Professional Documents
Culture Documents
Rimska Vojska
Rimska Vojska
1. UVOD
Zemljopisne su osobitosti uinile Italiju i Rim najveom silom zapadnog Sredozemlja. Uz
izniman geostrateki poloaj, stanovnicima Apeninskog poluotoka u prilog je ila i blaga
klima koja je uvjetovala brzi poljoprivredni razvoj te rudna nalazita u gorju koja su
pogodovala razvoju obrta i trgovine. Razvijena vojna sila, kao posljedica navedenih povoljnih
prilika, kljuan je element u strelovitom usponu Rima koji je svojom stoljetnom dominacijom
oblikovao i utjecao na tijek povijesti Europe pa i ire. Disciplinirane i nadmone legije
pokorile su gotov sav poznati antiki svijet a model rimske vojske kasnije je postao uzor i
predmet istraivanja mnogih.
U ovom radu, kroz nekoliko poglavlja posvetit u se ustroju i odnosima unutar rimske vojske
drei se kronologije. Zbog irine i kompleksnosti povijesti Rima, navesti u samo neke
pojedince i bitke, no to nee biti sredinji problem kojim u se baviti.
Rimski vojnici
propisanog imovinskog stanja (cenzus) pripadali su klasi proletera. Reforme su Rim ojaale i
osigurale mu vodeu ulogu u pokrajini Laciju. 2
Centurijoni
Prema rimskoj predaji, posljednjeg su etrurskog kralja Tarkvinija Oholog, zbog njegove
okrutnosti, razbjenjeli graani svrgnuli s prijestolja i Rim je tako postao republika (lat. res
publica javna stvar).
4.1. DOBA RANE REPUBLIKE (509. - 217. PR. KR) USPON RIM. VOJSKE
Kao i do tada, podjela vojnih redova se temeljila na socijalnom statusu, godinama i iskustvu.
Mladi i nedokazani mukarci nazivani su hastati i sainjavali su prve bojne redove. Stariji
mukarci sa neto vie vojnog iskustva, principesi, bili su teko naoruani pjeaci. Triarii,
veteranske trupe sa najvie iskustva bili su u zadnjim redovima. Svaka legija se sastojala od
1200 hastata, 1200 principesa i 600 triara. Neto kasnije legiji se pridruuje i 300 konjanika.
Postojala je jo jedna dodatna vojna klasa poznata kao accensi, odnosno adscripticii, koja se
pridruivala veteranima a uglavnom su pratili vojskovou. Sainjavali su je veinom proleteri
bez posebne vojne obuke. U vrijeme republike dolazi do formiranja legije, vojne jedinice od
tri a poslije est tisua vojnika. Manja vojna formacija bila je centurija (stotina) predvoena
2
Vojna enciklopedija, 8. svezak (Raketni-Slunj), vie autora, izdanje redakcije vojne enciklopedije, Beograd,
1966., 303. stranica
4.2 DOBA SREDNJE REPUBLIKE (217. 107. PR. KR.) SCIPION AFRIKI
Nakon iscrpljujueg prvog punskog rata, Rim je kako bi se sukobio sa Hanibalovim etama,
morao zanemariti klasne podjele te proletere i robove primiti u vojsku bez obzira na njihov
socijalni status i nepoznavanje vojne vjetine.
Velike promjene u rimskoj vojsci uveo je vojskovoa Publije Kornelije, poznatiji kao Scipion
Afriki. Sa 25 godina preuzeo je nadzor nad trupama u Hispaniji koje je iscrpljujuim
treninzima uinio nepobjedivima. Nakon to je izvrio invaziju na sjevernu Afriku, Scipion se
202. godine prije Krista sukobio sa Hanibalom i u bici kod Zame ga porazio. Ta je bitka od
iznimne vanosti u rimskoj vojnoj povijesti zato jer su tada prvi put upotrebljeni taktika i
manevri na bojitu. Poraz kod Kane 216. godine prije Krista pokazao je svu primitivnost
rimskog pristupa bici. Neto vie od deset godina poslije, Scipion se nije oslonio samo na
fiziku nadmo svoje vojske ve je i strateki pristupio sukobu sa Hanibalom, te tako
3
omoguio Rimu nadmono osvajanje cijelog civiliziranog svijeta. Svi ostali rimski
vojskovoe kasnije su slijedili njegov primjer. 4
Scipion Afriki
- Rims ko pjeatvo nalazilo se u sredini vojne formacije i bilo je podijeljeno u tri reda. Lijevo krilo konjice
sainjavali su ujedninjen i talijanski saveznici a desno Nu mid ijske snage kralja Mazin isa.
Hanibal je pjeatvo takoer podijelio u tri reda s tim da su se u prvom nali plaen ici, u drugom vojnici sa
feniko-libijskih prostora a u treem n jegovi najpouzdaniji ljudi i veterani. Na elu formacije postavio je
slonove. S lijeve strane Hanibal je kao i Rimljani raspolagao numidijsko m konjico m a s desne kartakom.
Isto.
5.
Scipion i Hanibal su rairili svoje redove i izravno se sukobili. Tada je mona rimska konjica iskoristila
priliku te iznenada napala Kartaane sa lea. Taj potez je odluilo bit ku jer je u zrokovao ko laps Hanibalovih
eta. Rimljani su dobili bit ku i rat.
Isto.
4.3 DOBA KASNE REPUBLIKE (107. 27. PR. KR.) VRIJEME REFORMI
U 2. stoljeu prije Krista Gaj Marije, inae neplemikog podrijetla, uz potporu Senata uvodi
vojne reforme. Omoguio je bezemljaima i proletarijatu da se prijave u slubu zato jer ona
postaje plaena. Siromane su privukla obeanja zapovjednika o podjeli zemlje i stipendium
redovite plaa. Stoga se vojska dobrovoljaca poela provoditi u profes ionalnu armiju. Vojna
sluba trajala je 16 godina. 9 Marijevim reformama prethodio je tribun Gaj Grahko 123.
godine pr. Kr., koji je donio zakljuke kako je drava odgovorna za opremanje legionara a
mlai od 17 godina ne smiju biti regrutirani u vojsku. 10
Povjesniar Salustije opisao je rat to su ga Rimljani vodili protiv numidskog kralja Jugurte
(111. 105. god. pr. Kr.). Pobijedio ga je vojskovoa Marije, nakon provedene reforme.
''Senat mu se, premda mu je bio protivnikom, nije usuivao odbiti ni zahtjeva. Uostalom,
dopunsku mu je momad ak i s radou bio odobrio, jer je smatrao kako ni puku vojnitvo
nije po volji i kako e Mariju brzo nestati sredstava za rat bilo privrenosti svjetine. No to je
bila uzaludna nada; tolika je strast da pou s Marijem bila obuzela veinu njih. Svatko je u
sebi razmiljao kako e se obogatiti plijenom, kako e se kao pobjednik vratiti kui i drugo
tota ovako, a Marije ih je svojim govorom u tome uvelike ohrabrio.
...
Marije u meuvremenu stane popisivati vojnike, ne po obiaju prea niti po razredima, nego
kako je u koga bila elja, veinu onih po glavi procijenjenih. Jedni su spominjali kako je to
uinjeno zbog manjka imunih, drugi zbog konzulove elje za ulagivanjem puku, stoga to je
od te vrste ljudi bio proslavljen i uzvelian, a ovjeku koji tei za moi to je siromaniji to je i
prikladniji, jer mu se njegovo vlastito ne ini dragocjenim, budui da nema nita, a sve to je
za plau asnim.'' 11
10
11
Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Mikli, Matica hrvatska, Zagreb 1998.
U doba kasne republike sve znaajniju ulogu u rimskoj vojsci dobiva i odred kohorti, sainjen
od 480 pjeaka. Sama kohorta je bila podijeljena na est grupa po 80 ljudi. Takoer, javljaju
se i izvidnici (exploratores) te pijuni (speculatores) kao posebne vojne jedinice. Nakon to je
uspostavljena dominacija nad Mediteranom mona se rimska mornarica poela okretati ka
novim ciljevima; Cezar je poslao brodove do Britanskog otoja i spremao se na invaziju a
Pompej se obraunavao sa gusarima. 12
12
10
13
14
16
Povijest svijeta, I. dio ( naslov orig inala: Die Weltgeschichte), urednica: Melita To maevi, tisak: Slobodna
Dalmacija, 2005., 272. str.
11
militantniji i autokratskiji. Sve je izraenija postala i barbarizacija vojske koja e kasnije imati
velik utjecaj na razvoj odnosa unutar drave i pad samog Carstva. 17
17
18
12
Rimska legija
Rimski legijski vojnici dobili su po prvi put plau u vejskom ratu 406. godine prije Krista,
koja se odnosila samo na odtetu trokova oko uzdravanja. Kolika je bila pla a, ne znamo.
U doba republike, plaa legijskoga vojnika na dan iznosila je 2 obola ili 1/3 denara, t. j. 3 1/2
asa po starom novanom mjerilu, kojim su se uvijek sluili kod vojnike plae. Centurion je
imao dvostruko, a konjanik trostruko veu plau (kako eques equo publico, tako i equo
privato). to je drava vojniku dala odijela, oruja i konja, odbilo mu se od njegove plae;
samo su saveznike ete bile opskrbljene besplatno. U carsko se doba davalo graanskim
vojnicima ito besplatno a plaa se isplaivala u jednom obroku. U graanskim ratovima
postao je obiaj davati vojnicima vee prednosti; za Cezara vojnici su dobili dvostruki
stipendi, i to u tri obroka (svaki stipendinm po 75 denara); car Domicijan plaao je etiri
stipendia (ali takoer u tri obroka), dakle (4 X 75 =) 300 denara. Pretorijanaci su za Tiberija
dobivali 720 denara na godinu, a vojnik gradskih kohorta (cohortes urbanae) 360 denara.
Carevi su takoer esto vojnicima davali velike novane darove (donativa). 19
Na maru su obiavali Rimljani svaku no udarati i utvrivati tabor (castra facere, ponere),
za koji se je prije mjesto potrailo. Tabor za dui boravak (castra stativa; za ljeto: aestiva, a
za zimu: hiberna) uvrivali su dakako pomnije. Pokraj velikih stalnih tabora, koji su se u
carsko vrijeme nalazili podijeljeni u pokrajinama, svoje podrijetlo zahvaljuju neki gradovi,
osobito uz Rajnu i Dunav. Samo za Polibijevo vrijeme imamo jasan pregled o ureenju
rimskoga tabora. Tabor, koji je bio sagraen prema tono odreenim propisima, tvorio je po
stranama svijeta orijentiran kvadrat, okruen grabom (fossa) i nasipom zemlje (agger). Tabor
19
13
su kriale ulice tvorei pravi kut (decumani istok - zapad, cardines sjever jug) a imao je
etvera vrata: praetoria nasuprot neprijatelju, decumana ili quaestoria stranja vrata, i dvoja
bona: principalis dextra i sinistra. Ulica cardo maximus dijelila je tabor u dva dijela ; u
prvom su bili smjeteni vii oficiri ujedno sa odabranom momadi (cohors praetoria i
extraordinarii), dok su u drugom dijelu bile smjetene ostale ete. atori (tentoria) su bili od
koe (sub pellibus durare, Liv. 5, 2, 7). U svakom atoru se obino smjestilo 10 momaka
(contubernium, contubemales). Nizovi atora dijelile se na viae, a izmeu atora i nasipa
nalazila se 200 rimskih stopa iroka ulica. 20
Na nasipu i na vratima bila je straa (stationes, custodiae; nona straa: vigiliae, dnevna:
excubiae) dok legijski su konjanici obilazili tabor. Signali su se davali sopilima: tuba, cornu,
tibicina kod pjeadije, a zavinutim lituus kod konjice. U taboru su se vrile svakojake vrste
vojnikih vjeba, te je openito ivot u taboru bio kola ratne slube. Kad bi se dao znak, da
se digne tabor, vojnici bi iznijeli na okup prtljagu (vasa colligere), natovarili tovarnu marvu i
onda krenuli na mar. 21
Rimski tabor
20
21
Isto.
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
14
Vojna hije rarhija bila je vrlo razvijena pa je tako poznato mnotvo inova unutar rimske
vojske. Najvii magistrati, kraljevi, u republici do kraja I. punskoga rata iskljuivo konzuli
(kadikad diktator) imali su vrhovno zapovjednitvo (imperium) nad vojskom; u pokrajinama
su zapovijedali namjesnici. Svakomu vojskovoi kasnije je pridan kvestor i nekoliki legati;
legati su zapovijedali pojedinim dijelovima vojske pod vojskovoinim vodstvom. U carsko
doba svakom je legijom zajedno sa auksilijima zapovijedao legatus legionis imajui pretorski
in (puniji mu je titul: legatus Augusti legionis). 22
Legiju su samu u kraljevsko doba vodila tri, poevi od Servijeve vojne reforme, est tribuni
militum, od kojih su po dva imala dva mjeseca komandu, a oni su meu sobom dnevno
izmjenjivali vrhovno vodstvo. Poevi od godine 362. godine prije Krista, birali su ih dijelom
vojskovoa dijelom narod, a od 207. godine pr. Kr. samo narod u comitia tributa. Ovi su se
izbori ticali samo 4 redovito novaenih legija. im je stvoreno vie legija od 4, imenovali su
konzuli tribune (tribuni militum rufuli); oni, koje je narod izabrao, zvahu se tribuni militum a
populo. Pod njima su stajali centurioni (centuriorus, ordinum ductores, ordines), koje je
vojskovoa birao izmeu najsposobnijih vojnika. Kod svakoga manipula su bila po 2
centuriona: prior i posterior. Centurion kod prvoga manipula triarija nazivao se centurio
primi pili ili primus pilus, te je imao najvii in. Najnii centurion bio je decimus hastatus
posterior, i od ovoga mjesta pomicali su se najsposobniji malo po malo do centurionskoga
mjesta. Istaknuti vojnici dobivali su nagradu tako to su bili osloboeni od najteih i najniih
radnja u logorima (immunes) te su primali veu plau. Prednosti su imali i principales, tj. svi
koji su stajali izmeu centuriona i prostih vojnika. To su bili zamjenici centuriona, tesserari,
koji su dijelili parolu, zastavnik (signifer ili vexillarius), speculatores tj. kuriri, campi
doctores, vjebaoci , inovnici u uredu, lijenici, svirai i ostali. 23
Disciplina rimske vojske, i to pogotovo one republikanske, bila je gotovo legendarna. Ipak,
vjeruje se da su kasniji rimski povjesniari preuveliali prie o stegi vojnika kako bi izrazili
nezadovoljstvo trenutnim stanjem u vojsci. Povjesniar Polibije tvrdi kako se disciplina
rimske vojske temeljila na strahu a zamaha je dobila tijekom kriznih vremena, kao u doba
punskih ratova. Osim zbog dezerterstva, vojnici su bili kanjavani pa aki i ubijani, zbog
mnogo manjih prekraja. Disciplina je tek malo popustila u doba Carstva, zbog etnike
22
23
Isto.
http://www.nu mizmatika.antikvitet i.net/vojska.html
15
raznolikosti i mnogih dobrovoljaca. Tada je caru bilo iznimno teko odravati tako veliku
dravu pod kontrolom pa je nastojao ne demoralizirati svoje trupe.
Postojalo je nekoliko oblika blaih kazni, a to su: ibanje, novana kazna, dodatne obaveze,
degradacija poloaja i neasno otputanje iz slube. Tri najtee kazne bile su smaknue,
decimacija i rasputanje trupe. Pogubljenja su se izvravala u sluaju bijega iz vojske, pobune
ili odbijanja naredbi. Ipak, u praksi se rijetko pribjegavalo pogubljivanju vojnika jer su esto u
obzir uzete godine provedene u vojsci, iskustvo, in i prijanje ponaanje. Prema mladim
vojnicima Rimljani su imali posebno razumijevanja. 24
Decimacija je vjerojatno bila najokrutnija kazna; svaki deseti ovjek u odredu bio je na smrt
pretuen batinama ili kamenovan od strane svojih suboraca. Dodue, ovo je bio krajnji oblik
kazne i kao takav vrlo rijedak. Rasputanje itavog odreda se dogaalo uslijed pobune ili
zahtjeva za veom plaom i boljim ivotnim uvjetima vojnika. 25
Osim udjela kod plijena, neprijatelju oteta, bilo je nekih osobitih vojnikih nagrada za
hrabrost. Neke od njih su su corona triumphalis od lovora, koju je nosio vojskovoa, ako je
trijumfirao; corona obsi-dionalis ili graminea, koju je vojska, senat ili narod davao
vojskovoi za osloboenje opsjednuta grada ili armade; corona civica od hrastova lia za
onoga, tko je spasio ivot graaninu; vallaris ili castrensis za onoga, tko je prvi prodro u
neprijateljski tabor; muralis za osvojenje zidine; navalis, ovalis i dr. Druge nagrade bile su
poasno oruje kao hasta pura. Ove je darove dijelio vojskovoa pred vojskom. Nalazimo
podatak takoer, da se vojniku za nagradu poveala plaa. Novu vrstu nagrade uveo je Sula
time, to je veteranima poklanjao zemljita i osnivao vojnike kolonije. 26
Najvee su nagrade za vojskovou bile su te, da ga je pobjednika vojska nazvala
imperatorom te da mu je senat organizirao zahvalnu sveanost (supplicationes, gratulationes)
koja se izvrila u Rimu, a on sam da je u trijumfalno ulazio u Rim. 27
24
25
26
27
16
Za iustus triumphus postojao je uvjet, da onaj tko u redovno i zakonito navijetenom ratu sa
neprijateljima (iusto et hostili bello), kao vrhovni vojskovoa (suis auspiciis) proiri granice
drave i pobije preko 5000 neprijateljskih vojnika. Tada je na odreeni dan polazio prohod od
Marsova polja kroz porta triumphalis na Kapitolij. Procedura je bila ovakava : na elu
povorke su bili magistrati i senatori, a zatim glazbeni zbor, ivotinje za rtvu, plijen,
vojskovoini liktori te vojskovoa sa lovorovim vijencem na glavi i sa ezlom u ljevici a
lovorovom granom u desnici, pritom vozei se na sjajnim kolima, koja su obino vukla etiri
ovjeka; jedan servus publicus stajao je iza njega i drao mu nad glavom zlatnu krunu
Jupiterovu a zatim su slijedili njegovi aparitori i djeca. Napokon je ila uz trijumfalno
pjevanje (io triumphe) pobjednika vojska lovorom okiena. Na Kapitoliju bi se vojskovoa
pomolio Jupiteru i prinio sveanu rtvu. Iza toga su bile gozbe i druge sveanosti. Nia vrsta
trijumfa bila je ovatio, kod koje je vojskovoa pjeice ili na konju ulazio u grad u toga
praetexta s mirtovim vijencem i rtvovao ovcu. Za uspomenu pobjeda podizale su se,
mramorne i mjedne statue, ovjeene neprijateljskim orujem. trijumfalni lukovi i poasni
stupovi. Takoer, izraivali su se spomenici raznih vrsta, koje su vojskovoe sami sebi
podizali ili ih je senat naredio. 28
28
17
29
18
8. ZAKLJUAK
19
9. POPIS PRILOGA
20
urednica:
o Gaj Salustije Krisp, Rat s Jugurtom, 83, 86. Preveo Josp Mikli, Matica
hrvatska, Zagreb 1998.
o http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_military_structure
o http://www.roman-empire.net/army/army.html
o http://www.roman-empire.net/army/zama.html
o
http://www.numizmatika.antikviteti.net/vojska.html
21