Professional Documents
Culture Documents
Diskretna Matematika
Diskretna Matematika
I N
PMFM O
Sadraj
0 Uvod
0.1 Neki primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1 Prebrojavanja
1.1 Uvod i osnovni principi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.2 Broj podskupova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.3 Broj podskupova ksirane veliine (binomni koe cijenti)
1.4 Permutacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.5 Multiskupovi i multinomni koe cijenti . . . . . . . . . . .
1.6 Particije skupova (Relacije na skupovima) . . . . . . . . .
1.7 Generiranje kombinatornih objekata . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
3
3
.
.
.
.
.
.
.
7
7
10
13
20
22
26
29
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
35
35
36
40
44
46
49
52
52
52
53
55
3 Teorija grafova
3.1 Uvod i osnovne de nicije . . . . . . . .
3.2 Stabla i ume . . . . . . . . . . . . . . .
3.2.1 Minimalna razapinjua stabla .
3.3 Planarnost . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
59
59
65
71
73
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
3.4
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
77
79
79
80
80
Indeks
83
Bibliogra ja
85
Uvod
Sadraj kolegija se sastoji od dviju cjelina: kombinatorike i teorije grafova. Sam naziv diskretna matematika dolazi od toga to obuhvaa prouavanje nekontinuniranih matematikih objekata (koji se prouavaju u analizi i geometriji).
Kombinatorika (lat. combinare) se bavi razmjetanjem objekata po odreenim pravilima. U pravilu nas zanima da li je odreeni razmjetaj mogu, i ukoliko jest, na koliko se
naina moe postii.
Teorija grafova se bavi matematikom strukturom zvanom graf koja opisuje povezanost sustava; tipino pomou grafova modeliramo transportne ili komunikacijske sustave,
elektrine ili internetske mree, ali i molekule ...
Kolegij se sastoji od tri dijela.
U prvom dijelu obrauju se problemi prebrojavanja koristei osnovne principe kao to
su princip bijekcije, sume, produkta i slino. Obrauju se problemi vezani za podskupove,
permutacije i particije.
Drugi dio je takoer posveen prebrojavanju, ali s koritenjem naprednijih tehnika
kao to su rekurzivne formule, funkcije izvodnice i formula ukljuivanja i iskljuivanja.
Trei dio je kratak uvod u teoriju grafova, s naglaskom na probleme vezane uz stabla,
planarnost i postojanje Eulerovih tura i Hamiltonovih staza.
Primjer 0.1.2 (Kirkmano e kolarke) Petnaest kolarki se eta svakog dana u pet grupa
po tri. Sloite njihove etnje u jednom tjednu tako da svaki par djevojica eta zajedno u
grupi samo jednom.
3
0. U
Rjeenje: Ukoliko je to uope mogue, trebat e im sedam dana. To je stoga to svaka
djevojka mora etati jednom s ostalih etrnaest, a svaki dan eta s dvije. Ali pitanje da li su
takve etnje uope mogue je dosta tee. Problem je postavio i rijeio Kirkman 1847. Tek
1967. dokazano je da ope rjeenje postoji tono onda kad je broj djevojica kongruentan
s 3 modulo 6.
Primjer 0.1.3 (Eulero i asnici) Dano nam je 36 asnika, koji pripadaju u 6 pukovnija i
imaju 6 inova (svakoj kombinaciji ina i pukovnije odgovara tono jedan asnik). Mogu
li asnici biti posloeni u 6 6 matricu, tako da se u svakom retku i stupcu svaki in i svaka
pukovnija javljaju tono jednom?
Rjeenje: Euler je ovaj problem postavio 1782. Problem nije bio rijeen sve do 1900. Odgovor je ne (Euler je vjerovao da je odgovor ne, ali to nije uspio dokazati). Generalizirani
problem s n2 asnika s n inova i pukovnija je rjeen tek 1960. Rjeenje postoji za sve n
osim n = 2 i n = 6.
Primjer 0.1.4 (Ramseyeva igra) Ova igra za dvije osobe zahtijeva list papira i dva pisala
razliitih boja. Najprije se nacrta 6 toaka na papiru, tako da ni jedna trojka toaka ne lei
na istom pravcu. Tada igrai uzimaju svoja pisala i svaki naizmjenice povlai crtu izmeu
dviju toaka. Prvi igra koji nacrta trokut gubi igru (raunaju se samo trokuti s vrhovima
u odabranim tokama). Da li ova igra moe zavriti remijem?
Rjeenje: Ne. Probajte igrati ovu igru. Koja je dobra strategija?
Primjer 0.1.5 (Knigsberki mosto i) U 17. stoljeu postojalo je sedam mostova na rijeci Pregel u istonopruskom gradu Knigsbergu (dananji Kalinjgrad u Rusiji). Graani
tog grada su pokuavali napraviti etnju od svoje kue tako da svaki od sedam mostova prijeu tono jednom i da se vrate kui. Kako nikako nisu uspijevali, pitali su Eulera je li to
uope mogue. Skica situacije u Knigsbergu je bila:
A
B
C
.
D
Rjeenje: Euler je gornju skicu sveo na neto to se danas zove graf:
4
C.
B.
D.
Onda je rezonirao ovako: ukoliko eljena etnja postoji, tada svaki put kad neki vrh posjetimo pomou jednog brida, drugi brid bi trebali upotrijebiti da bi smo napustili taj vrh. To
znai da bi svaki vrh trebao imati paran broj bridova. Kako to u ovom sluaju nije istina,
traena etnja nije mogua.
Zadatak 0.1
Moe li se skica kuice .
Prebrojavanja
Ali time smo svako rukovanje brojali dvaput, pa je pravi odgovor 42/2 = 21.
Tada krenu sjesti za stol. Ana sjedne za elo stola, a ostali se dogovore da e se razmjetati
za stolom svakih pola sata sve dok ne isprobaju sve razliite razmjetaje. Koliko e trajati
njihova zabava?
Rjeenje: Dakle, treba odrediti broj razliitih razmjetaja. Krenimo od stolice koja je zdesna
Ani. Na tu stolicu moe sjesti bilo tko od estoro gostiju. Ukoliko je, recimo, Pero sjeo do
Ane, na sljedeu stolicu zdesna moe sjesti bilo tko od preostalih petoro gostiju. Ako Karlo
sjedne na stolicu zdesna Ani, opet imamo pet mogunosti za sljedeu stolicu, dakle broj
naina na koje moemo posjesti ljude na prve dvije stolice je
5 + + 5 = 6 5 = 30.
6 puta
Slino, bez obzira tko je sjeo na prve dvije stolice, na treu stolicu moe sjesti bilo tko
od preostalih etvero gostiju, to nam daje 6 5 4 mogunosti. Nastavimo li tim putem
rezonirati, stiemo do 6 5 4 3 2 1 = 6! = 720 mogunosti. Dakle, njihova zabava e
trajati 360 sati. to je 15 dana.
Poslije veere dolazi ples (radi se o staromodnim ljudima koji pleu u parovima i par uvijek
ine ljudi razliitih spolova). Koliko se moguih parova moe formirati?
7
1. P
Rjeenje: Kako postoje tri djevojke, a svaka moe odabrati jednog od etvorice dekiju,
dolazimo do broja od 3 4 = 12 razliitih parova.
Poslije nekoliko dana plesanja Ana, Pero, Karlo i Dijana odlue igrati bridge. U nekom
trenutku Karlo kae: ini mi se da sam dobio iste karte kao i u prethodnom dijeljenju. To
mi se ini teko mogue, odvrati Dijana. Koliko je to vjerojatno? (pil ima 52 karte, svaki
igra dobija 13 karata.)
Rjeenje: Rezoniramo na sljedei nain. Zamislimo da Karlo vue jednu po jednu kartu
iz pila. Prva karta moe biti bilo koja od 52 karte, druga karta bilo koja od preostalih
51, ... Dakle, dolazimo do 52 5140 mogunosto za 13 karata. Ali ovdje smo ubrojili i
mnogo istih ruku. Ukoliko, na primjer, Eva kibicira i gleda u Karlove karte nakon to ih
je on posloio i pokua pogoditi kojim ih je redom izvukao, dolazi do 13 121 = 13!
mogunosti. To znai da je broj razliitih ruku u bridgeu jednak
52 5140
= 635013559600.
13!
Dakle, stvarno je mala vjerojatnost da je Karlo izvukao dvaput za redom iste karte.
Na koncu odlue igrati ah. Ana, koja je odluila da e samo gledati, namjesti tri ahovske
ploe. Na koliko naina se mogu sloiti parovi? (Ne raunamo kao razliito sparivanje
ukoliko dva ovjeka za istom ploom zamijene mjesta i nije vano koji par sjedi za kojom
ploom.)
Rjeenje (prva verzija): Krenemo od broja 720 koji nam je dao broj razliitih razmjetaja
za stolom. Taj broj emo podijeliti s brojem razmjetaja za stolom koje smatramo istim u
kontekstu ahovskih parova. Najprije, moemo tri ahovske ploe posloiti na est razliitih naina tako da ne mijenjamo ahovske parove. Takoer, svaki par moe, ali i ne mora,
promijeniti strane, to daje 2 2 2 = 8 razliitih naina. Dakle, 720 razmjetaja dolazi u
grupu od 6 8 = 48, pa je traeni broj 720/48 = 15.
Rjeenje (druga verzija): Kako je Pero najmlai, pustimo njega prvog da odredi svog
partnera. On to moe uiniti na pet naina. Tko je najmlai meu ostalim bira sljedei
i moe odabrati partnera na tri naina, i time smo odredili parove. Dakle, traeni broj je
5 3 = 15.
i=1
i=1
Si = Si .
Princip produkta (jednostavna formulacija) Broj elemenata unije m meusobno disjunktnih skupova, od kojih svaki ima n elemenata je nm.
Princip produkta (openita formulacija)
Skupovna verzija Neka je n N, a S1 , . . . , Sn konani skupovi. Tada vrijedi
n
i=1
i=1
Si = Si ,
gdje ni=1 Si = S1 Sn oznaava Kartezijev produkt skupova S1 , . . . , Sn .
Funkcijska verzija Neka je S skup funkcija f s {1, 2, . . . , n} u neki skup X. Prepostavimo da postoji k1 izbora za vrijednost f (1), k2 izbora za vrijednost
f (2), ..., kn izbora za vrijednost f (n). Tada je broj elemenata skupa S k1 kn .
Raunalna verzija Neka je S skup lista duljine n sa svojstvima:
postoji izbor od k1 razliitih prvih elemenata liste u S,
za svaki i > 1 i svaki izbor prvih i 1 elemenata liste u S, postoji izbor
od ki razliitih itih elemenata liste
Tada postoji k1 kn listi u S.
Princip kvocijenta Ukoliko skup S ima particiju od q skupova, od kojih svaki ima r elemenata, onda vrijedi q = S/r.
Princip kvocijenta je zapravo samo reformulacija principa produkta, ali dobro ga je
imati na umu kao zaseban princip.
Princip razlike Ukoliko je X konaan skup i S X, onda je X S = X S.
Svi ovi principi su jednostavne posljedice osnovnih svojstava skupova.
Ovdje (a tako emo i nadalje) koristimo notaciju S = broj elemenata skupa S.
1. P
Zadatak 1.1
Koje smo principe zapravo koristili pri rjeavanju problema iz Primjera 1.1.1?
Jo dva principa emo koristiti u ovom kolegiju. Prvi smo ve sreli pa emo ga samo navesti.
Princip (matematike) indukcije
Drugi princip je
Dirichletov princip Ukoliko skup S koji ima vie od n elemenata particioniramo u n
skupova (tj. odaberemo particiju skupa S koja ima n elemenata), tada barem jedan
element particije ima vie od jednog elementa.
Dokaz trivijalno slijedi po kontrapoziciji.
Postoji i generalizacija ovog principa. Ukoliko skup S koji ima vie od kn elemenata
particioniramo u n skupova, tada barem jedan element particije ima barem k + 1
elemenata. Dokaz je, naravno, identian.
Zadatak 1.2
Pokaite da u skupu od estero ljudi postoji barem troje ljudi koji se svi meusobno znaju,
ili barem troje ljudi od kojih se nitko meusobno ne pozna (Pretpostavljamo da ukoliko
osoba A zna osobu B, onda i osoba B zna osobu A.)
DA
bA
DA
bA
NE
cA
DA
{a, b, c}
DA
cA
NE
{a, b}
DA
{a, c}
NE
cA
NE
{a}
DA
{b, c}
cA
NE
{b}
DA
{c}
NE
Dokaz (druga verzija): U ovom dokazu emo numerirati podskupove, tj. nai emo bijekciju s {0, 1, . . . , 2n 1} u P(S). Ideju emo opet ilustrirati na skupu {a, b, c}. Za odgovarajui podskup gledamo njegove elemente jedan po jedan i piemo 1 ukoliko podskup
sadri a, a 0 ukoliko ne sadri, i tako dalje za b i c. Dakle, podskupu {a, c} pridruujemo
trojku brojeva 101. Na taj nain svakom podskupu pridruujemo jedan niz od tri brojke.
Kako se ti nizovi sastoje od nula i jedinica, trebali bi nas podsjetiti na binarni zapis brojeva.
Ukoliko izbriemo vodee nule iz naeg zapisa, uistinu i dobijemo binarni zapis:
000 (0)2 = 0
{c} 001 (1)2 = 1
{b} 010 (10)2 = 2
{b, c} 011 (11)2 = 3
{a} 100 (100)2 = 4
{a, c} 101 (101)2 = 5
{a, b} 110 (110)2 = 6
{a, b, c} 111 (111)2 = 7
Time smo konstrirali traenu bijekciju za n = 3.
Lako se vidi da ovaj postupak moemo proiriti na proizvoljan n. Formalno, konstruiramo bijekciju izmeu partitivnog skupa skupa S i skupa funkcija sa S u {0, 1}. Funkcija
fY koja odgovara skupu Y je zadana pomou
1 x Y,
fY (x) =
0 x Y.
Obratno, funkciji f S {0, 1} odgovara skup Y = {x S f (x) = 1}. Funkcija fY se
zove karakteristina funkcija skupa Y .
11
1. P
Ukoliko je (a uvijek to moemo pretpostaviti) S = {0, 1, . . . , n 1}, tada funkciju
f S {0, 1} moemo predstaviti pomou ntorke (f (0), . . . , f (n 1)). Dakle, podskupove od S moemo predstaviti ntorkama koje se sastoje od nula i jedinica.
Sljedei korak je da predstavimo te ntorke kao zapis u bazi 2 cijelog broja
N = f (n 1)2n1 + + f (1)2 + f (0).
Zadatak 1.3
Dovrite prethodni dokaz.
Ova verzija dokaza nam daje zgodnu numeraciju podskupova od {0, . . . , n 1}. Odgovarajui podskup Sk lako konstruiramo iz binarnog zapisa broja k. Takoer, skup Sk ovisi
samo o k, a ne o n.
Dokaz (trea verzija): Dokazat emo teorem pomou indukcije. Baza indukcije je oito
zadovoljena. Pretpostavimo da tvrdnja teorema vrijedi za skupove s n 1 elemenata. Neka
je S skup s n elemenata. Fiksirajmo neki element a S. Podijelimo podskupove od S u
dvije klase: oni koji sadre a i oni koji ne sadre a. Oni podskupovi koji ne sadre a su
podskupovi skupa S = S {a} koji ima n 1 elemenata, stoga takvih podskupova ima
2n1 . Oni podskupovi koji sadre a se mogi napisati kao unija od {a} i nekog podskupa iz
S , stoga i takvih ima 2n1 . Dakle, po principu sume, broj poskupova od S je 2n1 +2n1 =
2n , ime smo dokazali korak indukcije.
Dokaz (etvrta verzija): Neka je F (n) broj podskupova nlanog skupa. Uoimo da sve
podskupove od {0, . . . , n} moemo dobiti iz podskupova skupa {0, . . . , n 1} tako da
svaki takav skup proirimo na dva mogua naina: ili nita ne dirajui ili ubacujui element
n. Dakle, vrijedi relacija F (n) = 2F (n 1). Kako je F (0) = 1, lako se vidi da je F (n) =
2n .
Zbog ega smo dokazivali teorem 1.2.1 na toliko razliitih naina? Zbog toga to je svaki
dokaz ilustrirao jednu tehniku dokazivanja kombinatornih teorema:
prvi dokaz svoenje dokaza na prebrojavanje nezavisnih odluka
drugi dokaz svoenje dokaza na nalaenje bijekcije s podskupa prirodnih brojeva u skup
koji prebrojavamo
trei dokaz dokazivanje pomou matematike indukcije
etvrti dokaz kreiranje rekurzivne formule
Sve te metode emo esto koristiti u nastavku kolegija.
12
S ovom kombinatornom interpretacijom binomnih koe cijenata, cijeli niz identiteta s binomnim koe cijentima se moe i kombinatorno dokazati.
Propozicija 1.3.2 Vrijede sljedee identitete:
n
),
(a) (nk) = (nk
),
(b) k(nk) = n(n1
k1
n
) = (k1
) + (nk),
(c) (n+1
k
).
(e) nk=0 (nk) = (2n
n
Dokaz: (a) Odabir podskupa s k elemenata je ekvivalentan odabiru n k elemenata
(odabiru podskupa A S odgovara odabir podskupa S A).
(b) Posluit emo se sportskim argonom pri dokazu. Izmeu n sportaa elimo odabrati klanu ekipu u kojoj e jedan sporta biti kapetan momadi. Iz teorema 1.3.1
znamo da ekipu moemo odabrati na (nk) naina. Za svaki mogui izbor ekipe, kapetana moemo izabrati na k naina. To odgovara lijevoj strani izraza. Alternativno,
moemo najprije izabrati kapetana (to moemo uiniti na n naina), a onda izabrati
ostatak ekipe (njih k1 izmeu preostalih n1 sportaa.) To odgovara desnoj strani
izraza. Princip dvostrukog brojanja kae da dva raziita brojanja moraju dovesti do
istog rezultata, ime smo dokazali tvrdnju.
13
1. P
(c) Pretpostavimo da imamo razred s n + 1 uenika, od kojih je jedan na neki nain izdvojen od ostalih, te (opet) elimo izabrati ekipu od k uenika. To moemo napraviti ili tako da ukljuimo tog izdvojenog uenika (a u tom sluaju trebamo izabrati
preostalih k1 uenika izmeu preostalih n), ili ga moemo izbaciti iz kombinacija
za ekipu (u tom sluaju trebamo izabrati cijelu ekipu izmeu preostalih n uenika).
(d) Ovo je jednostavno svih podskupova po teoremu 1.2.1 ima 2n .
(e) Desna strana odgovara broju naina na koji moemo izabrati ekipu od n lanova od
2n sportaa. Pretpostavimo sada da se meu 2n sportaa nalazi n djeaka i n djevojica. Na koliko naina moemo odabrati ekipu od k djevojica i nk djeaka? Ovaj
2
n
) = po dijelu (a) = (nk) . Sada samo sumiramo po moguem
broj je oito (nk)(nk
broju djevojica u ekipi (formalno gledano, primjenimo princip sume).
Zadatak 1.4
Probajte dokazati propoziciju 1.3.2 koristei algebarske tehnike.
Katkada se klani podsup skupa S naziva kkombinacija skupa S. Dakle, (nk) je broj
kkombinacija nlanog skupa.
Prole godine smo sreli binomne koe cijente u tzv. binomnom teoremu.
Teorem 1.3.3 (Binomni teorem)
n
n
(a + b)n = ( )ank bk , za n N,
k=0 k
a, b C.
(1.1)
(a + b)(a + b) .
n puta
Ovaj izraz moemo raspisati tako da iz svake zagrade odaberemo ili a ili b, i to na sve mogue naine, te pomnoimo izabrane lanove i onda sve sumiramo. Izraz bk se dobija kada
je b odabrano iz k zagrada, a a iz n k zagrada (im smo izabrali b iz k zagrada, odmah
smo izabrali i a iz n k zagrada). Postoji (nk) naina na koji moemo izabrati tih k bova,
pa je koe cijent uz ank bk upravo (nk).
Zadatak 1.5
Dajte algebarski dokaz teorema 1.3.3. Uputa: indukcija!
Cijeli niz injenica o binomnim koe cijentima se moe dobiti koristei binomni teorem.
Na prijer, propozicija 1.3.2 (d) odmah slijedi ukoliko u binomnu formulu uvrstimo a = 1,
b = 1.
14
n
( )=
0kn k
k paran
0kn
k neparan
n
( ).
k
Zadatak 1.6
Dokaite da je A A {n} bijekcija na partitivnom skupu od {1, . . . , n}.
Korolar 1.3.4 moemo i generalizirati.
Korolar 1.3.5 Neka je n djeljiv s 8. Tada je broj podskupo a iji je broj elemenata djeljiv s 4
jednak 2n2 + 2(n2)/2 .
Dokaz: Oznaimo s A traeni broj, a s B broj podskupova iji je broj elemenata kongruentan s 2 (mod 4). Iz korolara 1.3.4 slijedi A + B = 2n1 .
1. P
1.
1.
1.
2.
1.
3.
1.
1.
1.
1..
6.
10.
15.
6.
7.
3.
4.
5.
1.
21.
1.
1.
5.
10.
1.
15.
20.
35.
1.
4.
35.
1.
6.
7.
21.
1.
Svaki element osim prvog i zadnjeg u retku je dobijen zbrajanjem dva broja koja su iznad
njega. kti element u ntom retku je (nk) ( kreemo od nultog retka i nultog stupca).
Neto rijea verzija Pascalovog trokuta je Pascalov desni trokut:
0
1
1
1
1
1
1
1
1
2 1
3 3 1
4 6 4 1
5 10 10 5 1
6 15 20 15 6 1
tj.
(00)
(10)
(11)
(20)
(21) (22)
(30)
(31) (32)
(33)
(40)
(41) (42)
(43) (44)
(50)
(51) (52)
(53) (54)
(55)
(60)
(61) (62)
(63) (64)
(65)
(66)
Sada se na primjer Propozicija 1.3.2 (d) moe iskazati kao tvrdnja da je suma elemenata
u ntom retku Pascalovog trokuta jednaka 2n (opet kreemo od nultog retka).
to dobijemo kad zbrajamo elemente po stupcima? Probajmo npr. zbrojiti elemente u
drugom stupcu (i tu kreemo od nultog): 1+3+6+10 = 20, a taj broj se javlja u sljedeem
retku i sljedeem stupcu zdesna. To nas dovodi do sljedeeg rezultata.
Teorem 1.3.6 (Chu ShihChieh) Neka je n k. Tada vrijedi
n
r
n+1
).
( ) = (
k+1
r=k k
16
(1.2)
Dokaz (kombinatorni, 1. verzija): Neka je zadan skup S = {x1 , . . . , xn+1 }. Tada desna
strana formule (1.2) odgovara broju k + 1lanih podskupova skupa S. Oznaimo s P
skup k + 1lanih podskupova od S, te de nirajmo sljedee skupove:
P1 = {A P
P2 = {A P
P3 = {A P
Pnk+1 = {A P
x1 A},
x1 A, x2 A},
x1 , x2 A, x3 A},
x1 , x2 , . . . , xnk A, xnk+1 A}.
Dokaz (kombinatorni, 2. verzija): Desnu stranu tumaimo kao i u 1. verziji kombinatornog dokaza, s time da preciziramo S = {1, 2, . . . , n + 1}.
Lijevu stranu tumaimo na sljedei nain. Podskupove podijelimo s obzirom na najvei broj u danom podskupu. Podskup s k + 1 elemenata s najveim elementom r + 1 se
moe kreirati na (kr ) naina. Budui da r + 1 ne moe biti manji od k + 1, a ni vei od n + 1,
slijedi da se podskup moe kreirati na nr=k (kr ) naina.
1. P
Ali pomou teorema 1.3.6 moemo nai formulu za nk=1 k p , za bilo kakav p N! Na
primjer, za p = 2 postupak je sljedei. Sluei se formulom
k
k
k 2 = k + k(k 1) = ( ) + 2( )
1
2
traenu sumu moemo ovako izraunati:
n
n
n
k
n+1
n+1
n(n + 1)(2n + 1)
k
) + 2(
)=
.
k2 = ( ) + 2 ( ) = (
2
3
6
k=2 2
k=1 1
k=1
Zadatak 1.7
Kako bi ste doli do formule za p > 2?
esto se javlja potreba da se da priblina ocjena za faktorijel nekog broja. U tu svrhu se
obino koristi Stirlingova formula
n!
n n
2n ( ) .
e
Preciznije, vrijedi
lim
n!
= 1.
2n(n/e)n
n
)(m
) (n)( nk ).
Primjer 1.3.7 Dokaite kombinatornim argumentima relaciju (m
k = k mk
Rjeenje: Lijeva strana: neka je dan nlani skup S. Biramo ureeni par (X, Y ), gdje je
X mlani podskup od S, a Y klani podskup od X.
Desna strana: najprije odabiremo klani podskup Y od S, onda od preostalih elemenata biramo m k-lani podskup Z, te kreiramo ureeni par (Z Y, Y ).
18
Rjeenje: Desna strana odgovara broju odabira ureenog para (x, A), gdje je x element
nlanog skupa S, a A je podskup skupa S {x}.
Lijeva strana odgovara broju odabira ureenog para (x, B), gdje je B ilani podskup
od S, a x neki element iz B, gdje je i bilo koji broj izmeu (i ukljuivo) 0 i n.
No, svaki odabir ureenog para (x, A), gdje je x element nlanog skupa S, a A je
podskup skupa S {x} odgovara odabiru ureenog para (x, B), gdje je B = A {x},
i obrnuto: svaki odabir ureenog para (x, B), gdje je B ilani podskup od S, a x neki
element iz B, gdje je i bilo koji broj izmeu (i ukljuivo) 0 i n odgovara odabiru ureenog
para (x, A), gdje je A = B {x}.
Rjeenje: Izraz moemo intepretirati kao broj odabira rlanih skupova nlanog skupa,
te klanih podkupova odabranog rlanog skupa, gdje je r prozvoljan broj izmeu (i
ukljuivo) k i n.
No mogli smo prvo odabrati klani podskup nlanog skupa (to moemo napraviti
na (nk) naina), a zatim odluiti koje emo preostale elemente ukljuiti u nadskup izabranog klanog skupa (to, zakljuujui kao u primjeru 1.3.9, moemo napraviti na 2nk
naina).
Zadatak 1.8
Dokaite kombinatornim argumentima relaciju
j1 nj
n
)(
) = ( ), 1 r k n.
(
r1 kr
k
j=r
n+rk
19
1. P
Zadatak 1.9
Dokaite kombinatornim argumentima relaciju
n+i
n+k+1
)=(
), k, n N0 .
(
n
n+1
i=0
k
1.4 Permutacije
Postoje dva naina na koja moemo shvatiti pojam permutacije. Neka je X konaan skup.
Permutacija od X (u aktivnom smislu) je bijekcija s X u X. Da bi smo objasnili pasivan
smisao, pretpostavimo da su elementi u X ureeni, npr. X = {x1 , . . . , xn }. Tada je pasivna
reprezentacija permutacije ureena ntorka ((x1 ), . . . , (xn )). Katkad koristimo i
ovakav zapis za permutaciju:
x x . . . xn
( 1 2
) , gdje je yi = (xi ), i = 1, . . . , n.
y1 y2 . . . yn
Postoji jo jedan, krai zapis permutacije, tzv. cikliki zapis. Najprije emo uvesti pojam
ciklusa. Kaemo da je permutacija ciklus ili ciklika permutacija ukoliko vrijedi
x1 x2 xn x1 ,
gdje su x1 , . . . , xn elementi od X u nekom redoslijedu. Ciklus zapisujemo
(x1 x2 . . . xn ) (ne mijeati s pasivnom formom permutacije!).
Kako je (xi . . . xn x1 . . . xi1 ) oito isti ciklus kao i (x1 x2 . . . xn ), cikliki zapis
nije jedinstven.
Propozicija 1.4.2 Svaka se permutacija moe zapisati kao kompozicija ciklusa na meusobno disjunktnim skupo ima. Ta reprezentacija je jedinstvena, do na redoslijed ciklusa i odabira poetnih toaka ciklusa.
Napomena: U ovom sluaju svaki ciklus nadopunjavamo do funkcije na cijelom poetnom skupu tako da na ostatku skupa ciklus djeluje kao identiteta.
Dokaz: Dokaz e biti konstruktivne prirode. Neka je permutacija na skupu X. Sljedei
algoritam konstruira traene cikluse:
20
1.4. Permutacije
postoji element iz X koji nije ni u jednom ciklusu
odaberi neki takav x
neka je m najmanji prirodan broj takav da je m (x) = x
konstruiraj ciklus (x (x) . . . m1 (x))
sve konstruirane cikluse
Pokaimo sada da ovaj algoritam zaista generira traene cikluse. Najprije emo pokazati da je (x (x) . . . m1 (x)) zaista ciklus. Problem moe nastati jedino ukoliko
i (x) = j (x) za 0 < i < j < m. Ali budui da je bijekcija, slijedilo bi x = ji (x), to
je u kontradikciji s izborom broja m.
Pokaimo sada da konstruirani ciklusi koriste meusobno disjunktne skupove elemenata iz X. Pretpostavimo da je
i (x) = j (y)
(1.3)
i pretpostavimo da je x izabran prije y. Ukoliko je m (y) = y, tada iz (1.3) slijedi
m (x) = j+(mi) (y) = ji ( m (y)) = ji (y),
dakle m+ij (x) = y, to je u kontradikciji s injenicom da smo pretpostavili da y nije u
ciklusu od x.
Oito je da svaki element od X lei u nekom od konstruiranih ciklusa.
Konano, kompozicija ovih ciklusa jednaka je . Zaista, neka je z X proizvoljan.
Tada postoji y iz nekog ciklusa i i N takav da vrijedi z = i (y). Tada se djelovanje
permutacije na element z podudara s djelovanjem ciklusa koji sadri y, dok drugi ciklusi
nemaju efekta na z (u svjetlu dane napomene).
1. P
Dokaz: Promotrimo injekciju f {1, . . . , k} S, gdje je S = n. Za f (1) moemo
uzeti bilo koji element iz S, dakle imamo n mogunosti. Za f (2) moemo uzeti bilo koji
element iz S {f (1)}, dakle imamo n 1 mogunosti. Nastavljajui ovaj postupak, u
konanici dolazimo do izbora f (k) za koji moemo uzeti bilo koji element iz
S {f (1), . . . , f (k 1)}, dakle imamo n (k 1) mogunosti. Princip produkta nam
daje n (n 1)(n k + 1) = n!/(nk)! mogunosti odabira funkcije f .
Katkada se broj kpermutacija nlanog skupa zapisuje kao P (n, k) ili Pkn .
Primjer 1.4.5 Dokaite kombinatornim argumentima relaciju
P (n, k) = nP (n 1, k 1).
Rjeenje: Lijeva strana odgovara broju odabira ureenih ktorki nlanog skupa S. Desnu
stranu moemo interpretirati opet kao broj odabira ureenih ktorki skupa S, s time da
najprije odaberemo prvi element ktorke, recimo x, a onda odaberemo ureenu (k
1)torku skupa S {x}.
redoslijed vaan
(kombinacije)
redoslijed
nevaan
nk
(n+k1
)
k
n!/(nk)!
(nk)
ponavljanja
doz oljena
ponavljanja nisu
doz oljena
Dokaz: Stupac redoslijed vaan je lako rijeiti. Ukoliko su ponavljanja dozvoljena, postoji n izbora za svaki od k objekata. Ukoliko ponavljanja nisu dozvoljena, traeni broj je
broj kpermutacija nlanog skupa.
U stupcu redoslijed nevaan ukoliko ponavljanja nisu dozvoljena, zapravo brojimo
kpodskupove nskupa. Preostali element tablice je neto tee izraunati, pa emo dokaz
napraviti pomou dvije leme.
Lema 1.5.2 Broj mogunosti izbora k objekata iz nlanog skupa uz mogunost ponavljanja
i nevaan redoslijed je jednak broju naina odabira n nenegativnih cijelih brojeva iji je zbroj
jednak k.
Dokaz: Neka nam je dano k objekata iz skupa a1 , . . . , an . Neka je xi broj ponavljanja
objekta ai . Tada je xi 0, nr=1 xi = k.
Obrnuto, brojevima x1 , . . . , xn , xi 0, i = 1, . . . , n, x1 + + xn = k pridruimo
izbor objekata tako da objekt ai izaberemo xi puta.
Lema 1.5.3 Broj ntorki nenegativnih cijelih brojeva x1 , . . . , xn za koje vrijedi
).
x1 + + xn = k je dan s (n+k1
k
Dokaz: Zamislimo n+k1 praznina, i onda njih n1 oznaimo. Neka je x1 broj praznina
prije prve oznake, xi broj praznina izmeu (i 1)e i ite oznake, za 2 i n 1 i xn
broj praznina poslije (n 1)e oznake. Tada je xi 0, xi = (n + k 1) (n 1) = k.
Obrnuto, neka su dani x1 , . . . , xn koji zadovoljavaju uvjete iz iskaza leme. Tada stavimo oznaku poslije x1 praznina, poslije x2 praznina, ..., poslije xn1 daljnjih praznina.
Dakle, ostalo je jo xn praznina, budui da je broj preostalih praznina dan s
n + k 1 (x1 + + xn1 ) (n 1) = n + k 1 (k xn ) (n 1) = xn .
Gra ki prikaz postupka je dan na sljedeoj slici:
2
2
2
2
x1
x2
)
Broj izbora oznaka je oito (n+k1
n1
x3
n+k1
(n+k1(n1)
)
xn
(n+k1
).
k
23
1. P
Primjer 1.5.4 Neka je n = 3, k = 4. Tada 2
2
odgovara vrjednostima x1 = 2,
x2 = 1, x3 = 1. Obrnuto, x1 = 0, x2 = 0, x3 = 4 odgovara sljedeoj slici: 2
2
.
Primjer 1.5.5 Dokaite kombinatornim argumentom relaciju n3 = (n1 ) + 6(n2 ) + 6(n3 ) za
sve n N.
Rjeenje: Lijeva strana odgovara broju odabira ureene trojke nlanog skupa S, uz mogua ponavljanja.
Skup ureenih trojaka skupa S, uz mogue ponavljanja, moemo podijeliti u tri klase:
trojke u kojima su svi elementi isti takvih oito ima n = (n1 ),
trojke u kojima su dva elementa ista takvih ima 2 (n2 ) 3, budui da dva elementa
moemo odabrati na (n2 ) naina, na dva naina moemo odluiti koji e se element
ponavljati, te postoji tri naina kako ih poredati ((x, x, y), (x, y, x), (y, x, x)),
trojke u kojima su svi elementi razliiti takvih ima 3!(n3 ), budui da tri elementa
moemo odabrati na (n3 ) naina, te ih moemo poredati na 3! naina.
(
((
(((
((
(n
(n((n(
(nn
n(
1 n2 )!n2 ! (n(
1 )!n1 ! (
1
2 n3 )!n3 !
( (
(((
((
(
(n((n(
nk1 )!
n!
1
(
=
.
(n n1 n2 nk )!nk ! n1 !n2 !nk !
Slino kao i binomni koe cijenti, i multinomni koe cijenti se javljaju pri raspisivanju algebarskih izraza.
Teorem 1.5.7 (Multinomni teorem) Vrijedi
(x1 + x2 + + xk )n =
n
(
)xr11 xr22 xrkk ,
0r1 ,r2 ,...,rk n r1 , r2 , . . . , rk
r1 ++rk =n
za sve x1 , x2 , . . . , xk C, n N.
Zadatak 1.10
Dokaite kombinatorno teorem 1.5.7. Dokaz je analogan dokazu binomnog teorema 1.3.3.
esto se u enigmatskim asopisima pojavljuju anagrami, tj. pitanja koliko se razliitih rijei moe formirati pomou slova iz neke zadane rijei. Naravno, bit zagonetke je da rijei
trebaju pripadati nekom zadanom jeziku (tj. trebaju se nalaziti u standardnom rjeniku
tog jezika). Postoje dvije strategije za rjeavanje ovog problema:
(a) najprije formiramo sve potencijalne rijei, a onda potraimo nalazi li se neka od njih
u rjeniku,
(b) prolazimo kroz rjenik, i provjeravamo za svaku rije da li je sastavljena od slova iz
zadane rijei.
25
1. P
Da bismo procijenili koja je metoda bolja, trebamo znati broj potencijalnih rijei i broj
rijei u rjeniku. Broj potencijalnih rijei moemo izraunati pomou teorema 1.5.6.
Primjer 1.5.8 Ukoliko je zadana rije , broj potencijalnih rijei je
10
(2,3,2,1,1,1
) = 10 9 8 7 6 5 = 151200.
Zadatak 1.11
Koliko ima potencijalnih rijei ukoliko ne moramo iskoristiti sva slova?
26
Vratimo se pitanju broja particija. S Bn emo oznaavati nti Bellov broj (to je broj particija nskupa ili broj relacija ekvivalencije nskupa). Lako se vidi da je B3 = 5 (particije od
{1, 2, 3} su {{1, 2, 3}}, {{1, 2}, {3}}, {{1, 3}, {2}}, {{2, 3}, {1}}, {{1}, {2}, {3}}).
Slino vidimo da je B2 = 2, B1 = 1, a po de niciji stavljamo B0 = 1.
Za razliku od broja podskupova i permutacija, ne postoji jednostavna formula za Bellove brojeve. Jedan nain raunanja Bellovih brojeva je dan sljedeim teoremom.
Teorem 1.6.3 Vrijedi
n
Bn = (
k=1
n1
)Bnk , za sve n N.
k1
(1.4)
27
1. P
Dokaz: Particije skupa X = {1, 2, . . . , n + 1} od k elemenata moemo podijeliti u dvije
skupine: one za koje je skup {n + 1} element particije, i ostale. Brojanje particija u prvoj
skupini je jednostavno: ostalih n elemenata od X moemo particionirati u k 1 skupova
na S(n, k 1) naina.
Ukoliko {n + 1} nije lan particije, tada izbacivanjem elementa n + 1 iz elementa
particije u kojoj se nalazi dovodi do stvaranja particije od k elemenata skupa {1, . . . , n},
recimo A1 , . . . , Ak . Tu istu particiju skupa {1, . . . , n} bi dobili da smo izbacili element
n + 1 iz bilo kojeg od skupova A1 , . . . , Ak . Drugim rijeima, svakoj klanoj particiji od
{1, . . . , n} odgovara tono k razliitih klanih particija skupa X. Dakle, postoji tono
kS(n, k) particija od X kod kojih {n + 1} nije lan particije.
.
1
2
3
4
5
1
1
1
1
1
1
3
7
15
1
6
25
1
10
Zadatak 1.13
Dokaite: broj rasporeda n razliitih kuglica u k jednakih kutija tako da niti jedna kutija
ne ostane prazna je S(n, k).
Primjer 1.6.7 Dokaite relaciju S(n, 2) = 2n1 1.
Rjeenje: Relaciju emo dokazati kombinatornim argumentom. Lijeva strana odgovara
broju particija nlanog skupa S na dva dijela. Dvolanu particiju {A, B} skupa S moemo odrediti tako da za svaki element skupa S biramo da li se nalazi u A ili B. Takvih
odabiramo imamo 2n . No time smo raunali i odabire {S, } i {, S}. Konaan broj odabira dobijemo kad broj odabira 2n 2 podijelimo s 2, budui da smo dvaput brojali svaku
particiju (particija {A, B} je jednaka particiji {B, A}).
28
Rjeenje: Lijeva strana odgovara broju odabira k +1lanih particija n+1lanog skupa
S.
Neku k+1lanu particiju skupa S moemo odabrati na sljedei nain. Izdvojimo neki
element x S. On se mora nalaziti u nekom lanu particije A. Ako A ima m elemenata,
n
) naina. Preostaje nam particionirati skup S A na k
onda ga moemo odabrati na (m1
dijelova, to moemo napraviti na S(n + 1 m, k) naina. Dakle lijeva strana je jednaka
broju
n+1
n
)S(n + 1 m, k).
(
m=1 m 1
Zamijenom indeksa i n + 1 m dobijamo
n
n
n
n
n
n
)S(i, k) = ( )S(i, k) = ( )S(i, k),
(
i=0 n i
i=0 i
i=k i
1. P
) (n1
),
(nk) = (n1
k1 +
k
n! = n(n 1)!,
)Bnk ,
Bn = nk=1 (n1
k1
moemo konstruirati algoritme za kpodskupove, permutacije i particije.
Ali postoji problem s ovim pristupom: ak i za nevelike vrijednosti broja n, broj objekata je vrlo velik, te moe biti toliko velik da ne stane u memoriju. Ono to trebamo su
algoritmi koji generiraju jedan po jedan objekt, dakle nerekurzivno. Takvi algoritmi e
imati ovakav oblik:
Generiraj prvi objekt
abd
abe
acd
ace
ade
bcd
bce
bde
cde
541
532
531
521
432
431
421
321
345 245
145
235
135
125
234
134
124
123
1. P
Prva dva koraka j je najmanji indeks takav da smo ve generirali sve permutacije koje
poinju s (x1 , . . . , xj , . . .). Dakle, sljedea permutacija e poveati vrijednost od
xj .
Zadnja dva koraka Budui da xj+1 > . . . > xn , element xk je najmanji element vei od
xj koji moe doi poslije x1 , . . . , xj1 u permutaciji. Prije promjene imamo
xj+1 > . . . > xk1 > xk > xj > xk+1 > . . . > xn ,
a poslije promjene imamo
xj+1 > . . . > xk1 > xj > xk > xk+1 > . . . > xn .
Primjer 1.7.4 Neka je trenutna permutacija (4, 3, 6, 5, 2, 1). Algoritam prvo nalazi j =
2, xj = 3. Trenutna permutacija je zadnja (u leksikografskom poretku) od permutacija
oblika (4, 3, . . .), te treba slijediti prva oblika (4, 5, . . .), tj. (4, 5, 1, 2, 3, 6). Zaista, algoritam nalazi k = 4, xk = 5 ( kako su vrijednosti poslije xj opadajue, moemo ii od kraja
traei prvi broj vei od xj ). Tada zamjenimo vrijednosti na drugoj i etvrtoj poziciji, to
nam daje (4, 5, 6, 3, 2, 1); te konano obrnemo vrijednosti na pozicijama od 3 do 6, to
nam daje (4, 5, 1, 2, 3, 6).
Primjer 1.7.5
12 3 4 1243
1 2 43 1342 1324
13 2 4 1342
1 3 42 1432 1423
Napomena: Ovaj algoritam vrijedi i za permutacije multiskupova, a poznavali su ga jo u
staroj Indiji (Nryana Pandita, 14. stoljee).
Leksikografski poredak se obino generira sljedeim algoritmom:
1. Nai najvei j takav da se xj moe poveati.
2. Poveaj xj , ali to je mogue manje.
3. Nai leksikografski najkrai nain da se x1 , . . . , xj nadopuni.
to uiniti ako elimo doi do npr. 2092te permutacije (u leksikografskom poretku) brojeva
1, . . . , 9?
Pretpostavimo da je prvi broj u permutaciji 1 (najmanji koji imamo). Ostaje nam 8 brojeva.
Kako se maksimalna permutacija koja poinje s 1 nalazi na 40320om mjestu (8! = 40320), a
2092 < 40320, znamo da se u naoj permutaciji na prvom mjestu nalazi 1.
32
33
Rekurzije, funkcije
izvodnice i formula
ukljuivanjaiskljuivanja
2.1 Uvod
U ovom poglavlju emo prouavati tri vane tehnike koje se esto koriste pri rjeavanju
kombinatornih problema.
Rekurzivna relacija izraava vrijednost funkcije f u toki n, n N u terminima vrijednosti funkcije f u tokama k, k < n. Jedan jednostavan primjer smo ve vidjeli: broj
F (n) podskupova nskupa zadovoljava relaciju F (n + 1) = 2F (n). Ova relacija, zajedno s poetnom vrijednosti F (0) = 1, jedinstveno odreuje vrijednost od F (n) za
svaki n N.
Koritenje funkcija izvodnica je esto povezano s rekurzivnim relacijama, ali su takve
funkcije i drugdje vrlo korisne. Funkcija izvodnica je formalni red potencija iji su koe cijenti lanovi nekog brojevnog niza. Osnovnu ideju emo ilustrirati na prethodnoj rekurziji.
n
De niramo (formalno) funkciju (t) =
n=0 F (n)t . Tada je
n=0
n=0
X (A B) = X A B + A B.
35
2. R,
(2.1)
10
Dokaz (pomou matematike indukcije): Identitete (a) i (b) se jednostavno dokazuju, dok je
dokaz relacije (c) neto sloeniji. Najprije raspiemo lijevu stranu relacije (c).
2
2
2
2
2
+ 2Fn1 Fn2 + Fn1
+ Fn2
= Fn1
= (Fn1 + Fn2 )2 + Fn1
Fn2 + Fn1
2
2
+ Fn1 (Fn2 + Fn1 ) + Fn1 Fn2
+ Fn2
= Fn1
2
2
+ Fn Fn1 + Fn1 Fn2 .
+ Fn2
= Fn1
37
2. R,
Odavde vidimo da nam, da bi smo iskoristili princip matematike indukcije, treba i relacija
Fn Fn1 + Fn1 Fn2 = F2n2 .
Sada emo simultano dokazati ove dvije relacije koristei matematiku indukciju. Baze se lako provjere. Pretpostavimo sada da vrijedi
2
2
Fn1
+ Fn2
= F2n3 i Fn Fn1 + Fn1 Fn2 = F2n2 .
Tada
2
2
2
Fn2 + Fn1
= Fn1
+ Fn2
+ Fn Fn1 + Fn1 Fn2 = F2n3 + F2n2
= F2n1 ,
Fn+1 Fn + Fn Fn1 = (Fn + Fn1 )Fn + (Fn1 + Fn2 )Fn1
2
= Fn2 + Fn1
+ Fn1 Fn + Fn2 Fn1 = F2n1 + F2n2
= F2n .
za sve n 0.
za sve n 0.
Desna strana odgovara broju poploavanja nploe. Lijevu stranu interpretiramo na sljedei nain. Ukoliko poploavanje nploe koristi k domina, onda poploavamo s n 2k
kvadrata, tj. s ukupno nk ploica. Broj naina na koji moemo izabrati k domina izmeu
). Za broj k oito vrijedi 0 k n2 .
n k ploica je (nk
k
10
Slika 2.2: Postoji (73) poploavanja 10ploe koja koriste tri domine. Takva poploavanja
koriste tono 7 ploica i potpuno su odreena ukoliko znamo koje tri od sedam ploica su
domine. Na slici su etvrta, peta i esta ploica domine.
Zadatak 2.1
Rijeite sljedee zadatke koristei se poploavanjima.
1. Jm+n = Jm Jn + Jm1 Jn1 ,
38
Napomena: Vrijedi
tan lan.
1+ 5
2
= 1.618 . . .,
1 5
2
39
2. R,
n
Druga metoda: De niramo funkciju pomou reda potencija (t) =
n=0 Fn t . Tada
vrijedi
n=0
n=1
n=0
n=2
1+ 5
1 5
2
Tada su i rjeenja jednadbe x x 1 = 0, dakle = 2 , = 2 . Sljedei korak
je da naemo koe cijente a i b tako da vrijedi
t
a
b
=
+
.
2
1tt
1 t 1 t
Standardnim postupkom dolazimo do a =
Dakle,
1 , b
5
= 15 .
a
b
n n
n n
(t) =
+
= a t + b t = (an + b n )tn .
1 t 1 t
n=0
n=0
n=0
(2.2)
Kao i kod Fibonaccijevih brojeva, pokuajmo nai rjeenje oblika F (n) = n . Uvrtavanjem slijedi da mora biti korijen jednadbe
xk a1 xk1 a2 xk2 ak = 0.
(2.3)
2. R,
Dakle, an = 2an1 + 1.
Rjeenje pripadne homogene rekurzije je oito c2n . Trebamo jo nai neko partikularno rjeenje. Probajmo s an = c2n + b. Uvrtavanjem slijedi b = 1, a iz a1 = 1 slijedi
c = 1. Dakle, an = 2n 1.
Ovaj problem je povezan s legendom o vijetnamskom ili indijskom hramu u kojem sveenici prebacuju 64 zlatna diska s jednog stupa na drugi po gore opisanim pravilima. Legenda kae da e u trenutku kada dovre proces doi do smaka svijeta. Uz pretpostavku da
se jedno prebacivanje moe napraviti za jednu sekundu, proces bi trajao otprilike 5.821011
godina. Vie o problemu Hanojskih tornjeva moete proitati u Wikipedijinom lanku
http://en.wikipedia.org/wiki/Towers_of_hanoi.
Primjer 2.3.2 (Deranmani) Deranman nekog skupa je permutacija tog skupa koja nema
ksnih toaka.
Neka je d(n) broj deranmana skupa {1, 2, . . . , n}. Svaki deranman broj n preslikava
u neki broj i < n. Oito je da se isti broj deranmana dobije za svaku vrijednost od i (1 i
n 1), stoga moemo doi do d(n) tako da izraunamo broj deranmana koji preslikavaju
n u i, te taj broj pomnoimo s n 1. Neka je deranman takav da je (n) = i. Tada
imamo dva sluaja:
1. sluaj: (i) = n, tj. i i n se zamijenjuju. Tada se na ostatku skupa opet ponaa kao
deranman. Dakle, takvih deranmana ima d(n 2).
2. sluaj: (i) n; recimo (j) = n, j i. De niramo permutaciju na {1, . . . , n 1}
formulom
(k), k j,
(k) =
k = j.
i,
Permutacija je opet deranman. S druge strane, svaki deranman skupa
{1, . . . , n 1} se moe proiriti do deranmana skupa {1, . . . , n} na sljedei nain:
(k) = i,
k = n,
k takav da je (k) = i.
n,
Dakle, takvih deranmana ima d(n 1).
Dobili smo rekurziju
d(n) = (n 1)(d(n 1) + d(n 2)).
(2.4)
d(n) = n! (
(2.5)
n1
= n!
i=0
i=0
i
(1)
i!
n2
(1)i
(1)i
+(n1)(n2)!
i!
i!
i=0
+ (n 1)(n 1)!
(1)n1
(n 1)!
n2
(1)i
(1)i
n!
n!
+(1)n1 (n1) = n!
+(1)n1
+(1)n = f (n).
i!
i!
(n 1)!
n!
i=0
n!
(1)i n (1)i
(1)n+1
1
1
= n!
< n!
=
.
e
i!
i!
(n + 1)!
n+1 2
i=0
i=0
(1)
(Red
i=0 i! alternira i opadajui je pa apsolutnoj vrijednosti; stoga je razlika izmeu
ntog lana i sume reda manja od (n + 1)og lana.)
Odavde slijedi
=
.
i!
(i 1)!
i!
=
=
.
n!
1!
i!
i!
i=2
i=0
43
2. R,
Primjer 2.3.4 (In olucije) Koliko ima permutacija nskupa sa svojstvom da su svi pripadni ciklusi duljine 1 ili 2?
Oznaimo taj broj sa s(n). Lako se vidi da vrijedi s(3) = 4 (takve permutacije su
(1) (2) (3), (1 2) (3), (1 3) (2), (1) (2 3)), s(2) = 2, s(1) = 1.
Opet emo takve permutacije podijeliti u dvije klase:
A one kojima je n ksna toka, i
B one kojima n nije ksna toka.
Involucija u klasi A ima oito s(n 1). Za involucije u klasi B razmiljamo na sljedei
nain. Ako takva permutacija preslikava n u i, tada, po pretpostavci, sadri ciklus (i n), a
na preostalih n 2 brojeva djeluje kao permutacija s ciklusima duljine 1 ili 2. Kako postoji
n 1 izbora za i, takvih permutacija ima (n 1)s(n 2).
Dakle, rekurzija za s(n) je
s(n) = s(n 1) + (n 1)s(n 2).
n1>
n slijedi iz (1 +
2
n 1) = n + 2 n 1.)
n=0
n=0
n=0
( an tn ) + ( bn tn ) = ( (an + bn )tn ) ,
n
( an tn ) ( bn tn ) = ( cn tn ) , gdje su cn = ai bni ,
n=0
n=0
n=0
i=0
d
( an tn ) = nan tn1 = (n + 1)an+1 tn ,
d t n=0
n=1
n=0
a
an1 n
n
n
n+1
an t = n + 1 t = n t .
n=0
n=0
n=1
Primjer 2.4.1 Odredite funkcije izvodnice za sljedee nizove:
a) an = 1,
b) an = n,
c) an = 3n + 5,
d) an = 2n ,
0, n paran,
e) an =
,
1,
n
neparan.
1
f ) an = n+2
.
Rjeenje: a) U ovom sluaju formulu za funkciju izvodnica direktno dobijemo korite
1
n
n
njem formule za sumu geometrijskog reda: f1 (x) =
n=0 an x = n=0 x = 1x .
b) Funkcija izvodnica je dana redom f2 (x) = n=0 nxn . Krenut emo od geometrijskog
reda (tj. reda iz a) dijela), koji emo najprije derivirati, te potom pomnoiti s x:
xn =
n=0
1
1
x
nxn1 =
= f2 (x).
nxn =
2
1x
(1 x)
(1 x)2
n=0
n=0
n
c) Oito za traenu funkciju izvodnicu f3 (x) =
n=0 (3n + 5)x vrijedi
3x
5
f3 (x) = 3f2 (x) + 5f1 (x) = (x1)2 + 1x .
d) I ovdje emo se posluiti geometrijskim redom:
1
n n
n
f4 (x) =
n=0 2 x = n=0 (2x) = 12x .
e) I ovdje se postupak svodi na koritenje formule za sumu geometrijskog reda:
2n+1 = x (x2 )n = x .
f5 (x) =
n=0
n=0 x
1x2
f ) Opet kreemo od geometrijskog reda, koji emo najprije pomnoiti s x, potom integrirati (po x), te na koncu podijeliti s x2 :
xn =
n=0
x
x
xn+2
1
xn+1 =
=
d x = xln(1x)
1x
1x
1x
n=0
n=0 n + 2
xn
x ln(1 x)
.
=
x2
n=0 n + 2
45
2. R,
Primjer 2.4.2 Naite funkciju izvodnicu za niz (an ) koji zadovoljava rekurzivnu relaciju
an 5an1 + 6an2 = 5n , uz poetne uvjete a0 = 0, a1 = 1. Uz pomo funkcije izvodnice
naite formulu za opi lan niza (an ).
n
Rjeenje: De niramo f (x) =
n=0 an . Lako se vidi da vrijedi xf (x) = n=1 an1 x ,
(an 5an1 +6an2 ) = f (x)a0 a1 x5(xf (x)a0 x)+6x2 f (x) = f (x)(15x+6x2 )x.
n=2
S druge strane
n=2
n=2
n=0
25x2
.
1 5x
25x
20x +x
Dakle vrijedi f (x)(1 5x + 6x2 ) x = 15x
, odakle slijedi f (x) = (15x)(15x+6x
2) .
A
B
C
Rastavimo funkciju f na parcijalne razlomke: f (x) = 15x + 12x + 13x (budui da
1 5x + 6x2 = (1 2x)(1 3x)). Standardnim postupkom dobijamo A = 25/6, B = 22/3,
n 22
n 23
n
C = 23/2, dakle f (x) = 25/6
n=0 (5x) + /3 n=0 (3x) /2 n=0 (3x) , to povlai
an = 25/65n + 22/32n 23/23n .
Catalanovi i Bellovi brojevi e nam posluiti kao ilustracije upotrebe funkcija izvodnica u
kombinatorici.
A(0, 0)
Drugi problem gdje se javljaju Catalanovi brojevi je sljedei. Na koliko naina moemo napisati sumu od n lanova koritenjem zagrada, a tako da sumu moemo izraunati
zbrajanjem po dva lana u svakom koraku? Na primjer, za n = 4 imamo pet mogunosti:
(((a + b) + c) + d), ((a + (b + c)) + d), (a + ((b + c) + d)), (a + (b + (c + d))) i
((a + b) + (c + d)). (U sluaju algebarskih sustava koji nisu asocijativni, ovi izrazi bi u
pravilu imali razliite vrijednosti.)
Rijeimo najprije ovaj problem, pa emo se onda vratiti na problem broja puteva.
Neka je Zn traeni broj. Svaki izraz u zagradi ima oblik (E1 + E2 ), gdje su E1 i E2
izrazi u zagradama koji imaju (recimo) k i n k lanova, za neki 1 k n 1. Postoji
46
Zn = Zk Znk , n 2.
k=1
pn = pm pnm1 .
(2.6)
m=0
C
D
.
A
Slika 2.4: broj dobrih puteva
Koja je veza izmeu pn i Zn ? Kako je Zn+1 = nk=1 Zk Znk+1 = n1
k=0 Zk+1 Znk , uz
oznaku Ck = Zk+1 , slijedi Cn = n1
C
C
.
Dakle,
rekurzija
za
brojeve
Cn je ista
k=0 k nk1
47
2. R,
kao i za brojeve pn . Kako je C1 = Z2 = p1 = 1, C2 = Z3 = p2 = 2, slijedi Cn = Zn+1 = pn ,
i te brojeve zovemo Catalanovim brojevima. Konvencija je da de niramo C0 = 1.
n
Naimo sada formulu za Cn . Neka je F (t) =
n=0 Cn t . Tada je
n=0
k=0
1 1 4t
F (t) =
.
2t
1 + 1 4t
1 + 1 4t 1 1 4t
t0
t0
t0
2t
2t
1 1 4t
4t
= lim
= .
t0 2t(1
1 4t)
S druge strane, ako odaberemo predznak, dobijemo limt0 F (t) = 1. Dakle
1 1 4t
F (t) =
.
2t
Jo nam ostaje razviti ovu funkciju u red. Ovdje emo se posluiti poopenim binomnim
teoremom, koji kae
r
(1 + t)r = ( )tn , za svaki r R,
n=0 n
1
1/2
1
(1 (1 4t)1/2 ) = (1 ( )(4t)n )
2t
2t
n
n=0
1
1/2
1 1/2
(1 1 ( )(1)n 4n tn ) = ( )(1)n+1 4n tn1
2t
n
2 n=1 n
n=1
1
1/2
= (
)(1)n 4n+1 tn .
2 n=0 n + 1
48
1
= (1)n 4n+1
( ) (
)
2
2 (n + 1)! 2
2
1
1 3(2n 1)
1
= (1)n 4n
(1)n =
2n (2n 1)!!
n
(n + 1)!
2
(n + 1)!
1
(2n)!
1 2n
= (vidi Zadatak 2.4) =
2n n =
( ).
(n + 1)! 2 n! n + 1 n
), pn = Cn =
Dakle, Zn = Cn1 = n1 (2n2
n1
1 2n
( ).
n+1 n
Zadatak 2.2
Koritenjem poopenog binomnog teorema dokaite da za svaki k N vrijedi
1
n+k1 n
=
(
)x .
k
(1 x)
n
n=0
Zadatak 2.3
Koritenjem poopenog binomnog teorema dokaite da vrijedi
Zadatak 2.4
Dokaite (2n 1)!! =
1
n 3/2 n
= (
)x .
n
1 x n=0
(2n)!
2n n! .
2.4.2
Bellovi brojevi
Bn = (
i=0
n1
)Bi .
i
(2.7)
49
2. R,
n
De niramo F (t) =
n=0 Bn t . Ovdje se ispostavlja da uobiajeni trikovi ne prolaze.
Stoga je potreban novi pristup: pomnoimo funkciju F s funkcijom t et . Tada
n
1 n
1
t ) = ( Br
) tn
n!
(n
r)!
n=0
n=0 r=0
F (t)et = ( Bn tn ) (
n=0
1 n
n!
( Br
) tn .
(n r)!
n=0 n! r=0
Sada smo vrlo blizu situacije u kojoj bi mogli iskoristiti (2.7), ali nema naina da ubacimo
nedostajui r! u desnu stranu. Stoga, promijenimo malo pravila: ako ne moemo nai zan
tvorenu formulu za F (t) =
n=0 Bn t , probajmo nai zatvorenu formulu za F (t) =
Bn n
n=0 n! t .
S novom funkcijom F dobivamo slijedee
1 n Br n!
1 n n
1
(
) tn = ( ( )Br ) tn = Bn+1 tn
n=0 n!
n=0 n! r=0 r! (n r)!
n=0 n! r=0 r
Bn+1 n
Bn
= (n + 1)
t = n tn1 = F (t).
(n + 1)!
n!
n=0
n=1
F (t)et =
an n
Funkcije izvodnice oblika F (t) =
n=0 n! t zovemo eksponencijalnim funkcijama
izvodnica (EFI). EFI je zapravo funkcija izvodnica za niz an!n .
emu uvoditi novu vrstu funkcija izvodnica? Ukoliko ne moemo nai obinu funkciju izvodnica, i EFI moi dobro doi. Na primjer, iz
Bn n
tr k 1
tr
tr
t
t = ee 1 = er=1 r! = e r! = ( ( )
)
k!
n=0 n!
r=1
r=1 k=0 r!
t1
t1 2 1
t1 3 1
t2
t2 2 1
t2 3 1
= (1 + + ( )
+( )
+ ) (1 + + ( )
+( )
+ )
1!
1! 2!
1! 3!
2!
2! 2!
2! 3!
t3
t3 2 1
t3 3 1
(1 + + ( )
+( )
+ ) ,
3!
3! 2!
3! 3!
usporeujui koe cijente od tn na objema stranama, slijedi
Bn =
50
n!
r1
r2
rk
1r1 +2r2 ++krk =n (1!) r1 !(2!) r2 !(k!) rk !
an+1 n
x ,
n=1 n!
an1 n
f (x) d x = n! x ,
n=1
f (x) =
dakle, deriviranje i integriranje eksponencijalne funkcije izvodnice se svodi na pomak pripadnog niza za jedno mjesto ulijevo ili udesno.
Primjer 2.4.3 Odredite eksponencijalne funkcije izvodnice za sljedee nizove:
a) an = n!,
b) an = an ,
c) an = n2 ,
0, n neparan,
d) an =
1, n paran.
n! n
1
Rjeenje: a) f (x) =
n=0 n! x = 1x .
an n
b) f (x) = n=0 n! x = eax .
n2 n
n
n
c) Uvrtavanjem dobijamo f (x) =
n=0 n! x = n=0 (n1)! x . Da bi smo doli do zatvorene formule za f krenut emo od reda za eksponecijalnu funkciju, kojeg emo najprije
derivirati, potom pomnoiti s x, ponovno derivirati, te na koncu opet pomnoiti s x:
xn
xn1
xn
nxn1
= ex
= ex
= xex
= ex +xex
n=0 n!
n=0 (n 1)!
n=0 (n 1)!
n=0 (n 1)!
nxn
= xex + x2 ex .
(n
1)!
n=0
Primjer 2.4.4 Odredite niz ija je ekspoencijalna funkcija izvodnica dana funkcijom f (x) =
(1 2x)3/2 .
Rjeenje: Razvit emo funkciju f u red koritenjem poopenog binomnog teorema:
3/2
3/2
n
(1 2x)3/2 =
n=0 ( n )(2x) . Raspiimo izraz ( n ):
(
3 ( 3 2)( 2n1
1
(2n + 1)!!
3/2
2 )
= n (1)n
.
)= 2 2
n!
2
n!
n
(2n+1)!!
1
n (2n+1)!! (1)n 2n xn =
Stoga f (x) =
n=0 n! xn , dakle traeni niz je
n=0 2n (1)
n!
an = (2n + 1)!!.
51
2. R,
I neki drugi nizovi osim Bellovih brojeva imaju EFI jednostavnog oblika, na primjer
Zadatak 2.5
Dokaite da je EFI za deranmane dana s F (t) = et (1 t)1 .
Zadatak 2.6
Dokaite da je EFI za Stirlingove brojeve druge vrste S(n, r) dana s F (t) = r!1 (et 1)r .
U pravilu, rijetki su nizovi za koje je bilo koja vrsta funkcije izvodnice dana lijepom
zatvorenom formulom.
Jo jedna vrsta funkcija izvodnica koje imaju vanu ulogu u matematici je Dirichlean
tova funkcija izvodnica, koja nizu (an ) pridruuje funkciju f (s) =
n=1 ns . Ukoliko
je, na primjer, an = 1, za svaki n N, pridruena Dirichletova funkcija izvodnica se zove
Riemannova zeta funkcija, u oznaci (s), koja ima vanu ulogu u teoriji brojeva budui
da
1
(s) =
.
s
p prost 1 p
2.5.1 Bubblesort
Usporedimo prva dva elementa iz liste, zamijenjujui ih ukoliko nisu u traenom poretku.
Tada usporedimo drugi i trei element liste, opet ih zamijenjujui ukoliko nisu u traenom
poretku. Ovaj postupak provodimo dok ne doemo do kraja liste. Tada ponovimo isti
postupak za prvih n 1 brojeva, pa za prvih n 2,
Ukupan broj usporeivanja je
1
1
1
(n 1) + (n 2) + + 1 = n(n 1) = n2 n,
2
2
2
dakle bubblesort ima sloenost O(n2 ).
2.5.2 Mergesort
Ideja algoritma je da podijelimo listu na dva (otprilike) jednaka dijela, koja sortiramo, a
onda ih spojimo.
Proces spajanja dviju lista duljina l i m zahtijeva najvie l+m1 usporeivanja. Zaista,
pretpostavimo da imamo dvije takve liste, sloene u rastuem poretku. Usporedimo prve
52
2.5.3
uicksort
2. R,
Neka je qn prosjean broj usporeivanja potrebnih da sortiramo listu od n elemenata.
Tada vrijedi
1 n
qn = n 1 + (qk1 + qnk ).
n k=1
Zaista, prvi korak zahtijeva n1 usporeivanja; ukoliko je a kti najmanji element, drugi
korak zahtijeva u prosjeku qk1 + qnk usporeivanja, te taj broj moramo usrednjiti po
svim moguim vrijednostima od k.
Ova rekurzija se moe pojednostaviti (raspisivanjem sume) na
qn = n 1 +
2 n1
qk ,
n k=0
(2.8)
gdje je q0 = 0.
n
elimo nai funkciju izvodnicu niza (qn ). Neka je Q(t) =
n=0 qn t . Mnoenjem
relacije (2.8) s ntn i sumiranjem po n dolazimo do sljedee relacije
n1
n=0
i=0
n=0
n=0
.
Iz (2.9) slijedi
.
.
.
.
.
2t2
2tQ(t)
tQ (t) =
+
.
(1 t)3
1t
(2.9)
(2.10)
Zadatak 2.7
Provjerite da relacija (2.10) zaista odgovara relaciji (2.9).
Mnoei relaciju (2.10) s
(1t)2
t
dolazimo do jednadbe
(1 t)2 Q (t) =
2t
+ 2Q(t)(1 t),
1t
odakle slijedi
2t
(2.11)
t2 t3
+ + ) (1 + 2t + 3t2 + ),
2 3
n
n
1
1
qn = 2 (n i + 1) = 2(n + 1) 4n.
i=2 i
i=1 i
Dobru aproksimaciju za qn moemo dobiti ako zamjenimo ni=1 1i s ln n (suma je aproksimacija povrine ispod krivulje y = 1/x od x = 1 do x = n), to nam daje
qn 2(n + 1) ln n 4n, dakle qn = 2n ln n + O(n).
koarka
10
8
.
nogomet
5
20
12
15
Tetris
8
22
(1)I AI .
(2.12)
I{1,...,n}
55
2. R,
Dokaz: Za svaki x X izraunati emo koliko je njegov doprinos sumi u (2.12), tj.
koji je zbroj koe cijenata skupova AI u (2.12) koji ga sadre.
Pri tome pod doprinosom sumi, mislimo na sljedeu elementarnu injenicu:
1, x A,
= A,
xX
0, x A
koja povlai sljedei zapis sume u (2.12):
1,
I
(1)
xX
I{1,...,n}
0,
1,
= (1)I
xX I{1,...,n}
0,
(1)I AI =
I{1,...,n}
x AI ,
x AI
x AI ,
.
x AI
(1)i ( ) = 0,
i
i=0
IJ
k
(1)i ( )(k i)n .
i
i=0
(2.13)
n!
Dokaz: Ovoga puta je X skup svih permutacija skupa {1, . . . , n}, a Ai je skup permutacija kojima je i ksna toka, i = 1, . . . , n. Vrijedi Ai = (n 1)!, te AI = (n I)!.
Permutacija skupa {1, . . . , n} je deranman ako i samo ako ne lei ni u jednom od
skupova Ai , i = 1, . . . , n. Stoga je po teoremu 2.6.2 broj deranmana dan s
n
n
n
n!
(1)I (n I)! = ( )(1)i (n i)! = (1)i .
i!
i=0 i
i=0
I{1,...,n}
1 k
k
(1)i ( )(k i)n .
i
k=0 k! i=0
Bn =
57
Teorija grafova
S pojmom grafa smo se ve sreli u primjeru 0.1.5. Taj graf je ovako izgledao:
. Ovom
slikom smo opisali strukturu koja se sastoji od etiri objekta, koja emo zvati vrhovi, koji
su povezani sa sedam krivulja, koje emo zvati bridovi.
Formalno, graf de niramo kao ureeni par skupova (V, E), gdje je V skup vrhova, a
E skup 2podskupova od V , koje zovemo bridovi. Katkada ovu de niciju proirujemo
tako da dopustimo petlje (bridove koje spajaju vrh sa samim sobom), viestruke bridove
(vie bridova izmeu para vrhova, npr. kod problema Knigsberkih mostova) i usmjerene bridove (bridovi koji imaju orijentaciju tako da idu od jednog vrha prema drugome).
Naravno, usmjerene bridove reprezentiramo ureenim parovima, a ne 2podskupovima,
dok kod viestrukih bridova E postaje multiskup. Graf koji ima usmjerene bridove zvati
emo usmjereni graf ili digraf, a graf koji ima viestruke bridove zvati emo multigraf.
Katkada, da naglasimo da ne govorimo o digrafu ili multigrafu, koristiti emo izraz jednostavni graf.
Grafovi se esto opisuju svojim gra kim prikazom, koji treba biti takav da iz njega
moemo rekonstruirati formalni zapis grafa oblika (V, E). Openito, smatramo da je graf
zadan, ukoliko su nam zadani njegovi vrhovi, te ukoliko znamo koji su vrhovi meusobno
povezani. Stoga graf moemo promatrati kao binarnu relaciju susjedstva na skupu vrhova,
gdje kaemo da su dva vrha susjedna ukoliko postoji brid koji ih spaja, ili formalno, vrhovi
u, v V su susjedni ukoliko postoji e = {u, v} E. Za jednostavne grafove ta je relacija
ire eksivna i simetrina.
Dva najjednostavnija primjera grafova su potpuni graf, graf u kojemu je svaki par
vrhova brid, i nul graf, koji uope nema bridova. Potpuni i nul graf s n vrhova oznaavamo s Kn i Nn . Na primjer, na slici 3.1 je prikaz grafa K10 , a ovo je prikaz grafa N7
.
. Kaemo da je vrh v incidentan s bridom e ukoliko je e = {, v} ili
e = {v, }. Katkada se brid {u, v} skraeno zapisuje kao uv.
.
59
3. T
.
.
.
Podgraf grafa G = (V, E) je graf kojemu se skup vrhova i skup bridova podskupovi
od V i E, respektivno. Ukoliko je G = (V , E ) podgraf od G, tada za svaki brid e E
vrijedi da su oba njegova vrha u V . Jedan podgraf grafa sa slike 3.3 (ili slike 3.2) je dan na
slici 3.4. Dvije vrste podgrafova su naroito vane. Inducirani podgraf grafa G induciran
skupom V je podgraf G = (V , E ), gdje se E sastoji od svih bridova od G ija oba kraja
lee u V , dok je V neki (zadani) podskup od V . Jedan primjer induciranog podgrafa grafa
sa slike 3.3 je dan na slici 3.5. Razapinjui podgraf je podgraf oblika G = (V, E ). Jedan
primjer razapinjueg podgrafa grafa sa slike 3.3 je dan na slici 3.6. Dakle, svaki graf s najvie
n vrhova je podgraf od Kn , svaki graf s tono n vrhova je razapinjui podgraf od Kn , te
su svi inducirani podgrafovi od Kn potpuni grafovi.
.
.
3. T
.
.
Slika 3.5: Inducirani podgraf grafa sa slike 3.3 (ili slike 3.2)
.
.
Slika 3.6: Razapinjui podgraf grafa sa slike 3.3 (ili slike 3.2)
etnje su potupuno odreeni vrhovima, pa esto govorimo o etnji (v0 , v1 , . . . , vn ), gdje
se podrazumijeva da su vrhovi vi1 i vi susjedni. Sada emo de nirati neke specijalne vrste etnji. Staza je etnja u kojoj su svi bridovi razliiti, dok je put etnja u kojoj su svi
vrhovi razliiti (osim eventualno prvog i zadnjeg). Ideja je da stazom moe ii istraiva
koji nije zainteresiran da ponovo prolazi bridom koji je ve istraio, dok je put nain da se
doe od jednog mjesta u drugo, bez ikakvog ponavljanja. Nadalje, zatvoreni put zovemo
.
ciklus. Uoite da je put uvijek i staza, osim sljedeeg patolokog sluaja: e1 , gdje je
.
62
e2
v.3
e3
v.4
e4
v.7
e10
e11
e12
e9
e7
v.6
e8
v.8
e6
e1
e5
v..1
v.5
Dokaz: Neka nam je dana etnja od x do y. Dovoljno je pokazati da tada postoji i put
od x do y. Neka je naa etnja dana s (v0 , e1 , v1 , . . . , vi , ei+1 , . . . , vj , ej+1 , . . . , en , vn ) i
pretpostavimo da je vi = vj . Tada je i (v0 , e1 , v1 , . . . , vi , ej+1 , . . . , en , vn ) etnja od x do
y. Na taj nain moemo ukloniti sve vrhove u etnji koji se ponavljaju.
3. T
H.
H..
H.
Stupanj pojedinog vrha
(atoma) tono odgovara
njegovoj valenciji. Teorija
grafova igra vanu ulogu u
kemiji.
H.
C.
C.
H.
H.
Slika 3.8: Graf molekule etana
esto emo modi cirati graf G tako to emo iz njega izbaciti vrh v i sve bridove koji ga
sadre, ili emo izbaciti neki brid e, ili emo dodati brid e koji spaja dva vrha koji prije nisu
bili spojeni. Te emo operacije zapisivati kao G v, G e, G + e. Na slikama 3.9, 3.10 i
3.11 su dani primjeri ovih operacija na grafu prikazanom na slici 3.7.
v.2
e2
v.3
e6
e1
e5
v..1
v.5
e3
v.4
e4
e10
e11
e12
e7
v.6
v.7
Slika 3.9: G v8
v.2
e2
v.3
e6
e5
v..1
v.5
e3
v.4
e4
v.7
e10
e11
e12
e9
e7
v.6
e8
v.8
Slika 3.10: G e1
64
v.3
e6
e1
v..1
e2
e5
v.5
e3
v.4
e4
v.7
e10
e11
e12
e9
e7
v.6
e8
v.8
.
.
uma je graf bez ciklusa: komponente ume su stabla. Jedan primjer ume je dan na
slici 3.4.
Intuitivno je jasno da povezan graf ima puno vrhova, a graf bez ciklusa malo. Teorem 3.2.2 pokazuje da su stabla ekstremalne strukture to se tie ovih svojstava. Najprije
emo pokazati sljedeu korisnu lemu.
Lema 3.2.1 Stablo s vie od jednog vrha ima barem jedan list.
Dokaz: Budui da je stablo povezano, ono nema izoliranih vrhova. Stoga pretpostavimo
da je svaki vrh stupnja barem dva. No tada postoje proizvoljno duge etnje iji su susjedni
bridovi razliiti: kad doemo do nekog vrha jednim bridom, napustimo ga drugim. Ali
kako je graf konaan, u nekom trenutku moramo doi do vrha kojeg smo ve prije posjetili.
No to nije mogue budui da stablo nema cikluse.
Teorem 3.2.2 (a) Po ezani graf s n vrho a ima barem n 1 brido a, a tono n 1
brido a ako i samo ako je stablo.
(b) uma s n vrho a i m komponenti ima n m brido a. Dakle, uma ima najvie n 1
brido a, a tono n 1 brido a ako i samo ako je stablo.
65
3. T
Dokaz: Najprije emo pokazati da stablo ima n 1 bridova. Tvrdnju emo dokazati matematikom indukcijom po broju vrhova stabla.
Baza je oita. Pretpostavimo da stablo s n 1 vrhova ima n 2 bridova. Neka je v list
u stablu T s n vrhova (postojanje takvog vrha garantira Lema 3.2.1). Tada T v ima n 1
vrhova i ne sadri cikuse. Takoer, T v je povezan graf. Zaista, put u T izmeu x i y, gdje
je x, y v, ne moe prolaziti kroz v. Dakle, T v je stablo. Sada iz pretpostavke indukcije
slijedi da T v ima n 2 bridova, dakle T ima n 1 brid.
Pokaimo sada (b). Neka je F uma s n vrhova i m komponenti T1 , . . . , Tm s a1 , . . . , am
vrhova. Tada je m
i=1 ai = n. Kako je Ti stablo za svaki i = 1, . . . , m slijedi da Ti ima ai 1
bridova. Stoga F ima m
i=1 (ai 1) = n m bridova.
Pokaimo sada (a). Neka je G neki povezan graf s n vrhova i pretpostavimo da G nije
stablo. Tada G sadri ciklus. Neka je e brid u tom ciklusu, i neka je G1 = G e. Tada je G1
i dalje povezan. Nastavljajui ovaj postupak, u nekom trenutku moramo doi do stabla,
recimo poslije r koraka. Dakle, G ima n 1 + r bridova.
Specijalno, ukoliko G ima n 1 bridova, slijedi da G ne sadri ciklus, dakle G je stablo.
Korolar 3.2.3 (a) Graf je stablo ako i samo ako je po ezan graf, ali izbacivanjem bilo
kojeg od brido a dobijamo nepo ezan graf.
(b) Graf je stablo ako i samo ako ne sadri cikluse, ali dodavanjem bilo kojeg no og brida
dobijamo ciklus.
Dokaz: (a) Neka je G stablo s n vrhova. Tada je G povezan i ima n 1 bridova. Izbacimo
li bilo koji brid, Teorem 3.2.2 (a) povlai da novi graf vie nije povezan.
Obrnuto, neka je G povezan graf sa svojstvom da izbacivanje bilo kojeg brida dovodi
do nepovezanog grafa. Trebamo pokazati da G ne sadri ciklus. Stoga, pretpostavimo da
G sadri ciklus. No tada brisanjem nekog brida iz ciklusa i dalje dobivamo povezan graf,
to je u kontradikciji s danim svojstvom.
Zadatak 3.4
Dokaite korolar 3.2.3 (b).
Neka je G graf. Razapinjua uma od G je razapinjui podgraf od G koji je uma. Analogno de niramo razapinjue stablo.
Korolar 3.2.4 Svaki po ezan graf ima razapinjue stablo.
Dokaz: Neka graf G ima n vrhova i m bridova. Ukoliko je m = n 1, tada je G stablo
po teoremu 3.2.2 (a). Ukoliko je m n (teorem 3.2.2 (a) povlai da uvijek vrijedi m
n 1), tada G ima ciklus. Izbacimo neki brid e iz tog ciklusa. Graf G e je i dalje povezan.
Ponavljamo postupak dok ne doemo na n 1 bridova.
66
Koliko ima razliitih (dakle neizomorfnih) stabala s n vrhova? Formula za taj broj postoji, ali je komplicirana. Mi emo izvesti (jednostavniju) formulu za broj oznaenih stabala,
, no
kojih ima vie. Na primjer, broj neizomorfnih stabala s tri vrha je jedan: .
postoje tri razliita oznaena stabla:
.
2 .
.
2 .
2 .
.
Aci =
i=1
(1)I AI .
I{1,...,n}
(1)I AI = X +
I{1,...,n}
(1)I AI ,
I{1,...,n}
67
3. T
tj.
X =
(1)I1 AI .
I{1,...,n}
Vrijedi Ai = (n 1)T (n 1), budui da ukoliko je i list, njegov pripadajui brid moe
biti incidentan s bilo kojim od preostalih n 1 vrhova, a tih n 1 vrhova su spojeni u
stablo.
Situacija za Ai Aj je ilustrirana slikom 3.12. Pripadajui bridovi vrhova i i j mogu
biti incidentni s bilo kojima od preostalih n 2 vrhova, a tih n 2 vrhova su spojeni u
stablo.
oznaeno stablo s n 2 vrhova
i
.
.
.
j
.
n
T (n) = (1)i1 ( )(n i)i T (n i).
i
i=1
(3.1)
Sada trebamo rijeiti ovu rekurziju. Trik kojim emo to napraviti se bazira na injenici da
je desna strana ove rekurzije slina formuli (2.13) koja nam daje broj surjekcija. Ukoliko u
(2.13) ubacimo n n 2 i k n (tj. ukoliko traimo broj surjekcija s (n 2)lanog u
nlani skup), dolazimo do relacije
n
n
(1)i ( )(n i)n2 = 0,
i
i=0
odakle slijedi
n
n
n
n
nn2 = ( )(1)i1 (n i)n2 = ( )(1)i1 (n i)i (n i)ni2 .
i=1 i
i=1 i
68
(3.2)
Dokaz (pomou Prferovog koda): Prferov kod (ili Prferov niz) duljine n 2, za
n 2, je (n2)torka brojeva iz skupa {1, . . . , n} (uz dozvoljena ponavljanja). Oito ima
nn2 Prferovih kodova duljine n2. Pokazat emo da postoji bijekcija izmeu Prferovih
kodova duljine n 2 i oznaenih stabala s n vrhova.
Za dano stablo oznaeno brojevima 1, . . . , n Prferov algoritam za kodiranje generira
jedinstveni Prferov kod duljine n 2. Algoritam radi na sljedei nain:
i = 1.
i n 2
nai list v s najmanjom oznakom.
stavi oznaku (jedinstvenog) susjeda od v na ito mjesto u kodu.
izbaci v iz stabla.
i 1
Moe se pokazati da razliita oznaena stabla generiraju razliite Prferove kodove.
Neka je P = (p1 , p2 , . . . , pn2 ) Prferov kod oznaenog stabla T . Uoite da se svaki
vrh v od T javlja tono st(v)1 puta u P , gdje je st(v) stupanj vrha v. Specijalno, upravo
oni vrhovi koji se ne javljaju u P su lie od T . Prferov algoritam za dekodiranje nam daje
inverzni algoritam, koji konstruira jedinstveno oznaeno stablo s n vrhova iz Prferovog
koda duljine n 2.
T = Nn , V = {1, . . . , n}, i = 1.
i n 2
nai v najmanji element skupa V koji se ne nalazi u P .
povei vrhove v i pi u T .
izbaci v iz skupa V .
izbaci pi iz niza P (sada je P = (pi+1 , pi+2 , . . . , pn2 )).
i 1
Povei vrhove koji odgovaraju dvama brojevima u V .
Moe se pokazati da razliiti Prferovi kodovi generiraju razliita oznaena stabla.
Zadatak 3.6
(a) Dokaite da Prferov algoritam za dekodiranje doista generira oznaeno stablo s
vrhovima {1, . . . , n}.
(b) Dokaite da je Prferov algoritam za dekodiranje doista inverzan Prferovom algoritmu za kodiranje.
Primjer 3.2.6 Zadano nam je sljedee stablo:
69
3. T
.
5
.
.
3
.
6
Na slici 3.13 je prikazan postupak generiranja pripadnog Prferovog koda.
.
5
.
.
5
.
5
.
5
.
3
.
(d) P = (3, 3, 4, 5)
(c) P = (3, 3, 4)
3
6
3
.
(b) P = (3, 3)
(a) P = (3)
.
3
.
3
.
(e) P = (3, 3, 4, 5, 4)
(f ) P = (3, 3, 4, 5, 4, 6)
Primjer 3.2.7 Kreirajmo stablo koje odgovara Prferovom kodu P = (3, 3, 4, 5, 4, 6).
Postupak je opisan na slici 3.14.
Prferov kod nam, izmeu ostalog, daje e kasan nain generiranja svih oznaenih stabala
s n vrhova, te je to najekonominiji nain spremanja informacija o oznaenim stablima.
Cayleyev teorem 3.2.5 se moe i ovako iskazati: Potpun graf Kn ima nn2 razapinjuih
stabala.
70
5
.
.
5
.
3
.
(d) P = (5, 4, 6)
5
.
(c) P = (4, 5, 4, 6)
3
6
3
.
(b) P = (3, 4, 5, 4, 6)
5
.
(a) P = (3, 3, 4, 5, 4, 6)
.
3
.
3
.
(e) P = (4, 6)
(f ) P = (6)
.
5
.
3
.
6
(g) P = ()
3.2.1
Pretpostavimo da nam je postavljen sljedei problem: n gradova trebamo povezati telekomunikacijskom mreom. Za svaki par gradova je poznata cijena postavljanja kabla izmeu
71
3. T
ta dva grada. Koji je najje iniji nain povezivanja svih gradova?
Ovo je jedan primjer problema nalaenja minimalnog razapinjueg stabla: podatke
moemo predstaviti kao opis jednog bridnoteinskog (potpunog) grafa; rjeenje ovog
problema je povezan razapinjui podgraf s minimalnom totalnom teinom (tj. sumom teina bridova podgrafa). Taj podgraf mora biti stablo, inae bi smo mogli izbrisati neki brid,
smanjujui teinu, a ne pokvarivi povezanost. Problem se rijeava primjenom vrlo jednostavnog pohlepnog algoritma, koji se obino zove Kruskalov algoritam. Algoritam glasi:
u svakom koraku, izgradi najje iniju vezu koja spaja dva grada koja ve nisu povezana putom. Formalno, neka je G = (V, E) povezan graf, nenegativna teinska funkcija na E.
Tada Kruskalov algoritam moemo ovako zapisati:
S = .
(V, S) nije povezan
odaberi brid e minimalne teine koji spaja vrhove iz
razliitih komponenti.
(V, S)
Drugim rijeima, u svakom koraku odabiremo brid najmanje teine takav da njegovo
ubacivanje ne stvara ciklus.
Teorem 3.2.8 Kruskalo algoritam generira razapinjue stablo minimalne teine.
Dokaz: Iz zadatka 3.5 je jasno da ovaj algoritam konstruira razapinjue stablo. Trebamo
jo pokazati da je to stablo minimalne teine.
Neka su e1 , e2 . . . , en1 bridovi u S, sortirani po redu u kojem ih Kruskalov algoritam
uzima. Uoite da vrijedi (e1 ) . . . (en1 ), budui da iz (ej ) < (ei ) za j > i slijedi da smo u itom koraku trebali odabrati ej koji spaja vrhove iz razliitih komponenti.
Pretpostavimo da postoji razapinjue stablo manje teine, s bridovima f1 , . . . , fn1
sloenih tako da vrijedi (f1 ) . . . (fn1 ). Tada vrijedi
n1
n1
i=1
i=1
i=1
i=1
k1
k1
i=1
i=1
te
Kako Kruskalov algoritam u ktom koraku bira brid ek , a ne bridove f1 , . . . , fk koji imaju
manju teinu, slijedi da su komponente od (V, {f1 , . . . , fk }) podskupovi komponenti
72
3.3. Planarnost
od (V, {e1 , . . . , ek1 }); dakle (V, {f1 , . . . , fk }) imaju jednako ili vie komponenti od
(V, {e1 , . . . , ek1 }). No to nije mogue, budui da su to ume, pa iz teorema 3.2.2 (b)
slijedi n k n (k 1).
Mana ovog algoritma je to to nije jednostavno nai brid minimalne teine koji spaja vrhove iz razliitih komponenti. Stoga postoji modi kacija Kruskalovog algoritma koja se
zove Primov algoritam: sada u svakom koraku biramo brid najmanje teine koji spaja neki
vrh koji je ve spojen s nekim vrhom koji jo nije spojen.
Zadatak 3.7
Dokaite da Primov algoritam zaista generira razapinjue stablo minimalne teine.
3.3 Planarnost
Iako su grafovi apstraktni objekti, intuitivno ih doivljavamo kao toke i linije, na nain
kako ih vizualiziramo na ploi/papiru. Drugim rijeima, mi odabiremo neki poznati geometrijski prostor kao npr. crtau plou, prikazujemo vrhove kao razliite toke u prostoru, a bridove kao linije ili krivulje iji krajevi odgovaraju danim vrhovima. Nadalje, zbog
primjena grafova u npr. modeliranju cestovnog prometa, poeljno je da vrijedi da su krivulje koje predstavljaju dva brida disjunktne osim u toki koja predstavlja njihov zajedniki
vrh (ukoliko takvog ima).
Crte grafa G koji zadovoljava ove uvjete zovemo ulaganje grafa G u prostor.
Nije uvijek jasno da li se neki graf moemo uloiti u dani prostor. Ali u sluaju prostora
3
R vrijedi sljedei rezultat.
Propozicija 3.3.1 Svaki graf se moe uloiti u R3 .
Dokaz: Odaberimo neki pravac p, i prikaimo vrhove grafa s meusobno razliitim tokama na pravcu p. Za svaki brid e, odaberimo razliitu ravninu e koja sadri p, i spojimo
toke koje prikazuju vrhove iz e s polukrunicom u e . Ovdje je dana skica konstrukcije
za graf ({A, B, C, D, E}, {{A, C}, {B, D}, {B, E}}), gdje je p xos:
.
A
3. T
Svaki planarni graf oito dijeli ravninu u disjunktna podruja, od kojih je jedno beskonano. Osnovni rezultat o planarnim grafovima je tzv. Eulerova formula.
Teorem 3.3.2 (Eulerova formula) Svako ulaganje po ezanog planarnog grafa s p vrho a
i q brido a u ravninu dijeli rvninu u r podruja, gdje vrijedi
p q + r = 2.
Dokaz: Ukoliko graf ima ciklus, izbacimo jedan brid iz ciklusa. Time smo smanjili broj
bridova za jedan, kao i broj podruja (budui da smo dva podruja spojili u jedno), a broj
vrhova je ostao isti. Npr. za graf G na sljedeoj slici vrijedi p = 8, q = 11 i r = 5, dok za
graf G e vrijedi p = 8, q = 10, r=4.
.
e
.
.
.
.
p = 5, q = 8, r = 5,
p q + r = 2.
Primjer 3.3.3
.
De nirajmo stupanj podruja planarnog grafa kao broj bridova na koje naiemo pri etnji
oko ruba podruja.
.
Podruja C i D imaju
A
stupanj 3, podruje A
ima stupnaj 5, a poC
B
D
druje B ima stupanj
9.
.
Teorem 3.3.4 U po ezanom grafu, zbroj stupnjeva podruja je jednak d ostrukom broju
brido a.
74
3.3. Planarnost
Zadatak 3.8
Dokaite da je dovoljno pokazati da K5 nije planaran da bi smo dokazali da Kn nije planaran za n > 4.
Za graf G = (V, E) kaemo da je bipartitan graf ukoliko se skup V moe particionirati
u dva skupa B, C tako da svaki brid iz E spaja vrh iz B s vrhom iz C. Particiju {B, C}
skupa vrhova V zovemo biparticijom od G.
Primjer 3.3.6 Dva primjera bipartitnih grafova.
B.
B.
B..
C.
B.
C.
B.
C.
C..
B.
C.
C.
Teorem 3.3.7 Po ezani graf je bipartitan ako i samo ako ne sadri cikluse neparne duljine.
Zadatak 3.9
Dokaite teorem 3.3.7.
Ukoliko B i C interpretiramo kao bijelo i crno, vidimo da je graf bipartitan tono onda
kada moemo njegove vrhove obojati s dvije boje tako da ni jedan brid ne spaja vrhove s
istom bojom. Stoga katkada bipartitne grafove nazivamo i bikromatskim.
Zadatak 3.10
Dokaite da su stabla bipartitni grafovi.
75
3. T
Bipartitni graf G = (V, E), V = B C je potpun bipartitni graf ukoliko je svaki vrh iz
B spojen sa svakim vrhom iz C. Ukoliko je B = m, C = n, taj graf oznaavamo s Km,n
ili Kn,m . Desni graf iz primjera 3.3.6 je graf K3,3 .
Teorem 3.3.8 K3,3 nije planaran.
Dokaz: K3,3 ima est vrhova i 3 + 3 + 3 = 9 bridova, stoga, ukoliko bi bio planaran,
dijelio bi ravninu na r = 2 6 + 9 = 5 podruja. Budui da je bipartitan, svako podruje
ima stupanj vei ili jednak od etiri (teorem 3.3.7), stoga iz teorema 3.3.4 slijedi 18 45 =
20.
.
.
.
.
.
.
3.3. Planarnost
.
.
Kako K5 nije planaran, ni ovaj graf nije planaran. Zaista, kada bi bio planaran, mogli bi iz
(planarnog) crtea grafa izbaciti vrh b i ubaciti brid {a, c}, ime bi doli do ulaganja K5 u
ravninu.
Ubacivanje novog vrha u postojei brid grafa zovemo subdivizijom brida, a jedna ili
vie subdivizija bridova stvara subdiviziju grafa.
Teorem 3.3.11 (Kuratowski) Graf je planaran ako i samo ako ne sadri subdiviziju od K5
ili K3,3 kao podgraf.
3.3.1
Platonova tijela
Euler je formulu iz teorema 3.3.2 originalno dokazao za konveksne poliedre (tijela ije
su stranice poligoni). Naime, svakome je konveksnom poliedru P na prirodan nain pridruen graf G(P ) iji su vrhovi vrhovi poliedra, a bridovi bridovi poliedra. Taj graf je
planaran. (Pretpostavimo da je poliedar napravljen od gume. Probuimo ga nasred neke
stranice i napuimo ga kao da je balon. Na poliedar e postati kugla. Sada projicirajmo
pripadnu sferu na ravninu koristei tzv. stereografsku projekciju s polom u toki u kojoj
smo probuili poliedar. Projekcije vrhova i bridova e initi ulaganje traenog grafa.)
Ukoliko poliedar ima p vrhova, q bridova i r stranica, onda G(P ) ima p vrhova, q
bridova, te njegovo ulaganje u ravninu dijeli ravninu na r podruja. Stoga i za poliedre
vrijedi Eulerova formula p q + r = 2.
Kaemo da je poliedar pravilan ukoliko postoje m 3, n 3 takvi da svaki vrh ima
m bridova, a svaka stranica n bridova. Npr. za kocku je m = 3, n = 4. Konveksne pravilne
poliedre nazivamo Platonovim tijelima.
Teorem 3.3.12 Postoji tono pet Platono ih tijela.
Dokaz: Oito vrijedi 2q = mp = nr. Uvrstimo li te relacije u Eulerovu formulu, slijedi
2
q
q
q + 2 = 2 (2n mn + 2m)q = 2mn.
m
n
77
3. T
Stoga vrijedi 2m + 2n mn > 0, tj. (m 2)(n 2) < 4, odakle slijedi da (m 2)(n 2)
iznosi 1, 2 ili 3. Za svaki mogui par (m, n) moemo izraunati p, q i r. Na taj nain
dolazimo do sljedee tablice:
m
naziv
tetraedar
12
kocka
12
oktaedar
20 30
12
dodekaedar
12 30
20
ikozaedar
.
.
.
.
(a) tetraedar
(b) kocka
(c) oktaedar
.
.
.
.
.
.
.
.
(d) dodekaedar
(e) ikozaedar
78
Eulerovi grafovi
U ovoj sekciji emo generalizirati problem 0.1.5, problem Knigsberkih mostova. Kaemo za stazu da je Eulerova staza ukoliko prolazi svim bridovima grafa. Zatvorenu Eulerovu stazu zovemo Eulerova tura. Graf je Eulerov ako doputa Eulerovu turu.
Prirodan okvir za prouavanje Eulerovih grafova su multigrafovi, budui da se i kod
problema Knigsberkih mostova pojavio multigraf. Generalizaciju Eulerovog rezultata
moemo ovako iskazati:
Teorem 3.4.1 (Eulerov teorem) (a) Multigraf bez izoliranih vrho a je Eulero ako i
samo ako je po ezan, te je svaki vrh parnog stupnja.
(b) Multigraf bez izoliranih vrho a ima nezat orenu Eulero u stazu ako i samo ako je
po ezan i ima tono dva vrha neparnog stupnja.
Dokaz: Uvjet povezanosti je oito nuan. Pokaimo najprije da su i drugi uvjeti nuni.
Promotrimo najprije graf s Eulerovom turom. Kreui se stazom, svaki put kad doemo do nekog vrha pomou nekog brida, moramo napustiti taj vrh drugim bridom, dakle
iskoristiti emo dva brida tog vrha. Budui da posjetimo svaki brid tog vrha, stupanj mora
biti paran. Isto vrijedi i za poetni vrh, budui da se on poklapa s krajnjim vrhom.
Analogno, za nezatvorenu Eulerovu stazu stupnjevi prvog i zadnjeg vrha moraju biti
neparni, dok ostali vrhovi moraju biti parni.
Pokaimo sada i dovoljnost tih uvjeta. Argument e biti konstruktivne prirode. Neka
je G = (V, E) graf koji zadovoljava (a) ili (b) iz iskaza teorema.
U sluaju (a), neka je v bilo koji vrh, a u sluaju (b) neka je v vrh neparnog stupnja. Sada
konstruiramo stazu s poetkom u vrhu v, dakle kreemo se iz vrha v, nikad ne prelazei
bridom kojim smo ve proli, dokle god je to mogue.
Neka je S skup bridova te staze. Za bilo koji vrh x razliit od v (u sluaju (a)) ili bilo koji
vrh parnog stupnja ili x = v (u sluaju (b)), kad god staza doe do x postojat e neparan
broj neiskoritenih bridova od x. Dakle, ne moemo zaglaviti u takvom vrhu x. Stoga
staza mora zavriti u v (u sluaju (a)) ili u drugom vrhu neparnog stupnja (u sluaju (b)).
Ukoliko je S = E, gotovi smo. Stoga pretpostavimo S E. Tada postoji vrh u koji je
incidentan s nekim bridom iz S i nekim bridom iz E S (zbog povezanosti). Nadalje, u
grafu (V, E S) svaki vrh je parnog stupnja. Stoga, kreui iz u, i koristei samo bridove iz
E S, moemo nai zatvorenu stazu pomou gornjeg postupka. Sada moemo spojiti ove
dvije staze: kreemo iz v i pratimo prvu stazu do vrha u, tada se kreemo drugom stazom
sve dok se ne vratimo u vrh u, a onda nastavimo prvom stazom do njenog kraja.
Poslije konano mnogo primjena ove konstrukcije, dolazimo do eljene staze.
.
.
79
3. T
Teorem 3.4.2 (Ore) Neka je dan graf G s n vrho a. Ukoliko za svaka dva nesusjedna vrha
u G vrijedi da je suma njiho ih stupnjeva barem n, onda je graf Hamiltono .
Dokaz: Pretpostavimo da graf G zadovoljava uvjet iz teorema, ali nije Hamiltonov. Takoer pretpostavimo da je G maksimalan graf s tim svojstvom, tj. da dodavanje bilo kojeg
brida u G dovodi do Hamiltonovog grafa (ukolio G nije maksimalan, dodajemo bridove
dok ne postane; to dodavanje nee pokvariti svojstvo da je suma srupnjeva nesusjednih
vrhova vea ili jednaka od n).
Kako G nije potpun (inae bi bio Hamiltonov), postoje vrhovi x, y koji nisu susjedni.
Kako je G maksimalan, dodavanjem brida e = {x, y} graf postaje Hamiltonov, i pripadni
Hamiltonov ciklus mora sadravati e. Stoga G svakako sadri Hamiltonov put
(x = v1 , e2 , v2 , . . . , vn = y).
Neka je A skup vrhova koji su susjedni s x, i neka je B = {vi vi1 je susjedan s y}.
Kako je B jednak stupnju od y, slijedi A + B n. Nadalje, budui da x A B,
slijedi A B n 1. Odavde zakljuujemo A B 1, dakle postoji indeks i takav da
je vi A B.
Sada moemo konstruirati Hamiltonov ciklus u G: kreemo od x = v1 , slijedimo Hamiltonov put do vi1 , iz vi1 idemo u y, tada se vraamo natrake putem do vi , a iz vi
dolazimo do x.
Korolar 3.4.3 (Dirac) Neka je dan graf s n vrho a. Ukoliko svaki vrh ima stupanj vei ili
jednak od n/2, graf je Hamiltono .
x, y, z.
(3.3)
81
3. T
v1
v1
v2
v2
7
8
6
.
7
6
v0
v0
.
7
4
v3
v3
4
v4
v4
(a) bridnoteinski K5
v1
v1
v2
v2
6
.
v0
.
6
4
v3
.
v0
.
7
4
v3
.
4
v4
.
(c) S + M
v4
.
82
Indeks
B
Bellov broj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
biparticija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
bipartitan graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
bridnoteinski graf . . . . . . . . . . . . . . 65
bridovi grafa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
H
Hamiltonov ciklus . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Hamiltonov graf . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Hamiltonov put . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
I
incidentan vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
inducirani podgraf . . . . . . . . . . . . . . . . 61
izolirani vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
izomorfni grafovi . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
C
Catalanovi brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . 48
cikliki zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
ciklus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20, 62
nciklus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
J
jednostavni graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
D
deranman . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
digraf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Dirichletova funkcija izvodnica . . . . . 52
K
karakteristina jednadba . . . . . . . . . . 40
kkombinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
kkombinacija s ponavljanjem . . . . . . 24
kombinatorika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
komponente grafa . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Kruskalov algoritam . . . . . . . . . . . . . . 72
E
eksponencijalna funkcija izvodnica . . 50
Eulerov graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Eulerova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Eulerova staza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Eulerova tura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
L
list . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
F
Fibonaccijevi brojevi . . . . . . . . . . . . . . 36
formula ukljuivanjaiskljuivanja . . 35
funkcija izvodnica . . . . . . . . . . . . . . . . 35
M
multigraf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
multinomni koe cijent . . . . . . . . . . . . 25
multiskup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
G
graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
N
nul graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
83
I
P
Pascalov trokut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
permutacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
kpermutacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
permutacija multiskupa . . . . . . . . . . . . 24
Petersenov graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
petlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
planarni graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Platonova tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
podgraf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
poopeni binomni teorem . . . . . . . . . 48
poredak
leksikografski poredak . . . . . . . . . 31
obrnuti leksikografski poredak . . 31
potpun bipartitni graf . . . . . . . . . . . . . 76
potpuni graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
povezan graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Primov algoritam . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
princip
Dirichletov princip . . . . . . . . . . . 10
princip bijekcije . . . . . . . . . . . . . . . 9
princip dvostrukog brojanja . . . . . 9
princip kvocijenta . . . . . . . . . . . . . . 9
princip matematike indukcije . . 10
princip produkta . . . . . . . . . . . . . . 9
princip razlike . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
princip sume . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Prferov kod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
put . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
R
razapinjua uma . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
razapinjue stablo . . . . . . . . . . . . . . . . 66
razapinjui podgraf . . . . . . . . . . . . . . . 61
dregularan graf . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
regularan graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
rekurzivna relacija . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Riemannova zeta funkcija . . . . . . . . . . 52
S
stablo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
staza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Stirlingov broj druge vrste . . . . . . . . . 27
84
etnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
uma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
T
teorija grafova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
U
ulaganje grafa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
usmjereni brid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
usmjereni graf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
V
viestruki brid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
vrhovi grafa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
vrnoteinski graf . . . . . . . . . . . . . . . 65
Bibliograja
85