Professional Documents
Culture Documents
Homicidium
Homicidium
Nada Jankovi 2
UDK: 616.89/008.44:343.61
UVOD
ovek ne ubija bioloki racionalno, ni
funkcionalno. Jedino on svoju vrstu ubija
iz metabiolokih i metafizikih razloga.
Ubistvo je najmlai, i relativan tabu, a objanjenje za to treba traiti u psihikoj konstituciji oveka. Volja za mo i strah od
smrti, velikim delom su izvor nasilja i generatori ubistva. Ipak, ne moe se tvrditi da
je ovek po svojoj biolokoj prirodi predodreen za agresiju i nasilje. Naravno, ne radi se o tome da se ovekovo bioloko naslee zanemari, ve da se istakne verodostojnija i merodavnija slika ljudskog bia,
koje mnogo ta ini pod imperativom razloga, kako personalne, tako i vanpersonalne prirode. Naime, nasilno ponaanje je
sloeno socijalno ponaanje, koje je teko
meriti jer obuhvata stavove, navike, miljenje, kao i manifestno ponaanje. Radnja iz-
Kratak sadraj
Pravna definicija homicidiuma glasi: Ubistvo
je svako protivpravno nasilno unitenje tueg ivota. Po sudskomedicinskoj definiciji
ubistvo je svako namerno lienje tueg ivota. U psihologiji se ubistvo definie kao najmalignija psiholoka transakcija na interpersonalnom kontinuumu, sa specifinom spoljanjom i unutranjom motivacijom. U psiholokoj ravni, navedeno bi se moglo tumaiti kao da je nasilje ne samo najrasprostranjeniji, nego i osnovni modus ljudske, bilo
individaulne bilo drutvene egzistencije.
Ipak, teini cilj ovog rada nije u tome da se
ispita individulana motivacija nasilnih tendencija, ve da se poveu religijski koreni sa
modernim shvatanjima i pozitivno-pravnim
reenjima krivinih dela protiv nasilja. U
konkretnom sluaju ne radi se o nasilju u
optem smislu te rei, nego po mnogo emu
specifinoj vrsti nasilja kakvo je homicidalnost.
Kljune rei: homicidium, krivini zakonik
HOMICIDIUM
79
kao i svaki pojedinac, da se istina o homicidu utvrdi na pouzdan i nedvosmislen nain, a krivino pravo predstavlja instrument, u postizanju tog cilja.
UBISTVO, NAJMLAI
I NAJNESTABILNIJI TABU
80
naroite vanosti za istorijski hod nae vrste i njen socijalni ivot. Po miljenju mnogih paleoantropologa najstariji tabu je tabu rodoskrvnua. Drugi je tabu kanibalizma. Ubistvo je trei. Tabu ubistva je najmlai i najnestabilniji, odnosno, najee
kren. Razlono je rei, s obzirom na rasprostranjenost prestupa, da je relativan tabu. Razlog to je ubistvo najmlai i najnestabilniji tabu, treba traiti u objanjenju
psihike konstitucije oveka, a dokaze u
dalekim eonima prolosti nae vrste [1].
BIBLIJSKI ANTROPOLOKI
MANUSKRIPT
U starozavetnoj antropogenezi prvom
ljudskom paru (Adamu i Evi), posle krenja zabrane, stavljena je u izgled prirodna
smrt, kao kazna za greh. Izgonom iz raja,
ovek postaje smrtan i tu injenicu bog Jahve gromoglasno oglaava. Ali pre nego
to je biloki sat otkucao zadnji as prvom
ljudskom ivotu dogodila se neprirodna
smrt, odnosno zloin. Smrtnost ljudske vrste se objektivizovala. Prvi ovek, koji se
susreo sa smru, umro je od ruke drugog
oveka. Istorija je poela zlosreno, kao
manufaktura smrti. U ljudsko iskustvo
smrt ulazi ubistvom. ovek postaje smrtonosan.
Kada su se roena braa Kain i Avelj
sastali da prinesu rtve bogu Jahveu, zbog
sujete, to njegove rtve nisu prihvaene,
prvoroeni sin naih praroditelja ubio je
brata. U Knjizi Postanja Kainov greh nije
kanjen smru, ali je on ipak eksplicitno
obeleen. Plahovit i surov bog Jahve izriito zabranjuje osvetu nad Kainom i otro
preti "... ko ubije Kaina sedam e se puta
pokajati". Tako, jedan deo ljudskog roda
potie od ubice.
Ako se ponovo vratimo na evocirani
poetak sveta kako je predstavljen u staro-
81
UBISTVO U ISLAMU
Kao to je Mojsije doiveo svoju metamoju* na Sinaju, tako je i veliki osniva religije Islama, Muhamed, doiveo svoje prosvetljenje na brdu Hira, nedaleko od pustinje Meke [2]. Paralela izmeu Mojsijevih
prvih pet knjiga ( Pentateuha) i Kurana je
oevidna, jer je Muhamed isprva bio sledbenik Mojsijeve vere, a jevrejski zakonodavac mu je bio uzor u pisanju njegove svete
knjige. Naelo taliona prihvatio je i Muhamed i u velikoj meri podrvgao kontroli
ubijanje u razjedinjenim i sukobljnim arapskim plemenima. Prvi obiaj ubistva, koji
je temeljno iskorenio, bilo je ubijanje enske dece. Napredak Muhamedov je da je
takvu nekrofilnu praksu ukinuo i problem
reio uvoenjem poligamije. Po ugledu na
svog jevrejskog prethodnika i Muhamed
kontrolie krvnu osvetu, odnosno uvodi
pravila kada se ona i kako se smeju vriti.
* metamoja/prosvetljenje je pojava spoznaje Boga
HOMICIDIUM
Ubistvo spada u drutvene fenomene
koji u javnosti, izazivaju najveu panju.
Psiholozi navode da potencijalne ubice, i
drugi potencijalni kriminalci, esto ispoljavaju specifian tip ponaanja koji prethodi
ubistvu, ili kriminalnom aktu, i da bi mnoga zlodela bila spreena kada bi pojedinci,
ili drutvo, bili senzitivniji u odnosu na te
neobinosti u ponaanju [5]. Meutim,
svakodnevno itamo o ljudima, koji barem
povrno izgledaju neupadljivo, i na prvi
pogled lie na veinu od nas. Ali jednoga
dana, svi koji ih poznaju bivaju okirani
kada neko od njih brutalno ubije roditelje,
partnera, dete ili nepoznatog. Zbog takvih,
ubistvo predstavlja misteriju, a njihove
motive je teko, ponekad ak i nemogue
razumeti. Motive ubistva utvruje sud, ali
i vetaci sudske, psiholoke i psihijatrijske
struke svojim objektivnim nalazom pomau da se doe do istine i bolje odgovori na
pitanje: "Zato je dolo do ubistva".
Pri ekspertizi ubistva, odnosno prilikom utvrivanja da li se radi o ubilakom
poreklu smrti, uvek treba imati na umu
analizu, sledeih elemenata: ubice, samog
ina ubijanja i ubijenog. Analiza ubice
podrazumeva analizu podataka iz istrage,
psiholoku i psihopatoloku eksploraciju,
procenu odnosa izmeu izvrioca i rtve.
Analiza ubilakog akta podrazumeva analizu okolnosti sluaja, postojanje svedoka,
83
VIKTIMOLOKI FAKTOR
Nasilje je interakcija najmanje dve osobe. ak i u onim sluajevima kada se rtva
pojavi u pogreno vreme i na pogrenom
mestu, njen doprinos destrukciji moe biti
bitan. Odnosi izmeu poinitelja i rtve su
mnogo komplikovaniji od grubih kvalifikacija krivinog zakonika. To su dva ljudska bia. im se priblie jedno drugom u
pokret se stavljaju mnoge meuradnje,
mnoge odbojnosti, kao i mnoge privlanosti. Po eksternom kriterijumu, subjekt i
objekt, poinitelj i rtva, jasno se razlikuju.
ili je ubistvo izvedeno "na mah". Pri utvrivanju injeninog stanja, iz koga treba da
se kvalifikuje krivino delo, a time i odredi
kazna, u skladu sa naelom pravednosti i
srazmernosti [10], znatnu pomo pruaju
forenziari/vetaci, koji u svojoj ekspertizi
treba da prue to vie elemenata baziranih
kako na nauci, tako i na ekspertiznom znanju i iskustvu. U krivinim predmetima,
kada se radi o smrtnom povreivanju, sud
se najpre obraa vetacima psiholoko psihijatrijske struke radi procene uraunljivosti izvrioca krivinog dela, a nakon toga lekaru specijalisti sudske medicine. Meutim, moda bi tek zajedniko miljenje,
navedenih vetaka doprinelo boljoj proceni "uraunljivosti". Uraunljivost je pravni
termin i odnosi se na sposobnost da se
shvati znaaj svoga dela kao i mogunost
da se upravlja svojim postupcima u vreme
injenja krivinog dela. Postojanje nekog
privremenog (povremenog) ili trajnog duevnog obolenja, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja
mogu dovesti do bitno smanjene uraunljivosti ili neuraunljivosti. Vinost (psihiki
odnos uinioca prema krivinom delu, dakle umiljaj ili nehat) i uraunljivost jesu
osnovne pretpostavke krivine odgovornosti. Osim podataka dobijenih od strane
okrivljenog/osumnjienog i podataka iz
predmetnih spisa, vano je upoznati se i sa
mehanizmom povreivanja usmrenog (dinamika odigravanja dogaaja, redosled
nanoenja povreda, mogunost kretanja i
odbrane rtve...) [6]. Tako, na primer,
smrtna povreda na telu iz vatrenog oruja,
moe, pod odreenim okolnostima, imati
zadesni karakter, pod drugim, ubilaki sa
elementima podmuklosti ili egzekutivnosti,
a moe imati i samoubilaki karakter [11].
Posmatrano sa sudsko-medicinskog i
socio-psiholokog aspekta, ubistva u naoj
sredini imaju nekoliko izrazitih obeleja:
85
Ali po psiholokim i sociolokim svojstvima tih ljudskih bia, situacija moe da bude sasvim drugaija. Moe se desiti da se te
dve razliite pozicije stope jedna sa drugom. Postoje sluajevi u kojima se njihove
uloge menjaju, te rtva postaje presudan
faktor. To je potvreno u sledeem sluaju:
ubistvo kao prikriveno samoubistvo, nije
lako identifikovati. Da bi se neko ubistvo
moglo okvalifikovati kao prikriveno samoubistvo, neophodno je prisustvo samoubilakih postupaka onoga ko biva ubijen.
Na taj nain ubica postaje alter-ego, koji
realizuje ono zata samoubica nema snage.
Postoji i obrnut sluaj, kada je samoubistvo samoubilaki in po posledicama, a
uzroci su, meutim, ubilake prirode. Tako
se pitanju rtve moe prii i iz drugog ugla.
Dakle, da bi se razumelo nasilje potrebno
je posmatrati niz meuinterakcija koje se
odvijaju izmeu napadaa i njegove rtve,
onaj redosled inova koji poinje kada se
dve osobe sretnu i koji se zavrava kada
prva ozledi ili uniti drugu.
86
Sa psiholoke-psihopatoloke, kao i
pravne take gledita, zanimljivo je ispitati
relaciju poinilac - rtva. rtva se moe ponaati na sledee naine:
- primarno agresivno ponaanje: rtva
je inicijator agresije, i to bilo kroz hroninu
konfliktnu situaciju, bilo kroz neposredno
agresivno ponaanje i agresivnu inicijativu
u kritinim trenucima, bilo na jedan i na
drugi nain;
- sekundarno agresivno ponaanje:
agresivno ponaanje potie od uinioca
krivinog dela, ali je rtva, bilo kroz hronini konflikt, bilo u kritinim trenucima i
sama odgovorila agresivno;
- agresivno ponaanje "na ravne delove": kada se ne moe zakljuiti ko je poeo, a ko prihvatio agresiju , ali je jasno da
su i uinilac i rtva manje - vie je podjednako ispoljili;
- neagresivno ponaanje: kada rtva ni
primarno, ni sekundarno, ni u jednom trenutku, ni u fazi krivinog dela, ili prethod-
ZAKLJUAK
Istorija ljudskog roda je u biti nasilnika, nezavisno od toga da li je objekt nasilja
drugi ovek ili priroda. Postoje brojna individualna nedela proizala iz "strasti nasilja". rtve nasilja, koje su rezultat line pohlepe, strasti ili bolesti po zastupljenosti su
na prvi pogled zanemarljive, barem kada
se porede sa rtvama uinjenim u ime religije, ideologije ili "pravednog cilja". Me-
87
HOMICIDIUM
Bogdan Jankovi 1
Nada Jankovi 2
Summary
Legal definition of homicidum is: Murder is an unlawful violent termination of life
of one human being performed by another.
In forensic medicine homicide is defined as
any intentional act that is leading to a termination of another persons life. Psychology
defines it as the most malign psychological
transaction on an interpersonal continuum,
with a specific internal and external motivation. From the psychological perspective the
conclusion could be made that violence is
not only the most widespread, but also is a
keystone of individual and social existence of
human beings. Still, the main purpose of this
thesis was not to explore individual motives
of violent tendencies, but to touch upon cultural bases that acts suggestively to these motives, giving them a shape and enabling their
manifestation subtle or extreme alike. In this
case we are not discussing violence in general, but in many ways the very specific form
of it criminal homicide.
Keywords: homicidium, criminal law
Literatura:
1. Jankovi N. Homo mortalis. Beograd: Kalekom
2001.
10. Stojanovi Z. , Krivino pravo (opti deo), Beograd: Pravna knjiga 2006.
88
12.Statistiki pregled stanja u oblasti javne bezbednosti, period 2008 - 2009god. Beograd:
EB broj 13.
13. Stojanovi Z., Krivino pravo (opti deo), Beograd: Pravna knjiga 2006.