Professional Documents
Culture Documents
Mirko Djordjevic-Kisobran Patrijarha Pavla
Mirko Djordjevic-Kisobran Patrijarha Pavla
indd 1
15.5.2010 17:45:38
CIP -
,
821.163.41-92
323(497.11)
271.222(497.11)
, , 1938Kiobran patrijarha Pavla : kritika
palanakog uma / Mirko orevi ; [urednica
Ksenija orevi]. - Beograd : Peanik, 2010
(Beograd : igoja). - 238 str. ; 20 cm
Deo teksta na engl. jeziku. - Tira 1.000.
ISBN 978-86-86391-20-9
a) b)
COBISS.SR-ID 175271692
www.pescanik.net
15.5.2010 17:45:45
Mirko orevi
KIOBRAN
PATRIJARHA PAVLA
Kritika palanakog uma
15.5.2010 17:45:45
15.5.2010 17:45:45
Unuci Mai,
pisac
15.5.2010 17:45:45
15.5.2010 17:45:46
SADRAJ
11
13
14
16
18
21
23
26
29
31
34
38
40
42
44
47
48
51
53
15.5.2010 17:45:46
55
58
61
63
65
68
72
74
77
80
82
84
87
94
97
100
102
104
106
108
109
110
112
114
116
120
121
122
125
127
130
15.5.2010 17:45:46
133
135
136
138
140
142
154
156
158
159
162
164
167
170
173
177
179
181
182
184
186
188
189
192
193
196
198
199
201
205
208
15.5.2010 17:45:46
Mrakobesije
Sitno kaluerski
Slavlje s povodom i utanje s razlogom
Zapis o palanakom Zoilu
Jasan peat duha palanke
Sveci i osvetnici
Uhvatiti mesta dui i prei put za to
Nevolje sa granicama
Zapisi o varvarima
210
211
212
214
215
216
218
220
222
SAYING AMEN
Patriarch Pavles Umbrella
Nikolay the Saint
Saying Amen
Bosnia Is Far Away
225
227
230
233
237
BIBLIOGRAFIJA
243
10
15.5.2010 17:45:46
11
15.5.2010 17:45:46
12
15.5.2010 17:45:46
13
15.5.2010 17:45:47
14
15.5.2010 17:45:47
15
15.5.2010 17:45:47
16
15.5.2010 17:45:47
17
15.5.2010 17:45:47
KOSOVO JOK
Lii na anegdotu, pomalo bizarnu, sa onim legendarnim zrncem
istine ali nije anegdota. U svim ozbiljnim istorijama diplomatije,
kao primer buduim trudbenicima u fraku koji za zelenim stolom
kroje i prekrajaju geopolitiku kartu sveta, stoji taj primer i uistinu
ga ne bi trebalo smetati s uma.
Naredio je sam Sultan zapovedniku svoje sredozemne ote da vidi
kako to ide sa Maltom da pokua razgovore, a ako ne ide, da tvrdoglave kaluere-vitezove reda sv. Jovana silom savlada. Sledei naredbu sa
najvieg mesta, zapovednik je po svim pravilima vojne vetine rasporedio bojne galije. Magla je obavijala ostrvo i ratne izvidnice su javljale da
su kalueri, bogami, odlino opremljeni. S njihovom artiljerijom nije u
tom momentu bilo ale. Uplaen i nesposoban da problem rei, zapovednik je odstupio i utekao sa bojita. ejtan je odneo alu i zapovednik je
dobio naredbu da se javi na raport na divanu, samom padiahu. Ostalo
je zapameno da je, zbunjen u pokuaju da objasni svoj poraz i svoju
nesposobnost, pred Sultanom samo promucao Malta jok.
Nije Kosovo Malta, ali u ponaanju V. Kotunice i njegovih diplomata
neto podsea na malteki neuspeh.
18
15.5.2010 17:45:47
U jeku predizborne kampanje V. Kotunica je u jednom asu, nesposoban da obuzda emocije, pominjui EU i komesara Oli Rena,
uzviknuo da nema reenja osim njegovog. Nabrajajui svoje razloge
i argumente protiv svakog oblika nekog drugaijeg statusa Kosova,
osim onog koji zagovaraju on i njegov legendarni ministar Samardi
i svita vernih savetnika, Kotunica je gnevno poruio: Ne postoji!
A ta to ne postoji, ili ta postoji na Kosovu, prvi ministar nijednom
reju nije objasnio. I ne samo to. On i ne dozvoljava da mu neko
prie i pita ga za neko objanjenje, jer je sada vano ostati ministar
prvi i nakon izbora.
A proces oko Kosova ulazi u veoma vanu fazu. Da ratuje Kotunica
ne moe, da pregovara ne ume, a da bude deo procesa u kojem valja
voditi rauna o Srbima koji na Kosovu ive na pamet mu ne pada
i stoga je, barem u izbornoj kampanji, reio da vrti plou Kosovo
kao nekakvu mantru. Ima tu i malo istorije, loe nauene, i mnogo
mitologije, ali politikog logosa u tome nema. To su poodavno osetili
Srbi na Kosovu i valja uti glas politiara, mislimo sada na gospou
Radu Trajkovi, kojoj se iskustvo sporiti ne moe, slagali se mi u
svemu sa njom ili ne.
Prvom ministru tehnike vlade vano je da se njegova kosovska mantra
ponavlja, a da se proglasi nekim novim zavetom kakvog li svetogra
posle Novog zaveta Hristovog pomau mu i neki ljudi iz Crkve.
Kosovo ima svoju istorijsku istinu, svoju mitologiju a i mitovi su
deo kulturne istorije. Ali zavet to nije i politika se iz tako shvaenoga
zaveta izvoditi ne moe. Ne zanima prvog Tehniara niz injenica
na Kosovu je jo UMNIK, na snazi je rezolucija SB UN, a Eulex se tek
razmeta. Najmanje ga zanimaju Albanci koji takvi kakvi su tamo
ive, ali ne mari on mnogo ni za Srbe kojima izlaza nema, osim da
ostanu tamo gde su zaista svoji na svome i da pokuavaju nekako
19
15.5.2010 17:45:48
20
15.5.2010 17:45:48
21
15.5.2010 17:45:48
22
15.5.2010 17:45:48
JUDIN PEAT
Kada je u uskrnjoj noi velikoj noi neugasle ljudske nade posle
slube proitana uskrnja poslanica SPC vernicima i celom narodu,
mnogi su ostali zbunjeni. I to ne samo u laikoj, ve i u crkvenoj
javnosti. Videlo se to i po tome to se niko, ak ni oni za koje je crkva
spasenjska ustanova, nije usudio da poslanicu komentarie. I kada
se beogradski Danas odluio da to uini, zabuna je ostala. I neka, ne
mala, nelagodnost.
Dobro je to se ljudi u poslanici opominju da trae ono dublje, duhovno, jer velika no nade treega dana to i podrazumeva. U nekim drugim akcentima lei zabuna pomeano je sveto i profano. Uzvieno i
dnevno-politiko. I sve to u vezi s Kosovom. Postoji naravno, istorijska
istina o bici 1389. koju svi znaju ugasila se srpska drava i nije je bilo
vekovima. Postoji kosovski mit i predanje, te kosovska legenda. I svi
znaju, ili bi trebalo da znaju, svih pet stupnjeva formiranja kosovske
legende. Mitovi i legende su uostalom, deo kulture svakog naroda.
Nevolja je u tome to se u poslanici operie pojmom zavet. Sve moe
23
15.5.2010 17:45:48
24
15.5.2010 17:45:48
25
15.5.2010 17:45:48
26
15.5.2010 17:45:49
27
15.5.2010 17:45:49
Ostalo znamo. Kombinatori oko V. Kotunice nastavie svoju priu o Kosovu, a to je nekakvo imaginarno Kosovo koje sa stvarnim
Kosovom nema nikakve veze. Svejedno, oni imaju svoju politiku
za najmanje jedan vek i bie joj dosledni. To e biti pria o izdajnicima i patriotama, pri emu e se strogo uvati istine o tome ko
je de iure i de facto dopustio da Kosovo krene putem nezavisnosti.
Jer to njihovo Kosovo moe svata da bude, ali ne mora nita
da znai.
Mi smo imali jednog velikog pisca u XV veku, ali smo ga zaboravili.
Zvao se Konstantin Filozof, s pravom, jer je bio enciklopedijski obrazovan i jedan od blistavih umova svoga vremena. Pisao je o despotu
Stefanu Lazareviu i Srbiji onog doba, vremenu posle poraza na
Kosovu, i to ueno i mudro. Nije bio kaluer, kau istoriari, ali je
bio retkog dara, pravi vizionar. Na jednom lepom mestu u svom delu
on govori o srpskom despotu i Srbiji, koja trai put izlaska iz krize:
I ti hoe, i konj ti hoe, ali Bog ne da. Te bi rei trebalo da ima na
umu B. Tadi, uz napomenu da Bog sve daje hrabrima i potenima.
Nai preci iz XV veka dobro su znali na ta misle, a kako god neko
danas poimao pojam Boga, to znai da se ovek mora ravnati prema
dobru i vrlini. Stoga, ovo o molebanu nije ala niti nekakva ironija,
Srbiji je potrebno mnogo vere i mnogo nade. I strpljenja da naini
mali-veliki korak u ovom momentu, kada se kombinatori cenkaju
oko ponekog poena, poput onih koji su se na Golgoti, kraj raspea,
otimali o Hristovu odoru. Naravno, ne dao Bog da taj moleban bude
nalik onom nedavnom, kada su svojim harangama V. Kotunica i T.
Nikoli zapalili Beograd.
Peanik.net, 14. 05. 2008.
28
15.5.2010 17:45:49
29
15.5.2010 17:45:49
30
15.5.2010 17:45:49
31
15.5.2010 17:45:49
Lepa je ona biblijska vizija pomirenja, koja nudi sliku lava i koute kako spavaju zajedno. U istoriji i ivotu, pa i u Srbiji, nije tako.
inodejstvovao je Amlohije nad odrom Z. inia, a vladika Filaret
je duhovne napore inio pod lipom u Poarevcu. Dogma o nacionalnom pomirenju, ako neko hoe da je prihvati, mora poivati na
maksimi: pomirenje je mogue na istini i u istini. Ostalo je varljiva
igra, prazna sholastika i politika mitologija.
Pred vagom sudbine, dok njen jeziak podrhtava, stoje svi. I socijalisti i Tadi. Nee moi bez onog kopernikanskog obrta. Ali, niti je I.
Dai N. S. Hruov, niti je neki Amlohije veliki papa Jovan XXIII,
koji je sazvao Drugi vatikanski koncil. Za razliku od ovih reformatora, koji su obeleili promene u drutvu i u Crkvi, koji su ruili staro
i gradili novo, balkanski lideri su sitne iardije. Oni na tasove vage
domeu svoje tegove i trguju. Dan i no.
Nee I. Dai razbiti ikonu Miloevievu, niti po drugi put sahraniti Voda. N. S. Hruov je razbio ikonu Staljinovu i bukvalno ga
iz groba u mauzoleju iskopao i odneo telo nekuda. Jo nije poznato
32
15.5.2010 17:45:50
gde telo Staljinovo stvarno poiva. Nije ni mnogo koji vladika u SPC
na visini pape Jovana XXIII, koji je do temelja sruio srednjovekovnu
crkvu. I gradio novu.
No, valjalo bi se osvrnuti u gnevu i suoiti se s realnou.
Ako vlada Srbije bude formirana sa Daiem, i ako ta vlada ratikuje sporazum sa EU, prvak SPS-a e ipak mesta dui uhvatiti. A to
bi za Srbiju bio veliki korak. Za SPS bi to takoe bio veliki korak,
ali u ovom momentu niko nije siguran da je SPS sposoban za to. I
ako preosveeni Filaret nekim udom ipak prestane da celiva grob
Miloeviev kao to mu je za ivota javno ljubio ruku u Hagu i on
e biti blie obeanom nam carstvu nebeskom.
Za sada je sve mogue, ili je malo ta nemogue. Ako iz ove sulude
igre ispadne V. Kotunica, sigurno je da ga nee aliti ni svi u DSS-u,
a Srbija najmanje. Jer Kotunica ne samo da treba da ode, ve nije
trebalo ni da dolazi. Ali, tu smo gde smo.
A aneli i avoli nisu prazni simboli, ni metafora. Neko e i od
crkvenih velmoa jednoga dana morati da se pokloni senima nevino
ubijenih u Srebrenici. Tu je tajna pomirenja, jer Isus stoji i opominje
poznajte istinu i ona e vas osloboditi.
Dok Srbija stoji na vagi, jo je jedna napomena nuna: istina rtve
i delata nema isti predznak. Tadieva izjava da DS i SPS dele neki
zajedniki bol jednostavno je besmislica, jer rtva ostavlja bol kod
sledbenika, a ubice zasluuju samo osudu. Tu taku razgranienja
Tadi je prevideo u svojim politiko-sholastikim vebama. Dobrim
rezultatima tu se ne moemo nadati.
Peanik.net, 14. 06. 2008.
33
15.5.2010 17:45:50
34
15.5.2010 17:45:50
35
15.5.2010 17:45:50
36
15.5.2010 17:45:50
37
15.5.2010 17:45:50
POMIRENJE U PODNE
stari i bolesni patrijarh Pavle nije kriv, ali su krivi i u dravi i u Crkvi
oni koji su mogli uiniti a uinili nisu da tako ne bude.
38
15.5.2010 17:45:51
39
15.5.2010 17:45:51
formira, jer vlade mora biti ostalo je oekivanje koje podrazumeva ulog najvee nade.
OKLEVETANI ANTIFAIZAM
Najpre valja pomenuti A. Hitlera i Ditriha Ekarta, oveka koji je
bio njegov uitelj. On je polarna zvezda moga ivota, priznaje
voa Rajha. Nagradio ga je: Ekart je bio glavni urednik partijskog
lista nacistike partije Volkischer Beobachter Narodni doboar.
A sam Hitler tu izlae svoj program koji e realizovati ognjem i
maem u evropskim razmerama. Pojava hrianstva je bila najtei
udarac za oveanstvo, a boljevizam je vanbrano dete hrianstva, pri emu su i jedno i drugo izmislili Jevreji. To je mali citat,
a ima toga u obilju.
I opinio je Hitler mnoge i svuda nije ih malo bilo ni meu nama
Srbima. Pomenimo i Nikolaja Velimirovia i njegovo predavanje
iz 1935. na Kolarevom narodnom univerzitetu. Divio se Nikolaj
Hitleru jer je poduzeo posao koji se prilii jedino svetitelju, geniju
i heroju. Sroio je kasnije iki besednik himnu, tropar D. Ljotiu
koji se s orujem u ruci, punih osam dana nakon zvaninog zavretka poslednjeg svetskog rata, borio na strani Hitlera. Setimo se
makar one strofe:
40
15.5.2010 17:45:51
41
15.5.2010 17:45:51
42
15.5.2010 17:45:51
43
15.5.2010 17:45:51
Oni su metanisali, postili, ali hajduka posla: meso ne jedu, ali krv
piju. Sve o tome znamo, i kao da nita ne znamo.
Romanijo, je l ti ao,
Radovan je noas pao.
Ima, meutim, znakova da se oi otvaraju. Oglasio se profesor sa
beogradske bogoslovije Sveti Sava i to jasno: Karadi je skrnavio
ideale pravoslavnih monaha. E, da je samo to, oskrnavila je ta bratija
sve to je i srpsko i ljudsko. Ostalo je stvar Suda i potenog suenja.
Peanik.net, 24. 07. 2008.
KRIVOKLETNICI
Kolone dine radikalije srpske sa znamenjima i partijskim ripidama
hodaju ulicama Beograda i kunu i preteni manje ni vie nego prvom
ustavnom faktoru u dravi, B.Tadiu. Prete mu smru i kunu ga do
devetog kolena. Neka gospoa Vjerica mu predvia sudbinu poslednjih Obrenovia i Z. inia. Kune i preti kao zaduna baba, i sve
upuuje na to da se ne ali, jer radikali su uvek drali re. Baca ini
radikalske i poziva SPC da valjda zajedno sa njom sastavi spisak
svetaca i prokletih izdajnika.
44
15.5.2010 17:45:51
45
15.5.2010 17:45:52
Ali SPC tada ipak nije utala oglasio se prota D. Ruvarac u zvaninom glasilu Srpske patrijarije, Srpski Sion, i jasno poruio broj
od 10-31.maja 1903 da je to nova ljaga na srpskom obrazu. On je
osudio krivokletnike i meu njima i mitropolita Inokentija i obeleio
ga kao uesnika srpske bruke i sramote.
Posle njihovog ubistva, kada su ubice izvikale kneza Petra Karaorevia za kralja Srbije, na blagodarenju u Sabornoj crkvi isti taj
Inokentije je odao priznanje ubicama kao hristoljubivom vojinstvu
to je uklonilo tiranina s lica zemlje. Krivokletnik je naredio graanima Beograda da okite kue u ast Apisovih crnorukaca, a sam je
okitio crkve.
46
15.5.2010 17:45:52
TIHOVANJE S PREDUMILJAJEM
Stoji doktor Karadi pred sudijama u Hagu, bled kao krpa i vidno
uplaen. Vie nema sumnje, sam je priznao, nije u pitanju nikakav
vidar i travar doktor Dabi on je to. Glavom i s rupicom na bradi,
doktor, psihijatar i pesnik Karadi.
Sudija mirno nareuje da se u zapisnik uredno unese i to da e se
okrivljeni oslanjati na nevidljive savetnike u toku procesa. Sudija
nema nita protiv nebeskih inteligencija, anela arhanela. Sud se
nee baviti knjievnim delima legendarnog tihovatelja-ratnika sud
e se baviti pretpostavljenim nedelima.
Recimo, nekom tamo Srebrenicom, o emu su ve izvedeni sudski
dokazi. Upravo je iz srpske Patrijarije saopteno da je Karadi isihastatihovatelj, koji godinama sledi umnu molitvu. Usudio se profesor G.
Radenkovi s beogradske bogoslovije Sveti Sava da kae za novosadski
Dnevnik (25. 08. 08) da je to to Karadi ini godinama skrnavljenje
pravoslavne tradicije i da nema nikakve veze s isihazmom.
Nikom nita, ve su novine javile da je i patrijarh srpski Pavle poslao
Karadiu ikonu blagoslovenu s linim potpisom. A u novinama
sam Bog zna ega nema. Slike ljubavnica, kazivanja svih koji su znali
da je to on, a posebno onih koji pojma nisu imali da je to on. Hajduki
posao nam je u krvi, a mate nam ne nedostaje. Ima tugaljivih vesti,
politikih naroito. Ali ne samo Karadi, svi su poeli da tihuju.
Istina, malo preglasno.
Neke zgode se tek raspravljaju, a ima ih uistinu dirljivih. Godine 2000.
dravni poglavar SRJ doktor V. Kotunica snimci postoje jer su to
bile sveanosti J. Duia u Trebinju ljubi ruku nekom kalueru
za koga vele da je R. Karadi. Navodno nije znao da panagiju nose
47
15.5.2010 17:45:52
BEDA KLERIKALIZACIJE
Ponavljanje nekih elementarnih istina je, naravno, dosadno, pa i vie
od toga: to je sugurno uzaludan posao. Ipak, nema druge, te istine se
moraju ponavljati, a rizik preuzima na sebe onaj koji se time bavi. Na
vrednost te borbe i tih rizika ukazivao je sam Hegel. Zna se ve vekovima da klerikalizacija nanosi ogromnu tetu drutvu, ali se manje
zna, ili se to nee rei, da klerikalizacija nanosi jo veu tetu Crkvi.
Zna se to svuda, ali kod nas ne. I tek kada stvar pukne, mi se naisto
zbunimo. Zna se i to ta je potovanje zakona, a ta je lana dogma
48
15.5.2010 17:45:52
politikog legalizma. Mogao bi ovo biti mali traktat o politikoj lozoji palanakog doktora Kotunice ali ne, ovo e biti esej ili zapis
o onome to nam se dogaa u Crkvi.
Istini za volju, pomenuti doktor e biti zapamen po tome to je svojim
politikim forsiranjem klerikalizacije samu SPC uvalio u grdne nevolje. Jer on je bio vlastan sam Bog zna odakle mu ova re. Puklo je,
a on negde tihuje, ko zna gde i ko zna s kim. A to to smo za vreme
njegove vladavine stalno govorili vezano je neijem maku za rep.
Vesti, tune i rune, iz Visokih Deana, pokazuju da ubiremo gorke
plodove klerikalizacije. Pod kupolama Deana, iji mir uvaju svete
seni kralja-muenika Stevana Deanskog, koga je oslepeo otac u borbi za vlast, potukla se bratija meu sobom. Mediji javljaju i o teim
telesnim povredama. Nije ala, jer Neastivi je tu zabavu davno
uveo. Ako emo pravo, nije to prvi put u istoriji Crkve ono o sv.
Nikoli svi znaju. A godine 431. i 449. sazvan je vaseljenski sabor u
gradu paganske boginje Artemide da utvrdi dogmu o Mariji koja je
teotokos Boga je rodila, a ostala i nakon toga devica. Podelili su
se oci i sauvana su dokumenta koja govore da je otac Dioskur tukao
oca Flavijana, koji je bio protivnik te dogme, pesnicama i nogom u
stomak i da je sabesednik sa plenuma podlegao ranama.
Smenio je vladika Artemije svoga vikara vladiku sa temelja drevne
Ulpijane, i jo i oca Savu Janjia oni se pak ne predaju i dolo je do
pobune. Kanonski legalisti, ortaci V. Kotunice, mue muku kako
da to objasne. Sastao se i Sinod u Beogradu, stao je na stranu smenjenih. Uz ostalo, iz Beograda, iz SPC padaju teke optube. Biznis
i prot, buka i bes u SPC, sve u stilu ije su nae pare. Izbilo je
na povrinu ono to se oekivalo. Sprega monika iz bive Vlade i
delova episkopata bila je ozbiljna, pominju se enormne cifre.
49
15.5.2010 17:45:52
Pozvao je preosveeni jo u februaru 2008. ruske dobrovoljce na Kosovo. Toj se politici javno usprotivio episkop Teodosije sa jasnim
naglaskom: naa SPC nije tako mona da odreuje status Kosova,
niti e ona biti strana u sporu. To je posao drave, a SPC treba da
ostane na Kosovu i da sarauje sa postojeim vlastima, jer tako je
vekovima bilo.
To je prava pozadina ovog sukoba, koja nije kanonska, ve se svodi
na pitanje o tome kako sauvati svetinje na Kosovu i kako pomoi
Srbima koji tamo ive. Videemo kako e se sukob razreiti, ali ono
to smo videli govori da je baena ljaga na SPC i na dravu, kojoj na
svetskom medijskom nebu ne cvetaju same rue. Ostalo je runa i
tuna pria o naim palanakim naravima.
Peanik.net, 27. 08. 2008.
50
15.5.2010 17:45:52
51
15.5.2010 17:45:53
52
15.5.2010 17:45:53
53
15.5.2010 17:45:53
Sve to oko sv. Nikole nije jednostavno, a dirati u tradiciju nije zgodno u
Srbiji je ak opasno. Toga se nije plaio i uao je u sutinu prob-lema
rimski prvosvetenik blaene uspomene, papa Pavle VI. On je svojim
potpisom i snagom uiteljskog autoriteta koji mu dogmatski pripada,
izbrisao dvesta svetaca, meu njima i sv. Nikolu. Sudei po objanjenju,
imao je za to jake razloge. Nikolaj je bio vladika u gradu Mira, u Likiji,
i otuda ga i danas u liturgiji pominju kao miriklijskog. Na saboru
crkvenih otaca u Nikeji godine 325. on je u plenumskoj dvorani, tokom
rasprave, svog oponenta Arija udario tako da je ovaj izdahnuo. Oci su
ga zbog toga strogo kaznili udaljen je iz dvorane, ali je do danas ostao
svetac pod oreolom. Danas se to u Crkvi objanjava tako to se kae da je
on to uinio iz velike revnosti prema istini. Ovaj argument ne vredi ni
lule duvana, jer je zloin oevidan i nema opravdanja. To je papa Pavle
VI dobro znao. Arije je u Nikeji formulisao svoje uenje kojim je osvojio
bezmalo polovinu Evrope. To je uenje poznato kao jeres arijanizma:
ovek ne treba da veruje slepo, ve mora razumski da prosuuje o Bogu
i sebi u svetu. Ne mogu se prihvatiti sv. Trojica, jer je to vraanje na
politeizam, a osim toga i Sin Boji nije mogao postojati pre nego to
je bio roen. To je ono da li je Bog Sin istobitan sa Bogom Ocem, i
tu je ona grka re homouzios, zbog koje je tokom vekova proliveno
toliko mastila i krvi. Na Nikejskom saboru je pobedio Simvol vere,
Arije je mrtav, a sv. Nikola je i dalje svetac onima koji to hoe. I danas
ga oglaavaju u liturgiji. Svako ima pravo na svog sveca, ali se istina ne
moe skrivati u nedogled. Najmanje ima razloga da se ovaj problem
Ruskoj crkvi da Staljina kanonizuje kao sveca, a Crkva je to odbacila. Ipak je to politika linost zloglasne reputacije, a nema ni
dokaza o njegovoj svetosti. Graanin Kamaljevi je poao drugim
putem. On kultno prihvata J. B. Tita, SPC ne dira, jer izgleda dobro
zna da ni za Nikolaja dokaza o svetosti nema, a ipak je u kalendaru
poaen crvenim slovom. Ovaj graanin je izgleda iz nekih razloga posumnjao u sv. Nikolu. I nije jedini.
54
15.5.2010 17:45:53
tretira senzacionalno, jer i komunisti imaju bogat kalendar svojih svetaca i muenika koji su za ideale ivot poloili. Tu nas eka jedan paradoks koji nije jednostavan. Naime, u neem se slau rimski papa blaene uspomene, Pavle VI, i J. B. Tito. Papa je znao da nisu svi sveti koji
su u crkvenom kalendaru pod crvenim slovom, a i J. B. Tito je imao
veoma zanimljiv sud o problemu svetosti. U partijskom vjeruju to
je za komuniste bio Program SKJ iz 1958. stoji da nita nije toliko
sveto da ne bi moglo biti zamenjeno neim svetijim i mnogo vrednijim.
Dobro su poznati kriterijumi po kojima se odreuje da li je neko svetac,
a na prvom mestu je princip vrednosti i istine koju je neko svedoio,
i ivotom potvrdio rtvujui se za druzi svoja kako doslovce stoji.
Nije lako svetiteljima i svecima, ali nije lako ni sa njima. Ona valja sa
ukarice, koja se svesno rtvovala neka je bila i skojevka borei
se u okupiranom Beogradu pod Nemcima, ispunjava sve uslove za sveticu. A sv. Nikola te uslove ne ispunjava. Ali, tu smo gde smo. O dobrano
prebukiranom kalendaru nae Crkve tek bi trebalo govoriti, ali za sada
to niko ne radi.
Peanik.net, 03. 12. 2008.
55
15.5.2010 17:45:53
56
15.5.2010 17:45:53
konano podvui crtu ispod svoje, ako ne daleke ono bliske, ratne
prolosti i svoje saradnje sa strukturama moi. Do sada je crkvena
mo u episkopatu bila vezana za mo u dravi; one su delovale po
principu spojenih sudova, ali sada ta veza puca.
Iako koterije unutar SPC moemo razvrstati u dve grupe, konzervativnu i liberalnu, ne smemo izgubiti iz vida da je to promenljiva stvar.
U prilog tome ide i injenica da je mitropolit Amloje decenijama
bio olienje najkonzervativnije struje, a sada u sukobu sa vladikom
Artemijem pokazuje da je odabrao liberalniju stranu. Dakle, taj se
odnos stalno menja.
Konzervativna struja u Crkvi je u prednosti i zato to je naa crkva pod
velikim uticajem Ruske pravoslavne crkve moskovkoga patrijarhata,
iji je poglavar nedavno preminuo i jue je sahranjen u Moskvi.
Crkva deli sudbinu drave, pa kako se Jugoslavija raspadala, tako se i
crkvena struktura raspadala i pucala po avovima podela. Zato smo danas svedoci vrlo dramatinih okolnosti, a poslednja je pismo vladike
Grigorija. Moda je dobro to ba pretendent na mesto patrijarha govori
javno o problemima unutar SPC. Meutim, procenjivati koja e struja
prevladati jo je rano, jer e na kraju sve zavisiti od dravnih, vojnih
i policijskih struktura, to nekome moe delovati zaudno, ali to ovo
pismo potvruje.
U ovom momentu Crkva nam je jako slaba i to u hrianskom smislu rei
podeljena je i neslona. Ovo je poraz sabornosti SPC, poraz principa
na kojem naa crkva treba da stoji i kojim bi probleme trebalo reavati
usaglaenim dogovorom. Trijumfovao je palanaki duh politikih i politikantskih podela i svrstavanja koje ne donose nita dobro ni drutvu,
ni Crkvi.
Peanik.net, 10. 12. 2008.
57
15.5.2010 17:45:53
KOMUNISTI I BOGUMILI
On je u predgovoru i komentarima za uveni zbornik drevne jevrejske knjievnosti na naem jeziku Karadia i Mladia proglasio za
brau Makaveje ovog naeg nesrenog veka. Na svim evropskim
jezicima postoje prevodi ovih uvenih spisa, a predgovore i komentare pisali su najvei znalci i strunjaci. I ni kod jednog od njih ovakve
ludosti nema, kakvu ovde itamo. Znamo da nam niko nee verovati
nijednu re, pa zato predlaemo itaocu da paljivo proita ove atanasijevsko-amlohijevske pohvale Karadiu i Mladiu. Onaj ko ne
veruje, razuverie se kada bude proitao hiljade stranica kojima ove
pristalice hiromantije i crne magije zasipaju knjiare beogradske. I
njihov je zakljuak jasan: za sve su krivi komunisti. A bilo ih je po
njima i pre nae ere.
Akademici pod sedim kosama govore kako Beograd nije osloboen
oktobra 1944, jer je tada zapoela prava komunistika okupacija i
ona, evo, jo traje. Niko nije uradio neku pristojniju tipologiju antikomunizma kod nas i sve je mogue. Pa i ovaj bedasti, palanaki
beogradski antikomunizam. A u tom poslu su, uglavnom, pored
kaluera, nekadanji istaknuti lanovi davno nestale KPJ. ute
o tome komunisti, koliko ih jo ivih ima, a ute i antikomunisti iz
58
15.5.2010 17:45:54
lozofskog ubeenja, jer su izgleda shvatili da se nema kome govoriti. Moda i jedni i drugi i treba da ute etablirana je ideologija koja
je groznija i od jednog i od drugog, o kakvoj ni jedni ni drugi, izgleda, pojma imali nisu. U drugim je zemljama a posebno uspeno u
Rusiji ovaj fenomen valjano izuen. Kod nas se o tome progovori
kada se nau ljudi koji u Smederevu hoe da podignu spomenik D.
Ljotiu, ili negde drugde nekom slinom patrioti i heroju. To u
novinama potraje dan-dva i idemo dalje.
Ipak, mora se neto, u duhu naslova, rei i o nesrenim bogumilima.
Stari autokrata Nemanja je ognjem i maem unitio bogumile a
to je bio ogroman deo stanovnika njegove drave. Jedne popali i
posee, a naelniku njihovome ureza jezik u grlu, belee nai stari pisci. Sveti Sava je, naravno, prisustvovao tome, ali se iz istorije
zna da se drao boljeg naina od oevog: Treba unitavati jeres,
ali nikako jeretike. Kada se danas u Beogradu o tom Nemanjinom
inkvizitorskom inu pie, on u krugovima elite i danas nailazi na
odobravanje. Nemanja i danas ubire aplauze zbog toga nasilja, a ako
je za utehu, tako su sa ljudima koji drugaije misle postupali i na
hrianskom Zapadu. Od Provanse do Bugarske. To je ono to odobravanje to predstavlja problem. A kome sve nije bio uzor srpski
upan koji je ognjem i maem unitio neprijatelje. Kada bi kalueri
i vladike znali koji su se sve diktatori pozivali na Nemanju, brade bi
im se dobro nakostreile. No, oni nisu ni duni da znaju, njima je
dovoljno da propovedaju.
To o komunistima i bogumilima smislio je stari diplomata kraljevine Srbije Miroslav Spalajkovi. Kada je Hitler na Uskrs 1941.
bombardovao Beograd i naao kvislinge srpske da mu poslue u
tom varvarskom delu, M. Spalajkovi je bio toliko opinjen likom i
delom voe Rajha, da se ni u Berlinu nije mogao nai ovek toliko
oduevljen idejom Hitlerovog faizma. Spalajkovi je 1943. objavio
59
15.5.2010 17:45:54
60
15.5.2010 17:45:54
61
15.5.2010 17:45:54
62
15.5.2010 17:45:54
63
15.5.2010 17:45:54
se radi o neem lukavijem i podlijem falsikat je upalio i objavljuje se godinama. Neko je pripisao velikom upanu Stefanu Nemanji
nekakvo razmiljanje o jeziku. Ispada da je surovi autokrata bio i
lingvista, a u svemu to je sauvano u istoriji i istoriji knjievnosti,
ukljuujui i itija i hagiograje, nieg slinog nema. Jednom su to
objavili i vezali za lepu Dolinu jorgovana i princezu Anu Anujsku
koja je negde oko 1250. bila kraljica. Falsikat je ponuen upravo
tako s mirisom jorgovana. Nije iskljueno da e i drugih pakovanja
biti, zapisali smo. Ali to se tampa i Srpad ui naizust.
Falsikatori znaju dovoljno je da to bude due u opticaju i uspeh
je zagarantovan. Lepo ureena revija Matica, poslednji broj iz 2009,
koju izdaju iseljenici u Kraljevu i koja se prilae uz mnoge beogradske
novine, donosi Nemanjino navodno Zavetovanje o jeziku i pismu.
Dobrom imitacijom slova nae stare azbuke i stilizacijom teksta postignut je utisak da je pred nama tekst velikog i slavnog upana srpskog.
Falsikator je osetio da je politiki trenutak pogodan i ve u drugom
pasusu patetino kae: uvajte se, edo moje, inojezinika. Oni koji
govore drugim jezikom su zlo, a u Crkvi se kod nas i danas u tom
smislu koristi izraz inoslavni svi hriani koji nisu pravoslavci. Oni
su zlo koje preti Srbiji i koje bi je moglo unititi. Veliki lingvista, neki
lani Nemanja, upozorava sasvim precizno i politiki nedvosmisleno:
Tamo gde odzvanja naa re, gde se jo glagolja i gde se jo, kao stari
zlatnik obre naa re, znaj edo moje, da je to jo naa drava, bez
obzira ko u njoj vlada. Taj program je politika poruka, svejedno to
u tekstu nema nieg to podsea na Stefana Nemanju ono to imamo i o emu govori sv. Sava ni jednom reju ne podseaju na ovo.
Nesrene izbeglice i iseljenici se ovakvim stvarima kljukaju i ko zna
kakvih e jo pakovanja biti, ali je izvesno da se u dinoj SANU niko
nee uzbuditi zbog toga.
64
15.5.2010 17:45:55
65
15.5.2010 17:45:55
Ovaj mali zapis i nije o njemu i njemu bliskima, koji su obina epizoda u vanom poglavlju o agoniji palanakog uma. Stoga najpre
jedno seanje na davne dane minulo je od onda punih trideset
godina kada se ulicama Beograda kretala neobina povorka od
stotinak svetenih lica. Dostojanstveno i u mantijama, to je onda
bilo uistinu neobino. Crkva je do tada bila svedena na prostor
izmeu porte i oltara i nije je bilo na javnoj sceni na politikoj
nikako. Ljudi iz ove impozantne povorke odneli su jedan dokumenat u Predsednitvo SFRJ i u Predsednitvo SR Srbije koji je potom
publikovan u Pravoslavlju (15. maj 1983.) i preveden na mnogo
jezika. Bilo je to i legalno i legitimno, jer su na nemirnom Kosovu
tada prilike bile grozne. Od tada do danas naa Crkva je objavila
sedam puta po sedamdeset takvih apela i memoranduma i u
svakom isto. ak i isti tekst. Kada bi se sabrali, bilo bi to nekoliko debelih knjiga u kojima se nudi reenje famoznog problema
kosovskog bez Albanaca. Uzalud. Albanci su brzo shvatili lekciju,
pa su ponudili reenje bez Srba, i tu smo gde smo. Nita Crkva
reila nije, ak ni svoj status na Kosovu, gde joj danas, kao i ranije,
ne cvetaju rue.
U vezi sa ovim Amlohijevim pismom oveka mui jedna druga
misao: ako smo onda bili slepi na jedno oko, zar sada nismo slepi na
oba? Dao bi Bog da nam se oi otvore, ali teko ide. Ovo Amlohijevo
pismo je pokuaj politike reanimacije partijica kakve su SRS, NS i
DSS, koje su upravo potonule na izborima. Mogli bismo podsetiti
da je naa Crkva u autonomiji pod Habsburkom monarhijom doivela svoje zlatno doba; imali smo reforme i doba prosveenosti sa
Dositejem i Vukom, no nema potrebe. Pisac ovih uzaludnih eseja
seje so i eka da nikne seme.
Mue se organicisti i nikako da shvate da ljudsko drutvo nije bioloki organizam. Nije muka u tome kako oni misle, ve u tome
66
15.5.2010 17:45:55
67
15.5.2010 17:45:55
HITLEROVI PRAVOSLAVCI
68
15.5.2010 17:45:55
69
15.5.2010 17:45:55
Ruski crkveni istoriar nudi obilje dokumenata koji pokazuju koliko se patrijarh Varnava trudio oko te crkve ija e i sam rtva biti
nakon njega je Gavrilo Doi poveo, i to uspeno, drugu politiku
u SPC. Hitler i nacisti su priznavali samo tu zagraninu crkvu i
njen karlovaki Sinod. Tu je ukaz Adolfa Hitlera o imovini RPC u
Nemakoj koja se daje Karlovanima i tu su i razgovori slubena
beleka izmeu Hitlerovog izaslanika Hauga i Karlovana. Haug
je jasan: Nemaku dravu zanima samo jedno pravoslavna crkva
moe biti samo jedna, a to je crkva karlovakoga Sinoda.
Inae, ondanji ruski patrijarh je ne samo osudio tu crkvu ve ju
je i slubenim ukazom zabranio. Za tu crkvu bio je zaduen sam
Rozenberg, koji je poznavao problem i znao i ruski jezik ta je Hitlerova crkvena politika doivela krah nakon kraja poslednjeg svetskog
rata. Ruska crkva se obnovila sa pobedom saveznika i zadobila je
70
15.5.2010 17:45:56
pravo sluenja pod Staljinom koji je to inio, naravno, voen politikim motivima. Ranije je bila gonjena kao pod Dioklecijanom, ali je
polako zadobijala pozicije za bolje vrenje svoje misije.
Zanimljivo je i hvale vredno da se pomenuti ruski crkveni istoriar u
svom delu koristi arhivskom graom iz ruskih i srpskih arhiva posebno izdanjima iz 1939. godine koja sadre zbornike saborskih akata
karlovakog Sinoda. On tu grau bolje poznaje nego mnogi od nas.
Moskovski patrijarh Tihon, koji je imao teke probleme pod Lenjinom,
jo je maja meseca 1922. izdao specijalni dekret kojim karlovaku
crkvenu upravu i svu imovinu onu u Evropi i poratnoj Nemakoj
predaje mitropolitu Jevlogiju koji je stolovao u Parizu. Dokumentacija
je impresivna, posebno deo koji govori kako se patrijarh SPC Varnava
nije snaao u tim vremenima kada je Hitler ve otvoreno pretio Evropi
i svetu. U dokumentima se nalaze, izmeu ostalog, grozni antisemitski referati jerarhije ove neslavne zagranine ruske crkve. Tako se
u vreme najstravinijih progona Jevreja od strane karlovana krivica
za sve bacala na Katoliku crkvu Nemake koja se borila za zatitu
Jevreja od Hitlera i koja je uglavnom istupala protiv nacistikog antisemitizma. Karlovaki Sinod je video opasnost u masonima i Jevrejima
i posebno u komunizmu. Tu se i na patrijarh Varnava nije snaao.
Karlovani su proglaavali za jeretike i takve mislioce kakvi su bili
Nikolaj Berajev ili O. Sergej Bulgakov, koji se smatra osnivaem kole
pravoslavnog moderniteta. Na Zapadu, pak, posebno u Francuskoj,
oni koji su se distancirali od zagranine crkve bili su legendarni
heroji pokreta Otpora pod vostvom De Gola i komunista.
To je ta belina kojom se manipulie danas u desniarskim krugovima u Beogradu.
Ni sintagma kleroboljevici nije bez osnova D. V. Pospelovski u
knjizi objavljenoj u Moskvi i o tome prua dosta dokumenata.
71
15.5.2010 17:45:56
EPPUR SI MUOVE
Ustala su dobra i naotrena pera na veselog dss-sociologa S. Antonia, koji ne uspeva da razume smisao Filosoje palanke R. Konstantinovia. Neka re u odbranu ovog dss-sociologa treba da bude iskazana: elementarna pravila logikog i losofskog umovanja nalau da se
kae da u ovom sluaju subjekat ne poima da je objekat. Jer, pomenuto
delo je i o njemu. Koje e tek muke imati pomenuti mislilac i patriota
ako ga Neastivi bude sablaznio da ita Konstantinovievo delo Bie
i jezik u osam debelih tomova! Palanka misli sebe samu i to jedino i
moe ali ako bi to bilo miljenje, palanka ne bi bila palanka.
72
15.5.2010 17:45:56
73
15.5.2010 17:45:56
74
15.5.2010 17:45:56
75
15.5.2010 17:45:56
Zakon samo regulie da se ni prema kome, kako god bio verski ili
seksualno orijentisan, ne sme primenjivati nasilje. A u programima recimo Srpskih rasonalista i drugih bukvalno stoji da Cigane,
te Jevreje i pedere treba iskoreniti i unititi i ne samo da pie, ve
to gledamo na ulicama.
76
15.5.2010 17:45:56
Ove politike igrice nisu nimalo bezazlene i sada je vano da drava ne odstupi.
Ostalo se ak i iza guste dimne zavese preosveenog episkopa bakog sasvim jasno vidi: radi se o tome ija e biti imovina prekrasne
Fruke gore ija duhovna latifundija i u ijim e rukama biti
mo donoenja zakona, njihove primene ili abrogacije. To je svuda
u svetu u ingerenciji zakonodavnog tela drave. to se Crkve tie,
i po njenom Ustavu je tako samo se to skriva iza ovakvih dimnih
zavesa.
Toliko u jo jednom uzaludnom eseju u ovim Zapisima iz palanke.
Peanik.net, 14. 03. 2009.
77
15.5.2010 17:45:57
Sada, pak, pria o Njegou i to u vezi sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Bio bi, kae episkop Irinej, i Njego osuen za netoleranciju,
moda bi ga i u Hag. Ba neukusno i dozlaboga loe. Grmeo je pustinjak cetinjski protiv Dositeja, traio je zabranu njegovih dela. I da ne
bee kneza Miloa, prva sabrana dela tog pisca bila bi zabranjena. A
bio je Njego valjda olienje tolerancije i za pravo drugog i drugaijeg. Neka mu bude, ali nije tako bilo: njegoevska pesnika retorika
je naglaavala kako hoda rie na ravno Cetinje i kako emo ii
do kraja u istrebljivanju drugih. Romantiarska retorika nije disala
duhom tolerancije, ni sa koje strane muslimani su u tom nadgornjavanju odgovarali istom merom:
78
15.5.2010 17:45:57
79
15.5.2010 17:45:57
Napokon smo se snali odgonetnuli smo dino ime srpske publicistike: potpisuje se S. Antoni i oglaava se u novinama. On se prihvatio posla utvrivanja kulturnog obrasca u naoj kulturi i politici,
a to je uistinu vaan posao i vredan rasprave. Mi koji u vezi s tim
verujemo Slobodanu Jovanoviu a pisac ovih zapisa S. Jovanoviu
jedino to veruje znamo da je to nedovren posao. Otkrie nam se
pretvorilo u muku. Boe jedini, ega tu nema, i deluje neverovatno
i niko iv nam verovati nee, ako knjige ove ne proita. Tuguje on
nad likom i delom zlosrenog armijskog generala M. . Nedia, koji
je bio predsednik srpske vlade tokom poslednjeg svetskog rata u
Beogradu. I deca u osnovnoj koli znaju da Srbija nije imala tada ni
dravu, ni teritoriju, ni Vladu: ona je bila u izbeglitvu i meunarodno priznata. Ta vlada je pomenutog enerala oglasila izdajnikom
na redovnoj sednici predsednik je bio S. Jovanovi. Jo ranije mu
je izreena mera raalovanja nesreni general je bio jednostavno
kvisling u Srbiji koja je bila nemaka okupaciona zona. I sve tako
redom ali u knjiarama je nekoliko stotina knjiga o delima kvislinga koji su sada heroji.
80
15.5.2010 17:45:57
81
15.5.2010 17:45:57
82
15.5.2010 17:45:57
83
15.5.2010 17:45:58
84
15.5.2010 17:45:58
Oni su itamo presudu povredili ast i dostojanstvo sluitelja oltara Gospodnjeg. Oni su u svojim izjavama negirali Bogom dano episkopsko dostojanstvo Episkopu Eparhije zahumsko hercegovake.
(Re je o episkopu Grigoriju, koji je jesenas osvojio simpatije i crkvene
i laike javnosti svojom savesno pisanom promemorijom o otvorenim
i bolnim pitanjima u SPC.) Dalje ne znamo o emu se radi, kao da je
neko uutkao mladog episkopa. Graani o kojima je re kanjeni su
iskljuenjem, i to reima: Odluuju se od svih Svetih Tajni, i isti ne
mogu koristiti druge darove koji pripadaju lanu pravoslavne Crkve,
niti uopte ulaziti u svete hramove, prisustvovati Svetoj Liturgiji niti
bilo kojoj svetenoradnji: bogosluenju, hrianskom krtenju, vjenanju, sahrani i tako dalje, a lanovima Crkve je zabranjeno moliti se
sa izoptenima.
To je sve i oni koji oekuju komentar od pisca ovih redaka ovog
puta e biti razoarani.
Nekoliko, naravno, uzaludnih i nikom potrebnih pitanja emo postaviti: ako su ovi ljudi to uinili, oni mogu promeniti veru i pristupiti
drugoj crkvi, jer to se dogaa svakodnevno u svetu. Tako se crkve i
dele i to vekovima i onda se ovek pita emu ovaj sud i ova sudanija. Oni su laici i graani i imaju pravo da priznaju vladiku ili da ga
ne priznaju, pa i da ga kritikuju, to se takoe svakodnevno svuda u
svetu dogaa. U tom sluaju suda ovog besmislenog i ne bi moralo
biti, ali papir je tu i ljudi su obeleeni i prokaeni i to groznim igom.
Crkva ima svoje autonomno i od drave odvojeno zakonodavstvo
avaj! Ako su, pak, nesreni graani drave BiH neto govorili o tome
kako se vode poslovi u Eparhiji, za to su morali ponuditi dokaze,
ali pred sudom na graansko-pravnom podruju. Sem toga, oni su
graani BiH, a presuda crkvenog suda vai na celom kanonskom
podruju SPC. I tako dalje, do besmisla i beskraja.
85
15.5.2010 17:45:58
86
15.5.2010 17:45:58
NA PUTU ZA EMAUS
U vreme uskrnjih praznika, ono to se govori, to se u crkvama uje
u propovedima lieno je smisla do te mere i toliko je ispolitizovano
da smeta normalnom ljudskom uhu. U javnim glasilima i medijima
uskrnji dodaci su vapijue nepismeno ureeni. To je jo jedan razlog
da se o Uskrsu ipak progovori, da se vidi gde taj sakralni scenario sa
svojim protivrenostima i napetostima stoji u ramu onoga vremena
od pre 2000 godina.
Ako se elementarno razdvoje legende, predanja, pa i falsikati kojima
se brojne crkve vekovima bave, pria o Uskrsu i vaskrsenju je neobina sama po sebi. Fabularno gledano, ona se svodi na jedan obian
pasus u jednoj knjizi, a ak ni taj pasus nije nastao na licu mesta,
nego vek i po nakon dogaaja, pa se u njemu prelamaju nade, ali i
ljudske zablude. Ta sakralna pria ima jo jednu neobinu dimenziju nju ve 2000 godina ispisuju i dopisuju imena kakva su Tomas
Man, Miroslav Krlea, najvei umovi u slikarstvu, najvei sineasti.
Pria o Isusu i onome to se dogodilo nikada nije suvina, niti je do
kraja ispriana. Mi u toj linosti ne vidimo ono o emu govore freske
i nekakva prikazanja, nego zaista nadu za ljudsko iskupljenje.
Re iskupljenje mui ljude, a teolozi je svesno komplikuju; ona je,
meutim, ljudska dimenzija u Hristovoj propovedi, jer kada padnemo u nemoi, kada nas prikljue na aparate, eznemo za tim da
neko podeli nau muku, da nas uzme za ruku i preuzme deo nae
patnje na sebe. U tome je jedna dimenzija ove velike prie, a sam
sakralni scenario je, rekosmo, prost. Iz vremena kada se dogodilo
raspee, pogubljenje Isusovo, nemamo nikakvih dokumenata.
Najverodostojniji dokumenti su jevanelja, nastala kasnije, pa u njima ne treba oekivati nikakvu realistinu sliku i reportau. Postoje
legende, ali nauka nije nita od toga potvrdila da je legendarni
87
15.5.2010 17:45:58
Podsetiu na jedan detalj koji u crkvi neete uti: kada je Isus poeo
svoju propoved ljubavi prema drugom i drugaijem, za njim je hodala gomila, hiljade i hiljade, naravno Jevreja, on je i sam bio Jevrejin.
Rimske vlasti, pa i nomenklatura politike vlasti u Judeji, uzbudili su
se zbog te mitingake atmosfere i zato je on u vrtu uhapen i osuen
na pogubljenje, kao i stotine i stotine drugih pre njega. Ali ne zaboravite, gomila je vikala, narod se bio dogodio, Isus, kralj judejski.
88
15.5.2010 17:45:58
89
15.5.2010 17:45:58
90
15.5.2010 17:45:59
91
15.5.2010 17:45:59
92
15.5.2010 17:45:59
ovek koji gradi zajednitvo ljubavi. Na kraju krajeva, on je to expressis verbis i rekao svojim uenicima. Kada su nakon vaskrsenja hteli
dokaza ko je on deava se to u neverovatnoj sceni kod Luke on
nema lozofeme, on ne pravi retorske uvode, ve uzima hleb, lomi
ga i deli sa njima. To lomljenje hleba je simbol hrianstva rtvovati
se za druge. Jedite, kae on nema tu lozoje, nije to neki ezoterini apstraktni sistem jedite, to je telo moje i vae koje se za vas
daje, pijte, to je krv naa koju prolivamo i otii emo kao ljudi. I uvek
to inite meni u spomen. To ih je u poetku bilo dosta raspametilo,
ali to je Isus.
Na vek je ponudio uase, Drugi svetski rat, gasne komore i logore,
pa Bosnu uase koji su zadali muke i teolozima, jer gde je bio Bog,
ako ga ima? Sva svedoanstva koja imamo o njemu, od apokrifnih,
jevaneoskih, rimskih istoriara, pokazuju ga kao oveka lepog,
mladog, hrabrog. Jede i pije sa ljudima, nije se libio ni da se sa grenicima i grenicama drui, ali niko nije ostavio traga da se on ikada
nasmejao. Taj momenat je udo, to nije nimalo sluajno. Ovaj svet je
toliko u zlu da on za osmeh nije imao razloga, a i boansko i ljudsko
nosi u sebi. Na kraju, on je ljudski na krstu zavapio: Eli, Eli, lama
sabachthani Boe, Boe, zato si me ostavio.
Isus je Jevrejin, svi njegovi uenici su Jevreji, njegov jezik je hebrejski
i aramejski. Danas ete u Beogradu proitati bar 37 knjiga u kojima
se tvrdi da su Jevreji narod ubica, da su Jevreji ubili Boga. To je najogoljeniji zooloki antisemitizam koji ire Nikolaj i njegove pristalice.
Isus je disident iz judaizma, on je pokuao velianstvenu reformu
nisu samo Jevreji izabrani narod, svi su ljudi izabrani, na svima je
vama sveteniki znak poznanja da ste ljudi. Antisemitizam je sramota hrianske civilizacije, jer svega ete nai u jevanelju, ali ni govora
o nekom nacionalnom, rasnom ili etnikom odreenju. Reforma
koju je on pokuao da izvri tipina je reforma disidenta, on kae
93
15.5.2010 17:45:59
Nisu Jevreji izdali Boga, Isusa, on sebe nije smatrao Bogom, izdalo
ga je ljudsko zlo, vlast koja se dogovarala sa rimskim vlastima za odranje privilegija i moi. Isusa, na kraju, nisu pogubili Jevreji, ba ako
hoete tekstualno, nego rimska legija. Antisemitizam danas cveta na
neznanju i cveta kod onih koji Hrista nisu ni prepoznali ni naslutili,
ma kako ukraene mitre i kamilavke nosili.
94
15.5.2010 17:45:59
95
15.5.2010 17:45:59
96
15.5.2010 17:46:00
97
15.5.2010 17:46:00
Nije veseo ni drugi deo ovog zapisa, koji se tie SPC i svega u njoj i
oko nje.
I tu je sve u magli, posebno u glavama ministara i vladika, a tek u
glavi dinog ministra vera u kabinetu B. Tadia. Stigli su do ire
javnosti lmski snimci dokumenti o crnoj magiji u jo crnjoj
Crnoj Reci. Pod ornatom pravoslavnim, svetenici batinai rade svoj
posao. Osvetana lopata seva u rukama, po nesrenim bolesnicima
zavisnicima od droge. Oni imaju vidi se na lmu i posebnu
prostoriju za muenje, sa svim alatima. Bilo je tako u srednjem veku,
i na ulazu u tu prostoriju bilo je napisano: Locum torturae. Poslenici
Tome Torkvemade su to radili uasne scene batinanja zaprepastile
su javnost. I laiku i crkvenu. U Evropi neverica koje je ovo doba
u toj Srbijici koja hoe u Evropu? Hoe sa mantijama i osvetanim
lopatama i aovima. Dobar deo javnosti to bezmalo odobrava
ukljuujui i roditelje ovih bolesnih ljudi. Samo smo mi Srbi, meu
krtenim narodima, tako razumeli ono iz knjige Postanja i skovali
ono batina je iz raja izala, i batina u raj vraa. I tu smo gde smo,
i tako kako smo. Zbunio se i sveti Sinod, vlada crkvena. Kao, nisu
znali do sada da toga ima a svi smo znali i govorili smo. I onda malo
iznenaenje, nije se oekivalo: otrim reima Sinod je to osudio, i
jo zatraio je od pravosudnih organa drave da pokrenu postupak.
Nee, pa nee episkop Artemije, opire se Sinodu, ali je ipak nainio
radikalan korak smenio je upravnika i postavio novog. Tako je
osveena lopata zamenjena osveenim aovom. Nee drava smeti
nita da preduzme ko bi se usudio da ie na sveca, proao bi kao
uran iz one ljupke Vukove prie. Pisac ovih zapisa uporno stoji pred
pragom nade neto se, jednom, mora promeniti u SPC. Mora, jer
98
15.5.2010 17:46:00
99
15.5.2010 17:46:00
100
15.5.2010 17:46:00
I sada s egra ujemo ipak neki novi glas nije bilo neodmerene patetike, niti proglaenja pobeda, jer su tu svi bili poraeni.
Nedavno, prilikom jednog drugog takvog jubileja, srpski ministar
Velja Ili koji puca od patriotizma, nije dozvolio kolegi R. Ljajiu da
ide u Oraac i da stoji negde u senci Vodovoj. On je turin i valjda
se to ne moe dozvoliti u Srbiji. Sada je na egru uz srpskog premijera sa lanovima diplomatskog kora venac poloio i ambasador
Republike Turske naravno, i svojima i Srbima. I to je neki znak.
Makar znak koji opominje da istoriju treba ostaviti istoriarima, a
da savremenicima treba poslati poruku mira i poruku o novim vremenima. Nije turski ambasador tu poloio venac samo stradalnim
Srbima, ve i svojim precima. Vreme je i za mir i za pomirenje,
jer na jubilarnim predstavama odavno gine mnogo vie nego to je
stvarno poginulo uglavnom Batalakinu procenu jo niko osporio
nije. No, ovo pomirenje na egru imalo je i neke druge pratee
znake: bilo je dravnih simbola Srbije, zastava SFRJ sa petokrakom, zastava etnikih i podosta ajkaa sa kokardama uistinu
neobino pomirenje, ali ipak ohrabrujue. Ovom proslavom ipak
nije dominirao ratniko-patrijarhalni folklor u kojem glavnu ulogu
igra neslavni general R. Mladi. Meu prisutnima upadljiva je
bila pojava devetogodinjeg Stevana Sinelia, direktnog potomka
slavnog resavskog vojvode.
I mali su znaci dovoljni da potpale iku nade u bolje razumevanje
meu dravama i generacijama.
I to je sve eto zapisa koji nije sumoran na palanakom uvek sumornom horizontu.
Peanik.net, 03. 06. 2009.
101
15.5.2010 17:46:00
Avaj, nije tako bilo i pria lii na davno preminulog pisca, a kako
bi drugaije i bilo.
Sto godina posle smrti stigao je R. Domanovi u Pariz trudom talentovanog prevodioca, gospoe Kristin Salub. Au fer rouge, tako je
sjajno prevedena Domanovieva Danga uz druge satire i Francuzi su
otkrili ono to i sami vole darovitog umetnika satiriara, ije delo nije
izgubilo ni sjaj umetnike metafore, ni oticu o ljudima meu kojima
jo ima mnogo onoga o emu je veliki pisac pisao. Imali su pravo ljudi iz ministarstva kulture Srbije: pomogli su objavljivanje ove knjige.
Govorilil su na promociji znani slavisti francuski kakav je Pol-Luj Toma
sa Sorbone, oni kojima se veruje, jer znaju ne samo srpski jezik ve
i kulturu srpsku posebno politiki mentalitet i istoriari poznati u
svetu. A knjigu je objavila izdavaka kua Non lieu, koja objavljuje
vrhunska dela svetske umetnike batine. Rei iz imena kue znae:
nema mesta daljem sudskom gonjenju. Dakle, oslobaajua presuda
za R. Domanovia, uz pohvale prevodiocu i komentatoru. Neobian
102
15.5.2010 17:46:01
103
15.5.2010 17:46:01
Nee biti udno ako u Parizu posle ove promocije doe i do ozbiljnih
nereda na Jelisejskim poljima.
Peanik.net, 06. 06. 2009.
104
15.5.2010 17:46:01
105
15.5.2010 17:46:01
106
15.5.2010 17:46:01
107
15.5.2010 17:46:01
108
15.5.2010 17:46:01
109
15.5.2010 17:46:02
Rusije tamo gde mi to jutros hoemo, i da V. V. Putin javno, redovno, nedeljom i praznikom celiva svetu Desnicu patrijarha vascele
Rusije, u Kremlju, pod ikonom dravne Trojeruice kako se ikona
zove. Nevolja je u tome to ima i Srbalja koji o V. V. Putinu znaju i
drugo desetine novinara je dobilo metak u grudi, a da niko osuen
nije, progone se voe opozicije, njih divljaki tuku. Nad svima bdiju
Nai, neka vrsta partijske milicije, kakve je bilo i u vreme cara
Ivana Groznog taj nam je roak, ena mu je bila Srpkinja. A ti
Nai Putinovi imaju i srpske Nae dirljiv je bio susret Peanika
sa njima u Aranelovcu.
Iako je potovani D. A. Medvedev ba onizak ovek, on je ipak visoki
Gost. Pred gostom se moramo pokazati, ali siroti komentatori ne
znaju ta da nam porue: hoe li to biti dan pobede nad faizmom
ili dan okupacije? Valjda emo se do njegovog dolaska dogovoriti o
svrsi i smislu ove posete jednom e i Srblji nai svoju duu.
Peanik.net, 11. 08. 2009.
110
15.5.2010 17:46:02
111
15.5.2010 17:46:02
ni braa Rusi. Tajvan je tamo gde je bio i pre vie od pola veka.
Godinama smo pokuavali da kaemo nekome da na Kosovu ive
Albanci. Niko iv to nije hteo da uje, ne, tako govore izdajnici
i neki rasrbljeni Srbi. Ne i ne, Kosovo je samo srpsko i navek e
biti srpsko. A kada su to Albanci preveli i rekli da je Kosovo samo
albansko, niko ne zna ni ta da kae ni ta da ini.
PRILIKA JE ELAVA
Doputovali smo na kraj leta, zbunjeni. Prestale su uene rasprave o
krahu Jugoslavije i istoriare je to zamorilo i ostala nam je neka
drava-nedonoe. Kao da smo svi nedovreni i kao da je sve nedovreno. To je pravo stanje. Malo kome pada na pamet da se stvari mogu
i urediti, jer prilika svaka nije bez nade. I u dravi i u crkvi je isto.
Iz dana u dan sve je vie stubova i mostova spoljne politike, a nju
nemamo pa nemamo. I nesvrstani smo ne zna se u odnosu na koga
i svrstani, naravno uz Rusiju. I eto, kada visoki gost Medvedev
nije ba visok, ali ga tako moramo titulisati bude sleteo u Beograd,
mnogo toga nee biti jasno. Ne samo nama, nego ni Medvedevu.
Deca bi rekla ba je frka u Beogradu. Nee biti, stoga, uljudno da B.
Tadi optereuje Gosta tim Kosovom. Ima ruski veliki Brat nekoliko
kosova u kui i podosta oko kue. Niko ne zna ta nosi dan, a ta
no kako je krenulo iz majice Rusije, moe se desiti da izvanredni
opunomoeni ambasador Rusije ponudi verodajnice nekom tamo
u toj dravi kosovskoj ne dao Bog, grozno je i pomisliti! Prilike se
menjaju, i svaka je udljiva i obavezno elava. I u crkvi je isto. Dala
Republika 120 miliona nije greka ove godine za SPC na Kosovu,
i ne ide pa ne ide. Odredio je episkop rako-prizrenski Artemije sebi
112
15.5.2010 17:46:02
113
15.5.2010 17:46:02
114
15.5.2010 17:46:02
115
15.5.2010 17:46:03
RUENJE ISUSA
Mnogo nam se toga ve dogodilo: pred skiptrom Amlohijevim
uzmakli su i drava, i dobar deo javnosti. Pognuo je glavu i ustavni
poglavar Republike B. Tadi. A nije ni vano to parade nije bilo, jer
su uzmakli, nadajmo se, barem malo i bojovnici desniarskih grupa.
No i dalje nam i tampa i radio bue lobanju tom paradom i slinim
zgodama.
A iza toga, i to poodavno, stoji neto mnogo ozbiljnije, to nas tek
eka. I upravo o tome malo je kome i stalo da ozbiljnije porazgovara. Makar poneto bi se tu moralo pomenuti: kakvi navijai, kakvi
116
15.5.2010 17:46:03
117
15.5.2010 17:46:03
118
15.5.2010 17:46:03
119
15.5.2010 17:46:03
120
15.5.2010 17:46:03
121
15.5.2010 17:46:04
122
15.5.2010 17:46:04
Amlohije jemio u javnim izjavama njeno politiko devianstvo, odnosno nevinost i uzdigao ju je na mitski pijedestal Kosovke evojke. Ne,
nije Biljana Plavi Devica Srpska orlenska, ne, ona je zloinac. Izdala je
ak i svog nekakvog vrhovnog komadanta Radovana Karadia.
Neto nije u redu sa publicitetom koji joj svi obezbeujemo. Jer ona
taj publicitet ne zasluuje.
Sud je rekao svoje. Neto drugo nas mui i ta je vest uasna: Biva
predsednica RS osim Banjaluke, treba da poseti i Bijeljinu, a prisustvovae i promociji knjige koju je napisao svetenik s kojim je kontaktirala
dok je bila u zatvoru. U principu, jer to je uenje Crkve, Crkva treba da
prata, ali da li to moe Crkva koja je pruala javno duhovnu logistiku
ovoj zloinki i njenoj bratiji? Na to pitanje u Crkvi postoji odgovor, ali
nema odgovora na ovo drugo pitanje gde nai tu Crkvu? Nije se ona
pokajala, nije ni narod koji ju je uzdigao. I tako Plavievka stoji u
ikonostasu veliina, a publicitet joj jemi oreol. Sve znamo o njenim
zloinima, ali ovo to ona sada radi, to je voenje one iste politike, koja
je jednom propala. Oprotaj se trai od rtve, odnosno od preivelih
i unesreenih, a ne od sauesnika. Neka publicisti u medijima sami
prosude koliko su i ranije bili sauesnici. Tu je problem.
Peanik.net, 12. 11. 2009.
123
15.5.2010 17:46:04
15.5.2010 17:46:04
125
15.5.2010 17:46:04
126
15.5.2010 17:46:04
127
15.5.2010 17:46:04
Stotine hiljada nevino ubijenih ne daju mira, i zovu na neka priseanja. Moda to i treba tako da bude eka nas ocena lika i dela ovog
pokojnika. Ovi to mu ve sada ispisuju hagiograje, neukusno politiki intonirane, boje se tog priseanja. Ovi to ve viu santo subito,
odmah svetac, nisu iskreni. I ne zna se da li ih je vie neiskrenih u
drutvu ili u crkvi. Manipulisali su patrijarhom svi, od Miloevia do
Kotunice, a on se nije umeo snai i mnogu je gorku au ispio, a da
nije uspevao da makar neku otkloni.
128
15.5.2010 17:46:05
129
15.5.2010 17:46:05
Negde krajem 80-ih godina 19. veka reklo bi se, koliko jue i radikali
su se bili ljuto okomili na Vladaoca-knjaza i ubrzo kralja Srbije Milana Obrenovia: koja sve zla i opaine nije on poinio u Srbiji, odvojio
je zemlju od majice Rusije, okrenuo se Evropi, uveo je eleznicu u
Srbiju, zbacio je mitropolita Mihaila sa trona Crkve, pa ga i uhapsio
taj je bio ruski ovek i trebalo mu je na svaki nain doakati.
Uspeli su da zakau sednicu velike Narodne skuptine da se javno rasprave bolna pitanja unutranje i spoljne politike. Da narod
zna. I da se sednica odri hitno, ne u Beogradu, ve u Kragujevcu. I
Vladalac obavezno da prisustvuje. I bi tako kralj je sedeo u fotelji
Visokog doma i pratio je rad Skuptine Ustav tako nalae. Ne, nije
kralj po Ustavu imao pravo da se mea u rad Skuptine. Prolazili su
sati, a poslanici su utvrivali zapisnik sa prolog zasedanja i nikako,
ni posle mnogo sati, da preu na dnevni red. Jedan radikalski poslanik je bio nezadovoljan time kako su njegove rei unete u zapisnik,
odnosno, ta je on na proloj sednici rekao gospodinu ministru
javno u Skuptini. Satima se to proveravalo, italo se, a radikalski
poslanik je bio sve nezadovoljniji. I kada je on prolazio pored kraljeve fotelje, nesreni kralj Milan je tiho i krajnje uljudno primetio: Ali
gospodine, za Boga miloga, pa uneto je u zapisnik da ste ministru
rekli da je lopov i laov! Ne, vae velianstvo, Vi ne govorite istinu,
uopte nisam tako rekao. Zbunjeni kralj Milan pocrveneo je od stida
sam je sebe uvalio u sve to, sedeo je zaprepaen. Ipak se retko
dogaa da se Vladaocu kae javno da ne govori istinu. Ne daj Boe
da lae. Ali kako, mucao je kralj Milan, svi smo videli i uli ta ste
mu rekli, upisano je. Ne, velianstvo, vi ne govorite istinu, i hou da
se moje rei tano unesu u zapisnik: nisam ja rekao da je ministar
laov i lopov, ja sam jasno rekao da je on laovina i lopovina. I
tu se izvetaj prekida izgleda da su morali tano da kau ta je
radikalski prvak rekao ministru.
130
15.5.2010 17:46:05
131
15.5.2010 17:46:05
mnogi se ponaaju kao ona divna stvorenja na brodu koji tone, ali
niko za sada ne zna ko je sa Amlohijem. I u crkvi i u dravi. To
to se svuda mnogo lae nije moda ni bitno katkad je i la na
spasenije. Neki lau javnost, neki lau druge, a neki lau i sebe
same. Sve to je tada Sinod saoptio o predlogu statuta Vojvodine,
kae mitropolit Amlohije, i danas bih potpisao. Dobar deo Srbije
to misli, a da li e ga svi podrati na Saboru, to niko ne zna. Ali
je jasno da uoi izbornog Sabora podele u episkopatu bivaju sve
dublje, a izjave sve tunije i runije. Onaj radikalski poslanik iz
19. veka je isterao svoje: upisano je da je gospodin ministru rekao
ne da je laov i lopov, ve da je laovina i lopovina. La se ne
moe tolerisati, kae S. uki-Dejanovi, a to poruuje i episkop
Irinej baki. To je tano. La se zaista ne bi smela tolerisati, ali
nikako da se sporazumemo kako to da la kazana pre podne,
ve popodne bude istina, i obrnuto. Ne znamo ta e biti sa A.
Martinoviem on argumenata protiv statuta Vojvodine nema, ali
ima dobru dikciju kada govori: pogreio je, nema potpisa vladike
Irineja ispod famoznog pisma, ali Martinovi ima pismo u rukama
i svi ga imamo. Imaju ga i S. uki-Dejanovi i B. Tadi. Sada treba
dokazati nemogue: da pismo postoji, ili da ne postoji.
Tuno je u palanci, i ba runo, a tek to smo ispratili na veni poinak patrijarha Pavla.
Peanik.net, 28. 11. 2009.
132
15.5.2010 17:46:05
133
15.5.2010 17:46:05
134
15.5.2010 17:46:06
135
15.5.2010 17:46:06
136
15.5.2010 17:46:06
137
15.5.2010 17:46:06
138
15.5.2010 17:46:06
139
15.5.2010 17:46:06
140
15.5.2010 17:46:06
141
15.5.2010 17:46:07
142
15.5.2010 17:46:07
Vjerovatno zadovoljni to je, opet voljom Svetog Duha, Srbija formalno ipak spasena milosra vladike crnogorskog Amlohija i vladike
bosanskog Kaavende, analitiari i javnost etrdeset i petog srpskog
patrijarha, uprkos svemu, ocjenjuju kao ovjeka koji nije ni reformator ni konzervativac, ve zagovornik srednjeg puta i dijaloga.
Uzimaji u obzir situaciju pre izbora sukob golubova i jastrebova moda bi najpreciznije bilo rei da je ovo to smo dobili najbolja
od najgorih solucija kae sociolog religije Mirko orevi. Niti e
novi patrijarh biti reformator jer za tako neto nema kapaciteta ni
duhovne snage niti e moi da obuzda u Sinodu one kojima mnogo
duguje.
Dani: Kome duguje?
orevi: Onima koji su se, radi mira u kui, odrekli svoje kandidature i podrali takozvanu umereniju struju. Nije nepoznato da
je Amlohije dobio najvei broj glasova. Ipak, na kraju je rebom
izabrano srednje reenje u koje se polau velike nade.
Dani: Glavni kandidati za mjesto patrijarha bili su vladike Amlohije,
Irinej baki i Kaavenda. Odakle odjednom na tronu Irinej niki, autsajder koji se nije spominjao niti u jednoj varijanti?
orevi: Kako bi spreili produbljivanje raskola koji je bio dostigao
ozbiljne razmere, saborski oci su doli u situaciju da izaberu oveka
koji e im najmanje smetati, koji e biti neupadljiv. To je potvreno
odmah nakon izbora. Amlohije je ak rekao da se raduje i da drugaije ne bi ni valjalo! S tim su se sloili Kaavenda i Irinej baki. to
se samog reba tie, to je formalnost.
Dani: Zbog ega je novi patrijarh odgovarao svima?
143
15.5.2010 17:46:07
orevi: Amlohije. Ve u 12 sati i 15 minuta, crnogorski mitropolit je praktino povukao svoju kandidaturu i predloio kompromisno
reenje. Svestan da ga ni laika, a ni crkvena javnost nee prihvatiti,
pragmatian kakav jeste, Amlohije je ceo svoj govor koncipirao u
tom pomirljivom tonu. Posle neviene medijske hajke u kojoj su
ponovo isplivale neke poznate injenice iz njegovog ivota, i vladika
Kaavenda je shvatio da mu akcije u javnosti nisu ba na zavidnom
nivou. Trei pretendent, Irinej baki, s druge strane, vai za papistu
koga svetenstvo ne moe oima da vidi.
Dani: Zato?
orevi: Na proslavi 25. godinjice pontikata pape Jovana Pavla
Drugog u Beogradskoj nadbiskupiji, Irinej baki je rekao da e se
u budunosti hriani ujediniti i da bi, kada hrianstvo bude
jedinstveno, po pravdi i po kanonima logino bilo da prvi ovek
u Vaseljenskom hrianstvu bude prvi episkop grada Rima, a to je
rimski papa. Posle te izjave, poela su javna gunanja i optube da
je Irinej papista. Iako je vaio za oveka bliskog svim vlastima od
Miloevia (bio je njegov dvorski teolog, krstio mu je unuka), preko
Kotunice do Tadia ta izjava je Irineju bakom ozbiljno naruila ugled. U tom odnosu snaga, Irinej niki je uzet kao spasonosno
144
15.5.2010 17:46:07
145
15.5.2010 17:46:07
orevi: To nikada ne treba iskljuiti. Podsetiu vas da je mitropolit Amlohije, na uporno insistiranje novinara na ovome o emu
razgovaramo, rekao da nema ambicije da postane patrijarh neke
crnogorske crkve, ali ako to bude narodna volja... Boe moj! ta
moe!... Ne, to svakako ne treba iskljuiti. Amlohije je vrlo zanimljiva linost, trenutno najjaa gura u Saboru i Sinodu.
Dani: Kaete da je Amlohije najjaa gura u Saboru i Sinodu; istovremeno, rekli ste da je, uz Kaavendu, najvei gubitnik izbora za
novog patrijarha.
orevi: Nema tu nikakve protivrenosti: njih dvojica su formalni
gubitnici koji su nali oveka kome su vezali ruke, kojim komanduju, kome stalno duvaju za vrat. Sutinski, oni vladaju i njihov uticaj
i znaaj u Saboru i Sinodu, bez obzira na to to nisu izabrani za
patrijarha, nije umanjen.
Dani: ta je sutina sukoba Amlohija i Kaavende borba za tron
ili neto drugo?
orevi: ista borba za vlast. Obojici je jasno da nisu popularni,
da ih drava Srbija nee. S druge strane, zna se da je patrijarh Irinej
vrlo brzo dobio saglasnost srpskih dravnih organa. Znalo se to
unapred.
Dani: Odakle vladiki Kaavendi tolika mo?
146
15.5.2010 17:46:07
147
15.5.2010 17:46:08
148
15.5.2010 17:46:08
orevi: Dobro, to je tano, ali je upravo zbog toga njegova skromnost, njegov asketizam padao u oi. Poznato je da je patrijarh Pavle,
videvi dipove svojih episkopa parkirane ispred Patrijarije, rekao:
A ta bi tek bilo da nisu poloili zavet siromatva?! Morate to uzeti
u obzir. Meutim, svi smo mi skloni preterivanjima koja su, nakon
smrti patrijarha Pavla, esto znala da budu neukusna, ak i uvredljiva po Pavla samog. Ali, to je stvar mentaliteta. Patrijarh Pavle, uprkos injenici da je bio marioneta, imao je i neke osobine kojima se
iskupljivao pred svojim vernicima, pred graanima. Hoe li to imati
i patrijarh Irinej?!
Dani: Prije vrijeanja upuenih na raun muslimana i Crnogoraca,
prva izjava novoizabranog patrijarha je bila da e pozvati papu u
posjetu. Odakle to?
orevi: Patrijarh se izleteo. Meutim, odmah je bio opomenut od
Irineja bakog, pa se korigovao rekavi da e o eventualnoj poseti
pape Srbiji odluivati Sabor SPC-a. Meutim, moram rei da je patrijarh Irinej uporan u jednom: ako i ne doe u zvaninu posetu Srbiji,
papa e 2013. godine u Niu sigurno prisustvovati proslavi sedamnaest vekova uvenog Milanskog edikta. I to je dobra ideja.
Dani: ija je nadlenost posjeta pape crkve ili drave? Ko o tome
treba da odluuje?
orevi: Od Miloevia, preko Kotunice do danas, papa ima pet
zvaninih poziva da poseti Srbiju. Prvi poziv je, preko svojih izaslanika, poslao Slobodan Miloevi. U Vatikanu su odgovorili da papa
nee doi u Beograd bez saglasnosti veinske crkve. A u crkvi kau
jo nisu sazreli uslovi.
Dani: ta to znai?
149
15.5.2010 17:46:08
150
15.5.2010 17:46:08
151
15.5.2010 17:46:08
Dani: ta je na toj proslavi traio ministar Jeremi? Kakva je to poruka bila Crnoj Gori?
orevi: Ta poseta je bila nepotrebna, liena svakog smisla. To nije
posao ministra inostarnih poslova i, pravo da vam kaem, s obzirom
na to da je, mimo svih diplomatskih pravila, ef nae diplomatije
u Crnu Goru stigao ne udostojivi crnogorsku vlast ni zvanine
obavesti o svojoj poseti, strepeo sam da e Crnogorci reagovati kao
onomad, u sluaju vladike Filareta strpati ga u dip i proterati ga.
Imali bi pravo.
dana posle izbora novog patrijarha u Bijelom Polju prvi put odrana
proslava Dana svetog Save, koja je vie liila na Amlohijevo dokazivanje Crnoj Gori da nije izgubio u Beogradu. Vrlo udno, proslavi je
prisustvovao ef srpske diplomatije Vuk Jeremi.
152
15.5.2010 17:46:08
153
15.5.2010 17:46:09
Dani: Zato?
154
15.5.2010 17:46:09
biti valjano, jer ova udesno lepa stvorenja nisu poinila greh koji bi
se krtenjem imao ponititi. Doveo je sveti Majol svoje pingvine u
nekoj laici u Pariz, u civilizaciju, ali su pingvini morali da se izjasne
jer drugaije oci i uitelji nisu hteli da li su pingvini ili ljudi. I tako
krteni i nedokrteni, pingvini su u civilizaciji zapoeli svoju politiku istoriju. Ta istorija je ironijski prosleena od srednjeg veka, preko
renesanse do novoga doba. Lako se prate likovi, i prepoznaju.
Nije, istina, jasno imamo li mi Srbi neke veze sa pingvinima, ali da
neke slinosti ima, to je u nekim momentima sasvim oevidno. Svi
se sada pitaju, a posebno Prvi pingvin nae diplomatije, kako da se
formulie spoljno-politiko stajalite zemlje. Neko krtenje, evo,
dolazi iz Rusije, ali sudei po onome to se pie u versko-politikom
glasilu koje se zove Peat, to nee ii lako, pa makar se mi, ne tri
puta, ve trideseti i tri puta i jo trikratno po ruski prekrstili. Moda
bi sve ovo liilo na alu, ili pak na nezaboravnoga Anatola Fransa, da
se nismo nali pred jednim problemom. Rusi su nam ponudili jednu
rusko-balkansku teoremu. I sabrali su se oci, i crkveni i laiki dravni, uz asistenciju politikih publicista, ija je svaka re obeleena
ruskim peatom ali reenja nema, pa nema.
Kazao je ovih dana general D. Rogozin da e Rusi priznati nezavisnu
dravu Kosovo, i to onoga asa kada mi Srbi-pingvini budemo odluili da svoju postojbinu napustimo i preemo u NATO.
Sabrali su se oci u Saboru i nikako ne znaju ta da ine. Kako god
da postupe, Kosovo e biti sve dalje. Priznali su, jadni, da se rei
gasikacija Srbije to je sve ono oko NIS-a na srpski prevode kao
rusikacija, a da se ova pak re prevodi semantiki precizno kao
putinizacija. No jedno je lingvistika, a drugo je politika. Ova teorema
je zapravo ucena ako neete sa nama, u ram nae vojne doktrine,
ostaete bez Kosova. Sve poinje da lii na drugi deo traktata romana
155
15.5.2010 17:46:09
Bilo kako bilo dok prvi Pingvin nae diplomatije neto ne smisli
treba itati u ove ledene dane priu o pingvinima Anatola Fransa.
Peanik.net, 08. 02. 2010.
156
15.5.2010 17:46:09
157
15.5.2010 17:46:09
Graanina NJKV vozi autant iz Vojske Srbije, a na kolima se lepra zastavica sa monogramom A: diljem Republike njega doekuju
devojke u narodnim nonjama, hleb i so su obavezni, i niko tano
ne zna ta ovaj graanin zapravo radi, kao to ne zna ni ta radi
sa nama, a jo manje znamo mi ta emo s njim. Na mukama su
i velikodostojnici Republike, sa lentom na grudima, koja je simbol
republikanskog suvereniteta. On hoe ni manje ni vie kralj da nam
bude usred dine Republike, koja se i pred njim i pred sobom totalno
zbunila. To s kraljevinom nam ne ide, odnosno za sad niko to nee,
pa nee ni graanin NJKV. Nema tu zajedno sa graaninom strane
drave M. Dodikom i celom svitom ni tri frtalja kralja, kako govorae na prijatelj daroviti Duko Radovi. Graanin NJKV zna gde mu
je mesto u crkvi, ali ne zna se gde treba da sednu dostojanstvenici
Republike, jer tu gde je NJKV graanin seo za njih mesta nema, a gde
su oni seli NJKV ipak nae sebi mesto. On zna da je u ovoj zbunjenoj
Srbiji dobro biti kralj.
158
15.5.2010 17:46:09
REHABILITACIJA AVOLA
Onaj ko je itao ciklus pria o sv. Savi i avolu, zapazio je da u
svim malverzacijama, ak i kada Srbin sklapa ugovor sa avolom,
avo gubi. Ali novo vreme donelo nam je obrnutu situaciju. avo
je sve prisutniji i ozbiljni mislioci misle da ga treba rehabilitovati,
jer jeste crn, ali nije ba toliko. Neastivi je u naem pravoslavnom
katehizisu dobro denisan kao laa i otac lai. Meutim, meu
spisima naih teologa, nismo uspeli da naemo neki ozbiljniji teoloko-lozofski traktat o avolu, a neke ideje o. Justina Popovia o
avodiceji nisu do danas ozbiljnije razvijene. A neastivi je tu pa
tu, vrzma nam se oko nogu. U vreme blaene uspomene pape Pavla
VI, katoliki bogoslovi u Vatikanu objavili su dokumenat sa vrlo
ozbiljnim tezama, od kojih su najvanije dve. Prvo, Boga niko nije
159
15.5.2010 17:46:09
160
15.5.2010 17:46:10
161
15.5.2010 17:46:10
Uvek kada se vraamo sa sahrane oveka koga smo poznavali, prati nas ta setna misao a i kakva bi druga bila na takvom mestu.
Pomiljamo da e nam najbolje biti na groblju. Svi e govoriti najlepe o nama i nee nas pitati ni za himnu koju smo komponovali
nekom diktatoru, ni za pesmu koju sroismo nekom gradoubici.
Kada aneo prelije grob, i otpeva ono velianstveno dirljivo Njinje
otpuajei, najlake e biti nama mrtvima. Mi ne odgovaramo vie
ni sebi ni drugima, a oni to uznose rei hvale ionako su osloboeni
svake odgovornosti za javnu re. Tu smo izgleda svi isti i jednaki.
Bie nam svima svejedno, ali nevolja je dok smo ivi i sa ivima: pred
saveu odgovaramo. Toga su osloboeni aneli kojih ima svakojakih, a veina je tokom ratnih godina za nama dobrano ogaravila svoja aneoska krilca. I, naravno, napunila depove. Negde kod svetog
Luke ima lepa i divna re koju esto navodimo: Ostavite mrtvima
da sahranjuju mrtve, a ovaj doktor po profesiji koji je sledio Hrista,
dobro je poznavao nau ljudsku prirodu.
162
15.5.2010 17:46:10
163
15.5.2010 17:46:10
164
15.5.2010 17:46:10
165
15.5.2010 17:46:10
166
15.5.2010 17:46:11
167
15.5.2010 17:46:11
168
15.5.2010 17:46:11
169
15.5.2010 17:46:11
170
15.5.2010 17:46:11
171
15.5.2010 17:46:11
jedan rat protiv susedne kneevine, koja nam o glavi radi. Naravno,
gospodo, taj rat e biti krvav, pljakaki, bie to velika otimaina,
ruiemo gradove, neja e biti silovana, drugi i drugaiji koji nee
da se priklone naoj istini, bie zbrisani sa lica zemlje. Zapanjene
zvanice nisu mogle doi sebi, ali mudri car nije propustio da doda i
objanjenje koje glasi: Naravno, gospodo, rat e biti prljav i krvav,
ali tu ste vi, pesnici kraljevstva mi, da ga opevate kao sveti rat, i vi
muziki geniji da ispevate himne i kantate veliini mojih pobeda u
mrvljenju drugih, a vi, oci, biskupi i arhibiskupi ste tu da zamahnete kadionicama i da dokaete da sam postupio po volji Boijoj.
Iz ovog objanjenja razabiremo ta se dogodilo i sa naom nacionalnom elitom u toku godina razaranja i konanog unitenja Srbije.
Mudrim reima cara lozofa mogli bismo dodati jo nekoliko, koje
ovaj umni ovek nije izgovorio. Njegovi su Nemci inili to to su
inili, pesnici su pevali himne zanosnije od Matijinih i slagali hvalospeve uzvienije od onih pokojnoga Mome Kapora, ali su vremenom
razumeli da to ne ide tako, da se moraju ujedinjavati i miriti sa susedima. Kod nas Srba postoji jedna falinka: stao je rat, razorili smo
i unitili koga smo mogli, urnisali smo i upropastili i sebe, ali nai
pesnici ne posustaju u himnama, a popovi nastavljaju da odrauju
svojim trudodanim kadionicama. Beogradske knjiare prepune su
knjiga o kosovskim bourima i bourima uveocima, a sam ministar
vanjskih dela V. Jeremi na nekoj ajanki kod ruskog ambasadora jo
ne pokazuje da je razumeo da se pre smrtne i vene ljubavi na prvi
pogled sa Rusijom, mora neto uraditi i na pomirenju sa susedima. I
da jo jednom pomenemo blaenog Augustina red bi bio da i Srbi
ponu da itaju ozbiljne knjige, a uli smo da postoji ak i prevod
njegovih Ispovesti na srpski koji je govorio da zanos jeste prirodno
ljudsko stanje, kao i pijanstvo u kojem esto traimo utehu, ali je
ovaj svetac i mislilac preporuivao lek koji se zvao sobria evrietas
trezveno pijanstvo.
172
15.5.2010 17:46:12
173
15.5.2010 17:46:12
nosi jaje nakon njegovog raspea i smrti, jer se pred cara Tiberija
nije smelo izai bez poklona, a da li je jaje pocrvenelo od toga to
se ona zastidela svog skromnog poklona, o tome ljupka legenda
mnogo ne kae. Ali to jaje, kao simbol poetka i kraja i danas
na naem stolu nee nestati sa groba. A njegova nauka bila je
ne neka spekulativna lozoja, ni logika konstrukcija, ve hleb
i vino koje je delio sa onima koje nije birao, koji su njega izabrali
kao nadu: Ovo inite meni u spomen. Uzalud emo ga zasipati
legendama i patetinim reima, jer od Josipa Flavija do Tacita i
Plinija mlaega niko o njemu nita nije zapisao to je verodostojno. A Njemu je i bilo stalo da ostane u toj anonimnosti, kako bi se
prepoznao u svakome od nas.
A pria o vaskrsenju nigde, ni u jednom jevanelju, nije ispriana.
Tu priu mi treba da priamo i svedoimo, a jevanelja su ne nekakve biograje i ueni istorijski traktati, nego doivljaji. Marko je
svoje jevanelje ostavio otvorenim. Cela 16. glava, koja pria dogaaje nakon raspea, do detalja nam kazuje samo jedno: Svi su ga
napustili, razbeali su se uenici, ene koje su nosile miropomasti
zatekle su prazan grob. I nije sluajno Marko zapisao u 16.8: I
naavi se tu, pobjegoe od groba, jer ih zahvati strah i drhtanje.
Marko dodaje jednu jo zagonetniju re: I uenici ne vjerovae,
ali osetie da se neto dogodilo. Jevanelista Luka je bio lekar
po profesiji. I on je u 24.12-18. ponudio dokaze kao lekar, nikakve
druge. Njegovi su dokazi emocije i jedno zapaanje iz oblasti kardiovaskularnih promena. Nikog nisu videli, a no je padala, trebalo
je stii do seoceta Emausa, i nita im nije bilo jasno beali su, jer
im je tajna policija bila za petama. Jedini dokaz koji doktor Luka
nudi glasi: I oni govorahu jedan drugom. Ne gorae li srce nae
u nama, kad nam govorae putem i kad nam kazivae pismom.
Ovaj put do Emausa, dvanaestak kilometara od Jerusalima, mora
svako da pree sam, ako hoe neto da razume o vaskrsenju. Sve
174
15.5.2010 17:46:12
175
15.5.2010 17:46:12
15.5.2010 17:46:12
177
15.5.2010 17:46:12
178
15.5.2010 17:46:12
179
15.5.2010 17:46:13
180
15.5.2010 17:46:13
181
15.5.2010 17:46:13
koje deluju zastraujue Uspeli smo, nastavljamo! Deset je godina minulo od kada su pod nogama uspaljenih mitingaa svenuli
pogaeni kosovski bouri, iselilo se davno svih devet Jugovia; i
konano e svenuti ti prekrasni simboli jednog vremena ako ih
budu uvali junaci kakvi su Karadi i Mladi, ije svetle tradicije nastavljaju Arkanovi jurinici na dananjem Kosovu. O tome
se nimalo ne vodi rauna. Zaboravlja se da e krv koja se tamo
proliva i albanska i srpska pasti na glavu nama svima. To bi ljudi
u Crkvi morali znati.
Bez obzira na zlo koje je ve poinjeno, treba se okrenuti sutranjem danu, mora se gledati preko ruba dana dananjega. Na to nas
opominje i jevanelista Matej u 6.34: Dosta je danu svakome zla
svojega. Jo nije kasno da se trae naini zajednikog ivota, ali
sutra moe biti dockan, jer i Albanci i Srbi i drugi, kako god bilo,
ivee na Kosovu a gde bi drugde! zajedno, jedni uz druge. Za
mir i pomirenje nikada nije kasno.
Republika, 184-185, 16-31. mart 1998.
SRBIJA NA DAI
Ovo je samo i nita vie melanholini zapis umornoga putnika koji je, jednim drugim povodom i po drugome poslu, prolazio
nedavno obroncima Ravne gore, od sela Ba navie prema Rajcu.
U suton, preko cvetnih padina, kolonama i zapregama svih vrsta
krenula je itava jedna Srbija da slavi; krenula je na udan piknik,
a da niko zapravo i ne zna ta se slavi; ideologiju etniku porazila je ideologija komunistika, a nju je, pak, na sledeoj istorijskoj
182
15.5.2010 17:46:13
183
15.5.2010 17:46:13
184
15.5.2010 17:46:13
185
15.5.2010 17:46:14
186
15.5.2010 17:46:14
187
15.5.2010 17:46:14
Do izbora koji su zakazani za 24. septembar nije daleko i predizborna kampanja se uistinu zahuktava. Nju prate to je novo neke
neobine, pa ak i tajanstvene pojave. U kampanju se ukljuio ni
manje ni vie nego sam patrijarh moskovski i vascele Rusije, svjatjeji g. Aleksije II, koji je na dan Preobraenja Gospodnjeg to
je roendan g. Miloevia uputio telegram uzbudljive sadrine
u kojem slavljeniku eli Mnogaja ljeta to je veoma lepa crkvena
himna na dobro naroda, ne samo Balkana nego i drugih regiona.
Novine su se pak setile Tarabia i njegovih proroanstava, te jo
niza slinih, u kojima se pominje da e Srbiju iz nedaa izvui ovek
poreklom iz sela Kotunia, a odatle je poreklom dr V. Kotunica
koji je kandidat DOS-a. Prelistali smo u vezi s tim mnogo toga,
pa i delo dr Radovana Kazimirovia Tajanstvene pojave u naem
narodu kremansko proroanstvo, objavljeno u Beogradu 1940. i
posveeno episkopu N. Velimiroviu, i naili smo na mnogo zanimljivih stvari. Nevolje e biti velike, Srbija e biti na dnu ponora, i
tada e se umeati Rusija, Srbija e odolevati i uzee cijelu Bosnu
i Hercegovinu. Navode se primeri kako su proroci prorekli kraj
Obrenovia, i to u krvi, i uspon Karaorevia kraja nema svim
tim tajanstvenim vienjima.
188
15.5.2010 17:46:14
189
15.5.2010 17:46:14
190
15.5.2010 17:46:14
191
15.5.2010 17:46:15
192
15.5.2010 17:46:15
I najzad to nije nevano ne oglaava se ni Zavod za zatitu spomenika. itavim nizom posebnih ugovora izmeu drave i Crkve
ureeno je uvanje svetinja i javnih dobara, biblioteka i retkih rukopisa. Kako je krenulo, opet se moe nai neko ko e istrgnuti list
iz Miroslavljevog jevanelja to se jednom dogodilo. Hrianska
javnost u Srbiji je s pravom protestovala, ali je udno da se u laikoj
javnosti nisu uli glasovi protesta.
Republika, 290-291, 1-31. avgust 2002.
193
15.5.2010 17:46:15
194
15.5.2010 17:46:15
Mariraju te druine diljem Srbije i svojim saoptenjima zastrauju javnost i prete svima koji drugaije misle da e biti kanjeni. U
novosadskim porukama ne nedostaju imena i prezimena onih koji
ne pristaju na njihov program i na njihovu viziju drave boje.
Opaki znaci, umesto da postaju rei, sve se vie zgunjavaju i nakon
oktobarskih promena. Ne gree mnogo oni koji ukazuju na novi talas
nacionalizma sa elementima kleronacionalizma. Uostalom, sam je
predsednik V. Kotunica zapoeo sa promenama onako kako ih on
shvata, u tipinom gazimestanskom stilu onim politikim mitingom
pod svodovima drevne lavre u Hilandaru gde se hriansko amin
izgubilo u buci politikog aminovanja. I od tada imamo niz crkvenopolitikih skupova koje ni hrianska javnost ne razume. Mnoe se
opaki znaci o kojima i Crkva uti ili ih neke vladike i podstiu.
Jo nije zaboravljen takav zbor u Trebinju uz prisustvo nacionalne
elite kada je predsednik SRJ pozdravljen biranim reima koje on
i zasluuje kao prvi inovnik Republike, ali i kao hristoljubivi
predsednik Vojislav. Zbunjeni su bili i laici i vernici jer u naim
jektenijama izgovaramo najintimnije prosbe, ali se ime vladara
moe pominjati samo po strogo bogoslubenom molitvenom obrascu. Nikada se u naoj Crkvi nije tako inilo i malo kome je jasno
kome je potrebno ovo poigravanje s Crkvom. O tome je progovorio
episkop hvostanski i vikar njegove svetosti patrijarha g. Pavla g.
Atanasije i upravo povodom onog udnog zahteva da se ministar
G. Kneevi smeni Blic, 08. 09. 2002 i to na zahtev Crkve koja
je odvojena od drave. Preosveeni je jasno kazao da se tu radi o
pravoslavnim fanaticima koji seju strah i progovaraju jezikom
mrnje irom Srbije. To da ima fundamentalista i fanatika retko se
uje u naoj Crkvi. Postoje, nastavio je g. Atanasije, u pravom
smislu rei manje paracrkvene formacije, ovde u Beogradu naroito,
neposlune patrijarhu. Re je, zapravo, o dobro instrumentalizovanim grupama za pritisak od strane vojnih i policijskih krugova
koje seju strah i mrnju. I tu su upravo nune neke napomene
195
15.5.2010 17:46:15
asopis Republika je prva upotrebila ovaj vojniki termin, paracrkvene formacije, ali je bila grubo napadnuta u glasilu studenata bogoslovskog fakulteta Logos, koje je ureivao g. Atanasije. Znalo se, i to
dobro, da nije re tek o grupicama, ve o sprezi JNA i paravojnih
formacija s delom jerarhije koja je krvavim tragovima obeleila balkanski prostor kojim je protutnjalo nekoliko izgubljenih ratova.
196
15.5.2010 17:46:15
197
15.5.2010 17:46:15
OPELO I PORUKE
198
15.5.2010 17:46:16
MUKE SA SIMFONIJOM
Na nedavno okonanom Saboru pravoslavne omladine, koji je odran u Studenici poetkom meseca maja (Danas, 08. 05. 2003), usvojen je i obnarodovan jedan neobian dokument pod karakteristinim
naslovom urevdansko pismo Haralampiju. Obrazac koji se nudi
u ovom dokumentu podrazumeva ostvarenu simfoniju u odnosima
izmeu drave i Crkve. Pomenuti obrazac je precizno denisan i to
u duhu srednjovekovne simfonije. Srbi ve dve stotine godina ive
u zabludi, stoji u tom dokumentu, da imaju dvojicu prosvetitelja,
odnosno sv. Savu i Dimitrija Obradovia od kojih je samo jedan pravi
sv. Sava. Tako jednodimenzionalno odreen kulturni model itavu
srpsku kulturu svodi na svetosavlje. irilo-metodijevska tradicija sa
kojom smo duboko ukorenjeni u civilizacijske tokove Evrope, mnogo vekova pre sv. Save, se i ne pominje. A Dositej se sasvim odbacuje.
Dositejevska tradicija se proklinje kao i sve ono to su kulturi dali
Vuk, S. Markovi, J. Skerli i komunisti, a sa njima i novodopci.
Obrazac ovakvog tipa uopte nije kulturni obrazac, ali je ovo novo
srpsko pismo Haralampiju dokaz svakojake pometenosti u kojoj ivimo. Vizantija kao mrtva paradigma mnogima znai mnogo vie nego
surova realnost razgraene drave i opustoene zemlje.
U neke izjave samog patrijarha srpskog umeu se navodi Nikolaja
koji je ponavljao da tamo gde su drava i Crkva odvojene, tu nije
199
15.5.2010 17:46:16
dobro stanje. Organizacije oko Crkve u ulozi paracrkvenih formacija pruaju logistiku takvim tendencijama, a posebno se istie
Obraz. Religija nije, kae o. akon R. Bigovi, privatno emotivno
oseanje. Ako nije sasvim jasno ta mu je to emotivno oseanje,
jasno je da ovaj liberalni bogoslov religiju shvata kao stvar drave
i ne pomiljajui na mogunost ovekovog linog izbora Boga
i naina ispovedanja vere. Sve se uzima kao odnos struktura moi
koje se ponaaju po zakonu spojenih sudova, a to je daleko od duha
Hristovog i onog svetlog Jovanovog hrianstva.
Neki su znaci zabrinjavajui. Kada je na godinjicu bombardovanja
zemlje od strane zapadne vojne alijanse u manastiru Soko otkriven
spomenik Nikolaju Velimiroviu (Politika, 24. 03. 2000), naelnik
Generaltaba N. Pavkovi odao je najvie vojne poasti nekadanjem
ikom episkopu koji je svojevremeno imao laskave rei za vou
Rajha A. Hitlera, koji je 1941. na Uskrs bombardovao Beograd.
Sve to nije od jue. Kada je godine 1996. poznati pisac S. Basara
pisao kako je famozna panska Inkvizicija spasonosna ustanova
i kako nita nee biti u redu dok se u Evropi ponovo ne budu
zadimile lomae, inilo se da je to samo jedna od bizarnih izjava
kakvih ima na pretek. Danas se u hrianskoj Crkvi na Inkviziciju
gleda kao na sramotu u istoriji Crkve. Ovdanje pristalice nove
simfonije, pak, die se kratkim pamenjem ili neto drugo imaju
na umu. U jednom dokumentu dr ijakovi predlae i obrazlae
nekoliko novih krivinih dela koja treba uneti u KZ, a to su krivina dela protiv drutvenih vrednosti. Uz to se predlae i visina
zapreenih kazni za poinioce, ali je najudnije kako su krivina
dela opisana. Kaznie se novanom kaznom ili zatvorom do jedne
godine ko se nae u protivpravnom vrenju verskog obreda. Ako
je vrenje verskog obreda kanonski ureeno u Crkvi a jeste
nije jasno zbog ega bi se KZ bavio ispravnim ili neispravnim
200
15.5.2010 17:46:16
201
15.5.2010 17:46:16
202
15.5.2010 17:46:16
203
15.5.2010 17:46:16
Toga kod nas nema ak ni posle svega to se oko Ilindena zbilo politiki manevri se ne samo nastavljaju, ve dobijaju u zamahu. Drava
je ustuknula pred Crkvom verovatno radi mira u kui i izbora koji nisu
daleko, i nije jasno kako e se odnosi redenisati, kako bi se znalo
dokle vai zapovest Hristova koju svedoi jevanelista Marko (12.17):
Odgovarajui Isus ree im podajte esarevo esaru, a Boije Bogu.
204
15.5.2010 17:46:17
205
15.5.2010 17:46:17
206
15.5.2010 17:46:17
207
15.5.2010 17:46:17
208
15.5.2010 17:46:17
209
15.5.2010 17:46:17
MRAKOBESIJE
210
15.5.2010 17:46:18
SITNO KALUERSKI
Beogradski nedeljnik Vreme od 15. 04. 2004. posveuje pune dve
stranice besedi srpskog kaluera Atanasija Jevtia biveg vladike
zahumsko-hercegovakog koja uistinu raspameuje oveka koji
ita. Boe jedini, ega sve tu nema! Pod atorom slovi kaluer o
dosovskoj vlasti koja je zlo gde se ljam okupio, pominje neke
Sonje i Natae bez saradnika asopisa Republike Mirka orevia
nije se moglo i druge ljude koji sa svojim nastranostima izazivaju zgraavanje graana, jer su valjda homoseksualci koje treba i
tui. Igra kaluer svoju udnu politiku igru i tvrdi da je R. Karadi
istih ruku, ali sve to neka mu bude, kao i ono njegovo otpisivanje
punih dvesta godina srpske kulture od Dositeja do danas, i to neka
mu bude. Pominje ovaj udni kaluer i o. Justina Popovia koji je
no mirisao. Imao je, kae, onaj ni znoj koji se i danas osea
u eliji. I to nije udno svi koji su poznavali o. Justina seaju
ga se kao veoma uljudnog oveka i dobrog sagovornika. Raspaljen
svojom igrom politikom, u stilu sitno kaluerski, Atanasije govori
o evroslinavcima, ali ni to nije mnogo novo niti se na to vredi
osvrtati. Nego, on mirno pria kako muslimani smrde gde sednu
Oni smrde, a ne soba.
Slua mlade srbska pod atorom u Valjevu i ta e ko sme da
ii na sveca.
Republika, 332-333, 16-31. maj 2004.
211
15.5.2010 17:46:18
Mnogo se govorilo tokom sveanosti, ali se o neem moda najvanijem i utalo, a i za jedno i za drugo bilo je razloga.
Slavlje je uveliao i visoki gost svjatjeji Vartolomej I, 270. jerarh iz
Carigrada, koji je u kanonsku vizitaciju Beogradu stigao negde sa
Kariba. On je jasno poruio da je svaki rat u ime religije rat protiv
religije. Meu gostima nije bilo Alekseja II i jasno je da je ruski prvojerarh izbegao susret sa svjatjejim Vartolomejem i za to je, mora se
priznati, imao jake razloge. Na sveanosti se o tome utalo, ali je
spor poznat i godinama traje. U pomesnim crkvama u SPC posebno
optuuju estoko carigradskog patrijarha da hoe da bude svepravoslavni arbitar, da zahteva da mu svi referiu o svemu, odnosno
da hoe da bude neki pravoslavni papa. Mnogima je lagodnije da u
senci svoje autokefalnosti prave saveze i sprege sa svojim dravama
i njihovim poglavarima smelim iskorakom u ekumenskom pravcu
carigradski prvojerarh se tome opire. Optube samo emo neke
navesti idu dotle da se kae kako se on klanja idolima zapadne
plutokratije i izdaje pravoslavlje koje moe da ouva sabornost samo
u okviru etnoletistike autokefalnosti. Uporan je carigradski jerarh
212
15.5.2010 17:46:18
213
15.5.2010 17:46:18
Poetika pameta posebno politikog po miljenju ozbiljnih teoretiara veoma je jednostavna. Oseanje inferiornosti osnaeno srazmernom zaviu motiv je koji pokree pametiste. Kultni likovi
sa korice komandant Miloevievih eskadrona smrti M. Ulemek
Legija i muki ubijen reformator i predsednik srpske vlade Z. ini
stoje zajedno kao u ikonostasu. Pieve su teze tako ogoljene da
se bez muke itaju sve je iz prepoznatljive matrice nacionalistike
politike mitologije. Velikog reformatora i pobunjenog intelektualca
koji je pokuao da nadraste palanku ubila je maja koja nije autohtono srpska jer obavlja prljave poslove za gazde na Zapadu. Krivac
je dakle poznat prokleti i truli Zapad. Ostalo su neprimerene tirade
o narodu koji nee dolarsku ideologiju. No, itanje podrazumeva
dva uslova najpre, ne treba nita znati o Legiji, a potom o iniu
treba znati samo to da je bio u mrei maje koja mu je dola glave.
Da je to bilo politiko ubistvo i da je to delo Miloevievih crnorukaca o tome se uopte ne govori u ovom pametu. U prvom planu je
famozni strani faktor koji je u knjizi ostao zagonetan. Sud jo nije
rekao nita, ali publicisti sude kvislinkom reimu Z. inia to
je izraz kojim Miloevi barata pred sudom u Hagu i sve tee po
nekom planu. Presuda je surova posmrtno se kanjava ovek koji
je vratio osmeh Srbiji, u kome je jedna mlada Srbija ve nala svog
junaka i koji je zbacio S. Miloevia. U tom duhu je i recenzija iz
pera redovnog lana dine SANU N. Miloevia koja na zadnjoj
korici sainjava ovaj pametistiki diptih. Vrlog pokojnika akademik vidi kao najboljeg Makijavelijevog uenika meu dosovskim
politiarima za koga je, kao i za njegovog uitelja, politika bila samo
vetina pomou koje se osvaja i zadrava vlast. Obrnuto je veliki
reformator nije mnogo znao o toj vetini i to je neznanje platio glavom. Da je neto znao o vetini korienja svih sredstava za ouvanje
vlasti ne bi ga snalo ono to ga je snalo.
214
15.5.2010 17:46:18
215
15.5.2010 17:46:18
molitvu, jer je bila neiskrena dobro je to slavni svetitelj i prosvetitelj ne prima takve molitve.
SVECI I OSVETNICI
Nisu svi sveti i svetitelji isti po zaslugama i vekovima se uje dobra
formulacija prema svecu i tropar. U Katolikoj crkvi to je slubeni
in precizno denisan sa svim detaljima postupka u Codex iuris
canonici. Kod nas pravoslavnih nema ocijelne santikacije ali su
kriterijumi jasni i veoma strogi toga se ovek udostojiti moe samo
nakon zike smrti i nevinog postradanja uz posvedoenu injenicu
da se na njegovom grobu zbivaju uda.
216
15.5.2010 17:46:18
217
15.5.2010 17:46:19
218
15.5.2010 17:46:19
219
15.5.2010 17:46:19
NEVOLJE SA GRANICAMA
U etvrtak 2. avgusta Uprava policije Crne Gore saoptila je ne ba
obinu vest vraen je sa graninog prelaza mileevski vladika Filaret,
ne moe da ue u Crnu Goru jer se nalazi na spisku ljudi koje Tribunal
u Hagu trai, zbog pomaganja beguncima od pravde. Preosveeni
Filaret, istini za volju, ne krije svoju privrenost Miloeviu, Karadiu
i Mladiu. Dva momenta su zaista tu bitna i izvan prie koja deluje
bizarno: prvi je da je to uradila drava Crna Gora po meunarodnom
pravu ovim je iz Evrope prozvana cela SPC, jer po uenju Crkve
gde je episkop tu je cela crkva. O neem drugom niko se ne pita,
posebno u Beogradu: i drava Srbija je prihvatila istu obavezu, duna je da hapsi traene i njihove jatake. Umesto toga iz Beograda je
zapoela kampanja da se, eto, srpskom episkopu zabranjuje pristup
u delu eparhije koja je na teritoriji druge drave. Besmislica SPC ima
eparhije i u Evropi i Americi i nigde problema nema.
220
15.5.2010 17:46:19
221
15.5.2010 17:46:19
ZAPISI O VARVARIMA
222
15.5.2010 17:46:19
223
15.5.2010 17:46:20
15.5.2010 17:46:20
SAYING AMEN
225
15.5.2010 17:46:20
226
15.5.2010 17:46:20
Saying Amen
227
15.5.2010 17:46:20
appalled the entire world the late Patriarch did not quite know how
to act. He uttered warnings no one can say that he didnt but
his brother-archpriests, or at least the majority of them, did not hide
their war goals. They did not pray to a Jesus of peace and justice.
Rather, they bowed to the ground before the Balkan God Mars. And
they led others, and us too, all the way into the abyss, from which we
have not yet resurfaced. And we will not any time soon.
He was asked to give his blind consent which would allow Milosevic
to represent all Serbs, regardless of where they live. And he signed it
in green ink. But then the brothers asked him to publicly erase his
signature, and he did that too. Thats humiliation: one must have
the stomach to withstand it. Standing around his grave, the ofcials
are now afraid to remember their own role and his. But there are no
secrets here: everything has been recorded and published.
Political role was assigned to him and to the church. And he didnt
know how to play it. In 1991 he signed a letter to Lord Carrington
which stipulated that all Serbs must reside under the same roof of
Serbia and all of Serbias territories. This was the beginning of the
downfall. He did give a blessing to Karadzic and Mladic not to do
228
15.5.2010 17:46:20
Saying Amen
evil but they sowed crime and death under his umbrella. Many
who stand around his grave today have committed crimes. No ones
guilt is to be covered up by ritual speeches neither his nor ours. No,
the Patriarch did not give his blessing to Gavrilo of Trnovo to commit
a crime far from it! but Gavrilo, dressed in a cowl, blessed the
Scorpios who shot those poor, barefoot Bosnian boys in Srebrenica.
No, the Patriarch did not bless Gavrilo, but he didnt excommunicate
him from faith and from the church either although he should have
done it. The chronicle of his and our wandering and straying is long,
and we all know it. That he had good intentions is beyond doubt, but
that his brothers in the Synod had their own is also beyond doubt.
Let us pause now before another bitter piecemeal. In 1995 he was
taken to the torn down town of Foca, then renamed Srbinje. And the
European press especially Le Monde, Le Figaro and Liberation in Paris
poured out articles on how the Serbian Orthodox Church supports
ethnic cleansing. The Patriarchs name was cited. The Serbian Orthodox
Church pressed charges against these newspapers. A troublesome and
sad case Many testied during the trial: the historian Paul Garde, as
well as Ivan Djuric, an expert in Byzantine history from Serbia. The
defense of the Church came from bishop Atanasije Jevtic. And the
defense was so strong that the trial ended in a verdict against the Serbian
Orthodox Church. No, said the judge facts are facts, and the French
truth cannot be silenced. Here the Patriarch had to swallow yet another
bitter piecemeal. Did we, too, swallow it it remains to be seen. Yes, he
managed to say and to repeat that he refuses not only the Greater, but
even the smallest Serbia, if creating it means committing a crime and
this must be rightly written and remembered but neither his brothers,
the archpriests, nor the hungry warlords listened. So here we are now.
He opened the path through warnings but he failed. And this path is
still ahead of us: under the ashes of those who died in Srebrenica there
lie many cowls and many military epaulettes. Someone must draw a
229
15.5.2010 17:46:21
line to end the past. Some individuals, the Serbian Orthodox Church,
as well as the state of Serbia all are to repent. The deceased are not to
be badmouthed. But we speak best of them when we speak the truth.
Know the truth and the truth will liberate you, says the Gospel. The
rest along with the struggle for a spot under the umbrella of the saint
who walks among us is mainly vanity.
230
15.5.2010 17:46:21
Saying Amen
231
15.5.2010 17:46:21
the end of April and the beginning of May 1945, i.e. after the end
of World War II.
Argument by Stoning
On 15 May 2006 at around midnight, stones were thrown at the
windows of Mirko Djordjevics home. He and his wife Mira were not
hurt, but the message was clear. Professor Djordjevic is best known
for his works on religion, which maintain a critical attitude towards
the misuse of religion and the Serbian Orthodox Church. On the
evening of the stoning of his house, he had taken part in a television
programme about Nikolay Velimirovic, recently proclaimed a saint of
the Church. He had talked about Nikolays anti-semitism, his praise
232
15.5.2010 17:46:21
Saying Amen
SAYING AMEN
When Vojislav Kostunica arrived at Mount Athos on the Day of
Initiation, accompanied by a retinue containing several government
ministers including prime minister Zizic, it was immediately
obvious that his visit was not of a private nature. There was
indeed one moment when, to judge by the TV reports, the ancient
monastery gate looked very much like the backdrop for a public
rally designed to promote a denite policy. This has set off a heated
public debate. Some have argued that the President was leading us
away from Europe as if the holy sites of Athos were not part of
Europes cultural heritage. Others have contended that this was the
only way to a spiritual and national renewal that inevitably leads
us back to Byzantium.
It is indisputable that religious piety is a virtue. Statesmen,
burdened by the heavy responsibility of government, should
indeed perhaps opt more often for seclusion and, in the darkness
of the chant, seek certain answers. This occasion, albeit marked
by a familiar and distasteful display, did also contain also a strong
233
15.5.2010 17:46:21
234
15.5.2010 17:46:21
Saying Amen
no one can be sure at present that the head of state does not hold
similar views on what a state based on law should look like. One
minister V. Jankovic whom the press describes as a university
professor talks of tolerance being at the core of Orthodoxy, as if
the rest of us knew nothing about the levels of tolerance displayed
in East and West alike for centuries, where this virtue has not always
blazed forth with equal radiance. Mr Zizic, moreover, concluded
the exposition of his political credo with neither more nor less than
the word amen. We Orthodox Christians have adopted this ancient
Semitic word in the sense of Let it be so!. But it is used only, for
example, at the conclusion of the twelfth article of the NicenoConstantinopolitan Creed; or we pronounce it during the liturgy,
with our hands raised signalling our acceptance of the truth of our
faith and church. Zizics use is not simply blasphemy; the whole
affair is more complex than that.
We are dealing here with a problem well expressed by Metropolitan
Methodius, eminent bishop of the Russian Orthodox Church, when
he spoke of abominations that threaten the Orthodox Church in the
transitional countries of the East. The rst abomination lies in the
fact that the Church is again rushing to place itself under the states
mantle and refusing to separate itself from the state. The other lies
in the desire of post-Communist states to turn the Church once again
into a main pillar of its ideology. This, then, is the meaning of the
event that took place under the roof of the ancient monastery of Holy
Mount Athos.
We are talking about two quite different things: the relationship
between church and state, and the place and role of the Church in
contemporary society. Confusion in regard to the former, i.e. reliance
on the model of symphonia, has led a good number of our bishops
onto the pernicious path of clerical nationalism, from which we
235
15.5.2010 17:46:21
Today we need not fear symphonia, since its time is gone forever. We
are not faced with Orthodox Ayatollahs wishing to turn our country
into an Orthodox Iran. There are good reasons to fear, however,
that we could fall victim to another cycle of clerical nationalism,
of the kind we had under Milosevic. Today Amen is being said to
an understanding of legitimacy advocated by Mr Kostunica. The
notion that legitimacy means defence of the rule of law rather than
the defence of bad laws laws which in a law-abiding state should
be changed and removed is once again being forgotten. Few
people seem to be bothered by this, including the high state and
church dignitaries who visited Mount Athos.
have not yet returned. As for the role of the Church in contemporary
society, our Church for some strange reason still does not see this as
an important issue. During the past few years we have quite forgotten
the Amen of our faiths testimony, while proving ready to say Amen
to all manner of ideological and political beliefs. Our misfortunes
do not derive from the former Amen, but from a blind readiness to
approve what was being done.
236
15.5.2010 17:46:22
Saying Amen
237
15.5.2010 17:46:22
Sarajevo, for its part, still looks like a ghost town. Military patrols
move by in APCs with machine guns on their turrets; by freshly
dug graves in the town centre people stand honouring their dead;
in front of the mosque young men prepare for their ritual ablutions,
and are not in the least embarrassed by the questions of their
Belgrade interlocutors: We believe in One God, but it seems we did
not believe enough; whence this evil, equal for all. You can sense
the same idea in the words of a policeman, a Serb, who believes
that this will all pass, of course, once we regain our reason. Hope,
it seems, is growing. But there is also the shadow of fear. What
we have done will be remembered against us!: from the turn of
phrase I gather she is a Serb, despite her tranquil expression. This
is unfortunately how things are: collective memory is formed in
accordance with some such laws, and here in the Balkans and in our
lands it can last for centuries. A walk along the streets is marked by
238
15.5.2010 17:46:22
Saying Amen
239
15.5.2010 17:46:22
240
15.5.2010 17:46:22
Saying Amen
241
15.5.2010 17:46:22
15.5.2010 17:46:23
BIBLIOGRAFIJA
243
15.5.2010 17:46:23
244
15.5.2010 17:46:23
Bibliograja
KNJIGE:
Osmeh boginje Klio. Beograd: Novo delo, 1986.
Znaci vremena. Beograd: NIP In-pres, 1998.
Sloboda i spas: hrianski personalizam.
Beograd: Republika, 1999.
La voix dune autre Serbie Lanti-journal. Glas jedne druge Srbije
anti-dnevnik, Paris: Parole et Silence, 1999.
Legenda o trulom zapadu. Kulturni centar Dama D, Novi Pazar i
Plima, Ulcinj, 2001.
Sjaj i beda utopije. Beograd: Srpska re, 2006.
udljivi bog knjievna misao Lava estova. neobjavljeno.
PRIREDIO:
Mihajlo Mihajlov: Domovina je sloboda, i pogovor, B92, Bgd, 1994.
Srpska konzervativna misao, i predgovor, Helsinki odbor, Bgd,
2003.
ZBORNICI:
Srpska strana rata, ogled: Knjievnost populistikog talasa. Beograd:
Republika, Novi Beograd: Vikom Grak, Zrenjanin: Graanska
itaonica, 1996; drugo izdanje: Samizdat B92, 2002. Ogled prvi put
objavljen u asopisu Republika, 112, 1995.
Put Srbije k miru i demokratiji, ogled: Ratni krst srpske crkve.
Beograd: Res publica, u saradnji sa fondacijom Hajnrih Bel, neobjavljeno; isti ogled objavljen u knjigama: Suoavanje sa demokratijom, Beograd: Helsinki odbor, 2002. i Sjaj i beda utopije. Ogled
prvi put objavljen u asopisu Republika, 273, 2001.
Tolerancija i religijski principi uputa nastavnicima. Jedan od etiri
autora prirunika o tumaenju judaizma, hrianstva i islama,
namenjenog srednjim kolama opte usmerenosti u zemljama Jugoistone Evrope, Sarajevo: Bosna forum, 2004. Knjiga je prevedena
na bugarski, albanski i francuski.
245
15.5.2010 17:46:23
STRUNI REDAKTOR:
Izgubljeno Jevanelje potraga za Jevaneljem po Judi
Iskariotskom; Jevandjelje po Judi.
246
15.5.2010 17:46:23
Bibliograja
247
15.5.2010 17:46:23
BIOGRAFIJA:
Roen 29.11.1938. u mahali Beline, selo Brod, optina Crna Trava,
od oca edomira i majke Rajinke. Supruga Mirjana, deca: Aleksandar
i Ksenija, unuke: Irina Marie Ysabelle Martinez i Maa orevi.
Diplomirao na Filolokom fakultetu u Beogradu 1964. jugoslovensku
i optu knjievnost, magistrirao 1975, radio kao profesor srpskohrvatskog jezika i knjievnosti u Osnovnoj koli u imanovcima i kao
profesor srpskohrvatskog jezika i knjievnosti i predmeta Kultura
govora na Pedagokoj akademiji za obrazovanje vaspitaa predkolskih ustanova u Beogradu, gde je i penzionisan.
lan Foruma pisaca od 2000, lan PEN kluba od 2004, dobitnik
nagrade Konstantin Obradovi za unapreenje kulture i ljudskih
prava 2007. i novinarske nagrade Duan Bogavac za etiku i hrabrost
2008. i Vukove povelje za 2008. za vrhunska ostvarenja u istraivanju
nacionalne kulture i pedagoke batine, Loznica-Beograd.
248
15.5.2010 17:46:24