Professional Documents
Culture Documents
Alternativna Medicina Pregled
Alternativna Medicina Pregled
ALTERNATIVNA MEDICINA
Lekari putaju oveka da umre,
a arlatani ga ubijaju
(La Bruyere)
Termin Alternativna medicina odskora je u upotrebi, kao politiki prihvatljiva zamena za neto to je nosilo naziv nadrilekarstvo. Sam termin je netaan - ono to danas nazivamo alternativnom medicinom, hiljadama godina
bilo je jedini nain leenja a onda je, kao alternativa, poela da se razvija nauna medicina. Teko je rei zato su zagovornici tradicionalne medicine (ili
nadrilekarstva) lansirali ovaj termin kojim sebe dobrovoljno svrstavaju u
drugi plan.
Nema sumnje da je alternativna medicina deo irokog socijalnog trenda, danas veoma aktivnog, koji je ve osvojio veliki deo publike i sada pokuava da - ako ve ne moe da odbaci nauku i da preuzme njeno mesto u zvaninim institucijama - bar stane rame uz rame s njom. Zato postoji i izraz
komplementarna medicina, to je samo varijanta alternativne, kad se koristi
kao dopuna uz naunu medicinu.
Osnovna razlika izmeu naune i alternativne medicine jeste u tome to
je u naunoj osnovni princip da proces leenja mora da bude dokazano efikasan i nekodljiv (ili bar da teta bude manja od koristi), to znai da se teite
stavlja na istraivanje, testove i eksperimentalni rad. Savremena medicina
pokuava da objasni kakvi se hemijski procesi dogaaju u digestivnom traktu dok varimo hranu, koje biofizike sile pokreu miie dok se penjemo uz
stepenice, pa i proces miljenja - kako se u mozgu aktiviraju milijarde minijaturnih elijskih baterija koje obrauju i memoriu informacije.
Ipak, mnogim ljudima je ovakav pogled na svoje telo stran i teko shvatljiv. Za njih je loginija pretpostavka da kroz njih tee i da ih proima neka
tajanstvena i nepoznata ivotna energija, koju u Japanu zovu ki, u Kini i (ne85
87
nim hirurkim instrumentima u telu operisanog pacijenta, o zdravim udovima koji su grekom amputirani ili o lekaru koji je na odeljenju intenzivne
nege iskljuio ureaj za odravanje ivota jer nije imao gde da ukljui punja
baterije za mobilni telefon. Neke od ovih pria zasnovane su na istinitim dogaajima, ali svakako ima i takvih koje su iste anegdote, ispriane tek radi
zabave u drutvu.
ak ni kad lekarski tim dobro obavi svoj posao i kad se medikamenti
uzimaju u propisanim dozama, strah od lekova nije bez osnova jer se dogaa da ljudski organizam nepredvidljivo reaguje na neke od njih (ili, kako
lekari esto kau, u medicini 1 i 1 nisu uvek 2). Primer za ovo je penicilinski
ok, koji je netipina reakcija na neke antibiotike, a koji bez hitne i strune intervencije moe da se zavri i smru pacijenta. Lakonsko pitanje medicinske
sestre u ambulanti ili farmaceuta u apoteci da li ste ranije uzimali penicilin?
ne nudi garanciju da se penicilinski ok nee pojaviti ba toga puta. Jedini siguran postupak bio bi da se pre primanja leka ispita alergijska reakcija pacijenta na taj lek i da on posle svakog primanja penicilina provede neko vreme
pored strunog osoblja koje zna kako da ga zatiti od eventualne neeljene
reakcije. Ali ipak niko od nas ne radi tako.
S druge strane, alternativna medicina esto (ali ne i uvek) nema nikakvih negativnih efekata jer ona najee i ne deluje na pacijenta. Za razliku
od leenja medikamentima i od rizinih hirurkih intervencija, ovakvi terapijski postupci zapravo su mala predstava za pacijenta bez direktnog uticaja
(ako se izuzme dejstvo sugestije) na njegov organizam. A ako se ne preduzme nita - onda, naravno, ne moe ni da se pogrei. Ovo ipak ne znai da ovakva terapija ne moe da nakodi, samo to ta teta najee ne nastupa zbog
neega to je uinjeno, nego zbog neega to nije na vreme uinjeno. Naime,
za leenje mnogih tekih bolesti nauna medicina moe da bude efikasna samo ako se sa terapijom otpone odmah, a terapija kod alternativca esto
odnese mnogo dragocenog vremena, pa kad se pacijent konano obrati lekaru, to bude prekasno. Za nevolju, razvoj dogaaja je takav da ovi pacijenti u
ranoj fazi bolesti doivljavaju kratkotrajne remisije (poboljanja zdravstvenog stanja), a najtee i najbeznadenije dane kasnije provedu u bolnici. To doprinosi daljem irenju verovanja da je nauna medicina nemona i neefikasna. Naravno da tada na red dolazi komentar: dok ga je leio iscelitelj bilo mu
je dobro, a kada je preao kod lekara, oni ga upropastie.
Osim posredne tete, koja nastupa zbog odlaganja terapije, alternativna
medicina moe da bude i direktno opasna za zdravlje i ivot pacijenata.
Poetkom 20. veka, na primer, u modi je bilo leenje svih bolesti pijenjem
rastvora radioaktivnih supstanci. Ljudi o njihovom tetnom efektu nisu znali
nita pa su zakljuili da, kad ve tako lepo sijaju u mraku, sigurno poseduju
88
89
91
Ima li svrhe izraziti sumnju ili, jo gore, krenuti u baznadeno obaranje tvrdnje formulisane na ovakav nain?
Alternativna medicina
93
udesni placebo
Placebo je bilo koja neaktivna supstanca koju pacijent ili uesnik eksperimenta uzima u uverenju da je to lek, u cilju postizanja psiholokog efekta. Mehanizam njegovog delovanja na prvi pogled je jednostavan: pacijent je prevaren
da je dobio lek, zbog ega nervni sistem oekuje ozdravljenje i poinje da se
94
95
ni ponaanja, jer je prihvaeno miljenje da je veza izmeu bolesti i bolesnog ponaanja dvosmerna, dakle ne samo da zdravstveno stanje deluje na
ponaanje, nego i obrnuto. Ovo je izraeno ne samo kod ublaavanja bola,
ve i kod bolesti kod kojih se simptomi oituju upravo u ponaanju, kao to
su poremeaji apetita i nekih seksualnih funkcija, bolesti zavisnosti i tako dalje. Neki lekari veruju da placebo efekat nastaje u odnosu izmeu mozga i tela,
ime se jaa odbrambeni mehanizam i ubrzava izleenje (Thorton, J.S. 1993).
Delano DuGarm navodi jednostavan primer moi placebo efekta. Dok
je bio dete, imao je problema sa muninom i povraanjem svaki put kad je
putovao avionom. Jednom mu je stjuardesa rekla da e lako reiti taj problem
ako popije Alka-Seltzer pre leta. I uspelo je! Ali poto je ukus tog pia teko
podnoljiv za dete, on je sledei put pokuao sa samo pola ae, pa se
pokazalo da je i to dovoljno. Neto kasnije utedeo je sebi svaku neprijatnost,
jer je ustanovio da i samo sipanje Alka-Seltzera u au ima isti efekat.
Veliki broj grana alternativne medicine zasniva se na ovom mehanizmu,
pa to ne moemo prosto da proglasimo za prevaru. Ako postupak dovede do
izleenja bolesnika onda je to dobar postupak, bez obzira na metode kojima
se slui. To je razlog da pri vrednovanju uinka svakog alternativca budemo maksimalno oprezni, jer kao to naivan ovek moe da ga neosnovano
preceni, tako i zagrieni skeptik moe da ga potceni. Stotinama godina,
lekari su prepisivali mnoge beskorisne i esto opasne lekove. Ali krokodilski izmet, ulje od mrava, magarea kopita i mahovina sastrugana sa kovega rtve nasilja jesu pomagali nekim bolesnicima, bar psihiki (Gifford-Jones, W. 1996).
Najpotenije bi bilo ako ne bismo ulazili u motive i u tehnike koje primenjuju iscelitelji, nego ako bismo alternativne medicinske postupke prosto
podelili na one koji rade, one koji ne rade i one za koje nismo sigurni.
Postoji i etvrta grupa postupaka, a to su oni koji ine tetu zdravlju pacijenta, i to posredstvom placebo efekta, ak i kad nadrilekar nastupa s najboljim
namerama. O ovome je 1997. upozoravao J. Dodes:
Placebo moe da bude tetan. Placebo reakcija moe da naui hroninu
bolest potvrujui i / ili pojaavajui obmanu o (zapravo nepostojeoj)
bolesti. Pacijent tako moe da postane zavisan od nestrunog praktikanta
koji primenjuje placebo terapiju.
mia zaista imali efekta. Napretkom medicine dolo je do odvajanja na poklonike tradicionalne i savremene medicine, ali danas ne samo da postoje ta
dva tabora, nego i cela lepeza izmeu njih - ljudi koji su se zaglavili negde
izmeu plemenskog vraa i savremenog lekara i koji svoju delatnost obavljaju u svom ardaku ni na nebu ni na zemlji. Zaklanjajui se iza imida nauke, oni skupo prodaju svoju elju da se bave medicinom, sputanu neznanjem, nekritikim odnosom prema svojim postupcima i neodgovornou za
zdravlje pa i za ivote svojih pacijenata.
Za nas, potencijalne pacijente, to je najopasnija grupa. Teko je proitati
novine a ne spotaknuti se o oglase kojima se nude lekovi za sve bolesti - razne trave, melemi, ajevi ili preparati za mravljenje, plodnost, jaanje miia,
poboljanje seksualne moi, leenje elavosti i tome slino. Nude se i potpuno ezoterina sredstva, kao to su razne amajlije i privesci.
Ono to prodaje ovakva sredstva nije njihov kvalitet niti mo da pomognu u ouvanju zdravlja, nego sposobnost da ostave utisak na potencijalne
kupce. Struni kreatori marketinkog nastupa umeju da se poslue i vrlo perfidnim laima, izreenim u formi istine; recimo, ako na pakovanju ipsa
proitate da je proizvod bez holesterola, okrenite poleinu pakovanja pa
proitajte sastojke natampane malim slovima. Videete da sam ips zaista ne
sadri holesterol, ali zato sadri zasiene masti koje e se pretvoriti u holesterol kad ih pojedete.
U poslednje vreme, proizvoaima i uvoznicima u obmani pomae i
struno medicinsko osoblje, ak i lekari koji su cenjeni u svojoj struci. Mogli
smo da vidimo reklamu (koja zauzima celu stranicu u novinama) za papiri
sa natampanim krstom koji treba da kupimo i da samo gledamo u njega pa
e doslovno svi nai problemi biti reeni; ko ne veruje, u to e ga ubediti (dodue, pomalo indirektno) detaljno citirana izjava i fotografija jednog uvaenog psihologa. Takoe, videli smo i reklamu koja to moda ne kae direktno,
ali iz koje emo lako izvesti netaan zakljuak da treba samo da koristimo
odreenu vakau gumu i vie nema potrebe da peremo zube; ovu tvrdnju
potpisuje predsednik jedne nae medicinske institucije.
Oigledno je da je u kriznom vremenu erozija morala uinila da vie ne
postoji institucija koja je sposobna i voljna da zatiti nas, obine ljude. ta onda svako moe da uini da se zatiti sam?
Jedina sigurna zatita protiv nadrilekarstva i pseudonauke jeste ispravan kritiki stav. Njega nije lako izgraditi, jer se pseudonauka veto preruava u nauku, pa treba imati zaista otro oko da bi se izbegle sve zamke i zapazila razlika. Dva navedena sluaja to ilustruju, ali daleko od toga da su to
jedini primeri - skoro svaki oglas iza koga stoji prevara, zaklanja se iza naAlternativna medicina
97
une institucije koja je testirala proizvod. Mada nam reenina konstrukcija u oglasu sugerie da navedena institucija garantuje efikasnost proizvoda,
ona u najveem broju sluajeva samo potvruje da proizvod koji kupujete ne
sadri tetne i otrovne materije, i to je sve. Tako bih ja mogao da pomeam eer i brano i da ih skupo prodajem kao sredstvo protiv infarkta miokarda, i
to uz legalan atest Zavoda za zatitu zdravlja. Jo ako tome dodam i malo aspirina, verovatno bih (uz malo zakulisnih poslova) dobio i preporuku nekog
od priznatih medicinskih autoriteta, jer bi on mirne due potpisao da moj lek
inhibie enzim koji proizvodi prostaglandin (jer je to za aspirin tano), a to
opet smanjuje rizik od sranog infarkta, koji je na prvom mestu u listi uzroka smrtnosti, to je takoe tano. Mnogi kupci e zato pouriti, ne bi li zatitili svoje srce.
Postoje smernice koje bi mogle da pomognu u donoenju ispravnog suda o neemu to se tritu nudi kao sredstvo za zatitu zdravlja, mada ne
postoji ema koja bi mogla sa sigurnou da dovede do tanog zakljuka. Ovde neemo pominjati ekstremne sluajeve, kao to su razne proroice ili strunjaci za crnu i belu magiju, jer e njihove rtve postati oni koji ele da budu
rtve, i tu se nita ne moe. Pokuaemo da utvrdimo indikatore samo za one
koji se lano predstavljaju kao da dolaze u ime nauke.
Ponekad je potrebno malo panje da se otkrije prevara. Za jedan od domaih lekova protiv hronine bolesti prodavac u reklami nudi garanciju
izleenja 98%. Naravno, nigde nije navedeno ta ta garancija podrazumeva
niti ta znai famoznih 98%. Ako, recimo, 100 ljudi kupi lek, da li se garantuje da e njih 98 biti izleeno, i ime e biti obeteeni ako ne bude tako?
Izgleda da je taj broj ipak podeen tako da ostavi utisak na bolesnika (jer je
98% nedostino visok procenat izleenja hroninih bolesti i za standardne
medikamente), a da svakog kupca koji ne bude izleen (kojih e, oprostite za
malicioznost, po svoj prilici biti mnogo vie od 2% a moda i celih 100%)
sprei da dokae prevaru - jer niko nije ni tvrdio da je efikasnost stopostotna.
Pseudonauku je najlake prepoznati kad njeni zagovornici u promovisanju svoje strunosti zau u neka podruja nauke u kojima se ne snalaze
ba najbolje. udno je koliko se esto u arlatanskim edukativnim tekstovima provlai izraz kvantna fizika. Ako neki postupak ili princip treba
mistifikovati, onda mu se automatski lepi etiketa da se zasniva na principima kvantne fizike ili kvantne mehanike. Rezon je prost da prostiji ne moe
biti: poto je kvantna fizika za laike uvrnuta nauka, onda mora biti da sve
to je uvrnuto ima veze sa kvantnom fizikom!
U knjizi Uvod u bioenergetsku medicinu, Stefanatos Doan (Stephanatos Joane) otkriva nam tajnu da na osnovu Ajntajnove teorije kvantne fizike,
ovi energetski koncepti koriste se u medicini za dijagnozu bolesti, prevenciju i
leenje.
Ajntajnova teorija kvantne fizike? Ovaj genijalni teoretiar jeste dao
znaajan doprinos razvoju ove nauke, pre svega teoriji foto efekta, ali tvoraca kvantne fizike ima vie i svaki od njih ponaosob je dao vei ili bar isti doprinos njenom stvaranju: Plank, Bor, Brogli, Hajzenberg, redinger, Pauli,
Born, Jordan, Dirak... Ajntajnu su za besmrtnost u svetu nauke vie nego
dovoljne posebna i opta teorija relativiteta.
99
iz organizma, ovaj vid leenja nema tetnih efekata, ali ni korisnih; izuzetak
je epidemija gripa, kad e lekari ipak savetovati uzimanje ovog vitamina u
veim koliinama od uobiajenih. Svi vitamini se ve nalaze u raznim namirnicama, pa je (osim u retkim sluajevima) nepotrebno njihovo uzimanje u
sintetikom obliku. Ovo tim pre to nisu ba svi vitamini tako bezopasni; za
neke vai upozorenje da hipervitaminoza (preterano unoenje) moe da izazove zdravstvene probleme. Poveano unoenje vitamina A, recimo, izaziva
ne samo pojavu suve i perutave koe i gubitak kose, nego i oticanje jetre i
slezine. Za neke forme raka ak se smatra da preterivanje sa vitaminima
moe da izazove bre irenje malignog tkiva i da umanji ansu za izleenje.
Oprezno sa biljnim preparatima. Leenje biljem je najstariji nain terapije medikamentima, a njihov znaaj u medicini ni danas nije umanjen. Naprotiv, biljke su veoma vane u farmakolokim istraivanjima i proizvodnji lekova, ne samo kad se neposredno koriste njihovi sastojci nego i kad se upotrebljavaju kao bazni materijal za sintezu medikamenata ili kao modeli za aktivne sastojke u lekovima.
Mada je svaka tradicija koja se prenosi s kolena na koleno lep folklorni milje jednog naroda, efikasnost ove etno-medicine je rastegljiva kategorija.
Tokom razvoja nauke za mnoge biljke je utvreno da li mogu da se koriste za
leenje ili ne, pri emu su neke od njih izale na rav glas zbog toksinih
supstanci koje sadre. Istina je da ima biljaka koje su efikasne kod leenja nekih bolesti i medicina je ve dala preporuke za takvu terapiju. S druge strane,
mnogi sastojci iz tih biljaka su izdvojeni ili sintetisani jer su tako efikasniji,
omoguavaju tanije doziranje i, to je najvanije, izbegava se uzimanje neispitanih supstanci. Ovo poslednje ne treba zanemariti jer biljke sadre na stotine hemijskih jedinjenja koja mogu da uine tok bolesti nepredvidljivim.
Naravno, to ne vai za ljudsku ishranu. Prirodna ishrana nije isto to
i prirodno leenje biljem, kao to ni pesticidi i aditivi u hrani nisu isto to i
medikamenti koji se koriste za leenje bolesti. Mada ni kod prirodne ishrane
opreznost nije na odmet - zgodan primer za to su otrovne peurke, koje
sadre dosta proteina, biljnih masnoa i ugljenih hidrata, pa ih ipak niko ne
koristi za jelo.
U narodu jo uvek postoji zabluda da prirodno uvek mora da bude bolje i sigurnije od vetakog, pa poto je prirodna hrana kvalitetnija od industrijske (to niko ne spori), mora biti da je i narodsko leenje biljem nekodljivo, jer dolazi pravo iz prirode. Istovremeno se medikamenti proglaavaju za tetnu hemiju, pri emu se zanemaruje injenica da se u tabletama i
kapsulama nalaze ista hemijska jedinjenja kao u biljkama (ponekad i izdvojena iz istih tih biljaka), samo u precizno odmerenim koliinama i bez suvi100
nih dodataka. Ovom verovanju doprineli su i pacijenti koji zloupotrebljavaju lekove (uglavnom sedative i analgetike) mada oni upravo time demonstriraju mo ovih medikamenata. Apsurd lei u tome to e za neeljene posledice biti optuena medicina a ne onaj ko je nainio greku u izboru leka ili u
njegovom doziranju.
Naravno, sve ovo ne znai da je fitoterapija (to znai leenje biljkama,
mada je do nedavno pravilno znaenje ovog pojma bilo samo leenje biljaka)
nepoeljna i da je treba izbegavati. Naprotiv, savremena medicina dosta
duguje tradicionalnoj ba zato to je od nje nasledila neke vrlo efikasne metode leenja biljkama. Jedino to u ovome nikako ne treba zaobii je konsultacija sa lekarom, jer zbog opasnosti od tetnih efekata nije preporuljivo eksperimentisati sa ovom terapijom niti koristiti lekovite biljke koje potiu iz nesigurnih izvora. Zbog ovoga je Svetska zdravstvena organizacija 1996. godine okupila grupu od 100 medicinskih eksperata iz raznih krajeva sveta koji
su dali preporuke i upozorenja za korienje velikog broja lekovitih biljaka.
Tajni recepti. Ako izuzmemo vojnu tehniku, svi naunici nesebino dele
svoje znanje sa drugima, jer je to prirodan tok naunog razvoja. Isto se odnosi na medicinu: svaki lek vrlo brzo postaje opte dobro, ili (ako vlasnik patenta ne eli da proda prava za proizvodnju) bar postaje dostupan za nabavku
iz celog sveta. Ako je novi lek efikasan, to odmah podstie panju svih medicinskih institucija i niko ga ne uva kao tajnu, jer naunik doivljava veliku
linu satisfakciju kad dobije priznanje od svojih kolega.
S druge strane, nadrilekari ljubomorno uvaju tajne svojih lekova jer se,
valjda, plae da e drugi otkriti da iza njih lei prevara. Dakle, ako neko ponudi medikament za koji tvrdi da ga medicina ne poznaje, neka to bude indikator da se treba dobro raspitati o njegovoj efikasnosti.
Ne postoji lek koji lei sve. Mnogi alternativci tvrde da imaju lek za sve
bolesti, ali treba znati da takav lek ne postoji; svaka bolest zahteva poseban
nain leenja, a mnogi od tih naina su meusobno komplementarni i na
organizam deluju na suprotne naine. Ako, recimo, pronaete lek koji normalizuje krvni pritisak, to je znak da on ne lei nita; pritisak je mogue jednim medikamentima smanjiti a drugim poveati, ali ne i normalizovati.
Reklama za svemogui lek propraena je spiskom bolesti koje je njime mogue izleiti. Najbolje je da vae poverenje u lek bude u obrnutoj proporciji sa duinom tog spiska.
Alternativna medicina
101
103
Osnova za verovanje u efikasnost leka jeste tvrdnja da on sadri angiogenezne inhibitore, koji spreavaju formiranje krvnih sudova u organizmu,
pa samim tim i unutar kancerogenog tkiva. Anti-angiogenezni efekat (dodue, sasvim skroman) zaista je postignut u laboratorijskim uslovima, ali samo u epruveti, a ne i u ljudskom ili ivotinjskom organizmu.
U glasniku Amerikog udruenja za kliniku onkologiju objavljeni su
rezultati manje studije koja se bavila ispitivanjem efikasnosti ovog leka. Lek
je dobijalo 58 pacijenata obolelih od raka tokom 12 nedelja i ni kod jednog
nije dolo do izleenja niti do poboljanja klinike slike. Istina, dva pacijenta
su prijavila privremeno poboljanje subjektivnog stanja, to se oekivalo i bez
terapije. Kasnije je sprovedeno jo nekoliko slinih studija i ni jedna nije dala
rezultate koji bi ukazali na vezu izmeu uzimanja ovog leka i toka bolesti.
Zanimljivo je da zagovornici ovog naina leenja raka nikad nisu pokuali da objasne jedan prost apsurd - da je aktivna supstanca koja se izdvaja iz
hrskaviavog tkiva ajkule zapravo protein koji se pod dejstvom eludanih
sokova vari kao i svaki drugi. Posledica je oigledna - lek (koji se inae uzima
oralno) zapravo i ne stie do obolelog tkiva u organizmu! Slino bi bilo i sa
insulinom koji uzimaju oboleli od eerne bolesti; njima bi svakako bilo lake
da piju tablete nego da se bodu iglom svaki dan, ali bi u tom sluaju i on bio
svaren i ne bi izazvao nikakav efekat.
Lekovi koji se baziraju na ajkulinoj hrskavici relativno su skupi. Komplet medikamenata za terapiju od 16 nedelja kota oko 3000 dolara. Postoje i
jeftinije varijante ovog leka, koje uz ajkulino hrskaviavo tkivo sadre i razne
aditive i standardna neaktivna sredstva za popunjavanje mase leka, ali je
posle ispitivanja objavljeno upozorenje da su neki dodaci koji se ovde koriste
otrovni za oveka. Osim toga, utvreno je da ajkulina hrskavica sadri sastojke koji usporavaju rast dece i fetusa, usporavaju zarastanje rana posle
operacija (koje, na alost, esto prate obolele od raka), smanjuju broj belih
krvnih zrnaca (to slabi prirodnu odbrambenu mo organizma) i kod nekih
pacijenata izazivaju dijareju, to inae pojaava negativne efekte konvencionalne terapije citostaticima i zraenjem.
Za rasplet prie o leenju raka ajkulinom hrskavicom dugujemo zahvalnost samom Vilijamu Lejnu, autoru knjige Ajkule ne dobijaju rak i
osnivau kompanije Cartilage Technologies koja je proizvodila i prodavala
lek. Lejn je 1996. godine prodao firmu (posle ega je ona preimenovana u Bio
Therapies), i izjavio za tampu da je (citiramo): hrskavica ajkule potpuno
neefikasna u leenju raka!
Ako postoji jo neko koga nije okirao ovakav obrt, trebalo bi da uje
nastavak Lejnove izjave, jer ona zasluuje istaknuto mesto u istoriji alterna104
tivne medicine: Jeste, proizvodi prve generacije zaista nisu bili efikasni,
ali je on zato stvorio proizvode druge generacije koji jesu! U emu je razlika? Pa, Lejn nam otkriva i tu tajnu: nije svejedno da li se koristi svea ili zamrznuta hrskavica. I u tome je cela mudrost!
Ne treba sumnjati da Vilijam Lejn i ovoga puta dobro zna ta radi, jer e
trite prihvatiti njegov novi proizvod i on e se prodavati isto tako dobro
kao i stari. Nevolja je u tome to se ova pria ne zavrava na ajkulinoj hrskavici, nego je u igri ceo niz lekova koje nadrilekari spravljaju od divljih ivotinja. Tu je krljut krokodila, oklop i krv kornjae, nekoliko lezda jelena, miii sa ruku majmuna, rog nosoroga, una kesa medveda, zubi i polni organi
tigra i jo mnogo delova tela ivotinja koje se love i ubijaju samo zato da bi
se od njih spravljali i skupo prodavali beskorisni preparati.
Pljakai zdravlja
Dr Viljem Dervis (William T. Jarvis), osniva i predsednik amerikog Nacionalnog vea za borbu protiv zdravstvenih obmana (NCAHF, National
Council Against Health Fraud), u knjizi Pljakai zdravlja (The Health Robbers)
priloio je listu naina na koje alternativci mogu da priine tetu bolesniku i
njegovoj okolini. Kategorije tete su ekonomska, direktna, indirektna, psiholoka i socijalna.
105
ko zlo i da se istovremeno formiraju nova tkiva. Pacijent moe da postigne proienje tako to e jesti iskljuivo groe, dok ne pone da gubi na teini. U
sledeoj fazi se dozvoljava dodavanje voa, paradajza i sirovog mleka. Trea
faza uvodi sirovu hranu, a etvrta je meana dijeta. Posle nekoliko meseci,
bolesnica je odustala od ovoga jer je bilo oigledno da dijeta nije zaustavila
rast tumora.
Potom je posetila herbalistu (specijalistu za terapiju lekovitim biljem)
koji je sledeih est meseci pokuavao da je izlei, ali je tumor i dalje rastao.
Zatim je otila u Meksiko kod terapeuta koji pacijente lei supstancom laetrile, koja se dobija iz kotice kajsije. Posle nekoliko nedelja pozvala je supruga
da je vodi kui jer se pokazalo da ni to ne deluje. Sledeih godinu dana je provela kod kue, gde je pokuavala razne terapije i uz koje je jedinu negu dobijala od supruga. Poto je tumor narastao do dramatinih razmera i bolovi su
postali nepodnoljivi, konano se, po prvi put, obratila lekaru i odmah je
smetena u bolnicu. Umrla je posle pet dana.
Najudniji deo prie govori o tome da je ona otila u grob uverena da je
sve vreme inila ispravnu stvar. Njen suprug, koji je doktora Dervisa detaljno upoznao sa celom priom, takoe je rekao da smatra da je odluka o leenju dijetom bila ispravna. On, naime, zna gde su nainili greku i ako se jednoga dana i sam razboli od raka, primenie ispravan tretman i izleie se.
Nastavio je da vodi prodavnicu zdrave hrane, da alje ljude kod herbaliste i
da propagira leenje koticom kajsije.
107
da se pomirite s tim da e moda imati i mo da vam nakodi. Zato je uvedeno vano pravilo da korist mora da bude znatno vea od tete. Alternativna terapija je u najveem broju sluajeva (mada ne uvek) samo predstava za
pacijenta, i ona uglavnom ne moe ni da mu pomogne ni da mu nakodi.
Mi nastupamo tamo gde je medicina nemona
Omiljeni argument nadrilekara je da oni lee sve i da kod njih nema beznadenih sluajeva. Ipak bi samo kratak uvid u istorije bolesti pokazao da ovo
nije tano, ali je ovaj slogan sa marketikog gledita veoma efikasan, budui
da se novim pacijentima nikad ne prua mogunost da provere ove tvrdnje.
Nauno dokazana efikasnost
Ako nije re o standardnom medicinskom postupku koji nadrilekar protura
kao svoj izum, onda se iza ovoga esto krije licemerna la. Ponekad je to loa
interpretacija naunih istraivanja, nekad falsifikovanje rezultata, a nekad i
navoenje naunih injenica koje su impresivne ali nemaju veze sa tvrdnjom
koju bi alternativac eleo da dokae. Malo insistiranja na detaljima i konsultacija sa strunjacima dovee onoga ko ovo tvrdi u neugodan poloaj.
Lek koji se generacijama prenosi s kolena na koleno
Ovo bi trebalo da nas uveri da je lek efikasan, jer da nije, ne bi se tako dugo
koristio. Ipak, delotvornost leka nije u srazmeri sa njegovom starou; mi
emo se u poglavlju Nauka i pseudonauka / Mehanizmi verovanja upoznati sa
psiholokom mehanizmima koji omoguavaju dugi opstanak zabluda u narodu. Mnogi savremeni (i, bez sumnje, efikasni) lekovi imaju veoma kratko
vreme aktivne upotrebe, ali ne zato to su loi, nego zato to njihovo mesto
ubrzo preuzimaju jo bolji.
Nauna medicina nema odgovore na sva pitanja
Ovo je tano, uostalom niko to i ne porie. Istina je, ipak, da njen efektan metod istraivanja stalno pronalazi nove odgovore na pitanja o funkcionisanju
ljudskog organizma i lekove za nove bolesti. Alternativna medicina je, bar to
se tie efikasnosti, jo uvek tamo gde se nalazila na poetku, jer se ona koristi
metodologijom koja je titi od bilo kakvog napretka.
Nita vas ne kota da pokuate
Vredi razmisliti na trenutak o ovoj tvrdnji, jer nije teko videti koliko je ona
opasna. Ispravan izraz bi trebalo da glasi Moglo bi mnogo da vas kota ako
pokuate.
Alternativna medicina
109
Bioenergija
Ako je verovati bioenergetiarima, svako ivo bie je okrueno energetskim
poljem koje se zove aura. Ovo polje ne sadri neku od energija koje poznaje
fizika (to je ve u startu ini nemerljivom pomou standardnih naunih metoda), nego kompleksnu, dinamiku ivotnu energiju koju stvara ljudski
duh, njegova svest, emocije i intuicija. Neki ljudi za sebe tvrde da su u stanju
da vide auru, to im se moe verovati jer postoje oblici migrene, epilepsije ili
poremeaja centra za vid u mozgu koji uzrokuju takva zamuenja vida. Osoba koja ima glaukom oka, takoe vidi oko svakog svetlog predmeta pojas
sastavljen od duginih boja.
Pojam aura, inae, ima dva znaenja. Jedan je isto medicinski i predstavlja skup simptoma koji nagovetavaju poetak nekog napada (na primer
epilepsije ili migrene) i kojih je bolesnik svestan, pa tako moe da ih iskoristi
da bi se pripremio za napad. Mi ovde ne govorimo o tome, nego o auri kao
astralnom omotau oko tela, to nema nikakve veze sa prvim znaenjem. Poklonici Novog Doba tvrde da pomou aure moe ne samo da se dijagnostikuje svaka bolest, nego i da se izlei delovanjem na auru pacijenta. Ovaj vid terapije se kod nas i u istonim zemljama zove leenje bioenergijom, a na zapadu terapeutski dodir (therapeutic touch ili skraeno tt). Terapija aure je neto
iri pojam, jer taj termin osim bioenergetskog leenja obuhvata jo neke
tehnike, kao to je leenje kristalima, aura-soma (delovanje kombinovanim
vibracijama kristala, boja, svetlosti i mirisa na obolelu osobu) i tako dalje.
Savremeni postupak leenja bioenergijom su 1972. godine razvile Dr.
Dolores Kriger (Dolores Krieger), pripadnica budistike vere, koja je kasnije
postala profesor na Njujorkom Univerzitetu i Dora Van Gelder Kunc (Dora
Van Gelder Kunz), potpredsednik Teozofskog Udruenja, okultista i alternativni isceljitelj. Ovom svom umeu odmah su poele da poduavaju bolniar110
ke, i iznenaujue visok odziv polaznica teaja je doprineo brzom irenju popularnosti ovog postupka.
Evo kako izgleda postupak predstavljen u etiri faze, kako su ga propisale autorke:
1. Terapeut se koncentrie. U ovome moe da se potpomogne mantrom
ili nekom drugom metodom za meditaciju.
2. Pacijent je u leeem stanju tokom seanse. Terapeut primie dlanove
na nekoliko ina iznad pacijentovog tela i skenira telo od glave ka stopalima. ake terapeuta su postavljene horizontalno, tako da se palevi
dodiruju, sa dlanovima okrenutim nadole. Neposredan dodir izmeu terapeuta i pacijenta nije potreban; njihova energetska polja meusobno
deluju bez fizikog kontakta. Terapeut e osetiti razne manifestacije
energije, nabrojaemo neke: toplotu, hladnou, peckanje, teinu i privlaenje. Ovo e mu omoguiti da odredi koja vrsta debalansa je u pitanju
- lokalni debalans, manjak ili potpuno odsustvo energije, i tako dalje.
3. Sledei korak je smirivanje. Terapeut pokree ruke u krunim pokretima, kao kad isti. Ovo ujednaava energetsko polje tako to nagomilanu energiju sa nekih taaka rasporeuje ravnomerno.
4. Poslednju fazu ini modulacija. Terapeutove ruke lebde iznad delova pacijentovog tela koji imaju neizbalansiranu energiju. Terapeuti
mogu da imaju razliite pristupe u ovoj fazi, prema svom nahoenju.
Napomena: ovaj postupak moe da se primeni na odraslima, deci, bebama, kunim ljubimcima kao i ostalim ivotinjama, pa i biljkama.
Kod nas je velikoj popularnosti bioenergije doprinela Duna Davitavili,
kod koje su mnogi bolesnici ili u tadanji Sovjetski Savez na terapiju. Takoe, sklonost medija (pre svega tampe) ka senzacijama doprinela je munjevitom irenju popularnosti bioenergetskog leenja, tako da danas veliki broj
ljudi pogreno smatra da je ovaj vid leenja nauno verifikovan. Zato treba
rei da postojanje aure kao energetskog polja nije nikada nauno dokazano,
kao ni delotvornost bioenergije. Pa ipak je njena popularnost veoma velika i,
po svoj prilici, i dalje raste. Mada se kod nas bioenergijom jo uvek ilegalno
ili polulegalno bave samo pojedinci, u svetu ima bolnica u kojima je ona zauzela legalno mesto kao deo terapije.
Ovo ne znai da je nauna medicina spremna da prizna postojanje aure
i bioenergije, nego da prosto eli da iskoristi injenicu da ovaj vid leenja uspeno nadoknauje nedostatak toplog ljudskog kontakta izmeu lekara i pacijenta u hladnim i odbojnim bolnicama. Za ovo se uglavnom osposobljavaAlternativna medicina
111
Car je go
Dok su organizatori vrili poslednje pripreme za simpozijum bioenergetiara, i Emili je imala pune ruke posla: trebalo je osmisliti projekat za naunu
izlobu u osnovnoj koli koju je pohaala. Ovakve izlobe spadaju u normalnu kolsku aktivnost u Americi, na njima deca demonstriraju razne eksperimente i nauna ispitivanja, ne samo iz prirodnih, nego i drutvenih nauka.
Emili je dobila ideju da iskoristi simpozijum koji se odravao u njenom gradu i da izvede test koji bi joj dao odgovor na pitanje koliko su bioenergetiari zaista u stanju da osete energetsko polje. Pronala je veliku kartonsku kutiju i odsekla jednu njenu stranicu. Makazama je na rastojanju od oko pola
metra izrezala dva otvora kroz koje mogu da se provuku ruke, i time je bila
spremna za test.
Svoj rekvizit donela je na simpozijum, pronala prazan sto i na njegovu
povrinu privrstila karton u vertikalnom poloaju. Svim terapeutima je
uputila poziv na test; odazvala se 21 osoba, sa radnim iskustvom od 1 do 21
godine u oblasti bioenergetske terapije. To je bio dobar uzorak za ispitivanje; ako je iko sposoban da akama oseti auru, to bi morali da budu oni.
Svaki pojedinani test tekao je ovako: s jedne strane kartona za sto seda
terapeut i provlai ruke kroz otvore sa akama okrenutim nagore, a s druge
strane Emili stavlja jednu svoju aku okrenutu nadole na 5-10 centimetara
iznad jedne od provuenih aka. Iznad koje, leve ili desne? Karton spreava
112
113
test bio neispravan u pogledu osmiljavanja i metodologije, ali nije blie objasnila ta pod tim misli. Samo je prokomentarisala da je uzorak od 21 terapeuta nedovoljan - mada je i sama mogla da popravi stvar jer je bila prisutna na
simpozijumu. Nju je, inae, Emili zamolila da rtvuje svojih deset minuta i da
se prikljui testu, to je ona odbila sa objanjenjem da ima vanija posla.
Za nas e biti najinteresantnije da pogledamo ta se nalazi iza tvrdnje
bioenergetiara da su i naunici dokazali postojanje aure, jer su uspela da je
snime.
Kirilijanova fotografija
Godine 1961. su Semion Davidovi Kirilian i Valentina Kiriliana objavili lanak u ruskom urnalu za naunu i primenjenu fotografiju, u kome su opisali proces snimanja aure. Metod je relativno jednostavan: na film, fotografsku plou ili fotopapir treba staviti predmet ili deo tela na koji je direktno doveden napon od nekoliko hiljada volti. Ovo nee ugroziti oveka ako je izvor
projektovan tako da je jaina struje u ovom kolu ograniena na oko 1 mA, to
je za elektrode uobiajenih dimenzija (nekoliko cm2) ispod granice osetljivosti. Poto se ceo proces odvija u mraku, posle razvijanja filma se na njemu nee videti sam objekat, ali e biti vidljiv oreol (aura) koji ga okruuje. Slika 1
predstavlja auru oko vrha kaiprsta. Rezultat je jo atraktivniji ako se upotrebi kolor fotomaterijal, jer tada aura ima boju za koju se tvrdi da moe da poslui za odreivanje nekih psihikih i emocionalnih parametara, dijagnostiku bolesti, pa i za odreivanje bioenergetske snage oveka.
Entuzijasti koji su eksperimentisali sa Kirilijanovom fotografijom nainili su veliki broj lepih fotografija u ivim bojama. Oni tvrde da postoje i
snimci aure lista kome je odseen jedan deo, a na kojima se nazire ceo list (takozvani efekat fantomskog lista). Naravno da je ovo zagolicalo matu javnosti i pobudilo interesovanje u naunom svetu.
Veliki publicitet dobilo je istraivanje koje je
obavila Dr. Telma Mos (Thelma Moss) i njen bivi
student Kendal Donson (Kendall Johnson), sa
UCLA neuropsihijatrijskog instituta. Njihov zakljuak je da je Kirilijanova fotografija prozor u
svet bioenergije, telepatije, mistinih sila, istonjakih religija i raznih paranormalnih fenomena. Takoe, izneli su i stav da je posmatranjem snimaka
aure mogue dijagnostikovati bolest pre pojave fizikih simptoma.
Slika 1: vrh prsta
114
115
Priloeno je nekoliko amaterskih snimaka aure. Na slici 2 je aura kamena koji navodno potie iz egipatske piramide, ali autor nije priloio i auru
obinog kamena snimljenu pod jednakim uslovima, kako bismo mogli da
proverimo njegovu tvrdnju da ovakvo bogatstvo varnica zaista potie od
mistinih sila sahranjenih u piramidi.
Na ostalim fotografijama imamo oiglednije rezultate. Slika 3 predstavlja glistu koja je glavom platila ovaj eksperiment, jer je najpre snimljena
iva (A), pa mrtva (B). Tako moemo da se uverimo u injenicu da iva (da
ne kaemo vlana) glista ima veu auru (bolje provodi elektrinu struju)
nego mrtva (suva). Na slici 4 priloeni su snimci aure krike ivog krompira (A: zdrava hrana = lepa aura) i prenog pomfrita iz McDonalds restorana
(B: brza hrana = runa aura). Na slici 5 su snimci aura po jedne kapljice prirodnog soka pomorande (A) i vetakog osveavajueg pia (B), na kojima
se jasno vidi da velika kapljica pravi veu auru nego mala.
Tim fiziara i psihologa na Univerzitetu Dreksel (Drexel University) proveo je nekoliko godina prouavajui Kirilijanov efekat. Oni su sastavili listu
od 25 faktora koji utiu na snimak aure, meu kojima je mentalni stres i fizika aktivnost koja je prethodila snimanju, ali se sve svodilo na to da je glavni
inilac ipak vlanost koe.
to se tie efekta fantomskog lista, Drekselov tim za nekoliko godina
nije uspeo da napravi ni jednu fotografiju koja bi to potvrdila, ali je izneo nekoliko pretpostavki - otisak vlanosti ili temperature celog lista koji je
leao na filmu pre nego to mu je otkinut deo, prostu koincidenciju i, naravno, svesnu prevaru eksperimentatora koji se ueleo publiciteta.
Ostala je jo otvorena mogunost korienja Kirilijanove fotografije u
medicinskoj dijagnostici. Iako ona jo uvek nije dovoljno istraena, mali su
izgledi da e u tom domenu nai primenu. Mada postoji veliki broj varijacija
parametara na fotografiji, prostim gledanjem u nju nije mogue utvrditi dijagnozu jer se od pacijenata obolelih od razliitih bolesti (ako su snimljeni pod
jednakim uslovima) esto dobijaju potpuno jednaki snimci aura.
116
Homeopatija
U nedostatku boljih ideja, krajem 18. veka medicina se uveliko sluila putanjem krvi, pijavicama, estim klistiranjem i slinim metodama. Ovakav pristup leenju bolesti zove se alopatija (na grkom: allos = suprotno, pathos = bolovanje), jer je u njemu korien pristup u kome se na bolesnike delovalo kontra-stimulansima: kad ovek ima visoku temperaturu, smatralo se da krv treba rashladiti, tj. pustiti je da istee iz organizma. Nema sumnje da su ovakvi poduhvati donosili vie tete zdravlju bolesnika nego koristi. To je ispravno zapazio nemaki lekar Samuel Haneman (Samuel Hahnemann, 1755-1843) i
odluio da primeni suprotni postupak, koji je nazvao homeopatija (homios = slino). Umesto terapije suprotnim stimulansima, primenio je leenje vrlo
malim dozama supstanci koje izazivaju iste simptome kao i sama bolest, ali
su te supstance bile toliko razblaene da nisu imale nikakav efekat na tok bolesti. Takvo leenje bilo je jeftinije i pristupanije irokom krugu korisnika,
a i manje je kodilo pacijentu nego tadanje invazivne metode leenja. Popularnost homeopatije naglo je poela da raste.
Haneman je zaposlio grupu medicinskih asistenata i dao im zadatak da
ispitaju reakcije organizma na veliki broj supstanci. Kasnije je on sistematizovao rezultate i propisao koji e se rastvori koristiti protiv kojih bolesti, vodei rauna o tome da simptomi bolesti budu to sliniji reakcijama na te supstance. Tokom ovog obimnog posla razvio je gledite po kome 7/8 svih bolesti nastaje kao posledica zaraznog oboljenja koje je prozvao psora (to na
grkom znai svrab ili uga). Poslednju osminu pripisao je sifilisu i bradavicama na polnim organima. Zavisno od toga koji organ je napadnut, psora se
manifestuje kao debilitet, histerija, ludilo, epilepsija, karijes, rak, paraliza, katarakta, rahitis, astma, razne vrste bolova i tako dalje.
Alternativna medicina
117
Proces tenog razblaivanja dalje ide istim tokom: svaki put se jedna kap
rastvora mea sa sto kapi meavine vode i alkohola, i tako dalje. Dokle tako?
Nema ogranienja: to dalje, to bolje. Sa svakim sledeim razblaivanjem
snaga leka se poveava; Haneman je to nazvao zakonom infinitezimala
(beskrajno malih veliina). Zato emo u specijalizovanoj homeopatskoj prodavnici lako pronai lek protiv prehlade ija koncentracija je obeleena sa
200C. Ovaj lek se pravi tako to se jetra svee zaklane patke najpre dri na toplom 40 dana, pa se onda ta masa filtrira, dehidrira zaleivanjem, zatim rehidrira i razblauje 200 puta, svaki put u koncentraciji 1/100. Na kraju se jedna kap rastvora kapne na tabletu eera, i lek je gotov. Posle svega, koncentracija e (bar teorijski) biti 1 / 10 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000.
Ovaj uasni broj, koji se pie kao jedinica koju prati 400 nula, vei je nego procenjeni broj molekula u celom svemiru (koji se ita kao 1 gugol, ili jedinica sa 100 nula). Ovaj na broj je 4 puta dui, ali to ne znai da je njegova
vrednost samo etiri puta vea - ne, ona je 1 000 000 000... (i tako 300 nula) puta vea od jednog gugola. Drugim reima, u takvoj koncentraciji postoji jedan
molekul paije jetre na 1 gugol gugola gugola celih svemira ispunjenih istim
rastvaraem. Naveli smo primer sa koncentracijom 200C, a u prodaji su ak i
homeopatski preparati u koncentraciji 750C (ili 101500), to se pie kao jedinica sa 1500 nula (ne brinite, taj broj neemo pisati).
Kakva je ansa da se u jednoj kapi ovakvog rastvora, koja se stavlja na
tabletu eera i guta radi leenja od prehlade, pronae bar jedan jedini molekul jetre nesrene patke? Naravno, nikakva. Zakoni hemije ue nas da u postupku uzastopnog razblaivanja postoji ogranienje, posle koga emo izgubiti i poslednju esticu poetne supstance. Ovo ogranienje je definisano Avogardovim brojem, iz ije vrednosti proizilazi da granini odnos aktivne supstance prema rastvarau odgovara homeopatskim odnosima 12C ili 24X (1
deo u 1024 delova rastvaraa). Sve preko toga je gubljenje vremena - postoji
velika verovatnoa da smo ostali bez poslednjeg molekula onoga od ega
smo krenuli i da dalje radimo sa istim rastvaraem.
Hanemanova nevolja je u tome to je Avogardo dokazao postojanje
molekula 1811. godine, kad je razvoj homeopatije bio u punom zamahu. Naravno da je trebalo nekako se izvui iz neprijatne situacije, i Haneman je to
uinio upravo u maniru pseudonauke, iznevi tvrdnju da aktivna supstanca
Alternativna medicina
119
121
nego koristan, jer u vakcinaciji bakterije i virusi prolaze kroz obradu u kojoj se oslabljuju ili ubijaju, inae bi mogli da izazovu bolest. Tree, vakcinacija je samo metod preventive kojim se poveava odbrambena sposobnost organizma protiv nekih zaraznih bolesti, njome nije mogue izleiti bolest koja
je ve uzela maha. I etvrto, kod ogromne veine bolesti terapija se sprovodi
medikamentima koji izazivaju efekte suprotne simptomima: obolelima od
dijabetesa (eerne bolesti) nee pomoi unoenje jo eera nego insulina
(koji ga razgrauje), rtve zmijskog ujeda ne lee se tako to im se ubrizga
jo otrova nego se izluivanje postojeeg ubrzava serumom, i tako dalje.
Po zapaanju Nacionalnog saveta za borbu protiv prevara u zdravstvu
(NCAHF, National Council Against Health Fraud), homeopatija se potpuno
uklapa u definiciju kulta (jedno od objanjenja u Webster-ovom reniku glasi
sistem leenja bolesti koji se zasniva na dogmi lansiranoj od strane autora) ali
isto tako i u definiciju sekte (grupa koja sledi karakteristinu doktrinu ili
vou). Isceliteljski kultovi i sekte ne mogu da napreduju ako u isto vreme
zadravaju i svoj identitet, pa je tako homeopatija ve dva veka ostala samo
ono ime je Haneman proglasio. Da bi napredovala u naunom smislu rei,
ona bi morala da prihvati principe farmakologije i patologije, koji nemaju
nieg zajednikog sa zakonima slinosti i infinitezimala (teorijom po kojoj
se razblaivanjem poveava snaga leka) i idejama psore i vitalizma. Ali, ako
bi tako neto uinila, onda to vie ne bi bila homeopatija nego biomedicina.
Akupunktura
Akupunktura je tradicionalna kineska medicinska tehnika, koja po svoj prilici datira jo iz kamenog doba. Kineska predanja govore o imperatoru inNongu (koji je iveo pre 5200 godina), kao pokretau kineske tradicionalne
medicine. Izgleda da su jo tada koriene igle od uglaanog kamena, sve do
otkria bakra pre 4600 godina, mada neki istoriari ograniavaju starost akupunkture na period od samo 4000 godina. Inae, drevna akupunktura se
zasniva na filozofiji znatno iroj od onoga to je danas banalizovano i svedeno na prosto ubadanje igala u odreene take na telu. Ona u svom izvornom
obliku obuhvata specijalni reim ishrane, nain ivota, kretanja i rada, spavanja, disanja, pa ak i razmiljanja.
Najvie to veina dananjih akupunkturista zna jeste da treba uticati na
i (kae se jo i ki, ci ili i), s ciljem da se postigne ravnotea izmeu meridijana kojima teku suprotstavljene sile jin i jang. Inae je i mandarinski izraz
za ivotnu energiju za koju se veruje da proima sve stvari i da tee kroz oveije telo putem glavnih kanala prozvanih meridijani. Postoji 12 glavnih
meridijana, od kojih je svaki u vezi sa nekim od unutranjih organa (6 jang122
123
Akupunktura se ne zasniva na poznavanju moderne psihologije, biohemije, anatomije niti na bilo kom poznatom postupku leenja. Ona se ne bazira na poznavanju hemije, cirkulacije krvi, na funkcijama nervnog sistema,
hormona ili bilo kojih biohemijskih supstanci. U savremenoj medicini nema
nikakve potvrde niti nagovetaja da postoji anatomska ili histoloka veza
izmeu poloaja ili funkcije ljudskih organa i meridijana na koje se oslanja
tradicionalna kineska medicina. Da li da joj zbog svega toga uskratimo poverenje i da je proglasimo za arlatanski postupak?
Akupunktura ipak ima veliki broj poklonika kod nas i u svetu, pa nas
ve sama njena popularnost obavezuje da, pre donoenja bilo kakve odluke,
paljivo sasluamo argumente obe strane. Danas sa sigurnou moemo da
tvrdimo da su stari kineski tvorci akupunkture koristili pogrean model, jer
nisu imali znanja koja bi im pomogla da stvore ispravan. Meridijani, jin, jang,
i - sve to nisu principi po kojima ljudski organizam funkcionie. Ipak, netaan model ne mora uvek da dovede i do pogrenog cilja. Slino je sa atomima: studenti atomske fizike koriste, pored ostalih, i planetarni model atoma
u kome se oko jezgra po krunim putanjama kreu elektroni kao planete oko
zvezda, mada dobro znaju da u stvarnosti atom nije ni nalik tome; pa ipak,
taj formalno netaan model doveo je do rezultata koje ne treba posebno dokazivati, naroito stanovnicima Hiroime i Nagasakija, pa i ernobilja. Ako,
dakle, tradicionalni kineski model funkcionisanja ljudskog tela posmatramo
kao crnu kutiju i ako nas, shodno tome, ne zanima ta je u njoj nego samo
kakva je zavisnost ulaznih i izlaznih parametara, rezultati e biti zanimljiviji.
To je, uostalom, ono to su Kinezi i radili: hiljadama godina ubadali su igle u
razne take na telu i posmatrali reakcije organizma. Rezultati ovih posmatranja ine dananju akupunkturu; treba, dakle, samo da vidimo da li su ti
rezultati upotrebljivi za leenje ili nisu.
Konano, jesu li? Na alost, na ovo pitanje jo uvek nema definitivnog
odgovora, jer se oko toga i danas lome koplja. S jedne strane su autoriteti
koji su (ponavljamo, uglavnom nenaunim metodama) utvrdili da akupunktura deluje, dok s druge strane postoje naune studije, sprovedene u
kontrolisanim uslovima, koje donose rezultate koji uglavnom ne idu u prilog
akupunkturi. Ishod ove dileme jo uvek je nereen, ali ako uzmemo u obzir
injenicu da ova borba miljenja traje ve nekoliko decenija, moramo da
primetimo da bi akupunkturisti (naravno, ako su u pravu) posle tako dugog
vremena ipak morali da imaju i vre dokaze u svoju korist.
Dodue, nije ba da nauna ispitivanja nisu donela nikakve pozitivne
rezultate. Prvo, utvreno je da koa na akupunkturnim takama ima neto
nii elektrini otpor nego ostala povrina koe. To je posluilo kao polazite
braniocima akupunkture da netaan model ipak proglase za taan, ali su maAlternativna medicina
125
127
Dijagnostike obmane
Ako bismo uzeli univerzalni merni instrument (AVO-metar) podeen da meri otpor na najviem opsegu (megaomskom, kako bi rekli elektroniari) i
uzeli u ruke njegove merne kontakte, kroz nae telo bi protekla struja veoma
male jaine, nedovoljna da se oseti ali sasvim dovoljna da se na skali instrumenta oita otpor naeg tela. S obzirom na to da najvei otpor proticanju struje prua suva povrina koe, oitani otpor bi u velikoj meri zavisio od toga
kojom jainom steemo prstima merne kontakte. Na ovaj nain lako je podesiti praktino bilo koji otklon kazaljke instrumenta.
Alternativna medicina
129
130
Princip rada svih ovih ureaja je isti, uz manje varijacije koje su uglavnom estetskog karaktera. Pacijent u jednu ruku uzima bakarnu elektrodu, a na akupunkturne take na drugoj ruci
specijalista mu prislanja drugu elektrodu (bakarni ili srebrni iljak). Time se zatvara strujni krug
kroz telo i na instrumentu se oitava jaina strujnog toka. Na skali instrumenta je podela od 0 do
100, pa ako kazaljka pokazuje vrednost izmeu
One Force
45 i 55 to je znak da je odgovarajui organ (onaj
koji se odnosi na tu taku na dlanu) zdrav. Nie oitavanje je simptom slabljenja funkcije organa, a vie znak zapaljenja ili oboljenja.
Specijalista lako moe promenom pritiska da utie na oitavanje instrumenta, a ako ipak ne uspe da dovede kazaljku u eljeni poloaj, on e pripremiti povrinu koe tako to e malo da je navlai ili osui.
Neki modeli imaju mreu od nekoliko desetina iljaka, tako da je dovoljno samo prisloniti jedan ili oba dlana na povrinu koja lii na mali fakirski krevet, pa na
ekranu kompjutera oitati dijagnozu.
Posebno zanimljiv detalj na ovim
ureajima ini masivni aluminijumski prsten u koji se, dok se vri merenje, stavlja
boica sa homeopatskim rastvorom leka.
Naime, kad se prvim merenjem dijagnostikuje nepravilan rad nekog organa, specijaInterro
lista stavlja lek u ovaj prsten i ponavlja
merenje. Posle ovoga, naravno, postarae se da oitavanje bude normalno i
to e biti znak da je taj lek odgovarajui,
to je automatska preporuka za njegovo
korienje u terapiji.
Kako radi ova detekcija leka? Nikako. Tenost se nalazi u flaici, pa poto
je staklo izolator, lek ne moe da utie na
otklon kazaljke instrumenta. Osim toga,
kroz aluminijumski prsten u koji se lek
stavlja struja protie bez smetnje jer je aluminijum dobar provodnik, pa ni to nee
uticati na tok struje.
131
132
Hipnoza
Malo koja ljudska delatnost je toliko mistifikovana kao hipnoza. Redovno joj
se precenjuju mogunosti, a esto joj se dodeljuju i magijska i mistina svojstva. Verovatno pod uticajem filma i varijetetskih predstava, publika je poverovala da je hipnoza svemona. Tako sada veliki broj ljudi misli da hipnotizer svakoga moe da pretvori u zombija koji slepo izvrava sve zapovesti
(ak i one koje u normalnom stanju ne bi izvrio) pri emu se, kao kompjuter,
iskljuuje i ukljuuje specijalnim iframa i tajnim reenicama. Pritom hipnotisana osoba iz seanja kao od ale priziva dogaaje iz rane mladosti (ak i
trenutak roenja) ili iz prethodnih ivota, a posle buenja iz hipnotikog
transa ne sea se niega.
Suprotno optem uverenju, da bi hipnoza uopte bila mogua, neophodno je da medijum ima elju i da prui saglasnost da bude hipnotisan. To
ne znai da e on tokom hipnoze prei u novu dimenziju ili da e mu se aktivirati neki tajni program u mozgu, nego e jednostavno biti doveden u
stanje intenzivne koncentracije, maksimalne relaksacije i visokog stepena
sugestibilnosti.
U medicini se hipnoza uglavnom koristi kao terapijsko sredstvo u cilju
promene ponaanja, recimo kod prevazilaenja fobija (patolokih, bezrazlonih strahova) ili prilikom oslobaanja od neeljenih navika, a ponekad
daje dobre rezultate i kod umanjenja bolova. Neki psihijatri koriste hipnozu
i u pokuajima da se iz seanja prizovu davni dogaaji koji su izazvali frustracije, ponekad uz upotrebu sodium amitala (takozvanog seruma istine).
Ovo polje primene hipnoze je pod velikim znakom pitanja jer je sugestibilnost medijuma pod ovim okolnostima takva da je mnogo lake usaditi mu
u memoriju neki iskonstruisan podatak nego zaista dozvati iz seanja potisnute dogaaje.
Ova osobina ini hipnozu neupotrebljivom u policiji i u sudstvu. Ako bi
ono to se o njoj misli bilo zaista mogue, onda bismo svakog svedoka u sudu lako mogli da pretvorimo u savrenu video - kameru koja je ceo dogaaj
snimila i moe da ga prepria bez mogunosti da konstruie detalje ili da lae, ali to naprosto nije mogue. Memorisanje nema nikakve slinosti sa
snimanjem dogaaja; naprotiv, to je kreativni proces, to ga ini nepouzdanim i podlonim raznim deformacijama i grekama. Zato upotreba hipnoze nije celishodna (a ni dozvoljena) u ovim domenima.
Preterano poverenje ljudi u hipnozu, koje su terapeuti esto zloupotrebljavali, dovodilo je dotle da su nesreni pacijenti verovali da su sugerisani
dogaaju zaista doivljeni. To im je stvaralo nove traume i, umesto da im
Alternativna medicina
133
iznosi podatak da nedeljno primi oko pet novih klijenata ija je prosena
starost sedam godina, a oni koji su u detinjstvu bili rtve seksualnog nasilja
po pravilu se seaju tog traumatinog dogaaja u celosti ili bar delimino.
Njima nije potrebna hipnoza da se sete neega to bi, inae, rado zaboravili.
Zato je od najvee vanosti razlikovati seanja koja su indukovana hipnozom
od onih koja su autentina i koja traju neprekidno od samog dogaaja.
U novije vreme sprovedeno je vie naunih studija u cilju upoznavanja
stvarnih mogunosti hipnoze i dobijeni su rezultati koji nisu ni nalik onome
to se inae misli. Iz ovih studija doznali smo, recimo, da osobe koje su matovite postaju dobri medijumi za hipnozu, naroito ako su sklone fantazijama i sanjarenju u budnom stanju, jer to podstie sugestibilnost. Utvreno je,
takoe, da hipnotizer nikoga ne moe protiv njegove volje da pretvori u slugu, kao i da hipnoza ne moe bitno da povea tanost memorije - mada delimian uspeh moe da se postigne zahvaljujui poveanoj koncentraciji, ali uz
uvek prisutnu opasnost da sugerisane podatke tumaimo kao doivljene.
Doznali smo i to da osoba koja ne veruje u mogunosti hipnoze ne moe da bude hipnotisana protiv svoje volje, i tako smo stigli do najzanimljivijeg otkria: ono to medijum veruje da se moe postii hipnozom, u tesnoj je
vezi sa onim to e kod njega zaista biti postignuto. Tako on nesvesno prihvata igru koju mu sugerie hipnotizer, pa pred publikom laje kao pas ili se skriva pod zamiljeno drvo jer mu je reeno da u sali pada kia. Ovo najvei broj
psihologa svrstava u fenomen koji se zove naueno drutveno ponaanje, u
kome hipnotizer i medijum istovremeno ue ta se od njih oekuje i igraju
uloge u kojima se meusobno podravaju. Sve ostalo - gestikulacija, teatralna poza i smireni glas hipnotizera, kao i glumljenje transa ili usnulosti medijuma samo su deo predstave koja opravdava neobino ponaanje i usmerena
je na to da izazove efekat kod posmatraa.
Sudei po istraivanjima koja su vrili psiholozi Robert Bejker (Robert
Baker) i Nikolas Spejnos (Nicholas Spanos), hipnozu bismo pre mogli da definiemo kao manifestaciju drutvenog komformizma nego kao posebno stanje svesti. Medijum nesvesno nastupa u skladu sa oekivanjima okoline, a hipnotizer se ponaa onako kako medijum i publika to od njega preutno zahtevaju, jer je i jednom i drugom u interesu da predstava bude uspena. Ovo
vai i za sluaj kad se ne radi o predstavi u klasinom smislu rei nego o nesvesno odigranim ulogama tokom medicinske terapije, policijske istrage ili
parapsiholokog ispitivanja koje se u poslednje vreme esto pomae hipnozom u svrhu dokazivanja postojanja ranijih inkarnacija.
Bejker i Spejnos svojim studentima rado demonstriraju vezu izmeu
oekivanja i efekata hipnoze. Oni navode jedan neobavezan test koji su sproAlternativna medicina
135
Urinoterapija
I pored nesumnjive bizarnosti, ideja leenja urinom ima iznenaujue veliki
broj poklonika koji tvrde da je ljudska mokraa lek koji lei svaku bolest. U
Indiji je pronaen dokument star oko 5000 godina, pod nazivom Podmlaivanje pijenjem urina (Shivambu Kalpa Vidhi) koji se sastoji od 107 stihova.
Slino su koristili i stari Grci i Rimljani, a u Japanu mnoge ene i danas veruju da za lepotu i nenost svoje koe mogu da zahvale tome to se redovno kupaju u mokrai. U Nemakoj Velikoj Enciklopediji (Johann Heinrich Zedlers
Grossen Vollstaendigen Universallexikon) iz 1747. godine autori opisuju brojne prednosti leenja urinom.
Dananji poklonici urinoterapije jo su matovitiji - oni piju urin u sveoj i toploj ili u rashlaenoj formi, meaju ga sa vonim sokovima, slue ga
uz voe i slatkie a salatu zainjavaju dodatkom mokraa i sire (piss and
vinegar) koji kupuju u specijalizovanim prodavnicama za alternativnu terapiju. Njihov credo je citat iz Biblije Pij vodu iz svoga studenca i to tee iz
tvojega izvora (Prie Solomonove, 5.15) koji naravno tumae na svoj nain,
136
137
138
Aromaterapija
Tako je francuski hemiar Rene Moris Gatefos (Rene Maurice Gattefosse) oko
1920. godine prozvao korienje esencijalnih ulja iz stabljika, cvea, korenja
ili semenja za leenje. Ovaj termin nije ba sreno odabran, jer miris ovih ulja
nije sam po sebi lekovit (mada jedna naa privatna firma koja se bavi alternativnom medicinom u propagandnoj kampanji tvrdi da sam miris lei), nego slui za identifikaciju ulja. Terapijska svojstva ima sama esencija ulja,
zapravo hemijska jedinjenja koja ih ine. Osim toga, kod nekih ulja terapija
se sprovodi tako to se udiu njihova isparenja, a esto se ulja i utrljavaju u
kou ili se piju sa ajevima i drugim bezalkoholnim piima.
Na neki nain i svako od nas se koristi aromaterapijom, kad se inhalira
iznad posude sa biljnim tinkturama ili kad koristi Vicks inhalator, koji je napravljen od meavine kamfora, mentola i ulja eukaliptusa. Moemo, dakle,
da pretpostavimo da neka biljna ulja imaju terapeutska svojstva, ali prelistavanjem strune aromaterapijske literature stie se utisak da se sa opisima
efekata ove terapije ipak preteruje. Nigde se ne pominju rezultati ispitivanja
efikasnosti ovakvog leenja, ali se zato nudi pregrt neodreenih tvrdnji koje nije mogue ni dokazati ni oboriti. Knjiga Aromaterapija, koju je napisala Danijela Rajmen (Daniele Ryman), prepuna je ilustrativnih primera:
U avionu na putu iz Evrope u Indiju pre nekoliko godina, kaiprst je poeo silovito da mi se trese. Dva dana pre toga ubola sam se potkresujui rue i rana
je poela da se gnoji. Odmah sam stavila ulje ajnog drveta na prst i pre neko
to sam stigla u Bangalor otok je proao i drhtanje je prestalo.
Evo jo jednog primera, ovoga puta iz knjige Priroda aromaterapije, u kojoj nas aromaterapeut sa zvunim umetnikim imenom Val Lariviera obogauje sledeim saznanjima:
U samoj osnovi, aromaterapija koristi esencijalna ulja da bi obnovila ili poboljala mentalno, emocionalno, fiziko i duhovno zdravlje. Ona predstavlja ravnoteu na isti nain na koji bolest predstavlja neravnoteu. Ona je povratak sreditu, sutini zdravlja.
Kao i sve knjige pisane od strane zagovornika alternativne medicine, i udbenici aromaterapije prepuni su tvrdnji koje su obeavajue i neodreene u
isto vreme, bez kontraindikacija i ogranienja primene, kao da se nije re o
medicinskim pitanjima nego o metafizikim diskusijama. ak i kad se iznese
neki podatak, on je takav da ostaje samo da verujemo na re. Recimo, tvrdnja
iz iste knjige je da je botaniar iz 16. veka Matthiole obinom lavandom uspeno leio epilepsiju, modani udar i mentalnu zaostalost; ko ne veruje, moe da se vrati 450 godina unazad i uveri svojim oima.
Alternativna medicina
139
Poverenje koje mnogi ljudi imaju u leenje biljem uinilo je da i aromaterapija dobije veliki broj poklonika. Ba zbog toga, odnekud se stvorilo i
mnotvo samozvanih eksperata za prikupljanje i obradu bilja, koji su mnogo
vie zainteresovani za to ta trenutno ide na tritu nego za objektivno ispitivanje koliko je koja biljka zaista efikasna kao terapeutsko sredstvo i kakve
tetne efekte moe da izazove. Nema sumnje da je iskustvo niza generacija,
koje je koncentrisano u znanju nekih aromaterapeuta (pa i ostalih koji u terapiji koriste biljne produkte) veoma dragoceno, ali je njihov pristup leenju takav da pacijent, zbog svoje sigurnosti, nikad ne bi smeo u potpunosti da im
se prepusti i da izgubi kontakt sa lekarom.
Magnetoterapija
Leenje magnetima staro je koliko i ovekovo interesovanje za magnete. Opte prihvaeni koncept leenja magnetima stvorio je jo pre pet vekova vajcarski lekar Paracelzus (Paracelsus, 1493-1543) koji je zakljuio da, ako magnet privlai gvoe, onda moe da privue i bolest i tako je odstrani iz tela.
Tokom osamnaestog veka osvojena je proizvodnja magneta na bazi oksida gvoa, znatno snanijih od dotad koriene magnetne rude, to je dalo
nov zamah ideji primene magneta u medicini. Jedan od pionira u ovoj oblasti bio je Maksimilijan Hel (Maximilian Hell), profesor astronomije na Univerzitetu u Beu. On je tada objavio svoja svedoenja o nekoliko uspeno sprovedenih terapija magnetima, ime je zainteresovao jednog prijatelja koji je
odmah od njega pozajmio nekoliko magneta.
Bio je to Franc Anton Mesmer (Franz Anton Mesmer, 1734-1815). Njegovi poetni uspesi bili su fascinantni, jer su gospoe iz aristokratskih slojeva
naprosto padale u trans ne samo kad je Mesmer koristio magnet, nego i ako
bi samo usmerio prst ka njima. Tada je lansirao termin animalni magnetizam, ime je podrao svoje uenje o tome da u svakom organizmu postoji
ivotna energija u vidu magnetske sile. Njemu zato nije ni trebao magnet u
leenju, jer je mogao da namagnetie papir, drvo, vodu ili bilo ta drugo i
da time izazove isti efekat na pacijentima.
Mesmer se kasnije nastanio u Parizu, gde je doiveo veliki publicitet.
Kralj Luj XVI je 1784. godine osnovao Kraljevski komesarijat kome je dao zadatak da ispita istinitost Mesmerovih tvrdnji o animalnom magnetizmu i terapiji. Komesarijat iji su lanovi, izmeu ostalih, bili Anton Lavoazje (Antoine Lavoisier) i Bendamin Frenklin (Benjamin Franklin), sproveo je seriju
eksperimenata posle ega je donet zakljuak da efekte treba pripisati sugestiji i da je praksa magnetizacije u velikoj meri vetina podsticanja mate. Tomas Deferson (Thomas Jefferson), koji je stigao u Pariz da bi za svoje novine
140
141
ci detaljnih naunih ispitivanja. Ipak, jedna stvar je sigurna: sve tvrdnje prodavaca malih terapijskih magneta su proizvoljne i njihovo pozivanje na naunu potvrdu magnetoterapije predstavlja obmanu trita.
Terapija kristalima
Kristali se zbog svog estetskog izgleda ve hiljadama godina koriste za izradu nakita, a zbog fizikih svojstava nezamenljivi su u elektronici i optici.
Ipak, ovde se polje njihove primene ne zavrava - ako je verovati onima koji
veruju u magijske moi kristala, njima moemo da izleimo svaku bolest! Uz
takav spisak zdravstvenih problema koji se kristalima uspeno reavaju, zvui neverovatno podatak da na svetu ima jo bolesti koje nas ugroavaju.
Ipak, kristaloterapeuti tvrde da ne moe ba svako da se bavi leenjem
kristalima. Kristal, naime, prvo mora da se oisti pa da se programira. Za
programiranje treba biti strunjak ali ienje je znatno jednostavnije, i treba
ga svakako uraditi kad vam stigne potom posle porudbine, jer je usput pokupio negativne vibracije okoline. Eksperti su propisali metode ienja:
1. Treba drati kristal u ruci i izgovoriti sledee rei: Nareujem ovom
kamenu da se sam oisti.
2. Drati kristal u mlazu hladne ili mlake (nikako vrele) vode iz esme i
snano zamiljati kako se negativne vibracije spiraju, a pozitivne ostaju.
3. Zakopati kristal u batu i drati ga tamo neko vreme. Zemlja je velikim delom sastavljena od kristala kvarca, koji e oistiti na kristal. Pazite
ako imate psa, jer on naprosto oboava da iskopava kristale!
Terapija kristalima je samo jedan od postupaka leenja aure, o kojoj je
bilo vie rei kad smo govorili o bioenergiji i o Kirilijanovoj fotografiji. Pogledajmo kako se kristali koriste za meditaciju, leenje, daljinsko leenje, masau, za ispunjenje elja i za zatitu od neeljenog zraenja.
Meditacija. Vano je da jedan lan grupe koja meditira uvek vodi rauna o
tome da kristal kvarca ili ametista bude svee oien, posveen i programiran, jer bi u suprotnom meditacija mogla da krene ravim tokom.
Svaki od ovih postupaka ima svoje znaenje i ceremonijal koji je mogue izvesti i u amaterskim uslovima, ali je ipak najbolje prepustiti to ekspertu. Ovaj
savet su, dakako, propisali oni koji su prethodno sebe proglasili za eksperte.
Svaki meditant treba da dri svoj kristal, programiran da zrai nenu i
oputajuu kristalnu energiju to e mu omoguiti da, dok meditira uz muziku, vizualizuje u sebi zvuke i tako doivi unutranji mir i harmoniju. Osim
142
Leenje. Vano je ne koristiti isti kristal za vie stvari - onaj koji je namenjen
za leenje ne sme da slui ni za ta drugo. Nikako ne treba koristiti isti kristal, recimo, za neposredno leenje i za daljinsko leenje, jer bi to pacijent mogao i glavom da plati! Kada je re o zdravlju, ne treba tedeti nego kupiti
kristale i dati ih strunjaku na programiranje.
Svedoenju Dima Telsona (Jim Telson), predavaa i eksperta za ovu
oblast, dugujemo zahvalnost to moemo da se upoznamo sa tajnama ove
terapije:
Kad je moj najmlai sin Kameron imao svega nekoliko meseci, vratio sam
se kui iz moje kristalne radionice i video da je on vrlo bolestan. Moja supruga Dudit ga je ve vodila kod lekara koji je rekao da e morati da ide u
bolnicu ako mu se stanje uskoro ne popravi.
Oigledno, morao sam neto da uinim! Uvee, kad je Kameron bio pripremljen za spavanje, uzeo sam ga i postavio tap za kristalnu terapiju na
njegov stomak. Takoe sam uzeo svoj lini kristal za leenje i usmerio njegovu lekovitu energiju tako da obavije celo Kameronovo telo. Tako sam ga
leio oko trideset minuta, posle ega je mali Kameron zaspao.
Ujutro se probudio skoro zdrav! Tako nije bilo potrebe da ga Dudit vodi
kod doktora ili u bolnicu.
Ovo je lep primer post hoc zakljuivanja. U prii ne samo da je izostavljena
dijagnoza (koja bi pomogla da procenimo koliko je i bez kristala oekivano
brzo ozdravljenje), nego nema ni podatka o terapiji koju je lekar prepisao
(malo je verovatno da pedijatar to nije uinio). Zato smo nedvosmisleno navedeni na zakljuak da je kristal taj koji ga je smirio i uspavao (kao da je udno to je dete spremno za spavanje posle pola sata zaspalo) i, to je najvanije, izleio - pri emu imunoloki sistem deijeg tela, sudei po prii, nije imao
nikakvu ulogu.
Daljinsko leenje. Kristalom moete da izleite ak i oveka koji je stotinama kilometara daleko od vas, naravno ako znate kako se to radi.
Neophodno je znati ime pacijenta, jer samo tako vibracije kristala mogu
da deluju na daljinu. Sve to treba uraditi jeste da se zamisli kako kristal pulsira i odailje svoje vibracije ka pacijentu, bez obzira gde se on nalazi; sam
kristal e uiniti ostalo!
Alternativna medicina
143
144
Kristalni tap kao komandna palica. Jo jedan zanimljivog citat iz udbenika kristaloterapeuta Dima Telsona predstavlja oigledan primer post
hoc zakljuivanja:
S vremena na vreme kristalni tap moe, osim za leenje, da se upotrebi i
za neke druge svrhe. Na primer, trebalo je da odrim jedno predavanje o
kristaloterapiji u gradu na 50 milja od mesta u kome ivim, a vremena je
bilo malo jer sam kasno krenuo! Kad sam skrenuo sa autoputa naao sam
se u nizu semafora sa crvenim svetlima, to me je jo vie usporilo.
udnim sticajem okolnosti moj kristalni tap je leao na seditu do mene.
Bez razmiljanja o tome ta radim uzeo sam tap i usmerio ga ka sledeem
semaforu na kome je bilo crveno svetlo. Istog trenutka upalilo se zeleno!
Tako je ilo i dalje: svako crveno svetlo se pretvaralo u zeleno im sam
usmerio tap ka njemu. Tako sam uspeo da stignem na vreme. udno, ali
istinito.
145
146
Alternativna psihoterapija
Ovu vrstu alternativne medicine nije lako razlikovati od naune, jer se o psihoterapiji van strunih krugova malo zna i o njoj vladaju mnoga pogrena
uverenja.
Do skorih vremena, duevni bolesnici bili su tretirani na najrazliitije
naine. Dok su se u nekim delovima sveta (kao kod amerikih domorodaca
ili u afrikim primitivnim zajednicama) prema njima lanovi zajednice ophodili kao prema svetim biima, civilizovani narodi su ih podvrgavali torturama verujui da iz bolesnika treba isterati zlog duha ili avola. Vuk Stefanovi Karadi u knjizi Crna Gora i Boka Kotorska opisuje kako su se u
naim manastirima leile teke duevne bolesti:
Pored toga to im itaju molitve, oni jo i vezuju ludake i nemilosrdno ih
tuku da bi kazali ime avola koji je u njih uao. Onda napiu to ime na
jednu cedulju i bace u vatru.
U knjizi Tajanstvene pojave u naem narodu (izdanje iz 1940. godine), dr
Radovan Kazimirovi pokazuje da se i u prvoj polovini 20. veka kod nas ponegde primenjivala ista terapija:
Sluao sam da pojedini kalueri i danas itaju ludacima iz ukorienog svetog Jevanelja, pa ih zatim tom tekom knjigom udaraju po glavi, ako se ne
bi umirili!...
Savremena medicina poznaje vie vrsta psihoterapije. Za neke od njih utvreno je da su efikasne (kao, recimo, kognitivna terapija) ali se neke nisu potvrdile u praksi i takve je nauna medicina odbacila, ili im bar prilazi sa rezervom. Naputene koncepte prihvatili su nadrilekari koji su sebe proglasili
za psihoterapeute i proirili ih svojim pseudonaunim idejama sainjenim od
metafizike, religije i ve uhodane i iroko prihvaene filozofije Novog doba.
Veliki je broj razliitih tretmana po kojima alternativni psihoterapeuti
sprovode terapiju nad svojim pacijentima. Ukratko emo navesti najzanimljivije.
Leonard Or (Leonard Orr) razvio je teoriju preporoda disanjem. Po njemu, cilj je da udiete istu energiju a da izdiete bolest i emocionalni bol.
Margarit Seehaj (Marguerite Sechehaye) i Don Rozen (John Rosen) koriste teoriju regresije (vraanja u prolost) i ponovnog doivljavanja roditelja.
Terapeut postaje zamena za pacijentovog roditelja i pokuava da koriguje sve
greke koje su pravi roditelji nainili u vaspitanju.
Alternativna medicina
147
148