine Lieven, ili kako li se ve zovete,
nestanite,
i to smjesta, ili u pozvati policiju.
Thomas ustane.
- Ve idem. Uostalom, niste sasvim korektno odjeveni.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Ode pukovniku Wertheu. Dva sata kasnije stoerni blagajnik

Hopfner dobije od svojih starjeina nalog da smjesta isprazni vilu
u Bulonjskoj umi. Jo istu no proveo je u hotelu. Vie uope nije
shvaao ovaj svijet.
Bivi stoerni blagajnik Hopfner, pod nekim tuim imenom,
dodue, i sada ivi medu nama. Danas je generalni direktor velike
tvornice u Rajnskoj oblasti. Moda proita ove retke, pa e makar i
nakon toliko dugog vremena konano saznati tko je bio kriv to je
3. rujna 1943. godine tako naglo izletio iz vile u Bulonjskoj umi.

- Doista izvanredno, monsieur. Leao je u crvenom vinu, je li?

- Pet dana. Najvanije je, meutim, da se meso dobro natrlja
borovicom, umbirom, listovima lovora, zrncima papra i lukom.
But valja tako dugo trljati dok ne postane gotovo crn.
- Upotrijebili ste samo crveno vino? - Ferroud je izgledao veli
anstveno, kao Pere noble kakva francuskog kazalita.
- I pola boce octa. Vrlo sam sretan to ste prihvatili moj poziv.
- Ali, molim vas - odvrati Ferroud, stavljajui na vilicu salatu
od celera. - Napokon, ne dogaa se ba svakog dana da vas u
goste pozove agent Abivehra.
Thomas nastavi mirno jesti.
- Raspitao sam se o vama, monsieur Lieven. Zapravo, vama se
nipoto ne smije vjerovati. Iz informacija o vama istodobno se razabire tako mnogo i tako malo da je teko zakljuiti tko ste vi za
pravo. Jedno je, meutim, sigurno: natjerali su vas na mene jer
smatraju da drim u rukama sve konce crne burze, nije li tako?
- Tako je - ree Thomas. - Uzmite jo komad mesa! No neto ne
razumijem.
- A to to, molim?
- Da ste, iako mi ne vjerujete, a znate to elim, ipak doli k
meni. Morate imati neki razlog.
- Naravno da za to postoji razlog. Htio sam upoznati ovjeka
koji e mi - moda - postati neprijatelj. A elim i saznati vau cije
nu, moda se moemo nagoditi, monsieur...
Thomas podigne obrve. Djelovao je vrlo arogantno dok je govo
rio:
x
- Ipak niste o meni ba dobro obavijeteni. teta, monsieur Fer
roud, veselio sam se protivniku koji bi mi bio ravan...
Bankar pocrveni. Odloi no i vilicu.
- Meu nama, znai, nema nagodbe? Sada ja moram rei: te
ta. Bojim se da podcjenjujete opasnost u kojoj ete od sada ivjeti,
monsieur. Morate razumjeti da neu nikome pustiti da mi zaviruje
u karte, a pogotovo ne nekom nepodmitljivom...

11
Stoerni je blagajnik izgubio vilu, a pukovnik Werthe je tih dana
ostao bez izvrsne kune pomonice - lijepe, crnokose Nanette.
Mala je Francuskinja upoznala Thomasa Lievena i divila mu se od
onog dana, 12. prosinca 1942. godine, kada ga je pukovnik
Werthe, isprebijanog i bijednog, izvukao iz gestapovskog zatvora.
Nanette je pukovniku Abivehra iznenada otkazala. Nekoliko dana
kasnije ponovno ju je sreo u Thomasovoj vili.
- Ne ljutiti, gospodin pukovnik - zapjevui ona - ja 'tjeti uvijek
raditi u Bois de Boulogne...
Na poetku rujna 1943. godine Thomas uredi kuu prema svom
ukusu. Podrum je bio pun alkoholnih pia, a kuhinja ivenih
namirnica s crne burze. Borba protiv verca mogla je zapoeti.
Prva, pomalo tajanstvena, vana linost na koju ga je pukovnik
Werthe upozorio bio je stanoviti Jean-Paul Ferroud. Sjedokosi je
div, poput Thomasa, posjedovao u Parizu vlastitu banku. inilo se
daje on bio upleten u najvee i najbezobraznije prijevare.
Thomas pozove bankara na veeru.
Dvije su stvari Francuzi 1943. godine radili samo u iznimnim
okolnostima: Nijemce posjeivali i Nijemce pozivali u goste. Sastajali bi se s njima u restauracijama, u barovima, u kazalitu - ali
nikada kod kue. Osim ako ne bi za to imali vrlo vane razloge...
Stoga je, za Thomasa, itava afera Ferroud poela odmah iznenaenjem: bankar je prihvatio poziv.
Pet je dana Thomas Lieven s Nanette pripremao ovu veeru.
Ferroud je doao u sedam i trideset. Gospoda su bila u smokinzi ma.
Vrlo suhe martinije ispili su u salonu. Zatim su sjeli za stol, na
kojem su gorjele svijee.
Nanette poslui svinjski but.
Ferroud je jeo poput prava znalca. Nenapadno oblie usne:

12

Thomas Lieven upravo je legao na kau, kada u njegovoj vili u

Bulonjskoj umi zazvoni telefon. Bilo je 13 sati i 46 minuta, 13.
rujna 1943. godine - bio je to povijesni trenutak! Jer ako zavirimo
u budunost, ovaj je telefonski razgovor izazvao itavu lavinu dogaaja. Taj e telefonski razgovor upriliiti ponovni susret Thoma-

J. M.
Simmel
sa Lievena s jednom damom, koji e ga susret, meutim, nakon
kratkih trenutaka blaenstva, gotovo stajati glave.
Zatim e priskrbiti Thomasu Lievenu prijateljstvo ovjeka koji
e mu nekoliko mjeseci kasnije tu istu glavu spasiti. Taj e poziv
Thomasu Lievenu omoguiti da razjasni jedno potpuno shvatljivo,
premda i opako, umorstvo, a s tim u vezi i da objasni najveu vercersku aferu godine i naposljetku naem e prijatelju osigurati
vjenu zahvalnost jedne zdvojne domaice i jedne stare kuharice
kojima je pomogao u jednoj, za domaice uasnoj, situaciji.
Kako vidimo, vrlo arolik program. Plus toke i minus toke.
Ipak, da je Thomas samo i nasluivao to ga sve oekuje, ostavio
bi da telefon dalje zvoni, pa makar i do sudnjeg dana. Ali budui
da nita nije predosjetio, podignuo je slualicu.
- Molim?
- Monsieur Lieven?
Thomas prepozna glas. Pripadao je Jean-Paulu Ferroudu. Lju bazno se raspita za bankarovo zdravlje. Ferroud mu odgovori da je
dobro.
- A kako je gospoa supruga?
- Takoer, hvala. Sluajte, gospodine Lieven, ao mi je to sam
se kod vas ponfo tako - hm, tako hladno i naprasito...
- Ali, molim vas!
- Ne, ne, ne! Pa jo uz tako izvrstan svinjski but... elio bih to
popraviti. - Oho, pomisli Thomas. - Hoete li mojoj eni i meni
uiniti veselje i danas doi k nama na veeru?
Sto mu gromova, pomisli Thomas.
Bankar doda s blagom ironijom:
- Pretpostavljam da kao obavjetajac Abivehra tono znate gdje
stanujem, zar ne?
Male ale poput ove ve odavno nisu Thomasa izbacivale iz ravnotee.
Brzo odgovori:
- Pa naravno, monsieur. Stanujete u Aveniji Malakoff broj 24,
sasvim blizu mene. Imate vrlo lijepu enu. Ime joj je Marie-Louise,
a djevojako prezime Kleber. Posjednica je najvrednijeg nakita u
Parizu. Imate kineskog slugu po imenu Shen-Tai, kuharicu Theresu, djevojku Suzette i dva buldoga Cicerona i Cezara.
uo je kako se Ferroud smije.
- Recimo, u osam?
- U osam, monsieur. - Thomas spusti slualicu. Prije nego to
je stigao razmisliti o ovom udnom pozivu, netko pokuca. Bez da
ha u sobu utri lijepa sluavka Nanette. Nanette progovori nje
maki. Uvijek kad je bila osobito uzbuena, govorila je njemaki:

MOE I BEZ KAVIJARA

- Monsieur... monsieur... radio javiti upravo da osloboditi Mussolini... Duce ve biti na putu u Berlin k 'itler kako moi se nas
taviti boriti s njim...
- Benito e biti vrlo sretan - ree Thomas.
Nanette se smijala. Prila mu je blizu, sasvim blizu.
- Oh, monsieur... tako biti dragi... Ja tako sretna da mogu biti
ovdje.
Nanette, mislite na vaeg Pierrea!
Ona se nakrevelji.
Ah, Pierre -je tako dosadan...
- Zgodan je on momak - doda Thomas pedagoki, pa ustane,
jer mu se ona previe pribliila. - Idite u kuhinju, Nanette! - Po
tapa je, a ona zahihoe kao daje netko kaklja. Zatim razoarano
ode.
Thomasa je kopkalo: to li to bankar eli od mene?

13
Vila u Aveniji Malakoff pokae se kao izvanredno otmjena kua
prepuna dragocjenosti iz Europe i s Dalekog istoka. Ferroud je
morao biti milijuna!
Mali kineski sluga primi gosta, dodue s vjenim smijekom
svoje rase, ali su mu dranje i glas bili oholi i hladni. Hladna i
ohola bila je i sobarica, kojoj Thomas preda celofanski omot s tri
ruiasle orhideje za domaicu.
>
A ohol i hladan bio je, konano, i domain. Ostavio je Thomasa
da prilino dugo eka u salonu - sedam minuta, kako je Thomas,
namrtivi se, ustanovio po svom voljenom starinskom satu. Napokon je doao, elegantan kao i uvijek, te je, pruivi Thomasu
ruku, poeo mijeati martinije.
- Moja e ena odmah doi.
udno, pomisli Thomas, ba udno. Pogleda Budu, pa ormari
s intarzijama, teke svjetiljke s mnogim kracima, sagove. Ovaj
Jean-Paul Ferroud potpuno je neovisan. Moe mu se fukati za
mene. Zbog ega me, meutim, zove k sebi, ako za mene ne mora
mariti? A ako me ve pozvao, zato se ponaa tako da u meni ve
pomalo raste bijes?
U tom trenutku sjedokosi privatni bankar ispusti dvije kockice
leda. Stajao je ispred bara, ukraena fantastino oslikanim zrcalima, i punio srebrni shaker. Nakalje se i zbunjeno nasmije:
- Tresu mi se ruke. ovjek stari. To je od pia!

J. M. Simmel
Thomas odjednom neto shvati. Taj ovjek uope nije ohol, taj
je ovjek nervozan, strahovito nervozan! I Kinez i djevojka ... Sve
ih je pogreno ocijenio. I oni su bili uznemireni i puni straha.
Neto su oekivali - samo to?
Pojavi se kuedomaica. Marie-Louise Ferroud bila je visoka,
vitka, besprijekorno lijepa. Oi su joj bile plave, dugih trepavica, a
plava kosa divno poeljana. Nosila je crnu haljinu golih ramena,
a na rukama i oko vrata svoj prekrasan nakit. S ovim se naki tom, nehotice pomisli Thomas, onaj to smo ga zdipili draguljaru
Pissoladiereu ne moe usporediti. - Boe, Boe, ve sam se sasvim
lijepo pokvario!
- Madame... - Thomas se duboko pokloni, poljubi joj ruku i
ustanovi: ova je vitka, bijela, namirisana ruka drhtala.
Uspravi se i pogleda u hladne plave oi, pa i u njima otkrije pa niku i muno svladavanje. Zbog ega?
Madame zahvali za orhideje. Raduje se to je upoznala Thomasa. Uzme u ruku au martinija koju joj je mu bio pruio, ali odjednom odloi au na esterokutni bronani stoli, pritisne ruku
na usta i brine u pla.
Boe moj, pomisli Thomas, o mojem klubu da vie i ne govo rim. Ali ako preivim ovaj posrani rat, prodat u svoje memoare
kakvoj izdavakoj kui. Sa svim receptima!
Ugleda sjedokosog Ferrouda kako hita k svojoj lijepoj eni.
Za Boga miloga - Marie-Louise - to je... Mora se sabrati!
to e pomisliti gospodin Lieven?
Ah -jecala je madame Ferroud - oprosti, Jean, oprosti mi...
To su samo ivci, cheri...
Nisu to ivci... Nije ni zbog onog... Osim onog, jo se neto
dogodilo!
U Ferrouda se lice ukruti.
Osim onog - to jo?
Jelo - jelo je propalo! - Zajecavi, kuedomaica dohvati rup
i, obrie nos i povikne: - Theresa je ispustila smua!
Bankar Ferroud, krajnje osumnjien od njemakog Abivehra
kao najopasnija osoba fantastine francuske crne burze, sada se
ozlovoljio:
Dakle, molim te, Marie-Louise! Dobro zna o emu se veeras
radi! Zna to sve stoji na kocki! A ti plae zbog jednog idiotskog
smua! Zaista se ponaa poput...
Monsieur Ferroud! - prekine ga Thomas blago, ali odluno.
to hoete? Ovaj, htio sam rei: molim, izvolite?
Doputate li da postavim madame nekoliko pitanja?
Ja... hrm... dakle... No dobro, svakako.

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Hvala. Madame, rekli ste daje Theresa ispustila smua...

Ispustila ga je. Ve je stara. Vrlo slabo vidi. Pao je na plou
tednjaka dok ga je vadila iz vode. Raspao se na komadie - ah,
pozlit e mi!
Madame, u ivotu postoji samo jedan grijeh: izgubiti hrabrost.
Saberite se! Bili ste toliko smioni da za svoj stol pozovete njema
kog obavjetajca. Zar da vas francuski smu obori na koljena?
Ferroud se odjednom objema rukama uhvati za svoju lijepu
glavu i izusti:
To je doista ve previe...
Ali zato, zaboga? - usprotivi se Thomas, pa se obrati domai
ci: - Oprostite mi zbog indiskretnog pitanja - koje ste jelo predvi
djeli prije smua?
unku s Cumberland-umakom.
Hm. Hm. - Zamislio se kao veliki kirurg Sauerbruch 1 pri lije
nikom konziliju. - A ... hm ... nakon toga?
Kremu od okolade i kave.
Ba dobro - ree Thomas jedui maslinu. - To se izvrsno sla
e.
to se izvrno slae? - proape dama, koja je na sebi nosila
briljante od najmanje sedamdeset karata. Thomas se pred njom
nakloni.
ini mi se da vas mue dvije brige, madame. Jedne vas mogu
lako osloboditi, ako mi dopustite da uem u vau kuhinju.
Smatrate da jo moete neto uiniti od raspalog smua? - U
oi Marie-Louise uao je izraz nadzemaljskog divljenja.
Sigurno, madame - ree na prijatelj. - Da moda ponesemo
sa sobom i shaker i ae? Lake se kuha uz poneki gutljaj. A martinije doista izvrstan. Pravi britanski Gordon din. Gdje li ste ga
samo nabavili u etvrtoj godini rata, monsieur Ferroud... ?
-

Glasoviti njemaki kirurg

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni

mijeanje. U kremu, koju ste

skinuli s vatre, umijeajte
veliku licu grubo mljevene
kave, nipoto ne kavu u
prahu, i snijeg od bjelanaca
te stavite kremu na hladno.

kukuruzna kroba, prelijte kipuom tekuinom uz neprestano

mijeanje. Ulijte smjesu ponovno
u lonac i ostavite da se na najmanjoj vatri zgusne uz neprekidno

Kuhana unka s
Cumberland-umakom
Riblji nabujak
Krema od okolade i kave

14

Cumberland-umak
Izmijeajte 1/4 litre elea od ribizla, 1/8 litre crvena vina, sok dviju
narani, jednu ajnu liicu engleske goruice u prahu i koru
jedne narane izrezanu na prutie
i oienu od bijelog dijela. Umak
drite na hladnom. Ovaj umak
moete posluiti uz svaku vrstu
hladnog mesa, a osobito uz divlja.
Riblji nabujak
Ribu skuhajte u cijelom, dobro je
ocijedite, odstranite kou i kosti te
je razreite na komade. Nainite
svijetli zaprak od maslaca i brana, dodajte kiselo vrhnje, bijelo
vino, ribani parmezan i malo ribljeg obarka, pa ukuhajte sve u
gust bijeli umak. Prema ukusu

posolite

popaprite,

dodajte

Pariz, 13. rujna 1943.

Thomas Lieven spaava ribu

i plavokosu djevojku
pirjane ampinjone i nekoliko
kapara.
Dobro
premaite
maslacem kalup za nabujak,
stavite unutra komade ribe,
prelijte ih umakom, pospite
obilno parmezanom, ribanom
emljom i grudicama maslaca te
pecite u penici do zlatnoute
boje. Garnirajte prije posluivanja
polumjesecima iz peenog lisnatog tijesta Fleuronsa. Ovo jelo
moete pripremiti od svih vrsta
ribe vrstog mesa, a osobito od
svjeeg bakalara.
Krema od okolade i kave
Zakuhajte u loncu litru mlijeka sa
150 grama okolade za kuhanje i
malo eera. Istucite u zdjeli tri
umanca s jednom velikom ravnom licom krumpirova brana
ili

to li se ovdje stvarno dogaalo?

Thomas to nije doznao ni u golemoj oploenoj kuhinji. Svezavi
pregau preko smokinga, elegantno je uklonio nepriliku sa smuem. Pritom su ga zadivljeno promatrali: kratkovidna kuharica,
puna osjeaja krivnje, blijeda domaica, blijedi domain. udni je
brani par - barem privremeno - zaboravio svoju silnu uznemirenost. Thomas pomisli: Ja mogu ekati. Pa makar taj teatar potrajao i do jutra. Jednom ete valjda ipak progovoriti!
Izvadi kosti iz nesretne ribe, skine joj kou i razreze je na listove. Otpije gutljaj i ree:
Teke su me godine nauile, cijenjene dame, da u veini slu
ajeva ivot ovjeku prua jo jednu mogunost. Raspali smu jo
je uvijek bolji nego nikakav. Priredit emo sada lijep umak. Imate
li parmezana, Theresa?
Koliko god elite, monsieur - zapjevui stara kuharica.
Ah, tako sam oajna to mi se to dogodilo!
Priberite se, draga moja. Popijte gutljaj, to e vas smiriti. Domain natoi kuharici punu au. Thomas ree:
Molim bijelo vino, kiselo vrhnje i maslac.
Dobije sve to je zatraio. Svi su gledali kako priprema umak.
Odjednom se kuom prolomi buka. Zauje se visok enski glas, pa
visok muki glas. Domaica problijedi. Domain pojuri k vratima,
gdje se sudari s kineskim slugom. Kinez na vrlo jednostavan nain
uini tajnim ono to je elio rei: izbrbljao je to, naime, na kineskom.
Pritom je pokazivao na neto iza sebe. Domaica, koja je oito
razumjela to je Kinez rekao, zavriti, na to se domain na nju
izdere kineski. Ona se svali na kuhinjski stolac. Kuedomain ode
za Shen-Taiom, a da se nije ispriao, zalupivi za sobom vratima.
Eto, pomisli Thomas, ovako je to, dakle, kod otmjenih Francuza. to da radim? Odlui da se vie niim nee dati zbuniti.
- Imamo li kapara, Therese?
- O sveta bogorodice, siromana milostiva gospoda...

J. M. Simmel
- Theresa!
- Kapara - imamo, ovdje su.
- A ampinjoni?
- Ta - takoer... Madame, mogu li vam ikako pomoi?
Domaica se sabere. Podigne pogled:
- Oprostite za sve ovo, gospodine Lieven. Shen-Tai je ve deset
godina s nama. Nemamo pred njim tajni. Doao je k nama jo u
angaju... Dugo smo ondje ivjeli...
Kuom stanu odzvanjati glasovi. Zatim se neto srui. Thomas
pomisli: Nije to nita, ignoriraj - rekao bi moj prijatelj Karli
Schlumberger.
A sad s ovim u penicu, Theresa.
Zabrinuta sam za svoju sestrinu, gospodine Lieven.
ao mi je, madame. Sada valja sve prepei na srednjoj vatri.
Treba s nama veerati, znate. Ali je upravo htjela navrat na
nos pobjei iz kue. Shen-Tai je to u posljednji trenutak sprijeio.
Ovo je stvarno uzbudljiva veer. A zato je vaa potovana se
strina htjela pobjei?
Zbog vas.
Hr-rm. Zbog mene?
Jest. Nije - nije vas eljela sresti. - Domaica ustane. - Moj je
mu sada s njom u salonu. Molim vas, doite. Sigurna sam da e
se sada Theresa i sama snai.
Dobro pospite parmezanom, kaparima i ampinjonima, The
resa - ree Thomas. Uzme svoju asu i shaker. - eljno ekam da
upoznam vau sestrinu, madame - enu koja eli pobjei prije
nego to me upoznala. To je stvarno kompliment!
Slijedio je kuedomaicu. Poto je uao u salon dogodi mu se
neto to mu se jo nikada nije dogodilo: ispusti au martinija iz
ruke. Pie se razlije po debelu sagu.
Thomas stane kao ukopan. Zurio je u vitku mladu enu koja je
sjedila na antiknom stolcu. Ferroud je stajao pokraj nje poput tje lohranitelja. Ali na je prijatelj vidio samo tu mladu, blijedu enu
stisnutih usana i kosih zelenih oiju, strogo zaeljane plave kose
i visokih jagodica. Zauje njezin promukli glas:
Dobra veer, gospodine Sonderfuhreru.
Dobra veer, mademoiselle Dechamps - jedva protisne. Zatim
se nakloni pred nekadanjom asistenticom profesora Debouchea,
pred bivom partizankom Maquis Crozanta, enom koja je tako
strastveno mrzila Nijemce, koja mu je u Clermont-Ferrandu plju
nula u lice poeljevi mu polaganu, munu smrt____
Jean-Paul Ferroud podigne au koju je Thomas ispustio i ree:

MOE I BEZ KAVIJARA

-

Yvonni nismo rekli tko danas dolazi na veeru. Ona... ona

vam je ula glas dok smo ili u kuhinju - prepoznala vas je odmah
- i htjela je pobjei... Moete zamisliti zbog ega?
Mogu zamisliti.
Dakle, dobro. Sada smo u vaim rukama, gospodine Lieven.
Yvonne je u smrtnoj opasnosti. Gestapo joj je za petama. Ako joj
ne pomognemo, izgubljena je.
Stisnuvi oi, Yvonne Dechamps je piljila u Thomasa. Lijepo joj
je lice izraavalo: stid i bijes, zbunjenost i mrnju, strah i srdbu.
Thomas Lieven pomisli:
Dvaput sam je izdao. Jednom kao Nijemac, a drugi put kao
mukarac. Ovo drugo mi ne moe oprostiti. Zbog toga me mrzi. Da
sam tada u Gargilesseu ostao u njezinoj sobi...
Zauje Ferrouda kako govori:
Bankar ste poput mene. Ne govorim o osjeajima, nego o
poslovima. Vi elite obavijesti o crnoj burzi. Ja elim da se sestri
ni moje ene nita ne dogodi. Je li jasno?
Jasno je - odgovori Thomas. Usne su mu odjednom postale
suhe poput pergamenta. Upita Yvonnu: - Kako to da vam je Ges
tapo za petama?
Yvonne zabaci glavu i pogleda u stranu.
- Yvonne! - vikne madame Ferroud bijesno.
Thomas slegne ramenima.
- Vaa sestrina i ja stari smo, dobri neprijatelji, madame. Ne
moe mi oprostiti to sam joj tada u Clermont-Ferrandu dopustio
da pobjegne. Dao sam joj jo i adresu jednog prijatelja, koji se zove
Bastian Fabre. On bi je bio sakrio. ini se da ga, na alost, nije
potraila.
- Potraila je voe Maqais Limogesa, kako bi i dalje radila u
Pokretu otpora - ree Ferroud.
Naa mala rodoljupka, junakinja - ree Thomas uzdahnuvi.
Iznenada ga Yvonne pogleda otvoreno, mirno i prvi put bez mr
nje. Jednostavno ree:
- Ovo je moja domovina, gospodine Lieven. eljela sam se i da
lje boriti za svoju zemlju. A to biste vi uinili?
- Ne znam. Vjerojatno isto. to se zapravo dogodilo?
Yvonne spusti glavu.
Ferroud ree:
- U grupi je bio izdajica. Radiotelegrafist. Gestapo je uhitio pe
deset pet makija. estoricu jo trae. Jedan od estero sjedi ovdje.
- Yvonne ima roake u Lisabonu - doda madame Ferroud. Ako dospije onamo, spaena je.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Oba se mukarca utke pogledaju. Thomas shvati: Ovo je po etak uspjene suradnje. Ali kako u to prodati pukovniku, zna
samo dragi Bog.
Kineski se sluga pojavi uz mnogo naklona.
- Veera je gotova - ree madame Ferroud.
Krenula je naprijed u blagovaonicu. Ostali su je slijedili. Pritom
prsti Thomasa Lievena dotaknu Yvonninu ruku. Ona se trgne kao
pogoena elektrinim udarom. On je pogleda. Oi su joj odjednom
postale sasvim tamne. Krv joj je udarila u glavu.
- Ovoga se morate najhitnije oduiti - ree on.
- e - ega?
- Da se prestraite. Da porumenite. Kao agentica Ahivehra mo
rate se bolje svladavati.
- Kao - kao to?
- Kao obavjetajka Ahivehra - odvrati Thomas. - No, a to vam
je sada? Zar ste pomiljali da vas mogu prebaciti u Lisabon kao
pripadnicu francuskog Pokreta otpora?

- Zabranio sam vam da rumenite - ree Thomas. Podigne zas

lon na prozoru i pogleda na peron. Upravo su prolazila dva doas
nika od kontrole vlakova Wehrmachta. - Hm. - Thomas opet spusti
zaslon od crne tkanine. - to je? Zato me tako gledate? Zar sam
opet izdao Francusku?
- ampanjac - cvijee... Zato sve to inite?
- Da se malo smirite. Pa vi ste jo samo snop ivaca! Na svaki
se um trzate. Za svakim se klipanom okreete. A ne moe vam se
vie nita dogoditi. Zovete se Madeleine Noel i obavjetajka ste
Abivehra. Imate i isprave Abiuehral
Da bi nabavio te isprave, Thomas je u hotelu Lutetia itav jedan
dan morao toliko govoriti da mu se gotovo osuio jezik. Pukovnik
Werthe napokon je uzdahnuo, tresui glavom:
- Lieven, vi ste propast za Abwehr Pariz. Samo nam je jo tre
bao momak poput vas!
Toga kritinog trenutka na prijatelj dobije podrku od strane
od koje to nikada ne bi oekivao. Major Brenner, nekada njegov
sumnjiavi suparnik a sada ovjek koji mu se divio, umijea se:
- Ako smijem pokorno primijetiti: Sonderfiihrer Lieven je i u
sluaju Maquis Crozanta predlagao neuobiajene metode - pa smo
s njima imali velik uspjeh.
Mali Brenner s briljivim razdjeljkom zakilji preko naoala uli jevo na svoju ispletenu majorsku epoletu, gdje je jo donedavno
stajala obina kapetanska. - Ako taj Ferroud doista propjeva...
-A to e sigurno uiniti uspijem li prebaciti djevojku - ree
Thomas namignuvi Brenneru.
-^
- . . . tko zna kakav bismo potez mogli uiniti, gospodine pu
kovnie. - Ponestane mu zraka pri samoj pomisli da bi kod sljede
eg uspjeha - ako Bog da - njega mogao moda dopasti i in pot
pukovnika.
Naposljetku Werthe popusti:
- Dakle dobro, dobit ete isprave. Ali zahtijevam da damu ot
pratite do Marseillea te da ostanete uz nju dok ne sjedne u zra
koplov, jeste li razumjeli? Samo bi nam jo trebalo da je se doepa
Sluba sigurnosti, pa da se prouje kako Abivehr prebacuje u ino
zemstvo pripadnice francuskog Pokreta otpora!
Major Brenner je zadivljeno gledao Thomasa. Kakav momak!
Momak i pol! Kad bi ovjek barem mogao postati poput njega. A
zapravo, zato i ne bi? Major Brenner potajno odlui da e u iduoj
prilici dokazati kako je i on momak i pol...
Sve je ovo, dakle, prethodilo onome trenutku kada je pet mi nuta prije polaska nonog brzog vlaka za Marseille kondukter po-

15
Brzi noni vlak za Marseille, koji je prema planu morao napus titi Pariz u 21.50 sati, imao je troja spavaa kola. Dva susjedna
odjeljka u sredini jednog od tih vagona bila su naveer 17. rujna
1943. godine rezervirana za pripadnike Abuiehra.
Deset minuta prije polaska vlaka u hodniku tih spavaih kola
pojavio se mlad, dobro odjeven civil u drutvu elegantne mlade
dame, te je pokretom ruke dozvao francuskog konduktera. Dama
je nosila ogrta od devine dlake. Ovratnik je visoko podignula. Nosila je i eir mukog oblika sa irokim obodom, kako je to tada
upravo bilo moderno. Toj se dami samo vrlo teko moglo pogledati
u lice.
Gospodin pokae kondukteru rezervacije i utisne mu u ruku
poveu novanicu.
- Hvala, monsieur, odmah u donijeti ae... - Kondukter otvori
vrata obaju odjeljaka rezerviranih za Abivehr. U jednom je stajala
posuda s ledom, iz koje je virila boca Veuue CUquota. Na stoliu uz
prozor bila je vaza s dvadeset crvenih karanfila. Spojna vrata iz meu odjeljaka bila su otvorena.
Thomas Lieven zatvori vrata prema hodniku. Yvonne Dechamps
skine veliki eir, pa ponovno jako pocrveni.

J. M.
Simmel
kucao na vrata odjeljka 17 da bi putnicima donio dvije ae za
ampanjac.
- Naprijed! - povikne Thomas.
Kondukter Emile otvori vrata. Morao ih je irom otvoriti da bi
propustio neku osobito visoku, mravu damu, koja je na kolodvor
dopratila neku drugu damu i sada se spremala napustiti spavaa
kola.
Dama koja je upravo prolazila mimo otvorenog odjeljka 17, u
kojem su Thomas Lieven i Yvonne Dechamps stajali jedan pokraj
drugog, nosila je odoru glavne stoernice njemake Radne slube.
Bezbojnu je kosu stegnula u visok vor, na kratkom kaputu odore
imala je zlatnu znaku stranke, a na strogoj bluzi teak kovani
bro. Glavna stoernica Mielcke, osobni referent vode Radne slu be Reicha, Hierla, nosila je smee vunene arape i smee niske
cipele.
Nedokuiv hir sudbine htio je da ona proe mimo odjeljka
Thomasa Lievena upravo u trenutku kada je kondukter Emile ot vorio vrata. Mogla je proi prije ili kasnije, ili uope nikako. Prola
je, meutim, u najnesretnijem trenutku te vidjela i prepoznala to ga
klipana s kojim je prije nekoliko tjedana imala onaj strani su kob,
ugledala je i lijepu enu uz njega. Slijedei nedokuiv hir sudbine
htio je da Thomas Lieven uope ne primijeti glavnu sto- ernicu
Mielcke. Bio je prema njoj okrenut postrance. Idueg trenutka ona
je bila ve nestala...
- Ah, evo aa! - razveseli se Thomas. - Ostavite, Emile, sam u
to uiniti.
Otvori bocu. i upravo su ispijali prvu au, kada se dvije mi nute prije polaska vlaka u njihovu odjeljku pojave ona dva doas nika od kontrole vlakova.
Yvonne dokae da se ne ponaa uvijek ba samo histerino.
Ostane potpuno sabrana. Njemaki vojnici bili su vrlo uljudni.
Zatrae da im pokau isprave, pozdrave, poele sretan put i po novno nestanu.
- No, evo - ree Thomas - sve je ilo kao po loju!
Oba vojnika napuste spavaa kola. Pristupe glavnoj stoernici,
koja je stajala na peronu i koja ih je bila poslala da provjere one
dvije osobe u odjeljku 17. Jedan vojnik ree:
- Ljudi su u redu, glavna stoernice. Oboje od Abivehra Pariz.
Neki Thomas Lieven i stanovita Madeleine Noel.
- Madeleine Noel, je li? - ponovi glavna stoernica, dok su se
zvidaljke glasale, vrata se s treskom zatvarala te je vlak uz pita
nje pare i kripanje osovina krenuo na svoj daleki put.
- Oboje od Abwehra Pariz. Hvala!

MOE I BEZ KAVIJARA

Gledala je za vlakom, a stroge su joj se usne odjednom razvukle

u zao smijeh. Glavna stoernica Mielcke posljednji se put ovako
nasmijala u kolovozu 1942. godine, u Berlinu, na primanju u kan celariji Reicha. Heinrich Himmler tada je ispriao neki vic. O Po ljacima.

16
Poslije prve boce Veuve Cliyuota nestane Yvonnina straha. Njezina histerina ukoenost popusti. Razgovor postane gotovo veseo.
Oboje se stanu smijati - ali Yvonne iznenada prestane, odmakne
se u stranu, ustane i odvrati pogled.
Thomas ju je dobro razumio. Jednom je prezreo njezinu ljubav.
Tako neto ni jedna ena ne zaboravlja. Ni jedna ena ne eli to
doivjeti drugi put.
I tako oko jedanaest i trideset poele jedno drugom laku no.
Ovako je najbolje, pomisli Thomas... Je li ba najbolje? ampanjac mu je malo udario u glavu i Yvonne mu se uinila prekras nom. Kad joj je na rastanku poljubio ruku, uzmaknula je pred
njim, ponovno se sva ukoila uz grevit osmijeh.
Thomas ode u svoj odjeljak, razodjene se i opere. Upravo je bio
obukao hlae od pidame, kada vlak naglo zakoi, ulazei u otar
zavoj. Thomas, izgubivi ravnoteu, zatetura odjeljkom i snano
udari o spojna vrata, koja se naglo otvore. Ruei se vie nego te
turajui, on uleti u Yvonnin odjeljak. Leala je u krevetu. Sada je
prestraeno skoila:
""*
- Za ime Boje...!
Thomas se nekako uspravi:
- Oprostite, nisam to uinio namjerno - zaista nisam... Ja...
laku no. - Krene prema otvorenim vratima. Uto zauje njezin uz
bueni glas:
- ekajte!
On se okrene. Yvonnine su oi bile napola zatvorene i vrlo tam ne. Usta su joj bila poluotvorena. Bez daha ree:
- Ovi oiljci... - Zapiljila se u gornji dio njegova tijela. Preko
itave lijeve strane prsnog koa protezale su se tri rune ispupcene
brazgotine posebne vrste, nastale udarcima posebne naprave spiralne opruge presvuene gumom.
- Ovo - ovo mi se jednom dogodilo... - Thomas odvrati glavu.
Nehotice stavi ruku pred prsa. - Nesretan sluaj...
- Laete...
- Molim?

/. M.
Simmel
- Imala sam brata. Gestapo ga je dvaput uhitio. Drugi put su
ga objesili. Prvi put su ga muili. Kada je... - glas joj se prelomi kad je doao kui iz bolnice, imao je... imao je . . . jednake brazgo
tine. .. A ja sam vas vrijeala - sumnjiila ... vas...
Yvonne...
On joj se priblii. Lijepa ena pritisne usne na oiljke rana od
udaraca nekog brutalnog ovjeka. Oni osjete jedno drugo. Njenost
otplavi stid i uspomene. Sirena vlaka zapiti. Osovine su uurbano
udarale. Vaza s crvenim karanfilima tiho je zveckala.

17
Dvomotorni kurirski zrakoplov s njemakim oznakama jurio je
sve bre i bre uzletnom stazom marsejske zrane luke. Dopodne
je bilo tmurno, sipila je lagana kia.
Uz jedan prozor zgrade zrane luke stajao je ovjek s mnogo
lanih imena. Pravo mu je ime bilo Thomas Lieven. Drei ruke u
depovima kaputa od mekane vunene tkanine, stiskao je palce.
U kurirskom zrakoplovu sjedila je Yvonne Dechamps. Sada je
letjela u Madrid, a odande e dalje u Lisabon.
Ljubili su se samo jednu no - a ipak se Thomas sada, kad se
zrakoplov izgubio u oblacima, osjeao osamljenim, naputenim i
prastarim.
Bilo mu je hladno. Zbogom, Yvonne, ree joj u mislima. U
tvom naruju, prvi put nakon mnogo mjeseci, nisam vie mislio na
Chantal. Ali nismo smjeli ostati zajedno. Ovo nisu vremena za lju bav. Ona razdvajaju ljubavnike ili ih ubijaju. Mnogo sree,
Yvonne. Nikad vie neemo uti jedno za drugo. Ali u tome se
prevario!
Dana 22. rujna 1943. godine Thomas Lieven je opet bio u Pari zu. Nanette, njegova lijepa crnokosa kuna pomonica, koja ga je
toliko potovala, izvijesti ga:
- Monsieur Ferroud ve etiri puta nazvati. Kae, morati s vama
hitno govoriti.
- Doite danas u etiri sata k meni, kui - zamoli Ferroud, jer
gaje Thomas bio nazvao u banku.
Kad je na prijatelj stigao, sjedokosi, elegantni novar izgrli ga sa
suzama u oima. Thomas se nakalje.
- Monsieur Ferroud, Yvonne je na sigurnom. Vi, meutim, nis
te. Vi ste manje nego ikada.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Molim?

- Prije nego to prijeemo na nae poslove - svoj dio sam oba

vio, sada ste vi na redu - elio bih vam na brzinu ispriati to su
dosad pokazala moja istraivanja vaih transakcija.
Thomas je u meuvremenu otkrio da je Jean-Paul Ferroud pri jestupnik posebne vrste: poput ostalih vercera, i on je pekulirao
s golemim koliinama robe, neobino vane za ratne svrhe, ali ne
zato da bije prodavao Nijemcima, nego kako bije pred Nijemcima
sakrio na sigurno. Bio je puka suprotnost obinim pekulantima
koji su porobljivali Francusku. Pokuavao je spasiti francusku
imovinu. Zbog toga je Ferroud krivotvorio bilance, navodio lane
proizvodne podatke onih pogona kojima je upravljala njegova
banka i samo je prividno prodavao Nijemcima goleme koliine
robe.
Thomas mu sve to saspe u lice. Ferroud problijedi. Najprije je
htio prosvjedovati, naposljetku zauti te okrene Thomasu lea.
Thomas zakljui:
- ... ono to ste radili naprosto je idiotski, monsieur. to e
ubrzo biti posljedica? Oduzet e vam tvornice. A zatim? S francus
kog stanovita mogu razumjeti to ste radili. Stoga, evo vam mog
savjeta; prije nego to itko drugi dokui to zapravo radite, smje
sta zatraite njemake povjerenike. Tada se vie ni iva dua nee
brinuti za vae tvornice... A prevariti povjerenike nee vam biti.
teko, zar ne?
Ferroud se okrene. Kimne glavom, dvaput proguta, pa ree:
- Hvala.
- Nema na emu. Tako. A sada na posao. Meutim, -upozora
vam vas, Ferroud, budu li vae informacije bezvrijedne, otkrit u
vae prijevare. Nisam, naime, ovjek koji moe shvatiti samo Fran
cuze. Yvonne smo, napokon, spasili uz pomo Nijemaca.
- Znam to i cijenim. - Ferroud mu se priblii. - Ono to u vam
odati moe vam pomoi da razbijete jednu od najveih vercerskih
bandi svih vremena, organizaciju koja nije samo mojoj nego i vaoj
zemlji nanijela goleme tete. Posljednjih su se mjeseci u Francus
koj pojavili dravni kreditni bonovi u koliinama kao nikada prije.
Znate li to su to dravni kreditni bonovi?
Thomas je to znao. Dravni kreditni bonovi bili su neka vrsta
okupacijskog novca. Bilo ih je u svim zemljama koje su okupirali
Nijemci. Trebali su sprijeiti iznoenje prevelike koliine pravih
njemakih novanica u inozemstvo.
Ferroud nastavi:
- Na dravnim kreditnim bonovima nalaze se tekui serijski
brojevi. Dva broja serije - a uvijek su na istom mjestu - stru-

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

njaku pokazuju za koju su zemlju kreditni bonovi odreeni. Eto,

dragi prijatelju, posljednjih est mjeseci s ovakvim je kreditnim
bonovima na francuskoj crnoj burzi kupljeno francuske robe za
otprilike dvije milijarde. Meutim, bonovi u vrijednosti veoj od
milijarde nisu nosili francuske oznake u serijskim brojevima nego
rumunjske!
Rumunjske? - Thomas se zaprepasti. - Kako su mogle tako
goleme koliine rumunjskih kreditnih bonova dospjeti u Francu
sku?
Ne znam. - Ferroud prie pisaem stolu i odande izvadi dva
debela snopa dravnih kreditnih bonova po 10.000 maraka. - Je
dino znam da su ovdje. Evo, pogledajte rumunjske oznake. A ne
vjerujem, monsieur, da su Francuzi imali mogunost da ovu pop
lavu namijenjenu Rumunjskoj usmjere u vlastitu zemlju...

Prije dva dana u Toulouseu je ubijen stanoviti Untersturrnfiihrer

Erich Petersen. Ustrijeljen. U svom hotelu. U hotelu Victoria. Ubojica je pobjegao. Sluba sigurnosti je uvjerena daje posrijedi politika akcija. Demonstracija. Fiihrer je ve odredio dravni pogreb.
Himmler zahtijeva najstrou istragu - doda pukovnik Werthe.
Sluba sigurnosti iz Toulousea obratila se francuskoj policiji,
a ona je smjesta predala popis od pedeset komunista i stotinu i
dova - ree Brenner. - Iz njihovih e se redova odabrati taoci koje
e strijeljati zbog Petersenova ubojstva.
Ba je dirljiva ta susretljivost francuske policije, zar ne, gos
podine Lieven? - ree gorko pukovnik Werthe. - Samo se uvlae
tim gestapovskim njukama, pa makar im pritom sunarodnjaci i
pocrkali!
ekajte, ekajte malo - ree Thomas. - Vie nita ne razumi
jem. Imam dva pitanja. Prvo: emu tolika buka oko toga gospodina
Petersena?
Brenner mu odgovori:
Jer je taj gospodin Petersen nosilac Ordena krvi. Zato su u
Glavnoj slubi sigurnosti podigli vraku graju. Stoga je Bormann
osobno odjurio Himmleru i zatraio krvavu odmazdu.
Lijepo - ree Thomas - ovo mi je sada jasno. Drugo pitanje:
kakve veze ima moj bankar Ferroud s umorstvom u Toulouseu?
Sluba sigurnosti iz Toulousea sasluala je itav niz svjedoka.
Medu njima se naao i neki ovjek koji je bio gestapovska veza,
neki mali lihvar po imenu Victor Robinson. Taj je Robinson pruio
Slubi sigurnosti dokaze da je va Jean-Paul Ferroud duhovni
pokreta ubojstva Untersturmfuhrera Petersena.
*
Mozak naeg prijatelja radio je grozniavo: Ubijen Petersen,
nositelj Ordena krvi. Ferroud osumnjien. Ja znam mnogo o
njemu. Ali - ali i on sada zna mnogo toga o meni. Je li me umoio?
Zar im je rekao istinu? to e biti s njim? Sa mnom? Sa pedeset
komunista i stotinu idova?
Thomas se morao nakaljati prije nego to je mogao progovoriti:
Gospodine pukovnie, Ferroud je uvjeren da Nijemci rukovode
organizacijom koja naveliko vara s dravnim kreditnim bonovima.
- Zamuckivao je traei prave rijei. -Nije li udno to Sluba si
gurnosti hvata bankara Ferrouda upravo u trenutku kad on pos
taje zanimljiv za nas?
Ne razumijem ni rijei - ubaci ogranieni major Brenner.
Nisam to ni pretpostavljao - ree Thomas ni najmanje nelju
bazno, pa se opet obrati Wertheu: - Za sve ovo nemam dokaza, ali
osjeam da ne smijemo dopustiti da Ferroud sada propadne.
Abuiehr mora ostati u ovoj igri.

18
- ... Ferroud ne zna kako su rumunjski dravni kreditni bonovi
dospjeli u Francusku - izvjetavao je Thomas Lieven dva sata kas
nije u uredu pukovnika Werthea u hotelu Lutetia. Govorio je brzo,
zahvaen lovakom strau. Tako mu je promaklo da su oba nje
gova sluaoca, pukovnik Werthe i mali astohlepni major Brenner,
povremeno razmjenjivali udne poglede. Previe je zapao u vatru: Ferroud je, meutim, siguran da su kreditne bonove u zemlju
mogli unijeti samo Nijemci, pa prema tome i voditelji itave opera
cije moraju biti Nijemci!
- Monsieur Ferroud je, znai, u to uvjeren - otegnuto ree pu
kovnik Werthe, pogledavi Brennera.
- to se, zapravo, ovdje dogaa? - Thomas je sada primijetio da
neto nije u redu. - to znae ovi pogledi?
Pukovnik uzdahne, pa pogleda Brennera:
- Recite mu.
Major Brenner se ugrize za usnicu:
- Vaeg prijatelja Ferrouda oekuju velike neprilike. Ve mu
pola sata ljudi iz Slube sigurnosti sjede u kui. Unatrag pola sata
on je u kunom pritvoru. Da ste se jo malo dulje zadrali kod
njega, mogli biste vaim starim prijateljima, Sturmbannfuhreru
Eicheru i njegovu pomoniku Winteru, rei dobar dan.
Thomas se sledi.
- to se dogodilo?

J. M.
Simmel
- Gospodine pukovnie, kako znate, ivio sam u Marseilleu. U
ono sam doba upoznao dva gospodina koja stanuju u Toulouseu.
Paula de la Ruea i Freda Mevera...
Fred Meyer i Paul de la Rue - ljubazni e se itatelj sjeati te
dvojice neko zaputenih lupea, koje je Thomas Lieven iscrpljujuim, kratkim, intenzivnim teajem pretvorio u gentlemene prije
nego to su olakali draguljara Mariusa Pissoladierea za nakit vrijedan okruglo osam milijuna franaka.
Thomas Lieven oprezno opie svoju pravu vezu s ovom dvojicom
pripadnika podzemlja, te nadovee:
- Putujem, dakle, u Toulouse!
- U Toulouse?
- Jest, u Toulouse. Nema tog razbojstva u njihovu gradu o ko
jem ta dva gospodina ne bi nita znala. A meni e htjeti rei ono
to znaju.
- A Sluba sigurnosti?
- Morate otii do Eichera, gospodine pukovnie, i objasniti mu
da je Ferroud u ovom trenutku za nas neobino vaan. Ponudite
mu
suradnju
Abivehra
pri
razjanjavanju
umorstva
Untersturmfuhrera Petersena.
Mali major Brenner skine naoale i paljivo ih stane istiti. Griskajui usnice, razmiljao je: Pri onoj ludoj partizanskoj pripovijesti opekao sam njuku. Pokuao sam ga sprijeiti i suprotstaviti
mu se. A posljedica? Major zakilji prema svojoj lijevoj majorskoj
epoleti.
- Nakon zrela razmiljanja prihvatio sam gledite gospodina Lievena. Ne smijemo dopustiti da nas izigraju. Moramo svakako os
tati u igri. Pripovijest o dravnim kreditnim bonovima previe je
vana...
Thomas okrene glavu u stranu pa se pone blago ceriti.
Pukovnik Werthe se uzruja:
- Zar da opet trim onim svinjama i lijepo molim?
- Uope ne morate lijepo moliti, gospodine pukovnie! - povikne
Brenner. - Treba samo primijeniti stari trik! Valja otii k njima
strogo slubeno i predoiti im tajnu naredbu vrhovne komande!
- Vi ste poludjeli - ree pukovnik Werthe. - Onome Eicheru udari krv u glavu im me ugleda!
- Gospodine pukovnie, s krivotvorenom tajnom naredbom vr
hovne komande izbavili smo gospodina Lievena. Valjda emo se
onda s pravom naredbom moi ukljuiti u istragu o Petersenovu
umorstvu!

MOE I BEZ KAVIJARA

19
- Neka je triput proklet taj seronja Lieven - ree ovijalni, zde
pasti i crveni Sturmbanfuhrer Walter Eicher. Sjedio je u knjinici,
koju su pretvorili u ured, kue broj 84 u Aveniji Foch. Pred njim
su sjedili njegov pomonik Fritz Winter i Obersturmfuhrer Ernst
Redecker, plavokosi estet koji je volio Rilkea i pjesnika Stefana
Georgea.
Bilo je skoro 19 sati 23. rujna 1943. godine. Sturmbannfuhreru
Eicheru upravo je zavrila sluba. Poslije svih dnevnih muka esto
je, a i rado, uz dobru kapljicu jo malo porazgovarao sa svojim
pomonikom. Uvijek bi ga veselilo ako bi im se pridruio
Obersturmfuhrer Redecker. Taj revni ovjek imao je, naime, jednu
posebnu odliku: bio je roeni urjak Reichsfuhrera SS-a i efa
njemake policije Heinricha Himmlera. S vremena na vrijeme Redecker bi primao osobna pisma od Reichsheinija, koja su bila vrlo
srdana i koja je on, s razumljivim ponosom, pokazivao naokolo.
Takvu je osobu ovjek, naravno, morao tetoiti - smatrao je Eicher
- pa je to i inio.
Ovaj put, meutim, ba nije vladalo pravo raspoloenje za brbljanje uz kamin. Sturmbannfuhrer zarei:
Svakog dana neko novo uzrujavanje. Malo prije bio je kod
mene pukovnik Werthe iz Abwehra. - Eicher ponovno opsuje: Neka ide do avola taj posrani Lieven.
Zar onaj kojeg smo obraivali? - upita pomonik Winter, a oi
mu se zacakle.
Na alost, nismo ga dovoljno dugo obraivali. Oprostite,
Obersturmfuhreru, inae nemam obiaj da se tako izraavam - ali s
tim krmkom imamo uvijek samo neprilike.
A to se sada dogodilo? - raspita se Winter.
Ah, umorstvo Petersena.
Roeni urjak Reichsheinija buno spusti au konjaka na stol.
Lice mu je zatrzalo i promijenilo boju. Bilo je openito poznato da
je Obersturmfuhrera Redeckera vezalo duboko prijateljstvo s Erichom Petersenom, ustrijeljenim u Toulouseu. Njegova je uzbuenost stoga bila shvatljiva.
Eicher objasni daje pukovnik Werthe doao k njemu i priopio
mu kako se Abwehr silno zanima za osumnjienog bankara Ferrouda, jednu od najvanijih, kljunih, linosti u velikom deviznom
krijumarskom lancu, u koji su oito upleteni i Nijemci.
Redecker je pio. Odjednom je postao toliko nervozan daje prolio
neto konjaka. Promuklim glasom ree:
- Pa to? Kakve veze ima Petersen s krijumarenjem deviza?

J. M.
Sitnmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Uzmite vrste gomolje celera i

dobro ih operite. Pripremite jednake koliine maslaca i rokfora ili
gorgonzole i vrsto ih izmijeajte.
Ureite gomolje celera du prirodne udubine na gomoljima, napunite smjesom sira i stavite na
vrlo hladno. Posluite gomolje u
uspravnom poloaju s malim lisnatim upercima nagore, u staklenoj posudi koja ima oblik vaze ili
posude za ispiranje groa, a
prostor izmeu njih ispunite ko-

Meni
Punjeni celer
panjolski frico
Flambirane breskve

Toulouse, 27. rujna 1943.

Uz pikantno jelo razotkrivena je milijunska prijevara

Punjeni celer
madiima leda.
panjolski frico
Od mesa goveeg filea oblikujte
male bifteke, istucite ih, premaite
goruicom, posolite i popaprite.
Zatim nareite oljutene sirove
krumpire na tanke ploke. Popirjajte na maslacu dosta sjeckanog

luka dok ne postane svijetlout.

Kalup za varenac dobro premaite maslacem i pospite mrvicama. Slaite red ploki krumpira,
pospite grudicama maslaca, posolite, popaprite pa red mesa, koji
prekrijte pirjanim lukom, zatim
ponovno krumpir i tako dalje. Na
vrh stavite opet red krumpira, koji
pospite grudicama maslaca. Dobro izmijeajte pola alice crvena
vina, pola alice vrhnja i pola alice mesne juhe, prelijte time jelo,
kuhajte u dobro zatvorenom kalupu za varenac sat i pol na pari,
nemojte mijeati, nego istresite
varenac izravno na velik pladanj.
Flambirane breskve
Pripremite svijetli karamel od tri
grudice maslaca, eera u prahu i
badema izrezanih na prutie, zalijte svjee istisnutim sokom od

n
a
r
a
n

kve stavite na tanjure preko kugle

sladoleda od vanilije, prelijte umakom i ukrasite s tuenim slatkim vrhnjem. (Za ovaj desert, koji
se priprema kod stola, potrebna
je vrlo ista, iznutra poniklana
tava na piritnom kuhalu.)

u
a
,

l
i
m
u
n
a
u
o
m
j
e
r
u
1
:
2
.
D
o
d
a
j
t
e
m
a
l
o
c
o
i
n
t
r
e
a

m
a
r
a
s
k
i
n
a
i
k
o
n
j
a
k
a
,
s
t
a
v
i
t
e
u
n
u
t
r
a
l
i
j

epe, ocijeene polovice ukuhanih

bresaka. Breskve neprestano zalijevajte tekuinom dok ne postanu vrue, prelijte ih jo jedanput
konjakom i zapalite. Vrue bres-

- Razumljivo, nikakve. Ali me Werthe zamolio da zajedniki s

Abivehrom rasvijetlimo podlo umorstvo ovog naeg prijatelja.
Redecker uzbueno upita:
Naravno, to ste otklonili, Sturmbannfuhreru?
Dakako, otklonio sam - na poetku. Ali se Werthe smjesta
pojavio s tajnom naredbom vrhovne komande i slinim, te uporno
zahtijevao da od mene telefonira Canarisu. Canaris je oito razgo
varao s vaim urjakom, jer je prije pola sata stigao teleks iz Gla
vne slube sigurnosti. Istragu moramo provoditi zajedno s
Abivehrom.
Iz neobjanjivih razloga Redeckerovo elo odjednom prekriju
kapljice znoja. Nitko to ne primijeti. On ustane, okrene obojici lea
i obrie znoj s ela. Pritom zauje Eicherov ljutit glas:
- Werthe je ve na putu u Toulouse. A tko ga prati? Gospodin
Lieven! Onaj gnusni, posrani, dvostruki obavjetajac! Ta svinja
koja je prevarila nae ljude. ovjek kojeg je ve odavno trebalo
strpati u masovnu grobnicu! - Eicher uzrujano iskapi svoj^konjak.
- Dopadne li mi taj klipan jo jednom aka... Stoje?
Uao je jedan inovnik:
Ovdje je neka ena. Kae da eli govoriti s vama.
Neka doe sutra. Prethodno se mora najaviti.
Oprostite, Sturmbannfuhreru, ali to je neka glavna stoernica...
-to?

Da... glavna stoernica Mielcke. Osobni stoer Reichsfuhrera

Hierla. eli podnijeti prijavu. .
Protiv koga?
Protiv stanovitog Sonderfuhrera Lievena.
Redecker se zagrcne. Winter zatrepe kapcima. Eicher snano
povue iz svoje cigare i otpuhne dim. Zatim ustane.
- Molim glavnu stoernicu da ue!

J. M.
Simmel

2. poglavlje

Rue des Bergeres leala je sa svojim bistroima, malim restaura cijama i barovima u slikovitom starom dijelu Toulousea. Thomas
Lieven turobno se smijeio dok je skretao u malu ulicu. Ba kao i
onda, prije tri godine, kada je ovamo stigao bjeei pred Nijemcima
sa svojom prijateljicom, glumicom Mirni Chambert i onom junakom budalom, pukovnikom Simeonom. I sada je jo uvijek naokolo
koracalo mnogo lijepih djevojaka previe naminkanih, a premalo
odjevenih.
Thomas je ve saznao da Jean Perrier, kose poput lavlje grive,
vlasnice odreenog diskretnog hotela vie nije bilo u gradu. Rado
bi posjetio i nju i njene djevojke. Naravno, samo radi razmjene sta rih uspomena...
Thomas se zaustavi. Kua je bila otrcana, hodnik bijedan. Na
treem katu stane pred vratima na kojim je pisalo:
Paul de la Rue - Fred Meyer
Nekretnine
Cerei se, Thomas Lieven pozvoni i pomisli: Nekretnine. Kad
sam ih upoznao, jo su krivotvorili slike, krali po hotelima i obijali
blagajne. Voila, to se zove karijera!
S one se strane zaue koraci i vrata se otvore. Na njima se
pojavi potomak hugenota, Paul de la Rue. Bio je ukusno odjeven i
izvrsno friziran.
Visok stas i uska glava davali su mu izrazito aristokratski iz gled. Zapone vrlo uglaeno:

MOE I BEZ KAVIJARA

- Dobar dan, gospodine, ime vam mogu posluiti? - Tada krikne: - Nom de Dieu, pa to je Pierre - !
Udari buno po ramenu Thomasa, kojega je upoznao pod ime nom Pierre Hunebelle. Na trenutak zaboravi svoj dobar odgoj:
- ovjee, ugrist u se za stranjicu! Pa ti si iv? Prialo se da
te Gestapo ucmekao!
- Lijepo ste se ovdje smjestili - ree Thomas oslobodivi se Paulova zagrljaja i ude u stan. - Moja je pouka zaista urodila plo
dom. Naravno, one ukrasne drangulije - srnica, vila i plesaica moraju van!
Paul je zurio u njega.
- Gdje si bio? Kako si stigao ovamo?
Thomas mu objasni svoju situaciju. Paul ga je utke sluao.
Povremeno bi kimnuo glavom. Na kraju Thomas ree:
- . . . i evo me sada ovdje sa svojim pukovnikom, nadajui se da
mi moete pomoi. E ba ste postali pravi kicoi...
- Kakvi kicoi, glupost! Nekretnine, to pie samo na vratima!
Varamo, naravno - kao i svi ostali, samo malo inteligentnije - zah
valjujui tebi, stari moj. Tada si nam uinio zaista golemu uslugu
onim teajem.
- Jesam - ree Thomas - a sada mi je moete uzvratiti. Moram
saznati tko je ubio tog Untersturmfuhrera Petersena i je li to uinio
Pokret otpora.
- To sasvim sigurno nije bilo politiko umorstvo.
- Dokai mi! Ispriaj mi tko je ustrijelio Petersena. Kako? Zbog
ega? >
- Ali, Pierre, pa neu valjda izdati zemljaka koji je ucmekao ne
kog nacista! To ak ni ti ne moe od mene zahtijevati.
- Neto u ti rei, Paul. Nacisti su uhitili stotinu pedeset ljudi,
tvojih zemljaka. Strijeljat e taoce, i to mnoge! Moemo ih u tome
sprijeiti jedino dokaemo li da to nije bilo politiko umorstvo, ne
go da je taj Petersen bio lopov! Shvaa li to taj tvoj idiotski mozak?
- ovjee, ma ne deri se tako na mene. Rado u se malo raspi
tati. ..

Tri dana kasnije, 27. rujna 1943. godine, tri su gospodina ru ala za stolom Paula de la Ruea: kuedomain, Thomas Lieven i
Fred Meyer.
Paul je telefonirao Thomasu u hotel:

J. M.
Simmel
- Mislim da imam neto za tebe. Doi k meni. Fred dolazi
tako
er. Moe li nam neto posebno skuhati? Momci iz Marseillea
priali su nam da si im jedno pripremio izvrsno jelo!
- Mogu - odgovori Thomas. Tog je prijepodneva radio tri sata u
kuhinji Paula de la Ruea. Sada su sjedili za stolom. Oba su lupea
u ast ponovnog sastanka nosila tamna odijela, bijele koulje i
srebrnaste kravate. Bili su tako dobro odgojeni da su pokuavali
jesti predjelo - punjeni celer - vilicom, to im je zadavalo mnogo
muke.
- Za razliku od veine ostalih prigoda - poui ih Thomas - do
puteno je, dapae i propisno, jesti ove gomolje rukama.
- Hvala nebesima - ree Fred. - Kakav je ovo sir?
- Rokfor - odvrati Thomas. - Dakle, tko je ucmekao Petersena?
- Stanoviti Louis Monico. Korzikanac. Zovu ga Louis le reveur,
Ludvig Sanjar.
- Tko je taj Sanjar? Pokret otpora?
- Ma ni govora! Pravi gangster. Sasvim mlad, ali teko bolestan
na pluima. Ve je odsjedio etiri godine zbog ubojstva. ovjee,
do gue u se naderati ovih celera!
- Da se to ne dogodi - ree Thomas - brzo u donijeti glavno
jelo. - Ode u kuhinju pa se odmah vrati s posudom vrue vode, iz
koje izvadi pokriven kalup za varenac.
- Uuuf, varenac! - promrmlja razoarano Fred. - To je ba
sra..., ovaj, to ba nije ono pravo. Mislio sam da e biti meso!
- Doista - ree Paul, otmjeno briui usne ubrusom - moram
primijetiti da sam i ja malo razoaran, dragi prijatelju!
- Priekajte! - Thomas izrui sadraj kalupa za varenac na veli
ki porculanski pladanj. Prostorijom se proiri fin miris mesa i lu
ka. Oba gangstera stanu njukati, dok im se na licima pojavio iz
raz zadovoljstva i smirenja.
Thomas ree:
- A sada mi priajte o Sanjaru. Zato je ubio Petersena?
- Prema onome to smo uli - ree Fred - a nae su obavijesti
prvorazredne, taj je Petersen bio neka osobita svinja. Ubijen kao
nositelj Ordena krvi! Kao pripadnik Slube sigurnosti! Da se ne
nasmijem! Petersen je ovamo doao kao civilist, razumije li, a
zna stoje radio? Kupovao je zlato.
- Vidi, molim te!
- Svaku koliinu. Dobro je plaao. Mora da je bio velik peku
lant. Sanjar mu je ve nekoliko puta prodavao, ali uvijek samo
male koliine.

MOE I BEZ KAVIJARA

Thomas pomisli: Gospodin Petersen iz Slube sigurnosti - krijumari zlato. Fuhrer mu odreuje dravni sprovod. I taoce e
strijeljati za njega. A Njemaka je izgubila junaka. Heil!
- S vremenom je Petersen zadobio Sanjarevo povjerenje. Onog
je dana Louis doao Petersenu u hotel s vrlo velikom koliinom
zlata...

Suhonjavi, blijedi Louis Monico postavi dva teka kovega puna

dukata i zlatnih sipki na rokoko-stol u salonu apartmana 203
hotela Victoria. Hripao je od napora i pitavo dahtao, dok su mu
oi grozniavo blistale.
Suelice Sanjaru stajao je nizak ovjek u sivom flanelskom
odijelu. U tog su ovjeka bile vodenaste oi, usta gotovo i bez
usana, a kratku mu je plavu kosu dijelio matematiki tono povuen razdjeljak. Louis je o njemu znao da se zove Petersen i da kupuje zlato; drugo nita. Ali i to je bilo dovoljno, mislio je on.
Koliko je ovaj put? - upita Petersen.
- Tristo dukata lujdora i 35 zlatnih sipki. - Sanjar otvori oba
kovega. Zlato zablista na elektrinom svjetlu.
Gdje je novac?
Petersen posegne u dep. Meutim, kada je ponovno izvukao
ruku, u njoj je drao iskaznicu. Glas mu ledeno zazvui :
- Ja sam Untersturmfuhrer Petersen iz Slube sigurnosti. Uhi
eni ste.
Dok je Petersen govorio, Louis Monico je drao desnu ^ruku u
depu kaputa. Nije je vie ni izvadio. Pucao je iz depa. Tri su
metka pogodila u prsa nositelja Ordena krvi, Ericha Petersena. Bio
je na mjestu mrtav. Ugaenih oiju zurio je u strop.
Sanjar ree mrtvacu:
- Sa mnom nee izvoditi takve govnarije, pseto jedno. Zatim,
prekoraivi mrtvaca, ode do izlaza i otvori dvostruka vrata. Hod
nik je bio prazan. Sanjar tada pokupi svoja dva kovega zlata i
ode. U predvorju nije nitko na njega obraao pozornost.

- ... u predvorju nije nitko na njega obraao pozornost - izvi

jesti Fred Meyer.
- Odakle vi sve to znate? - upita Thomas.

J. M.
Simmel
-

Od Sanjareva brata.
Sve vam je tako slobodno ispriao?
Da, jer je u meuvremenu ionako sve postalo svejedno. Rekao
sam ti daje Sanjar pluni bolesnik. Prije tri pljuvao je krv. Lei u
bolnici. Vjerojatno nee doivjeti kraj tjedna.
Moe otii sa svojim pukovnikom onamo - ree Paul. - Sa
njar je voljan dati izjavu...
Dne 27. rujna 1943. godine 16 sati i 15 minuta. Na pisaem stolu
malog majora Brennera resko zazvoni telefon. On podigne
slualicu i zauje glas svog starjeine:
Ovdje Werthe. Govorim iz Toulousea. Pozorno me sluajte.
Ono to u vam sada rei izvanredno je vano!
Sluam, gospodine pukovnie!
Otkrili smo Petersenova ubojicu. - Werthe ga izvijesti o tuber
kuloznom Louisu Monicu i njegovu priznanju. - Lieven, dvojica
inovnika iz Slube sigurnosti i ja bili smo uz njegov bolesniki
krevet.
Sto mu gromova, gospodine pukovnie! - povikne Brenner.
Srce mu je burno zakucalo. Taj Lieven! Taj vraji Lieven! Hvala
Bogu to sam smjesta podrao njegovu zamisao! Brenner se nee
ga sjeti: - Ali onaj lihvar - onaj Victor Robinson... Nije li on teretio
Ferrouda?
I to smo, meutim, raistili. Robinson je krijumario zajedno
s Petersenom. Neko je bio Ferroudov namjetenik. Ferroud ga je
izbacio i Robinson se sada elio osvetiti. Ali to jo nije sve, Brenneru. Najvanije tek dolazi. Koliko je Lieven mogao saznati, Petersen
je s tim zlatom bio upleten u veliku prijevaru s dravnim kredit
nim bonovima... Brenneru, ujete li me?
Brenner oblie isuene usnice: ovjee, dravni kreditni bono vi! Ovo postaje sve zamrenije! Pa to je... O nebesa, a ja u tome
sudjelujem! Isprsivi se, povie:
Sluam, gospodine pukovnie!
Jo ne znamo kako je sve zajedno povezano, ali sada ne smi
jemo izgubiti ni sekunde, Brenneru! Ako je istina da je Petersen
upleten u prijevaru s bonovima, izbit e prvorazredna sramota!
Sluba sigurnosti e, jasno, pokuati sve to zatakati! Mi imamo
prednost - dakako, najvie nekoliko sati. Majore Brenneru, uzmite
petoricu pouzdanih ljudi.
Razumijem!
Petersen ima stan u Aveniji Wagram 3. To mu je slubeni
stan, njega ete najprije pretraiti.
Razumijem, gospodine pukovnie!
-

MOE I BEZ KAVIJARA

- Lieven je saznao da Petersen ima jo jedno tajno skrovite u

Aveniji Mozart 28. ini se da o tome Sluba sigurnosti nita ne
zna... Idite i onamo...
- Razumijem, gospodine pukovnie!
- Preokrenite stan naglavce. Radite to god hoete! Lieven je ve
na putu k vama. Osigurajte sav sumnjivi materijal prije nego to
ga Sluba sigurnosti ukloni! Jeste li razumjeli?
- Razumio sam, gospodine pukovnie! - povie Brenner.
I tako se, eto, mali major strmoglavio u pustolovinu, u skanda loznu, pravu pariku avanturu, zbog koje e mu od stida krv uda riti u asne, bucmaste obraze. Nadajmo se da emo nai one prave
njene rijei kojima emo doivljaje majora Brennera moi i ispri ati.

Uz kripu guma vojni mercedes stane ispred kue broj 3 u Aveniji Wagram. Iz njega iskoi mali major Brenner, isprsi se i odlu no popravi oale u zlatnom okviru.
Iza mercedesa se zaustavio sivi vojni kamion. Petorica muka raca u uniformama poskau na cestu, koja je tog lijepog, blagog
jesenjeg dana blistala u posljednjem odsjaju sunca. Bilo je 16 sati
i 46 minuta 27. rujna 1943. godine.
- Za mnom! - zapovjedi mali major, pomaknuvi pitolj na po
jasu prema naprijed. Zatim jurne sa svojih pet odabranih ljudi u
kuu - meutim, slubeni stan mrtvog Petersena bio je prazan.
Vrata su bila otvorena. Sagovi, pokustvo, sve je nestalo. >
Debela concierge' objasni sleui ramenima:
Sve su odnijeli, danas rano ujutro.
Odnijeli? A tko?
Pa prijevoznici - i jedan njemaki asnik, prijatelj pokojnog
gospodina Petersena... esto je dolazio ovamo... Zove se Redecker...
Redecker? - Mali je major imao vlastite veze u Slubi sigurno
sti. Poznavao je Obersturmfuhrera Redeckera, roenog urjaka
Reichsfuhrera SS-a i efa njemake policije Heinricha Himmlera.
Brenner osjeti tjeskobu u dui. Zar je Redecker puhao u isti rog
s Petersenom? Onda se zaista radi o sekundama! Ovamo u slu beni stan stigao je prekasno. Ali o skrovitu u Aveniji Mozart Slu ba sigurnosti navodno nije znala nita. Dakle, nema mi druge
nego onamo!
Pazikua

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Petorica odabranih ljudi pojure sada za svojim majorom niz

stube na ulicu. Motori zaurlaju. Automobil jurne. Srce malog majora burno zakuca. Osjeao se kao glumac Hans Albers: Hoplala,
sad stiem ja!
Nekoliko minuta kasnije u otmjenoj Aveniji Mozart Brenner pokua svojim kolskim francuskim jezikom uvjeriti concierge kue
broj 28 da mora pretraiti stan gospodina Petersena na drugom
katu.
Ali, monsieur - odgovori pazikua - pa gore su dame!
Dame? Kakve dame?
Madame Lilly Page i njezina sobarica.
Tko je madame Page?
Pa, naravno, prijateljica gospodina Petersena. On je ve neko
liko dana na putu.
Iz ovih rijei Brenner vrlo otroumno zakljui da ovdje jo nita
ne znaju o umorstvu nositelja Ordena krvi i krijumara zlatom, pa
sa svojom petorkom navali na drugi kat.
Poto je pozvonio na vrata, otvori mu osobito lijepa sobarica.
Brenner objasni svrhu svog dolaska, ali (mudra glavica!) ni jednom
rijeju nije spomenuo turobnu sudbinu nositelja Ordena krvi. Lijepa se sobarica zbuni i pozove madame.
Madame Page se pojavi u haljinici za koju se ak i u polumranom predsoblju moralo rei daje zbunjujue prozirna. Moglo joj je
biti 33 godine, bila je vrlo privlana i malo punana. Uzbudljiva
osoba, bademastih oiju i snjenobijele puti.
Major primijeti daje njegovih petero odabranih momaka iskolailo oi. Postojala je odreena vrsta dama s kojima Fritz Brenner
nikada nije doao u dodir. Madame Page pripadala je toj vrsti. On
se nakalja i objasni joj uljudno, ali odrjeito, svoj zadatak.
Zatim poe, sav ispunjen osjeajem dunosti, pred njom u salon, koji je bio namjeten posebno elegantno i skupocjeno. Na zidovima se moglo vidjeti nekoliko neobino nepristojnih slika. Brenner ih, naravno, nije ni pogledao.
Lilly Page je graciozno prila prozoru i povukla zastor, premda
to u ovo doba dana vie doista nije bilo potrebno.
Pa nisam valjda idiot, pomisli Brenner, ovo je sigurno ugovoreni znak za nekog dolje na cesti! Stoga pristupi bujnoj Lilly, podigne zastor ponovo uvis te izjavi s nezgrapnom kavalirtinom:
Molio bih da smijem uivati u ljepoti dame pri punoj dnevnoj
svjetlosti.
armantno - ree prozrano odjevena Lilly, svalivi se na me
kan naslonja i prekriivi noge. - Gospodine majore, izvolite za
poeti s pretraivanjem.

Brennerova je petorka oito ve zapoela pretraivati. Major ih

je uo kako u susjednoj prostoriji galame, zabavljajui se sa sobaricom. .. Prokleti klipani! U njih nema ni ozbiljnosti, ni osjeaja
dunosti! I to mije neko shvaanje slube...
Ljut, osim toga zbunjen Lillvnom blizinom, Brenner otvori povei ormari od mahagonija. Ono to je unutra ugledao natjeralo
mu je rumenilo stida u obraze. Poeo je hvatati zrak. Crnokosa
Lilly zlobno se smijuljila. Major s treskom zatvori ormari. Po drugi je put osjetio tjeskobu u dui.
Major Brenner je, dodue, ve jednom uo da navodno postoje
knjige, crtei, fotografije, predmeti koji se ne mogu javno pokazivati. Ali on takve knjige, crtee, fotografije, predmete nije mogao ni
zamisliti. Kad mu je sada, pri otvaranju ormaria, pogled, ne slutei zla, pao na te gadarije, uzrujao se iz dna due! Nepojmljivo.
Monstruozno. Izopaeno. Pokvareno. Nije nikakvo udo to je
ovakva nacija izgubila rat...
Major se prestraeno trgne zauvi jedva suzdravani grohot i
hihot. Madame bademastih oiju blago zausti:
- Vaa su gospoda, ini se, otkrila knjinicu.
Brenner pojuri u susjednu sobu. etvorica njegovih odabranih
momaka navalila su na ormar s knjigama. Major je protrnuo kad
je ugledao ono to ih je tako razveselilo. Upitao je gdje je peti od
njegovih odabranih momaka. Taj se nalazio u sobariinoj sobi.
Brenner zabrani ovoj etvorici ormar s knjigama. Potrai petog,
pa mu zabrani sobaricu. Poeo je gubiti kontrolu nad dogaajima,
jer se pokazalo da je stan pravi muzej onoga to se uope ne moe
izrei.
,.
Majoru je lice sada trajno imalo boju prezrele rajice. Znoj mu
je orosio elo. Stvori oajniku odluku, pojuri k telefonu i najavi
preko centrale Wehrmachta, Leander 14, hitan razgovor s Toulouseom.
Hvala Bogu, Werthe je jo tamo. Brenner zastenje od olakanja poto je zauo glas svog pukovnika. Bez daha ga izvijesti u
kakvu je kaljuu upao.
U Toulouseu, pukovnik Werthe takoer zastenje nad svojim udorednim majorom, ali Brenneru to promakne. uo je samo da ga
Werthe pita:
- A materijal... dravni kreditni bonovi i tako dalje... nita
niste pronali?
Ba nita, gospodine pukovnie.
- Sluajte, Brenneru: Lieven mora svakog trenutka prispjeti u
Pariz. Ne smijete naputati stan. I nikome ne smijete rei ni rijei
o Toulouseu...

J. M.
Simmel
-

Razumijem, gospodine pukovnie. Neu se maknuti odavde i

utjet u kao grob.
Telefonirajte u Lutetiu, a i u Lievenov privatni stan. im sti
gne u Pariz, neka ga smjesta poalju k vama.
Brenner spusti slualicu. Lieven! Thomas Lieven! Sonderfuhrer mu se uini svijetlim trakom nade. Samo da doe, i to to
prije...
Negdje zavriti sobarica kao da je netko kaklja. Major se bi jesno zaleti da pronae krivca. Boe dragi, kakve li odvratne si tuacije!

6
Jedino to su major Brenner i njegovi momci uspjeli pronai u
tajnom konaitu nositelja Ordena krvi - osim onih sramotnih
zbirki - bio je skupocjen nakit, velike koliine dukata, vrijedna iz danja i rezbarije s Dalekog istoka, ali nipoto dokaze da bi Petersen sudjelovao u prijevari s dravnim kreditnim bonovima.
Madame je neprestano pokuavala uiniti neto sa zastorima
na jednom od prozora, sve dok joj to major Brenner nije izriito
zabranio.
Ve je sat i pol prolo od poetka premetaine. Odjednom se
resko oglasi zvono na vratima. Lilly smrtno problijedi.
Brenner izvue pitolj.
- Ni rijei - prosike. Hodajui natrake, proe kroz predsoblje.
Okrene se i, otvorivi naglo vrata, zgrabi ovjeka koji je stajao pred
vratima.
Mukarac je bio mlad, lijep, maslinaste puti. Imao je ravnu
crnu kosu, malen brk, oi uokvirene dugim trepavicama i dvije
brazgotine na lijevom obrazu, kao od rezotina noem. Sada je bio
smrtno blijed.
Idiote! - povie na njega bujna Lilly. - Zato si doao gore?
A zato ne bih? - vikao je na nju. - Zastor je bio podignut!
Aha - povikne Brenner likujui. Zatim stane po ovjeku traiti
oruje, ali ne nae nita osim putovnice na ime Prosper Longtemps. Zanimanje: putujui glumac. Starost: 28 godina.
Brenner ga pone presluavati. Mladi je ozlojeeno utio.
Iznenada Lilly zdvojno zajeca:
- Monsieur le comandant, sve u vam rei! Prosper je moja ...
moja velika ljubav; oduvijek sam varala Petersena s njim... Zar mi

MOE I BEZ KAVIJARA

ne vjerujete?

- Ni rijei - ledeno e Brenner, pomislivi: Ovako bi hladno re agirao i Lieven. Zatim zakljua Prospera Longtempsa u kupaoni cu.
Vani je ve bilo mrano, sedam i trideset. Major ponovno nazo ve
Lutetiu, pa zatim Lievenov privatni stan. Thomas Lieven jo se
nigdje nije pojavio.
Brenner se nije usudio poslati ni jednog od svojih odabranih
momaka na kolodvor da pokupi Lievena izravno s vlaka. Tko zna
nee li se pribliiti Sluba sigurnosti. Morat e tada braniti ovaj
stan poput utvrde - pa zar sam?
to bi se jo moglo poduzeti? Major Brenner razbijao je glavu.
Sve je zapoelo tako poletno i toliko je obeavalo - a sada? Sada
sjedi u ovom zaguljivom stanu, pretrpanom sramotnim gadarija ma, ali praznom to se tie dokaza. Uhvatio je, istina Bog, jednog
zarobljenika. No kakav li je to samo ovjek? Kako e on, Brenner,
ikada saznati istinu?
Uza sve ostalo, jo i ova zbunjujua madame Page sa svojom
prekrasnom sobaricom te petorica mukaraca koje je samo s te kom mukom odvraao od onih sramotnih zbirki i od sobarice. Ah,
daje barem ostao za pisaim stolom svoje kancelarije u hotelu Lutetial Njegova je jakost bio teoretski posao u generaltabu, a ne
taktika i strategija u neposrednoj akciji...
Brenner se prestraeno trgne. Madame predloi da njezina sobarica pripremi nekoliko sendvia za gladne momke...
Major Brenner oklijevajui razmisli: smije li to dopustiti? Zar
madame i sobarica ne predstavljaju neprijatelje? U drugu ruku:
momci su gladni, a on eli biti starjeina s mnogo razumijevanja.
Dopusti, dakle, sobarici da ode u kuhinju, postavi jednog vojnika
uz nju da je nadzire, utuvivi mu u glavu da se mora ponaati apsolutno korektno.
Ubrzo zatim momci su vakali punih usta i uz to pili ampa njac, koji su pronali u hladnjaku. Brenner u prvi mah, muevno,
sve otkloni. No kasnije ipak uzme nekoliko zalogaja, a uz to poteg ne i nekoliko estitih gutljaja.
Proe devet, doe deset sati, a Thomasu Lievenu jo uvijek ni
traga. Dame izraze elju da odu spavati.
Brenner im to dopusti. Postavi strau. Jednog ovjeka pred sobariinu sobu, jednog pred sobu kuedomaice, jednog pred ku paonicu. Dvojicu poalje pred kuna vrata. On sam ostane u salo nu
pokraj telefona.
Neu spavati, odlui. Samom sebi uini se poput peine o
koju se razbijaju valovi. Nepodmitljiv. Neoboriv. Neo...
Zatim je ipak zaspao!

J. M.
Simmel
Kad se probudio, u salonu je bio mrak. Osjeti kako mu neije
njene ruke prelaze tijelom...
- Tiho - proape Lilly Page - svi spavaju... Uinit u sve to
god elite, samo pustite Prospera na slobodu...
- Madame - vrstim e glasom Brenner, dok su mu prsti poput
kripca obuhvatili njezine ruke - smjesta maknite ruke s mojeg
pitolja!
- Ah - uzdahne Lilly u mraku - pa ja ne elim tvoj pitolj, bu
dalo. ..
U tom se trenutku resko oglasi zvono na vratima.

Thomas Lieven se, u 22.10 sati, vratio u Pariz. U hotelu Lutetia

odmah mu uzbueno priope da ga major Brenner ve satima hitno oekuje u Aveniji Mozart 28 te da je onamo krenuo s itavim
odredom.
- Hm - ree Thomas pomislivi: to li, za volju Boju, Brenner
ve satima radi u tajnom konaitu pekulanta Petersena?
U predvorju hotela ugleda svoja dva stara prijatelja, ratom zamorene, lukave iskusne vojniine, radiste-kaplare Raddatza i
Schlumbergera, koje je poznavao i cijenio jo iz vremena svoje
pustolovine s Maquis Crozantom. Berlinanin i Beanin srdano ga
pozdrave. Upravo su predali svoju slubu smjeni.
- ovjee - razveseli se suhonjavi Berlinanin ija su strast bili
francuski ilustrirani asopisi - pogledaj, Karli, pa to je na gospo
din Sonderfuhrer!
- Idete li s nama, gospodine Sonderfuhreru? - upita malko ugo
jeni Beanin. - Upravo smo krenuli u Rue Pigalle da progutamo
nekoliko zgodnih makica.
- ujte, momci - ree Thomas Lieven - odgodite malo svoje
pohvale vrijedne namjere, pa mi se pridruite. Moda u vas tre
bati.
I tako se oko 23 sata sva trojica nau pred stanom u Aveniji
Mozart 28. Thomas pozvoni. Zauje se vie raznih glasova, pa zatim lom. Koraci se priblie i vrata se naglo otvore. U dovratku se
pojavi major Brenner, tamnocrven, zadihan, razbaruene kose s
tragovima rua za usne po vratu. Iza njega Thomas i njegovi prijatelji ugledaju neku damu, koja je na sebi imala arobnu spavaicu - i nita drugo.
Major Brenner promuca:

MOE I BEZ KAVIJARA

- Gospodine Lieven... Bogu hvala to ste konano prispjeli...

Thomas Lieven kavalirski poljubi ruku dami u spavaici. Zatim

major Brenner objasni opu situaciju. Izvijesti o onome to je u
stanu na alost pronaao, a to ali boe nije naao. Naposljetku
izvijesti o svom zarobljeniku.
- Prosper je moj ljubavnik - ubaci Lilly Page, koja je, prebacivi
u meuvremenu jutarnji ogrta, sada bila neto odjevenija. Zagle
dala se Thomasu duboko u oi. - On uope ne zna ime se Petersen bavi.
- Bavio - ispravi je Thomas. - Ericha Petersena su, naime, ubi
li. U Toulouseu gaje ustrijelio neki njegov poslovni prijatelj.
Lillvne se lijepe usne skupe u krasan smijeak. S upravo nadzemaljskim izrazom sree izjavi:
- Napokon su tu bijednu nitariju ipak sredili.
Ne dopustite boli da vas shrva, madame - zamoli je Thomas.
Mali major nije vie uope nita shvaao.
Ali - ree - ali, ja sam mislio...
Bogati - u tom ga trenutku prekine zvonki glas kaplara Rad
datza. - Dakle to je stvarno neto, to moram rei...
Kako vam pada na pamet da me prekidate - drekne major
Brenner pa se okrene. Ugleda mravog kaplara kako stoji ispred
ormaria od mahagonija, koji je on popodne bio otvorio i pun gnu
anja opet brzo zatvorio.
I kaplar Raddatz je otvorio ormari, ali ga nipoto nije odmah
pun gnuanja zatvorio. Objema je rukama izvlaio sve stoje lealo
u ladicama ormaria, gledajui i udei se, izvanredno dobro raspoloen. Naposljetku sasvim izvue ladice pa ih istrese na tlo, neprestano se smijui. Odjednom se prestane smijati, pa zapanjeno
ree:
- Gle vraga, to li rade dravni kreditni bonovi u ovakvom dru
tvu?
U salonu odjednom zavlada mrtva tiina, sve dok Thomas nije
tiho izustio:
- No, eto. - Nakloni se pred madame Page. - Doputate li da jo
jednom sve pretraimo?
Lijepa se ena umorno nasmijei:
- Sa zadovoljstvom. Rado u vam odmah rei gdje da traite.
Posvuda gdje je gospodin major svojim momcima zabranio da gle
daju. ..
Izvukli su na svjetlo dana pet milijuna dravnih kreditnih bonova, rumunjskog izdanja. Bilo ih je u ormariu od ruina drva, u
kojem su se nalazili oni udnovati predmeti to su potjecali s
matovita Orijenta, iza zabranjenih knjiga u knjinici, ispod sramotnih zbirki, iza nepristojnih slika u salonu.

J. M.
Simmel
Thomas sada poalje domaicu u njezinu sobu, pa se posveti
blijedom, prestraenom Prosperu Longtempsu. Deset minuta kasnije ode do madame u spavaonicu.
Leala je u krevetu, zaarenih oiju. Thomas sjedne na rub kreveta. Ona je aptala:
- Govorim istinu... Prosper je moja ljubav. Jedino sam zbog
njega mogla izdrati kod Ericha - tog krmka... Ali, vi mi ionako ne
vjerujete...
- Vjerujem - ree Thomas Lieven. - Razgovarao sam s Prosperom. Ispriao mi je kako vas poznaje ve dvije godine. Prije godinu
dana Sluba sigurnosti gaje uhitila...
Tada je mnogo toga pretrpio taj Prosper Longtemps, ta nitarija, koja je tako znala usreivati ene. Kad ga je prije godinu dana
Sluba sigurnosti uhitila, sasluavao ga je stanoviti
Untersturmfuhrer Petersen. Njemu je dola Lilly Page da bi molila
milost za Prospera. Petersenu se dama svidjela. Obeao joj je da e
blago postupati s Prosperom ako... Lilly Page je na silu postala
Petersenovom ljubavnicom, a Petersen je pustio Prospera na slobodu.
Thomas tada ree:
- Sluajte me dobro, madame. Spreman sam zatititi Prospe
ra, ali pod jednim uvjetom...
- Razumijem - prekine ga ona, tromo se odmaknuvi u stra
nu uz kiseli smijeak.
- ini mi se da me ne razumijete - odvrati Thomas ljubazno. Petersen je upetljan u prijevaru s dravnim kreditnim bonovima.
Moram saznati kako su bonovi dospjeli u Francusku. Ako nam
pritom pomognete, zatitit u vaeg Prospera.
Lilly se polako uspravi u krevetu. Stvarno je vrlo lijepa, pomisli Thomas, a ljubi onu skitnicu - i spremna je za njega uiniti sve. ivot je doista smijean!
Lilly Page ree:
- Prijeko visi slika, Leda s labudom. Skinite sliku sa zida.
Thomas uini kako mu je rekla. Iza slike ugleda mali zidni trezor
i bravu s brojanom kombinacijom.
- Namjestite broj 47132 - ree ena u krevetu. On namjesti
broj 47132, i vrata trezora se otvore. U elinom pretincu leala
je samo knjiga uvezena u crnu kou i nita drugo.
- Erich Petersen bio je upravo odurno pedantan ovjek - ree
ena u krevetu. - Sve je zapisivao, o mukarcima, o enama, o
novcu. Ovdje vidite njegov dnevnik. Proitajte ga. Sve ete saz
nati.

MOE I BEZ KAVIJARA

Te je noi Thomas Lieven vrlo malo spavao. itao je dnevnik

Untersturmfuhrera Ericha Petersena. U svitanje je znao sve o
jednoj od najveih pekulacija ovoga rata.
Neispavan, podnio je dopodne izvjetaj pukovniku Wertheu,
koji se upravo bio vratio kui:
- U ovo su umijeani gotovo svi! Najvie glaveine Glavne slu
be sigurnosti u Berlinu. Najvie glaveine Slube sigurnosti u Ru
munjskoj. Vjerojatno ak i njemaki ambasador u Bukuretu,
Manfred von Killinger. A ovdje u Parizu - Obersturmfuhrer Redecker, urjak Heinricha Himmlera!
- Svemogui Boe! - dahne pukovnik Werthe, dok se major
Brenner vrckao na svom stolcu, nemiran, napet, pun iekivanja.
- S Redeckerom je uope sve i poelo - izvijesti Thomas.
- Godine 1942. radio je kod Slube sigurnosti u Bukuretu... U
to su doba Rumunji morali prihvatiti dravne kreditne bonove kao
sredstvo plaanja. Bili bi, meutim, presretni ako bi nali nekog
tko bi im za njih dao dolare, funte ili zlato. - Po najslabijim teaje
vima. Svejedno! Sasvim svejedno! Samo da se opet rijee toga pa
pirnatog smea!
Redeckera premjestie u Pariz. Ovdje upozna Untersturmfuhrera
Petersena. Obojica smjesta otkrie srodnost svojih dua. Redecker
mu ispria svoja iskustva. Zajedno razvie posao na veliko.
Petersen je putovao po Francuskoj. Kupovao je, krao, iznuivao
i rekvirirao zlato. Ovo su zlato zatim kurirskim zrakoplovima Slube sigurnosti prebacivali u Berlin. Ondje su u Glavnoj slubi sigurnosti imali pouzdane suradnike. Francusko je zlato kurirskim
zrakoplovima Slube sigurnosti letjelo dalje u Bukuret. Oridje su
se takoer nalazili pouzdani suradnici.
U Bukuretu su ljudi iz Slube sigurnosti, za francusko zlato,
kupovali po najniim teajevima dravne kreditne bonove rumunjske serije. Zatim bi ih pakirali, deklarirali kao tajne dokumente
vrhovne komande i zrakoplovima prebacivali preko Berlina u Pariz.
- ... zbivalo se tono onako kako je to bankar Ferroud pretpo
stavljao - zavri Thomas Lieven svoj izvjetaj. Ovaku golemu prije
varu mogli su provesti samo Nijemci. S ovako jeftino nabavljenim
bonovima, Petersen i Redecker mogli su s najveim mirom na veli
ko kupovati po Francuskoj. Ali Petersen nije nikada potpuno vje
rovao Redeckeru. To mi je ispriala Lilly Page. Zbog toga je unaj
mio tajni stan. Zbog toga je vodio i dnevnik o svim operacijama u
kojima je sudjelovao Redecker. elio gaje drati u aci. - Thomas
podigne uvis crnu knjigu. - Na ovim se stranicama ne nalazi samo
Redeckerovo ime. Mnoga su imena ovdje unutra. S ovom knjigom,

gospodo, moi emo razbiti itav lanac.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Ma sluajte, Lieven - razdraeno zarei Werthe - je li vam

jasno s kim se mi hvatamo ukotac? S Himmlerovim urjakom! S
jednim veleposlanikom! S najviim inovnicima Slube sigurnosti.
Sami ste to rekli!
- Upravo zbog toga moramo dobro odvagnuti svoje korake, gos
podine pukovnie. A gdje se moe bolje razmiljati o tako vanim
odlukama nego uz dobro jelo? Kod kue sam ve pripremio sve to
je potrebno. Za jedan sat oekujem vas kod sebe.
Ah, to li se sve moe dogoditi u jedan sat...

8
Blijedi i uzrujani, pojave se pukovnik Werthe i major Brenner,
ezdeset minuta kasnije, u draesnoj maloj vili Thomasa Lievena u
Bulonjskoj umi. Major je izgledao kao da e proplakati. Pukovnik
je mrano zurio pred sebe, dok je lijepa Nanette posluivala pred jelo.
Thomas prieka dok se ona nije povukla, zatim se raspita:
- Zato ste tako alosni, gospodo? Moda ste iznenada osjetili
ljudsko ganue jer je u opasnosti glava Reichsheinijeva urjaka?
- Kada bi se radilo samo o njegovoj glavi - muklo e Werthe.
- Nego o ijoj? - upita Thomas stavljajui komadi dinje u usta.
- O vaoj - ree Werthe.
Budui da nije pristojno govoriti punih usta, Thomas najprije
proguta dinju, pa tek onda upita:
- Je li to ala?
- Na alost nije, Lieven. Sluba sigurnosti trai vau glavu. Vi
znate da Brenner ima neke svoje veze u Slubi sigurnosti, zar ne?
Dakle, poto smo se razili, otiao je na trenutak u Aveniju Foch.
Napokon, mi smo razjasnili Petersenovo umorstvo u Toulouseu.
Govorio je s Winterom. Prvo je ustanovio neto vrlo umirujue:
Sluba sigurnosti Pariz jo nema pojma o prijevari s dravnim
kreditnim bonovima. Tada se, meutim, Winter malo opirnije ra
spria o vama, gospodine Lieven.
- Tako, dakle. A stoje rekao?
- Rekao je... hm, rekao je da vas sada napokon imaju.
Vrata se otvore.
- Ah, evo nam opet nae slatke Nanette - povie Thomas, trlja
jui ruke. - Donosi nam kotlete s parmezanom.
Djevojka pocrveni preko uiju.
- Monsieur Lieven, molim mene ne govoriti slatka Nanette, kada
ja nositi sude, jer ja sve ispustiti i razbiti! - Poslui jelo, pa se ob-

rati Wertheu: - Monsieur je naj armantni] a i najbolja mukarac na

itava svijet!
Pukovnik utke kinine i uzme salatu. Nanette ode. Thomas re e:
- Nadam se da kotleti nisu previe popapreni? Nisu? Dobro.
Dakle, imaju me? A zbog ega, molim vas?
Brenner upita alobnim glasom:
- Poznajete li stanovitu glavnu stoernicu Mielcke?
Thomas se zagrcne.
- I te kako dobro poznajem tog odurnog zmaja!
- No, eto - objasni Brenner - zbog nje ste nagrabusili.
- I nitko iv vam ne moe pomoi, Lieven - ree Werthe, rezuckajui po svom kotletu. - Ni iva dua. Ni ja. Ni Canaris. Nitko.
Nastavite priati, Brenneru.
Mali major ispria sve to je saznao od Wintera. Prema
Winterovim rijeima, glavna stoernica Mielcke je prije kakvih tje dan dana osvanula kod Sturmbannfuhrera Eichera. Navela je daje
svojedobno imala estok sukob sa Sonderfuhrerom Lievenom. Nadalje da ga je nou 21. rujna vidjela u jednom odjeljku spavaih
kola brzog vlaka za Marseille, i to u pratnji izvanredno lijepe i iz vanredno sumnjive enske osobe. Kontrola je ustanovila da ena
posjeduje ispravu Abwehra Pariz ispostavljenu na ime Madeleine
Noel.
- Ne smrdi li vam to? - upitala je glavna stoernica i preporu
ila Sturmbannfuhrera Eicheru da to malo bolje istrai...
Eicher je to uinio s posebnim veseljem jer je mrzio Thomasa.
Ubrzo je ustanovio daje 22. rujna stanovita Madeleine Noei odlet jela jednim njemakim kurirskim zrakoplovom iz Marseillea u
Madrid, odakle je poletjela dalje u Lisabon. Eicher je zatim dao
svojim ljudima u Lisabonu odreene upute. Oni su se bacili na
posao i utvrdili da je neka Madeleine Noel prispjela u Lisabon 23.
rujna. Jo se uvijek zadravala u gradu, jedino se sada zvala
Yvonne Dechamps.
Yvonne Dechamps... Eicher je ve nekom prilikom uo to ime.
Prelista malko potjernice. Odjednom mu se lice likujui isceri.
Yvonne Dechamps, asistenticu profesora Debouchea, Gestapo ve
tjednima trai kao opasnu pripadnicu Pokreta otpora. A Thomas
Lieven ju je prebacio na sigurno, i to uz pomo isprava Abwehral
- Winter mi je ispriao da se Eicher ve povezao s Berlinom ree Brenner, pa razreze obareni krumpir noem, to se zapravo
ne pristoji. - S Himmlerom.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni
Dinja u krikama
Kotleti s parmezanom
Palainke s okoladom
Toulouse, 27. rujna 1943.

Uz desert Lieven kuje planove kako da

urazumi ak i jednog Reichsfuhrera
Dinja u krikama
Posluite ledene krike lijepe,
vrste dinje, koje e svaki gost
prema vlastitom ukusu posoliti i
popapriti.
idu obareni krumpiri i zelena
Kotleti s parmezanom
Uzmite svinjske kotlete srednje
veliine, malo proarane slaninom, najbolje od onog dijela
prema vratu, istucite ih, popaprite i posolite. Stavite ih u plitku,
vatrostalnu posudu dobro premazanu maslacem, pospite
kotlete debelo naribanim parmezanom i prelijte s toliko gustog kiselog vrhnja da ne nadvisuje kotlete. Pecite jelo u penici
dvadeset do trideset minuta dok
ne postane svijetlosmee boje,
posluite u istoj posudi. Uz to
salata.
Palainke s okoladom

Ispecite fine, tanke palainke, tijesto kojih ste

umijeali najmanje jedan sat ranije. U zdjeli
pjenasto istucite dva umanca s tri velike lice
eera u prahu, rastopite na tednjaku tri
rebra okolade u ai mlijeka, dodajte malo
vanilin-eera i sasvim malo soli pa sve
zajedno dobro izmijeajte. Smjesu mijeajte
na najmanjoj vatri dok se ne zgusne u gustu
kremu, namaite je zatim na palainke, uvijte
ih, pospite krupnim eerom kristalom i
ribanim bademima ili pistacijama i odmah ih
posluite vrue.

- Sa urjakom gospodina Redeckera - dopuni

pukovnik. Himler se obratio Canarisu, a Canaris je nazvao
mene prije pola
sata. Bijesan je. Znate u kakvim smo napetim
odnosima sa Slu
bom sigurnosti! A sada jo i to! ao mi je, Lieven,
dobar ste vi
momak. Alija vie ne znam kud ni kamo. Sluba
sigurnosti e po
dii protiv vas optunicu. Dolazite pred ratni sud, tu
se vie nita
ne moe uiniti i ...
Moe, moe - ree Thomas.
Molim?
Mislim da se tu jo mnogo toga moe uiniti,
gospodine Brenneru. Upozoravam vas da ne jedete previe mesa.
Imamo jo jednu
delikatesu: palainke s okoladom.
Ne izluujte me, Lieven! - povie Werthe. Prestanite nepre
stano lupetati o jelu! to se jo moe poduzeti?
Sluba sigurnosti eli me unititi. E pa lijepo,
mi emo onda
slistiti gospodina Redeckera. Koji je danas dan?
Utorak. Dobro. Za
sutra popodne najavit u se Sturmbannfuhreru
Eicheru zbog ukla
njanja neugodnosti s lanom putovnicom.
Vi... vi ete otii Eicheru?
Pa naravno. Doista mije ao to sam gospodinu
Canarisu pri
redio takve neprilike.
Ali zbog ega - zato uope elite otii Eicheru?
Zato jer je sutra srijeda, gospodo - ree Thomas
ljubazno. - A
prema mojoj maloj crnoj knjizi, srijeda je onaj dan u
tjednu kada
prebacuju dravne kreditne bonove zrakoplovom iz
Bukureta u
Berlin. Morat emo nakon jela jo samo izraditi
toan vremenski
raspored. Ali, zapravo, vie uope nita ne moe poi
po zlu...

9
Poput slike lijepa crnokosa djevojka Nanette
pomogne s odanim smijekom svom voljenom gazdi

obui kaput od devine dlake. Thomas Lieven baci pogled na svoj

starinski zlatni sat. Bilo je 16 sati i 30 minuta 29. rujna 1943.
godine.
Thomas pogleda kroz prozor.
- Vjerujete li da bi danas jo moglo biti magle, lijepo moje dije
te?
- Ne, monsieur, ja ne vjerovati...
- Neka samo ostane ovako vedro - ree Thomas. - U tom e se
sluaju, jo danas naveer, nekoliko gospode nai iza brave.
- Pardon, monsieur?
- Ah, nita, Nanette. Priredio sam malu utrku. elio bih u njoj
pobijediti.

J. M.
Simtnel
Thomas je doista organizirao utrku - samo to je i on sada u
njoj morao trati. Pokrenuo je lavinu - sada je morao vraki dobro
pripaziti da ga ne zatrpa. Jer sada se upravo uputio u ured Slube
sigurnosti u Aveniji Foch Sturmbannfuhreru Eicheru...
Operacija iz koje se Thomas nadao da e na kraju izii kao
pobjednik zapoela je 24 sata ranije. Iskreno se trudei da spasi
ivot svom ludom Sonderfuhreru, pukovnik Werthe je teleprinterom poslao dugaak izvjetaj admiralu Canarisu.
Samo jedan sat kasnije, sjedokosi ef vojnog Abivehra doao je
na jednosatni razgovor Heinrichu Himmleru. Donio je
Reichsfuhrem SS-a i efu njemake policije vrlo loe vijesti...
- Postupit u najotrije, bez milosti - bjesnio je Himmler.
Dana 28. rujna u 18 sati i 30 minuta proradila je specijalna
komisija, sastavljena od visokih voa SS-a. Tri su lana ove skupine jo iste noi odletjela preko Bea u Bukuret.
Dana 29. rujna u 7 sati i 15 minuta ova su tri SS-voe uhitila u
zranoj luci u Bukuretu jednog kurira Slube sigurnosti, koji je
upravo namjeravao odletjeti u Berlin. To je bio Unterscharfuhrer
Anton Linser. Meu gomilom njegove prtljage bilo je vie omota s
tajnim dokumentima vrhovne komande, koje je komisija sada otvorila. Pronaeno je dravnih kreditnih bonova, odreenih za Rumunjsku, u vrijednosti od dva i pol milijuna maraka.
U 8 sati i 30 minuta ova se tri SS-asnika pojave u Bukuretu,
u prostorijama Slube sigurnosti, u neupadljivom pokrajnjem
krilu njemake ambasade u glavnoj ulici Calea Victorei. Ondje su
zaplijenili velike koliine francuskih dukata lujdora i goleme iznose
dravnih kreditnih bonova. Dvije su osobe odmah uhiene.
Dana 29. rujna 1943. godine u 13 sati i 50 minuta sletio je ku rirski zrakoplov iz Bukureta na aerodrom Berlin-Staaken. lanovi
specijalne komisije uhite nekog Untersturmfuhrera, imenom
Waltera Hansmanna, koji se vrlo uznemireno raspitivao kod posa de zrakoplova o kuriru iz Bukureta. Poslije kratkog sasluanja
slomi se Hansmannov otpor te on prizna da je sudjelovao u aferi s
dravnim kreditnim bonovima. Ujedno navede i imena etvorice
visokih dunosnika Slube sigurnosti koji su u Berlinu bili umijeani u ovu aferu. U 14 sati ve je i ova etvorka bila iza reetaka...
Znai da mirne due moemo otii na objed - ree u Parizu
Thomas Lieven pukovniku Wertheu. Stajali su uz teleprinter kojim
je admiral svakog sata iz Berlina izvjetavao svog pukovnika o ope
raciji.
ini se da imate sreu, vi prokleto pseto - cerei se ree
Werthe.

MOE I BEZ KAVIJARA

Ne budi uroka. - Thomas pokuca o drvo. - Kad li su samo

poletjela ta gospoda to e ovdje morati suditi i svetiti se?
Prije pola sata. Jedan SS-sudac i dva vijenika ratnog suda.
Trebali bi ovdje sletjeti izmeu 16.30 i 17 sati.
U 16 sati i 30 minuta Thomas dopusti da mu poput slike lijepa
Nanetta pomogne obui ogrta od devine dlake, pa stupivi na ulicu poeli: Boe dragi, daj da doista ne bude magle. Jer po magli
moja tri suca nee moi sletjeti, a onda nee biti potpuna ni moja
osveta nad onim krvolocima u Aveniji Foch koji su me jednom gotovo nasmrt prebili...
Glaveine Slube sigurnosti u Aveniji Foch prime Thomasa vrlo
ozbiljno i strogo. Odmah je shvatio: nemaju pojma o onome to im
se sprema. Reichsheini ih nije upozorio.
Rumeni Sturmbannfuhrer Eicher i njegov pomonik, blijedi Fritz
Winter, obrate se Thomasu sabrano i odluno. Drali su se kao oni
generali, suci ratnih sudova i asnici koji su posljednjih ratnih
godina esto zbog nevanih povoda osuivali njemake vojnike na
smrt. Prije smaknua svojih rtava pojavljivali bi se da sabrano i
odluno objasne prijestupnicima zbog ega je prijeko potrebno da
budu strijeljani.
Sline rijei gospoda Eicher i Winter upute sada i Thomasu Lievenu, koji im je sjedio nasuprot prekriivi noge, u sivom freskoodijelu (bijela koulja, crna kravata, crne cipele i crne arape).
Eicher:
- Gledajte, Lieven, nemamo osobno nita protiv vas. Naprotiv!
Svia mi se to ste skupili hrabrost i doli ovamo. Ali radi se o
Reichu, o zajednici...
Winter:
- Samo se vi mirno i dalje smijte, Lieven. Pred ratnim sudom
cerenje e vam prisjesti.
Eicher:
- Pravo je jedino ono to koristi njemakom narodu. Krivo sve
to mu teti. Otetili ste svoj narod. elio bih da to uvidite...
- Smijem li postaviti jedno pitanje? - upita Thomas, uljudno se
naklonivi. - Zar je doista prolo tek deset minuta od pet sati ili
moj sat zaostaje?
U pogledu koji mu je Eicher dobacio zrcalilo se divljenje pomijeano s mrnjom.
- Zato niste mogli ostati astan ovjek pa nam se pridruili?
Danas biste ve bili Sturmbannfuhrer. Sat vam je toan.
Thomas ustane, odee se do prozora, spusti pogled u jesenji
vrt, pa ga zatim podigne na jesenje nebo. Ni traga magli.

J. M.
Simmel
- Gospodo, ispriajte mi kako ste me raskrinkali - ree Thomas
Lieven.
Sturmbannfuhrer Eicher i njegov pobonik Winter ponu sa modopadno priati kako su, zahvaljujui glavnoj stoernici Mielcke, otkrili da je Thomas Lieven opasnu pripadnicu francuskog
Pokreta otpora, Yvonne Dechamps, prebacio u Lisabon kao nje maku obavjetajku s ispravama Abwehra Pariz.
Lieven ih je ljubazno sasluao, zatim ponovno pogleda na sat.
Eicher zagroke:
- Hrabro dranje do kraja, je li? To mi se svia, ovjee, vrlo mi
se svia.
Winter:
- Svi dokazi protiv vas ve su podneseni Reiehsfuhreru SS-a.
Ratni e se sud sastati zbog vas iduih dana.
Eicher:
- Nitko iv vam sada vie ne moe pomoi. Ni pukovnik Werthe.
Ni admiral Canaris. Nitko!
Thomas ponovno pogleda na sat.
Sa stubita dopre u sobu priguena buka: glasovi, zapovijedi,
topot izama. Thomas osjeti kako mu srce bre kuca, pa ree:
- Nadam se da e mi gospoda iskazati ast pa prisustvovati
mojem smaknuu.
Sada Eicher nauli ui:
- to se to vani dogaa?
Vrata se naglo otvore. Pojavi se uplaeni ordonanc, salutira i
najavi promuklim glasom:
- Sturmbannfuhreru, trojica gospode iz Berlina, krajnje hitno...
Specijalna komisija Glavne slube sigurnosti...
No konano, pomisli Thomas. Posljednji put toga dana pogle da
kroz prozor u nebo. Hvala ti, dragi Boe! Eicher i Winter se ukoe.
Eicher promuca:
- Speci... specijalna komisija?
Ali oni su ve ulazili. SS-sudac u rangu Gruppenfuhrera u crnoj
uniformi i izmama ve je svojim izgledom izazivao tjeskobu. Dva
vijenika ratnog suda bila su nieg rasta, nosili su oale i vojniki
su salutirali.
SS-sudac podigne ruku na tzv. njemaki pozdrav. Glas mu od jekne hladno:
- Heil Hitler! Sturmbannfuhrer Eicher? Drago mi je. Odmah u
vam dati sve potrebne obavijesti. Kako se vi zovete?
- Untersturmfuhrer Winter...
-A vi?
Eicher se malo pribrao:

MOE I BEZ KAVIJARA

To je samo obian posjetilac. Moete ii, gospodine Lieven...

SS-sudac nauli ui:
Sonderfuhrer Lieven?
Ja sam - odvrati na prijatelj.
Molim vas da ostanete ovdje.
Eicher zajei:
-Ali zato...?
- Sturmbannfuhreru, pozovite ovamo Obersturmjuhrera Redeckera. Ali ni rijei opomene, jeste li razumjeli?
Ubrzo zatim doe urjak Heinricha Himmlera sa smijekom na
tankim usnama. Smijeak mu se sledi kad ugleda posjetioce. SSsudac ree Winteru:
- Pretraite ovog ovjeka ima li oruje! - Winter poslua, vie
nita ne shvaajui.
Redecker pone teko gutati, zatetura i teko se svali na stolac.
SS-sudac gledao gaje s gaenjem:
- Obersturmfuhreru, uhieni ste.
Jecaji su potresli Reichsheinijeva urjaka, grevito gutanje blijedog Wintera.
Eicher iznenada povie prepuklim glasom:
- Ali zbog ega?
Div u crnom ledeno odvrati:
- Obersturmfuhrerje upleten u milijunsku prijevaru s dravnim
kreditnim bonovima. Zajedno s Untersturmfuhrerom Petersenom,
kojeg su ustrijelili u Toulouseu, tetio je Reichu na najnii i najpodliji nain. Istraga e pokazati tko je od Slube sigurnosti Pariz
jo upleten u aferu.
Eicher je zurio u suce:
- Ne razumijem ni rijei... Tko je podignuo tu udovinu optu
bu?
Sudac u crnom ree mu tko.
Eicheru se objesi donja vilica. Staklastim pogledom zurio je u
Thomasa Lievena i mucao:
- Vi... vi... vi...
Zatim se dogodi neto zbog ega je Sturmbannfuhrer gotovo enuo pameu: SS-sudac stupi pred Thomasa Lievena, stegne mu
ruku izgovorivi ove rijei:
- Sonderfuhreru, u ime Reichsfiihrera SS-a Himmlera zahva
ljujem vam i odajem priznanje.
- Nema na emu - Thomas e skromno. - Vrlo rado sam to ui
nio.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Reichsfuhrer SS-a poruuje vam da se ve povezao s admira

lom Canarisom. U onoj odreenoj stvari nita se nee protiv vas
poduzimati.
No, to je zaista lijepo od gospodina Himmlera - ree Thomas
Lieven.

umno razbacivali zgrnutim imutkom. Spletke mranih snaga i na

francuskoj i na njemakoj strani postajale su sve strasnije.
Abiuehr je radio punom parom. Od svih sluajeva kojima se
Thomas Lieven morao baviti tih zimskih mjeseci spomenut emo
samo etiri:

10

1. Otprilike u isto vrijeme kada su se Roosevelt, Churchill i

Staljin sastali na konferenciji u Teheranu, Thomas Lieven uspije
dokazati da je stanoviti Werner Lamm, osobni prijatelj Hermanna
Goringa, prljava propalica.
Taj je Lamm lukavo zamislio kako da svoje prijevare prekrije
ekonomsko-politikim velom. Engleska je, naime, ve godinama
vladala svjetskim tritem ilima, tzv. ilimskim poolom. Gospodin
Lamm objasni svom prijatelju Reichsmarschallu:
- Ovaj pool u Englezima unititi!

U aferi s dravnim kreditnim bonovima uhiene su ukupno 23

osobe. Meu krivcima bila su samo dva Francuza i tri Rumunja.
Proces je tekao uz iskljuenje javnosti. Dvojica Francuza, jedan
Rumunj i Untersturmfuhrer Hansmann osueni su na smrt, ostali
na visoke zatvorske kazne.
Obersturmfuhrer Redecker dobio je osam godina. Heinrich Himmler je pravodobno pokazao svoj osjeaj za obitelj: Obersturmfuhrer Redecker odsjedio je u zatvoru samo pola godine. Zatim su
ga oslobodili na osobni nalog Reichsfuhrera SS-a te ga pozvali u
Berlin. Ondje je radio u nekoj podreenoj slubi do kraja rata.
Sve je dobro prebrodio. Danas je istaknuti lan jedne njemake
narodne stranke na sjeveru svoje domovine...

11
Dana 13. listopada 1943. godine Italija objavi rat Njemakoj.
Dana 6. studenog Rusi osvoje Kijev.
Te je zime u Francuskoj sve vie jaao Pokret otpora. Njemake
su vlasti na oigled gubile kontrolu nad situacijom. Thomas Lieven
i njegovi prijatelji u hotelu Lutetia promatrali su s oporim humorom ponaanje francuskih pekulanata i kurtizana. Dok su jo
nedavno paktirali s Nijemcima, sada su naglaavali svoje rodo ljublje. Najstariji pripadnici podzemlja iznenada su u sebi otkrili
rodoljubne nagone i stavljali svoje specijalizirane slube na raspo laganje Pokretu otpora. Za uzvrat ve su sada dobivali Persilsvjedodbe 1 za nesigurna vremena koja su dolazila. A i najuspje nije prostitutke u gradu davale su tekom mukom steeni nakit za
potrebe Pokreta otpora...
Okupatori i okupirani ivjeli su kao u vruici. Novac, estitost i
moral sve su vie gubili vrijednost i znaenje. ivot je postao groz niav i sliio plesu na vulkanu. Novi su se bogatai upravo bez1

aljiv naziv svjedodbe komisije za denacifikaciju daje netko bio samo

formalni, neaktivni lan nacionalsocijalistike stranke.

Na Goringa je to proizvelo jak dojam. Dopustio je Lammu da iz

Nizozemske dopremi u Pariz oko 6.000 ilima. ilimi su veinom
potjecali iz idovske imovine. Lamm ih je ili ukrao ili zaplijenio.
Sada je na Champs-Elysees uredio lijep duan i - prodavao ilime.
Istodobno je i dalje krao i rekvirirao po Francuskoj. Nitko nije bio
dovoljno hrabar da pozove na odgovornost Goringova prijatelja.
Zar ba nitko?
Zajedno s pukovnikom Wertheom i malim majorom Brennerom,
Thomas Lieven postavi ilimskom Lammu stupicu. Podmetne mu
adresu ladanjske kue ispred Pariza, koja je pripadala nekom i dovu i u kojoj je bilo mnogo prekrasnih perzijskih i turskih sagova.
Vila je doista bila vlasnitvo nekog idova - ali junoamerikog.
Lamm to, naravno, nije znao. Zaplijenio je te ilime i na njima
slomio vrat.
Junoamerika ambasada smjesta je prosvjedovala kod doajena
diplomatskog zbora, vedskog generalnog konzula Nordlinga. Nordling je odmah otrao vojnom komandantu za Francusku, gene ralu Karl-Heinrichu von Stiilpnagelu.
Skandal je strahovito uzbudio neutralne diplomate u Parizu pa
se ak ni Goring vie nije usudio tititi svoga prijatelja. Gospodin
Lamm je izgubio sav imutak i dospio u zatvor...
2. Slino je na prijatelj postupio i s profesorima Dienstagom i
Landwedom negdje o Boiu 1943. godine, u isto vrijeme kada su
Britanci na sjevernoj norvekoj obali potopili njemaki bojni brod
Scharnhorst

J. M.
Simmel
Ta su gospoda po nalogu poduzetnog Reichsmarschalla kupovala po Francuskoj umjetnike predmete i slike - i to za lane
francuske novanice, koje su se tiskale negdje u blizini Stuttgarta.
Thomas prui nepobitan dokaz da etiri slike, koje su gospoda
profesori kupili u Parizu, potjeu iz posjeda vicarskog diplomata
Egona Treumera. Njemu ih je netko upravo bio ukrao.
Vojni komandant za Francusku ponovno je morao uredovati.
Skandal se tako silno razbuktao daje Goring bio pozvan Hitleru.
Ah, umalo smo zaboravili najglavnije: oba profesionalna provalnika, koja su ukrala etiri slike iz stana Egona Treumera i podmetnula ih profesorima, bili su stari znanci Thomasa Lievena.
Dobro im je platio za ovu naruenu provalu. Policija im nikada nije
ula u trag...
3. Dana 4. sijenja 1944. godine Rusi su preli staru poljsku
granicu. Dana 22. sijenja saveznici su se iskrcali u Italiji neda leko od Anzija, iza leda njemakim trupama. Nekako u isto vrijeme
zbio se Lievenov limunski posao.
Na poetku godine na je prijatelj dobio mig iz Bordeauxa. Mig
mu je dao neki stari obija blagajna, kojeg je Thomas svojedobno
bio upoznao u Marseilleu kao lana Chantaline lopovske druine.
Upozorenje je bilo napisano na loem papiru s mnogo pravopisnih
pogreaka i glasilo je u prijevodu sa svim pogrekama ovako:
Dragi prijatelj! Ove u luki ima jedno skladite, a to ga uva
njemaka ratna mornarica. Onde lei 420 tona cigaretnog papira
spremnog za odpremu. Jer je Amerika ula u rat nije papir vie
odposlat. U pitajnu je dragi prijatelj najfiniji papir. Trna cjena 10
vicarskih franaka po kili. Dakle dobra lovina. Sluba sigurnosti je
odkrila skladite i hoe ga zapljeniti. Kao neprijateljsko vlasnitvo.
Zato pouri dragi prijatelj!
Thomas Lieven je pourio. Znao je: to je jednom zaplijenila
Sluba sigurnosti, koristilo je uvijek samo nekolicini, a nikada
mnogima. Odvezao se u Bordeaux. estiti major Brenner poznavao
je tamo nekog porunika bojnog broda ratne mornarice. Thomas
se s njim odmah izvrsno sporazumio.
Jo u doba afere sa slikama Thomas se sprijateljio sa vicarskim diplomatom Egonom Treumerom. Zahvaljujui Treumeru,
Thomas je odmah poruniku bojnog broda preporuio ovjeka u
Baselu koji je mogao i elio kupiti ameriki cigaretni papir. Cijena
760.000 franaka. Pred ovom je svotom kapitulirala ak i njemaka
ratna mornarica. U vrijeme kad su sa svakog vagona visjeli itavi

MOE I BEZ KAVIJARA

grozdovi ljudi, kada vie nije bilo dovoljno vlakova za prebacivanje

trupa, 420 tona amerikog cigaretnog papira, spremljenog u san-

duke, kotrljalo se s vojnim otpremnicama kroz itavu Francusku u

vicarsku. Cilj: Basel, njemaki kolodvor.
Da su zatim nou prebacili vagone s njemakog kolodvora na
vicarski, takoer se pobrinuo Thomas Lieven; 760.000 franaka!
Dovoljno da i najslabijeg ovjeka pretvori u diva!
Pri svemu tome najbolje je prola njemaka ratna mornarica.
Od tih 760.000 vicarskih franaka kupili su u panjolskoj vitaminima bogate limune za njemake brodske posade, kojima je prijetio skorbut, a prije svega za posade podmornica. Thomas Lieven je
kao priznanje i kao proviziju dobio 30.000 Reichsmaraka.
4. Dana 19. oujka 1944. godine Rusi su doprli do rumunjske
granice. Istog se dana Thomas Lieven u pratnji pukovnika
Werthea i majora Brennera pojavio u gradu Poitiersu. Alarmirala
ih je Charlotte Regnier, nova obavjetajka Abwehra Pariz.
Charlotte Regnier, etrdeset godina, plavokosa, bujnih grudi,
ne ba lijepa, ali vrlo nervozna, slovila je od nekog vremena kao
nova zvijezda Abioehra na ovom podruju. Malom majoru Brenneru uspjelo je ovu samostalnu francusku spisateljicu zavrbovati za
njemaku slubu. Gotovo danomice uzbuivali su njezini senzacionalni izvjetaji itav hotel Lutetia.
Naposljetku javi Charlotte Regnier da se u blizini Poitiersa formirala snana nova skupina makija. Time je postigla da je Abivehr
Pariz na podruju Poitiersa zapoeo veliku akciju.
Vie od dvjesto Francuza bilo je uhieno i danomice presluavano. Iznenada je, meutim, vie od dvjesto Francuza bilo ponovno
puteno na slobodu...
Sonderfuhreru Lievenu je, naime, u meuvremenu uspjelo dokazati kako major Brenner u plavokosoj Charlotti ipak nije pridobio nikakvu superobavjetajku. Sonderfuhrer Lieven ak je utvrdio
da su plavokosu Charlottu tek prije pola godine otpustili iz ludnice. Lijenici su je smatrali neopasnom, ali je ona jo uvijek bila
pod skrbnitvom. I naravno -jo je uvijek luda.

12
Dana 23. oujka 1944. godine pozovu Thomasa u veliko drutvo
koje je priredio neki njegov francuski poslovni partner. U tom se
drutvu strano dosaivao sve do trenutka kad se pojavila neka
dama u zelenoj veernjoj haljini. Odjednom ga je zabava poela
neobino zanimati!

J. M.
Simmel
Dami u zelenom moglo je biti oko 28 godina. Plavu je kosu visoko zaeljala. Oi su joj bile kestenjastosmede. Izgledala je poput filmske glumice Grace Kelly.
- Tko je to? - Thomas Lieven smjesta upita domaina. On mu
rekne tko je ta dama.
Vera, princeza von C. - tako emo zvati ovu damu. Ona, naime,
jo uvijek ivi medu nama i uiva nae simpatije. Zato neemo
odati njezino prezime.
- Prastaro njemako plemstvo - povjeri Thomasu njegov poslov
ni partner. - U srodstvu sa svim kneevskim obiteljima diljem
svijeta, sa starim Wilhelmom, s Windsorima, s grofom od Pariza,
sa - to vam ja znam s kim sve nije!
- Biste li bili tako ljubazni i predstavili me? - upita Thomas.
Domain je bio tako ljubazan.
Princeza je, meutim, bila sve prije nego ljubazna. Neto tako
odbojno, hladno i oholo Thomas jo nije doivio!
Obasuo ju je itavim vatrometom svog arma. Princeza je gledala kroz njega, usiljeno se smijeila i poslije jedne od njegovih
najuspjelijih duhovitosti rekla:
- to ste ono rekli, gospodine Lieven?
Takvo je ponaanje naeg prijatelja izazvalo. Ta mu se osoba
sviala. Fukalo mu se na njezino aristokratsko podrijetlo. Nije
imao nikakvih snobovskih ambicija. Nikakva mu princeza nije trebala u njegovoj zbirci. Ni govora, radilo se o osobi... Osoba mu se
silno sviala!
Stoga se trudio i dalje. Ne bi li se moda mogli ponovno vidjeti,
pitao je. Moda ii u operu - na veeru...
- Ja sam kuham. Kau mi da sam nadaren. Smijem li za vas
kuhati? Moda sutra?
- To je, na alost, iskljueno. Ovog sam tjedna svake veeri kod
gospodina Lakuleita. Poznajete li ga?
- Lakuleit? - Thomas je negdje ve uo to ime. Samo gdje? - Ne
poznajem tog sretnika za kojeg imate toliko vremena.
Naposljetku na prijatelj odustane. Nije imalo smisla. Bilo je
jednostavno besmisleno. Razljuen, meu prvima napusti zabavu.
Dva dana kasnije, potpuno neoekivano, odbojna ga princeza
nazove kui. Ispria se Thomasu to je bila prema njemu tako
hladna. Poto je otiao, saznala je od domaina da on potjee iz
Berlina i da je u Parizu vlasnik male banke. Domain je Thomasa
poznavao samo kao bankara. Osim onih kojih se to izravno ticalo,
nitko u Parizu nije znao nita o obavjetajnoj djelatnosti Thomasa
Lievena.

MOE I BEZ KAVIJARA

- ... priala sam vam, zar ne, o gospodinu Lakuleitu - uo je

kako govori princeza. - Pomislite samo, i on je Berlinanin! To jest:
roen je u Konigsbergu... Priali ste mi da dobro kuhate, pa je on
sada smislio neto veselo: poelio je konigsberke valjuke... Njih
ovdje nitko ne zna pripremiti ... Doite sutra k nama, mislim rei,
gospodinu Lakuleitu...
Na prijatelj prihvati poziv. A zatim pone razmiljati.
Lakuleit... Lakuleit...
Odakle mi je poznato to ime? Thomas se raspita kod pukovnika
Werthea. Obavijest koju je dobio nije ga zadovoljila:
Oskar Lakuleit bio je jedini vlasnik Intercommerciale SA (IC) u
Parizu. To je poduzee dobilo nalog od opunomoenika za motorna
vozila BdK u vrhovnoj komandi oruanih snaga da po itavoj Francuskoj kupuje za Wehrmacht rabljena motorna vozila. Lakuleit je
poslovao na puno zadovoljstvo svojih nalogodavaca. Sposoban
ovjek. U Berlinu je imao garae. Sada je imao novaca. Mnogo novaca. ..
Lakuleit... Lakuleit... Odakle je Thomasu bilo poznato to
ime?
Gospodin je stanovao u palai na Boulevard Pereira. Livrirani
sluga otvori vrata i odvede Thomasa u predvorje, koje je izgledalo
poput pretrpana duana antikviteta. Na zidu je visjela slika do
slike, a na tlu je leao sag preko saga. Thomasu je zastao dah.
Sluga odvede Thomasa u knjinicu. Ovdje je sjedio kuedomain i telefonirao. Thomasu je domain ve na prvi pogled bio neobino antipatian. Vrlo visok i vrlo debeo. Oko etrdeset godina.
Okrugla glava. Nisko elo. Kratka blijedoplava kosa, zaglaena
briljantinom. Vodenaste, prodorne oi. Iznad enskastih usta blijedoplavi brk...
Nije uope prestao telefonirati kada je Thomas uao. Samo mu
je mahnuo rukom neka sjedne. Sav crven u licu, derao se u slualicu:
- Sada vam elim neto rei, Neuneru, ivo mi se fuka to vam
je ena bolesna! to-to-to, ma kakva nepravda! Krali ste! Da
bome, ja to zovem kraom. Upozoravam vas, Neuneru, ne izazi
vajte me, ukinut u vae mjesto nezaobilaznog u pozadini! Sto ka
ete? Nesposobni ste za frontu? Da se ne nasmijem! A sada dosta!
Otputeni ste bez otkaznog roka!
Lakuleit tresne slualicu na vilicu, pa ustane rokui i smijui
se.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Ananas-beignets
Uzmite oko osam cvjetita artioka - mogu se uvijek dobiti u
konzervama ili u staklenkama
-sloite ih na pladanj i
pokropite limunovim sokom.
Obloite ih s 50 grama crnih
maslina
bez
kotica,
plokicama od dva mala,
crvena feferona i dva tvrdo
kuhana jaja. Pomijeajte limunov sok, ulje, vrlo sitno kosani
luk i perin, pa taj umak prelijte

Meni Punjene
artioke
Fini
konigsberki valjuci
Ananas - beignets 1
Pariz, 26. oujka 1944.

Uzmite ploke svjeih ili konzerviranih ananasa i raspolovite ih.

Pripremite gusto tekue tijesto
od 1/8 litre mlijeka, 125 grama
brana, dva cijela jaja, malo soli
i malo ruma. Umoite komade

ananasa u tijesto, pa ih pecite u

vruem maslu tako da plivaju
dok ne postanu zlatnoute boje.
Ocijedite masnou i posluite
beignetse posipane eerom.

- Dobar dan, gospodine Lieven. Drago mije. Ovo je bio jedan od

mojih knjigovoa. Morao sam ga izbaciti. Klipan je postao bezob
razan. To valjda neu dopustiti, zar ne? - ovijalno udari Thomasa

Uz istonopniski specijalitet jedna se princeza ponaa

udno

Punjene artioke
preko punjenih artioka, a pladanj ukrasite perinom.
Fini konigsberki valjuci
Uzmite 1/2 kilograma teletine i
pola kilograma svinjetine, sameljite u stroju i vrsto izmijesite s
namoenom i istisnutom em1

Utipak

Ijom, dva jaja i sitno

nasjeckanim, svijetlo popirjanim
lukom. Pikantno zainite solju,
paprom i sardelnom pastom, pa
mokrim rukama oblikujte okrugle valjuke srednje veliine.
Nainite svijetli zaprak od
maslaca i malo brana, zalijte
mesnom juhom i aom bijela
vina, ostavite da dobro provri,
zatim unutra stavite valjuke te
ih na laganoj vatri skuhajte. Valjuke izvadite, umak veite kiselim vrhnjem u koje ste umutili
dva umanca, dodajte veliku
licu kapara, zainite paprom,
solju i limunovim sokom, pa ostavite valjuke kratko u vruem
umaku, ali neka umak ne zakipi.

po ramenu. - No, stari zemljae, najprije da neto popijemo, a

onda u vas odvesti u kuhinju. Princeza e odmah doi. Moja ena
petlja s oblaenjem - kao i uvijek.
Thomas uoi na Lakuleitovim mesnatim prstima tri prstena s
velikim briljantima. Ovaj mu je gospodin postajao sve antipatiniji.
Kuhinja je bila velika kao u srednjem hotelu. Thomasu su po magali kuharica, kuhar i dvije djevojke. Lakuleit je sve promatrao i
pio Hennessy iz ae za vodu.
Tada u kuhinju ue Vera princeza von C. Nosila je crvenu veernju haljinu duboka izreza. Ako je pri prvom susretu bila ohola,
pri drugom je bila pretjerano armantna. S vrlo loim predosjeajem Thomas je uranjao valjuke u fini umak.
Meutim, sasvim se neugodno poeo osjeati tek kada je u bla govaonici upoznao gospou Lakuleit. Olga Lakuleit izgledala je
uniteno. Iscrpljeno lice. ukasta izblijedjela kosa, oi bez sjaja.
A pritom joj je moglo biti tek etrdesetak.
Oh, Boe, to jadno stvorenje, pomisli Thomas. Zar je princeza
prijateljica tog debeljka? Oito. Zato sam uope doao ovamo?
Odurno.
Veer je postajala sve odvratnijom. Olga Lakuleit nije izustila ni
jedne jedine rijei. Nije pila. Pojela je jedva jedan valjuak. Odjed nom joj poteku suze niz blijede obraze.
- Poi radije opet gore, Olga - ree Lakuleit kratko i okrutno.
Olga Lakuleit ustane i ode.

- Jo jedan valjuak,
gospodine Lieven? - upita
obazrivi mu,
dok se princeza, sva
ozarena, smijeila Thomasu
Lievenu, koji je
iznenada potpuno izgubio
tek.
Poslije veere prijeu u
knjinicu. Ovdje, uz kavu i
francuski konjak, debeljko
konano ispusti maka iz
vree:

J. M.
Simmel
- Sluajte, Lieven. Berlinanin ste kao i ja. Vi imate banku, a ja
veliko poduzee. Vremena su posrana, nemojmo se zavaravati.
Kola su zaglibila u blatu i brzo e se prevrnuti. ovjek mora misliti
na budunost. Nemam li pravo?
- Ne znam o emu govorite - Thomas e hladno.
Debeli se grohotom nasmije:
- Ma naravno da znate! A tko e ako ne vi? I va je novac ve u
vicarskoj! - Lakuleit sada postane sasvim jasan. On i njegovi
prijatelji imaju poprilinu imovinu u Francuskoj. Pronae li Tho
mas preko svojih veza put da se ta bogatstva prebace u vicarsku,
nee poaliti. -I za. vas je u tome dobar zalogaj, Lieven!
Thomasu je sada bilo dosta. Ustane.
- Bojim se da ste se obratili pogrenom ovjeku, gospodine La
kuleit. Ja se time ne bavim.
Sada se u razgovor ukljui i princeza. Stane na Lakuleitovu
stranu. Thomasu sada prekipi. Zar ta osoba nema stida! Prijateljica oenjena ovjeka -jo k tome ovakva ovjeka! Fuj! Odvratno!
- Gospodine Lieven, moda vas ovaj posao ipak privue kad
ujete tko su prijatelji gospodina Lakuleita...
- Jeste 1' ve uli za Goringa? - zagroke debeljko. - Bormanna? Himmlera? Rosenberga? Kaem vam, u tome lee milijuni - pa
i za vas!
Nisam potkupljiv.
- Ah, glupost, ovjee! Svakog se ovjeka moe kupiti. Radi se
samo o cijeni!
Ovo je bio kraj. Thomas se naglo oprosti. Bio je izvan sebe od
bijesa. Ta debela svinja! Tomu u sada malko pripaziti na prste.
Pa on smrdi i sprijeda i straga...
Dok je Thomas u garderobi traio svoj kaput, odjednom se pojavi princeza:
- I ja odlazim. Moete li me otpratiti kui? Stanujem sasvim bli
zu.
Thomas se utke nakloni. Od bijesa nije mogao govoriti. Ni na
ulici ne izree ni rijei. utke doprati mladu enu do kunih vrata.
Ona otkljua i nasloni se na zid.
- Dakle, to je Tommy? - ree ova udnovata pripadnica prasta
rog njemakog plemstva. Glas joj je sada bio hrapav i promukao.
Thomas se zapilji u nju.
Mo - molim?
- No, hajde, poljubi me... to eka? - Primivi ga za rukav,
privue ga k sebi, obavije ruke oko njega, pa ga divlje poljubi. elim da me ljubi - aptala je princeza. Ponovno ga poljubi, pa
izusti prilino glasno nekoliko reenica koje nipoto nisu za tisak.

MOE I BEZ KAVIJARA

Ah, vi Hohenzollerni, Windsori, Auerspergi, Collone. Prepotovani grofe od Pariza! Za volju uzvienog vam roda, radije emo
preutjeti stoje rekla ta zgodna, drska, plava plemkinja - zbog vas
i iz obzira prema meunarodnoj cenzuri knjiga.
U trenutku dok je Vera princeza von C. izgovarala te neuvene
rijei, Thomasu pukne pred oima.
Lakuleit!!!
Konano je znao odakle mu je poznato to ime. Nalazilo se u crnom dnevniku ustrijeljenog Untersturmfuhrera Petersena! Mnogo je
imena bilo u toj knjizi, u kojoj je ta varalica biljeila sve koji su bili
upleteni u njegove mrane poslove.
Lakuleit... Thomas je jasno, potpuno jasno, vidio pred sobom
napisano ime i iza njega tri usklinika. A ispod toga kraticu nekog
drugog imena: V. v. C, a iza toga jedan upitnik...

13

Thomas je inae vrlo rado doputao da ga zavedu izigravajui

malu djevojicu. Ali danas? Koliko god ga je s jedne strane ta plavua, prastara roda, privlaila, s druge je strane princeza izazivala
tjeskobu i bila mu sumnjiva. Osim toga, ta je dama imala previe
loe drutvo.
Stoga on prijazno, ali odluno, skine Verine ruke sa svog tijela
pa ree uz naklon:
- Zaista ugodna veer. Smijem li se sada oprostiti, potovana
princezo?
~
Kestenjastosmee oi drske ljepotice sasvim su se suzile.
Potovani itaoe! Predoite sebi do ludila razdraenu, zavodljivu, lijepu plavuu! Jeste li? No dobro. Onda vidite u duhu ono to
je Thomas Lieven vidio u stvarnosti.
Podivljala djevojka procijedi kroz zube:
- Vjerojatno si poludio, Tommy, to ti je? Pa ne moe me sada
u ovom stanju ostaviti samu...
Thomas se nakloni i drugi put.
- ini mi se, potovana princezo, da ste intimna prijateljica
gospodina Lakuleita. Nipoto ne bih htio smetati toj vezi, tome ta
ko skladnom, moralnom odnosu.
Otvori kuna vrata. Ona ga pokua zadrati. On se oslobodi.
Ona stane udarati malim nogama po tlu, prodorno vritei:
- Ostani ovdje, govnaru jedan! - I stane ga udarati akama po
prsima. On se okrene i ode niz noni bulevar, ne brinui se vie za
pomahnitalu enu.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Uuuuuh! Svjeeg zraka! To je bilo sve to mu je sada trebalo.

Boe, Boe, kakva veer. Njemako visoko plemstvo ipak ima neto
u sebi! Obine, graanske dame s njim jednostavno ne mogu dr ati korak.
Ta je mala malko pokvarena, pomisli Thomas, ali zgodna.
udno, a mogao bih se zakleti da je potena. Dobro odgojena. Pa metna. armantna - ako to eli biti... to li takva ena nalazi na
klipanu poput Lakuleita? Zato je njezino ime zapisano ispod nje gova u crnom dnevniku mrtvog Untersturmfuhrera Petersena?
Thomas stane, zapilji se ujedno stablo pa ree glasno:
- Pa nisi se valjda zaljubio u Veru, idiote jedan?
Stablo mu ne odgovori. Uostalom, pitanje mu nije bilo ni upu eno. Thomas pode dalje. Glupost, pomisli. to uope znai za ljubiti se? U onog plavog morskog psa? Smijeno. Ali gospodina
Lakuleita emo malo ispipati. Svakako!
Te veeri 26. oujka 1944. gudine Nanette je imala izlaz. Tho mas otkljua kuna vrata, upali svjetlo u malom predsoblju, skine
ogrta i otvori vrata male knjinice.
U visokom naslonjau pokraj kamina sjedio je neki ovjek. Nje govani brk, rimski nos. Vjeito ironine oi. Plavo odijelo ve malo
iznoeno. U ruci lula kao u Sherlocka Holmesa. Gospodin otpuhne
oblak dima jeftina duhana, zatim ree izvanredno vano:
- Ovo niste oekivali, gospodine Lieven, je li?
- Dobar veer, pukovnie Simeon - ree Thomas Lieven, pa uz
dahne promatrajui francuskog obavjetajca, tog junaka i pol, s
kojim je doivio ve toliko uzbuenja. - Ve se dugo nismo vidjeli.
Pukovnik Simeon, koji je jo uvijek izgledao poput previsoko izraslog Adolphea Menjoua, ustane i patetino zapone:
- Uao sam u va stan otpiraem. Gospodine, vaa je igra za
vrila.
- Samo trenutak, dragi moj. Va duhan - ne ljutite se - upravo
zvjerski smrdi. Vidite li ondje plavi glineni lonac? Unutra je pravi
engleski. Ratni plijen njemakog Wehrmachta. Ne morate se sustezati iz nacionalnih obzira!
Pripadnik francuske obavjetajne slube, kojoj je vjeito ne dostajalo novaca, kratko se kolebao, zatim istrese lulu i prie pla vom glinenom loncu. Podiui poklopac, mrko ree:
- Nemam osobno nita protiv vas, gospodine Lieven. Pa ja sam
vas zavrbovao za Deuxieme Bureau. Meutim, sada je vaa igra
zavrila.
- To ste ve jedanput rekli. Priekajte malo, onda u vas palji
vo sasluati...

Iznenada Simeon ispusti lulu na tlo. Odjednom je u ruci imao

pitolj.
Dalje od ormara! Ruke uvis!
Ali nemojte, gospodine pukovnie - ree Thomas tresui gla
vom. - Zar ste jo uvijek tako plaljivi kao neko?
Mene neete zavarati! elite otvoriti ormar, nije li tono?
Tono je.
Da biste iz njega izvadili oruje, pa me svladali.
Nije tono. U ormaru nemam oruja.
Nego?
- Svoj kuni bar. Htio sam nam pripremiti neko pie.
Pukovnik napravi tri velika koraka, silovito otvori izrezbareni
ormar, zatim, malo pocrvenjevi, zarei:
ovjek mog zanimanja ne moe nikada biti dovoljno oprezan.
- Thomas pone pripremati pia. Simeon nadovee: - Pogotovo s
izdajicom poput vas.
Sa sodom ili s istom vodom?
Sa sodom. S trostrukim i etverostrukim izdajnikom poput
vas, gospodine Lieven!
Malo je bezbojna, zar ne? Jo malo viskija? Tako.
Simeon se gnjevno okrene. Thomas ga je samilosno gledao. On
je u biti volio tog vjetrogonju, tu herojsku budalu. Zatim ree:
- ao mije, pukovnie.
-to?
- to sam vam upropastio va lijepi nastup. Uostalom, recite
kako je slatka Mirni?
- Odakle da ja to znam?
- No sluajte, pukovnie! Pa vi ste mi je oteli! Htjeli ste se vjen
ati, raati djecu, male francuske rodoljube... A sada uope ne
znate to je s njom?
Pukovnik muklo ree:
Mimi me napustila. Jo prije godinu dana. Moete li to zamis
liti?
Hajde da unato tome popijemo u Mimino zdravlje. Slui li
vam za utjehu pomisao da je ta slatka i mene napustila?
Ni najmanje.
Vrlo ljubazno. A sada mi objasnite zastoje moja igra zavrila.
Prije mi niste dopustili da kaem sve do kraja. Nisam elio re
i da je vaa igra zavrila. elio sam rei: vaa je igra zavrila, ako
smjesta ne maknete ruke s princeze.
S kakve princeze?

-Tono vi znate s kakve princeze! Bili ste danas naveer s

njom.

J. M.
Simtnel

MOE I BEZ KAVIJARA

Budite uvjereni da sam ve maknuo ruke s nje!

Ne budite frivolni! Ovdje se radi o ivotu i smrti! Opominjem
vas, Lieven. Imamo opsene dosjee o vama...
Boe moj, a koja li ih obavjetajna sluba nema?
Posljednji put vas upozoravam, Lieven. Ne povlaite se u taj
svoj bezduni cinizam. I sami znate koliko je u meuvremenu oja
ao Pokret otpora u Francuskoj. Svakog bismo dana mogli bilo ko
ga od vas ubiti - kad bismo htjeli. Pa i vas. Meutim, kada se radi
o vama, uvijek se malo raznjeim...
Ma to ne kaete!
Zaista... Uspomene... Zajedniki bijeg iz Pariza... Mirni...
Toulouse... Pukovnik Debras... Josephine Baker ... Ali neu vas
moi dalje tititi, ako se ne prestanete baviti princezom i tim gos
podinom Lakuleitom...
Thomas se zapanji.
elite mi rei da je francuska obavjetajna sluba zabrinuta
za dobrobit nekog debelog nacistikog pekulanta?
To vam elim rei.
A zbog ega?
To vam ne elim rei. - Pukovnik je sada bio beskrajno mue
van i odluan: - Ovo vam je naa posljednja opomena, Lieven.
Poslije ove vie nema nijedne. Od sada se otro puca.
Odmah? Ili jo moemo popiti zajedno posljednji viski mira?
-

3. poglavlje
1
- Gospodin Lakuleit je po mojem miljenju jedna od najveih
svinja to tre po Francuskoj - ree Thomas Lieven u jednoj sobi
hotela Lutetia u Parizu. Pukovnik Werthe i mali astohlepni major
Brenner bili su mu publika. Razmjenjivali su znaajne poglede. emu ovi znaajni pogledi, gospodo?
- Ah, Lieven - uzdahne Werthe - Brenner i ja se pogledavamo
jer vjerujemo da znamo povod vaeg ogorenja. Rei u samo:
Vera.
- Princeza Vera - dopuni mali Brenner hihoui. - Ne gledajte
tako ljutito, gospodine Lieven! Otkako vam je Sluba sigurnosti za
petama, malko pazimo na vas.
Thomas e razjareno:
- Princeza mi je ravnoduna! Potpuno! - Brenner ponovno zahihoe. - Ne cerekajte se! Ponavljam: taj Lakuleit smrdi do neba!
Princeza vara zajedno s njim! A i francuska obavjetajna sluba
zanima se za oboje!
Bilo bi vjerojatno previe od vas zahtijevati da nam kaete tko
to od francuske obavjetajne slube - primijeti Werthe. Thomas
kinine. - Tvrdite da gospodin Lakuleit eli prokrijumariti imovinu
Bormanna, Himmlera i Rosenberga u vicarsku. Zar vam jo nije
dosta, ovjee? elite li se zakvaiti osobno i s Adolfom Hitlerom?
Gospodine Lieven, upozoravam vas da razmislite - zapone
mali major Brenner.
Meutim, Thomas ga bijesno presijee:
- Izvolite najpaljivije izbjegavati da mi protuslovite, Brenneru.
U onoj pripovijesti s makijima suprotstavili ste mi se - i bili ste
unaprijeeni u majora. Kod dravnih kreditnih bonova ve ste bili
pametniji i suraivali ste. A sada, tek to niste postali pot
pukovnik, elite me napasti s leda, luae?

J. M.
Simmel
Ovo je djelovalo. Crven poput rajice, mali ga je Brenner uvjeravao:
- Ma ni govora, gospodine Lieven. Smatram - smatram... Pri
kljuujem se vaim planovima. Hrm!
Pukovnik Werthe zastenje.
- Jo mi je samo to trebalo da mi korumpirate vlastite ljude,
Lieven!
Abvvehr Pariz ispita, sa svim sredstvima to su mu stajala na
raspolaganju, gospodina Oskara Lakuleita, biveg vlasnika garaa
u Berlinu, sada milijunaa, jedinog vlasnika poduzea Intercommerciale SA i nakupca motornih vozila za Wehrmacht to se pritom pokazalo?
Oskar Lakuleit vrlo je loe postupao sa svojom jadnom enom.
Oito ju je varao s princezom Verom von C. U svojim poslovnim
metodama bio je okrutan, a u drutvenom ophoenju neotesan,
bio je uobraen i tipian skorojevi.
- No dakle? - ree Werthe. - Zbog svega ovoga ne moete ov
jeka zatvoriti. Jer tada bi valjalo uhititi tri etvrtine mukaraca na
svijetu.
- U tom je klipanu ipak neto trulo - zagrieno e Thomas Lie
ven. - Strahovito trulo!
Samo to?
Po nalogu opunomoenika za nabavu motornih vozila, Oskar Lakuleit ve je godinama kupovao automobile po Francuskoj. Nje govo je poduzee godinje prijavljivalo za porez milijunske prihode.
Od kupnje francuskih automobila Wehrmacht mu je kao zaradu, a
i za pokrie trokova i davanje provizija, odobrio deset posto od
kupovne cijene.
Posao je tekao na ope zadovoljstvo. Opunomoenik za motorna
vozila bio je ogoren zbog Thomasovih pitanja:
- Izvolite ostaviti Lakuleita na miru, Sonderfuhreru! On je na
najbolji ovjek!
- A ipak... - mrmljao je Thomas kada je naveer 7. travnja
1944. godine sjedio s majorom Brennerom uz au konjaka u knji
nici svoje male vile - a ipak je taj Lakuleit lopov... Jo nikada
nisam pogrijeio u procjeni nekog ovjeka... - Uto zazvoni telefon.
Thomas podigne slualicu.
- Halo?
- Onda Tommy - ree poznati glas. - Kako je moj zloesti
deko?
Ma to je preglupo, pomisli Thomas, zbog ega sam sada po crvenio? Promuklo odgovori:
- Izvrsno, potovana princezo. A kako ste vi?

MOE I BEZ KAVIJARA

eznem za vama! Moete li sutra naveer doi k meni?

Ne mogu.
Moja djevojka ima izlaz. Recimo, dakle, poslije veere?
Bojim se da doista neu moi.
Imam nekoliko divnih novih ploa. Prokrijumarene su iz
Portugala. Gershwin i Glenn Miller. Benny Goodman i Stan Kenton. Svirat u ih za vas... Dakle u devet!
uo je kako se smije, zatim je prekinula vezu, ne ekajui
njegov odgovor.
- Drskost - ree Thomas Lieven.

Doao je ve pet minuta prije devet i donio celofansku kutiju s

tri orhideje, koje je dugo morao traiti. Godine 1944. i u Parizu su
polako ponestajale orhideje.
Princeza je nosila skupocjen nakit i kratku crnu veernju ha ljinu, koja je sprijeda i straga i ispod ramena bila zbunjujue du boko izrezana.
Odsvirala je Thomasu nove ploe. Zatim su malo plesali i pili
ruiast ampanjac. Thomasu se princeza uinila arobno lijepom.
To joj je i rekao. Ona mu odvrati da je on za nju najuzbudljiviji
mukarac na svijetu. Na taj su nain, bez mnogo okolianja, oko
23 sati dospjeli na kau.
Thomas je primao cjelove kakve dosad jo nikada niJ6 dobio.
Princeza je prela:
Jo mi se nikada nijedan mukarac nije sviao poput tebe...
I ti se meni svia, Vera -jako.
Kad bi mogao uiniti neto za mene, bi li to uinio?
Prema tome...
Moe li otvoriti moj patentni zatvara?
Vrlo rado...
Bi li neto uinio za mene?
Od svega srca!
Onda ostavi Lakuleita na miru.
On skoi. Odjednom je bio potpuno trijezan. - to si to rekla?
- Da ostavi Lakuleita na miru. - Ostala je leati na kauu i
gledala ga vrebajui. - Ve ga tjednima uhodi, mali moj Tommy,
ili moda ne?
On nita ne odgovori.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Moda ti nije pravo to te zovem Tommy - nastavi princeza. Moda bih trebala rei Jean. Jean Leblanc. Ili Pierre? Pierre Hunebelle?
On ustane. Odjednom se osjeao vrlo udno.
- Ni Hunebelle ti ne odgovara? Pa dobro, onda moda Armand
Deeken? Sjea li se jo kako si izveo ono zamano krijumarenje
franaka, Armand? - Ili kako si nasamario francuske partizane captain Robert Almond Everett? - Thomasu se presijee dah. - Ili
kako si pred nekim njemakim generalom glumio amerikog di
plomata Roberta S. Murphvja? Moram li nastaviti, mali moj slatki
agente njemakog Abiuehra? Ili si moda ve preao kakvoj drugoj
drubi?
- Nisam - ree Thomas, sabravi se. - Jo sam uvijek kod
Abivehra. A ti?
- Hajde pogaaj!
- Kad pomislim na tvog debelog ljubavnika, rekao bih da si kod
Gestapoa - odgovori joj on grubo.
Princeza, vrisnuvi, skoi. Prije nego to je mogao uzmaknuti,
ona ga pljusne lijevo i desno po licu i istodobno zapadne u svoj
ljubazni nain izraavanja:
- Lopove jedan govnarski, to samo umilja? Pokuavam ti
spasiti ivot, a ti ovako? - Thomas poe k vratima. - Tommy, ne
odlazi! to se mene tie, uini s Lakuleitom to god te volja, samo
ostani ovdje! - Thomas produi kroz predsoblje. - Osvetit u se, ti
podla ivotinjo... Molim te, ostani kod mene, molim...
Thomas tresne za sobom vratima. Potri niza stube. Gore se
vrata ponovno otvore. Psovala je za njim poput furije.
to dalje! to dalje odavde! On izjuri na cestu. Ondje se suda ri s nekim mukarcem koji prigueno krikne:
- Au! Prokletstvo!
- Miite mi se s puta, ovjee, tako sam bijesan da vie ne
znam to radim!
- To vie nije ni potrebno - ree pukovnik Jules Simeon hladno.
- Ve dva sata stojim ovdje. Vidio sam kako dolazite. Vidim kako
odlazite.
- Sto mu gromova, doista ste nadaren obavjetajac!
- Prezreli ste moju opomenu. Sada ete uskoro promatrati rot
kvice odozdo!

- . . . a pred kuom je stajao neki klipan iz Francuske obavje

tajne slube - izvjetavao je sutradan Thomas u hotelu Lutetia pu
kovnika Werthea i malog majora Brennera. Jo je uvijek bio bije
san.
- Kakvu ulogu zapravo igra princeza?
- Ne znam, ali u ubrzo saznati... Gospodine pukovnie, ku
nem vam se da u tog klipana raskrinkati, da u...
Werthe ga presijee:
- Prestanite s Lakuleitom, Lieven. Danas su mi dobrano na
trljali nos. Iz Speerova taba. Neka smjesta ostavimo Lakuleita na
miru. Taj je ovjek dua Atlantskog bedema. Lakuleit isporuuje
svu robu koja nedostaje. OT i OKW 2 propali bi bez njega! Uzmite
na primjer telefonske ice... OT vie nije mogla nabaviti niodkuda
telefonske ice. Lakuleit je isporuio 120.000 metara!
Thomas uzdahne.
- E pa lijepo. Dobili ste po nosu, gospodine pukovnie. Shva
am da ste zle volje. Ali zbog ega vi pravite tako kiselo lice, dragi
Brenneru?
Major odmahne rukom.
- Same brige. Pismo od kue. ena bolesna. Deko e u lipnju
sasvim sigurno propasti u koli. Latinski i fizika. A onda jo i taj
prokleti porez....
Bez osobita zanimanja, Thomas upita:
- Zbog ega imate briga s porezom, gospodine Brenneru?
- Jer sam bio idiot i prije vie godina napisao nekoliko ctanaka
za neki izdavaki zavod koji izdaje vojno-politiku literaturu. Jer
sam, budala jedna, zaboravio to prijaviti poreznim vlastima! Jer su
u tom zavodu proveli kontrolu knjiga! I jer je neki govnarski knji
govoa spomenuo moje ime, eto zbog toga!
Lice Thomasa Lievena odjednom zadobije izgled potpunog idio ta. Mucajui ree:
- Knjigovoa... ?
- Pa kaem vam!
Iznenada Thomas skoi. Promuklo kriknuvi, zagrli Brennera i
poljubi ga u elo. Zatim izleti iz ureda.
Brennera oblije tamno rumenilo; jo ga nikada nijedan muka rac nije poljubio. Protrlja elo.
- enuo - ree zaprepateno - Sonderfuhrer Lieven je enuo!

..Ju

Organizacija Todt 1 Vrhovna

komanda Wehrmachta

J. M.
Simmel
- Nikada - ree suhonjavi, ukasti knjigovoa Anton Neuner nikada vam to neu zaboraviti, gospodine Lieven!
- Jedite sada, gospodine Neuneru, ohladit e vam se juha - ree
Thomas. Pozvao je skromnog Neunera u svoju vilu na ruak. Gos
poda su se poznavala tjedan dana. Jo donedavno, gospodin Neu
ner bio je knjigovoa u poduzeu Intercommerciale Oskara Lakuleita. One veeri kada je Thomas bio u gostima kod Lakuleita, ovaj
je telefonski najurio svog knjigovou. Tada je Thomas prvi put uo
ime Neuner. Nakon Brennerove porezne jadikovke to mu je ime
ponovno palo na pamet.
Mravi knjigovoa posluno posre malo juhe, zatim spusti licu, pa se zapilji u Thomasa kao u obeanu zemlju.
- Jo uvijek to ne mogu shvatiti! Gospodin Lakuleit me izbacio.
Ukinuo je moje mjesto nezaobilaznog u pozadini. Moja je ena go
tovo isplakala oi; sebe sam ve vidio u Rusiji. Tada se pojavljujete
vi, meni potpuno tu ovjek, te mi pribavljujete novo mjesto neza
obilaznog u pozadini. Ali zato?
- Gospodine Neuner, ja sam bankar. Poznajem Intercommercialu.. Znam da ste sposoban ovjek. Takve se stvari prouju! Utoliko
manje razumijem zato vas je gospodin Lakuleit izbacio...
Neuner se nagne nad tanjur. Lice mu se stane trzati.
- Zbog 18 maraka i 25 pfeninga. Jest, tono ste uli. I to poto
sam se tri godine za njega mrcvario. - Neuner ispria kako je jed
nom, poto se vrlo dugo zadrao u uredu, veerao u nekoj restau
raciji i naplatio raun od poduzea, a da nije pitao Lakuleita. De
beljko je to doznao i smjesta ga otpustio. - Pritom bih znao ispri
ati prie o poslovima - o kakvim samo poslovima, kaem vam,
gospodine Lieven...
- Zanimljivo.
- ... ali to neu uiniti. Ma kako loe gospodin Lakuleit prema
meni postupio, ja nisam izdajica...
Lijepa sluavka Nanette donese glavno jelo. Neuner ree:
- Juha je bila izvrsna. Nadam se da dalje nema nita peeno.
Bolestan sam, naime. ir na elucu, znate.
- Imam goluba, pirjanog na vodi i maslacu. Mislio sam na vae
zdravlje.
- Ah, dragi gospodine Lieven, kako ste vi divan ovjek!
- Nije spomena vrijedno. Uostalom, sasvim ete sigurno poivjeti due nego predebeli gospodin Lakuleit. Taj se ovjek prederava, a pretjeruje i u svojim poslovima...
- Taj je ovjek ve pretjerao - izbaci Neuner. - Ti e mu auto
mobili slomiti vrat. - Prestraeno se prekine.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Uzmite malo od ovoga, to je cvjetaa protisnuta kroz sito.

Prija li vam golubica?
- Izvanredno ukusna, ak ni na Rivijeri nisam okusio nita bolje.
U mozgu Thomasa Lievena zazvoni na uzbunu. Neuner, taj
skromni knjigovoa, pa na Rivijeri?
- Recept sam dobio od kuhara u hotelu Negresco - ree Lieven.
- Ondje sam uvijek odsjedao, sjajna kua...
- Ha, ha, ha, to je bilo gospodinu Lakuleitu preskupo. Za mene,
mislim rei. On sam je uvijek ondje odsjedao. Ja sam morao od
sjesti u nekom jeftinom svratitu. Trebao me jer ne zna francuski.
- Nema socijalnih osjeaja, taj gospodin Lakuleit.
Blistavih oiju i nita ne slutei, Neuner je priao:
- esto smo ili na Rivijeru, pa sve onamo dolje do francusko panjolske granice. Nai su poslovi... - odjednom zauti pa sum
njiavo pogleda Thomasa.
Ali Thomas se vedro nasmijei:
- Uzmite jo jabune kae, gospodine Neuner! Priajte mi jo
malo o Nici. Davno nisam bio tamo...

Iz tajnog izvjetaja koji je Abwehr Pariz 12. svibnja 1944. godine

poslao Glavnoj financijskoj kontroli pri vrhovnoj komandi Wehrmachta u Berlinu:
... na ovaj su nara grad svrnule pozornost vjeto upravljane
izjave otputenog knjigovoe Antona Neunera o Nici. Major Brenner i Sonderfuhrer Lieven poslani su na Rivijeru. Radei tri tjedna utvrdili su:
Oskar Lakuleit je ovdje dijelom pokupovao, a dijelom dao ukrasti
iz garaa pobjeglih vlasnika, najmanje 350 vrijednih automobila
strane proizvodnje (rolls royce, lincoln, cadillac, hispano suiza i tako dalje). Poslove oko kupnje zakljuivao je u hotelu Negresco, a
kao prevodilac sluio mu je knjigovoa Neuner. Lakuleit je automobil rastavljao na dijelove. U Vichvju je mitom nabavljao izvozne
dozvole za automobilske rezervne dijelove te ih izvozio u Madrid,
gdje su rezervni dijelovi ponovno sastavljani u luksuzni automobil i
prodavani po najviim cijenama.
Sasvim je sigurno da transakcije iz Nie nisu provedene u poslovnim knjigama Intercommerciale. Pretpostavljamo da je Oskar
Lakuleit ovim i slinim poslovima prevario Reich za nekoliko milijuna. Transakcijama u Nici pruen je povod poreznim vlastima da
ispitaju itavo njegovo poslovanje...

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni
Telei bujon
Od potpuno nemasne teletine
pripremite, bez zainskog zelenja, juhu, koju ostavite da jako
pokuha te je samo slabo posolite. Posluite juhu u alicama,
pospite je s malo sitno nasjeckana perina i dodajte uz nju
prenac bez kore.
Pirjani golubovi
Uzmite dobro oiene i oprane
mlade golubove te ih pirjajte u
slabo posoljenoj vodi s prilinim
komadom maslaca u zatvorenom loncu tridesetak minuta na
laganoj vatri dok ne omekaju.
Pazite da u loncu bude uvijek
toliko tekuine da se golubovi
ne zapeku.

Telei bujon s
prencem
Pirjani golub
sa cvjetaom a
la creme
Jabuna kaa s trenjama
Cvjetaa a la Creme

Pariz, 14. travnja 1944.

Naveer 29. svibnja 1944. godine Thomas Lieven donese prin cezi Veri von C. crvene rue. Dan ranije ta ga je udnovata aristokratkinja - opet jednom - nazvala i pozvala k sebi. Thomasu se
uinila uzbudljivijom nego ikada.
Vera ree:
- Obeavam da u veeras biti dobra. Ni rijei o Lakuleitu!
Vera te veeri ostane dosta dugo vjerna zadanoj rijei. to je
naposljetku svoje obeanje ipak prekrila, nije bila njezina krivnja.
Plesali su, udvarali jedno drugome, sluali glazbu. Postalo je
kasno. Tada su se poljubili. Zatim za njih vie nije bilo nikakvih
problema. Sve je postalo prirodno i jednostavno, a Thomas je imao

Dijeta Thomasa Lievena slomit e nekomu vrat

Uzmite dobro opranu cvjetau,
odstranite tvrde struke, ralanite je na vie dijelova, stavite ih
u kipuu slanu vodu i kuhajte
dok sasvim ne omekaju. Izvadite ih, ocijedite i protisnite kroz
sito za pasiranje. Pire dobro izmijeajte s jednim umancem,
neto slatkog vrhnja i komadom
maslaca, pa na laganoj vatri jo
jednom zagrijte, ali neka ne zakipi.
Jabuna kaa s trenjama
Uzmite slatke, prhke jabuke,
ogulite ih i oistite od sjemenki,
pa pripremite, sa to manje eera, vrlo finu pasiranu jabunu
kau. Ukrasite je ukuhanim trenjama i utaknite naokolo pikote.

osjeaj da Veru poznaje ve odavno...

Tada zazvoni telefon.
- Neu se odazvati - ree Vera lijeno. Zaljubljeno je gledala
Thomasa i gladila ga. Telefon je uporno zvonio. Napokon Vera ipak
podigne slualicu i javi se. Neko je vrijeme sluala, zatim smrtno
problijedi. Oi joj ispuni mrnja. Zasike na Thomasa: - Pseto jed
no... Prokleto pseto!
- Nemoj, cheri! Nemoj ponovno zapoinjati - zamoli je on.
Odjednom Vera vrisne u slualicu:
- Ne mogu vie... Ne mogu vie sluati! - Tresne slualicu na
kau, skoi, drui cijelim tijelom od bijesa. Poganim izrazima
pone psovati Thomasa.
Neko ju je vrijeme sluao, zatim pritisne na uho slualicu iz
koje se jo uvijek ulo uzbueno kreketanje:
- . .. Vera... Vera... ma sluajte me, za Boga miloga, Vera, slu
ajte! To je Lievenova krivnja, kad vam kaem! Ne moemo vie
nita uiniti... Lakuleita su ve odveli u Berlin . . . U poduzeu...
u vili... posvuda sjede porezni istraitelji ... Sve zapeauju...
- Laku no, pukovnie Simeone - ree Thomas, cerei se. Poloi
slualicu na vilicu i smijui se padne nauznak na kau. Iznenada
dobije udarac, pa zatim jo jedan. Vera se baci na njega. Ponu se
tui, dok je Vera vritala:
- Huljo jedna - podlo pseto!
Konano je vrsto pograbi i zatrai tone obavjesti. Ona mu
hripljujui ree:
- Bjeim -jo ove noi - nikada me vie nee vidjeti!
- Ako ti dopustim da ode!

J. M.
Simmel
- Pustit e me da odem. Znam to misli. Znam to si sve pro
ao. Stoga i jesam tako bijesna. Zato ovo jednostavno ne razumi
jem!
-to?
Da si unitio Lakuleita!
- On je odvratan zloinac, koji uza sve ostalo jo i financira
Gestapo.
- Pa onda? to se to tebe tie? Sve zlato, sve devize visokih na
cistikih glaveina, sve bi nama palo u ruke...
to znai nama?
- Britanskoj obavjetajnoj slubi.
Thomas se svali na jastuke, hvatajui zrak.
- Ti radi za britansku obavjetajnu slubu?
- Upravo sam ti rekla!
- Ali... ali kakve veze ima s tobom Simeon?
- Misli da radim za njega... Moj je zadatak bio da odvratim
panju Francuza, kako bismo mi mogli izvesti taj pothvat. I uspjeli
bismo da si suraivao, idiote jedan!
Thomas se pone smijati.
- Ne smij se, huljo!
Thomas se smijao sve jae. Otkotrljao se na trbuh, pa opet na
leda, pa opet na trbuh.
- Ne smij se, do avola, jer u te ubiti, nitkove jedan!
Thomas je od smijeha vritao, jeao, stenjao, u ivotu se nije
tako nasmijao. Gotovo se zaguio od smijeha. Vera se ponovno baci
na njega i opet se ponu tui.
Telefon se oglasi drugi put. Thomas gurne Veru u stranu, us pravi se i pritisne slualicu na uho. Potpuno bez daha zakreti u
slualicu, jo se uvijek smijui:
- Izvolite monsieur le colonel, stoje sada opet?
Kako opet? - upita glas pukovnika Werthea. Thomasu odjed
nom postane hladno te promuca:
to ... to se dogodilo, gospodine pukovnie?
Nadao sam se da u vas zatei kod princeze. Ve vas posvuda
traimo.
Ve ... me ... posvuda ... traite - Thomas je blesavo ponav
ljao, dok je Vera zurila u njega otvorenih usta.
Stigao je kurir. Tanavko. Sutra rano ujutro letite zbog afere
Lakuleit u Berlin, Lieven. Morate se javiti - vrsto se dr'te - Glav
noj slubi sigurnosti.
Gla-gla-glavnoj slubi sigurnosti?
Tako je. U 15 sati. Tono na minutu. Heinrichu Himmleru.

MOE I BEZ KAVIJARA

6
Mora da je ovo gradio arhitekt s najmanje ukusa svih vreme na, pomisli Thomas ugledavi divovsku skupinu zgrada u
WilhelmstraJ3e 102.
Na prijatelj ude kroz golema, irom otvorena vrata u mrani
kolni ulaz. Golem, visok esesovac kruto pogleda na vitkog civilista.
utke pokae rukom staklenu pregradu iza koje su uredovala tro jica njegovih kolega.
Thomas Lieven ue, skine eir i ree:
- Sonderfuhrer Lieven iz Abwehra Pariz. Pozvan sam u Glavnu
slubu sigurnosti.
- Heil Hitler se kae kod nas - otro ga opomene slubujui SSHauptscharrfuhrer. - Tko vas je ovamo pozvao?
- Gospodin Reichsfiihrer SS-a i ef njemake policije - skromno
odgovori Thomas.
Deurni promijeni boju, posegne za telefonom, ree neto u slualicu, pa stane sluati. Nakon toga bio je pun potovanja i strahopotovanja. Brzinom vjetra ispuni za gosta propusnicu sa i gom, datumom i tonim vremenom: Berlin, 30. svibnja 1944. godine, 17 sati 48 minuta.
Stubitem su vodile iroke kamene stube do prvog kata. Na njih
su se nastavljale drvene stube. U uskim hodnicima bilo je mrano.
izme su lupale, cipele strugale. inilo se da tisue ljudi hodaju
po tom sreditu strave.
Slijedei ordonanca, Thomas je razmiljao: Jo juer sasfi bio u
Parizu. Sada sam ovdje u Glavnoj slubi sigurnosti. Ja, miroljubiv
graanin, ovjek koji mrzi obavjetajne slube, naciste, nasilje i
la. Ja, Thomas Lieven, kome ve godinama ne doputaju da ivi u
miru.
Hou li jo ikada iv napustiti ovu stravinu zgradu? Zar u se
ikada izvui iz te divovske paukove mree svoje sudbine da bih
mogao ispriati neto to mi ionako nitko nee povjerovati?
- Izvolite sjesti, Sonderfuhreru - ree Heinrich Himmler. Ovome
je prethodilo kratko pozdravljanje, pri kojem je SS-Obergruppenftihrer Kaltenbrunner, gorostas s brazgotinama od sablje na bru
talnom uglatom licu, sumnjiavo promatrao Thomasa. Kalten
brunner je bio ef Glavne slube sigurnosti. U njegovu su uredu
Thomas i Himmler sada sjedili sami.
Sve je u tom uredu bilo velebno: drvom obloeni zidovi, srebrni
svijenjaci, pokustvo. Na zidu je visjela uljena slika prikazujui
ruevine nekog dvorca uz olujno, valovito more.

/. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Reichsfuhrer SS-a i ef njemake policije, u crnoj odori svoje

slube, progovori:
Dakle, pazite, Lieven. Kao to znate, va je zatitnik, admiral
Canaris, ve tjednima samo privatno lice. Znate da je sada itav
Abivehr podreen meni - Himmler se blijedo nasmijei. - Pozaba
vio sam se malko vaim spisom. Znate li to bih zapravo s vama
morao uiniti?
Morali biste, zapravo, narediti da me ustrijele - tiho ree
Thomas Lieven.
Ja? Hm? to? Tako je, sasvim ispravno! Upravo sam to elio
rei! - Himmler je vrtio po prstu amo-tamo teak peatnjak sa
znakom SS-a. Hladno pogleda Thomasa. - elim vam pruiti jo
jednu priliku, posljednju. Zadatkom koji vam povjeravam moete
se opravdati pred Fuhrerom i pred narodom.
Zazvoni telefon. Himmler podigne slualicu, kratko saslua, zatim prekine vezu i ree:
- Neprijateljski borbeni sastavi lete prema glavnom gradu Reicha. Doite, sii emo u podrum!
Ovo je bio prvi dio razgovora. Drugi je tekao u dubokom sigurnom sklonitu.
Istodobno dok su bombarderi u valovima bacali svoj smrtonosni
teret na Berlin, a manje otmjeni sunarodnjaci na stotine crkavali
u manje otmjenim podrumima, Reichsfuhrer nastavi razgovor sasvim drugim tonom:
- Lieven, ovjek ste mirotvornih nazora. Ne protuslovite, sve mi
je poznato! To prije ete se sloiti sa mnom ako kaem: ovo uasno
krvoprolie mora zavriti. Mi se zapadnjaci ne smijemo meusobno
poklati kako bi se boljevici, rasa nie vrijednosti, mogli zlurado
veseliti.
Teak pogodak bombe lagano potrese tlo sklonita. Svjetlo se
ugasi. Zatim se opet upali. Thomas primijeti da se Reichsfuhreru
elo osulo sitnim kapljicama znoja.
Himmler sada napola stia glas:
- Vodim teku bitku. Na meni lei golema odgovornost. Nitko je
nee preuzeti. Ja moram sam o svemu odluiti.
Ja, Ja, Ja, pomisli Thomas. A Hitler? A Goebels? A ostali?
Vjerojatno gospodin priprema zasebnu konanu utrku!
- Prema obiajima, jednog bismo vas dana, kao narodnog teto
inu, morali skratiti za glavu. Meutim, ja vas elim iskoristiti, a
to u i uiniti. Vi ste najbolji ovjek kojeg sam uspio pronai. Ponovno odjekne pogodak. Svjetla opet nestane. Himmleru je sada
lice bilo sivo. - Poznajete svaki granini prijelaz prema panjol-

skoj. Poznati su vam svi krijumarski putovi iz panjolske u Portugal, nije li tako?
- Tako je - potvrdi Thomas.
- Dobro. Dobit ete sve ovlasti. Poklanjam vam slobodu pod
uvjetom da odreenog ovjeka, zdravog i itavog, prebacite u Lisabon. Pa vi ste bankar, zar ne? S vama se, znai, moe govoriti o
poslovima - ili ne?
- To ovisi - ree Thomas i pomisli: Tako je to, dakle. Zbog toga
me treba. Portugalci su prekinuli s nama diplomatske odnose.
panjolci vie ne putaju ni jednog Nijemca u zemlju. Moe se ui
samo ilegalno. Zbog toga, dakle.
Usne Thomasa Lievena bile su sasvim suhe. Znojio se. Nisam
nikakav junak, pomisli. Nisam ba nikakav junak. Bojim se. Meutim, ako ovaj masovni ubojica moda zamilja da u njega prebaciti - ili nekoga od njegove rodbine ili prijatelja...
- Dakle tako, jo postavljate i uvjete! - Himmleru se u glasu
pojavio opasan prizvuk. - A o emu to ovisi?
- O tome tko je taj ovjek - tiho ree Thomas Lieven.
- Taj e vam ovjek, sigurno, biti simpatian - odvrati Himmler.
- Zove se Wolfgang Lenbach i posjeduje izvrsne dokumente na to
ime. Uistinu se zove Henry Booth i engleski je potpukovnik.
Osobni je znanac Churchilla i Montgomervja. Rukovodio je jednim
pothvatom komandosa u Norvekoj. Tom smo ga prilikom zaro
bili. ..

7
Berlin je jo satima poslije znaka za prestanak uzbune gorio
poput divovske baklje.
Kolodvor je preplavila histerina gomila ljudi. ene i djeca su
vritali, mukarci se borili za mjesta u vagonima kojima su izbjeglice neprekidno naputale grad.
Vlak je bio dupkom pun. ak su i u nunicima stajali natiskani
ljudi. Ukrcati i iskrcati moglo se samo kroz prozore. Ali u spavaim kolima bilo je mjesta, mnogo mjesta...
etiri su esesovca dopratila dva civila do spavaih kola brzog
vlaka za Pariz. ene i djecu gurnuli su u stranu.
Kondukter otvori zakljuana vrata vagona im su esesovci stigli
do njega.
- Gospodin Lieven i gospodin Lenbach, zar ne? - upita kondukter nervozno. Thomas kinine. - Leaj trinaest i etrnaest - ree
kondukter.

J. M.
Simmel
Thomas pogleda svog suhonjavog, visokog pratioca, pa ga po zove pokretom ruke. Odmah zatim ovjek po imenu Wolfgang Lenbach, a koji se uistinu zvao Henry Booth, ude u odjeljak. Britanski
je potpukovnik nosio plavo fresko-odijelo. Imao je kratko podianu smeu kosu, svijetle oi i guste obrve.
Thomas mu se obrati engleskim jezikom:
- Mogu zamisliti kako se osjeate, gospodine Booth. Da sam na
vaem mjestu, i ja bih isto tako mislio. Unato tome iduih se
dana moramo nekako podnositi.
Britanski je potpukovnik utio.
Thomas uzdahne, pa izvadi iz putne torbe bocu viskija. Uzme s
umivaonika obje ae za pranje zuba, napuni ih, pa jednu prui
potpukovniku.
- Thanks - ree Englez. Bila je to prva njegova rije. Zatim su
obojica dugo utjela. Vlak naglo trgne i krene.
Thomas sjedne na krevet. Pogleda umivaonik, pa ree:
- Znam po kojem zadatku putujete u Lisabon, mister Booth.
Odmah sam to naslutio.
Ne dobije nikakva odgovora. Osovine su lupetale, kotai se ko trljali. ..
Thomas nastavi:
- Morate predati Himmlerovu mirovnu ponudu. Mirovnu po
nudu Englezima i Amerikancima. Neto su slino ve pokuali
preko engleskog generalnog konzula Cablea u Zurichu. Himmler
se tada u posljednji trenutak povukao. A sada vam ponovno pred
lae da sklopite primirje, pa da se zatim zajedno s nama borite
protiv Sovjeta...
Ni sada ne dobije odgovora.
Thomas produi:
- Jasno je da takvu ponudu ne moete prihvatiti, jer je sa sva
kog gledita nemoralna. Borili ste se zajedno sa Sovjetima protiv
nas. Ne moete sada svoje suborce jednostavno ostaviti na cjedilu.
Thomas zauje Englezov glas:
Zbog ega mi sve to priate?
Jer nisu svi u naoj zemlji svinje.
Ne razumijem.
Thomas otvoreno pogleda Engleza.
Ne znate nita o meni. Nemate razloga da mi vjerujete. Poz
najete gospodina Himmlera. Znate to se zbiva u njegovu mozgu.
Ipak vam kaem: u Njemakoj ne ive samo nacisti. Nisu svi liku
jui navalili na Rusiju.
Nisu likujui, ali su je ipak napali.

MOE I BEZ KAVIJARA

Ali e za stotine tisua biti velika razlika padnu li u zarobljenitvo

zapadnih saveznika ili u sovjetsko. Medu tim stotinama tisua bit
e mnogi koji nisu nita krivi za ono to se zbivalo u ovome ratu...
- Znai, neduni? - ree Booth. - A zar moda niste svi vikali
Heil i oduevljeno doputali gospodinu Hitleru da radi to hoe?
- A inozemstvo? Nije li i ono odobravalo Hitleru, divilo mu se i
udom udilo njegovoj Olimpijadi i skrtenih ruku gledalo kako
napada prve male narode? - ree Thomas. - Nije li gospodin
Chamberlain bio u Miinchenu?
Englez naglo vrati svoju au. Ugasi svjetlo iznad kreveta, pa se
okrene k zidu.

8
No, zavirimo malko u budunost.
U okvirima bezuvjetne kapitulacije, saveznike su oruane
snage naredile svim jedinicama Wehrmachta da u pono izmeu 8.
i 9. svibnja obustave sve borbene akcije i pokrete te da se predaju
na onome mjestu gdje su se u to vrijeme nalazile. Danas je povi jesno utvreno da su anglo-ameriki komandanti armija i asnici,
u prvom redu feldmaral Bernard L. Viscount Montgomerv, pre utno dopustili jo sate i sate poslije ponoi, 8.svibnja 1945. go dine, pokrete njemakih jedinica s njihovih poloaja u smjeru za pada. Tisue i tisue njemakih vojnika na Labi, u Mecklenburgu,
u Tiringiji izbjeglo je na taj nain sovjetskom zarobljenitvu.
Stoeru feldmarala Montgomervja pripadao je u ono vrijeme
potpukovnik Henry Booth...
"**

9
Zapovjednitvo Slube sigurnosti u Marseilleu nalazilo se u Rue
de Poradi 426. Ova vrlo dugaka ulica povezivala je Canabiere s
Pradom. Desno i lijevo od glavne zgrade Gestapo je rekvirirao itav
niz kua. Sve su zgrade imale jedan zajedniki ulaz: Rue de Poradi 426.
Kroz ovaj je ulaz 8. lipnja 1944. godine uao neki ovjek u do bro skrojenom sivom ljetnom odijelu i zatraio da ga straa najavi
komandantu Slube sigurnosti Marseille, Hauptsturmfuhreru Heinrichu Rahlu.
Rahl, visok snaan mukarac utisnuta nosa, smjesta primi
posjetitelja.

J. M. Simmel
Rahl, visok snaan mukarac utisnuta nosa, smjesta primi
posjetitelja.
- Ve sam primio teleks iz Berlina, Sonderfiihreru. Tajni zada
tak. Sve mi je jasno. to mogu uiniti za vas?
Thomas odmjereno odgovori:
- Kao to znate, nareeno mi je da odreenu, izvanredno
vanu, linost prebacim preko granice.
- Sve mi je jasno - ree Rahl. Oito mu je to bila omiljela uzre
ica.
- Naravno, to valja dobro pripremiti. Kao prvo, trebam koman
dno vozilo.
- Stoje vam na raspolaganju, Sonderfiihreru.
Komandno je vozilo neto izvrsno. Dvije i pol tone teko. Dvo struki kotai. Mogu voziti po svakom terenu. Imaju ureaj za od reivanje smjera i radiostanicu. Thomasa Lievena nisu uzalud,
neko u francuskoj pijunskoj koli, obuavali kako se alju i pri maju radioporuke, kako se ifriraju i deifriraju. Budui daje prije
dva dana izvrena invazija na Atlantiku, Thomas je namjeravao
iskoristiti sva steena znanja.
Znaajno pogleda Hauptsturrnfuhrera:
- Stanujem sa svojim... hm, pratiocem u Hotel de Noailles. U
sebi pomisli: Jednom je ovdje stanovala Josephine Baker. Ondje
sam bio s Debrasom i Simeonom, nakon to su me gotovo ustrije
lili. Evo me sada opet ovdje pripremajui (bogzna po koji put?) svoj
bijeg. Sada uz pomo gospodina Heinricha Himmlera i Gestapoa.
Naglas ree:
- Da bih izvrio svoj zadatak, trebat u pomo. I s francuske
strane. Stoga vas molim, Hauptsturmfuhreru, da saznate adresu
stanovitog Bastiana Fabrea. Ranije je stanovao u Montpellieru kod
neke mademoiselle Duval, na Boulevardu Napoleon.
Tri dana kasnije...
- ovjee, Pierre, pa ti doista ima sjajan humor - ree Bastian
Fabre. Miiavu je divu crvena etkasta kosa jo uvijek raupano
strala na glavi. Kleao je ispred otvorene penice. Unutra se po
lako pekao malen odojak, kojeg je Bastian premazivao maslacem.
Kad god bi se ispod njene koe mladog odojka stvorio mjehur,
Bastian bi ga smjesta otvarao iglom. Tako ga je jo u ona davna
vremena bio nauio Thomas Lieven, kojeg je Bastian upoznao i
zavolio pod imenom Pierre Hunebelle.
U maloj kuhinji bila su jo dva gospodina: Thomas i potpukov nik Booth. Kuhinja je pripadala Bastianovu novom stanu u Rue
Clary blizu Boulevarda de Dunkerque. Bastian je ovdje ivio

MOE I BEZ KAVIJARA

neprijavljen. A ipak ga je revna Sluba sigurnosti traila i pro nala, na zahtjev Sonderfuhrera Lievena.
- Mislio sam da u se onesvijestiti kad su se ovdje odjednom
pojavili pajkani - prizna Bastian, zaposlen oko odojia.
Policajci su kod Bastiana osvanuli 10. lipnja. Jo je istog dana
dolo do burnog ponovnog susreta. Bastian je stalno grlio svog
starog prijatelja Pierrea, za kojeg je smatrao da je mrtav. Odjed nom se rasplakao poput djeteta:
- Od veselja, ovjee - toliko se radujem...
Zatim mu Thomas objasni situaciju. Jo sa suzama u oima,
Bastian prasne u smijeh. A zatim odlue da sutradan pripreme
ono to je Bastian zvao mala zgodna deraina.
Sada su, dakle, utroje stajali u maloj kuhinji: Bastian, Thomas
i utljivi potpukovnik Booth. Bastian je promatrao odojka. Thomas
je pripremao koktel od rakova. Englez je rezao na komadie sir za
desert.
Thomas izjavi:
- Trebam tvoje dragocjene usluge, Bastiane. Snalazi li se jo
uvijek jednako dobro na panjolskoj granici kao i neko?
- Pierre, mome, i u snu! Nema tog panjolskog graniara kojeg
nisam podmitio!
- Izvrsno - ree Thomas - onda e nas voditi. Moramo ovog
gospodina prebaciti u Lisabon. Kockice sira na malo manje, za rarebits, mister Booth, ako vas smijem zamoliti. Kad smo ve pritom:
moete li rijeiti vjeni spor meu sladokuscima ovog kontinenta o
tome kae li se ivelsh rarebits ili welsh rabbits?
Potpukovnik ukoeno odgovori:
>
- To nije samo kontinentalni spor. Oko toga se ljudi svaaju i u
mojoj domovini. Ni ja ne znam kako se to ispravno kae.
- To me umirilo. Ima li jo malo ketchupa, Bastiane?
Div otvori kuhinjski ormar, pa izvadi iz njega bocu. Pritom iz
ormara ispadne jo neto - mala lokomotiva-igraka. Bastian je
podigne.
- Pogledaj, Pierre - sjea li se jo? Od moje elektrine eljez
nice. Jedino to je preostalo. S ovom si nam lokomotivom servirao
onu smijenu derainu. Otada je vuem sa sobom kao talisman. I
zbog uspomene na...
- Znam - tiho e Thomas. Mijeao je kuhaom umak od rajica
i mislio na Chantal Tassier, a srce ga je pritom jo uvijek boljelo.
Ah Chantal, da si barem jo iva, da sada moe poi sa
mnom... Zauje Bastiana kako govori:
- Uostalom: elonjaje jo uvijek ovdje.

Thomas skoi:

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni

- elonjaje u Marseilleu?
Bastian ozlojeeno kinine.
- Raspustio je svoju bandu, svinja jedna, i sada je redovit dou
nik Slube sigurnosti. itav Marseille strepi pred njim. Sada ga
ve, naravno, pomalo obuzima strah - ali ipak...
Thomas je morao naglo sjesti. Preplavio ga je val divljeg bijesa.
elon/aje iv! ovjek koji je ustrijelio Chantal Tessier ivi ovdje u
Marseilleu! U krugu... Sve se okree u krugu.
Thomas ree potpukovniku:
- Mister Booth, sami ete s mojim prijateljem prijei granicu.
Moram ovdje jo neto obaviti.
Englez se pokuao usprotiviti, ali Thomas je samo stresao gla vom:
- Nemojte troiti rijei. Ostajem ovdje. Moram obraunati s jed
nom huljom. Pa makar to bilo posljednje to u uope uiniti. Pa
makar pritom i poginuo...

Koktel od rakova
Peeni odojak
Welsh Rarebits
Marseille, 11. lipnja 1944.

Uz odojka Thomas Lieven

odluuje da e ubitijednu veliku
svinju...
Koktel od rakova
Uzmite konzervu rakova, stavite
raje meso i tekuinu u odvojene posude. Pokropite rakove s
malo konjaka i nekoliko kapi
limunova soka. Dobro izmijeajte slatko vrhnje s naribanim
hrenom, engleskom goruicom
u prahu i vodom od rakova, obojite s neto ketchupa od rajica, te u umak umijeajte rakove.
iroke, plitke ae obloite listovima salate, napunite koktelom
od rakova i stavite ih na hladno
do posluivanja.
Peeni odojak
Uzmite sasvim mladog odojka,
odstranite oi i noge, natarite ga
iznutra paprom i solju, nabodite
ga po duini na drveni raanj,
poloite ga na rotilj ili u posudu
s neto vrue vode i gurnite u
penicu. Probodite mjehure iglom, odmah obriite izali sok

da ne nastanu mrlje. Odojka ne

smijete poput drugih peenki
zalijevati nego samo premazivati
maslacem ili uljem pomou kista. Tek poto se stvorila korica
pospite ga izvana s malo soli.
Izvadite ga iz penice im je
meso peeno - vjerojatno za
jedan sat, to ovisi o veliini - i
donesite odojka na stol vrlo vrueg s limunom u gubici.
Welsh Rarebits
Uzmite chester ili kakav slian
sir i nareite ga na male komadie. Mijeajte kod stola na piritnom kuhalu u vatrostalnom
loniu komadie sira s maslacem, aom piva i malo papra.
Kad se iz smjese mogu izvlaiti
niti, namaite je debelo na prireene ploke prenog kruha i
posluite na ugrijanim tanjurima.

10
Dana 14. lipnja 1944. godine Thomas Lieven odveze engleskog
potpukovnika i Bastiana Fabrea komandnim kolima Slube sigur nosti u blizinu panjolske granice.
- Zbogom, potpukovnie. Mislite na na razgovor u spavaim
kolima.
Englez se utke nakloni. Bastianu su ponovno navrle suze na
oi dok je grlio Thomasa.
- Odmah e se vratiti - ree mu Thomas. - Vidjet emo se opet
u Marseilleu. Ovdje dolje rat e brzo zavriti.
Do tog je uvjerenja Thomas doao zahvaljujui radiostanici
svojeg komandnog vozila. Satima je danomice sluao njemake i
saveznike odailjae.
Prema onome to mu je eter apui odao, Thomas je nainio
svoj ratni plan. Vratio se u Marseille. Motrio je danju i nou na
elavog Dantesa Villefortea. Ali Thomas Lieven jo uvijek nije uda rio. ekao je, znajui dobro to...
Dana 26. lipnja saveznici osvoje Cherbourg, 9. srpnja Caen.
Dana 20. srpnja izvrenje atentat na Hitlera.
Dana 3. kolovoza padne u saveznike ruke Rennes, 9. kolovoza
Le Mans, a 10. kolovoza Nantes i linija Loire.
Thomas je sve to uo u svojim komandnim kolima. Ali jo uvi jek nije udario.

J. M.
Simmel
Zatim doe 15. kolovoza. Krenuvi od Napulja, Englezi i Ameri kanci prispiju na Rivijeru. Dana 23. kolovoza padne Grenoble.
Sada je vrijeme, ree Thomas sam sebi.
Tog se dana pojavio u Komandi slube sigurnosti u Rue de Paradis. Iz dvorita je sukljao smei dim: gospoda gestapovci spalji vali su svoje spise. Thomas se obrati izbezumljenom
Hauptsturmfuhreru Rahlu:
Samo bez panike, dragi moj. Bacit emo Amerikance natrag u
more, pa to je bar jasno. Na temelju naredbi Reichsfuhrera SS-a,
stoji mi na raspolaganju, sada kao i ranije, itava vaa sluba - ili
moda namjeravate kidnuti?
Ni... nipoto, Sonderfuhreru.
I ja se nadam. Dajte mi dva pouzdana ovjeka. Naoruana.
Vjerojatno e biti pucnjave. Taj je momak najopasnija izdajica u
Marseilleu - Dantes Villeforte.
Villeforte - ali on je...
Izdajica, kao to rekoh! Zar moda sumnjate u vanost mog
zadatka, Hauptsturmfuhreru'? Moram li se na vas prituiti u Berli
nu?
Ali, za Boga miloga - sve mi je jasno, Sonderfuhreru.

11
Dana 21. rujna 1944. godine neki Paul Martinie dade ovakvu
izjavu inovnicima sto etrdeset petog CIC Detachmenta, United
States Armu, Europe:
- Od sijenja 1944. godine bio sam zatvorenik Gestapoa u Rue
de Poradi. Dana 23. kolovoza itav se pogon poremetio. Odjed nom vie nije bilo jela - ak ni za njemake straare. Gust dim
prodirao je u nae male elije. Vjerojatno su gestapovci spaljivali
svoje spise. Naveer se zaula divlja krika. Neki stariji, prijazni
vojnik, Friedrich Felge iz Hannovera, mobiliziran tek prije kraja
rata, ispriao mije: Prispio je neki Sonderfuhrer, neka visoka zvjerka iz Berlina. Uhitio je jednog izdajnika. Ovdje u Marseilleu zovu
ga elonja. Okovali su ga u lance i bacili u podrum. Znao sam da
je elonja, graansko mu je ime Dantes Villeforte, stvarno izdajica
- ali izdajica Francuske, jer je bio dounik Slube sigurnosti. Dana
27. kolovoza gestapovci su kidnuli. Vikali smo i udarali po vratima
naih elija - ali sve uzalud. Ujutro 28. kolovoza netko je otkljuao
moja vrata. Vani je stajao elegantan civil koji je teno govorio francuski: Slobodni ste, kao i svi vai drugovi. Za samo nekoliko sati

MOE I BEZ KAVIJARA

ovamo e prispjeti saveznici. Tako dugo preuzmite nadzor nad

ovom kuom i uvajte zatvorenika u podrumu. Mnogi od vas si gurno ga poznaju. Zove se Dantes Villeforte. Ubojica je i dounik
Slube sigurnosti, koji je vae nebrojene sunarodnjake izruio kr vniku. Zatim je taj ovjek nestao. uvali smo Villefortea i kasnije
ga predali saveznikoj komisiji, koja ga je smjesta ponovno zatvo rila. ovjeka koji nas je oslobodio nisam nikada vie vidio.

12
Prijepodne 28. kolovoza Thomas se iselio iz svog hotela i pohra nio svoj koveg na glavnom kolodvoru. U predgraima Marseillea
bilo je neto vie borbi - ali ne mnogo. Poslijepodne 29. kolovoza
Marseille je bio osloboen. Thomas Lieven podere razne isprave
Slube sigurnosti, a izvue niz dokumenata koji su mu svojedobno
dobro posluili u borbi s Maquis Crozantom...
Naveer 29. kolovoza 1944. godine prijavi se Amerikancima
stanoviti captain Robert Almond Everett, britanski obavjetajacpadobranac. Navede da je iskoio iznad Francuske i zamoli da ga
to prije prebace zrakoplovom natrag u Englesku. Amerikanci po aste viskijem i specijalnim obrokom hrabrog saveznika koji je iz gledao kao pljunuti Thomas Lieven.
Pri oslobaanju Marseillea sudjelovale su i francuske trupe, a i
partizanski odredi, koji su se ovamo slijevali iz svih junih dijelova
zemlje. U Hotelu de Noailles, koji su zaposjeli Amerikanci, dri se
dva dana nakon pobjede velika sveanost. Stojei, svi su prisutni
pjevali francusku nacionalnu himnu - pa i captain Robert Almond
Everett.
... lejour de gloire est arrive upravo je pjevao, kadli mu na rame
padne teka ruka. Naglo se okrene. Iza njega su stajala dva divov ska amerika vojna policajca, a pokraj njih mukarac koji je izgle dao poput malko preveliko izraslog Adolphea Menjoua.
- Uhitite ovog ovjeka! - zapovjedi pukovnik Jules Simeon, koji
je sada bio odjeven u prekrasnu uniformu. - Ovo je jedan od najo pasnijih njemakih obavjetajaca u ovome ratu. Ruke uvis, gospo dine Lieven. Sada ste konano ipak pretjerali. Vaa je igra zavrila!

J. M.
Simmel

13

Dana 25. kolovoza general de Gaulle ue s Amerikancima u Pariz. Dana 15. rujna Thomas Lieven dospije po drugi put u oblinji
zatvor u Fresnesu. Prvi ga je put u tamnicu bacio Gestapo. Sada
su ga zatvorili Francuzi.
Thomas je amio u svojoj eliji tjedan dana, pa jo tjedana da
se nita nije dogodilo. Svoje je novo zatoenitvo podnosio s filozofskim mirom. esto su mu se glavom vrzmale misli kao: to se
moralo dogoditi. Pa to je zapravo i pravedno. U ovim sam se zlim
vremenima uortaio s vragom. A tko s vragom tikve sadi, o glavu
mu se razbijaju!
U drugu ruku...
U drugu ruku imam mnogo prijatelja na ovoj strani. Tolikim
sam Francuzima pomogao: Yvonni Dechamps, bankaru Ferroudu,
madame Page. Mnogima sam spasio ivot. Oni e sada meni pomoi. ..
Koliko mogu dobiti? Pola godine? No, pa dobro. Preivjet u. A
zatim, moj Boe, zatim u konano biti slobodan. Moi u se, konano, vratiti u Englesku. Nakon tolikih u godina, ah, konano,
ponovno ivjeti u miru. Nikada vie nikakvih obavjetajnih slubi!
Nikada vie nikakvih pustolovina! ivjet u kao neko. Od novca s
rauna Eugena Walterlija u Zurichu.
Izvana su se buno pribliavali koraci. Klju se okrene u bravi,
vrata elije irom se otvore. Vani su stajala dva francuska vojnika.
Spremajte se - ree prvi vojnik.
Napokon - ree Thomas Lieven oblaei kaput - zaista vam je
dugo trebalo da me konano odvedete na presluavanje!
Ma kakvo presluavanje - ree drugi vojnik. - Vodimo vas na
strijeljanje!

MOE I BEZ KAVIJARA

ETVRTA KNJIGA

I. poglavlje
1
Na plavom ljetnom nebu nije bilo ni oblaka. U Baden-Badenu
bilo je vrue, strahovito vrue tog 7. srpnja 1945. godine. Stanovnici su se vukli naokolo blijedi i mravi, loe odjeveni i oajni.
Toga dana, oko podneva, kroz krianje na Leopoldplatzu provezla su se stoerna kola maslinastozelene boje u kojima je otraga
sjedio general s dvije zvjezdice. Francuski vojni policajac upravljao
je prometom - i to francuskim prometom, jer njemakih automo bila uope nije bilo, ali zato francuskih na gomile! Baden-Baden je
bio sredite francuske vojne uprave. Njemakih je stanovnika bilo
30.000, a francuskih vojnika i upravnih inovnika s obiteljima
32.000.
- Stanite na trenutak - ree general. Voza se zaustavi pokraj
vojnog policajca, koji je salutirao tako nemarno da bi se jedan
njemaki general na njega sigurno odmah izderao. Ali njemaki se
generali u to vrijeme vie nisu derali, odnosno jo se nisu ponovno
poeli derati.
Gospodin s dvije zvjezdice otvori prozor i ree:
- Ne snalazim se ovdje. Vi poznajete grad. U kojoj se oficirskoj
menzi najbolje jede?

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Mon general, za Boga miloga, ne idite ni u kakvu menzu. Odvezite se do capitainea Clairmonta iz Recherche de Criminels de
Guerre'. - Vojni policajac pokae im put.
Hajdemo, dakle - ree gladni general.
Kola se otkotrljaju dalje do hotela Atlantic, do kupaline zgrade
i mimo kockarnice. Ah, kako li je alosno izgledalo sve ovo gdje su
se neko kretali najbogatiji mukarci svijeta, najelegantnije dame i
najskuplje prostitutke. koljkasta pozornica kupalinog orkestra
bila je spaljena, a travnjaci opustoeni. Pod otvorenim nebom di zale su se hrpe skupocjena namjetaja kupaline zgrade i kockar nice.
Stoerna se kola zaustave ispred velike vile. Ovdje se, sve do
kraja tzv. tisuugodinjeg Reicha, nalazio glavni stoer Gestapoa.
Sada se ovdje smjestila francuska Sluba za otkrivanje ratnih zloinaca.
General ude u vilu i raspita se za capitainea Clairmonta.
Pojavi se ovjek koji se sada zvao Rene Clairmont: vitak, sred nje visok, uske glave, crne kose i pametnih oiju. Taj je ovjek,
star oko trideset i pet godina, nosio dobro skrojenu uniformu.
-Unato uniformi, djelovao je vrlo graanski.
Capitaine, koji se uistinu zvao Thomas Lieven i neko prije
mnogo, mnogo vremena bio uspjean bankar u Londonu, stegne
generalu s dvije zvjezdice ruku pa ree:
- Bit e mi ast ako budete na gost, mon general.
No, trenutak samo! Kad smo posljednji put spominjali Thomasa
Lievena, tog obavjetajca protiv svoje volje, kuharskog genija i
ovjeka koji je znao ivjeti, taj je ovjek s mnogo imena amio u
tamnici Fresnesa, kamo su ga zatvorili Francuzi.
Stoga je krajnje vrijeme da potovanom itatelju odgovorimo na
pitanje: kako lije mogue daje Thomas Lieven bio 7. srpnja 1945.
godine u Baden-Badenu kao pripadnik francuske Slube za otkrivanje ratnih zloinaca, kad su ga jo 3. listopada 1944. godine iz
tamnike elije u Fresnesu izvukla dva vojnika s nalogom da se
spremi, da se pripremi za strijeljanje...

Za strijeljanje? - pomisli Thomas Lieven uasnuto, dok su ga

vojnici vezanog vodili dolje u tmurno tamniko dvorite. Boe moj
dragi, a ja sam mislio da e mi opaliti nekoliko mjeseci.
Vojnici ga utrpaju u onaj isti smrdljivi autobus bez prozora u
koji su ga ve jednom bili ugurali njemaki vojnici.
U autobusu je jo uvijek smrdjelo na znoj i strah. Omravio,
blijed i neobrijan, u zguvanom odijelu bez naramenica, bez kra vate i bez vezica za cipele, Thomas Lieven se sklupao u kolima.
Preplavio gaje osjeaj munine.
Thomas nije znao gdje se nalazi kada su se kola zaustavila u
Parizu i opet u nekom tmurnom dvoritu. Ravnoduno dopusti da
ga vojnici grubo guraju prema nekoj sobi u velikoj zgradi.
Vrata sobe se otvore. Zatim se oko Thomasa sve pone okretati
i ponestane mu zraka. uo je glasove i rijei koje nije razumio.
Ugleda ovjeka koji je sjedio za pisaim stolom u odori francuskog
pukovnika, tog visokog mukarca, suncem opaljena lica, sijedih
zalisaka i dobrih oiju. I dok mu je krv u sljepooicama divlje uda rala, Thomas shvati da je spaen. Znao je to odmah im je prepoz nao prijatelja Josephine Baker, pukovnika Debrasa, kome je i sam
neko u Lisabonu spasio ivot.
Ni najmanjim pokretom lica, ni jednom rijeju, pukovnik
Debras ne oda da poznaje Thomasa.
- Onamo - obrecne se on na Thomasa. - Sjednite i jezik za
zube! - Thomas sjedne onamo, drei jezik za zubima.
Oba vojnika stanu nespretno skidati Thomasu lisiine. Zatim
zatrae potvrdu da su predali zatvorenika. Potrajalo je itavu vje nost dok konano nisu nestali. Tada Thomas ostane nasamo s
pukovnikom Debrasom.
Debras se nasmijei.
Josephine vas je dala pozdraviti, vi bijedno pseto.
Hvala, vrlo ljubazno. Gdje... gdje je madame?
U Casablanki. Znate, bio sam guverner toga grada.
-

Zanimljivo.
Imao sam posla u Parizu. Sluajno sam saznao da
uhitili.
Thomas se polagano oporavljao.
-

Sluba za otkrivanje ratnih zloinaca

su vas

/. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- To je djelo vaeg kolege, pukovnika Simeona. Upravo sam pje

vao Marseljezu prigodom nacionalne sveanosti u slavu osloboe
nja. Trebalo je da ostanem u hotelu i da utim. Pa bih sada ve
odavno bio u Londonu. Nacionalne himne zaista donose samo
nesreu!
Debras ree:
- Mnogo znam o vama. Znam to ste radili protiv nas. Ali i ono
to ste uinili za nas. Kad sam doao u Pariz, uo sam za vau
sudbinu. Vie nisam u Deivdeme Bureaua, sada sam u Slubi za
otkrivanje ratnih zloinaca. Prema tome, mogao sam vas izvui
jedino ako vas stavim na svoj popis ratnih zloinaca i izjavim da
emo vas strijeljati. Jedino sam vas tako mogao izbaviti iz
Fresnesa. Dobar trik, zar ne?
Thomas obrie znoj s ela.
- Doista - ree - dobar trik. Samo je moda malo naporan za
ivce.
Debras slegne ramenima.
itavo je nae doba takvo, Lieven. Nadam se da sebi ne
pravite nikakvih iluzija. Mislim da ve shvaate to to znaci da
sam vas izbavio iz Fresnesa.
Bojim se da znam - ree Thomas Lieven, predavi se sudbini.
- Pretpostavljam da u sada opet morati raditi za vas, pukovnie
Debras.
-Tako je.
Jo samo jedno pitanje: tko vam je u Parizu ispriao da sam
uhien?
Bankar Ferroud.
Dobri, stari Ferroud, pomisli Thomas. Hvala. Hvala, pa
upita:
to namjeravate sa mnom, pukovnie Debras?
Prijatelj Josephine Baker ljubazno je gledao Thomasa.
Vi govorite talijanski, zar ne?
Govorim.
- Godine 1940, kada su Nijemci napali nau zemlju, Talijani su
se u posljednji trenutak, poto su bili sasvim sigurni da vie nije
opasno, napravili vani i objavili nam rat. Jedan od najgorih
krvoloka koji su terorizirali francuski jug bio je general Luigi
Contanelli. Pravodobno je ponovno postao obian graanin...
- Poput veine gospode generala.

- ... i zameo mu se trag, koliko je nama poznato, negdje u bli

zini Napulja.
etrdeset osam sati kasnije Thomas Lieven bio je u Napulju.
Otprilike nakon jedanaest dana uhvatio je u selu Caivanu sjeveroistono od Napulja generala Contanellija, koji je ondje - iz
nude, ne iz vlastite elje - upravo okuavao svoje snage kao pastir
ovaca.
Vrativi se sa svojim otmjenim zatvorenikom u Pariz, Thomas je
objanjavao pukovniku Debrasu jedne ugodne veeri u nekom
ugodnom baru:
- Zapravo je sve bilo vrlo jednostavno. Ameriki CIC mi je mno
go pomogao. Zlatni momci. Ne mogu se potuiti ni na Talijane. Uope ne vole generale. ini se, meutim, da Talijanima, na alost,
ni Amerikanci ba nisu prirasli srcu. aliboe. - Zatim Thomas
ispria svoju talijansku pustolovinu.
U lovu za svojim pastirom generalom opet je jednom posjetio
glavni tab CIC-a (Counter Intelligence Corps), ne bi li dobio neke
nove obavjesti, kadli postane svjedokom udne scene.
Bijesni i histerini, ameriki su obavjetajci jurili naokolo, vikali svi u isti mah, izdavali naredbe, a onda ih istog trena povlaili, bjesomuno telefonirali i tako rei na tekuoj vrpci ispisivali
uhidbene naloge.
Thomas ubrzo sazna to se dogodilo. Jo do prije tri dana u luci
je bio ukotvljen veliki ameriki teretni brod, Victory, sa ivenim
namirnicama za ameriku vojsku u Italiji. U nedjelju }e^/ictory
nestao, a da nitko nije znao kamo. Talijanski su organi pripisivali
krivnju jedni drugima, a isto tako i ameriki.
to se dogodilo s brodom? Brod se nije mogao rasplinuti! U
Thomasu Lievenu probudila se radoznalost. Otiao je u luku, motao se po krmama i raznim jazbinama te se konano naao kod
Luigija.
Luigi je podsjeao na glumca Orsona Wellesa, vodio malenu prljavu prvarnicu, a osim toga bio je jatak, krivotvoritelj i voa
bande.
Na prvi je pogled Luigi osjetio bratske osjeaje prema tom elegantnom civilu s mudrim, podrugljivim smijekom. Ova se simpatija jo pojaala postoje Luigi saznao da je Thomas Nijemac.
Teko je povjerovati: to nije doznao CIC, Thomas je uspio saznati za samo nekoliko sati. Dapae, kod Luigija je upoznao gospodu koja su izvela taj pothvat s brodom Victonj.

J. M.
Simmel
To je proteklo ovako: prole je nedjelje posada teretnog broda
imala izlaz. Samo je jedna straa ostala na brodu. Luigijevi su
prijatelji priredili na molu, odmah ispod vanjskih pokretnih stuba,
tunjavu izmeu tri lijepe djevojke, od kojih je jedna zvala u po mo. Straar je viteki pojurio u pomo ugroenoj ljepotici. U bitku
su se umijeali tamnoputi Napuljci; nastala je estoka tunjava!
Za to su vrijeme s druge strane broda doveslali Luigijevi
prijatelji prerueni u mornare i zarobili brod. Munjevitom su brzi nom odvezali uad, digli sidro, isplovili iz luke, pa oko rta sve do
Pozzuolija.
Tamo su brod ponovno usidrili. Teret su prebacili u priprem ljene kamione. Na brodu su bile konzerve, smrznuta perad, voe,
eer, ria, brano, alkoholna pia svih vrsta, nekoliko stotina ki lograma cigareta i nekoliko tisua konzervi patete od gujih jetara.
Gusari nisu bez razloga odabrali Pozzuoli kao sidrite za brod.
Ondje su, naime, bile goleme radionice za popravak brodova. Kva lificirani radnici radili su prekovremeno da bi ukradeni brod smje sta rastavili. ak su i kupci dijelova ve bili na mjestu dogaaja!
Stajali su oko broda i govorili to ele. Radnici su muterijama sve
odmah demontirali: motore, koljenaste osovine, eline zidove, di jelove brodske nadgradnje. Bilo je to kao da marljivi mesari ski daju dio po dio mesa s vola.
U to doba u Napulju nije bilo predmeta koji se ne bi mogao ko risno upotrijebiti. I tako od broda Victonj nije preostala ni zakovica. Dapae, postoji bojazan da su Luigijevi prijatelji znali kako
upotrijebiti ak i takore koje su nali na brodu...

Ovom je priom Thomas zabavljao pukovnika Debrasa jedne

ugodne veeri u nekom prijatnom baru u Parizu. Zatim se Debras
uozbilji i ree:
- Nijemac ste, Lieven. Potrebni ste nam sada u Njemakoj.
Nitko ne moe bolje od vas razlikovati velike, prave svinje od ma
lih, bezazlenih, neaktivnih lanova nacistike stranke. Mogli biste
pomoi da ne stradaju neduni. Hoete li?
- Hou - ree Thomas Lieven.
- Ali u Njemakoj morate bezuvjetno nositi uniformu.

MOE I BEZ KAVIJARA

Neu!!!
alim, ali to je propis. Moramo vam dati i francusko ime i
vojniki in. Recimo in kapetana.
Za Boga miloga, ali kakvu uniformu?
To preputam vama, Lieven. Odaberite neto za sebe.
I tako se Thomas uputi najboljem vojnom krojau u gradu pa
izabere golubinje sive avijatiarske hlae, kratki ukastosivi ka put s velikim depovima, dugim naborom po sredini lea i uskim
pojasom. Uz to remen preko ramena i asnike oznake na rukavu.
Uniforma koju je Thomas izmislio svima se tako svidjela da je
mjesec dana kasnije proglaena slubenom odjeom Slube za otkrivanje ratnih zloinaca.
Zajedno sa saveznikim trupama koje su napredovale, vratio se
i Thomas kao capitaine Clairmont u svoju domovinu. Svretak rata
zatekao ga je u Baden-Badenu. Svoj je ured smjestio u bivem
glavnom stoeru Gestapoa u ulici Kaiser-Wilhelma.
Sada, dakle, potovani itatelj zna kako je bilo mogue da na
prijatelj 7. srpnja 1945. godine, u Baden-Badenu, kuha za gene rala s dvije zvijezdice!
Sedamnaest je ljudi radilo u kui u ulici Kaiser-Wilhelma broj
1. Stanovali su u vili koja je leala suelice. Posao im je bio teak i
neugodan, a osim toga neki se nisu meusobno podnosili iz poli
tikih ili nekih drugih razloga. Thomas se, na primjer, odmah pos
vadio s porunikom Pierreom Valentineom, lijepim momkom lede
nih oiju i tankih usana, koga bi se moglo jednako tako dobro za
x
misliti i kao esesovca.
Valentine je bjesomuno i bezobzirno rekvirirao i hapsio. Dok
su se pristojni oficiri francuske Slube za otkrivanje ratnih zloi naca, a jednako tako i njihovi pristojni ameriki i britanski kolege,
drali tono popisa takozvanih Wanted Persons', Valentine je primjenjivao svoju vlast samovoljno i nesavjesno.
Kada bi ga Thomas pozvao na red, oholo bi slegnuo ramenima i
rekao:
- Mrzim sve Nijemce.
Thomas se bunio protiv tako glupog uopavanja. No Valentine
bi nemarno odvraao:
- Govorim o brojkama. Samo je na odio prolog mjeseca primio
vie od 6.000 denuncijacija koje su podnijeli Nijemci protiv Nije
maca. Eto kakvi su vam oni: dok napadaju male narode -

Osobe koje trai policija, za kojima je izdana tjeralica

/. M.
Simmel
gospodarska rasa. Poto su upravo dobili po njuci, sviraju Beethovena i denunciraju jedni druge. Zar takav narod treba potova ti?
Porunik Valentine, iako je bio odvratan, u tome je imao pravo:
gadan val uhoenja, niskosti i podlosti preplavio je Njemaku na kon svretka rata.
Zatim doe 2. kolovoza 1945. godine. Toga dana Thomas Lieven
doivi neto to ga duboko potrese. Mrav, sijed ovjek, neishranjen i u staroj zguvanoj odjei, pojavi se u njegovu uredu. Skine
eir i izusti ove rijei:
- Dobar dan, gospodine. Zovem se Werner Hellbricht. Vi me
traite. Bio sam okruni voa seljaka. - Navede ime mjesta u ko
jem je ivio, bilo je to negdje u Schwarzwaldu. - Skrivao sam se,
ali sada sam doao k vama.
Thomas je zurio u mravog, sjedokosog ovjeka.
- Zato ste to uinili?
Hellbricht odgovori:
- Jer sam uvidio da su se u mojoj zemlji dogaali strahoviti zlo
ini. Spreman sam to ispatati, graditi ceste, tucati kamenje, to
god elite. Iskreno alim to sam sluio toj zloinakoj vladi. Vjero
vao sam u nju. Bilo je to pogreno. Trebao sam manje vjerovati, a
vie misliti.
Thomas ustane.
Gospodine Hellbricht, sada je jedan sat. Prije nego to nasta
vimo razgovarati, jedno pitanje: hoete li sa mnom objedovati?
Objedovati? S vama? Ali, pa rekoh vam da sam bio nacist!
Unato tome. Jer ste to tako poteno priznali.
U tom sluaju imam jednu molbu: odvezite se sa mnom na
moje imanje. Rado bih vam ondje neto pokazao. U umskoj pros
jeci iza moje kue - ree bivi okruni voa seljaka.

Gospoa Hellbricht pripremala je za objed bijednu, rijetku juhu

od kiselice, krasuljice, maslaka i mnogih trava s livade. Bila je
isto tako blijeda i mrava kao i njezin mu. Seljako imanje koje je
Thomas ugledao bilo je zaputeno, prozori razbijeni, kljuanice na
vratima izbijene mecima, staje prazne, dok su sobe bili opljakali
strani radnici na prisilnom radu.

MOE I BEZ KAVIJARA

- ovjek im to ne smije zamjeriti - ree Hellbricht s usiljenim

smijekom. - Mi smo prvi opljakali njih svojedobno u njihovim
zemljama....
ena biveg okrunog voe seljaka, koja je stajala ispred ted njaka u praznoj kuhinji, ree:
- Poslije juhe imamo jo pire od krumpira i suho voe. Samo
ono to nam je dodijeljeno. ao mije, ali nemamo nita drugo.
Thomas ode u dvorite i otvori prtljanik svojih kola. Vrati se u
kuhinju s etvrt kilograma maslaca, limenkom vrhnja, limenkom
mesnog ekstrakta i limenkom corned beefa.
Prepustite sada meni kuhinjski stol, gospodo Hellbricht - ree
on i odmah se dade na posao. Pojaa slabu juhu mesnim ekstra
ktom. Otvori limenku corned beefa te usitni meso u njoj. Zatim
otkrije u kuhinji posudu s nemasnim kravljim sirom. - Molim vas,
gospodo Hellbricht, protisnite sir kroz sito - ree on. - Zajednikim
snagama brzo emo pripremiti odlian objed.
Oh Boe - uzdahne gospoda Hellbricht pa se rasplae. Corned beef. O tome sam ve i sanjala - ali vidjela ga jo nisam
nikada!
Hellbricht ree:
-Ajo ima ljudi koji podrugljivo gledaju kako ostali gladuju. I
to ljudi koji su skrivili nau bijedu. Gospodine kapetane, nisam
dounik, ali ipak moram prijaviti: u umskoj prosjeci zatrpano je
ispod mahovine golemo skladite ivenih namirnica.
Tko je zatrpao skladite? I kada?
>
Bilo je to u jesen 1944. godine. Doli su tada k meni pomo
nik voe seljaka Reicha, Darre, i ef Gestapoa u Karlsruheu, dok
tor Zimmermann. Rekli su da moraju zakopati velike zalihe hra
ne... za Fiihrerove rezerve... za najvanije dunosnike.
Gospoa Hellbricht, ocvala, iznurena i tuna, ree protiskujui
sir kroz sito:
- Zato smo vas zamolili da doete ovamo. Namirnice valja isko
pati. Toliki ljudu gladuju... Mi imamo barem krov nad glavom.
Nekako emo ve preivjeti. Ali oni kojima su bombe razorile do
move, pa izbjeglice, djeca...
Poslije tog 2. kolovoza 1945. godine zbila su se dva dogaaja:
potajno je iskopano golemo skladite ivenih namirnica - na tisu e
konzervi masti, mesa, pekmeza, meda, kave, aja, okolade za
pilote, groanog eera, brana, povra i voa. Te su dragocje-

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Krema od kravljeg sira

Meni Juha od

Uzmite svjei kravlji sir, protisnite

ga kroz sito i mijeajte sa eerom u prahu, koji ste dodali prema ukusu, zatim dodajte slatko
vrhnje i mijeajte dok ne nastane

zelenja
Zaarani
corned beef'

nosti predane organizacijama za pruanje pomoi da bi ih podijelile bolesnicima, starcima i djeci.

to je bre bilo mogue, uredili su umsku prosjeku i mahovinu
tako kao da ondje nitko nikada nije kopao. Zatim su taj dio ume
iza imanja okrunog vode seljaka Hellbrichta nadzirali danju i nou odabrani ljudi Slube za otkrivanje ratnih zloinaca.
Dana 11. kolovoza u sumrak - Thomas je upravo bio na strai
-neki se mukarac douljao na prosjeku. Osvrtao se na sve strane i
trzao pri najmanjem umu. Na leima je imao praznu naprtnjau,

Krema od kravljeg sira

Baden-Baden, 2. kolovoza 1945.

I danas se ovakvajela mogu.jesti; onda

su Thomasu Lievenu priskrbila glaveine
Juha od zelenja
Uzmite razno zelenje kao to je:
kiselica, vrci kopriva, vlasac,
perin, krasuljica, kopar, celerovo
lie, poriluk, oistite ga i sitno
nasjeckajte. Dio zelenja pirjajte na
svijetlom zaprku od maslaca i
brana, prelijte vodom ili mesnom
juhom, prokuhajte i zainite paprom, solju i mukatom, a ostalo
zelenje stavite u juhu tik prije
posluivanja. Ovu juhu moete
vezati umancem i vrhnjem, moete u nju ukuhati i po jedno jaje
za svaku osobu i posuti po njoj
kockice prena bijelog kruha.

glatka ne previe tekua krema.

Umijeajte u nju groice i nekoliko kapi limunova soka, stavite je
u zdjelu te ostavite da stoji dulje
na hladnom.

Zaarani corned beef

Uzmite veu koliinu luka narezanog na kolute, pirjajte ga na
maslacu dok ne postane staklast,
dodajte razmrvljen sadraj jedne
konzerve corned beefa, pirjajte
nekoliko minuta, ali ga nemojte
ispei tako da posmei. Dodajte
ne pregust pire od krumpira, sve
dobro izmijeajte, po ukusu dobro popaprite i posolite i ostavite
da stoji na laganoj vatri kako bi se
sve dobro ugrijalo.

u ruci malu lopatu. Prema slici s tjeralice, Thomas je odmah prepoznao tog ovjeka blijeda i nemilosrdna lica.
ovjek pone kopati sve bre i sve pohlepnije. Prekasno primijeti da iza njega stoje tri mukarca. Naglo se okrene, muno uspravi, zatetura unatrag, dok mu je lice izraavalo paniku
- efe Gestapoa, Zimmermanne - ree Thomas, drei odjed
nom pitolj u ruci - uhieni ste.

Ah, dolazili su redom, sve te glaveine, koje su znale

gdje
su
zakopane
namirnice!
Svi
su
doli!
x

Thomas Lieven strogo je naloio strai:

- Tko god ovdje pone kopati, neka je glaveina, tog
1

Konzervirana govedina

klipana
morate smjesta uhititi.
Na tako jednostavan nain izmeu kolovoza i listopada 1945.
godine uhieno je sedamnaest nacistikih glaveina.
to se tie biveg okrunog voe seljaka Hellbrichta, Thomas je
postigao da ga se uvrsti meu neaktivne lanove stranke, tako da
je morao platiti samo novanu kaznu. Smio je zadrati svoje imanje.

J. M.
Simmel

Tako je dola i prva poratna jesen. Ljudi su gladovali, ljudi su

se smrzavali. U francuskoj zoni sve je vie rasla napetost izmeu
okupatora i okupiranih - dijelom zbog mrnje Nijemaca, a dijelom
zbog nezakonitih postupaka Francuza. Dogaalo se na alost i
ovo:
Pod rukovodstvom nekog parikog strunjaka, francuske su
trupe u Schwarzwaldu demontirale automatske ureaje domae
industrije satova i pokuale odvui kvalificirane radnike u Belfort i
Haute-Savoie, kako bi ondje utemeljili francusku industriju satova.
Nekoliko je ljudi zaplijenilo produkciju tvornice igala za strojeve
i prokrijumarilo sve u vicarsku. Njemake su radnike plaali
slabo u loim Reichsmarkama ili jo slabije u ivenim namirnicama.
Nesavjesni strani poslovni ljudi bezobzirno su sjekli itave ume. Danju i nou na jezeru Titi cviljele su krune pile.
Golema ogoljela podruja jo su godinama podsjeala na zajedniko djelo pohlepnih skorojevia.
Iza jo donekle sauvane fasade Baden-Badena propadali su
pristojno ponaanje i moral. Dolazilo je do tunjava, osveta i borbi
noevima. Vojnici su pljakali, krali i bjesomuno pucali naokolo.
Automatskim pitoljima ubijali su lijepe labudove. Besmislen pokolj.
Thomas je sasvim pouzdano znao da plavokosi, vitki porunik
Valentine pripada onom soju koji se obogauje na podao nain.
Samo to mu to mjesecima nije mogao dokazati. Dana 3. studenog
1945. godine konanu mu i to uspije...
Dan ranije Thomasu je doprlo do uiju da mladi porunik opet
planira neku svoju tajnu premetainu. Kad je Valentine popodne
3. studenog napustio Baden-Baden s dvojicom vojnika u dipu,
Thomas ga je slijedio u drugom dipu. Bio je vrlo oprezan i drao
dovoljno velik razmak.
Odvezli su se do Karlsruhea. Ovdje su skrenuli na cestu za Ettlingen, pa mimo Ettlingena sve do Spielberga. Ovdje se iznad sela
uzdizala neka tamna zgrada, koja je leala u velikom perivoju okruenom visokim zidom. Porunik se onamo odveze svojim dipom.
Thomas, opreza radi, zaustavi kola na polovici uzvisine, odveze ih
na stranu u grmlje pa pouri pjeice gore preacem.

MOE I BEZ KAVIJARA

Neki su prozori velike vile nalik na dvorac bili osvijetljeni. Thomas ugleda sjene i nejasno zauje uzbuene glasove. Odulja se
oko kue i pogleda gore uz fasadu. Ugleda velika, u donjem dijelu
zastrta, stakla. Jedino stoje mogao razaznati bilo je mnogo cvijea
i bijeli strop. Zatim ugleda silhuetu porunika Valentinea koji je
radio neto vrlo udno: pristupio je nizu lonaca s cvijeem, to su
stajali uz prozor, te dizao jednog za drugim upajui iz njih cvijee.
Jedan lonac, pa jo jedan, ukupno sedam lonaca. Zato? Thomasu
to nije bilo jasno.
Strpljivo je ekao. etvrt sata kasnije Valentine i njegovi momci
napuste kuu i odvezu se.
Thomas pozvoni na tekim ulaznim vratima. Otvori mu zbunjeni sluga.
- Tko stanuje ovdje? - upita Thomas.
- Gospodin grof von Waldau.
- Zovem se capiiaine Clairmont. Najavite me.
Grof von Waldau - grof von Waldau. Thomas se sjeti tko je to.
Visok poloaj u ministarstvu vanjskih poslova. lan stranke. Prilino teko tereen. Thomas gaje ve dva puta presluavao u Baden-Badenu.
Uto se pojavi grof: mrav, ohol i vrlo razjaren:
- Zar jo i vi, capitatne Clairmont! to vi elite ovdje ukrasti?
Neto stolnog srebra? Umjetniku sliku? Vai su kolege ve odni
jeli ono najvanije!
- Grofe - mirno e Thomas - doao sam da bih saznao to se
ovdje upravo dogodilo.
"^
- Pa vi to tono znate! - vikao je Waldau. - Svi ste vi zajedno lo
povi i svinje!
- Zaveite - ree Thomas vrlo tiho, ali i vrlo razgovijetno. Grof
se zapilji u njega, pone se tresti te se svali na stolac. Zatim sve
ispria:
Ako se moe povjerovati Waldauovim rijeima, onda je on zakopao svoj najvrijedniji nakit u sedam lonaca za cvijee ispod korijenja biljaka.
Sav obiteljski nakit. Tako mi je savjetovala jedna roakinja betija jedna. Sve je to, naravno, bilo unaprijed dogovoreno, tek
sada sam to shvatio... - Grof pogleda Thomasa, mirkajui oima.

- Oprostite zbog mojega prijanjeg ponaanje. Vjerujem da niste

krivi za ovu podlu pljaku...
Priajte dalje.

J. M.
Simmel
- Znate da me terete. Bojao sam se pljake. ivimo ovdje na
osami. Prije mjesec dana posjetila nas je moja - ta roakinja. En
gleskinja je. Mislim da radi kod obavjetajne slube u glavnom
tabu Hannover. Preporuila nam je lonce za cvijee kao skrovite.
Malo prije, kad su ona trojica dola, otili su bez i jedne rijei u
zimski vrt i povadili cvijee iz lonaca...
Pri rijei Secret Service Thomas je osjetio kako mu najprije
postaje vrue, a zatim vrlo hladno. Ree grofu:
- Recite mi ime te dame, grofe.
Grof mu ga ree.

6
Dva dana kasnije pojavi se stanoviti capitaine Clairmont iz Slube za otkrivanje ratnih zloinaca Baden-Baden u glavnom stoeru
britanske obavjetajne slube u Hannoveru. Ondje potrai vitku,
plavokosu ljepoticu, koja je u zgodnoj uniformi radila na drugom
katu goleme rekvirirane zgrade.
Ta je dama drala u ruci povealo i blistavih oiju promatrala
skupocjenu narukvicu. Netko pokuca. Brzo poput munje nestanu i
narukvica i povealo.
- Naprijed - vikne dama.
Mukarac, koji se zvao capitaine Clairmont, ue. Dama za pisaim stolom vrisne i skoi. Bila je sada smrtno blijeda. Obje je ruke
pritisnula na obraze. Zaprepateno proape:
- Je li mogue... Tommy... ti - ?
Stisnutih usana Thomas Lieven je gledao lijepu, beskrupuloznu
princezu Veru von C, koju je prije mnogo vremena upoznao u Pa rizu kao ljubavnicu nacistikog pekulanta Lakuleita; njegova pri nceza Vera, njegova slatka ljubavnica, to propalo smee, ta pot puno neuraunljiva i potpuno amoralna osoba, koja je ve onda u
Parizu bila spremna za novac uini sve, jednostavno sve.
- Tommy - kakva li veselja! Sve si dobro prebrodio - kod Fran
cuza si - promuca ona i padne mu oko vrata.
Grubo je se oslobodi.
- Droljo jedna prokleta - ree Thomas Lieven - kako dugo ve

MOE I BEZ KAVIJARA

surauje s onom svinjom Valentineom?

- Nemam pojma o emu govori, zlato - odvrati princeza smije

ei se.
- Reci to jo jedanput, pa u ti jednu prilijepiti - opomene je on.
Vera to ree jo jedanput.
On joj opali zaunicu. Nakon toga izbije u uredu britanske
obavjetajne slube u Hannoveru divlja tunjava bez glasa.
Pet minuta kasnije Vera je, ponovno dotjerana, sjedila na stol cu.
Thomas, takoer ponovno dotjeran, etao je pred njom amo-tamo,
pokuavajui pedagoki utjecati na ovu udnovatu pripad nicu
prastarog njemakog plemstva:
- Ti si asocijalna djevojura, pohlepna i podla.
Rastezala se poput make:
Ah, glupost, Tommy. Doi svojoj maloj Veri. Stii me jo
malko kao to si malo prije.
Opalit u ti odmah jo jednu - ree on. - Ono to si uinila
neto je najnie, najpodlije... Je li grof Waldau tvoj roak ili nije?
Ah taj! Stari odvratni nacist! - pone se smijati.
Zavei! Prije dva dana tvoj je fini prijatelj Valentine proveo
premetainu kod grofa. Bolje rei: pretresao je lonce s cvijeem.
Jedino to ga je u toj golemoj kui zanimalo bili su lonci s cvije
em. Prestani se smijati! Takva svinjarija. ija je to bila zamisao?
Tvoja? Njegova?
No dopustit e! Pa naravno, moja. Pierre je preglup za tako
fin trik!
Thomas se zaustavi ispred nje, podboivi se rukama: ..
Fin trik! Nisi nita bolja od nekog odvratnog nacista!
No sada bi bilo dosta! to znai moral? I to upravo za tu na
cistiku svinju Waldaua! itavog se imutka ionako doepao prije
varom tek u Treem Reichu!
Moe biti - ree Thomas. - Recimo da se Waldau nakita do
mogao prijevarom. Onda on pripada bivim vlasnicima, ako ih se
jo moe pronai - ili dravi, ali ni u kojem sluaju tebi ili njemu!
Oh Boe, ba si sladak... tako divlji... takav idealist... Zna
li to, Tommy? Poimo k meni. Imam ovdje zgodan stan. Neko je
u njemu stanovao neki stari nacist!
Valjda ne misli ozbiljno da u jo ikada prekoraiti prag ne
kog tvog stana?! - ree Thomas.

J. M.
Simmel

To je doista bio vrlo udoban stan. Na tapetama u tri sobe nazi rala su se svjetlija mjesta. Tamo su jo donedavno visjele slike.
Thomas se nacerio poto je ugledao ona svjetlija mjesta.
Bila je to osobita veer, jer su i princeza i Thomas slijedili isti
cilj: jedno je drugo eljelo oboriti na lea - simboliki reeno, naravno.
Zbog toga princeza, kao prvo, donese bocu viskija, pa oboje ispiju po gutljaji, pa zatim jo jedan, pa jo jedan. Vera pomisli:
Valjda e mu konano udariti u glavu. Thomas pomisli: Valjda
e joj konano udariti u glavu.
Napokon je ijednom i drugom udarilo u glavu!
A sada da uinimo mali vremenski skok, djeci za ljubav. Dakle
tri sata kasnije...
Tri sata kasnije plavokosa je princeza bila nevjerojatno podatna
i njena. A i Thomas je postao pomalo sentimentalan.
Tada Thomas, malko opijen, uini strahovitu pogreku. Stane
priati o svojim planovima za budunost, a s tim u vezi i o svom
zimskom bankovnom raunu na ime Eugen Walterli.
- Zove se i Eugen Walterli? - hihotala je Vera. - Ah, ba zgod
no... Je li -je li mnogo novaca na raunu?
Ovo gaje pitanje moralo otrijezniti, ali ga ipak nije. Supijano se
uzrujavao:
- Pa zar uvijek mora misliti ba samo na novac?
Ona se ugrize za donju usnu, pa turobno ree:
-

Teka neuroza, trauma jo iz djetinstva. Zna li da sam i e

kove ve krivotvorila? Nema tog potpisa koji ne bih mogla falsifici
rati!
-

estitam! - ree ta bezazlena luda.

Osim toga sam i roena kleptomanka. U djetinstvu je to bilo

upravo strano. Bojice mojih prijateljica postale bi moje. Novanici
mojih prijateljica bili bi i moji. Kasnije se to malo promijenilo. Mu
evi mojih prijateljica - moram li nastaviti?
-

Nipoto - uvjeravae je Thomas. Zatim su jo neto popili i

konano zaspali.
Idueg jutra, kad se Vera probudila s glavoboljom, Thomas je

MOE I BEZ KAVIJARA

ve zveckao po kuhinji. Donio joj je doruak u krevet.

Tako - ree joj - popij sada u miru kavu. Zatim e se okupati

i obui, a onda kreemo.
Kreemo? A kamo?
- Pa, naravno, u Baden-Baden.
Ona problijedi.
- to u tamo?
Govorit e sa svojim prijateljem Valentineom. Pobrinut e se
za to da vrati Waldauu nakit. A ako vas dvoje zatim skrivite jo i
najmanju sitnicu, udesit u vas.
-

Sluaj, bitango jedna, a prolu si no zaboravio, je li?

No je no, a sluba je sluba.

Pladanj s kavom se izvrne, sude se razbije. Ona se baci na njega s krikom, sa zubima, s noktima.
- Pseto jedno - ubit u te!
Te se veeri, koja je bila i turobna i hladna, prljav dip doveze u
Baden-Baden. Za upravljaem je sjedio Thomas Lieven, a do njega
Vera, princeza von C.
Sada on uini jo jednu pogreku! Ode s Verom u svoj ured u
WilhelmstraJ5e broj 1 i pozove porunika Valentinea. Valentine se
trgne kad ugleda Veru. Thomas im pokua djelovati na savjest.
Ne razumijem ni rijei - hladno e porunik. - Prituit u se
na vas, mon capitaine, ja...
Zavei, Pierre - suho e princeza. - On sve zna.
-

to zna? - zastenje Valentine.

Vera pogleda Thomasa.
Mogu li pet minuta govoriti s njim nasamo?
to se mene tie - ree Thomas.
I u tome je bila ta njegova pogreka.
On izie iz ureda i sjedne u predvorje ne isputajui vrata svog
ureda s oiju. Pa nisam ba tako glup, pomisli.
No ubrzo ga oblije arka vruina i on iznenada shvati da je ipak
bio glup. Njegov je ured bio na prvom katu, a na prozoru nije bilo
reetaka! Pojuri unutra. Soba je bila prazna, prozor otvoren...
Deset minuta kasnije po itavoj su zemlji kuckali teleprinteri i
telegrafi:
20 sati 14 minuta stop 6 stud stop 45 stop od: franc slube za
otkrivanje ratnih zloinaca b-b stop svim vojnopolicijskim ustanovima stop svim jedinicama cic-a i cid-a stop traite i smjesta uhi tite. ..

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Ve u 4 sati i 15 minuta dana 7. studenog jedna je francuska

vojna patrola uhitila Pierrea Valentinea u ekaonici kolodvora u
Nancvju upravo kada je kupovao voznu kartu za Basel. Potjera za
princezom Verom von C. bila je bezuspjena. Ieznula je bez traga.
Uhienog su porunika prebacili u vojni zatvor u Parizu. General Pierre Konig, vrhovni komandant francuskih oruanih snaga u
Njemakoj, osobno zatrai od Thomasa da skupi sav materijal
protiv Valentinea. Tim je prljavim poslom Thomas bio zauzet do
poetka prosinca. Jo su etiri Francuza bila uhiena.
Ali da ne duljimo: poruniku Valentineu i etvorici njegovih
prijatelja sudili su u Parizu. Dana 15. oujka 1946. godine degradirali su ih i osudili na dugotrajne vremenske kazne.

Iz vaeg dosjea, uz koji nam je jedan visoki inovnik Deuxieme

Bureaua dao jo posebna obavjetenja, proizlazi da ste za vrijeme
rata bili obavjetajac Abwehra Pariz. Razumjet ete da ovjeku vae
prolosti nema mjesta u naoj Slubi za otkrivanje ratnih zloinaca. Pukovnik Debras, koji vas je preuzeo u ovu organizaciju,
unatrag etiri mjeseca vie ne pripada ovoj slubi.
Prema tome, pozivamo vas da do 12 sati 15. prosinca 1945. godine ispraznite svoje uredske prostorije u Baden-Badenu i da predate vaem starjeini sve spise, igove i dokumente te svoje vojne
isprave i iskaznice. Od ovog ste trenutka suspendirani s poloaja.
Daljnje upute slijede odmah.
Ispod ovog je bio neitljiv potpis, a ispod njega natipkano: Brigadni general.
Thomas Lieven sjedio je za svojim pisaim stolom, tiho pjevuio,
proitao pismo jo jedanput i nastavio pjevuiti razmiljajui: No
dakle, sve opet poinje iznova. U mojem se ivotu sve ponavlja upravo ubitanom jednolinou. Izvedem li neki lopovluk, svi me
ljube. Odlikovanja, novac, poljupci pljute sa svih strana. Postajem ljubimac te zemlje. Uinim li neko asno djelo - hop, i ve sjedim u govnu.
Visoki inovnik Deuxieme Bureaua dao je gospodi u ministarstvu rata obavijesti uz moj dosje? Visoki inovnik? To znai daje
pukovnik Simeon jo uvijek iv i da me jo uvijek mrzi...
Thomas ustane. Odsutno pone pospremati svoj ured.* Dok je
otkljuavao ladicu pisaeg stola, klju je malko zapinjao, ali ne
jako. Thomas to nije zapazio. Jo nije zapazio. Oamueno je skupljao svoje dokumente i svoje osobne stvari.
Izvadi lane putovnice iz ladice klju koje je malo zapinjao. Prebroji ih. Sve su jo tu. Ne, nisu ba sve. Stane jo jedanput brojiti.
Prokletstvo, jedna manjka!
Thomasu se Lievenu elo orosilo znojem kada je otkrio koja
putnica nedostaje: lijepa vicarska putnica na ime Eugena
Walterlija. Thomas ustanovi da jo neeg nema to je ranije takoer bilo u ladici: ekovne knjiice za konto vicarske nacionalne
banke i bankovne punomoi.
Zajeavi, Thomas Lieven svali se na stolac. U mozgu mu se zavrte ulomci razgovora i sjeanja: Zove se i Eugen Walterli? Ima
li mnogo novaca na raunu? Nema tog potpisa koji ne bih mogla
krivotvoriti...

8
Dana 3. prosinca pozovu Thomasa Lievena u glavni stoer generala Koniga, koji mu ree:
- Iskreno sam vam zahvalan to ste nam pomogli da raskrinkamo te mrane tipove. Mi nismo vojska koja se sastoji od razbojnika i bandita. elimo da u naoj zoni vladaju red i pravda.
Iako je 3. prosinca general Konig primio Thomasa Lievena, pohvalio ga i zahvalio mu se, Thomas ipak primi 7. prosinca ovakvo
pismo:
MINISTARSTVO RATAFRANCUSKE REPUBLIKE
Pariz, 5. prosinca 1945.
Capitaine Rene Clairmont Armijski
serijski broj S 324213 Sluba za
otkrivanje ratnih zloinaca BadenBaden
Predmet: CS Hr. Zt. 324/1945
U vezi s prethodnom istragom za vojno-sudski postupak protiv
porunika Pierrea Valentinea i ostalih, zatraili smo od Deuxieme
Bureauava.se osobne podatke.
A

L.

J. M.
Simmel
Thomas zgrabi telefonsku slualicu. Zatrai hitan razgovor s
Zurichom: vicarska nacionalna banka. ekao je beskonano dugo. Razgovarati se moglo iskljuivo preko vojnih linija. Pa to? Sa da
je ionako ve sve bilo svejedno! Napokon dobije vezu.
Potrai inovnika koji je imao preko sebe njegov raun. Ve je
sve naslutio im je zauo leeran vicarev glas:
- Da, gospodine Walterli, ve smo upueni. Gospoda supruga
sve je uredila...
Nabavila je za sebe vicarsku putovnicu po uzoru na moju. Ta
drolja, ta prokleta mrcina.
A kada... kada je moja ena bila kod vas?
Prije nekih etrnaest dana... Madame je smatrala da ete se
vi vratiti u Zurich, pa je odredila to da uinimo s kontom...
to... uiniti... s kontom...
Jo je dvadeset franaka na njemu.
O Boe, o Boe, o Boe!
Sve ostalo je podignula?
- Dakako, naravno! Madame je imala sa sobom vau putovnicu
- vau ekovnu knjiicu - bankovnu punomo - takoer i za tre
zor. .. gospodine Walterli! Gospodine W61terli! Za Boga miloga, zar
neto nije u redu? Neto nije kako treba? Dakle, naa krivnja to
nije - madame je pruila sve punomoi i dokumente - sve s vaim
potpisom...
Thomas Lieven spusti slualicu. Dugo je nepomino sjedio.
Osim 20 franaka, sve to je posjedovao propalo je.
Sat kasnije, ovjek koji se zvao capitaine Clairmont preda svoj
ured sa svim dokumentima voditelju slube. Od podneva 7. pro sinca capitaine Clairmont je nestao. Ieznuo bez traga.

9
Dana 22. veljae 1946. godine pojave se kod vratara luksuznog
parikog hotela Crillon, na Place de la Concorde, dva gospodina i
zapitaju za stanovitog monsieura Hausera.
Sudei po ozarenom vratarovom smijeku, monsieur Hauser bio
je omiljeni gost kue.
Vratar ga nazove:
- Dva gospodina ele s vama govoriti, monsieur Hauser. Neki

MOE I BEZ KAVIJARA

monsieur Fabre i neki monsieur le baron Kutuzov.

- Molim gospodu neka se potrude gore.

Hotelski sluga otprati gospodu na drugi kat. Bastianu Fabreu je
poput vatre crvena etkasta kosa strala na glavi gore nego ikada.
Njegovu je pratiocu s imenom znamenitog ruskog generala moglo
biti oko etrdeset pet godina. Bio je to ovjek irokih ramena, od jeven sasvim graanski.
U salonu apartmana 213, monsieur Hauser, obuen u prvoraz redno skrojeno odijelo, pouri u susret svojim gostima.
Bastian prieka dok posluitelj nije nestao, zatim padne oko
vrata svom starom prijatelju.
- Mome, kako sam sretan to te opet vidim!
A tek ja, Bastiane, a tek ja! - ree Thomas Lieven. Oslobodi se
od zagrljaja te stegne Rusu ruku:
Vrlo se radujem to sam vas upoznao, barune Kutuzov. Ipak
u sebi dopustiti da vam od sada vie ne govorim barune nego
drue komesare Kutuzov!
- Ali zbog ega? - upita Rus, nervozno mirkajui oima.
Samo malo strpljenja! Sve lijepo redom! Toliko vam toga mo
ram ispriati, momci! Naruio sam jelo u sobu. Posluit e ga za
deset minuta. Meu ostalim i bor, drue komesare! Molim, izvo
lite sjesti...
Mir i sigurnost kojima se Thomas kretao oduzimali su ovjeku
dah, pogotovo ako bi pomislio da su ga francuske vlasti ve tjed nima traile i da se ovdje u Parizu nalazio tako rei u lavljoj jami.
On se, meutim, tjeio izrekom: da lav ne trai svoje rtve u vlas titoj jazbini.
Poto je 7. prosinca navrat-nanos napustio Baden-Baden, jedan
mu je strunjak, koji je neko krivotvorio putovnice za Abwehr Pa riz, izradio savrenu francusku putovnicu na ime Maurice Hauser.
Zatim je napisao pismo Bastianu Fabreu u Marseille, u kojem mu
je priopio daje on, Thomas, bez prebijene pare.
Bastianov je odgovor stigao sljedeom potom!
Vidi li, Pierre, kako je bilo dobro to smo onda i za tebe zdipili
malo plijena od onog Lessepsa? Moe ga imati. Imam ovdje prija telja, sina nekog ruskog baruna. Zove se Kutuzov. Stari mu je bio
voza taksija u Parizu. Otegnuo je papke. Sada vozi sin. Ima pontiaca...
Na ovo pismo Bastian dobije sljedei telegram:
oekujem tebe i baruna s automobilom 22. veljae hotel crillon
Thomas to sada jo i provjeri raspitavi se kod svojih gostiju:

J. M. Simmel

Meni
Ruski bor
Filet de Boef
Stroganoff

MOE I BEZ KAVIJARA

Sufle od limuna
Izmijeajte u pjenu tri umanca s
tri velike lice eera. Dodajte sok
i naribanu koricu od polovice limuna, pola ajne liice krumpirova brana ili kukuruznog kroba
i na kraju vrlo vrst snijeg od tri

bjelanca. Stavite smjesu u maslacem premazani kalup za nabujak i

pecite u penici na umjerenoj vatri dok se nabujak ne digne i povrina ne postane svijetlo-smea.
Uz sufle posluite kekse.

Sufle1 od limuna
Pariz, 22. veljae 1946.

Na ruskom Thomas Lieven ostvaruje

svoj prvi poslijeratni milijunski posao
Ruski bor
Uzmite pola kilograma govedine i
pola kilograma svinjetine bez
kosti i etvrt kilograma dimljene
slanine proarane mesom, pa
skuhajte krepku juhu. Skuhano
meso izvadite i razreite na komade u veliini jednog zalogaja.
Na svinjskoj masti pirjajte kilogram zelja, narezanog na rezance,
s paprom, solju, pimentom i lovorovim listom, a u drugom loncu
na rezance izrezanu ciklu sa zelenjem za juhu, paprom, solju, lovorovim listom i feferonom. Cikli dodajte malo octa da zadri boju.
Stavite mekano pirjano zelenje
bez lovorova lia s komadima
mesa u juhu, prokuhajte sve za1

Nabujak

- Gdje stoje kola?

- Ispred hotela.
- Vrlo dobro. Neka ih svi vide. Jedino to e ti, dragi Bastiane,
ubudue biti ofer. Drug komesar Kutuzov mora sjediti otraga.
Jesi li donio dukate?
- U kovegu su.
jedno, a prije posluivanja naribajte preko svega jednu ciklu.
Kod stola dolazi u juhu svakom
gostu po jedna velika lica gustog
kiselog vrhnja.
Filet de Boef Stroganoff
Dobro odleani govei file nareite najprije na ploke, a njih na
uske rezance. Pirjajte na maslacu
mnogo sitno kosanog luka tako
da bude mekan, ali nipoto sme,
stavite unutra meso i poprite ga
jednu minutu sa svake strane.
Posolite i popaprite, umijeajte
gusto kiselo vrhnje i pustite da
jelo jo jednom zakipi.

Tri se konobara pojave i poslue jelo. Zatim su Thomas, Bastian

i Kutuzov sjedili za stolom i mijeali svjee vrhnje u izvrstan bor.
Ruski se taksi-aristokrat udio:
- Kao kod kue! Vrhnje na stolu!
- Smijem li vas zamoliti da jedete malo priprostije, drue kome
sare, recimo da se nalaktite. Moda da ubudue ni nokte ne istite
tako savreno.
- Ali zato? emu sve to?
- Gospodo, elim vam predloiti velik posao. Posao u kojem ete
vi, barune, morati glumiti komesara, Bastian ofera, a ja trgovca

spirituozama na veliko.
- Trgovca spiri... ega? - udio se Bastian.
- Prvo progutaj, a tek onda govori! Trgovca
rakijom na veliko.
Francuska me vojska duboko uvrijedila i gorko
razoarala. Odluio
sam francuskoj vojsci gadno napakostiti.
- Rakijom?

- Jest, rakijom.
- Ali sada uope nema rakije, potovani monsieur! Sve je racionirano! - povie Kutuzov.
- Nemate pojma koliko e se rakije odjednom pojaviti ako Bas
tian valjano odglumi ofera, a vi pravog komesara - ree Thomas.
- Hajde, svaki jo po jedan tanjur. Poslije jela idemo kupovati.
-to?
,i ..-J....-u.i_!i,.^^.,..

S. ',

J. M.
Simmel
- Sve to trebamo. Crne konate ogrtae. Krznene kape. Teke
cipele. - Thomas stia glas. - Ovdje u hotelu stanuje od kraja rata
jedna sovjetska delegacija. Petero ljudi. Njihov je zadatak da se
brinu za sve sovjetske graane u Francuskoj. A znate li koliko ih
ima?
Nemam pojma.
- Vie od pet tisua. A sa svima se dogaa isto... - Dok su ga
njegova dva gosta pobono sluala srui bor, tu najbolju juhu
na svijetu, Thomas im ispria to se dogaa sa svim sovjetskim
graanima u Francuskoj...

10
Dva dana kasnije zaustavi se crni ponttac ispred Ministere du
Ravitaillement, u kojem se nalazila francuska uprava za alkohol.
Vrata automobila otvori ofer u crnom konatom ogrtau s krzne nom kapom na crvenoj kosi koja je strala poput jeevih bodlja. Iz
kola izie gospodin u konatom ogrtau s krznenom kapom, ude u
veliku sivu zgradu, odveze se dizalom na trei kat te ode u ured
ovjeka po imenu Hippolvte Lassandre, koji mu rairenih ruku
izie u susret.
Dragi moj vrlo potovani monsieur Kutuzov, sa mnom ste ju
er telefonski razgovarali. Odloite. Izvolite sjesti. - Monsieur Ku
tuzov, koji je ispod konata ogrtaa nosio prilino zguvano plavo
konfekcijsko odijelo, a na nogama teke cipele, izgledao je vrlo uz
bueno.
U stavu vaeg ministarstva vidim neprijateljski in o kojem u
javiti u Moskvu...
Molim vas, preklinjem vas, dragi monsieur Kutuzov... dragi
komesare Kutuzov, ne inite to. Imat u velikih neprilika s Cen
tralnim komitetom!
S kakvim komitetom?
Komunistike partije Francuske, drue komesare. lan sam
partije! Uvjeravam vas da doista nije bilo nita drugo nego obian
propust.
Da pet tisua sovjetskih graana ve mjesecima mimoilazite
pri dodjeli alkohola? - Lani se komesar zlokobno nasmije. - Pro
pust, je li? udno - britanski i ameriki dravljani u vaoj zemlji
dobivali su alkohol. Dok hrabri graani moje zemlje, koja je pred
svim ostalim zemljama potukla faiste...

MOE I BEZ KAVIJARA

- Nemojte nita vie govoriti, drue komesare, molim vas! Imate

potpuno pravo. To je neoprostivo! Meutim, smjesta emo sve is
praviti.
Komesar Kutuzov izjavi:
- Naravno, u ime Sovjetskog Saveza zahtijevam da nam izdate i
zaostalu dodjelu za protekle mjesece.
- Jasno, drue komesare, jasno...
Da sovjetski graani koji ive u Francuskoj ne dobivaju svoju
dodjelu alkohola, Thomas Lieven je doznao od Zizi. Zizi je bila vit ka, rida djevojka koja je ivjela u Parizu u jednoj poznatoj kui
gdje je posao upravo cvao. Thomas je poznavao Zizi jo iz rata.
Ona je voljela Thomasa. U ratu je pomogao njezinu prijatelju da ga
ne odvuku u Njemaku. Zizi je priala Thomasu da joj posao iz vrsno napreduje. Osobito otkako su u gradu Rusi. Oni su tako rei
stalni gosti u njezinu etablismanu.
- Kakvi Rusi? - zanimao se Thomas.
- Pa ona komisija koja stanuje u Crillonu. Pet momaka. Sna
nih poput medvjeda, kaem ti. To su mukarci.
Zizi mu ispria da je tih pet sovjetskih graana oduevljeno de kadentnim pojavama kapitalistikog Zapada. Dakako, zbog toga
su grubo zanemarili svoje dunosti. Morali su se, naime, brinuti za
oko pet tisua svojih zemljaka te ih privoljeti da se vrate kui. Ra dili su to, meutim, rijetko. Najradije su bili kod Zizi ili gdje drug dje. ..
- Pomisli, ne brinu se ak ni za dodjelu rakije - ree Zizi Tho
masu.
- Za kakvu dodjelu rakije? - upita je i dozna o emu se radi.
Zizi je nastavila priati. No Thomas je vie nije sluao. U njego vu se mozgu stvorio plan, malen, dobar plan. Sada poto su Bastian i Kutuzov prispjeli u Pariz, poeo gaje ostvarivati...
Krivotvorenim ispravama, dovoljnim da se potvrdi kao sovjetski
graanin, komesar Kutuzov preuzme naknadno dodijeljene kolii ne alkohola. Ni vie ni manje nego 3.000 hektolitara dokotrlja se
kamionima do neugledne, dijelom poruene pivovare u blizini zra ne luke Orly.
Thomas ju je otkrio dok je ekao Bastiana. Pripadala je nekom
kolaboracionistu koji je pobjegao. U veljai 1946. godine - to u
ovoj pripovijesti neprestano moramo imati na umu - u veini eu ropskih zemalja vladao je prilian nered, pa tako i u Francuskoj!
Osmero je gospode poelo raditi u tvornici. Radili su i danju i
nou. Gospoda su proizvodila pod rukovodstvom monsieura

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Hausera glasovitu i s pravom obljubljenu anisovu rakiju pastis, i

to prema obiteljskom receptu, za koji je Thomas mogao zahvaliti
nekoj crnoj dami u Zizinoj kui.
Na litru kemijski istog devedesetpostotnog alkohola uzmite:

veselu vijest prenio i svojim prijateljima, i tako su ubrzo vojni ka mioni vozili Hauserov pastis u sve oficirske kasine ire okolice.
Zapravo bismo mogli rei: Thomas Lieven je opskrbljivao fran cusku vojsku. A francuska je vojska smjesta plaala. I sve je dobro
teklo do 7. svibnja, kad se dogodila mala nezgoda...
Dana 7. svibnja 1946. godine, oko 19 sati, ef sovjetske delega cije, krupni gospodin Andrej S. enkov, osvane sav crven u licu u
apartmanu lanog komesara Kutuzova u hotelu Crillon zahtijevajui od njega obrazloenje.
Gospodin enkov je, naime, nekoliko dana ranije zakljuio da
se ipak malko ozbiljnije posveti svojim dunostima. Poelio je
opskrbiti alkoholom svojih pet tisua zemljaka. Doznao je, meu tim, u ministarstvu za racioniranje namirnica da je alkohol ve
odavno pokupio neki komesar Kutuzov, nastanjen u hotelu Crillon.
Zahtijevam objanjenje - vikao je enkov na francuskom jezi
ku s ruskim naglaskom. - Tko ste vi, gospodine? Ne poznajem vas!
Nikada vas nisam vidio! Dat u vas zatvoriti. Ja...
Zavei! - izdere se Kutuzov na njega, ali pravim najistijim
ruskim izgovorom. Zatim nastavi razgovarati s drugom enkovom
ruski, tono onako i tono o onom to mu je Thomas Lieven utuvio
u glavu, jer Thomas je, naravno, ve od samog poetka raunao s
mogunou takve neprilike.
Pola sata kasnije drug Andrej enkov vrati se blijed, izbezum
ljen, znojna ela u svoju sobu. Ondje su ga ekali prijatelji Tuin,
Bolkonski, Balaev i Alpali.
~
Drugovi - zastenje enkov, pa se svali na stolac - izgubljeni
smo.

8 grama sjemena komoraa

12 grama listova matinjaka
5 grama zvjezdastog anisa
2 grama korijandra
5 grama alfije
8 grama zelenog sjemena anisa
Ostavite da osam dana stoji u mraku. Neposredno prije filtrira nja dodajte jo deset kapljica anisova ekstrakta. Na kraju razrijedite sadraj alkohola na etrdeset etiri posto...
Kutuzov je platio alkohol novcem dobivenim od prodaje dukata
koje je Bastian donio sa sobom. Napunjene boce Bastianovi su
prijatelji oblijepili naljepnicama koje je Thomas naruio u nekoj
maloj tiskari.
Dok je proizvodnja na veliko tekla, monsieur Hauser potrai
jednog francuskog vojnog inovnika, nekog stoernog intendanta u
parikoj etvrti Latour-Maubourg. Taj je dio grada vojska bila pot puno zaposjela, bio je to gradi unutar grada.
Monsieur Hauser predloi stoernom intendantu Villardu posao
s rakijom ispod pulta:
- Imam sirovinu, mogu proizvesti pastis. Znam. da u vaem ofi
cirskom kasinu gotovo vie uope nema rakije. Moja je roba jefti
na.
- Jeftina?
Za ona teka vremena, tako siromana alkoholom, bilo je to
doista jeftino! Danas bi se zahtjev Thomasa Lievena, alias monsieura Hausera, smatrao malko pretjeranim. Zatraio je, preraunano
u dananju vrijednost, za bocu pastisa ak 60 maraka.
Stoerni je intendant prihvatio ponudu kao da je to posao nje gova ivota. U neku je ruku i bio, ako pomislimo da je na crnoj
burzi u ono vrijeme boca pastisa stajala preraunano ve nekih
100 maraka.
Posao je cvao!
Prije svega, sve se odvijalo strahovito brzo. Stoerni intendant
nije opskrbljivao Hauserovim pastisom samo svoj kasino, nego je

Izgubljeni?
Praktiki ve u Sibiru. Ovo je strano, upravo jezovito. Znate
li tko je Kutuzov? Komesar kojeg su poslali za nama da nas nadzi
re. Ima sve ovlasti. I zna sve o nama.
- Zar sve? - uzvikne Bolkonski zaprepateno.
-

enkov muklo odgovori:

- Sve. Kako smo izvravali svoje dunosti. to smo sve radili. Na licima etvorice njegovih prijatelja ocrtavao se uas. - Preostaje
nam samo jedno, drugovi, da pokuamo stei njegovu naklonost.
Morat emo raditi poput zvijeri, i danju i nou. Nema vie Zizi!
Nema vie najlonica, amerikih konzerva i cigareta! Kutuzov e
nam se tada moda smilovati...

J. M.
Simmel
Tako je, zahvaljujui dalekovidnoj otroumnosti Thomasa Lievena, uklonjena ova mala neprilika, i veliki posao s pastlsom mogao je mirno tei dalje.
Dana 29. svibnja taksi-aristokrat Kutuzov, vrlo sretan zbog pri lina bogatstva koje je stekao, doveze starim pontiacom svoja dva
prijatelja u Strabourg. Thomas je ovdje, jo iz onog blaenog do ba
svog rada u Slubi za otkrivanje ratnih zloinaca, poznavao nekolicinu ljubaznih francuskih, a i nekoliko prijaznih njemakih
graniara. Uz njihovu pomo nije bilo teko prebaciti oba kovega
gospode Lievena i Fabrea bez carinskog pregleda iz jedne zemlje u
drugu. Golemi su kovezi sadravali nagradu za sav uloen trud u
poslu s pastisom.
Na stranjem sjedalu pontiaca Thomas je sanjario:
- A sada emo, Bastiane, u Englesku! U zemlju slobode! Ah,
moj klub - moj lijepi stan - moja mala banka - zavoljet e Engle
sku, stari moj...
- Ali sluaj, pa zar te Englezi nisu 1939. protjerali?
- Jesu - ree Thomas - zato emo morati jo skoknuti u
Munchen. Tamo imam prijatelja iz mladosti koji e mi pomoi da ,
ponovno doem u Englesku.
- Koji ti je to prijatelj iz mladosti?
- Neki Berlinanin. Sada ameriki major, urednik nekih novina.
Zove se Kurt Westenhoff - ree Thomas, blaeno se smjekajui. Ah, Bastiane, tako sam veseo - sada je kraj svakom neredu. Poi
nje nov ivot - poinje novo doba.

11
Meu mnogim posjetiteljima Thomas Lieven je takoer ekao u
predsoblju amerikog majora Kurta Westenhoffa u Miinchenu, u
SchellingstraJ3e, u golemoj zgradi bive izdavake kue Eher.
U tzv. Tisuugodinjem Reichu ovdje su nacisti tiskali novine
Volkischer Beobachter. Sada su Amerikanci ovdje tiskali neke druge
novine.
Toga 30. svibnja 1946. godine bilo je u Miinchenu vrlo vrue.
Ponekom od mrave, blijede gospode u Westenhoffovu predsoblju
znoj je orosio elo. Thomas Lieven zamiljeno se ogleda i pomisli:
Sada sjedite ovdje. U starim odijelima, koja su vam postala pre velika i preirokih ovratnika na kouljama. Mravi, neishranjeni i
blijedi. Gledam vas ovdje, molitelje, vas, koje je doplavio prvi po-

MOE I BEZ KAVIJARA

ratni val, kako dolazite ovamo da molite pomo, namjetenja, PersH-svjedodbe... Ne djelujete ba kao da ste ispruili svoje glave
tamo na fronti ili ih izloili opasnosti u ozbiljnom otporu nacizmu.
Vjerojatno ste utjeli za tih tisuu godina. Zatvorenih uiju,
sklopljenih oiju, stisnutih usana. Sada konano elite na vlast.
Uskoro ete se gurati oko kazana nacije ne biste li i za sebe izvukli
kobasicu iz velikog lonca. Brzo ete se pojaviti u vladi, u gospo darstvu, bit e vas po itavoj zemlji jer e vam Amerikanci pomo i. ..
Ali, pomisli Thomas Lieven, jeste li vi ba oni pravi da nas
izvedete na novi put? Hoete li iskoristiti jedinstvenu priliku da
uklonite Njemaku i Nijemce iz svjetske povijesti - makar i nak ratko?
Dva smo svjetska rata u roku od trideset dvije godine zapoeli i
izgubili. Zavidan uspjeh! Kako bi bilo da se sada povuemo, pos tanemo neutralni - dopustimo da nas maze i Amerikanci i Rusi
-da trgujemo i sa Zapadom i s Istokom? Previe smo pucali! to bi
bilo - ne ljutite se odmah, pa ovo je samo prijedlog! - kada uope
vie nikada ne bismo pucali? O, sveti Boe, to bi to bilo lijepo!
Pojavi se prekrasna tajnica.
Gospodine Lieven, major Westenhof vas oekuje - prozbori
mlada dama, koja e jednom kasnije postati gospoa Westenhoff.
Thomas proe mimo nje u urednikovu radnu sobu. Ovaj mu is
pruenih ruku doe u susret.
Zdravo Thomas - ree Kurt Westenhoff. Bio je niska rasta i
debeljukast. Imao je rijetku, plavu kosu, lijepo oblikovano elo i
mudre plave oi, koje su gledale uvijek ljubazno i malo melanko
lino. Otac mu je bio doktor Hans Westenhoff i radio je za izda
vaku kuu Ullstein u Berlinu kao glavni urednik za BZ am
Mittag
i za Tempo. Kasnije se obitelj morala iseliti. Sada je rat zavrio i
Kurt Westenhoff vratio se u zemlju koja gaje bila protjerala.
Zdravo Kurt - ree Thomas. Posljednji je put vidio tog ovjeka
1933. godine u Berlinu. Otada je prolo trinaest godina, a ipak ga
se Westenhoff odmah sjetio.
Thomas promuklo ree:
-

Ja.. .ja ti zahvaljujem.

Glupost, ovjee! Pa poznajemo se iz kolskih dana. Poznavao
sam ti i oca. Ne moram se o tebi raspitivati. Samo jedno te pitam:
kako ti mogu pomoi?
Thomas ree:
-

J. M.
Simmel
- Zna da sam prije rata bio bankar u Londonu. Marlock and
Lieven. Dominion Agencv u Ulici Lombard.
- Tako je, Dominion Agencv. Sjeam se.
- Za sobom imam burne godine. Va CIC sigurno posjeduje go
leme dosjee o meni. Govorim ti, meutim, potpunu istinu: u itavu
tu svinjariju upao sam samo krivnjom svog ortaka, Marlocka. On
se pobrinuo da me protjeraju iz Engleske. Prigrabio je banku za
sebe. Od 1939. godine zaokuplja me tek jedna elja, tek jedna mi
sao: da tu svinju pozovem na odgovornost!
- Razumijem - ree Westenhoff - eli opet u Englesku.
- elim. Da bih obraunao s Marlockom. Moe li mi u tome
pomoi?
- Sure, boy, sure 1 ! - ree amerikanizirani Berlinanin i prevari
se!
Dva tjedna kasnije, 14. lipnja, Westenhoff pozove Thomasa ne ka ga naveer posjeti u njegovoj vili.
- ao mi je, Thomas - obrati mu se prijatelj dok su sjedili iza
kue gledajui u vrt koji se gubio u sumraku.
- Neizmjerno mi je ao. Ispij radije jo jedan veliki isti viski
prije nego to ti sve ispriam.
Thomas poslua savjet.
-Tvoj Robert E. Marlock je nestao. Obratio sam se prijateljima
iz CIC-a. Oni su se povezali s Englezima. alosno je to, Thomas,
vrlo alosno. Ni tvoja mala banka vie ne postoji. Jo jedno pie?
- Najbolje da stavi itavu bocu pred mene. inim se sam sebi
poput Joba. - Thomas se usiljeno nasmijei. - Job i Jonnie Walker.
Otkada vie nema moje male banke?
- Od 1942. godine. - Westenhoff izvue iz depa list papira. Tono od 14. kolovoza 1942. godine. Marlock je tada obustavio is
plate. Mjenice su dospijevale. Muterije su htjele podii novac s
rauna. Marlock je istog dana nestao kao da ga je zemlja proguta
la, sve do danas. to se tie mojih prijatelja u CIC-u, vrlo bi te ra
do upoznali.
- Ali ja njih ba ne bih. - Thomas uzdahne. Zagleda se u ras
cvjetani vrt. Drvee i grmlje gubilo je sve vie i vie svoje obrise,
rasplinjujui se u zamagljene sjene u sumraku veeri koja je na
dolazila. Vrtio je svoju au amo-tamo i naposljetku ree: - Dakle,
ostat u ovdje. Zaradio sam u Francuskoj dovoljno novaca. Radit
Svakako, mome, svakako!

MOE I BEZ KAVIJARA

u. Ali vie nikada, uje li me Kurt, vie nikada ni za jednu

obavjetajnu slubu. Vie nikada.
U tome se, meutim, varao - kao to se i Kurt Westenhoff pre vario kada je pretpostavio da Thomas Lieven nee nikada vie su sresti svog lopovskog ortaka Roberta E. Marlocka.

12
Jednog lijepog dana u srpnju 1946. godine neki gospodin u
sportskoj koulji i sportskim hlaama koraao je po engleskom
travnjaku udobne vile u Griinwaldu na rubu Miinchena. Gospodin
je izgledao blijedo i rezignirano. Uz njega je hodao miiav div,
jednako lagano odjeven, zadovoljna izgleda, ija je crvena etkasta
kosa strila na sve strane.
- Lijepu smo kuicu kupili, stari moj Bastiane, zar ne? - ree
Thomas Lieven.
- A sve smo platili novcem francuske vojske - promrmlja bivi
lupe iz Marseillea, koji je posljednjih tjedana okuavao svoje sna
ge kao sobar Thomasa Lievena.
Pribliavali su se vili. Thomas ree:
- Noas sam izraunao koliko smo nakon onolikog prometa
ostali duni francuskim poreznim vlastima.
- Koliko?
- Nekih trideset milijuna franaka - skromno e Thomas.
Bastiana ovo beskrajno razveseli:
- Vive la grande armee!
U vili se oglasi telefon. Zvao je Westenhoff:
- Moe li veeras doi k Evi Braun?
-to?
- Mislim u njezinu vilu. Ugao Maria Theresia - i PrinzregentenstraJSe.
- Pa ondje je sada CIC.
-Tono, sinko moj, tono.
- Ma rekao sam ti da vie nikada neu raditi kao obavjetajac.
Pa ni za vas!
Ne trebamo te kao obavjetajca nego kao kuhara.
Pa valjda tvoji prijatelji imaju vlastitog kuhara!
- Imaju, i to prvorazrednog. Neko je bio poznati vlasnik resta
uracija. A uz to je i nositelj Ordena krvi...

J. M.
Simmel
- estitam. U tvojih je prijatelja zaista profinjen ukus.

- U kuhara je jo i bolji. Nakon to su ga uhitili, izdao je bez

oklijevanja sve svoje prijatelje, glaveine. Zato ga CIC nije odmah
strpao u logor. ivi u kunom pritvoru i kuha. Meutim, danas ne
moe kuhati jer ima proljev. Doi, pomozi nam pri ovoj veeri,
Thomas. Meni za ljubav. Imaju srndaa. Ubio ga je jedan specijal
ni agent lukom i strijelom.
- Kurt, ne bi smio ve po danu toliko piti.
- iva istina; ubio ga je strijelom. Poznajem tog ovjeka. U lov
ide samo s lukom i strijelom. Tvrdi da ivotinje onda manje pate i
daje ovako ovjenije.
Ovako prederani, kakvi smo danas, jedva da se jo i sjeamo
kako je to onda bilo:
U lipnju 1946. godine normalni potroa je u Ruhrskoj pokrajini
mogao dobiti dnevno najvie 800 kalorija. Na jugu zemlje dodjeljivali su 950 kalorija. Teki radnici dobivali su 1.700, tei radnici
2.100, a rudari 3.400 kalorija.
Jo u rujnu 1947. godine mast je bila racionirana na 7 (!) grama po danu. Predratna potronja: 110 grama.
U rujnu 1947. godine meso je bilo racionirano na 14 grama na
dan. Predratna potronja 123 grama.
Njemako je lijeniko drutvo ljeti 1947. godine u Rezoluciji o
prehrani objavilo da je ovjeku dnevno potrebno minimalno 40 do
60 grama masnoe na dan.
Ali da vas utjeimo: nositelj Ordena krvi, koji se u tim tekim
vremenima spasio od gladi kao kuhar amerikog CIC-a, sretno je
preivio ak i ranije spomenuti proljev. On je uope sve vrlo dobro
prebrodio. Danas je vlasnik poznate restauracije u jednom velikom
gradu na jugu Njemake.

13
Lijepu je vilu poklonio Hitler svojoj ljubavnici, ustanovio je
Bastian Fabre, poto je s Thomasom Lievenom uao u kuhinju:
Ovo ne bih nikada pripisao tom vegetarijancu, to misli, dru
e?
A to je imala od toga? Sada je mrtva - ree Thomas. - Mislim
da prije srnetine pripremimo varenac od parmezana, a nakon srne
neto slatko; Amerikanci to vole.

MOE I BEZ KAVIJARA

Potovani i duhoviti itatelju, lijepa i elegantna itateljice! Teko, strahovito nam je teko priznati ono to sada moramo ispriati: jo se nikada - a vi ste nam za to najbolji svjedoci - na prijatelj
nije napio.
Tog se 16. lipnja 1946. godine ipak napio u vili (nes)pokojne
Hitlerove ljubavnice kao nikad prije. I samo se visokim sadrajem
promila moe objasniti ono to se Thomasu dogodilo u tom katastrofalnom stanju.
Moda je Bastian trebao bolje pripaziti na svog gazdu. On se,
meutim, te veeri previe zagrijao za crvenokosu djevojku koja je
posluivala. S ovom poneto istroenom ljepoticom, koja je jo
prije etrnaest mjeseci kao radiospikerica unosila radost u puste
noi njemakih vojnika, Bastian se natezao po kuhinji, a i drugdje.
Tako je zla kob pola svojim putem...
Kurt Westenhoff doao je sa svojom lijepom tajnicom. Trojica
obavjetajaca CIC-a pozvala su svoje njemake prijateljice. Osim
njih, za stolom su sjedile jo dvije vrlo, vrlo privlane dame od tzv.
Art Collecting Pointa, jedna u francuskoj uniformi, a druga u pomalo iznoenoj, bijeloj haljini, oslikanoj neobinim cvijeem.
Dami u francuskoj uniformi bilo je ime Daniella. Thomas ju je
ve poznavao - ali samo po glasu. U Parikom satu Radio
Miinchena Daniella bi pjevala najnovije francuske ansone treperavim, seksepilnim glasom. Ova je armantna osoba bila sasvim
sigurno sredite drutva.
Daniella je potpuno zasjenila svoju njemaku kolegicu. Ova se
djevojka duge crne kose, crnih oiju s dugim trepavicama i. velikih
usta zvala Christina Troll. Bila je tajnica u Art Collecting Pointu.
Francuskinja je priala o najzabavnijim zgodama iz te ustanove. Dame i gospoda amerikog Centra za prikupljanje umjetnina
radili su na Kongisplatzu u manjoj od dviju tzv. Fuhrerovih zgrada.
Njihov je zadatak bio da pronau i spreme na sigurno sve umjetnine koje su za nacistikog reima promijenile vlasnika zapljenom, preseljenjem ili otimainom.
- Nacisti su u Parizu spremili na sigurno - priala je mademoiselle Daniella - poznate zbirke Rothschilda, Goldschmidta i
SchloJ3a. Ali kamo je nestalo itavo to blago?
Samo u slikama, nacisti su preselili 14.000 djela - ali kamo?
Detektivi su u samostanima Dietramszellu i Etallu, a i u solanama
Alt-Ausseea, pronali mnoga umjetnika remek djela... ali sve je
to bilo malo, vrlo malo, u usporedbi s onim stoje nestalo.
Centar za prikupljanje umjetnina

J. M,
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni
Varenac od parmezana
Srnei hrbat Baden-Baden
Ruska krema
Munchen, 16. srpnja 1946.

Dok je kuhao za Amerikance

Thomasu Lievenuje usplamtjelo srce

Varenac od parmezana
Uzmite 120 g maslaca, izmijeajte
ga u pjenu i umijeajte 6 umanaca, 80 g ribanog parmezana, 1/4
litre kiselog vrhnja, malo soli, 140
g brana i na kraju vrst snijeg od
6 bjelanaca. Premaite maslacem
i pospite branom kalup za varenac te stavite unutra smjesu, kuhajte 45 minuta na pari. Istresite
varenac na velik, okrugao pladanj, obloite ga sa 150 g sitno
nasjeckane unke i mahunama,
koje ste zamastili maslacem i posuli kosanim perinom.
Srnei hrbat Baden-Baden
Uzmite srnei hrbat oien od
koica, nabodite ga slaninom,
popaprite i posolite, prelijte vru-

im maslacem i stavite u zagrijanu penicu.

Pecite ga uz stalno zalijevanje 45 - 60 minuta,
meso neka bude sono, a uz kost slabo
ruiasto. Uzmite malo soka od peenja i u
njemu zagrijte komade ananasa, ukuhane
trenje i svjee bobice groa, pa time obloite
srnei hrbat. Preostali sok i talog od peenja
zakuhajte s kiselim vrhnjem u umak, koji
posluite posebno.

Ruska krema
Uzmite po osobi
jedno umance i
veliku licu eera
te izmijeajte u
pjenu,
dodajte
arak ili rum - na tri
jaja jednu punu
veliku licu - i

umijeajte slatko vrhnje, vrlo vrsto istueno. Ukrasite kremu malim makronima, koje ste natopili
arakom ili rumom.

Nakon ulaska, amerike su trupe predale

Nijemcima Fuhrerove zgrade. - Uzmite, ionako je
pripadalo samo Hitleru - ovako je, naime, rijei
pobjednika shvatila nekolicina spretnih Minhenana.
Oni su doista preuzeli sve to su nali...
Neke su od ovih slika ponovno pronaene, priala
je mademoi-selle Daniella, kada je Collecting Art
Point, potpomognut vojnom policijom, proveo raciju
u vie od tisuu privatnih stanova u okolici
Konigsplatza. Tom su prilikom pronali najdivnije
umjetnine neprocjenjive vrijednosti kao podloke
ispod strunjaa ili kao prozorske oplate.
Naravno, i Amerikanci su pljakali. Mademoiselle
Daniella
is
pria doivljaj nekog trgovca umjetninama u
MaximilianstraJ3e.
Dan nakon osvajanja Munchena do njega se dovezao
jedan
tenk.
Tenkisti su izvukli trgovca na ulicu i pokazali mu
sliku
to
su
je
privezali sprijeda na tenku. Strunjaku se sledila
krv
u
ilama.
Ono to je visjelo na prljavim, od ulja masnim
ploama
tenka
nije
bilo nita drugo nego glasovita Rembrandtova slika
koja
se
mogla
vidjeti u svim likovnim enciklopedijama. Bio je to
portret
amsterdamskog rabina, i to original.
,
Trgovac umjetninama i vojnici nisu se mogli
pogoditi. I tako su se pobjednici, uz zveket
tenkovskih gusjenica, odvezli. Kamo? Nitko to nije
znao. Rembrandt se nikada vie nije pojavio...

Ove i sline pripovijesti raspoloile su i domaine, i goste. Pili

su din i vone sokove. Thomas je otiao u kuhinju da pogleda to
je s Bastianom, s djevojkom i sa srneim hrptom.
Sve troje bilo je vrlo dobro. Biva spikerica sjedila je Bastianu
na koljenima. Izvana je bila jako crvena, a iznutra, vjerojatno, jo
uvijek smea. Thomas nabode srnei hrbat i ustanovi da je kod
njega situacija sasvim obrnuta. Zaljubljenom Bastianu dade odreene upute, pa se vrati u salon.
Mademoiselle Daniella jo je uvijek priala. Thomas sjedne pokraj skromne, lijepe Christine Troll i stane sluati. Osjeti malu opijenost od alkohola. A i oi lijepe, tamnokose Christine sumnjivo su
blistale. Tiho joj ree:

J. M.
Simmel
- Jelo e uskoro doi!
- Hvala Bogu, ve sam se malko napila - ona prizna dubokim,

promuklim glasom. (A ja toliko volim promukle glasove, pomisli

Thomas. Bogzna koliko je ovoj maloj godina? Najvie dvadeset i
pet. Hm. Slatko djevoje...)
Mademoiselle Daniella je i uz jelo zabavljala goste svojim priama.
Thomas se oneraspoloi. S varencem od parmezana toliko sam
se namuio, pomisli. A nitko ga i ne zapaa, nitko ga ne hvali.
Upravo dok je to mislio, Christina, koja je sjedila uz njega, tiho
prozbori:
- Varenac je boanstven. Neto ovako dobro jo nikada nisam
jela!
Thomas procvate. Ah, kakve li djevojke!
Kad je doao srnei hrbat, mademoiselle Daniella je upravo priala o znamenitoj povijesnoj knjizi Schedelova kronika svijeta, tiskanoj 1493. godine:
- . . . Jedan se na ovjek, prije dva tjedna, provezao kroz Troibach uz Kraiburg na Innu. Kod nekog seljaka ode na - kako li se
ono veli - na stanovito mjesto... - Opi smijeh. - Kada se htio oprostite, znam da sam strana - kada se elio obrisati, uine mu
se nekako udnim i papir i pismo na njemu... - Ponovno smijeh. Moje dame i gospodo, to da vam priam - bile su to rastrgane
stranice znamenite svjetske kronike iz srednjeg vijeka, prve tiska
ne svjetovne knjige uope, na zahralom avlu nunika u Troibachu uz Kraiburg na Innu... - Buran smijeh.
Thomas tuno pomisli: A nitko i ne spominje moj srnei hrbat.
Uto e Christina tiho:
- I srnei hrbat je fantastian. Vi ste genij. Je li ovo neki pose
ban recept?
- Moj vlastiti. Nazvao sam ga srnei hrbat Baden-Baden. Zbog
uspomena... hm... ondje sam doivio lijepe trenutke.
To mi morate sasvim tono ispriati, molim vas.
Thomas joj se primakne.
S najveim zadovoljstvom!
Veer je bila spaena!
Poslije jela mademoiselle Daniella zapjeva ansone. Pilo se i dalje. Pojedini su parovi nestajali. Novi su posjetioci nadolazili. Gra mofon je neprekidno svirao. Thomas je pio redom sa svom gospo-

MOEI BEZ KAVIJARA

dom. Pun mije eludac, umirivao je sam sebe, ne moe se nita

dogoditi.
Zatim je upoznao specijalnog agenta CIC-a, onog ljubitelja ivotinja, koji je doista iao u lov s lukom i strijelom. Ispostavilo se da
Thomasa ipak nisu pozvali samo zato to dobro kuha.
- Sluajte, gospodine Lieven. Znam da niste bili nacist... ali
poznavali ste tolike naciste... Mogli biste nam pomoi...
- Hvala, ne bih.
- Lieven, ovo je vaa zemlja! Ja neu uvijek biti ovdje. Vi, vje
rojatno, hoete. Ako sada ne pripazimo, zatvorit emo one koji ni
su krivi, a krive emo pustiti... i sve e se opet ponoviti.
- Svejedno - ree Thomas. - Ne elim imati posla s obavjetaj
nim slubama. Nikada vie!
Mister Smith gaje iz prikrajka gledao i smjekao se... Rasvjeta je
slabila, a glazba postajala sve osjeajnija. Thomas je plesao s
Christinom. Thomas je udvarao Christini. Christina je priala o
sebi:
- Studirala sam kemiju. Roditelji su mi imali malu tvornicu
kozmetikih proizvoda ovdje u Munchenu...
- to znai imali su?
- Mrtvi su. A tvornica je opljakana. Onda nisam bila ovdje.
Kad bih nala nekog tko bi mi dao neto novaca! Govorila je tako
ozbiljno. Thomasu je bila izvanredno simpatina. -Ah, samo neto
kapitala. ovjek bi mogao zaraditi koliko god bi htio. Milijuni ena
upravo vape za kozmetikim preparatima. Nemaju nita ime bi se
uljepale...
Thomas je to shvaao. Ve malo oteala jezika ree:
-Moramo bezuvjetno., .o tome govoriti, gospoice Christina. Novi zalet. - Sutra u vas posjetiti. Mislim... Mislim... da bi me
vaa tvornica mogla zanimati...
- Oh! - oi su joj bljesnule.
Mademoiselle Daniella opet je zapjevala. Thomas je pio i plesao
s Christinom, plesao i opet pio. Onda je i sam zapjevao.
Zatim se, eto, dogodilo: nakresao se, strahovito se nakresao.
Bio je ljubazan. Ugodan. armantan, ali, eto, nakresan. Samo to
to nitko nije primjetio, jer su svi bili nakresani, svi u kui mrtve
Eve.
Jedino nositelj Ordena krvi nije bio. Leao je grei se u potkro vlju i krgutao zubima.

/. M.
Simmel

14
Kada se Thomas probudio, ustanovio je da je u svom krevetu.
Zauje Bastianov glas:
- Doruak, Pierre. Probudi se. Ve je jedanaest i trideset!
Thomas otvori oi i zastenje. U glavi su mu tutnjali pneumatski
ekii. Pogleda Bastiana, koji je stajao pred njim s pladnjem. Us pravi se. Zatim se ukoi. Pokraj njega je leala neka djevojka i duboko i spokojno spavala. Slatka, tamnokosa Christina Troll...
Thomas zatvori oi. Thomas ponovno otvori oi. Ne, to nije bila
utvara koja bi ga zaluivala. Christina je jo uvijek leala kraj nje ga. Sada je neto mrmljala i smijeila se. Zatim se protegnula.
Svemogui Boe! Thomas je opet brzo pokrije.
Uasnuto pogleda Bastiana, ije je lice bilo potpuno nepomino.
- to se dogodilo? Kako je ova dama dospjela ovamo?
- Ma, ovjee, to to mene pita! Otkuda bih ja to mogao znati!
- Jesam li ja... Jesmo li ova dama i ja... ve... hm... bili kod
kue kada si ti doao?
- Jeste. Hrkao si poput cijele ete.
- Za ime Boje.
- Potpuno naljoskan, je li?
-1 jo kako! Boe, Boe, manjka mi nekih osam ili devet sati.
Niega se ne sjeam.
- No sluaj, to je bogme velika teta!
- Zavei! Makni pladanj. Nastojat u kidnuti prije nego to se
ona probudi. Moda se i ona napila. Bit e joj manje neugodno.
Nije mu uspjelo. Tog trenutka, naime, Christina Troll otvori
svoje lijepe crne oi te se osvrne oko sebe. Zatim obori oi. Duboko
pocrveni i ree:
- Ah, kako je ovo neugodno. No dakle, zaista! Pa to je stvarno.
uasno! Gospodine, a tko ste vi, ako smijem pitati?
Thomas se, sjedei, nakloni:
- Zovem se Lieven. Thomas Lieven.
- O Boe, o Boe moj. A tko.. .tko je ovaj gospodin?
- Moj sluga Bastian.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Dobro jutro, modemoiselle - ree Bastian, uljudno se naklonivi.

Na to se mlada dama rasplae.
Poslije doruka Thomas i Christina odu na etnju u dolinu rije ke Isar. Glavobolja im je malko popustila.
- Nieg se ne sjeate? - on upita.
Ni najmanje sitnice.
-Ni ja.
Gospodine Lieven?
- Mislim da bi mi u ovim okolnostima mogla mirne due rei
Thomas.
- Nikako, radije bih ostala na vil Zbog stanovitih okolnosti,
gospodine Lieven, preostaje nam samo jedna mogunost: razii
emo se i nikada se vie neemo vidjeti.
- Oprostite, a zbog ega?
- Gospodine Lieven, estita sam djevojka. Neto slino jo mi se
nikada nije dogodilo.
- Ni meni. Prijedlog za pomirenje: neemo vie o tome govoriti.
Podignut emo iznova vau kozmetiku tvornicu.
- Toga se jo sjeate?
- Sasvim tono. I odrat u rije. Koliko god kapitala trebate
stoji vam na raspolaganju.
- Gospodine Lieven, to ni u kakvim okolnostima ne mogu prih
vatiti. >

15
Dana 15. kolovoza 1946. godine kozmetika tvornica Troll po novno proradi. U prvo vrijeme s vrlo malo radnika, pod najteim
uvjetima. U rujnu je ve bilo bolje. Pomou svojih veza s Ameri kancima, poslovni ortak Christine Troll uspije nabaviti vee kolii ne kemikalija nunih za proizvodnju. U listopadu 1946. godine
tvornica je ve proizvodila sapun, kremu za njegu koe, toaletnu
vodu i, kao najuspjeliji proizvod, Beauhj milk, za koji su se kupci
upravo trgali. Tvornica zaposli nove radnike.
Christina Troll se svom ortaku jo uvijek obraala kruto: s
gospodine Lieven.
Thomas Lieven je govorio svojoj partnerici jo uvijek kruto:
gospoice Troll. Bastianu ree: - Nikada vie nikakvih sumnjivih

J. M.
Simmel
poslova, jesi li me razumio? S potenjem i marljivou moramo
uspjeti. estito, stari moj, shvaa li? Uvijek samo estito!
Bastian se cerio...
Nekako u to vrijeme, jedne turobne listopadske veeri, neka se
mala, prestraena ena pojavi u vili Thomasa Lievena. Neprekidno
se ispriavala to se nije najavila, ali nije rekla ni to eli, ni kako
se zove:
- . . . ali tako sam se uzrujala, gospodine Lieven, tako sam se
strano uzrujala kada sam proitala vae ime...
- Gdje ste proitali moje ime?
- U registru gruntovnice - tamo mi radi sestra. Djeca i ja jo uvijek ivimo u Freilassingu. Onamo su nas 45. godine preselili.
Tolika bijeda - nema mjesta - seljaci su prema nama odvratni, a
sada jo i ovo loe vrijeme...
- Draga moja damo - Thomas e strpljivo - da li bih moda sa
da konano mogao saznati vae ime?
- Emma Brenner.
Thomas se trgne.
- Brenner? Zar ste vi ena majora Brennera?
Mala se ena rasplae.
- Jesam, gospodine Lieven! ena majora Brennera... Tako je
esto pisao o vama iz Pariza. Bio je tako oduevljen vama... Gos
podine Lieven, poznavali ste moga mua! Je li on bio lo ovjek?
Zar je inio zlo?
- Kada me ovako pitate, to moe znaiti samo jedno: va je mu
uhien, je li tono?
Mala ena kimne, jecajui.
- Zajedno s pukovnikom Wertheom. Pa i njega poznajete...
- Oh, Boe - ree Thomas - zar i Werthe?
- Ve od svretka rata sjede u logoru Moosburg - i amit e on
dje dok ne umru od gladi ili dok se ne smrznu...
- Umirite se, gospoo Brenner, pa mi sve ispriajte.
Mala ena to uini, prekidana jecajima. Poloaj Brennera i
Werthea stvarno se inio beznadnim. Thomas je obojicu dobro
poznavao. Znao je da su estiti ljudi koji su se godinama borili
protiv Gestapoa. Meutim 1944. godine admiral Canaris bio je
smijenjen, a vojni je Abivehr potpao pod Heinricha Himmlera.
Werthe i Brenner tako su odjednom postali Himmlerovi ljudi! To
su i ostali sve dok nisu doli Amerikanci i uhitili ih. Amerikanci
nisu pravili razlike. Himmlerovi su ljudi za njih bili pripadnici Slu-

MOE I BEZ KAVIJARA

be sigurnosti. A ljudi Slube sigurnosti znaili su Security Threats, to jest ugroavanje sigurnosti, i potpadali su pod Automatic Arrest'.
U logoru za internaciju Moosburg postojao je o svakom zatvoreniku dosje. Ovi bi dosjei, razvrstani prema razliitim kategorijama,
povremeno prokolali kroz urede Slube za otputanje. Sve je vie
kategorija bilo putano na slobodu. Jedna je, meutim, mogla na
to ekati i do sudnjeg dana: kategorija Security Threats.
Zar mi ne moete pomoi? - jecala je gospoa Brenner. - Moj
jadni mu... jadni gospodin pukovnik...
Vidjet u to mogu uiniti - ree Thomas zamiljeno.
Mister Smith - obrati se sutradan onome agentu CIC-a koji je
ljubio ivotinje, a kojem je bilo toliko stalo da Thomasa pridobije
kao suradnika - predomislio sam se. Vidite jednako kao i ja to se
dogaa u mojoj zemlji. Ta smea kuga jo uvijek nije iskorijenjena.
ak je vrlo iva. Svi moramo biti budni kako bismo sprijeili da se
opet ne pojavi...
Mister Smith veselo uzdahne.
Znai li to da ipak elite raditi za nas?
Znai. Ali samo na odreenom podruju borbe protiv faizma.
Inae ne elim, ali ovdje hou. Ako elite, sutra u se odvesti u lo
gore.
Okay, Lieven - ree Smith - thats a deab!
Iduih je est tjedana Thomas Lieven proveo na putovanjima.
Posjetio je logore Regensburg Niirnberg, Langvvasser, Ludwigsburg
i naposljetku Moosburg.
U prva je tri logora danima prouavao gusto ispisane stranice
na stotine dosjea, na kojima su bili slika uhienika i ig isljednika
koji ih je presluavao. Thomas je tono pregledao te spise. igovi
su bili primitivni i lako ih se moglo krivotvoriti. Jednako primitiv no bile su privrene fotografije. Upotrebljavali su pisae strojeve
svih moguih tipova.
U prva tri logora Thomas Lieven otkrio je 34 gestapovca koja je
u Francuskoj upoznao i zamrzio, meu njima i efa Slube sigur nosti Marseille, Hauptsturmfuhrera Rahla, i nekoliko njegovih pomonika. Hau.ptsturmfu.hrer Rahl bio je u logoru povjerenik za
kulturu i uivao sve mogue povlastice.

Oni koji su bezuvjetno morali biti zatvoreni

Dogovoreno

J. M.
Simmel
Thomas uope brzo ustanovi da su si nekadanje najvee hulje
ve i u logorima priskrbile dobre poloajie: u kuhinji, u logorskoj
bolnici, u pisarnici. Mnogi su od njih postali osobe povjerenja i
predstavnici logoraa. Terorizirali su ostale. I opet su izbili na vrh.
- No ba imate dobar instinkt - Thomas ree Amerikancima. - I
vi, takoer, padate na plavu kosu, plave oi i vojniko ispreno
dranje! Kao prvo, od sada emo malko otrije promotriti gospodu
na poloajiima...
Takojeibilo.
Kada je Thomas 3. sijenja 1947. godine doao u Moosburg uivao je ve potpuno povjerenje dvojice agenata CIC-a koji su ga
pratili. Odveli su ga u strogo uvani logorski arhiv i ostavili ga sa mog pred ormarima s 11.000 zapisnika presluavanja. U ono je
vrijeme 11.000 ljudi bilo zatvoreno u Moosburgu!
Medu njima Thomas pronae trojicu iz Slube sigurnosti za
koje su ga vezale gadne, doista vrlo gadne, uspomene. Dakako,
pronae i zapisnike o majoru Brenneru i pukovniku Wertheu.
Naveer 6. sijenja Thomas napusti logor s Wertheovim i Brennerovim dosjeima ispod koulje. Stanovao je u maloj seoskoj gosti onici, u kojoj je te veeri vrlo dugo radio.
Onako kako ga je to nauio genijalni Revnaldo Pereira u Lisabonu, Thomas je krivotvorio Wertheov i Brennerov dosje. Najprije
izradi novi gumeni ig. Pomou postolarskog ila i depnog noia
oprezno odigne kopice koje su drale fotografije te ih skine s
podloge, otopivi i uklonivi ljepilo. Zatim natipka nove dosjee na
pisaem stroju koji je ponio sa sobom.
U osvit zore slike njegovih prijatelja epirile su se na novim
dosjeima, koji su sada, meutim, izgledali sasvim drukije! Werthe
i Brenner vie nisu bili zloesti pripadnici Slube sigurnosti, nego
bezazleni, neduni oficiri njemake vojne uprave u Francuskoj.
Kada doe red na njihovu kategoriju da bude putena, nee biti
vie nikakva razloga da ih se i dalje zadri u logoru.
Ujutro 7. sijenja dovedu ona dva agenta CIC-a Thomasa po novno u logor. Ovaj put je nosio nove dosjee ispod koulje. Stare je
spalio u kaljevoj pei svoje gostionike sobe. Bez potekoa uspije
mu tijekom dana staviti krivotvorene dokumente na pravo mjesto
u prave ormare. Njegov je posao time bio zavren.
Jo prije kraja sijenja Brennera i Werthea puste na slobodu.
udna igra sluaja: u vrijeme kada su Brennera i Werthea pustili
van, Thomasa su opet jednom smjestili unutra...
Eto kako se to dogodilo:

MOE I BEZ KAVIJARA

Poto su obavili posao u logoru Moosburg, agenti CIC-a i Tho mas obili su jo i logore Dachau, Darmstadt i Hohenasperg. Ov dje je sjedila nacistika diplomacija. Jo jednom Thomas uspije
raskrinkati nekoliko zloinaca iz Slube sigurnosti. Agenti CIC-a
odae mu priznanje. Dana 23. sijenja vrate se u Miinchen. Stigli
su kasno naveer. Thomas je bio jako umoran. Odvezli su ga u
Griinwald do njegove vile. Dok je otkljuavao vrtna vrata, oni su se
odvezli, maui mu na pozdrav.
Kua je bila u mraku, ni jedan prozor nije bio osvijetljen.
Bastian se opet negdje skice, pomisli Thomas. Ni ive due ne ma kod kue. Prevario se. To je shvatio tek kada je uao u pred vorje vile. U mraku neto klizne pokraj njega! Odjednom se upali
svjetlo.
Jedan je ameriki vojni policajac stajao pred njim, a jedan iza
njega. Obojica su u rukama drala teke pitolje. Iz knjinice izie
neki civil. On je, takoer, imao pitolj u ruci.
-

ape uvis, Lieven! - on ree.

Tko ste vi?

CID - ree civil. CID, odnosno Criminal Investigation De

partment, bila je vojna kriminalistika policija; CIC, to jest Counter
Intelligence Corps, zanimao se samo za politike zloine i pijuna
u.
Civil ree:
-

Uhieni ste! Ve vas ekamo pet dana!

>

Znate, upravo sam proveo nekoliko tjedana na putu s vaim

konkurentskim poduzeem.
-

Zaveite! Polazimo!

Samo trenutak - ree Thomas. - Upozoravam vas. Imam

mnogo prijatelja kod CIC-a! Upravo sam im uinio golemu uslugu.
Zahtijevam da mi smjesta objasnite zbog ega me hapsite?
-

Poznajete li stanovitog Bastiana Fabrea?

Poznajem.

A stanovitu Christinu Troll?

Takoer! - Ah, Boe, taj predosjeaj, taj zao predosjeaj.. .

No, dakle. Oni su ve zatvoreni.

Ali zato? Do vraga, zato?

J. M.
Simmel
- Gospodine Lieven, optueni ste da ste po nalogu neke
Werwolf-organizacije' izvrili atentat na generala Lvntona - zajed
no s vaa dva prijatelja.
- Lvntona? Amerikog generala Lvntona? - Thomas prasne u
smijeh. - A kako sam ga to, molim lijepo, elio ubiti?
- Htjeli ste ga dii u zrak!
- Aaah - aah!
- Prisjest e vam smijeh. Svima vama. Proizvodite kozmetiku,
zar ne?
- Proizvodimo.
- Proizvodite tzv. Beauty Milk, je li?
- Jest, pa to?
- Jedan je omot tog ubilakog preparata, prije pet dana,
eksplodirao strahovitom snagom u spavaoj sobi generala
Lvntona. Samo sretnim stjecajem okolnosti nije u vrijeme eksplo
zije bilo nikog u blizini. Potpuno je jasno: u omot ste prokrijumarili eksploziv. No, dakle, sada ste zaepili gubietinu, je li? Stavite
momku lisiine, boys...

' Pripadnici potuene hitlerovske vojske koji su u pozadini pobjednike

saveznike armije trebali vriti diverzije.

MOE I BEZ KAVIJARA

2.
poglavlje 1
- Nije ml bilo ni na kraj pameti da potovanog generala Lvntona
dignem u zrak - ree Thomas Lieven. Rekao je to jedanaesti put u
tri dana.
Smijeei se isprva, jer ga je to zabavljalo, a kasnije bijesno i
ogoreno, Thomas je odbijao od sebe sva sumnjienja.
CID-ov istraitelj James Purnman ipak je i dalje tvrdio:
- Laete! - Rekao je to jedanaesti put u ova tri dana. Njegov
tvrdoglavi zatvorenik iao mu je sve vie i vie na ivce.
Centralno grijanje u sobi za presluavanje zrailo je suhu vruinu, od ega se Purnmanu znojilo elo i boljela ga glava.
- Ne laem - ree Thomas Lieven.
- Sluajte, Lieven!
- Gospodine Lieven, molit u lijepo!
- Sluajte, gospodine Lieven: pun mi vas je nos! Zakljuit u
ovo presluavanje i zatvorit vas dok ne posivite.
Thomas uzdahne.
- Strano mi je dok vas gledam kako se znojite, mister Pur
nman. Ali ako elite zadrati slubu, morate me jo malko*sluati.
Jer, ako me ne sasluate i nastavite ovako pregrijavati svoje pro
storije, predviam itav niz atentata eksplozivom.
- i... itav... niz...
- Tako je - Thomas stane tumaiti poput strpljiva uitelja bu
dalastu ueniku. - Uhitili ste me, uhitili ste mog prijatelja Bastiana Fabrea, a uhitili ste i moju poslovnu partnericu Christinu
Troll. Zbog ega? U provizorno sagraenoj tvornici roditelja gospo
ice Troll izraivali smo kozmetike proizvode, meu ostalim i
Beautij Milk. Boica tog mlijeka za njegu ljepote eksplodirala je
sada u spavaonici generala Lvntona...
- Prokletstvo, eksplodirala je. To je vae djelo, Lieven, i vaih
Werwolf-gangstera!
- To nije moje djelo, nego je to djelo gljivica plijesni i ugljinog
dioksida.
- Poludjet u - protenje agent.

J. M.
Simmel
- Prije nego to mi priredite to veselje, odgovorite na moje
hitno
pitanje: dijeli li potovani gospodin general spavaonicu s potova
nom gospoom generalicom?
Purnman se zagrcne, zabulji u Thomasa, te proape:
- Sada je i ovaj poludio!
- Nije ovaj poludio - ree Thomas. - Samo niem injenice:
gos
poda generalica ima u spavaonici stoli za minkanje, sa zrcalom i
tako dalje. On stoji pokraj prozora...
Odakle to znate?
Jer se openito ispod prozora nalaze radijatori centralnog
grijanja...
Purnman je nervozno mirkao. Nervozno mirkajui sluao je
Thomasa, koji je ivahno pouavao dalje. Preparat Beauty Milk,
izvijesti on, izraen je po starom obiteljskom receptu tvrtke Troll:
od limuna, obrana mlijeka i malo masnoe. Dakako, nije se moglo
raditi sasvim sterilno. I boice, u koje se sredstvo punilo, nisu ba
besprijekorne. Loe, staro staklo.
Vidite, mister Purnman, nije bez razloga na svaku boicu na
lijepljena ceduljica s natpisom: Drati na hladnom! Potovana
gospoa generalica Lvnton to nije uinila, nego je postavila Beauty
Milk na toaletni stoli, pokraj centralnog grijanja, pokraj pregrija
nog radijatora...
Ne poinjite iznova!
Ne prekidajte me, molim! Budui da nismo mogli raditi steril
no, ule su u smjesu gljivice plijesni i na toplini razvile ugljini
dioksid. To je plin. Zbog plina je porastao tlak unutar boice po
tovane gospoe generalice. Pritisak je rastao i rastao, a onda buuummmrnmrnmrnmmm! Moram li nastaviti?
Blijedi Purnmen ree:
Opsjena i la. Ne vjerujem vam ni rijei!
E pa onda priekajte, dragi moj! Vrlo brzo e sasvim sigurno
eksplodirati slijedea boica kod nekog generala...
Purnman drekne:
Zaveite!
Kod njemakih dama koje su nabavile nae sredstvo sasvim se
sigurno nee nita dogoditi - ree Thomas. - Njemakim damama
ove tree poratne zime ne preostaje nita drugo nego da svoju
kozmetiku uvaju na hladnom.

MOE I BEZ KAVIJARA

Oglasi se telefon. Purnman podigne slualicu, javi se, zatim je

neko vrijeme pozorno sluao. Pocrveni te stane brisati znoj s ela.
Naposljetku ree:
- Okay, efe, odvest u se smjesta onamo. Ali nemojte vie
spominjati Werwolf i slino, bojim se da emo se osramotiti. Spusti slualicu i pogleda Thomasa, usiljeno se cerei.
- Smijem li upitati je li se opet jedna od mojih boica razletjela?
- raspita se Thomas.
- Razletjela se. U zrakoplovnoj bazi Neubiberg. Prije etvrt sata.
U stanu majora Rogera Rappa.

Tri dana kasnije predvedu Thomasa Provost Marshalu Miinchena, nekom pametnom postarijem pukovniku. U pukovnikovu
(pregrijanom) uredu Thomas ponovno ugleda svoje prijatelje - biveg marsejskog lupea Bastiana Fabrea i crnokosu, crnooku Christinu Troll.
Pukovnik ree:
- Gospodine Lieven, kemijske pretrage razliitih uzroka sred
stva Beauty Milk potvrdile su ispravnost vae teorije o gljivici pli
jesni. Stoga ete vi i Bastian Fabre biti smjesta puteni iz pritvora.
- Samo trenutak - Thomas e nervozno - a to je s gospoicom
Troll?
Pukovnik ree:
- Prema njezinim otiscima prstiju utvrdili smo da je Christina
Troll pod imenom Vera Fross bila godinu dana lan ozloglaene
Kaiser-bande u Nurnbergu. Mladi su gangsteri krali automobile,
napadali vojnike i pljakali po amerikim vilama. enski su se
lanovi bande laali oficira. Omamljivali su ih alkoholom i sre
dstvima za spavanje, pa bi ih zatim pljakali...
Thomas je zurio u Christinu, tu blagu, dobro odgojenu Christinu, djevojku iz graanske kue; u to stvorenje koje je djelovalo tako isto, tako estito, tako moralno; u svoju poslovnu partnericu
koju je potovao kao damu i s kojom je postupao kao s nedunom
djevojicom.
Christina se naglo okrene. Njezino je blijedo, pravilno lice madone bilo izoblieno. Glas joj je zvuao glasno i prostaki:
- Ne bulji u mene tako blesavo, ovjee! to li misli zbog ega
sam te upecala?

J. M.
Simmel
- Upecala... - nemono ponovi Thomas, pomislivi: Starim li?
Zar vie nisam dorastao ni polujakoj deriadi?
- Pa jasno, ovjee! Upecala! Kad se u Munchenu druba ras
pala, morala sam nestati! Uzela sam ponovno svoje staro ime!
Namjestila sam se kod Amerikanaca i ekala budalu poput tebe
koja e mi dati novac za tvornicu!
- Christina - ree Thomas. - to sam vam skrivio? Zato tako
govorite sa mnom?
Mlada je djevojka odjednom izgledala staro, iivjelo, istroeno i
cinino:
- Pun mi je nos svih vas! Svih mukaraca! Amerikanaca i Nije
maca! Svinje ste, podle svinje - svi vi! - Glas joj se prekine.
- Shut up - grubo e pukovnik. Christina Troll zanijemi. Pukov
nik se obrati Thomasu: - Tvornica, svi prihodi i sveukupna proiz
vodnja su, naravno, zaplijenjeni.
- Ali, sluajte, pa nije to sve samo njezino vlasnitvo. Mojim je
novcem tvornica ponovno proradila.
- / am sorry, mister Lieven, tvornica je u trgovaki registar uve
dena samo pod imenom Christine Troll. Bojim se da ste ovdje po
grijeili.
Thomas pomisli: Evo te tvoja sudbina opet kanjava jer si po kuao biti estit i raditi poteno. Ode tvoj novac! A da si izveo
neto nepoteno, sigurno bi se obogatio, odlikovali bi te, hvalili i
ljubili - ali nisi, idiote jedan, opet si nastojao biti poten. Tvoj te
ivot jo uvijek nije niem nauio.
Naveer tog dana Thomas je s Bastianom sjedio u predvorju
svoje vile ispred kamina u kojem je plamsala vatra. Obojica su pila
pastis - rakiju s kojom su u Francuskoj zaradili sav onaj novac,
velik dio kojega su sada izgubili.
- Odmah sam te upozoravao - ree Bastian. - Prilino smo bez
para. to da radimo? Da prodamo vilu?
- Ni govora - ree Thomas, rasteui se. - Sada emo traiti
uran.
- to emo traiti?
- Tono si uo, stari moj. Sjedio sam kod Amerikanaca u eliji s
vrlo zanimljivim ovjekom. Zove se Walter Lippert. Ispriao mi je
priu. Fantastinu priu...

MOE I BEZ KAVIJARA

Walter Lippert bio je ozlojeen, blijed i omravio u asu kada

mu se u eliji ivotni put ukrstio sa ivotnim putom Thomasa Lievena. Lippert je bio ovjek visoke inteligencije i besprijekorna ka raktera, pisac po zanimanju, antifaist po uvjerenju. Mnoge je go dine proveo u koncentracionom logoru u Dachauu. Gladovao je,
smrzavao se, putao da ga mue i gotovo crknuo. Godine 1945.
Amerikanci su ga oslobodili. Sada su ga Amerikanci ponovno zat vorili.
Zbog Crne Lucije - ree Walter Lippert Thomasu Lievenu.
Tko je Crna Lucija?
Najvea krijumarka i kraljica crne burze june Njemake odgovori Walter Lippert, pa stane priati: prije nego to ga je CID
uhitio ivio je u gradu na jugu Njemake. U istom je gradu ivjela i
Crna Lucija, lijepa i strastvena ena, za kojom su ameriki oficiri
hrpimice trali.
Kako je pravo ime toj eni? - upita Thomas zatvorenog pisca.
Lucija Marija Wallner. Rastavljena je. Djevojako joj je prezi
me Felt.
Ta je dama bila vlasnica lokala Zlatni kokot. Lokal joj je u ratu
pribavio i uredio jedan velikonjemaki Gauleiter. Crna Lucija bila
mu je istodobno i vatrena i nevjerna prijateljica. Gauteitecje na pustio ovaj svijet jo prije svretka rata. Nakon svretka rata Crna
Lucija je postala istodobno i vatrena i nevjerna prijateljica stano vitog kapetana Williama Wallacea.
Tko je kapetan Wallace? - upita Thomas Lieven svog zatvor
skog prijatelja.
Kapetan Wallace - priao je Lippert - bio je zapovjednik zato
enikog logora na rubu toga maloga grada. Ondje su bili zatvore
ni mnogi nacistiki glaveine koje su na austrijskoj granici poski
dali iz posljednjih izbjeglikih vlakova.
Ti su vlakovi, koji su se potkraj travnja 1945. godine kretali u
smjeru juga, bili pretrpani vrhunskim glavarima iz najvieg
vodstva SA i SS-a, zatim diplomatima i efovima iz ministarstava.
Ova su gospoda imala sa sobom zlata i dragulja, planove jo taj nih, neprimijenjenih oruja, goleme koliine morfija, kokaina i
drugih droga iz zaliha Wehrmachta te kocke urana iz Instituta

Kaiser-Wilhelm u Berlinu.

J. M.
Simmel
Tik pred granicom glaveine uhvati strah, barem to se urana
tie, te pobaaju skupocjene kocke kroz prozore vlaka. Pisac Lippert priao je Thomasu Lievenu:
... a na granici su ih onda Amerikanci pohvatali i bacili u lo
gor kapetana Wallacea. Ondje sjede velikim dijelom jo i danas.
Zlato, droge i dragulji nestali su. Tvrdim daje kapetan Wallace sve
spretno prigrabio za sebe.
A kocke urana? - upita Thomas.
Vie se nikada nisu nale. Kao ni planovi za udesno oruje.
Moda jo uvijek lee u nekoj umskoj prosjeci ispod snijega. Mo
da ih je naao neki seljak, tko zna...
A to ste vi doivjeli s Crnom Lucijom? - upita Thomas mra
vog i oajnog pisca.
Lippert ree gorko:
- Kada sam se vratio kui iz logora, Amerikanci su me uvrstili u
svoju Special Branch. - Pisac se nasmije. - Jer sam bio osvjedoeni
antinacist! ovjek bez i najmanje mrlje! Stoga je moj zadatak bio
da provjeravam stanovnike naeg grada. Otprilike prije godinu da
na dola je k meni Crna Lucija s kapetanom Wallaceom...

Visoka i bujna, lijepa i ohola, Crna Lucija ula je u ured Waltera

Lipperta. Plavokos, plavih oiju i uskih usana, kapetan Wallace
koracao je uz nju.
Crna Lucija sjedne na pisai stol Waltera Lipperta, dobaci mu
tri velika, dugaka omota cigareta chesterfield, pa prekriivi noge
ree:
Gospodine Lippert, ili kako li se ve zovete, koliko u jo dugo
ekati svjedodbu da nisam bila nacist?
Uope neete dobiti svjedodbe - ree Lippert. - I maknite
smjesta ove cigarete! Siite s mog pisaeg stola! Sjednite na stolac!
Kapetana oblije rumenilo. Zatim progovori gotovo besprijekornim njemakim:
- Sluajte, Lippert, ova je dama moja zarunica! elimo se vjen
ati! Oekujem od vas da najbrim putem ispostavite svjedodbu.
Jeste li razumjeli?
Problijedivi, Lippert ree:
Neu ispostaviti svjedodbu, kapetane Wallace!
A zato neete?

MOE I BEZ KAVIJARA

- Jer ovu damu svata teko tereti. Godinama je bila ljubavnica

Gauleitera. Denuncirala je ljude i trpala ih u koncentracione logo
re. Obogatila se. Poznato nam je da joj svjedodba treba jer eli
preuzeti hotel Bristol...
Hotel Bristol bio je vlasnitvo nekog ozloglaenog nacista koji je
pobjegao.
Pa to onda? - zaurla odjednom kapetan Wallace. - to se to
vas tie? Hoemo li dobiti svjedodbu - da ili ne?
Neete - ree tiho Walter Lippert.
Ovo ete jo poaliti - vikao je kapetan, odlazei buno iz ure
da. Njiui se u bokovima i premeui po ustima gumu za vaka
nje, Crna Lucija gaje slijedila.
Izvan sebe od bijesa, Lippert odmah nazove zemaljskog savjetnika doktora Wernera, koji je morao svaku svjedodbu supotpisati.
Lippert izvijesti zemaljskog savjetnika o svom doivljaju. Doktor
Werner se razbjesni:
- To je zaista kojeta! To staro nacistiko smee! Ne bojte se,
Lippert, stojim uz vas! Neemo popustiti! No to bi bilo ba lijepo.
Nisu, doista nisu popustili, ni zemaljski savjetnik doktor
Werner, ni bivi logora Walter Lippert! Meutim, ni kapetan
Wallace nije popustio.
... ishodio je da su me uhitili - priao je Walter Lippert u si
jenju 1947. godine svom drugu u eliji Thomasu Lievenu. - Ovdje
sjedim ve 82 dana. Jo me ni jedan jedini put nisu presluali.
Moja je ena ve napola luda od brige i straha. Pisala je* pismo
predsjedniku Trumanu. Ali nita se ne dogaa. Neto se ipak u
meuvremenu dogodilo: Crna Lucija dobila je svjedodbu.
Od koga?
Lippert umorno slegne ramenima.
- Od nekoga. Ima tolike prijatelje. Unajmila je, dakle, Bristol.
Tamo e se sada dogaati najgore prijevare. Tja, gospodine Lieven,
tako vam je to. Za to su me u koncentracionom logoru gotovo
nasmrt pretukli. Neka ivi demokracija! Neka ivi pravda!
Takve je pripovijesti Thomas uo 26. sijenja 1947. godine. A
sada, 29. sijenja, ispred rasplamsale vatre kamina u svojoj vili na
rubu Miinchenu, ree svom prijatelju Bastianu:
Sada zna sve. Za neko vrijeme imam pun nos dobrih djela i
zarade na poten nain.
Napokon, hvala budi Bogu!

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Idemo na jug Crnoj Luciji. Trait emo uran. Trait emo nestale planove. A tom se prilikom moram pobrinuti i za tog jadnog
momka Waltera Lipperta.

Thomas i Bastian nali su dvije mirne sobe kod nekog seljaka u

selu ispred grada. Uselili su se pod svojim lanim imenima nave er 20. veljae 1947. godine i ostali ondje tri mjeseca. Bilo je to
dugo, ali oni nipoto nisu bili besposleni.
Najprije su nekoliko dana i noi posjeivali Bristol. Ovdje je u
svako doba bilo vrlo ivo. Ljudi su plesali i pili, udvarali i gurali se,
aputali, trgovali i telefonirali. U Bristolu je bilo mnogo lakih djevojaka, vojnika koji su ondje ostavljali svoje plae, sumnjivih Po ljaka, neugodnih eha, nekoliko maarskih aristokrata, nekoliko
Rusa vlasovaca, a dakako i Nijemaca.
I uvijek, danju i nou, moglo se vidjeti Crnu Luciju, naminkanu, dekoltiranu, kako nadzire posao. A gotovo svake veeri pojavio
bi se kapetan Wallace - mrav, vitak, visok i plavokos, s brazgoti nom od sablje na lijevom obrazu...
Poto su Thomas i Bastian tjedan dana promatrali prilike u
malom gradu, odre u svojoj snijegom pokrivenoj seoskoj gostioni ci ratno vijee. Thomas ree:
- Ovdje ima gospoica, ima vojnika, ima raseljenih osoba, stari
moj, ali prije svega ovdje ima nacista! Izbjeglica i starosjedilaca,
sada mi je to postalo jasno. ini se da to Amerikanci ne znaju. Ali
nas dvojica, ti i ja, to nikada ne smijemo zaboraviti! Na cilj glasi:
uran i konstrukcijski planovi.
- Ako je sve jo uope ovdje!
- Po svim zakonima vjerojatnosti jo je uvijek ovdje. Mislim da
znam prvorazredan nain kako da to saznam.
- Hajde, reci - zamoli ga Bastian.
Thomas mu ree. Plan je bio i jednostavan i genijalan. Dana 28.
veljae Thomas ga je poeo primjenjivati. Dana 19. travnja ve se
nalazilo u njegovu posjedu:
- dvadeset osam kocaka urana 238, bridova dugih 5 centimeta
ra i teine 2,2 kilograma, sve bez iznimke s utisnutim igom In
stituta Kaiser-Wilhelm iz Berlina;
- jedan primjerak tajne ciljnike sprave MKO i
- toni konstrukcijski planovi ove ciljnike sprave iz Treeg Reicha koju su nacisti izradili u samo nekoliko uzoraka, ali je vie
nisu dospjeli primijeniti. Radilo se o napravi za lovake zrakoplove
koja je omoguavala da se precizno pogodi protivnika u onom tre
nutku kad bi se pojavio u sjecitu ciljnikog kria, a da strijelac
pritom prethodno nije morao proraunavati oko ciljanja...
Kako lije to Thomasu samo uspjelo?

- To je on - ree zaplakana, izmuena Elsa Lippert. Stajala je

pokraj Thomasa Lievena uz prozor svoje dnevne sobe i pokazivala
niz glavnu ulicu malog gradia. - Eto one hulje, dolazi! S njom... s
Crnom Lucijoml
Thomas Lieven je sa zanimanjem promatrao ovaj par: plavoko sog, vitkog oficira i enu u skupocjenom krznenom ogrtau od
vidre. Thomas se trgne. Kapetan Wallace imao je na lijevom
obrazu oiljak! Ali to nije bio operativni oiljak. Ta je brazgotina
potjecala od studentskog dvoboja sabljama! udno! Otkada se
Amerikanci tuku u dvobojima sabljama?
Thomas promotri enu pokraj udnog kapetana. Izgledala je
poput grabeljive zvijeri, snane i uvijek spremne na napad.
Taje dama sada vlasnica Bristola?
Jest, gospodine Scheuner - ree gospoda Lippert.
Thomas joj se predstavio kao Peter Scheuner. Na ime Peter
Scheuner imao je odline lane dokumente koje je sam izradio. I
Bastian je sada imao novo ime: Jean Lequoc...
Thomas ree:
- Gospodo Lippert, pokuat u pomoi vaemu muu. Ali zato
moram sve znati. Kaete da je Bristol pripadao nekom nacistu koji
je pobjegao?
- Pripadao je.
- Pa onda potpada pod nadzor Propertg Control Officea! Tko je
upravitelj Property Control Officea?
- Neki kapetan Hornblow.
- Prijatelj kapetana Wallacea?
- Dobar prijatelj.
- Aha - ree Thomas Lieven.
Mali je grad bio pretrpan vojnicima, izbjeglicama i raseljenim
osobama. Bilo je premalo stambenog prostora; gostionice i hoteli
bili su popunjeni do posljednjeg mjesta.

J. M.
Simmel
Kako li je taj navodni Peter Scheuner uspio to izvesti, opravda no
su se pitali sredinom travnja 1947. godine francuski, ameriki,
engleski i ostali agenti, koji su se u to vrijeme hrpimice motali po
jugu Njemake i koji su, kao i Thomas Lieven, alias Peter Scheu ner, pokuali pronai nestale ciljnike sprave i konstrukcijske
planove za njihovu izradbu.
U posljednjim smo recima nabrzo preskoili mnogo tjedana,
dok je zapravo jo uvijek 28. veljae. Zato emo jo neko vrijeme
zadrati za sebe trik Thomasa Lievena i ukratko ispriati to se u
ova tri mjeseca zbivalo oko tajanstvene Crne Lucije i oko Thomasa
Lievena.

U ova tri mjeseca, izmeu poetka zime i poetka proljea,

poslovi s narkoticima Crne Lucije i njezinog amerikog ljubavnika
silno su se razvili. Nekali su se, izigravali kupce i nabijali cijene.
Je li Crna Lucija znala da se poigrava vlastitim ivotom?
Pisac Lippert i dalje je amio u munchenskom zatvoru. Koliko
god se Thomas trudio da mu pomogne, nije za to nalazio zasad
nikakvih mogunosti. Zid utnje i urota okruivali su nesretnog
Lipperta koji se usudio suprotstaviti Crnoj Luciji.
- Strpljenja - govorio je Thomas jadnoj, bespomonoj Elsi Lip pert, nesposobnoj da se brani. - Morate imati strpljenja. Uinjena
je nepravda. Nepravda nikada ne traje vjeno. Katkada dugo - ali
nikad vjeno. Doi e dan, pa emo i vaem jadnom muu moi
pomoi.
Iako mu nije polazilo za rukom da rehabilitira pisca Lipperta,
Thomas je ipak mogao biti zadovoljan razvojem svojih privatnih
pothvata. Kako smo ve rekli, 19. travnja posjedovao je kocke
urana, primjerak ciljnike sprave MKO i planove za njezinu
konstrukciju.
Meu obavjetajcima raznih zemalja ubrzo se proulo kakva sve
blaga Thomas posjeduje. Prilazili su mu s ponudama za kupnju
-u prvom redu za kupnju kocaka urana.
Thomas se odlui za nekog argentinskog poslovnog ovjeka,
osobu povjerenja Juana Domingua Perona koji je prije godinu
dana postao predsjednikom svoje zemlje.
Thomas ree svom prijatelju Bastianu:

MOE I BEZ KAVIJARA

- To je ovjek za nas, stari moj. to dalje od Europe s tim sme

em! to dalje! Nekamo gdje iz njega nee izraivati bombe!
Argentinac je platio u amerikim dolarima - 3.200 dolara po
kocki, dakle ukupno 89.600 dolara. Uran je deklariran kao diplo matska prtljaga i zrakoplovom prebaen u Argentinu.
Potovani e se itatelj moda sjetiti skandala koji je izbio oko
prve argentinske atomske centrale i koji je 1954. godine punio
stupce meunarodnog tiska. Tada se saznalo da je neki navodni
atomski strunjak, njemakog podrijetla, stanoviti profesor Ronald Richter, jo 1948. godine izvodio za Perona atomske pokuse
na otoku Huemulu, s namjerom da od Argentine uini atomsku
silu. Peron je tom udnom profesoru stavio na raspolaganje 300
milijuna maraka. Meutim, milijunski projekt nije uspio zbog teh nikih nedostataka. ipke u unutranjosti atomskog reaktora bile
su izraene od uranskih kocaka koje su sve nosile igove Instituta
Kaiser-Wilhelm-a iz Berlina...
Zatim je poelo natjecanje agenata za niansku spravu MKO
Thomasa Lievena. Budui da je bio uvjereni pacifist, izmijenio je,
naravno, malko planove - tek toliko da bi ak i genijalni tehniari
morali uzalud razbijati glave da pronau pogreku u konstrukciji.
Budui da je bio dobar trgovac, planove je umnoio, jer mu je si nula misao da ih ne proda samo jednom nego nekolicini interese nata.
Upravo se najljepe cjenkao, kadli se pojavi gospodin Gregor
Marek. Gospodin je Marek potjecao iz eke. Thomas ga je ee
viao u Bristolu. inilo se da se gospodin Marek izvrsno snalazi.
Bio je uvijek elegantno odjeven, malen, zdepast, imao je iroke ja godice i kose oi slavenske rase. Govorio je odgovarajuim naglas kom:
- Recite mi, molim lijepo, gospodo, bih li mogao malko s vama
razgovarati? ujem da neto prodajete...
Thomas i Bastian nisu tono razumjeli to hoe.
Gospodin Marek postane jasniji:
- Imam prijeko u ehoslovakoj dobre prijatelje, izvrsno pla
aju. Pokaite mi taj uzorak i planove.
Nakon kratka natezanja, Thomas i Bastian pokau gospodinu
Mareku uzorak i planove. eh iskolai oi:
- Neshvatljivo! Ve godinu dana jurim za tim. Nita nisam na
ao. Recite mi, molim lijepo, kako vam je to uspjelo?
Thomas odgovori:

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Jegulja u kadulji

Meni
Dobro oienu jegulju nareite
na komade, marinirajte barem
jedan sat s limunovim sokom,
paprom, solju i sitno kosanim zainskim travama te s malo kadulje. Zatim umotajte svaki komad u
svjee kaduljino lie, prite 20-25
minuta u rastopljenom tamnom
maslacu, garnirajte limunovim
plokama i posluite preliveno
maslacem od peenja. Uz to
posluite mladi krumpir posut
sjeckanim perinom i salatu od
krastavaca.
Telei valjuci
Uzmite teletinu oienu od ilica,
sitno sameljite u stroju za mljevenje zajedno s namoenim i istisnutim bijelim kruhom bez kore te
s luicama alotama i perinom,
koje ste prethodno ispirjali na
maslacu. Smjesi dodajte razmu-

Jegulja u kadulji
Telei valjuci
Varenac od ljenjaka
Miinchen, 6. svibnja 1947.

Poslije ovog jela gotovo je

pala vojna vlada
Bavarske

ena jaja, zainite paprom, solju,

dodajte sasvim malo sardelne
paste i vvorcester-umaka te sve
dobro istucite. Oblikujte plosnate
medaljone, uvaljajte ih u mrvice i
prite na vrelom maslacu da budu
zlatnosmei. Medaljone poloite
na krike svijetlouto isprenog
bijelog kruha i posluite s ketchupom od rajica.
Varenac od ljenjaka
Uzmite etiri umanca, izmijeajte
ih u pjenu sa 75 g eera, sokom
i koricom polovice limuna, umijeajte 145 g mljevenih ljenjaka i
na kraju vrst snijeg od etiri bjelanca. Smjesu stavite u uobiajeno pripremljen kalup za varenac i
kuhajte jedan sat nad parom. Uz
varenac posluite trenjev, malinov ili koji drugi voni sok ili vrui,
pjenasti umak od vina.

- To je bilo sasvim jednostavno, dragi gospodine Marek. Oslonio

sam se na politiko miljenje stanovnitva. Ovdje jo uvijek ima
mnogo nacista. Moj prijatelj i ja nekoliko smo tjedana vrludali na
okolo. Od nacista do nacista. Dali smo im naslutiti da pripadamo
nekoj Werwolf-organizaciji...
- Isuseee i Marijooo, jeste li poludjeli?
- Ni govora, dragi moj. Vidite kako je to dobro uspjelo. Sa sta
rosjediocima i s pridolicama govorili smo kao nacist s nacistom.
Gdje je uran? Gdje su planovi udesnog oruja? Naa organizacija
treba novaca. Moramo prodati i uran, i planove. Gospoda su to
odmah shvatila. Jedan nas je uputio drugome... Voila, monsieur!
- Boe moj dragi, i nita niste morali platiti?
- Ni pare. Naili smo na same idealiste. Dakle, to nude vai
prijatelji na Istoku?
- Moram se odvesti prijeko i malo se raspitati.
Obavjetajac nestane na tri dana, zatim ga Thomas ponovno
sretne. Marek je bio izvrsno raspoloen:
- Nosim vam lijepe pozdrave. Doite danas k meni na objed.
uo sam da volite kuhati. Imam sve kod kue. Porazgovarajmo na
miru o poslovima.
Bastian i Thomas osvanu 6. svibnja 1947. godine oko jedanaest
sati u luksuzno ureenom stanu narodnog demokrata. Thomas se
zaudi:
- Zar su vai eki prijatelji tako irokogrudni?
Marek se naceri:
- Ali, molim vas, pa to nije moje glavno zanimanje! Poite sa
mnom.
Marek povede svoje goste u veliku prostoriju pokraj kuhinje. Ovdje su leale na metre naslagane stotine svezaka iz Tisuugodinjeg Reicha. Filhrer i djeca, Dan dravne partije u Nurnbergu,
Fuhrerove ceste, Pobjeda na Zapadu, Pobjeda na Istoku, ovako i
slino glasili su naslovi.
Thomas uzme jedan svezak i stane listati. Fotografije, to su
prekrivale itave stranice, prikazivale su parade, glaveine, gene rale i uvijek iznova njega, Fiihrera.
- Ovo ovdje samo je malen dio. Imam toga pun podrum. Uz to
jo SS-bodee, odlikovanja, prstene s mrtvakim glavama - to god
zaelite! Ne moete uope zamisliti kako se to prodaje. Amerikanci
su jednostavno poludjeli za tim smeem! Nose ga sa sobom kua
ma kao suvenire.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Podu u kuhinju, gdje se nalazila plaa za suvenire u obliku

konzervi, mesa i boca viskija.
- Kupio sam lijepu jegulju, gospodine Scheuner. Moete li pri
premiti jegulju u listovima kadulje? To mije najmilije jelo.
- Na posao - ree Thomas. Pone istiti jegulju i rezati je na
komade. Marek gaje uz to izvjetavao:
- Moji bi naredbodavci vrlo rado osobno razgovarali s jednim od
vas dvojice. Sve je organizirano. Ako elite prijei prijeko, dvojica
e graniara doi pred vas. Naravno, planove neete ponijeti sa
sobom. Ja ostajem s onim od vas dvojice koji ostaje ovdje.
Thomas i Bastian odu u vrt i odre malo savjetovanje. Bastian
zakljui:
- Idem ja. Ti nee ispustiti Mareka iz oiju. Ako se to dogodi,
predat e ga Amerikancima. Nadajmo se da oni prijeko govore
francuski!
Kad su o tome upitali Mareka, on izjavi:
- Poput lutkica. Teno, gospodo, teno!
Thomas pogleda jegulju.
- Mora jo jedan sat ostati u marinadi - ree. - Ako dopustite,
rado bih u meuvremenu razgledao vau knjinicu.
- Samo izvolite, bit e mi drago, posluite se - ree Marek.
Thomas se posluio. Zadubio se u sveske sa slikama i snebivao
se:
- Boe, Boe, ega li sve nije bilo u nas...
Prelista petnaest knjiga, pa i dvadeset. Dvadeset i prva se zvala.:
Fiihrer i njegove najvjernije pristae. Thomas je listao. Odjednom
mu zastane dah, pa kriknuvi dozove Bastiana, koji preplaeno
dojuri.
- Pogledaj ovo... - Thomas pokae veliku fotografiju na kojoj su
bila dva mukarca u SS-uniformama. Jedan je bio debeo i podbuhao, a drugi plavokos, vitak, visok i ohol. Imao je brazgotinu od
sablje na lijevom obrazu. Ispod slike je pisalo:

pobjei u Ameriku. Ne bi smjelo biti preteko utvrditi jesu li SASturmfuhrer Eder i kapetan Wallace jedan te isti ovjek!

EF SA STOERA ERNST ROHM I

NJEGOV STURMFUHRER FRITZ EDER
Thomas pogleda stranicu s podacima o knjizi i proita: -Tiskano
1933. godine. Onda je gospodin Rohm jo bio iv. Ubili su ga
tek 1934. godine. Vjerojatno je gospodin Eder uspio

6
Nije, to zaista nije bilo preteko!
CIC je za to trebao samo tjedan dana. Ustanovili su: kapetan
Wallace bio je zapravo nekadanji SS-Sturmfuhrer Eder. Poslije
Rohmova pua pobjegao je u Sjedinjene Drave i promijenio ime.
Wallacea, alias Edera, uhite, kao i oficira organizacije Property
Control, kapetana Hornblowa. Kasnije su ih osudili na vie godina
robije.
No ostavimo sada na trenutak naeg prijatelja Thomasa Lievena, kako bismo mogli izvijestiti o kraju najvee crnoburzijanske
centrale u Europi:
Dana 20. svibnja 1947. godine pisac Walter Lippert puten je iz
zatvora. Dana 29. svibnja doletio je sudac Earl Rivers iz federalne
drave Sjeverne Karoline u Njemaku da bi po nalogu ministra
vojske Kennetha Rovalla preuzeo istragu o velikim prijevarama.
Dana 5. lipnja pritvoreno je i presluano 14 amerikih vojnika i 25
njemakih dravljana, meu njima i Crna Lucija. Crna Lucija je 2.
srpnja ponovno putena na slobodu, ali nije smjela naputati
svoje rodno mjesto. Ona to nije ni pokuala, nego je i dalje nasta vila sa svojim poslovanjem. Ali je, kako se ini, ipak pre^erala u
svojoj poslovnoj revnosti, jer su je 23. prosinca pronali u spavaoj
sobi prerezana vrata. Nita od imovine nije manjkalo. Ubojica ni kada nije pronaen.
Dana 12. sijenja 1948. godine pisalo je u amerikim vojnim
novinama Stars and Stripes ispod naslova:
HUGE DOPE RING PROBED IN BAVARIA
By Tom Agoston
FRANKFURT, Jan 12 (INS) - Postwar Germanv's biggest black
market scandal, involving a gang of international narcotic peddlers... threatened to blow up in the lap of U.S. Military Go vernment today... U prijevodu:

J. M. Simmel
BAVARSKOJ TRAJE ISTRAGA O VELIKOM
LANCU KRIJUMARA NARKOTIKA

Izvjetaj Toma Agostona

FRANKFURT, 12. sijenja (INS) - Najvei krijumarski skandal
poslijeratne Njemake, u koji je upletena meunarodna banda tr govaca narkoticima... prijetio je da danas bukne u samom sre ditu amerike vojne uprave.
Sluaj je na svjetlo dana iznijelo razbojstvo nad Njemicom Lucijom W., koja je prije tri tjedna okrutno ubijena.
uje se da su teke optube podignute protiv dvojice oficira
vojne uprave u Bavarskoj. Skandal bi mogao ugroziti njemakoamerike odnose. Radi se o vrijednostima od tri do etiri milijuna
dolara...
Dakle, evo kako se to dogodilo.
A sada da se vratimo u godinu 1947.
Dana 9. svibnja Bastian Fabre napusti svog prijatelja Thomasa
Lievena i krene prema ehoslovakoj. elio se do 15. svibnja vra titi. Ali nije se vratio ni 15. svibnja ni iduih dana.
Vie od Thomasa uznemirio se gospodin Marek:
- Neto se dogodilo... toga jo nikada nije bilo... moji su efovi
korektni ljudi...
- Marek, ako se mojem prijatelju to dogodi, neka vam se Bog
smiluje.
Dana 22. svibnja posjeti Mareka neki njegov zemljak, koji mu
preda pismo, pa se zatim s najveom brzinom oprosti. Dok je itao
pismo, Marek je postajao sve bljei i bijedi.
Thomas gaje pri tom netremice promatrao.
- to se dogodilo? - upita nestrpljivo.
Gospodin Marek je od uzbuenja jedva mogao govoriti:
- O Boe, o Boe!
- to je? Hajde, govorite!
- Rusi su uhitili vaeg prijatelja.
- Rusi?
- Proulo se da esi ele kupiti ciljniku spravu. Rusi su to
zabranili. Zatvorili su vaeg prijatelja. Kau da oni sami ele imati
napravu. O Boe, o Boe.
- Gdje su to Rusi zatvorili mog prijatelja?

MOE I BEZ KAVIJARA

- U Zwickauu. Va se prijatelj morao provesti kroz sovjetsku
zonu.
- Gospodine Marek, spremajte se na put!
- Zar hoete... hoete prijeko u Zwickau?
- Jasno - ree Thomas.

Sjeverozapadno od bavarskog grada Hofa, ispred seoceta Blankensteina, oko podneva 27. svibnja 1947. godine jedan je simpati an gospodin leao potrbuke na rubu neke ume. Dotini je gos podin bio bivi privatni bankar Thomas Lieven. Zbog potrebe sa moodranja zvao se sada Peter Scheuner.
Pred njim je na mahovini leala zemljopisna karta. Po njoj se
Thomas opetovano orijentirao. Tu gdje je prestajala uma, poi njala je livada u cvatu. Posred livade uborila je mala vesela rijeka.
Moda i ne bi bila tako vesela kad bi znala da dijeli ameriku zonu
Njemake od sovjetske zone.
Na toj je rjeici prestajala jedna Njemaka, a poinjala druga.
Na karti je to bilo oznaeno osjenanom smeom crtom
-nadajmo se, pomisli Thomas, da e nas podsjetiti na to tko je
kriv to danas postoje dvije Njemake...
Dvanaest sati 27. svibnja: bilo je to dogovoreno vrijemcTri drveta iza male rijeke: bilo je to dogovoreno mjesto. Ondje je trebao
stajati vojnik Crvene armije koji e prihvatiti Thomasa. Meutim,
njega ondje nije bilo...
Boe, Boe, pomisli Thomas Lieven, ovo je, bogami, ba straan nemar. Poslao sam prijatelja Bastiana u Zwickau da pregova ra
s esima o - naravno, krivotvorenim - planovima neke udesne
naprave. Rusi su uhvatili Bastiana. Jasno, Bastiana moram izvu i! Razumljivo je, dakle, to leim ovdje u podne 27. svibnja.
Spreman sam. U torbi uza se nosim lane planove. Leim ovdje i
ekam crvenoarmejca, koji e doi po mene i odvesti me iz jedne
Njemake u drugu. Ali klipana nema. Pa zar doista ba nita u
ivotu ne moe tei glatko i bez uzrujavanja?
Thomas Lieven leao je na rubu ume do 12 sati i 28 minuta.
Kada mu je eludac prvi put zakrao, pojavio se s one strane rijeke
sovjetski vojnik. U rukama je nosio automat. Stao je izmeu ona
tri stabla i poeo se ogledavati. No napokon, pomisli Thomas.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Ustane i izie na livadu. Crvenoarmejac, mlad momak, zaprepa teno gaje gledao.

- Gospodin Scheuner, zar ne? - ree kapetan grlenim njema kim. - Oprostite to smo zakasnili. Gume ne dobre, puknule! A
sada: dobro doli, gospodin, od srca dobro doli!

Halo! - povikne Thomas, koracajui dalje i ljubazno domahujui vojniku. Na obali rijeke stane i skine cipele i arape. Zatim
zavrne hlae, pa stane gacati kroz ledenu vodu prema drugoj oba
li. Stigavi na sredinu rijeke, zauje hrapav krik te iznenaeno po
digne pogled.

Stoj! - urlao je mladi crvenoarmejac uz jo neke rijei. Ne razumjevi ga, Thomas ljubazno kimne glavom, nastavi gacati i stig
ne na drugu obalu. Crvenoarmejac navali na njega. Thomasu od
jednom sine: Isuse i Marijo, pa ovo uope nije moj crvenoarmejac
koji me morao ovdje doekati. To je neki sasvim drugi crvenoar
mejac! Jedan koji pojma nema da netko treba doi po mene!
Crvenoarmejac se na njega derao grlenim glasovima.
- Dragi, mladi prijatelju, najprije me sasluajte - pone Tho
mas. Uto mu se cijev automata zabije u rebra. On ispusti cipele,
arape i torbu na tlo i podigne ruke uvis. Uasno, pomisli,
dakle, sada jo i Crvena armija...
Sjetivi se davne ali odline francuske obuke iz diju-dicua,
primijeni tzv. dvostruki leptirov zahvat. Za tren oka crvenoarmejac
vritei poleti zrakom i zajedno sa svojim automatom pljusne u
vodu. Thomas zgrabi cipele, arape, torbu, pa odjuri - ravno u
sovjetsku zonu.
U taj as zemlju potresu topot i tutanj. Thomas zaprepateno
podigne pogled. Iz ume na sovjetskom kraju livade provalilo je
najmanje pedesetak ljudi - mukaraca, ena, djece. Kao poludjeli
jurnuli su u rijeku, pregazili je i otrali dalje u ameriku zonu
Njemake.
Thomas je zabezeknuto gledao za njima. Svim ovim ljudima
pomogao je pri bijegu na Zapad! Svi su ti ljudi ovdje na Istoku le ali u zasjedi, kao to je i on leao na Zapadu. Thomasa spopadne
luaki smijeh. Tada ugleda Rusa kako borei se sa zrakom, izra nja iz vode, pa odjuri dalje. uo je da mladi crvenoarmejac za njim
neto vie. Odjeknu pucnjevi. Thomas zauje metke kako zvide.
(Upamtite: sovjetski automati pucaju i kada su mokri!)
Cestom prema njemu dolazio je ruski dip. Uz vozaa je sjedio
neki kapetan. Kapetan skoi i drei se za vjetrobran stane na
ruskom bijesno urlati na crvenoarmejca koji je s breuljka i dalje
bjesomuno pucao. Crvenoarmejac prestane pucati u pravi as.
Dip zakoi pokraj Thomasa Lievena.

Kavana Palast u Zwickauu izgledala je jednako alosno kao i

sve ostalo u tom gradu od oko 120.000 stanovnika. est sati na kon to je omoguio masovni bijeg popriline gomile ljudi, Thomas
je sjedio u jednom kutu spomenute kavane pijui nadomjestak za
limunadu.
Toga 27. svibnja vie nije imao nikakva posla. Kapetan koji ga
je pokupio na granici dovezao se s njim sve do komande Zwickaua.
Sovjetski komandant grada, stanoviti pukovnik Melanin, poslao je
tumaa da ga ispria i naruio Thomasa za sutra u devet sati.
Tako je Thomas otiao u neki - alostan - hotel, a zatim ovamo.
Promatrao je te alosne ljude, mukarce u prastarim dvorednim
odijelima i otrcanim kouljama, nenaminkane ene u vunenim
arapama, starim sandalama od pluta i kosom to je visjela u
pramenovima, pa pomisli: Oh, Boe, a ondje odakle dolazim sas vim je ve dobro krenulo. Sklapaju se mutni poslovi, marljivo se
radi i grabi. Ali vi, jadni momci, izgledate kao da ste samo^vi izgubili rat!
Za stolom prekoputa sjedio je pristao par: jedini naoit par to
ga je Thomas do sada mogao otkriti u Zwickauu. ena je bila buj na, nabita ljepotica, prekrasne poput ita plave kose, slavenskog
ulnog lica i blistavo plavih oiju. Nosila je priljubljenu zelenu
ljetnu haljinu. Prebaen preko stolca visio je ogrta od leopardova
krzna.
Njezin je pratilac bio miiav div sasvim kratko podiane, prosijede kose. Nosio je tipizirano plavo odijelo svih Rusa, s pretjerano
irokim nogavicama. Leima okrenut Thomasu, priao je sa svo jom damom. Oboje su nesumnjivo bili sovjetski graani.
Thomas se iznenada trgne. Pa ta je plavokosa dama s njim ko ketirala! Smijeila se, pokazivala zubie, namigivala mu, napola je
zatvorila jedno oko...
Hm!!!

J. M.
Simmel
Pa nisam valjda poludio, pomisli na prijatelj, okrene se u
stranu, pa narui jo jednu bocu nadomjestka za limunadu. Nakon treeg gutljaja ipak pogleda onamo.
Dama se osmjehivala, pa se i on nasmijei. Zatim je sve ilo
vrlo brzo. Damin se pratilac naglo okrene. Izgledao je poput Tarzana made in SSSR. Skoi uvis i u etiri se koraka nae ispred
Thomasa, pa ga zgrabi za revere. Vrisak gostiju. Thomasa to ogori. Jo ga je vie ogorilo to je iza ljubomornog diva ugledao plavuu koja je ustala i izgledala kao da silno uiva u sceni. Mrcino
jedna, pomisli Thomas, tako ti to izvodi, uiva kada...
Dalje nije dospio misliti, jer ga je uto pogodila divovska aka u
trbuh. Thomasu je to ipak bilo previe. Naglo se spusti pod ruskog
Tarzana, pa mu trgne noge ispod tijela. Ve po drugi put dijudicu u istom danu, samo sadajedriliarski trik.
Budui da je ruski Otelo stajao ispred pregrade garderobe,
padne sada preko nje i nestane za njom. Thomas iz prikrajka zamijeti kako neki ruski podoficir potee pitolj.
Hrabrost je pitanje inteligencije. ovjek mora znati kada treba
prestati. Thomas se pogne i pojuri prema izlazu, pa na cestu. Sreom, na vidiku nije nigdje bilo ni jednog crvenoarmejca. Nijemci se
nisu brinuli za Thomasa. Kad god je bjeao Nijemac, ve je unaprijed uivao njihove simpatije.
Thomas otri do jezera labudova. U tom se lijepom starom perivoju srui, hripljui, na klupu. Neko se vrijeme odmarao, zatim se
oprezno odulja u svoj hotel.
Sutradan, tono u devet sati, tuma propusti obrijanog, ele gantnog, samopouzdanog Thomasa Lievena u ured komandanta
grada Zwickaua. Dakako, nakon toga naeg je prijatelja gotovo
udarila kap. Jer komandant grada Zwickaua, koji je sada ustao od
svog pisaeg stola, nije bio nitko drugi nego onaj ljubomorni sovjetski Tarzan kojeg je Thomas juer poslijepodne jedriliarskim trikom otpremio iza pregrade garderobe u kavani Palast...
Danas je div nosio uniformu. ovjek se mogao diviti mnogim
odlikovanjima na njegovim grudima. utke je promatrao Thomasa.
Thomas je dotle razmiljao: Ured je na treem katu. Kroz prozor nema smisla. Zbogom, Europo! Postoje ljudi koji tvrde da i Sibir ima svojih drai...
Uto pukovnik Vasilij L. Melanin konano progovori na njemakom, grlenim naglaskom:

MOE I BEZ KAVIJARA

- Gospodin Scheuner, molim ispriajte ponaanje od juer. Thomas je nemono piljio u njega. - Dunja je kriva za to. - Mela
nin odjednom zatuli kao daje poludio. - Ta prokleta avolica!
- Gospodin pukovnik govori o potovanoj gospoi supruzi?
Melanin procijedi kroz zube:
- Ta kuja! Mogao sam biti brigadni general. Dvaput su me de
gradirali. .. zbog nje... jer sam se potukao.
- Gospodine pukovnie, morate se sabrati - Thomas e umiru
jui ga.
Melanin udari po stolu.
- Alija ljubim golubicu Dunju. No sada dosta o tome, prijeimo
na poslove. Ali da prije jo neto popijemo, gospodin Scheuner...
Ispiju zajedno boicu votke. Poslije jednog sata Thomas Lieven
bio je potpuno pijan, a pukovnik Melanin potpuno trijezan. Obojica su govorila o poslovima teno i mudro, a da se nisu pomaknuli
ni koraka.
Pukovnik Melanin iznese svoje stanovite:
- Htjeli ste esima prodati niansku spravu MKO. Poslali ste
ovamo svog prijatelja. Moete se s njim vratiti na Zapad jedino ako
nama predate planove.
- Prodate - ispravi ga Thomas, naglasivi.
- Predate. Ne plaamo nita - ree pukovnik. Zatim nastavi zlo
kobno se nacerivi: - Inae ba niste pali na glavu - Thomas Lie
ven!
Ponekad se ovjeku uini da su mu koljena od hladetine, pomisli Thomas. Nemono promrmlja:
- to ste netom rekli, gospodine pukovnie?
- Rekao sam Lieven, Thomas Lieven - pa tako se zovete! Brate
moj, smatrate li nas doista idiotima? Zar mislite da naa obavje
tajna sluba nije imala uvid u saveznike spise? Nai ljudi u Mo
skvi gotovo su pukli od smijeha dok su itali izvjetaje o vaim
pothvatima.
Thomas se pribere pa ree:
- Ako... ako ve znate tko sam - zato me uope putate na
slobodu?
- A to emo s vama, brate? Pa vi ste - ne ljutite se - smijeno
lo obavjetajac!
Ba vam hvala.
- Trebamo prvorazredne obavjetajce, a ne komine osobe po
put vas.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Varenac od karamela

Meni Blini s
kavijarom
Kotlet Marechal
s grakom i
pommes fritesom
Varenac od karamela
Zwikau, 28. svibnja 1947.

S kokojomje nogom Dunja, Ruskinja, stupila

u ivot Thomasa Lievena
Blini s kavijarom
Ispecite po osobi dva tanka, na
maslacu svjee ispeena omleta
veliine dlana i sloite ih na zagrijane tanjure. Prvi omlet premaite kavijarom i prekrijte ga drugim, prelijte ih vruim rastopljenim maslacem, a preko toga gustim kiselim vrhnjem. (Pravi se blini
prave iz heljdina brana, koje se u
nas teko moe nabaviti.)
Kotleti Marechal
Izvadite kosti iz bataka mlade uhranjene kokoi, ali nemojte otetiti
kou. Nainite smjesu od nasjeckanih kokojih prsa, jedne velike
lice maslaca, po etvrtinu ajne
liice nasjeckane luice alote,

Kuhajte jednu litru mlijeka sa 100

g eera i komadiem vanilije.
Razmutite pet jaja, dodajte malo
soli i umijeajte u ohlaeno mlijeko. Od 200 g eera isprite ne
pretamni karamel, zalijte ga s
malo vode, ulijte u zagrijani kalup
za varenac i brzo ga raspodijelite
po svim stranama kalupa prije

nego to se skrutne. Mlijenu

smjesu stavite u kalup, zatvorite
ga i kuhajte 3A sata na pari. Kalup
drite nekoliko sati na vrlo hladnom, zatim istresite varenac na
okrugao pladanj, pri emu e se
karamel rasporediti oko varenca
kao umak.

Vrlo ste paljivi.

- ujem da volite kuhati. A ja volim jesti. Doite k nama. Du-

njaka e se veseliti. Pripremit u blini. Kavijara imam dovoljno.

Onda emo dalje razgovarati. Kako vam se to svia?
- Izvrsna zamisao - ree Thomas Lieven, pomislivi utueno:
Sasvim lo obavjetajac. Komina osoba. I moram dopustiti da mi
to govore? A to sada?
perina i estragona, etvrtine alice u bijelom vinu namoenih mrvica bijelog kruha, jedne velike
lice nasjeckanih ampinjona,
papra i soli. Ovu smjesu protisnite
dva puta kroz stroj, prokuhajte s
jednom velikom licom maslaca i
slatkog vrhnja na laganoj vatri uz
neprestano mijeanje, ne doputajui da smjesa ovrsne. Napunite kokoje batke ohlaenim
nadjevom, saijte ih, uvaljajte u
fine mrvice i isprite na maslacu
da budu svijetlosmei. Obje polovice prsa takoer moete nadjenuti na isti nain i saiti ih, ali tada
upotrijebite za nadjev teletinu oienu od masnoe i ilica.

Pripremao je, dakle, u kuhinji rekvirirane vile kotlet Marechal.

Osjeao se pritom prilino tjeskobno. Pukovnik Melanin nije se
pokazao. Meutim, ba kad je Thomas vadio kost iz velikog pileeg
batka, pripremajui ga za kotlet, u kuhinju ue gospoa pukovnikovica. Ula je, tako rei, u ivot Thomasa Lievena - samo to on
tada to jo nije znao!
^

Vrlo lijepa ena. Kosa - oi - usne - obline - sto mu

gromova! A koa kao da je od marcipana! Iz nje je izbijala
svjeina, zdravlje, snaga. Ta je dama bila jedinstvena.
Odmah se vidjelo: Dunja se mogla odrei steznika,
grudnjaka i ostalih pomonih naprava ivotno vanih za
normalne dame.
Ula je, zatvorila vrata i pogledala Thomasa nijemo i
udno. Usne joj se napola otvore, a oi napola zatvore...
Prekrasna
luakinja,
presijee
Thomasa.
Svemogui Boe, sada pomai! Ako je ne poljubim,
vjerujem da e me zadaviti golim rukama. Ili e dozvati
nekog oficira NKVD-a i prijaviti me kao sabotera.
Vani u vili zauju se koraci. Naglo se razdvoje. Krajnji
je as, pomisli Thomas.
Dunja odsutno pipne njegov pilei batak.

J. M.
Simmel
Spasi me - proape. - Pobjegni sa mnom. Mu me vie ne
ljubi. Ubit e me. Ja u ubiti njega, ako ne pobjegne sa mnom.
Ma-ma-ma-hrm!!! Madame, kako ste doli na pomisao da vas
va mu ne ljubi?
Dunja se demonski nasmije:
Juer si ga u kavani pobijedio. Ranije je prebijao mukarce,
gotovo na mrtvo. Mene takoer. Sada me vie uope ne tue. To
vie nije ljubav... Dobro govorim njemaki - zar ne?
Vrlo dobro.
Njemaka majka. Odmah si mi bio simpatian. Usreit u te.
Povedi me sa sobom...
Koraci su se sve vie pribliavali.
Dunja je jo uvijek gladila Thomasov batak, kada je pukovnik
uao. Zagonetno se nasmijao:
Ah, ovdje li si, golubice moja. Ui kuhati kao na kapitalisti
kom Zapadu, gdje su radnici potlaeni. to vam je, gospodine Lieven, zar vam nije dobro?
Odmah e proi, gospodine pukovnie. Bih li... bih li mogao
dobiti aicu votke?
-

9
Jedno je Thomasu bilo potpuno jasno: morao je nastojati da se
to bre opet dokopa Zapada. Ovome paru on nije dorastao. Sovjeti
e, dakle, dobiti besplatno lane planove. Kakve li sree to su bili
beskorisni...
Za stolom se jo uporno borio, ali samo prividno, jer je znao da
Rusi vole ovakva natezanja. I stvarno, pukovnik mu je oduevljeno
i sa arom protuslovio. Dunja je sjedila izmeu njih i obojicu je
udno promatrala. Strahovito su mnogo jeli i strahovito mnogo
pili, ali poslije masnih blinija Thomas je zadrao bistru glavu.
Dakle, dobro, gospodine pukovnie, imam drugi prijedlog: do
bit ete planove besplatno, ali ete zato pustiti na Zapad mog pri
jatelja i jo jednog gospodina.
Jednog gospodina?
Gospodina Reubena Achaziana. Ne znam da li ga poznajete.
Jo malo od mojeg batka, milostiva gospoo?
Jo mnogo od vaeg batka, gospodin Lieven.

MOE I BEZ KAVIJARA

- Poznajem li tog gospodina Achaziana? - progovori pukovnik

prezirno. - Tog lopova. Tog meetara. to hoete s njim?
- Sklapati poslove - Thomas e skromno. - Oprostite, gospodi
ne pukovnie, ali budui da mi je Crvena armija upravo jedan po
sao upropastila, moram se pobrinuti kako u dalje.
- Odakle poznajete tu armensku svinju?
- Tu armensku svinju upoznao sam ovdje u Zwickauu, gospo
dine pukovnie.
Zapravo se gospodin Reuben Achazian, nizak, debeo, s oima
kao u morskog psa i malim briem, pojavio u hotelu K jelenu upravo kada je Thomas sjedio za dorukom. Gospodin Achazian bez
okolianja prijee na posao:
- Pazite dobro, pustite me da govorim, ne prekidajte me, uri
mi se, a i vama; znam tko ste.
Odakle?
Reuben Achazian zna sve. Ne prekidajte me. Imam ovdje nep
rilika. S Rusima. Bit u sasvim iskren: sudjelovao sam u prilino
velikoj HO - prijevari. Ne doputaju mi da radim.
Ma sluajte, gospodine Achazian...
Pst. Pomozite mi da doem na Zapad i uinit u vas bogatim
ovjekom. Jeste li ikada neto uli o CDIM-u?
Pa naravno.
CDIM - to jest Centralno drutvo za iskoritavanje materijala
-imalo je sjedite u Wiesbadenu, a osnovali su ga Amerikanci. U
golemim skladitima CDIM je skupljao ostavtinu velikog rata,
vrijednu milijune dolara: oruje i streljivo, lokomotive i terelna vozila, zavojni materijal, staro eljezo, drvo, elik, itave mosne
konstrukcije, lijekove, zrakoplove i tkanine. Uprava CDIM-a predana je Nijemcima. Oni su, meutim, smjeli prodavati samo strancima - to je bio uvjet Amerikanaca.
- ... CDIM smije prodavati samo strancima - ispria brzo poput
lasice gospodin Reuben Achazian Thomasu Lievenu - a nipoto
Nijemcima. Ja sam stranac! Meni CDIM smije prodavati! Imam
roaka u Londonu, on e nam predujmiti novac. Osnovat emo
trgovako poduzee, vi i ja. Za godinu dana uinit u vas milijuna
em - ako mi pomognete da doem na Zapad.
- O tome, gospodine Achazian - odvrati Thomas Lieven - mo
ram jo razmisliti.
Thomas je razmiljao. Sada uz obilan objed u zaplijenjenoj nacistikoj vili u Zwickauu ree sovjetskom komandantu grada Vasiliju Melaninu:

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- Dopustite da gospodin Achazian otputuje sa mnom i dobit

ete planove.
- Gospodin Achazian e ostati ovdje. A ja u unato tome dobiti
planove.
- Sluajte, ostavio sam gospodina Mareka - tog ekog obavje
tajca poznajete, naravno - kod amerikog CIC-a. ovjek e ostati
kod njih u zatvoru, ako se ne vratim i ne iskupim ga.
- Vrlo vano. Slomit ete mi srce. Dat ete mi planove, ili ete i
vi ostati ovdje!
- E pa lijepo. Onda u i ja ostati ovdje - ree Thomas.

Oh ne - ree - ne!
Oh da - ree poput ita plavokosa, prekrasna supruga pu
kovnika Melanina iz Zwickaua - oh da, da, evo me.
Bila je ona. Stajala je ovdje s golemim kovegom, mlada i zdra va.
Kako... kako si... kako ste vi prispjeli ovamo?
Prebjegla sam. S itavom grupom. Ja sam politika izbjeglica.
Dobila sam pravo azila. elim ostati uz tebe i poi s tobom kamo
god poao.
Ne moe.
Mogu. Jer ako me ne pusti da ostanem uza te - u svom u
bolu smjesta otii na policiju i ispriati da si mojem muu odnio
planove... i sve ostalo to jo znam o tebi... .
Ali, zbog ega - ali, zato me eli izdati?
- Jer te ljubim - imala je obraza izjaviti...
U drugu ruku, ovjek je rob navika.
Dva mjeseca kasnije, u kolovozu 1947. godine, Thomas Lieven
u golemom stanu koji je unajmio zajedno s gospodom Bastianom
Fabreom i Reubenom Achazianom u ParkstraJSe u Wiesbadenu da
bi ondje poslovao i ivio, izjavi:
Ne znam to imate protiv Dunje. armantna je. Kuha za vas.
Marljiva je. Smatram je zanosnom.
Ali te previe iscrpljuje - ree Bastian. - Pogledaj malo svoje
prste. Gledaj kako drhu!
Glupost - ree Thomas, ne ba vrlo uvjerljivo, jer j< i sam
smatrao da mu je prijateljica malo prenaporna. Dunja je stanovala
u blizini u namjetenoj sobi. Nije ak ni dolazila svake veeri, ali
kad bi dola...
U rijetkim slobodnim trenucima Thomas se esto sjeao pukov nika Melanina. Dobro je mogao shvatiti zato nikada nije postao
general.
U Wiesbadenu se Thomas zvao Ernst Heller - jasno, s odgova rajuim lanim dokumentima. Na ime svog inozemnog suradnika
osnovao je Otvoreno trgovako drutvo Achazian. To je poduzee
kupovalo goleme koliine najrazliitije robe i trpalo je u skladita
CDIM-a ispred razorena grada.
U golemim stovaritima CDIM-a nije se nalazilo samo prijanje
vlasnitvo Wehrmachta. Tamo su se mogli kupiti i dipovi, kamioni
i zalihe amerike vojske - materijal koji je zastario ili je prijevoz
natrag u Ameriku bio preskup.
-

10
Dana 1. lipnja 1947. godine prispiju gospoda Thomas Lieven,
Bastian Fabre i Reuben Achazian umorni, ali zdravi i itavi, u
Munchen. Odvezu se odmah u Thomasovu vilu u Griinwaldu.
Thomas je jo nekoliko puta morao s pukovnikom Melaninom jesti
i vrlo esto s pukovnikom Melaninom piti prije nego to mu je us pjelo toga gospodina nagovoriti da promijeni miljenje. Naposljetku
su se razili kao prijatelji. Jedino planovi, planovi su, naravno,
ostali u Zwickauu...
Tri su gospodina provela samo nekoliko dana u glavnom gradu
Bavarske. Thomas objasni Bastianu:
- Prodali smo planove Englezima, Francuzima i Rusima. Ubrzo
e shvatiti da smo ih nasamarili. Uzet emo druga imena i otii na
neko vrijeme u Wiesbaden.
- U redu, stari moj. Samo kad mi taj Achazian ne bi bio tako
odvratan. Pravi meetar koji sada eli prodavati ak i oruje i stre
ljivo!
- Nee to uiniti - ree Thomas. - Samo da doemo u
Wiesbaden, onda e se gospodin Achazian iznenaditi.
Kada je ve rije o iznenaenjima...
Veer prije nego to su ova tri gospodina napustila Munchen,
pili su jo malo vina. Uto netko pozvoni - bilo je oko sedam i tride set naveer. Bastian ode otvoriti. Vrati se smrto blijed. Jedva us pije promucati:
- Do-do-doi malo, molim te!
Thomas ode u predsoblje. Poto je vidio tko stoji u predsoblju,
morao je zatvoriti oi i uhvatiti se za dovratak.

I**.... -

J. M.
Simmel
Thomas objasni svojim prijateljima:
- S Amerikom ne moemo sklapati poslove, za to imamo svi
premranu prolost. Moramo se drati ostalih zemalja, i to onih
koje ratuju, jer one ne smiju kupovati od CDIM-a. To je zabranje
no.
- Imam pri ruci gospodina Aristotelesa Pangalosa, predstavnika
grkih partizana i nekog gospodina Hoa Irawadija iz Indokine ree Reuben Achazian.
- Pa valjda neete tim momcima prodavati oruje! - uasne se
Bastian.
Nakon ovog Thomas Lieven odri malo naelno predavanje:
- Ako im mi ne prodamo oruje, uinit e to netko drugi. Zato
emo to ipak uiniti - ali ta gospoda se tome nee ba mnogo ra
dovati.
Ne razumijem ni rijei.
- Dopusti da doreem. Pred Mainzom sam unajmio praznu tvo
rniku halu. Izvadit emo barut iz streljiva i zamijeniti ga piljevinom. Automati su upakirani u sanduke s odreenim uganim
natpisima, zakovani i plombirani. Pronaao sam stolariju koja e
izraditi iste takve sanduke s jednakim uganim natpisima. I plom
be se mogu krivotvoriti. A obian e sapun sanducima dati potre
bnu teinu...
A to e biti s barutom i automatima?
- Roba e putovati preko Hamburga dalje brodom - ree Tho
mas - a pred Hamburgom je voda vrlo duboka. Moram li nastaviti?
Toga kolovoza 1947. godine (103. razdoblje karata za ivene
namirnice) opskrba Wiesbadena dosegla je svoju najniu toku.
Broj kalorija spao je na 800. Nestaica krumpira postajala je sve
vea. Hrana je dodjeljivana jo samo bolnicama i logorima. Od
namirnica mogli su se nabaviti jo samo proizvodi od kukuruza,
koje ljudi zbog gorka okusa nisu voljeli. Opskrba masnoama mo rala je biti smanjena sa 200 grama na 150 grama i dobivalo se jo
samo po etvrt kilograma bijelog i etvrt kilograma utog eera.
Zbog velike sue urod voa i povra bio je vrlo lo, pa su stoga lju di dobivali jo dodatno po etiri jaja. Opskrba mlijekom doivjela je
potpuni slom. Dvije treine odraslih stanovnika Wiesbadena vie
ga uope nisu dobivale.
Upamtite: strahovit rat jo dugo nije zavren za onoga tko ga je
izgubio...

MOE I BEZ KAVIJARA

11
Otvoreno trgovako drutvo Achazian najprije je gospodi Pangalosu i Hou Irawadiju prodalo 2.000 kilograma Atebrina, sredstva
protiv malarije, iz zaliha Wehrmachta. Na omotima jo su uvijek
bili njemaki orao i kukasti kri. To se moralo ukloniti. Thomas i
njegovi ortaci teretnjacima otpreme Atebrin u jednu tvornicu li jekova i tamo ga prepakiraju. Sada se Atebrin mogao utovariti na
brod.
Ono to je pri Atebrinu bila prava djeja igra pokazalo se u
jednom drugom sluaju kao upravo nerjeiv problem. Gospoda
Pangalos i Ho Irawadi poele kupiti tropske ljemove, svaki po
30.000 komada. ljemovi stignu, ali s kukastim krievima na sebi,
i to tako dobro izraenim da ih nije bilo mogue odstraniti. Pod
tim su uvjetima gospoda, naravno, morala odustati od kupnje.
to da uradimo s tim posr... ljemovima, razmiljao je Thomas. Danima je time razbijao glavu. Tada mu sine spasonosna
misao! ljemovi su imali divne konate vrpce za upijanje znoja.
Sasvim nove i izvrsne kvalitete. U itavoj njemakoj industriji ei ra
nije bilo vie ni jedne jedine konate vrpce za upijanje znoja.
Thomas stupi u vezu s odgovornim ljudima te struke. Tropski
su ljemovi nestali kao alva.
Otvoreno trgovako drutvo Achazian zaradilo je prodajom vrpci
znatno, znatno vie nego to bi dobilo prodajom ljemova. A Thomasu je jo uspjelo pokrenuti i poratnu njemaku industriju ei ra.
Usprkos tome, Thomas je imao briga, ali ne poslovnih. Osjeao
je kako ga Dunja sve vie i vie iscrpljuje. Pravila mu je scene. Iz
ljubavi. Iz ljubomore. Bila je uzbudljiva i naporna. Thomas se s
njom svaao i ponovno mirio. Bilo je to najlue razdoblje njegova
ivota.
Bastian se zabrinuo.
Ovako to, sinko moj, ne moe dalje. Ta e te dama unititi.
-

A to da radim? Ne mogu je izbaciti. Ona nee otii.

Ve e ona otii!

Hoe, na policiju.
Prokletstvo - ree Bastian. - Pa valja ti misliti i na budunost,
ovjee!
-

J. M.
Simmel
-

Pa i mislim, neprestano mislim. Ovo ovdje ionako ne moe vi

e dugo uspijevati. Morat emo otii. To e se zbiti vrlo naglo, ra
zumije li - prenaglo za Dunju...
-

Nisam ba siguran - ree Bastian.

Zatim su prodali Grcima i Indokinezima kugline leajeve i teretnjake, dipove, plugove i druge poljoprivredne strojeve.
- S time nee moi napraviti nikakve nepodoptine - ree Tho
mas Lieven, gledajui kroz prozor svog ureda brda ruevina u koje
je bio pretvoren Wiesbaden.
Grad je izgledao kao da se nikada vie nee podii. Prije rata
ivjeli su ovdje samo imuni ljudi. Sada je Wiesbaden bio grad si romanih ljudi koji su ivjeli od rente i stanovali u razvalinama.
Kasnije je slubeno utvreno da ukupna koliina ruevina iznosi
600.000 kubinih metara. Do novane reforme u Wiesbadenu se
izdalo za ukljanjanje ruevina 3,36 milijuna maraka. Radnici i e ne
koji su uklanjali ruevine teko su radili, rame uz rame s osta lim
graanima Wiesbadena, koji su po unaprijed ustanovljenom redu
obavljali svoju dunost. Thomas Lieven, Bastian Fabre i Reu- ben
Achazian takoer su danima rovali po blatu, smatrali su to nekom
vrsti sportskog vraanja duga za svoje ostale djelatnosti.
U jesen 1947. godine otkriju da se iz svake amerike vree za
spavanje moe skrojiti par hlaa. Imali su 40.000 amerikih vrea
za spavanje. Tvornice odijela jo se i danas sjeaju poplave mate rijala i narudbi to ih je zapljusnula u studenom 1947. godine...
U proljee 1948. godine, kao za kraj svog poslovanja, sklope jo
poslove sa streljivom. Do tog su vremena streljivo ve bili obradili.
Sada su ga ukrcali na brod zajedno sa sanducima prostog sapuna,
u kojima su navodno bili automati.
Brodovi s teretom za Grku i Indokinu otisnu se na more.
Zadrat e se na putu prilino dugo, pomisli Thomas. Mogao se u
najveem miru posvetiti zatvaranju svog ureda u Wiesbadenu
-nekako u isto vrijeme kada su razna filmska poduzea poela otvarati svoje urede po gradu.
Filmovi koje su snimali u Wiesbadenu obraivali su prostoduno beznaajne, beskrajno vedre ili zajameno bezazlene teme iz
razdoblja njemakog preodgajanja. Naslovi su, na primjer, bili:
Kad ena ljubi, Brana no u raju, Tigar Akbar i Smrtonosni
snovi...
- Vrijeme nam je da se sada pomalo izgubimo, stari prijatelju ree Thomas Bastianu 14. svibnja 1948. godine.

MOE I BEZ KAVIJARA

- to misli, to e Grci i Indokinezi uiniti kad ustanove to se

dogodilo?
- Ubit e nas ako nas uhvate - ree Thomas Lieven.
Kupci oruja nisu uhvatili ni Thomasa ni Bastiana. Umjesto
njih strani su obavjetajci u Saveznoj Republici Njemakoj, to se
jo dobro pamti, uhvatili izmeu 1948. i 1956. godine nekoliko
pravih trgovaca orujem. Podmetnuli su im tempirane bombe u
automobile ili su ih ustrijelili na otvorenoj cesti.
Prilikom jednog od tih jezovitih dogaaja Thomas Lieven filozof ski ree:
- Tko se maa laa, od maa e i poginuti. Mi smo isporuili obian sapun, zato smo ivi...
Rekao je to, kako smo ranije napomenuli, u jednom mnogo
kasnijem trenutku. Dana 14. svibnja 1948. godine, meutim,
Thomas Lieven se naas ipak pobojao da e ga stii naprasna sm rt, i to onda kada je netko oko podneva pozvonio na vratima. Bas tian ode otvoriti. Vrati se natrag smrtno blijed.
- Trae te dva gospodina iz sovjetske vojne komisije.
- Svemogui Boe! - ree Thomas, dok su gospoda ve ulazila,
drei se vrlo ozbiljno i vano. Unato toplom vremenu, bili su jo
uvijek u konatim ogrtaima. Thomasu odjednom postane vrlo
vrue. Zatim iznenada osjeti da mu je hladno. Gotovo. Sve je go
tovo. Pronali su me.
- Dobri djen - ree jedan Sovjet. - Gospodjin Kjeler?
- Ja sam.
- Traimo gospou Dunju Melanin. uli smo daje kod vas.
- No, hm, ah - Thomas se pribere. - Gospoa je sluajno ovdje.
- Doputate li da govorimo s njom? Nasamo.
- Samo izvolite - ree Thomas i povede obojicu u sobu gdje je
Dunja upravo ureivala nokte.
Nakon deset minuta oba gospodina u konatim kaputima odu
-ozbiljno i bez rijei.
Bastian i Thomas odjure k Dunji.
- to se dogodilo?
Klikui od veselja, plavokosa se ljepotica baci Thomasu oko
vrata i gotovo ga obori.
- Ovo je najsretniji trenutak mog ivota! - Poljubac. - Srce mo
je! - Poljubac. - Jedini moj! - Poljubac. - Moemo se vjenati!
Bastianu se otegne lice.
Thomas promuca:

J. M.
Simmel
- to mi moemo?
- Vjenati se!!!
- Pa ti ve jesi udana, Dunja!
- Vie nisam! Ve dvije minute nisam! Ova su gospoda od mene
zahtijevala da se smjesta vratim kui. U ime nekog sovjetskog su
da za rastave, kojem je moj mu predao tubu. Odbila sam da se
vratim kui. Na to su gospoda rekla: U tom je sluaju od ovog a
sa va brak razveden! Evo, ovdje je isprava!
- Ne znam itati ruski - promrmlja Thomas oko kojeg se sve
vrtjelo. Pogleda ozarenu Dunju. Pogleda smrtno blijedog Bastiana.
No, na zdravlje, pomisli. A brodovi sa streljivom od piljevine i
obian sapun ve su daleko na puini. Boe pomozi!

12
Najbolje da uzmem konopac pa da se objesim, melankolino je
razmiljao Thomas. Hou li se ikada izvui iz itave ove zbrke?
Potiteno i nujno lunjao je tih dana naokolo. Kada se nou 18.
svibnja vratio kui nakon posjeta Dunji u njezinoj namjetenoj
sobi, odvukao se stenjui u kupaonicu, gdje je sav rastrojen sruio
sa zida malu kunu apoteku. Ona uz tresak udari o tlo.
Bastian Fabre sneno do tetura iz svoje sobe:
- ovjee, to se zbiva?
- Broma... - protenje na prijatelj. - Potreban mije brom, mo
ram se umiriti...
- Dolazi li od Dunje?
- Dolazim, ve nas je dala oglasiti. Ti si jedan od vjenanih ku
mova. Vjenanje za etiri tjedna. A hoe i djecu. Petero! to je bre
mogue... Bastiane, izgubljen sam ako se smjesta neto ne dogodi
- smjesta, uje li?
- ujem. Hajde, najprije popij ovo. Imam ideju. Moda uspije.
Ali mora mi dati dva-tri slobodna dana.
- Koliko god eli, stari moj - ree Thomas Lieven. Bastian
nestane. Kad se nakon nekoliko dana vratio, bio je neobino ut
ljiv.
- ovjee, ma otvori usta! - navaljivao je maloduni zarunik. Jesi li togod uinio?
- Vidjet emo - odvrati Bastian.

MOE I BEZ KAVIJARA

To je bilo 25. svibnja. Toga dana, a ni slijedeeg, Thomas nije

uo nita o Dunji. Kad ju je naveer htio posjetiti, nije bila kod
kue.
Dana 27. svibnja u 18 sati i petnaest minuta oglasi se u stanu
telefon. Thomas podigne slualicu i u prvi mah zauje snanu bu ku i brujanje, glasove i um motora.
Zatim, odjednom, do njega dopre Dunjin glas priguen suzama,
zdvojan:
- Srce moje... ljubljeni moj...
- Dunja! - povikne on. - Gdje si?
- U Frankfurtu... na aerodromu... u stanici vojne policije...
- U stanici vojne policije?
Jecaj iz Frankfurta, pa zatim:
- Letim u Ameriku, dragi...
Thomas se svali na stolac.
-Ti... to?
- Moj avion polijee za deset minuta... Ah, tako sam nesret
na. .. Ali radi mi se o glavi. Oni e me ubiti ako ostanem ovdje...
- Ubit e te - Thomas ponovi blesavo. Bastian pjevuckajui ue
u sobu, prie zidnom baru, pa si natoi jedan mali viski. Thomas
je, meutim, sluao Dunju kako govori:
- Slali su mi prijetea pisma, napali su me i gotovo uguili,
rekli su da e me ubiti jer se nisam htjela vratiti kui. Amerikanci
mi govore to isto!
-,.
- I Amerikanci?
- Ali ne tako kako ti misli! - histerino povie glas iz Frankfu
rta. - Amerikanci e me prema nalogu State Departmenta zrako
plovom prebaciti u Ameriku... na sigurno... Pa mu mi je sovjet
ski general, nemoj to zaboraviti...
- Zato mi o svemu tome nisi nita priala?
- Nisam te htjela dovesti u opasnost. Nikom nisam smjela nita
rei... - Govorila je strahovito brzo. Thomasu se vrtjelo u glavi.
Dunja je priala o ljubavi i o ponovnom sastanku, o vjenoj vjer
nosti i vjenoj povezanosti koja premouje oceane. I na kraju: Moram prekinuti, dragi. Avion me eka... Odmah polijee... Zbo
gom. ..
- Zbogom - ree Thomas. Zatim se veza prekine. Thomas spusti
slualicu na vilicu.
Zapilji se u Bastiana i oblie usne.

J. M.
Simmel
- Daj i meni jedan. Samo brzo. Ovo je tvoje djelo, zar ne? Bastian kimne.
- Uostalom, nije uope bilo teko, mali moj - ree.
Nije, uope nije bilo teko nakon to je Bastian saznao da se u
blizini Niirnberga nalazi velik logor za strance koji se zove Logor
Valka. Onamo se odvezao vjerni prijatelj... U tunom okoliu tu robnog logora bilo je mnogo krmi. Tree veeri Bastian otkrije dva
gospodina koja su bila spremna za sasvim pristojnu cijenu napi sati prijetea pisma na ruskom jeziku. Bili su voljni i doi u
Wiesbaden kako bi ondje inscenirali malu provalu i malo guili, a
silno uplaili stanovitu damu...
- A reakcija je nastupila smjesta - trljajui ruke izvijesti Bas
tian svog prijatelja.
- Bastiane! - povikne Thomas na njega.
- Bilo je zajameno neopasno guenje. Prije toga utuvio sam
Ivanu u glavu da se ne smije dogoditi nita ozbiljno!
- Daj mi brzo jo jedan isti! - protenje Thomas.
- Rado. Priznajem da metoda nije ba bila njena...
- Bila je divljaka!
- ... meutim, lei mi na srcu, stari. A ve sam te vidio okru
ena s petero djece... Moe li mi, dakle, oprostiti?
Kasnije te iste veeri razgovarali su o budunosti. Thomas je
priao o nekom novom poslu:
- Zaradili smo ovdje svu silu novaca. Moramo ga sada dobro
uloiti - i to brzo.
- Zato brzo?
- Neto sam nauo... Vjeruj mi, mora biti brzo. Kupit emo
automobile. Amerike pontiace, cadillace i tako dalje.
Thomas se zagrijao za svoju temu. Za jedan dolar, objasni on, u
ovom se trenutku moralo plaati 200 R-maraka. A oni su imali
dosta novaca! Naravno, kao Nijemci nee dobiti uvoznu dozvolu za
amerike automobile. Nita zato! Thomas je upoznao nekog malog
slubenika amerike vojne uprave. Ovaj je upravo napustio aktiv nu slubu. Zvao se Jackson Tavlor. On e, dakako, dobiti uvoznu
dozvolu.
- Mister Tavlor e pro forma osnovati trgovinu automobila u
Hamburgu i prodavati kola - za nas.
- A kome? Pa ovdje nitko iv nema love!
- To e se brzo promijeniti.

MOE I BEZ KAVIJARA

- A koliko automobila namjerava kupiti?

- Pa tako, stotinjak!
- Isuse! I odmah e ih prebaciti ovamo?
- I hou... i neu. Kupit u ih i dopremiti ovamo. Ali moda ne
odmah.
- Nego kada?
- Ovisi o tome kada e se ono dogoditi.
- A to?
Thomas mu ree to...

13
Dana 10. lipnja Oliuia isplovi iz njujorke luke. Dana 17. lipnja
brod je s teretom od 100 amerikih automobila bio na poloaju od
10 stupnjeva 15 minuta zapadne duine i 48 stupnjeva 30 minuta
sjeverne irine ispred zapadne obale Francuske. Tog dana kapetan
primi ovu ifriranu radioporuku:
radiostanica sjeverne obale - 17. lipanj 48 - 15.43 sati - od
brodske kompanije schwertmann hamburg kapetanu hannesu
drogeu - u ime vlasnika tereta zapovijedamo da ostanete na
sadanjem poloaju do daljnje zapovijedi i da zasada ne uplovite u
njemake teritorijalne vode - odravajte s nama radiovezu - dobit
ete nove upute - kraj
Potom je OUvia tri dana i tri noi krstarila po spomenutom
akvatoriju. Posada je organizirala slubu po smjenama, igrala po ker i lokala. Uvijek su nanovo ispijali u zdravlje nepoznatog vlas nika tereta.
Dana 20. lipnja primi nakresani prvi radist ovaj ifrirani tele gram:
radiostanica sjeverne obale - 20. lipanj 48 - 11.23 sati - brod ska kompanija schwertmann hamburg - kapetanu hannesu
drogeu - prema nalogu vlasnika tereta krenite smjesta u hamburku luku - kraj
Dok je prvi radist deifrirao telegram za svog, takoer nakresanog, kapetana, sluao je drugi nakresani radist emisiju vijesti Ra dio Londona. Skidajui slualice s uiju, ree:
- Kod nas u Njemakoj objavili su radikalnu novanu reformu.
Stari novac vie nita ne vrijedi. Po glavi se smije promijeniti samo
40 maraka.
- To nee biti dobro - zloslutno e drugi radist.

J. M.
Simmel
-

To nee biti dobro - zloslutno e drugi radist.

O Boe, moja uteevina - ree kapetan.
Sada je bogat samo onaj tko ima robu - doda prvi radist.
Drugi radist zine:
Momci, pa na vlasnik tereta sada ima stotinu automobila!
Kapetan kimne sjetno:
- Trebalo bi da netko od nas neto takvo izvede. Neki lukavi lisac. Ba bih volio znati tko je on!
Dragi kapetane, Hannes Droge, moda sluajno proitate ove
retke. Sada, dakle, znate...
-

14
Dana 10. oujka 1948. godine predsjednik eke Republike
Masarvk izvrio je samoubojstvo, a Bene je uhien.
Dana 18. travnja objavljena su nova racioniranja ivenih namirnica u ujedinjenim zapadnim zonama. U etiri tjedna prosjeni
njemaki potroa dobio je: 400 grama masnoe, 100 grama mesa,
62,5 grama jaja u prahu, 1.475 grama ostalih namirnica.
Dana 21. srpnja dogodila se strahovita eksplozija na podruju /.
G. Farbenu Ludvvigshafenu, koja je odnijela 124 ljudskih ivota.
Na poetku kolovoza Thomas Lieven i prijatelj mu Bastian Fabre stignu u neki gradi u Franakoj. Thomas objasni Bastianu:
- Najprije sam elio otii u Junu Ameriku. Ali sam sada u
Wiesbadenu naletio na starog prijatelja Ericha Werthea. Kod njega
se moemo bolje sakriti nego igdje drugdje. Ni iva nas dua nee
ondje pronai. Dokle god tee posao s automobilima, radije u os
tati u Njemakoj, to vie to sam nedavno kupio nekoliko starih
dionica. Da vidimo nee li im vrijednost porasti...
Igrom sluaja, Thomas je u Wiesbadenu ponovno sastao vitkog
visokog biveg pukovnika Abwehra Pariz. Doslovno su se sudarili
na ulici. Starom sjedokosom bivem oficiru ovlaile su se oi.
ovjee, Lieven, kako se radujem!
- Pst! Ne tako glasno, gospodine Werthe. Ovdje se sada zovem
Heller.
Werthe se morao nasmijati.
- Jo se uvijek bavite sumnjivim poslovima?

MOE I BEZ KAVIJARA

- to znai jo uvijek? Kad god sam pokuao na poten nain,

uvijek sam dobio po tikvi. Sasvim sam ve oamuen. A vi? ime
se bavite?
- Ah, zapravo niim. Sjedim u svom malom vinogradu u Fra
nakoj. Pripada mojoj eni. Morate nas posjetiti. Zahtijevam to:
kada god zaelite! Koliko god dugo hoete! Pa konano, vi ste me
izvukli iz onog prokletog logora...
I tako su sada gospoda Thomas Lieven i Bastian Fabre bili na
putu k njemu. U neupadljivom predratnom automobilu drmusali
su se prema jugu u lijepu Franaku, u susret jednom vinogradu
-i jednoj novoj pustolovini.
Vinograd Ericha Werthea lealo je na blagim, suncem obasjanim breuljcima. Iznad gradia koji je bio poznat kao mjesto hodoaa. Izmeu vinograda kroz dolinu tekla je idilina rijeka; Grad
je nadvisivala visoka granitna stijena, a na njoj je bio samostan
koji je uvao udotvornu Madonu.
Jedan od prvih ljudi koje je Thomas upoznao u malom gradu
bio je opat samostana Waldemar Langauer: uistinu impozantan
crkveni dostojanstvenik poput snijega bijele kose, suncem opaljene koe i sjajnih oiju.
Erich Werthe upozna Thomasa s njime. Oba mukarca odmah
uspostave kontakt. Waldemar Langauer pokae Thomasu prekra
snu samostansku knjinicu. Zatim mu ispria svoje brige. Grad je
bio pretrpan izbjeglicama, koji su trebali hranu, odjeu, smjetaj.
Ali odakle sve to nabaviti? Svega je manjkalo. Smijeak uljepa
opatovo lice:
U ovakvim vremenima ovjek upoznaje ljude, gospodine Lie
ven. Ljudi esto nadmauju sami sebe... Takvog jednog ovjeka
imamo i u naem malom gradu.
Doista?
Zove se Herbert Rebhahn. Po zanimanju je trgovac vinom.
Prije se o njemu dosta ulo, no da, ali samo svjetovne stvari, vi me
razumijete, je li... meutim, od svretka rata taj se ovjek potpu
no promijenio! Nedjeljom ne proputa ni jednu slubu Boju! Ne
ma tog dobrog djela koje on ne bi uinio! Dao nam je tisue i tisu
e maraka za jadne izbjeglice...
Tako je Thomas prvi put uo neto o trgovcu vinom, dobroinitelju Herbertu Rebhahnu. Istog je dana, uostalom, jo jednom sluao o njemu: u kui pukovnika Werthea pri veeri, koju je pripremila lijepa, premda vrlo mrava i blijeda, supruga biveg oficira
Abivehra. Werthe ree:

J. M.
Simmel

Meni
Junonjemaki
kola od luka
Telee ptiice s pireom
od krumpira
Punjene jabuke
Franaka, 14. kolovoza 1948.

Na receptu Thomasa Lievena zagrcnula su se tri

lupea
Kola od luka
Uzmite nezaslaeno prhko tijesto
ili fino tijesto s kvascem, tanko ga
razvaljajte i obloite njime velik
kalup za tortu. Popirjajte 3/4 kg
-1 kg kolutia luka na maslacu da
budu mekani i svijetli. Ohladite ih,
dodajte 3-4 itava jaja razmuena
s nekoliko velikih lica gustog
kiselog vrhnja te malo kumina i
soli. Stavite smjesu u kalup, poloite odozgo poklopac od tijesta,
ispecite u penici zlatnouta i
posluite vrue.
Telee ptiice

MOE I BEZ KAVIJARA

Telee odreske vrsto istucite i na jednoj

strani posolite i popaprite. Tu stranu obloite
s malo sitno nasjeckane masne slanine, luka
i perina, zavijte odreske i sveite ih
koncem. Smotane odreske prite na
maslacu da budu svijetlo-uti, prelijte ih
kiselim vrhnjem, u koje ste prethodno
umijeali pola ajne liice kukuruznog
kroba, posolite ih i popaprite, te lagano
pirjajte dok ne omekaju. Uz to posluite
pire od krumpira i zelenu salatu.

Punjene jabuke
Prhke, ne preslatke
jabuke
ogulite
i
oprezno izdubite, a da
ne otetite stranu kod
peteljke. Postavite ih
na
tu
stranu
u
maslacem premazan
kalup za nabujak,
napu-

nite upljinu jednom liicom eera, liicom groica i liicom

elea od ribizla. Na svaku jabuku
stavite grudicu maslaca i pecite u
penici dok jabuke ne omekaju.

- Onomad ste u Parizu za mene ispekli fantastian

kola od lu
ka. Biste li to sutra htjeli ponoviti? Dobivamo goste.
- Svakako, od srca rado.
- Doi e nekoliko prijatelja. Dugujem im poziv nakon
svega to
su za mene uinili. Osobito Herbert Rebhahn.
Herbert Rebhahn - opet to ime!
- ini se da taj gospodin neprestano ini dobra
djela - ree
Thomas.
- Nemojte se aliti, molim! - Werthe je bio vrlo
ozbiljan:
- Bez gospodina Rebhahna, bez predsjednika policije
Kattinga i
bez kneza Welkowa ve bih se odavno morao objesiti.
Tiho i prestraeno Thomas upita:
- Zar je tako loe, gospodine Werthe?
- Loe? Luise, oprosti zbog ove rijei - ide nam
posrano! Gle
dajte, imam ovdje vinograde i trgovinu vinom. Vino iz
vinograda
ostaje neprodano. A Amerikanci mi ne daju uvozne
dozvole. Tako
je propao i dobar posao koji smo neko imali s
inozemnim vini
ma...

Bastian se poee po glavi, pa ree na njemakom s francuskim

naglaskom:
- Ne s'vaam to. Ja mislio u Njemaka nema nita za kupiti. Vi
imati dobra njemaka vina. Kako to da ih ne moete prodati?
- Ne znam, to stvarno ne znam...

J. M.
Simmel

15
- Prije nego to zaponemo - ree gospodin Rebhahn - hajde da
se pomolimo!
Sklopi svoje ruiaste, debeljukaste ruice, pa pogne ruiastu
debelu glavu s plavom kosom, plavim obrvama i plavom bradicom.
Predsjednik policije Katting, knez Welkow, Erich Werthe i njegova
ena takoer pognu glave i sklope ruke. Thomas pogleda Bastiana,
zatim i oni uine poput ostalih.
Knez Welkow bijae star ovjek, suhonjav, ohol, s koom poput
pergamenta i vrlo utljiv. Predsjednik policije Wilhelm Katting izgledao je kao oprezan, korektan, srednje plaeni bankovni inovnik.
Nakon tihe molitve oice dobroinitelja Rebhahna prelete preko
stola.
- Ah, kola od luka! Koje li delikatese! - ree i poslui se.
Poutjeli knez oprezno savae, zatim pohvali:
- Izvrstan kola. Tako ga je pripremala i moja majka. estitam,
milostiva gospoo.
- Morate estitati gospodinu Lievenu - ree Luise Werthe. - On
gaje ispekao.
Thomas odjednom osjeti kako na njemu poivaju tri para oiju,
hladno ispitujui, bez simpatije. Predsjednik policije, knez i dobroinitelj Rebhahn gledali su ga - kao to bi tri kriminalistika komesara promatrala uhienog razbojnika.
Thomasu odjednom vie nije prijao njegov vlastiti kola od luka.
Premetao je zalogaje po ustima. Onaj gospodin Rebhahn bio mu je
svake sekunde sve antipatiniji.
Bastian progovori svojim loe naglaenim njemakim:
- Da za'valimo to na tom svijetu postoji armantna madame
Werthe i ovo divno vino, koje sada podiem u njezino zdravlje!
Messieurs!
Svi podignu ae i nazdrave Luisi Werthe, koja se zarumeni.
Ona odvrati s lakom gorinom u glasu:
- Bojom voljom ovo vino ovdje raste. Je li i to Boja volja to ga
ne moemo prodati?
Rebhahn ree dostojanstveno:

MOE I BEZ KAVIJARA

- Ovo je vrijeme kunje kroz koje svi moramo proi, draga mi

lostiva gospodo. Svi mi. Zar je meni bolje? Zar ne ostaje i moje vi
no neprodano?
- Ne elim uope o tome govoriti da nae vino ostaje u podru
mima - ree Luise Werthe. - Ali to je s talijanskim vinom? Sma
tram daje to najpodlija prijevara! Pa to je...
- Luise, molim te! - otro je presijee Werthe. Thomas u isti
mah primijeti kako su Rebhahn, knez i predsjednik policije raz
mijenili poglede. Brzo pogleda Bastiana. I Bastian je to uoio.
Stavljajui kola od luka na vilicu, Thomas neduno upita:
- Talijansko vino, a stoje s njim?
Predsjednik policije, knez i dobroinitelj Rebhahn ponovno
razmijene poglede. Thomas pomisli: Zar je moj stari Werthe slijep? Takve ljude on smatra svojim prijateljima? Ni u grobu ne bih
elio biti zajedno s ovom trojicom!
Rebhahn se blistavih plavih oiju zagleda u Thomasa, pa odgovori vrstim glasom:
- Njemaka je ve godinu dana preplavljena tisuama litara jef
tinih talijanskih vina. Ta nam vina svima kvare poslove. Jer svat
ko, naravno, radije kupuje njih nego nae proizvode. Odakle dola
ze ta vina? Nitko to ne zna. Tko ih uvozi? Ni to nitko ne zna.
- Samo trenutak - ree Thomas - mislio sam da uope nema
uvoznih dozvola za strana vina - tako ste mi bar juer rekli, gos
podine Werthe.
Werthe se neveselo nasmije:
""*
- Rekao sam. Slubeno ih nema. U Frankfurtu postoji amerika
komisija, tzv. JEIA. Jedino ona izdaje uvozne dozvole. A za vina ih
uope ne izdaje. Navodno ih ne izdaje.
Zaista ih ne izdaje, gospodine pukovnie - dostojanstveno
naglasi prijatelj izbjeglica i paradni kranin Rebhahn. - Neemo
valjda sumnjati u ispravnost i nepodmitljivost amerikih oficira, je
li?
Za Boga miloga! - Werthe e uplaeno. Thomas pomisli:
Jadni mome, zar su te ve toliko dotukli?
Te noi, na breuljku povrh grada, vodio se ovakav razgovor:
- uj me, Bastiane, stari drue, je li i tebi taj gospodin Reb
hahn tako odvratan?
- Tako odvratan kao to je meni, tebi uope ne moe ni biti! A
tek ona druga dva tipa!

J. M.
Simmel
- Jadni stari Werthe - ova su mu braa posudila novac... i sa
da je tim gangsterima obvezan.
- Moram ti postaviti jedno pitanje - smijem li?
- No hajde, zlatni moj, pitaj!
- Ako se ne moe rijeiti svog vina i ako nema uvozne dozvole
za inozemnu robu, kako se onda ovom gospodinu Rebhahnu pos
lovi tako dobro razvijaju da moe davati goleme priloge za izbjegli
ce?
- Ima pravo, - ree Thomas - i ja sam ve o tome razmiljao.
Da bih ti mogao odgovoriti na ovo pitanje i - nadam se - pomoi
svom prijatelju Wertheu, morat u na neko vrijeme otputovati u
Italiju...

16
Dana 10. rujna 1948. godine Thomas Lieven sjedio je u krmi
tajanstvenog Luigija u Napulju uz pun lonac paste asciute i uz bocu crna vina. Thomas je Luigija, koji je bio nalik na glumca Orsona Wellesa, cijenio otkako ga je upoznao tik nakon zavretka rata,
kada je po nalogu francuske Slube za otkrivanje ratnih zloinaca
proveo u Napulju nekoliko dana sa zadaom da uhiti nekog talijanskog generala.
Prije otprilike tri tjedna Thomas se ponovno pojavio u Napulju i
zamolio Luigija da malo pronjuka tko to u sjevernoj Italiji kupuje
vino, kod koga i u kojim koliinama i to vino namijenjeno Njemakoj.
Luigi ga izvijesti:
Moji su drugovi bili u Bolzanu, i u Meranu, i u Pieve di Cadoreu, i u Sarentinu, i u Bressanoneu. Ondje gore ve godinu dana
kupuju vino kao da su poludjeli - na stotine tisua litara! Ali po
tajno, sasvim potajno.
I krijumare ga u Njemaku?
Ma ni govora, prijatelju! Ispravno ga deklariraju i prevoze ga
preko granice eljeznicom!
Ali u Njemakoj se ne smije prodavati nikakvo inozemno vino!
Ovo se vino u Njemakoj ni ne prodaje - navodno ne prodaje Luigi protrlja ruke, udari se po trbuhu i zavriti od smijeha: - To
je misno vino!
Misno vino?

MOE I BEZ KAVIJARA

- Jest, baby, misno vino. Dar katolikih talijanskih graana

katolikim crkvama u Njemakoj. Dar! Shvaa li kako je genijalan
ovaj trik? - Luigi se nije mogao umiriti. - Darovi ne potpadaju pod
amerike odluke o uvozu! Jer se s darovima ne prave poslovi! Za
darove JEIA izdaje uvozne dozvole!
Thomas osjeti kako mu je odjednom postalo hladno. Tiho upita:
- A tko ih prima u Njemakoj?
Luigi se zagrcne od smijeha:
-Vino alju na adrese triju samostana u Bavarskoj. Ali u svim
je sluajevima pravo odredite i pravi primatelj opat nekog samostana, a zove se...
Waldemar Langauer - ree Thomas prigueno.
Tono - potvrdi Luigi - a odakle to zna?
Opat Waldemar Langauer - upleten u divovsku prijevaru s vinom? Thomas to nije mogao shvatiti. Vidio je opata i razgovarao s
njime. Nije se varao. Opat nije bio ovjek koji bi napravio neto
prljavo!
to se onda ovdje zbiva? Tko li to zloupotrebljava ime crkvenog
dostojanstvenika na tako besraman nain?
Thomas otputuje u sjevernu Italiju. Danima se onuda motao.
Podmiivao je eljezniare, carinike, transportne radnike i vidio
uvozne dozvole koje je izdavala JEIA.
Konano utvrdi da je njemaki kolodvor za pretovar uvezenog
vina u mjestu Rosenheimu. Zatim je Thomas imao nekoliko dugih
telefonskih razgovora. Nakon toga se 28. rujna na kolodvoru u Rosenheimu pojavi neki prijazan momak rie etkaste kose i medvjee snage. Zvao se Gustave Aubert i pokazao je isprave ispostavljene na to ime. Izgledao je poput pljunutog Bastiana Fabrea, to i
nije bilo nikakvo udo...
Marljivi Francuz odmah osvoji simpatije domaih radnika: - Ja
biva strani radnik koji elila ostati u Njemaka, jer se dobro
osjeala ovdje u Bavarska!
Tovario je na teretnjake bave pune talijanskog vina. Upoznao
je vozae tih kamiona. Dolazili su nou po talijansko vino i navodno ga vozili u tri bavarska samostana. Bili su vrlo krti na rijei ma. Jednom su ak i prebili Francuza kad je postao previe ra doznao. Dopustio je - prvi put u ivotu - da ga premlate. Sjetio se
izreke svog prijatelja Thomasa Lievena: Hrabrost se ne pokazuje
samo akama, za to je potrebna i glava.
Saznao je, meutim, neto to je bilo bolje i vrednije nego pobjeda po svim pravilima klasinog tehnikog k.o. nad njemakim

J. M.
Simmel
vozaima. Vidio je putne naloge vozaa i prometne dozvole vozila.
Sada je znao kome pripada svaki pojedini teretnjak to je dolazio
po misno vino. Znao je sada po ijem ga nalogu vozai prevoze.

17
- Veleasni, moj prijatelj Bastian Fabre moe se zakleti da su
vozai vozili i da jo uvijek voze po nalogu gospodina Herberta
Rebhahna - ree Thomas Lieven.
Bilo je podne 19. listopada 1948. godine. Thomas je stajao ispred prozora velike sobe, u kojoj je opat Langauer obino radio.
Sluga Boji izgledao je kao da je ostario za desetke godina. Ruke su mu se mehaniki stezale i otvarale. Lice mu se trzalo.
- Strano - ree on. - Ovo je najvee razoaranje u ljudima koje
sam doivio. Prevaren sam. Postao sam rtvom jedne hulje.
Opat stane priati...
U svibnju 1946. godine Herbert Rebhahn doao je prvi put k
njemu i dao prilog od 20.000 R-maraka za jadne izbjeglice. Kasnije
je i dalje neprestano dolazio s uvijek novim darovima i prilozima
-itavu godinu dana.
Ljeti 1947. godine Langauer se usprotivi:
- Ne moemo neprestano od vas primati novac, gospodine Reb
hahn! To nije mogue!
- Kranska je dunost darovati, veleasni oe!
- Ali ni vama ba nije predobro, gospodine Rebhahn... I vi ima
te briga... Kada bih samo znao to bi samostan mogao uiniti da
doe do novaca...
Dakle, rekao je Rebhahn, to se samostana tie - tu bi on imao
prijedlog! U Frankfurtu u upravi JEIA-e radi neki major Olsen.
Rebhahn je govorio aneoskim glasom:
- Major bi asnom ocu sasvim sigurno izdao uvoznu dozvolu za stanovite koliine talijanskog misnog vina. To bi bile poklonpoiljke. Vino vas ne bi nita stajalo. Imam prijatelje u Italiji koji
bi se smatrali poaenima da smiju kupiti vino i poslati ga kao
dar preasnom ocu.
- Ali nije li to protuzakonito?
- To bi bilo potpuno zakonito. Ja bih onda preuzeo obvezu da
vino prodam u Njemakoj. Novac od prodaje predao bih asnom
ocu - za siromane izbjeglice...

MOE I BEZ KAVIJARA

Waldemar Langauer pristane na ovu ponudu. Dade svoje ime

za posao, o razmjerima i kriminalnom znaenju kojega nije imao
pojma. Godinu je dana Herbert Rebhahn prodavao za njega i njegove izbjeglice stanovite koliine talijanskog misnog vina. Od dobitka Herbert Rebhahn predao je opatu Langaueru 125.000 Rmaraka.
U podne 19. listopada 1948. godine Thomas Lieven ree:
- Prema mojim proraunima, Rebhahn je samo u proloj godini
na svojim prijevarama s vinom zaradio okruglo milijun i pol mara
ka!
Opat muklo zausti:
- Hvala vam za sve to ste otkrili. Ovo to sada moram uiniti
je uasno, ali ja to moram uiniti. - Podigne telefonsku slualicu,
okrene broj i zatim ree: - Spojite me s kriminalistikom polici
jom. ..
Trgovac vinom Herbert Rebhahn jo je istog dana uhien. Policajcima koji su doli po njega u njegov luksuzni stan ree:
- Protiv mene nitko nikada nee pokrenuti proces! Previe je
glaveina u to upetljano.
Meutim, iduih je tjedana i mjeseci njegovo samopouzdanje
splasnulo, a na prijelazu iz 1948. u 1949. godinu napokon je kojeta priznao, a to je otpremilo predsjednika policije Kattinga iza
brave. Na poetku 1949. godine istrani sudac Offerding imao je
ovu situaciju: Rebhahn i Katting su 1946. godine vrlo uspjeno
ucjenjivali kneza Welkowa njegovom mranom nacistikom prolou te su postigli da im je kompromitirani i uplaeni knez prepisao
veliko imanje Wickerode sa umama koje su pripadale tom imanju. Meutim, lukavi je knez brzinom lasice, istodobno s prijenosom, na prepisano imanje podignuo hipoteku, tako da je ono za
nove vlasnike bilo silno optereeno i bezvrijedno.
Rebhahn i Katting su zatim obnovili rad neke tvornice umjet nog kamena, od koje su oekivali milijunsku dobit. Ali pothvat je
zbog nestrunog upravljanja zavrio milijunskim gubitkom. Sada
su Katting, Rebhahn i knez sjedili u istom amcu, kako je to Rebhahn rado govorio. Traili su nain kako da se oporave. Rebhahn
je organizirao veliki posao s misnim vinom. On je bio drugi predsjednik Saveza proizvoaa vina. Prema tome, lako je mogao provesti potajni bojkot protiv trgovaca vinom koje je elio uiniti ovisnima o sebi. Nakon njegova uhienja Savez ga se odrekao. Poslovi
potenih ljudi poput Ericha Werthea odjednom su procvali.

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Za sve ovo bivi je pukovnik mogao Thomasu Lievenu zahvaliti

samo pismeno. Naime, u proljee 1949. godine, u vrijeme kada je
istrani sudac doktor Offerding sastavio optunicu od mnogo stotina stranica protiv Herberta Rebhahna i njegovih drugova, na je
prijatelj s Bastianom Fabreom ivio u unajmljenom apartmanu u
Zurichu.
Thomas i Bastian ivjeli su u Zurichu vrlo lijepo. Njihovo je
svakodnevno najmilije tivo bio burzovni izvjetaj u novinama Neue Zuricher Zeitung.
Thomas je s dobitkom od posljednjih poslovnih operacija kupio
velike koliine starih njemakih dionica. Nakon svretka rata
moglo ih se nabaviti po osobito niskim cijenama, jer tada jo nitko
iv nije znao kako e daleko i u kojoj mjeri pobjednici unititi njemaka gospodarska sredita.
Najvrednije su ureaje demontirali, a najvee koncerne raspustili. U godinama 1946/47, dionice Ujedinjenih eliana prodavane
su za samo 15 posto, dionice AEG-a za 30 posto; IG-Farben dionice
nisu se uope smjele prodavati.
Meutim, ljudi koji su unato tome kupovali takve i ostale dionice bili su bogato nagraeni za svoj optimizam! Poto su iz RMark-dionica postale D-Mark-dionice, teajevi su rasli iz mjeseca
u mjesec. U nekom je zurikom apartmanu sjedio jedan gospodin
koji se nije mogao potuiti na ono to se dogaalo...
Sve dok nije osvanuo onaj 14. travnja 1949. godine, kada su
Thomas i Bastian poli u zuriko kino Scala. Htjeli su pogledati
glasoviti talijanski film Kradljivci bicikla. Vidjeli su reklame. Vidjeli
su tjedni pregled prije glavnog filma. Dodatak tjednom pregledu
bio je prikaz proljetnog hamburkog derbija.
ovjek se mogao diviti elegantnim konjima, gospodi u aketima,
arobnim enama. Kamera je pokazivala poveane snimke istaknutih gledatelja. Debeo gospodin. arobna ena. Jo jedna arobna ena, pa jo jedna. Privredno je udo zapoelo. Jo jedan otmjen gospodin...
Iznenada ovjek u loi broj pet povikne u sav glas: -

- To je on... Ubit u ga, svinju jednu! - vikao je Thomas. - Mislio sam da se ve odavno pri u paklu - ali on ivi... Sada u obraunati s njim!

18
- Oprostite, mislim da vas nisam sasvim tono razumio, gospo
dine - ree vlasnik kina Scala. - to biste elili?
- Sasvim ste me tono razumjeli, gospodine - ree Thomas Lie
ven, pristojno se naklonivi. - elio bih nakon posljednje predsta
ve od vas posuditi film tjednog pregleda koji ste danas prikazivali.
- Posuditi? Ali zbog ega?
- Jer bih ga htio jo jednom prikazati. Privatno. Otkrio sam na
filmu znanca kojeg sam na poetku rata izgubio iz vida.
Nekoliko sati kasnije Thomas je jurio s filmskom vrpcom kroz
noni Zurich u studije Praesens filma izvan grada. Ondje je unajmio prostoriju za montau filmova i montaera. Montaer je vrtio
naprijed-natrag kopiju tjednog pregleda na stolu za rezanje, sve
dok Thomas nije povikao:
- Stoj!
Mali je ekran iznad stola sada prikazivao mirnu sliku proljetnog
hamburkog derbija. Nekolicina debele gospode, nekoliko elegan
tnih dama na tribini. A u prednjem se planu jasno mogao prepoz
>
nati bankar Robert E. Marlock.
Thomas stisne ake. Osjeti kako mu od uzbuenja znoj izbija
na elo. Mirno, ree sam sebi. Sasvim mirno sada kada poinje
osveta.
Moete li kopirati sliku ovog kadra i do sutra ujutro nainiti
nekoliko kopija - poveanih to je najvie mogue?
- Svakako, gospodine - ree montaer.
Sutradan Thomas Lieven otputuje brzim vlakom u 11.45 sati u
Frankfurt na Maj ni. Ondje potrai dva ravnatelja u zgradi Kontrole
njemakih banaka. Pokae im slike Roberta E. Marlocka. Pola sata
kasnije pred Thomasom je leala osobna karta, kakvu Kontrola
banaka posjeduje o svakom ovjeku koji se bavi bankovnim poslovima u Njemakoj.
Uveer 15. travnja 1949. godine Thomas ree svom prijatelju
Bastianu Fabreu u njihovu zurikom stanu:

Marlock!

Thomas Lieven se guio. Na platnu je stajao u nadnaravnoj veliini njegov lopovski ortak, kojeg je smatrao mrtvim, njegov zloinaki partner koji mu je unitio mirnu egzistenciju i gurnuo ga u
vrtlog meunarodnih obavjetajnih slubi - stajao je ondje besprijekorno odjeven u aket s dalekozorom na prsima!

J. M.
Simmel
- Taj prokleti pas ivi u Hamburgu. Zove se Walter Pretorius. I
opet je vlasnik male banke. Uz Innenalster. Kakve li drskosti! Taj
je lopov nad lopovima zaista nevjerojatno bezoan!
Bastian ree, vrtei amo-tamo trbuastu au za konjak:
Sigurno je uvjeren da si mrtav. Ili si ga moda ve potraio?
Zar si poludio? Ni govora. Marlock treba i dalje ivjeti u uvje
renju da sam mrtav!
Ali mislio sam da se eli osvetiti...
I hou se osvetiti! Ali gledaj, Marlock je dobio njemaku doz
volu za voenje bankovnih poslova. Bez bojazni i straha ivi u
Hamburgu. Zar da stupim pred neki njemaki sud i kaem: Ovaj
gospodin Pretorius zapravo se zove Marlock. Taj me gospodin pre
vario 1939. godine. Zar da to kaem? Ako ga tuim, moram to
uiniti kao Thomas Lieven, jer sam kao Thomas Lieven bio bankar
u Londonu. Moje e ime stajati u svim novinama...
Ajooj!
-Tako je, ajooj. Misli li da bezuvjetno elim da me ubije neka
Crvena, Zelena, Plava ili Crna ruka? ovjek moje prolosti mora
najstroe izbjegavati da se pojavi bilo gdje u javnosti.
Pa kako e onda udesiti Marlocka?
Imam plan. Zato trebam osobu koju u podmetnuti da izvri
neto umjesto mene: gospodina Reubena Achaziana, s kojim smo
izveli poslove s CDIM-om. Pisao sam mu. Doi e ovamo.
A ja? to e biti sa mnom?
Ti e se, stari moj, morati odvojiti od mene na neko vrijeme ree Thomas, poloivi ruku prijatelju na rame:
Ne gledaj me tako nesretno; tako mora biti, previe je toga
stavljeno na kocku... Uzet e sav novac koji mi nije potreban i
odvest e se u Njemaku. Najbolje u Diisseldorf. U onom dijelu
gdje stanuju najbogatiji ljudi kupit e nam vilu, auto i tako dalje.
Ako imam peh, pa sve izgubim, trebat e mi kredit. I povjerenje.
Morat u izigravati bogataa, shvaa li?
Shvaam.
Cecilien-aleja - Thomas e sanjarski. - To bi bila prava oko
lina za nas. Tamo se malo ogledaj. Ondje emo se nastaniti. Tamo
stanuje samo vrlo otmjen svijet.
Pa da - ree Bastian - tada je, naravno, sasvim jasno da i mi
moramo onamo...

MOE I BEZ KAVIJARA

19
Izvijestit emo sada o najveem i najriskantnijem burzovnom
pothvatu Thomasa Lievena. Nastojat emo to tako ispriati da
svatko shvati kako je prepreden bio njegov plan osvete.
Poimo najprije u Stuttgart. Ispred ulaza u taj krasni grad nalazi se zemljite Excelsior-tvornica d.d. Za rata je ovo dioniarsko
drutvo sa svojim kolektivom od preko 5.000 ljudi izraivalo armature i instrumente za Goringovo ratno zrakoplovstvo. Godine
1945. tom je poslu doao kraj. U Njemakoj su - bar na neko vrijeme - upravo prestali graditi zrakoplove.
Excelsiorove su tvornice, dakle, sada u najskromnijim okvirima
proizvodile tehnike sprave. Ali nakon novane reforme ljeti 1949.
godine steaj se inio neizbjenim. Excelsiorove dionice prodavane
su po teaju od 18 do 25, znatno ispod svoje nominalne vrijednosti.
U rano ljeto 1949. godine strunjaci su smatrali da je konaan
slom jo samo pitanje tjedana.
U toj oajnoj situaciji, 9. svibnja 1949. Godine, gospoda iz uprave Excelsiorovih tvornica upoznaju nekog Armenca, Reubena
Achaziana, koji ih je posjetio u Stuttgartu. Gospodin Achazian,
besprijekorno odjeven, vlasnik potpuno novog cadillaca, modela
1949. godine, objasni okupljenima:
- Gospodo, obraam vam se po nalogu jednog vicarskog podu
zea, koje, meutim, eli ostati anonimno. To bi poduzee htjelo
prebaciti dio svoje proizvodnje u Njemaku...
x
Zbog ega, zanimalo je gospodu iz uprave.
- ... jer su ovdje trokovi proizvodnje tehnikih sprava mnogo
nii. Gospodo, vicarci vam namjeravaju ponuditi dugoroni ugo
vor. Spremni su, uz povoljne uvjete, sudjelovati u sanaciji vae
tvornice. Kako biste vidjeli da ljudi ozbiljno misle, opunomoili su
me da vam priopim: vicarska e skupina preuzeti dospjele mje
nice vaeg poduzea do visine svote od jednog milijuna njemakih
maraka!
Milijun njemakih maraka! Srebrni traak nade za poduzee
koje stoji pred steajem. Razumljivo da gospoda nisu zatraila dugi
rok za razmiljanje...
Tono prema dogovoru, 25. svibnja 1949. godine stigne u
Excelsiorove tvornice 900.000 njemakih maraka. Ta je svota bio
imutak to ga je Thomas Lieven uloio u svoju osvetu. Tih je dana
radio vrlo naporno. Poto je razgovarao s mnogim urednicima privrednih rubrika i novinara, izau u vicarskim novinama lanci,

J. M.
Simmel
prema kojima vicarski industrijalci ispituju mogunosti za otva ranje podrunica u Saveznoj Republici Njemakoj. Ove vijesti i i njenica da su sve dospjele mjenice Excelsiorovih tvornica bile iskupljene bez prigovora, izazovu senzaciju na zapadnonjemakim
burzama. Zapone iva potranja za Excelsiorovim dionicama. Teajevi znatno porastu: na 40 i 50.
Po nalogu Thomasa Lievena, neki se podmetnuti ljudi sada ras pitaju u bankarskoj kui Pretorius u Hamburgu znaju li i oni neto
o dogaajima u vezi s Excelsiorovim tvornicama. Na taj su nain
pobudili zanimanje izvanredno pohlepnog vlasnika banke, Waltera
Pretoriusa...
Nakon nekog se vremena stanoviti gospodin Reuben Achazian
najavi u banci Pretorius na razgovor kod vlasnika banke, kojeg
emo od sada, da ne nastane zabuna, zvati njegovim pravim ime nom - Marlock.
- Pitam vas po nalogu mojih vicarskih prijatelja jeste li voljni
sudjelovati u zamanom pothvatu sanacije Excelsiorovih tvornica
- ree gospodin Reuben Achazian, koji je svoj fini cadillac dovezao
sa sobom i u slobodni hanzeatski grad. S obzirom na nagli porast
teajeva dionica, Marlock smjesta pristane i u naelu obea svoje
sudjelovanje. Zatim preko posrednika odmah pokupuje velike koli
ine Excelsiorovih dionica, zbog ega je njihov teaj jo vie po
rastao. Marlock ih je sada ve morao kupovati po pretjerano viso
kim cijenama. Uinio je to duboko uvjeren kako je to posao njego
va ivota.
Dana 19. rujna Thomas Lieven ree u Zurichu Reubenu Achazianu:
Natjerao sam to pseto dotle da je uloio itav svoj novac u to
propalo poduzee zvano Excelsior-tvornice. Sada moram nastojati
da dobijem natrag, a moda i umnoim, onih 900.000 maraka koje
sam uloio u Excelsiorove mjenice.
A kako ete to izvesti? - upita Armenac vlanih bademastih oiju.
Pomou blokiranih maraka, dragi moj - blago odgovori Tho
mas Lieven.
Izraz blokirana marka oznaavao je tada imutak stranaca u
Njemakom Reichu, koji je zbog uvrivanja valute bio blokiran i
s kojim je vlasnik mogao raspolagati samo uz posebno odobrenje.
Do 1951. godine moglo se prodavati takvu marku u inozemstvu
samo u vercu. U pravilu se za 100 blokiranih maraka dobivalo 8
do 10 dolara, dakle teaj je bio vrlo lo. Thomas Lieven pronae u

MOE I BEZ KAVIJARA

vicarskoj tvornice od kojih su neke posjedovale blokirane marke

jo od 1931. do 1936. Ovi su ljudi spremno i smjesta naem pri jatelju prodali svoje bankovne raune po spomenutom bijednom
teaju. Svejedno, svejedno! Na taj su nain konano vidjeli barem
neto svog novca!
Thomas je sada posjedovao bankovne raune blokiranih mara ka u Njemakoj. Ponovno poalje gospodina Achaziana u Ham burg. Mali Armenac ondje objasni bankaru Marlocku:
- Sanacija Excelsiorovih tvornica podmirit e se uglavnom iz
potraivanja s rauna blokiranih maraka mojih vicarskih naredbodavaca. Prema postojeim odredbama, to je mogue uz odobre nje banke Deutscher Lander. Imam punomo da spomenuta potraivanja blokiranih maraka u visini od 2,3 milijuna maraka dozna im na vau banku.
Marlock je trljao ruke. Pa znao je on da je to posao njegova i vota! Odvezao se u Frankfurt. Nekoliko je dana uporno pregovarao
s bankom Deutscher Lander. Pod prisegom se obvezao da e tih 2,3
milijuna maraka upotrijebiti iskljuivo za sanaciju Excelsiorovih
tvornica u Stuttgartu. Nakon toga su rauni blokiranih maraka
osloboeni.
Istog se dana Thomas Lieven u svom zurikom stanu obratio
gospodinu Achazianu:
- Otputujte sada opet k njemu. Dat u vam punomoi, prvoraz
redne krivotvorene dokumente vicarskih poduzea koja navodno
sudjeluju u projektu sanacije. Ona e vam svinja u Hamburgu dati
milijune bez razmiljanja. Pa nisu njegovi. Podignite sve u gbtovu
te ih prenesite ovamo.
Mali je Armenac zadivljeno gledao Thomasa Lievena.
- Vaa bi mi glava dobro dola. Koliko ste zapravo platili za 2,3
milijuna blokiranih maraka?
- Okruglo sto ezdeset tisua dolara. - Thomas se skromno
nasmijeio; ali nije mogao sprijeiti da su mu se ruke tako rei
same od sebe stale trljati jedna o drugu. - A poto prenesete novac
u svom finom cadUlacu u Zurich, dragi moj, iz blokiranih maraka
ve e postati prave D-marke! Morat ete se voziti nekoliko puta.
Novac emo sakriti u rezervne kotae i u asiju. Zatim emo do
pustiti da Excelsiorove tvornice propadnu i neemo ih sanirati. A
ona e svinja u Hamburgu bankrotirati.
Dana 7. prosinca 1949. godine gospodin Reuben Achazian kre nuo je na put. Dana 16. prosinca trebao se vratiti. Bio je to dan

J. M.
Simmel
kada je Savezna Republika Njemaka primila od Sjedinjenih Dra va kredit od milijarde maraka.
Tog povijesnog dana njemake obnove gospodin Reuben Achazian nije se vratio. On se uope vie nikada nije vratio...
Dana 28. prosinca slubenici njemake kriminalistike policije
uhitili su u Hamburgu bankara Waltera Pretoriusa. Istog su sata
slubenici vicarske savezne policije uhitili Thomasa Lievena u
njegovu zurikom stanu. Uinili su to na temelju hitne potjernice
Interpola i njemake savezne kriminalistike slube u Wiesbadenu.
Gospodu Lievena i Pretoriusa optue da su izvrili zamanu prije varu blokiranim markama.
Tko me to optuio? - upita Thomas Lieven vicarske krimina
listike slubenike.
Stanoviti Reuben Achazian podnio je protiv vas prijavu i pru
io njemakim vlastima iscrpne dokumente koji vas terete. On je,
uostalom, u meuvremenu nestao...
A mojih je 2,3 milijuna maraka propalo, pomisli Thomas Lie ven. Hm, hm. Naposljetku, ipak sam pogrijeio. A pritom je taj
Reuben Achazian bio tako zgodan Armenac...

20
Thomas Lieven proveo je skoro itavu godinu dana u istranom
zatvoru - uasnu godinu s najvrelijim ljetom unatrag sto godina,
godinu u kojoj je ukinuto racioniranje ivenih namirnica, godinu
u kojoj je 28. lipnja izbio korejski rat, zbog ega je cijela Europa
opet mjesecima gomilala namirnice poput hrka.
Dana 19.studenog 1950. godine Veliko krivino vijee Zemalj skog suda u Frankfurtu osudi Thomasa Lievena na kaznu zatvora
od tri i pol godine. U svom usmenom obrazloenju sudac je naveo:
u sluaju optuenog Lievena uzeli smo u obzir njegovu iskrenost i
ispravno dranje. Sud je dobio dojam da su neobjanjivi motivi,
vjerojatno psiholoke prirode, naveli optuenog na njegovu krimi nalnu rabotu. Sudac je doslovno rekao:
- Ovaj vrlo inteligentan, izvanredno obrazovan ovjek nije tip
obina zloinca...
Za drugog okrivljenika, hamburkog bankara Waltera Pretoriu sa, sud nije imao tako blagih rijei. Dobio je etiri godine zatvora.
Banka mu je pala pod steaj. Kontrola njemakih banaka zabra-

MOE I BEZ KAVIJARA

nila mu je obavljanje bankarskih poslova za sva vremena i izbri sala ime Walter Pretorius iz kartoteke uglednih banaka.
Dvije su stvari uinile frankfurtski proces posebno zanimljivim.
Iako su se oba optuena, kao to znamo, dobro poznavala, pred
sudom to nijednom rijeju ni pokretom nisu pokazali.
Druga je zanimljivost bila u tome to je predsjednik ve prvog
dana suenja iskljuio javnost, i to poto je optueni Lieven naja vio da e objasniti do najsitnijih pojedinosti trik kojim je oslobodio
blokiranu marku. Tako je onemogueno opirno izvjetavanje jav nosti o procesu protiv Lievena i Pretoriusa. Thomas je ostao pote en od publiciteta, kojeg se bojao zbog raznih meunarodnih
obavjetajnih slubi.
U stanovitom smislu on je postigao svoj cilj: Walter Pretorius,
alias Robert E. Marlock, bio je upropaten za sva vremena. Pojavio
se pred sudom blijed i drhtav, tek nervozna podrtina od ovjeka.
Oba optuena nisu razmijenila ni jednu jedinu rije dok je tra jao proces. Obojica su utke primila presudu. Thomas Lieven je
nakon toga, smijeei se, pogledao svog biveg ortaka. Pred ovim
se smijekom Robert E. Marlock morao okrenuti jer ga nije mogao
izdrati...
Marlocka otpreme u kaznionicu Frankfurt-Hammelgasse. Tho mas Lieven uspije postii da ga premjeste u zatvor DiisseldorfDerendorf. Da mu u tamnici ne bi bilo loe i da mu ne bi uzmanj kalo zemaljskih dobara, brinuo se velikim paketima njegov prijatelj
Bastian Fabre - sada nastanjen u Diisseldorfu u Cecilien-aleji.
Kad je Thomasu postalo predosadno, poeo je sastavljati leksi kon lopovskog argona. Javnosti, koju e to vjerojatno zanimati,
prikazat emo iz tog leksikona od tisua rijei kao uzorak malu
abecedu primjera:
akljanje: okradanje bespomonog pijanca kojeg netko prati
kui pod izgovorom da mu eli pomoi.
Fikal: zatvorenik koji ostalim zatvorenicima daje pravne i dru ge savjete vane za ivot, ali to ne naplauje.
Geranij: direktor kaznionice.
Gvozdeni Gustav: magnet posebna oblika koji se objesi iznad
elektrinog brojila radi krae struje.
Krunica: sveanj otpiraa. Svaki se pojedini otpira zove Sezam.
Magla, ovjek koji upuuje policiju na lani trag.

J. M.
Simmel
Murija: istrani zatvor, policija.
Muzikant: ovjek koji se specijalizirao za kradu glazbala.
Petaa: komad od get maraka.
Pila: zatvorenik koji sve gnjavi priama o navodnoj obnovi svog
procesa.
Sviranje klavira: prisilno uzimanje otisaka prstiju na policiji.
kvadra: lopovska druina iji se lanovi meusobno izvrsno
razumiju.
Zvonar: ovjek iji je zadatak da pri planiranoj provali u neki
stan utvrdi je li vlasnik stana kod kue. Zbog toga mora etiri puta
pozvoniti na vratima u vremenskim razmacima od pet minuta. Ako
nitko ne otvori, daje znak ostalima daje zrak ist.
nora: provala ili prijevara koja tee kao podmazana.
Vuk: ovjek koji u eliji odglumi samoubojstvo, pa zatim napada
uvara koji je dojurio u eliju.

21
Dana 14. svibnja 1954. godine Thomas Lieven je puten na slo bodu. Njegov ga je prijatelj Bastian ekao ispred zatvora. Obojica
se smjesta odvezu na rivijeru, gdje se Thomas temeljito oporavljao
na Cap Ferratu.
Thomas Lieven vratio se u Dusseldorf tek ljeti 1955. godine i
uselio u svoju lijepu kuu u Cecilien-aleji. Imao je jo neto no vaca i bankovni raun u banci Rhein-Main. Susjedi su ga smatrali
estitim njemakim poslovnim ovjekom, iako ih je pomalo ljutilo
to se o njemu moglo saznati tako malo.
Mjesecima Thomas Lieven nije radio nita nego je samo raz miljao i odmarao se.
- ovjee, neto ipak moramo uiniti - ree Bastian Fabre. Na novac nee vjeno potrajati. O emu razmilja?
Thomas skromno odgovori:
'
- Razmiljam o velikom pothvatu s dionicama. Ali pritom nitko
ne smije biti oteen...
Svoj veliki pothvat s dionicama Thomas Lieven je pripremao s
mnogo ljubavi mnoge mjesece. Zapoeo gaje tek 11. travnja 1957.
godine, pozvavi k sebi debelog vlasnika tvornice papira, gospo-

MOEI BEZ KAVIJARA

dina direktora Schallenberga, ije je lice bilo puno brazgotina od

sablje.
Thomas je otkrio da je Schallenberg za vrijeme rata, pod ime nom Mack, bio naelnik Vojne uprave za opskrbu u tzv.
Warthegauu i da je jo uvijek na listi poljske vlade za izruenje.
Stoga gospodinu direktoru Schallenbergu nije preostalo nita
drugo nego da krguui zubima uini ono to ga je Thomas bio
zamolio: dao mu je pedeset velikih araka specijalnog papira s vo denim znakom koji se upotrebljavao za izradbu dionica.
to je Thomas uinio s tim papirom i kako je u Zurichu obavio
veliki posao s dionicama Njemakih ujedinjenih eliana ve nam je
poznato. Ispriali smo to opirno na poetku ovog izvjetaja. Nje gov je dobitak iznosio 717.850 vicarskih franaka, kada je s lije pom Helenom de Couville, koju je upoznao u Zurichu, otputovao
na rivijeru.
One noi kada je slatka Helena de Couville u luksuznom hotelu
Carlton u Cannesu postala njegovom ljubavnicom, Thomas je doivio - to smo takoer ve bili ispriali - strano iznenaenje. He lena je iznenada estoko zajecala:
- Lagala sam ti! Ah, ljubljeni moj Thomas, moram ti priznati da
radim za ameriku obavjetajnu slubu... ja... natjerali su me na
tebe... FBI te eli pridobiti poto-poto... A ako odbije raditi za
nas, unitit e te...
Thomas je ostavio oajnu Helenu samu. U svojoj je spavaonici
sjeo uz otvoren prozor pa se zagledao u zvijezde to su sjale nad
Sredozemnim morem. Razmiljao je o svom pustolovnom, zamre nom ivotu, toj ludoj pustolovini iji se tijek sada okrenuo za itav
krug od onog toplog svibanjskog dana 1939. godine kada je sve
zapoelo.

J. M.
Simmel

3. poglavlje
1
Lijepa i armantna itateljice, pametni i duhoviti itatelju! to
se sve dogodilo naem prijatelju izmeu svibnja 1939. godine i
svibnja 1957. godine ispriali smo na prethodnim stranicama.
Veliki, divovski krug, koji je obuhvatio mnoge ljude, zemlje i
pustolovine, jedan svjetski rat i razdoblje poslije njega, upravo se
zatvorio. Povijest naeg prijatelja, meutim, jo ni izdaleka nije
zavrena.
Nipoto!
A sada da ispriamo to se zatim dogodilo...
Thomas je ponovno susreo lijepu Helenu tek pri doruku. Bila
je blijeda i nervozna. Ispod lijepih oiju ocrtavali su se podonjaci.
Moe li mi oprostiti?
Pokuat u; drago dijete - ree on blago.
A... a ... hoe li raditi za nas?
I to u pokuati.
Ona krikne od veselja. Bacivi mu se oko vrata, srui au s
meko kuhanim jajem. On ree:
- Postavit u, naravno, svoje uvjete. Ne elim primiti nikakav
nalog ni od tebe, ni od tvog efa - pukovnika Herrieka, nego samo
izravno od prvog ovjeka FBI-a.
Ona se stane smijati:
- Od Edgara Hoovera? Smijeno, on naime eli bezuvjetno raz
govarati s tobom! Imali smo nalog da te poto-poto dopremimo u
Washington...

Tja, tako vam je to na tom svijetu!

Dana 23. svibnja 1957. godine Thomas Lieven sjedio je u restauraciji zrane luke Rhein-Main. Bio je vrlo uznemiren. Njegov starinski sat pokazivao je est sati i dvadeset minuta. U trietvrt sedam polazio je superconstellation kojim je trebao poletjeti u New
York. A taj prokleti agent Faber jo uvijek nije stigao.

MOE I BEZ KAVIJARA

Tog mu je prokletog agenta Fabera pukovnik Herrick najavio pri

oprotaju u Zurichu:
- Faber e vas otpratiti Hooveru. - A sada taj Faber nije dolazio!
Thomas je bijesno zurio prema ulazu aerodromske restauracije.
U tom trenutku ue mlada ena. Thomas tiho zajei, val vruine udari mu u glavu, a tijelom mu prou marci.
Mlada se ena uputi ravno k njemu. Nosila je crveni ogrta, crvene cipele i crvenu kapu, ispod koje je navirala crna kosa. Usta
su joj bila velika i crvena, a oi krupne i crne. Koa lica bila joj je
posve bijela. Dok mu je srce divlje udaralo, Thomas pomisli: Ne,
ne, ne! Milostivi Boe! To nije mogue, to ne postoji! Chantal mi
prilazi, moja dobra, mrtva Chantal, jedina ena koju sam ikada
ljubio. Prilazi mi i smijei se. Ah, Boe, ali ona je mrtva, ta ustrijelili su je u Marseilleu...
Mlada ena pristupi njegovu stolu. Thomas osjeti kako mu se
znoj slijeva niz leda dok je zateturavi ustao. Stajala je tako blizu
daju je mogao dotai.
Chantal... - protenje.
- Dakle, Thomas Lieven - progovori ena promuklim hrapavim
glasom - kako ste?
Chantal... - zastenje on jo jednom.
to ste rekli?
On duboko udahne. Ne, to nije bila ona. Naravno da to nije bila
ona. Kakve li gluposti. Bila je manja. Njenija. Mlaa. Nekoliko
godina mlaa. Ali ta slinost, ta nevjerojatna slinost...
- Tko ste vi? - muno upita.
- Zovem se Pamela Faber. Letim s vama. Oprostite to sam za
kasnila; automobil je imao kvar.
- Vi... vi se zovete Faber? - Oko Thomasa sve se jo uvijek vrtjelo. - Pukovnik Herrick spominjao je mukarca.
- Pukovnik Herrick me ne poznaje. Govorili su mu neto o ne
kom obavjetajcu, a on je, naravno, pomislio na mukarca. - iro
ko se nasmijeila. - Doite, gospodine Lieven. Na je zrakoplov
spreman za polazak.
Piljio je u nju kao u utvaru. A Pamela Faber stvarno je i bila utvara. Slatka bolna uspomena, daleko domahivanje iz carstva mrtvih. ..
Iznad Atlantika, na visini od 6.000 metara, razgovarali su zatim
tiho i prisno gotovo itavu no.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Meni Mesna
juha s prencem
Puran s nadjevom od gljiva
gomoljika

Lemon Sponge Cake1

Marvland, 25. svibnja 1957.

Thomas kuha za Ameriku i odluuje

da umre...
Puran s nadjevom od gljiva
gomoljika
Uzmite 150 grama nemasne svinjetine, 100 grama teletine, 200
grama svjee svinjske masti, purja
jetra, 125 grama sirovih gujih
jetara, sameljite sve u stroju, pa
pripremite nadjev s dvjema namoenim, razmijeanim emljama
i dvama umancima. Dodajte
sitno nasjeckanu koru dviju gomoljika i narezane gomoljike, 125
grama narezanih i na maslacu
poprenih gujih jetara, soli, zaina za patetu i malo vina madeire. Ovim nadjevom napunite purana, pospite ga solju, prsa
omotajte ne pretankim plokama
svjee slanine, koju morate uklo-1 Rahli kola (torta) od limuna

niti pola sata prije nego to je

peenje zavreno, kako bi koica
na prsima mogla porumenjeti. U
tavu stavite dosta maslaca i malo
kipue vode, poloite purana postrance unutra, ee okreite s
jedne strane na drugu uz neprestano zalijevanje. Purana okrenite
na lea tek za posljednjih pola
sata peenja. Vrijeme peenja
ravna se prema veliini purana.
Nadjevom od gomoljika moete
napuniti samo guu, dok za trup
moete pripremiti i jednostavnije
nadjeve, te umjesto gujih jetara
uzeti telea. Kao prilog posluite
uti sitni kukuruz iz konzerve,

uvaljan u maslac, zatim umak od

brusnica i salatu. Salatu pripremite od narezanih sirovih jabuka i
narani te mekano skuhanih kockica celera, sve pomijeajte s
majonezom i nastruganim kokosovim orahom.
Lemon Sponge Cake
Uzmite dvije alice eera, est
jaja, pola alice vrue vode, dvije
velike lice limunova soka, nari-

banu koricu jednog limuna i dvije

alice brana. Izmijeajte umanca u pjenu, dodajte eer, vruu
vodu, sok i koricu limuna i brano, na kraju oprezno umijeajte
vrst snijeg od bjelanaca. Smjesu
stavite u kalup s pominim dnom i
pecite na srednjoj vatri 40-50 minuta. Kola moete posluiti hladan ili topao s nekim vonim sokom.

Pamela je razbudila Thomasove osjeaje. Zato ga je ova ena

tako uznemirila? Samo zato to je podsjeala na Chantal? Zbog
ega je osjeao da poznaje Pamelu Faber ve godinama, da je povezan s njom ve itavu vjenost?
Pamela mu je priala da su joj roditelji bili Nijemci, ali ona se
rodila u Americi. Od 1950. godine radi za ameriku obavjetajnu
slubu. Kako je u to upala? Pamela slegne ramenima. Poteno odgovori:
- Mislim zbog elje za pustolovinama. Roditelji su mi umrli.
Htjela sam putovati, vidjeti strane zemlje, neto doivjeti...
Thomas pomisli: Neto doivjeti. Upoznati strane zemlje. Roditelji mrtvi. Tako bi Chantal odgovorila da ju je tko bio upitao
zbog ega je postala pustolovkom. Chantal, ah Chantal! Strano!
Zato je ova mlada ena toliko nalik na nju?
- Ali znate, sada mi je dosta. Nije to ivot za mene, prevarila
sam se. Ili sam ve prestara.
- Koliko vam je godina?
- Trideset dvije.
- Oh, Boe - ree on, pa pomisli na svojih etrdeset osam.
- Htjela bih prestati. Udati se. Imati djecu. Skroman dom. Do
bro kuhati za svoju malu obitelj.
Thomas promuklo upita:
- Vi... vi volite kuhati?
- To mi je strast! Zato me tako udno gledate, gospodine Lieven?
- Hrm! Nita... nita.

J. M.
Simmel
- Ali obavjetajne su slube vraje kolo iz kojeg ovjeka ne
putaju. Prestati! Tko li od nas moe prestati? Moete li vi? Nitko
ne moe. Nitko ne smije...

Opinjenost koja je one noi obuhvatila Thomasa Lievena nije ga

vie naputala. Postajala je sve veom i veom, i on je utonuo u
nju kao u more slasti, u oblak opojnih mirisa.
Iz New Yorka je letio s Pamelom Faber u Washington. Sada ju je
tono promatrao s upravo klinikim zanimanjem. Imala je Chantalino potenje, njezinu dobroudnost i hrabrost. Bilo je u nje
neto od Chantaline maje prirode, njezine neobuzdanosti i snage.
Ali Pamela je bila bolje odgojena i pametnija. Thomas pomisli:
Zato me uvijek tako zaboli srce dok je gledam?
Edgar Hoover, ezdeset dvogodinji ef amerike Federalne
kriminalne i politike policije, primio je Thomasa Lievena u sje ditu svoje slube u Washingtonu. Prvi je susret potrajao samo
nekoliko minuta. Nakon srdanog pozdrava, taj zdepast mukarac,
pametnih, uvijek pomalo melankolinih oiju, ree:
- Ovdje ne moemo razgovarati u miru. Znate li to? Miss Fa
ber, vi i ja provest emo ugodan vikend. Imam u blizini ljetniko
vac.
Ljetnikovac Edgara Hoovera nalazio se u dravi Marvland, na
blagim, umovitim breuljcima. Bilo je ondje mnogo udobnih kua
sline vrste. Utoite prvog kriminalista Amerike bilo je namjete no
lijepim starinskim namjetajem.
Trljajui ruke, ef FBI-a ree u subotu ujutro za dorukom:
- Predlaem da danas pripremimo finog purana. Dodue, jo je
malo prerano za purane, ali dolje u selu vidio sam prekrasnu ivad. Kasnije u otii po njih. Donijet u i brusnice.
- Brusnice? - Thomas se namrti. Pamela, koja je toga jutra
bila odjevena u traperice i u koulju kakvu nose drvosjee te izgle
dala uzbudljivije nego ikada, objasni Thomasu smijeei se:
- Ovdje tako pripremaju purana, mister Lieven.
- Fuj, do vraga! Dakle, ja sam purana uvijek...
- . . . pripremao s nadjevom, zar ne? - Pamela kimne. - I moja

MOE I BEZ KAVIJARA

majka. Nadjev se sastojao iz protisnutih puranovih i gujih jetara

i...

. . . teletine i svinjske slanine i umanca - presijee je Thomas

uzbueno.
A uz to gljive gomoljike, koru valja naribati, a gomoljike nas
jeckati, dvije emlje...
... svinjetina mora biti masna! - Oboje odjednom zaute, pog
ledaju se te pocrvene.
Edgar Hoover se nasmije:
- No, dakle, sluajte! Pa vi se izvrsno dopunjujete, zar ne, gos
podine Lieven?
- Jest - ree Thomas - o tome cijelo vrijeme razmiljam...
Dva sata kasnije stajali su u kuhinji. Pamela je pomagala
Thomasu istiti purana i vaditi mu utrobu te zatim pripremati
nadjev. Kad bi on posegnuo za paprom, ona je ve drala papar
pripremljen u ruci. Ako bi zakljuio da je nadjev premekan, ona
bi ve protiskivala namoenu emlju kroz stroj za mljevenje.
Oh, Boe, pomisli Thomas. Oh, dragi Boe na nebesima!
Pamela ree:
Puranu emo prsa omotati slaninom. I moja je majka to uvi
jek tako radila.
Vaa je gospoda majka omatala puranu prsa svjeom slani
nom? - Thomas je blistao. - I moja, takoer. I ostavila je
slaninu
na puranu do pola sata prije kraja peenja!
Naravno, da se prsa ne isue.
Thomas podigne uvis puranovu stranjicu, dok je Pamela okretno i vjeto ivajui zatvarala onaj prirodni otvor kroz koji su
nadijevali purana.
Gledajui ih, Hoover polako ree:
Mister Lieven, naravno da shvaate kako vas nismo doveli
u
Ameriku samo zato to tako dobro kuhate.
Nego? - Thomas upita vrtei amo-tamo puranovu stranjicu.
- Nego zato to poznajete gospodu Dunju Melanin.
Thomasu ispadne puran iz ruku na stol.
- No, no! - ree Pamela.

- Oprostite! - Thomas opet podigne purana. - Gdje... gdje je

ta
dama?
- U New Yorku. Bila vam je ljubavnicom, zar ne?

- Bila je... to jest... - Thomas osjeti na sebi Pamelin pogled;

grevito je zurio, u puranovu stranjicu. - Uobrazila je sebi da me
ljubi...

J. M. Simmel

Hoover ustane. Sada je govorio vrlo ozbiljno:

- Znamo da u New Yorku ve due djeluje snana ruska pijun
ska mrea. Ne znamo kako. Ne znamo tko joj sve pripada. Meu
tim, prije tri tjedna jedan se lan te grupe prijavio naoj ambasadi
u Parizu. Neki mister Morris. On je bio posljednji ljubavnik gospo
e Melanin...
Thomas oprezno poloi purana na stol.
Ne morate nastaviti, mister Hoover - ree ljubazno. - Uinit
u sve to mogu. Pod jednim uvjetom.
A taj bi bio?
Thomas pogleda melankolinog kriminalista. Pogleda ukusnog
purana. Zagleda se u Pamelu, koja je ondje stajala uprljanih,
mokrih ruku, zaarena, prekrasna i poeljna, pa prijazno ree:
- Taj bi uvjet bio da nakon zavretka svog zadatka smijem um
rijeti.

Rano ujutro 21. studenog 1957. godine djeca koja su se igrala

na bijelom alu ribarskog sela Cascaisa ispred Lisabona nala su
arene koljke, morske zvijezde, polumrtve ribe i mrtva ovjeka.
Leao je na leima. Lice mu je imalo zauen izraz; bio je odjeven u izvanredno moderno, premda jako raskvaeno, odijelo od
siva kamgarna. Mukarac je nosio crne polucipele i crne kratke
arape, bijelu koulju i crnu kravatu. U blizini srca vidjela se na
koulji okrugla rupa i velika krvava mrlja. I kaput je bio oteen.
Tog su gospodina oito otpremili uz pomo taneta - i to ne premalog - iz ovog na onaj drugi, navodno bolji, svijet.
Djeca su se vritei razbjeala kad su otkrila le. Pet minuta
kasnije dojurili su ribari i ribarice. Uzbueno su okruili mrtvaca.
Neki se starac obrati svom sinu:
- Pogledaj, Jose, nosi li ovaj gospodin uza se putovnicu. - Jose
klekne uz mrtvaca te ga pretrai. Mrtvi je gospodin imao etiri
putovnice.
Drugi starac ree:
- Pa ja poznajem tog momka! - Zatim ispria ostalima kako je
prije sedamnaest godina, u rujnu 1940. godine, za dobru plau
suraivao s njemakim obavjetajcima pri otmici nekog elegantnog
gospodina. Starac je u ono doba bio kormilar malog ribarskog bro
dia: - . . . negdje su ga u gradu oborili i dopremili u besvjesnom

MOE I BEZ KAVIJARA

stanju ovamo, a onda smo ga strpali na palubu i isplovili na otvo reno more. Kad smo se pribliili zoni od tri milje, Nijemci su mi
ispriali da nas ondje eka podmornica koja e preuzeti toga gos podina. Ali ga nije uspjela preuzeti. Neto se isprijeilo. - Starac
nastavi priati to se tada dogodilo. Potovani itatelj to ve zna.
- Neprestano su o njemu govorili kao o trgovcu Jonasu - nastavi
priati stari kormilar.
Drugi starac ree:
- Pogledaj, Jose, ima li mrtvac putovnicu na ime Jonas.
Jose pogleda i nae putovnicu na ime Emil Jonas, trgovac iz
Rudesheima.
- Moramo smjesta obavijestiti policiju - ree Jose.

- Piite, gospoice - ree svojoj tajnici komesar Manuel Vayda

iz Odjela za ubojstva u Lisabonu i stane diktirati: - Kod mrtvaca
pronaena na alu kod Cascaisa radi se o izrazito mukoj - hrm,
kriajte izrazito - o mukoj osobi od 45 - 50 godina. Prema prilo enom lijenikom nalazu, hm, hm, ovjek je ustrijeljen amerikim
vojnim pitoljem promjera 9 milimetara... Novi red.
U odjei mrtvaca - hvatate li, gospoice? - pronaeno je: 891
dolar i 45 centa, dva rauna njujorkih gostionica. Raun njujorkog hotela Waldorf-Astoria, njemaka vozaka dozvola ispostavljena na ime Thomas Lieven, starinski zlatni sat na otkucavanje i
etiri putovnice: dvije njemake na imena Thomas Lieven i Emil
Jonas i dvije francuske na imena Maurice Hauser i Jean Leblanc... Novi red.
Fotografije Jeana Leblanca, odnosno Emila Jonasa. podudaraju
se s onima koje se nalaze u arhivu kriminalistike policije. Tono
odgovaraju fotografijama u etiri mrtvaeve putovnice. Iz svega
ovog moemo zakljuiti da se kod ubijenog radi o obavjetajcu
Thomasu Lievenu, o kojem se posljednjih godina tako mnogo govorilo. Nesumnjivo je postao rtvom osvete obavjetajaca. Policija
ulae sve snage kako bi razjasnila ovaj sluaj... Kakve li gluposti.
Kao da je uope ikada objanjeno ubojstvo nekog obavjetajca! Pa
ubojica je ve odavno pobjegao preko svih brda i dolina... Gospo ice, ta zar ste poludjeli? to vam pada na pamet da zapisete moje
posljednje reenice?

J. M.
Simmel

- ovjek, roen od ene, kratko ivi i ispunjen je nemirom... govorio je sveenik nad otvorenim grobom. Bilo je 16 sati i 30 mi
nuta, 24. studenog 1957. godine. Potrajalo je neto dulje dok vla
sti nisu dopustile da se pokojnik zakopa.
Dana 24. studenog 1957. u Lisabonu je padala kia i bilo je
prilino hladno. Mala se alobna skupina smrzavala. Prisutni su
bili sami mukarci - i jedna jedina mlada ena. Gospoda su izgle dala kao ono to su i bila: kolege po zvanju. Bivi major Fritz Loos
iz nekadanje Vojne okrune komande Koln oborio je glavu. Pokraj
njega kihao je poput dunje ut britanski obavjetajac Lovejov.
eki pijun Gregor Marek bio je cijelo vrijeme pognut. Pukovnici
francuske obavjetajne slube Simeon i Debras bili su zamiljeni,
dok su pukovnik Erich Werthe i mali major Brenner iz Abwehra
Pariz bili tuni. Pokraj sveenika stajala je amerika obavjetajka
Pamela Faber, koja je Thomasa Lievena tako silno podsjeala na
njegovu mrtvu ljubav, Chantal Tessier.
Neka ti bude laka zemlja, Thomas Lieven. Amen - ree svee
nik.
Amen - odgovore neobini sudionici alobnog obreda. Svi su
poznavali Thomasa Lievena. Sve ih je prevario. efovi su ih sada
poslali ovamo kako bi utvrdili da je to pro... pseto stvarno mrtvo.
Hvala Bogu, doista je mrtav, pomislie ta gospoda.
Grobari su zatrpavali grob. Nekadanji kolege Thomasa Lievena
bace po grudicu zemlje u dubinu. Radnici zatim dovuku skromnu
mramornu plou koja e krasiti grob.
Ljudi se ponu razilaziti. Werthe i Brenner koraali su jedan uz
drugog. Nisu poznavali svog zemljaka Fritza Loosa, a ni on nije
poznavao njih. Jer Fritz Loos je sada radio za novonastalu nje maku obavjetajnu slubu, a Werthe i Brenner za neku drugu,
ponovno uskrslu, njemaku obavjetajnu slubu. Godine 1957.
bilo ih je ve opet nekoliko u njemakoj domovini!
Obavjetajci se ukrcaju ispred groblja u taksije. Zapravo su
mogli unajmiti i mali autobus, jer su svi stanovali u istom hotelu,
razumije se - najboljem. Svakom je domovina za koju su radili
plaala trokove.
Iz svojih su soba u prekrasnom, luksuznom hotelu Pcdacio do
Estoril-Parque zatim najavili telefonske razgovore s Engleskom,

MOE I BEZ KAVIJARA

Francuskom, Njemakom, pa ak i sa zemljama iza eljeznog zas tora.

Poto su uspostavljene veze, izgovorili su besmislene reenice,
kao na primjer:
- uti je morski pas serviran danas poslijepodne. - to je zna
ilo:
- Vidio sam mrtvaca u mrtvanici. To je Lieven.
Tako su u razliitim centralama obavjetajnih slubi poslije podne 27. studenog 1957. godine zakljueni i odloeni manje ili
vie debeli spisi. Na svima je stajalo isto ime: Thomas Lieven. A
sada je uz njega stavljen kri...
Dok su njezini kolege, obavjetajci, jo visjeli na telefonima,
Pamela Faber sjedila je besposleno u svojoj hotelskoj sobi. Naru ila je viski, led i sodu. Skinula je svoje cipele visokih peta i polo ila lijepe noge na stolac. Sjedila je oputeno u naslonjau i puei
vrtjela amo-tamo veliku au viskija.
Crne su joj oi blistale poput zvijezda, krupna su usta izgledala
kao da e se svakog trenutka nasmijati jednoj golemoj, tajnoj ali.
Pamela Faber sjedila je tako, puila, pila i smijala se dok se na
Lisabon sputao suton kine jesenje veeri. Odjednom podigne
au, pa glasno ree:
- ivio, ljubljeni Thomas! ivio jo dugo - za mene! Naravno, bila
je ve malo pijana. Inae to ne bi rekla, jer je Thomas nije
mogao uti; nije bio u sobi, nije bio ni u hotelu, a ni u Lisabonu,
nije bio ni u Portugalu, ni u Europi, bio je...
A gdje je zapravo bio? To s pravom pitate, potovani itatelji. Da
Thomasa Lievena nisu pokopali tog dana, ve ste odavna razabrali
iz vedra tona naeg izvjetaja. Ali ako nije bio mrtav - koga li su to
umjesto njega pokopali? U kome li su to meunarodni obavjetajci
prepoznali Thomasa Lievena?
Malo strpljena, potovani itatelji, sve emo odmah ispriati. Da
bismo sve mogli tono opisati, valja nam se vratiti unatrag te se
sjetiti onog dana kad smo izgubili Thomasa Lievena iz vida: to jest,
25. svibnja 1957. godine.
Kao to smo ve bili ispriali, Thomas je taj dan proveo u jed nom ljetnikovcu na blagim padinama drave Marvland, kao gost
prvog kriminalista Amerike.
Tog je dana izrazio neoekivanu elju da nakon izvrenja zadat ka umre.

- Aha - Hoover e ravnoduno. - A kako ste zamislili svoj svr etak?

J. M.
Simmel
Thomas Lieven ispria njemu i Pameli kako je zamislio svoj kraj
i zavri rijeima:
- Jednostavno je nuno da umrem, kako bih napokon... napo
kon. .. mogao opet ivjeti u miru!
Zbog ovog, a i zbog planirane smrti Thomasa Lievena, Hoover i
Pamela srdano su se nasmijali.
Pojedinosti moemo pretresti i kasnije - ree Thomas.
Recite mi sada neto vie o mojoj Dunji i onome mister Morrisu. Gdje je on sada?
U Parizu - ree Edgar Hoover.
Oho - mislio sam daje u NewYorku?
Bio je u New Yorku prije nekoliko tjedana. Zatim je otputovao
u Europu. U Parizu je odsjeo u Crillonu. ini se daje onda izgubio
ivce. Jer je popodne 4. svibnja, napustivi hotel, preao preko
Place de la Concorde u ameriku ambasadu. Ondje je zatraio da
razgovara s ambasadorom i rekao:
- Ja sam sovjetski pijun...

6
- Ja sam sovjetski pijun i mogu vam dati obavijesti o najveoj
sovjetskoj pijunskoj mrei u Sjedinjenim Dravama - ree Victor
Morris amerikom veleposlaniku u Parizu.
Bilo je to u 17 sati i 45 minuta 4. svibnja 1957. godine.
- A zato to elite uiniti, mister Morris? - veleposlanik.
- Jer trebam vau pomo - odvrati Morris, ovjek podbuhla lica
s jakim naoalama u crnom ronatom okviru. - Dobio sam nalog
da napustim Ameriku te da se preko Pariza vratim u Moskvu.
Znam to to znai. ele me ubiti.
- A zato vas Sovjeti ele ubiti?
- Ja... hm, mislim da sam zakazao - odvrati Morris amerikim
engleskim bez i najmanjeg stranog naglaska. - ene. Pijanevanje.
Previe brbljanja. A zatim jo i Dunja...
- Tko je Dunja?
- Dunja Melanin. Biva supruga sovjetskog oficira, sada radi u
ordinaciji nekog lijenika u New Yorku. Sprijateljen sam s njom.
Neprestano smo se svaali i time smo svratili na sebe pozornost.
Mark mije rekao da moram smjesta nestati.

MOE I BEZ KAVIJARA

Tko je Mark?
Unatrag deset godina ef najvee pijunske mree u Americi.
Victor Morris, kako se brzo ispostavilo, bio je ovjek s mnogo
imena. Uistinu se zvao Havhanem i bio je potpukovnik u sovjet skoj obavjetajnoj slubi. Od 1946. do 1952. godine taj se ovjek u
Rusiji pripremao da ode kao pijun u Ameriku te da surauje s
legendarnim, udesnim misterom Markom.
est godina obuke! Teko je i zamisliti to je to znailo:
Havhanem, alias Morris, morao je potpuno zaboraviti svoju staru
linost i pretvoriti se u sasvim novu. Morao je nauiti itati, govo riti, jesti, hodati, misliti i raspravljati poput ovjeka iz okolice New
Yorka. Trebao je voziti auto poput Amerikanca, plesati i itati, pi sati, puiti i opijati se na nain kako to ine Amerikanci.
Potpukovnik Havhanem postao je novi ovjek. Dakako, jedan je
drugi ovjek ve prije njega svladao taj golemi zadatak: mister
Mark, najbolji pijun kojeg je Kremlj ikada imao u Americi i kome
se ve deset godina nije moglo ui u trag.
Havhanem, alias Morris, poloi sve ispite. Dana 14. travnja
1952. godine, opremljen besprijekorno krivotvorenom amerikom
putovnicom, javi se, prema nalogu, Mihajlu Svirinu, sekretaru
sovjetske delegacije pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. Sekretar se s njime sastane poduzevi sve mjere opreza, dade mu no vaca te mu objasni:
- Uspostavit ete vezu s mister Markom. Nas se dvojica neemo
vie nikada vidjeti. Od ovog asa vi za mene vie ne postojite,, kao
to ni mister Mark za mene slubeno ne postoji. Ne moete rau
nati s tim da u vam ikada pomoi. Diplomat sam i ne smijem
imati s vama nikakve veze.
- Kako u prepoznati Marka?
- Telefonirat e vam u hotel. Dat u vam malu izrezbarenu lulu.
Nosit ete je u ustima kao znak raspoznavanja kad vam Mark pri
opi mjesto sastanka.
Tri dana kasnije Mark mu telefonski odredi to mjesto:
- Budite tono u 17.30 sati u zahodu RKO-kina u Flushingu.
Zahod! Vjerojatno nema te obavjetajne slube na svijetu koja
bi mogla postojati bez tog mjesta! Toga dana, tono u 17 i 30, Morris potrai spomenutu prostoriju. Iz jednog odjeljka izie muka rac od svojih etrdeset pet godina: visok, gotovo sasvim elav, ske ptina, pametna lica, velikih uiju, tankih usnica, s naoalima bez
okvira. Nosio je odijelo od flanela i plavu koulju umjetnika, bez
-

J. M.
Simmel
kravate. Pogleda Morrisa. Ugleda malu, udno oblikovanu lulu, to
je visjela Morrisu iz kuta usana. Kratko kinine i ree: - T6ni ste na
minutu, Morris...

- ... Mark kratko kimne i ree: Toni ste na minutu, Morrise priao je ef FBI-a Thomasu Lievenu, koji gaje pozorno sluao.
Pamela je ozbiljno sjedila uza nj. Sve troje je puilo, pilo crnu
kavu i francuski konjak. Veliki je objed s puranom ve bio proao.
Hoover zapali debelu, dugaku cigaru pa otpuhne oblak slatkasta dima:
- Dopustite da nastavim: Morris i Mark nikako se nisu podno
sili. Od prvog trenutka bili su jedan drugom nesimpatini. Ali mo
rali su nekako izii jedan s drugim na kraj...
... Jest, nekako su morali izii jedan s drugim na kraj! Mark je
onog dana u zahodu RKO-kina dao Morrisu novaca, klju ifre i
dogovorio to treba uiniti radi prikrivanja: Morris mora otvoriti
fotografski studio, tako da vlasti ne bi razbijale glavu od ega ivi.
Nadalje gaje Mark uputio gdje e i kako Morris ostavljati i podizati.
tajne obavijesti.
Obavijesti - na mikrofilmovima ne veim od glavice pribadae
-bit e skrivene u kovanom novcu, starim papirnatim ubrusima ili
u kori od narani. Pomou malih magnetskih ploica moglo ih se
privrstiti ispod klupa, javnih telefonskih aparata, kanta za smee
ili potanskih sanduia.
- Posao je tekao besprijekorno - izvijesti Hoover. - Kao to sam
ve rekao, Morris nije podnosio Marka, ali je unato tome odlino
izvravao zadatke.
- Na primjer, kakve zadatke?
- Na alost vrlo vane - ree Hoover, uzdahnuvi. - Nakon
svega to nam je Morris ispriao u Parizu ne smijemo gajiti ni
kakve iluzije. Sovjeti zahvaljuju Organizaciji Mark mnoge spoznaje!
Tako je, na primjer, Morris, prema vlastitom iskazu, pijunirao u
raketnom centru New Hyde Park.
- I nikada se nije dogodila neka neprilika, neka nezgoda? upita Thomas.
- Ipak, jednom. A ta nam je nezgoda barem dokazala da Morris
nije dosad lagao. Evo, ovdje je dokaz. - Hoover poloi na stol is-

MOE I BEZ KAVIJARA

pred Thomasa istroen novi od pet centi. - Podignite ga i ispustite neka padne.
Thomas uzme novi i ispusti ga iz ruke. Novi padne i raspolovi se. Iznutra je bio izduben. Na dnu jedne polovice bio je zalijepljen siuan komadi filma.
- Ovaj komadi filma - ree Hoover - sadri Markovu ifriranu
poruku. Najmudrije glave FBI-a pokuavaju ve etiri godine de
ifrirati ovu poruku - sve uzalud.
- Kako ste se domogli ovog novia? - upita Thomas.
- Pukim sluajem - ree Edgar Hoover. - Neki ga je mali ulini
prodava novina, imenom James Bozart, naao 1953. godine...
Jedne vrue ljetne veeri 1953, godine mali pjegavi ulini prodava novina jurio je stoje bre mogao preko stubita neke goleme
zgradurine u njujorkoj etvrti Brooklvnu.
Buuum!
Na kraju je ipak tresnuo koliko je dug i irok. Sav mu se novac
rasuo iz depa. Kakve li nesree! Tiho psujui, James je poeo kupiti svoju imovinu. Iznenada osjeti pod prstima novi od pet centi
koji je bio vrlo udan na opip - vrlo udan...
James ga malko provrti amo-tamo. Novi se raspadne na dva
dijela. U unutranjoj strani jedne polovice James ugleda tamnu
toku. No, dakle, tako neto! Tek prije nekoliko dana James je gledao neki pijunski film. U filmu su poruke na mikrofilmovima
skrivali u kutijama od cigareta. Nije li i ovo moda neki mikrofilm?
James Bozart - ameriki mu narod odaje danas vjenu zahvalnost
- odnese svoje otkrie u najbliju policijsku stanicu, zapovjednik
strae Mullev ismije djeaka, no vodnik Levon ree:
- ekaj, Joe. Poaljimo novi u FBI. Tko zna, moda jo svi
doemo u novine!
Ni jedan od njih nije doao u novine - barem ne tada. Ali dva
agenta iz organizacije Federal Bureau of Investigation posjetila su
malog Jamesa kod kue. Ispitali su ga. Gdje lije on to pao?
U ulici Fulton 252. Bila je to golema kua za iznajmljivanje.
Donje prostorije bile su izgraene za duane. U prvom i drugom
katu smjestila su se razna poduzea. Dalje gore stanovali su neenje, umjetnici i mali inovnici. Osim toga, u toj divovskoj zgradi i
FBI je imao jedan ured.
Agenti FBI-a provjerili su do posljednje sitnice svakog stanara
kue u ulici Fulton 252. Nita nisu pronali.
Prolazile su godine. Poruka na mikrofilmu ostala je neobjanjena, a njezin sastavlja neotkriven. Ljudi odgovorni za sigur-

J. M.
Simmel
nost Amerike osjeali su izmeu 1953. i 1957. godine sve jasnije:
neugodan se pijunski lanac stezao oko njihove zemlje i sve ju je
jae ugroavao.
Bit e da je tih godina - priao je Edgar Hoover u svom tihom
ljetnikovcu Thomasu Lievenu - Morris sve vie propadao. Nakon
to je sreo Dunju Melanin sve se jo i pogoralo. On je tukao nju,
ona je tukla njega. Mark je, vjerojatno, poslao o tome izvjetaj u
Moskvu, jer su Morrisa iznenada opozvali. U Parizu je otiao u
ameriku ambasadu, zamolio zatitu i ispriao sve stoje znao.
Unato svemu, ini mi se da to ba nije bilo mnogo - ree
Thomas.
Nije bilo dovoljno - ree Hoover. - Ali je ipak bilo vrlo mnogo.
Jer premda je taj tajanstveni Mark uinio sve kako Morris ne bi
otkrio gdje on stanuje, Morrisu je ipak jednom uspjelo da ga po
tajno slijedi. A znate li gdje Mark, prema njegovu iskazu, stanuje?
Budui da ste to uinili tako napetim, pretpostavljam u ulici
Fulton 252.
Tono - ree Edgar Hoover. - U onoj kui u kojoj je prije etiri
godine mali James Bozart pao i naao novi...
Nakon toga je u sobi neko vrijeme vladala tiina. Thomas ustane
i prie prozoru. Zagleda se van u prostrani, ljupki krajolik. Edgar
Hoover ree:
- itav stoer mojih ljudi, meu njima i miss Faber, provjera
vali su prolih tjedana u tanine svakog stanara te kue. Markov
opis, to nam ga je dao Morris, odgovara najomiljenijem stanaru.
Slikar je. ivi sasvim u potkrovlju,, a zove se GoldfuJS. Emil Robert
GoldfuJS. Ameriki graanin. Od 1948. godine stanuje u ulici Ful
ton 252. Nastavite priati, miss Faber.
Pamela ree:
Ve tjednima pratimo Goldfuj3a. Upotrijebili smo oko tucet
FBI-automobila s radarima, radiouredajima i televizijskim urea
jima. GoldfuS ne moe uiniti ni koraka, a da ga nai ljudi ne sli
jede. Uspjeh: nikakav.
To doista ne razumijem - ree Thomas. - Ako je tako silno
sumnjiv daje pijun, zato ga ne uhitite?
Pamela strese glavom:
Nismo u Europi, gospodine Lieven.
U Sjedinjenim Dravama - objasni Edgar Hoover - ovjek
smije biti uhien jedino ako je nepobitno dokazano da je napravio
neto protuzakonito. Tek onda e sudac izdati uhidbeni nalog.
Sumnjamo da je GoldfuJ3 pijun. Ali dokazati? Ne, dokazati mu to

1T

MOE I BEZ KAVIJARA

ne moemo. A dokle god to ne moemo nepobitno uiniti, ni jedan
nam sudac ove zemlje nee dopustiti da ga uhitimo.
Ali Morris?
Morris nam je dao svoje obavijesti sasvim povjerljivo. Iz obzira
prema svojoj obitelji u Rusiji, on ni pod kojim uvjetom nee istu
piti javno kao svjedok protiv GoldfuJ3a.
A potajna premetaina stana?
Naravno da bismo mogli, kada Goldfu jednom ne bude kod
kue, prodrijeti u njegov stan i pretraiti ga. Siguran sam da bis
mo nali kratkovalni odailja i mnoge druge stvari koje bi doka
zale da je pijun. Ali u tom sluaju nikada ne bi mogao biti osu
en.
Zato ne?
Njegov bi branitelj zahtijevao da nai slubenici kau pod pri
segom kako su se domogli dokazanog materijala. Pretpostavimo da
su ga se doepali nezakonitom premetainom stana - sudac bi na
redio da se nita od tog materijala ne smije upotrijebitit protiv
GoldfuJ3a.
- Ali kako onda uope moemo uhvatiti tog mister GoldfuJSa?
Edgar Hoover se blago nasmijei:
- To mi vas pitamo, gospodine Lieven. Zato smo vas dopremili
ovamo - vas, starog prijatelja gospoe Dunje Melanin.

8
-

U Rusiji ranjie pripremaju s lukom! - vikao je debeli Boris

Roganov.
U Rusiji ranjie ne pripremaju s lukom! - vikao je Thomas
Lieven.
Stajali su jedan drugome nasuprot, drui od bijesa. Osjealo
se da pljuske ve lebde u zraku. Bilo je to u 13 sati i 30 minuta
19. lipnja 1957. godine. U New Yorku je bilo strahovito sparno.
Svaa oko ranjia zbila se u kuhinji ruske gurmanske restauracije u 41. ulici. Debeli gospodin Roganov bio je vlasnik tog lokala.
Thomas je dolazio ovamo ve nekoliko dana jer je kod Roganova
obino objedovala Dunja Melanin. Radila je u oblinjoj ordinaciji
stanovitog doktora Masona.

J. M.
Simmel

Prene banane

Meni

Uzmite zrele, ali ne premekane,

oguljene banane i poprite ih sa
svih strana u tamnom maslacu,
dodajte u tavu tekui med pomijean s malo ruma, oprezno ok-

Proljetna salata
Ranjii s riotom

Prene banane
Proljetna salata
Izreite na ploke jedan oguljeni
mladi krastavac, mlade rotkvice i
tvrdo kuhana jaja te sve stavite u
zdjelu. Pospite s malo papra i soli,
s mnogo sitno nasjeckanog kopra, vlasca i perina, te umijeajte
mnogo gustog kiselog vrhnja.
Salatu odmah posluite, kako
ploke krastavaca ne bi otpustile
vodu.
Ranjii
Filee iz ovneih lea izreite na
dva centimetra debele odreske.
Marinirajte ih najmanje dvanaest
sati s maslinovim uljem, malo limunova soka, soli, nasjeckanim
lukom, perinom, zgnjeenim borovicama, zrncima papra, jednim
zgnjeenim renjem enjaka i

MOE I BEZ KAVIJARA

NewYork, 19. lipnja 1957.

malo vina. Nabodite naizmjence

Ovo jelo pomae Thomasu da

uhvati najveeg sovjetskog pijuna
meso i ploke slanine na tapie
za ranjie i pecite na rotilju ili na
reetki penice, ali tako da meso
iznutra ostane malo ruiasto.
Riot
Pirjajte na maslacu ili maslinovom
ulju veliku glavicu sitne nasjeckanog luka da bude mekan i svijetlout. Bacite na to suhu riu, oko
deset minuta lagano je prite uz
neprestano mijeanje, ali pazite
da ria ne potamni. Prelijte s jedan i pol puta toliko kipue vode
koliko je rie, malo posolite i pirjajte u dobro zatvorenom loncu
na azbestnoj ploi na sasvim blagoj vatri 30 minuta.

renite u tome banane nekoliko

puta i neprestano ih zalijevajte,
pospite ih ribanim bademima i
pistacijama te ih odmah posluite
na ugrijanim tanjurima.

Bio je to alostan sastanak. Dunja, jo uvijek strastvena i privlana, alila je za Victorom Morrisom. Uvijek bi iznova briznula u
pla kad god bi o njemu priala - a priala je neprestano o njemu,
neto na vlastiti poticaj, a neto i zato to ju je Thomas na to navodio.
Pritom nije saznao ba nita. to god mu je Dunja priala nije
mu uope pomagalo. Poto bi napustio Dunju, sastajao bi se s
Pamelom, preko koje je bio u vezi s Hooverom. Pamela je imala
malen stan na Manhattanu. Thomas je stanovao u hotelu Wcddorf-Astoria.
Prolazili su dani. Nita se nije dogaalo. GoldfuJS se niim nije
odao. Thomas je primjeivao kod Pamele sve veu razdraljivost,
koju nije mogao protumaiti. Neprestano se sastajao s Dunjom
pokuavajui pronai neto, bilo to, to bi teretilo GoldfuJ3a i dovelo do njega. Ali inilo se da Dunja nije nikada vidjela Goldfu&a.
Samo je neprestano plakala za svojim Morrisom.
Juer je poeljela ranjie. Thomas je smjesta stavio kmade
ovneeg mesa u salamuru i ostavio ih da u njoj lee dvanaest sati.
Sada je meso bilo onakvo kakvo je trebalo biti. Thomas gaje upravo htio, pomijeano sa slaninom, nabosti na raanj, kadli je debeli
Boris Roganov poeo rezati luk na debele ploke. Izbila je divlja
svaa. Zatim su se gospoda opet pomirila. Meutim, tog dana neprilikama nije bilo kraja.
Kada se Dunja, naravno zakasnivi, konano pojavila i poela s
Thomasom objedovati, pokazalo se daje i ona strano razdraljiva.
Neprestano se hvatala za glavu, koja ju je boljela, stalno je neto
zanovijetala Thomasu. Zatim se malko pribrala:
- Oprosti - ali ovaj e me uasan posao slomiti!
- to se dogodilo?
- Mislim da se pola grada daje cijepiti.
- Cijepiti?

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Novim cjepivom protiv djeje paralize. Doktor Salk. Sigurno si

uo neto o tome. Cijepljenje i ne bi bilo tako strano! Najgore je to
piskaranje.
Kakvo piskaranje?
Svaki pacijent mora donijeti svoj rodni list. Ni putovnicu, ni
prijavnicu, nita, nego ba rodni list!
Zato?
To zahtijeva zakon. A ja moram zapisati broj svakog rodnog
lista i ustanovu koja ga je ispostavila. A dolazi ih na stotine! Po
ludjet u. Cijepiti! Cijepiti! Cijepiti!
Cijepiti, cijepiti - ponovi on blesavo, dok mu se srce stegnulo.
Naime, jedna je lijepa ena u utoj ljetnoj haljini upravo ula u
lokal. Nije vjerovao svojim oima. Pa poludjela je! Mora da je po
ludjela! Zakoni FBI-a su najstroe zabranjivali da se dva obavje
tajca, koja meusobno surauju, susreu u javnosti. ini se daje
Pamela Faber na to fukala. Sjela je tono nasuprot Thomasu i
prekriila noge. Naslonila se i zapiljila u Dunju...
Dunja je to, naravno, brzo primijetila.
-Tko je to?
Mo-molim?
Ona osoba ondje prijeko. Bulji u mene. Poznaje lije?
Zar ja? A koga to uope?
Onu naminkanu utu. Hajde, ne pretvaraj se!
Boe, tu enu nisam nikada vidio!
Lae! Poznaje je! I jo kako je poznaje!
Tako je poelo i tako se nastavilo za vrijeme ruka. Pri crnoj
kavi Thomasu je koulja ve bila sasvim mokra od znoja. A Pamela
Faber jo je uvijek zurila u njih...
I tako se tog dana sve veselo nastavljalo!
Kada se Thomas Lieven vratio u Waldorf-Astoryu, ekao ga je
neki gospodin Roger Ackrovd. Mister Ackrovda poznavali su u hotelu kao trgovca izvoznika koji je esto suraivao s poslovnim ljudima iz Europe.
Gospodin Peter Scheuner - tako se Thomas u to vrijeme zvao
-bio je u hotelu poznat kao jedan od tih poslovnih ljudi iz Europe.
Oba trgovca, koja to zapravo nisu bila, sjednu u prazni bar. Mister
Ackrovd tiho ree:
Ve nam gori pod tabanima, Lieven. Jeste li to napredovali?
Ni koraka.

- Do vraga - ree mister Ackrovd. - Razni nam znaci govore da

se GoldfuJS uskoro sprema na bijeg. Ne znamo kamo e odmagliti.
U Australiju, Aziju, Afriku ili Europu.
- Morate nadzirati granice. Aerodrome. Luke. I tako dalje.
- Kako ete to uiniti? Toliko inovnika uope nemamo.
GoldfuS e, naravno, putovati s potpuno pravom lanom putovni
com. - Prava, lana putovnica. Thomas je to ve odavno znao, to je
putovnica koja moe izdrati sva ispitivanja po registrima svih
ustanova.
- Zar vjerujete daje nabavio same prave lane dokumente?
- To ne znam. U toj brzini jedva da je to mogao. Meutim, si
gurno ima putovnicu. A putovnica je dovoljna. Ako se ne dogodi
udo, taj e nam ovjek promai kroz prste.
Thomas duboko uzdahne. A uza sve to jo i moja fina suradnica, miss Faber, pomisli ogoreno. No toj u oitati bukvicu!

9
-

Znate li to zasluujete? Batine! - vikao je Thomas Lieven.

Teko diui stajao je te veeri u Pamelinu malom stanu ispred
vlasnice koja je nosila crnu jutarnju haljinu i oito vrlo malo ispod
nje. - Kako vam je palo na pamet da doete Roganovu?
Imam jo valjda pravo ii Roganovu.
-^
Nipoto dok sam ja ondje!
To nisam znala - povikne ona.
On se odmah izdere na nju:
I te kako dobro ste to znali!
E pa lijepo, znala sam!
A zato ste onda doli?
Jer sam htjela vidjeti vau Dunju, tu slatku golubicu!
Njemu se opuste usta.
I zato ste sve ugrozili - itavu akciju?
- Ne viite na mene! Vjerojatno ste strahovito zaljubljeni u tu
damu!
- Zaveite ili u vam dati po turu.
- Samo pokuajte, ako se usuujete!

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

- No ekaj - ree on i baci se prema njoj. Jednim vjetim dijudicu zahvatom iskusna ga obavjetajka obori na lea i on se uz
tresak svali na sag. Smijui se, ona pobjegne. On skoi na noge pa
pojuri za njom. U spavaoj sobi ponovno je uhvati. Nastane malo
hrvanje. Oboje padnu na krevet.
Zatim je leala preko njegovih koljena, koprcala se i dahtala.
- Ostavi me - ostavi me smjesta - ubit u te...
Jutarnja se haljina rastvorila. Pamela doista nije nosila mnogo
ispod nje. Thomas ju je ravnoduno izdevetao. Ona je vritala,
mlatila oko sebe i grizla.
Ista Chantal, pomisli sav oamuen, dok mu je krv udarala u
sljepooicama. Ona je ista Chantal - oh Boe! Padne preko nje i
usne mu pronau njezine. Ona ga ugrize. Zatim joj se usne otvore
i postanu sasvim meke. Ruke obavije oko njega i oboje utonu u
opojnu slast svog prvog cjelova. Prostorija se raspline ispred Thomasovih oiju, a vrijeme izgubi svoj smisao.
Kad se ponovno osvijestio, gledao je u dva oka puna ljubavi.
Pamela proape:
- Bila sam strahovito, tako strahovito ljubomorna na tvoju
Ruskinju.
Odjednom Thomasu upadne u oi neto na Pamelinoj nadlakti ci. Bile su to dvije okrugle svijetle mrlje od cijepljenja. Problijedi i
promuca:
- Cijepljenje...
Pamela, koja gaje upravo namjeravala poljubiti, ukoi se:
to se dogodilo?
Cijepljenje - ponovi on tupo.
Jesi li poludio?
Gledao ju je potpuno odsutno:
- GoldfuB zna da je u opasnosti. Pokuat e napustiti Ameriku
i vratiti se u Rusiju. Svatko tko odlazi u Europu mora se cijepiti
. protiv raznih bolesti. To zahtijeva zakon. A pri cijepljenju mora
pokazati lijeniku svoj rodni list da bi zabiljeili njegov broj...
-Thomas pone mucati od uzbuenja: - Rodni list, a ne putovni cu... Njegova lana putovnica je prava lana putovnica - ali, zar je
i njegov lani rodni list takoer pravi lani rodni list?
Pamela problijedi:
- Poludio si - stvarno si poludio.

- Ni govora! Ako, naime, GoldfuJS - dao Bog - predoi krivi lani

rodni list, onda ga konano moemo okriviti za kanjivo djelo, uhi
titi ga - i pretraiti mu stan...
- Thomas!
- Ne ometaj me. Koliko New York ima lijenika?
- Boe moj, a to ja znam? Najmanje deset tisua!
- Svejedno - ree Thomas Lieven, dok je Pamela zaprepateno
zurila u njega. On udari rukom po krevetu. - Pa makar morali
upotrijebiti i sve agente FBI-a! Pa makar pri tom svi poludjeli! Mo
ramo pokuati!

10
Naveer 19. lipnja 1957. godine na podruju grada New Yorka
pozvano je na uzbunu 277 suradnika FBI-a. Svi su dobili nalog da
najhitnije posjete 13.810 lijenika, koliko ih je radilo u desetomilijunskom gradu.
Svaki je od tih 277 agenata nosio uza se sliku mukarca od
svojih etrdeset pet godina, pametna, skeptina lica, velikih uiju i
uskih usnica, koji je nosio naoale.
Od veeri 19. lipnja 1957 godine 277 ljudi postavljalo je na te melju 277 fotografija bezbroj puta jedno te isto pitanje:
- Doktore, poznajete li ovog mukarca? Pripada li vaim paci jentima? Jeste li ga, moda, u posljednje vrijeme cijepili? I 20.
lipnja 1957. godine nastave postavljati ista pitanja. Istodobno je
stanoviti Peter Scheuner, njemaki izvoznik, sjedio kao na eravici
u luksuznom hotelu Waldorf-Astoria. Povremeno bi zazvonio
telefon. Javljali su se ljudi od FBI-a, koji su ifrirano priopavali da
operacija i dalje tee bez uspjeha. Thomas bi svaki put,
uzdiui, opet stavljao slualicu na vilicu.
Dana 21. lipnja u 16 sati i 35 minuta stanje se odjednom pro mijeni. Opet zazvoni telefon. Duboki glas progovori:
- Nitica.
Thomas skoi kao uboden iglom i izusti samo jednu rije:
- Gdje?
Glas odgovori:
- 3145 Riverside Drive. Doktor Willcox.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Dvadeset minuta kasnije Thomas Lieven stajao je u maloj ordi naciji doktora Teda Willcoxa, postarijeg lijenika, koji je svoju or dinaciju otvorio u najbjednijoj sirotinjskoj etvrti New Yorka.
Drei u ruci fotografiju, doktor Willcox ree:
- Tono se sjeam tog ovjeka. Ponajprije zbog toga to k meni
tako rijetko dolaze dobro odjeveni ljudi.
Ipak si naposljetku pogrijeio, ti sovjetski superagentu, po misli Thomas. Potraio si lijenika to dalje od svog stana. Razu mijem i zbog ega. A ipak je to bilo pogreno. Doktor Willcox
nastavi:
- Taj me gospodin posjetio popodne 16. lipnja. Zatraio je da ga
cijepim. Izdao sam mu tzv. Meunarodnu svjedodbu, o cijepljenju
protiv zaraznih bolesti, koja je potrebna ako se, na primjer, putuje
u Europu. - Stari lijenik odepa do kartoteke, pa potrai datum
16. lipnja. Zatim izvue jednu karticu. - Gospodin se zove Martin
Collins. Prema rodnom listu, roenje 7. srpnja 1910. godine kao
ameriki graanin u gradskoj etvrti Manhattanu. Broj rodnog
lista: 32027/7/71897.
U 17 sati i 15 minuta Thomas Lieven i neki snani agent FBI-a
prisile dvojicu inovnika u matinom uredu roenih u etvrti
Manhattan da rade prekovremeno. Nakon duljeg vremena dovue
se jedan od te dvojice i otpuhujui prainu s poutjele registarske
kartice zarei:
- Martin Collins... Collins Martin - kakva je to sada glupost?
32027, crtica, 7, crtica, 71897 rekoste?
- Rekao sam - potvrdi Thomas.
inovnik ga pogleda:
- No dakle sluajte, moj gospodine. Rodni list 32027, crtica, 7,
crtica, 71897 izdan je 4. sijenja 1898. godine za neku Emiliju
Woermann. A ona je 6. sijenja 1902. godine umrla u dobi od eti
ri godine od upale plua.
Thomas pogleda ovjeka od FBI-a, pa tiho zausti:
- Sada konano imamo naeg prijatelja.

11
Na vratima je bila privrena mjedena ploica na kojoj je pi salo:
Emil Robert GoldfuJ3
Vrata su se nalazila na najviem katu goleme najamne zgrade u
ulici Fulton 252. Dva su mukarca 21. lipnja 1977. godine, u 19
sati i 06 minuta, stajala pred ovim vratima. Jedan je izvukao pi tolj iz navlake pod pazuhom i otkoio ga, a drugi je izvadio starin ski zlatni sat na otkucavanje iz depa.
- Smijeno - ree Thomas Lieven - tek je sedam sati, a ja sam
tako gladan!
Agent FBI-a pokuca na vrata pa, odmaknuvi se u stranu, is prui pitolj pred sebe...
Vrata se otvore. U dovratku je stajao suhonjav ovjek u plavom
slikarskom haljetku s paletom u ruci. Blago se smijeio, djelujui
vrlo simpatino i pametno. Pogledavi na pitolj agenta FBI-a, re e:
- to ovo znai, gospodine? Zar je to ala? Reklama? Poklon?
- Mister GoldfuJJ, ili mister Mark, ili mister Collins - ree agent
FBI-a ili kako se ve zovete, uhieni ste.
- Tko me eli uhititi?
>
-FBI.
Slikar ljubazno ree:
Ne moete me uhititi, dragi moj gospodine. Nisam uinio nita
kanjivo, a vi nemate uhidbeni nalog.
Imamo, mister GoldfuJS, imamo ga - ree Thomas pristupivi
blie; i on se blago smijeio.
Tko ste vi?
Prijatelj kue - odvrati Thomas. - Mislim rei, kue FBI. Gle
dajte, mister GoldfuJS, ve danima imamo pripremljen nalog za va
e hapenje. Morali smo jo samo pronai neki zgodan razlog da
vas uhitimo i unijeti ga. Juer smo otkrili vrlo lijep prekraj, lani
rodni list...
Odjednom se iz kata ispod ateljea pojave dva ovjeka, a druga
dva siu s tavana. Thomas ree:

J. M.
Simmel
- Poveli smo sa sobom i nae drage prijatelje, jer znamo da vi
niste samo armantni krivotvoritelj rodnih listova.
- Nego?
- Nego vjerojatno i najbolji obavjetajac kojeg su Sovjeti ikada
imali. A ja nikada ne dijelim pretjerane komplimente - ree Tho
mas Lieven, smijeei se.
Mister GoldfuJS uzvrati smijeak. Oba su se mukarca utke
gledala. Pogledi su im se dugo zadrali...
Atelier i stan odmah su pretraeni. Agenti FBI-a pronau rodni
list na ime Martin Collins, dokumente na ime GoldfuJ3, 3.545 dolara gotovine, brodsku kartu za Europu na ime Collins kupljenu
za 1. srpnja 1957. godine i jaki kratkovalni odailja tipa Hallicrafter, koji je potpuno javno stajao izmeu dviju slika.
Momci iz FBI-a pomagali su mister GoldfuJ3u dok je pakirao
malen koveg. Thomas pritom uoi kako je mister Goldfuj3 odbacio
nekoliko oito rabljenih papirnatih rupia. Thomas izvadi zguvane rupie iz koare za otpatke. Mister Goldfufi smrtno problijedi. Thomas Lieven oprezno rastvori rupie. Na njima su se nalazile sitne, tamne tokice, neupadljive poput izmeta od muha.
- Hm - oglasi se Thomas. U ovih dvadeset godina, dok su ga
obavjetajne slube najrazliitijih zemalja i obuavale i ugroavale
mu ivot, Thomas je postao vrlo budan. Ovo nije bio izmet od mu
ha...
Dva dana kasnije Amerika je doivjela senzaciju. Uhvaen je
najopasniji ruski obavjetajac svih vremena. Mikrofilmovi, koje je
skrio u starim papirnatim rupiima, odali su njegov komplicirani
klju za deifriranje, njegovo pravo ime, njegovu pravu povijest.
Taj ovjek, koji je deset dugih godina nesmetano i ni od koga
sumnjien mogao pijunirati po Sjedinjenim Dravama, bio je pukovnik sovjetske obavjetajne slube. A zvao se Rudolf Ivanovi
Abel.
Uveer 23. lipnja 1957. godine teleprinteri su slali vijest o njegovoj vanosti i o njegovu uhienju u novinske redakcije na pet
kontinenata i u itav svijet. A i iduih su dana i tjedana djela pukovnika Rudolfa Ivanovia Abela ispunjavala naslovne stranice
novina. Svijet je uo mnogo o njemu, ali ni izdaleka nije saznao
sve.
Svijet, na primjer, nije nikada doznao nita o onom objedu za
koji su sjeli jedan veseo i dva ozbiljna gospodina. Bilo je to 17. ko-

MOEI BEZ KAVIJARA

lovoza 1957. godine u udobnom ljetnikovcu na idilinim, umovitim obroncima drave Marvland...
- Gospodo - Thomas Lieven e vedro - zato ste tako ozbiljni? Pogleda Edgara Hoovera, efa amerike Savezne kriminalne poli
cije. Zagleda se i u suncem opaljena, etrdesetogodinjeg Jamesa
B. Donovana, ija je kosa ve bila potpuno bijela. Donovan je bio
branitelj majstorskog pijuna Abela u predstojeem procesu.
Thomas je doao iz kuhinje. Donio je pladanj, a na njemu veliku posudu i razni pribor. Odloivi pladanj i zapalivi piritno kuhalo, koje je stajalo na jednom stoliu pokraj prostrta stola, sam
odgovori na svoje pitanje:
- Dakle dobro! Vjerojatno ste tako ozbiljni jer se sjeate ratnih
vremena kada ste se kao efovi dvaju suparnikih pijunskih po
duzea neprestano ljutili jedan na drugog, zar ne?
ini se da je pogodio. Hoover zaguna, Donovan se ljutito nakalje. Branitelj je za vrijeme rata doista bio oficir u tajnoj misiji
glasovitog OSS-a, to jest Office Jor Strategic Services. Prilikom raznih operacija on i njegovi ljudi sukobljavali su se s momcima iz
Hooverova FBI-a.
Thomas stavi posudu na piritno kuhalo pa nastavi, i dalje vedro raspoloen.
- Mudro predvidjevi vae duevno stanje, izmislio sam i pri
premio predjelo koje smiruje ivce, potie duh i podie raspoloe
nje.
Thomas je pomicao posudu amo-tamo iznad plamena. U posudi
su bili lagano popreni telei bubrezi, narezani na sitne kockice.
Neka nas ovo jelo priblii naem cilju.
Kakvom cilju? - Donovan sumnjiavo zarei. Lijevajui konjak
preko bubrega, Thomas promiljeno odgovori:
Da pomognemo vaem klijentu, a i Sjedinjenim Amerikim
Dravama.
Hoover pogleda Donovana:
- Abel e svriti na elektrinoj stolici, to je barem jasno. Imamo
vie nego dovoljno dokaznog materijala protiv njega.
Donovan slegne ramenima.
- Ba me zanima kako kanite dokazati da je moj klijent sovjet
ski pijun.
Thomas strese glavom.
- Ba je to alosno. Unitavanje tako jedinstvenog talenta.
teta. Prava teta!

J. M.
Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

-to?
Oistite dva telea bubrega od
masnoe i koica, razreite ih na
kockice i poprite tri minute na
vrlo vruem maslacu, popaprite i
posolite. Donesite posudu na piritnom kuhalu k stolu, prelijte bubrege aicom konjaka, zapalite, i
ugasite ampanjcem. Dodajte bubrezima 100 grama narezanih, na
maslacu popirjanih ampinjona i
veliku licu nasjeckanog perina,

Meni
Telei bubrezi u
ampanjcu
Nadjeveni smu
Jelo od ananasa
Marvland, 17. kolovoza 1957.

Lievenovi bubrezi u ampanjcu omamljuju

ak i velike zvjerke Telei bubrezi u ampanjcu
sve dobro zagrijte da bude vrue,
ali neka ne kuha. Bubrezima i umakom napunite male koarice
od nezaslaenog prhkog ili lisnatog tijesta.
Nadjeveni smu
Natarite oienu ribu paprom i
solju, pokropite limunovim sokom i ostavite da odstoji jedan
sat. Zatim ribu dobro osuite,

nadjenite je s obje strane tankim

prutiima masne slanine, poloite
je leima prema gore u vatrostalnu posudu, prelijte tamnim maslacem i stavite u zagrijanu penicu. Pecite oko pola sata uz esto
zalijevanje, ali ribu nemojte okretati, dolijevajte malo-pomalo kiselo vrhnje pomijeano s ajnom
liicom kukuruznog kroba. Posluite smua u posudi u kojoj ste
ga pekli.
Jelo od ananasa
Veliku plitku staklenu posudu
gusto obloite pikotama, natopite ih sokom od ananasa i prekrijte debelim slojem slabo zaeerenog tuenog slatkog vrhnja.
Povrinu obloite gustim uzorkom
od komadia ananasa i ukuhanih
vianja i posluite ledeno.

Kad pomislimo da e ovjeka poput Abela spriti na stolici.

Bilo bi od vas vrlo ljubazno kad biste prije veere bili malo
taktiniji, mister Scheunere.
Ah, oprostite! Ali stvarno mi srce krvari. Abel nije samo ta
lentiran, on je pravi genij!
No-no-no...
- to vam znai to no-no-no? Smijem li vas podsjetiti, mister
Donovan, da ste za vrijeme rata pokuali raditi kao obavjestajac
OSS-a u vicarskoj? vicarci su vas ve nakon est mjeseci razot
krili i izjurili. A Abel? Radio je deset godina u Sjedinjenim Dra
vama, a da nije bio otkriven!
- ekajte malo. - Donovan pogleda Thomasa, pa zatim Hoovera.
- Vas dvojica neto elite. Slubeno mi to oito ne moete predlo
iti. Dakle, morate okolnim putem. Hajde, govorite, o emu se ra
di?
- A sada ampanjac - ree Thomas Lieven i nalije ampanjac u
vruu posudu. Smjesta se pone iriti golicav miris koji je mnogo
obeavao.
- Aaaanhh - protisne Hoover, pa se zavali. ak se i Donovanu
opustilo nervozno lice, kratko se nasmijeio.
- Vidite - ree Thomas - ve djeluje. - Nastavi raditi i onako
usput ree: - FBI nee iznijeti sve dokaze protiv Abela. Abela nee
osuditi na smrt.
- Nego?
- Molim? - Thomas prijekorno podigne obrve. - Mister Donovan,
zaista vam se udim! to znai: nego? Ipak biste mogli svojem kli
jentu priuiti jo ovo malo ivota.
- Ne izvrite! Mister Hoover je bio taj koji je govorio da Abel mo
ra zavriti na elektrinoj stolici!
- Prema zakonima, svakako - poui ga Thomas, posluujui iz
vrsno predjelo. - Meutim, ako bi FBI imao vlastite planove s va
im klijentom...
- to onda?
- Tada bi bila mogua i drukija presuda. Na primjer, doivot
no. Trideset godina zatvora. Dvadeset. Deset...
- A to je s dokazanim materijalom o kojem je govorio gospodin
Hoover?
-

J. M.
Simmel
- Dokazni se materijal moe i zadrati, barem jedan dio, onaj
najgori. Posluite se, mister Donovan, jedite, za Boga miloga, bub
reg e vam se ohladiti.
Sjedokosi branitelj mehaniki pone jesti. Stisnuvi oi, zagleda
se u Thomasa. vaui, progovori:
A to biste imali od toga ako biste... - Zagrcne se i stane kaljati. Thomas ga usluno udari po leima.
Jeste li vidjeli? Odmah sam vam to htio rei, ali mi je uz
manjkalo hrabrosti. Mislio sam da je nezgodno upozoravati na to
ovako velikog ovjeka poput vas.
- Na-na to? - zajei uzbueno Donovan, hvatajui zrak.
- Da se punih usta ne smije govoriti - skromno e na prijatelj.
- No, mislim daje sada opet sve u redu.
James Donovan odloi pribor za jelo. Odjednom vie uope nije
imao usnica. Glas mu je zazvuao poput glasa ledene sige kada bi
ona mogla govoriti, to ona, dakako, ne moe:
- Prestanimo se igrati make i mia. Pitam vas: to bi FBI imao
od toga da za sebe zadri najtei dokazni materijal i time spasi
Abelu ivot?
Thomas pogleda Hoovera.
- Ne biste li vi odgovorili na ovo pitanje, str?
Hoover promrmlja neto nerazumljivo, pa se nagne nad svoj tanjur.
Tako je i pravo - ree Thomas. - Uvijek je meni preputeno da
odgovaram na najneugodnija pitanja, e ba to volim. Dakle, lijepo,
mister Donovan. FBI time najvjerojatnije dobiva mogunost da
prije ili kasnije spasi ivot najvjerojatnije amerikom obavjetajcu.
Amerikom obavjetajcu?
Mister Donovan, stvarno mije strahovito neugodno kopkati po
unutarnjim odnosima amerike obavjetajne slube - ali i vi ste
osobno neko bili kod te drube, zar ne? Pa ste onda potkraj rata
pomagali da se izgradi obavjetajna sluba protiv Sovjetskog Sa
veza. Ili moda niste?
James B. Donovan je utio.
Ne predbacujem vam - ree Thomas, namignuvi. - Napos
ljetku, to je bio va zadatak. Zar ne bi danas netko mogao sma
trati paradoksalnim to ba vi branite sovjetskog obavjetajca?
Kao branitelj po slubenoj dunosti. Sud time eli dokazati

MOE I BEZ KAVIJARA

svoju objektivnost.

- Molim, molim, nemojte to shvatiti kao predbacivanje! - doda

Thomas popustljivo.
- Pretpostavljam da svaka zemlja ima svoju obavjetajnu slu
bu - ree Donovan malo uvrijeeno.
- ovjek samo ne smije dopustiti da ga uhvate - promrmlja ne
razgovijetno Hoover, nagnut nad svoj tanjur.
- Ba tako - ree Thomas. - Svakako ve sada predviam dan ovo je puko pitanje rauna vjerojatnosti - kada e Sovjeti uhvatiti
nekog amerikog obavjetajca. Napokon, i to bi se moglo dogoditi,
zar ne? Izvolite jo malo bubrega, gospodo. - Elegantno ih poslui.
- Tako mi je, na primjer, doprlo do uiju da obavjetajna sluba
ve godinama alje specijalne avione koji iznad odreene zemlje ne
snimaju samo oblake.
- To su, naravno, potpuno besmislene glasine - ree Edgar Ho
over, ne podiui glave.
- Pa, naravno, naravno - blago e Thomas. Donovan stane od
jednom vrlo paljivo sluati. - Sovjetski su prosvjedi zbog povrede
ruskog zranog prostora, naravno, potpuno neosnovani.
Hoover podigne pogled pa namigne jednim okom. - Radi se
uvijek o avionima za ispitivanje meteorolokih prilika koji su sluajno skrenuli sa svog kursa.
- Ma jasno. Meutim, to bi se dogodilo ako bi jednog - hrm od tih pilota-meteorologa sluajno netko sruio? - raspita se Tho
mas.
Donovan polako izusti:
- Poznajem te meteoroloke avione. Protuavionska obrafia ni
kada ih nee oboriti jer lete previsoko.
- ega jo nema, moe biti. Osim toga, uo sam da od nekog
vremena postoje vrlo precizne rakete. Dakle, ako takva raketa
obori sa sovjetskog neba takvog amerikog pilota-meteorologa i on
to preivi pa doe pred sud, a radi se o nekom pilotu-meteorologu
kojeg bi mister Hoover rado ponovno vidio... ne bi li onda
bila
prava teta to je mister Abel ve napustio ovaj svijet? S truplom
se ne moe trgovati, moja gospodo!
- Dakle, mister Scheuner - Hoover e priguena glasa - stvarno
ste pretjerali u svojem cinizmu.
- Oprostite, gospodo. Govorio sam samo o jednoj
mogunosti.
Bila je to puka pretpostavka...
Odvjetnik ree vrlo polagano:
- A ako nijedan od naih pilota-meteorologa ne bude oboren?

J. M.
Simmel
- Vidite - Thomas e ljubazno - sada se konano razumijemo,
mister Donovan. Mogu zamisliti da bi se u tom sluaju mister Abel
odluio da iz puke zahvalnosti promijeni tabor, te da radi za ame
riku obavjetajnu slubu.
James B. Donovan zapilji se u Edgara Hoovera:
- Je li to i vae miljenje?
- uli ste mister Scheunera. Tome nemam to dodati.
Odvjetnikovo lice postane tamnocrveno.
Za koga vi mene zapravo drite, mister Scheuner? Za koga vi
drite moga klijenta? Zar mi elite dati njean mig kolcem?
To je - Thomas e skromno - samo tvorevina moje mate, mis
ter Donovan, i nita vie.
Na ovako neto moj klijent nee nikada pristati! - vikao je
James B. Donovan.

12
Dana 24. kolovoza 1957. godine pojavi se kod ravnatelja njujorkog istranog zatvora stanoviti Peter Scheuner. Dobio je dozvolu s
najvieg mjesta da u etiri oka razgovara s Rudolfom Ivanoviem
Abelom. Direktor osobno otprati ovu oito Very Important Person
kroz beskrajne hodnike do sobe za razgovor. Putem ga izvijesti da
je sovjetski obavjetajac osvojio simpatije itave kue:
U zatvorima ostali zatvorenici obino vrlo loe postupaju s cr
venima. Ali ne i s ovim Abelom! - Ravnatelj zakoluta oima. - Ka
em vam: apsolutni ljubimac svih! Svirao je za zatvorenike, pa za
tim izveo kabaretski program, uveo je novi sustav sporazumijeva
nja. ..
to je uveo?
Direktor se zbunjeno nasmije.
Ma znate ve kako se zatvorenici meusobno sporazumijevaju
kada ame u elijama.
Stari, dobri sustav kuckanja - ree Thomas, utonuvi u sen
timentalne uspomene vlastitih robijakih doivljaja.
Abel je naim zatvorenicima otkrio nov sustav koji tee sto
puta bre.
A na koji nain?

MOE I BEZ KAVIJARA

To vam ba ne bih rado odao. Rei u vam samo: elektrinim

vodovima!
Sto mu gromova! - Thomas podigne obrve i pomisli: Najbolje
poslovne prijatelje ovjek u ivotu susree uvijek tek onda kad ih
vie uope ne treba.
Stigli su u sobu za razgovor. Thomas ue. Iza pregrade od sitno
pletene ice stajao je u elegantnom graanskom odijelu Rudolf
Ivanovi, Abel. Ozbiljno je gledao u susret svom posjetiocu. Rav natelj dade znak inovnicima u prostoriji, te se oni povuku za jedno s njim. Teka se eljezna vrata zatvore.
Thomas Lieven i sovjetski obavjetajac Abel stajali su jedan
drugome nasuprot, odvojeni ianom pregradom. Dugo su se
utke promatrali. U prostoriji je bilo vrlo tiho. Zatim Thomas Lie ven pone govoriti...
Ne znamo to je rekao. Nije nam poznato to je Abel odgovorio.
Ni Abel ni Thomas nisu nikada nita o tome izjavili. Njihov je raz govor trajao 49 minuta.
Dana 26. rujna 1957. godine zapoeo je proces protiv Rudolfa
Ivanovia Abela. Vijeu je predsjedala Njegova Visost sudac Mortimer Byers. Rasprava je veim dijelom bila javna.
Abel je trikom osigurao sebi obranu jednog od najboljih ameri kih odvjetnika. Kad su od njega zatraili da odabere branitelja,
izjavio je:
- Nemam novaca. Onih 3.545 dolara, to su kod mene prona eni,
nisu moje vlasnitvo. Ne mogu, meutim, oekivati da e me tko
braniti besplatno, pa stoga molim sud da mi odredi odvjetnika. U
pravnoj dravi poput Amerike to je znailo da vlasti moraju
imenovati takva odvjetnika kojeg nitko ne moe sumnjiiti da gaji
simpatije prema komunistima, a koji je ujedno poznati strunjak
na podruju krivine obrane - dakle upravo ovjeka kakav je bio
James B. Donovan!
Proces se razvio u neto nevieno. Optueni se smio slobodno
kretati po sudskoj zgradi, jesti u kantini zajedno s porotnicima i
razgovarati s novinskim izvjestiteljima. S druge je pak strane su dac Byers odredio:
- Ni jedan od trideset osmorice svjedoka ne smije prije nego to
da svoju izjavu ui u sudnicu kako bi pratio proces.
Veini od trideset osmorice svjedoka to uope nije ni bilo potre bno, jer su ve od prvog dana suenja mogli proitati u novinama
do tanina sve to se odigravalo u sudnici...

J. M. Simmel
Zbog sigurnosti bilo je odreeno da svi agenti FBI-a i sve ostale
ugroene osobe pristupe svjedoenju prekrivenih lica. Nosili su
kapuljae s prorezima za oi i usta, te izgledali kao pripadnici KuKlux-Klana.
I Thomas Lieven pojavio se s takvim pokrivalom na glavi. Na
prsima je nosio broj poput svih ostalih zakukuljenih svjedoka.
Iz stenografskog zapisnika s presluavanja moemo proitati iz vatke:
Byers: Broj 17, vi ste prisustvovali uhienju gospodina Abela.
Opiite njegovo ponaanje.
Broj 17: Mister Abel bio je vrlo spokojan. Postao je histerian
tek prilikom premetaine.
Byers: Zbog ega?
Broj 17: Jer je u susjednom stanu poeo dreati radio. Pjevao je
Elvis Preslev. Mister Abel je akama zaepio ui, povikavi doslov no: Ovo je najii otrov za ivce! Taj je klipan glavni razlog zato
se elim vratiti u Rusiju.
Smijeh.
Byers: Molim potpuni mir!
Broj 17, razgovarali ste s ostalim stanarima u kui. Kakav su
dojam imali o mister Abelu?
Broj 17: Najbolji to se moe zamisliti. Svi su ga smatrali du om od ovjeka. Mnoge je od njih portretirao - meu ostalima i
slubenike iz ureda FBI-a koji se nalazi u zgradi.
amor.
Byers: Slikao je i slubenike FBI-a?
Broj 17: Nekih pola tuceta. I to vrlo nadareno, Vaa Visosti.
Byers: Iz spisa se razabire da je kratkovalni odailja, koji je
Abel upotrebljavao, stajao u atelieru potpuno neskriven.
Broj 17: Tako je, Vaa Visosti.
Byers: Zar to agentima FBI-a nije upalo u oi?
Broj 17: Dakako. Neki su od njih zatraili da im se tono objas ni ureaj. Smatrali su da je Abel radioamater. Ureaj je jednom
ak i proradio dok je Abel portretirao nekog agenta FBI-a. Abel je
otkucao kratki odgovor. Ureaj je zanijemio. Agent FBI-a upita:
Tko je to bio? - Abel je odgovorio: A to mislite tko je to bio? Moskva, naravno!
Glasan smijeh.
Byers: Ako se takva scena ponovi, odredit u da se dvorana is prazni! Broj 17, vi ste otkrili i osigurali itav niz starih papirnatih
rupia u kojima je Abel skrivao siune mikrofilmove. Jedan od
mikrofilmova sadravao je klju za deifriranje vrlo zamrenog

MOE I BEZ KAVIJARA

koda 1 . Je li vam uspjelo deifrirati poruku koju je optueni, nepos redno prije svog uhienja, napisao u obliku etveroznamenkastih
brojeva?
Broj 17: Uspjelo mije, Vaa Visosti.
Byers: Kakva je to bila poruka?
Broj 17: (ita tekst s papiria): estitamo vam na vaim prekrasnim kuniima. Ne zaboravite se pozabaviti Beethovenovom par titurom. Puite vau lulu, ali crvenu knjigu drite u desnoj ruci.
Byers: Pa to nije deifrirani tekst!
Broj 17: Naravno da nije, Vaa Visosti. To je odgonetka broja nog koda. ini se daje Abel sve svoje poruke dvostruko ifrirao.
Byers: A klju druge ifre?
Broj 17: Na alost, nikada nije otkriven, Vaa Visosti.
Urnebesan smijeh. Nemir. Sudac Byers nareuje da se dvorana
isprazni. Rasprava je prekinuta u l i sati i 34 minute...
Proces je trajao skoro etiri tjedna. Zatim je doao red na porotnike da donesu odluku o krivnji. Satima su se savjetovali. Ne mir publike i novinskih izvjestitelja sve je vie rastao. O emu se
tu jo moglo satima raspravljati?
Dana 23. listopada porotnici su se vratili u dvoranu tek u 19
sati i 45 minuta. Zavladala je grobna tiina. Svi su ustali kada je
sudac Byers upitao:
- Dakle, gospodine predsjednie porote, jeste li donijeli pravo
rijek?
Jesmo, Vaa Visosti.
>
Kako on glasi?
- Na jednoglasni pravorijek glasi: optueni je kriv u smislu
optube.
Na licu Rudolfa Ivanovia Abela nije se trznuo nijedan mii.
Dana 15. studenog donesena je presuda: 30 godina zatvora i
2.000 dolara novane globe.
Trideset godina i 2.000 novane globe za najveeg ruskog pi juna svih vremena? Zar je to bilo mogue? itava se zemlja usko meala - ali samo za nekoliko dana. Zatim je itava afera Abel, ba
kao i sve na ovom svijetu, pala u zaborav...
udna igra sluaja!
U vrijeme kad su ovi reci predani u tisak - ljeti 1960. godine
-svjetska nas je povijest tako rei dostigla i uinila da se
ostvarilo
1

Zbornik ugovorenih znakova

/. M. Simmel
proroanstvo Thomasa Lievena. Nadamo se da e nam potovani
itatelj oprostiti vremenski skok u neposrednu sadanjost. Moramo se izloiti toj opasnosti, jer inae pripovijest o sluaju Abel
ne bi bila potpuna.
Dana 1. svibnja 1960. godine, nedaleko od sovjetskog grada
Sverdlovska, u ruke Sovjeta padne ameriki izviaki zrakoplov
tipa U-2. Ameriki avion oboren ruskom raketom... moglo se proitati u svim novinama. Pilot aviona zvao se Francis G. Powers,
star 30 godina, oenjen, graanin amerike savezne drave Virginije. Taj se nezgodan sluaj zbio u vrijeme krajnje politike napetosti, neposredno prije takozvane Parike konferencije na vrhu, na
kojoj su Eisenhower, Hruov, Macmillan i de Gaulle eljeli raspravljati o miru u svijetu. Upadica je Sovjetima posluila kao izlika
da razbiju konferenciju jo prije njezina poetka.
Pilot je u Moskvi izveden pred vojni sud. Sovjeti su to iskoristili
u propagandne svrhe. Vrhovni dravni tuitelj Rudenko - nekadanji sovjetski tuitelj u Nurnberkom procesu - izjavio je u svom
pledoajeu:
- Ne stoji samo pilot Powers pred ovim sudom nego i amerika
vlada, pravi poticatelj i organizator ovoga gnusnog zloina.
Premda je zloin nazvao gnusnim, ipak je dravni tuitelj na
kraju svog pledoajea pokazao blagost:
- Uzimajui u obzir kajanje optuenog, ne zahtijevam smrtnu
kaznu. - Rudenko na kraju zatrai 15 godina zatvora. Sud odmjeri
jo blau kaznu: pilota osude na deset godina zatvora.
Na trideset godina osueni sovjetski pijun Abel ostavio je u
Sovjetskom Savezu enu, udanu ker i malog sinia. Oni nisu
smjeli prisustvovati procesu koji se vodio protiv njega. Meutim,
supruga pilota Powersa, njegovi roditelji i punica dobili su od
Sovjeta ulaznu vizu i dozvolu da, sjedei u loi moskovske sudnice,
prisustvuju procesu protiv oborenog amerikog pilota.
Oliver Powers, otac optuenog, estit postolar, izjavi novinarima:
- Nadam se da e Hruov pomilovati mog jadnog deka. Napo
kon, i on sam izgubio je sina u ratu protiv Nijemaca, u kojem su
se nai vojnici borili rame uz rame s Rusima. A ako ga ve ne
moe pomilovati, moda postoji mogunost da ga zamijeni za ne
kog sovjetskog pijuna koji je uhvaen u Americi. Ovdje mislim na
obavjetajca Abela...
A to se zatim dogodilo?
Tja, a to?

MOE I BEZ KAVIJARA

13
Nadamo se, kako sam ve napomenuo, da nam je potovani itatelj oprostio ovaj kratki vremenski skok u neposrednu sadanjost. Ali vratimo se hitno u jesen 1957. godine. Sada se moramo
jo jednom ispriati. Nadamo se da e nam i Federal Bureau oflnvestigatton oprostiti to emo sada neto ispriati o Klinici Harper,
koja se, naravno - utoliko emo izii u susret FBI-u - ne zove Klinika Harper. Neemo odati ni gdje se ona nalazi. Meutim, ona
postoji, a znamo joj i pravo ime.
Dana 23. listopada 1957. godine sovjetski pijun Abel bio je
proglaen krivim.
Dana 25. listopada 1957. godine dva posjetioca uu u radnu
sobu Edgara Hoovera u sjeditu njegove organizacije u Washingtonu: Thomas Lieven i Pamela Faber.
Lijepa je mlada ena vrane kose i krupnih blistavih crvenih
usana neprestano iz prikrajka zaljubljeno pogledavala Thomasa.
Hoover, dobro raspoloen, pozdravi oboje vrlo srdano.
- to mogu uiniti za vas?
- Moete ispuniti svoje obeanje - Thomas e prijazno. -Sjeate
li se kako sam vas svojedobno zamolio za povlasticu da nakon za
vretka zadatka smijem umrijeti.
- Sjeam se - odvrati Hoover polako.
- No eto - veselo povikne Pamela - sada smo, dakle, fdotle
doli! Zatim se elimo to prije vjenati.
Hoover se ugrize za usnicu.
- Odrat u rije - ree. - Ali ne smijete zamiljati da je to med i
mlijeko. To boli, prokleto boli.
- to sve ovjek ne bi pretrpio za svoju smrt - izjavi Thomas. Osim toga, uo sam da u Klinici Harper imate prvorazredne stru
njake. (On nije rekao Harper.)
- Dakle dobro. Uredit u sve s klinikom. Pa lijepo umrite i ivite
sretno, vrlo sretno s Pamelom. Dakako: jo moe potrajati tjedne i
tjedne dok ne umrete! Moramo ekati le! Le koji bi vama bio sli
an ne nalazi se ba svakog dana.
- Mister Hoover, ali molim vas, valjda e se u tako velikoj zemlji
poput Amerike ipak moi nai neto prikladno - ree Thomas Lie
ven.

J. M.
Simmel
Lijepa itateljice, mudri itatelju!
Nita nara ne pomae, stigli smo, eto, i dotle. Ne moemo vie
okoliati. Moramo i to izgovoriti. Ono to sada moramo ispriati
nije ba ni fino ni lijepo.
Mislei na na ugled, mnoge nae tankoutne prijatelje i dobar
ukus, elimo unaprijed najozbiljnije naglasiti: nije nam ni na kraj
pameti da uz ve poznato zgraanje zbijamo ve poznatu alu!
Rado bismo preutjeli ono to se dogodilo, meutim - dogodilo se!
To se uistinu, stvarno dogodilo, pa makar se mi svi postavili na
glavu.
Dana 27. listopada Thomas Lieven stigne u pratnji Pamele Faber u Kliniku Harper, odvojenu od svijeta, opasanu visokim zidinama, koju dan i no uvaju agenti FBI-a, a koja se nalazi negdje
u Sjedinjenim Dravama.
Thomas dobije udobnu sobu s prozorima prema velikom perivoju. Pamela dobije sobu do njegove i odmah ga poslije dolaska
posjeti. Dva su sata govorili jedno drugome dobar dan...
Naposljetku Pamela uzdahne sretno i umorno:
-

Ah, kako je lijepo biti konano s tobom nasamo.

Ako nam to dopuste - ree on, njeno je milujui. - Ovo je

zaista udno stanje! Ako razmislim: dobivam novo lice, nove is
prave, novo ime, novu nacionalnu pripadnost - sve novo. Tko li
samo moe imati toliku sreu s etrdeset osam godina? - Poljubi
je. - Kakvog me ti eli, draga?
-

Kako to misli?

E pa gledaj: kada ponu sada rezuckati po mom licu, moda

bih mogao izraziti odreene elje. U vezi s uima ili nosom.
Pamela se morala nasmijati.
-

Jo sam kao dijete sanjarila o Grcima, pa sam zamiljala:

mukarac za kojeg u se jednom udati mora imati grki profil! Zar
misli... zar misli... - Pamela pocrveni. - Ma to je preglupo ree.
-

Misli li grki nos? - upita on ljubazno. - Ako nije nita vie!

A ui su mi u redu?
-

Svakako, dragi. Inae je uope sve u redu.

Sasvim si sigurna? Jo ima vremena. Pri ovoj se operaciji

moe sve jednim udarcem urediti. Gospoda lijenici mogu na meni

MOE I BEZ KAVIJARA

sigurno sve poljepati - uiniti veim - manjim - kako god ti e

li. ..

- Ne treba - povie ona brzo - ne treba, inae neka sve ostane

tono kakvo je i sada!

14
Tri su lijenika iduih dana imala pune ruke posla s Thomasom
Lievenom. Fotografrali su ga, mjerili mu lubanju velikim estarima
i pregledavali ba sve na njemu. Poslije toga vie nije smio puiti,
pa zatim nije vie smio piti. Zatim Pamela nije smjela - zatim
Thomas vie uope nita nije smio.
Dana 7. studenog operirali su ga. Kada se ponovno osvijestio,
leao je u svojoj sobi povezane glave koja gaje silno boljela.
etvrtog dana poslije operacije poeo se malo bolje osjeati. Lijenici su mu promijenili zavoje. Pamela je itave dane sjedila uz
njegov krevet i zabavljala ga, ali samo s ozbiljnim priama; ako se
ispod zavoja pokuao nasmijati, jo gaje uvijek boljelo.
Jednog dana stigne na kliniku za mister Greya - tako se Thomas ondje zvao - nestrpljivo oekivani brzojav. Tekst je glasio:
tetka vera sretno prispjela stop sve najbolje edgar
Pamela i Thomas proitaju telegram. Pamela sretno vrisne i stisne mu ruku:
Pronali su le, dragi, pronali su odgovarajui le!
Sada ne moe vie nita poi naopako - ree Thomas zado
voljno. - Meutim, prevario se. Ipak je polo naopako, naalost,
na alost. Dana 13. studenog doe u kliniku zabrinut gospodin
turobnih oiju s jakom hunjavicom. Zamoli gospodina Greya za
razgovor u etiri oka. Ostavi nasamo s naim prijateljem, pred
stavi se kao John Misaras, agent FBI-a. Prehlaeni Misaras donio
je alosne novosti.
S lesom se dogodilo neto vrlo neugodno. Zbog toga smo vrlo
nesretni, mister Grey, vjerujte mi! - Gromoglasno kihne.
-

to se dogodilo s lesom? - upita Thomas zabrinuto.

Nema ga vie.
A gdje je, zaboga?
U Ankari.
Aha - Thomas e zbunjeno.
Pokopan je.
Aha - Thomas e po drugi put.

J. M.
Simmel
- Morate, naime, znati da je tog dana bilo pet leeva. Dva od
njih su zamijenjena. Na i neki drugi. Drugi le jo imamo. Neki
turski diplomat. Ali taj vam, na alost, nije slian. To je da se rasplae.
- Aha - ree Thomas po trei put.
- Ne razmijete?
- Na zdravlje! - Ni rijei.
- Pronali smo u Detroitu mrtvaca bez rodbine. Taj bi vam ov
jek mogao biti blizanac! Srana kap. Ve smo ga preradili za svoje
potrebe...
- Preradili ste ga?
- Jesmo. I stavili smo ga u specijalni lijes, kako bismo ga pre
bacili zrakoplovom u Europu. Moj je ef elio biti siguran. Kako ne
bismo pobudili pozornost ostalih obavjetajaca, lijes je letio u
Europu avionom u kojem su bila jo etiri druga lijesa. Bio je to
arter-avion koji je unajmila turska ambasada. Vidite, diplomat je
poginuo s obitelji u automobilskoj nesrei. Sa enom i dvoje odra
sle djece. Bilo je to u svim novinama. A i to da je unajmljen pose
ban avion za lijesove. Tako uope nije upadalo u oi to smo povrh
toga ukrcali jo jedan lijes. Nikog to nije zanimalo.
- Razumijem.
- Na alost, u Parizu se dogodila nezgoda. Trebali su ondje is
krcati na mrtvaki koveg. Ostala su etiri lijesa morala letjeti
dalje u Ankaru. Lijes s naim truplom smo, dakako, oznaili. Me
utim, u ifriranom se brzojavu potkrala pogreka, pa su nai
ljudi u Parizu iskrcali pogrean lijes iz aviona.
- Oh, Boe.
- Zaista vrlo neugodno. Unutra je leao turski diplomat, to smo
u meuvremenu ustanovili.
- A... a... a le koji je bio meni nalik?
- Juer je pokopan u Ankari. U obiteljskoj grobnici. Stvarno mi
je ao, mister Grey, ali ne moe se vie nita uiniti. Moramo e
kati dok se opet ne nae neto za vas...
I tako su Pamela i Thomas ekali. Dana 19. studenog stigne jo
jedan brzojav za mister Greya:
ujak fred na sigurnom stop sve najbolje edgar
- Opet su nali prikladan le - proape Pamela.
- Moramo drati fige da jo jednom neto ne poe naopako doda Thomas. Ovaj put vie nita nije polo naopako. Dok su Pa
mela i Thomas vrtjeli i stiskali palce, drugi, odgovarajui, le leao

MOE I BEZ KAVIJARA

je na stolu za operacije povjerljivog lijenika FBI-a u Chicagu. Mrtvac je bio izvanredno nalik Thomasu Lievenu. Sluei se Thomasovim fotografijama, lijenik se trudio da vodikovim superoksidom,
parafinskim injekcijama i drugim lijepim sredstvima uini mrtvaca
jo slinijim Thomasu. Njegovi su suradnici dotle pripremili odjeu
i razne sitnice koje su pripadale Thomasu, kao na primjer zlatni
sat na otkucavanje, te etiri putovnice koje su glasile na etiri
imena.
Jedan je agent FBI-a pratio sa zanimanjem rad kozmetikog kirurga koji, trcajui malko tekueg parama u mrtvaev nos, upita:
- Tko je ovo?
- Lucky Campanello - ree agent. - Droga. Ucjena. Trgovina
bijelim robljem. Prije dva sata, nekoliko je mojih drugova imalo s
njim vatreni okraj. Imali su sreu. On je imao nesreu.
- Jest, vidim - ree lijenik, promatrajui mjesto gdje je revolversko zrno, tono iznad srca, prodrlo u prsa Luckvja Campanella.
Campanello je u etrdeset sedam godina svog ivota na ovom
svijetu inio samo zlo i ivio samo od zla. Nikome nije sluio na
radost, nitko ga nije volio, mnogi su ga mrzili. Nije imao rodbine. A
to mu je omoguilo da makar poslije smrti ipak odigra jednu veliku pozitivnu ulogu - svoju prvu.
Poto je lijenik u Chicagu zavrio svoj posao na njemu,
Luckvja prebace zrakoplovom u specijalnom lijesu na Maltu. Tamo
je bio usidren ameriki brod. Specijalni lijes hitno prenesu iz zrakoplova na brod. Nekoliko minuta kasnije brod isplovi.
U pono 20. studenog brod se blago ljuljao u visini Lisabona izvan portugalskih teritorijalnih voda. S broda je u more sputen
mali amac. U njega se ukrcaju tri iva gospodina i jedan mrtav.
amac zaplovi prema obali.
Rano ujutro, 21. studenog 1957. godine, djeca koja su se igrala
na bijelom alu ribarskog sela Cascaisa ispred Lisabona nala su
arene koljke, morske zvijezde, polumrtve ribe i jednog mrtvog
gospodina...

MOE I BEZ KAVIJARA

EPILOG

A to se dalje dogodilo? Kako li se ova pria zavrila? to se do godilo s Thomasom Lievenom i njegovom Pamelom? Tko li nam je
ispriao sve njegove smione pustolovine? Kako smo uope mogli
govoriti o tajnim i najtajnijim dogaajima naeg vremena?
Mnogo je pitanja. Na sve njih moemo odgovoriti. Makar zbog
toga morao istupiti iz sjene ovjek koji po svom zvanju spada u
sjenu, a trebao bi u njoj i ostati.
Taj sam ovjek ja. Ja, pisac koji je zabiljeio sve pustolovine i
recepte obavjetajca Thomasa Lievena.

Po nalogu svog izdavaa odletio sam u kolovozu 1958. godine u

Sjedinjene Drave. Trebalo je da ondje ostanem mjesec dana. Os tao sam etiri. Morao sam skupiti materijal za jedan roman. Taj
roman nisam nikada napisao.
Meutim, napisao sam pripovijest koju ste upravo proitali!
Tamo prijeko uao sam joj u trag. Taj je trag poinjao - a kako bi
drukije i mogao - kod jedne zanosno lijepe ene.
Zbog opravdanih razloga ne mogu navesti ime grada u kojem
sam tu enu prvi put vidio. Bilo je blago podne u rujnu. Ogladnio
sam. Moj mi je prijatelj, novinski izvjestitelj, preporuio neku
gurmansku restauraciju. Upravo sam krenuo onamo, kadli je spazih...
Hodala je ispred mene, na visokim petama, u tijesno priljublje nom kostimu pjeane boje. Imala je vranu kosu. Divan stas. Bila
je srednje visine i imala obline trkae jahte.

J. M.
Simmel
Pourio sam i prestigao damu. Imala je krupne crvene usne,
krupne crne oi i lijepo elo.
Odjednom sam zaboravio na glad...
Neka mi moja ljubljena Lulu oprosti: poznaje mukarce i zna
kako su svi jednaki i da nita ne vrijede ako im se dopusti da sami
putuju.
Du idueg kilometra bulevara izvodio sam svoju drsku igru.
asak sam iao pred njom, zatim sam je putao da ide preda
mnom. to sam je due gledao, to mi se ta dama vie sviala.
-Oprosti mi, slatka Lulu, oprosti, zna da ljubim samo tebe.
Dama je, naravno, primijetila to se sa mnom dogaa. Jednom
se kratko nasmijeila. Nije se ljutila. Zgodne se dame nikad ne
ljute. Samo je malo ubrzala korak. Ja takoer.
Zatim iskrsne pred nama lokal koji mi je prijatelj preporuio.
Tada se dogodilo neto to nisam oekivao. Uzbudljiva dama nije
prola mimo lokala, nego je, naprotiv, ula u njega.
Sada mi nema druge nego za njom, pomislih, slijedei je. Nisam ni slutio to me eka s one strane vrata restauracije.
U maloj garderobi sustignem predivnu damu. Stajala je ispred
zrcala, i popravljala kosu.
- Hdilo - rekoh engleski.
Ona se nasmije u zrcalo i ree takoer:
- Hallo !
Naklonio sam se i rekao svoje ime. Zatim sam izgovorio ove rijei:
- Gospoo, znajte da sam od roenja boleivo plah. Nikada prije
nisam ak ni u snu pomislio na to da oslovim neku stranu osobu.

- Zaista? - ree ona, pa se okrene.

- Zaista. Meutim kad sam vas danas ugledao, bilo je to jae od
mene! Gospoo, pomogli ste mi da nadvladam svoj kompleks!
Hvala vam! To je razlog za proslavu. Ovdje se navodno mogu dobiti
izvanredna fazanova prsa s prilogom.
Ozbiljno me gledala.

- Svakako, fazanova su prsa ovdje izvrsna.

- Dakle - doputate li da poem pred vama? - I ve sam kre
nuo, a ona za mnom.
Lokal je bio srednje velik, nevjerojatno ugodan, namjeten starinskim namjetajem i dupkom pun! Jo je jedan jedini stol u
kutu bio slobodan. Na njemu je stajala mala karta s natpisom:

MOE I BEZ KAVIJARA

rezervirano.

Konobaru, koji je urno priao, utisnuo sam u ruku

novanicu od pet dolara i rekao:
- Lijepo to ste nam tako dugo uvali stol.
Zatim sam zanosnoj dami pomogao da sjedne. Ona ree:
- Uzet emo dva puta fazanova prsa s prilogom, Henry. Prije to
ga juhu od rakovih repova. Ali najprije aperitiv. to mislite o su
hom martiniju, mister Simmel?
Sreom imam velikoduna izdavaa, pomislih. Boe, Boe,
bit e to ugodno obraunavanje trokova! Naglas rekoh:
Miliji mije mali viski, ako vam je pravo.
I meni. Dakle, dva dupla, Henry - ree dama.
U redu, efice - ree konobar Henry pa nestane.
to je to bilo? - upitah. - Nije li rekao efice?
-

Rekao je efice.

- Ali zbog ega?

- Jer sam ovdje efica. - Nasmijala se. - Mogli ste utedjeti onih
pet dolara!
- Ah, znate, to ionako plaa moj izdava.
- Izdava? Zar ste pisac?
- Neki kau da jesam, a neki da nisam, miss... hm... - Thom
pson, Pamela Thompson - ree ona. Odjednom me promatrala s
iskrenim zanimanjem. Zbog ega?
Upitao sam:
- Najednom me gledate s neobinim zanimanjem. Zbog ega?
- Jer ste pisac, mister Simmel, a ja volim pisce.
- Krasno, miss Thompson!
Ali da skratimo, potovane dame i gospodo. Juha od rakovih
repova bila je odlina, a fazanova prsa izvrsna. Neprestano sam
govorio. Izvanredno duhovito, to se razumije. Uz kavu sam konano uspio. Pristala je da ode sa mnom u kino.
- Okay, mister Simmel. Dopustite da ja nabavim karte; pozna
jem vlasnika kina. Predstava poinje u osam i trideset. Hoete
li
doi po mene?
- Od srca rado, miss Thompson.
- Recimo u sedam i trideset? Onda moemo kod mene jo neto
popiti...
- U sedam i trideset, odlino.
O ljudi, ljudi, mora da upravo nevjerojatno djelujem na
ene! Do vraga, zato zapravo nisam otiao na film?

J. M.
Simmel

Tog sam popodneva otiao k frizeru. Zatim sam kupio dvije lijepe orhideje. Obukao sam svoje najbolje odijelo. Ono tamnoplavo. I
tada sam tono u sedam i trideset, s celofanskom kutijom u ruci,
pozvonio na vratima stana na kojima je bila mjedena ploica s
natpisom:
THOMPSON
Nisam morao dugo ekati. Vrata se otvore. U dovratku je stajao
mukarac od nekih pedeset godina. Vitak, visok, uska lica, pa metnih oiju, visoka ela, prosijedih zalisaka. Imao je plemenit
grki nos i male brie. Ono to ene toliko vole...
- Mister Simmel, pretpostavljam - ree taj ovjek. - Izvolite ui.
Veseli me to sam vas upoznao. Moja mi je ena ve priala o va
ma.
- Vaa... hrm... vaa ena?
- Jest, moja ena. Zovem se Thompson, Roger Thompson.
Iza njega se neto pokrene. Pamela, moja slatka Pamela, ue u
malo predsoblje. Nosila je duboko izrezanu zelenu koktel-haljinu
sa zlatnim arabeskama. Smijeila se ljupko i neduno.
- Ah, evo vas! Oh Boe, kakve divne orhideje! Zar nije divan,
Roger? Uostalom, nadam se da nemate nita protiv toga da i moj
mu ide s nama u kino?
Moja je slatka Lulu, koja me tono poznaje, gotovo pukla od
smijeha kada sam joj kasnije ispriao tu priu. Rekla je:
- Bravo. Pravo ti se i dogodilo.
Beskrajno sam se nad sobom saalio te veeri u kinu. Neprestano sam udarao koljenima o pregradu loe. Sjedalo je bilo tvrdo i
neudobno. A bilo je i vrue. I glava me zaboljela. A kada sam jo i
vidio kako su se gospoda i gospodin Thompson uhvatili za ruice
im je proao tjedni pregled, rekoh sam sebi: tipian primjer propale veeri.

MOE I BEZ KAVIJARA

U tome sam se, meutim, prevario, i to silno!

Ta veer, poslije kina, postala je, naime, jedna od najugodnijih
to sam ih doivio u Americi. Otili smo jesti - naravno, u lokal
Thompsonovih. Ali kako li smo samo jeli, moj Boe. Mister Thompson sastavio je jelovnik. Osobno je otiao u kuhinju. Tako sam
neko vrijeme bio sam s Pamelom.
Ljutite li se? - upitala me.
Ah, ne ljutim.
Znate, bili ste danas u podne tako zgodni, tako simpatini...
Sve to ste priali vrlo mi se svialo...
A to sam to priao?
Da volite dobro jesti - da ste rado u drutvu lijepih ena - da
ne elite nikada vie obui uniformu - da se posvuda u svijetu os
jeate kod kue gdje god imate prijatelje...
Potovana gospoo, i ja vama moram neto rei.
Izvolite?
- Va... va... va mi se mu svia i vrlo mi je simpatian...
Ona se sva ozari: - Zar ne, divan je! Ah, vi ga ne poznajete. Ne
znate to sam sve s njim doivjela. Ne znate kako on misli. Kod
mene je ljubav uvijek bila povezana s pameu. Mukarce kojima se
nisam mogla diviti zbog onog to su govorili i mislili nisam mogla
niti ljubiti. Kod Rogera je to bila ljubav na prvi pogled. Bila je to
ljubav mog ivota...
Ali... ali zato ste onda pozvali mene, gospoo Thompson?
Pamela.
>
Zato ste me pozvali, Pamela?
- Jer ste pisac. Shvatit ete to tek jednom kasnije - a moda,
moda i neete... Sve to ovisi o njemu.
- Radite li uvijek sve kako on kae?
- Radim... - gledala me sva ozarena. - Ali i on radi kako ja ka

em! Uvijek me pita za savjet. Naravno, katkada malo zastrani,

poput svih mukaraca, ali mi se uvijek vrati. Znam da sam jedina
ena s kojom eli ivjeti. To enu ini vrlo jakom, zar ne?
ivot je doista smijean.

to sam zamislio, nije se ispunilo. to sam od Pamele elio, nisam dobio. Zadobio sam neto bolje: njezino prijateljstvo i prijateljstvo njezina mua.
Idua tri tjedna bili smo gotovo danomice zajedno. Sjajno smo
se zabavljali. inilo se da smo stvarno u svemu istog miljenja!

J. M.
Simmel

Meni
Iverak1 s kamenicama
i holandskim umakom
s kavijarom
Filet Wellington s
madera-umakom
Salzburki linjaci
Negdje u SAD, 28. listopada 1958.

Uz ovo se jelo rodila ova knjiga

MOE I BEZ KAVIJARA

Filet VVellington

Salzburki linjaci

Uzmite srednji dio goveeg filea,

lagano ga poprite, ohladite i poloite na lisnato tijesto, na koje ste
prethodno stavili na maslacu popirjane nasjeckane luice alote,
ampinjone, perin i estragon.
Gornji dio filea obloite gujim
jetrima i plokama gomoljika, koje
ste prethodno popirjali u maderi,
poklopite sve lisnatim tijestom,
dobro zalijepite rubove umancem i pecite u penici do lijepe
smee boje. Od soka koji je ostao
od prenja i pirjanja pripremite
umak i dobro ga zainite maderom.

U velikoj zdjeli istucite 6 bjelanca

u vrst snijeg, umijeajte 6 umanaca, po dvije velike lice brana i
eera, 60 grama rastopljena
maslaca i etvrt alice topla mlijeka zaslaenog vanilin eerom. U
dubokoj eljeznoj tavi zagrijte jo
60 grama maslaca, stavite u nju
smjesu i pecite pokriveno sve dok
odozdo ne dobije boju. licom za
drobljenac odvojite velike linjake, okrenite ih i ponovno ih pokrivene pecite dok odozdo ne postanu smei, prelijte ih mlijekom
kojem ste dodali vanilije, ostavite
ih u pokrivenoj tavi da kratko odstoje na vruem mjestu kako bi
upili mlijeko i postali rahli. Pospite
ih eerom i odmah posluite da
ne splasnu.

Iverak

Holandski umak s kavijarom

Iverka prokuhajte lagano u slanoj vodi tako da ne bude odvie

mekan, poloite ga s bijelom
stranom prema gore na zagrijan
pladanj i okruite ga pohanim
kamenicama.

U maloj posudi istucite 2 umanca s malo octa i srednje

velikom licom vrue vode. Stavite posudu nad paru na blagu
vatru. Neprestano tucite i dodajte 125 grama maslaca. Tucite
dalje dok se umak ne zgusne,
ali neka ne zakuha, zainite solju i limunom. Posljednji trenutak
prije posluivanja umijeajte u
vrui umak 50 grama kavijara.

Pohane kamenice
Neka vam trgovac otvori kamenice koje do upotrebe stavite na
led, zatim ih oistite i izvadite iz
ljutura. Osuite ih ubrusom,
uvaljajte u brano, tueno jaje i
sitne mrvice te nabrzo isprite
na tamnom maslacu.

Morska riba, list

Zapazio sam da me Thompson esto promatra zadubljeno i zamiljeno. Zatim mi je udarilo u oi da me prilino mnogo ispituje.
O mojoj prolosti. O mojim nazorima. O mojim iskustvima. Ali uvijek iznova o mojim nazorima. O sebi nije uope nita priao.
Skupljao sam, prema svom zadatku, materijal za novi roman.
Zbog toga sam morao u nekoliko navrata naputati grad. Svaki
sam se put veselio povratku, jer bi me Thompsonovi uvijek doekali, bilo na kolodvoru, bilo na aerodromu. Konano sam zakljuio
da imam dovoljno grade, te sam rezervirao mjesto u avionu za
Frankfurt na Majni. Trebalo je da moj zrakoplov poleti 29. listopada 1958. godine u 20 sati i 45 minuta.
Dana 28. listopada 1958. godine Roger Thompson nazove me u
hotel i ree:
ujem da nas elite napustiti. Rado bih jo za vas priredio
malu veeru.
To bi bilo divno, Roger.

J. M. Simmel

MOE I BEZ KAVIJARA

Recimo veeras u 19,30?

To mi odgovara.
Ah, jo neto... Telefonirajte vaoj zrakoplovnoj kompaniji.
Otkaite rezervaciju za sutra naveer. Neka vas stave na listu e
kanja.
Zato?
Jer predosjeam da ete jo neko vrijeme ostati ovdje.
Ne razumijem vas.
uo sam ga kako se smije:
- Danas naveer - ree - sve ete razumjeti. Ali nemojte, zabo
ga, opet donijeti dvije orhideje!
Donio sam, dakle, tri orhideje. Pamela je izgledala ljepe nego
ikada, Roger je bio armantniji nego ikada, a jelo, to ga je sam
pripremio, bilo je bolje nego ikada. Za predjelo je bio kuhani iverak
obloen pohanim kamenicama i preliven finim holandskim uma kom pomijeanim s kavijarom.
Tako neto nisam jo nikada jeo - priznah. - Ovo moram pribiljeiti za svoju enu...
Mogli biste pribiljeiti jo mnogo vie od mojih recepata - ree
domain zaneseno.
Pogledao sam njega, a zatim lijepu mu enu. Oboje se smijeilo
s mnogo naklonosti i s mnogo simpatije.
Roger Thompson progovori:
Dragi prijatelju, neogranieno se pouzdajem u Pamelinu pro
cjenu. Pamela ve od prvog trenutka smatra da ste dostojni povje
renja. ovjek sam koji mora biti vrlo oprezan.
Oprezan? Zbog ega?
Tja, zbog ega? - Thompson je akao po svojoj ribi. Zatim se
nasmijei: - Mario, nisam oduvijek bio vlasnik gurmanske restau
racije niti se oduvijek zovem Roger Thompson. Proivio sam vrlo
buran ivot. Jo malo kavijara?
Ostavi sada te gluposti - ree Pamela pogledavi me.
Moj je mu zaista doivio mnogo toga - i smijenog, i alo
snog, i uzbudljivog. Uvijek sam govorila: netko bi sve to morao na
pisati! Neka to vie ljudi sazna to mu se sve dogodilo. Moglo bi
biti korisno.
Korisno?
Moj je mu uvjereni pacifist.

- Pitanje je samo - progovori ovjek koji se zvao Roger Thom

pson - moete li mi obeati da nitko nikada nee saznati moje pra
vo ime ni moju pravu adresu ako vam ispriam svoju povijest.
- Mogu - rekoh. - To vam mogu obeati.

28 list 1958 stop 2348 sati stop vicarskoj tiskarskoj i izdava koj kui zurich stop otkazujem povratak stop na tragu sam novoj
prii stop pismo s pojedinostima avionski odaslano stop molim
hitno vae miljenje i hitnu doznaku od 1.000 us dolara stop sr dano simmel

1 stud 1958 0945 sati stop vicarska tiskarska i izdavaka ku a

vas poslije proitanog pisma s izvjetajem ovlauje da sklopite
opcijski ugovor na autorska prava i da uinite potrebne magneto fonske snimke stop ostanite koliko je potrebno stop 1.000 us dola ra
poslano stop meyer vicarska tiskarska i izdavaka kua
Ostao sam u Americi do 2. sijenja 1959. godine. Kada sam
poletio kui, imao sam u prtljazi esnaest magnetofonskih vrpca
snimljenih na obje strane. Nosio sam sa sobom u Europu povijest
jednog posebnog ivota: pustolovine i recepte obavjetajca Thomasa Lievena.
Razumjet ete i oprostiti mi ako kaem da se ovjek, koji mi je
ispriao svoj ivot, naravno, ne zove ni Roger Thompson, ni Thomas Lieven. Razumijet ete i zato sam preutio ime grada u ko jem on danas radi i ivi sa svojom lijepom enom. Svoju je restau raciju uostalom, kupio novcem koji mu je donijela operacija s di onicama Njemakih ujedinjenih eliana, o emu smo govorili na
poetku ovog izvjetaja.
Zajam vicarskog meetara Pierrea Muerrlija donio je Thomasu
Lievenu sreu. Uspjenim se pekulacijama obogatio. Ve je ljeti
1958 godine Pamela po njegovu nalogu i s njegovom punomoi
poletjela u Zurich, ondje je vratila gospodinu Muerrliju njegovih
717.850 franaka, podignula sa ifriranog pologa krivotvorene dio nice, razderala ih i otplavila vodom u kupaonici svog apartmana u
hotelu. Svi su zaradili, nitko nije bio oteen, upravo onako kako

J. M. Simmel
je to Thomas Lieven i predvidio. Dapae: nitko nije ni primijetio
kakav je trik bio izveden.
Roger Thompson i njegova ena stajali su na balkonu aerodromske zgrade dok je moj avion rulao sve bre i bre po uzletnoj
pisti u susret dalekim obzorima, Atlantiku i Starom svijetu... Od jednom mi se stegnulo srce. Zbogom Pamela, zbogom Roger, zbogom oboje...
Napisao sam to ste mi ispriali. Nadam se da ete biti zado voljni sa mnom. Posljednji metri posljednje vrpce jo lee na magnetofonu. Thomas Lieven na njima govori i ja zavravam svoju pripovijest njegovim rijeima:
- itavog sam ivota sumnjao u velike rijei i velike junake. Nisam volio nacionalne himne, ni uniforme, ni tzv. jake mueve.
Moj stari prijatelj Bastian ivi opet u Marseilleu. Dobro mu je.
Radi kao ef utovara u luci. Dolazi u doticaj s mnogim ljudima: s
Kinezima i Nijemcima, s Francuzima, Korzikancima i Arapima. Sve
ih voli i svi vole njega. Kau za njega: odlian momak. S njim se
moe razumno razgovarati.
U svojoj maloj restauraciji i ja susreem mnoge ljude: bijele,
ute i crne. Meu mojim su gostima neki idovske vjere, a neki
kranske vjeroispovijedi. Ima tu i muslimana, a i nekoliko budista.
Rado zamiljam vrijeme koje e moda jednom doi, kada e svi
ljudi na zemlji ivjeti slono zajedno, kao to ive Bastianovi prijatelji i gosti mojeg malog lokala. Zato kod dvije milijarde ne bi
bilo mogue ono to tako izvrsno uspijeva kod nekoliko stotina?
Za mog prijatelja Bastiana radnici kau da je razuman. Vjeru jem da bismo razumom svi to mogli ostvariti! Svakog je od nas priroda obdarila sposobnou da misli. Hajde da barem nakratko
manje vjerujemo, a vie mislimo! Posljedice e biti divne. Tada vie
nee biti ni ratova. Budui da su ljudi ti koji stvaraju ratove, moraju ih znati i sprijeiti.
Stoga podiem ovu au za ljudski razum. Neka titi sve nas - i
crne, i ute, i bijele. Neka nas izvede iz ove doline sjena i strave u
raj ispunjen mirom i radou.

Knjinica Zelina

540003565

Narp0ne novine, Zagreb - (95)

110735