UNIVERZA U LJUBLJANI

AKADEMIJA ZA GLEDALIE, RADIO, FILM I TELEVIZIJO

ODDELEK ZA GLEDALIE IN RADIO

Pristup mitu u kazalitu

Magistarski rad
Mentor: doc. Jernej Lorenci

LJUBLJANA, svibanj. 2010.

BORNA ARMANINI

Ma koga briga za ono napisano. Moda emo svi

uskoro umrijeti
Milena Markovi

SADRAJ
1.

2.

Uvod 4

1.1.

Mjesto prie u suvremenu drutvu..................................................................7

1.2.

Mitska pria u suvremenom drutvu.............................................................10

to je mit ?............................................................................................................17
2.1.

Pogled na mit kroz okvir psihologije............................................................22

3.

Narodne prie u svakodnevnom ivotu.................................................................26

4.

Drevni mit.............................................................................................................35

5.

Prisjeanje na grki mit.........................................................................................41

6.

Mitsko u dramaturgiji............................................................................................46
6.1.

7.

Mitski motivi kod Sofoklova Kralja Edipa....................................................52

Suvremeni kazalini pristup mitu:........................................................................57

7.1.

Ivo Svetina/Toma Pandur: eherezada.......................................................57

7.2.Mitsko u govoru Petera Steina65

7.3.Rene Medveek:Hamper........................................................................................79
8.

Zakljuak...............................................................................................................85

9. Bibliografija..............................................................................................................94
10. Kazalo.....................................................................................................................97

1. Uvod

Pokuao sam istraiti mjesto i ulogu mita u kazalitu. Podruje je dovoljno iroko da bi me
privuklo nekim svojim pomalo nedokuivim znaenjem. Premda je tema mita danas naizgled
gurnuta ustranu nemarnou i brzinom svakodnevnoga ivota inilo mi se da se vrijedi njime
baviti. Dobro je spomenuti da je poetak pisanja ovog rada vezan za Ljubljanu u kojoj sam
radio ovaj program te proveo dvije godine. Moram priznati da mi se prvenstveno nije bila
namjera dalje se kolovati ve doao iz jednog drugog, praktinijeg razloga a taj je upoznati
ljude, glumce i sve one koji su sudjelovali u kazalinoj praksi. Ono to je bilo sigurno jest da
sam htio proboraviti jedno vrijeme na jednom drugom tlu jer na neki udan nain nisam
mogao zamisliti raditi u vlastitoj zemlji dok nisam dobio prostor usporedbe svega onoga to
sam dotada znao. Dakle bila je rije o nekoj provjeri spoznaja koje sam dobio u vlastitoj
dramskoj praksi, radu na zadai koja se meni inila izazovom kao i dugorono gledano
moebitnog otvaranja jo jednog trita rada. Nakon to smo sastavili program doao sam
doao do odreenog broja teorijskih radova na ovu temu pa sam osnovni kazalini program
nadopunio predmetima poput komparativne mitologije i neim to se zove antiki mit i
religija. Zatim sam shvatio da svoje (dragocijeno) vrijeme elim utroiti bavei se mitom u
svijetlu prepoznatljivom kazalinim ljudima, na nain na koji ga shvaaju kazalini praktiari.
Ovo podruje u Hrvatskoj postoji kao ambijentalno kazalite tj. smjetanje dramskih tekstova
u odgovarajue prostore dok u Sloveniji postoji na jedan nain koji ne proizlazi iz ljepote
prostora ve sklonosti estetikama, posebnim osjeanjima za poetsko dramskih autora i
redatelja. Zato me ljepota koja shvaa da dramski prizori nisu samo puka svakodnevna
dvodimenzijonalna realnost ve i ono to ono to su vrli nazivali pozornicom po dubini

motivirala nastojati ustanoviti kakav je to uope fenomen. Da bih pod jednim pojmom uspio
obuhvatiti dijelove onoga to nalazim lijepim i zanimljivim uzeo sam pojam mita u kazalitu.
Pod ovim se pojmom mogu staviti sve one posebne predstave koje sam vidio u ivotu pa mi
se inilo smislenim krenuti ispoetka i pokuati konstatirati to je to mit uope. Da bi doao
do toga trebao sam se odmaknuti od kazalita i zaviriti u raznorazne teorijske tekstove koji
utvruju to je to mit bio i znaio u pravremenu a to u doba savijanja europske kulture.
Prolazei kroz tu literaturu uzeo sam si za pravo, kao da sam u najmanju ruku bio lan neke
plemenske zajednice, uostalom kao i jedan od Indijanaca u Sjeverno Amerikoj tradiciji da
mitove podijelim na tri skupine. Problematika bavljenja mitom podrazumijeva postavljanje
pitanja na koji nain danas pristupiti mitu a da taj pristup bude suvremen tj. da se moe tekue
pratiti. Vjerujem da pisanje o mitovima ne bi trebalo biti sa tim zadahom neke davno
zaboravljene prolosti koja se vie nikog ne tie osim mitologa, antropologa, etnologa,
kazalinih praktiara njukala i drugih ve da bude ako je mogue izraz jedne svjeine
modernog pogleda na stvari. Prije svega, postoji razlika izmeu praktine i teorijske
mitologije. Koliko se meni ini kada je rije o praktinoj recimo scenskoj rekonstrukciji mita
treba koristiti iri izbor povijesnih i antropolokih podataka nego to to teoretiari obino
ine. Ova moja opaska nema namjeru dovesti u pitanje kompetentnost teoretiara. Stvar je u
opsegu komunikacije; uprizorenje mita je zadatak koji zahtijeva posvemanju koncentraciju
na sasvim odreeni mit koji ima svoje dimenzije. Teorijska i komparativna mitologija nastoje
obuhvatiti sveukupnu sliku mitoloke ostavtine. Tu moemo nai svakojake injenice o
nainu ivota, natpise na kamenju, papiruse, pjesme... Dakle, svata. Kazalino je zanimljivo
ono to se dade uprizoriti. Zato postoji razlika u smjeru obrade. Kazalini praktiari na
temelju usporednih disciplina svojim predobama oivljavaju strukturu prie. Pristupajui
ovom radu sa svijeu da je tema zastupljenosti mita u kazalitu podruje koje tek mora
ustanoviti svoj instrumentarij inilo mi se da bi bilo dobro da se rad sastoji od nekih osnova

koje bi (valjda) trebalo imati na umu kada se pristupa postavljanju svete prie. Pojam je mita
vrlo irok i koritenje smisla rijei varira od podruja u kojem se koristi. Kada aman kae mit
to je jedno, kada antropolog kae mit to je drugo, kada se u kontekstu Shakespearea govori o
mitu to je tree a etvrto je kad kurva kae kako vie nema tipova koji bi je istovremeno
platili i zadovoljili konstatirajui sa prijateljicom da je to isti mit. No, mnogi su redatelji
pristupili postavljanju mitskih pria bez da su pisali bilo kakav rad i openito se u naim
krajevima smatra da je pisanje i istraivanje za redatelja neto suvino i beskorisno poput
slijepa crijeva; drugim rijeima gubitak vremena. Redatelji su ljudi koji se bave vrlo
konkretnim stvarima i ne smiju se baviti drugima, smatra se. Meutim ova vjerovanja moda
bi mogla biti dio onog pomalo balkanskog u naoj kulturi i moda ona dugorono gledajui
dovode do toga da redateljima uzmanjka obrazovanja. injenica jest da su neki nai pa i
europski redatelji esto ulagali posebne napore u obrazovanje ili usvajanje vie podruja da bi
potpomogli svoju redateljsku namjeru. Takoer ih je velik broj prije nego to su napravili
svoja kapitalna dijela putovao. Bilo kako bilo, ini mi se da tek ako donekle uspijem sagledat
neke od starih pria se mogu pitati gdje i u kakvim ih oblicima danas nalazim. Kad upoznam
neke stare prie bolje u razumjeti ove nove. Redatelji naime, priaju prie.

1.1.Mjesto prie u suvremenu drutvu

U familijama koje imaju graansku kulturu poznato je da se djeci u jednoj fazi razvoja
priaju prie. Ovaj primjer ne uzimam zato to elim smisao prianja podjetinjiti ve iz
nastojanja da pribliim poziciju priaoca kao svakom bliske situacije u kojoj nas se veina
zatekne prije ili kasnije. Pretpostavljam da je mogue da ovaj moment ima vanost za
prenoenje ljudskog iskustva. Poetak je to dugotrajnog procesa kojim se uspostavlja
povjerenje i koji se odvija na sam po sebi nenaporan nain tako da sve ono to emo kasnije
komunicirati biti e nastavak razumijevanja, shvaanja svijeta koje se nadovezuje na ovaj
svojevrsni temelj. Ovdje stvari koje elimo rei naim bliskima se konfiguriraju preutnim
dijeljenjem pohranjene skale vrijednosti i emotivnih sadraja. Putem odabira sadraja koje
podastiremo vlastitu djetetu mi ga posredno poinjemo uvlaiti u na emotivni vortex. Nakon
toliko godina silom prilika ponovo smo morali uzeti u ruke slikovite prizore koje ovaj put
imamo potrebu prigodno proitati. Malo se kasnije nalazimo u situaciji u kojoj bivamo
suoeni sa likovima i znaenjima pohranjenima u osnovnim oblicima prianja upravo kao to
se i suoavamo sa spoznajom da smo u tome manje ili vie vjeti. Roditelji koji dre do sebe
to planirano rade ne samo da bi proitali priu, ve da bi kroz neki vremenski period
razgovarali s djecom, pokuali shvatiti o kakvoj je osobi rije i da bi im usadili neko vlastito
vienje realnosti, neku priu, sistem po kojem se mogu orijentirati. Ta pria koju nosi roditelj
jest zapravo sukus njegova iskustva koje prenosi.

Pojam prie je prisutan u svakodnevici. Postoje neke prie koje nosimo kao dio
uvjerenja koje smo stekli u odnosu sa naim blinjima. One su se priale sa koljena na koljeno
u naim obiteljima. Kada smo postali dovoljno odrasli mogli smo promotriti odnos koji
imamo prema usvojenim i evaluiranim prianjima i uvjerenjima. Da bi vam kratko ilustrirao
7

koliko se u svakodnevnici prianja koriste izmislio sam jednu malu priicu. Nakon to ste
neto obavili dva je sata popodne i vi ste se nali u gradu. Hodajui gradskim pejzaima
asfaltnih cesta u vaem se vidnom polju smjenjuju nametljivi ulini izlozi, mjesta na kojima
se nude razliite stvari. Nailazite na neke pjeake, graane, prolaznike, prolaznice,
namjernike. Dok hodaju po cesti, na stotinu razliitih mjesta, pokraj trafike, na mjestu
predvienom za puenje, u parku, na semaforu, placu i u trgovini ljudi se susreu i
meusobno dijele neke dojmove. Susreti su vrlo razliitih priroda. Ljudi se ponekad susretnu
kao poznanici, letimino zamijete. Ponekad se kao kakvi susjedi zaustave jedan drugom
poruivi neto, rije ili dvije. Ponekad su razgovori vrlo konkretni i nastoje pribliiti osobna
zanimanja i interese u cilju boljeg razumijevanja i suradnje. U sluaju da se nisu neko vrijeme
vidjeli dvoje e ljudi vjerojatno sjesti u kafi ili samo tako ostati na mjestu gdje su se susreli.
Sve mogue teme razgovora krenut e od sasvim obinih stvari i malo kasnije emo ih vidjeti
kako jedan drugom uz ovo ili ono pie predoavaju sliice vlastita ivota. Neki su sasvim
osobni dogaaji promijenili nain na koji su prisutni u svakodnevnici i to ih je ponukalo da
progovore. Svako od nas pod od elegancije sjajnim ogrtaem prolaznika nosi sasobom svoju
paljivo sakrivenu dugaku osobnu povijest iz koje stre nizovi vlastitih ozljeda, neostvarenih
enja i iskrivljene ivotinjske udi. Kreemo se ulicama u svojim dobro zapakiranim i
uglaenim figurama iza kojih se protee zakrivena tamna sjenka podsvijesti u ijoj se
nagomilanoj tmini nerijetko nalaze desetljea nakupljenih apsurda i nasilja. Susrevi se tako
na ulici mi vie i nismo razliiti od tih sluajnih prolaznika. Izloeni grubosti utjecaja koji su
nenajavljeno i odjednom provalili u na ivot suoavamo se sa plimom nelagodnih osjeanja
pa nam i ne preostaje nita drugo osim nastojati uiniti te situacije prihvatljivijim na nain da
priamo prie. Prema ovome, pretpostavljam da postoji potreba da se lijeimo prianjem i
sluanjem pria to nalazimo u

svakodnevnici meu ljudima, u prirodi komunikacije kao i

na televiziji, filmu, u novinama, knjigama i kazalitu.

Dvoje se ljudi nakon nekog vremena ponovo susretnu i moda se na

trenutak nau pa 'oe, nee iskau stare i osobne mitske prie kojih se oni koji ih priaju
mogu sjetiti. I te su prie oblici nekadanjih plemenskih prianja. Prepriavaju se unutar kruga
poznanika. Poevi od tekuih dogaaja, preko obiteljskih do onih koje se uvijek priaju. U
mojem su se kvartu takve prie nazivale legendarke jer su nosile neto od zbivanja naprosto
neodoljive prirode, kolektivnih kvartovskih sukoba, fantastinog herojstva i tome slinog.
Jednako se moemo prisjetiti takvih pria iz naih osobnih ivota. Svi od nas su imali velike
pobjede kao i nepredviene spletove okolnosti. Svako ih zna barem tri.
Podjednako svi uvamo u prianju. Priati je poput nuna strujanja. Postoje
ljudi koji piu divne prie ali ih sami ne mogu usmeno prepriati upravo kao to postoje ljudi
koji zvue zanimljivo i zabavno ali zapravo nemaju to rei. Odnos izmeu vjetine
pripovijedanja i sposobnosti izgovaranja odnos je izmeu autora i glumca, pisca politinog
govora i samog retora. Sposobnost da se neto kae ubraja se u socijalnu inteligenciju koja u
mnogoemu uvjetuje ivot onoga u ijim je rukama. Mnogi ljudi koje poznajem su na raun
svoje upornosti, neuglednog izgleda, neposredne ljudskosti, dobre vjetine susretljivosti,
simpatinosti i srdanosti izgradili odnose na kakvima bi im mnogi pozavidjeli.

1.2.Mitska pria u suvremenom drutvu

Razlika izmeu prie i mitske prie nalazi se upravo u shvaanju toga da su mitovi
nekad bili ono to je za nas kranstvo, pojednostavljeno reeno: "sveta pria koja ivi u
naem ritualu, u naem moralu i kontrolira nae ponaanje". Sklon sam vjerovati da je tome
zaista tako, a drugo je zapravo mistifikacija ljudskog vjerovanja. No postoji neto to zaista
tjera suvremenog ovjeka da ispravi svoju takorei majmunski pognutu kraljenicu i da se
sjeti svega onoga u to je neko vjerovao. Prizori prianja svetih pria doprinos su u kojem
uesnici i kazalina institucija pod ijim se pokroviteljstvom odvijaju postaju dio vee cjeline.
ini mi da kulture ne postoje zato da se meusobno iskljuuju ve nadopunjuju upravo kao
to slutim da je raznolikost bogatstvo potrebno za razvoj graanskog drutva. Ovom se
raznolikou zagrebaka kazalina scena ne moe podiiti dok ljubljanska moe no to su
sindromi iji fenomeni idu dalje od samog kazalita, pa tako ja u ali volim rei kako je
Zagreb ruralna metropola a Ljubljana kozmopolitsko selo. Dakako ovo ne treba preozbiljno
shvatiti jer to vjerojatno danas posvud osim u kazalitu vie i nije tako no na kraju krajeva sve
se ovo iz dana u dan mijenja. U repertoaru kazalinih kua ovakav antropoloki pristup daje
nam onaj lijepi kazalini efekt varietas delektat. Ovo je dakako mogue postoje li preduvjeti
za realizaciju ovakvih projekata to ja vjerujem da postoje unato injenici da
zapadnoeuropsko kazalite (prije svega ovdje mislim na kazalite Slovenije, Italije i
Njemake) uiva bolju potporu stabilnijih gospodarskih i povoljnijih socijalnih prilika.
Dugotrajni utjecaj ovakve kulturne politike ne dovodi samo do bogaenja vlastite kulture ve
savladavajui svima razumljiv jezik radi upravo suprotno: otvara sva vrata. Prisjeanje pria
koje su vane za duh jednog naroda jest uenje o vlastitim korijenima. Prepoznati sebe u
odreenom trenutku nalik je dolasku k svijesti.
Skupine materijala koje sam u protekle dvije godine uspio asimilirati i ije ete
dijelove ovdje
10

moi poblie upoznati popraeni su strategijama iznalaenja, baratanja i

oivljavanja prie. Pojedini ljudi priu smatraju sinonimom za pojam mita. Mogli bi smo rei
da mit u najuem smislu rijei jest pria. Ova tvrdnja nije od juer. Moemo rei da
mitologiju danas prepoznajemo kao narodne prie. Time podrazumijevamo neto emu se ne
pripisuje ozbiljnije znaenje. No pitanje je odabira. Redatelj ili pisac narodne prie mogu
svoje djelo ostaviti na razini stereotipa ili tzv. soap opere. Suprotnim zahvatom moe ih se
preobraziti u svete mitske prie odnosno one koje imaju odreenu auru dogaanja to znai da
u dramaturgiji sadravaju stanovitu epsku irinu: kada se ulazi u njihovu realizaciju gradi ih
se na posebnoj estetici. Ta estetika moe pratiti predloak i varira od zadravanja
kulturolokih odrednica dramskog pjevanja preko njihovih potpunih odbacivanja do kreiranja
zasebnog stilskog izraza. Podruje je svete prie upravo radi svoje light strukture koja je esto
u stihovima podlono slobodnom odabiru mjesta radnje to je po mom miljenju njihova
najvea prednost. Ovo je podruje gdje je vano imati mate a upravo takve spjevove i
pristupe nalazimo u velikom broju predstava koje su nastale u vrijeme kazalinih
revolucionara Ljubie Ristia i Duana Jovanovia. Rije je o Slovenskom Mladinskom
Gledaliu koje je na raun prianja starih pria oko svijeta postalo prepoznatljivo. Kao i o
Panduru, Tauferu, ivadinovu i drugima koju su bili kadri otkriti i uspjeli napisati modernu
povijest tog kazalita. Nakon tih uspjeha Slovensko je kazalite redovito prepoznavano kao
europsko. Dananja se situacija u Sloveniji jo uvijek gradi sa posebnom klimom. Osnovna
razlika izmeu dvije susjedske kazaline zajednice, kratko reeno jest to u jednoj prevladava
kazalite pisca a u drugoj je pomalo jaa struja kazalita redatelja. Trenutna je situacija dakle
u Sloveniji karaterizirana njenom povijeu u kojoj aristokracija nikad nije bila Slovenska pa
je u toj situaciji sluga posebno dolazio do izraaja duh pjesnitva kao izraz slobode. Treba
uzeti u obzir utjecaj njemake kulture na slovensku: do 1900. njemaki je u Sloveniji bio
slubeni jezik. Primo Trubar oznaava poetak pismenosti u Sloveniji. Osnova slovenskog
narodnog mitolokog znakovlja pohranjena je u Cankarovim dramama: Romantine due,

11

Sumnjiva zbivanja u dolini entflorijanskoj, Lijepa Vida, Kmetovi... France Preern je sam
mit. Kao mlad ovjek doao je sa sela da bi u Beu zavrio za odvjetnika. Njegov ivot
ocrtava nerealizirana ljubav, neuspjean ivot i puno pia. Sve je to opjevano. Temom su se
Lepe Vide bavili Cankar, Preern kao i suvremeni dramatiar Rudi eligo. Dio mitoloke
ostavtine nalazimo i u filmu Kekec koji tematizira dogaaje djeaka u planinama Triglava.
Takoer se spominje Jeek, stvarna osoba Ljubljanske scene, pjesnik, glumac i kabaretski
komedijant koji je zbog svoje spontane pojave ostao u sjeanjima. Slovenci su narod koji je
vezan sa gorama: sa gora se sputa tzv. goveja glazba. U gorama se odvija neobina ivost:
imaju velik broj alpinista, skijaa i skakaa. Skijaki skokovi u Planici mjesta su posebna
zanosa. Puno putuju, i zahvaljujui dobro stojeem standardu u srednjoj generaciji su uvelike
skloni dalekim putovanjima. Povezanost sa gorama vidljiva je u odnosu prema nacijonalnoj
planini Triglavu, gdje se skriva zlatorog, tj. kozorog. U samom gradu Ljubljani presudan je
utjecaj arhitekta Plenika koji je po obujmu i kakvoi stvaraoc nacionalne, najvee razine.
Takoer sam u Ljubljani primijetio organski pristup arhitekturi to omoguava osjeaj da ste
na selu, a zapravo ivite u gradu. To je zaista ugodno. Dio suvremene slovenske mitologije
nalazi se u romanima Drage Janara i grupe Laibach. U Sloveniji postoji itav niz autora,
pisaca i redatelja koji su skloni izrazu spoja mitolokih i fantastinih elemenata to se naziva
poetinom dramom. Ona obuhvaa nekoliko kategorija estetika koje nalazimo u kazalitu i
sastavni je dio svakodnevne kazaline prakse. Svoje dramske temelje imala je u ezdesetima.
Takvu poetsku dramaturgiju ne nalazimo tako esto kod ostalih europskih naroda. U
Francuskoj takvu dramaturgiju nalazimo kod Paul Claudela. U Belgiji Maurice Maeterlink, u
Austriji Peter Handke, dok u Portugalu Ferdinando Pessoa. U Sloveniji je nalazimo kod
sljedeih autora: Ivan Cankar (Sabalazan u dolini entforijanskoj, Kmetovi), Dane Zajc
(Medeja, Djeca rijeke, Grmae, Jaga Baba), Dominik Smole (Antigona, Krst pri Savici),
Gregor Strmia (Samorog, abe, Ljudoderci), Ivo Svetina (Lepotica in zver, eherezada,

12

Gilgame, Ojdip u Korintu). Ovakva dramaturgija podrazumijeva odreeni pomak u odnosu

na dramu u klasinom smislu rijei jer se ne bavi toliko vrstom fabulom koliko kazalitem
pejzaa i slika. Smatra se da je ovakav pristup dramaturgiji prelaz u poetski prostor.
Slovensko Mladinsko Gledalie na raun takvog poimanja kazalita redovito gostuje po
svijetu i premda po mom miljenju ivi uglavnom na staroj slavi ono predstavlja kazalinu
kua koja svoje proizvode izvozi. Premda je forma dramskog u Ljubljani repertoarno rairena
i u veini kazalita prevladavajui oblik u pojedinim teatarima nalazimo upotrebu sadrajno
teatarskog jezika. Postoji u Ljubljani jo jedna vana institucija. U sklopu velikog zdanja i
monogobrojnih prostora centra Cankarijeva doma godinje se rade meunarodne
koprodukcije i ugouju se predstave, koncerti, baleti i opere iz cijelog svijeta. Takoer
postoji jaka alternativna scena koja je u dobroj mjeri naslonjena na jeftiniju produkciju i
moderniji kazalini izraz : Janez Jana, En Knapp, Betontanc, Epicentar, Senzorium...
Mitoloko naslijee postoji i kod Hrvata. Mitovi su za Hrvate prie o kraljevima,
banovima i knezovima izmeu koji se istie razvedena fabula Nikole ubia Zrinskog, zatim
slavljenje Boia, Ero s onoga svijeta, Splitski akvarel, Nae malo misto, Ko pjeva zlo ne
misli itd... Premda kad se govori o hrvatskim kraljevima i knezovima nije zapravo rije o
mitovima nego o legendama ukoliko imaju neke izuzetne dodatke ili povijesnicama ukoliko
su autentini dogaaji. No granica je izmeu povijesnice i legende mala upravo kao i izmeu
legende i mita pa se odluujem za pojednostavljenje. Koliko god u Hrvatskoj kulturi postoje
klasini autori: knjievnici, slikari, kipari, dramatiari i antologijske predstave toliko je
suvremena kultura siromana autentinim izvornim priama. U dramaturgiji se posvema
pojavljuje kod Dria ( Tirena, Dundo Maroje, Novela od Stanca), Gundulia (Dubravka) ,
Zorania (Planine), Krlee ( Adam i Eva, Aretej, Leda, Legende, Gospoda Glembajevi,
Kraljevo), Tijardovia (Spliski akvarel), Breana (Hidrocentrala u suhom Dolu, Hamlet u selu
Mrdua Donja, Kako je poeo rat na mom otoku, Maral) i tako dalje. Starija je generacija

13

hrvatskih redatelja radila scenska uprizorenja pojedinih pria koje su iznalazile mitoloki
temelj. Suvremena je poetska drama u Hrvatskoj rijetkost. Spominje se nekoliko autora: Jure
Katelan: Prazor, Vesna Parun: Marija i mornar , Toni Petrasov Marovi: Antigona u Tebi,
Slobodan najder: Nevjesta od vjetra, Radovan Ivi: Akvarij, Kalman Mesari: Kozmiki
ongleri, od suvremenih autora Ivana Sajko: Narana u oblacima i Tomislav Zajec:Dorothy
Gale. U sredini u kojoj su za vrijeme nastajanja suvremene drave harala ratna stradanja
kultura je nautrb povratka ka normalnom ivotu i primarnim podrujima ljudskog rada
osiromaena. Primjerice u Zagrebu kultura tek sad ima uzlet; pojaala se kulturna politika u
smislu odravanja mnogobrojnih festivala: Eurokaz, Tjedan suvremenog plesa, Dani
hrvatskog filma, Dani eksperimentalnog filma, Animamafest, Festival Novog cirkusa, Etno
festival Nebo... Pored svih ovih kulturnih dogaanja koji brane lice jednog glavnog grada i
kulturne metropole ne postoji priprema za prepoznavanje vlastitog identiteta. Ovo se pitanje
otvara prelaskom na sisteme kazalinih razmjena koje nalazimo u suvremenim mreama. Pa
time i osjeanje zajednitva. Taj nedostatak osjeanja zajednitva jednog naroda u vrijeme rata
doveo je do lienosti svake osobne prema tome i kolektivne etike, korupciju, otimanje
dravnog vlasnitva itd. Tako da hrvatski narod "kolektivno" i "herojsko" doivljava putevima
sportskog junaka koji u nogometu, rukometu, skijanju, ili vaterpolu stvara osjeaj pripadnosti
jednoj nacionalnoj skupini. Kazalina tradicija mitologije u Hrvata svodi se na uprizorenja
grkih drama na ljetnim festivalima. To je oblik mitologije koji se donekle moe pratiti u
povijesti suvremenog hrvatskog kazalita. Veina se tih uprizorenja dogodila na Splitskom i
Dubrovakom festivalu premda se kod ovog drugog ustalilo bavljenje domaim autorima. U
Hrvatkoj je mitologija preputena suvremenim romanima pisaca i njihovim dramatizacijama
(primjerice kao uprizorenja Mirisa, zlata i tamjana Boidara Violia, Stilskih vjebi Tomislava
Radia, Ribarskih svaa Joka Juvania, Tune Jele Ivice Kunevia, Kristofora Kolumba
Georga Para, Kraljeva Dine Radojevia. Ovome bi dodao i uprizorenje Breze u reiji

14

Kreimira Dolenia. Velikom broju klasinih uprizorenja doprinio je neizostavni stub

Hrvatskog Glumita, strastveni zaljubljenik Paulo Magelli. Dakako da je tu bilo i drugih
dramskih predstava koje su izraavale suvremene senzibilitete, no potreba za starim priama
osim nekolicine festivalskih izvedbi svedena je na grke drame. Meutim, nije postojalo i ne
postoji kazalite u kojima redatelji dramatiziraju romane, piu vizualne eseje ili
osuvremenjavaju stare prie. Da bi smo pribliili karakter mit kao jedne vrste prie koristili
smo pridje svet. Ovdje postoje neke opasnosti pogrene interpretacije. Da nas nebi u startu
svrstali meu ljude sklone religiji (dakle zastranjele) treba jasno razluiti da je rije o
profesijonalnoj tenji. Pojam svetog za stanovnike i graane jednog milijunskog grada nije
drugo nego pokuaj da se u svom poslu bude poten i dosljedan dok se popovi, uz svo duno
potovanje - nalaze u crkvama. Ovdje ovaj pojam oznaava kreaciju koja ima svoju
objektivnu trajnu vrijednost, postignue poteno plaeno u ljudskom znoju. Dobro znati to
ovo jest moe se prativi Matka Ragua i njegove savreno svjetovne naine kako napraviti
kazalite i odgojiti vlastitu publiku. Pratei predstave u njegovu kazalitu moete vidjeti da se
autorska ekipa maksimalno potrudila da bi dala proizvod koji nita ne folira, ne prodaje
manire i takorei nema praznog hoda. Dakako ne moraju svi nuno slijediti ovaj put no ovo je
primjer kazalinog okruenja iz kojeg stasaju glumci koji e u sljedeim decenijama biti
ponajbolji u svojoj generaciji. Znalaki se poigravaju suptilnom granicom privida i realiteta
dvojica super i finih autora Bobo Jeli i Rene Medveek. Ovaj pojam svetog ili izvrsno
svjetovnog svoje pozitivno znaenje otkriva u Italiji jer je njezina kultura po mom miljenju
dovoljno tjelesna i takorei erotizirana da ne osuuje stremljenja. Dovoljno je rei da su
Talijani imali jednog Pasolinija a u novijoj povijesti i druinu Societas Raffaello Sanzio,
Fanny & Alexander, Santasangre i druge. Meutim naa kultura vie cijeni grubost nego
senzibilitet. Sjeam se kako je Branko Brezovac jednom prilikom izjavio: "Oni su grubi,
mogu ja biti grublji." No takva je priroda stvari. Pojam svete prie u doslovnom smislu moe

15

biti i kazalite duhovne tematike kakvo su svojevremeno sa velikim odobravanjem radili u

dalmatinskim gradovima Nenni Delmestre i Marin Cari. Meni se opet ini da kako izmeu
svete i (izvrsno?) svjetovne prie ne postoji nikakva razlika. Gledateljsko bie ne prepoznaje
kategorije ve prepoznaje to vidi i raduje se ili ne. Zato smatram da treba postojati mjesto na
kojem se ozbiljno razmatraju naini na koje se pristupa kazalinom inu. Potrebno je uiti
nove jezike. Posaditi nove kulture. Po mogunosti organske. One koje vraaju vjeru i ljepotu.
One koje postavljaju pitanja. Lijeiti se moe malim ljudskim priama. Zato treba postavljati
stare, lijepe i iznalaziti nove i svjee prie koje izrastaju iz zemlje. One proizlaze iz
specifinosti geografskih obiljeja. U gradovima ini mi se ih ima vie u podzemlju i na
rubovima kulture.

16

2. to je mit ?

Mit dolazi od grke rijei mythos koja je u poetku znaila rije, kazivanje da bi u 5.
st. dobila znaenje tradicionalne prie koja se jednim svojim dijelom odnosi na kolektivno.
Aristotel je rije mythos smatrao osnovom zapleta u jednakom smislu kao i Rimljani koji su
koristili rije fabula. Izvorno znaenje rijei ima veze sa drutvenim prilikama koje odreuju
vladajuu svetu priu u koju se vjeruje tako da kroz civilizacije moemo pratiti kako se
"kolektivno" naroda izraava u razliitim slikama i prianjima. Prvotna prianja su dakle u
nekadanjim drutvima bila svojevrsna religijska i predznanstvena fantastina poimanja
svijeta pa su odgovarala na pitanja o postanku svijeta, bogova i ljudi dok se danas njihova
znaenja veu uz stvarne ili izmiljene prie koje se obraaju svijesti naroda ukljuujui
njegove kulturne obrasce ili izraavajui duboke, opeprihvaene osjeaje 1. Dakle nije rije o
prethodnici moderne perspektive ovjeka ve o prianjima u drutvu koja danas postoje
upravo kao oduvijek. Prolazei kroz povijest mitovi su bili dijelovi kulture pod razliitim
okolnostima: kao pjesma duhu prirode, sistem vjerovanja primitivne zajednice, sredstvo
strahovlade, prigodni scensko glazbeni izraz, kao estetiko ushienje i razonoda aristokraciji,
ponos i revolucija itd... Danas vie niti jedan mit nema takvu drutvenu funkciju i kao takav se
uzima sa lakoom, rekao bih kao skup pria koje imaju dramaturke zakonitosti. Takav su stav
prije svega usvojili Amerikanci, uzmemo li u obzir da je njihova kultura jedina koja zapravo
koristi mitsku priu kao proizvod. Naime, jedina konglomeracija koja je zaista shvatila i
sustavno produkcijski uzdu i poprijeko prouavala komparativnu mitologiju je zapravo
hollywoodska filmska industrija. Shvaaju je na nain strukture koja mora imati sve
karakteristike razliitih anrova : razvijenu fabulu, zanimljiv zaplet, razraene likove. Uope

17

ne udi da je njihova filmska industrija toliko uspjena u svijetu. Oni vrlo realno, ozbiljno i
prema dobro utvrenim pravilima struke tretiraju scenarije dok se isti ne priblie
dramaturkom standardu ije zakonitosti za svaki anr rade ljudi koji su specijalisti za neke
anrove, premda postoje i autori koji neovisno o anru ve prema sklonosti pojedinim
literarnim predlocima rade vlastite vizije. U toj su se povijesti nekadanji heroji premjestili u
kazalina ili filmska skladita, tako da kad bih bio Amerikanac rekao bih da smo bili prisiljeni
izmisliti nove junake: Supermana, Flash Gordona, Spidermana, Princa Valijanta... Kao to
Amerikanci doivljavaju mit na svoj nain, tako primjerice ga jedna puno starija kultura
doivljava kroz prisutnost fizike tradicije: u novogodinjem programu Kineske dravne
televizije svi su sudionici bili obueni u tradicionalnu tai chi odjeu i program je bio
sastavljen od koreografija iji pokreti odraavaju njihovu bogatu tjelesnu kulturu. U japanskoj
se suvremenoj kinematografiji nalazimo teme poloaja pojednica u visokom kapitalizmu koji
esto odraava osobne i emotivne probleme uredno zaposlenog pojedinca. Zatim moemo
pratiti kako se taj motiv mijea sa prisustvom neobinih pojava koje dolaze iz svemira. Takvi
se stavovi pojavljuju i u arhitekturi, prehrani itd... U suvremenoj animaciji kod nekih autora 2
pojavljuje se nova mitologija. Kod istonjaka jo uvijek postoje skupine nepromjenljivih
rituala, kako u tradicionalnim oblicima kazalita ( kabuki, natya, bunaraku, butoh 3...) tako i
svakodnevnim oblicima ponaanja (meditacija, kaligrafija, ajna ceremonija...). Sve su to
oblici tradicionalnih vrijednosti starih kultura koje bi nazvao mitskim osjeanjima svijeta.
Kada sam prisupao ovom dijelu trebao sam se ograniiti na odreene osnovne vrste mitova
koji imaju znaenje u kazalinom smislu. Tako su se prirodnim putem nametnule vrste mita
ije razliite forme imaju posebno znaenje za kazalite. Kad ovako pogledam ini mi se da
postoje dva lica mita u suvremenoj kulturi: jedno su drevni i klasini mitovi ije se prie
pojavljuju u svakodnevici a drugo je moderni mit, proizvod ovjeka unutar urbane kulture.

18

Pod drevni podrazumijevam mit koji potjee iz pretpovijesnog vremena. Klasian mit je,
razumije se, antiki.
Mitovi su prema Frazeru, koji se bavio njihovim najranijim oblicima prie koje se
bave podrijetlom svijeta i ovjeka, pomacima i kretanjima nebeskih tijela, ciklikim
obnavljanjem sezona, rastom vegetacije, padom kie, fenomenima grmljavine i sijevanja,
eklipsama i zemljotresima, otkriem vatre, izumima korisnih umjetnosti, poecima drutva i
misterijima smrti. Etnolozi i antropolozi razlikuju mitove od legendi, koji nastaju ne u neko
prolo zaboravljeno vrijeme i u nekom drugom svijetu ve u bliskoj prolosti koju mi
poznajemo. Veu se obino na povijesnog heroja. Mitovi su sveti, dok legende mogu biti i
svjetovne. U mitovima su bia boanska a u legendama ljudska. Legende govore o
migracijama, ratovima i pobjedama, ostavtinama palih heroja, poglavicama, kraljevima i
uspjesima u vladajuim dinastijama za razliku od treeg oblika proznih naracija koje se
nazivaju narodne prie. One su svjetovnog tipa, mogu se dogaati bilo gdje i bilo kad i ne
uzimaju se toliko ozbiljno. esto su utemeljene na stvarnim dogaajima a mogu biti i
izmiljene. Kada zavirimo u teoriju mita nalazimo da je jo Aristotel tvrdio da je mit jednak
prii. Znaenje je to, dakle u uem smislu rijei. Vrijeme je multimedijalno iskustvo donekle
proirilo pa u dananjem sistemu kazalinih, filmskih i literarnih proznih naracija rije mit je u
irem znaenju vrsta prie koja ima vlastite anrovske zakonitosti. Za razliku od filmskog
mita kojeg najee nalazimo u Hollywoodu pojam mita u kazalitu odreivao bi prije svega
svojevrsni anr koji se u najuem smislu rijei odnosi na postavljanje drevnih pria. Odreuje
ga posebna vrsta estetike koja se gradi specifinim pristupom vizualnom identitetu, prije
svega kostimima i scenografiji ije se prisustvo esto opire analizi a u funkciji je posebnog
stvaranja atmosferskog ugoaja. Tu atmosferu nadograuje snana i karakterna glazba.
Postavljanje mita je proizvoljno no esto obiluje ritualnim radnjama pa i neverbalnom
kazalitem. Sasvim svrsishodno nailazimo na pojmove mijeanja kultura i prisustva irokog

19

rijenika antropologije. Kada se jednom odluite izuavati drevne prie susresti ete se sa
specifinim zapisima sistema odnosa i vjerovanja koji su more informacija iz neke
pretpovijesti. Istraivanje se mitova moe usporediti sa bivanjem u mraku u kojem tu i tamo
uspijevate zapaliti koju ibicu. No, eto... Gospodine Platon, dobar dan, i tako dalje. Najbolje
je to nikad niste sigurni da ba zapravo znate o emu je rije... Zapravo to i nije neto to se
krene raditi odlukom i namjerom, ve vas voda nanese na to prirodnom sklonou. Nije mi
bila potrebna teorija Sigmunda Freuda da mi kae da je mit zapravo bijeg od realnosti, prva
naznaka autizma, iskrivljeni libido i tako dalje. Dovoljno je bilo pokuati stanarima objasniti s
im se bavi. Prvo bi sam zastao, iznad mene se pojavio oblai na kojem sam smiljao kako
to objasniti. Kad bi naao donekle odgovarajuu formu sugovornik bi me jo trenutak nastavio
gledati blijedim pogledom. Gledajui me odsutno, rekao bi uglavnom: "Aha..." Dobro, na
primjer, Tolkien. Znate li Vi da prije negoli je poeo pisati svoga Hobita, koji je ujedno i
prethodnica Gospodara prstenova izdao knjigu za djecu pod naslovom Famer Gil od Buta ?
Naime, postoji slinost izmeu te prie i jedne u slavenskoj mitologiji. Kod Tolkiena se u
jednom kraljevstvu pojavljuje jedan zmaj koji je ba neugodan, jede ovce, krave, itd... Nikako
ga se ne da otjerati, dok jedan obian, pomalo naoko flegmatian Farmer kojemu je ovaj
poharao ljetinu ode i naprosto ga zarobi. Kralj ga kasnije nagradi, meutim cijela pria se vrti
izmeu tog Farmera i Zmaja koji stalno radi kojekakve nepodoptine.. Unitava, trga drvee,
bljuje plamenove i tako dalje. U slavenskoj mitologiji imamo Peruna, boga gromovnika koji
isto tako ustrajno goni zmajolikog Velesa, boga zemlje jer mu ovaj krade stoku, ljude (i tako
dalje). Perunova bitka sa Velesom zavrava se obilnim kiama, plodnou... Hou rei, moda
je i J.J. Tolkien ovim mitom o plodnosti postavio djeje temelje za modernu mitologiju sa
krasnim i sveope poznatim priama. Prije nego to sam zapoeo ovo istraivanje imao sam
osjeaj da je potpuno besmisleno raditi u vlastitoj zemlji bez da se prvo promijeni okolina i
dobiju nove vizure. Kako mi je ponueno baviti se vrstom kazalita koje me zanima inilo mi

20

se da je i to dobro za poetak. Tako sam se odjedanput naao u zeitnotu, pomalo zateen i u

kratkom vremenu sam bio prisiljen izabrati temu rada. Sa jedne sam strane poznavao radove
redatelja iji sam rad godinama pratio, a s druge strane su mitovi bili bliski mom lifestyleu
koji se u to doba mogao nazvati poprilino antropoloki znatieljnim. Mene nikad nije
zadovoljavalo da znam to jedna kultura misli o nekoj stvari ve mi je draa bila komparacija
koju stjee kada na neko pitanje dobije tri odgovora. Premda sam u poetku zaista muku
muio da uspijem konsolidirati veliki broj autora oko toga o emu je zapravo rije pomogao
sam si tako da sam vodio dnevnik biljeaka svega to sam proitao. Unato tome u vrijeme
kada sam doao u Ljubljanu htio sam se baviti teorijskim prouavanjem onih predstava koje
pamtim iz zlatnog doba Mladinskog - suvremenih uprizorenja tih mitova, no kasnije mi se
uinilo da je vrijeme otilo naprijed. Kako se meni ini Ljubljana je neka vrsta grada u kojem
se iznad svega cijeni identitet autora i njegova sposobnost da sagradi strukturu koja odgovara
njegovom estetskom poimanju svijeta. Pristup je sceni u Ljubljani otvoren bez obzira na to iz
kojeg je stoljea i koje kulture pria: klima je to koja je prirodno spremna na rizik. Ljudi koji
znaju to rade i imaju mate dobivaju u startu takorei odrijeene ruke: mogunost da naprave
to god su zamislili. Tako se Ljubljana, ne samo po biciklima koji se uvelike voze ve i po
otvorenosti i liberalizmu pribliava nekom Amsterdamu Balkana. Da bi ovu svoju tezu
donekle opravdao moram rei da sam bio iznenaen lakoom kojom mladi prisupaju canabisu
tako da sam pri prvim susretima sa ovom pojavom ostao poprilino zateen elegancijom
kojom se zavijalo sad ve tetne ili ljekovite zelene materije nasred ljudima punih prostorija
za puenje frekventnog nonog kluba. U svemu tome nalazio sam se upravo na pola puta a
moja je uloga bila odreena oslukivanjem prirodne gravitacije i dakako - materijalnim
mogunostima. Sretan sam da sam neko vrijeme imao priliku boraviti u Ljubljani jer Hrvati
zapravo vrlo malo putuju. Rije kultura dolazi rijei od lat. rijei cultus uzgajati. Time se
prvotno znaenje kulture zapravo vezuje uz biljke, nain na koje se siju, odravaju. Tako me

21

ta rije podsjetila na staklenik kojeg su ispunjavale razliite vrste zelenih biljaka, malih
stabala, fikusa, cvijea...Neki su cvjetovi bili sasvim jednostavni, drugi raskoni i u
bojama...Ljudi koji se bave uzgojem znaju dri li se neko bilje u unutarnjim prostorijama ili
vanjskim kao kako i kada ga treba zalijevati...

2.1.Pogled na mit kroz okvir psihologije

"Freud i Jung, i ostali mislioci dvadesetog stoljea drali su vrata percepcije
otvorenima, svjesnou i znaenjem za mnoge ljude svog vremena. Dranje otvorena ovog
puta je u svakoj generaciji esencijalno, etino i ispravno nastojanje jer ako hodnik vodi
spoznaji veeg moe se ovjek nai ostavljen meu naplavinama kulture. Tada se moe
dogoditi da vrata na spomenutom hodniku padnu i zdrobe sve ulaze." 4
Zanimljiva je usporedba mita sa jezikom snova. Ako biste htjeli napisati neku bajku
ili priu ili primjerice mit uinili biste to oponaajui odreeni stil. Taj se stil koristi
simbolima slinim onima koje nalazimo u snu. Mit je dakle blizak jeziku snova. Prouavanje
snova blisko je prouavanju mita. To je onaj isti jezik koji nalazimo kod psihoanalize. Za
Sigmunda Freuda je cjelokupna grka mitologija izraz odraavanja konkretnih kompleksa i
trauma. Kada analizira mit, bavi se odgovarajuim mitom o Edipu kojim obrazlae snagu
"podsvjesne sfere ovjekova bia kojim dominiraju seksualne potrebe". Mit je izraz
kolektivnog psihizma , frustracije i otuenosti od svakodnevnog ivota i "sublimacija
podsvjesno erotskih emocija ovjeka". Rije je o fabuli koja govori o junaku koji ubije
mitskog oca. Pojavljuje se i u mitu o Geji i Uranu: Geja Zemlja, prvobitna posljednja
supstanca raa Urana - Nebo s kojim stupa u brak. Iz toga se braka raaju Titani. Uran ih zbog

22

ljubomore baci u Tartar. Ali Geja, Majka Zemlja eli biti ena svih mueva. Pomae jednom
od Titana Kronosu da ubiju Urana. Kronos postaje gospodar sve vlasti u Kozmosu. Poto je
uklonio oca (Urana) kao suparnika, Kronos stupa u brak sa Gejom, Majkom Zemljom. Freud
smatra kako je osnovna jedinica mita obitelj i kako se u djejoj psihi taloe nesvjesne reakcije
uzrokovane neuzvraenom ljubavlju. I impresijom slike nadmona oca. Taj otac spava s
majkom, smatra Freud. Tako uzorak junaka Freud povezuje sa prvotnim djetinjom potrebom
da se suprotstavi ocu. Biti junak je jednako djejoj traumi koja dolazi na naplatu. Ova
formulacija za Edipa definitivno vrijedi. U kasnijoj fazi svoga osobnog razvoja kao i cijenjene
psihijatarske karijere u kojoj se bavio podrobnijom kliniko analitikom praksom i
sustavnim ispitivanjem podruja nesvjesnog pomou hipnoze, i psihoanalitike metode Carl
Gustav Jung poinje se sustavno baviti simbolikom snova i istraivati mitove kao podruje
izraza ne samo pojedineva ve i kolektivnog nesvjesnog. U potpunosti priznaje Freudovu
zaslugu percepcije libida kao osnovna pokretaa ljudske prirode. Prouavanjem mitologije
dolazi do pitanja kako objasniti da se iste prie ponavljaju kod razliitih naroda. Da bi poblie
objasnio kako mu uspijeva simboliki komparativno usporeivati mitove uvodi pojam
arhetipova (od gr. arhetypos, prauzor). U starijim vremenima su govor a prema tome i
pojmovi bili jo nerazvijeni. Tako je u psihologiji prvih ljudi postojao nedostatak svjesnih i
razvijenih pojmova o vanjskom svijetu. Kao takvi bili su izloeni vlastitom polju nesvjesnog.
Instinktivnoj memoriji tame. Primitivnoj psihi u kojoj se nalaze pravi nevidljivi temelji
svijesti. Oblicima stvari. Arhetipovima.
I kao takvi su imali fantazije. Osobne i kolektivne. Predsvjesno je stanje psihe slino
predsvjesnom stanju ranog djetinjstva. ini se da su arhetipovi povezani sa djejom svijeu.
U naoj je, tvrdi Jung psihikoj ekonomiji arhetip vana jedinica i doe li do, kako on to
naziva iskrivljavanja znaenja ono se prenosi u psihiku bol.. ovjekovo sadanje stanje moe
doi u sukob sa njegovim djetinjstvom ili moe zastraniti od originalnog lika u cilju

23

pomirujue osobe koja je u kontaktu sa svojim ambicijama. Tada osoba postaje ne nalik
djetetu, umjetna i gubi svoje korijene.
Ova se spoznaja poklapa sa mojima. Shvatio sam da je ovjekova svijest izljeivo ili
neizljeivo zatrpana iskustvima. Prema njoj valja biti dobar. Valja brinuti za nju kao to se
brinemo za dijete, misliti na njene boljke, zalijevati je poput biljke, mekano je rastvarati.
U modernijem pristupu psihologiji suvremenih istraivaa nalazim osobu koja je
dvadeset godina pisala i suraivala za New York Times u ovom podruju, a kod nas je poznat
kao autor svjetske uspjenice Emocionalne inteligencije u kojoj nalazim sljedei stavak:
Neki od nas prirodno su prilagoeniji razabiranju posebnih simolikih stanja emocionalog
uma: metafore i usporedbe, uz poeziju, pjesme i prie koriste se jezikom srca. Jednako kao
snovi i mitovi u kojima neobavezne asocijacije odreuju tijek naracije, drei se logike
emocionalnog uma. Oni koji su prirodno na istoj valnoj duljini s glasom vlastitog srca
jezikom emocija svakako e biti vjetiji u artikuliranju njegovih poruka, bilo da to ine
romanopisci, kantautori ili psihoterapeuti. Ovo mi se ini vano jer imam dojam da svaki
redatelj traga za vlastitim stilom, nekom priom koja je pohranjena u njemu samom. Filmske
se redatelje ui pisati scenarije za vlastite filmove, a kazaline redatelje nita. Premda postoji
jedno arobno podruje koje govori primitivnim jezikom u kazalitu se esto uzimaju dramski
tekstovi koji prikazuju dvodimenzionalnu realnost. Kada sam jednom prilikom razgovarao sa
gosp. Duanom Jovanoviem o njegovu uprizorenju Osvajaa u Slovenskom Narodnom
Kazalitu primijetio sam mladu glumicu koja je igrala ulogu privrene Indijanke svom
gospodaru kojeg je igrao Ratko Poli. Intrepretirala ju je nekim neobinim kretnjama koje su
odavale pomalo divlju ud karaktera njenog lika. Zatim mi je Duan rekao kako joj je dao
uputu da se ponaa otprilike, rekao je poput neke neobine vatrene ptice. Ovakva je uputa
dobar primjer na koji se nain moe sa glumcima komunicirati metaforama. Pokraj
prouavanja jezika dramaturgije i prepoznavanje odreenih senzibiliteta dramskog pisma

24

redatelj se moe, ukoliko ga to zanima upoznati sa slikovnim jezikom koji se nalazi pohranjen
u svetim priama, legendam, narodnim priama a samim time i u najstarijim dramskim
pismima. Ovakav ga pristup vodi korak dalje na putu onoga koji pria priu. Prvi je korak, i to
je po meni suvremeno kazalite: prepoznati vlastitu priu, vidjeti da je redateljski in mogue
ostvariti koristei vlastiti jezik. Neki koraci na tom putu moda mogu biti zavirivanje u pajzu
i podrum ovjeanstva da bi se nasitio likovima, oblicima, bojama i takvim stvarima. Sljedei
bi korak mogao biti sposobnost da se svijet vidi na vlastiti nain: stavljanje naoala. Zatim se
moe osjetiti priu poznavajui strategije prianja. Preostaje samo onaj posljednji korak tj.
uzimanje guijeg pera i tintarnice u ruku no ne treba bacati kladivo tako da ga vie ne
moemo dohvatiti.

25

3. Narodne prie u svakodnevnom ivotu

U ovim je prianjima rije o nizu koji je stvoren preobrazbom
drutva,

kazalinim

jezikom

reeno:

njegovih

karaktera

fabula.

Percipiranjem uloge ovjeka u svakodnevici primjeujemo da se u drutvu

stvaraju nove vrste ljudi. Samim time i nove fabule. Dio ovih suvremenih
pria prepoznat emo kod nove generacije hip-hopera koji kroz pjesme
pokuavaju zamijetiti karakteristine figure drutva. Mlae generacije
unutar slojeva drutva uvijek pokuavaju osvijestiti neke zajednike
situacije koje su ih zatekle. Te slike zajednikog ivota prikazuju neke
zastarjele i zloudne obrazce unutar drutva. Priaju jednu priu o
generaciji kojoj je odrasla u looj socijalnoj situaciji drutva i kojoj je
pruana slaba perspektiva. Osvru se na fantastine lokalne pojave.
Ukazuju na povezanost zakona i kriminala. Govore o nekim tipinim
situacijama za neko podneblje. Pokuavaju biti svjesni sebe unutar velikog
drutvenog tijela i samim time dotiu kolektivnu svijest. Dakako da je
kazalino prikazivanje takvih tipinih situacija zadatak koji jednako trai
fabulaciju "sada i tu" stvarnosti. Moderni se kazalini izraz na naim
prostorima vrlo rijetko bavi suvremenim temama na nain dramski
povezane cjeline (a da nije rije o dramskim piscima); ee se pojavljuju
redatelji i autori koji reprezentiraju kao to to nalazimo u predstavi
Slovensko Narodno Gledalie Emila Hrvatina. Kada govorimo o ovoj temi
u kontekstu drutva treba spomenuti fenomen mitologizacije suvremenog
sporta, koji, kako vrli duhovi kau: "objedinjuje u sebi motiviranost
suvremenog ovjeka za brzu i laku zaradu, te i lanu samorealizaciju, za

26

obilje koje proizlazi iz takve pozicije te dosezanja divinacijske privlanosti

suvremenog heroja sporta."5 Kod promatranja masovnu kulturu "treba
tretirati kao dinovsku etiku dokolice". Morin pie o tome kako u
realistinoj kulturi je zabava jedina mogunost bijega. Masovna se kultura
trudi popuniti dokolicu spektakularnim meevima, koncertima, televizijom,
radijom, itanjem novina i asopisa. Upuuje na traenje osobnog smiraja
u dokolici, tovie ona kultivira dokolicu da postane stil ivota. Ve u
poetku navodim primjer iroke upotrebe sapunica kao pria ispranjenih
znaenja koje odgovaraju pojmu stereotipa. Za razliku od duhovitih serijala
poput Boljeg ivota, Prijatelja ili Kafia Uzdravlje. Da bi locirali poloaj ovjeka
unutar te urbane kulture i dokolice pismeni su ljudi dvadesetog stoljea plasirali mitove o
dekadenciji i mitove o avangardi. Dekadentna dijela kao to navodi Solar "govore o
raspadanju, pa ne samo da svjedoe o krizi cjelokupne kulture nego tu krizu i potiu jer je
izraavaju... Avangardna dijela pak osuuju dananju civilizaciju i prizivaju odbjegle bogove,
govorei kako su oni jo ivi i prisutni, ali ih mi ne elimo vidjeti". Time knjievnost
neprimjetno transformiraju u sustav iskustva koji se vie ne razlikuje od mitolokog sustava.
Dakako da mi danas imamo neke druge mitove,primjerice onaj o nasilju (Tarantino); o
dekadenciji na suvremeni nain (Trainspotting) ili o ispranjenom poloaju ovjeka svedenog
na skup privatnih i poslovnih funkcija u globalnoj kulturi (Izgubljeni u prijevodu). Razlozi za
dokolicu kao vladajui oblik ponaanja vjerojatno se nalaze u vladajuoj
mitologiji globalnog trita, kojom vlada ono zaraujem, dakle postojim. U suvremenoj se
kulturi kao i kroz povijest mitovi mijenjaju, nadopunjuju jer oni odgovaraju prije svega na
ono to je u aritu tekueg zanimanja zajednice. Zato bi ovo pitanje trebao biti vrsta izazova
svakom djelatniku medija. ini mi se da vladavina kranske mitologije pogoduje svima
onima kojima odgovara da mitologije zapravo nema. Pogledamo li ikonografiju onoga to je

27

ostalo od te mitologije moemo nai po meni ono to je na svakodnevni ivot stvarno.

Navodno su neki intelektualni krugovi u Njemakoj postajali svjesni postepenog prelaska u
novi, socijalno osjetljivi oblika kapitalizma no do tada moemo promatrati trpno stanje koje
nalazim kod ljudi u situacijama u kojima nemaju izbora, naprosto se ne mogu promijeniti to
znai preivljavanje vie nego ivot. Stanje je jo gore kod socijalnih sluajeva diljem svijeta:
polagano umiranje. Takva tematika se ne moe nai u u filmovima koji igraju kao mainstream
produkcija. Povremeno je nalazimo u dokumentarcima no skloni smo ju zaboraviti. Tako u
kadru imamo i ikonografiju suvremenog potroakog drutva: sasvim suvremeni, praktini
decentno obueni lijepi i mladi ljudi koji naprosto bezbrino hodaju nakon posla u uredu kroz
park kui gdje je sve sexy cool i svi se smijuDokolicu se po novom receptu stvarnosti uz
neodoljivo drutvo onih koje su zasluile neiscrpne bankovne raune trai u nekom upravo
izraslom shopping centru gdje je sve stylish i gdje se kupovanjem naprosto oputa.
Postavlja se pitanje kakva je svijest urbanog ovjeka i kakva je priroda njegove imaginacije.
Mala djeca danas u djetinjstvu dobrim dijelom su odgajana uz raunala. Dakako da sve te
stvari mijenjaju perspektivu. Pitam se kakva je pozicija mit-makera u odnosu na
copywriteing, brand managering, creative directory koji u ritmu kompanija u velikoj mjeri
stvaraju novu sliku svijeta. U njoj nailazimo na cijelu maineriju najbolje plaenih managera,
brand managera, account managera, senior i ostalih managera koji su zadueni za stvaranje
tzv. vjetakih mitova. To je vrsta pria kojom se koriste kompanije da bi snagom medija, uz
ulaganja velike sume novca u (tzv.) marketing dugorono prodavale na tritu neki proizvod.
Ljudi koji zapravo obnaaju ulogu slukinje koja napravi to je potrebno velikim
kompanijama kreiraju ove prie. Postoji jo jedna stvar koju ovdje nalau zakonitosti trita a
koju ne treba zaboraviti spomenuti jest da ova vrsta prianja upotpunjava svojevrsni novani
kruni tok. U trenutnoj fazi ljudskog razvoja zaposlenici u podruju marketinga, arhitekti i
dizajneri samim trinim potrebama dobivaju vjetar u lea. Stvari u onom zdravijem i

28

snanijem dijelu drutva funkcioniraju na sistemu dobro organiziranih grupa koje se brinu o
svojim ravnopravnim lanovima doslovno kao da je rije o vlastitu sinu ili keri pa se ovakve
uglavnom klanske i stranake strukture meusobno jame. Primjerice, recimo da se za nekog
lana trai posao takva e grupa okrenuti sve naglavce da mu se posao nae. Kada jedanput
doe do meusobnog jamljenja, onaj koji je napravio uslugu ima do kraja ivota potraivati
da mu se ta usluga u bilo kojem trenutku noi i dana, svidjelo ili ne svidjelo se nekom i
vrati. Strahovita je spoznaja da je nae drutvo loijim svojim dijelom neosjetljivo na osnovne
egzistencijalne potrebe svojih strukovnaka i graana. Posebno su mi zanimljive sve vrste
bolesnih sadista koji sami proputajui iskustvo vlastite kulture tijela prekidaju svoj dotok
kreativnih impulsa tako da taj manjak zdravog osjeanja tijela i prirodnog toka mate
nadomjeuju beskrajnom grubou nad drugima. Druga strana svega toga je to ja to
razumijem, jer dobro u svemu tome je to to kad ima mo dobiva mogunost permanentnog
sluenja (itaj vladanja) i samim time to si grublji dublje se urezuje ljudima i postaje taj
koji grli, stie i hrva - svima blizak. Svaka struka ima svoje vrste bolesnika a onaj koji je
normalan je izgleda bedak. Izmeu ostalih menaderi predstavljaju neke nosioce plodnosti
prirode to poneseni erotskom energijom novca salijeu mlade djevojke proganjajui ih
nabreknulim spolovilima poput satira, to se smatra poslovnom nunou. U slobodno vrijeme
nalazimo ih kako se oputaju, kadkad sa skromnim, a povremeno i redovitijim nonim
ivotom koji (ponekad) moe biti i bogatiji nego dnevni, akoji im poveava anse da postanu
neke vrste bia u kojima nema ivotne sile - vampira. Nakon to odive svoj ivot iza njihovih
pregolemih ega ostaje vrlo malo duha i samo dugaki spiskovi ranjenih i ubijenih. I spiskovi
koji se tiu njihovih lifestyle cool gadgets, houses and cars.

Promatrajui suvremenu

medijsku svijest vidimo kako danas suvremenu mitologiju ne kroje junaci, kraljevi i princeze
ve povlateni slojevi suvremene kulture: nogometai, manekenke, glumci i politiari koji u
svijesti racionalizma ine sve ono to emu moderni pojedinac tei. Na neki nain su

29

uzdignuti na razinu bogova i njihovih pustolovina: s toga gledita mit bi bio dramaturgija
drutvenog ivota ili poetizirana povijest. Ovako teorijski reeno, mogle bi se ponovo uzeti
gusle, otvoriti "Gloriju", "Glamur" i sline asopise i zasvirati jednu o novim dogaajima
zvijezda. Kad bi to uinili pokazali bi svoj nos na temelju kojeg sudimo to jest suvremena
pria. Vjerujem da je sposobnost da se uoi neka drutvena, socijalna, ili kulturoloka istina
posljedica paljivog promatranja prirode stvari. Zapravo bi umjetnost po mom miljenju bila
liena smisla i ivota u sluaju da prestane vidjeti svijet oko sebe: odraavati, upozoravati i
reagirati na to stanje stvari. Pojam suvremene mitologije se moe shvatiti i u jednom
oputenijem tonu. Naime, niz se autora poevi od Ronalda Barthesa 6 nadalje spominju
suvremene mitologije kao skupa svih manifestiranih kolektivnih pojmova... Ovdje se mitski
termini svetog i dostojnog zamijenjuju jestivim i popularnim. Tako primjerice on stavlja ritual
pripreme bifteka stavlja na elno mjesto suvremenog modus vivendija Francuza. ini mi se da
je ovdje rije o skupu pojmova koji ine ikonografiju jelovnika urbane kolektivne svijesti. S
obzirom da je psiholoka manifestacija bavljenja mitom nalik na prolazak Prstenove druine
voene Gandalfom kroz tamne hodnike Morije - unutranjosti zemlje - ovakav stav je
objanjiv. Osjea se lake. Poistovjeivanje s ovom svjetovnom i jestivom stranom mita koju
nalazimo kod Barthesa i njegovih suvremenika dolazi u trenutku kad sami zavirite u vlastita
gastronomska sjeanja kojima vladaju Vae i moje gospoe bake. Ni ja neu odoljeti kratko
ispriati kakav je menu bio u mojoj obitelji. Obje su bile Dalmatinke. Splianke. Nona s
oeve strane znala je spraviti eir cognac, okoladni desert nazvan govnii, rukom je valjala
njoke, i prema ribi se odnosila kao prema povru: u odreeno doba godine su odreene vrste
ribe bile u stagunu tj. kalendarskom periodu svoje najbolje zrelosti. Srdela primjerice dosee
puninu okusa u u osmom mjesecu. Djed je bio ribar. S majine strane baka je bila glumica.
Pored toga je bila i vrsna kuharica. Napisala je knjigu o tome. U obitelji se i danas pamti juha
sa vrhnjem i parmezanom koja je priala est jezika, zatim peena patka punjena kruhom sa

30

jetricama i biljem, telei nicli u mlijeku, kampi, roata i vinjevaa: sve isti rituali
suvremenih sveanosti. I premda su utemeljeni u podruju okusa ipak ine dio ljepote rituala
suvremenog ivljenja. Slavljenje tokom godine vraa sveanosti, tom ostatku mitske svijesti
svoj nekadanji smisao prelaska iz profanog u mitsko vrijeme.

Odvijajui se uglavnom u

krugu obitelji lanovi blie i ire rodbine nakon nekog vremena ponovno se okupljaju, i
nerijetko postoji sasvim ustaljena ceremonija rituala tj. nizanja elemenata koji se potuju kao
vani imbenici blagostanja. Staroslavenska rije Bog se ba u svim narodima spominje
takorei ista (sa malim varijacijama) a dolazi od sanskrtske rijei bhaga to znai blagostanje,
srea. Tako i rije Bog potjee od svjetovnog znaenja. Upravo smo se osvrnuli na onu svima
zajedniku stranu suvremene mitologije koja se zove sveanosti. U sadanjou se ogledaju
kao stakalca u plitkom moru mali ostaci mitske tradicije. Tokom godine na te male ostatke
nailazimo kao na praznike. Postoje specifini praznici, koji donekle imaju temelje u
primitivnoj i mitolokoj kulturi a koje je kranska tradicija pomalo preobrazila i prihvatila
kao svoje. Dananji Badnjak kakvim ga poznajemo jest ono to je ostalo od slavenskog
praznika, koji je u naim krajevima bio dio tradicije. Svojevrsni Boi je postojao i u
pogansko doba, prije razdoblja kranstva. U Hrvatskoj se zvao Sv. Juraj, a u Sloveniji
Kersnik ( u osnovi slovenske mitologije je slavenski mit koji je poprimio specifina
fantastina obiljeja ). Ovaj mit izvire iz starog praindoevropskog mita o vegetaciji: Rodio se
na Novu godinu (koja se kod Slavena naziva Velja no) visokom nebeskom boanstvu, bogu
Neba i njegovoj eni Suncu kao Mladi bog: jo istog dana oteli su ga ljudi boga Podzemlja i
odveli u svijet mrtvih, odakle se na konju vraa na Jurjevo kao Juraj i snubi, neprepoznat,
vlastitu sestru Maru... Njome e se o Ivanju vjenati kao Ivan, no bit e joj nevjeran pa e ga
ubiti. Ubojstvo sina najvieg Boga bilo je shvaeno kao rtva potrebna za obnovu svekolikog
Svemira. Njegova sestra, mlada, nevina djevica Mara prometnut e se nakon
bratove/ljubavnikove smrti u okrutnu staru Moranu, pa e i nju potkraj godine zadesiti ista

31

sudbina. Etimologija kljunih imena, pokazale su novije obrade ne upuuje na kretanje Sunca,
nego na rast itarica. Sv. Juraj, kako kae Katii dolazi putem iza luga zelena, vlane ume
iza crvenog ili krvavog mora. Tjera ivotinje u suprotnom smjeru, jae kroz prostor ralanjen
na mora i gore i zavrava u polju. Ovaj mit govori o ivotnom krugu itarice kroz godinu dana
od sjetve preko klijanja, zriobe, etve do spremanja u itnicu i ponovne sjetve... Povezan je sa
stvaranjem kroz hodanje tzv. hoditi- roditi situacija. Sv. je Juraj dakle uvijek na konju,
nerijetko blatan. Nosi sa sobom ma kojim je ubio zmaja. Kao i kod raznih indoeuropskih
mitova javlja se motiv incesta i ritualnog ubijanja konja za razliku od novijeg vremena kada bi
se seljani okupili u polju i pjevali o njegovoj slavi. Pojave krijesova na Boinu i
Novogodinju no u selima su jedna od znaajki seoskih paganskih obiaja. Krijes dolazi od
latinskog cresco-rasti, a pamtimo i rimsku boginju plodnosti Ceres. Krijesovima nazivamo
obiaje skupljanja i paljenja velike lomae koja je ujedno bila i mjesto socijalnog ivota: tamo
se jelo, pilo, pjevalo, plesalo, preskakivao se krijes u parovima i nerijetko je znaio
cijelonono druenje. Drugi obiaj je vezan uz kolendare koji su "prli" ispred ograde seoskog
gazde. Kreui se po selu za Novogodinju no pjevali su kolednice. Bili su obueni u krzna i
u ivotinjskim maskama. Obino su proizvodili veliku limenu buku metalnim instrumentima i
rogovima. Obredna povorka bi "prla" do vrata na Velju No (slavensko ime za Novogodinju
No) i traila gazdu da otvori kapiju. Uli bi u dvorite do hrasta koji je imao znaenje arbor
mundija (stabla svijeta) pod kojim se radio obred za blagoslov novoroene djece i pod kojim
se pjevalo i ispijalo pivo koje bi gazda donio. Kroz godine prolazimo kroz neke dane u kojima
vraamo sveanost. Mogli bismo rei da mit ide usporedno sa sveanou - on je sveanost
sama. Dakako da sam ja na te sveanosti oduvijek gledao sa dozom skepse. Ona je proizlazila
iz mog osobnog nezadovoljstva postupcima tih modernih rituala. Moram priznat da sam kao
"novopeeni kranin" razmiljao o ovim dogaanjima. Primjerice kako je nastao dan prije
roenja Kristovog koji se naziva Badnjak. Rije je o jednom prekrasnom poganskom obiaju.

32

Navodno je, a ovu sam predaju uo usmenim putem; Badnjak kod naih naroda druga rije za
stari hrastov panj. Tako se u slavenska vremena za Badnjak ilo u umu traiti stari hrastov
panj, kojeg bi se na Badnju veer nosilo u kuu. Na pragu kue govorile su se rijei: "Bog u
kuu, Badnjak u kuu !" Zatim bi se taj stari panj zapalio u kaminu, gdje je i izgorio. Mogli bi
smo rei da je rije o ritualu obnove (jer se radio periodiki), od kojega se do danas sauvalo
samo ime. Premda nisam oenjen, nadam se da u jednom u ivotu imati obitelj, uz boju
pomo. Evo kako se u krugu obitelji na selu tradicionalno slave Badnjak i Boi. Badnjak
poinje sadnjom peninog sjemenja koji do Boia treba proklijati. ena na Badnjak pee
kruh, pecivo, kolae. Mukarci donose pie, pripremaju badnji panj (koji je dobro da je to
vei da bi mogao goriti). Slamu unose u kuu i prostiru po podu. Kada se u sumrak sva kuna
eljad okupi, pjevaju se pjesme u mraku, moli se... Kao spomen na Marijino roenje djeteca
koje e postati svijetlom svijeta, svi pomno iekuju trenutak kada otac sa svijeom, svijetlom
ulazi u kuu. Uurbanost koja je trajala sada se zamjenjuje smirenou, posao pjesmom i
pripovijeu. U miru se zatim ureuje roba, postavlja i kiti boino drvce. Zatim domain na
ognjite stavlja badnji panj, koji zahtijeva posebnu panju. To se moe vidjeti kod izbora
stabla; sjeenja, donoenja kui. Svi ukuani sjedaju oko ognjita na kojem on gori. Sjede
ukuani, promatraju ga i prema tome kako gori gataju o dolazeoj godini, ponegdje mu daju
jesti i piti kao da se radi o ivom eljadetu. Kao da je duhato neto, neto ivo. Kod jedne se
bjeloruske obredne pjesme spominje ulomak u kojem je na zelenu jelu (stablo svijeta) sletio
ogroman paun i stresao perje, a mlada ga djevojka skupila i svila tri vijenca. " jedan vjeni
u radni dan, drugi vjeni u sveti dan. A trei vijenac za Kristov dan. Poznata pjesma koju
moemo uti o svetim blagdanima sadri sljedee stihove: "Zvonii, zvonii zvone cijelu
no...I ostaju u sjeanju to nikad nee pro..." U vedskoj se predaji zvonii spominju kao
ilustracija prisutnosti boanske svijesti. Mirzea Eliade se puno bavio mitologijom indijskih
duhovnih praksa. Kao i Grotowski. Dakle, taj motiv nalazimo i u indijskoj glazbenoj tradiciji

33

kao atmosferu prisutnu u svetim pjesmama indijskih raga poput sitnih zvonia. Moda zato
ceremonija Boia sadri taj motiv. Jedan dio te atmosfere vraa se malim svjetlima koja se
mogu koristiti za ukras a izraz su prvotne iskre, ili pak zvjezdana neba. Sve su to elementi koji
ine izgubljenu sliku Boia koji predstavlja mir i blagostanje. Takoer je zanimljiv obred
koji se radio o Boiu a kojeg se poznaje kao dakako slavenskog: "Gospodar kue je izaao sa
obrednom kaom iz kue te pokucao na prozor. ena bi pitala: ko to tamo kuca, a on je
odgovorio da to sam Bog kuca, sa toplim vlanim proljeem, s vruim ljetom bez oluje, sa
suhom korisnom jeseni; nato bi ga ena pozvala u kuu. " 8 U vedskoj tradiciji najvieg boga
Bhagavana zazivali su sljedeim rijeima: "O darivatelju ita...Budi nam dobar...ne brani nam
k itu i k odjei." Dvanaest dana od Boia do Sv. Tri Kralja predstavljaju dvanaest mjeseci u
godini. Moglo bi se lako rei da se vjeruje kako karakter tih dvanaest dana odgovara kvaliteti
narednih dvanaest mjeseci. Zatim postoji jo obred vezan uz sveta tri kralja: odbacivanje
boinog stabalca i obred Baltazara, Melchiora i Gapara koji ritualno donose mirise, zlato i
tamjan... Tako se zavrava Boini ciklus...

34

4. Drevni mit
Doao sam do zakljuka da mit u drevnim civilizacijama i kulturama mora biti
neodvojiv od psihologije primitivnog ovjeka, sociologije zajednice i antropologije. Moje
poetno promatranje prirode i razloga nastanka mita krenulo je od osjeanja primitivnog
ovjeka. Pitao sam se kakva je to priroda njegove percepcije ? Na koji nain percipira,
osjea ... Kakva je njegova svakodnevna problematika, koji su to konkretni problemi s kojima
se suoava, kako priskrbljuje hranu, kakva je kultura tijela, priroda odnosa s drugima i na
kraju, kao loginu posljedicu svih prethodno navedenih sainjavajuih elemenata: vjerovanja
koja su ostala. Da bi ukratko opisao kako zamiljam pristup mitu izmislio sam jednu kratku
zgodbu. Sada u Vam pokuati u sljedeim redovima prenijeti vlastitu impresiju a vi budite
tako dobri da joj podarite strpljenje: Stanujui u kolibi koju ste sami sagradili jednog ste
popodneva promatrali druge stanovnike, koji stalno popravljaju svoje nastambe, nanaaju
plodove ili se preetavaju po tom malom selu...Mogli bismo rei susjedi koji su se kretali
izmeu nekolicine koliba graenih od drva, peene zemlje i jo neega. Krov uvren
trskinim granama. Svakodnevica se sastoji od nekakvih jednostavnih i obinih obaveza koje,

35

dakako, postavlja priroda. Iz dana u dan pratite kako se ljetina razvija, i vjerojatno odete u
umu traiti kakvu divlja, ili pak na rijeci se koristite vrom. Kreete se izmeu nastambi
poprilino oskudno prekriveni jednim komadom odjee, od tamne koe koje ste sami izradili i
sa ponekim uresom. Svo vrijeme na leima nosite luk i tobolac sa strijelama koje vam slue
kao zatita od krupnijih ivotinja koje u prolazu nerijetko sreete. Jedan kratki ma ovjeen o
boku posluit e u sluaju da treba neto izrezati kakvu lijanu, ili to takvoga... Stanujete u
nekom kraju gdje su boje zemlje zagasito crvene, u nijansama smee, oker, afran ute. Preko
dana je tu ponekad prilino vrue, no ipak izdrljivo. utite miris zemlje i ivotinje... Kolibe
su okreene u bijelo. U neposrednoj blizini je jedna zelena rjeica. Puno je bilo stvari kojima
ste se mogli baviti. Pored svakodnevnog lova, i obraivanja zemlje koje vas uvijek zapadne
oko mladog mjeseca nerijetko bi pomagali u gradnji ili opravku koliba. ene su imale neke
svoje obaveze. Znale su kada dozrijevaju koji plodovi i da se u odreeno doba godine razliite
vrste mogu nai na razliitim mjestima i naravno kako ih pohraniti da bi bili trajniji. Takoer
su radile sve to se tie pripremanja obroka i takvih stvari: izrade grnarije od zemlje, ivanje
odjee, torba od koe, nakita... Raznovrsno ljekovito i hranjivo bilje koje se moglo nai na
obroncima su skupljale u odreeno doba godine. Koristile su ga za pie, masti, i u druge
svrhe. Dok ste na jednom mjestu malo nizvodno traili tanko ali vrsto iblje koje je jedino
bilo dobro za izradu trupa strijela one su, ini se , ispirale kakve koe ili neto takvoga i
veselo se razgovarale. Latili ste se popravka malenog konog amca i isplovili da bi po
sredini rijeke digli vru, u kojoj se ulovilo neto krupne ribe. Trebalo je vru oistit i ponovo
je zabacit. Kasnije popodne proveli ste pod velikim stablom gdje je bio prostor za ruak. Tu
su se redovito zbijale ale na neiji raun, i prepriavalo se togod se dogodilo u danu. Zatim
se selo primirilo. Veina se vratila u svoje kolibe, dok su neki nastavili sa poslom kojeg su taj
dan imali obavit. Ponekad se ilo u organizirani lov na bizone ije je krdo, u odreeno doba
sparnog vremena i sue imalo prijei preko rijeke. Tada bi se danima spremali za sve to je

36

potrebno za takav put. Radilo se svata. Ponekad bi netko dresirao sokolove, koje bi zatim
slali u izvidnicu. Sistem navodnjavanja trebalo je odravati. itaricu od koje se radila jedna
vrsta smjese trebalo je samljeti u velikim drvenim posudama. Dodavanjem vode dobivala se
jedna vrsta kruha koji se zamatao u lie i koristio kao dodatak prehrani. I provodei tako
godine u posvemanjoj jednostavnosti taloila se povezanost sa prirodom koja vas okruuje.
Nauili ste raspoznavati razliite vrste drvea. Ve po tvrdoi ste ih koristili se za gradnju
kojeega. Neka su bila za izradu gradbenog materijala, neka za oruje i alate, druga pak samo
za ogrjev. Bilo je i finih vrsta drveta koja su se koristila samo za predmete povezane sa
svetkovinama. Pri svakom susretu sa ivotinjama nauili biste neto. S vremenom ste im
uoavali psihu. Tek kad ste pomislili da neto znate bili biste iznenaeni, no ipak, iskustvo je
nosilo svoje. Znali ste kako sa zemljom. Svake ste godine na istoj zemlji sadili razliitu
kulturu. Neke su je iscrpljivale a druge pak hranile. Svaku etvrtu godinu bi je prekrivali
pepelom. Kako se sputala veer osjeali ste reski zrak koji vas je tipao. Pored koliba
nadesno nalazila se okrugla istina. Ovdje se palila vatra pokraj koje ste mogli provesti cijelu
veer. Skupljala se tu veina ljudi s kojima ste bili u suivotu. Kad je pala no netko je uzeo
poneki bubanj. Kome je bilo ugodno sjeo bi uz vatru. Kada se ritam malo razvio mogli ste
zamijetiti kako se lagano pune mjesta oko kruga. vakala se neka smjesa koja ini osjeaj
ugode; pilo se neko pie koje je bilo pomalo estoko i imalo je okus po svem vou i jo neem
tamnom. Pridruio se jo poneki mjetanin i mjetanka. Situacija se malo pomalo zagrijavala.
Potom se ritam udaraljki pojaavao. Ispoetka se pjeva. Zatim se i plee. Sad se svatko tu
osjea na svom mjestu i kao dio cjeline. Moda se zatim, na trenutak pozornost usmjerava
jednom odreenom vjetom izvoau koji oponaa zvukove i kretnje sad jedne, sad druge
ivotinje. Moda netko ima jo neki instrument, koji oponaa zvuk ume ili rijeke. Moda
zatim taj drznik pone oponaati neke pojedinosti koje su se dogodile toga dana, ije je detalje
samo uo za rukom... Pa zbija alu na njegov raun. Nekolicina ih se, sve uz ples u tome

37

pridrui.. Zatim jedan od njih, uzevi jednu od djevojaka, pone je milo i znaajno gledati.
Ona odmah zna kako je rije o igri zavoenja. Prihvati igru. Zatim podraavaju naine na koji
se gledaju. Slijedi se linija razvoja situacije. Moda je dua, moda je kraa. Moda
prisustvujemo stvarnom dogaanju. Bubnjevi dotaknu donju liniju, neizvjesnost je sad
iekivanje. Desi se neto krucijalno ili se na trenutak njihova tijela dodirnu u komunikaciji.
Ritam se ponovo pone isticati, jedan od prisutnih kao da pone glasno izvikivati neke rijei,
zvukove, to ostali prihvate i netko povede ples... I tu meu vama kao da je bilo neto...
Zdravo... Taj se osjeaj prije svega stvorio tim meusobnim poprilino tjelesnim odnosima.
Puno je toga bilo u tijelu. I ples i boravljenje u prirodi pretvaralo se u neto to je bilo puno
ivotnosti. Bila je neka kolektivna tenja koja vas je drala zajedno, i koliko je god
neizgovoreno i nesvjesno bilo o svemu se prialo. Nije se dogodilo da je bilo drukije, jer je
zajednica bila mala i jedni ste drugi stalno imali u vidu.. Ako nita drugo makar se
razgovaralo. Zato su stariji lanovi zajednice bili potovani i esto bi ih se slualo kad bi imali
neto za rei. Te ste se veeri u jednom trenutku ustali i sjeli malo sa strane. Bilo je nekako
tiho. Sjedili ste na zemlji zaogrnuti cjelokupnou prirode koja vas okruuje i pod okriljem
tamnoplavog neba koje je svjetlucalo sazvijeima. I osjetili ste najednom veliinu svega to
jest. Misterija koja se naprosto opire shvaanju. I duboko udahnuvi digli ste glavu. Prolazili
ste kroz godinu, i jedino vrijeme koje ste poznavali bilo je upravo to koje je pratilo ritam dana
i noi. I to je bilo sve. Vremena kad su tu prolazile ptice, vremena sjetve... Kad ste se vratili
atmosfera meu vaim sudrugovima je bila tia. Premda su se jo do prije kratkog vremena
mogli uti bubnjevi, oito su se neki umorili pa je bila ugodna pria meu mjetanima. Sve je
utihnulo. Pekli su se neki plodovi koji su oito bili skorom peeni, pa se pozornost usmjerila
oko vatre. Malo zatim se gulilo na veliko, malo se prigrizlo. Jo uvijek su svi sjedili i stajali
oko vatre u raznim poloajima. Meusobno si neto dobacivali, okrjepljeni. Sjedili su tako jo
neko vrijeme. Znali su da e se sada pjevati jedna od pria o selu. Bilo ih je poprilino.

38

Njegovale su se iz koljena u koljeno. Neke su bile o povijesti ratovanja, neke o ljubavi. Na

drvenom instrumentu po kojem se kucka batiima jedan je lupio neke tonove. Trajalo je to
koji trenutak. Zatim bi se samo tu i tamo uo lagani zvuk bubnja. Netko je svirao ukalice.
Jedan je izgovorio prve rijei. Bila je to pjesma o njihovu odnosu prema raznim stvarima:
susretu sa ivotinjom, zemlji, rijeci, svakodnevnim aljivim dogaajima, tamnoj smrti i
velikom krilatom orlu koji se spusti sa neba da ih vratio svijetlu. Svatko je znao svoj dio, koji
se nije pjevao ve samo govorio. Izmeu bi svi pjevali neto kao "uma ba o uma ba e".
Govorila je o njihovim meusobnim odnosima. Jednostavna i sveana. Ponekad aljiva. I
nekad je netko znao izmijeniti dijelove u kojima se spominju mjetani. Ta pjesma ih je mirila.
Svaka njena pojedinost bila je izraz svete svakodnevnice. inila ih je da se osjeaju povezani
izmeu sebe, sa prirodom u kojoj su boravili po cijele dane i onom nedokuivom silom koja
to sve proima.
ini se da razlika izmeu nekadanjeg mitskog i dananjeg religioznog prije svega
proizlazi iz zadanosti kulturnih obiljeja. Onih stvari koje su dane samim mjestom i
vremenom. Pojam mitske prie jedne kulture sastavljen je od okolnosti u kojima nastaje. I
prije svega treba povratiti svijest iz koje su nastale. Svih onih stvari koji ine svakodnevnicu.
Obinih. Ljudskih. Tek nakon to se povrati slika ovjeka moe se ii naprijed. Tada se iz te
svijesti o svakodnevnici mogu promatrati slike koje sastavljaju jednu priu iji smo sadraj
dobili kao zapisanu predaju o vjerovanju. Sistem vizualnih slika proizlazi prije svega iz
prostora koji okruuje ljude, ija je pria predmet mog interesa. Pretpostavljam da drevni i
klasini mit odreuju dvije stvari: koritenje tijela i povezanost sa prirodom. Samo takav
organski ivot mogao je proizvesti takve ive slike. Mitsko pretpostavlja da je rije o ulnim
slikama, to proizlazi iz tog razvijenog tjelesnog. I zato je pogotovo drevni mit mogao
objediniti strastveno, ljubavno i intuitivno. Nadalje, te prie su oivljavane kroz rituale.
Pjesme i tekstovi morali su biti izgovoreni na pravilan nain da bi djelovali. Negdje je ova

39

dunost bila voe rituala a negdje je ritual bio kolektivan. Kada sluate neki mit, prisutan je
taj element slavljenja. Nedvojbeno osjeate neko uzbuenje. Takoer, likovi koji se pojavljuju
su ivopisni a postoji i neka "via" smislena povezanost. isti mit, ba kao i bajka ima svoje
psiholoko djelovanje u postizanju ravnotee izmeu svjesnog i nesvjesnog. Mit moe
socijalizirati ljude, udahnuti elju za ivotom, ohrabriti, iscijeliti. To je snaga mita.
Tradicionalni, drevni mit moe proizai iz ljudskog bia samo kao stanoviti odraz prirodnog i
kozmikog sklada iji je ono sastavni dio. Promatranjem razliitih vrsta mitskih pria doao
sam do saznanja da je rije o skupu jasnih energetskih, ili energijskih slika koje imaju
odreenu jainu. Recimo kada pokuam zamisliti kentaura: ini mi se da je poprilino iva
struktura: vjerojatno mirkajui bistrim crnim oicama ritmiki odmjerava svaki va potez,
periodiki mijenjajui svoju poziciju u prostoru. Crnokos je i zdepastog trupa, i kada stoji
osjea se pritajena energija pokreta. Na prsima i glavi su mu sjajne kovrice. Glavu okree
poprilino polako da bi ustanovio tko se to usudio pogledati njegovo "tijelo" i pojavu. Tako
daleka mitska linost, njegova arhetipska slika. No nisu li trkai na 100 i 200 metara, s
preponama i bez njih zapravo neki moderni kentauri ?

40

5. Prisjeanje na grki mit

Kod Grka dakle u antikom mitu je ve poloaj tijela bio drukiji. Mitovi su se
prenosili usmenim putem tj. bili su dio svakodnevnog ivota koji se pojavljuje i u scenskom
obliku za vrijeme sveanosti Boga Dioniza. Te su se sveanosti odvijale etiri dana u godini u
vrijeme berbe groa. Tri su se dana pratile sportske i atletiarske aktivnosti. etvrti dan se
gledala drama. Dakle, sve se dogaalo u vrijeme Martinja. I upravo zato se ne mogu oteti
dojmu da su etvrti dan svi bili poprilino pijani. Ili barem pripiti. Hou rei, ini mi se da je
postojala neka atmosfera te nabijene mase u tom Epidaurusu , koja je bila polupijana i znala je
sve to se dogaa u toj drami. Bilo je to to te se tie, a bio si pripit. No dobro... Pogledajte
razliku izmeu poloaja tijela kod primitivnog naroda i prvog kulturnog drutva. Ve se u
Grkoj poelo sa promatranjem kulta tijela koje zapravo nadomjetava njegovu uporabu. I to
je graansko antiko tijelo izalo iz prirode i postalo dijelom onoga to je i dan danas urbanog tj. betonskog krajolika pa nije ni udo da ono vie nije ono to je nekad bilo tijelo
primitivna ovjeka. Meni se ini kako prisustvo organskog okolia tj. uma i biljaka djeluju na

41

ljude vie no to bi se to na prvi pogled moglo primjetiti pa sam ja duboko uvjeren kako je u
naim metropolima potrebno razvijati svijest o optimalnim omjerima zastupljenosti organske i
anorganske arhitekture. No, ovaj je prelaz u potrebi da se stvori vlastiti privatni prostor u
kojem se osjeamo komforno promijenio doivljaj svijeta pa bliskost ljudi i tematika prianja
mijenjaju svoje oblike procesom oformljavanja kulturnog drutva. Mitoloko u svojem
prvotnom znaenju je odreeno ritualom koji oivotvoruje odnose. Kod Grka ritual dakako
postoji, no ne ukljuuje lanove zajednice ve je odvojen oblik koji se iz gledalita promatra.
Premda jo u grkoj kulturi postoji jedinstvo religije i mitologije, ne postoji vie element
magije koji je prisutan upravo u ritualu primitivnog. Zapravo postoji no ne na Epidaurusu, ne
u orkestri. Magijsko primitivni elementi postoje u brojnim okolnim misterijskim ritualima,
koje moemo usporediti sa konceptom orgija. Kult Mitrijskih peina trajao je od drugog do
etvrtog stoljea nae ere, dok je kult Eleuzine poneto stariji i odvijao se za vrijeme festivala
Misterija koji se odravao u jesen a sastojao se od procesije iz Atene do Eleuzine da bi
kulminirao u nonoj sveanosti u Hali Inicijacija, Telestrionu koji je mogao primiti tisuu
inicijanata. Da biste uli u Telestrion morali ste na konopcu donijeti malo prase, jer su se
ispod hrama nalazili svinjci. Zato su ljudi onog vremena spremni bili platiti takvu cijenu ?
Prase ni dan danas nije izgubilo na vrijednosti. Bilo je rije o nesumljivo prestinom dogaaju
kojim ste kupovali iskupljenje. Treba rei da je Festval Mysterija bio oigledno i
internacijonalni kulturni dogaaj kojeg su izmeu ostalog posjeivali i rimski carevi. Moemo
nabrojati est vrsta antikih predkulturnih dogaanja: misterije Eleusisa, Dionizijske ili
Bacchuske, misterije Metera, one Isisa, i Mithrine misterije. U poetku radnje navodim kako
je amerika kultura jedina koja se sustavno bavi mitom. Na ovom u mjestu dopuniti svoju
tvrdnju. Ono to za svijet znai hollywoodska filmska industrija za kazalinu Europu jest
Njemaka mitoloka i kola kazalinih mitova. Dakle na filmu se mitologijom ozbiljno bave
Amerikanci a u kazalitu Nijemci. U modernim njemakim studijama mita nailazimo na

42

pitanje povezanosti antike grke drame i misterijskih rituala koji s obzirom na irinu izvora
markiraju prostor debate u psiholokom, antropolokom i estetiko teorijskom smislu. ini mi
se da prouavanje Dionizijskih sveanosti i prvotnih tragikih uprizorenja upotpunjava svoje
znaenje poznavanjem misterijskih rituala. U modernom jeziku rije misterija se uglavnom
koristi za smisao tajnog, a koristi se od Novog Zavjeta. Tajnost sveanosti je bio jedan od
nunih atributa dogaanja. Postoje dva prijedloga koja stoje uz pojam misterije a to su
apporheta (zabranjeno) i arrheta (neizgovorljivo). Ono to je zanimljivo kod misterija jesu
ivopisna dogaanja koja zapravo pokazuju svijest tadanjih graana a jedan niz fakata o
antikom kazalitu prikazuju u jednom divljem svijetu u kojem jo uvijek vladaju misterije tj.
neke vrste predkulturnih inicijacijskih oblika koji se mogu nazvati kultovima. Takva je
nadopuna graanskom zaetku tragedije rekao bih potrebna u smislu da prikazuje pravo stanje
stvari, sasvim slikovito dajui uvid u sirovost svijesti antikog ovjeka. Osnovna razlika
izmeu drevnog i klasinog mita jest u tome to kod drevnog mita, upravo kao i kod misterija
nije postojala odvojenost publike gledatelja od scenskog dogaanja. Misterije su bile
scenska dogaanja interaktivnog karaktera. U suvremenim fenomenolokim i semiotikim
studijama mita mnogo se govori o suodnosima i pravom znaenju grkog "rije". Poznato je
da postoje tri rijei koje to opisuju: mythos, logos i ephos. Pojam mytosa je vezan za slikoviti
jezik. Taj jezik je sazdan od slika, iji zbir nazivamo mythologema. Logos je vezan uz
trenutak kada se slike pretvaraju u miljenje koje se manifestira kao govor. Ephos prije svega,
za razliku od mythosa prati fabulu narodnog junaka i esto se pojavljuje kao pripovjedna
forma. Hou rei, kod ephosa ne postoji povezanost sa ritualnim, prirodnim i kozmikim.
Moje se osjeanje kazalita iz ovih razloga vjerovatno puno vie htjelo oslanjati na povratak
ritualu, vizualno istraivanje i pokuaj hvatanja atmosfere.
Kod etimologije slovenske rijei gledalie nalazimo sljedeu vezu gleda in ie
dakle vizualni temelj. U hrvatskom je to kazalite to evidentno dolazi od rijei kazati,

43

premda pored rijei kazalite u hrvatskom imamo i rije teatar pa tako u Zagrebu nalazimo ne
samo kazalita ve i dva teatra: Teatar Itd i Teatar Exit. Rije teatar dolazi od grke rijei theo
to znai vidjeti, gledati. Tako rije teatar i rije gledalie dolaze od istog znaenja.
Slovenska etimologija ove rijei mene podsjea na prisjeanje vlastitog sna i traenje
smislene povezanosti dijelova. Za razliku od ovih pojmova, po teoriji Danijela Pejovia dolazi
od rijei casa, hoe rei kua. Tako se kazalite dovodi u smisao oinskog ognjita, le foyer
paternelle odnosno mjestom na kojem se sakuplja svo dobro i bogatstvo jednog naroda.
Jedan od temeljnih razloga za grku tragediju tj. njena suvremena uprizorenja jest u
tome to pokazuje neposredno vienje smrti. To je snaga u klasinom smislu rijei ispravno
postavljene tragedije. Pojam katharsisa tj. tragine katarze jest purifikacija ili proienje
emocija gledaoca tragedije i ona upravo proizlazi iz zajednikog doivljaja jada, patnje i
nasilja.
Kako je Grka u vrijeme dramatiara bila zemlja bez pravnog sustava takoer postoji
vjerovanje da se narodna masa odgajala dramskim predstavama. Ovo je po mom miljenju
prisutno u svim znaajnijim oblicima kazalita. Tek kasnije je dolo do uvoenja zakona
kojima se ograniava sloboda djelovanja. Sofoklo je u kazalinoj verziji mita o Edipu
predstavio vrstu zapletenih pravnih primjera, za koje, nalazim kod ge. Slapak, nije bilo
zakona: ubojstvo iz nehata, neosvijeteni incest, djelovanje bez savjesti, istraivanje ubojstva.
Tako se velik dio antike dramatike moe smatrati pokuajima dramatiara da osvijeste
situacije koje su pravno nerijeene u nadi kako e; nakon to su stavljene pod lupu - biti
prepoznate i u dogledno vrijeme pravno regulirane. Grki bogovi su bili "mitoloka lica"
odnosno grku mitologiju shvaamo kao manifestaciju grke religije. Grci su usmeno
prenosili mitove. Grka je kultura kolijevka europske i upravo se u njoj u to vrijeme prelomilo
predkulturno, pretpovijesno i primitivno doba. Zato nije udo da su svi ueni Grci zazirali od
mitologije kao ne-racionalnog oblika miljenja. Ksenofan je slijedeim rijeima kritizirao

44

antropomorfni oblik mitolokih predanja: " Kada bi volovi, konji ili lavovi imali ruke ili
mogli slikati svojim rukama i stvarati djela kao ljudi, tada bi konji slikali boji oblik slian
konjima, volovi slian volovima i stvarali takva tijela, kakva svatko ima po svojoj vrsti.
"Ksenofan nadalje potkrepljuje svoj stav:"Etiopljani tvrde da su njihovi bogovi tuponosi i
crni. Traani da su plavooki i s crvenom kosom." Bogovi su, po Ksenofanu proizvod
ovjekove stvaralake, umjetnike fantazije. Kod Sokrata postoji pojam daimonion koji
oznaava unutarnji glas koji kao da upuuje na ideju kako je "ovjek sam sebi bog." Sokrat i
Platon su racionalno negirali mit, premda se Platon puno sluio arhetipskim slikama i sam
pisao, navodno, lijepe mitove. Aristotel je u "Metafizici" svoje shvaanje nastankom i
drutvenog karaktera mitologije formulirao na sljedei nain: "A predanje, primljeno iz
drevne prolosti i kao mit ostavljeno budunosti, ui nas da su prve supstance bogovi i da ono
to je boansko obuhvaa itavu prirodu. Sve ostalo u vezi s ovim predanjem bilo je dodano
kasnije da bi se ubjedile mase, da bi se posluilo zakonima i opoj koristi: tako se bogovima
daje ljudski lik , ili se oni prikazuju kao da lie na neke ivotinje i ovome se dodaju
svakovrsne pojedinosti ove prirode. Ako se od ovih tumaenja odvoji ono to predstavlja
njihov poetak i ako se one razmotre zasebno tj. da su sve prve supstance bogovi onda e se
pomisliti da je to zaista boanska tvrdnja. S druge strane, mogue je, kao to izgleda, da su se
razne umjetnosti i filozofija razvijale u vie mahova i u najveoj moguoj mjeri, i svaki put se
gubile, a ova miljenja su ostaci drevne mudrosti, koji su se sauvali do dananjeg doba.
Ovakvim ograniavanjem mi prihvaamo predanje naih otaca i naih najstarijih
prethodnika."

45

6. Mitsko u dramaturgiji
Smatram da je osim povijesti kazalita potrebno otvoriti pitanja klasine kazaline teorije u
smislu zanatskog pristupa anrovima kao i estetici kazalita. Naime jednako kao na filmu u
kazalitu nalazimo anrove. Kada se govori o mitskom moe se raspravljati o jednom od
anrova koji ima svoje zakonitosti. Ovdje je rije o redateljskom postupku, jednom
odreenom stilu kojim se nekoj prii mogu dodati ovakve estetske kvalitete. Tipian primjer
ovakve predstave svakako je sad ve povijesna Steinova Orestija ija ljepota posvema lei
prvenstveno u orkestraciji glasa, dok je Pandurova eherezada uspostavljena na kombinaciji
odlinog dramskog predloka i sjajno uspostavljene ikonografije. Neto suvremenije
ostvarenje jest Hamper Renea Medveeka koji svoju priu o ljudima koji su se nali na
smetlitu sastavlja u vrijeme agresije na Hrvatsku. Medveek se ne koristi tekstualnim
predlokom ve gradi priu u suradnji sa ansamblom pa je njegova predstava svojevrsna
pametno sloena glumaka igra koja osvaja iskrenou i odabranim sredstvima kazalinog
izraza. Postoji veliki broj uglavnom filmske ali i kazaline publike koja ima potrebu za

46

iskustvom svijeta kao poezije to ih u gruboj egzistenciji odreuje kao jo uvijek ivima. Oni
imaju potrebu za nekim mitskim, fantastinim, arobnim svijetom. Dok ga u Sloveniji jedan
dugi niz godina nalazim kao plan i repertoar Mladinskog u Hrvatskoj se ovaj anr sporadino
uhvatio. Bilo bi dakako nepravedno ne spomenuti ZKM i njihove uspjenice koje se pamte
poput matovite transpozicije ljudi u animalan svijet u produkciji Knjige o Dungli ili sjajno
sloenu priom o boljkama studentskih dana u Magic & Lossu ili poetski i estetski iznimnim
ostvarenjem Odiseja i sina ili svijeta i doma kao i da ih sad sve ne nabrajam - razliitih sjajnih
produkcija ekipe koja se okupila oko Teatra Exit. Meutim sa simpatijom gledam na
ostvarenja slovenske dramaturgije kada je rije o fantastinim poetikama u kojima nalazim
anrovsku primjenu mita u dramskom pismu: suvremenih spjevova drevnih pria Ive Svetine
ili scenskih dogaanja Strniinog homo ludensa uronjenog u fantastian svijet mate. Dakako
pri ovome treba uzeti da su Slovenci skloniji poeziji od Hrvata. Premda su postojali ljudi koji
su tada kao i sada transcendirali granice ovu lienost kolorature, manjak kreativnosti i
percipcije glume kao igre povezujem sa stanovitom izolacijom od koje boluje kazalini i
nacionalni prostor iz kojeg dolazim. Hou rei, mjerei prema onome to danas zatiem, ini
kako se kroz sedemdesete i osamdesete godine dogaalo neko naviravanje zbivanja koje
nalazim oko skupina Pozdravi, Coccolemoco, Kugla glumita, teatra Tomislava Radia,
Zuppinog Itda i asopisa Prolog. Ove su skupine koristile poetske jezike koji nisu dolazili od
dramskih pisaca ve od ljudi koji su ih vodili kao idejni zaetnici. Ovo se irenje i svijest o
tome da djelujemo u iroj zajednici odvilo u Europi tokom sedamdesetih i osamdesetih kada
su ljudi koji se bave umjetnou poeli otvarati trite to znai da su svoje predstave radili ne
samo za domau ve i iru publiku. U naim se krajevima vie osjeaju namjeravani programi
povezivanja sa istonim festivalima poput Messa, Bitefa ili Sterijinog pozorja dok Zagreb u
zapadnim kulturnim centrima tek mora iznai naina da izbori prepoznatljivi profil. Meni se
ini kako je Hrvatska zemlja ije su granice poprilino zatvorene. Posvemanja nepovezanost

47

sa zbivanjima u Europi osjea se jo i danas to rezultira duhovnom izolacijom koju su

donekle ispravili festivali poput Eurokaza i kasnije Festivala Svjetskog kazalita gdje
susreemo primjere univerzalnih pria koje su nadirale iz raznih dijelova svijeta pokazujui
nam kako se kazalite moe raditi i drugaije osim dvodimenzionalno i lokalno. Gledajui u
ovom smjeru ini mi se kako je minimum dodira asimilirati dramatike i redatelje koji su
komade postavljali vlastitom epskom vjetinom pripovijedanja. Nju danas zamjeujemo kod
finih kazalinih autora. Meutim pria koja progovara kolektivnim jezikom pokazuje nam da
mitsko ne mora nuno biti samo anr ve ga nalazimo kao i dio dramaturgije. Ovo je u
svakom sluaju vrlo fragile pitanje jer odrediti koliko neko dramsko dogaanje dodiruje
drutveno tijelo, u kojoj mjeri zahvaa svrsishodan problem i da li ima neke dublje vrijednosti
mogu oni koji su dokazali da poznaju mjeru stvari. No, ostavimo to dakle onim pametnijim od
nas. Svatko danas smatra da je upravo njegov pristup drutvenoj zajednici nuan i izvjestan
tako da svatko od mojih kolega ispunjuje svoju funkciju unutar cjeline. Moramo imati na umu
da je svaki rad opravdan, na neki je nain svatko u pravu, kao to kae Duko Ljutina.
Dakako, postoji jedan veliki broj ljudi koji nastoje poteno raditi i zaraditi za ivot potujui
pravila struke rade kao djelatnici u granama drutveno korisnog sektora. Veina ih se bavi
spisateljskim radom u okvirima nacijonalnih televizija ili producentskih kua koje idu ususret
irokom broju ljudi. Bave se sveprihvaenim i opepotrebnim ilustracijama realnosti kojima
svrsishodno popunjavaju programe. Dramski pisci pokuavaju biti vlastite firme i napisati
samo male komade ili adekvatne sekvence koje bi prije svega trebale naii na reagiranje ljudi
kojima su namijenjene da bi posredstvom svog odreenog vienja jednoga dana uspjeli
izotriti percepciju dovoljno da sastave sliku u kojoj drutvo percipira svrhovitost. Na jednak
nain redatelji pokuavaju ponuditi nude dramske spjevove koji bi imali svoj smisao ukoliko
uspostavljaju komunikaciju sa okolinom ili neke samo njima znane nove i prepoznatljive slike
realnosti koje iznose stanovito estetiko poimanje ili problematiku u odreenom trenutku

48

vrijednu panje. Glumci povremeno odlaze na glumake radionice. Ono to autor, bio on
glumac, redatelj ili novinar tokom dueg perioda vremena zamjeuje dobiva neki svoj oblik.
Premda su novinari poznati po otroj percepciji i kontaktu sa realnou jer su prisiljeni
dnevno predavati svoje tekstove stvar je u kazalitu donekle sloenija. Pretpostavlja se da
autori dramskih tekstova i scenskih dogaanja imaju za pravo prihvatiti se rada tokom znatno
dueg vremenskog perioda. Zanimljivo je, na primjer, promotriti stav hrvatskih glumaca
prema izraavanju vlastite pozicije. Kada glumci u hrvatskoj piu drame i snimaju filmove oni
estu uzimaju zatvor kao najbliu metaforu vlastitog postojanja. Ovo nalazimo kod trojice
hrvatskih autora: Elvisa Bonjaka, Filipa ovagovia i Dejana Aimovia. Oni uspijevaju
izraziti svoj doivljaj realnosti kao to to radi bilo tko drugi sastavljajui - svatko za sebe
pokuavajui; malo zajebantski reeno napisati sveto pismo odnosno njihov kolektivni
vokabular. Dakako da su ovi primjeri dramskog pisanja kod glumaca sjajni i omiljeni premda
su glumci neka vrsta samodopadnih i pomalo obijesnih lakih ena koje unajmi kad ti je
potrebno to im daje na prevrtljivosti. Sveta ili izvrsno svjetovna pria vizualno gledano jest
skup opepriznatih kolektivnih slika tj. onih njenih dijelova u kojima je lako prepoznajemo.
Dijela koja na neki nain odraavaju stvarnost jesu mit. Moda ne u anru svete prie, ali zato
prie koja dovoljno dri vodu da je izvrsno svjetovna. Hou rei, utoliko to na pravi nain
prikazuje prvotne obrasce sredine odnosno slike iz prizora suvremenog kolektivnog ivota. U
ovom dobu amerike kolonizacije tj. globalizacije kulture sve se vie prepoznajemo u
njihovim dramama. Meni se primjerice ini da je teorija centralizacije moi i potpune kontrole
nad ovjekom putem ipova poprilino izvjesna. Takoer imam dojam da budunost nee
izgledati puno drugaije od one prikazane u Blade Runneru gdje se mijeaju ljudi sa
ovjekolikim androidima i gdje se u arenilu kultura sve jae osjea utjecaj velesile Kine...
Osjeanje ivota danas je pomalo psihotino. Ljudi u progresu fino tehnoloke civilizacije
poprimili su atavistiku i eklatantnu svijest. Pretvoreni su u vlastite funkcije, a kako kae

49

David Icke - pokazujui na energetsko polje ovjeka koje je nalik dugi to je njihovo pravo
lice. Pristup svetim priama osamdesetih u Mladinskom nije zasebna pojava: rije je o trendu
kojeg na razliite naine moemo pratiti kod raznih autora u raznim dijelovima svijeta.
Prvenstveno mislim na Barbu, Grotowskog, Brooka i druge. Brook je smatrao da je kazalite
slika stvarnosti dok je stvarnost sazdana od Tradicije koju valja prouavati a pod tim pojmom
podrazumijevao je razliite vrste tradicije: obiaje, navike, tradicije naroda, akademsku
tradiciju kao i tradiciju razliitih religioznih sustava. Meu njegovim radovima nalazimo
Sufijsko djelo Attarovu Konferenciju ptica, The Ik, film Susreti sa izuzetnim ljudima ili
primjerice njegovo uprizorenje Mahabharate. Ovo su primjeri na kojima vrijedi uiti nain na
koji se moe pristupiti svetoj prii u kazalitu to je podrano knjigama i dokumentarnim
filmovima koju su nam ostali o njegovu putu u Afriku. Pregledavajui ih nailazimo na
svjedoenje o zajednikim ritualima koji se uzdaju u vlastitu kreativnost odnosno dugake
improvizacije u kojima poneseni njegovom karizmom grupa glumaca biva stvaralaka u
nedogled.

U jednom od dobro sastavljenih komada iz pera Ivana Kuana dolazi nam "aruga"
koja je utemeljena na povijesnoj legendi o hajdukom vojvodi arugi. Ovo je djelo osnovano
na povijesno utemeljenom predloku osobe koja je stvarno postojala i iji se ivot moe u
nedavnoj prolosti pratiti. Na istoj je osnovi Krlea pisao svoga Michelangella Bounarottija,
Kristofora Kolumba, Isusa iz Nazareta i druge. Dakako da je i Shakespeare pisao na temelju
ve povijesnih dogaaja iz kojih je preuzimao fabulu. Kada za razliku od legende gledamo
kolski izreiran mit na pozornici nemamo ni najmanju ideju gdje i kada se zbiva dogaanje,
to je dio svijeta koji zadrava pravo da ostane na neodreenom podruju gdje se, kao to je
kod Tauferovog Silence, silence, silence rije sama od sebe odmotava. U jednoj njegovoj
drugoj predstavi, Alisi u zemlji udesa vidimo kako se kazalino adekvatno moe pristupiti

50

postavljanju prie koja generacijama uiva jednaku naklonost odraslih i djece. Kod Ivana
Vidia u ivotu u sjeni bananovca koji je izveden na Festivalu Expontu nalazimo na situaciju
u kojoj su se nali otac, majka i ker u tranzicijsko tj. recesijsko doba. Otac trguje
proizvodnjom strojeva koji proizvode strojeve te posluje sa investicijski potencijalnim
poslovnim partnerom iz Njemake koji kao omiljen gost dolazi obitelji u kuni posjet. Oca i
majku nalazimo pritisnutima u logici svakodnevnice, svjedoimo gruboj raspravi dviju zvijeri
o strategijama preivljavanja pa moemo zakljuiti da ih je teak ivot oito doveo do ruba
egzistencijalnih mogunosti. Pratimo ih dok poto - poto nastoje dobiti potreban ugovor.
Kada se uspostavi da dobro zbrinutog zapadnog gosta gdje je zapadni gost utjelovljenje
nadolazee, kontroli otete strane investicijskog kapitala - ne zanima ulaganje koliko atributi
njihove privlane kerkice odjednom roditelji mijenjaju svoje isprva donekle normalno lice
pokazujui svu stravinu grubost i s godinama nakupljenu beutnost: odlaze u grad i
savjetuju joj da bude gostu dobra i da se dobro zabavi. Primjer je ovo koji pokazuje kako
dugotrajni manjak novca dovodi do drastinog srozavanja vrijednosti. U drami Elvisa
Bonjaka Nosi nas rijeka nailazimo na vjerodostojan prikaz dogaanja smjetenih u zalee
Hrvatske obale odnosno dalmatinsku Zagoru u kojoj pratimo razgovore koji se imaju voditi o
vremenu klanja svinja tzv. kolinju u kojem tri brata bratski, podrani prisustvom njihovih ena
dijele svinjske polovice. Kod teksta aba Dubravka Mihanovia koji je od strane komisije
nagrade za najbolji dramski tekst proglaen alkemijskim nailazimo na dogaaje koji se
odvijaju na Boinu veer u frizerskom salonu. Dovoljno je poznavati scene iz Naeg Malog
Mista i prepoznati emo suvremeni mitski prostor i vrijeme u kojima je poloeno dogaanje
izmeu trojice sredovjenih mukaraca. Njih nalazimo upletene u jednostavne svakodnevne
probleme. Ugodne razgovore o herojskoj prolosti i prijateljsko askanje u jednom trenutku
zamijenje izranjajue postratno ludilo i nasilje pokazujui nalije uspjeha domovinskog rata.
Mihanovi otvara liniju razumijevanja i upuuje na vanost praenja svake pojedinane

51

ljudske sudbine. Kod Tomislava Zajca u Dorothy Gale nalazimo na elemente fantastinog u
smislu eklektine tj. vrlo otvorene strukture koja doputa imaginaciji da zamisli neto vie od
obinog prostora, to bi zapravo trebao ulazak u podruje mate. Dakako ovo se odnosi na
ljude koji raznovrsnou imaginacije kreiraju dogaanje.
Komad Artura Millera Smrt trgovakog putnika o praznini egzistencije izrabljivane
od korporacije je istinita i suvremena mitska pria koja se bavi posljedicama takvoga ivota
na cijelu obitelj. Prikazuje oca obitelji koji je itav svoj ivot podredio tvrtki. Uz njega je
majka i sin. Moglo bi se rei da prikazuje prvotne prizore oca, majke i sina, koji su se nali u
nekoj suvremenoj situaciji. Ona je istinita na jednak nain kao i djelo Eugena O' Niella Strast
pod brijestovima u kojem se pojavljuje pria o prejakom ocu koji ivi na lijepoj, lijepoj
zemlji sa svoja tri sina. Zatim se oeni enom njihovih godina, nakon ega dvojica sa zemlje
odu. Ta gotovo biblijska amerika pria se bavi psihologijom nasilna i premona oca koji ne
obazrevi se na stvarnu koliinu vlastitih potreba nastavlja nagomilavati dobra i ne da
mladima ivjeti. Poigrava se ikonografijom kauboja ija je psihologija danas sinonim za
globalizaciju. Kada Krlea pie Ledu on naznauje kako se u centru tog graanskog stana
nalazi slika zavoenja meu bogovima Lede i labuda, i taj motiv koristi kao podlogu za
jednu graansku priu. U Adamu i Evi se poziva na prvotnu Edensku biblijsku priu.
Marinkovi svoju Gloriju stavlja u kraj u kojemu crkveni dunosnici pomou lanih suza
Djevice Marije ostvaruju svoju materijalnu i politiku funkciju. Isto tako kod prikaza slika
vladajueg sloja jednog naroda to je upravo nain na koji ja vidim Gospodu Glembajeve
nailazimo i na kod Eshila prisutan "zloin u temelju" predak se Glembajevih u maglom
zavijenoj obiteljskoj prolosti obogatio ubivi umara. U tim slikama dekadentne aristokracije
obogaene elokvencijom i buroasko nonalantnim manirama nalazimo kako gospoda putaju
da "gospoa pred vratima prosi" i ija su kola zgazila neku staricu. Ovdje u biti pomalo
politiki angairan pa u rei da u Glembayevima je rije o balkansko dijonskoj atmosferi

52

drutva sa ogranienom odgovornou Glembay trade iji protagonisti manje vladaju a vie
prodaju narodu alkoholna pia.

6.1.Mitski motivi kod Sofoklova Kralja Edipa

O Kralju Edipu pisalo se vie negoli o bilo kojoj drugoj antikoj prii. Da bi se razumjela
vanost njezine radnje potrebno je prisjetiti se povijesnog konteksta u kojem nastaje.
Povijesna je injenica kako je Atenu godine 430. zahvatila epidemija kuge (zato Sofoklovu
tragediju datiraju kao nastalu 429 ili 428). "Tada se zavravala vladavina Perikla koji je bio
zasluan za uspon i pad kulture. Prijetila je Sparta, zemlja je hrlila u ekonomski kolaps.
Traei krivca bio je to dakako Periklo, ne radi kuge ve radi prenatrpana mjesta. Tuili su ga
radi pronevjere dravnog novca i kaznili globom. Ipak je to znaio njegov kraj." 9Tako
nalazimo da Sofoklo godinu ili dvije prije dolaska kuge odnosno iz osjeanja nadolazeeg
vremena satkiva dramu kao slutnju grozote to se pribliava gradu. Pri svemu tome se koristi
stilskom figurom metafore premijetajui mjesto radnje u toboe egzotian grad. Kralj Edip
svojevrsni je epitaf Periklu: gledatelji praizvedbu gledaju sa svjeim sjeanjem na nedavno
preminulog kralja. Pria koju nam je ispriao Sofoklo je osjeanje vlastitog vremena:
estetika slutnja realnih i traginih dogaaja koji se imaju dogoditi.
Kod Euripidovih Fenianki nalazimo Edipa kao slijepog starca koji slua kako su mu
se sinovi poubijali u vlasti za zemlju. Premda tema ove prie kao takorei idealno napisane
tragedije nije bila toliko zanimljiva klasicistima interes za nju se javlja sa pojavom
promatranja nesvjesnih obrazaca ponaanja. Tako se Kralj Edip uzima za temu i eksemplaran
primjer kao svojevrsna potvrda postulata tadanje psihologije.

53

Rije je o onome to se naziva obiteljskim mitom: odbaeni sin se vraa u zemlju gdje
bijae roen, sukobljava se s ocem ubojicom. Premda se sukob ini sluajan, psihoanaliza
nam objanjava kako se on temelji na uzrono posljedinoj vezi potiskivanja vlastitih tenji i
njihovoj manifestaciji u realnosti. Dakle rije je o prvotnoj obiteljskoj tragediji nalik na
takorei biblijsku priu: cijela se radnja odvija izmeu oca, sina i majke. Openito je
uvjerenje da je osnovan mitski motiv ove prie sam Edip kao simbol odrastanja mladog
mukarca koji da bi prokrio put do svoje vlastite realizacije ubija vlastitog oca. Ovaj motiv
sadri djelove rituala kojima se kod mladih mukarca formira temelj identiteta. Obuhvaa luk
koji prati mlade od mladosti do suoavanja sa sobom, otkrivanje vlastitih limita i snage,
blaenstva prodiranja u djevojke i onog ritualnog trenutka ubojstva ivotinje u lovu.
Ovo je vrlo vaan obrazac sazrijevanja mukarca upisan u dramu i kao takav se
prepoznaje kao opi kompleks odrastanja kod mukarca. Svaki se mukarac bez obzira na
smjer oformljenja seksualnog instinkta poistovjeuje sa stadijima prisutnim u ovoj klasinoj
drami. Protagonist se nesvijestan nalazi na cesti i oito posvema instinktivno reagira vidjevi
nepravednog Laja na kolima kojeg oito nije nita moglo sprijeiti pri ostvarenju u njegovoj
svijesti duboko zapisane osude. Upoznao je svoju privlanu i osamljenu kraljicu Jokastu
prema kojoj je zasigurno osjeao neto od osjeanja erosa i thanatosa. Meutim zakljuujemo,
ba kako je to lijepo predoio Gustav Moreau na slici Edip i Sfinga da je Sfinga zapravo
njegova odgovarajua enska partnerica tj. nerazvijena anima. Normalno razvijen seksualni
instinkt izraava se na prirodan nain. Prema analizama snova u sluaju da sanjate odnos sa
vlastitom majkom izlaete se nekakvom gubitku, na primjer novca.
Struktura Edipa se pojavljuje u raznim poznatim djelima. Prepoznatljiva je u svim
onim djelima koji se bave odnosom oca i sina. Nalazimo je prije svega djelomino kod
Shakesperova Hamleta, a u svojevrsnoj formi i kod Molierova Don Juana. Nakon studija
filozofije sin se vraa kui i zatjee ubojicu na dvoru. Taj ubojica spava s njegovom majkom i

54

predstavlja njegova najgora neprijatelja. Kod Molierova djela Don Carlos poziva svoga sina
na red radi pustoenja enskog roda. Don Juan vjeto manevrira poput nekog virtuoznog
plovila. Kree se svojevrsnom strategijom leptira. Sve aristokratske i tradicionalne vrijednosti
koje je Don Juan po roenju naslijedio su pogaene jer je odnos oca i majke ismijan. Don
Juan kao da nikad nije osjetio majinsku ljubav: njegova je glad za enom posve nesputana.
Prije neki dan sam na televiziji vidio jedan nastavak Coppolina Kuma u kojem Obitelj uvodi
deka svoje keri u posao. Otac je dakako takoer svojevrsni ubojica. Glavnu je ulogu igrao
Marlon Brando u starijim godinama i ovdje je odnos oca i sina sadravao raskrivanje
mysterious ways obiteljskih poslova i portretiranje sloenog procesa pripitomljavanja
neiskvarenog sina na stranu samo po sebi razumljivog poslovanja.
Posebnu poetsku ljepotu sadri drama Edip u Korintu slovenskog dramatiara Ive
Svetine koji je autor teksta po kojemu je Pandur napravio eherezadu. Ovaj gospodin koji
oito savreno vlada primijenjenom komparativnom mitologijom je danas upravnik
Slovenskog Gledalikog Muzeja. Njegova je drama pisana pjesniki slikovitim jezikom
(dosad je objavio 17 samostalnih pjesnikih zbirki) koji poput starih grkih drama sadri
mnotvo slika sastavljenih sa posebnim osjeajem za ritam i rimu. Ovako tvorena struktura pri
samom izvoenju omoguava mnotvo razliitih glasovnih tonaliteta koji zajedno pletu
stanovitu rezonanciju. Pria o Edipu kod Svetine odmie se od Sofokolih prostora i lica . Kod
Sofokla se dogaanje odvija u Tebi, odnosno egipatskom pustinjskom gradu Luxoru koji ima
kompletno ouvanu infrastrukturu i dan danas je jedan od najatraktivnijih gradova sjeverne
Afrike koji svjedoi mitologiju koja navodno u potpunosti prethodi kranskoj. No nas ovo
nee zanimati dalje od ovoga; Svetina drama nije osnovana na onom to se meu grkim
dramama smatra kolski napisanim komadom; ona nije napisana na osnovi dramskog zapleta
ve jedne opojne i bogate pjesnike reenice. Dobro poznavajui problematiku Edipa i
donekle povlaei priu u vrijeme prije grkog Svetina od jedne poznate prie tvori neovisnu,

55

slobodnu poetsku perspektivu. Drama slovenskog autora smjetena je u Korint pa je Laj

zamijenjen Polibom, Jokasta Meropom, Tiresija Pitijom dok su Agron, Tihe i Leuk negdanja
Edipova obitelj. U dramu bivamo lijepo uvoeni sastavljenim ritualom rtvovanja grenoga
jarca koji potjee od vremena predkulturnog doba no uzima se osnovnim ritualom grkog
kazalita. Pisana je tako da na neki nain inspirira odnosno ostavlja mogunost da odvije u
nizu razliitih prostora. Dramatiar se dakle koristi sa raznih strana skupljenim paganskim
ritualima poput: rtvovanja jarca, rtvovanja protagonista (Edip koji objeen za noge visi na
stablu) i obraanje Merope nebu u stilu Eleuzinske domaice Jambe rijeima: "Kia ! Oplodi!
Kia ! Oplodi ! Nek Nebo otvori se, da kia lije ! Otvori se rodna grudo da zlatno sjeme u te
legne ! ". Tokom drame osim grenog jarca u strukturu uvodi jo jednu ivotinju: mlado janje
- da bi Edip u jednom trenutku izgovorio: "Jesam li ja Janje, koje bogovima u dar bit e
zaklano ili greni jarac kojeg je izgnalo rodno mjesto da pod udarcima bia zlo odnese iz
oeva kraljevstva".
Zanimljiv je nain na koji Berkoff oivljava strukturu Kralja Edipa. Eddy je odluio
grad obuzet kugom rijeiti zlog centra koji je reprezentiran Sfingom. Pisac, skrivajui se iza
njegovog lika, nam predstavlja dekadentnu atmosferu predgraa grada u kojem u jednom
malom stanu (po didaskalijama itavu scenografiju sainjavaju stol i tri stolice) ive isto tako
otac, sin i majka. Sebe, Edipa ili Eddya predstavlja ratnikom koji uzima ma i napada sve to
se nalazi zaraenim.itajui njegovog Edipa imao sam dojam ako bi se to moglo tako rei
visoke razne testosterona prisutnih u dramskom pismu. Njegova djela su obiljeena nekom
sposobnou neposrednog komuniciranja koja svjedoi itavu irinu promatranja ivota na
naine we are nothing but mammals i ivot je upav i dlakav. Tako on iznosi od blata
ukaljanu, od krvi natopljenu, od sperme ljepljivo - smrdljivu malograansku realnost iji se
socijalni ivot odvija na relaciji dnevni boravak- pub. Vrsta je to pisma neobine ivosti,
svojevrsnog erotinog urbanog krika. U pojam kuge osniva definicije totalnog kazalita

56

utiskuje sve one bolesti koje sainjavaju psihologiju dananjih ljudi, prije svega, borbu za mo
pojedinca i "radnike koji nemaju dovoljno da se prehrane." Kugu predoava gomilanje
vlastitog smea na otpadima i takorima koji ispunjavaju svaki podrum toga grada. "Svjetski
smo najvei gledatelji videa, otkada smo izgubili sposobnost razgovora." Scenu susreta Edipa
ili Eddija sa ocem rjeava u Caffeu gdje posluuju dvije konobarice koje priaju o svom
seksualnom ivotu. Nato ulazi manager Joe s kojim se Eddy zakai. Dolazi do scene sukoba
na nain jezika rastavljenog na korijene namjera, glagole i imenice koje meusobno
komuniciraju i tvore komad sastavljen od samog mima koji se pretvara u ritmiko melodiku
kompoziciju glasova i gestike. Nakon nekoliko linija izmeu konobarice liene vlastita mua i
Eddija, ispostavi se da e esan mladi pruiti dostojnu zamjenu pa se sukladno enskoj
prirodi njena prvotna tuga radi smrti mua a -upravo kao i kod Camusovog Stranca- mijenja u
elju za ivotom i nalet strasti. Kasnije ponovo uvodi ulogu Eddijeva oca koji razgovara sa
svojim sinom. Berkoff uspijeva opravdati Eddija kao iznimno uvstveno bie koje naprosto
voli ene. Idealnu enu kao majku poistovjeuje sa oblikom nonog neba, nekom vrstom
kozmike majke s kojom je kroz vrata pakla doao do neba. Meu ljudima koji se teorijski
bave mitovima, dakle mitolozima, ona je primjer onoga to nalazim kao uzorak mitskog
junaka. Ovo detaljno razlaem u posljednjem poglavlju ovog rada.. 10

57

7. Suvremeni kazalini pristup mitu:

7.1. Ivo Svetina/Toma Pandur: eherezada
Pisati o ovoj antologijskoj predstavi Slovenskog Mladinskog Gledalia za mene znai
prisjetiti se jednog od najslavnijih, ako ne i najslavnijeg momenta kazaline povijesti biveg
prostora nekadanjih federativnih republika. Bila je to zaista jedna velika i nezapamena fama
koja je kruila oko ove predstave. Kako je moja obitelj dobrim svojim dijelom bila povezana
sa kazalitem sjeam se sa kakvim sam iekivanjem otiao prisustvovati njenom gostovanju
u zagrebakom Itdu, sada ve davne 1990.
Tekstualni predloak Ive Svetine je jedna od dvije ishodine toke ovog velikog
uspjeha, premda je Pandur orijentalnu estetiku poeo koristiti koju godinu prije Svetinina
teksta u predstavi Hedda Gabler. Bila je to njegova uspjena suradnja sa Svetlanom Vizintin.
Dramski se predloak razlikuje od uprizorenja pa u njemu moemo iitati bievanje i ulogu
ljubavnika roba Masuda koju je dramaturgija Livije Pandur razumljivo skratila. Predstava
ostavlja dojam ispreplitanja naela dramaturgije i teatralizacije koji su doveli do kohezije
dramskog teksta.
Kao uvod moda bi bilo najzgodnije da posluate samu priu koju nalazimo kod
Svetine: EHEREZADA: Neko je ivjela kraljica, koja je sretno vladala u svojem
kraljevstvu. Kada je rodila prvoga sina, zla je zvijezda zakrila nebo i nagovijestila stranu
nesreu, ako bi prvoroeni sin sjeo na prijestolje. Zato to kraljica bijae mudra ena koja je
znala razabirati znamenja neba, svojemu je sinu iskopala oi. Slijep ne moe vladati. Kroz
godinu dana kraljica je rodila drugoga sina. Kada je doao njegov trenutak sjeo je na
58

prijestolje. Svijet se tada razdijelio na svijetlost i tamu. Braa su vladala svak svojom
polovicom svijeta. Takoer imae sestru. Grbavu. Dvadeset godina je mlai brat sretno
vladao, iako je stariji brat bio protiv toga. Takva srea nije mogla vjeno trajati. Prva meu
enama vladara svijetla, jedino bie, koje ga je zaista voljelo ga je prevarilo sa robom. Vladar
svijetla je ubio oboje. Bol i ljutnja su mu srce stisnula u kamen. Htio je izgnati nevjernost sa
svijeta i zato bi svaku no uzeo po jednu djevicu koju bi ujutro ubio. To je radio tisuu i jednu
no. Poklao je sve enske u svom kraljevstvu i samo su ostale keri njegova namjesnika. Dao
ih je pozvati, a mlaa je u strahu pred smrtonosnom ljubavnom noi radije pobjegla k njegovu
slijepu bratu. Isto tako uinio je i njen otac. Prije nego to ju je vladar svijetla zaklao starija ga
je namjesnikova ki, koja je bila vrlo iskusna pridobila da poslua njenu priu o kraljici koja
je sretno vladala svojim kraljevstvom.
Kada smo se upoznali sa sadrajem prijeimo na samo uprizorenje. Poetak predstave
poinje formom rastvaranja i predstavljanja novostvorene estetike svijeta. Scena je pratei
vertikalne plohe zidova sazdana na dva nivoa: prvi koji je sa lijeve i desne strane bono
odijeljen na pregrade i drugi koji predstavlja nivo na kojem vlada oito vladajua osoba. Ispod
mjesta na kojem sjedi je glavni ulaz koji se sastoji od dvostranih pominih vrata. Isto tako
ispod prvog nivoa postoji mogunost da se "klizne" u prostore ispod scene. Mati sultanka,
uvarica peata je napravljena gotovo nestvarno i ini se da vie pripada visokom redu
tibetanskih boanstava nego stvarnom licu. Ona je jedna od formi Velike Majke. Njena je
ikonografija vie nalik na vizualizacije jedne od enskih inkarnacija primjerice Durge ili
nekog slinog ne - bezazlenog enskog boanstva koje ponire iz unutarnjeg svijeta bogate
tibetanske mitologije. Doekani ovakvom slikom primjeujemo da zvucima karakteristinim
za to podruje poetak predstave glazbeno slijedi uspostavljen jezik. Posebni pritajeni
atmosferski ugoaj dobiven je rasporedom rasvjetnih tijela i njihovim doziranim koritenjem.
U samom centru scene stoji Marko Mlanik u ulozi grbave sestre Nur. Zatim vidimo lica koja

59

se u svojoj uspostavljenoj ikonografiji dugo redaju dolazei jedni za drugima na proscenij.

Bogatstvo estetike kojoj prisustvujemo sloeno je tkanje. Toliko je sloeno da se zapravo
moe samo pokuati analizirati. Primjeujem da je sastavljeno od razliitih niti i velikom
strpljivou razraenih pojedinosti koje sainjavaju zaetni dio Pandurova teatarskog svijeta.
Dakle ovdje se, prema Svetini pojavljuju: ljubavnice, eunusi, straari, ministri... Sve ovo
Velika Majka prati pjevajui i intonirajui pjevanje inelama. Uspostavljena estetska
kategorija proizlazi iz suradnje Pandura sa kostimografima Svetlanom Vizintin i Leom
Kulaem. Njena je posljedica sad ve dugi niz godina slavna i zapamena ikonografija.
Korijene ove suradnje; kao to sam ve spomenuo, nalazimo u njegovoj ranoj inscenacije
Hedde Gabbler kada je; prema mojim saznanjima prvi puta uspostavio kodove.
Pogledajmo poblie nain na koji autorski tim slae svoju pobjedniku ikonografiju
vizualnog identiteta: ono to prvo zamjeujemo su izblijedjela lica premazana titan - oksidom
kakav se koristi u butohu. Ovo je osnova ikonografije. Frizure su im uglavnom bile
sastavljene od "elavih" glava ministara i eunuha. Crne perike sa kod nekih rasputenom
kosom a kod nekih s pletenicama nosila su glavna muka i enska lica. Ovo je odavalo dojam
posebne dostojanstvenosti lica. Prisustvo elavosti odaje impresiju posveenosti. Neka od
glavnih lica imaju zlaane kostime. Ova impresivna kombinacija sjaja i smrti nadopunjuje se
minkom koja dakle podsjea na butoh lica. Ona sama po sebi ostavljaju dojam prije svega
prisustvu svijeta mrtvih. Glavno lice ima sasvim crno naminkane usne. Obrisi oiju
protagonista su ominkani crnom olovkom svakom licu na karakteru adekvatan nain: neki,
poput eunuha imaju kolobare, slijepu kraljevu bratu se takoer skuplja crno oko oiju, dvorski
prorok ima oznaeno podruje izmeu obrva a mnoga, pogotovo enska lica imaju iscrtane
obrise oko oiju na nain na koji se to ini u indijskoj natyi. Posebno se istie jedan segment.
Kostimi su izraeni posebnom vjetinom i imaju kvalitetu koja je esto viena u njegovim
ostvarenjima a podrazumijeva specijalan pristup teksturi materijala. Ona spada u ona

60

specijalna znanja koja je Pandur vjerojatno asimilirao svojim bavljenjem slikarstvom ali i
putovanjima koje je radio po Dalekom Istoku. Dakle vrlo poseban pristup teksturi materijala.
Prije svega mislim na patinaste eunuheove kostime napravljene od spuvastih materijala.
Ministri nalik trgovcima svinjama imaju trbuie dok su kostimi eunuha takoer napunjeni
spuvom ali na nain da ostavljaju dojam posebno guziavih bia. enski kostimi sastoje se
od posebno kreiranih, vrlo vjerojatno od neke vrste kairanog pamuka, zlaanih grudnjaka.
Preko torza nose jo zlatne, zelene ili rozaste kostimie koji pokrivaju ramena i trietvrtine
ruku no ujedno imaju dijelove koji, kada se ruka digne u horizontalni poloaj- vise. Ovo
omoguuje dodatnu dimenziju u scenama baratanja sa lepezama na nain na koji to nalazimo
u no dramama. Donji dijelovi mukih i enskih kostima svojevrsne su dimije koje su neto
krae od uobiajenih. Premda uglavnom po kroju u svojoj osnovi odgovaraju tradicionalnim
oblicima izraeni su od drukijih materijala - pa dimije nalazimo u odreenim baroknim
varijantama. Pogotovo enske hlae su vrlo naborane. Unato svemu ovome kostimi pri
noenju ostavljaju dojam lakoe tako da nemamo dojam da smetaju glumce. Ovaj kostimski
element u potpunosti je vjeran komadu koje se dogaa na perzijskom dvoru cara ahrijarija.
Na nogama takoer imaju zlaane opanke. Kostimi sluga sastavljeni se od crnih marama iz
kojih stri po jedna pletenica, golih gornjih dijelova tijela, sjajna svilena pojasa i crnih suknji.
U oi takoer posebno upadaju koturne koje nose neki od ministara kao i jedan detalj koji je
zapadnjakom ovjeku ujedno gadljiv i neshvatljiv a to su neprirodno izrasli dugaki nokti
koje imaju pojedina lica. Kada se sva lica predstave izredaju dolazi i ahrijarij da bi slijedila
kolektivna scena u koja na jednom mjestu pokazuje itavu sloenost od kojeg se sastoji sada
ne vie reprezentativni ve "ivui" dvor. Slijedi scena izmeu dvoje brae: ahrijarija, koji
vlada kraljevstvom svijetla i ahmezdan koji vlada kraljevstvom tame. Ovdje vidimo strau i
odvija se ritual plesa ije inaice redatelj i dan danas koristi u svojim produkcijama. Vladar
plee u krugu straara dok u drugom planu vidimo svitu paljivo rasporeenih dvorjana. Sa

61

gornje desne strane Kraljice Majke ili Mati sultanke, kako vam drago, vie ilustrativno stoji
jedna dvorjanka u jednoj od prepoznatljivih struktura indijskog plesa. Zatim se dvor odaje
razonodi: dovode jednog roba. Prvoroeni se ahrijarijev brat ahmezdan pita zato je Mati
Sultanka pri njegovom roenju mu otrim bodeom iskopala oi. Oboje brae sanjaju zlatnu
zemlju koja e omoguiti jednom prevlast nad drugim, dok mati Sultanka odrava toleranciju
meu braom vjerujui da je poslana da odrava ravnoteu.
Glazba je sasvim u funkciji radnje kroz predstavu u potpunosti prati i rekao bih pedalj
po pedalj podcrtava dogaanje. Pored kostima ovo je razlog zbog kojeg su svojevremeno
kritiari pisali o njoj kao o vrlo filminoj predstavi. Koriste se razni uglavnom orijentalni
motivi: najprije tibetanski, zatim indijski. Od klasinih instrumenata esto se moe prepoznati
sitar i harmonijum. Dogaanje na ovaj nain dobiva na epskoj irini.
Ta je epska irina podrana efektom dima koji u vie scena prekriva cijelu povrinu
pozornice to nam daje dojam dogaanja koje se odvija ne vie u realnosti ve dobiva na
kvaliteti snovitosti tako da dobivamo dojam da se prizor odvija u snu.
Tokom predstave na vie se mjesta moe pratiti redateljeva vrlo vjeta iznalaljivost
to se tie mizanscenskih rjeenja. Kao da se naprosto ne zadovoljava i apsolutno ne doputa
bilo kakav stereotip i statiku ve uvijek nanovo iznalazi nain da dijalog uini nanovo
zanimljivim. Tako je sredinji monolog predstave ahrijarija rijeen na nain da se kof
akrobatski penje na dvoipometarski potporanj sa kojega govori svoj monolog. Kada u drugom
dijelu predstave njegova strahovita vlast poprima svoj tamni sjaj i kada zadravajui kvalitetu
posvemanje lakoe poinje ubijati ljubavnice i dvorjane ini se da ga obuhvaa neka posebna
temperatura. Ljubavnice dolaze same a odvlae ih pognuti eunusi. ahrijari jednu po jednu
siluje da bi im zatim isparao utrobu to ga ne ometa u nastavljanju svoga plesa. Sve ovo prate
njegovi posebno tamnom minkom naminkani, u potpuno crnim kostimima i sa koturnama
na nogama oznaeni ministri odavajui dojam lica sa kojima se ne treba aliti. Kad se umori

62

onda legne odsutno gledajui ispred sebe. Trese se pomalo luaki i puta krikove prizivajui
svoje ivotinjske sile na prisustvo u dogaanjima. U jednom trenutku predstave takoer
nailazimo na scenu razgovora ahrijarija sa Pariadom, onom koja ima njegovo sjeme u
ustima. Ovo je i u drami vrlo sladak i erotian prizor. Promatraju ih dvorjani koji se hlade
lepezama, neki stojei, neki sjedei a neki uei. ak i glavna lica kao dodatno sredstvo
ekspresije u dijalogu koriste lepeze na nain na koji se to radi u klasinom no teatru. Moemo
primijetiti sudar boja kostima: zlatno-crni ahrijarijev sa modro ljubiasto - rozim
ljubavnice. Dodatnu loginost dramaturki slijed dobiva veim brojem motiva koji se
ponavljaju u pravilnom ritmikom slogu (dalo bi se navesti vie primjera no da ih sada sve
ne nabrajam spomenimo sredinji ahrijarijev monolog kojeg prati koreografirani ples ena
gazela). Ovo je jedan od takorei "snovitih" prizora. Zatim se nie nekolicina scena sa
dramskim sukobima i dijalozima da bi se, kao protutea u daljnjem razvoju pojavili mukarci
lovci (na glavama nose jelenje rogove). Tokom predstave moemo primijetiti kako je tekst
glumaca instrumentalno praen. Pojedini tekstovi esto su naglaeni i intonirani udarcima o
inele koji uz kontinuiranu glazbenu podlogu daju dojam postojanja ritma na nain na koji se
koristi u dalekoistonom kazalitu.
Veliku i junaku ulogu napravio je Janez kof. Prije desetak godina je preao iz
Slovenskog Mladinskog Gledalie u Slovensko Narodno Gledalie. Ostvarivi u ovoj
predstavi antologijsku ulogu rekao bih da njegova igra ima dobar broj onih atributa koje taj lik
uope moe pruiti. Lik ahrijarija napisan je na nain da sadri krajnji iracionalizam u obliku
nesigurnosti vlastita poloaja u odnosu na njegova slijepa brata koji je toboe spreman ubiti
ga i oteti mu vlast. Ova ga karakterna crta izjeda do trenutka dok ga sa robom ne prevari
njegova ljuba. kofovu igru ahrijarija karakterizira je jedna posebna vrsta gra u tijelu.
Osjea se neki napon kroz koji kanalizira lepezu signala koji sasvim odgovaraju stilu i
zahtjevima predstave. Kroz tijelo emanira sjajan osjeaj za ritam. Stvara se dojam

63

nepredvidivosti. Iz momenta u moment je, rekao bih, ekscentino inovativan: sad se baca
lijevo desno, sad se glasa nalik na promuklu pticu. U vezi s ovim treba rei da kof vrlo esto
koristi urlike na to redatelj oito apelira a to je apsolutni dio jezika predstave. Pratei
njegovu ulogu kroz predstavu moglo bi se rei da ima funkciju onoga to se u kazalitu naziva
nosiocem predstave. Svojom lucidnom igrom iz scene u scenu rekao bih da je takorei
penetrira. Ne ini on to samo govorom ve je njegov govor tijela konstantno prisutan: kada
sjedi ini to u poziciji koljena savijenih poput stanovitih poloaja koje nalazimo u indijskoj
kulturi ako ve nisu u obinom lotosu. Dramaturgija predstave imala je namjeru, za razliku od
drame izbaciti nepotrebna lica i elemente. Tako u tekstualnom predloku nalazimo kraj
drugaiji nego u predstavi: Dunjesana i eherezada ostaju same u ahrijarijevu seraju i prema
Svetini eherezada nastavlja priati prie da bi ispriala kako je ahrijarij uzeo za enu
eherezadu a ahmezdan Dunjesanju. Uto se zidovi poinju ruiti a stihove koje smo prije
uli kao ahrijarijeve dolaze iz usta Dina. U predstavi sasvim normalno ovog lica nema ve
njegove rijei govori ahrijarij. Posljednjim dijelom predstave dominiraju lica ministara i
vejzira koji svojim crno namazanim usnicama degutantno plaze svoje jezike dok ispod njih po
stolcima vidimo ahrijarija koji sjedi i eka da mu eunusi dovedu sljedeu ljepoticu. On ih
ubija rasporivi ih uvijek istom kretnjom. Predstava zavrava pjesmom alosnicom ena koje
ostadoe u haremu dok u polumraku vidimo samo poluosvijetljenje komade udova i zida to
tvori potrebitu atmosferu kojom se scenska dogaanja neutraliziraju. Na sredini pozornice
ljuljaju se ahrijarij i njegov brat ahmezdan na ljuljaci to pokazuje koliko je neizvjesno
stanje u njihovoj carevini. Tada se pojavljuje njihova sestra Nur grbava koja ahrijariju,
uostalom kao i njihova Majka donese ma da ju ubije to on i uini rijeima "Ja sam Sunce.
Samo ja dajem ivot " Tek tada dolazi vejzirova sestra eherezada nosei u svakoj ruci po
prepoznatljivu masku no drame. Pratimo kako se dim iri pozornicom i dolazi do prizora koji
se odvija u snu. Jedan od krvavih eunuha poinje se guiti i glasa se okrnjenim

64

nerazgovjetnim zvukovima. Zatim on poinje umjesto eherezade razglobljeno i histerino

priati njenu priu. Posljednji prizor poinje time to svi preivjeli dvorjani izlaze na ulaze
lijevo i desno od pozornice; dolaze na vrata da bi vidjeli to se na njihovu dvoru dogaa.
Pojavljuje se Marko Mlanik u ulozi sestre Nur Grbava i plee unutar svjetlosnog traka
rasvjetnog tijela. Ovaj se efekt korist da bi se istaknuo odreeni posebni detalj kao to je
ekspresija lica da bi trenutak kasnije iz mraka ugledali razjapljenu grimasu krvoedna brata.

7.2. Mitsko u govoru Petera Steina

Predstava Eshilove Orestije izvedena je poetkom osamdesetih u poznatom Berlinskom

Schaubhne am Lehniner Platz. Smatra se jednim u nizu klasinih njemakih uprizorenja
grkih tragedija. Vrijedna je analize jer spada u povijest suvremenog svjetskog kazalita.
Eshilova dramska fabula esto se uprizorivala u njemakom kazalitu zahvaljujui klasinoj
fabuli i motivu poetka pravne drave. Publika je smjetena amfiteatralno. Gledalite je
moglo primiti 400 ljudi.

Negdje u pradavnini, pred samim poetkom tragedije, lei zloin i

iz njega - kao iz nekog prvotnog grijeha izvire niz zloina: Tiest je zaveo Atrejevu enu i tako
oskvrnuo bratski zakon, Atrej se osvetio ubivi Tiestova sina i s njegovim mesom pogostio
65

oca. Tiest je prokleo Atreja, i prokletstvo se ispunilo na njegovim potomcima : Atrejev sin
Agamemnon je za uspjeh pohoda na Troju rtvovao vlastitu ker, Agamemnonova se ena
Klitemnestra za vrijeme njegova ratovanja spetljala sa Tiestovim sinom Egistom i kada se
Agamemnon vratio iz Troje zajedno su ga ubili. Tada Agamemnonov sin Orest osveuje oca
ubivi vlastitu majku.

1. AGAMEMNON
Orestija je jedina preivjela grka tragedija koja prati povratak Agamemnona. Zaetni dio
trilogije scensko je dogaanje koje prikazuje dolazak kralja Argosa na dvor nakon deset
godina Trojanskog rata. Na dvor se vraa u pratnji Kasandre, mlade kerke Trojanskog kralja
Prijama. Doekuje ga Klitemnestra, njegova ena i kraljica. Ve u samom startu drame Eshil
postavlja straara koji duhovito govori o ljubovanju Egista i Klitemnestre. Klitemnestrina se
prijevara vjerojatno razvila iz osjeaja osjea obespravljenosti . Ako mu ubije vlastitu ker,
pitanje je kako se osjea njegova ena. Pogotovo je pitanje kako se osjea ako mu laama
otplovi u rat, bez mobitela i nema ga deset godina. Dakle doekuje ih neobinom koliinom
tolerancije da bi malo kasnije oboje ubila maem. U prvom dijelu uprizorenja ove antike
tragedije prije svega zamjeujemo zaudnu igru chorusa ili kora, koji je u prvom dijelu
tragedije sastavljen od vijea graana grada Argosa. Oni stoje kao posvemanji izraz
nekadanje agore, koja je bila sastavljena od vijea starijih ljudi. Kostime nalazimo sasvim
suvremenim: odijela u nijansama tamnoplavog, crnog i sivog. Svaki lan kora se slui eirom
i tapom. Pokriveni polumrakom lampi na dugakom birokratskom stolu sjede pomalo
rezignirani. Kao takvi, rekao bih predstavljaju stanoviti vox populi koji se prvenstveno oituje
kroz, ini mi se,
kompoziciju njihova govora. Naime, govor kod Steina vrlo je razliite dinamike i proizlazi iz
orkestracije. Vrlo je jasan, proien sa raznim varijacijama intonacija koje pridonose plastici

66

stanja. Prirodno je da postoji jedan osnovni epski pripovjedni ton koji pria priu. Ovakva je
stilizacija scenskog dogaanja tipian primjer njemakog pristupa karakteru. Hou rei da
takav uzvieni, pomalo junaki stav glave i pogleda blago podignutog prema nebu jest
prepoznatljiv stil njemake kole koji vjerojatno vue korijene jo od Schillera nadalje.
Moda taj stav u kojem se Nijemci tako dobro osjeaju proizlazi iz bogatstva njihova jezika
koji se njeguje na pozornicama. Ima svoju dikciju, tijek mu je ritmian. Ima svoju melodiju i
zahtjeva odreenu elokvenciju. Dakle, kor nalii na vijee staraca i sastavljen je od
dvadesetak lanova. Premda se naizgled kreu sasvim samostalno u svakom trenutku ine
cjelinu. Vrlo esto pognutih glava sjede svaki imajui svoj poloaj tijela. Rekao bih da i nisu
obini graani jer igraju i kao bia, osjetljiva na sve podraaje koji dolaze pa ih tako moemo
vidjeti da plau nad sudbinom Agamemnona, Ifigenije i njihova grada- polisa. To je scena
koja ima neku iskrenu emociju...Napravljeni su kao prikaz empatije ljudi koji su jo uvijek
ranjivi, ivi. I kao takvima im je stalo do situacije; trae rjeenje. Takoer predstavljaju
funkciju obinih ljudi, koji su kao, evo tu u prolazu pa posmatraju trenutak, dva. Zaustavili su
se naprosto tako, odravajui pozornost i prirodnost cijeloj fabuli daju jednu atmosferu
mogueg dogaanja. Ponekad Orest ima sasvim kolokvijalni ton kada raspravlja sa korom. U
nekim trenucima koreuti podignu glasove prema nebu direktno se obraajui viim sferama.
Tada ba kao i u uprizorenjima Yuika Ninagawe dolazi do jednog tona meusobnog
prepletanja koje otvara prostor komunikacije s nebom. Ponovno se kolektivnom rezonancijom
otvara kanal ovjekova obraanja nebeskom. Tako se stvara polje uspostavljenog ontolokog.
Kada promatram spomenute dvije produkcije rekao bih da postoji jednaka otvorenost glasa
kod njemakih i japanskih glumaca. Tijelo stoji stabilno, govor proizlazi iz trbuha. Ovaj
element glume sasvim je razvijen kod ovih dviju kole.

U velikoj mjeri liena pojma

dramskog ona sainjava epsku viziju koja vibrira metafizikim, koje se uspostavlja uspjenim
relacijama protagonist - Bog narod. Ovakva je podjela prisutna i u scenografiji. Nju ini

67

desetmetarski plavi horizont sa bijelim naznakama oblaka no u tolikoj mjeri da iz datih bijelih
mrlja moemo imaginirati nebo, ako to elimo. Realno je rije o visokoj plavoj kulisi. Na
kratkoj pozornici podestu po kojem se kreu samo protagonisti nalazimo vrata koja
osvjetljenja djeluju kao otvor. Radi lake imaginacije s lijeve strane je i veliki prethodno
pomenuti stol za lanove kora. Pojam posveenog kazalita

ovdje je vidno prisutan u

suzvuju stare gospode koji se obraaju ponekad u sasvim misnom tonu. Djeluju i kao
pojedinci, koji vode eklektine "privatne" razgovore. Oslanjajui se na tapove, podsjeaju
nas na starce, koji su izrazito ivi. Oni se ljute, lupaju akom po stolu i zatim se diu od njega.
Po licu je jednom prosuta neka vrsta kuge, sive toke koje sugeriraju neku vrstu bolesti. Neki
nose rupi a drugi krunicu u ruci. Ponekad su kao djeca, igraju se i u sasvim aljivom tonu;
kao kakvi prijatelji ukazuju jedan drugom na neku stvar. Ulazili su u gledalite i mijeali se s
publikom. Takoer ih nalazimo zaustavljene s rukom ispruenom prema nebu na taj nain
ostvarujui komunikaciju sa viim sferama. Predstava se dogaa na tri instance: narod,
kojemu pripada donji nivo scene; podest koji koriste vladari a iza kojih je utljivo nebo.
Igrana je u jednoj betonskoj hali koja lii na tvorniku. Svijetlo je reklo bi se atmosferino,
prigueno. Osvijetljena je pozadina a na velikom stolu su lampe koje daju jedan privatni,
kuni i intimistiki ton. Svjetlo je u funkciji boljeg poistovjeenja sa glumcima.

Kod

Nijemaca postoji taj socijalrealistiki trend prikazivanja radnika. Prisutan je u modernim

uprizorenjima njemakih produkcija to dobro pokazuje kakav je njemaki odnos prema radu;
a svoje kazaline korijene vue jo od Brechta. Pojavu koije Stein rjeava tako da se
Agamemnon pojavljuje na vrhu gledalita odakle se sputa na inama koje mu slau sami stari
graani. Trojanski pobjednik nosi crne rukavice. Ma mu visi na leima. Obuen je u laganu
bijelu koulju, koni pas i crne hlae. Doekuje ga Klitemnestra obuena u crvenu haljinu.
Tek se ovdje moe doi do zakljuka kako je Stein, izabravi klasini esteticizam potpuno
ukinuo emotivne i strastvene odnose meu glavnim likovima. Agamemnon nema nikakvog

68

odnosa prema Klitemnestri pa ni prema Kasandri. Klitemnestra vie nalii nekoj upravnici
zatvora: iako je kod Eshila njezin govor obogaen svim poastima Agamemnonu kod Steina
je potpuno lien enstvenosti i njenosti. Imamo dojam da prisustvujemo razgovoru dviju
monih ivotinja. Negdje sam proitao kako je Klitemnestra "odvratna ena i ubojica". Meni
se ne ini tako. ini mi se da je ona obina ena koju je povukao razvoj dogaaja, ona im se
samo nije bila sposobna oduprijeti. Mislim da je Klitemnestra, premda ljubuje sa Egistom ak
tovie odluila podrati mua pobjednika: pa ovo s Egistom ionako nije tako ozbiljno.
Klitemnestra na neki nain stavlja Egista "na ekanje". Promatra odnos Agamemnona i
Kasandre. Kada shvati da je Agamemnon umoran od bitke i pogibelji na moru u povratku
eljan ugode i mlade ene naprosto poludi i vidimo je upravo onako kakvu je nalazimo na
grkim vazama: odvratnu i raupanu.

Kod Steina Kasandra stoji prekrivena bijelom plahtom dobru polovicu svoga scenskog
prisustva. Pri prvom susretu Agamemnona i Klitemnestre graani grada Argosa su dirnuti:
dre ruke na srcu i malo zatim sjede za stolom i pjevaju jednu dirljivu i vrlo njenu njemaku
pjesmu. Kasandra cijelo vrijeme ostaje pokrivena poput neke nepomine nevjeste. Graani
joj se pribliavaju, ude i obraaju. Kada se prvi puta oglasi pone dugo plakati i zazivati
Apolona. Uskoro se pokae kao ne pretjerano zgodna ena srednjih godina obuena u
bijelu odjeu i sa trakom oko glave. Starci u jednom trenutku posjedaju oko nje, onako se
pridravajui sa tapovima, kao da e ona priati neku priu. Prekognicija joj dolazi naglo
kao kakav nalet, udar i odjednom vie lii na fanatinu luakinju nego na lucidnu i zgodnu
mladu enu. Premda se ja ne bih sloio s izborom podjele radikalizam s kojim se Stein igra
jest donekle zanimljiv. Meni se ini da bi ona prije svega morala biti poprilino zgodna i
"zraea", to bi Klitemnestri bio pravi povod za ubojstvo. No, pogledajmo kako Stein
pristupa daljnjem razvoju dogaaja. Scena prvog ubojstva obiljeena je s dva krika iza

69

pozornice. Malo zatim graani grada Argosa mizanscenski postavljeni u dugaka dva reda
idu korak po korak prema ulaznim vratima i kada ih prvi dotakne na pominom podestu izlazi
cijela krvava Klitemnestra pod nogama imajui krvavi par. U rukama nema sjekiru ve ma.
Kada malo zatim doe Egist starci se ustro prepiru s njim pratei ga podno proscenija da bi
potegli noeve na njega. Zatim svi izraavaju svoje negodovanje. Za Steinovu orkestriranu
reiju Agamemnona moemo rei da je upravo on onaj koji podraava kor, daje mu prvi
impuls tj. prvi ton i time obnaa funkciju onoga koji se spominje kao exchnaton. Toliko je
glazbena igra kora razvedena da bismo mogli ralaniti nekoliko elemenata koji je
sainjavaju, i svi bi bili iz podruja glazbe: prije svega ritam zbivanja, zatim melodija koja je
izgraena od suzvuja i zajednike igre koreuta koji meusobno razgovaraju tvorei gotovo
melodiju. Takoer je prisutan element koji posvema nalii ritmu disanja oslikavajui
odreenu glazbu govora. Glazbu obiljeavaju duboki tonovi nalik orijentalnim sutrama koje
se mogu uti na istoku a zvue kao zapravo isto titranje dijafragme.

2. CHOEPHOREN

Drugi dio se dogaa u vrijeme povratka Oresta iz izgnanstva, koji se vraa nakon sedam
godina i zajedno sa sestrom Elektrom priziva mrtva oca ritualnim inom - da bi im pomogao
pri osveti. U sljedeim scenama prvo pratimo ubojstvo Egista, i zatim Orestovo ubojstvo
podivljale majke Klitemnestre. Peter Stein je deset godina studirao Povijest umjetnosti,
Njemaku knjievnost, Arheologiju i Klasinu filologiju i ovdje se vidi se kako kao gledatelj
uzima poziciju posvemanje skromnosti upravo zato to u potpunosti poznaje materiju. Ako u
grkom drutvu drama ima smisao utoliko to "govori elokventnije kada od nas trai da
gledamo smrti u lice" pitamo se koliko je taj aspekt danas mogue postii. Vjerojatno ovaj
redateljski izazov ide prema postavljanju neposrednosti dogaanja iz koje izvire plastinost

70

likova i kompaktnost prie. Pristup thanathosu danas se sustavno moe pratiti u modernom
talijanskom kazalitu (Romeo Castelluci, Fanny & Alexander) koje je na
neki nain svojevrsna poetika straha i smrti. Kod ovih suvremenih autora nalazimo prisutan
segment vjetog baratanja kazalinim sredstvima, tradiciju koja se oito kao skup tehnikih
znanja kreu ka scenskoj "meravilli". Takva se poetika stvorila kao svojevrsna toka uporita
cjelovitoj erotiziranoj talijanskoj kulturi. Kod Hrvata takoer postoji

tradicija bavljenja

grkom dramom preko pojma ambijentalnog kazalita koje je prisutno na ljetnim festivalima.
U tim mediteranskim gradovima redateljski pristup na neki nain je uvjetovan prostorom.
Svaki izbor prostora ujedno znai i izbor redateljskog rukopisa.

Osobno se sjeam

uprizorenja nekih antologijskih predstava: Euripidove Elektre u selu Zeljovii iznad Splita,
Helene na Pomorskom Institutu i Sofoklove Antigone u Vili Dalmaciji. Bile su to predstave
koje su govorile neposrednou i uspijevale pronai jezik sadanjosti. Sve mahom
hvalevrijedna uprizorenja. Elem, postavlja se pitanje kako danas pristupiti pitanju katarze,
koja bi mogla biti posljedica procesa rada. Meni se ne ini da je to nemogue, dapae, ini mi
se izgledno kako provedba mora ii za Aristotelovom opaskom o tragediji koja mora prijei
rampu: pobuditi uvstva, uznemiriti, pobuditi osjeaje empatije i pogoditi gledatelja.
Kod jednog se poprilino poznatog danskog autora rije je o Larsu von Trieru - posvema
moe pratiti tragedijski rukopis: nakon viegodinjeg rada kao djelatnik hitne pomoi uspijeva
snimiti niz potresnih svjedoanstava koja posvema nalikuju klasinim. Ne koristei se
klasinim antikim fabulama uspijeva mu poi za rukom konstruirati suvremenu traginu
priu. Sve ovo ide u prilog mojoj tezi kako je i danas pomou teatra okrutnosti mogue
reirati suvremenu tragediju na nain na koji nas se tie. U staroj su se Grkoj antiki autori
bavili goruim pitanjem odnosa uloge ovjekove volje naspram sudbine. Namee se pitanje
zato je to bilo tako. ini mi se da su dramatiari bili svjesni vanosti odravanja funkcije
nunosti kazalita u drutvu, upravo kao to su to tisuu i vie godina kasnije radio

71

Shakespeare. Postavlja se pitanje odnosa mitskog i tragedijskog. to je to mit u tragediji ?

Pojam mytosa vezan je uz nepromjenljivi dio strukture, fabulu koja se da ispriati u dvije
reenice. Edip ubija vlastitog oca, i eni se majkom; upravo kao to Antigona, da bi pokopala
vlastitog brata mora prekriti zakone drave tako i kod Eshila protagonist da bi osvetio smrt
oca ubija svoju majku. Odnos dramaturkih struktura Hamleta i Oresta pokazuje kako obje
situacije sadre relaciju odgovornosti i kazne koja se namee odlukom svjesnog ovjeka u
tekoj situaciji: ubiti ili ne ubiti. Ovaj dio istie nepromjenljivu mitsku strukturu dok svi drugi
odnosi Hamleta Oresta i svijeta koji ih okruuje jesu promjenljivi dio prie. Oni imaju
slinu situaciju; i kod jednog i kod drugog se javlja pojava mrtvog oca. Oboje su poprilino
obremenjeni situacijom bivanja na dvoru na kojem su svi protiv njih, naprosto zato to je
vladar ujedno i ubojica njihova oca. Stoga psihologija ova dva lika proizlazi iz temeljne
situacije potpune nesigurnosti, opasnosti po ivot bivanja u prostoru u kojem je prolivena
oeva krv iako priroda dijaloga unato svemu nastavlja kolokvijalne situacije. Upravo ova
pozicija stajanja izmeu dvije suprotne injenice odreuje psiholoki profil princa suoenog
s bivanjem unutar svakodnevne realnosti natopljene potoiima krvi. Ono to je muno i
teko prua se u reenici "Svijest je distanca od vlastite uloge" . Naime, u obje je uloge
prisutan moment svijesti koja prikazuje nerazmjer izmeu onoga to jest i onoga kako bi bilo
ispravno. Ova pozicija sadri sve ljudske situacije u kojima je odluka prisilna, bilo prolou
ili momentalnim situacijama a odluuje se na vlastitu odgovornost i raun. Orestija se
razlikuje od drugih grkih komada: po tome to pokazuje dva od pet krvavih lananih
dogaaja, to ima prisutnost zbora u punom smislu te rijei i to nije zavren komad. Ako je
Orestija tetralogija u kakvoj je svezi i kakvu funkciju imao zadnji dio komada ? Vjerojatno ta
zasebna cjelina pod imenom "Proteus" nije bila u vezi sa priom jer su njeni likovi, ini se naprosto odigrali svoju traginu igru. Ovo podruje nalazim zanimljivim ali nedovoljno
istraenim. Zna se da postoji veza izmeu ditirampskog kora i satirske igre. Kult Dioniza se

72

sluio ivotinjskim korom, " pjesmom jaraca ". Tu je dakako rije upravo o satirima. S
obzirom da jo nisam radio grku tragediju mene zanima izvorna vizualna ikonografija koja je
sauvana do dananjeg dana. Tako mi se ini mi se da su satiri bili povezani sa jarcima i da to
pitanje ide prema dionizijskom i apolonskom naelu kazalita.

Pri poetku drugog dijela trilogije Orestije prvo to primjeujemo jest da je scenografija
promjenljiva. Plavi dugaki "epski " pravokutni horizont zamijenjen je crnom pozadinom.
Svijetlo je koncentrirano na prosceniju. Postoji igra svijetla sa vratima: kroz vrata pada zraka
svijetla ili netko izlazi kroz vrata u svijetlu.. Udovice dolaze na scenu, i u tuzi i jadu govore o
stradanju Agamemnona. Trgaju odjeu sa sebe. Elektra zatim radi ritualnu radnju:
polijeva stol arhetipskim fluidima: vodom, krvlju i mlijekom. Taj se in koji predstavlja
pribjegarsko lijevanje rtve na grobu umrla heroja ( rtva ljevanica se sastoji, od mlijeka,
vina, meda i vode) naziva se hoeforom. Zaziva se duh mrtvaca kao moni duh (daimon) koji
e omoguiti osvetu. Tek nakon to je izrekla molitvu ocu o povratku vlastita brata, Elektra
ugleda Oresta. Dolazi glavni glumac i obavjetava protagonistkinju o smrti. Kod ovog glumca
imamo osjeaj pritajene energije. Govor je junaki, sjajno impostiran: ima retoriku kvalitetu
mitskog govora. Scenu obreda zavravaju Orest i Elektra koji tuku akama oev grob. I to
traje neko vrijeme. Zatim Orest kuca na vrata palae. Izlazi Klitemnestra gotovo privatno u
kunoj haljini, sa dekom... Kada shvati tko je ispred nje pone obamirati i svijati se prema
naprijed. Da je Klitemnestra proraunata ena, kakvom ju je pokazao Stein prio susretu sa
Agamemnonom ova scena ne bi postojala. Orest je ne bi mogao iznenaditi. Bila bi spremna na
njegov dolazak. Opet dolazim do zakljuka da je Steinovo uprizorenje esteticistiko sa
glazbenom razradom govora. Taj je govor posljedica bogatstva jezika jednog naroda. Hou
rei osjea se koliko Nijemci uivaju u govoru svoga jezika. Orest ubija Klitemnestru
zaudnom jednostavnou. U poetku je sukob verbalan nakon ega slijedi situacija u kojoj je

73

ona izvadila dojku pokuavajui ga prisjetiti da je majka koja ga je othranila. Smislenost

scenski izgovorenog i interpretacije je dovedena do visokog stupnja izraajnosti. Zatim
pratimo scenu njihova razgovora na velikom, blago osvijetljenom ulazu. Orest nosi na sebi
bijelu koulju i sav je krvav. Poloivi ma na dojku svoje majke vodi s njom dijalog.
Kasnijim sam prouavanjem doao do studije klasinog filologa Olivera
Taplina koji se dvadeset godina bavio prouavanjem antike grnarije sa tematikom prizora
iz dionizijskog kazalita. On je radio na Orestiji sa Steinom kao struni suradnik. Istie kako
prizori koje nalazimo na grnariji ne moraju biti objektivan prikaz dogaanja ve vie
subjektivan stav zanatlije koji je tu grnariju izraivao: esto nalazimo likove iz razliitih
drama skupa: primjerice Oresta i Medeju. Mi znamo da je grnarija jedina vizualna do danas
sauvana predodba antikog kazalita. Zato su ak i elementi od kojih je graena zanimljivi.
Taplin govori o tome kako se pojavljivao koji od likova u antikim tragedijama i kako se
zapravo i razvijala percepcija pojedinih likova. Ono to je nama zanimljivo jest motiv Oresta,
koji se pojavljuje sa crnom kovravom kosom i gol, sa platom i izmicama. Prikazane su
njegove scene podno Ateninog hrama u kojem Irinije izgledaju mukog spola i sa krilima.
Na jednoj drugoj vazi pak nalazimo scenu Elektre i Oresta na oevu grobu sa maevima i
slugu koji prinosi zdjelu sa voem. Scenu Oresta i Klitemnestre nalazimo poprilino erotinu:
naga, malo po prirodi punija Klitemnestra raskriva Orestove prsi dok se on nadvija nad nju sa
maem. Iz ovoga, ini mi se, bi se dala napraviti zanimljiva interpretacija. Jedna od slika koja
prikazuje Oresta kako dri ma na Klitemnestrinoj dojki iskoritena je u predstavi , i ta je
scena zaista jedna od upeatljivijih u predstavi. ini mi se kako mitske ili bolje reeno
arhetipske slike lee u temelju svake dobre reije. To pogotovo vidimo u pristupu autora koji
imaju vlastite rukopise. Kao da cjelokupni njihovi opusi izlaze iz promiljanja i osmiljavanja
slike. Prema kraju drugog dijela moemo pratiti enski kor koji je kod Steina sada
interpretiran kao ene narikae. Ponovo se muzikalnost izgovorenog ogledava u injenici da

74

one ponekad putaju neke udne jecaje tvorei neku vrstu glazbe. U potpuno istoj poziciji kao
i Klitemnestra na pominom praktikablu Orest izlazi ispred kue sa purpurom i maslinovom
granom kao simbolom mira. Pod njegovim nogama lee preklani Klitemnestra i Egist lee
dok se krv slijeva u potocima. Na kraju se scene okrvavljeni Orest; sa maem u jednoj a
maslinovom granom u drugoj ruci otvara i "raskriljuje" prema nebu u znak zahvalnosti.

3. DIO EUMENIDE
U njemakoj kulturi tradicija uprizorenja antikih drama polazi od uprizorenja "Antigone"
1841. koje je bila "nova intrerpretacija" teatra. Premda ova izvedba nije toliko vana moemo
rei da je prvi puta u Njemakom kazalitu jedna tragedija iznala jezik razliit od starih
poimanja grke drame. Pravi poetak njemake tradicije poinje sa Maxom Rainhartom, koji
je 1910. radio otvaranje na mjestu staroga cirkusa Schumann radio "Konig Oedipus". To je
zapravo bilo prvo

u nizu berlinskih uprizorenja antike. Njegova je ideja da otvaranje

Volksbuhne bez naroda nema smisla. Na toj je predstavi sudjelovalo navodno 500- 600
korista koji su inili da dobijete dojam da ste dio povijesnih zbivanja na kojima uprizorenje
poiva. Predstava je bila "nalik vjetru, nalik tornadu, vatri". Koristi su stenjali, kukali,
zavijali, urlali, skakali i pokretali cjelokupnu publiku inei je da se saginje, kree i penje.
Bijae to jedno spektakularno masovno uprizorenje. " Kad se atmosfera pojaavala", kae
jedan od onih koji je bio prisutan "nisam joj se naao nasuprot ve bih uronio u nju" .
itava je predstava bila jedan kolektivni emotivni dogaaj. Prvi koji je nastavio tradiciju je
bio Gunter Muthels koji je zajedno sa Leni Riefensthall reirao "Orestiju " na Stadliche
Schauspielerhaus u vrijeme Treeg Reicha. Bila je svojevrsna alegorija njemake povijesti od
prvog svjetskog rata do "sadanjosti treeg Reicha ". Obiljeavala ju je poprilino strastvena
izvedba, sveanost puna napete igre, krvavih glumaca i navodno ak dionizijskog ludila.
Jedno od obiljeja bila je i monumentalna scenografija arhitekture palae sa dvokatnom

75

konstrukcijom antikih stupova. U "Eumenidama" pojavljuje se dvadeset metarski kip palade

Atene. Scenografija je oito u politike svrhe izraavala prisustvo klasinog duha.
Koreografije Leni Riefensthal dodatno su davale na kinetici cijelog dogaaja. Spominje se
optravanje prostora sa zapaljenom olimpijskom bakljom. "Vjebe za glumce" i predstava
"Bakhe" Orta Gubersa 1974. godine. uzimaju se kao poetne u "Berliner Antikenprojekte ",
inaici za suvremena Berlinska

uprizorenja grkih tragedija. Uprizorenju ove predstave

prethodila je veer sustavnog istraivanja Schaubuhne Ensambla koje se bavilo vanou

materijala u kazalitu, ljudskim tijelom i odreenim ritualnim sekvencama koje su proizlazile
iz grkih poela. Samu predstavu su oznaavale pojave ventilatora, neonskih svjetala, golih
tijela i mitskog kretanja. Bila je rad na razini slike koja prikazuje svijet skrivnosti,
neoekivanih i tajnovitih slika. Ovo spominjem jer mi se ini da je 1974. i predstava Bakhe na
neki nain poetak modernog njemakog kazalita. Tu naravno spada i Steinova "Orestija".
Moemo zakljuiti kako osobitost njemakih uprizorenja odlikuje njihovo razumijevanje
jedinstva nacije ili naroda to se oituje kao tradicija posebne sklonosti rada sa korom. I ne
samo to. U suvremenom njemakom kazalitu sasvim je normalno da postoji aktualizacija na
nain da velika veina predstava stremi progovoriti iz sadanjeg vremena. Takva kazalina
praksa sadrava svjeinu koja omoguava ogledanje realnosti u okviru pozornice. Trei dio
poinje u Apolonovu hramu u Delfima gdje Orest trai zatitu od Irinija. Od Apolona biva
poslan paladi Ateni koja odluuje da e njegova pravda biti iznesena pred Aeropag, sud
Atenskih graana. Kod Eleuzinskog misterija imamo zaetak civilizacije poetkom kulture
prehrane tj. slavljena ciklusa rasta i nastajanja ita tj. organiziranog ratarskog ivota. U
posljednjem dijelu Orestije pratimo novi stupanj sad ve razvijenog drutva : osnutak pravne
drave. Kada promotrite odnos dionizijskog kazalita i grkih misterija moi ete zamijetiti
kako je grko drutvo u isto vrijeme bilo predkulturno i primitivno koliko i na visokom
stupnju kulture. Za Atenu je to bilo vrijeme u kojem su se ritualno klali bikovi, a navodno u

76

Mithrinim misterijima i ljudi dok je u isto vrijeme vladao politiki sistem koji vlada i danas
demokracija. No, da bi rijeila Orestovu sudbinu Boica Atena saziva suenje. Porota starog
krvnog suda glasuje neodlueno, no nakon poduljeg procesa sama ga Atena razrjeava u
Orestovu korist. Irinije bivaju zbrinjene i stavljene pod brigu grada i drave. Posljednji dio
Eshilove trilogije moe se tumaiti kao zavretak osobnog izbora vladajueg sloja. Prvi se
puta, dakle pojavljuje u antikoj drami pojava suda tj. pravne drave, gdje zapravo kao
lanovi polisa se javljaju i porotnici koji prate suenje. Oresta optuuju Irinije, koje se mogu
poimati kao Orestovo nesvjesno, ili pak sloj naroda koji je osobno pogoen njegovom
osvetoljubivom samovoljom. Kakvo god tumaenje izabrali suoavamo se sa poprilino
modernom scenom u kojoj postoje sva tri sloja grkog drutva simultano: bogovi, junaci i
graani. Zapravo bi se ova scena mogla nazvati politikom. I pored toga svega javljaju se
Irinije, koje Peter Stein tumai kao skup bia iz nesvijesti. Na samom poetku treeg dijela
trilogije Orest se budi meu Irinijama kao da su one dio njegove svijesti. Okruuju ga, prate.
Vidimo Hram Apolonov u Delfima dosljedan prethodnim scenografskim rjeenjima: kao bijeli
vertikalni pravokutnik koji estetski korespondira sa crnim horizontom kojeg smo imali u
drugom dijelu. U razgovoru sa Orestom Apolon se javlja na vrhu tog pravokutnika (od "gore")
u pomalo naboranom bijelom kostimu sa lovorom u kosi. Kao i Orest, javlja se okrvavljen.
Upravo kao i u tekstu Orest sveudilj nosi maslinovu granu. Zatim Orest dolazi do kipa Palade
Atene. Uskoro se pojavljuje sama boica. Na glavi ima podignut ljem, mislim da ne bih
pogrijeio kad bih rekao spartanskog stila. Dolazi do neega to bih nazvao "mizanscenskom
konverzacijom " grupe Irinija i Boice. Prostor postaje potpuno prazan, gradei atmosferu
samo plaviastim svijetlom pored Oresta i Atene. enski kor poprima lice tamnih bia, crnih
spodoba:
"Mi crne Noi strana, grozna djeca smo
Pod zemljom kod kue nas zovu kletvama "

77

Kod Piera Paola Pasolinija u "Appunti per un' orestiade Africana" autor govori o
transformaciji Irinija u Eumenide tako da povlai slinost situacije u Africi u ezdesetim i
sedamdesetim godinama prolog stoljea kada Afrika doivljava preobrazbu u zemlju u kojoj
vlada obrazovanje i demokracija. Tako moemo vidjeti primjere na koji se nain primitivno i
iracionalno pretvara u racionalno i suvremeno. Ovo pitanje je redateljski vano jer ujedno
donosi i rjeavanje samog kraja komada. Kod Steina Irinije su klasino rijeene, kao
nesvjesne sile. Kostimi su malo smijeni, iako imaju kostimske detalje crnih zmija omotanih
oko ruku...Stvar se popravlja kada se sklone u mrak pozornice, gdje mizanscenski oito
pripadaju dok je Atena na osvijetljenom prosceniju. Scena suenja je sastavljena od
ogradicom odvojene porote koju sastavlja desetak decentno odjevenih graana. Apolon
se sputa uz lijevu stranicu scene na pominom prijestolju gdje neoptereeno svirucka liru dok
klevete napadaju sa najdonjeg djela scene. Unato neodreenoj i apstraktnoj pojavi Irinija
suenje uspijeva zaiviti. Poloaji tijela porotnika, obuenih u plava i siva odjela ponovo
odaju tihi esteticizam: naoigled su razliiti i bez reda poslagani tako da jednog nalazimo
zamiljenog, stariji ovjek sjedi uspravno, pravilno sloenih koljena, neki imaju nogu
prebaenu preko noge itd...Sjede u nekom naizgled nehajnom redu. Kasnije se diu i
meusobno razgovaraju. Glasanje se odvija ritualnim ubacivanjem glasova u crnu i bijelu
vazu. Nakon to se izglasa neodlueno Atena dodaje kamen vie za Oresta kao recimo nekrivog. U trenucima kada Irinije odluuju o svom stavu naspram Ateninoj ponudi porota
poinje initi udne stvari. Porotnici padaju unatrag sa stolice, zlo im je, odlaze negdje,
skidaju se i nervozno hodaju. Ovo glasanje kulminira tuom meu porotnicima. Situacija se
ipak smiri pozitivnim odlukom Irinija. Zatim Orest simboliki proe kroz Irinije, kletve.
Kostimi od silikona ipak ne potiu gledatelja na suivljavanje i ne moemo se oteti dojmu da
je neto nedokuivo no i ne-blisko, anorgansko na sceni. Tako se izborom kostima pomalo
rui finale ove redateljski sjajne i zanimljive trilogije. Komad zavrava umotavanjem Irinija,

78

njihovom pretvorbom i permanentnim zbrinjavanjem. Irinije postaju Eumenide tako da ih

ljudi iz Aeropaga naprosto umotaju u crvene tkanine. Ostaju podno pozornice. Umotane.
Porotnici koji asociraju na parlament nastavljaju svoj proces demokracije. Sam kraj postaje
suvremen jer govori o situaciji koja je u antiko doba poela a nastavlja se i na dananji dan.

7.3. RENE MEDVEEK: HAMPER

Predstava Renea Medveeka "Hamper" je svojevremeno odjeknula nesvakidanjom
silinom i na jedan neuobiajen nain; ostala nam je u sjeanju kao predstava nevjerojatno
pozitivnog fluida. Zapravo topla predstava. Kada razgovaram sa drugim ljudima koji je se
sjeaju slaemo se da je rije o iznenaenju; izuzetnom ostvarenju kakva smo u Hrvatskoj
navikli povremeno vidjeti jedino kod niza suradnja ekipe Teatra Exit. Njeno uprizorenje se
dogodilo za vrijeme ratnih godina ime je njena misao bila utoliko itljivija. Kako predstava
nije nastala na temelju dramskog predloka ona spada u red onih kod kojih je i sam proces bio
zanimljiv. ini mi se kako Medveek na suvremenoj hrvatskoj kazalinoj sceni uspijeva dobiti
status jednog od trojice autora koje je hrvatska kazalina zajednica u zadnjem desetljeu
iznjedrila kao uspjene. Premda ima onih koji tek dolaze, hipotetiki reeno njih trojica to
mogu zahvaliti iskljuivo improvizacijama tj. vlastitoj sposobnosti da pratei vlastitu intenciju
bez tekstualnog predloka od dobivenih dijelova sastave predstavu. Dakako da ovo nije jedini
nain na koji nastaju kazaline predstave no izraz je ovo zanatske vjetine i stanovitog
sakupljenog kazalinog iskustva. Premda se povremeno mogu nai i vrlo zahvalne adaptacije
romana kao i kreativna uprizorenja dramskih tekstova. Predstava je u vrijem svog nastanka
odisala svjeinom novostvorenog djela koje je nastalo iz snanog osjeaja za sadanjost u
kojem se ogledalo cijelo jedno osjeanje svijeta. Na poetku predstave doekalo nas je dva
79

reda po etiri prozora dok je na podu bio neki svjetliji prirodni materijal spojen na nain
klasinog baletnog poda. Poinjala je scenom dvojice soboslikara koji prolaze s ljestvama
toboe se ljutei: "kaj me briga to redateljkaj me briga to hoete poet" dok ih prati
mladi ovjek djetinjastog ponaanja to bi bio finiji izraz za idiota kojeg igra Edvin Liveri.
Kree se na poseban nain koji daje dojam nehaja u kretanju. Vrlo se simpatino zaustavlja
kraj mat srebrne kante okruene smeem koja stoji na sredini pozornice. Drei probueni
kiobran u ruci on radoznalo njuka oko kanta. Time Medveek dokazuje da vlada
apolonijskom vjetinom i gradi svoju prvu dobru u nizu sjajnih slika. Zatim vidimo kako
Edvin vadi nekakav propeler od perilice da bi na trenutak postao cvijet, da bi smo primijetili
kako sa stranje strane majice ima uiveni broj est. Tokom predstave on biva neka vrsta
nijemog komentatora koji prati zbivanje zvukovima koji sadre emocije. Moglo bi se rei da
njegovo lice nosi djetinje uenje tj. jedan dio osnovnog osjeanja predstave. ini mi se kako
jezik predstave dolazi iz djetinjeg poimanja svijeta dok bi za stil predstave rekao da ide
tragom jezika srca. Sluajui vlastitu unutarnju glazbu na temu retardiranog djeaka Edvin
tjelesno i govorno ostvaruje scensku dimenziju djeteta

kretanjem, izborom rekvizita i

bogatom facijalnom ekspresijom ostvaruje ugodno lice koje je pomalo nalik na ono iz nijemih
komedija. Ostaje sam na sceni. esto emo ga tokom predstave vidjeti na samom prosceniju
gdje sjedi na podu to je adekvatno njegovoj ulozi djeteta. Zatim ujemo ritmino lupanje
noga o pod susjeda koje moemo razabrati nakon to se digne zastor u dubini. Ugledamo ih u
pomalo smijenih starim i pohabanim kostimima kako isprepleteni sa snanom glazbom
harmonike, poput kakvih suludih lica, mehanikih lutaka nose predmete u ruci. Premda na
samom poetku vidimo samo kantu i par artefakata karakteri odbacuju predmete stvarajui
kaos. Tu izmeu ostalog nalazimo: prednju masku automobila sa poetka stoljea, suncobran,
zvonca, drvena kaeta, boce, model djejeg automobila, jednocikl, jastuk, vjedra, plahtu,
ajnik, torbe, lavore, limenu kutiju, vree sa stvarima, okvire itd tako da itavo trajanje

80

nadolazeeg prizora vidimo lica koja dolaze i traei neto za sebe blago prekapaju. Kostimi
Tanje Lacko variraju od suvremenih do onih sa poetka stoljea no na neki nain se
meusobno slau. Karakteri bivaju noeni harmonikom trenutak nalik na francusku; trenutak
na Astora Piazzolu kreu se rekao bih mejerholjdovski i jedan iza drugog odbacuju suvine
predmete. Unosei najrazliitije predmete ovo rade as s slijeva, as s desna. Zatim se zvuna
pozadina naglo mijenja i oporu otrinu zamjenjuju melankolini i lirski zvuci. Izgleda kako
radnja u potpunosti prati melodiku glazbe pa se stakato ritam dinaminog dogaanja mijea sa
legato zbivanjem : npr. promjena karaktera glazbe na dolazak u smeem kostimu odjevene
starije gospoe koja usred smetlita sjeda na vlastiti kufer. Zatim Nina Violi vaui vakau
proe na roluama, otpuhne i ode. Svijetla se konano zamrae i prozori postanu mjesta toplih
kunih svjetala koji nam sugeriraju nono dogaanje da bi se uskoro ugasili i bivali povueni
cugovima na kojima vise. Praeni rahlom glazbom dvoje lica ostaju svak' za sebe usamljen na
smetlitu ne radei nita posebno. Onako. Zaokruenost slike redatelj Medveek ostvaruje
limenim olukom koji se jedva zamjetno nazire ponad pozornice. Sa lijeve strane stoji fotelja
zelene boje srednjih dimenzija pa izmeu gomile smea drvena krinja slijeena kantom na
sredini pozornice pa do nje bijela sobna lampa da bi skroz na lijevoj strani stajao vrlo stari i
vrlo poseban zaobljeni okvir od kreveta. Hou rei kako svaki element kojeg vidimo na sceni
je dio jednog likovnog osmiljenog reda koji zauzima svoju poziciju jednako kao i svrhovitost
u odnosu na druge elemente to se naziva kompozicijom slike. Prizorite na koje nas dovodi
Medveek graeno je od malih, rabljenih predmeta koji imaju svoju povijest. U tom i takvom
okruenju Davora Boria nalazimo kako lei na krinji u fetalnoj poziciji dok si je sasvim
desno i na podu smjetena Nina Violi nala neke arape koje navlai. Edvin vue sa sobom
neku tep deku na koju lijee i smjeta se u sredinu pozornice da bi ga malo zatim vidjeli kako
lei i drei u jednoj ruci kiobran kopa nos. U udobnu sobnu fotelju sasvim s lijeva smjestio
se Pjer Menianin koji ita novine. Njega se tokom cijelog prvog dijela vidi kao itaa novina

81

da bi povremeno uli njegovo neodoljivo smijuljenje. Neko potiho fuka. Marica dovlai
odnekud neko korito u koje sjeda. Nina Violi neto trabunja u publiku kada joj jedan od
karaktera donosi na ogled svoju trubu koju popevi se na smijeno savijenu improviziranu
pregradu. Marica koja nosi karakter osobe kojoj sve smeta ga izbacuje, izgura sa scene sa
rijeima koje emo jo susresti: HAGA DAGA. Pojavljuje se imi Jurec u zelenom
kaputu. Ura Rukar sa zimskom kapom na glavi arbitrira da na sredini tog savijenog podesta
doe do zdruivanja Zdenke Maruni i imija Jureca. Ona nosi procjedaljku na glavi za
razliku od njega koji ima lonac. Ura Raukar pjevui neki napjev tipa UN VERDE AIN A
KLINGE UN KRA-LI-LICA SNI. Lijep ritual za koji podsjea na pokuaj prizora kojeg
nalazimo u dramama kazalinih klasika Shakespearea, ehova kao i kod Bergmana. Rije je o
situaciji scene-na-sceni koji kod Medveeka nalii na neke neobine zaruke. Nekoliko puta
pokuavaju se dostojno pojaviti dok ih Branko Supek prati svirajui na pili. Bivaju prekinuti
grubom gestom Marice Vidui Vrdoljak koja svojim HAGA DAGA rui izgraenu aroliju.
Filip se Nola tokom predstave pojavljuje u vidu uurbanog znanstvenika koji oito ima svoja
posla no u nekim se trenucima ukljuuje stavivi tipalicu koja je falila i sl. Ga. jako plae
dok joj Rajko ne pokloni cvijet koji zalijevanjem naraste i zatim je; prethodno stavi na kutiju
poljubi. Ispod suknje se pojavljuje Katarina Bistrovi Darva koja zalijevanjem naraste. Zatim
joj odjenu vjenanicu.

U ruku joj stave balon od helija, na glavu limenu pirju. Svojevrsnu sredinu predstave
doivljavamo buenjem u naslonja zavaljenog gospodina koji se odjednom die i pjevajui
neku ariju poinje raditi razne stvari. Tri po predmete. Radi neke proraune kredom po
pozornici. Izrauna neki zadatak da bi trenutak kasnije obiljeio poloaj stopala jednog od
glumaca. Svakom od glumaca daje po jedan predmet: jednome tap, drugoj oluk ili pak dva
vjedra, loptu i ostale naizgled sasvim nepovezane elemente. Nakon to ih je prethodno

82

upjevao u trenutku pokretanja jedna stvar pokree drugu efekta nalazimo nevjerojatnu
povezanost nalik matematiki nemoguoj sluajnosti. Nakon ove toke daljnji se slijed
predstave oznaava ritmino brzim glazbenim motivom harmonike koju nalazimo na poetku
predstave inei uspjenu sredinu predstave dok se scensko dogaanje oblikuje na taj nain da
smo svjedocima situacije u kojoj je jedno od lica u besvjesnom stanju. I dok tako Katarina
Bistrovi Darva nemono lei Pjer je pokuava probuditi pjevanjem arija. Jezici kojima se
koristi sad su parodija na talijansku kanconu, sad njemaki vokabular. Lica se pokuavaju
dovinuti gdje i kako iznai tekuinu koja bi u svijet vratila dragu i zaspalu djevojku pomalo
neobine rudlavo crvene kose. Dakako da ovdje dolazi do osmiljene situacije u kojoj svi
prekapaju po smeu dok jedno od lica ne nalazi posudu za zalijevanje cvijea. No ispostavi se
da je prazna i dok djetinjasto lice upuuje na oluk iznad njihovih glava svi lanovi ove
neobine zajednice sustavno nijeu takvu mogunost - odnosno ne ele ni uti. Kada ih ovo
lice ponovno upozori na vodu u oluku oni ga gaaju raznim predmetima. U pozadini vidimo
kutiju koja hoda. Konano dolazi do scene penjanja po ljestvama kada Edvin uspijeva trknuti
instalaciju vode koja se slijeva u dragocjenim kapima. Sistemom spojenih posuda voda dolazi
do lica onesvijetene djevojke i dakako budi je iz nesvijesti.

Pokuavajui dohvatiti svoj kiobran koji mu je ostao okaen za instalaciju kojom

protie voda Edvinu se iznenada izmaknu ljestve pa ostaje nenadano visiti u zraku nakon ega
slijedi nekoliko trenutaka dakako paninog otpora gravitaciji prije nego li ga spase. Slijedi
trenutak veselja u kojemu se karakteri podbadaju i pokuavaju natisnuti u maleni okvir. Ovu
situaciju koja portretira uspjeh ansambla Medveek glazbeno podcrtava ruskom
kantautorskom glazbom prizivajui one najljepe kazaline trenutke u kojima postoji ideal
glumakog ansambla: istoa, predanost i srcem natopljena slavenska enja. Ovom glazbom

83

nam se bude rezervoari kazalinog sjeanja u kojima se rije zajednitvo pie zlatnim slovima.
Tada se svi izmiruju sa Maricom nastojei oponaati njeno HAGA-VAGA.
Scenu prekidaju dvojica radnika istoe koji su doli pospremiti smetlite. Tada
na scenu iskae Nola koji svakom uesniku daje dijelove koje je skupljao tokom cijele
predstave to su mahom dijelovi starih bicikala, felge, volan od automobila i druge stvari
nakon ega oni izau sa scene. Dok smetlari metu u pozadini vidimo minijaturni oblik
automobila kako nastavlja svoj put.

8. Zakljuak
Pretpostavljam da slikovnim jezikom vlada prvenstveno sustav pravilnosti ija
terminologija zasigurno proizlazi iz jezika slikarstva: onaj koji slika slae sadraj u skladu sa
zakonitostima kompozicije. Motive koje nalazimo u slikarstvu moemo nazvati razliitim
tehnikama: primjerice postoji tehnika brzog portretiranja osobe olovkom ili grafitom. Ovo je
zapravo tehnika koja se smatra osnovom svega to kasnije moete naslikati a nalazimo je u
malim glumakim teatrima gdje glumac u kratkom vremenskom periodu treba iscrtati neki lik.
Svaki redatelj u svojoj razvojnoj liniji se nuno mora suoiti sa onime to po prirodi nosi.
Moderno vrijeme nosi sa sobom zahtjeve liene ovakvih osjeanja, ono je surovo poput divlje
dungle u kojoj se morate biti brzi da iznaete novac. Osobno dolazim iz obitelji
intelektualaca to je u Hrvatskoj sinonim za skromne obiteljske prilike. U Kini znaju rei ako
eli novac ponaaj se kao majmun. Moda je ovo i najbolji recept pogotovo uzmemo li u
obzir da rije majmun ovdje oznaava bazini ljudski nagon za odranjem, snalaljivost i u
krajnjoj liniji oznaku posvema uspjelog ovjeka. Priroda se odnosa izmeu dvoje ljudi uvelike
temelji na njihovoj pseoj privrenosti koja je itekako zaeljena. Ima li ta slae od pokornog
javljanja i tepanja na telefon voljenoj osobi ? Vjerojatno nema. Moram priznati da me

84

zabavlja priati o muko enskim odnosima na nain na koji je to radio Ezop: konj je sreo
lisicu pa ona predloila da odu na jedno mjesto u gradu gdje lisice piju coctaile. On je bio
stalnom radnom odnosu pa mu to nije bio problem premda je smatrao da su stolice malo
premale. Lisica te veeri nije imala neke planove pristala je jer se u zadnje vrijem osjeala
nekako usamljeno premda joj nije bilo jasno kako bi njih dvoje skupa legli jer je konj neto
vei od lisice. I tako dalje i tako dalje... ivot danas trai pojednostavljenu praktiku a
izbjegava epiku. Priroda mu vrlo esto ne pita nikakva pitanja van onih osnovnih. Za mene je
odlazak na narodnjake istinski ok i pokuaj suivota sa onim jakim u vlastitu narodu. Naime
doavi na narodnjake ja jedva mogu izdrati glasnou zvunika. No prisilim se jer mi se ini
da treba sluati kakve se pjesme pjevaju u mojem i susjednim narodima. Snaga ljudi iz naroda
koji primjerice vladaju gradom u kojem ivim proizlazi iz toga to oni dijele svoju podrku
onima koji su uz njih umjesto da dijele svima koji za to imaju uvjete. Pravi uspjeh znai ne
ponaati se na elu institucija kao da je to vaa privatna prija, kao da su vam drugi
neprijatelji da ne bi ste podjelili sredstva svima koji imaju pravo na to, ve samo onima koje
smatrate podobnima. Najlake se postaviti na nain da otklonite sve ono to vam ne pae no
smatram da treba dopustiti mogunost da postoje drugi. No dobro U nemogunosti da
komuniciraju i potuju drukije od sebe ljudi desetljeima traju u svojoj odvojenosti to je
sindrom koji ne doputa ljudima da se poveu i razmijene iskustva. Postoji i onaj dio
graanstva koji ima donekle razvijene etike vrijednosti koji nerijetko u provincijalnim
sredinama ostaje sasvim gurnut u stranu. U kolektivnoj svijesti Hrvata ova je pojava odavno
upisana od Slavka Kolara u romanu Breza koji pokazuje kakva se tragedija senzibilnim
pojedincima moe dogoditi u ruralnoj sredini. Ovom nesretnom scenariju pripadaju svi koji
imaju odreen senzibilitet no za utjehu postoji jedna anegdota koja je nastala kada je Krlea
prvi put vidio erbedijinu verziju Moga obrauna s njima rekao mu je: "Je mali, ti dobro
svira violinu alTvoj ivot e biti borba sa divljim zvijerima". No U Sloveniji kao da ne

85

postoji taj sraz ruralnih i urbanih tipova ljudi, premda se dok sam ja boravio u Ljubljani velika
pompa dizala oko epizode Drnoveka i cigana, kao to je i izala knjiga efurji raus.
Pretpostavljam da su ljudi oduvijek bili ono to je krajolik od njih nainio tako da su
Ljubljanani pitomiji utoliko to Slovenija prosto geografski gledano sama po sebi obuhvaa
preteno unison i razmjerno pitom krajolik. Ovako literarno reeno dijelovi moderne
mitologije prisutne u narodu su manekenke koje u potpunosti nalie na guske: polagano plove
svojim jezercima povremeno lickajui perje. Prezrivo pogledavaju sve one koji nisu od
njihove sorte. Imaju napuena usta, razmahuju se grudima lijevo desno pri kretanju. Na jedan
neobian nain one nisu samo one same ve su ujedno i slike i prilike svojih majki. Njihovi su
zakoniti partneri dakako pripadnici zlatne mladei, dakle kada je rije o majkama i kerima
moramo rei da su gusani posvema svojevoljna i kicoka eljad. Paljivo se namau se i
namaste prije izlaska. Ili se ovakve prepoznatljive situacije mogu opisati i ovako:
pretpostavimo da ste doli kod nekih ljudi u goste i usred se aristokratske otmjenosti antiknog
namjetaja sve ini savreno normalnim da biste trenutak kasnije otkrili kako iza sofe vire
stotine i stotine snopova novanica a kad otvorite kuhinjski element da bi ste bacili smee
uini vam se da ste vidjeli ljudsku ruku: iz ormara ispadne le. Zavirite li ispod kreveta
suoavate se sa gomilom neega to predstavlja raznorazne nerazrijeene odnose. No velim:
sve je to savreno normalno i u skladu sa regulativom. Sa druge strane vidim ljude u
poduzeima upregnute u konjske vale kako pokreu strojeve. Svinjoliki su bogovi okovani
zlatom; gaze po golim mladim tijelima. Mladi nezaposleni ljudi ive u jednom posebnom
stanju koje nalii na jednu vrstu blage kome. Oni koji su na odgovornim poloajima, niti ne
shvaaju koliko su ljudi jedni drugima uvjetovani : ivot mi svakim danom pokazuje kako je
granica izmeu nezaposlenosti i kriminala vrlo mala. Meni su se udili kako sam ja to pisao
rad koji ne govori o kazalinoj interakciji ve vie literarno rastvara neke probleme no ja
imam dojam da ako se pie teorijski rad onda da je dobro da ostane na literarnom nivou jer

86

koliko god se ova dva podruja na proimaju teorija je jedno a praksa drugo. Isto tako mi je
dano na znanje da predmet kojim se bavim ulazi vie u podruje dramaturgije nego reije pa
svrsishodno odluno odbacujem ove optube jer sam iskoristio vrijeme savladavajui jezik i
itajui slovenske dramatiare. Povremeno bih nailazio na govore i intervjue starijih kolega
koji su nabrajajui tvrdili kako su upravo pisci izgradili njihove svjetove. Ovo prije svega
vidim u intervjuima Paula Magellija ija reenina konstrukcija zaista u sebi sadri iskustvo
svih autora koji su tom globetrotteru dostojnom potovanja proli kroz prste. No starija
generacija se u jednom slae: nije Stanislavski izmislio ehova ve ehov Stanislavskog.
Takoer bi se osvrnuo na optube koje pokuavaju moje pisanje proglasiti filozofijom : od nje
bjeim kao vrag od tamjana. Izmeu starije generacije redatelja postoje simpatini i manje
simpatini. Vi takoer moete biti skloni misliti kako je prianje o epskom, poetskom i
fantastinom svijetu neka vrsta djetinjarije, zabava za one koji nemaju to raditi i manjak
odnosa prema realnosti. Isto tako moete misliti da bi se taj manjak odnosa prema realnosti
tovie mogao nazvati naivom. Svi znamo kako je naiva po svojoj prirodi nerealna i kao takva
zasluuje graanski prezir. No meni se ini da nikad se nije i nee dogoditi istinsko
zadovoljstvo prvi put u potpunosti vlastite uspostavljene kreacije bez viegodinjeg
mukotrpnog nagomilavanja iskustava, ustrajanja, iekivanja i praenja ko kobac u podruju
mate, sanjanja, sanjarenja.
Dakako da potpuni ulazak u energiju prakse (gdje rije energija dolazi od doslovno
ui u rad) vodi ka prihvaanju potrebe institucija i poslodavaca. Potrebno je u potpunosti
pratiti razvoj dogaaja i produkciju kako bi se razumjeli izazove pred koje ste stavljeni.
Bavljenje poslom redatelja jest bavljenje poslom zanatlije a ponegdje i kao umjetnika. Da je
rije o zanatu tu nema dvojbe, poneki se uspjeniji redatelji zaista ine frekventnim
sveprisutnim majstorima koje ste pozvali u stan da vam poprave primjerice vodu. Poneki lie
na vodoinstalatere, poneki na plinare, poneki popravljaju struju a neki pak usuglaavaju

87

rasvjetna tijela. No zaista uvijek je rije o dobrim zanatlijama. Svaka kazalina klima ima
svoja oekivanja pa je potrebno potovati niz obiaja da bi se nakon izvjesnog vremena moglo
stvoriti ozraje za razgovor koji opet s vremenom dovodi do povjerenja za suradnju. to se
tie opaske da je ovaj rad zastario dvadesetak godina rekao bih da mi nije bila namjera baviti
se najnovijim kazalinim dostignuima niti avangardom. Time se bavi Gordana Vnuk koja
takve stvari skuplja i kupuje. Moja je namjera bila baviti se podrujem kojeg donekle
poznajem otprije, kao i pokazati da se bez obzira da li je rije o drevnim ili up-to-date
suvremenim priama moe stvarima inspirativno prisupiti. Ovaj moment inspiracije je neto
to je potrebno svijeom traiti. Nadopuna ovog djela je nekolicina malih reminiscencija
predstava koje su donekle adekvatni primjeri ovoj temi. Svi koji su gledali Trilogiju zmajeva
Roberta Lapagea osvru se na potvrdu prave opipljive mogunosti kazalita da utjee na
gledaoca. Prisustvovati te veeri izvedbi u Jadran Filmu bila je svojevrsna inicijacija u stvarnu
i nedvojbenu ljepotu kazalita u najboljem znaenju te rijei. Po izlasku iz filmskog hangara
mogu se sjetiti lica Helene Buljan koja je bila jednako ispunjena i ozarena. Bilo je samo
pitanje da li ete se brzo pobrati doma pokuavajui sauvati impresiju ili ete ostati i dijeliti
dojmove. Svi su ostali dotaknuti atmosferinou prie i nainom na koji je ona sastavljena,
proeta i ispriana pa ih nije smetala ih niti kineska kultura, niti razvedena pria o vojnicima
niti bilingvalnost. Bilo je to kazalite sastavljeno od nekoliko nacionalnosti i miljeno za
internacionalno trite, to je davalo predstavi jedan poseban tih. Ne bih rekao da je ovo
jedini put kako sam doivo ovakvo kazalino iskustvo.
S druge strane svjestan sam toga da je Hrvatska mjesto u kojem uspijevaju ljudi koji
dramske i scenske situacije shvaaju pojednostavljeno poput cijelog opusa meunarodnog
autora Mire Gavrana, ovjeka koji je neosporno prevoen na strane jezike i koji ima svoj
vlastiti kazalini festival negdje u Slovakoj. Bez obzira da li se za vas kazalite odvija u
graanskom salonu ili u beskonanom prostoru svemira vjerujem da ono mora biti neka vrsta

88

sveanosti u kojem se dogaa jedan promiljen in. Openito uzevi smatram da se u

kazalitu, prije svega u kazalinim institucijama preesto pojavljuju neke ljudima strane
podjele jer upravo mijeanje ini da stvar ne bude sasvim sigurna i mrtva. Vjerujem da
kazalite mora ii prema gostovanjima odnosno prema nekim svojim fluidnijim oblicima i
mekim granicama. Malo koja kazalina kua u Francuskoj ima ansambl, a koliko sam
informiran ovo postoji i u Njemakoj no ovo su posljedice pobjede duha na materijom,
nesebinog entuzijazma koji se ogleda kao uspjeh u fiksiranju nacionalnih prioriteta tj.
okupljanja strunjaka koji sastavljaju vizije dugoronog razvoja koje se zatim konzekventno
provode u cilju propulzivnih gospodarskih nastojanja. No ovo su samo teorije a posao
samostalnog djelatnika trnovit je put u kojem ostaje djelovati u uvjetima u kojima ti nitko
nita ne garantira. Iz ove perspektive moda moete malo bolje razumjeti freelancere koji su
poput onog komedijaa umotanog u dronke sa privezanim kruhom kojeg su nakaili na fasadu
zagrebake akademije.
Predloci koji se koriste za realizaciju projekata se ne bi smjeli razlikovati jedni od
drugih kao nacionalni ili ne- nacionalni, zastarijeli ili suvremeni ve samo onoliko koliko su
funkcionalni kao dramski potencijal. Svaki redatelj kada primi odreeni tekst ili manuskript
zna nakon prvog itanja to moe sa njime napraviti i ako imate iole povjerenja da pustite
redatelja da sam izabere tekst dobiti ete sukus njegova iskustva. Postoje predstave koje su i
danas jednako suvremene kao nekad a postoje predstave koje za godinu dana izgube na
aktualnosti to pokazuje da ipak postoji umjetnost koja moe odoliti vremenu. Dakako da je
bavljenje suvremenim kazalinim problematikama i izrazima bitan dio kazaline prakse no
kazalite ostaje traenje mogunosti da se postavi pria za koju smo uvjereni kako je vrijedi
ispriati. Ono to mlade ljude razlikuje od starih redatelja jest sposobnost odabira vlastitog
redateljskog rukopisa. Suvremeno kazalite moe ali i ne mora ii putem postavljanja tekstova
pa se meni ini daljudi koji tek poinju svoje djelovanje trebaju birati autore koji e formirati

89

njihov profil kao wanna be autore odreenih senzibiliteta. Primanje mladih redatelja u
kazaline zajednice posvuda popraeno je ignorancijom. Mladi se redatelji per definitionem
ignoriraju jer su, smatra se: nemaju dovoljno iskustva, nezreli su, nesposobni i nedaj boe
nepodobni pa da moemo zakljuiti kako je rije o svojevrsnom okrutnom ritualu uvoenja u
posao kakvoga je Duan Jovanovi ilustrirao u svom Osvajau: stariji lanovi koji su oito
ve dio sistema se iivljavaju na svojim mlaim kolegama: biuju ih i seksualno zlostavljuju
da bi ih na kraju natjerali da tiho mole molitvu Djevici Mariji. Ovo je dakako dramatiziran
prikaz ovih odnosa no borba koju morate proi jest zaista iskuenje.
Predstave se u zemljama poput Slovenije i Njemake mjere koliinom novosti koje
donose. One su neka vrsta otkria: postaviti Kafku u gradskom vodovodu, ili sl. pitanje je
traenja suvremenih ili eterinih slikovnih rjenika novog poimanja svijeta. ini mi se kako
se redatelji u ovim zemljama mogu usporediti sa izumiteljima, a njihove predstave sa
otkriima. Sjetim se povremeno dobro zapamenih ehovljevih rijei: "Ne, ne, niste, niste
ono to bi trebali biti. Od Vas muhe crkavaju i svjetiljke poinju aiti."
Prema teoriji mog dobrog prijatelja i prvog zagrebakog susjeda Ivana Vidia dramsko
pisanje uvijek nastaje iz odnosa prema realnosti. Nekada je, tvrdi Vidi, u Shakespeareovo
doba predstava trajala tri sata jer je upravo toliko trebalo da se pojede porcija svinjetine. U
vrijeme osamdesetih kada je, kao i danas uostalom bilo potrebno biti provokativan Las Fura
dela Baus su ispucavali grah iz topova, polijevali se litrama krvi i ganjali gledatelje motornim
pilama bez lanaca. Uzmemo li u obzir nain na koji dananja mlade shvaa kazalite morat
emo ustvrditi da ono ni iz blizine nema onu poziciju koju je imalo u neka ne ba tako davna
vremena. Kazalite je danas mjesto u kojem je rijetka ona neka uronjenost u procese
stvaranja: ono je postalo mjesto rada koje ne mora nuno izraavati neto. Moe biti i nita.
Nestalo je strasti kolektiva za iskustvom u kazalitu. Nije vie tako teatralno i dramatino. U
svojoj samozadovoljnoj socijalnoj pojavnosti ono - ako je ikad imalo - vie nema etike.

90

Mislim da politikog kazalita u naim krajevima nikad nije bilo. Ono to nalazim manjkavo
kod suvremenih dramskih kazalita jest to esto nemaju veze sa realnou i kao takva gube
poziciju koja im u drutva pripada. Promatram i nalazim ih slijepima. Nitko od njih nije u
stanju locirati problem. Zato ne znaju i ne dopiru do gledatelja. Sarkastino: oni koji bi trebali
o toj stvarnosti govoriti zapravo mutavo pokuavaju izgovoriti poneku misao slovkajui
ponavljaju, zamuckuju, mumljaju; zazivajui tumaraju naslanjajui se na one koji iole vide.
Pri tome u vlastitu strahu vjeruju kako je najbolje zvati uvijek one iste jer je to najmanji rizik
tako da oni koji bi mogli mijenjati stvari ne uspiju doi do rijei, dok se povlateni koji rade
ne bune protiv ovakve situacije: ide im na ruku. Koliko god da trajala ova i sline situacije
treba rei da izmeu onih koji rade postoje oni koji imaju ukusa i znaju raditi kazalite to
zapravo znai da hrane sve ove druge ostale, ukljuujui upravu i stalne zaposlenike kazalita.
Bez njihove prisutnosti nema pravog kazalinog dogaanja a gdje nema pravog kazalinog
dogaanja nema ni sezone. Prve rijei koje mi je jednom prilikom uputio jedan upravnik
kazalita su bile izjava o vlastitoj sljepoi. "Slijep sam", veli. No dragi upravnie, mislim si ja
u sebi nemojte misliti da su moje oi potpuno otvorene; no s dunim potovanjem ipak vidim
da ste oravi. Promotrim li njegov repertoar zamijeujem kako nema vidljive namjere, nema
due to bi se dala izvagati. Zaista ako unato svim nepravdama koje sam pretrpio postoji
neto radi ega vjerujem u svoj poziv onda je to istinsko povjerenje u vlastiti talent i
sposobnost da se iz dubine trbuha nasmijem svemu na svijetu, i ponajvie sebi. No sposobnost
da se nasmijem me povremeno naputa, no evo prije godinu dana mi se vratila nakon
viegodinjeg izbivanja. Bilo je vremena kada se prosto reeno nisam mogao nasmijati. Kada
malo razmiljam o tome koliko sam zapravo nespretan jedino to mi vraa osmjeh na lice jest
promatrati uspjene kolege u poslu i zamijetiti kako i oni, koji su neusporedivo uspjeniji od
mene rade jednake smijene i apsurdne greke.

91

Naa se junoslavenska svijest nije othrvala blatu u koje je uronjena da bi se

osvijestila i udostojila baviti politikim ili socijalnim problemima, to su Nijemci navodno
radili u velikoj mjeri. U svojoj knjizi "Stoljee" Badiou govori: "to znai demaskirati neko
tlaenje ? Koja je tono funkcija maske ? Brecht je mislilac teatra kao sposobnosti skidanja
maske sa realnoga, upravo zato to je teatar prije svega umjetnost maske, umjetnost privida
(le semblant). Kazalina maska simbolizira pitanje koje se esto oznaava, i to potpuno
pogreno, kao pitanje znaaja lai u stoljeu." Nadalje Badiou govori o tome kako se Brecht
svojevremeno se bavio socijalnim fenomenima svojeg doba. Kao takvog ga Badiou
prepoznaje slinog onome to ja nazivam modernom klasikom odnosno pristupom koji je
istovremeno i star i nov. Star zato to koristi klasina sredstva prianja a nov zato to donosi
novi problem. Ovom milju Badiou zapravo zakljuuje kako je Brecht nalik Grcima. U
Engleskoj se, kako ujem puno radi kazalite koje se bavi socijalno pogoenim grupama dok
u naim krajevima gubi vjeru u vlastito poslanje. Redatelji imaju potrebu biti provokativni,
skandalozni i senzacionalni. Sve je smee , mi smo cool. Ako su skandalozni tim bolje za njih.
Potvrde neprijeporne sposobnosti da se napravi medijski skandal nisu nuno i dokazi za
kazalinost. Postoje redatelji generali, postoje redatelji manipulatori, oni koji vladaju
nasiljem, oni koji vladaju nepravdom, postoje oni koji vladaju galamom a postoje i redatelji
koji vladaju ludou i tiinom. 11
Mitove poznaje onaj koji ih je proitao veliki broj i dakako postavljao. Praktino
iskustvo iitavanja donosi poznavanje mita. Oplemenjen iskustvima podruja moe se
razmatrati kako pristupiti ritualu no bez iluzije da e se na ovo pitanje dati ultimativan
odgovor dovoljno je otvoriti ono to smatrate izazovom. Rituali koje danas koristimo su neki
fitness i svi oni rituali koji se bave razgibanou tijela. Snagu suvremenog rituala nalazimo
primjerice kod performera Rona Atheya (Deliverance), Franca B. i drugih.

Body art i

performance je uzeo svoje, na naim prostorima poevi od Via Negative nadalje pa se naa

92

egzistencija bitno mijenja u odnosima prema vlastitom tijelu. Eurokaz je kroz niz godina
podjednako pratio klasino kao i suvremeno ritualno kazalite. Lako je uivati u ritualima
itanja novina kao i ritualima kave. Osvrt na ritual sa moje strane e se zadrati na osnovnoj
teoriji jer svako drugo pisanje o ritualu spada u praktian rad i samim time je neprimjereno
dok bi moda primjerenije bilo nastojanje da se nekim smjernicama kod malobrojnih itatelja
koje bi moglo to zanimati pobudi znatielja i moda u mraku pokua napipati o kakvoj vrsti
izazova je rije. Kaem u mraku jer jedino praksom se moe doi do iskustava. Dakle, teorija:
ritual pripada takozvanom mitskom vremenu. Vrijeme je to kojeg razlikujemo od profanog.
Naime ritual usporava pojam vremena na nain da ga poput nekog lakmus papira otapa.
Ovakva promjena svijesti iz svjetovno dinamine u neku poetsku svijest nas pomie u
podruje rituala. Meni se ini da je nadopunjavanje ova dva anra neophodno u
svakodnevnom ivotu. Najbolji primjer ovoga jest postojanje kupka. Sve radnje koje se
obavljaju u ovoj dinamici pripadaju svome uvijek istom vremenu nastanka... Ritual bi trebao
vraati u to vrijeme. Svoju funkciju nalazi u povezanosti meu elementima. Promjene kaosa u
kozmos. Ili obine juhe od elementa koji sainjavaju juhu. Kada radimo neki ritual, nazovimo
ga sada ritualnom juhom mi moramo imati na umu da u mitskoj juhi koju elimo napraviti
moramo ponoviti ono to bi moglo nazvati temeljnim uzorkom juhe. Svako jelo ima svoj
temelj. Tako i svaki ritual ima svoj temeljni uzorak. Rije je o dijelu fabule u kojoj je
potrebno na scenski nain povratiti dogaanja koji su se odvili u prvotno vrijeme. Izvoa
rituala, pisac ili redatelj vraaju stare uzorke i udahnjuju snagu poetka ritualu koji se iz
svjetovnog pomie u mitsko vrijeme. Tako se sudionici rituala nalaze u prvotnom vremenu.
Mit je sveti tekst esto pisan u obliku pjesme. Dakle, mit kakvim ga se moe zamisliti u
primitivno vrijeme imao je elemente pjevanja. To je pjevanje mijenjalo smisao mita na nain
da nije bilo rije o nekom ritualu, ve o ritualnoj ugodnosti koja ispunjava ljude koji ju
zajedno tkaju. U sluajevima inscenacije nekog mita koristi se specifina vrsta govora. esto

93

redatelj na najrazliitije naine iri paletu scenskog govora. Tako ritual dolazi do toaka
melodike i rezonancije. On dovodi do ugodnosti koja je presudna za poimanje ritualnog,
naime rije je o jednom ugodnom inu. Druga rije, i zapravo naa rije za ritual je obred.
Dolazi od slavenske rijei ob redu, to danas znai prevodimo kao u redu. Prvotna je uloga
obreda bila ono to se u literaturi naziva posveenjem rtve a meni se ini da je rije o
neemu puno prizemljenijem: injenici da obitelj mora jesti. I dakako nuspojavama tog ina.
Uloga obreda u plemenskoj tj. socijalnoj zajednici je oponaanje dogaaja o kojima kada se
pripovijeda pria. Za praktinu inscenaciju rituala osim ponavljanja uzorka vjerujem da
postoje i neke druge stvari koje ne treba preskoiti. Primjerice upotreba glazbe ili
instrumenata koji oponaaju ozraje prie. Ona se moe precizno koristiti da bi predstavila
duh nekog dogaanja. Moe i drukije. Jednako tako ritmika i smislena pravilnost umjesno
se pretvaraju u ar. Prekapajui po teoriji mita nalazim ljude koji se bave znanstvenim
analizama i teorijama mita. Ono to je dramaturki zanimljivo jest da meu njima postoji
struja koja se naziva mitoritualizam. Primjerice Lord Raglan. Ova grupa ljudi smatra da je u
poetku postojao ritual, i da je mit samo dodano pjevanje tj. prianje uz ritual. Utoliko mit
smatraju samo nekom nadopunom postojee akcije rituala. Tvrde da svaki prozni oblik:
novela, kratka pria, roman i bajka su neodvojivi od rituala koji ih sainjavaju. Tako kod
mitskog junaka tih mjesta rituala ima pregrt: nakon to se odvije roenje junaka otac kralj ga
se ponukan proroanstvom odrekne i sputaju ga u rijeku. Nau ga redovito siromani ljudi :
umari, pastiri, seljaci ili ak ivotinje. Nakon to je proveo djetinjstvo i dakle odrastao izlae
se prvom izazovu: uestvuje u tzv. maginom natjecanju: Edip otkrije poslovicu, Tezej nae
put iz labirinta, Mojsije je uspjean u magijskom natjecanju, Arthur izvlai ma iz kamena,
Sv. Juraj ubije zmaja, dok Odisej savlada niz udovita. Tada dolazi do rituala u kojemu se
odvija sveti boj sa starim kraljem. Zatim se dogaa ceremonija proglaenja kralja. Objavljuje
se priroda vladavine. U svetom vjenanju se eni kraljicom ili enom koju voli. Odavde se

94

ovakav uzorak mita moe granati u tri smjera: ivio je i vladao sretno cijeli ivot; uskoro je
umro misterioznom smru ili se posvetio duhovnom ivotu i nakon iskustava se vratio sluiti
zemlji.
Kada se osvrnem na recentni redateljski rad Tomasa Ostermaiera pratio sam dvije
njegove predstave : Ibsenovu Noru ili lutkinu kua i Shakespeareovog Hamleta nalazim kako
bi njegov recept dobrog kazalita bio neposredan stik sa stvarnou. Naime u ovim predstava
nalazim jednog mladog i bezobraznog ovjeka (premda on pripada periodu zrele generacije)
koji isitava dramsku literaturu prevodei sve na jezik koji poznaje jezik njegove
svakodnevnice. Ovo on radi sa velikom konzekventnou u provedbi, to nije ni udo
uzmemo li u obzir da je do svojih prvih meunarodnih uspjeha doao postavljajui englesku
novu dramu. Radom na Hamletu je uspio svaku situaciju prevesti na svakonevnicu, i pokazao
se kao ovjek vjetine i ukusa. Za razliku od njega, Arpad Shilling u predstavi Blackland
postavlja platformu na kojoj razvija situacije koje je percipirao isto tako u stavrnosti. Djelie
nacionalne maarske kolektivne istine pronaao je u novinama i od njih sastavlja vlastitu
pjesmu o narodu. Oskar se Korunovas koristi preciznom percepcijom da bi fabulu Romea i
Julije preveo u dopadljivu atmosferu odnosa ne dvije aristokratske obitelji ve dvije obitelji
pekara odnosno pizzmajstora, i u svojoj realizaciji uspijeva mu animirati ansambl u toj mjeri
da Litvanci sa savrenim nijansama skidaju digie.
Razmiljajui o svojem redateljskom poimanju mita ini mi da su moje ideje oduvijek
bile ono to nalazim kao suvremenu mitologiju. Naime promatrajui stvarnost u raznim su mi
se gradovima otvarala znaenja nekih pria. Dakako da nekim od tih gradova jo uvijek
kucam na vrata sa svjeom priom u depu. Te prie su bile proitane uglavnom u obliku
nekog lanka u dnevnoj tampi, novinama. Meutim, bilo ih je i iz dramske literature. Kad
pogledam aicu ideja koje sam do sada imao zakljuujem da moja prava potreba da neto
scenski uobliim proizlazi iz vienja koje se samo namee : ono postoji samo po sebi u

95

nevelikom broju komada i pria pa kad malo pogledam moje se ideje sve skupa svode na:
nekoliko metaforikih vizija dramskih djela, jedan vlastoruno napisani dramski tekst, poneki
pokuaj kazalinog eseja.. Za veinu svih tih djela jo uvijek kucam. Predstave koje sam do
sada radio poput Lukievog "Vano je biti pozitivan", McPhearsonove Brane kao i komada
kojeg sam sam napisao su imale odnos prema tzv. meta ili poetskom svijetu:kao rukopis
unutar reije, kao tema dramskog komada. Takoer sam se desetak godina bavio izuavanjem
pokreta. U tim se djelima javljaju bia kakvi su duhovi (McPherson) i aneli (Kolja). Pored
svih onih stvari koje bi redatelj ve po sebi morao znati zamjeujem sposobnost da vidim
stvari u tom poetskom svijetu. Premda to jo nije izraeno moje je poimanje graanske
scenografije kao to mi je lijepo pokazao jedan san zaista nalik Appijinim scenografijama tj.
stanovima sa petnaest metarskim stropovima. Tako se u Strniim dramama nalazim u
potpunosti: otvorenost jezika koji sugerira iroki spektar pojmova kojima se potrebno igrati.
No prije svega jednostavnost. Cankar ima jednu drugu dimenziju koja je vezana uz psiholoki
realizam. Za razliku od Strnie on je povezan sa mjestom na kojem je nastao i stvarao.
Premda je od vremena otkad su njegove drame napisane protekao vremenski period mi
itajui njegove drame jo vidimo probleme jednog naroda iz prostog razloga to Cankar
prikazuje ljude koji su dio pejzaa koji ih je stvorio. On prikazuje ono neto sutinsko ljudsko;
neke osnovne decenijama na isti nain iskrivljene karaktere. Dodue malo i parafrazira
odreene motive u njemakoj knjievnosti. No rije je klasiku koji portretira na trajno
kazalino zanimljiv nain.
Dogodili mi se u kojem sluaju da dospijem u podruje gdje postoje kakvi izdaniji
budeti osim stola i dvije stolice bilo bi se lijepo pozabaviti se slobodom kazalita kao mjesta
otvorenog i neposrednog izraavanja. Plafon svojeg kazalinog stvaranja kojeg vjerovatno
nikad neu dosei nalazi se u Wilsonovoj reenici kako je kazalite organizirano ludilo.
Nakon to rastvorite vlastito tijelo potrebno je pristupiti tlu na kojem se osjeate dovoljno

96

zatieni, slobodni i sigurni da bi ste uope se osjeali dovoljno dobro da moete normalno
reagirati.
Pod dugotrajnim i naalost nazadnim utjecajem Crkve za konzervativnu hrvatsku
kulturu oduvijek je problem bio u meuljudskim odnosima. Poimanje se svijeta doivljava
kroz prikazivanje dvodimenzionalnih realnosti, dok slovenska umjetnost "ignorira"
meuljudske odnose bivajui fokusirana na estetiku kazalita i identitet. Namee mi se pitanje
da li odnos prema starim priama podrazumijeva tenju da se asimiliraju poruke koje one
nose pa bi vjerojatno ovaj poriv imao veze sa potrebom da se ovlada dramaturgijom. Potreba
da se ispisuju i itaju prie proizlazi iz iskrene elje da se postane promatraem i pouzdanim
priaocem. Bilo da ste glumac, pisac ili redatelj jer mislim si, nije li svaki autor ujedno i
storyteller ? Moda bi reija mogla biti pitanje baratanja dramaturgijom i vice versa ? Kako bi
bilo lijepo da imate nekog tko e Vam; da, pomoi usvojiti osnove zanata ali i pomoi da
rastvorite onaj sadraj koji nosite u sebi. Zato smatram da je u pedagogiji potrebno adekvatno
tretirati predaju znanja i poticaj na stvaranje pod pretpostavkom da vas moe inspirirati da
otkrijete vlastito prirodno okruenje, anr. Ovaj moment mene je zatekao u trenutku u kojem
moje poimanje drame i kazalita pokuava dobiti svoj laki i svjetliji oblik, premda mene
bavljenje ovom temom ne veseli vie nego Dolores Lambau provoditi vrijeme na
Radeljakovoj jahti, Vitu Taufera obraunavati svote svojeg godinjeg poreza ili Predraga
Vuovia piti. Moda ste skloni pomisliti da sam ovim radom otvorio pitanje svoga sluenja
teoriji ali ne, nemam namjeru nastaviti biti slukinja za teoriju, ve u nastojati, da me vrag ne
odnese strpljivo se nastaviti baviti svojim poslom. Namjera mi je utke odguliti robiju u kojoj
sam se zatekao; pristojno i svrsishodno odraditi temu na koju sam naiao u ljudskom
nevremenu. Moda vam se ovaj rad ini malo treberski i kolski no svatko radi ono to mu je
dano na nain na koji smatra da tema zasluuje.

97

Psiholoka opasnost bavljenja mitom lei u tome da dopustte da vam se u svakodnevni

ivot uvuku razno razne fikcije nasuprot subjektu koji tei jasnoi. Jednostavno reeno treba
izbjei zamci uvjeravanja samoga sebe da si poseban. Iz praktinih razloga bolje je prikloniti
se injenici ste obini kao i svi drugi.
Pojam kazaline antropologije koja se na sjeveru Europe razvila kao zasebna kazalina
znanost koja obuhvaa institute i centre shvaam na slian nain na koji ju shvaa Barba, ona
je izvorite razliitih kulturalnih naslijea koja slue kao derivati za umjetnost i skup svih
onih slikovnih jezika koje redatelj koristi. Naalost nemam dojam da e se u Zagrebu koji je
po meni kulturoloki izolirana sredina uskoro desiti neka poboljanja socijalnih okolnosti i
nastavi li se tako teko e doi do europeizacije kulture, otvaranja granica, suradnje sa drugim
zemljama, multikulturalizma i kulturnih razmjena. U ezdesetim godinama ova je forma bila
posebno popularna meu pobornicima novog teatra jer je na razliite naine utjelovljivala
neku vrstu "duha svoga vremena." U tom su propulzivnom razdoblju mnogi krenuli na istok
propitujui jezike a slino se dogodilo i u Slovenskom teatru.
Cilj rituala je efektnost i intenzitet kojima se recimo moe odagnati primjerice loa
karma lokalne sredine. Vjenanje je ritual. Kada se dogaa u crkvi ili na drugom mjestu ono
bi se trebalo smatrati svetim; premda vjenanje moe biti i svjetovno, odnosno ne-religiozno.
Bilo da je ono sveto ili svjetovno ono ljudima od kojih je sainjeno daje osjeaj kolektivnog
identiteta i ujedno su mjesto i uesnici transformirani za vrijeme njegova trajanja. Mi smo
razmjerno skloni zaboraviti da je vjenanje ritual jer je ono osnova graanskog a kako se meni
ini i svakog pristojnog ivljenja. Ono to je u njemu nalazim najljepe je vjera. Hrvatska titi
brak; kako se kae u naelima vladajue demokratske stranke ona je temeljena na braku i
obitelji. ini se da se ivot poinje odvijati u tom posebnom trenutku, ono je takorei poetak
ivota. Ako je kultura vezana uz pojam uzgoja biljaka svakako u krenuti od pretpostavke da
svaki krajolik donosi svoje pejzae i karaktere ljudi. Pitanje povezanosti biljaka sa kulturom

98

navodi me na to da mislim kako su ljudi, na kraju krajeva i umjetnici upravo kao neka stabla.
Sudimo li prema ovom poimanju jedni bi imali razvijeno korijenje no sasvim lieni kronje,
to bi iz razno raznih prethodno navedenih razloga odgovaralo sivoj graanskoj atmosferi
hrvatskih kazalita dok su slovenski umjetnici bili bliski otvorenosti kronje. Moda nije
zgorega napomenuti kako je tijekom osamdesetih godina izlazio kazalini asopis Prolog koji
pratio kazalina dogaanja u Hrvatskoj no ugoujui neke autore donosio je izabrane i
vanije lanke slovenskoj kazalinoj ponudi koja je tada nalazila svoj nain komunikacije sa
svijetom. Po svojim stremljenjima ona je imala elemente poetskog, fantastinog i mitskog i
ovi su elementi postali dijelovima svakodnevne slovenske kazaline prakse naprosto zato su
se u sedamdesetima pojavili dramski autori koji su njegovali ovakve poetike. Danas su ovi
pojmovi legitimni dio repertoara slovenskih kazalita. Njeguje se redateljski pristup
komadima. Ovakav stav nalazimo ak i u onim kazalitima koji glase za graanska. To je
naprosto opeprihvaena injenica, dio kulture. Pojedini redatelji takoer koriste nove prie
kao osnovu za svoje predstave. Takvi autori postoje i u Hrvatskoj. Premda Vam se vjetina
ovih pria moda nee uiniti svetima ve samo izvrsno svjetovnima, uoiti ete stanovitu
koliinu izuzetnog napora kojeg je iziskivao rad. Samim time zakljuit ete da onaj koji pria
priu ipak ima neki talog iskustva i nije povran ve posjeduje odreeni tragalaki senzibilitet.
Ove svete prie ili mitovi su prepoznate kao sastavni dio multikulturalnosti scene i jedan od
elemenata prepoznavanja kvalitete ne samo slovenskog ve i svakog pravog kazalita.

99

IZJAVA O AUTORSTVU MAGISTARSKOG RADA

Dolje podpisani Borna Armanini izjavljujem, da sam autor tog magistarskog rada s
naslovom PRISTUP MITU U KAZALITU, kojeg sam napisao pod mentorstvom doc.
Jerneja Lorencija. U Ljubljani, dana 21.3.2010. Podpis: ___________________________

100

9. Bibliografija
Badiou, Alain: Stoljee, Izdanja Antibarbarus, Zagreb 2008.
Barthes, Ronald: Mythologies, Noonday press, New York, 1991.
Bascom, William: The Forms of Folklor: Prose Narratives, Journal of American Folklor 78
(1965), 3 20
Belaj, Vitomir: Hod kroz godinu : Mitska pozadina hrvatskih narodnih obiaja i vjerovanja,
Zagreb, Golden marketing, 1998.
Burkert, Walter: Ancient Mystery Cults : Harvard study of ancient Greek religious practices,
Carl Newell Jackson Lectures, 2004.
Campbell, Joseph: A hero with a thousand faces, Princeton, N.J., Oxford: Princeton
University press, 2004.
Cankar, Ivan: Izbrana dela: Pohujanje u dolini entflorijanskoj, Romantine due, Lepa Vida,
Hlapci, Cankarjeva zaloba, Ljubljana, 1957.
Dundes, Alan: Sacred narrative: Reading in the theory of myth, University California Press,
Berkley, 1984.
Eliade, Mirzea: Kozmos in zgodovina: mit o venem vraanju, Ljubljana, Nova Revija, 1992.
Eliade, Mirzea: Essential secret writings from around a world, San Francisko: Harper San
Francisko, 1992.
Eurokaz 1987-2001 Priredio: Branko Matan, Biblioteka Eurokaz 001
Feral, Josette: Reija in igra, Mestno Gledalie Ljubljana, Ljubljana, 2008.
Fisher Lichte, Erica /Matthias Dreyer(hg.): Antike tragdie heute: vortrage und materialen
zum Antiprojekt des Deutschen theaters, Henschel, Berlin 2007.
Fisher Lichte, Erica: Theatre, Sacrifice, Ritual: Exploring forms of Political Theatre,
Routhledge, 2005.
Frazer, James G. : Folklor in the Old Testament, poglavlje The Fall of the Man 45-77 ,
London, 1918.

101

Freud, Sigmund: Iz kulture i umjetnosti, Novi Sad, Matica Srpska, 1973.

Freud, Sigmund: Simbolizam v sanjah, iz Interpretacija sanj, Studia Humanitatis, Ljubljana
2000.
Goldberg, Roselee: Performance art, From Futurism to the Present, Thames and Hudson,
2001. London
Goleman, Daniel: Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga, Zagreb 1997.
Govedi, Nataa: Emocijonalna predanost i politika afekata
Graves, Robet: Grki mitovi, Cid-nova d.o.o., Zagreb 2003.
Hoevar, Meta: Prostori igre, Mestna galerija, Ljubljana 2006.
Hudoletnjak, Mislav: Mrtvaki teatar za mrtvaku publiku, Novi Prolog, Zagreb 1987.
Ili, Veselin: Mitologija i kultura, Knjievne novine: Zavod za prouavanje kulturnog razvitka
Srbije, 1998.
Irvin, Polly: Directing for stage: interviews with greatest world theatre directors, Hove,
Rotovision, cop.2003.
Jovanovi, Duan: Svet je drama., Mladinska knjiga Zaloba d.d., Ljubljana 2007.
Jung, Carl Gustav: Spomini, sanje, misli, Ljubljana, DSZ, 1993.
Jung, Carl Gustav and C. Kerny : Esseys on the Science of Mythology, chapter The
Psychology of Child Archetype, str. 70-81, Princeton University Press, Routledge & Kegan
Katelan, Lada: Pred vratima Hada, Dramske preradbe Euripida, Durieux, Zagreb 1993.
Katii, Radoslav: Hoditi roditi, Tragom tekstova jednog preslavenskog obreda plodnosti,
Studia Etnologica Vol 1. str. 45-63 Zagreb 1989.
Kiernander, Adrian: Adriane Mnouchkine and the Theatre du Soleil, Cambridge, Cambridge
University press, 1993.
Korun, Mile: Biti z igro, Mestno gledalie Ljubljansko, 2006.
Levi Strauss, Claude: Myth and Meaning (2. i 3. poglavlje), Schoken books, New York,
1995.
Lehmann, Hans Thies: Postdramsko kazalite; s njemakog preveo Kiril Miladinov. Zagreb:
Centar za dramsku umjetnost; ( Biblioteka Akcija ) 2004.
Lincoln, Bruce: Myth, Cosmos, and Society: Indoeuropean Themes of Creation and
Destruction, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, and London, England,
1986.
Mandi, Igor: Mitologija svakidanjeg ivota, Otokar Kerovani, Zagreb 1976.

102

McDonald, Marianne: Ancient sun, modern light: Greek drama on the modern stage, New
York, Columbia University press, 1992.
Mikhailov, Nikolai: Mythologia Slovenica: poskus rekonstrukcije sloveskega poganskega
izroila, Trst, Mladika, 2002.
Miller, Judith G. : Arianne Mnouchkine, Routledge, London, 2007.
Milohni, Aldo: Teorije sodobnega gledalia in performansa, Maska, Ljubljana, 2009.
Monitor ISH Revija za drutvene i humanistike znanosti, vol V/no 1-2,Ljubljana 2003.
Nicolescu, Basarab: Peter Brook and Traditional thought, Theatre Review, Vol. VIII, p.p.1123, Routhledge, London, 1997.
Nietzsche, Friederich: Rojstvo tragedije iz duha glazbe, Ljubljana, Slovenska Matica, 1970
Oida, Yoshi/Marshall Lorna/Peter Brook: The invisible actor, London, Metuhen, 1997.
Pasolini, Pier Paolo: Amado mio, Beograd, Narodna knjiga 1984.
Pavlovi, Miodrag: Poetika rtvenog odreda, Beograd 1987.
Petlevski, Sibila: Drama i vrijeme, Znanstveni ogledi i kazaline kritike, Hrvatski centar ITI,
Zagreb 2007.
Puhvel, Jean: Comparative mythology: Creation Myth in the Ancient Near East, The Johns
Hopkins University Press, Maryland, 1987.
Raglan, Lord: The Hero: Study in Tradition, Myth and Drama, Dovre publications, 2003.
Rooth, Anna Brighitta: The Creation Myths of the North American Indians, Antrpohos 52
(1957.) Antrophos -Institut
SLOVENSKO mladinsko gledalie: Ali je prihodnost e prila ? : Pedeset let Slovenskega
mladinskega gledalia, uredio Toma Toporii, Ljubljana, Slovensko mladinsko gledalie,
2007.
Solar, Milivoj: Mit o avangardi i mit o dekadenciji, Nolit, Beograd, 1985.
Solar, Milivoj: Edipova braa i sinovi, Naprijed , Zagreb, 1998.
Strnia, Gregor: Svetovje, DSZ Delo, Ljubljana, 1995
Svetina, Ivo: Ojdip u Korintu, Tako je umrl Zaratutra, Zaloba Obzorja, Ljubljana 1999.
Svetina, Ivo: Biljar na Capriju, eherezada, Zaloba Obzorja, Maribor, 1989.
erbedija, Rade: Do posljednjeg daha, Profil, Zagreb 2004.
Toporii, Toma: Med zapeljivanjem i sumljiavosu, Razmerje med tekstom in uprizoritvijo
v slovenskem gledaliu druge polovice 20.stoletja, Maska, Ljubljana 2004.

103

Turner, Jane: Eugenio Barba, Routledge, New York 2004.

Young, M. Robert: Edipov kompleks, Jesenski i Turk, Zagreb 2006.
Zajc, Dane: Igre, Mladinska knjiga, Ljubljana 1989.

104

10. Kazalo

105

Hrvatski enciklopedijski rjenik, str. 749, Novi liber, Zagreb 2002.

Hayao Miyzaki

kao ples je nastao poslije drugog svjetskog rata no njegova je konstitucija takva da se moe

smatrati klasinom formom

4

Campbell, Joseph: A hero with a thousand faces, Princeton, N.J., Oxford: Princeton University

press, 2004.
5

Morin, Edgar: Duh vremena, BIGZ, Beograd 1987.

Ronald Barthes je predavao Francuski u Rumunjskoj i Egiptu. Prema mojim spoznajama bio je

izvor snane inspiracije mnogim kulturnim djelatnicima starije generacije, dramaturzima, redateljima,
novinarima i sl. Plimni val koje su ostavile njegove Mitologije odrazio se i u naim krajevima. Ovo jest
temeljno tivo ope kulture. Njegovi eseji o Odresku i Pomfriju, Vinu i Mlijeku, Striptizu, Plastci,
Novelama i Djeci i drugim stvarima predstavljaju temelje moderne mitologije, esejistike i filozofije.
Koliko god su njegovi eseji vani za poimanje tekovina suvremenog svijeta njegova teorijska
razmatranja su recimo sloenija. Meni se ini kako bi se ovdje pozivao na Aristotela koji tvrdi da mit i
nije drugo nego pria, za razliku od Barthesa koji tvrdi kako je mit govor... Mene su oduvijek uili bit'
jednostavnim, ali ne prejednostavnim jer je Djevica Marija blaena a nije preblaena. Doputam da se
svijet moe precipirati svijet kao sustav oznaitelja i oznaenog. Mit se promatra kao semioloki sistem
u kojem nalazimo znaenjsku i slikovnu svjest koje su meusobno u nekim odnosima. Bivajui u tome
ponekad nerazumljiv, a ponekad precizan prua vie primjera koritenja semiolokog sistema. Njegovo
poimanje vlastite zemlje kroz nametnute mitove vladajuih struja je upravo nadahnjujue. Time
pokazuje irinu vlastita neposredna shvaanja i koliko je zapravo bio rijetko inteligentna i duhovita
osobnost. U rukama Barthesa pojam mita upravo dobiva na svojoj pastelnoj, ako ne uljanoj koloraturi.
On slika svoj sistem paljivim potezima kista poput nekog slikara. Razlikuje povijesno od
historijskoga. Povijesno ovdje odreuje dogaaje koji su za jedan narod bili prelomni, sudbinski dok je
pojam historijskog vezan uz tekuu povijest. Takoer, kao i Eliade razlikuje dvije vrste stvarnosti:

historijsku i mitsku, koja odgovara odgovara sklapanju povezanosti ovjeka i svemira prirodne slike.
Kazalite nalazi kao sutinu koju jezik ne moe razloiti i koja se otkriva samo srcem, intuicijom.
Ovdje se ovaj autor francuske semioloke kole pribliava poimanju postdramskog kazalita i
Golemanovoj "Emocijonalnoj inteligenciji". Sklon sam vjerovati da teorija moe doi do srca samo u
onoj mjeri u kojoj je ona - pria. Postoje govornici koji poznaju podruje kojim se bave ali ih je vrlo
malo koji znaju predmet iznjeti kao priu. Barthes je pisao o novom Citroenu to me podsjetilo na moje
poimanje crvenog Renaulta 4 koji je za mene oduvjek imao kredibilitet automobila po mjeri trenutne
radosti duha. Oduvijek sam sa veseljem razmiljao kako bi ga bilo zgodno imati. Relativno jeftin, i
izraen za vonju po francuskim selima ostavlja dovoljno prostora da se ovjek ne optereuje njime.
Automobil je to koji se ne treba uzeti sasvim ozbiljno, ako ga slupate u prvu banderu, niste puno na
gubitku, moete rei: "A boe moj!", slegnuti ramenima i krenuti dalje. Sasvim je neoptereujue
prirode. I kada se u njemu vozi imate osjeaj - da se ba sve raspada !
7

Eliade, Mirzea: Kozmos in zgodovina, Ljubljana, Nova Revija, 1992.

Belaj, Vitomir: Hod kroz godinu : Mitska pozadina hrvatskih narodnih obiaja i vjerovanja,
Zagreb, Golden marketing, 1998.
9

10

11

Gledaliki list SNG Drama, tevilka 9, letnik 133, sezona 03/04

vidi zakljuak

vidi Susan Sontag : Aestetics of silence