Professional Documents
Culture Documents
William Hart - Umetnost Zivljenja PDF
William Hart - Umetnost Zivljenja PDF
DHAMMA
Alle Medien auf Theravada Dhamma sind ein Geschenk des dhamma und somit ausschliesslich zur kostenlosen Verteilung.
All media on Theravada Dhamma are for free distribution only as a gift of Dhamma.
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Prevod
Boko Milisavljevi
SADRAJ
Uvodna re
Predgovor za jugoslovensko izdanje
Predgovor
Uvod
Plivologija
I Istraivanje
Put
II Polazna taka
Buddha i naunik
III Neposredni uzrok
Seme i plod
IV Sutina problema
ljunak i maslo
V Uvebavanje moralnog ponaanja
Doktorov recept
VI Uvebavanje koncentracije
Iskrivljeni puding
VII Razvijanje mudrosti
Dva prstena
VIII Svesnost i smirenost
Nita sem vienja
IX Cilj
Boca ulja
X Umetnost ivljenja
Kucnuo je as
Dodatak A: Znaaj vedana u uenju Buddhe
Dodatak B: Odlomci iz sutta u vezi sa vedanama
Renik
Napomene
UVODNA RE
Veno sam zahvalan Vipassana meditaciji na promenama koje je unela u moj ivot.
Kada sam nauio ovu tehniku inilo mi se kao da sam do tada lutao lavirintom iz koga
nema izlaza i da sam najzad pronaao kraljevski put. Od tada godinama sledim taj put i sa
svakim novim korakom cilj postaje jasniji: osloboenje od svih patnji, puno
prosvetljenje. Ne mogu da tvrdim da sam postigao krajnji cilj, ali ni najmanje ne
sumnjam da ovaj put vodi pravo do njega.
Dugujem venu zahvalnost Sayagyi U Ba Khinu, koji mi je pokazao ovaj put, kao i
lancu uitelja koji su sauvali tehniku kroz milenijume, od vremena Buddhe do danas. U
ime svih njih ohrabrujem i druge da prihvate ovo uenje, tako da i oni nau put za
osloboenje od patnje.
Mada su ovu tehniku ve nauile hiljade ljudi iz zapadnih zema-lja, do sada se nije
pojavila knjiga koja daje precizan i celovit opis Vipassana meditacije. Zadovoljan sam to
je najzad ozbiljan meditant uinio napor da popuni ovu prazninu.
Neka ova knjiga produbi razumevanje onih koji upranjavaju Vipassana meditaciju,
a neka ohrabri i druge da probaju ovu tehniku, tako da i oni mogu doiveti sreu
osloboenja. Neka svaki italac naui umetnost ivljenja kako bi naao mir i harmoniju u
sebi i irio mir i harmoniju na druge.
Neka sva bia budu srena!
S.N.Goenka
Bombaj, april 1986.
Neka svi ljudi u Jugoslaviji uivaju u miru i harmoniji idui putem Vipassane.
Neka sva bia budu srena.
S.N.Goenka
juni 1993.
PREDGOVOR
Meu raznim vrstama meditacija, koje danas postoje u svetu, Vipassana meditacija,
po uenju S.N.Goenke, je jedinstvena. Ova tehnika je jednostavan, logian nain da
postignete stvarni mir uma i vodite srean i koristan ivot. Vipassana meditacija je dugo
uvana u budistikim zajednicama u Burmi. Nema u sebi sektakih elemenata i lako je
mogu prihvatiti i upranjavati ljudi bilo kog porekla.
S.N.Goenka je bivi biznismen, a ranije je vodio Indijsku zajednicu u Burmi. Roen
je u konzervativnoj hindu porodici. Od rane mladosti patio je od jakih napada migrene. U
potrazi za lekom, doao je 1955. godine u kontakt sa Sayagyi U Ba Khinom, koji je radio
kao stariji slubenik u vladi zemlje, a privatno je bio uitelj meditacije. U Vipassana
meditaciji, po uenju U Ba Khina, S.N.Goenka je otkrio disciplinu koja je daleko dublja
od uklanjanja simptoma telesnih bolesti i prevazilazi kulturne i religijske barijere. U
narednim godinama vebanja i uenja pod nadzorom uitelja, Vipassana je postepeno
preobrazila njegov ivot. Sayagyi U Ba Khin je S.N.Goenku 1969. godine promovisao u
uitelja Vipassana meditacije. Te godine gospodin Goenka je doao u Indiju i poeo tamo
da poduava Vipasssanu, ponovo uvodei ovu tehniku u zemlju njenog porekla. U zemlji
jo uvek otro podeljenoj kastama i religijom, kurseve S.N.Goenke pohaale su hiljade
ljudi razliitog porekla. Praktina priroda kurseva Vipassane, privlaila je i veliki broj
ljudi iz zapadnih zemalja.
Kvaliteti Vipassane vide se na primeru samog gospodina Goenke. On je
pragmatina linost i mada u svakodnevnom ivotu deluje veoma odreito i odluno, u
svakoj situaciji zadrava izvanrednu blagost uma. Pored blagosti uma prisutno je duboko
saoseanje za druge, kao i sposobnost da se uivi u probleme svakog ljudskog bia.
Meutim, nema nieg posebno svetog u vezi s'njim. On poseduje dopadljiv oseaj za
humor, koji proima njegovo uenje. Uesnici kurseva dugo pamte njegov osmeh i vedar
duh, kao i esto ponavljani moto "Budite sreni!". Jasno, Vipassana mu je donela sreu i
on eli tu sreu da podeli sa drugima, uei ih tehnici koja je njemu podarila toliko
dobrog.
Mada poseduje magnetsku privlanost, gospodin Goenka ne eli da bude guru koji
pretvara uenike u automate. Umesto toga on ih ui samoodgovornosti. Kako on kae,
prava provera Vipassane je njena primena u ivotu. Ohrabruje meditante da se ne vezuju
za njega ve da se osamostale i vode srean ivot. On izbegava sve izraze oboavanja
prema njemu i usmerava studente da budu odani tehnici i istini koju nalaze u sebi.
To je bio tradicionalni preduslov budistikih monaha u Burmi da bi poduavali
meditaciju. Meutim, gospodin Goenka je, kao i njegov uitelj, porodini ovek i glava
velike porodice. I pored toga, istoa njegovog uenja i efikasnost same tehnike dobili su
priznanja starijih monaha u Burmi, Indiji i ri Lanki, kao i velikog broja onih koji su
pohaali kurseve koje je vodio.
Gospodin Goenka insistira na tome da meditacija, kako bi sauvala istou, nikada
ne sme postati biznis. Svi kursevi i centri koje organizuje, rade na potpuno neprofitnoj
osnovi. Ni on, kao ni od njega promovisani uitelji, za rad ne primaju, posredno ili neposredno, bilo kakvu novanu nadoknadu. On iri tehniku Vipassane samo kao uslugu
oveanstvu, da pomogne onima kojima je ta pomo potrebna.
S.N.Goenka je jedan od svega nekoliko indijskih duhovnih voa koji su jednako
visoko potovani u Indiji kao i na Zapadu. Meutim, on nikada nije prieljkivao
publicitet. Uvek daje prednost ivoj rei u irenju Vipassane i podvlai znaaj i prednost
stvarne prakse meditacije nad pukim pisanjem o meditaciji. Iz tog razloga manje je
poznat nego to zasluuje. Ova knjiga je prva sveobuhvatna studija njegovog uenja,
pripremljena pod njegovim rukovodstvom i sa njegovim odobrenjem.
Glavni izvor za knjigu su diskusije gospodina Goenke za vreme desetodnevnog
kursa Vipassane i, u neto manjem obimu, njegovi lanci objavljeni na engleskom jeziku.
Ja sam slobodno koristio ovaj materijal, pozajmljujui ne samo argumente i organizaciju
odreenih delova, ve i primere date u diskusijama, originalne rei, esto i cele reenice.
Onima koji su pohaali kurseve Vipassana meditacije po uenju S.N.Goenke, vei deo
knjige bie sigurno blizak, i moi e da prepoznaju odreene diskusije ili lanke
korisene na nekim mestima u tekstu.
Za vreme kursa, teorija i praksa idu zajedno. Uiteljeva objanjenja prate, korak po
korak, iskustva koja uesnici imaju u meditaciji. Materijal je preureen kako bi se
prilagodio irokom auditorijumu, zbog ljudi koji su samo itali o meditaciji, a nisu je i
uprnjavali. Za takve itaoce uinjen je napor da se uenje prikae onako kako se ono
zaista doivljava: logian napredak koji tee bez prekida od prvog koraka do krajnjeg
cilja. Ova organska celovitost najoiglednija je meditantu, ali ova knjiga pokuava da i
nemedi-tantu prui kratak presek razvoja uenja kod oveka koji poinje da ga
upranjava.
Odreeni delovi namerno su dati u obliku ive rei da bi stvorili to realniji utisak
uenja na nain na koji to radi gospodin Goenka. Ti delovi su prie smetene izmeu
pojedinih glava, kao i pitanja i odgovori koji zakljuuju svaku glavu. Ovi dijalozi uzeti su
iz stvarnih diskusija sa studentima za vreme kursa ili iz linih razgovora studenata sa
uiteljem. Neke prie predstavljaju dogaaje iz Buddhinog ivota, druge su iz bogatog
naslea indijskih narodnih pria, a tree iz linog iskustva gospodina Goenke. Sve su
ispriane njegovim vlastitim reima, ne sa namerom improvizacije originala, ve
jednostavno da bi se prie prikazale na sve nain, naglaavajui njihov odnos sa
praksom u meditaciji. Ove prie ublaavaju ozbiljnu atmosferu kursa i nude inspiraciju,
ilustrujui centralne take uenja na nain koji se lako pamti. U knjizi je dat samo mali
broj pria koje su ispriane za vreme desetodnevnog kursa.
Tekstovi su iz najstarijih i najire prihvaenih beleki Buddhinih rei, Zbirke
govora (Sutta pitaka), onako kako su sauvani na drevnom pali jeziku u zemljama sa
Teravada budistikom tradicijom. Da bih odrao jedinstveni ton kroz celu knjigu, ponovo
sam preveo sve tekstove koji se u knjizi navode. U svom poslu rukovodio sam se
radovima vodeih savremenih prevodilaca. Meutim, obzirom da ovo nije nauni rad,
nisam nastojao da kod prevoda sa pali jezika postignem precizno znaenje svake rei.
Umesto toga, pokuao sam da sprovedem neposredan jezik i sauvam smisao svakog dela
kako ga doivljava Vipassana meditant u svetlu meditativne prakse. Moda prevoenje
odreenih rei i delova moe delovati slobodno, ali se nadam da engleski prevod sledi
sutinsko znaenje originalnog teksta.
Zbog konzistentnosti i preciznosti, budistiki termini korieni u tekstu dati su u
svojoj pali formi, iako je u nekim sluajevima sanskrit blii itaocima engleskog
govornog podruja. Na primer, pali re dhamma koristi se umesto sanskritske rei
dharma, kamma umesto karma, nibbana umesto nirvana, sankhara umesto samskara.
Da bi se tekst lake razumeo, mnoina pali rei gradi se kao u engleskom, dodavanjem
slova s na kraj rei. U celini gledano, pali izrazi u tekstu svedeni su na minimum, kako bi
se izbegle nepotrebne nejasnoe. Meutim, oni esto nude povoljno skraenje odreenih
pojmova, stranih zapadnoj misli, koji se ne mogu lako izraziti jednom engleskom reju.
Zbog toga, na nekim mestima bilo je pogodnije koristiti pali izraz nego due engleske
rei. Sve pali rei tampane su masno i prevedene su u reniku na kraju knjige.
Tehnika Vipassana meditacije nudi jednake koristi svima koji je upranjavaju, bez
razlike u pogledu rase, socijalnog statusa ili pola. Da bih ostao do kraja dosledan
univerzalnom pristupu, pokuao sam da u tekstu izbegnem iskljuivo izraavanje u
odnosu na pol. Na nekim mestima koristio sam zamenicu "on", mislei na meditanta
neodreenog pola. itaoci se umoljavaju da prihvate ovaj nain neodreenosti u odnosu
na pol. Ne postoji namera iskljuivanja ena ili nezasluenog isticanja mukaraca, jer
takav pristup bi bio u suprotnosti sa osnovama uenja i duha Vipassane.
Zahvalan sam mnogima koji su pomogli na ovom projektu. Posebno elim da
izrazim duboku zahvalnost S.N.Goenki, koji je, pored svih svojih poslova, naao vremena
da prati razvoj ovog rada i posebno mi pomogne u nekoliko poetnih koraka.
U dubljem smislu, pravi autor ovog dela je S.N.Goenka, jer moj cilj je samo da
jednostavno predstavim njegov nain prenoenja Buddhinog uenja. Koristi od ovog rada
pripadaju njemu, a za sve nedostatke preuzimam punu odgovornost.
UVOD
Tako meditant otkriva da tehnika zaista deluje. Svaki dalji korak izgleda nam kao
ogroman skok, a ipak konstatujemo da ga moemo izvesti. Na kraju perioda od deset
dana postaje jasno koliko je dugako putovanje od poetka kursa. Meditant se podvrgava
procesu slinom hirurkoj intervenciji, kojom se isti rana puna gnoja. Otvaranje i
pritiskanje rane da bi izaao gnoj je bolno, ali dok se to ne uradi rana ne moe zaceliti.
Kada se gnoj odstrani, slobodni smo od njega i od bola koji on izaziva i moemo
uspostaviti puno zdravlje. Slino tome, prolazei desetodnevni kurs, meditant oslobaa
um od nekih napetosti i uiva u veem mentalnom zdravlju. Proces Vipassane stvara
duboke promene u nama, promene koje ostaju i posle zavretka kursa. Meditant shvata da
sva mentalna snaga koja je dobijena na kursu, sve to je naueno, moe da se primeni u
svakodnevnom ivotu za nae sopstveno dobro i za dobro drugih. ivot postaje skladniji,
plodonosniji i sreniji.
Tehniku koju poduava, S.N.Goenka je nauio od svog uitelja, pokojnog Sayagyi
U Ba Khina iz Burme, koji je Vipassanu nauio od Saya U Theta, poznatog uitelja
meditacije u Burmi u prvoj polovini ovog veka. Saya U Thet je bio uenik Ledi Sayadaw,
uvenog Burmanskog kolovanog monaha skraja devetnaestog i poetka dvadesetog
veka. Nema daljih podataka o imenima uitelja ove tehnike, ali se veruje da je Ledi
Sayadaw Vipassanu nauio od tradicionalnih uitelja, koji su je uvali kroz generacije, od
davnina, od vremena kada je Buddhino uenje prvi put dolo u Burmu.
Tehnika sigurno odgovara Buddhinim instrukcijama za meditacju, sa najjednostavnijim i najdoslovnijim znaenjem njegovih rei. A to je najvanije, ona daje rezultate
koji su dobri, lini, opipljivi i dolaze odmah.
Ova knjiga nije tipa uputstva "uradi sam" za Vipassana meditaciju i oni koji je tako
koriste to rade na sopstveni rizik. Tehnika treba da se ui iskljuivo na kursu gde je
obezbeena odreena podravajua okolina i pravilno uvebani uitelj. Meditacija je
ozbiljna stvar, posebno Vipassana meditacija, koja operie sa dubinama naeg uma.
Nikada joj ne treba pristupati olako i neobavezno. Ako vas itanje ove knjige inspirie da
probate Vipassanu, na kraju knjige imate niz adresa preko kojih moete saznati kada i gde
se odravaju kursevi.
PLIVOLOGIJA
Glava I
ISTRAIVANJE
Svi elimo mir i harmoniju, jer to je ono to nam nedostaje u ivotu. Svi elimo da
budemo sreni; smatramo da imamo pravo na to. To je cilj kome esto teimo, ali retko
uspevamo da ga ostvarimo. Povremeno svi oseamo nezadovoljstvo u ivotu
uznemirenost, razdraenost, nesklad, patnju. Ako ovog asa i ne oseamo takvo
nezadovoljstvo, moemo se setiti takvih trenutaka u prolosti i moemo predvideti da se
tako neto moe ponovo dogoditi. U svakom sluaju svi se moramo suoiti sa patnjom
koju donosi smrt.
Nezadovoljstvo ne drimo u sebi; patnju delimo sa drugim ljudima. Atmosfera oko
nesrene osobe puna je napetosti, tako da svi koji se nau u blizini postaju uznemireni i
nesreni. Na taj nain individualne napetosti se udruuju i stvaraju napetost u drutvu.
Osnovni problem ivota je njegova nezadovoljavajua priroda. Deavaju se stvari koje ne
elimo, a stvari koje elimo ne dogaaju se. I niko od nas ne zna kako i zato se to
deava, isto kao to ne znamo svoj sopstveni poetak i kraj.
Pre dvadeset i pet vekova, u severnoj Indiji, jedan ovek odluio je da istrai ovaj
problem, problem ljudske patnje. Posle niza godina traenja i isprobavanja razliitih
metoda, otkrio je nain da ostvari uvid u stvarnost svoje sopstvene prirode i doivi pravo
osloboenje od patnje. Ostvarivi najvii cilj osloboenja, oslobodivi se patnje i sukoba,
posvetio je ostatak ivota pomaganju drugih da urade to to je on uradio, pokazujui im
nain kako da to ostvare.
Taj ovek Siddhattha Gotama, poznat kao Buddha, kao "prosvetljen" nikada
nije izjavljivao da je bilo ta drugo nego ovek. Kao i svi veliki uitelji postao je predmet
mnogih legendi. Bez obzira na velianstvene prie o njegovim prolim ivotima ili o
udesnoj moi, on nikada nije izjavljivao da je boanstvo ili da je nadahnut boanskim.
Sve odlike koje je posedovao bile su pre svega ljudske odlike, samo dovedene do
savrenstva. Prema tome, sve to je ostvario, dostupno je svakom ljudskom biu koje radi
kao to je on radio.
Buddha nije poduavao bilo kakvu religiju, filozofiju ili sistem verovanja. Svoje
uenje zvao je Dhamma, to znai "zakon", prirodni zakon. Nije bio zainteresovan za
dogme ili jalove spekulacije. Umesto toga ponudio je univerzalno, praktino reenje za
univerzalan problem. Sada kao i ranije, govorio je, ja poduavam o patnji i o
ukidanju patnje.1 ak je odbijao da raspravlja o bilo emu to ne vodi osloboenju od
patnje.
Insistirao je na tome da ovo uenje nije neto to je on pronaao ili to je njegov
boanski dar. To je jednostavno istina, stvarnost koju je otkrio sopstvenim naporom, kao
to su to uradili mnogi ljudi pre njega i kao to e mnogi ljudi posle njega to uiniti. Nije
polagao iskljuivo pravo na istinu.
Zbog poverenja koje su ljudi u njega imali i zbog vrlo logine prirode onoga to je
poduavao, nije titio posebnim autoritetom svoje uenje. Ba nasuprot, govorio je da je
sumnja ispravna i da treba proveravati sve to je van naeg iskustva: Ne prihvatajte
jednostavno ono to vam se kae, ili ono to je prenoeno kroz generacije, ili ono to vai
kao opteprihvaeno, ili bilo ta o emu piu stare knjige.
Ne prihvatajte neto samo kao dedukciju ili zakljuivanje, ili podrazumevajui spoljni izgled, ili delimino zbog odreenog pogleda, ili zbog njegove
verovatnosti ili zato to vam to va uitelj kae. Ali kad sami neposredno znate, "ovi
principi su nezdravi, sramni, zabranjeni od mudrih ljudi; kada se usvoje i sprovode
tete nam i izazivaju patnju," vi ete ih odbaciti. A kada sami neposredno znate,
"ovi principi su zdravi, nisu sramni, uvaavaju ih mudri ljudi; kada se usvoje i
sprovode, vode u dobrobit i sreu," onda ete ih prihvatiti i primenjivati.2
Najvii autoritet je nae sopstveno iskustvo istine. Nita ne treba prihvatiti samo na
osnovu verovanja. Treba da istraimo i vidimo da li je to logino, praktino i korisno. Da
bi prihvatili jedno uenje nije dovoljno ispitati ga samo intelektualno, razumom. Ako
emo imati koristi od neke istine, to treba neposredno da doivimo. Samo onda moemo
znati da li je to zaista istina. Buddha je uvek naglaavao da on naukuje samo ono to je
neposredno doiveo, i hrabri druge ljude da sami razviju isto takvo znanje, da budu sami
svoji autoriteti: "Svako od vas neka bude sam svoje ostrvo, neka bude sopstveni
oslonac."3
Jedini siguran oslonac u ivotu, jedino vrsto tle na koje moemo stati, jedini
autoritet koji e nas ispravno voditi i tititi je istina, Dhamma, prirodni zakon, koji smo
sami doiveli i proverili. Zato Buddha u svom uenju uvek pridaje najvei znaaj neposrednom doivljaju istine. Ono to je sam doiveo objanjava to je mogue jasnije tako
da drugi ljudi mogu imati putokaz prema kome e raditi kako bi i sami doli do istine.
Buddha je govorio: Uenje koje izlaem nema odvojenu spoljnu i unutranju verziju.
Uitelj nita ne dri skriveno u aci.4 On nije izlagao ezoterinu doktrinu samo za
nekoliko izabranih. Naprotiv, eleo je da prirodni zakon uini to dostupnijim, tako da to
vie ljudi ima koristi od njega.
Buddha nije bio zainteresovan za uspostavljnje sekte ili linog kulta u ijem centru
bi se sam nalazio. Smatrao je da je linost uitelja manje znaajna od samog uenja. Cilj
mu je bio da naui ljude kako da se oslobode, a ne da ih pretvori u slepe oboavaoce.
Sledbeniku, koji mu je ukazivao preterano potovanje rekao je: ta dobija gledajui
ovo telo podlono truljenju? Onaj ko vidi Dhammu, vidi mene; onaj ko vidi mene, vidi
Dhammu.5
Oboavanje nekoga, ma koliki svetac on bio, nije dovoljno da bilo koga oslobodi.
Ne moe biti osloboenja i spasenja bez neposrednog doivljaja stvarnosti. Zato istina
ima primat, a ne onaj ko je govori. Svako potovanje onom ko poduava istinu, ali
najbolji nain za ukazivanje tog potovanja je rad na sopstvenom ostvarenju istine. Kada
su mu pred kraj ivota ukazivali posebne poasti, Buddha je govorio: To nije nain
kako se nekom ko je prosvetljen ispravno ukazuje ast, potovanje, kako se oboava i
uvaava. Meutim, ako monah ili monahinja, svetovni sledbenik mukarac ili ena,
vrsto koraa putem Dhamme, od prvog koraka do krajnjeg cilja, upranjava Dhammu
radei na pravi nain, taj ispravno ukazuje ast, potovanje, oboavanje i uvaavanje
nekog prosvetljenog na najvii mogui nain.6
Buddhino uenje je put koji moe slediti svako ljudsko bie. On je taj put nazvao
Plemenitim osmostrukim putem, mislei na upranjavanje osam meusobno povezanih
delova. Plemenit je u smislu da svako ko sledi taj put, mora postati sveta osoba,
plemenitog srca, osloboena patnje.
To je put uvida u prirodu stvarnosti, put ostvarenja istine. Da bi reili probleme,
moramo sagledati svoju situaciju kakva ona zaista jeste. Moramo nauiti da prepoznajemo povrnu, oiglednu stvarnost i da prodiremo iza nje, tako da posmatramo finije
istine, zatim krajnju istinu i konano da iskusimo istinu osloboenja od patnje. Kako
emo nazvati tu istinu osloboenja, nibbana, "nebo," ili nekako drugaije, uopte nije
vano. Vano je samo doiveti je.
Jedini nain da neposredno doivimo istinu je da pogledamo unutra, da posmatramo
sebe. Celog ivota bili smo naviknuti da gledamo napolje. Uvek nas je zanimalo ta se
deava spolja, ta drugi rade. Vrlo retko ili nikada nismo pokuali da istraimo sebe,
sopstvenu mentalnu i fiziku strukturu, vlastite reakcije, osobnu stvarnost. Zato sebi
ostajemo nepoznati. Ne shvatamo koliko je tetno to neznanje, koliko robujemo silama
unutar nas kojih uopte nismo svesni.
Da bi doli do istine, ta unutranja tama mora se ukloniti. Moramo ostvariti uvid u
svoju sopstvenu prirodu da bi razumeli prirodu postojanja. Zato je put koji je pokazao
Buddha, put introspekcije, put samoposmatranja. On je rekao: U okviru ovog
nemerljivo dubokog tela, koje sadri um sa svojim percepcijama, upoznajem univerzum,
njegovo poreklo, njegovo nestajanje i put koji vodi ka njegovom nestajanju.7 Ceo
univerzum i prirodne zakone koji njime upravljaju treba doiveti u okviru sebe. Njih i
moemo doiveti samo u okviru sebe.
Taj put je takoe put proienja. Istinu u okviru sebe ne istraujemo zbog jalove
intelektualne znatielje, ve zbog odreenog cilja. Posmatranjem sebe mi po prvi put
postajemo svesni uslovljenih reakcija, predrasuda koje zamagljuju nau mentalnu viziju,
skrivaju od nas stvarnost i izazivaju patnju. Prepoznajemo nagomilanu utranju napetost,
zbog koje smo uznemireni, jadni i shvatamo da se ona moe ukloniti. Postepeno uimo
kako da razbijemo tu napetost i da nai umovi postanu isti, mirni i sreni.
Taj put je proces koji zahteva stalnu primenu. Moe doi do iznenadnih proboja, ali
oni su rezultat neprekidnih napora. Neophodno je raditi korak po korak. Istovremeno sa
svakim korakom javljaju se dobrobiti. Ne sledimo put u nadi da emo ostvarene koristi
uivati tek u budunosti, da emo posle smrti doi u raj, o kome samo moemo nagaati.
Koristi moraju biti konkretne, ive i doivljene sada i ovde.
Pre svega, to je uenje koje treba primenjivati. Samo vera u Buddhu i njegovo
uenje nee nam pomoi da se oslobodimo patnje. Nee nam pomoi ni intelektualno
razumevanje puta. Obe stvari imaju vrednost samo ako e nas inspirisati da uenje
primenimo u praksi. Samo stvarna praksa onoga to je Buddha naukovao dae konkretne
rezultate i promeniti nae ivote na bolje. Buddha je rekao:
Neko moe recitovati mnogo tekstova, ali ako to ne primenjuje takav neozbiljan ovek lii na stoara koji samo broji krave drugih; on ne uiva kvalitet ivota
pravog istravaa istine.
Neko drugi je u stanju da recituje samo nekoliko rei iz nekog teksta, ali ako
on ivi Dhamma ivot, koraajui putem od njegovog poetka do kraja, taj uiva
ivot pravog istraivaa istine.8
Put se mora slediti, uenje se mora primenjivati. Inae, to je besmislena veba. Nije
neophodno da se neko zove budist da bi upranjavao ovo uenje.
Nazivi nisu bitni. Patnja ne pravi razlike, ve je zajednika svima. Zato i lek, da bi
bio koristan, mora biti jednako primenjiv za sve. Praksa nije rezervisana samo za
isposnike koji su se odrekli svetovnog ivota. Sigurno da moramo odreeno vreme
iskljuivo posvetiti uenju ove tehnike, ali kada smo to uradili, uenje se moe
primenjivati u svakodnevnom ivotu. Ako se neko odrekne kue i svetovnih odgovornosti
da bi sledio ovaj put, ima priliku da radi intenzivnije, da dublje usvoji uenje i zbog toga
bre napreduje. S druge strane, onaj ko je ukljuen u svetovni ivot, sa mnogo razliitih
odgovornosti, moe ovoj praksi posvetiti samo ogranieno vreme. Ali bez obzira da li je
isposnik ili svetovni ovek, svaki pojedinac treba da primenjuje Dhammu.
Samo primenjena Dhamma daje rezultate. Poto je ovo zaista put od patnje ka miru,
kako napredujemo sa vebom, postajemo sreniji u svakodnevnom ivotu, usklaeniji i
sve vie u miru sami sa sobom. U isto vreme nai odnosi sa drugima postaju mirniji i
skladniji. Umesto da poveavamo napetost u drutvu, biemo u mogunosti da damo
pozitivan doprinos poveanju sree i dobrobiti svih ljudi. Da bi sledili ovaj put, moramo
iveti ivot Dhamme, istine i istote. To je ispravan nain primene uenja. Dhamma,
ispravno primenjena, predstavlja umetnost ivljenja.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Stalno se pozivate na Buddhu. Da li vi poduavate Budizam?
S.N.Goenka: Ja nemam posla sa "izmima". Ja poduavam Dhammu, tj. ono to je
uio Buddha. On nikad nije poduavao bilo kakav "izam" ili sektaku doktrinu. On je
uio neto od ega mogu imati koristi ljudi bilo kog porekla: umetnost ivljenja.
Ostajanje u neznanju tetno je za svakoga; razvijanje mudrosti za svakoga je dobro.
Znai, bilo ko moe upranjavati ovu tehniku i ostvariti dobrobit. Hrianin e postati
dobar hrianin, jevrejin e postati dobar jevrejin, musliman e postati dobar musliman,
hinduista e postati dobar hinduista, budist e postati dobar budist. Pojedinac treba da
postane dobro ljudsko bie. U protivnom pojedinac nikad nee biti dobar hrianin, dobar
jevrejin, dobar musliman, dobar hinduista, dobar budist. Najvanije je kako postati dobro
ljudsko bie.
Stalno govorite o uslovljavanju. Nije li ovo uvebavanje zaista vrsta uslovljavanja
uma, bez obzira to je pozitivna?
Ba nasuprot, ovo je proces razuslovljavanja. Umesto da nameemo bilo ta umu,
on automatski uklanja nezdrave osobine, tako da zdrave, pozitivne ostaju. Uklanjanjem
negativnosti, otkrivaju se pozitivni kvaliteti, koji su sutinska priroda istog uma.
Ali sedeti u odreenom poloaju i usmeravati panju na odreen nain, za odreen
period vremena, sigurno je uslovljavanje.
Ako to radite kao igru ili mehaniki ritual, onda da zaista uslovljavte svoj um.
Ali, to je pogrena primena Vipassane. Ako radite ispravno, moete doiveti istinu
neposredno, sami za sebe. I iz tog iskustva, prirodno se razvija razumevanje, koje ukida
sva prethodna uslovljavanja.
Nije li sebino zaboraviti na ceo svet i samo sedeti i meditirati ceo dan?
To bi bilo tako da je meditacija sama sebi cilj, ali ona je sredstvo za neto to
uopte nije sebino zdrav um. Kada nam je telo bolesno, idemo u bolnicu da se leimo.
Ne idemo u bolnicu za ceo ivot, ve samo da poboljamo zdravlje, koje e nam koristiti
u svakodnevnom ivotu. Isto tako, idemo na kurs meditacije da poboljamo mentalno
zdravlje, koje emo zatim koristiti za vlastito dobro i za dobro drugih.
Ostati srean i miran ak i kad se sreemo sa patnjom drugih nije li to ista
neosetljivost?
Biti osetljiv na patnju drugih ne znai da sami moramo postati tuni. Umesto toga,
ostajemo mirni i uravnoteeni, tako da moemo preduzeti neto da bi uklonili njihovu
patnju. Ako i sami postanemo tuni, poveavamo nesreu oko nas; ne pomaemo
drugima, ne pomaemo ni sebi.
Zato ne ivimo u miru?
Zato to nam nedostaje mudrost. ivot bez mudrosti je ivot u obmanama, to je
stanje uzbuenosti, jada. Naa najvea obaveza je da ivmo zdrav, harmonian ivot,
dobar za nas i za sve druge ljude. Da bi to ostvarili, moramo nauiti da koristimo svoju
sposobnost samoposmatranja, sposobnost posmatranja istine.
Zato je neophodno pohaati desetodnevni kurs da bi se nauila tehnika?
Pa, ako moete doi i na due to je jo bolje! Meutim, deset dana je minimalno
vreme u kome je mogue shvatiti osnovne postavke tehnike.
Zato moramo ostati na mestu odravanja kursa deset dana?
Zato to ste ovde da izvrite jednu operaciju na svom umu. Operacija se vri u
bolnici, u operacionoj sali, zatienoj od zagaivanja. Ovde u granicama kursa, moete
izvriti operaciju a da ne budete uznemireni bilo kakvim spoljnim uticajem. Kada se kurs
zavri i operacija je gotova, a vi ste spremni da se ponovo suoite sa svetom.
Da li ova tehnika lei i nae telo?
Da, kao nusprodukt. Mnoge psihosomatske bolesti prirodno nestaju kada se ukloni
mentalna napetost. Ako je um potresen, fizike bolesti e se sigurno razviti. Kada um
postane blag i ist, one e same od sebe nestati. Ali ako za svoj cilj postavimo leenje
telesnih bolesti, umesto proiavanja uma, neemo ostvariti ni jedno ni drugo. Ustanovio
sam da ljudi koji su doli na kurs da bi izleili telesne bolesti, veu panju na bolest svo
vreme trajanja kursa: Danas, da li je bolje? Ne, nije bolje....Ima li danas poboljanja?
Ne, nema poboljanja! Svih deset dana oni protrae na taj nain. Meutim, ako je namera
da jednostavno proistimo um onda, kao rezultat meditacije, mnoge bolesti nestaju same
od sebe.
Vi govorite da smo preplavljeni negativnostima. ta ako smo preplavljeni pozitivnostima, ljubavlju na primer?
Ono to vi zovete "pozitivnost" je prava priroda uma. Kada je um osloboen
uslovljenosti, on je uvek pun ljubavi iste ljubavi i oseamo se mirno i sreno. Ako
uklonimo negativnost, onda ostaje pozitivnost, ostaje istoa. Neka ceo svet bude
preplavljen tom pozitivnou!
SLEDITI PUT
U gradu Savatthi u severnoj Indiji, Buddha je imao veliki centar u koji su ljudi
dolazili da meditiraju i sluaju njegova predavanja o Dhammi. Jedan mladi je svako
vee dolazio da slua rasprave. Godinama je dolazio da slua Buddhu, ali nikada nije
praktino probao ni jedno Buddhino uenje.
Posle nekolkih godina, jedne veeri ovek je doao neto ranije i zatekao Buddhu
samog. Pristupio mu je, iskazao potovanje i rekao:
Gospodine, imam jedno pitanje koje se stalno javlja i izaziva sumnju.
O? Ne sme biti sumnje na putu Dhamme; hajde da to rasistimo! Koje je tvoje
pitanje?
Gospodine, ve godinama dolazim u va centar za meditaciju, i zapazio sam da je
tu veliki broj isposnika, monaha i monahinja i jo vie svetovnih ljudi, mukaraca i ena.
Neki od njih ve godinama dolaze kod Vas. Za neke od njih jasno se vidi da su dostigli
krajnji cilj; vrlo je oigledno da su oni potpuno osloboeni. Takoe sam primetio da su
drugi doiveli neke promene u ivotu. Oni su bolje nego to su bili ranije, mada ne mogu
da kaem da su potpuno osloboeni. Ali, gospodine, takoe vidim veliki broj ljudi,
ukljuujui i sebe, koji su isti kao to su i bili, a nekada su ak i gore. Oni se ili uopte
nisu promenili, ili se nisu promenili na bolje.
Zato je to tako, gospodine? Ljudi dolaze Vama, tako velikom oveku, potpuno
prosvetljenom, tako monom i saoseajnom. Zato ne upotrebite svoju mo i saoseajnost
da ih sve oslobodite?
Buddha se smeio i rekao: Mladiu, gde ti ivi? Gde si roen?
Gospodine, ja ivim ovde u Savatthiju, glavnom gradu drave Kosala.
Da, ali crte tvog lica pokazuju da nisi iz ovog dela zemlje. Odakle si rodom?
Gospodine, ja sam iz Rajagaha, glavnog grada drave Magadha. Doao sam i
nastanio se ovde u Savatthiju pre nekoliko godina.
Da li si raskinuo sve veze sa Rajagahom?
Ne, gospodine. Jo uvek imam roake tamo. Imam prijatelje tamo. Imam posao
tamo.
Onda sigurno ide od Savatthija do Rajagaha dosta esto?
Da, gospodine. Mnogo puta svake godine idem u Rajagah i vraam se u Savatthi.
Poto si mnogo puta iao odavde do Rajagaha i nazad, sigurno poznaje taj put
veoma dobro?
O da, gospodine, savreno ga poznajem. Skoro mogu rei da bih i vezanih oiju
naao put do Raagaha, toliko puta sam ga preao.
Tvoji prijatelji, oni koji te dobro poznaju, sigurno moraju znati da si ti iz
Rajagaha i da si se ovde nastanio? Oni moraju znati da esto poseuje Rajagah i da
savreno poznaje put odavde do Raagaha?
O da, gospodine. Svi oni koji su mi bliski znaju da esto idem u Raagah i da
savreno poznajem taj put.
Mora da se desilo da neki od njih dou kod tebe i trae da im objasni put odavde
do Rajagaha. Da li ti to krije, ili im jasno predoi put?
ta tu ima da se krije, gospodine? Objasnim onoliko jasno koliko mogu: prvo
krenete na istok, onda idete prema Banarasu, nastavite dalje dok ne doete do Gaya, a
potom do Rajagaha. Ja im to vrlo detaljno objasnim, gospodine.
Ti ljudi, kojima da tako jasno objanjenje, da li svi stignu do Rajagaha?
Kako to moe biti, gospodine? Oni koji preu ceo put do kraja, samo oni e stii
do Rajagaha.
To je ono to elim da ti objasnim, mladiu. Ljudi mi dolaze zato to znaju da
sam ja neko ko je proao put odavde do nibbane i da ga zato savreno poznajem. Oni
dolaze i pitaju me: 'Koji je put do nibbane, do osloboenja?' I ta tu ima da se krije? Ja im
jasno pokaem : 'Ovo je put.' Neko samo klima glavom i kae: 'Lepo reeno, lepo reeno,
vrlo dobar put, ali ja neu napraviti ni korak na tom putu; divan put, ali ja ne mogu da se
muim da bih ga sledio.' Kako onda takav ovek moe dostii krajnji cilj?
Nikoga ne nosim na leima, da bih ga doveo do krajnjeg cilja. Niko ne moe
nositi nekog drugog na leima do krajnjeg cilja. U najboljem sluaju, sa ljubavlju i
saoseanjem moemo rei: E, ovo je put, i evo kako sam ga ja preao. Ti takoe radi,
takoe sledi taj put i ostvarie krajnji cilj. Svaki ovek mora da ide sam, mora sam da
napravi svaki korak na putu. Onaj ko je napravio jedan korak, jedan korak blii je cilju.
Onaj ko je napravio sto koraka, sto koraka blii je cilju. Onaj ko je napravio sve korake
na putu, dostigao je krajnji cilj. Ti takoe treba sam da ide tim putem.9
Glava II
POLAZNA TAKA
Izvor patnje lei u svakom od nas. Kada budemo razumeli sopstvenu stvarnost, nai
emo reenje za problem patnje. Svi mudri ljudi oduvek su savetovali "spoznaj sebe".
Moramo poeti upoznavanjem sopstvene prirode, jer nikako drugaije ne moemo reiti
svoje ili svetske probleme.
U stvari, ta znamo o sebi? Svi smo uvereni u svoju vanost i jedinstvenost, ali nae
znanje o nama samima je samo povrno. Na dubljim nivoima, mi sebe uopte ne poznajemo.
Buddha je istraio fenomen ljudskog bia, istraujui sopstvenu prirodu. Ostavljajui po strani sva predznanja, istraio je stvarnost u sebi i shvatio da se svako ljudsko
bie sastoji iz pet procesa, etiri mentalna i jednog fizikog.
Materija
Ponimo sa fizikim aspektom. To je najoigledniji i najjasniji deo nas, lako uoljiv
svim ulima. A kako, zaista, malo znamo o njemu? Naizgled moemo upravljati telom:
ono se pokree i vri radnje prema naoj svesnoj volji. Ali sa druge strane, svi unutranji
organi funkcioniu van nae kontrole, bez naeg znanja. Na finijem nivou, mi nemamo
iskustveno znanje, o stalnim biohemijskim reakcijama koje se odigravaju u svakoj eliji
tela. Ali to jo uvek nije krajnja stvarnost materijalnog fenomena. Sagledano do kraja,
naizgled vrsto, telo se sastoji od subatomskih estica i praznog prostora. ta vie, ak ni
subatomske estice nemaju stvarnu vrstou. Njihov vek trajanja je manje od trilionitog
dela sekunde. estice neprekidno nastaju i isezavaju, kao tok vibracija. To je krajnja
stvarnost naeg tela, kao i celokupne materije, koju je Buddha pronaao pre 2500 godina.
Moderni naunici su svojim istraivanjima pronali i prihvatili tu krajnju stvarnost
materijalnog univerzuma. Meutim, ti naunici nisu postali osloboene i prosvetljene
linosti. Oni su prouavali prirodu univerzuma iz znatielje, oslanjajui se na instrumente
da bi proverili sopstvene teorije. Nasuprot tome, Buddha nije bio motivisan samo
znatieljom, ve eljom da nae izlaz iz patnje. U istraivanjima nije koristio nikakve
instrumente ve samo svoj um. Istina koju je pronaao, nije bila rezultat
intelektualiziranja ve neposrednog iskustva, i zato ga je i mogla osloboditi.
On je otkrio da se ceo materijalni univerzum sastoji od estica, koje se na paliju
zovu kalape ili "nedeljive jedinice." Te estice ispoljavaju u beskonanim varijacijama
osnovne kvalitete materije: masu, vrstinu, temperaturu i kretanje. One se kombinuju i
formiraju strukture koje su naizgled stalne. U stvari, te strukture se sastoje od majunih
kalapa koje stalno nastaju i isezavaju. To je krajnja stvarnost materije: stalni tok talasa
ili estica. To je telo koje svako od nas zove "ja".
Um
Zajedno sa fizikim procesom postoji i psihiki proces um. Mada ga ne moemo
dodirnuti ili videti, ini nam se da je on jo prisnije povezan sa nama nego nae telo.
Moemo pretpostaviti budue postojanje bez tela, ali ne moemo zamisliti bilo kakvo
postojanje bez uma. Meutim, koliko malo znamo o umu i koliko malo smo u stanju da
ga kontroliemo. Kako esto on odbija da uradi ono to mi elimo i radi ono to mi ne
elimo. Naa kontrola svesnog uma je jo kakva-takva, ali nam izgleda da je nesvesni um
potpuno van nae moi ili razumevanja i da njime vladaju sile kojima mi ne upravljamo i
nismo ih svesni.
Kao to je istraio telo, Buddha je istraio i um i pronaao da se on, u globalu,
sastoji iz etiri procesa: svesnost (viana), percepcija (saa), oseti (vedana), i reakcije
(sankhara).
Prvi proces, svesnost, je prijemni deo uma, in nerazluene svesnosti ili spoznaja.
On jednostavno belei dogaanje bilo koje pojave, prijem bilo kakvog ulaza, fizikog ili
mentalnog. Uzima sirove podatke doivljaja ne dodeljujui mu ime i ne donosei
vrednosni sud.
Drugi mentalni proces je zapaanje, in prepoznavanja. Ovaj deo uma identifikuje
sve ono to je svesnost primetila. On razlikuje, dodeljuje naziv, vri kategorizaciju
sirovih ulaznih podataka i procenjuje ih na pozitivne i negativne.
Sledei deo uma su oseti. U stvari, im doe do nekog prijema informacija, nastaju
oseti, znak da se neto dogaa. Sve dok se ne izvri procena ulaza, oseaji ostaju
neutralni. Ali, kada je pridodata vrednost ulaznim podacima, oseti postaju prijatni ili
neprijatni, u zavisnosti od date procene. Ako je oseaj prijatan, javlja se elja da se
doivljaj produi i pojaa.
Ako je oseaj neprijatan, javlja se elja da ga zaustavimo i odbacimo. Um reaguje
sa simpatijom ili antipatijom.1 Na primer, kada sluh normalno funkcionie i ujemo zvuk,
na delu je spoznavanje. Kada je zvuk prepoznat kao rei, sa pozitivnom ili negativnom
konotacijom, poelo je da funkcionie zapaanje. Tada u igru ulaze oseaji. Ako su rei
pohvalne, nastaju prijatni oseaji. Ako su rei pogrdne, nastaju neprijatni oseaji. Odmah
dolazi do reakcije. Ako su oseti prijatni, poinju da nam se dopadaju, elimo jo rei
pohvale. Ako su oseti neprijatni, poinju da nam se ne dopadaju, elimo da prekinemo
grdnju.
Iste stvari se dogaaju kada do ulaza doe preko bilo kog drugog ula: svesnost,
percepcija, oseaji, reakcija. Ove etiri mentalne funkcije traju jo krae nego nestalne
estice koje ine materijalnu stvarnost. Svakog momenta kada ula dou u kontakt sa bilo
kakvim objektom, etiri mentalna procesa se deavaju brzinom munje i ponavljaju
svakog sledeeg momenta, dok kontakt traje. To se dogaa tako brzo, da nismo ni svesni
ta se zbiva. Tek kada se odreena reakcija ponavlja kroz dui period vremena, i dobija
istaknut i pojaan oblik, postajemo je svesni.
Najznaajniji aspekt ovog opisa ljudskog bia nije u tome ta on ukljuuje, ve u
tome ta izostavlja. Bez obzira da li smo sa Zapada ili sa Istoka, da li smo hriani,
jevreji, muslimani, hinduisti, budisti, ateisti, ili bilo ta drugo, svako od nas ima uroeno
ubeenje da negde u nama postoji jedno "ja", identitet koji traje. Operiemo sa
nepromiljenom pretpostavkom da je osoba koja je postojala pre deset godina u sutini
ista osoba koja postoji i danas, koja e postojati deset godina od danas, koja e moda
postojati i u buduem ivotu posle smrti. Bez obzira kojih filozofija i teorija se drimo,
svi ivimo sa duboko usaenim ubeenjem, "Ja sam bio, ja jesam, ja u biti."
Buddha je uzdrmao tu instiktivnu odbranu identiteta. Time on nije izneo neki jo
sumnjiviji pogled, kojim bi se suprotstavio teorijama drugih. Stalno je naglaavao, da on
ne iznosi nikakvo miljenje, ve jednostavno opisuje istinu koju je doiveo i koju bilo
koji obian ovek moe doiveti. Ja kao prosvetljen, ostavio sam po strani sve teorije,
govorio je, jer sam video stvarnost materije, oseaja, percepcije, reakcije i svesnosti,
njihovo nastajanje i njihovo nestajanje.2 Nasuprot onome kako izgleda, on je ustanovio da
je svako ljudsko bie, u stvari serija odvojenih dogaaja, koji su u odreenom odnosu.
Svaki dogaaj je rezultat prethodnog i sledi ga bez ikakvog meuintervala. Neprekidan
niz, blisko povezanih dogaaja, stvara utisak kontinuiteta, identiteta. To je samo
oigledna stvarnost, ali ne i krajnja istina.
Reci moemo dati ime, ali u stvari ona je tok vode koji nikad ne staje na svom putu.
Svetlost svee moemo smatrati postojanom, ali ako bolje pogledamo videemo da
plamen nastaje od fitilja koji gori u tom trenutku i koji e odmah biti zamenjen novim
plamenom, iz asa u as. Dok govorimo o svetlosti elektrine sijalice, nikada ne mislimo
da je ona, kao i reka, stalan tok, u ovom sluaju tok energije koju proizvode oscilacije
vrlo visoke uestanosti u vlaknu sijalice. Svakog trenutka nastaje neto novo kao
proizvod prolosti, da bi bilo zamenjeno neim novim u sledeem trenutku. Sled
dogaaja je tako brz i neprekidan da je to teko primetiti. U odreenoj taki procesa ne
moemo rei da je to to se sada dogaa isto kao i ono to mu je prethodilo, niti da nije
isto. I pored te neodreenosti, proces se deava.
Na isti nain, Buddha je shvatio, ovek nije zavren, nepromenjiv entitet, ve
proces koji tee iz asa u as. Nema "stvarnog" bia, postoji samo odreeni tok,
neprekidni proces nastajanja. Razume se, u svakodnevnom ivotu moramo optiti izmeu
sebe kao sa linostima, manje vie odreene, nepromenjive prirode. Moramo prihvatiti
spoljnu, oiglednu stvarnost, jer inae ne bi mogli uopte delovti. Spoljna stvarnost jeste
stvarnost, ali samo povrna. Na dubljem nivou, stvarnost je da je ceo univerzum, ivi i
neivi, u stalnom stanju postajanja nastajanja i nestajanja. Svako od nas je, u stvari, tok
stalno promenjivih subatomskih estica, zajedno s kojima se menjaju procesi svesnosti,
percepcije, oseaja i reakcije, ak i bre nego fiziki proces.
To je krajnja stvarnost sopstva kojim je svako od nas toliko obuzet. To je tok
dogaaja u koji smo ukljueni. Ako to pravilno razumemo, putem neposrdnog iskustva,
nai emo nit koja e nas spasti od patnje.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Kada kaete "um", nisam siguran na ta mislite? Ja ne mogu da naem
um.
S.N.Goenka: On je svuda, u svakom atomu. Uvek kada neto oseate, tu je i um.
Um osea.
Znai pod umom ne podrazumevate mozak?
O ne, ne, ne. Ovde na Zapadu vi mislite da je um samo u glavi. To je pogreno
shvatanje.
Um je u celom telu?
Da, um je sadran u celom telu, u celom telu!
Govorite o doivljaju "Ja" samo u negativnom smislu. Ne postoji li i pozitivna
strana? Zar ne postoji doivljaj "Ja" koji nas ispunjava radou, mirom i ushienjem?
Kroz meditaciju ete saznati da su sva takva ulna zadovoljstva nestalna. Dou i
prou. Ako to "Ja" zaista uiva u njima, ako su to "moja" zadovoljstva, onda "Ja" moram
imati neku vlast nad njima. Ali ona nastaju i nestaju bez moje kontrole. Kakvo je to onda
"Ja"?
Ja ne govorim o ulnim zadovoljstvima ve o vrlo dubokom nivou.
Na tom nivou "Ja" vie uopte nije vano. Kada dostignete taj nivo, ego je
rastvoren. Postoji samo radost. Pitanje "Ja" se onda ne postavlja.
Pa dobro, umesto "Ja", recimo doivljaj linosti.
Oseaj osea, ne postoji niko drugi da osea. Stvari se samo dogaaju, to je sve.
Sada vam se ini da mora biti neko "Ja" koje osea, ali ako vebate, dostii ete nivo na
kome se ego rastvara. Onda e nestati i vae pitanje.
Doao sam ovde jer sam oseao da "Ja" treba da doe ovamo.
Da! Sasvim tano. Za konvencionalne svrhe, ne moemo pobei od "Ja" i "moje".
Ali hvatati se za njih, uzimajui ih kao stvarne u krajnjem smislu, moe doneti samo
patnju.
Pitam se da li postoje ljudi koji izazivaju nau patnju?
Niko ne izaziva nau patnju. Vi sami izazivate patnju stvaranjem napetosti u umu.
Ako znate kako da to ne radite, vrlo je lako ostati miran i srean u svakoj situaciji.
ta ako nam neko drugi uini neto loe?
Ne smete dozvoliti da vam ljudi rade loe stvari. Kad god neko uradi neto loe, on
teti drugima i u isto vreme teti samom sebi. Ako mu dozvoljavate da radi neto loe,
onda ga u tome ohrabrujete. Morate upotrebiti svu svoju snagu da ga zaustavite, ali samo
sa dobrom namerom, saoseanjem i samilou za njega. Ako nastupite mrnjom i
ljutnjom, samo oteavate situaciju. Meutim, ne moete biti dobronamerni sa takvom
osobom ukoliko va um nije blag i miran. Zato vebajte da razvijate mir u sebi, jer onda
moete reiti problem.
Ima li smisla traiti mir u sebi kad u svetu nema mira?
Svet e biti miran samo onda kada svi ljudi na svetu budu mirni i sreni. Promena
treba da pone sa svakim pojedincem. Ako je dungla uvenula i vi elite da je obnovite,
vi morate zalivati svako drvo u dungli. Ako elite svetski mir, treba da nauite kako da
sami budete mirni. Samo tako moete doneti mir svetu.
Razumem kako e meditacija pomoi bolesnim, nesrenim ljudima, ali ta je sa
onima koji su zadovoljni svojim ivotom, koji su ve sreni?
Neko ko je zadovoljan povrnim zadovoljstvima ivota ne zna za nemir koji lei
duboko u umu. On ivi u zabludi da je srean, ali njegova zadovoljstva nisu trajna i
napetosti nastale u podsvesti narastaju, da bi se, pre ili kasnije, pojavile na svesnom
nivou. Kad do toga doe, onda ta takozvana srena osoba postaje jadna. Zato ne bi
poeli sad i ovde sa spreavanjem takve situacije?
Da li je vae uenje Mahajana ili Hinajana?
Ni jedno ni drugo. Re jana u stvari znai vozilo koje e nas odvesti do krajnjeg
cilja, ali danas pogreno nosi sektako znaenje. Buddha nikada nije poduavao nita
sektako. On je poduavao Dhammu, koja je univerzalna. Ta univerzalnost je ono to me
je privuklo Buddhinom uenju, od koga imam dobrobiti i zato nudim svakom i svima
univerzalnu Dhammu, svom ljubavlju i saoseanjem. Za mene, Dhamma nije ni
Mahajana, ni Hinajana, niti bilo kakva sekta.
BUDDHA I NAUNIK
mudrost. On veruje u tu istinu zato to ima poverenja u instrument koji je pronaao, ali on
nije sam doiveo tu istinu.
Nemam nita protiv tog oveka, kao ni protiv moderne nauke. Meutim, ne
moramo biti naunici samo za spoljni svet. Moemo, kao Buddha, takoe biti naunici za
unutranji svet, da bi neposredno doiveli istinu. Lino ostvarenje istine samo po sebi e
promeniti nain ponaanja uma, tako da emo poeti da ivimo u skladu sa istinom.
Svaka aktivnost postaje usmerena na vlastito dobro i za dobro drugih. Ako nedostaje taj
unutranji doivljaj, postoji mogunost zloupotrebe nauke u destruktivne svrhe. Ako
postanemo naunici unutranje stvarnosti, ispravno emo koristiti nauku za sreu svih
ljudi.
Glava III
NEPOSREDNI UZROK
Stvarni svet nema nikakve slinosti sa svetom iz bajki u kome svi ive sreno do
kraja ivota. Ne moemo zaobii istinu da je ivot nesavren, nepotpun, nezadovoljavajui istinu da postoji patnja.
Prema takvoj stvarnosti, za nas je bitno da znamo da li patnja ima uzrok, i ako ima,
da li se taj uzrok moe ukloniti, tako da se i patnja moe ukloniti. U sluaju da se uzrok
patnje javlja jednostavno sluajno i da na njega ne moemo uticati ili njime upravljati,
onda smo nemoni i moemo odustati od namere da naemo nain za oslobaanje od
patnje. Takoe ako je naa patnje predodreena od nekog svemonog bia koje je u ulozi
vrhovnog i neprikosnovenog sudije, onda treba da znamo kako da udovoljimo tom biu
da nam vie ne alje patnju.
Buddha je shvatio da naa patnja nije isto sluajna. Ona ima svoje uzroke, kao to
uzroke imaju i sve ostale pojave. Zakon uzroka i posledica kamma je univerzalan i od
sutinskog znaaja za postojanje. Uzroci patnje nisu van nae kontrole.
Kamma
Re kamma (ili karma u svom poznatijem prevodu na sanskrit) popularno se shvata
kao "sudbina". Na nesreu, ovo znaenje je upravo suprotno od onoga to je Buddha
podrazumevao pod reju kamma. Sudbina je neto van nae kontrole, odluka provienja
koja je unapred data za svakog od nas. Kamma, meutim, bukvalno znai "akcija". Nae
sopstvene akcije su uzrok svega to doivljavamo: Sva bia poseduju svoja dela,
nasleuju svoja dela, potiu iz svojih dela, vezana su za svoja dela; u svojim delima
nalaze utoite. Kao to su njihova dela niska ili plemenita, takvi e biti i njihovi ivoti.1
Sve to nam se deava u ivotu rezultat je naih sopstvenih akcija. Prema tome,
moemo postati gospodari svoje sudbine ako postanemo gospodari svojih akcija. Sami
smo odgovorni za akcije koje izazivaju nau patnju. Svako od nas ima sredstvo da ukine
patnju. To sredstvo su nae akcije. Buddha je rekao,
Sami ste svoji gospodari,
Sami stvarate svoju sopstvenu budunost.2
U stvari, svako od nas je kao ovek koji nikad nije uio da vozi, a sedi vezanih
oiju za upravljaem automobila na prometnom autoputu. Nemamo anse da bezbedno
stignemo na odredite. Moemo misliti da mi upravljamo kolima, ali u stvari kola
upravljaju (sa) nama. Ako elimo da izbegnemo nesreu, da i ne govorimo o stizanju na
cilj, potrebno je skinuti povez sa oiju, nauiti kako se upravlja i izvui se iz opasnosti,
to je mogue pre. Slino tome, moramo postati svesni onoga ta radimo i onda nauiti da
vrimo one radnje koje e nas odvesti tamo gde smo naumili.
Tri vrste akcija
Postoje tri vrste akcije: fizika, vokalna i mentalna. Mi normalno pridajemo najvie
vanosti fizikim akcijama, neto manje vokalnim i najmanje mentalnim. ini nam se da
je istui nekog loije nego mu rei neto uvredljivo, a i jedno i drugo izgleda ozbiljnije
nego neizreena loa namera. To je sigurno aspekt prema kome su napravljeni zakoni,
koji vae u svakoj zemlji. Ali prema Dhammi, prirodnom zakonu, najvanija je mentalna
akcija. Fizika i vokalna akcija poprimaju sasvim drugaija znaenja u zavisnosti od
namere sa kojom su preduzete.
Hirurg koristi skalpel prilikom hitne operacije, koja moe spasti ivot, a desi se da
operacija ne uspe i da pacijent umre. Ubica koristi no da bi ubio rtvu. Fiziki, njihove
akcije su sline, sa istim rezultatom, ali mentalno one su potpuno suprotne. Hirurg radi iz
saoseanja, ubica iz mrnje. Rezultati, kao posledica njihovih akcija, bie potpuno
razliiti, prema njihovim namerama.
Slino i u sluaju govora, najvanija je namera. ovek se svaa sa kolegom i vrea
ga nazivajui ga budalom. Govori iz ljutnje. Isti ovek vidi svoje dete, koje se igra u
blatu, i neno ga zove budalom. Sada govori iz ljubavi. U oba sluaja izgovorene su iste
rei izraavajui sasvim suprotna stanja uma. Namera naeg govora opredeljuje rezultat.
Rei i dela, ili njihovi spoljni efekti samo su posledice mentalnih akcija. O njima se
ispravno sudi prema prirodi namere, iji su oni izraz. Mentalna akcija je prava kamma,
uzrok koji e dati rezultat u budunosti. Shvatajui tu istinu, Buddha je rekao,
Razum je pretea svih stvari,
razum ih tvori i njima upravlja.
Ko sa zlim naumom govori il' radi,
toga sledi patnja k'o toak volovsku spregu
Razum je pretea svih stvari,
razum ih tvori i njima upravlja.
Ko s dobrim naumom govori il' radi,
toga sledi srea nerazdruiva k'o sena.3
Uzrok patnje
Koje mentalne akcije odreuju nau sudbinu? Ako se um ne sastoji ni od ega
drugog ve od svesnosti, opaanja, oseta i reakcije, ta od ovoga utie na stvaranje
patnje? Svaki od ovih delova uma je u odreenom stepenu ukljuen u proces patnje.
Meutim, prva tri dela su uglavnom pasivna. Svesnost samo prima sirove podatke
doivljaja, opaanje vri kategorizaciju podataka, oseti signaliziraju dogaanje prethodna
dva koraka. Zadatak ova tri dela je da samo obrade dolazee informacije. Ali kada um
pone da reaguje, pasivnost ustupa mesto privlaenju ili odbijanju, simpatiji ili antipatiji.
Ta reakcija stavlja u pokret nov lanac dogaaja. Na poetku lanca je reakcija, sankhara.
Zato je Buddha rekao,
Sva patnja koja nastaje
ima reakciju za svoj uzrok.
Ako sve reakcije prestanu da postoje
onda vie nee biti ni patnje.4
Prava kamma, pravi uzrok patnje je reakcija uma. Jedna kratka reakcija simpatije ili
antipatije ne mora biti jaka i ne mora dati veliki rezultat, ali moe imati kumulativni
dana
pokuamo da ih se setimo, biemo u stanju da izdvojimo jednu ili dve koje su ostavile
dubok utisak tog dana. Ponovo, ako na kraju meseca pokuamo da se setimo svih naih
reakcija, biemo u stanju da izdvojimo jednu ili dve, koje su ostavile najdublji utisak tog
meseca. Ponovo, na kraju godine, moi emo da se prisetimo samo jedne ili dve reakcije,
koje su ostavile najdublji utisak tokom cele godine. Tako duboke reakcije veoma su
opasne i vode u ogromnu patnju.
Prvi korak ka oslobaanju od takve patnje je da prihvatimo njenu realnost, ne kao
filozofski koncept ili kao in poverenja, ve kao injenicu postojanja koja u naim
ivotima pogaa svakog od nas. Prihvatanjem i razumevanjem ta je patnja i zato
patimo, moemo prestati da budemo upravljani i poeti sami da upravljamo. Kroz uenje
koje nam omoguava da neposredno shvatimo sopstvenu prirodu, moemo doi na put
koji vodi oslobaanju od patnje.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Nije li patnja prirodni deo ivota? Zato bi pokuali da je se oslobodimo?
S.N.Goenka: Toliko smo ogrezli u patnji da biti slobodan izgleda neprirodno. Ali,
kada doivite pravu sreu mentalne istoe, znaete da je to prirodno stanje uma.
SEME I PLOD
Kakav je uzrok, takva e biti i posledica. Kakvo je seme, takav e biti i plod. Kakva
je akcija, takav e biti i njen rezultat.
U istu zemlju ratar posadi dva semena: jedno je seme eerne trske, drugo je seme
drveta nim, tropskog drveta koje je veoma gorko. Dva semena u istoj zemlji, dobijaju istu
vodu, isto sunce, isti vazduh. Priroda hrani na isti nain i jedno i drugo. Niknu dve male
biljice i ponu da rastu. I ta se desilo sa nim drvetom? Kada se razvije gorko mu je
svako vlakno, dok je kod eerne trske svako vlakno slatko. Zato je priroda, ili ako
hoete Bog, tako blagonaklon prema jednom, a tako surov prema drugom?
Ne, ne, priroda nije ni blagonaklona ni surova. Ona postupa prema vrsto odreenim zakonima. Priroda samo pomae kvalitetu semena da se manifestuje. Prehranjivanje samo pomae semenu da razvije latentne kvalitete koje poseduje. Seme eerne trske
ima kvalitet slatkoe; zato e i cela biljka biti slatka. Seme drveta nim ima kvalitet gorine; zato e cela biljka biti gorka. Kakvo je seme, takav e biti i plod.
Ratar ode do drveta nim, pokloni se tri puta, obie oko njega 108 puta, ponudi
cvee, miriljave tapie, svee, voe i slatkie. I onda pone da moli, O nim boe,
molim te daj mi slatki mango, ja elim slatki mango! Jadni nim bog, ne moe to da
ispuni, nema tu mo. Ako neko eli slatki mango, treba i da posadi seme mango drveta.
Onda ne treba da plae i moli za neiju pomo. On e upravo dobiti slatki mango. Kakvo
je seme, takav e biti i plod.
Na problem, nae neznanje je u tome to smo nepromiljeni dok sejemo seme. Mi
stalno sejemo seme drveta nim, a kad doe vreme ubiranja plodova mi smo spremni,
elimo slatki mango. Plaemo, molimo i nadamo se da emo dobiti mango. Meutim to
ne pomae.7
Glava IV
SUTINA PROBLEMA
Vezivanje
Postoji nekoliko vrsta vezivanja. Prvo, vezivanje za naviku traenja ulnih
zadovoljstava. Narkomani uzimaju drogu zato to ele da imaju prijatne oseaje, koje
droga u njima izaziva, mada znaju da uzimanjem droge pojaavaju svoju naviku. Na isti
nain robujemo navici udnje. im se jedna elja zadovolji, stvaramo drugu. Objekat je
ovde sekundaran. injenica je da mi teimo da neprekidno odravamo stanje udnje, zato
to sama udnja u nama izaziva prijatne osete koje elimo da produimo. udnja postaje
navika koje se ne moemo otarasiti, pravo ropstvo. I kao to narkoman postepeno razvija
toleranciju prema drogi koju uzima i zahteva sve vee doze da bi postigao intoksikaciju,
naa udnja stalno se pojaava to vie elimo da je zadovoljimo. Na taj nain nikad
neemo iskoreniti udnju. A sve dok postoji udnja, ne moemo biti sreni.
Drugo veliko prijanjanje je za "Ja", ego, za sliku koju imamo o sebi. Za svakog od
nas "Ja" je najvanija linost na svetu. Ponaamo se kao magnet okruen gvozdenim
opiljcima: on e automatski urediti opiljke tako da su usmereni prema njemu, a mi emo
instiktivno, bez razmiljanja pokuati da uredimio svet onako kako nam se dopada, elei
da privuemo prijatno i odbijemo neprijatno. Ali niko od nas nije sam na svetu. Jedno
"Ja" e sigurno doi u sukob sa drugim. Model koji svako eli da napravi, poremeen je
magnetskim poljem drugih. I mi sami postajemo predmet privlaenja ili odbijanja.
Rezultat moe biti samo nezadovoljstvo, patnja.
Mi ne ograniavamo sopstveno vezivanje samo na "Ja". Proirujemo ga na "moje",
prema svemu to nam pripada. Svi razvijamo veliko vezivanje za ono to posedujemo,
zato to nam je to pridrueno, podrava sliku o "Ja". To prijanjanje ne bi stvaralo
probleme kada bi ono za ta kaemo "moje" bilo veno, a "Ja" bi moglo veno da ga
uiva. Ali, pre ili kasnije, "Ja" se odvaja od "moje". Vreme razdvajanja sigurno dolazi.
Kada doe, patnja e biti utoliko vea ukoliko je vea vezanost za "moje".
Prijanjanje se prua jo dalje na nae poglede i verovanja. Nije vaan njihov pravi
sadraj, kao ni da li su tani ili pogrni, ako smo vezani za njih, sigurno e nas uiniti
nesrenim. Svi smo ubeeni da su nai pogledi i tradicije najbolji i veoma se uznemirimo
kad ih neko kritikuje. Ako pokuamo da objasnimo nae poglede, a drugi ih ne prihvataju,
putem uma. Kad god neki objekat ili pojava doe u dodir sa ovih est osnova doivljaja,
dolazi do oseta, prijatnog ili neprijatog.
A zato uopte dolazi do dodira? Budui Buddha je video da zbog postojanja est
ulnih osnova pet fizikih ula i uma mora doi do dodira. U svetu postoji bezbroj
pojava: prizora, zvukova, mirisa, ukusa, struktura, razliitih misli i emocija. Sve dok nai
prijemnici rade, dodir je neizbean. Zato onda postoje est ulnih osnova? Zato to su
oni sutinski aspekt toka uma i materije. A zato tok uma i materija? ta je njegov uzrok?
Budui Buddha je shvatio da proces nastaje zbog svesnosti, in spoznavanja koji deli svet
na spoznavaoca i spoznato, subjekt i objekt, "Ja" i "ostalo". Iz ovog odvajanja nastaje
identitet, "roenje". Svakog asa nastaje svesnost i dobija odreen fiziki i psihiki oblik.
U sledeem trenutku, ponovo, svesnost dobija malo drugaiji oblik. Kroz sveukupno nae
postojanje svesnost tee i menja se. Na kraju dolazi smrt, ali svesnost tu ne staje. Bez
ikakve pauze, u sledeem trenutku ona poprima novi oblik. Tok svesnosti se nastavlja, iz
jednog postojanja u drugo, ivot za ivotom.
ta onda izaziva ovaj tok svesnosti? On je video da tok svesnosti nastaje zbog
reakcije. Um stalno reaguje i svaka reakcija daje podsticaj toku svesnosti tako da on traje
do sledeeg trenutka. to je jaa reakcija vei je podsticaj koji ona daje. Mala reakcija u
jednom asu odrava tok svesnosti samo za trenutak. Ali, ako se ta trenutna reakcija,
dopadanja ili nedopadanja, pojaa u udnju ili odvratnost, ona dobija snagu i odrava tok
svesnosti kroz mnogo trenutaka, minutima, satima. Ako se reakcija udnje ili odbojnosti
dalje pojaava, ona odrava ovaj tok danima, mesecima, moda godinama. A ako kroz
ceo ivot ponavljamo i pojaavamo odreene reakcije, one razvijaju snagu dovoljnu da
odri tok svesnosti, ne samo od jednog trenutka do sledeeg, od jednog dana do sledeeg,
od jedne godine do sledee, nego i od jednog ivota do sledeeg.
A ta izaziva te reakcije? Posmatrajui na najdubljem nivou realnosti, shvatio je da
se reakcije dogaaju zbog neznanja. Nismo svesni injenice da reagujemo i nismo svesni
prave priroda onoga na ta reagujemo. Nismo svesni prolazne, bezline prirode svog
postojanja i da vezivanje za tu egzistenciju donosi samo patnju. Ne poznavajui svoju
pravu prirodu, mi slepo reagujemo. ak i ne znajui da smo reagovali, istrajavamo u
dogaa; to nestaje nestajanjem ovog.4 Nita se ne deava bez uzroka. Ako se uzrok ukine,
nee biti ni posledice. Na taj nain proces nastajanja patnje moe se preokrenuti:
Ako se neznanje ukine i sasvim nestane, prestaje reakcija;
Ako prestane reakcija, svesnost prestaje;
Ako prestane svesnost, um-i-materija prestaju;
Ako pestanu um-i-materija, est ula prestaju;
Ako prestanu est ula, dodir prestaje;
Ako prestane dodir, oseaji prestaju;
Ako prestanu oseaji, udnja i odbojnost prestaju;
Ako prestanu udnja i odbojnost, vezivanje prestaje;
Ako prestane vezivanje, proces nastajanja prestaje;
Ako prestane proces nastajanja, roenje prestaje;
Ako prestane roenje, nestaju propadanje i smrt, zajedno
sa tugom, aljenjem, fizikom i mentalnom patnjom i jadom.
Tako nestaje celokupna masa patnje.5
Ako iskorenimo neznanje, onda nee biti ni slepe reakcije koja izaziva sve vrste
patnje. A ako vie ne bude patnje, doiveemo pravi mir, pravu sreu. Toak patnje moe
se preokrenuti u toak osloboenja. To je ono ta je uradio Siddhattha Gotama da bi
ostvario prosvetljenje.
To je ono to je on uio druge da rade. Rekao je,
Radei neto loe
prlajmo se.
Ne radei loe
proiavamo se.6
Sami smo odgovorni za reakcije koje izazivaju nau patnju. Prihvatajui odgovornost, moemo nauiti kako da eliminiemo patnju.
Tok uzastopnih postojanja
jo uvek u ovom ivotu, moe se iveti sreno, ako uspemo da ivimo bez mrnje, zle
namere i napetosti.
Bez obzira da li verujemo ili ne verujemo u prole i budue ivo te, jo uvek se
suoavamo sa problemima u sadanjem ivotu; problemima koji su posledice naih
sopstvenih slepih reakcija. Najvanije je da te probleme reavamo sada, da preduzmemo
korake ka ukidanju patnje, ukidanjem nae navike reagovanja i da sada doivimo sreu
osloboenja.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Zar ne postoje zdrave udnje i odvratnosti na primer, da mrzimo
nepravdu, da elimo slobodu, da se plaimo fizike povrede?
S.N.Goenka: udnja i odbojnost nikad ne mogu biti zdrave. Uvek e vas uiniti
napetim i nesrenim. Ako radite sa udnjom i odbojnou, moete ostvariti vredan cilj, ali
koristite nezdravo sredstvo da doete do njega. Naravno da treba da se zatitite od
opasnosti. To moete uraditi preplavljeni strahom, ali ako tako radite, razvijate kompleks
straha, koji e vam tetiti, posmatrajui na due. Ili sa mrjom u umu moete se uspeno
boriti protiv nepravde, ali ta mrnja e postati tetan mentalni kompleks. Morate se boriti
protiv nepravde; morate se zatiti od opasnosti, ali to moete uraditi uravnoteenim
umom, bez napetosti. Na uravnoteeni nain, iz ljubavi prema drugima, moete raditi da
bi postigli neto dobro. Ravnotea uma uvek pomae i dae najbolje rezultate.
ta ima loe u tome ako elimo materijalne stvari, da bi uinili ivot ugodnijim?
Ako je to stvarno potrebno, nema nita loe u tome, pod uslovom da se za to ne
veemo. Na primer, edni ste i elite vodu. Nema nita nezdravo u tome. Treba vam
voda, krenete, uzmete je i ugasite e. Ali, ako to postane opsesija, to onda ne pomae.
To vam teti. Za sve ta vam je potrebno radite i pribavite ga. Ako ne uspete neto da
dobijete, nasmejte se i pokuajte ponovo na drugi nain. Ako uspete, onda uivajte u
tome, ali bez vezivanja.
ta je sa planiranjem budunosti? Hoete li i to nazvati udnjom?
LJUNAK I MASLO
Jednog dana kod Buddhe je doao mladi ovek gorko plaui. Nije mogao prestati
da plae. Buddha ga je upitao: ta nije u redu mladiu?
Gospodine, jue je umro moj stari otac.
Pa, ta da se radi? Ako je umro, plakanje ga nee vratiti.
Da, gospodine, ja to znam. Plakanje nee vratiti mog oca. Ali ja sam doao kod
vas, gospodine, sa posebnom molbom: molim vas uinite neto za mog mrtvog oca!
O? ta bih ja mogao da uradim za tvog mrtvog oca?
Gospodine, molim vas uradite neto. Vi ste tako moni, sigurno neto moete
uraditi. Gledajte, ovi svetenici, ispovednici i skupljai darova rade sve vrste obreda i
rituala da bi pomogli mrtvima. im se takvi rituali obave, otvaraju se vrata nebeskog
carstva i proputaju unutra onog ko je umro. On dobija ulaznu vizu. Gospodine, vi ste
tako moni! Ako vi obavite obred za mog oca, ne samo da e dobiti ulaznu vizu, bie mu
odobren stalni boravak, dobie Zeleni karton! Molim vas gospodine, uinite neto za
njega!
Jadni ovek bio je toliko zaslepljen tugom da nije bio u stanju racionalno da
razmilja. Buddha je morao da upotrebi poseban nain da bi ga urazumio. Zato mu je
rekao: U redu. Idi na pijac i kupi dva zemljana upa. Mladi je bio veoma srean,
mislei da je Buddha reio da obavi ritual za njegovog oca. Otrao je do pijace i vratio se
sa dva upa. Dobro, rekao je Buddha, napuni jedan maslom, buterom. Mladi to uradi.
Napuni drugi ljunkom. Mladi i to uradi. Sada zatvori njihove otvore. Dobro ih
zapeati. On to uradi. Sada ih spusti u ovaj ribnjak. Mladi to uradi i oba upa potonue
na dno. Sada, ree Buddha, donesi veliku motku i razbij upove. Mladi je bio
veoma srean, mislei da Buddha vri divan ritual za njegovog oca.
Prema starom indijskom obiaju, kada ovek umre, njegov sin odnese mrtvo telo na
lomau i zapali ga. Kada telo do pola izgori, sin uzme debelu motku i razbije lobanju.
Prema starom verovanju, im se lobanja otvori na ovom svetu, otvaraju se vrata carstva
nebeskog gore. Sada je mladi razmiljao ovako: Telo mog oca jue je spaljeno u
pepeo. Kao simbol, Buddha sada eli da razbijem ove upove! Bio je veoma zadovoljan
ritualom.
Kao to je Buddha rekao, mladi uze motku i jakim udarcima razbi oba upa. Buter
iz jednog upa odmah izae na povrinu i poe da pliva po vodi. ljunak iz drugog upa
prosu se po dnu i tamo ostade. Onda Buddha ree: Dobro, mladiu, ja sam obavio svoj
posao. Sada zovi sve tvoje svetenike i arobnjake i kai im da ponu da pevaju i mole:
Molim te kamenje, isplivaj, isplivaj! O, buteru, potoni, potoni! Ba da vidim kako e se to
dogoditi.
O, gospodine, vi ste poeli da se alite! Kako je to mogue, gospodine? ljunak je
tei od vode i on mora ostati na dnu. Ne moe isplivati, gospodine. To je prirodni zakon!
Buter je laki od vode i mora ostati na povrini. Ne moe potonuti, gospodine. To je
prirodni zakon!
Mladiu, ti zna tako mnogo o zakonima prirode, ali nisi razumeo ovaj prirodni
zakon: ako je ovek tokom ivota inio dela teka kao ljunak, mora potonuti. Ko ga
moe podii? A ako su sve njegove akcije bile lake kao buter, mora isplivati. Ko ga moe
gurnuti na dno? to pre shvatimo zakon prirode i ponemo da ivimo u skladu sa njim,
pre emo se osloboditi sopstvenih jada.8
Glava V
UVEBAVANJE MORALNOG PONAANJA
zadatak ne moe vriti akcije koje snae ba onu mentalnu naviku koju on eli da izbrie.
Svaka akcija koja teti drugima, obavezno je izazvana i praena udnjom, odbojnou i
neznanjem. Vrenje takve radnje predstavlja dva koraka nazad, za svaki korak napred i
osujeuje napredovanje ka cilju.
Sila je znai neophodna ne samo za dobro drutva, ve za dobro svakog njegovog
lana. I ne samo za svakodnevno dobro oveka, ve i za njegov napredak na putu
Dhamme.
Tri dela Plemenitog osmostrukog puta spadaju u uvebavanje sile: ispravan govor,
ispravna akcija i ispravno sticanje sredstava za ivot.
Ispravan govor
Govor mora biti ist i zdrav. istoa se ostvaruje uklanjanjem neistoe. Zato
moramo shvatiti ta se podrazumeva pod nezdravim govorom. Nezdrav govor ukljuuje:
laganje, tj. preuveliavanje ili umanjivanje istine; prenoenje glasina koje dovode do
svae meu prijateljima; ogovaranje i klevetanje; grube rei koje unose nemir i niemu ne
koriste; jalovo naklapanje; besmisleno eretanje koje trai i nae i tue vreme. Ako
odustanemo od ovakvih nezdravih vrsta govora, ono to ostaje je ispravan govor.
Postoji i pozitivan koncept. Onaj ko upranjava ispravan govor, objasnio je
Buddha:
Govori istinu i vrst je i postojan u istinoljubivosti, vredan poverenja,
pouzdan, otvoren u nastupu. On miri posvaane i ohrabruje ujedinjene. Uiva u
harmoniji, eli harmoniju, raduje joj se i stvara je svojim reima. Njegov govor je
nean, prijatan za uho, ljubazan, srdaan, uljudan; mnogi se sa njim slau i u
njemu uivaju. On govori u pravo vreme, prema injenicama, prema onome ta je
od koristi, prema Dhammi, prema Kodu ponaanja. Njegove rei vredno je pamtiti,
govori pravovremeno, dobro sagledano, dobro izabrano i konstruktivno.4
Ispravna akcija
Akcija takoe mora biti ista. Kao i kod govora, treba da znamo ta podrazumeva
neista akcija tako da takve akcije ne vrimo. Neista akcija ukljuuje: ubijanje ivih
bia; krau; zloupotrebu seksa, na primer silovanje i preljuba; trovanje, gubljenje razuma,
tako da ne znamo ta govorimo ili radimo. Ako izbegavamo ove etiri neiste radnje, ono
to preostaje je ispravna, zdrava akcija.
I ovde negativan koncept nije jedini. Opisujui nekog ko vri ispravnu akciju,
Buddha je rekao: Ostavljajui po strani motku i ma, on je paljiv da nikog ne povredi,
ljubazan, eli dobro svim ivim biima. Slobodan od skrivanja, on ivi kao isto bie.1
Pravila
Obini ljudi u svakodnevnom ivotu, pridravae se ispravnog govora i ispravne
akcije ako potuju sledeih pet pravila:
1. da odustanu od ubijanja bilo kog ivog bia;
2. da odustanu od krae;
3. da odustanu od zloupotrebe seksa;
4. da odustanu od loeg govora;
5. da odustanu od trovanja.
Ovih pet pravila predstavljaju neophodan minimum za moralno ponaanje. Njih
moraju slediti svi koji ele da praktikuju Dhammu.
Meutim, povremeno tokom ivota moemo doi u priliku da privremeno ostavimo
svakodnevne probleme moda za nekoliko dana, moda samo za jedan da bi proistili
um, da bi radili na sopstvenom oslobaanju. Takvi periodi su vreme za ozbiljno
praktikovanje Dhamme i zato nae ponaanje mora biti paljivije nego u svakodnevnom
ivotu. Vano je izbegavati akcije koje mogu ometati ili se meati u na posao
samoproiavanja. Zato u tim periodima potujemo osam pravila. To ukljuuje pet
osnovnih pravila sa jednom modifikacijom: umesto da odustanemo od zloupotrebe seksa,
odustajemo od svih seksualnih aktivnosti. Dodatno odustajemo od nepravovremenog
uzimanja jela (tj. uzimanja jela posle 12 asova); odustajemo od svih ulnih zabava i
Ako sam posao i nije tetan za druge ljude, ali ga radimo sa namerom da naudimo
drugim ljudima, to nije ispravan nain izdravanja. Doktor koji prieljkuje epidemiju i
trgovac koji prieljkuje glad oekuju neispravan nain izdravanja.
Svaki ovek je lan drutva. Mi ispunjavamo obaveze prema drutvu sluei druge
na razne naine. Za uzvrat, dobijamo sredstva kojima se izdravamo. ak i monah,
isposnik, ima ispravan posao kojim zasluuje milostinju koju prima: proiavanje uma
za vlastito dobro i za dobrobit svih. Ako on iskoritava ljude varajui ih, izvodei uda ili
se lano prikazuje duhovno razvijenijim nego to jeste, onda on nema ispravan nain
izdravanja.
Celokupnu nadoknadu koju dobijamo za svoj posao treba da koristimo za sopstveno
izdravanje i izdravanje onih koji od nas zavise. Ako postoji neki viak, bar jedan
njegov deo treba vratiti drutvu i upotrebiti ga za dobro drugih. Ako nam je namera da
igramo korisnu ulogu u drutvu, da bi izdravali sebe i pomagali druge, onda je to
ispravan nain izdravanja.
Upranjavanje Sile na kursu Vipassana meditacije
Treba se pridravati ispravnog govora, ispravne akcije i ispravnog naina
izdravanja, jer to je dobro za nas i za druge. Kurs Vipassana meditacije je prilika da se
primene svi ovi aspekti sile. To je period intenzivnog praktikovanja Dhamme i za vreme
njegovog trajanja pridravamo se osam pravila. Meutim, dozvoljeni su izuzeci za one
koji prvi put pohaaju kurs, ili za one koji imaju zdravstvenih problema: Njima se
dozvoljava lagani obrok uvee. Ti ljudi zato formalno potuju samo pet pravila, mada u
svim ostalim aspektima potuju u stvari osam pravila.
Pored ovih pravila, svi uesnici kursa moraju potovati plemenitu tiinu do
poslednjeg celovitog dana kursa. Oni mogu razgovarati sa uiteljem ili organizatrima
kursa, ali ne i sa drugim meditantima. Na taj nain sve smetnje se dre na minimumu:
ljudima je omogueno da ive i rade u zatvorenim prostorijama i da pri tome ne ometaju
jedni druge. U tako blagoj, tihoj i mirnoj atmosferi mogue je sprovoditi delikatan posao
samoposmatranja.
Nije. Mora postojati namera da povredimo odreeno bie i moramo u tome uspeti.
Samo tada loa akcija je kompletna. Sila se ne sme svesti na apsurd, to ne bi bilo ni
praktino ni korisno. S druge strane, jednako je opasno biti bezobziran u svojim
akcijama, stalno povreivati druge i onda se izvinjavati sa opravdanjem da to nije bilo
namerno. Dhamma nas ui da budemo promiljeni.
U emu je razlika izmeu ispravnog i neispavnog ponaanja u seksu? Da li je to
pitanje namere?
Ne. Seks ima svoje mesto u ivotu svetovnih ljudi. Ne treba ga nasilno potiskivati,
jer prisilni celibat stvara napetost, to izaziva jo vie problema i tekoa. Meutim, ako
damo punu slobodu seksualnoj potrebi i dozvolimo sebi da imamo seksualne odnose sa
bilo kim, kad nas obuzme strast, onda nikad neemo osloboditi um od strasti.
Izbegavajui obe opasne krajnosti, Dhamma nudi srednji put, zdrav izraz seksualnosti
koji jo uvek dozvoljava duhovni napredak, a to je seksualni odnos izmeu oveka i ene,
koji su se predali jedno drugom. Ako je va partner Vipassana meditant, kad god naie
strast oboje je posmatrajte. To nije ni potiskivanje ni davanje pune slobode.
Posmatranjem se moete lako osloboditi strasti. Parovi e jo povremeno imati seksualne
odnose, ali postepeno oni se razvijaju prema stanju u kome seks nema nikakav znaaj. To
je stanje pravog, prirodnog celibata, gde se u umu ne pojavljuje ak ni misao o strasti. Taj
celibat daje radost koja daleko nadmauje bilo kakvo seksualno zadovoljenje. Uvek se
oseamo tako ispunjeni i harmonini. Treba da nastojimo da doivimo tu pravu sreu.
Na Zapadu se smatra da je dozvoljen seksualni odnos izmeu osoba koje na njega
dobrovoljno pristaju.
To stanovite je daleko od Dhamme. Neko ko ima seksualne odnose danas sa
jednom osobom, sutra sa drugom, zatim sa nekom treom, umnoava svoju strast, svoju
patnju. Treba biti ili samo sa jednom osobom ili iveti u celibatu.
Kako stoji stvar sa korienjem droga da bi doiveli druga stanja svesti, druge
realnosti?
igre. Ti ljudi su pravi gubitnici. Oni koji stvarno ele da promene svoje ivote uz pomo
Dhamme, moraju upranjavati silu to je mogue paljivije.
DOKTOROV RECEPT
VI VEBA KONCENTRACIJE
nade, strahovi. Jedna od tih stvari privue nau panju i posle nekog vremena shvatimo
da smo potpuno zaboravili na disanje. Ponemo ponovo, sa obnovljenom odlunou i
iznova posle kratkog vremena shvatimo da je um skliznuo a da to nismo ni primetili.
Ko upravlja umom? im ponemo ovu vebu, vrlo brzo postaje jasno da je um bez
kontrole. Kao razmaeno dete koje uzme jednu igraku, dosadi mu, uzme drugu, zatim
treu, tako i um stalno skae sa jedne misli, jednog objekta panje, na drugi, beei od
stvarnosti.
To je uroena navika uma. To radi itavog naeg ivota. Ali kada jednom reimo da
istraimo svoju pravu prirodu, beanje mora prestati. Moramo promeniti mentalni kalup i
nauiti da ostanemo u stvarnosti. Poinjemo, pokuavajui da veemo panju za dah.
Kada primetimo da je um odlutao, strpljivo i blago vratimo ga na dah. Ne uspevamo i
pokuavamo opet i opet. Sa smekom, bez napetosti, ne gubei samopouzdanje,
ponavljamo vebu. Najposle, navika stvarana celog ivota, ne moe se promeniti za par
minuta. Zadatak zahteva stalno ponavljanje prakse kao i strpljenje i blagost. Tako
razvijamo svesnost realnosti. To je ispravan napor.
Buddha je opisao etiri tipa ispravnog napora:
ne dozvoliti loim, nezdravim stanjima da nastanu;
odbaciti ih ako bi nastala;
stvarati zdrava stanja koja jo ne postoje;
odravati ih bez prekida, razvijajui ih do kraja, do savrenstva.
Vebanjem svesnosti disanja, primenjujemo sva etiri ispravna napora. Sednemo i
uvrstimo panju na dah, bez ometajuih misli. Radei tako, zapoinjemo i odravamo
zdravo stanje samosvesnosti. Spreavamo skretanje panje, odsutnost, gubljenje pogleda
na stvarnost. Ako se javi misao, ne sledimo je, ve ponovo vraamo panju na dah. Na taj
nain, razvijamo sposobnost uma da ostane izotren na odreeni objekat i da se
suprotstavi ometanju dva sutinska kvaliteta koncentracije.
Ispravna svesnost
Ispravna koncentracija
Vezivanje panje za disanje razvija svesnost sadanjeg trenutka. Ispravna
koncentracija je odravanje te svesnosti, od trenutka do trenutka, to je mogue due.
U svakodnevnim radnjama u ivotu, koncentracija je takoe potrebna, ali ne ba
obavezno takva kao ispravna koncentrcija. Neko se moe koncentrisati na zadovoljenje
ulne elje ili na obuzdavanje straha. Maka eka svom panjom koncentrisana na miju
rupu, spremna da skoi im se mi pojavi. Deparo je usredsreen na neiji novanik,
ekajui priliku da ga ukrade. Dete nou u krevetu uplaeno bulji u najmraniji ugao
sobe, zamiljajui udovita sakrivena u senci. Nijedna od ovih nije ispravna
koncentracija, koncentracija koja moe posluiti za osloboenje. Samadhi mora biti
izotravanje na objekat koji je potpuno slobodan od udnje, odbojnosti, obmana.
Vebajui svesnost disanja vidimo koliko je teko odravati neprekidnu panju. I
pored vrstog opredeljenja da drimo panju vezanu za dah, nekako neprimetno ona
sklizne. Mi smo kao pijanac koji pokuavajui da ide pravo, stalno skree na jednu ili
drugu stranu. U stvari, jesmo opijeni sopstvenim neznanjem i iluzijama i zato stalno
skreemo u prolost ili budunost, udnju ili odbojnost. Ne uspevamo da ostanemo na
pravom putu neprekidne panje.
Kao meditanti, biemo mudri da ne postanemo depresivni ili obeshrabreni, kada se
suoimo sa ovim tekoama, ve da razumemo da je potrebno vreme da bi se uklonile
mentalne navike ukorenjene tokom godina. To se moe ostvariti samo ako radimo
neprekidno, posao ponavljamo, strpljivo i istrajno. Na posao je jednostavno da vratimo
panju na disanje, im primetimo da je odlutala. Ako u tome uspemo, preduzeli smo
vaan korak prema menjanju lutajue prirode uma. Stalnom vebom, u stanju smo da
panju vraamo sve bre i bre. Postepeno, periodi odsutnosti postaju krai, a periodi
neprekidne panje samadhi postaju dui.
Kako koncentracija jaa, poinjemo da se oseamo oputeni, sreni i puni energije.
Malo po malo, dah se menja, postajui mekan, ujednaen, lagan i plitak. U stvari, kako
dah postaje mirniji, telo se takoe smiruje i metabolizam se usporava, tako da nam je
potrebno manje kiseonika.
Na tom nivou, neki od onih koji vebaju svesnost disanja, mogu imati razne
neobine doivljaje: mogu videti svetlo ili slike, iako sede zatvorenih oiju. Mogu uti
posebne zvuke. Svi ti takozvani ekstrasenzorni doivljaji samo su znak da je um ostvario
poveani stepen koncentracije. Same za sebe te pojave nisu bitne i ne treba im pridavati
posebnu panju. Disanje ostaje objekat svesnosti. Sve ostalo je skretanje. Takve
doivljaje ne treba oekivati. U nekim sluajevima se deavaju, u drugim ne. Svi ti
ekstrasenzorni doivljaji samo su znaci progresa na putu. Nekada su skriveni, ili smo
moda toliko obuzeti putem da proemo pored njih ne primeujui ih. Ali, ako ih
uzmemo za krajnji cilj i "zalepimo" se za njih, tada potpuno prestajemo da napredujemo.
Najzad, ima bezbroj ekstrasenzornih doivljaja koje moemo imati. Oni koji praktikuju
Dhammu, ne prieljkuju takve doivljaje, ve uvid u svoju vlastitu prirodu, kako bi se
oslobodili patnje.
Zato nastavljamo obraanjem panje samo na disanje. Kako um postaje
koncentrisaniji, dah postaje sve finiji, tee ga je pratiti, i zato je potreban jo vei napor
da bi zadrali panju. Tako nastavljamo da poliramo um, da izotravamo koncentraciju,
da od nje pravimo alat kojim emo prodreti iza oigledne stvarnosti da bi posmatrali
najdublju unutranju stvarnost.
Postoje mnoge druge tehnike za razvijanje koncentracije. Moemo se koncentrisati
na re, ponavljajui je, ili na neku sliku, ili stalno ponavljati neku fiziku akciju. Na taj
nain bivamo apsorbovani u objektu panje i doivljavamo blaeno stanje transa. Iako je
to stanje veoma prijatno dok traje, kada proe naemo se ponovo u svakodnevnom ivotu
sa svim starim problemima. Ove tehnike razvijaju sloj mira i radosti na povrini uma, ali
uslovljenosti u njegovim dubinama ostaju nedirnute. Objekti koji se koriste u takvim
tehnikama nisu povezani sa naom stvarnou iz trena u tren. Blaenstvo koje se
ostvaruje nametnuto je, namerno ostvareno, ne dolazi spontano iz dubine proienog
uma. Ispravan samadhi ne sme biti duhovno zagaivanje. Mora biti osloboen svega
vetakog, svih obmana.
ak i u Buddhinom uenju ima raznih stanja transa jhana koja se mogu
ostvariti. Sam Buddha znao je osam stanja mentalne apsorpcije, pre nego to je postao
prosvetljen, i nastavio je da ih upranjava itavog ivota. Meutim, sama stanja transa ne
Znam da sam sklon omalovaavanju drugih. Koji je najbolji nain za reenje tog
problema?
Reavajte ga meditacijom. Ako je ego jak, pokuaemo da omalovaimo druge, da
umanjimo njihov znaaj i poveamo vlastiti. Ali meditacija prirodno rastvara ego. Kada
se ego rastvori, neete vie raditi nita to bi povreivalo druge. Meditirajte i problem e
se sam reiti.
Povremeno oseam krivicu za ono to sam uradio.
Oseanje krivice vam nee pomoi, samo e vam nakoditi. Krivici nema mesta na
putu Dhamme. Kada shvatite da ste pogreno postupili, jednostavno prihvatite injenice,
bez pokuaja da sudite ili to skrivate. Moete otii kod nekog koga potujete i rei: Pa,
pogreio sam. Paziu da to ubudue ne ponovim. Onda meditirajte i videete da ete se
osloboditi teine.
Zato stalno pojaavam ovaj ego? Zato stalno pokuavam da budem "Ja"?
To je ono to je um, iz neznanja, naviknut da radi. Ali Vipassana vas moe
osloboditi te tetne navike. Umesto da uvek misite o sebi, nauite da mislite o drugima.
Kako se to radi?
Prvi korak je da uvidimo koliko smo sebini i egocentrini. Dok ne shvatimo tu
istinu, ne moemo se osloboditi ludosti samoljublja. Sa vie prakse shvatiete da je ak i
ljubav prema drugima u stvari samoljublje. Razumeete: Koga ja volim? Volim nekoga
zato to oekujem neto od njega. Oekujem od njega da se ponaa na nain koji meni
odgovara. U trenutku kad pone da se ponaa na drugi nain, nestaje sva moja ljubav. Da
li onda zaista volim tu osobu ili sebe? Do odgovora ete doi, ne intelektualiziranjem, ve
kroz praksu Vipassana meditacije. Kada to jednom budete jasno razumeli, poeete da se
oslobaate sebinosti. Onda ete razvijati pravu ljubav za druge, nesebinu, jednosmernu
ljubav: davanje bez oekivanja da dobijemo bilo ta za uzvrat.
Radim u delu grada gde ima puno uliara koji dre pruenu ruku i kau: Udelite
neto?
Znai toga ima i na Zapadu. Mislio sam da proenje postoji samo u siromanim
zemljama!
Znam da se mnogi od tih uliara drogiraju. Ne znam da li ih, davanjem novca,
navodimo na to.
Zato morate voditi rauna da se svaka pomo koju date, pravilno upotrebi. Inae,
ona nikom ne pomae. Ako, umesto da im dajete novac, pomognete da se oslobode
sopstvene zavisnosti, onda im zaista inite uslugu. Svaka akcija koju preduzmete mora
biti mudra.
Kada kaete Budite sreni, druga strana toga mi lii na Budite tuni.
Zato biti tuan? Oslobodite se tuge!
U redu, ali mislio sam da teimo ravnotei.
Ravnotea vas ini srenim. Ako niste uravnoteeni, tuni ste. Budite uravnoteeni,
budite sreni!
Mislio sam da je Budite uravnoteeni, budite nita.
Ne, ne. Zbog ravnotee ste sreni, a ne nita. Postajete pozitivni kad vam je um
uravnoteen.
ISKRIVLJENI PUDING
Dva mala deaka, veoma siromana, ivela su prosei hranu od kue do kue, u selu
i u gradu. Jedan je bio slep od roenja, a drugi mu je pomagao. Tako su uvek ili zajedno.
Jednog dana slepi deak se razboleo. Drug mu ree: Ostani ovde i odmaraj se. Ja
u prositi za obojicu i doneu ti hranu. I on ode da prosi.
Desilo se da je tog dana dobio vrlo ukusnu poslasticu: khir, puding na indijski
nain. To nikada ranije nije probao i veoma mu se dopalo. Poto, na alost, nije imao u
emu da ponese puding svom drugu, sam je sve pojeo.
Kada se vratio slepom drugu, ree: ao mi je, danas sam dobio divnu poslasticu,
puding, ali nisam mogao da ti je donesem.
Slepi deak ga upita: ta je to puding?
O, beo je, kao mleko.
Slep od roenja, njegov drug nije razumeo.
ta znai belo?
Zar ne zna ta je belo?
Ne, ne znam.
Belo je suprotno od crnog.
A ta je to crno? Nije znao ni ta znai crno.
O, probaj da razume, belo! Ali slepi deak nije mogao da razume. Njegov drug
pogleda okolo i ugleda belog drala. Uhvatio je pticu i doneo je slepom deaku govorei:
Belo je kao ova ptica.
Nemajui oi, slepi deak je poeo da ispituje pticu prstima. E sada razumem ta
je belo! To je mekano.
Ne, ne, to nema nikakve veze sa mekoom. Belo je belo! Pokuaj da shvati.
Ali ti si mi rekao da je to kao ovaj dral, ja sam ga ispitao i on je mekan. Znai
puding je mekan. Belo znai mekano.
Ne, nisi razumeo. Probaj ponovo.
Slepi deak ponovo je ispitivao drala, prelazei rukom od glave, preko vrata i tela
sve do repa. E, sad sam shvatio. On je iskrvljen! Puding je iskrivljen!
Ne moe da razume, jer nema sposobnost da iskusi ta je belo. Isto tako, ako
nemate sposobnost da doivite stvarnost onakvu kakva zaista jeste, ona e za vas uvek
biti iskrivljena.
Glava VII
RAZVIJANJE MUDROSTI
Ni sila ni samadhi nisu jedinstveni samo za Buddhino uenje. I jedno i drugo bilo je
dobro poznato pre njegovog prosvetljenja. U stvari, traei put za prosvetljenje, budui
Buddha vebao je samadhi kod dva uitelja. U davanju ovih vebi Buddha se nije
razlikovao od uitelja uobiajenih religija. Sve religije insistiraju na potrebnom
moralnom ponaanju i nude mogunost ostvarenja stanja blaenstva, kroz molitvu,
rituale, gladovanjem ili drugim odricanjima, ili kroz razliite oblike meditacije. Cilj tih
praksi je samo stanje duboke mentalne apsorpcije. To je "ekstaza" koju su doivljavali
religiozni mistici.
Takva koncentracija veoma je korisna, ak i ako nije razvijena do stanja transa. Ona
smiruje um, odvraajui panju od situacije u kojoj bi inae reagovali udnjom ili
odbojnou. Brojanje do deset, da bi spreili eksploziju ljutnje, predstavlja rudimentarni
oblik samadhija. Drugi, moda oigledniji oblici, su ponavljanje rei ili mantre, ili
koncentracija na vizuelni objekat. Sve ove prakse funkcioniu: kada se panja skrene na
drugi objekat, um postaje blag i miran.
Meutim, mir ostvaren na taj nain nije stvarno osloboenje. Sigurno da praksa
koncentracije donosi velike koristi, ali ona deluje samo na svesnom nivou uma. Skoro
dvadeset pet vekova pre postanka moderne psihologije, Buddha je otkrio postojanje
nesvesnog uma i nazvao ga anusaya. On je otkrio da skretanje panje efikasno utie na
udnju i odbojnost na svesnom nivou, ali ih ne eliminie. Umesto toga, gura ih duboko u
podsvest, gde ostaju opasne kao i uvek, iako su uspavane. Na povrinskom nivou uma
moe postojati sloj mira i harmonije, ali u dubinama je uspavani vulkan potisnutih
negativnosti, koji e se, pre ili kasnije, aktivirati stranom erupcijom. Buddha je rekao,
Ako korenje ostane nedirnuto i vrsto u zemlji,
oboreno drvo jos uvek e davati nove izdanke.
elje akumulirae se kao voda poplave iza nasipa samoporicanja. Jednog dana nasip mora
popustiti i osloboditi unitavajuu bujicu.
Sve dok uslovljenost ostaje u umu, ne moemo biti sigurni i mirni. Sila, iako
korisna, ne moe se odravati iskljuivo snagom volje. Razvijanje samadhija e pomoi,
ali to je samo delimino reenje koje ne funkcionie u dubinama uma, gde lee koreni
problema, koreni neistota. Sve dok ti koreni ostaju u podsvesti, nema prave, trajne sree,
nema osloboenja.
Ali, ako se iz uma uklone sami koreni uslovljenosti, nestae opasnost preputanja
nezdravim akcijama, nee biti potrebe za samorepresijom jer e nestati sam impuls za
vrenje nezdravih radnji. Osloboeni napetosti prieljkivanja ili potiskivanja, najzad
emo iveti u miru.
Da bi otklonili korene, potreban je metod kojim moemo prodreti u dubinu uma, da
bi delovali na neistoe na mestu gde one nastaju. Taj metod je ono to je pronaao
Buddha: veba mudrosti, ili paa. To mu je omoguilo prosvetljenje. Zove se i
vipassana-bhavana, razvoj uvida u nau vlastitu prirodu, uvida sa kojim se moe nai i
eliminisati uzrok patnje. To je Buddhino otkrie ono to je praktikovao za vlastito
osloboenje i to je uio druge celog ivota. To je jedinstveno za njegovo uenje i
Buddha mu je pridavao najvei znaaj. Stalno je govorio: Koncentracija je vrlo korisna,
blagotvorna ako je podrana moralom. Mudrost je vrlo korisna, blagotvorna ako je
podrana koncentracijom. Um se oslobaa svih neistota, ako je podran mudrou.3
Moral i koncentracija, sila i samadhi ve su sami za sebe korisni, ali njihov pravi
znaaj je da vode mudrosti. Samo razvijanjem pae nalazimo pravi srednji put izmeu
krajnosti uivanja u zadovoljstvima i samorepresije. Vebanjem morala izbegavamo
najgrublje oblike mentalnog pobuivanja. Koncentracijom um dalje smirujemo i
oblikujemo u efikasan alat kojim emo preduzeti posao samoistraivanja. Meutim, samo
mudrou moemo prodreti u unutranju realnost i osloboditi se neznanja i vezanosti.
Dva dela Plemenitog osmostrukog puta ukljuena su u uvebavanje mudrosti:
ispravna misao i ispravno razumevanje.
Ispravna misao
Druga vrsta mudrosti je intelektualno razumevanje. Poto smo proitali ili uli neko
uenje, razmatramo ga i ispitujemo da li je zaista racionalno , korisno i praktino. Ako
zadovoljava na intelektualnom nivou, prihvatamo ga kao istinito. To jo uvek nije na
vlastiti uvid, ve samo intelektualizacija mudrosti koju smo uli.
Trea vrsta mudrosti je ona koja nastaje iz linog iskustva, iz line realizacije istine.
To je mudrost koju ivimo, prava mudrost koja e doneti promenu u ivotu, promenom
same prirode uma.
U svetovnim stvarima, doivljena mudrost ne mora uvek biti potrebna ili
preporuljiva. Dovoljno je prihvatiti upozorenje drugih da je vatra opasna, ili potvrditi
injenicu deduktivnim razmiljanjem. Suludo je insistirati na bacanju u vatru da bi
prihvatili injenicu da emo se ispei. Meutim, u Dhammi, doivljena mudrost je od
sutinskog znaaja, jer nam omoguava da se oslobodimo uslovljenosti.
Mudrost ostvarena sluanjem drugih i intelektualnim istraivanjem korisna je ako
nas inspirie i vodi da idemo ka treem tipu mudrosti, pai, doivljenoj mudrosti. Ali,
ako se zadovoljimo jednostavnim prihvatanjem primljene mudrosti, bez postavljanja
pitanja, to postaje vrsta ogranienja, prepreka ostvarenju doivljenog razumevanja. Na
isti nain, ako smo zadovoljni samo kontemplacijom istine, da je istraimo i razumemo
intelektualno, ne inei napor da je neposredno doivimo, onda sve nae intelektualno
razumevanje za ostvarenje slobode postaje prepreka umesto pomo.
Svako od nas mora neposredno doiveti istinu, praksom bhavane; samo to
doivljeno iskustvo oslobodie um. Ostvarenje istine od strane nekog dugog, nee nas
osloboditi. ak i Buddhino prosvetljenje moglo je osloboditi samo jednog oveka,
Siddhatthu Gotamu. Ostvarenje nekog drugog, moe biti samo inspiracija, pokazani put
koji treba da sledimo, ali svoj posao moramo uraditi sami. Kao to je Buddha rekao,
Sami morate uraditi svoj posao;
oni koji su ostvarili cilj samo e pokazati put.3
Istinu moemo iveti, doiveti izravno, samo u okviru sebe. Sve to je spolja uvek
je udaljeno od nas. Samo u sebi moemo imati stvaran, neposredan, ivi doivljaj
stvarnosti.
Od tri vrste mudrosti, prve dve nisu specifine za Buddhino uenje. Obe su
postojale u Indiji i pre njega. ak i u njegovo vreme bilo je onih koji su izjavljivali da ue
sve to je i on uio.4 Buddhin jedinstven doprinos svetu je lino ostvarenje istine kroz
ostvarenje doivljene mudrosti, bhavana-maya paa. Taj nain postizanja neposredne
realizacije istine je tehnika vipassana-bhavana.
Vipassana-bhavana
Vipassana se esto opisuje kao bljesak uvida, iznenadna intuicija istine. Opis je
taan, ali u stvari postoji metod korak po korak, koji meditanti mogu koristiti, da bi
napredovali do take u kojoj je takva intuicija mogua. Taj metod je Vipassana-bhavana,
razvoj uvida, poznat pod nazivom Vipassana meditacija.
Re passana znai "vienje", obina vrsta gledanja otvorenim oima. Vipassana
oznaava posebnu vrstu gledanja: posmatranje realnosti u okviru sebe. To se ostvaruje
uzimanjem za objekat panje naih vlastitih fizikih oseta. Tehnika je sistematsko, bez
strasti, posmatranje oseaja u sebi. To posmatranje otkriva celokupnu stvarnost uma i
tela.
Zato oseaja? Prvo, zato to preko oseta neposredno doivljavamo realnost.
Ukoliko neto ne doe u kontakt sa pet ula ili sa umom, to za nas ne postoji. To su vrata
kroz koja doivljavamo svet, osnova celokupnog iskustva. Kad god neto doe u kontakt
sa est ulnih osnova, dolazi do oseta. Buddha je proces ovako opisao: Ako neko uzme
dva tapia i trlja jedan o drugi, zbog trenja se stvara toplota, stvara se varnica. Isto tako,
iz kontakta koji doivljavamo kao prijatan, nastaju prijatni oseti. Kao rezultat kontakta
koji doivljavamo kao neprijatan, nastaju neprijatni oseti. Iz kontakta koji doivljavamo
kao neutralan, nastaju neutralni oseti.5
Kontakt nekog objekta sa umom ili telom stvara varnicu oseta. Tako su oseaji
kanal kroz koji doivljavamo svet, sa svim njegovim pojavama, fizikim i mentalnim. Da
bi razvili doivljenu mudrost, moramo postati svesni ta stvarno doivljavamo; to jest,
moramo razviti svesnost oseaja.
Dalje, fiziki oseti blisko su povezani sa umom i, kao i dah, predstavljaju odraz trenutnog mentalnog stanja. Kad mentalni objekti misli, ideje, mata, emocije, uspomene,
nade, strahovi dou u kontakt sa umom, nastaju oseaji. Svaka misao, svaka emocija,
svaka mentalna radnja praena je odgovarajuim osetima u telu. Zato posmatranjem
fizikih oseta, mi takoe posmatramo um.
Oseti su nezamenjivi u istraivanju krajnje istine. Sve to u svetu doivimo
izazvae osete u telu. Oset je raskre na kome se sreu um i telo. Iako fiziki po prirodi,
oni su takoe jedan od etiri mentalna procesa (vidi glavu dva). Nastaju u telu a oseaju
se umom. U mrtvom telu i neivoj materiji ne moe biti oseta jer um nije pisutan. Ako
nismo svesni ovog doivljaja, nae istraivanje stvarnosti ostaje nekompletno i povrno.
Kao to ienjem vrta od korova moramo biti svesni skrivenog korenja i njegove vitalne
uloge, isto tako, ako hoemo da razumemo sopstvenu prirodu i sa njom pravilno
postupamo, moramo biti svesni oseta, od kojih veina ostaje skrivena od nas.
Oseti postoje stalno irom tela. Svaki kontakt, mentalni ili fiziki, stvara osete.
Svaka biohemijska reakcija proizvodi osete. U obinom ivotu svesni um nije dovoljno
izotren da bi bio svestan svih oseta, ve je svestan samo najintenzivnijih. Ali, kada
jednom izotrimo um kroz praksu anapana-sati i razvijemo kvalitet svesnosti, postajemo
sposobni da svesno doivimo stvarnost svakog oseta u nama.
U praksi svesnosti disanja nastojimo da posmatramo prirodno disanje, bez namere
da ga kontroliemo ili reguliemo. Slino u praksi vipassana-bhavana, jednostavno
posmatramo telesne osete. Sistematski pomeramo panju kroz celu fiziku strukturu, od
glave do nogu i od nogu do glave, od jednog ekstremiteta do drugog. Dok to radimo, ne
tragamo za odreenom vrstom oseta, niti pokuavamo da izbegnemo osete neke druge
vrste. Nastojimo samo da posmatramo objektivno, da smo svesni bilo kakvih oseta koji se
manifestuju u telu. Oni mogu biti bilo kakvi: toplota, hladnoa, teina, lakoa, svrab,
brujanje, skupljanje, irenje, pritisak, bol, trnjenje, pulsiranje, vibriranje, ili bilo ta
drugo. Meditant ne trai nita posebno, ve samo posmatra obine fizike osete, kako se
prirodno dogaaju.
Ne nastojimo da otkrijemo uzrok oseta. Oni mogu nastati usled atmosferskih
uslova, zbog poloaja u kome sedimo, kao posledica neke stare bolesti ili slabosti u telu,
ili ak zbog hrane koju smo jeli. Razlog nije vaan i ne razmatramo ga. Vano je biti
svestan oseta koji se dogaaju ovog trenutka u delu tela na koji smo usredsredili panju.
Kada prvi put ponemo sa ovom praksom, moda emo moi da pratimo osete u
nekim delovima tela, a u drugim ne. Sposobnost svesnosti jo nije potpuno razvijena,
tako da oseamo samo intenzivne osete, a finije i suptilnije ne. Meutim, u jednom
prolazu kroz telo, nastavljamo
Koliko god da su neugodni neprijatni oseti, kojiko god da su privlani prijatni, mi radimo
svoj posao ne dozvoljavajui sebi da budemo ometeni ili uhvaeni bilo kakvim osetom.
Na posao je da samo posmatramo sebe bez vezivanja, kao to naunik posmatra
eksperiment u laboratoriji.
Prolaznost, nepostojanje ega i patnja
Kako nastavljamo sa meditacijom, uskoro shvatamo jednu sutinsku injenicu
nai oseti se stalno menjaju. Svakog trenutka, u svakom delu tela, nastaju oseti i svaki
oset je indikacija promene. Svakog asa dogaaju se promene u svakom delu tela, u vidu
elektromagnetskih i biohemijskih reakcija. Svakog trenutka, jo i veom brzinom, menja
se mentalni proces, to se manifestuje u fizikim promenama.
To je realnost uma i materije: menjaju se i nestalni su anicca. Svakog trenutka
subatomske estice, od kojih se telo sastoji, nastaju i nestaju. Svakog asa mentalne
funkcije se pojavljuju i iezavaju, jedna za drugom. Sve u nama, fiziko i mentalno, kao
i u spoljnjem svetu, menja se svakog trenutka. Ranije smo moda znali da je to tako,
moda smo to intelektualno razumeli. Sada, meutim, kroz praksu vipassana-bhavane,
doivljavamo realnost nestalnosti neposredno u okviru sopstvenog tela. Neposredan
doivljaj prolaznih oseta dokazuje nam nau prolaznu prirodu.
Svaki deli tela, svaki umni proces je u stanju stalnog protoka. Nema nieg to
izmie promenama koje se deavaju svakog trenutka, nema vrstog jezgra za koje se
moemo uhvatiti, nieg to bi mogli zvati "Ja", ili "moje". To "Ja" je zaista samo
kombinacija stalno promenjivih procesa.
Tako meditantu postaje jasna druga sutinska realnost: anatta nema stvarnog "Ja",
nema stalnog sopstva ili ega. Ego, kome smo toliko predani, je iluzija stvorena
kombinacijom mentalnih i fizikih procesa, procesa u stalnom menjanju. Istraivi telo i
um do najdubljeg nivoa, vidimo da ne postoji nepromenjivo jezgro, nema sutine koja je
nezavisna od procesa promene, nema nieg to ne podlee zakonu nestalnosti. Postoji
samo bezlina pojava, menjanje van nae kontrole.
Sada druga realnost postaje jasna. Svaki napor da zadrimo neto, govorei "To
sam ja, to je moje" sigurno e nas uiniti nesrenim, jer pre ili kasnije, to neto za ta se
vezujemo prolazi, ili taj "Ja" prolazi. Vezivanje za ono to je nestalno, prolazno, iluzorno
i van naeg uticaja je patnja, dukkha. To shvatamo ne zato to nam neko kae da je to
tako, ve zato to to neposredno doivljavamo, praenjem oseaja u telu.
Smirenost
Kako onda da sebe ne inimo nesrenim? Kako da ivimo bez patnje?
Jednostavnim posmatranjem bez reagovanja: umesto da pokuavamo da zadrimo jedan
doivljaj i da izbegavamo drugi, da ovo privlaimo, ono odbacujemo, samo objektivno
istraujemo svaku pojavu, staloeno, uravnoteenog uma.
To zvui dosta jednostavno, ali ta da radimo kada sednemo da meditiramo jedan
sat i posle deset minuta osetimo bol u kolenu? Odmah ponemo da mrzimo bol, elei da
to pre proe. Ali, on ne prolazi; umesto toga, to ga vie mrzimo, on postaje jai. Fiziki
bol postaje mentalni bol, stvarajui veliku nevolju.
Kad bi uspeli da za momenat samo posmatramo fiziki bol; kad bi se bar i
privremeno oslobodili zablude da je to na bol, da mi oseamo bol; ako moemo ispitati
oset objektivno, kao doktor koji ispituje bol nekog drugog, videemo da se sam bol
menja. Ne zadrava se veno; svakog trenutka on se menja, prolazi, ponovo nastaje, opet
se menja.
Kada to shvatimo kroz lini doivljaj, ustanoviemo da nas bol vie ne moe
preplaviti i nama vladati. Moda e nestati brzo, moda ne, to nije vano. Ne patimo vie
zbog bola, jer ga moemo posmatrati bez vezivanja.
Put ka slobodi
Razvijanjem svesnosti i smirenosti, moemo se osloboditi patnje. Patnja poinje
zbog nepoznavanja nae sopstvene stvarnosti. U mraku tog neznanja, um reaguje na svaki
oset dopadanjem ili nedopadanjem, udnjom ili odbojnou. Svaka takva reakcija stvara
patnju sada i stavlja u pogon lanac dogaaja koji e doneti patnju u budunosti.
Kako se moe prekinuti taj lanac uzroka i posledica? Na neki nain, zbog prolih
akcija uinjenih u neznanju, ivot je poeo, pokrenut je tok uma i materije. Da li da onda
izvrimo samoubistvo? Ne, to ne bi reilo problem. U trenutku samoubistva um je pun
jada, pun odbojnosti. Sve to bi nastupilo sledee bilo bi, takoe, puno patnje. Takva
akcija ne moe voditi ka srei.
ivot je poeo i od toga ne moemo pobei. Da li treba da unitimo est osnova
ulnog iskustva? Moemo iskopati oi, odsei jezik, unititi nos i ui. Ali, kako da
unitimo telo? Kako da unitimo um? To bi opet bilo samoubistvo, od koga nema koristi.
Da li da unitimo objekte svih est osnova, sve prizore, zvuke itd? To nije mogue.
Univerzum sadri bezbroj objekata; nikada ih ne moemo sve unititi. Kada jednom est
ulnih osnova postoje, nemogue je spreiti njihov kontakt sa odgovarajuim objektima.
im doe do kontakta, obavezno se javlja oset.
Ovo je taka u kojoj se lanac moe prekinuti. Glavna stvar se deava ba kod oseta.
Svaki oset izaziva dopadanje ili nedopadanje. Ova trenutna, nesvesna reakcija dopadanja
ili nedopadanja, odmah se umnoava i pojaava u veliku udnju ili odbojnost, u
vezivanje, stvarajui patnju sada i u budunosti. To postaje slepa navika koju mehaniki
ponavljamo.
Meutim, upranjavanjem vipassana-bhavane, razvijamo svesnost svakog oseta.
Razvijamo i staloenost. Ne reagujemo. Ispitujemo osete bez strasti, bez simpatije ili
antipatije, bez udnje, odbojnosti ili vezivanja. Svaki oset sada ne dovodi do reakcije, ve
do mudrosti, pae, uvida: Ovo je nestalno, mora se promeniti, nastalo je i nestae.
Lanac je prekinut, patnja je zaustavljena. Nema nove reakcije udnje ili odbojnosti,
i nema uzroka za nastajanje patnje. Uzrok patnje je kamma, mentalna akcija, to jest, slepa
reakcija udnje i odbojnosti, sankhara. Kada je um svestan oseta ali zadrava staloenost,
nema takvih reakcija, nema uzroka patnje.Prestali smo sami sebi da stvaramo patnju.
Buddha je rekao,
Sve sankhare su nestalne.
Kada to uoite sa pravim uvidom,
postajete odvojeni od patnje;
to je put proienja.6
Ovde re sankhara ima vrlo iroko znaenje. Slepa reakcija uma zove se sankhara,
ali i rezultat te reakcije, njen plod, takoe je poznat kao sankhara. Kakvo seme, takav
plod. Sve to doivljavamo u ivotu je, u krajnjem sluaju, rezultat naih sopstvenih
mentalnih akcija. Zato, u irem smislu, sankhara znai bilo ta u ovom uslovljenom
svetu, sve to je stvoreno, formirano, sainjeno. Stoga, "Sve stvorene stvari su prolazne,"
bilo mentalne ili fizike, sve u svemiru. Kada posmatramo tu istinu doivljenom
mudrou kroz praksu vipassana-bhavane, nestaje patnja jer uklanjamo njen uzrok; to
jest, odustajemo od navike udnje i odbojnosti. To je put ka slobodi.
Poenta je da nauimo da ne reagujemo, kako ne bi stvarali nove sankhare. Pojavi se
oset i poinje simpatija ili antipatija. Ako nismo svesni bljeska tog momenta, on se
ponavlja i pojaava u udnju ili odbojnost, postajui snana emocija koja e eventualno
nadvladati svesni um. Emocija nas je preplavila i gubimo sposobnost racionalnog
rasuivanja. Rezultat je da se naemo uvueni u nezdrav govor i akciju, tetei i sebi i
drugima. Sebi stvaramo jad, patei sada i u budunosti, a sve zbog jednog momenta slepe
reakcije.
Ali, ako smo svesni take u kojoj proces reagovanja poinje to jest, ako smo
svesni oseta moemo izabrati da ne dozvolimo bilo kakvu reakciju i njeno pojaavanje.
Pratimo oset bez reakcije, niti nam se dopada niti ne dopada. Sam oset nema anse da se
razvije u udnju ili odbojnost, u snanu emociju koja e nas preplaviti; on samo nastane i
proe. Um ostaje uravnoteen, miran. Sreni smo sada i moemo oekivati sreu u
budunosti, jer nismo reagovali.
Ta sposobnost da ne reagujemo veoma je vredna. Kada smo svesni oseta u telu i u
isto vreme smo staloeni, u tim momentima um je slobodan. Moda e to u poetku biti
samo nekoliko trenutaka u vreme meditacije, a svo ostalo vreme um je uvuen u staru
naviku reagovanja na osete, stari krug udnje, odbojnosti i bede. Ali stalnom praksom, tih
nekoliko trenutaka, postae sekunde, postae minuti, dok se konano ne razbije stara
navika reagovanja i um stalno ostane u miru. Tako se patnja moe zaustaviti. Tako
moemo prestati da sebi stvaramo jad i emer.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Zato moramo pomerati panju kroz telo odreenim redosledom?
Ali bol moe biti i signal da je odseen krvotok za deo tela. Da li je mudro
ignorisati taj signal?
Pa, ustanovili smo da ova veba ne teti; u suprotnom, ne bi je preporuivali.
Hiljade ljudi upranjavalo je ovu tehniku. Nije mi poznat ni jedan jedini sluaj, da se
povredio neko ko je ispravno radio. Zajedniko iskustvo je da telo postaje elastino i
savitljivo. Bol nestaje kada nauimo da se sa njim suoimo uravnoteenog uma.
Da li je mogue praktikovati Vipassanu posmatranjem na bilo kojim od est ulnih
vrata, na primer, posmatranjem oka i vizije ili uha i zvuka?
Naravno. Pod uslovom da posmatranje ukljui svesnost oseta. Kada doe do
kontakta na bilo kojoj od est ulnih osnova oko, uho, nos, jezik, telo, um javlja se
oset. Ako ga nismo svesni, gubimo taku u kojoj poinje reakcija. Kod veine ula,
kontakt moe biti samo povremen. Povremeno ui mogu uti zvuk, povremeno ne.
Meutim, na dubljem nivou, postoji kontakt uma i materije u svakom trenutku, stvarajui
stalno osete. Iz tog razloga, posmatranje oseta je najpogodniji i najoigledniji nain da
doivimo injenicu nestalnosti. Morate ovim ovladati pre nego to nameravate da
posmatrate na drugim ulnim vratima.
Kako napredujemo, ako odluimo da posmatramo sve onako kako dolazi?
Napredak se meri time da li razvijate smirenost. U stvari i nemate neki pravi izbor
sem smirenosti, jer ne moete promeniti osete ili ih stvarati. to god doe, doe. Moe
biti prijatno ili neprijatno, ovog ili onog tipa, ali ako odravate smirenost, sigurno
napredujete. Razbijate staru naviku uma da reaguje.
To se odnosi na meditaciju, ali kako je u ivotu?
Kada u svakodnevnom ivotu iskrsne problem, nekoliko trenutaka posmatrajte
osete uravnoteenim umom. Kad je um blag i uravnoteen, kakvu god odluku da
donesete, bie dobra. Kada um nije uravnoteen, svaka odluka koju donesemo bie
DVA PRSTENA
Umro je stari bogata koji je imao dva sina. Neko vreme nastavili su da ive
zajedno, na tradicionalan indijski nain, u zajednikom domainstvu. Onda su se
posvaali i odluili da se razdvoje i podele celokupnu imovinu. Sve je podeljeno po pola i
tako su se smirili. Ali nakon toga, pronali su malu kutiju, koju je njihov otac briljivo
sakrio. Otvorili su je i nali dva prstena, jedan sa skupocenim dijamantom i drugi obian,
srebrni prsten, vredan samo par rupija.
Videvi dijamant, stariji brat postao je pohlepan i poeo da objanjava mlaem:
Meni se ini da ovaj prsten nije stekao na otac, ve da je to naslee naih predaka. Zato
ga je sklonio od drugih stvari. Poto je uvan kroz generacije u naoj porodici, treba ga
sauvati i za budue generacije. Zato u ga ja uzeti, jer sam stariji. Ti uzmi srebrni.
Mlai brat se nasmejao i rekao: U redu, budi srean sa dijamantskim prstenom, ja
u biti srean sa srebrnim. Svako je stavio svoj prsten na ruku i razili su se.
Mlai brat je razmiljao: Jasno je da je otac uvao dijamantski prsten; veoma je
skupocen. Ali zato je uvao obian srebrni prsten? Paljivo je pregledao prsten i video
da je na njemu ugravirano: Ovo e se takoe promeniti. O, to je mantra mog oca: Ovo
e se takoe promeniti! Vratio je prsten na prst.
Oba brata su se suoila sa usponima i padovima u ivotu. Kada bi dolo prolee,
stariji brat je bio jako ushien, izgubivi ravnoteu uma. Kada bi dola jesen ili zima,
padao je u depresiju, ponovo gubei mentalnu ravnoteu. Postao je napet, poveao mu se
krvni pritisak. Poto nou nije mogao da spava, poeo je da uzima pilule za spavanje, za
smirivanje, sve jae droge. Na kraju je doao do stanja da su mu bili potrebni
elektrookovi. To je bio brat sa dijamantskim prstenom.
to se tie mlaeg brata sa srebrnim prstenom, kada bi dolo prolee, on bi u njemu
uivao; nije pokuavao da pobegne od njega . Uivao je, ali gledajui svoj prsten imao je
na umu: Ovo e se takoe promeniti. I kada bi se stvarno promenilo, nasmejao bi se i
rekao: Pa, znao sam da e se to promeniti. Promenilo se, pa ta! Kada bi dola jesen ili
zima, opet bi pogledao prsten i setio se: Ovo e se takoe promeniti. Nije plakao, jer je
znao da e se to takoe promeniti. I naravno, promenilo se, prolo je. Za sve uspone i
padove, sve obrte u ivotu, znao je da nisu veni, da sve to doe mora i da proe. Nije
izgubio ravnoteu uma i iveo je mirnim, srenim ivotom.
To je bio brat sa srebrnim prstenom.
Glava VIII
SVESNOST I SMIRENOST
odreenim intervalima tokom dana, um stalno trai nove stimulacije. Bez njih, tok
svesnosti ne moe postojati ni za trenutak. Na primer, u jednom trenutku u umu
generiemo odbojnost: svesnost koja nastaje u sledeem trenutku, proizvod je te
odbojnosti, i tako dalje, iz asa u as. Ponavljamo reakciju odbojnosti od jednog trenutka
do sledeeg, dajui novu hranu svom umu.
Meutim, upranjavajui Vipassanu, meditant ui da ne reaguje. U odreenom
trenutku, ne stvaramo sankhare, ne dajemo sveu stimulaciju umu. ta se onda deava sa
psihikim tokom? On ne prestaje odmah. Umesto toga, neka od prolih, nagomilanih
reakcija doi e na povrinu uma da bi odrala tok svesnosti. Nastaje proli uslovljeni
odgovor i na osnovu toga svesnost se produava za naredni trenutak. Uslovljenost se
pojavljuje na fizikom nivou, izazivajui nastanak odreene vrste kalapa, koje
doivljavamo kao osete u telu. Moda nastaje sankhara odbojnosti, manifestujui se kao
estice, koje doivljavamo kao neprijatan oset gorenja u telu. Ako na te osete reagujemo
odbojno, stvaramo novu odbojnost. Poeli smo da dajemo novu hranu toku svesnosti, i
neka druga stara reakcija nema priliku da se manifestuje na svesnom nivou.
Meutim, ako se javi neprijatan oset i mi ne reagujemo, ne stvara se nova sankhara.
Sankhara, koja je nastala iz stare zalihe uslovljenosti, prolazi. U sledeem trenutku, druga
prola sankhara pojavljuje se kao oset. Ponovo, ako ne reagujemo, ona prolazi. Na taj
nain, odravajui smirenost, dozvoljavamo nagomilanim prolim reakcijama da se
manifestuju na povrini uma, jedna za drugom, ispoljavajui se kao oseti. Postepeno,
odravajui svesnost i smirenost prema osetima, briemo prole uslovljenosti. Sve dok
postoji uslovljenost odbojnosti, tendencija podsvesti bie da reaguje odbojno prilikom
bilo kog neprijatnog doivljaja.
Sve dok postoji uslovljenost udnje, um e teiti da reaguje udnjom u bilo kojoj
prijatnoj situaciji. Vipassana meditacija radi na ruenju tih uslovljenih odgovora. Tokom
meditacije, doivljavamo prijatne i neprijatne osete. Smirenim posmatranjem bilo kog
oseta, postepeno slabimo i razbijamo tendencije udnje i odbojnosti. Kada se izbriu
uslovljeni odgovori odreene vrste, slobodni smo od te vrste patnje. A kada se, jedan za
drugim, izbriu svi uslovljeni odgovori, um je potpuno osloboen.
ovek, koji je dobro razumeo ovaj proces, rekao je,
Moda je meditant svestan realnosti oseta u telu samo za trenutak, i ne reaguje jer
razume njihovu prolaznu prirodu. ak i taj mali trenutak imae mono dejstvo.
Strpljivim, neprekidnim ponavljanjem prakse, tih nekoliko trenutaka smirenosti
produie se, a trenuci reagovanja e se skratiti. Postepeno e se razbijati mentalna navika
reagovanja i brisae se stare uslovljenosti, sve dok ne doe vreme kada je um slobodan od
svih reakcija, prolih i sadanjih, osloboen celokupne patnje.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Danas popodne isprobao sam novi poloaj u kome je bilo lako due sedeti
ispravljenih lea, bez pomeranja, ali nisam imao puno oseta. Pitam se, da li e se oseti
eventualno pojaviti ili treba da se vratim u stari poloaj?
S.N.Goenka: Ne nastojte da stvarate osete namerno birajui neugodan poloaj. Da
je to ispravan nain prakse, traili bi od vas da sedite na dasci iz koje vire ekseri! Takve
krajnosti ne pomau. Zauzmite udoban poloaj u kome je telo uspravno, dozvolite
osetima da se prirodno pojave. Ne pokuavajte silom da ih stvorite. Dozvolite im da se
sami pojave. Oni e se pojaviti, jer oni su tu. Moe se desiti da traite osete odreene
vrste, kakve ste ranije imali, ali to je ve neto drugo.
Bilo je suptilnijih oseaja nego pre. U prvom poloaju bilo je teko sedeti due bez
pomeranja.
Dobro je da ste pronali udobniji poloaj. Sada prepustite osete prirodi. Moda su
proli neki grubi oseti i sada ete raditi sa finijim, ali um jo nije dovoljno otar da ih
oseti. Da bi ga izotrili, radite neko vreme sa svesnou disanja. To e popraviti vau
koncentraciju i olakati vam da prepoznajete fine osete.
Mislio sam da je bolje da su oseti grubi, jer to znai da neka stara sankhara izlazi
na povrinu.
Ne mora da znai. Neke neistote pojavljuju se kao vrlo fini oseti. Zato udeti za
grubim osetima? ta god da doe, grubo ili fino, va posao je da posmatrate.
se kao prijatni oseti. Ali postoji opasnost da razvijemo udnju prema tim prijatnim
osetima. Zato morate biti obazrivi da ne uzmete prijatne ulne doivljaje kao krajnji cilj.
Morate posmatrati svaki oset objektivno da bi izbrisali sve uslovljene reakcije.
Rekli ste da imamo prljavo rublje i sapun da ga operemo. Danas mi se ini kao da
sam skoro ostao bez sapuna! Jutros je moja praksa bila veoma jaka, ali popodne poeo
sam da se oseam zaista beznadeno i bio sam ljut. Poeo sam da mislim: O, emu sve to!
Kao da je, dok je meditacija bila jaka, neki neprijatelj u meni moda ego doao i
nokautirao me. Osetio sam da nemam snage da se borim sa njim. Postoji li neki sporedni
put, tako da ne moram tako jako da se borim, neki pametan nain da to izvedem?
Odravajte staloenost; to je najpametniji nain! To to ste doiveli potpuno je
prirodno. Kada vam se inilo da je meditacija dobra, um je bio uravnoteen i prodro je
duboko u podsvest. Kao rezultat te duboke operacije, stara reakcija je prodrmana, dola je
na povrinu uma, i kod sledee meditacije suoili ste se sa olujom negativnosti. U takvim
situacijama smirenost je od sutinskog znaaja, jer inae negativnost e vas nadvladati, pa
neete moi da radite. Ako vam se ini da smirenost nije dvoljna, ponite da radite
svesnost disanja. Kada naie velika oluja, morate se usidriti i saekati da proe. Dah je
vae sidro. Radite sa njim i oluja e proi. Dobro je to je ta negativnost dola na
povrinu, jer sada imate priliku da je oistite. Ako zadrite smirenost, negativnost e lako
proi.
Da li imam koristi od prakse iako nemam bolove?
Ako ste svesni i uravnoteeni, onda sa bolom ili bez njega sigurno napredujete.
Ne morate trpeti bolove da bi napredovali. Ako nema bola, prihvatite injenicu da nema
bola. Samo posmatrajte ono to jeste.
Jue sam imao doivljaj kao da se celo moje telo rastvorilo. Izgledalo je kao da
postoji svuda samo masa vibracija.
Da?
Kada se to desilo, setio sam se da sam kao dete imao slian doivljaj. Sve ove
godine traio sam nain da to ponovo doivim. I sada se to ponovilo.
Da?
Prirodno, eleo sam da doivljaj potraje, eleo sam da ga produim. Neto se
promenilo i on je proao. Radio sam samo da bih ga povratio, ali nije se ponovio.
Umesto njega, od jutros imam samo grube osete.
Da?
Onda sam shvatio koliko sam sebe oneraspoloio pokuavajui da vratim taj
doivljaj.
Da?
I onda sam shvatio da nismo ovde da bi imali bilo koji poseban doivljaj. Jel' tako?
Tako je.
Mi smo ovde da bi posmatrali sve doivljaje bez reagovanja. Jel' tako?
Tako je.
Dakle ova meditacija je u stvari razvijanje smirenosti. Jel' tako?
Tako je.
ini mi se da je potrebna venost da bi, jednu po jednu, eliminisali sve prole
sankhare.
To bi bilo tako da jedan momenat smirenosti znai oslobaanje tano jedne stare
sankhare. Ali svesnost oseaja vodi vas do najdubljeg nivoa uma i dozvoljava vam da
poseete korenje prolih uslovljenosti. Na taj nain, za relativno kratko vreme, moete
eliminisati ceo kompleks sankhara, pod uslovom da su vam svesnost i smirenost jaki.
Koliko e onda proces dugo trajati?
Jedan isposnik, vrlo svet ovek, iveo je u blizini mesta gde se danas nalazi
Bombaj. Svi su mu ukazivali potovanje zbog istote njegovog uma, a mnogi su
izjavljivali da je on potpuno osloboen. uvi kako mu daju tako visoko priznanje,
prirodno, ovek je poeo da se pita: Moda sam stvarno potpuno osloboen. Poto je
bio poten, paljivo je sebe istraio i naao da jo ima tragova neistota u umu. Sigurno,
sve dok postoje neistote, nije jo dostigao stanje punog prosvetljenja. Zato je pitao one
koji su dolazili da mu izraze potovanje: Postoji li danas neko u svetu za koga se zna da
je potpuno osloboen?
O da, gospodine odgovorili su mu, postoji monah Gotama, zvani Buddha, koji
ivi u gradu Savatthi. Za njega se zna da je potpuno prosvetljen i on ui tehniku kojom se
moe ostvariti osloboenje.
Moram otii kod tog oveka, odluio je isposnik. Moram od njega nauiti kako
da se potpuno oslobodim. Tako je krenuo na put od Bombaja preko centralne Indije i
najzad doao do Savatthija, koji je danas u severnoj Indiji u dravi Uttar Pradesh. Kad je
doao u Savatthi, naao je Buddhin centar za meditaciju i raspitao se gde bi mogao da
nae Buddhu.
On je izaao, rekao mu je jedan monah. Otiao je u grad da prosi hranu.
Saekajte ga ovde i odmorite se od puta; on e se brzo vratiti.
O, ne, ne mogu da ekam. Nemam vremena za ekanje! Pokaite mi kojim putem
je otiao, poi u za njim.
Pa, ako insistirate, ovo je put kojim je otiao. Ako hoete, potraite ga na putu.
Ne gubei ni trenutka, isposnik poe i doe u centar grada. Tamo je video monaha,
koji je iao od kue do kue, prosei hranu. Divna atmosfera mira i harmonije, koja je
okruivala monaha ukazivala je isposniku da to mora da je Buddha, i pitajui prolaznika,
on utvrdi da je u pravu.
Glava IX
CILJ
Sve to ima prirodu nastajanja, takoe ima prirodu nestajanja.1 Doivljaj stvarnosti
je sutina Buddhinog uenja. Um i telo samo su skup procesa koji stalno nastaju i prolaze.
Naa patnja nastaje kada razvijemo vezanost za te procese, za ono to je prolazno i
nestvarno. Ako moemo neposredno shvatiti nestalnu prirodu ovih procesa, prolazi naa
vezanost za njih. To je zadatak koji preduzimaju meditanti: da shvate sopstvenu prolaznu
prirodu posmatranjem stalno promenjivih oseta u sebi. Kad god se pojavi oset, oni ne
reaguju, ve mu dozvole da nastane i da proe. Radei tako dozvoljavaju starim
uslovljenostima uma da dou na povrinu i prou. Kada nestanu uslovljenosti i vezanost,
nestaje patnja i doivljavamo osloboenje. To je dugoroan zadatak koji zahteva
neprekidan rad. Dobrobiti se javljaju pri svakom koraku na putu, ali da bi ih ostvarili,
potrebna je upornost. Meditant e napredovati ka cilju samo strpljivim, upornim i
neprekidnim radom.
Prodiranje do krajnje istine
U napredovanju na putu postoje tri stepena. Prvi je jednostavno upoznavanje
tehnike, kako se radi i zato. Drugi je njena praktina primena. Trei je prodor, uz pomo
tehnike, da bi doli do dubine svoje realnosti i tako napredovali ka krajnjem cilju.
Buddha nije poricao postojanje oiglednog sveta oblika i formi, boja, ukusa, mirisa,
patnji i zadovoljstava, misli i emocija, bia nas samih i drugih. On je samo govorio da
to nije krajnja realnost. Sa obinim vienjem vidimo samo velike stvari, sastavljene od
mnogo finijih pojava. Poto vidimo samo stvari, a ne i komponente koje ih ine, svesni
smo pre svega njihovih razliitosti, i zato pravimo razlike, pripisujemo imena, formiramo
naklonosti i predrasude, stvaramo simpatije i antipatije proces koji se razvija u udnju i
odbojnost.
dobrog i loeg, eljenog i neeljenog. Ali kao i kod oigledne materijalne realnosti, tako
je i sa pojaanom emocijom: kada ponemo da je posmatramo, posmatrajui osete u sebi,
mora se rastvoriti. Kao to se materija sastoji od suptilnih vibracija subatomskih estica,
tako je i jaka emocija konsolidovani oblik trenutnih simpatija i antipatija, trenutna
reakcija na osete. Kada se snana emocija rastvori u svoj finiji oblik, nema vie snagu da
nas preplavi.
Od posmatranja razliitih konsolidovanih oseta u raznim delovima tela,
nastavljamo sa svesnou finijh ujednaenih oseaja, koji stalno nastaju i nestaju u celoj
fizikoj strukturi. Zbog velike brzine kojom se pojavljuju i iezavaju, mogu se doiveti
kao tok vibracija, struja koja se kree kroz telo. Gde god da fiksiramo panju u okviru
fizike strukture, svesni smo pridruenih fizikih oseaja koji nastaju i prolaze. Oigledna
vrstina tela i uma se rastvara i doivljavamo krajnju istinu materije, uma i mentalnih
formacija: samo vibracije, oscilacije, koje nastaju i nestaju velikom brzinom. ovek koji
je doiveo tu istinu rekao je,
Ceo svet je u plamenu,
ceo svet je u dimu.
Ceo svet gori,
ceo svet vibrira.2
Da bi dostigao stanje rastvorenosti (bhanga), meditant samo treba da razvija
svesnost i smirenost. Isto kao to naunik posmatra siune pojave, poveavajui
uvelianje mikroskopa, tako razvijanjem svesnosti i smirenosti poveavamo sposobnost
posmatranja suptilnijih realnosti u sebi.
Taj doivljaj, kada do njega doe, svakako je vrlo prijatan. Svi bolovi i tegobe su
rastvoreni, nestale su sve oblasti bez oseaja. Oseamo se mirno, sreno, blaeno. Buddha
je to ovako opisao:
Kada doivimo
nastajanje i prolaenje mentalno-fizikih procesa,
uivamo u blaenstvu i oduevljenju.
Prema shvatanju mudrih, doivljavamo besmrtnost.3
Bez obzira ta se desi, bilo u mikrokosmosu naeg uma i tela ili u spoljnjem svetu,
u stanju smo da se sa tim suoimo ne napetou, potisnutom udnjom i odbojnou
ve potpuno lako, osmehom koji dolazi iz dubine uma. Ni u jednoj situaciji, prijatnoj ili
neprijatnoj, eljenoj ili neeljenoj, nismo napeti ve potpuno sigurni, sigurni u
razumevanju prolaznosti. To je najvei blagoslov.
Znati da smo sami svoji gospodari, da nas nita ne moe nadvladati, da sa smekom
prihvatamo sve to ivot ima da nam ponudi to je savrena ravnotea uma, to je stvarno
osloboenje. To se moe ostvariti sad i ovde, kroz praksu Vipassana meditacije. Stvarna
smirenost nije puko negativno i pasivno uzdravanje. To nije slepo preputanje sudbini ili
apatija ime izbegavamo ivotne probleme i krijemo glavu u pesak. Prava mentalna
ravnotea bazirana je na punoj svesnosti problema, svesnosti svih nivoa realnosti.
Odsustvo udnje i odbojnosti ne podrazumeva bezoseajnu ravnodunost, pri emu
uivamo u sopstvenom osloboenju i ne obraamo panju na patnju drugih. Suprotno od
toga, stvarna smirenost se ispravno zove "uzviena ravnodunost". To je dinamiki
kvalitet, izraz istote uma. Kada je osloboen navike slepog reagovanja, um po prvi put
moe preduzeti pozitivnu akciju, koja je kreativna, produktivna i korisna za nas same i za
druge. Zajedno sa smirenou pojavie se i drugi kvaliteti istog uma: dobronamernost,
ljubav koja prieljkuje dobrobit drugih ne oekujui nita za uzvrat; saoseanje za druge
u njihovim neuspesima i patnji; saoseajna radost za njihove uspehe i dobru sreu. Ova
etiri kvaliteta nezaobilazni su rezultati prakse Vipassane.
Ranije smo uvek pokuavali da sve to je dobro zadrimo za sebe, preputajui sve
to je neeljeno drugima. Sada shvatamo da sopstvenu sreu ne moemo ostvariti na
raun drugih, da omoguavanje sree drugima donosi i nama sreu. Zbog toga elimo da
svako dobro podelimo sa drugima. Oslobodivi se patnje i ostvarivi mir osloboenja,
shvatamo da je to najvee dobro. Zato elimo da drugi takoe doive tu sreu i nau
nain da se oslobode patnje.
Ovo je logian zakljuni deo Vipassana meditacije: metta-bhavana, razvijanje
dobrih elja prema drugima. Ranije smo za takva oseanja bili samo na reima, dok se
duboko u umu nastavljao stari proces udnje i odbojnosti. Sada je proces reagovanja
donekle zaustavljen, nema vie stare navike egoizma i dobronamernost prirodno tee iz
dubine uma. Podravana celokupnom snagom istog uma, ova dobronamernost veoma je
mona u stvaranju mirne i harmonine atmosfere za dobrobit svih.
Ima onih koji misle da biti uvek uravnoteen znai da ne moemo vie uivati u
raznovrsnosti ivota, kao kada bi slikar kod pune palete boja odluio da koristi samo sivu,
ili kada bi neko na klaviru odluio da svira samo ton C. To je pogreno shvatanje
smirenosti. injenica je da je klavir ratimovan i da ne znamo na njemu da sviramo.
Jednostavno pritiskanje dirki u ime samoizraavanja samo e stvarati disharmoniju.
Meutim, ako nauimo kako da natimujemo instrument i da ga ispravno sviramo,
moemo muzicirati. Koristimo ceo opseg klavijature, od najnieg do najvieg tona, i
svaka nota koju odsviramo davae harmoniju, lepotu.
Buddha je rekao da u proiavanju uma, ostvarenju "mudrosti do perfekcije,"
doivljavamo "radost, blaenstvo, mir, svesnost, puno razumevanje, stvarnu sreu."9 Vie
moemo uivati u ivotu sa uravnoteenim umom. Kada doe do prijatne situacije,
uivaemo u njoj potpuno, imajui punu i neporemeenu svesnost sadanjeg trenutka.
Meutim kad doivljaj proe, neemo biti nesreni. Nastavljamo da se smeimo, znajui
da je morao proi. Isto tako, kada doe do neprijatne situacije, ne uzbuujemo se. Umesto
toga razumemo je, i kroz to emo moda nai nain da je promenimo. Ako nismo u
mogunosti da je promenimo, ipak emo ostati mirni, znajui savreno dobro da je taj
doivljaj privremen i da mora proi. Na taj nain, sa umom osloboenim napetosti,
imaemo prijatniji i produktivniji ivot.
Postoji pria da su ljudi u Burmi kritikovali studente Sayagyi U Ba Khina, govorei
da se ne ponaaju pristojno, kako dolikuje onima koji praktikuju Vipassana meditaciju.
Kritiari su priznavali da za vreme kursa studenti ozbiljno rade, onako kako treba, ali
posle kursa uvek su sreni i nasmejani. Kada je kritika dola do uiju Webu Sayadaw,
jednog od najuglednijih monaha u zemlji, on je rekao: Oni se smeju jer mogu da se
smeju. Njihov smeh nije zbog vezanosti ili neznanja, ve zbog Dhamme. Neko ko je
proien, nee ii namrgoen. Kada se patnja ukloni, prirodno se smejemo. Kada
naemo put koji vodi ka osloboenju, prirodno je da se oseamo sreni.
Taj smeh od srca izraava samo mir, smirenost i dobronamernost. Smeh koji je ist
u svakoj situaciji, stvarna je srea. To je cilj Dhamme.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Pitam se da li opsesivne misli moemo tretirati isto kao fiziki bol.
S.N.Goenka: Samo prihvatite injenicu da postoji opsesivna misao ili emocija u
umu. To je neto to je bilo duboko potisnuto i sada se pojavilo na svesnom nivou.
Nemojte ii u detalje. Samo prihvatite emociju kao emociju. A uz to kakve oseaje
imate? Ne moe postojati emocija bez oseaja na fizikom nivou. Ponite da posmatrate
oseaje.
Da li treba da traimo oseaje koji se odnose na odreene emocije?
Posmatrajte sve oseaje koji se pojave. Ne moete ustanoviti koji oseaj se odnosi
na emociju, zato to nikad i ne pokuavajte; to bi bio uzaludan napor. U trenutku kad
postoji emocija u umu, bilo koji fiziki oseaj je u vezi sa emocijom. Posmatrajte oseaj i
shvatite: Ovaj oseaj je anicca. Ova emocija takoe je anicca. Da vidim koliko dugo e
trajati. Videete da ste posekli korenje emocije i da ona prolazi.
Hoete da kaete da su emocija i oseaj jedno te isto?
Oni su dve strane istog novia. Emocija je mentalne a oseaj je fizike prirode i
meusobno su povezani. U stvari, svaka emocija, bilo ta to nastaje u umu, nastaje
zajedno sa oseajem u telu. To je prirodni zakon.
Ali sama emocija je stvar uma?
Stvar uma, sigurno.
Ali um je takoe celo telo?
On je usko povezan sa celim telom.
Svesnost je u svakom atomu tela?
Da. Zbog toga oseaj, koji se odnosi na odreenu emociju, moe nastati bilo gde u
telu. Ako posmatrate oseaje u celom telu, sigurno posmatrate oseaje koji se odnose na
tu emociju.
Ako meditiramo i nemamo ni jedan oseaj, ima li ipak koristi od takve prakse?
Ako meditirate i posmatrate disanje, to e ublaiti i koncentrisati um. Meutim, ako
nemate oseaje, proces ienja ne radi na dubljim nivoima. U dubinama uma, dolazi do
reakcije na oseaje, to se stalno deava.
Ako u svakodnevnom ivotu imamo nekoliko slobodnih trenutaka, da li je korisno
biti miran i posmatrati oseaje?
Da. ak i otvorenih oiju. Kad nemate drugog posla, treba da ste svesni oseaja u
sebi.
Kako uitelj zna da je student doiveo nibbanu?
Ima raznih naina da se proveri da li je neko stvarno doiveo nibbanu. Za to uitelj
mora biti pravilno obuen.
Kako to meditanti mogu sami znati?
Kroz promene do kojih dolazi u njihovim ivotima. Ljudi koji su stvarno doiveli
nibbanu postaju sveti i istog uma. Oni vie, uglavnom, znaajnije ne kre pet pravila, i
umesto skrivanja greke, otvoreno je priznaju i veoma se trude da je ne ponove. Prestaje
vezivanje za rituale i ceremonije, jer znaju da su to spoljne forme, prazne bez stvarnog
doivljaja. Imaju vrsto poverenje u put koji e ih dovesti do osloboenja; prestaju da
trae druge puteve. I najzad, u njima je razbijena iluzija ega. Ako ljudi izjavljuju da su
doiveli nibbanu, a njihovi umovi ostaju neisti i akcije nezdrave kao i pre, onda neto
nije u redu. Njihov nain ivota mora pokazati da li su je zaista doiveli.
Nije dobro da uitelj izdaje "sertifikate" studentima da bi objavio da su doiveli
nibbanu. To moe postati takmienje u jaanju ega za uitelja i studente. Studenti tee
samo da dobiju sertifikat, a to vie sertifikata uitelj da, njegov ugled je vei. Doivljaj
nibbane pada u drugi plan, sertifikat postaje najvaniji i sve postaje luda igra. ista
Dhamma treba samo da pomae ljudima, a najvea korist je da se vidi da je student zaista
doiveo nibbanu i postao osloboen. Cilj uitelja i uenja je da ljudima iskreno pomogne,
a ne da jaa njihov ego. To nije igra.
Kako bi uporedili psihoanalizu i Vipassanu?
U psihoanalizi pokuavate da vratite u svest prole dogaaje koji su imali snaan
uticaj na uslovljavanje uma. Sa druge strane, Vipassana e voditi meditanta do najdubljih
nivoa uma, gde uslovljenost u stvari poinje. Svaki dogaaj koga se moemo setiti u
psihoanalizi, prati odgovarajui oseaj na fizikom nivou. Smirenim posmatranjem
fizikih oseaja u celom telu, meditant dozvoljava nebrojenim slojevima uslovljenosti da
se pojave i da prou. On deluje na uslovljenosti u njihovom korenu i moe ih se
osloboditi brzo i lako.
ta je stvarno saoseanje?
To je elja da sluimo ljudima, da im pomognemo da se oslobode patnje. Ali to
mora biti bez vezivanja. Ako ponete plakati nad patnjom drugih, samo sebe inite
nesrenim. To nije put Dhamme. Ako ste iskreno saoseajni, onda ete svom svojom
ljubavlju nastojati da pomognete drugima na najbolji mogui nain. Ako ne uspete,
nasmejte se i probajte na drugi nain. Sluite bez zabrinutosti za rezultate vae usluge. To
je stvarno saoseanje, koje dolazi iz uravnoteenog uma.
Da li smatrate da je Vipassana jedini nain da se postigne prosvetljenje?
Prosvetljenje se postie istraivanjem sebe i uklanjanjem uslovljenosti. A raditi to
je Vipassana, bez obzira kako ga zovete. Neki ljudi nisu ni uli za Vipassanu, a ipak je
kod njih proces spontano poeo. Izgleda da se to desilo kod mnogih svetih ljudi u Indiji,
sudei po njihovim sopstvenim reima. Ali, poto nisu nauili proces korak po korak,
nisu mogli jasno da ga objasne drugima. Ovde imate priliku da, korak po korak, nauite
metod koji e vas odvesti do prosvetljenja.
BOCA ULJA
Majka je poslala sina sa praznom bocom i novanicom od deset rupija da kupi ulje
u oblinjoj radnji. Deak je otiao, napunio bocu, ali kad se vraao pao je i ispustio je. Pre
nego to je podigao bocu iscurilo je pola ulja. Videvi da je pola boce prazno, vratio se
majci plaui: O, izgubio sam pola ulja! Izgubio sam pola ulja! Bio je vrlo nesrean.
Majka je poslala drugog sina sa drugom bocom i drugom novanicom od deset
rupija. On je takoe napunio bocu i u povratku pao i ispustio je. Opet je iscurilo pola ulja.
Uzevi bocu, deak se vratio majci vrlo srean: O gledaj, sauvao sam pola ulja! Boca
je pala i mogla se razbiti. Ulje je poelo da istie; moglo je iscuriti celo. Meutim, ja sam
spasao pola ulja! Obojica su doli majci u istoj situaciji, sa bocom pola praznom, pola
punom. Jedan je plakao zbog izgubljene polovine, drugi je bio srean zbog sauvane
polovine.
Onda je majka poslala treeg sina sa jo jednom praznom bocom i novanicom od
deset rupija. On je takoe u povratku pao i ispustio bocu. Pola ulja je iscurilo. Podigao je
bocu, i kao drugi deak, doao majci vrlo srean: Mama, sauvao sam pola ulja! Ali taj
deak bio je Vipassana deak, pun ne samo optimizma ve i realizma. Razumeo je:
Dobro, pola ulja je sauvano, ali pola je izgubljeno. Zato je rekao majci: Sada idem na
pijac, radiu teko ceo dan, zaradiu pet rupija i napuniti ovu bocu. Do veeri e biti
napunjena. To je Vipassana. Ne pesimizam; umesto toga optimizam, realizam i
"vorkizam"! (engleski to work raditi ; prim.prev.)
Glava X
UMETNOST IVLJENJA
dati bolje rezultate od upranjavanja samo yoge. Ali yogistike meditacije korienjem
mantre i vizualizacije potpuno su suprotne Vipassani. Ne meajte ih sa ovom tehnikom.
ta je sa razliitim jogistikim vebama disanja?
One su korisne kao fizike vebe, ali ne meajte te tehike sa anapanom. U anapani
posmatrate prirodan dah, onakav kakav jeste, ne kontroliui ga. Radite kontrolu disanja
kao fiziku vebu, a anapanu upranjavajte za meditaciju.
Ja ili ovaj mehuri postajem vezan za prosvetljenje.
Ako je tako, idete u suprotnom pravcu od njega. Nikad ne moete doiveti
prosvetljenje, sve dok ste vezani. Jednostavno shvatite ta je prosvetljenje. Onda
posmatrajte stvarnost ovog trenutka i pustite prosvetljenje da doe. Ako ne dolazi, ne
uzbuujte se. Samo radite svoj posao i prepustite rezultat Dhammi. Ako tako radite, niste
vezani za prosvetljenje i ono e sigurno doi.
Onda je moj posao samo da meditiram?
Da. Vaa odgovornost je da proistite vlastiti um. Prihvatite to kao odgovornost, ali
sprovodite to bez vezivanja.
To ne znai postii bilo ta?
Ne. Sve to doe doi e samo po sebi. Pustite ga da se prirodno desi.
ta mislite o tome da deca ue Dhammu?
Najbolje vreme za to je jo pre roenja. Za vreme trudnoe majka treba da
upranjava Vipassanu, tako da je dete takoe primi i da se rodi kao Dhamma dete. Ali,
ako ve imate decu, jo uvek moete deliti Dhammu sa njima. Na primer, kao zakljuak
prakse Vipassane nauili ste tehniku metta-bhavane, deljenje vaeg mira i harmonije sa
drugima. Ako su vaa deca mala, usmerite na njih svoju mettu posle svake meditacije i
kada idu na spavanje; na taj nain ona takoe imaju koristi od vaeg upranjavajnja
Dhamme. Kada su starija, recite im neto o Dhammi na nain kako ona to mogu da shvate
i prihvate. Ako mogu da razumeju malo vie, nauite ih da rade anapanu nekoliko minuta.
Ne vrite pritisak na decu na bilo koji nain. Pustite ih da sednu sa vama, posmatraju svoj
dah par minuta i zatim odu da se igraju. Za njih meditacija e biti kao igra; uivae u
tome. Najvanije je da sami vodite zdrav Dhamma ivot, morate dati dobar primer deci.
U kui morate uspostaviti mirnu i harmoninu atmosferu koja e im pomoi da izrastu u
zdrave i srene ljude. To je najbolje to moete da uradite za decu.
Puno vam hvala za divnu Dhammu.
Hvala Dhammi! Dhamma je divna. Ja sam samo prenosnik. Takoe, hvala vama.
Radte vredno, tako ete usvojiti tehniku. Uitelj stalno govori, govori, ali ako vi sami ne
radite, nita ne dobijate. Budite sreni i radite marljivo, radite marljivo!
KUCNUO JE AS
Veoma sam srean to sam roen u Burmi, zemlji Dhamme, gde je ova divna
tehnika bila uvana kroz vekove u svom originalnom obliku. Pre oko sto godina moj deda
doao je iz Indije i smestio se ovde, tako da sam ja ovde roen. Veoma sam srean da sam
roen u porodici biznismena, i da sam od svojih ranih godina poeo da radim na sticanju
novca. to vie novca bio je moj glavni cilj u ivotu. Srean sam to sam od rane
mladosti imao uspeha u zaraivanju puno novca. Da sam nisam upoznao ivot bogatih, ne
bih lino znao koliko je takav ivot prazan. Da to nisam doiveo, moda bih uvek, u
nekom delu mog uma, bila misao da prava srea lei u bogatstvu. Kad ljudi postanu
bogati, dobijaju poseban status i poloaj u drutvu. Postaju lanovi mnogih udruenja. Od
svojih ranih dvadesetih poeo sam sa tom ludou prieljkivanja drutvenog prestia.
Prirodno, sve te napetosti u mom ivotu izazvale su psihosomatsku bolest, otre
migrenozne napade. Svake dve nedelje imao sam napade te bolesti, za koju nije bilo leka.
Veoma sam srean to sam dobio tu bolest.
ak ni najbolji doktori u Burmi nisu mogli da izlee moju bolest. Jedino to su
mogli da mi ponude bila je inekcija morfijuma da ublai napad. Svake dve nedelje
dobijao sam inekciju morfijuma i onda sam se suoio sa prateim efektima: muka,
povraanje, patnja.
Posle nekoliko godina tih napada doktori su poeli da me upozoravaju: Za sada
uzima morfijum da bi otklonio napade bolesti, ali ako nastavi, uskoro e stei naviku i
morae da uzima morfijum svaki dan. Bio sam okiran tom mogunou; ivot e biti
uasan. Doktori su me savetovali: esto slubeno putuje u inostranstvo; jednom
otputuj zbog vlastitog zdravlja. Mi nemamo lek za tvoju bolest, a znamo da nemaju ni
doktori u drugim zemljama. Meutim, moda oni imaju neka druga sredstva protiv
bolova, za ublaavanje tvojih napada, koja e te osloboditi opasnosti zavisnosti od
morfijuma. Uvaavajui njihov savet putovao sam u vajcarsku, Nemaku, Englesku,
Ameriku i Japan. Pregledali su me najbolji lekari tih zemalja. Veoma sam srean da
nijedan od njih nije uspeo da me izlei. Vratio sam se kui u loijem stanju nego to sam
otiao.
Po povratku sa tog neuspenog puta, jedan ljubazan prijatelj posetio me i predloo
mi: Zato ne proba sa jednim od tih desetodnevnih kurseva Vipassana meditacije? Njih
dri, U Ba Khin, vrlo svet ovek, slubenik u vladi i porodini ovek kao ti. Meni se ini
da je osnova tvoje bolesti u stvari mentalna, a to je tehnika za koju kau da oslobaa um
napetosti. Moda se, uz pomo te tehnike, moe osloboditi bolesti. Poto nigde nisam
uspeo, reio sam bar da odem i vidim tog uitelja meditacije. Na kraju krajeva, nisam
imao ta da izgubim.
Otiao sam u njegov meditacioni centar i razgovarao sa tim izvanrednim ovekom.
Duboko impresioniran blagou i mirom mesta i samog uitelja, rekao sam: Gospodine,
elim da pohaam jedan od vaih kurseva. Hoete li me, molim vas, primiti?
Sigurno, tehnika je za svakog i sve. Dobrodoli na kurs.
Nastavio sam: Godinama patim od jedne neizleive bolesti, otrih migrenoznih
glavobolja. Nadam se da e me ova tehnika izleiti od bolesti.
Ne, ree on iznenada, nemojte mi dolaziti. Ne moete pohaati kurs. Nisam
razumeo kako sam ga uvredio; veoma saoseajno on mi objasni: Cilj Dhamme nije
leenje fiziih bolesti. Ako je to ono to elite, bolje idite u bolnicu. Cilj Dhamme je
leenje svih patnji ivota. Ta vaa bolest samo je mali deo vae patnje. Ona e proi, ali
samo kao usputni proizvod procesa mentalnog proiavanja. Ako usputni proizvod
usvojite za glavni cilj, omalovaavate Dhammu. Doite ne zbog fizikog izleenja, ve
da oslobodite svoj um.
Ubedio me je. Da, gospodine, rekao sam, sada razumem. Doi u samo zbog
proienja svog uma. Bez obzira da li e moja bolest biti izleena, voleo bih da doivim
mir koji ovde oseam. Obeavi mu da u doi, vratio sam se kui.
Meutim, jo uvek sam oklevao da odem na kurs. Roen u nepokolebljivoj,
konzervativnoj indijskoj porodici, od detinjstva sam uio da recitujem stihove: Bolje je
umreti u svojoj religiji, vlastitoj dharmi, nego prihvatiti drugu religiju. Rekao sam sebi:
Vidi, to je druga religija, Budizam. Ti ljudi su ateisti, ne veruju u Boga ili u postojanje
due! (Kao da e samo verovanje u Boga ili duu reiti sve nae probleme!) Ako
postanem ateist, ta e biti sa mnom? O ne, radije u umreti u svojoj religiji, nikad im
neu prii.
Mesecima sam tako oklevao. Veoma sam srean da sam ipak odluio da probam tu
tehniku, da vidim ta e se desiti. Otiao sam na sledei kurs i izdrao deset dana. Veoma
sam srean da sam imao velike koristi. Sada mogu da razumem ovekovu linu dharmu,
ovekov lini put i dharmu drugih. Dharma ljudskog bia je ovekova lina dharma.
Samo ljudsko bie ima sposobnost da posmatra sebe da bi se oslobodilo patnje. Nia bia
nemaju tu sposobnost. Posmatrati realnost u sebi je dharma ljudskog bia. Ako ne
koristimo tu sposobnost, ivimo ivotom niih bia, traimo svoje ivote, to je sigurno
opasno.
Uvek sam smatrao da sam vrlo religiozan. Najzad, obavljao sam sve neophodne
religijske dunosti, sledio moralna pravila, davao puno iz milosra. Da stvarno nisam
religiozan, zato bih vodio tolike religijske organizacije? Sigurno, mislio sam, mora da
sam vrlo religiozan. Ali bez obzira koliko milosra i usluga sam davao, bez obzira koliko
sam bio paljiv u govoru i akcijama, kada sam poeo da posmatram tamnu komoru svog
uma, ustanovio sam da je puna zmija, korpija i stonoga, zbog kojih sam morao podnositi
tako mnogo patnje. Sada, kad su neistote krenulele postepeno da se briu, poeo sam da
uivam u stvarnom miru. Shvatio sam koliko sam bio srean to sam dobio tu divnu
tehniku, dragulj Dhamme.
etrnaest godina bio sam vrlo srean to sam bio u mogunosti da praktikujem ovu
tehniku u Burmi, pod bliskim vostvom svog uitelja. Razume se, izvravao sam
svakodnevne obaveze porodinog oveka, a u isto vreme, svakog jutra i veeri, redovno
sam meditirao, svakog vikenda odlazio sam u centar svog uitelja i svake godine povlaio
se u samou na deset dana ili due.
Poetkom 1969. godine trebalo je da putujem u Indiju. Moji roditelji otili su u
Indiju nekoliko godina ranije i majka se razbolela od nervne bolesti, za koju sam znao da
se moe izleiti praksom Vipassane. U Indiji nije bilo nikog ko bi je mogao poduiti.
Tehnika Vipassane ve dugo je bila izgubljena u toj zemlji, zemlji njenog porekla. ak je
i ime bilo zaboravljeno. Zahvalan sam vladi Burme to mi je dozvolila da idem u Indiju;
u to vreme nije bilo dozvoljeno graanima da putuju u inostranstvo. Zahvalan sam vladi
Indije to mi je dozvolila da doem u njihovu zemlju. U julu 1969. godine, odran je prvi
kurs u Bombaju, na kome su bili moji roditelji i jo dvanaest drugih ljudi. Srean sam to
sam bio u mogunosti da sluim roditeljima. Uei ih Dhammu, bio sam u mogunosti da
im vratim veliki dug zahvalnosti to su mi dali ivot.
Ispunivi cilj dolaska u Indiju, bio sam spreman da se vratim u Burmu. Meutim,
ljudi koji su bili na kursu, traili su od mene da odrim sledei, pa sledei. eleli su
kurseve za svoje oeve, majke, ene, mueve, decu i prijatelje. Tako je odran drugi kurs,
pa trei, etvrti i uenje Dhamme poelo je da se iri.
Kada sam 1971. godine davao kurs u Bodh Gaya, dobio sam telegram iz Ranguna
da je umro moj uitelj. Naravno, vest je bila okantna, tim pre to je bila neoekivana. Uz
pomo Dhamme, koju sam dobio od uitelja, zadrao sam uravnoteenost uma.
Trebalo je da odluim kako da vratim dug zahvalnosti tom svetom oveku, Sayagyi
U Ba Khinu. Roditelji su mi dali ivot ljudskog bia, ali ivot zatvoren u ljusci neznanja.
Samo uz pomo tog divnog oveka mogao sam da razbijem ljusku, da otkrijem istinu
posmatranjem unutranje stvarnosti. I ne samo to, etrnaest godina jaao me je i podizao
u Dhammi. Kako da vratim dug zahvalnosti svom Dhamma ocu? Jedini nain koji sam
video bilo je da upranjavam ono to je on uio, da ivim ivot Dhamme; to je pravi
nain da ga potujem. Sa svom istotom uma, sa svom ljubavlju i saoseanjem, odluio
sam da ostatak ivota posvetim sluenju drugih, jer je on eleo da to radim.
esto se pozivao na tradicionalno verovanje u Burmi, da e se dvadeset pet vekova
posle vremena Buddhe, Dhamma vratiti u zemlju svog porekla, da bi se odatle rairila po
svetu. Njegova elja je bila da pomogne ostvarenju tog predvianja, tako to e otii u
Indiju i tamo poduavati Vipassana meditaciju. Dvadeset pet vekova je prolo, znao je
da kae; kucnuo je as Vipassane! Naalost, politiki razlozi nisu mu dozvolili da u
svojim starijim godinama putuje u inostranstvo. Kada sam ja 1969. godine dobio dozvolu
da idem u Indiju, bio je veoma zadovoljan i rekao mi je: Goenka, ne ide ti; ja idem!
U poetku sam mislio da je to predskazanje samo sektako verovanje. Na kraju,
zato bi se neto specijalno desilo posle dvadeset pet vekova ako nije moglo da se desi
ranije? Meutim, doavi u Indiju, bio sam zapanjen kada sam video da, mada nisam
znao ni sto ljudi u toj velikoj zemlji, hiljade dolaze na kurseve, ljudi raznog porekla,
raznih religija, raznih sredina. I to ne samo Indijci, veliki broj ljudi poeo je da dolazi i iz
drugih zemalja.
Postalo je jasno da se nita ne dogaa bez uzroka. Niko ne dolazi na kurs sluajno.
Neki su moda vrili zdrave akcije u prolosti, i kao rezultat toga sada su u prilici da
dobiju seme Dhamme. Drugi su ve dobili seme, i sada su doli da mu pomognu da raste.
Bez obzira da li ste doli da dobijete seme ili da razvijate seme koje ve imate, rastite u
Dhammi za vlastito dobro, za vlastitu dobrobit, za sopstveno osloboenje i videete kako
e to takoe pomagati i drugima. Dhamma je blagorodna za svakog i sve.
Neka svi ljudi koji pate nau ovaj put mira.
Neka svi budu osloboeni jada, okova, veza.
Neka oslobode umove svih neistota, sve prljavtine.
Neka sva bia u svemiru budu srena.
Neka sva bia budu mirna.
Neka sva bia budu osloboena.
Dodatak A
ZNAAJ VEDANA U UENJU BUDDHE
na nivou svesti, nesvesni oseta. U mraku neznanja poinje nesvesna reakcija na osete,
trenutno dopadanje ili nedopadanje, koje se razvija u udnju ili odbojnost. Ta reakcija se
ponavlja i pojaava nebrojeno puta dok ne izbije u svesni um. Ako pridajemo znaaj
samo onom to se deava u svesnom umu, postajemo svesni procesa tek kad se reakcija
odigrala i dobila opasnu snagu, dovoljnu da nas preplavi. Dozvoljavamo varnici oseta da
zapali besnu vatru pre nego to pokuamo da je ugasimo, nepotrebno stvarajui sebi
tekoe. Ali, ako nauimo da objektivno posmatramo osete, dozvoljavamo svakoj varnici
da izgori bez stvaranja velikog poara. Dajui znaaj fizikom aspektu, postajemo svesni
vedana im nastanu, i moemo spreiti bilo kakvu reakciju.
Fiziki aspekt vedana posebno je znaajan jer daje iv, opipljiv doivljaj nestalnosti
u nama. U nama se svakog trenutka deavaju promene, koje se manifestuju u igri oseta.
To je nivo na kome se nestalnost mora doiveti. Posmatranje stalno promenjivih oseta
omoguava shvatanje nae sopstvene promenjive prirode. To shvatanje ini oiglednim
jalovost vezivanja za neto to je prolazno. Na taj nain neposredno iskustvo anicce
automatski spreava vezivanje i kroz to ne samo to spreavamo nove reakcije udnje i
odbjnosti, ve takoe eliminie samu naviku reagovanja. Tako postepeno oslobaamo um
od patnje. Ako se ne ukljui njihov fiziki aspekt, svesnost vedana ostaje parcijalna i
nekompletna. Zato je Buddha stalno naglaavao znaaj doivljaja nestalnosti kroz fizike
osete. Rekao je,
Oni koji stalno ine napore
da usmere panju prema telu,
oni koji odustanu od nezdravih akcija
i tee da rade ono sto treba da se radi,
takvi ljudi, svesni, sa punim razumevanjem,
oslobaaju se svojih neistoa.5
Uzrok patnje je tanha, udnja i odbojnost. Obino se deava da reagujemo sa
udnjom i odbojnou prema raznim objektima koji do nas dolaze kroz fizika ula i um.
Meutim, Buddha je pronaao da izmeu objekta i reakcije postoji odreena veza:
vedana. Mi ne reagujemo na spoljnu stvarnost ve, na osete u nama. Kada nauimo da
Meutim, bez obzira odakle zaponemo putovanje, postoje odreene faze koje moramo
proi na putu ka krajnjem cilju. One su opisane u paragrafu koji je u tekstu od kljunog
znaaja:
Na taj nain on boravi posmatrajui telo u telu interno ili eksterno, ili i
interno i eksterno. On boravi posmatrajui pojavu nastajanja u telu. On boravi
posmatrajui pojavu prolaenja u telu. On boravi posmatrajui pojavu nastajanja i
prolaenja u telu. Sada, javlja mu se svesnost: Ovo je telo. Ta svesnost razvija se
do te mere da ostaje samo razumevanje i posmatranje, i on boravi nevezan ne
prijanjajui ni za ta na svetu.8
Veliki znaaj ovog odlomka vidi se u tome to se on ponavlja ne samo na kraju
svakog dela razmatranja kod posmatranja tela, ve i u sledeim delovima diskusije koji se
odnose na posmatranje oseta, uma i sadraja uma. (U poslednja tri odeljka, re "telo"
zamenjena je reima "oseti," "um," i "sadraj uma" respektivno.) Odlomak tako opisuje
zajedniku osnovu prakse satipatthane. Zbog tekoa koje pokazuje, njegova
interpretacija iroko se menjala. Meutim, tekoe nestaju ako se shvati da se odlomak
odnosi na svesnost oseta. U praktikovanju satipatthane, meditanti moraju ostvariti
opsean uvid u vlastitu prirodu. Posmatranje oseta je sredstvo prodornog uvida, koje
ukljuuje posmatranje i ostale tri dimenzije ljudskog fenomena. Mada se prvi koraci
mogu razlikovati, posle odreene take praksa mora ukljuiti svesnost oseta.
Zato, objanjava odlomak, meditanti poinju posmatranjem oseta koji nastaju
unutar tela, ili spolja, na povrini tela, ili i jedno i drugo. To znai, od svesnosti oseta u
nekim delovima tela, a u drugim ne, postepeno razvijaju sposobnost da prate osete u
celom telu. Kada ponu sa praksom, mogu prvo doiveti osete intenzivne prirode koji
nastaju i izgleda kao da traju neko vreme. Meditanti su svesni njihovog nastajanja i, posle
nekog vremena, njihovog prolaenja. Na tom stepenu jo doivljavaju oiglednu realnost
tela i uma, njihovu integrisanu, naizgled vrstu i trajnu prirodu. Ali, nastave li sa
praksom, dolaze do stepena na kome se vrstoa spontano rastvara, i um i telo
dovljavaju se u svojoj pravoj prirodi, kao masa vibracija, koje nastaju i prolaze svakog
trenutka. Sa tim iskustvom meditant najzad razume ta su ustavari telo, oseti, um i sadraj
uma: neprekidan tok bezlinih, stalno promenjivih pojava.
Ovo neposredno poimanje krajnje stvarnosti uma i tela postepeno rui nae obmane,
pogrene predstave i predubeenja. ak i ispravne koncepcije koje su prihvaene samo
verovanjem ili intelektualnom dedukcijom, sada kada su doivljene, poprimaju novo
znaenje. Postupno, posmatranjem unutranje realnosti, eliminiu se sve uslovljenosti
koje iskrivljuju percepciju. Ostaju samo ista svesnost i mudrost.
Kako neznanje nestaje, osnovne tendencije udnje i odbojnosti se briu i meditant
se oslobaa svih vezivanja od ega je najdublje vezivanje za unutranji svet sopstvenog
tela i uma. Kada se to vezivanje ukloni, nestaje patnja i postajemo osloboeni.
Buddha je esto govorio: ta god da oseamo to je patnja.9 Zato su vedana idealno
sredstvo za istraivanje istine patnje. Neprijatni oseti oigledno su patnja, ali i
najprijatniji oseti takoe su oblik suptilne uzbuenosti. Nijedan oset nije trajan. Ako se
veemo za prijatne osete, kada prou ostaje patnja. Tako svaki oset sadri seme patnje.
Zato dok je govorio o putu za osloboenje od patnje, Buddha je govorio o putu za
nastajanje vedana i njihovo nestajanje.10 Sve dok ostajemo u polju uslovljenosti uma i
materije, postoje oseti i patnja. Oni nestaju samo kada transcendiramo tu ravan da bi
doiveli krajnju istinu nibbane.
Buddha je rekao:
ovek ne primenjuje Dhammu u ivotu
ako mnogo govori o njoj.
Meutim, mada je neko mogao uti malo o njoj,
ako on vidi Prirodni zakon uz pomo sopstvenog tela,
onda on zaista ivi u skladu sa njim,
i nikad ne moe zaboraviti Dhammu.11
Naa sopstvena tela nose svedoanstvo istine. Kad meditanti otkriju unutranju
istinu, ona za njih postaje stvarna i ive prema njoj. Svi moemo ostvariri tu istinu,
posmatranjem oseta u sebi, i na taj nain moemo se osloboditi patnje.
Dodatak B
ODLOMCI IZ SUTTA U VEZI VEDANA
Pogled na stvarnost kakva ona zaista jeste postaje njegov ispravan pogled. Misao o
stvarnosti kakva ona zaista jeste postaje njegova ispravna misao. Napor prema stvarnosti
kakva ona zaista jeste postaje njegov ispravan napor. Svesnost stvarnosti kakva ona zaista
jeste postaje njegova ispravna svesnost. Koncentracija na realnost kakva ona zaista jeste
postaje njegova ispravna koncentracija. Njegove akcije tela i govora i njegov nain
izdravanja u ivotu postaju istinski proieni. Na taj nain on napreduje Plemenitim
osmostrukim putem prema razvoju i ispunjejnju.
Maha-Salayatanika sutta
Vatreni sledbenik Plemenitog osmostrukog puta ini napore i istrajavajui u
naporima postaje svestan, ostajui svestan postaje koncentrisan, ostajui koncentrisan
razvija ispravno razumevanje, sa ispravnim razumevanjem razvija veru, imajui
poverenje u znanje: "U tim istinama, za koje sam ranije samo uo, sada boravim,
doivevi ih neposredno u telu, i posmatram ih prodornim uvidom."
Apana sutta (rekao Sariputta, glavni Buddhin uenik)
Ovde su dati Pali termini koji se javljaju u tekstu, kao i neki drugi termini vani za
Buddhino uenje.
anapana Disanje; Anapana-sati svesnost disanja.
anatta Bez sopstva, bez ega, bez sutine, bez supstance. Jedna od tri osnovne
karakteristike pojava, zajedno sa aniccom i dukkhom.
anicca Nestalno, prolazno, promenjivo. Jedna od tri osnovne karakteristike
pojava, zajedno sa anattom i dukkhom.
anusaya Nesvesni um; latentna, osnovna uslovljenost; uspavane mentalne
neistoe (takoe anusaya-kilesa).
arahant/arahat Osloboeno bie. ovek koji je unitio sve neistoe u umu.
ariya Plemenit; sveti ovek. ovek koji je proistio um do nivoa da je doiveo
krajnju realnost (nibbana).
ariya atthangika magga Plemeniti osmostruki put koji vodi ka osloboenju od
patnje. On je podeljen u tri dela, naime
sila moral, istoa vokalnih i fizikih akcija:
samma-vaca ispravan govor,
samma-kammanta ispravne akcije,
samma-ajiva ispravan nain izdravanja;
samadhi koncentracija, vladanje sopstvenim umom:
samma-vayama ispravan napor,
samma-sati ispravna svesnost,
samma-samadhi ispravna koncentracija;
paa mudrost, uvid koji potpuno proiava um:
samma-sankappa ispravna misao,
samma-ditthi ispravno razumevanje.
ariya sacca Plemenita istina. etiri plemenite istine su (1) istina patnje; (2) istina
uzroka patnje; (3) istina ukidanja patnje; (4) istina puta koji vodi ukidanju patnje.
bhanga Rastvaranje. Vaan stepen u praksi Vipassane. Doivljaj rastvarnja
oigledne vrstoe tela u fine vibracije koje nepre-kidno nastaju i prolaze.
bhavana Mentalni razvoj, meditacija. Bhavana ima dva dela. Razvoj smirenosti
(samatha-bhavana), odgovara koncentraciji uma (samadhi), i razvoj uvida (vipassanabhavana), odgovara mudrosti (paa). Razvoj samathe vodi u stanja mentalne apsorpcije;
razvoj vipassane vodi ka osloboenju.
bhavana-maya paa Doivljena mudrost. Vidi paa.
bhikkhu monah; meditant. enski rod bhikkuni kaluerica.
Buddha Prosvetljen ovek. ovek koji je otkrio put za osloboenje, sledio ga, i
dostigao krajnji cilj svojim sopstenim naporom.
cinta-maya paa Intelektualna mudrost. Vidi paa.
citta Um. Citanupassana posmatranje uma. Vidi satipatthana.
dhamma Pojava; objekat uma; priroda; prirodni zakon; zakon osloboenja, tj.
uenje prosvetljenog oveka. Dhamma-nupassana posmatranje sadraja uma. Vidi
satipatthana. (Na Sanskritu dharma.)
dukkha Patnja, nezadovoljstvo. Jedna od tri osnovne karakteristike pojava,
zajedno sa annatom i aniccom.
Gotama Porodino ime istorijskog Buddhe. (Na Sanskritu Gautama.)
Hinayana Bukvalno, "manji toak". Termin korien za Theravada budizam od
strane drugih kola. Pogrdan naziv.
jhana Stanje mentalne apsorpcije ili transa. Postoji osam takvih stanja koja se
mogu ostvariti praktikovanjem samadhija, ili samatha-bhavane. Njihovo negovanje
donosi mir i blaenstvo ali ne brie duboko ukorenjene mentalne neistoe.
kalapa Najmanja nedeljiva estica materija.
kamma Akcija, posebno naa akcija koja e uticati na nau budunost. (Na
sanskritu karma.)
kaya Telo. Kayanupassana posmatranje tela. Vidi satipatthana.
PRIMEDBE
Svi navodi su iz Sutta pitake, Zbirke rasprava Pali kanona. Pali tekst korien ovde
je onaj koji je objavljen u Napisu Devanagari univerziteta Nalanda, Bihar, Indija.
Korieni engleski prevodi su na osnovu prevoda od Pali Text Society iz Londona, kao i
na osnovu prevoda tampanih od strane Buddhist Publication Society iz Sri Lanke. Naao
sam da su posebno vredne antologije pripremljene od svetih Nanatiloke, Nanamolija i
Piyadassija. Njima i drugim savremenim prevodiocima Pali Kanona duboko sam
zahvalan.
Oznaavanje sutta u primedbama je isto kao u engleskim prevodima od Pali Text
Society. Globalno, naslovi sutta ostavljeni su u originalu.
Koriene su sledee skraenice:
A Anguttara nikaya
D Digha nikaya
M Majjhima nikaya
S Samyutta nikaya
Satip Satipatthana sutta (D.22,M.10)
Glava I
1. S.XLIV x 2, Anuradha sutta.
2. A.III vii 65, Kesamutti sutta (Kalama sutta), iii, ix.
3. D.16, Maha-Parinibbana suttanta.
4. Ibid.
5. S.XXII 87 (5), Vakkali sutta.
6. Maha-Parinibbana suttanta.
7. A.IV v 5 (45), Rohitassa sutta. Takoe se nalazi u S.II iii 6.
8. Dhammapada, I 19 & 20.
9. Na osnovu M.107, Ganaka-Mogallana sutta.
Glava II
1. Sankhara je jedan od najvanijih koncepata u Buddhinom uenju koji je teko
prevesti na engleski jezik. Re ima viestruko znaenje i nije uvek jednostavno utvrditi
koje znaenje se koristi u odreenom kontekstu. Ovde se sankhara koristi kao ekvivalent
za cetana/sancetana, to znai volja, htenje namera. Za ovu interpretaciju vidi A.IV xviii
1 (171), Cetana sutta; S.XXII 57 (5), Sattatthana sutta; S.XII iv 38 (8), Cetana sutta.
2. M.72, Aggi-Vacchagotta sutta.
Glava III
1. M.135, Cula Kamma Vibhanga sutta.
2. Dhammapada, XXV 21 (380).
3. Ibid, I 1 & 2.
4. sutta Nipata, III 12, Dvayatanupassana sutta.
5. S.LVI(XII) ii 1, Dhamma-cakkappavattana sutta.
6. A.III xiii 130, Lekha sutta.
7. Na osnovu A.I xvii, Eka Dhamma Pali (2).
Glava IV
1. S.LVI(XII) ii 1, Dhamma-cakkappavattana sutta.
2. Ibid.
3. M.38, Maha-tanhasankhaya sutta.
4. Ibid.
5. Ibid.
6. Dhammapada, XII 9 (165).
7. D.9, Potthapada suttanta.
8. A.III vii 65, Kesamutti sutta (Kalama sutta),xvi.
9. Na osnovu S.XLII viii 6, Asibandhakaputta sutta.
Glava V