Heinrich Institoris & Jacob Sprenger

MALLEUS MALEFICARUM
Malj koji ubija vjetice

MALLEUS MALEFICARUM je zasigurno jedna od rijetkih knjiga koja je

na tako znaajan nain obiljeila ivot, zakonodavstvo i pravnu (crkvenu
i svjetovnu) praksu europskog srednjovjekovlja. Ona i do danas nosi aureolu
jednog od najlucidnijih, ali i najmranijih proizvoda slijepe, nekritike vjere
u odreene dogme, istovremeno popraene s krajnjom mrnjom prema
svima onima koji ne dijele isto miljenje. Saimajui u sebi sve ono to je
u tadanjoj praksi Inkvizicije bilo najokrutnije, najperfidnije i najzlokobnije,
MALLEUS MALEFICARUM je obuhvatio sloeni pojam arobnjatva, koji su
svjetovni sudovi bez ikakve rezerve preuzeli od crkvene inkvizicije, i to je
zajedniko shvaanje karakteriziralo itavo razdoblje progona vjetica, te
ujedno mrvilo i zadnje i sporadine vapaje zdravoga razuma.
Kako su, prema miljenju tadanjih teologa, arobnjatvu sklonije ene,
ovo je djelo okrenuto poglavito protiv vjetica, i predstavlja najmraniju
i najperverzniju antologiju tekstova crkvene i filozofske literature ikada
napisane o enama. S druge, pak, strane, nemogue je oteti se dojmu o
zapanjujuoj suvremenosti ove mrane knjige, kako zbog aktualnog odnosa
suvremenog ovjeka prema enskom spolu, tako i zbog jo uvijek prilino
krutog stava Crkve po tom pitanju.

MALLEUS
MALEFICARUM
DIO PRVI GOVORI O TRI BITNA ELEMENTA
AROBNJATVA, KOJI SU VRAG, VJETICA
I PRISTANAK SVEMOGUEGA BOGA
DIO I.
PITANJE I.

Ovdje poinje prvi dio ove knjige. Pitanje prvo.

e li vjerovanje da postoje takva stvorenja kao to su vjetice, toliko
katoliko, da tvrdoglava obrana suprotnog stajalita neosporno odie
herezom. A dokazuje se da vrsto vjerovanje u vjetice nije dio katolikog
nauka: vidi 26. pogl., 5. pitanje kanona Episcopi (Kanon 'Biskupi').
Svatko tko vjeruje da se neko stvorenje moe promijeniti na bolje ili gore,
ili preobraziti u neku drugu spodobu ili kakvo drugo oblije, osim dje-

lovanjem samoga Stvoritelja, gori je od poganina i heretika. Stoga, kada

se tvrdi da takve stvari ine vjetice, to stajalite nije katoliko, ve heretiko.
Nadalje, nema nikakve arolije na svijetu. Dokaz: Kada bi togod
takvo postojalo, dogaalo bi se djelovanjem demona. Ali, tvrditi kako
demoni imaju mo da mijenjaju ljudska tijela ili da im nanose trajnu
tetu, nije sukladno crkvenome nauku. Jer, na taj bi nain oni mogli uni
titi itav svijet i u njemu izazvati posvemanju pomutnju.
Nadalje, svaka promjena koja se odvija u ljudskome tijelu, primje
rice, zdravlje ili bolest, moe se objasniti prirodnim uzrocima, kako
pokazuje Aristotel u 7. knjizi Fizike. To se prije svega odnosi na utjecaj
zvijezda. No, demoni ne mogu mijenjati putanje zvijezda. Takvo staja
lite iznosi Dionizije u svojoj poslanici sv. Polikarpu. Jer, takvu mo
ima samo Bog. ini se, dakle, da demoni ne mogu u ljudskim tijelima
stvarno uzrokovati nikakve trajne promjene, drugim rijeima, ne mogu
izvriti nikakvu stvarnu preobrazbu. Stoga takve preobrazbe valja pri
pisati nekom skrovitom i tajanstvenom uzroku.
A mo je Boja vea od vraje moi, te su i Njegova djela jaa od
vrajih. Jer, ondje gdje na svijetu vlada zlo, svakako je rije o vrajem
djelu koje eli unititi djelo Boje. Stoga, kako je nedoputeno tvrditi da
ono to je proizalo iz avoljeg opakog umijea moe nadmaiti djelo
Boje, nedoputeno je vjerovati i da avolja djela mogu unititi i iskvariti najuzvienija Boja stvorenja i djela, ljude i ivotinje.
Nadalje, ono to je podinjeno fizikom tijelu, ne moe imati vlast nad
tjelesnim stvarima. Ali, demoni su podinjeni izvjesnim silama zvijezda,
jer arobnjaci prije zazivanja demona, promatraju putanje nekih zvije
zda. Stoga ne posjeduju mo izazivanja promjena u tjelesnim biima,
iz ega slijedi da od njih jo manju mo imaju vjetice.
Naime, demoni svoju mo mogu provoditi samo posredstvom kakva
osobitog umijea. Ali, umijeem se ne moe trajno proizvesti stvarni
oblik. (A jedan pisac veli: "Neka znaju oni koji se bave alkemijom, da
se vrste nikada ne mogu stvarno preobraziti.") Stoga ni demoni svojim
umijeem ne mogu proizvesti nikakva trajna svojstva zdravlja ili bole
sti. Ukoliko su, pak, takva stanja stvarna, tada imaju neki drugi, moda
skriveni uzrok i ne mogu se pripisati djelovanju demona ili vjetica.
No, Dekretal (33) izlae suprotno gledite: "Ako arobnjatvom ili
kakvim drugim magijskim umijeem, uz tajnu privolu Bojeg suda i

uz pomo avla, itd..." Tu se govori o sprjeavanju branih ina kakvim

arolijama, a ta zapreka pretpostavlja tri uzroka, naime, arobnjatvo,
avla i pristanak Boji. Nadalje, jae moe utjecati na slabije. Ali, a
volja je sila snanija od sve ljudske sile (Job, 41): "Nita slino na
zemlji ne postoji i nitko nije tako neustraiv."
Odgovor. Tri su heretike zablude s kojima se valja boriti, a kada ih
opovrgnemo, spoznat emo istinu. Jer, neki su pisci, pretvarajui se da
svoju misao osnivaju na uenju sv. Tome (iv, 24.), koji govori o zapre
kama prouzroenim aranjem, uvjeravali da magija postoji samo u
predodbi onih ljudi koji pripisuju arobnjatvu prirodne pojave, kojih
su uzroci skroviti. Drugi, pak, doputaju da vjetice postoje, ali tvrde
da su magija i uinak arolija proizvod mate. Trei kau da su arobnjaka djela u cijelosti plod fantazije, premda vrag moda doista surauje
s vjeticom.
Njihove zablude ovako izlaemo i pobijamo. Prije svega, mnogi ih
uenjaci oznauju krivovjernima, osobito sv. Toma koji veli da se takav
nazor protivi nauavanjima svetaca i ukorijenjen je u nevjernitvu.
Naime, autoritet Svetoga pisma kae da demoni, kada im to Bog doputa,
imaju mo nad ljudskim tijelima i umovima, kako se jasno vidi iz mno
gih mjesta u Svetome pismu. Stoga grijee oni koji tvrde da je arobnja
tvo mata, premda vjeruju da demoni postoje samo u mati neukih i pro
stih, te da prirodne nesree koje mu se dogaaju, ovjek pogreno pri
pisuje nekom pretpostavljenom demonu. Jer, mata je nekih ljudi toliko
iva, da umiljaju kako vide stvarne likove i pojave koje su, zapravo
mate njihova uma, te za njih potom vjeruju da su zlodusi ili ak vjeti
ce. Ali, to je miljenje opreno pravoj vjeri, koja nas nauava da su
neki aneli pali s neba i da su postali demoni, te stoga moramo vjerova
ti da, zahvaljujui suptilnosti svoje naravi, mogu initi mnoga udesna
djela koja nisu u naoj moi. A oni koji navode druge na takva zlodje
la, zovu se arobnjaci. Budui da se nevjernitvo krtene osobe naziva
herezom, takve su osobe bez sumnje heretici.
to se tie onih koji gaje druge dvije zablude, odnosno, oni koji,
dodue, ne poriu postojanje demona i njihovu priroenu mo, ali se
meu sobom ne slau u pogledu moguih uinaka magije i moguih
vjetijih radnji: jedni, naime, tvrde da vjetica doista moe izazvati
odreene uinke, no da oni nisu stvarni, ve zamiljeni, dok drugi do
putaju da neko zlo uistinu pogaa oteenu osobu ili osobe, no da se

vjetica grdno obmanjuje umiljajui da je ta teta izazvana njezinim

aranjem - ta se zabluda osniva na dva odlomka Kanona, koji osuuju
izvjesne ene koje umiljaju da nou jau s Dijanom ili Herodijadom.1
To moemo proitati u Kanonu. No, kako se takve stvari esto doga
aju samo u mati, veoma se zavaravaju oni koji smatraju da su i sve
druge radnje plod mate. Drugo, onaj koji vjeruje ili tvrdi da itko drugi
osim Boga, Stvoritelja svih stvari, moe neko stvorenje stvoriti ili pro
mijeniti na bolje ili na gore, ili preobraziti u neku drugu priliku, nevjer
nik je i gori od poganina. Stoga na temelju tih rijei, 'promijeniti na
gore', oni vele da takav uinak izveden arobnjatvom nije stvaran,
ve proizvod mate.
Da ove zablude odiu herezom i da se protive zdravom smislu Ka
nona, dokazat emo, prije svega, na temelju boanskog, kao i crkvenog
i svjetovnog prava, i to opim tumaenjem.
Prije svega nam valja pristupiti posebnom tumaenju odredaba Ka
nona (premda e u sljedeem pitanju smisao Kanona biti mnogo jasni
je izloen). Naime, boansko pravo na mnogim mjestima propisuje da
vjetice valja ne samo izbjegavati, ve i da ih treba ubijati, a tu najstro
u kaznu ne bi propisivalo da vjetice uistinu ne sklapaju ugovor s de
monima s nakanom izazivanja pravih teta. Jer, smrtna se kazna izrie
samo za najstraniji i najopakiji zloin, dok duevna smrt moe nastu
piti uslijed fantastine predodbe ili, ak, iskuenja. Tako misli sv. Toma
1) 'Dijana ili Herodijada'. Ta odredba, ije se donoenje esto pripisuje Opem koncilu u
Ankari, no danas se smatra da je kasnijeg datuma, u svakom je sluaju bila autoritativna,
budui da je uvrtena u 'De ecclesiasticis disciplinis', pretpostavljenog autora Regina iz Pru
ma (906.) i, u skladu s time, pripisuje se kanonistima sv. Yvesu iz Chartresa i Ivanu Gracijanu.
U 364. stavku djela benediktinskoga opata, pie: "neke raskalaene ene, koje su se okrenule
za Sotonom, zavedene demonskim obmanama i utvarama, vjeruju i izjavljuju da u gluho doba
noi jau na nekim ivotinjama s poganskom boicom Dijanom i nebrojenim mnotvom ena,
te da u tim tihim nonim satima prelijeu preko velikih prostranstava i da joj se pokoravaju
kao da im je gospodarica, dok su joj drugih veeri dune odavati poast." Ivan Salisburyjski,
koji je umro 1180., u svom djelu 'Polycraticus' (I, xvii), govori o pukom vjerovanju u vje
ticu i kraljicu Herodijadu, koja nou okuplja arobnjake. U rukopisu 'De Sortilegis', nalazi
se sljedei odlomak: "Potom ispitujemo o nekim opakim starim enama, koje vjeruju i ispo
vijedaju da nou jau s poganskom boicom Dijanom ili, drugdje, Herodijadom i nebrojenom
etom ena, na nekim ivotinjama, i da u gluho doba noi prevaljuju velika prostranstva, po
koravajui se njezinim zapovijedima kao da im je gospodarica, te da ih ona poziva odreenih
veeri da joj slue, te tvrde da imaju mo da promijene ljudska bia na bolje ili loije avaj, ak
i da ih pretvore u neku drugu priliku ili oblije. to se tie takvih ena, odgovaram u skladu
s odredbama koncila u Aleksandriji, da se pamet vjernika smuuje takvim tlapnjama, jer ih ne
nadahnjuje boanski, ve zao duh."

kada raspravlja o tome je li grjeno sluiti se pomoi demona (ii. 7).

Jer, 18. poglavlje Ponovljenog zakona zapovijeda da se svi vraevi i
zazivai duhova imaju ubiti. A u 20. poglavlju Levitskog zakonika se
veli: "Ako se tko obrati na zazivae duhova i vraare da se za njima
poda javnom bludu, ja u se okrenuti protiv takva ovjeka i odstranit
u ga iz njegova naroda." I, dalje u istom poglavlju: "ovjek ili ena
koji meu vama postanu zazivai duhova ili vraari, neka se kazne
smru; neka se kamenuju, i neka njihova krv padne na njih." Vraevi
ma se nazivaju osobe na kojima vrag izvrava udesna djela.
Osim toga, valja imati na umu da je Ahazja radi toga grijeha obolio i
umro {Druga knjiga o Kraljevima, I), kao i Saul (Prva knjiga Ljetopi
sa, X). Nadalje, vrijedna su i stajalita otaca, koji su obraivali Sveto
pismo i iscrpno izlagali o moima demona i magijskom umijeu. Valja
se uputiti i na pisanja mnogih nauitelja o drugoj knjizi Sentencija, iz
kojih emo saznati da se svi oni slau da postoje arobnjaci i vraevi, koji
avoljom moi i uz pristanak Boji, mogu initi udesa koja nisu pri
vidna, ve stvarna. Neu spominjati mnoga druga mjesta na kojima sv.
Toma opseno raspravlja o takvim radnjama, kako, primjerice, ini u
Sumi protiv nevjernika (Summa contra Gentiles) (3. knj., 1. i 2. pogl.,
dio prvi, pit. 114, l. 4) te u Secunda Secundae, pit. 92 i 94. Nadalje
treba pogledati i ono to o faraonovim mudracima i vraevima iz Knji
ge Izlaska (VII), pisahu glosatori i egzegeti. Isto tako, vrijedi pogledati
i rijei sv. Augustina u djelu O dravi Bojoj2, 18. knjiga, 17. pogl. Vidi,
dalje, i njegovu drugu knjigu, O kranskom nauku.3 Isto je gledite i
mnogih drugih crkvenih nauitelja, pa bi bila ludost svima protusloviti,
a onaj koji bi to inio, ne bi se mogao odrjeiti krivnje za herezu. Jer,
svakoga tko pogreno tumai Sveto pismo opravdano smatramo hereti
kom. A, heretik je svatko tko zastupa drugo miljenje u pogledu stvari
koje se tiu vjere Svete Rimske Crkve. Haec est fidae.(To je vjera).
Crkveni zakon potvruje da se poricanje postojanja vjetica suprot
stavlja jasnom smislu Kanona. Raspolaemo, naime, tumaenjima Ka
nona, koji poinje rijeima: "Ako arobnjatvom ili kakvim drugim ma
gijskim umijeem..." Ipak, neki pisci govore o impotentnima i zaara2) O dravi Bojoj', uveno djelo sv. Augustina, 'De Civitate Dei'', napisano je 413.-426.
3) O kranskom nauku'. De Doctrina Christiana', izvorno je napisano 397., ali ga je sv.
Augustin 427. revidirao dodatkom, ostavivi, tako, za sobom spomenik hermeneutike.

nima, koji radi te zapreke prouzroene arobnjatvom, ne mogu spolno

opiti, to sklopljeni brak ini nitetnim. Oni, naime, kau, a s time se
slae i sv. Toma, da arobnjatvo ponitava i razara sklopljeni brak,
ostvari li se njegov uinak prije tjelesnoga sjedinjenja i ako je zaaranost
trajna, te je posve jasno da se takvo stanje nikako ne moe smatrati
prividnim i plodom mate.
4
Vidi to je o tome Blaeni Henrik iz Segusija opseno napisao u
5
svojoj Sumi (Summa Copiosa), kao i Godfrid de Fontaines i sv. Raj6
mund Penjafortski (Raimundo de Penafort) , koji o tom pitanju veoma
iscrpno i jasno raspravljaju, ne propitkujui ima li se takvo fiziko
stanje smatrati prividnim i nestvarnim, ve uzimajui ga kao dokazanu
injenicu. Nadalje; raspravljaju treba li se ta enidbena zapreka smatrati
trajnom ili privremenom, traje li dulje od tri godine, i ne dvoje da joj
je uzrok arobnjatvo, premda je tono da se to stanje moe na maho
ve pojavljivati. Ali, neprijeporna je injenica da takva impotencija uisti
nu moe biti izazvana demonskom moi, na temelju s njime skloplje
noga ugovora, a prouzroiti je moe i sam demon bez pomoi vjetice,
premda se to veoma rijetko dogaa na tlu Crkve, jer je brak najvii sa
krament. No, to se uistinu dogaa meu poganima i to stoga, to demoni
4) 'Blaeni Henrik'. Blaeni Henrik iz Segusija, poznatiji pod imenom Hostiensis, slavni je
talijanski kanonist iz 13. st., roen u Susi, a umro u Lyonsu 25. listopada 1271. Nakon iznimno
uspjene karijere, 4. prosinca 1261. je postavljen za kardinala biskupa Ostije i Velletrija, oda
kle njegov nadimak Hostiensis. Zahvaljujui svom djelu 'Summa super titulis Decretalium'
(Strasburg, 1512.; Koln, 1612.; Venecija, 1605.), poznatoj i pod imenom 'Summa aurea' ili
'Summa archiepiscopi', jer ju je napisao u svojstvu nadbiskupa Embruna, Hortiensis je stekao
titulu 'Monarcha iuris, lumen lucidissimum Decretorum'. Jedan dio toga djela, 'Summa, sive
Tractatus de poenitentia et remissionibus', bio je veoma popularan i esto se navodi kao auto
ritet. Knjiga je napisana izmeu 1250. i 1261.
5) 'Godfrid'. Godfrid iz Fontainesa, Doctor Venerandus, skolastiki filozof i teolog, roen u
Liegeu u prvoj polovici 13. St.; postao je kanonikom svoje rodne biskupije, kao i parike i
kolnske. Godine 1300. je izabran za biskupa Tournaia, koju je ast odbio. Tijekom posljednje
polovice stoljea, poduavao je teologiju na Sveuilitu u Parizu. Njegovo monumentalno
djelo, 'XIV Quodlibeta', koje se u obliku rukopisa izuavalo u mnogim srednjovjekovnim
kolama, nedavno je prvi put objavljeno uz obilje popratnih komentara.
6) 'Sv. Rajmund'. Jedan od najistaknutijih pripadnika dominikanskog reda, roen 1175. Pre
davao je kanonsko pravo na sveuilitima u Barceloni i Bologni. Na zahtjev svojih pret
postavljenih, objavio je djelo 'Summa Casuum', a nekoliko izdanja te knjige pojavilo se u e
snaestom i sedamnaestom stoljeu. Uivao je ugled velikoga pravnika, radi ega ga je papa Grgur
IX. pozvao u Rim da sredi i kodificira crkvene kanone. Nakon dovretka tog posla, odbivi
sve zasluene poasti, vratio se u panjolsku. Umro je 6. sijenja 1275. u Barceloni. Spomendan mu se obiljeava 23. sijenja.

primjeuju da ih s punim pravom posjeduju, o emu govori Peter de

7
la Palude u svojoj etvrtoj knjizi, gdje kazuje o mladiu koji se zaru
io s nekim idolom, premda je sklopio brak s mladom djevom, no s
njome nije mogao spolno opiti zbog avla, koji se u tjelesnome obliju
neprestano meu njih uplitao. U Crkvi, meutim, vrag radije djeluje
posredstvom vjetica i proizvodi takva djela radi svoje koristi, naime,
radi unitenja dua. A naine i sredstva kojima to ini, prikazat emo u
daljnjem izlaganju, kada emo govoriti o sedam naina kojima se ljudima
moe nanijeti teta slinim radnjama. Meu drugim, pak, pitanjima koja
o tome postavljaju teolozi i kanonisti, jedno se osobito izdvaja, jer oni
prosuuju kako se takva slabost moe ukloniti, i je li doputeno uklo
niti je nekim protu-arolijama, te to valja uiniti ako je umrla vjetica
koja je izvela aranje, o kojem sluaju Godfrid iz Fontainesa raspravlja
u svojoj Summi. A ta e pitanja biti iscrpno razjanjena u Treem dijelu
ove knjige.
Iz toga su, dakle, razloga kanonisti s takvim marom predlagali ra
znovrsne kazne, razlikujui privatno i otvoreno bavljenje umijeem
arobnjatva, ili, bolje reeno, divinacije, jer tri su vrste tog opasnog
praznovjerja, pa se svakomu tko mu se izriito predaje, uskrauje pri
est. Upranjava li se u tajnosti, greniku se odreuje etrdesetodnevna
pokora. A, ukoliko je taj grijeh poinio sveenik, valja ga smijeniti s
poloaja i zatvoriti u samostan. Ako je laik, valja ga izopiti iz Crkve,
a sve takve neasne due, kao i one koji k njima dolaze, trebaju biti
kanjene i ne smije im se dopustiti da na sudu diu tubu.
Istu kaznu propisuje svjetovni zakon. Azo 8 u svojoj Sumi 9. knjige
Kodeksa (Summa super Codicem), u odlomku o vraevima (2. post.
7) 'Peter de la Palude'. Dominikanac Petar iz Palude, koji je umro 1342., bio je jedan od najis
taknutijih tomista prve polovice etrnaestog stoljea.
8) 'Azo'. Poetkom trinaestog stoljea, Portius Azo je stajao na elu Bolonjske pravne kole,
koja je teila ponovnom oivljavanju klasinog rimskog prava. Bio je uenik uvenog Johannesa Bassianusa, a svojom je slavom natkrilio sve svoje suvremenike, pa je Thomas iz Marlborougha, kasnije opat Evershama, 1205. proveo est mjeseci u Bologni svakodnevno slua
jui njegova predavanja. Aza su uzvisivali nazivajui ga 'Najveim od svih uitelja prava', a
najvea poast koju bi neki kanonist mogao primiti, bilo bi kada bi ga nazivali 'drugim do
Aza'. Savigrey nas izvjeuje da je Azo umro 1230. Njegovo je glavno djelo 'Suma' prvih
devet knjiga Zakonika, kojoj je dodao i 'Sumu' Institucija. Izmeu 1482. i 1610. objavljeno
je ak trideset jedno izdanje toga djela, od kojih je pet objavljeno prije 1500. Tijekom itavog
srednjeg vijeka te su rasprave uivale najvii autoritet.

lex Cornelia ), o razbojnicima i ubojicama veli: "Neka se zna da svi

oni koji se u narodu nazivaju vraevima, kao i oni koji su upueni u
umijee gatanja, navlae na sebe smrtnu kaznu." Ista se kazna iznova
propisuje. Jer, ti zakoni izriito propisuju sljedee: "Nedoputeno je
baviti se umijeem gatanja; svatko tko to ini bit e osuen na smrt
maem pogubitelja." Ima i takvih koji svojim arobnjakim umijeem
nastoje oduzeti ivot nedunim ljudima, a ene navode na svakojake
bludnosti; ti zloinci imaju biti baeni divljim zvijerima. Nadalje, za
koni odreuju da protiv njih na sudu budu priputeni svi svjedoci. To
izriito propisuje kanon o obrani vjere. Isti se postupak propisuje i u slu
aju optube za herezu. Iznoenjem takve optube, svakome je dopu
teno svjedoiti, kao i u sluaju optube za uvredu velianstva. Jer, a
robnjatvo je veleizdaja Bojeg Velianstva. Stoga ih valja podvri
muenju u svrhu iznude priznanja. U sluaju takve optube, svatko, bez
obzira na ast ili slubu koju obnaa, moe biti podvrgnut muenju, a
komu bude dokazana krivnja ili tko prizna svoje zlodjelo, treba ga na
muilu rastrgati, neka trpi sve muke propisane zakonom, kako bi mogao
biti kanjen u skladu sa svojim prijestupima.
Valja istaknuti da su u davnini, takvi zloinci trpjeli dvostruku kaznu,
i esto su bili bacani divljim zvijerima da ih prodru. Danas se spaljuju
na lomai, moda stoga to je meu njima najvie ena.
Svjetovni zakon zabranjuje i preutno odobravanje ili suuesnitvo
u takvim djelima, jer vrau nije bilo doputeno ak ni stupiti na tui
prag; esto nalae i spaljivanje njihove imovine, te zabranjuje svako
me da ih zatiuje ili se s njima savjetuje; veoma esto su se takvi zloin
ci otpravljali na neki dalek i naputen otok, a njihov imetak prodavao
na javnim drabama. Nadalje, svi koji se savjetovahu ili utjecahu vjeti
cama, bili su kanjeni progonstvom i zapljenom cjelokupne imovine.
Te su kazne provodili svi narodi i vladari, i znatno su pridonijele zati
ranju takvih zabranjenih vjetina.
Valja primijetiti da zakoni pohvaljuju one koji onemoguavaju arobnjake radnje. Stoga oni koji s velikim marom tite ljudska djela od
oluja i tua, ne zasluuju kaznu, ve veliku nagradu. Na koje je naine
doputeno sprijeiti takvu tetu, bit e razjanjeno u daljnjim izlaga9) 'Lex Cornelia'. De Sicariis et Veneficis. Donesen oko 81. pr. Kr. Ovaj je zakon propisivao
kazne za zloin palea, ali i javnog ubojstva i trovanja, kao i kazne za suuesnike.

njima. Ali, kako poricanje ili isprazno protuslovlje tim tvrdnjama mo

e biti lieno biljega hereze? Neka svatko sam prosudi, ukoliko ga ne
ispriava njegovo neznanje. No, kakvo ga neznanje ispriava, u nastavku
emo objasniti. Iz svega do sada reenog, izvodimo sljedei zakljuak:
Istinita je i sukladna katolikom nauku tvrdnja da postoje vraevi i vje
tice koji, uz pomo vraga i na temelju ugovora koji su s njime sklopili,
a uz pristanak Boji, mogu proizvoditi prava zla, to, meutim, ne isklju
uje mogunost da su kadri nekim opsjenarskim sredstvima proizvesti
mate i privide. No, kako je svrha ovog istraivanja arobnjatvo, koje
se u velikoj mjeri razlikuje od ostalih takvih umijea, njihovo razmatra
nje ne doprinosi navedenoj svrsi, jer one koji se njima bave pravilnije
nazivamo gatarima i vraevima, a ne arobnjacima.
Valja osobito naglasiti da se posljednje dvije zablude osnivaju na
posve pogrenom razumijevanju rijei Kanona (o prvoj zabludi, koja
samu sebe pobija jer bjelodano protuslovi uenju Svetoga pisma, neu
govoriti). Stoga emo u nastavku ispravno protumaiti odredbe Kanona.
A najprije emo pobiti prvu zabludu, da je sredstvo puka iluzija, premda
su dva subjekta stvarna.
S tim u svezi valja naglasiti da postoji etrnaest razliitih vrsta
supersticija, no iz razloga jezgrovitosti, ovdje ih neemo podrobno izlo
iti, to su, uostalom, uinili sv. Izidor10 u 8. knjizi svojih Etimologija
i sv. Toma u Secunda Secundae, pitanje 92. Na njih emo se iscrpno osvr
nuti u nastavku, na mjestu gdje raspravljamo o teini te hereze, i to e
biti posljednje pitanje Prvog dijela ove knjige.
Takve se ene svrstavaju u kategoriju pitija, a to su one u kojima,
ili kroz koje, vrag progovara ili izvodi neke udesne radnje, i ta je kate
gorija esto prva u nizu. Ali, vraevi spadaju u skupinu koja nosi i takav
naziv.
Budui da se takvi meu sobom veoma razlikuju, ne bi bilo ispra
vno ne uvrstiti ih u skupinu u koju spada toliko velik broj drugih: a
kako Kanon izriito spominje odreene ene, ali ne govori mnogo o
10) 'Sv. Izidor'. 'Etymologiae' ili, katkad, 'Podrijetla', valja smatrati jednim od najznaajni
jih i najpoznatijih djela sv. Izidora Seviljskog (ro. oko 560., umro 4. travnja 636.). To se dje
lo opisuje kao: "golema riznica u kojoj je skupljeno, sistematizirano i sabrano cjelokupno
uenje onoga vremena." Tijekom veeg dijela srednjeg vijeka, ono je predstavljalo prirunik
koji se esto koristio u obrazovnim institucijama. Arevalo, koji uiva glas najveeg strunjaka
za opus sv. Izidora (7 svez., Rim, 1797.-1803.), izvjeuje nas daje ono, u razdoblju od 1470.
do 1529., doivjelo ak deset izdanja.

vjeticama, u zabludi su oni koji smatraju da Kanon govori samo o za

miljenim tjelesnim putovanjima i proputovanjima, i koji nastoje pod
taj privid podvesti sve supersticije. Jer, kako te ene putuju u svojoj
mati, tako se vjetice stvarno i tjelesno prenose. Svatko tko iz ovoga Ka
nona izvodi tvrdnju da su uinci arobnjatva, bolesti ili kakve slabosti,
posve prividni, pogreno tumai smisao Kanona i u velikoj je zabludi.
Nadalje, valja primijetiti da oni koji priznaju postojanje dvije kraj
nosti, naime, da su avolje djelo i njegova posljedica, stvarni, istodobno
poriu da je ono izazvano nekim sredstvom; drugim rijeima, poriu
da je u tom uzroku i posljedici mogla sudjelovati neka vjetica, te su
takvi, tvrdim, u velikoj zabludi: jer, u filozofiji, sredstvo mora uvijek
sadravati neka svojstva dviju krajnosti subjekata.
Nadalje, beskorisno je tvrditi da je neki uinak arobnjatva prividan
i nestvaran, jer takav privid moe proistei samo iz avolje moi, to
iziskuje sklapanje ugovora s avlom, kojim se vjetica stvarno obve
zuje da e mu biti slukinja i njemu se predaje, a to se ne dogaa u snu
ili u mati, ve ona tjelesno i stvarno surauje s avlom i s njime opi. A
to je doista cilj cijelog arobnjatva. Opinjavanje pogledom ili rijeima
ili nekom drugom arolijom, avolje je djelo, kako emo razjasniti u
sljedeem pitanju.
Uistinu, mari li tko proitati to o tome kae Kanon, etiri e toke
osobito privui njegovu pozornost. Prva glasi: "Dunost je svih ljudi i
sveenika, te svih duebrinika, da poduavaju svoje blinje i svoju
pastvu da postoji samo jedan, istinski Bog, i da nikoga drugoga na Ne
bu ili zemlji ne smiju tovati." Prema drugoj toki, te ene, premda
zamiljaju da jau (kako misle i govore) s Dijanom i Herodijadom, uisti
nu jau s avlom, koji sebe naziva nekim poganskim imenom i opsjenjuje
ih. A prema treoj toki, jahanje nebeskim prostranstvima moda je
doista privid, jer vrag ima izvanrednu mo nad umovima onih koji mu
se predaju, pa vjeruju da ono to ine u mati, stvarno ine tijelom.
Prema etvrtoj toki, vjetice su prisegnule sluati avla u svim stvarima,
to ini besmislenom tvrdnju da odredbe Kanona valja proiriti tako
da obuhvate i ukljue svaki in arobnjatva, jer vjetice ine mnogo
vie od tih ena i pripadaju posve drukijoj vrsti.
Poslije emo u ovome djelu raspravljat o tome, prenose li se vjeti
ce svojim magijskim umijeem, zbiljski i tjelesno, s mjesta na mjesto,
ili se to dogaa samo u mati, kao to je sluaj s onim enama koje se

nazivaju pitijama, a raspravljat emo i o nainu na koji to ine. Dakle,

do sada smo objasnili dvije zablude i spoznali pravi smisao Kanona.
Nadalje, trea zabluda koja proizlazi iz pogrenog razumijevanja
rijei Kanona, a prema kojoj su sve arobne radnje prividne, moe se
ispraviti rijeima samoga Kanona. U njemu se, naime, kae da onaj tko
vjeruje da se neko bie moe stvoriti ili izmijeniti na bolje ili na gore, ili
preobraziti u neku drugu vrstu ili priliku, kako to moe initi samo Stvo
ritelj, itd.... gori je od nevjernika. Ishitreno tumaenje tih triju tvrdnji,
oito protuslovi duhu Svetoga pisma i tumaenju crkvenih nauitelja.
Jer, Kanon jasno kae da vjetice mogu stvarati nova bia, premda su to
bez iznimke nesavrena stvorenja i vjerojatno imaju nedostatke. Jasno
je da se Kanon slae s tvrdnjom sv. Augustina, koji nam kazuje o aro
bnjacima na faraonovu dvoru, koji pretvorie svoje tapove u zmije,
kako sveti nauitelj pie o 1l. stihu 7. pogl. Knjige Izlaska: "Zovne fa
raon mudrace i arobnjake..." Moemo se uputiti i na tumaenja Strabonova, koji kae da demoni jure zemljom uzdu i poprijeko, kada ih vje
tice svojim aranjima koriste za najrazliitije operacije, a ti demoni
mogu skupljati raznovrsne klice ili sjemenje, kojima postiu da se iz njih
razviju razne vrste. Uputimo se i na djelo blaenoga Alberta Velikog11,
De animalibus, te na sv. Tomu (1. dio, pit. 114, l. 4). Iz razloga jezgrovitosti, na ovome ih mjestu neemo iscrpno navoditi, ali ostaje neprije
pornom injenica da neka stvorenja doista mogu biti na taj nain stvorena.
to se tie druge toke, prema kojoj se stvorenje moe promijeniti
na bolje ili na loije, valja uvijek imati na umu da se to moe uiniti
samo uz Boje doputenje i Njegovom voljom, i to iskljuivo radi oi
enja ili kanjavanja, ali Bog veoma esto doputa demonima da dje
luju kao njegovi pomonici i sluge, ali samo On moe nanositi bol i
11) 'Blaeni Albert'. Albert Veliki, dominikanski nauavatelj, znanstvenik, filozof i teolog.
Roen oko 1206., umro u Kolnu 15. studenog 1280. Zahvaljujui njegovu geniju i enciklope
dijskom znanju, pridavani su mu naslovi 'Veliki' i 'Doctor Universalis' ('Opi nauavatelj'),
jer je u svim granama znanja nadmaivao sve svoje suvremenike. Albert Veliki nedvojbeno je
jedan od istaknutijih pripadnika Reda propovjednika. Ulrich Endelbert ovako ga opisuje: "Vir
in omni scientia adeo divinus, ut nostri temporis stupor et miraculum congrue vocari possit"
('De summo bono', III, iv). Njegov se izvanredni genij moda danas dovoljno ne cijeni, pre
mda je bio jedan od najuenijih ljudi svoga vremena. Posljednje izdanje zbirke njegovih djela
(Pariz (Louis Vives), 1890.-99., u trideset osam svezaka (+quarto volumes), objavljeno je na
nalog opata reimske biskupije, Augusta Borgneta. Rasprava 'De animalibus' sadrana je u XIXIII. sv. Spomendan Alberta Magusa obiljeava se 15. studenog. Papa Grgur XV. gaje beatificirao 1622., radi ega mu u ovom prijevodu i pridajem naslov 'Blaeni'.

samo On moe ozdravljati, jer: "Ja usmrujem i oivljujem" (Pono

vljeni zakon, xxxii, 39). Na taj nain zli aneli mogu izvravati volju
Boju i to doista ine. I tomu svjedoi sv. Augustin kada kae: "Doista
postoje zle arolije i zazivi, kojima se u ljudi esto izazivaju bolesti,
pa ak ih i izravno usmruju." Valja nam jasno uvidjeti, to se zapravo
dogaa danas kada se arobnjaci i vjetice, posredstvom avolje moi
pretvaraju u vukove i druge divlje ivotinje. Kanon, dodue, govori o
nekoj tjelesnoj i trajnoj promjeni, ne raspravljajui o onim udesnim
stvarima koje nastaju opsjenom, a o kojima govori sv. Augustin u 17.
poglavlju 18. knjige djela O dravi Bojoj, gdje iznosi mnotvo neo
binih pria o onoj uvenoj vjetici Kirki i Diomedovim drugovima,
kao i o Prestancijevu ocu. O tome se iscrpno raspravlja u Drugome dijelu.
Je li vjerovanje u postojanje vjetica hereza.
Drugi dio nae analize govori o tome je li vrsto vjerovanje u postoja
nje vjetica hereza. Namee se pitanje trebaju li se ljudi, koji tvrde da
vjetice ne postoje, smatrati najgorim hereticima ili ih valja ozbiljno
sumnjiiti da gaje krivovjerna stajalita. ini se da je prvo gledite to
no. Jer, ono je neosporno sukladno miljenju mudroga Bernarda.
Ipak, osobe koje otvoreno ustraju u krivovjerju neprijeporno su hereti
ci, to openito potvruje jedan od tri dokaza: ili je ta osoba javno pro
povijedala svoj krivovjeran nauk; ili je njezino krivovjerje dokazano
iskazom pouzdanog svjedoka; ili je dobrovoljno priznala da je heretik.
Ipak, postoje neki koji, nesmotreno suprotstavljajui se svakom auto
ritetu, javno obznanjuju da vjetice ne postoje ili, barem, da ni na koji
nain ne mogu ljudskome rodu nanositi zlo i tetu. Stoga, strogo govo
rei, oni optueni za taj opaki nauk, mogu, u skladu s Bernardovim tuma
enjem, biti izopeni, jer e bez sumnje biti javno osueni zbog lanog
nauka. itatelj moe proitati Bernardova djela, koja e ga uvjeriti da
je takva osuda pravedna, ispravna i istinita. Meutim, takva se osuda
moe initi suvie strogom, prije svega zbog kazni koje za sobom po
vlai ekskomunikacija: Kanon, naime, propisuje da e sveeniku biti
oduzeta sluba, dok e laik biti predan vlasti svjetovnih sudova, koji
se upuuju da ga kazne u skladu s njegovim prijestupima. Nadalje, valja
imati na umu da e mnogi pojedinci, zbog svoga neznanja, nedvojbe
no biti proglaeni krivima zbog te zablude. Budui da je ta zabluda

veoma uobiajena, kazna se moe ublaiti milou. Mi uistinu nasto

jimo iznai opravdanja okrivljenima, umjesto da ih optuujemo da su
zaraeni heretikom opainom. Stoga se preporuuje da se ak ni teko
osumnjienoga za taj lani nauk, ne osuuje odmah za teak zloin
12
hereze. (Vidi Bernardov komentar pod rijeju Osueni.) Takav se o
vjeka doista moe teretiti sumnjom, ali ne smije ga se osuditi u njegovoj
odsutnosti i bez sasluanja. Sumnja, pak, moe biti veoma teka i od nje
se ne moemo uzdrati, jer njihove isprazne tvrdnje uistinu oneiuju
vjeru. Tri su vrste sumnje: laka, ozbiljna i teka. Njih se razmatra u po
glavlju o optubama o propustima i neposluhu, u 6. knjizi O hereticima.
Te stvari, pak, potpadaju pod nadlenost arhiakonskoga suda. Vrijedi
13
uputiti se i na komentare Giovannija d'Andree , osobito na njegove
glose uz navode Optueni i Pod tekom sumnjom, kao i na njegovu bilje
ku o pretpostavci hereze. Neprijeporno je i da neki koji propisuju zakon
o toj materiji, ne uviaju da gaje pogrean nauk i zablude, jer mnogi
ne poznaju kanonski zakon, dok neki, uslijed svoje loe obavijetenosti
i nedovoljne naitanosti, posru u svojim stajalitima i kolebljivi su, a
budui da se ideja zadrana u intimi svoga uma moe smatrati krivovjernom tek nakon to je javno iznesena i na kojoj se otvoreno ustraje,
valja naglasiti da takve osobe ne treba javno optuiti za zloin hereze.
Naime, moe se ustanoviti da su oni koji su uslijed takvog neznanja
zastranili, poinili teak grijeh. Premda je mnogo stupnjeva neznanja,
duobrinici se ne mogu pozivati na neizljeivo neznanje, niti na ono
osobito neznanje, kako ga nazivaju filozofi, koje tumai kanonskoga
zakona i teolozi nazivaju Nepoznavanjem injenice. No, tim osobama
12) 'Bernard'. Mlai ili Modernus, kanonist koji je ivio sredinom trinaestog stoljea. Nosi i
naziv 'Compostellanus', jer je posjedovao crkveni beneficij u Compostelli. Bio je poznat i
pod nazivom Brignadius, prema mjestu svoga roenja u panjolskoj Galiciji. Bernard je bio
kapelan pape Inocenta IV., koji je vladao od 1243.-54. i koji je i sam bio istaknuti kanonist.
Veoma su poznati Bernardovi opseni komentari kanonskoga zakona. Naziv 'Modernus' pri
daje mu se kako bi ga se odijelilo od Bernarda Antiquusa, kanonista s poetka trinaestog sto
ljea iz Compostelle, koji je postao profesor kanonskoga prava na Bolonjskom sveuilitu.
13) 'Giovanni d'Andrea'. Ugledni kanonist roen u Mugellu pokraj Firence, oko 1275., umro
1348. Obrazovao se na Bolonjskom sveuilitu, gdje je poslije predavao kanonsko pravo.
Prije toga je poduavao u Padovi i Pisi, a njegova je karijera predavaa trajala gotovo pola
stoljea. Djela: 'Glossarium in VI decretalium librum', Venecija i Lyons, 1472.; 'Glossarium
in Clementinas'; 'Novella, sive Commentarius in decretales epistolas Gregorii IX', Venecija,
1581.; 'Mercuriales, sive commentarius in regulas sexti'; 'Liber de laudibus S. Hieronymi';
'Additamenta ad speculum Durand' (1347.).

valja prigovoriti Ope neznanje, odnosno, nepoznavanje Boanskog

14
zakona koji, kako zahtijeva papa Nikola , moraju poznavati. Jer, on
kae: "irenje ovih Boanskih uenja povjereno je nama na dunost, i
jao nama ne posijemo li dobro sjeme, jao nama ne poduimo li njima na
e stado." Stoga duobrinici moraju temeljito poznavati Sveto pismo.
15
Tono je da duobrinici, prema Rajmundu iz Sabunde i sv. Tomi,
nikako ne trebaju biti ljudi izvanredne uenosti, ali neosporno trebaju
posjedovati struno znanje, odnosno, znanje dovoljno za izvravanje
svoje dunosti.
Ipak, to bi moglo predstavljati malu utjehu, teoretska strogost za
kona esto je uravnoteena s njegovom praksom, pa neka imaju na umu
da se to nepoznavanje kanonskoga prava, iako katkad za sobom povla
i krivnju i zasluuje ukor, razmatra s dvije toke gledita. Naime, katkad
ljudi ne znaju, ne ele znati, niti imaju ikakvu namjeru znati. Takve oso
be nemaju opravdanje i zasluuju osudu. A o njima psalmist govori:
"Za razumnost i dobro on vie ne mari." Meutim, postoje i oni koji ne
znaju, ali ne stoga to ne ele znati. A to umanjuje teinu grijeha radi
nedostatka voljnog pristanka. To je sluaj kada netko nije kadar shvatiti
da treba neto znati. O tome pie sv. Pavao u svojoj prvoj poslanici Timoteju (I, 13): "Ali sam postigao milosre jer sam djelovao iz neznanja,
kad jo nisam imao vjere." To se naziva neznanjem koje je, barem po
sredno, nemar pojedinca, u toj mjeri to radi mnogih drugih zanimanja,
zanemaruje saznanje o stvarima koje treba znati i ne ini nikakve na
pore da ih spozna, a to ga neznanje samo dijelom, a nikako u cijelosti,
ispriava. Tako sv. Ambrozije16, kada pie o sljedeem odlomku Posla14) 'Papa Nikola'. Nikola V., 1397,-1455., veliki zatitnik uenjaka.
15) 'Rajmund iz Sabunde'(sabundijski). Roen u Barceloni, panjolska, krajem etrnaestog sto
ljea; umro 1432. Od 1430. do smrti, poduavao je bogoslovlje, filozofiju i medicinu na Sveui
litu u Toulouseu. Od njegova velikog opusa sauvano je samo jedno djelo, 'Theologia Naturalis',
izvorno napisano na panjolskome, koje je doivjelo vie latinskih prijevoda: Deventer, 1487.;
Strasbourg, 1496.; Pariz, 1509.; Venecija, 1581., itd. Montaigne, koji je to djelo preveo na francu
ski (Pariz, 1569.), svjedoi o izvanrednoj popularnosti koju je ta knjiga svojedobno uivala.
16) 'Sv. Ambrozije'. 'On designe depuis le XVIe siecle sous le nom d'Ambrosiaster (=pseudo-Ambroise) I 'auteur anonyme d 'un commentaire sur les Epitres de saint Paul (a I 'exclusion
de I 'Epitre aux Hebreux), qui au moyenage, peut-etre meme des I 'epoque de Cassiodore, fut
impute inexactement a saint Ambroise. Cette paraphrase est tout a fait remarquable; c 'est
Vune des plus interessantes que I'antiquite chretienne nous ait leguees.' Labriolle, 'Histoire
de la Litterature Latine Chretienne', c. III.

nice Rimljanima (ii, 4): "...a ne zna da dobrota Boja hoe da te vodi
k obraenju?", veli: "Ne zna li svojom krivnjom, tvoj je grijeh, tada,
uistinu velik i straan. A osobito u ovim danima, kada duama prijete
tolike opasnosti, moramo svim silama nastojati izgnati sve neznanje, i
pred oima svojim uvijek moramo imati onu stranu kaznu koja e nas
zadesiti, ne koristimo li, svatko prema svojim sposobnostima, ono to
nam je podareno. Na taj nain nae neznanje nee biti ni tupo, ni glu
po, jer, metaforiki, tupima i glupima nazivamo ljude koji ne vide ono
to im otvoreno lei pred oima."
A u Flores regularum moralium, komentirajui drugo pravilo, rimski
kancelar kae: "Kanjivo nepoznavanje Boanskog zakona, ne utjee
nuno na neukoga. Razlog tomu je sljedei: Duh Sveti moe izravno
uputiti ovjeka u sve znanje neophodno za njegovo spasenje, ukoliko
te stvari nije sposoban dokuiti svojim priroenim intelektom."
Dakle, odgovor na prvi prigovor jest jasno i tono razumijevanje
17
Kanona. Na drugi prigovor, Pierre de Tarentaise (Blaeni Inocent V. )
odgovara: "avao bi radi svoje mrnje prema ljudskome rodu, neprije
porno unitio ovjeanstvo da mu Bog to dopusti. injenica da mu Bog
katkad doputa da ini zlo i da ga katkad u tome predusree i sprjeava,
jasno u avlu izaziva jo vei prezir i gnuanje, jer, koliko mu god to,
moda, bilo mrsko, Bog ga u svim stvarima, radi oitovanja Svoje slave,
koristi kao svoga slugu i roba." to se tie treeg prigovora, da je iza
zivanje bolesti ili nanoenje neke druge nesree uvijek posljedica ljud
skih napora, vjetica se voljno podaje zlu, kao, uostalom, i svi drugi zlo
tvori, te tako snagom svoje volje moe izazivati bolesti ili nanositi tete
ili, pak, izvoditi neke opake radnje. Na pitanje moe li se premjetanje
materijalnih predmeta, od strane avla, usporediti s kretanjem nebeskih
tijela, odgovaramo: 'Ne'. Jer, tijela se pritom ne pokreu svojom priro
enom silom, nego iskljuivo radi pokornosti avlu koji, po svojoj nara
vi, ima izvjesnu vlast nad tijelima i materijalnim stvarima; potvrujem
da vrag posjeduje takvu mo, ali nije kadar stvorenim tjelesnim stvarima
17) 'Inocent V.' Petrus a Tarentasia, roen u Tarentasieu oko 1225., izabran za papu u Arezzu,
21. sijenja 1276. Umro u Rimu 22. lipnja 1276. U dobi od esnaest godina pristupio je dominikanskome redu i zadobio velik ugled kao profesor pri Parikom sveuilitu, odakle mu se i pri
daje naslov Doctor Famosissimus. Autor je nekoliko djela o filozofiji, teologiji i kanonskome
pravu, od kojih neka nikada nisu bila objavljena. Meu njima se osobito istie 'Komentar o Sentencijama Petra Lombarda'. Ovdje sam se sluio izdanjem objavljenom u Toulouseu 1652.

dodati kakav oblik, bilo supstancijalan ili akcidentalan, bez primjese ili
pomoi druge prirodne stvorene stvari. No, budui da je voljom Bojom
stvarno kadar premjetati tijela, tada stjecajem razliitih tijela moe
izazvati bolest ili neku drugu okolnost kako mu se prohtije. Stoga a
robnjatvo nije podlono kretanju nebeskih tijela, niti je sam Vrag tomu
podloan, premda esto moe iskoristiti te okolnosti za ostvarenje svo
jega nauma.
Odgovor na etvrti prigovor. Vrag moe unititi Boje djelo na na
in o kojemu govorimo, snagom arobnjatva i njegovim uincima.
No, budui da to moe uiniti samo uz Boji pristanak, reeno ne znai
da je vrag jai od Boga. Ipak, eli li unititi djela Boja, ne moe pri
mijeniti onoliko snanu silu koliko eli, jer bi, nesputan ogranienji
ma, posve unitio sva Boja djela.
Odgovor na peti prigovor glasi: Planeti i zvijezde ne mogu svojom
moi prisiliti i natjerati demone da izvode kakva djela protivno svojoj
volji, iako se ini da su demoni spremniji pojaviti se na poziv arobnja
ka, koji su pod utjecajem odreenih zvijezda. Izgleda da to ine iz dva
razloga. Prvo, znaju da e taj planet svojom moi potpomognuti ostva
renje arobnjakova nauma. Drugo, to ine kako bi obmanuli ljude, koji
stoga vjeruju da zvijezde imaju neku mo ili stvarnu boanstvenost, a
znamo da je u starini to tovanje zvijezda vodilo k najopakijoj idolatriji.
U svezi posljednjeg prigovora, koji se osniva na tvrdnji da alkemi
ari stvaraju zlato, moemo iznijeti stajalite sv. Tome, koji raspravlja
o vrajoj moi i nainu njegova djelovanja: Premda izvjesni oblici koji
posjeduju supstanciju (materiju), mogu biti stvoreni umijeem i djelo
vanjem prirodne sile, kao to, primjerice, vatra nastaje primijenjenim
umijeem na drvu: ipak, to nije mogue initi na univerzalnoj razini,
jer se umijeem ne mogu uvijek pronai ili izmijeati valjani agensi u
ispravnom omjeru, premda se time moe proizvesti neto slino. Tako
alkemiari stvaraju neto nalik zlatu, odnosno, to se tie vanjskih ozna
ka, ali ne stvaraju pravo zlato, jer supstancija zlata ne nastaje toplinom
vatre kojom se slue alkemiari, ve toplinom sunca koje djeluje i rea
gira na odreenu toku, na kojoj je usredotoena i skupljena snaga
minerala i stoga je takvo zlato istoga oblija, ali ne i iste vrste kao priro
dno zlato. Isti argument vrijedi za sve ostale njihove operacije.

Dakle, na je sud sljedei: demoni svojim umijeem i posredstvom

arobnjatva, doista proizvode tetne uinke, ali istina je da bez pomoi
neke sile ne mogu stvoriti nikakav oblik, supstancijalan ili sluajan, te
ne drimo da mogu nanositi tetu bez neke vanjske sile, ali takva sila
moe izazivati bolesti i sve druge nesree ili slabosti, i one su stvarne i
zbiljske. Nain na koji te sile ili sredstva proizvode uinke u suradnji
s demonima, razjasnit emo u sljedeim poglavljima.

PITANJE II.
e li sukladna katolikoj vjeri tvrdnja, da Vrag mora prisno suraivati
s vjeticom kako bi mogao izazivati arobnjake uinke ili, pak, te
radnje izvode jedno bez drugoga, odnosno, Vrag bez vjetice ili obrnuto.
Prvi argument: Vrag moe izazvati uinak arobnjatva bez vjetije
suradnje. Tako smatra sv. Augustin. Sve vidljive pojave moda su (vje
ruje se) djelo niih zranih sila. Ali, tjelesne bolesti i slabosti nisu nevi
dljive, ve posve bjelodane ulima, i stoga ih mogu izazvati demoni.
Nadalje, Sveto pismo nam kazuje o nesreama koje zadesie Joba, o to
me kako je oganj koji je udario s neba udario spalio ovce i pastire, te ih
prodro, te kako je silan vjetar udario na sva etiri ugla kue, oborivi
je na njegovu djecu, te ih pobio. Te je nesree mogao izazvati sam Vrag,
uz pristanak Boji i bez pomoi vjetica. Stoga on nedvojbeno moe i
niti mnoge stvari, koje se esto pripisuju vjetijim radnjama.
O tome jasno svjedoi izvjetaj o djevici Sari i njezinih sedam mu
eva, koje je ubio zloduh. Nadalje, sve to je via sila kadra initi, ini
to neovisno o njoj nadmonoj sili, a via je sila kadra mnogo vie initi
neovisno o nioj sili. Ali, nia sila moe izazvati oluje i bolesti bez po
moi sile vee od nje. Jer, Blaeni Albert Veliki u svom djelu De pa
ssionibus aeris18 kae da e gnjila kadulja, upotrijebi li se kako on obja
njava i baci u vodu tekuicu, izazvati najstranije oluje i nevremena.
Nadalje, moe se rei da se vrag ne slui vjeticama jer mu je potreban
posrednik, ve stoga to mu je cilj unititi vjeticu. Vrijedi uputiti se na
3. knjigu Airsotelove Etike. Zlo je in volje, to dokazuje injenica da
nitko ne ini nepravdu iz puke elje za injenjem nepravde, pa onaj tko
poini silovanje, ini to radi uitka, a ne ini to zlo radi samoga Zla. No,
zakon kanjava one koji su poinili zlo radi samoga Zla. Stoga, djelu
je li vrag uz vjetiju pomo, ona mu jednostavno slui kao orue, a
budui da orue ovisi o volji osobe koja ga upotrebljava i ne postupa
po svojoj slobodnoj volji, krivnju ne valja nametati vjetici te, stoga, ona
ne treba biti kanjena.
Prema suprotnom, pak, stajalitu, vrag ne moe toliko jednostavno
initi zlo ovjeanstvu sam, koliko posredstvom vjetica, premda su
one njegove slukinje. Prije svega, valja nam razmotriti in stvaranja.

18) 'De passionibus'. Ova rasprava o znanosti fizike, moe se pronai u IX. svesku djela 'Opera
omina', koje je uredio opat Borgnet.

Naime, svaki in koji ima posljedicu, iziskuje neku vrst dodira, a budu
i da vrag, koji je duh, ne moe ostvariti takav dodir s ljudskim tijelom,
jer ih nita ne vee, slui se ljudima kao oruem koje, potom, obdaruje
moi ozljeivanja tjelesnim dodirom. No, mnogi vjeruju da to potvruje
19
tekst 3. poglavlja Pavlove Poslanice Galaanima i glosa: "O nera
zumni Galaani! Tko vas zaara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti
bio stavljen pred oi?" Glosa uz taj odlomak govori o onima koji svojim
zlim pogledom mogu nauditi drugim ljudima, osobito djeci. Na to se
20
osvre i Avicena u posljednjem poglavlju 3. knjige djela Naturalium,
kada kae: "Veoma esto dua moe utjecati na tijelo drugoga u istoj
mjeri kao i na svoje, jer takvu mo ima onaj koji svojim pogledom pri
21
vlai i opinjava druge." Isto tvrdi i Al-Gazali , u 10. pogl. 5. knjige
svoje Fizike. Avicena, nadalje, iznosi stajalite, ne predstavljajui ga,
meutim, kao nepobitno, da se vanjska tijela mogu stvarno ili prividno
promijeniti u neobuzdanoj mati. Iz toga zakljuujemo da se sposobnost
zamiljanja ne razlikuje od ostalih ovjekovih osjetilnih sposobnosti,
ve im je istovjetna, a u izvjesnoj ih mjeri ukljuuje. To je tono, jer je
mo zamiljanja toliko snana da moe promijeniti oblinja tijela, kao,
primjerice, u sluaju kada ovjek hoda nekom uskom gredom koja lei
usred puta. No, kada bi ta greda bila poloena iznad duboke vode, njome
se ne bi drznuo koraati, jer bi mu mata u um snano usadila misao
o opasnosti pada, uslijed ega bi mu tijelo i udovi pokleknuli, te ne bi
bez oklijevanja hodao dalje. Ta se promjena moe usporediti s uinkom
pogleda osobe koja ima takvu mo da izazove duevnu promjenu, koja
nije zbiljska i tjelesna.
19) Galaanima, 3:1. Tekst grkog izvornika glasi:
; Curtius dvoji u etimoloku povezanost izmeu
i latinske rijei 'fascino', kojoj je, pretpostavlja se, korijen
U doba klasike,
arolija se ponitavala pljuvanjem tri puta. Usp. Theocritus, VI, 39:
20) 'Avicena'. Abn Ali Al Hosian Ibn Addallah Ibn Sina, arapski lijenik i filozof, roen 980.
u Kharmaithenu u pokrajini Bokhari; umro 1037. u Hamadanu u sjevernoj Perziji. Vrijedi istaknuti da skolastici, svjesni panteistikih tendencija u Aviceninim filozofskim djelima, nisu
bili skloni prihvaati njegove komentare Aristotelovih djela.
21) 'Al-Gazali'. Abu Hamid Muhammad Ibn Muhammad, slavni arapski filozof, roen 1038.
Tousu, Khorasan; umro 1111. u Nissapouru. U svom filozofskom razvoju, preao je put od
posvemanjeg skepticizma do sufijskog misticizma. esto se navode sljedee rijei Blaenog
Alberta Velikog: "Non approbo dictum Avicennae et Algazel de fascinatione, quia credo quod
non nocet fascinatio, nec nocere potest ars magica, nec facit aliquid ex his quae timentur de talibus." No, vjerodostojnost ovog odlomka je dvojbena.

Nadalje, tvrdi li se da takvu promjenu uzrokuje ivo bie koje utjee

na um drugog ivog bia, moemo odgovoriti na sljedei nain. U pri
sutnosti ubojice, krv tee iz rana trupla osobe koju je usmrtio. Dakle,
tijela mogu bez ikakvih duevnih moi proizvoditi udesne uinke. Stoga
se esto dogaa da ovjeka koji prolazi pokraj trupla ubijenoga, premda
moda nije svjestan mrtvoga tijela, obuzima strah.
Ipak, u prirodi postoje neke stvari koje, iz ovjeku nepoznatog ra
zloga, neosporno posjeduju skrivene moi. Tako, primjerice, magnetit
privlai eljezo i mnoge druge sline predmete, koje sv. Augustin spo
minje u 20. knjizi O dravi Bojoj.
Tako se i ene katkad slue odreenim predmetima koji nadilaze nau
spoznaju, u namjeri da izazovu promjene na tijelima drugih ljudi, ali to
ine bez pomoi vraga. A ta sredstva, zbog njihove tajanstvenosti, ne
smijemo pripisivati vrajoj moi, ve vjetijim vradbinama.
Nadalje, vjetice se koriste odreenim slikama i drugim neobinim
amuletima, koje obiavaju postavljati pod nadvratnike kua ili na livade
na kojima pasu stada, ili ak na mjestima na kojima se okupljaju ljudi,
te tako bacaju ini na svoje rtve, koje uslijed toga esto znadu umirati.
No, budui da iz tih slika mogu proizlaziti takvi udesni uinci, ini se
da one imaju istu mo kao i zvijezde kada utjeu na ljudska tijela, jer,
kako nebeska tijela utjeu na prirodna tijela, mogu utjecati i na umjetna.
Ali, neke skrivene, ali dobre sile mogu imati blagotvoran uinak na
prirodna tijela. Stoga i umjetna tijela mogu dobiti takvu mo. Iz toga
jasno proizlazi da oni koji lijee ljude, to mogu initi i posredstvom tih
dobrih sila, bez ikakva utjecaja zlih sila.
Nadalje, ini se da najneobinije i najudesnije pojave nastaju dje
lovanjem sila prirode. Jer, divne, zastraujue i nevjerojatne pojave
proizlaze upravo iz prirodnih sila. Na to ukazuje sv. Grgur u svom
Drugom dijalogu22. Sveci izvode uda, katkad molitvom, a katkad sa
mim svojim umijeem. Mnogo je takvih primjera: sv. Petar je molitvom
vratio u ivot Tabitu,23 a Ananiju i Safiru je ubio bez ikakve molitve,
prethodno ih ukorivi jer su lagali. Prema tome, ovjek je doista kadar
22) 'Drugi dijalog'. 'Dialogorum Libri IV jedno je od najpoznatijih djela sv. Grgura, koje je
doivjelo velik broj izdanja.
23) 'Sv. Petar'. 'Djela apostolska', 9:36-42; i 5:1-11

svojom duevnom sposobnou, mijenjati fizika tijela ili ozdravljati

bolesna i obrnuto.
Nadalje, ljudsko je tijelo uzvienije od drugih tijela, ali se, radi stra
sti srca, mijenja i postaje vrue ili hladno, kao to je sluaj kod ljudi
obuzetih srdbom ili strahom: jo veu promjenu izaziva bolest ili smrt,
koji mogu znatno izmijeniti fiziko tijelo.
No, valja dopustiti izvjesne prigovore. Snagom uma ne moe se utje
cati na neki oblik bez posrednika, o emu smo prethodno govorili. A
ovo su rijei sv. Augustina iz knjige iz koje smo ve navodili: "Nevje
rojatno je da se pali aneli pokoravaju tjelesnim tvarima, jer oni sluaju
samo Boga." A jo manje moe ovjek svojom prirodnom moi, proiz
voditi udesne i zle uinke. Valja odgovoriti da ak i danas mnogi u toj
stvari grijee, opravdavajui vjetice i pripisujui svu krivnju vragu ili,
pak, promjene koje oni izazivaju pripisuju nekim prirodnim mijenama.
Te se zablude mogu lako razjasniti. Prvo, opisom vjetica koji izlae sv.
Izidor u svojim Etimologijama (9. pogl.): "Koje se tako nazivaju zbog
odvratnosti svoga grijeha, naime, njihova su djela opakija od djela svih
drugih zlotvora." I nastavlja: "One uz vraju pomo pokreu i uzburkavaju elemente i izazivaju strana nevremena i oluje." Dalje kae da
zavode pamet ljudima, nagonei ih na ludilo, bjesomunu mrnju i neu
mjerene poude. A svojim stranim arolijama, kao i otrovnim napitkom,
mogu unititi ivot.
O tome zbori i sv. Augustin u svojoj knjizi O dravi Bojoj, kada nam
govori tko su stvarno arobnjaci i vjetice. arobnjaci, koje u narodu
nazivaju vjecima, nose to ime zbog veliine svojih zlodjela. To su oni
koji pristankom Bojim, uznemiruju elemente, obmanjuju pamet ljudi
ma koji izgubie vjeru u Boga i svojim zlim inima, bez ikakvih napita
ka ili otrova, usmruju ljude. Kako veli Lukan: "Dua neiskvarena nekim
kobnim napitkom, unitava se izgovaranjem neke zle arolije." Jer, za
zivajui u pomo demone, usuuju se sijati zlo nad ljudskim rodom, pa
ak i unitavati svoje neprijatelje zlim inima. A vjetica takve radnje
nedvojbeno izvodi u dosluhu s vragom. Drugo, postoje etiri vrste kazne:
blagotvorna, bolna, kazna izazvana arobnjatvom i prirodna. Blagotvor
ne kazne se odmjeravaju posredovanjem dobrih anela, kao to bolne
kazne proizlaze od zlih duhova. Mojsije je posredstvom dobrih anela
izazvao deset poasti kojima je udario Egipat, dok su vraevi uz vraju
pomo uspjeli proizvesti samo tri od tih udesa. A trodnevna kuga koja

je pogodila Izraelce radi grijeha Davidova, koji je naredio da se izradi

popis puanstva i ubije 72.000 Sanheribovih vojnika u jednoj noi, uda
su koja su izveli aneli Boji, naime, dobri i bogobojazni aneli koji
su znali da izvravaju Njegove zapovijedi.
No, strane nesree koje su zadesile djecu Izraelovu u pustinji, pro
uzroene su posredstvom zlih anela. A nesree koje su isto zlo, izaziva
vrag koji djeluje uz pomo vraeva i vjetica. Postoje i prirodne nesre
e, koje u nekim sluajevima ovise o konjunkciji nebeskih tijela, a te su
glad, sua, oluje i slini uinci sila prirode.
Oito je da postoji golema razlika izmeu svih tih uzroka, okolnosti
i zbivanja. Jer, iako je vrag pogodio Joba tekom boleu, to nije isto.
Propitkuje li tkogod suvie pametan i znatieljan, zato je vrag pogo
dio Joba tom boleu bez pomoi nekog vraa ili vjetice, kai mu da
se uzalud trudi i da se ne obavjeuje o pravoj istini. Jer, u Jobovo vrijeme
nisu postojali vraevi i vjetice, niti su se ljudi bavili takvim gnusnim
umijeima. Ali, Bog je svojom providnou elio na Jobovu primjeru
pokazati da se vraja mo moe oitovati ak i na dobrim ljudima, kako
bismo nauili da se budno pazimo Sotone. tovie, primjer ovoga svetog
patrijarha svjedoi o slavi Bojoj, jer bez Njegova se doputenja nita
ne dogaa.
to se tie podrijetla te zle supersticije, naime, arobnjatva, valja
nam prije svega ukazati na razliku izmeu tovatelja vraga i obinih
idolopoklonika. Vincent iz Beauvaisa24 u svom djelu Speculum historiale, pozivajui se na mnoge mudre autoritete, tvrdi da se umijeem
magije i astrologije prvi bavio Zaratustra25, za kojega se kazuje da je bio
Ham26, sin Noin. A sv. Augustin u Dravi Bojoj pie da se Ham u tre24) 'Vincent'. 0 ivotu slavnog enciklopedista ne zna se mnogo. Premda ti podaci nisu posve
sigurni, uglavnom se smatra daje roen 1190., a umro 1264. Pretpostavlja se daje oko 1218.
pristupio dominikanskome redu u Parizu, te da je gotovo itav ivot proveo u samostanu u
Beauvaisu, zaokupljen radom na svom monumentalnom djelu 'Speculum maius', sastavlje
nom od 80 knjiga, podijeljenih u 9885 poglavlja. U treem dijelu, naslovljenom 'Speculum
Historiale', koje tvori 31 knjiga i 3793 poglavlja, izloenaje povijest svijeta do 1250. po Kr.
25) 'Zaratustra'. Plinije, ('Historia Naturalis', XXX, ii), o magiji veli sljedee: 'Sine dubio illic
orta in Perside a Zoroastre, ut inter auctores convenit. Sed unus hic fuerit, an postea et alius.
non satis constat.' Apulej ( 'De Magia', XXVI) naziva Zaratustru i Ormuzda izumiteljima a
robnjatva. 'Audistisne magiam ... artem esse dis immortalibus acceptam ...a Zoroastro et
Oromazo auctoribus suis nobilem, caelitum antistitam?'

nutku svoga roenja glasno smijao, ime je pokazao da je vraji sluga,

a premda bijae velik i moan kralj, pokorio ga je Nin, sin Belov, koji
je podigao Ninivu i ija je vladavina obiljeila poetak Asirskog kra
ljevstva u Abrahamovo doba.
U svojoj bezumnoj ljubavi prema ocu, Nin je nakon njegove smrti
zapovjedio da mu se izgradi kip, a sve zloince koji bi ondje pronali
utoite, oslobodio bi mogue kazne. Od toga vremena ljudi poee
tovati kipove kao da su bogovi. Ali, to bijae nakon prvih poetaka po
vijesti, jer u najdrevnija vremena nije bilo idolopoklonstva, budui da
je u sjeanju ljudi jo uvijek bila sauvana iva slika o postanku svijeta,
kako kazuje sv. Toma (2. knjiga, 95. pit., 4. l.). Moda ono potjee od
vremena Nimroda27, koji je prisilio ljude da tuju vatru. Tako poetke
idolopoklonstva, pretee svih supersticija, (praznovjerja) valja traiti
u drugome razdoblju svijeta. Njemu slijedi divinacija, a tree je pra
znovjerno promatranje vremena i godinjih doba.
26) 'Ham'. 'A. V.' Ham. Lenglet du Fresnoy u svojoj knjizi 'Povijest hermetike filozofije',
iznosi drevnu predaju: 'Veina alkemiara drsko tvrdi da je Noin sin Ham ili Hem, bio posve
enih magije, i vjeruju da su pojmovi 'kemija' i 'alkemija' moda izvedeni iz njegova imena.'
Lactantius ('De Origine Erroris', II) kae o Hamovim potomcima sljedee: 'Omnium primi
qui Aegyptum occupaverunt; caelestia suspicere, atque adorare coeperunt.'
Uknjizi 'Realite de la Magie et des Apparitions' (Pariz, 1819. (str. xii-xiii)) pie: "Le monde,
purge par le deluge, fut repeuple par les trois fils de Noe. Sem et Japhet imiterent la vertu de leur
pere, et furent justes comme lui. Cham, au contraire, donna entree au demon dans son coeur,
remit au jour l'art execrable de la magie, en composa les regies, et en instruisit son fils Misraim.
Cent trente aus apres le deluge, Sem habitait la Perse. Ses enfans pratiquaient la religion
naturelle, que Dieu mit dans le coeur du premier homme; et leurs vieillards se nommaient ma
ges, qui veut dire 'sages' en notre langue. Dans la suite, les descendans de Cham se partagerent, et quelques-uns passerent en Perse; Cham, qui vivait encore, etait a leur tete. Il opera tant
de prodiges par ses charmes et ses enchantements, que les Bactriens lui donnerent le nom de
Zoroastre, c 'est-a-dire, 'astre vivant'; et transporterent a ceux de sa secte le nom honorable de
'mages', que les adorateurs du vrai Dieu abandonnerent, des qu 'ils le virent ainsi profane: et
c 'est de la qu nous est venu le nom de 'magie' pour signifier le culte du demon.
Cham, ou Zoroastre, fut encore l'inventeur de l'astrologie judiciaire; il regarda les astres
comme autant de divinites, et persuada aux hommes que tout leur destin dependait de leurs
bonnes ou mauvaises influences. Ainsi Von commenca a leur rendre un culte religieux, qui fut
l'origine de l'idolatrie. La Chaldee fut le premier theatre de ces egaremens; et alors, 'Chaldeen, astrologue et magicien' etaient trois mots synonymes. "
27) 'Nimrod'. Sv. Augustin ('De Civitate Dei', XVI, 3) navodi: "Chus autem genuit Nebroth;
hic coepit esse gigans super terram. Hic erat gigans venator contra Dominum Deum. " Vjero
valo se da je Nebroth, odnosno Nimrod, bio drevni majstor magije, dok se u potonja vremena
ak vjerovalo da je demon. Tako saznajemo: "Nembroth. Un des esprits que les magiciens consultent. Le mardi lui est consacre, et on l'evoque ce jour-la: il faut, pour le renvoyer, lui jeter une
pierre; ce qui est facile. " Collin de Plancy ('Dictionnaire Infernal', sixieme edition, 1863).

Vjetije radnje pripadaju drugoj vrsti supersticija koja nosi naziv

divinacija, budui da one izriito zazivaju vraga. A tri su vrste te supersticije: nekromantija, astrologija ili, tonije, astromantija, praznovjerno
promatranje zvijezda, te oniromantija.
Sve navedeno iscrpno sam objasnio kako bi itatelj shvatio da se ta
opaka umijea nisu iznenada pojavila na svijetu, ve da su se razvijala
postupno, tijekom dugog razdoblja, i stoga nije bilo suvino naglasiti
da u Jobovo vrijeme nisu postojale vjetice. Jer, kako su godine prola
zile, kae nam sv. Grgur u svom djelu Moralia, irila se spoznaja Sve
taca, a istodobno se irilo i opako vraje umijee. Prorok Izaija govori:
"Zemlja e se ispuniti spoznajom Jahvinom." (11:9) Tako u ovom su
tonu svijeta, kada grijeh posvuda i nadaleko cvate, a milosre vene, vje
tica i njihovih zlodjela ima u obilju.
Budui da Zaratustra bijae posvema predan magijskome umijeu,
sam ga je Vrag nadahnuo na prouavanje i promatranje zvijezda. Vra
evi i vjetice od najranijih su dana sklapali ugovor s vragom, i s njime
se udruivali u nanoenju zla ovjeanstvu. O tome svjedoi sedmo
poglavlje Knjige Izlaska, u kojemu se kazuje kako su faraonovi arob
njaci uz pomo vraga inili nevjerojatna uda, oponaajui poasti ko
jima je Mojsije udario na Egipat uz pomo dobrih anela.
Na tomu se osniva katoliko uenje da vjetica pri izvoenju zlih
radnji, moe suraivati s vragom i da to doista ini. A prigovorima na
tu tvrdnju moe se ukratko odgovoriti na sljedei nain.
Prije svega, nitko ne porie da odreene nesree i tete, koje stvarno
i vidljivo pogaaju ljude, ivotinje i plodove zemlje i koje esto proiz
laze iz utjecaja zvijezda, jo ee mogu prouzroiti demoni kada im to
Bog doputa initi. Kako veli sv. Augustin u 4-oj knjizi djela O dravi
Bojoj: "Demoni se mogu sluiti vatrom i zrakom ukoliko im to Bog do
pusti." A komentator primjeuje: "Bog kanjava posredstvom zlih anela."
Navedeno jasno odgovara na svaki prigovor koji se odnosi na Joba,
kao i na sve mogue prigovore naem opisu podrijetla magije u svijetu.
to se tie injenice da trula kadulja baena u tekuicu, proizvodi
neke zle uinke bez pomoi vraga, iako na to moda utjeu i neke zvije
zde, istiemo da nam nije nakana raspravljati o dobrom ili loem utje
caju zvijezda, ve samo o arobnjatvu, i stoga to izlazi iz okvira ove
materije.
to se tie etvrte tvrdnje, neosporno je da se vrag koristi vjeticama
kako bi ih unitio. Ali, zakljui li se da ih ne treba kanjavati, jer pred-

stavljaju samo orua koja ne djeluju svojom voljom, ve voljom dje

latne sile, odgovaramo da one pritom uivaju potpunu slobodu, a to
stoga to su ljudska orua koja imaju svoju volju, iako su sklopile ugo
vor s vragom: jer te ene, kako su same priznale - a govorim o osuenim
i spaljenim enama, koje bijahu prisiljene vriti odmazdu i nanositi zla
i nesree kako bi izbjegle vraje kazne i udarce - ipak surauju s vra
gom, jer su s njime vezane onim zavjetom kojim su se prvotno slobodno
i voljno predale njegovoj vlasti.
to se tie onih drugih tvrdnji da neke stare ene, zahvaljujui svojim
okultnim umijeima, proizvode udesne i zle uinke bez pomoi vraga,
valja naglasiti da je protivno zdravome razumu izvoditi opi zakljuak iz
samo jednoga suda. Budui da ni na jednome mjestu u Svetom pismu,
kako se ini, ne nalazimo takvog primjera, osim ondje gdje se kazuje
o arolijama koje bacaju stare ene, ne smijemo zakljuiti da je to uvijek
sluaj. Nadalje, tumai tih odlomaka ostavljaju otvorenim pitanje imaju
li te arolije ikakva uinka bez uplitanja vraga. Ta opinjavanja ili fascinacije moemo podijeliti u tri vrste. Prvi je sluaj obmanjenosti ula,
koju moda doista moe uzrokovati magija, odnosno vrag svojom moi,
doputa li mu to Bog. A ula mogu prosvijetliti dobri aneli. Drugo,
opinjavanjem se nekoga moe opsjeniti i zavesti, kao u sluaju kada
apostol govori: "Tko vas zaara?" (Poslanica Galaanima, 3:1). Trei
je sluaj kada je neka osoba kadra svojim pogledom zaarati drugu
osobu28, ime joj moe nauditi.
A upravo su o toj fascinaciji govorili Avicena i Al-Gazali; spominje
ju i sv. Toma (1. dio, 117. pit.). On tvrdi da jedan ovjek snagom svoga
uma moe izmijeniti um drugoga ovjeka. A ta mo kojom se utjee
na drugoga, esto izvire iz oiju, jer u njima moe biti usredotoena
odreena suptilna sila. Oi, naime, upravljaju pogled na neki predmet,
ne obraajui pozornost na druge stvari i, premda je vid savreno jasan,
oi e pogledom na neku neistou, kao, primjerice, na enu u danima
njezine mjesenice, privui izvjesnu neistou. O tome govori Aristo
tel u svojem djelu O snu i bdjenju29, pa razjari li se duh nekog ovjeka
28) 'Pogledom zaarati'. U Irskoj se vjerovalo da neke vjetice mogu bacati ini pogledom,
a u narodu su se nazivale 'eyebiting witches' ('vjetice ubojita pogleda').
29) 'O snu.' Ovo je jedna od manjih rasprava koja se povezuje s Aristotelovim velikim djelom
'O dui',
(Peri psykhes)

zlobom ili srdbom, kako to esto biva u starih ena, tada taj nemiran
duh gleda kroz njihove oi, pri emu im je pogled veoma zao i opasan,
i esto njime zastrauju djecu njene dobi, koja su iznimno podlona
dojmovima. Mogue je da je tomu esto prirodan uzrok koji doputa
Bog. S druge strane, mogue je da takve zle poglede esto svojom zlo
bom nadahnjuje vrag, s kojim su stare vjetice sklopile neki preutan
ugovor. Potom se postavlja pitanje o utjecaju nebeskih tijela, u svezi
kojega nailazimo tri uobiajene zablude, koje emo razjasniti u nastav
ku, prilikom objanjavanja ostalih pitanja.
to se tie uinaka arobnjatva, smatramo da neki od njih nastaju
uslijed mentalnog utjecaja na druge, a u nekim sluajevima takav utje
caj moe biti dobar, ali ga pobuda ini zlim.
etiri su osnovna argumenta kojima pobijamo tvrdnje onih, koji
poriu postojanje vjetica ili magijskih radnji, koje se mogu izvoditi
uslijed konjunkcije nekih nebeskih tijela i zvijezda, kao i injenicu da
ljudska bia mogu zlonamjerno izazivati tetu izraivanjem figura, iz
govaranjem arolija i pisanjem tajanstvenih znakova. Svi teolozi i filo
zofi se slau da nebeskim tijelima upravljaju neki duhovi. Ali ti duhovi
natkriljuju nae umove i due, kao to nebeska tijela natkriljuju druga
tijela, i stoga mogu utjecati na ovjekov um i tijelo, navodei ga i usmje
ravajui da izvodi neke ljudske radnje. No, u pokuaju potpunijeg obja
njenja tih stvari, valja nam otkloniti izvjesne potekoe raspravom koja
e nas dovesti blie istini. Prije svega, duhovna bia mogu pretvoriti
tijela u neki drugi prirodan oblik samo posredstvom neke sile. S obzi
rom na to, duevna sila, bez obzira na svoju snagu, ne moe izazvati
promjenu u ovjekovu umu ili naravi. Nadalje, nekoliko je sveuili
ta, osobito Pariko, osudilo sljedeu odredbu: "arobnjak moe pukim
pogledom baciti devu u dubok jarak." Naime, iz te odredbe proizlazi
da se tjelesno bie pokorava nekom duhovnom biu, drugim rijeima,
ako ta poslunost rezultira nekom stvarnom promjenom ili preobraz
bom. Ali, apsolutna se pokornost duguje samo Bogu. Imajui te prije
porne toke na umu, lako emo shvatiti zato je fascinacija ili snaga
pogleda, o emu smo govorili, mogua i u kojem smislu to nije. Naime,
nije mogue da ovjek, prirodnom snagom svoga uma, usmjerava ta
kvu silu iz svojih oiju da je kadar, bez sudjelovanja svoga tijela ili neke
druge sile, nauditi tijelu drugoga ovjeka. Niti je mogue da ovjek

svojom voljom i prirodnom snagom svoga uma, izaziva neku promjenu,

usmjeravajui tu silu svojim oima, u cijelosti preobrazi tijelo ovjeka
na kojega usredotouje pogled, kako mu se prohtije.
S obzirom na to, ovjek ne moe ni na koji od opisanih naina utje
cati na drugoga ovjeka, niti ga moe opiniti, jer ljudski um ne posje
duje takvu osobitu mo. Dakle, pokuava li se dokazati da neka priro
dna sila moe proizvesti zle uinke, znai tvrditi da je ta prirodna sila
vraja, to je uistinu daleko od istine.
Ipak, moemo jo jasnije objasniti tetan uinak pogleda. Naime,
moe se dogoditi da dijete, u koje mukarac ili ena nepomino zure,
svojim osjetilom vida i umiljanja, primi neki veoma snaan i izravan
dojam. Takav je dojam esto popraen i tjelesnom promjenom, budui
da su oi jedno od najosjetljivijih tjelesnih organa, veoma su podlone
takvim dojmovima. Stoga se moe dogoditi da oi prihvate neki lo
dojam i promijene dijete na loije, jer oi veoma esto utjeu na misli
ili pokrete tijela i odraavaju ih. Moe se tako dogoditi, da se neki gnje
van i zao pogled usredotoen na dijete, toliko utisne u sjeanje i matu
djeteta, da se moe odraziti u njegovu pogledu, iz ega e proizai
stvarni uinci. Tako, primjerice, dijete moe izgubiti tek i sposobnost
da jede, moe oslabiti i oboljeti. A katkad se dogaa da pogled ovjeka,
koji trpi zbog svojih oiju, zaslijepi i oslabi vid ljudi koji ga promatraju,
premda je to uglavnom plod njihove mate. Na ovome bismo mjestu
mogli razmotriti jo nekoliko takvih primjera, ali ih iz razloga jezgrovitosti neemo dalje iscrpno izlagati.
Sve to potvruju komentatori psalma, "Qui timent te videbunt me."30
Velika mo poiva u oima, a takvih sluajeva nalazimo ak i u prirod
nim pojavama. Naime, ovjek e zanijemjeti ako ga vuk ugleda prvi.
Nadalje, pogled baziliska koji prvi ugleda ovjeka, koban je, no, ugle
da li ovjek njega prvi, moe ga ubiti. A bazilisk moe usmrtiti ovje
ka svojim pogledom, jer u tome asu osjeti snaan bijes, uslijed kojega
njegovim tijelom pone kolati straan otrov, koji izbacuje oima, ispu
njavajui zrak smrtonosnim otrovom. Tako ovjek udie okuen zrak,
koji ga skamenjuje i ubija. Ali, kada ovjek prvi ugleda zvijer, oko sebe
postavlja zrcala, a zvijer, ugledavi svoj odraz, izbacuje otrov koji se
odbija o zrcala, te ivotinja ugiba. Nije jasno, meutim, zato ni ovjek
30) 'Qui timent.' Psalam 51:8: "Videbunt iusti et timebunt. "

koji na taj nain ubije baziliska ne umire, pa nam preostaje samo za

kljuiti da je tomu neki skrovit uzrok.
Do sada su naa stajalita bila liena svih predrasuda i uzdravali
smo se od donoenja ishitrenih i nepromiljenih sudova, ne odstupa
jui od nauavanja i pisanja svetaca. Stoga zakljuujemo da je katolika
istina, da vjetice i vrag uvijek zajedno izvode zlodjela koja su predmet
ove rasprave, te da takve stvari ne mogu initi bez uzajamne pomoi.
O toj smo fascinaciji ve raspravljali. Sada emo se osvrnuti na
drugi sluaj, naime, injenicu da u prisutnosti ubojice iz trupla izbija krv.
Vincent iz Beauvaisa u 3. pogl. svog djela Speculum naturale, pie da
ubojica snagom svoga uma utjee na ranu koja upija atmosferu proe
tu njegovom nasilnou i mrnjom, a kada se ubojica priblii, krv se
poinje nakupljati i u mlazu izbijati iz trupla. Naime, ini se da se taj
zrak (uzduh), koji ubojica stvara i koji ulazi u ranu, u njegovoj prisut
nosti snano uzburkava i giba, a upravo to gibanje izaziva istjecanje krvi
iz mrtvoga tijela. Neki izjavljuju da je to posljedica nekih drugih uzroka,
te da je izbijanje krvi njezin krik koji se prolama iz zemlje protiv pri
sutnoga ubojice, radi prokletstva prvoga ubojice, Kajina. to se, pak,
tie straha koji obuzima osobu koja prolazi pokraj trupla ubijenoga
ovjeka, premda ne mora biti svjesna blizine mrtvoga tijela, taj je strah
psihiki, utjee na zrak (uzduh) i u umu pobuuje jezu. No, valja na
glasiti da sva ta objanjenja ni na koji nain ne mijenjaju istinu o zlim
djelima koja ine vjetice, jer su sva prirodna i proizlaze iz prirodnih
uzroka.
Na treem mjestu, kako smo gore spomenuli, vjetije radnje i obredi
pripadaju onoj drugoj kategoriji supersticije koja se naziva divinacijom.
Tri su vrste te divinacije, premda se isti argument ne moe primijeni
ti na treu, jer arobnjatvo nije svaka divinacija, ve samo ona koja se
izvodi izravnim i izriitim zazivanjem vraga; a to se moe initi na ra
zliite naine, nekromantijom, geomantijom, hidromantijom, itd.
Stoga se ta divinacija kojom izvode svoje arolije, valja smatrati
najodvratnijim zloinom, iako su je neki pokuali protumaiti s drugog
gledita. Takvi tvrde da se vjetice moda jednostavno slue, ili se na
stoje sluiti nama skrivenim i nepoznatim silama prirode: a, slue li se
uistinu priroenim moima prirodnih stvari da izazovu prirodni uinak,
tada je to posve doputeno. Ili, pak, zamislimo da se praznovjerno slue

prirodnim stvarima, primjerice, da zapisuju odreene znakove ili ne

poznata imena sa svrhom da nekoga izlijee, potaknu neije prijateljstvo
ili ostvare kakav koristan uinak, a ne s ciljem nanoenja tete ili boli.
Moe se rei da u takvim sluajevima nema izriitog zazivanja demona.
Meutim, takve se arolije uvijek izvode uz preutna zazivanja, te ih se
stoga mora smatrati nedoputenima.
Budui da se navedene i mnoge druge sline vradbine mogu svr
stati u treu kategoriju supersticije, naime, u besposleno i beskorisno
promatranje vremena i godinjih doba, taj argument nije bitan u doka
zivanju vjetije hereze. Ali postoje etiri razliite vrste ove supersti
cije: ovjek na temelju takvih promatranja moda eli stei kakve spo
znaje: ili eli doznati o sretnim i nesretnim danima ili stvarima: ili iz
govara svete rijei i molitve kao arolije, bez obzira na njihovo znaenje:
ili, pak, eli izazvati neku blagotvornu tjelesnu promjenu. Sve to sv.
Toma iscrpno razmatra u pitanju o doputenosti takvog promatranja,
osobito ako se ono izvodi s ciljem zazivanja blagotvorne tjelesne pro
mjene, naime, s ciljem izljeenja ljudi. No, kada vjetice promatraju
vrijeme i godinja doba, neosporno je da takve njihove radnje pripadaju
drugoj vrsti supersticije, pa je, barem to se tie vjetica, posve suvino
propitkivati tu treu kategoriju.
Sada emo prijei na etvrtu tvrdnju, jer se na temelju gore spome
nutih promatranja obiavaju izraivati izvjesne karte i slike, koje se
svrstavaju u dvije vrste: astronomske i nekromantske. Nekromantija
uvijek ukljuuje izravno i izriito zazivanje demona, jer to umijee
pretpostavlja postojanje izriitog ugovora s demonom. Osvrnimo se,
stoga, samo na astrologiju. U astrologiji ne postoji ugovor s demonom
te, stoga, nema zazivanja, osim ukoliko ne postoji kakvo preutno zazi
vanje, budui da se na astrolokim kartama katkad pojavljuju demonski
likovi i imena. Dalje, nekromantski znakovi se piu pod utjecajem od
reenih zvijezda, kako bi se ponitilo djelovanje i opozicija drugih ne
beskih tijela. Ti se magini simboli i znakovi esto urezuju na prstene,
drago kamenje ili neku drugu dragocjenu kovinu, ali neovisno o zvije
zdama i esto na bilo kakvu tvar, tovie, ak i na bezvrijedne i neiste
tvari koje izazivaju tetu i bolest, zakopaju li se na odreenim mjestima.
No, ovdje raspravljamo o kartama povezanima sa zvijezdama. A nave
dene nekromantske karte i slike nisu povezane s nebeskim tijelima, i
stoga nisu predmet ove rasprave.

Nadalje, veina tih slika proizalih iz praznovjernih obreda, ne pro

izvodi nikakve uinke, barem to se tie naina njihove izrade, jer ma
terijal od kojih se izrauju doista posjeduje izvjesnu mo, ali ne stoga
to se izrauju pod utjecajem odreenih zvijezda. Ipak, mnogi smatraju
da je nedoputena i sama uporaba takvih slika. Ali, slike koje izrauju
vjetice nemaju nikakvu prirodnu mo, kao ni materijal od kojeg su
oblikovane. No, te slike izrauju prema vrajoj zapovijedi i time se izru
guju Stvoriteljevu djelu, kako bi izazvale Njegov gnjev i navele ga da
radi njihovih zlodjela kazni zemlju poastima. Pritom osobito uivaju
izraivati takve slike tijekom svetih dana u godini, ime dodatno poja
avaju svoju krivnju.
to se tie pete toke, sv. Grgur govori o snazi milosti, a ne o snazi
prirode. Budui da smo svi postali od Boga, kako tvrdi sv. Ivan, zauu
je li, onda, to sinovi Boji posjeduju izvanredne moi.
U svezi posljednje toke istiemo da sama slinost nema nikakva
znaaja, jer dua jedne osobe utjee na njegovo tijelo drukije nego na
tijelo drugoga. Naime, kako je dua sjedinjena s tijelom, koje je svoje
vrsno tjelesno oblije due, a osjeaji su in tijela, premda zaseban, um
svojom snagom moe promijeniti osjeaj uslijed svake tjelesne pro
mjene, vruine, hladnoe ili kakve druge alteracije (promjene), ak i u
sluaju same smrti. Ali, tijelo se ne moe promijeniti samo snagom uma,
osim ukoliko ne nastupi neka fizika posljedica koja mijenja tijelo.
Stoga vjetice ne mogu izazvati tetne posljedice kakvom priroenom
moi, ve iskljuivo uz vraju pomo. A sami demoni to mogu initi
samo primjenom fizikih predmeta kao svoga orua, kao to su kosti,
kosa, drvo, eljezo i razni drugi takvi predmeti, o emu emo podrobni
je raspravljati na drugome mjestu.
Sada emo, u duhu Bule naeg Presvetog oca, pape, raspravljati o
podrijetlu vjetica, i o tome zato su se tijekom posljednjih godina, njiho
va djela meu nama toliko umnoila. Pri tome istiemo da se te radnje
mogu izvoditi stjecajem triju elemenata, naime, vraga, vjetice i pristanka
Boga, koji takve stvari doputa. Jer, sv. Augustin kae da je arobnjaka
opaina proizala upravo iz neiste veze izmeu ovjeka i vraga. Iz
toga se jasno zakljuuje da podrijetlo i irenje ove hereze proizlazi iz te
neiste veze, koju injenicu prihvaaju mnogi pisci.
Osobito nam valja primijetiti da se arobnjatvo od svih ostalih he
reza ne razlikuje samo po tome to jasno utvrenim i izriitim, a ne
samo preutnim ugovorom sklopljenim s vragom, bogohuli Stvoritelja

i svim ga silama nastoji profanirati i nanositi zlo Njegovim stvorenjima,

dok sve ostale hereze ne sadre takav izriit, tovie, ni preutan ugovor
s vragom, premda njihove zablude i krivovjerja valja izravno pripisati
Ocu svih zabluda i lai. Nadalje, arobnjatvo se od svih drugih tetnih
i tajanstvenih umijea razlikuje po tome, to je od svih supersticija
najopakije i najgnusnije, a i svoje ime izvodi iz injenja zla i huljenja
prave vjere. (Maleficae dictae a Maleficiendo, seu a male de fide sentiendo.)
Ukaimo i na injenicu da ovo gnusno i opako umijee iziskuje po
stojanje etiriju uvjeta: najprofanije odreknue katolike vjere ili, barem,
poricanje odreenih vjerskih dogmi; predavanje zlu tijelom i duom;
rtvovanje nekrtene djece Sotoni; odavanje najrazliitijim tjelesnim
poudama s inkubima i sukubima i svakojakim neistim uicima.
Dao Bog da se moemo nadati da je sve to neistina i puka mata, i
da naa sveta majka Crkva moe biti spaena od te pogubne opaine.
Ali, avaj, sud Apostolske stolice, jedine ljubavnice i uiteljice istine,
taj sud, velim, izreen u buli naega Svetog oca, pape, uvjerava nas i
prosvjetljuje da ti zloini i zla bujaju meu nama, pa se ne usuujemo
uzdrati od njihova istraivanja, ne bismo li ugrozili spasenje svojih dua.
Stoga nam valja iscrpno raspravljati o podrijetlu i irenju tih opaina.
A to je uistinu bio mukotrpan posao, iako vjerujemo da e oni koji su
proitali ovu knjigu, najtonije i najpaljivije procijeniti svaku pojedi
nost, jer u njoj nee pronai nita protivno zdravome razumu, niti ita
to protuslovi Svetome pismu i predajama otaca.
Dvije su pojave danas veoma uobiajene. To je veza izmeu vjetica
i demona, inkuba i sukuba, te strani obredi rtvovanja male djece. Stoga
emo se tim stvarima osobito podrobno baviti. Prvo emo raspravljati
o tim demonima, potom o vjeticama i njihovim radnjama, a na kraju
emo istraiti zato se takve stvari uope doputaju. Dakle, demoni dje
luju tako to utjeu na ovjekov um i njegovu slobodnu volju, i skloniji
su tjelesno opiti pod utjecajem odreenih zvijezda, jer ini se da je nji
hovo sjeme pogodnije za oplodnju tijekom odreenih razdoblja. Shodno
tome, valja nam istraiti zato demoni djeluju tijekom odreenih konjunkcija i koja su to razdoblja.
Tri su glavne toke koje iziskuju objanjenje. Prvo, mogu li te he
retike opaine proiriti svijetom oni, koji se podaju inkubima i suku
bima. Drugo, imaju li njihove radnje izvjesnu nadnaravnu mo kada

se izvode pod utjecajem odreenih zvijezda. Tree, ire li tu gnusnu

herezu oni, koji bogohulno rtvuju djecu Sotoni. A prije nego li krenemo
razmatrati treu toku, valja nam rei neto o zvijezdama i njihovu
utjecaju na arobnjake radnje.
U svezi prvog pitanja, tri su toke koje trebamo razjasniti.
Prva je openito razmatranje o demonima koji se nazivaju inkubima.
Drugo je pitanje mnogo izravnije, jer iziskuje istraivanje o tome
kako ti inkubi mogu izvoditi ljudski spolni in.
Tree, takoer posebno pitanje, razmatra kako se vjetice povezuju s
tim demonima i s njima spolno ope.
PITANJE III.
Mogu li inkubi i sukubi stvarati djecu.
sprva se uistinu moe initi kako nije sukladna katolikoj vjeri tvrd
31
nja da demoni, odnosno inkubi i sukubi, mogu stvarati djecu: jer,
sam je Bog, prije nego li je grijeh siao na zemlju, uinio da se ljudi
raaju, tako to je stvorio enu iz rebra mukarca da mu bude ivotna
druica: "I ree im: 'Plodite se, i mnoite'" (Knjiga Postanka, 1:28).
A ovjek, nadahnut od Boga, ree: "I bit e njih dvoje jedno tijelo"
(Postanak, 2:24). I kada se grijeh spustio na zemlju, Bog je rekao Noi:
"Plodite se, i mnoite!" (Postanak, 9:1) A Krist je potvrdio tu zajed
nicu i u doba Novoga saveza: "Zar niste itali: 'Stvoritelj od poetka
muko i ensko stvori ih'?" (Evaneljepo Mateju, 19:4) Iz toga, dakle,
jasno proizlazi da ovjek ne moe biti stvoren ni na koji drugi nain.

No, moe se tvrditi da demoni sudjeluju u tom stvaranju, no ne kao

primaran, ve sporedan i neprirodan uzrok, budui da se upliu u proces
prirodnog sparivanja i oplodnje, uzimajui i prenosei ljudsko sjeme.
Prigovor. Vrag taj in moe izvoditi u svakom ivotnom stanju, nai
me, u braku kao i izvan njega, ili, pak, u samo jednom stanju. U prvome
ga stanju ne moe izvoditi, jer bi tada vraje djelo bilo snanije od
djela Boga, koji je ustanovio i potvrdio to sveto stanje istoe i braka.
Niti ga moe izvoditi u kojemu drugom stanju: jer nigdje u Svetome
31) 'Inkubi'. Radi opsenije rasprave o ovoj materiji, vidi: Sinistrari, 'Demoniality', popra
eno mojim komentarima i glosama. (Fortune Press, 1927.)

pismu ne pie da djeca mogu biti stvorena u jednome, a ne u drugome

stanju.
Nadalje, samo ivo bie moe zaeti dijete, a demoni ne mogu uda
hnuti ivot tijelima koja poprimaju, jer ivot izvire iz due, a in stva
ranja je in tjelesnih organa. Stoga na taj nain poprimljena tijela ne
mogu ni stvarati, ni raati iva bia.
Prigovor. Kao to ni djelovanja anela, dobrih ili zlih, nisu suvina
i beskorisna, tako nita suvino i beskorisno ne postoji ni u prirodi.
Ali, vrag svojom priroenom moi, koja daleko nadmauje ljudsku
tjelesnu mo, moe izvoditi sve duhovne radnje, iznova i iznova, iako
ih ovjek moda ne moe razabrati. Tako je kadar izvoditi i ovu radnju,
jer ovjek ne moe razabrati kada je izvodi vrag. Jer, sva su tjelesna i
materijalna bia nia od istih i duhovnih inteligencija. Ali, aneli,
dobri ili zli, ista su i duhovna bia. Stoga mogu upravljati sebi niim
biima. I stoga vrag moe po volji skupljati i upotrebljavati ljudsko sjeme
sadrano u tijelu.
Ali, skupljanje sjemena jedne osobe i njegovo prenoenje u drugu,
pretpostavlja izvjesna gibanja. Demoni, meutim, ne mogu premjetati
tijela. To se potvruje sljedeim argumentom. Dua je, kao i vrag, ista
duhovna esencija (bit): ali, dua ne moe pokretati tijelo, osim ako to
nije tijelo u kojemu poiva i kojemu daje ivot: jer, unitenjem nekog
tjelesnog organa, ono umire i postaje nepokretno. Stoga demoni mogu
premjetati samo ono tijelo kojemu daju ivot. Meutim, pokazali smo,
a to je injenica, da demoni ne daju ivot i stoga ne mogu prenositi
ljudsko sjeme, naime, s mjesta na mjesto, iz tijela u tijelo.
Nadalje, svaka se radnja, osobito in oplodnje, izvodi dodirom. No,
ini se nemoguim da bi izmeu demona i ljudskih tijela moglo biti
ikakva dodira, jer s njima ne ostvaruje nikakav stvaran dodir. Stoga ne
moe unijeti sjeme u ljudsko tijelo, a kako to iziskuje odreenu tjele
snu radnju, ini se da je vrag ne moe izvriti.
Osim toga, demoni nemaju mo pokretanja onih tijela koja su im,
prema sustavu prirode, mnogo blia kao, primjerice, nebeska tijela, te,
stoga, ne mogu pokretati tijela koja su od njih udaljenija i razliitija.
Prva je premisa dokazana, budui da su sila koja pokree i kretanje isto,
kako tvrdi Aristotel u svojoj Fizici. Iz toga, dakle, slijedi da demoni
koji pokreu nebeska tijela moraju poivati na nebu, to smatramo ne
tonim, a to je i stajalite platonista.

Nadalje, sv. Augustin (O trojstvu, III) kae da demoni doista skupljaju

ljudsko sjeme, kojim potom proizvode tjelesne uinke: no kako je to
nemogue initi bez nekog gibanja, demoni mogu prenositi sjeme koje
su skupili i unositi ga u tijela drugih. Kako pie Walafrid Strabo u
svom komentaru Knjige Izlaska, 7:11: 'Zovne faraon mudrace i vraare':
Demoni diljem zemlje skupljaju svakojako sjemenje, kojim potom pro
izvode najrazliitije vrste. Vidi i glosu uz taj odlomak. A, glosa uz 6.
odlomak Knjige Postanka: "Opaze sinovi Boji da su keri ljudske
pristale", sadri dva komentara. Prvo, pod 'sinovima Bojim' razumi
jevaju se potomci etovi, a pod 'kerima ljudskim' keri Kajinove.
Drugo, Nefilim (divovi, op. prev.) nisu stvorili ljudi nekom nevjerojat
nom radnjom, ve demoni koji su sramotno opili sa smrtnicama. U
Bibliji pie: "Na zemlji su bili Nefili". Nadalje, tijela mukaraca, ali i
ena, ak i nakon Potopa bijahu iznimno lijepa.
Odgovor. Mnogo smo toga o vrajoj moi i njegovu djelovanju u
izvoenju arobnjakih uinaka izostavili iz razloga jezgrovitosti; jer,
poboni itatelj to moe prihvatiti kao dokazanu istinu ili se moe upu
titi, eli li to ispitati, na drugu knjigu Sentencija, 5, gdje je svaka toka
detaljno razjanjena. Ondje e vidjeti da demoni sva svoja djela vre
svjesno i voljno, jer njihova se narav nije promijenila. Vidi to o tome
pie Dionizije32 u etvrtom poglavlju svoga djela. Njihova je narav
ostala netaknuta i nadasve veliajna, premda je ne mogu upotrebljavati
u dobre svrhe.
A itatelj e uvidjeti da natkriljuju svojom inteligencijom, naime,
suptilnou svoje naravi, dugovjekog iskustva, te moi razotkrivanja
viih duhova. Potom e uvidjeti da demoni mogu pod utjecajem zvije
zda spoznati osnovne znaajke ljudske naravi, i tako otkriti da su neki
32) 'Dionizije'. Niz uvenih spisa pripisivalo se sv. Dioniziju Areopagitu (Djela apostolska,
17:34), koji se u legendi poistovjeivao i s galskim muenikom, prvim parikim biskupom.
Sami tekstovi tvore zbirku od etiri rasprave i deset pisama, koja se nalazi u: Migne, 'Patres
Graeci', III. Rasprave su openito poznate pod njihovim latinskim naslovima, 'De Divinis
nominibus'; 'Caelestis hierarchia'; 'Ecclesiastica hierarchia'; 'Theologia mystica'. U sred
njemu vijeku, glavni je izvor znanja o Dioniziju i njegovu nauku, nedvojbeno bio latinski pri
jevod Scotusa Eriugena, sastavljen oko 858. Postoji i obilje komentara mnogih velikih pisaca,
kao to su Hugo iz Saint-Victora, Blaeni Albert Veliki, sv. Toma i Dionizije Kartuzijanac. Sveci
i skolastici su prihvatili djela Dionizija Areopagita, kao i poistovjeivanje toga pisca sa sv.
Dionizijem, te nam, stoga, moda valja slijediti njihov primjer bez suvinih neobinih pitanja i
irelevantnih rasprava.

skloniji arobnjatvu od drugih, te da takve ljude napastuju poglavito

radi izvrenja takvih djela.
A to se tie njihove volje, itatelj e otkriti da ona nepromjenjivo
naginje zlu, i da demoni neprestano grijee oholou, zaviu i pohlepom,
te da im Bog, radi svoje slave, doputa da djeluju protiv Njegove volje.
Uvidjet e, dalje, kako, zahvaljujui tim dvama svojstvima intelekta i
volje, demoni ine udesa, pa na zemlji ne postoji nita to se s njima
moe usporediti: Job, 41: "Nita slino na zemlji ne postoji i niti je tko
tako neustraiv." No, glosa na ovome mjestu kae: "Premda je neu
straiv, pokoren je zaslugama svetaca."
Dalje e uvidjeti da vrag poznaje misli naeg srca; da moe temeljito
i katastrofalno preobraziti tijela uz pomo neke sile; da moe premjetati
tijela i gotovo nepojmljivo mijenjati vanjska i unutarnja osjetila; i da mo
e, iako posredno, utjecati na ovjekov razum i volju.
Premda je sve navedeno predmet ovog naeg istraivanja, elja nam
je da iz toga izvedemo neki zakljuak o naravi demona i potom nastavimo
osnovnu raspravu.
Teolozi su demonima pripisivali izvjesna svojstva, pa su tako tvrdili
da su neisti duhovi, iako takvi nisu po svojoj naravi. Jer, kako tvrdi
Dionizije, oni posjeduju neku priroenu mahnitost, fanatinu pohotu,
neobuzdanu hirovitost, o emu svjedoe njihovi duhovni grijesi oho
losti, zavisti i gnjeva. Iz toga su razloga oni neprijatelji ljudskoga roda:
razumni su, no umuju bez rijei; suptilni u svojoj opakosti, ude nanositi
zlo; vjeno domiljati u novim obmanama, ljudima preobraavaju mo
zapaanja i zagauju osjeaje, smuuju budne, a u snovima uznemiruju
usnule; donose bolesti, podiu oluje, preruavaju se u anele svjetlosti,
uvijek i posvuda oko sebe sijui zlo; odvraaju vjetice od Boga, navo
dei ih da im odaju poast, te na taj nain izvode arolije; tee zavladati
dobrima, i svim ih svojim silama napastovati; odabranima su iskuenje
i uvijek budno iekuju as kada e unititi ljudski rod.
Iako su kadri na tisue naina nanositi zlo i jo su od vremena svoga
pada pokuavali izazvati raskol u Crkvi, zlobnom zaviu okaljati milinu
djela svetaca, te na sve naine posijati razdor meu ljudski rod; ipak,
njihova je mo ograniena samo na intimne organe na tijelu i pupak. Vidi
Knjiga o Jobu, 41. Jer, veliku vlast nad ljudima imaju upravo zahva
ljujui tjelesnoj poudi. A u mukarcima je izvor poude u intimnim
organima, jer iz njih istjee sjeme, kao to u ena ono istjee iz pupka.

S obzirom na te stvari, koje nam pomau u ispravnom razumijevan

ju pitanja o inkubima i sukubima, valja rei da je katoliko stajalite
da ljudi katkad mogu biti zaeti posredstvom inkuba i sukuba, dok tomu
opreno stajalite protuslovi izrekama svetaca, pa ak i predaji Sveto
ga pisma. A to se dokazuje na sljedei nain. Sv. Augustin na jednome
mjestu postavlja to pitanje, meutim, ne s obzirom na vjetice, ve u sve
zi djela samih demona i izmiljotina pjesnika, te ostavlja tu stvar prili
no nerazjanjenom, iako je poslije, na drugome mjestu, jasan po pi
tanju Svetoga pisma. Tako u svojoj Dravi Bojoj (3. knjiga, 2. pogl.)
veli: "Ostavljamo otvorenim pitanje je li Venera uistinu rodila Eneja
puteno se zdruivi s Anhizom." Slino pitanje nalazimo u Svetome
pismu, gdje se razmatra jesu li keri ljudske opile sa zlim duhovima,
nakon ega su zemljom hodali divovi, odnosno, nadnaravno veliki i sna
ni ljudi. No, to pitanje rjeava u 23. odlomku 5-te knjige, sljedeim
rijeima: "Jer, veoma se esto uje govoriti, i mnogi tvrde da su sami
doivjeli, ili da su uli od onih koji su to doivjeli i u iju se vjerodostoj
nost ne smije sumnjati, da su satiri i fauni (koje openito nazivaju in
kubima), napastovali pohotne ene elei se s njima tjelesno sjediniti,
to i uine. A da neki demoni (to ih Gali nazivaju Duzijima) uspije
vaju vriti te prljavtine, potvruju mnogi takvi pouzdani svjedoci, da
bi bilo drsko to nijekati."
Dalje u istome djelu raspruje drugu dvojbu, naime, da se taj odlomak
Postanka, koji govori o sinovima Bojim (koji je Set) i kerima ljudskim
(odnosno Kainovim), ne odnosi samo na inkube, jer nije dokazano da
oni uistinu postoje. O tome govori i glosa koju smo gore spomenuli.
On tvrdi da nije nevjerojatno da divove, o kojima govori Sveto pismo,
nisu zaeli smrtnici, ve aneli ili neki demoni koji su opili s ljudskim
kerima. Isto kazuje glosa i odlomak iz knjige Izaijine (xiii)33, gdje
prorok pretkazuje unitenje Babilona i nemani koje e ga napuiti. On
veli: "Sove e im napuniti kue ....satiri plesati." Pod satirima se na tome
mjestu podrazumijevaju demoni. Kako kazuje glosa, satiri su divlja i
kudrava umska stvorenja iz skupine demona, koji se nazivaju inkubima.
I, iznova, Izaija (xxxiv), kada prorie unitenje zemlje Edomaca koji
progonie idove, veli: "Zaposjest e je je i aplja, sova i gavran prebivat e u njoj. Poivat e ondje zvijeri pustinjske..." Glosa ih tumai
33) 'Izaija'. Vidi moju glosu uz taj odlomak, 'Demoniality', Uvod, xxvi-xxviii.

kao nemani i demone. A sv. Grgur na istome mjestu objanjava da je

rije o umskim bogovima, ali ne onima koje Grci nazivaju Panima, a
Latini inkubima.
Slino govori i Blaeni Izidor u posljednjem poglavlju svoje 8. knji
ge: "Satiri su oni koje na grkome nazivahu Panima, a na latinskome
34
inkubima. A inkubima ih zovu jer se obiavaju preruavati , odnosno
odavati raskalaenosti. Jer, esto pohotno ude za enama i s njima spol
35
no ope; a Gali ih nazivaju Duzijima jer su gorljivi u toj bestijalnosti.
Ali, demona koji se u narodu naziva inkubom, Rimljani nazivahu Fau
36
nom , o kojemu pjeva Horacije: 'O, Faune, ljubavnice neuhvatljivih
nimfi, njeno prelazi mojim zemljama i nasmijeenim poljima.'"
A to se tie Pavlovovih rijei (I Korinanima, xi): "Svaka ena
treba da ima pokrivalo na glavi poradi anela", mnogi katolici vjeruju
34) 'Preruavanje'. Nider, 'Formicarius', ix, pie: "Incubi dicuntur ab incumbendo, hoc est
struprando."
35) 'Duziji'. 'De Civitate Def, XV, 23, gdje sv. Augustin pie: "Et quosdam daemones, quos
Dusios Galli nuncupant, adsidue hanc immunditiam et teniae et efficere, plures talesque adseuerant, ut hoc negare impudentiae videatur "
36) 'Faun'(a Fig Faun). 'Jeremija', 50:39, o unitenju Babilona, kae: "Propterea habitabunt
dracones cum faunis ficariis: et habitabunt in ea struthiones: et non inhabitabitur ultra usque
in sempiternum, nec exstruetur usque ad generationem, et generationem. " A koji odlomak
Douay prevodi ovako: "Zato e se ondje nastaniti risovi s agljama, i nojevi e ondje obitavat.
Dovijeka e ostat mjesto bez ivlja, nitko ondje nee ivjeti od koljena do koljena." Engleska
glosa glasi: "'Fauni'. Pustinjske nemani ili demoni udovinih oblija: koje drevni nazivahu
'faunima' i 'satirima': a kako su zamiljali da ive na kronjama divljih smokava, nazivahu
ih 'fauni ficarii' ili 'smokvini fauni'." Mirabeau, 'Erotika Biblion' (pseudo-rimska), 1783.,
pod rjeju 'Behemah' pie: "Les satyres, les faunes, les egypans, toutes ces fables en sont une
tradition tres remarquable. Satan en arabe signifie bouc; et le bouc expiatoire ne fut ordonne par Moyse que pour detourner les Israelites du gout qu'ils avoient pour cet animal laseif
(Maimonide dans le More Nevochin, p. III, c. xlvi, s 'etend sur les cultes des boucs.) Comme
il est dit dans 'Exode qu 'on ne pouvoit voir la face des dieux, les Israelites etoient persuades que
les demons si faisoient voir sous cette forme... On a ensuite confondu les incubes et les succubes
avec les veritables produits. Jeremie parle de faunes suffoquans. (Jerem., I, 39. Faunis sicariis
et non pas ficariis. Car des faunes qui avoient des figues ne voudroit n 'en dire. Cependant Saci
latraduit ainsi; car les Janseniestes affectent la plus grande purete des moeurs, mais Berruyer
soutient le 'Sicarii' et rend ses faunes tres actifs.) Heraclite a decrit des satyres qui vivoient dans
les bois, et jouissoient en commun des femmes dont ils s'emparoient. " Ali, u Vulgati nalazimo
izraz 'Fauni ficarii', to rjeava dvojbu. Iz Niderova 'Mravinjaka' ('Formicarius') jasno proi
zlazi da je tekst izazvao mnoge dvojbe, a u njemu autor pie: "Quern autem vulgo Incubonem
vocant, hunc Romani vicarium dicunt. Ad quern Horatius dicit: Faune Nympharum fugientium amator meos per fines et aprica rura lenis incedas. Insuper illud Apostoli I Cor. xi.
Mulier debet velamen habere super caput suum propter Angleos: Multi Catholici exponunt
quod sequitur, propter angelos, id est Incubos. " Navod je iz Horacijeva 'Carminum',III, 18.

da su ti aneli zapravo inkubi. Isto miljenje iznosi Beda asni u svo

37
38
joj Povijesti Crkve engleskog naroda , kao i Vilim Pariki u knjizi
De Universo, posljednjem dijelu 6. rasprave. Nadalje, o tome govori i
sv. Toma (I. 25 i II. 6, te na drugim mjestima; i u komentaru Izaije, xii
i xiv). Stoga kae da je ishitreno poricati te stvari. Jer, ono to mnogi
smatraju istinom, ne moe biti posve netono, kako tvrdi Aristotel (na
kraju svoje rasprave De somno et vigilia i u 2. knjizi Etike). A pri tome
ne spominjem mnoge vjerodostojne predaje, katolike i poganske,
koje izriito potvruju postojanje inkuba.
Ali, demoni se ne pretvaraju u inkube i sukube radi pukoga uitka,
jer duh nema ni tijelo ni krv. Naime, to poglavito ine da ljudima, gri
jehom pohote, nanesu dvostruku tetu, naime, i tijelu i dui, kako bi se
spremnije odavali svim porocima. I neosporno znaju pod kojim je zvi
jezdama sjeme najkrepkije, a ljudi zaeti na takav nain, bez dvojbe e
vazda biti izopaeni i skloni arobnjatvu.
Kada je Svemogui Bog nabrajao sve poroke koji bujahu meu ne
vjernicima i poganima, od kojih htjede oistiti Svoj narod, ree mu u
Levitskome zakoniku, 18: "Niim se od toga nemoj oneiavati! Ta
svim su se tim oneiavali narodi koje ja ispred vas tjeram. I zemlja
je postala neista. Zato u kazniti njezinu opainu." Rije 'narodi'
glosa objanjava u znaenju demona koji se, radi svoga mnotva, naziva
ju narodima svijeta i odaju se svim grijesima, osobito bludu i idolopoklonstvu, jer upravo oni oneiuju tijelo i duu i itavoga ovjeka, koji
se naziva 'zemljom'. Jer, ovjek sagrjeuje izvan svoga tijela, ali ovjek
koji poini blud sagrijeio je u svome tijelu. Poeli li tkogod opsenije
prouiti svjedoanstva o inkubima i sukubima, valja mu proitati (kako
je ve spomenuto) Bedinu Povijest Crkve engleskoga naroda, Vilimova djela, te, konano, knjigu Tome iz Brabanta O pelama.
37) 'Beda'. Roen 672. ili 673., umro 735. U ovom velikom djelu, 'Historia Ecclesiastica
Gentis Anglorum', u kojemu je izloena povijest kranstva u Engleskoj od poetka do pie
va vremena, uenjaci svih razdoblja i zemalja prepoznali su remek-djelo. Plummer je objavio
autoritativno izdanje toga djela u dva sveska, Oxford, 1896.
38) 'Vilim Pariki'. Vilim Auvergneki, uveni filozofi teolog, roen je u Aurillacu u Auvergneu, krajem 12. st, a umro u Parizu, gradu za ijega je biskupa posveen 1249. Premda nije
rije o 'Summa theologica', njegovo djelo 'de Universo ' praktino je nastojanje da se utemelji
znanost stvarnosti o naelima kao opreka onim arapskim tumaima Aristotela i otpadnicima
od njegova nauka. U svojim teolokim radovima najveu pozornost posveuje pobijanju ne
davno iznova oivjele manihejske hereze. Dobru studiju pruio je Valois u djelu 'Guillaume
d'Auvergne', Pariz, 1880.

Vratimo se glavnom predmetu naeg istraivanja. Pri tome nam

valja prvo razmotriti prirodni in razmnoavanja, kako ga je utvrdio Bog,
naime, o onome izmeu mukarca i ene. Moe li se, uz Boje dopu
tenje, ponititi sakrament braka uslijed arobnjakog djelovanja vraga,
kako je gore pokazano. To osobito vrijedi u sluaju svakog drugog spol
nog ina izmeu mukarca i ene.
No, na pitanje za to je demonu doputeno opinjavati spolni, a ne
koji drugi ljudski in, odgovara se da nauitelji iznose mnoge razloge,
o emu emo raspravljati poslije u dijelu koji se bavi Boanskim dopu
tenjem. Za sada emo se morati zadovoljiti gore iznesenim razlogom,
naime, da vraja mo poiva u intimnim organima ljudskoga tijela. Jer,
od svih su bitaka najtee one koje se vode ondje gdje borba ne prestaje,
a pobjeda rijetko dolazi. I nerazborito je tvrditi da je takvo vraje djelo
snanije od Bojeg djela, jer brani in, koji je ozakonio Bog, moe
postati nitetan: naime, vrag ga ne ponitava silom, jer nad njim ima vlast
samo kada mu Bog to doputa. Stoga je bolje iz toga zakljuiti da je
nemoan.
Drugo, tona je tvrdnja da se ovjek raa iz ivoga tijela. Tono je
i da demoni ne mogu stvoriti ivot, jer on istjee iz due; no, tjelesno,
ivot izvire iz sjemena, a inkub to moe ostvariti spolnim inom, uz
Boje doputenje. No, pri tome sjeme ne izluuje on, jer je to sjeme
drugoga ovjeka koji ga je od njega primio (vidi sv. Toma, I. 51, l. 3).
Demoni koji ope s mukarcima su sukubi, a oni koji ope za enama
inkubi. Na isti nain uzimaju sjemenje drugih stvari da proizvedu raa
nje nekih bia, kako kae sv. Augustin u djelu O Trojstvu (3. knjiga).
Sada valja postaviti pitanje tko se treba smatrati ocem tako roenog
djeteta? Jasno je da ono nije potomak demona, ve ovjeka od kojega
je sjeme uzeto. No, tona je tvrdnja da u djelima anela, kao i u djelima
prirode, nema suvinosti. A tona je i pretpostavka da vrag moe nepri
mjetno uzimati i utrcavati sjeme, iako to radije ini u vidljivom obliju
sukuba i inkuba, kako bi tom neistoom okaljao tijelo i duu itavoga
ljudskog roda, naime, ena i mukaraca, jer pritom dolazi do stvarnog
tjelesnog dodira.
Nadalje, demoni mogu neprimjetno initi vie stvari no to im je
doputeno u vidljivom obliju. A prvo im se doputa radi iskuavanja
dobrih ili kanjavanja pokvarenih. Konano, moe se dogoditi da neki
drugi demon preuzme mjesto sukuba, od njega primi sjeme i postane

inkub umjesto drugog demona. A tri su razloga zbog kojih to ini: prvo,
jedan demon, dodijeljen eni, moe primiti sjeme od drugoga demona,
dodijeljenog mukarcu, jer im je njihov gospodar naredio da izvre neku
aroliju; a to je stoga to ak i meu zlim anelima postoje nadreeni
i podreeni; ili, pak, to ine stoga to neki demon zazire uiniti neko
njemu gnusno djelo. Naime, mnoga su istraivanja jasno pokazala da
neki demoni, radi plemenitosti svoje prirode, zaziru od izvravanja ne
istih djela. Ili je, pak, razlog taj da se inkub umetne izmeu mukarca
i ene i, umjesto mukareva sjemena, u nju neprimjetno utrca svoje
sjeme, odnosno ono koje je u nevidljivom obliju primio. A takvo ume
tanje nije strano njegovoj naravi i moi, jer demon je kadar ak i u tjele
snom obliju neprimjetno i bez fizikog dodira, opiti sa enom, kako
pokazuje sluaj mladia koji se zaruio s idolom.
Tree, kazuje se da mo anela poiva u beskonanom stupnju viih
stvari, odnosno, da njegovu mo nii redovi ne mogu dokuiti jer ih
natkriljuje, pa nije ograniena samo na jedan uinak. Jer, najvie sile
imaju neizmjernu vlast nad svim stvorenjima. Ali, kada se tvrdi da je
aneo neogranieno nadmoan, to ne znai da moe izvriti svako mu
povjereno djelo, jer tada bi se moglo rei da nije samo superioran, ve
beskonano inferioran.
Meutim, izmeu posrednika i rtve mora postojati neki razmjer,
dok izmeu isto duhovnog i tjelesnog bia takav razmjer nedostaje.
Stoga ak ni demoni nisu kadri prouzroiti posljedicu bez posredovanja
neke druge djelatne sile. I upravo se stoga koriste sjemenjem stvari u
proizvoenju svojih uinaka; vidi sv. Augustin, O Trojstvu, 3. Zato se
taj argument nadovezuje na prethodan, koji ga ne potvruje, no, itatelj
se moe uputiti na sv. Augustina koji objanjava zato Inteligencije imaju
beskonane moi vieg, a ne nieg stupnja, koje su im dodijeljene su
kladno rasporedu tjelesnih stvari i nebeskih tijela, koja mogu izazivati
mnoge i beskonane uinke. No, to nije radi slabosti niih sila. Zaklju
uje se, dakle, da su demoni kadri, ak i bez poprimanja tijela, preo
braavati sjeme, premda taj argument ne pobija navedenu tvrdnju o
inkubima i sukubima, ije radnje ne mogu izvoditi bez preuzimanja tje
lesnih oblija, o emu smo gore raspravljali.
to se tie etvrtog argumenta da demoni ne mogu pokretati tijela
ili premjetati sjeme, potvrenog analogijom s duom, valja rei da se
duhovna supstancija anela ili demona razlikuje od due. Razlog zbog

kojega dua moe premjetati samo ono tijelo kojemu je udahnula i

vot, ili zato to moe initi uslijed dodira ivog i neivog tijela je sljede
i: prema sustavu duhovnih bia, dua se nalazi na najniem stupnju,
iz ega slijedi da izmeu due i tijela, koje je kadra pokretati dodirom,
mora nedvojbeno postojati neki proporcionalan odnos. No, to ne vrijedi
i za demone, ija mo daleko nadmauje tjelesnu.
A na petome mjestu valja rei da dodir demona i tijela, koji se odvija
posredstvom sjemena ili na kakav drugi nain, nije tjelesni, ve zbiljski
i razvija se sukladno odgovarajuem razmjeru vraje moi i tijela koje
se pokree, pod uvjetom da mo tijela koje se pokree, ne premauje
omjer moi demona. A takvu mo imaju nebeska tijela, pa ak i itava
zemlja ili elementi prirode, iju mo moemo nazvati viom, pozivajui
se na autoritet sv. Tome koji o tome govori u svojim pitanjima o gri
jehu (10. pit., de Daemonibus). To moda proizlazi iz naravi ili osude
zbog grijeha. Jer, stvari su u sustavu prirode rasporeene sukladno svo
joj naravi i svom gibanju. I, kao to via duhovna bia, a takva su i do
bri aneli, pokreu nebeska tijela, tako i nia duhovna bia, kao to su
demoni, pokreu nia tijela. A, ako je ovo ogranienje demonske moi
posljedica njegove izvorne naravi, demoni, kako smatraju neki, ne pri
padaju redu viih anela, ve ovom zemaljskom poretku koji je ustano
vio Bog; tako smatraju filozofi. Ukoliko je, pak, tomu razlog osuda zbog
grijeha, kako tvrde teolozi, tada su demoni radi kazne protjerani iz ne
beskih sfera i baeni u ovu niu atmosferu, i stoga je nisu kadri pokre
tati, kao ni zemlju.
Ovo su odgovori na dva neodriva argumenta: Prvi je taj da demo
ni, budui da su kadri pokretati tijela, mogu pokretati i nebeska tijela
jer su svojom naravi blii zvijezdama, na to aludira i posljednji argu
ment. Odgovaramo da je ta tvrdnja neodriva; jer, ako je prvo stajalite
tono, tada ta tijela svojom moi natkriljuju demone; ako je, pak, drugo
stajalite tono, to takoer znai da ih ne mogu pokretati radi kazne
zbog svoga grijeha.
Iznosi se i argument koji pobija tvrdnju o istovjetnosti kretanja cjeline
i dijela, kao to Aristotel u 4. knjizi Fizike navodi primjer (planeta op.
ur.) Zemlje i grumena zemlje; te tvrdnju da demoni, ukoliko su kadri
pokretati dio zemlje, mogu pokretati i itavu Zemlju. Ali to nije tono,
to je jasno svakome tko sagleda razliku. No, sasvim je jasno da sku
pljanje sjemena stvari u svrhu proizvoenja odreenih uinaka, uz Bo
je doputenje, ne nadilazi njihovu prirodnu mo.

Dakle, unato nekim tvrdnjama da demoni u tjelesnom obliju ne

mogu stvarati djecu, i da se pod 'sinovima Bojim' razumijevaju sinovi
etovi, a ne demoni-inkubi, a pod 'kerima ljudskim' potomci Kajinovi,
mnogi jasno dokazuju suprotno. A, ono to veina smatra tonim, ne
moe biti posve pogreno, kako tvrdi Aristotel u 6. knjizi Etike i na kraju
rasprave de Somno et Vigilia. I u dananje doba raspolaemo mnogim
vjerodostojnim iskazima samih vjetica, koje stvarno izvode takve radnje.
Stoga izvodimo tri suda. Prvo, da ti demoni vre najprljavije spolne
radnje, ali ne radi puke naslade, ve radi oneienja dua i tijela onih
s kojima ope kao sukubi i inkubi. Drugo, da takvom radnjom mogu
oploditi enu, koja nakon toga moe roditi dijete, jer su kadri pohraniti
ljudsko sjeme u odgovarajue mjesto u eninoj utrobi, gdje se ve na
lazi odgovarajua tvar. Na isti nain mogu skupljati sjeme drugih stvari,
kojima proizvode odreene uinke. Tree, da u inu stvaranja takve djece
demonima valja pripisati samo gibanje, a ne samo stvaranje, koje ne
proizlazi iz vraje moi ili tijela koje on poprima, ve iz sjemena o
vjeka kojemu je ono uzeto; iz toga slijedi da dijete nije sin vraga, ve
ovjeka.
A to je jasan odgovor onima, koji bi mogli prigovoriti da demoni
ne mogu stvarati djecu iz dva razloga: Prvo, da na stvaranje utjee
stvaralaka sila koja poiva u sjemenu
isputenom iz ivoga bia, te da zbog
toga to tijelo koje je demon poprimio
nije takve vrste, stoga... itd. Odgovor
je jasan, naime, da vrag pohranjuje pri
rodno stvaralako sjeme na njegovo
odgovarajue mjesto, itd. Drugo, moe
se rei da sjeme posjeduje mo stvara
nja samo toliko dugo koliko je u njemu
zadrana ivotna toplina, koja iezava
kada se sjeme prenosi na velike udalje
nosti. Odgovaramo da su demoni kadri
sigurno pohraniti sjeme; ili, ak, da ono
ne moe lako ispariti uslijed velike br
zine kojom ga prenose, s obzirom na .
superiornost pokretaa nad stvari koja
se pokree.

PITANJE IV
Koji demoni obavljaju radnje inkuba i sukuba?
e li katolika tvrdnja da svi neisti duhovi izvode djela inkuba i su
kuba? ini se da jest, jer, suprotno bi znailo tvrditi da meu njima
postoji neki dobar poredak. Naime, kao to u Dobru postoje stupnjevi
i redovi (vidi to kae sv. Augustin u svojoj knjizi o prirodi Dobra),
tako se Zlo osniva na neredu. No, kako meu dobrim anelima vlada
red, tako i meu demonima vlada mete, te se stoga svi jednako odaju
takvim radnjama. Vidi Knjigu o Johu, 10: "U zemlju tame, u zemlju
sjene smrtne, u zemlju tmine guste i metea, gdje je svjetlost slina
noi najcrnjoj."
No, ne odaju li se svi takvim radnjama, to svojstvo, tad, u njima pro
izlazi iz njihove naravi, grijeha ili, pak, kazne. A ne proizlazi iz njihove
naravi, jer se svi bez iznimke odaju grijehu, kako je pokazano u prethod
nom pitanju. Jer, oni su samom svojom prirodom neisti duhovi, no ne
toliko da zanemaruju svoja dobra svojstva; suptilni u svojoj opakosti,
eljni nanositi tetu, naduti u svojoj oholosti, itd. Stoga ta zlodjela koja
ine proizlaze iz grijeha ili kazne. Nadalje, vei grijeh za sobom povla
i i veu kaznu, a kako je grijeh viih anela bio vei, oni radi kazne
moraju tim vie izvoditi te neiste radnje. Nije li to tono, objasnit
emo zato se svi oni ne odaju takvim prljavtinama.
Nadalje, tvrdi se da ondje gdje nema reda ni poslunosti, nema ni
razlikovanja; a dokazano je da meu demonima nema ni reda (disci
pline), ni poslunosti, kao ni dogovora. Mudre izreke, 13: "Oholost raa
samo svau."
Nadalje, sukladno dodijeljenim im dunostima, oni obitavaju u ni
im nebeskim prostranstvima, sve do Sudnjega dana, kada e svi, radi
svoga grijeha, biti izgnani u Pakao. Budui da nigdje ne pie da eman
cipacija podrazumijeva jednakost, stoga jednakosti nema ni u dunosti
i iskuenju.
Protiv toga govori prva glosa uz Prvu poslanicu Korinanima, xv:
"Sve dok je svijeta, aneli e biti podloni anelima, ljudi ljudima, a
demoni demonima." A uz Job, xl, govori o Levijatanovim ljuskama,
koje simboliziraju avolje sljubljene udove. Tako i meu njima posto
ji razlika u redu i dunosti.

Namee se i pitanje mogu li dobri aneli obuzdavati demone i tako

ih sprjeavati u vrenju tih opaina. U svezi toga valja istaknuti da se
aneli, ijim se zapovijedima pokoravaju neprijateljske moi nazivaju
sile, kako vele sv. Grgur i sv. Augustin (O Trojstvu, 3). Buntovan i grje
an duh podloan je poslunom, pobonom i pravednom duhu. A ona
stvorenja koja su savrenija i blia Bogu, imaju vlast nad drugima: jer
prvenstvo izvorno i iskljuivo pripada Bogu, iza kojega u poretku slijede
Njegova stvorenja, sukladno tome koliko su Mu blia. Tako se dobri
aneli nalaze iznad zlih duhova, jer uivaju Njegovu milost, koju su
demoni izgubili.
A kada se tvrdi da demoni nanose zlo bez ikakva posrednika (medija),
ili da to ine nesputano jer nisu podreeni dobrim anelima koji ih u
tome mogu sprijeiti; ili, ako su podreeni dobrim anelima, da je zlo
koje poini podanik prouzroeno nemarom gospodara, a ini se da su
dobri aneli doista katkad nemarni: odgovara se da su aneli izvritelji
boanske mudrosti. Iz toga, dakle, slijedi da dobri aneli ne sprjeavaju
uvijek opake ljude i demone u injenju zla, jer Bog svojom providnou doputa zlim anelima ili ljudima da ine zlo radi dobra koje On iz
toga izvlai.
Odgovor. Sukladna je katolikom nauku tvrdnja da postoji odree
ni red meu unutarnjim i vanjskim djelovanjima, kao i poredak meu
demonima. Iz toga slijedi da su neke opaine djela najniih redova iz
koji su vii iskljueni radi uzvienosti svoje naravi. A openito se tvrdi
da to proizlazi iz stjecaja triju okolnosti, naime, da takve stvari proiz
laze iz njihove naravi, boanske mudrosti i njihove vlastite opakosti.
No, osvrnimo se podrobnije na njihovu narav. Openito se smatra
da su neki od njih po svojoj naravi superiorni od samoga Postanka, bu
dui da se meu sobom razlikuju po obliku, jer ne postoje dva anela
istoga oblika. To se nadovezuje na opeprihvaeno stajalite, koje se
podudara i s miljenjem filozofa. I Dionizije u desetom poglavlju svoga
djela O nebeskoj hijerarhiji izlae, da u istome redu postoje tri zasebna
stupnja; a valja nam se s time sloiti, jer oba su netjelesna i duhovna.
Vidi i to kae sv. Toma (ii. 2). Jer, grijehom nisu izgubili svoju narav,
niti su demoni nakon Pada izgubili svoje darove, o emu smo prije go
vorili; tako i u svom djelovanju slijede svoja prirodna stanja. Stoga su
i njihove naravi i djelovanja razliita i brojna.
To je sukladno i boanskoj mudrosti; "Koje postoje, od Boga su po
stavljene" (Poslanica Rimljanima, 13.). No, budui daje Bog izaslao

demone kao iskuenje ljudima i kaznu prokletima, tako oni napastuju

ljude izvana, na najrazliitije naine.
To je sukladno i njihovoj opakosti. Naime, budui da su neprijatelji
ljudskoga roda, shodno tome se protiv njega i bore; stoga ele ljudima
nanositi to vea zla, to i ine. Iz toga slijedi da svi ne izvravaju na isti
nain svoje najgnusnije opaine.
To dodatno potkrjepljuje sljedee razmatranje. Naime, kako je re
eno, budui da radnja proizlazi iz prirode stvari, oni podreenih nara
vi moraju u svom djelovanju biti podreeni sami sebi, kao to je sluaj
s tjelesnim tvarima. Budui da se u prirodnom poretku nia tijela na
laze ispod nebeskih tijela, a njihova su djelovanja i kretanja podlone
djelovanju i kretanjima nebeskih tijela; i, budui da se demoni, kako
je reeno, takoer meu sobom razlikuju u prirodnom sustavu; iz toga
slijedi da se meu sobom razlikuju i svojim prirodnim radnjama, vanj
skim i nutarnjim, to se osobito odnosi na izvoenje navedenih opaina.
Iz toga se zakljuuje sljedee. Budui da te opaine uglavnom nisu
svojstvene uzvienoj aneoskoj naravi, tako se i najopakija i najzvjerskija ljudska djela imaju razmatrati sama po sebi, a ne s obzirom na
funkciju ljudske naravi i uzroka.
I na kraju, budui da se vjeruje da su neki demoni izbaeni iz sva
koga poretka, razumno je tvrditi da su oni demoni koji su ispali iz naj
niega kora, pa ak i najniega reda, ovlateni da ine te i druge opaine,
te da ih uistinu i ine.
Nadalje, valja osobito imati na umu da u Svetome pismu, premda
ono govori o inkubima i sukubima koji pohotno ude za enama, nigdje
ne itamo da su sagrijeili protiv prirode. Ne govorimo samo o sodomiji, ve o svakom drugom protuprirodnom grijehu koji predstavlja
nedoputeno djelo. A da je mnogo onih koji tako sagrjeuju, pokazuje
injenica da se demoni svih redova, gnuaju i stide takvih djela. ini
se da o tome govori glosa uz xix. odlomak knjige proroka Ezekiela, gdje
se veli: "Predat u te u ruke onih koji obitavaju u zemlji Izraelovoj,
naime zlih duhova, koji e se sramiti nad vaim opainama, to znai,
grijeha protiv prirode". A onaj tko prouava uvidjet e to autoriteti
razumijevaju pod demonima. Jer, Bog nijedan grijeh nije toliko esto
kanjavao sramotnom smru mnotva.
Doista, mnogi vele i uistinu u to vjeruju, da nitko ne moe nekanjivo
initi takve opaine dulje od smrtnoga ivota Kristova, koji trajae
trideset i tri godine, osim ako ga Otkupitelj ne izbavi svojom posebnom

milou. A to dokazuje injenica da su u tom grijehu esto zabludjeli

osamdesetogodinjaci i stogodinjaci, koji su do tada vodili ivot u
skladu s Kristovim naukom; a kada su Ga se jednom odrekli, teko su
se mogli osloboditi tih poroka i ishoditi osobno spasenje.
Nadalje, imena demona ukazuju na njihovo mjesto u poretku i na
njihovu slubu. Naime, premda ih Sveto pismo zbog razliitosti njihovih
svojstava sve naziva istim imenom, naime, imenom vraga, ono nas uje
dno nauava da Jedan upravlja tim neistim djelima, dok su Drugome
podvrgnute neke druge opaine. Naime, svi se neisti duhovi u Svetom
pismu i u govoru, obiavaju nazivati imenom diabolus, od dia, to
znai dva i bolus, to znai zalogaj, jer on ubija dvije stvari, tijelo i duu.
To se podudara i s etimologijom, jer na grkom jeziku diabolus znai
utamnien, to je takoer prikladno, jer mu nije doputeno initi zla ko
liko eli. Nadalje, diabolus moe znaiti strmoglavljivanje, budui da
se strmoglavio, odnosno pao, metaforiki i doslovno. Obiava se nazivati
i demonom, naime, onime koji je edan krvi, jer udi za grijehom i na
vodi na njega, zahvaljujui svojoj trostrukoj odlinosti, naime, suptilno
sti svoje prirode, dugovjekog iskustva i moi otkrivanja dobrih dua.
Nazivaju ga i Belijal, to znai 'nepodjarmljen ili bez gospodara', jer
se bori protiv onoga kojemu je podinjen. Nosi ime i Beelzebub, to
znai 'gospodar muha', odnosno dua grjenika koji odbacie pravu vjeru
Kristovu. I Sotona, odnosno Protivnik; vidi Prvu Petrovu poslanicu,
5: "Protivnik va, avao, obilazi..." I Behemot, odnosno 'zvijer', jer
navodi ljude da se odaju zvjerskim bludima.
Ali demon razvrata i gospodar te opaine zove se Asmodej, to znai
'Zatornik', jer zbog ovoga su grijeha Sodoma i etiri druga grada kanje
ni stravinim unitenjem. Isto tako, zloduh oholosti zove se Levijatan,
to znai 'njihovo uveanje', jer, kada je Lucifer iskuavao nae praro
ditelje, oholo im je obeao poboanstvenjenje. O njemu Gospodin pro
govara kroz Izaiju: "U onaj dan kaznit e Jahve, maem ljutim, velikim
i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu." A demon
lakomosti i pohlepa za bogatstvom naziva se Mamon, kojega Krist
spominje u Evanelju (Matej, 6), "Ne moete sluiti Bogu, itd."
Slijede argumenti. Prvo, dobro moe biti otkriveno bez zla, ali zlo
ne moe postojati i biti otkriveno bez dobra, jer ono se izlijeva na stvo
renje koje je po naravi dobro. I stoga su demoni, ukoliko im je narav
dobra, dosueni prirodnim slijedom; a o njihovim djelima vidi Knjigu
o Jobu, 10.

Drugo, moe se rei da demoni odaslani da djeluju, ne poivaju u

Paklu, ve u niim nebeskim sferama. Ondje meu sobom imaju svoj
poredak, koji nee imati u Paklu. Iz toga slijedi da je meu njima za
vladao nered, jer su pokuali dosegnuti blaenstvo onoga dana kada su
nepovratno pali iz toga reda. Moe se rei i da e ak i u Paklu meu
njima postojati razlika u stupnjevima moi i kanjavanja, jer e samo
neki imati odobrenje da napastuju due. No, ti e stupnjevi, kao i muke,
proizlaziti od Boga, a ne od njih samih.
Tree, kada se kae da su vii demoni stroe kanjeni, jer su vie
grijeili i da su, stoga, obvezni vriti ta neista djela, odgovara se da je
grijeh suodnosan kazni, a ne inu ili naravi; i stoga se oni, radi odlinosti svoje naravi ne odaju takvim opainama, a ne radi svoga grijeha ili
kazne. Iako svi neisti duhovi ude nanositi zlo, neki tomu tee vie
od drugih, ovisno o tomu koliko su im naravi dublje porinute u tamu.
etvrto, tvrdi se da se demoni meu sobom slau, no ne radi prija
teljstva, ve radi svoje opakosti, i to po tome to mrze ljudski rod i svim
svojim silama nastoje initi nepravdu. A takvo slaganje nalazimo meu
pokvarenima koji se udruuju i ovlauju one, koji se izdvajaju svojom
darovitou da izvravaju odreena zlodjela.
Peto, premda svi trpe kaznu zatoenitva, sada, u nioj atmosferi i
poslije, u Paklu, svima nisu odreene iste kazne i dunosti: jer, to im
je narav uzvienija, a sluba vea, podvrgnuti su teoj kazni. Vidi
Knjigu mudrosti, 6: "Monici e biti mono kanjeni."
PITANJE V.
to je uzrok poveanju broja arobnjakih djela?
Zato se arobnjako umijee u tolikoj mjeri proirilo?
e li katolika tvrdnja da na podrijetlo arobnjatva i njegovo irenje
utjeu nebeska tijela; ili, pak, ono proizlazi iz opakosti kojom obi
luje ljudska narav, a ne opaina inkuba i sukuba? A ini se da oni iz
viru iz opakosti samoga ovjeka. Jer, sv. Augustin u Knjizi LXXXIII
kae da uzrok ovjekove izopaenosti poiva u njegovoj volji, bez
obzira sagrjeuje li na osobni ili tui nagovor. Ali, upravo grijeh ini
vjeticu izopaenom, i stoga on proizlazi iz ljudske volje, a ne od vraga.
Na istome mjestu govori o slobodnoj volji, o tome da uzrok ovjekove

opakosti poiva u njemu samome. I zakljuuje: ovjekov grijeh proi

zlazi iz slobodne volje, koju vrag ne moe unititi jer bi to iskljuivalo
slobodu: stoga vrag ne moe biti uzrok toga, niti kojega drugog grijeha.
Nadalje, u Knjizi crkvenog nauka pie: "avao ne pobuuje sve nae
zle misli, ve one katkad proistjeu iz naeg osobnog rasuivanja."
No, smatra se da pravi izvor arobnjatva nisu demoni, ve da ono
proizlazi iz utjecaja nebeskih tijela. Jer, kao to se svako mnotvo svodi
na jedinstvo, tako se i sve to ima vie oblija svodi na neki jedinstven
uzrok. Ali, grjena su i krijeposna ljudska djela, dobra i loa, raznolika i
brojna, pa se ini da se mogu podvesti pod neke uzroke usklaenoga
kretanja i pokretanja. A takve moemo pripisati samo kretanjima zvi
jezda, to znai da su ta tijela uzroci takvih djela.
Nadalje, da zvijezde uistinu nisu uzrok dobrih i zlih ljudskih djela,
astrolozi ne bi tako esto pretkazivali ishode ratova i drugih ljudskih
postupaka: stoga su na neki nain uzrok.
Nadalje, zvijezde mogu utjecati i na same demone u izvoenju od
reenih arolija; s obzirom na to, jo vie mogu utjecati na ljude. Izlau
se tri dokaza u potvrdu te pretpostavke. Neke ljude koje nazivaju mjese
arima, demoni napastuju ee tijekom odreenih razdoblja, premda
bi ih radije stalno napastovali da i na njih ne utjeu odreene mjese
eve mijene. To potkrjepljuje injenica da nekromanti promatraju od
reene konstelacije radi zazivanja demona, to ine upravo stoga jer znaju
da su ti demoni podreeni zvijezdama.
Kao dokaz se navodi i sljedee. Demoni se, kako tvrdi sv. Augustin
(O dravi Bojoj, 10), koriste niim tijelima, kao to su biljke, kamenje,
ivotinje, stanoviti zvuci i glasovi, te slike. No, budui da su nebeska
tijela monija od niih tijela, tako i zvijezde imaju daleko snaniji utje
caj od tih stvari. I vjetice su potinjene po tome to njihova djela pro
istjeu iz utjecaja tih tijela, a ne od pomoi zlih duhova. Taj argument
potkrjepljuje xvi. odlomak Prve knjige o Samuelu, koji kazuje kako je
David zvucima svoje harfe protjerao zlog duha koji je opsjedao aula,
te ga tako umirio.
Ali, protiv toga. Posljedica mora proizai iz uzroka; a vjetija su
djela takva da ne mogu biti uinjena bez pomoi demona, kako poka
zuje sv. Izidor (Etika VIII) svojim opisom vjetica. Vjetice se tako
nazivaju zbog opakosti svojih vradbina, jer one uznemiruju elemente
i smuuju pamet ljudima, te zazivima, bez primjene ikakva otrovnog

napitka, unitavaju due, itd. Ali, takve uinke ne mogu prouzroiti

zvijezde posredstvom ovjeka.
Osim toga, Aristotel u svojoj Etici ukazuje na potekou spozna
vanja izvorita misli, i tvrdi da je taj uzrok sigurno vanjski. Jer, sve to
poinje ima svoj uzrok. ovjek poinje initi ono to eli, a poinje
eljeti uslijed nekog prethodnog poticaja; a takav prethodan poticaj
nedvojbeno proizlazi iz beskonanog ili, pak, proizlazi iz nekog vanj
skog uzroka koji u ovjeku pobuuje poticaj. Moda, pak, sve to proi
zlazi iz sluaja, to bi znailo da su sve ljudske radnje nehotine (slu
ajne), to je apsurdno. Dakle, tvrdi se da je uzrok dobra u dobrima
Bog, koji nije uzrok grijeha. Ali, to se tie pokvarenih, kada ovjek
poinje teiti grijehu i voljan ga je poiniti, i tomu mora biti neki vanjski
uzrok. A taj uzrok moe biti samo vrag, osobito u sluaju vjetica, kako
je gore pokazano, jer zvijezde ne mogu izazvati takva djela. Istina je, da
kle, jasna.
Nadalje, ono to utjee na motiv, utjee i na njime prouzroenu po
sljedicu. Volju potie ono to se opaa ulima ili intelektom, a oba su
podvrgnuta vrajoj vlasti. Jer, sv. Augustin u 83. knjizi kae: "To zlo
koje proistjee od avla, uvlai se kroz sva ula; smjeta se u slikama,
prilagoava se bojama, sljubljuje se sa zvukovima, vreba u uljivoj
raspravi, prebiva u mirisima, proima aromama i ispunjava osobitim
parama sva korita razuma." Dakle, jasno je da je vrag kadar utjecati na
volju, koja je izravan uzrok grijeha.
Osim toga, sve to ima slobodu izbora iziskuje neki odluujui
imbenik, koji e ga usmjeriti na djelovanje. A ovjekova slobodna
volja ima izbor izmeu dobra i zla; stoga ga neto mora usmjeriti ka
zlu prije nego li poini grijeh. A ini se da je to poglavito vraje djelo,
osobito kada je rije o vjeticama, ija je volja prilagoena za zlo. Da
kle, ini se da je vraja zla volja uzrok zle volje ovjeka, osobito vjeti
ca. Taj se argument moe ovako potkrijepiti: kao to se dobri aneo
naginje dobru, tako i zli aneo naginje zlu; no, prvi usmjerava ovjeka
prema dobru, dok ga drugi usmjerava ka zlu. Jer, kako kae Dionizije,
najnie ima svoj uzrok u najviemu, to je nepromjenjiv i vjean bo
anski zakon.
Odgovor. Oni koji tvrde da arobnjatvo proizlazi iz utjecaja zvije
zda, krivi su zbog tri zablude. Prvo, ono ne moe potjecati od astromanata, izraivaa horoskopa i gatalaca. Jer, postavi li se pitanje jesu li

zvijezde uzrokom arobnjake opaine u ljudima, tada, s obzirom na

raznovrsnost ljudskih naravi, i radi zagovaranja prave vjere, valja us
trajati na razlikovanju. Naime, dva su naina kojima moemo utvrditi
da zvijezde utjeu na ljudske naravi. Potpuno i iz prisile, ili voljom i
sluajem. A prvo nije samo netono, ve je uistinu krivovjerno i pro
tivno kranskoj religiji da se prava vjera ne moe odrati na takvoj
zabludi. I stoga, onaj tko tvrdi da sve iz prisile proistjee od zvijezda,
oduzima svaku zaslugu, a time i svaku krivnju: oduzima i milost, a ti
me i slavu. Jer, ta zabluda teti estitosti naravi, jer krivnja grjenika
se svaljuje na zvijezde, vjeruje se da je doputeno grijeiti bez krivnje,
te se ovjek odaje tovanju i klanjanju zvijezdama.
No, to se tie tvrdnje da je razliitost ljudskih naravi uvjetovana
rasporedom zvijezda, to je tono i ne protuslovi razumu ni vjeri. Naime,
oito je da tjelesno stanje na mnoge naine uzrokuje promjene duev
nog stanja i raspoloenja; jer dua openito oponaa stanje tijela, kako
je reeno u est naela. Zato su kolerici napraiti, sangvinici dobrodu
ni, melankolici zavidni, a flegmatici tromi. No to nije iskljuivo, jer
dua je gospodar svoga tijela, osobito kada ima pomo milosti. Tako i
meu kolericima nalazimo obzirne, a meu melankolicima dobro
dune. Prema tome, kada zvijezde utjeu na oblikovanje i svojstvo o
vjekova duevnog stanja, openito se smatra da one, premda posredno,
utjeu na ovjekovu narav, ali veoma slabo: naime, nie bie ima vei
utjecaj na duevna stanja od zvijezda.
Zato sv. Augustin (O dravi Bojoj, V), kada razmatra pitanje o
dvojici brae, koja se istodobno razboljee i ozdravie, odobrava Hipokratov sud nautrb suda astronoma. Naime, Hipokrat je odgovorio da
je to radi slinosti njihovih duevnih stanja, dok je astronom tvrdio da
se to dogodilo jer bijahu roeni i zaeti pod istim poloajem zvijea.
Lijenikov je odgovor bio bolji, jer je on naveo vjerodostojniji i izravniji
uzrok. Stoga, dakle, valja rei da utjecaji zvijezda u izvjesnoj mjeri do
prinose vjetijoj zlobi, prihvati li se stajalite da su tijela doista podlo
na takvom utjecaju, koji ih ini sklonima takvoj opaini, umjesto kak
vim drugim, grjenim ili krijeposnim djelima: no, pogreno je tvrditi da
je takvo stanje neophodno, izravno i dovoljno, jer je posredno i sluajno.
Neodriv je i prigovor koji se osniva na knjizi filozofa o svojstvima
elemenata, gdje se tvrdi kako se kraljevstva raspadaju i zemlje raseljuju
u vrijeme konjunkcije Jupitera i Saturna; a iz toga se zakljuuje da se
takve stvari dogaaju neovisno o slobodnoj volji ljudi kojom, dakle,

upravljaju zvijezde. A odgovara se da filozof time ne podrazumijeva

da se ljudi ne mogu oduprijeti utjecaju toga zvijea koje ih navodi na
neslogu, ve da to ne ele. Jer, kako kae Ptolemej u Almagestu39:
40
"Mudrac e gospodariti zvijezdama." Jer, budui da je utjecaj Saturna turoban i lo, a Jupiterov veoma blagotvoran, konjunkcija tih dvaju
planeta moe meu ljudima izazvati svae i razdor. Meutim, svojom
se slobodnom voljom ljudi mogu oduprijeti toj negativnoj inklinaciji,
a veoma lako uz pomo Boje milosti.
Neodriv je i prigovor koji se osniva na iskazu sv. Ivana Damaan41
skog , koji kae (II. knjiga, vi. pogl.) da kometi esto navjeuju smrt
kraljeva. Naime, ak i da prihvatimo stajalite sv. Ivana Damaanskog
39) 'Almagest'. Claudius Ptolemaeus je bio uveni matematiar, astronom i geograf. to se tie
njegova ivota, poznato je samo da se 139. po Kr. nalazio u Aleksandriji i da je umro nakon ouj
ka 161., budui da je nadivio Antoniusa Piusa. Veoma je poznato njegovo djelo 'Geografija',
od kojega je moda poznatije
, koje se obiava nazivati arapskim
imenom, 'Almagest'. Budui da isti naslov
nosi
i djelo 'Tetrabiblus', koje se bavi astrologijom, Arapi su, kako bi ih razlikovali, vee djelo
nazvali
, poslije
; naslov Almagest' sloenica je tog posljednjeg pridjeva i arapskog lana. Djelo je podijeljeno na trinaest knjiga, od kojih su suvremenom astronomu
najzanimljivije VII. i VIII., jer sadre katalog zvijezda. Najboljim prijevodom 'Almagesta'
smatra se: Halmino, Pariz, 1813.-16., dva sveska, 4 to.
40) "Sapiens homo dominabitur astris ". Ova uvena izreka esto se citira. Usp. Tomkisovu
dramu 'Albumazar' (izvedeno u Cambridgeu, oujak, 1615.), I, 7, gdje Albumazar kae:
"Doista, mudri ga je Egipanin Ptolemej izgovorio kao istinito proroanstvo,
Sapiens dominabitur astris. "
U III Knjizi, Epigram 186, prvog objavljenog djela Johna Owena, itamo:
"Fata regunt reges; sapiens dominabitur astris. "
Legenda o sir Sampsonu u Congreveovu komediju 'Ljubav za ljubav', izvedena u Lincoln's
Inn Fieldsu, 30. travnja 1695., II, I, zadirkujui staru Dalekovidnost, koja glasno klie u po
tvrdu utjecaja zvijezda, odgovara mu: "Kaem ti, mudra sam; i sapiens dominabitur astris; i
latinski ti to dokazuje." Prema biljeci W. Aldisa Wrighta o Baconovu djelu 'Unapreenje
znanja', II, xxiii, 12: "Gosp. Ellis kae da Cognatus tu reenicu pripisuje Ptolemeju." Rije
je o Cognacijevoj zbirci drevnih izreka, koja se, zajedno s Erazmovim djelom 'Adagia' i dru
gim riznicama uvenih izreka i poslovica, moe pronai u svesku naslovljenom Adagia', a
koju je zbirku sastavio Joynaeus. Joannes Nevizanus, 'Sylva Nuptialis', II, 96, biljei: "Dicit
tamen Bal. in c.j. at lite pand. quod sapiens dominabitur astris. " Bal. je Baldus, Baldo degli
Ubaldi (ro. 1327.), najpoznatiji kanonist svoga vremena i profesor utriusque iuris pri Sveu
ilitu u Padovi, Perugiji i Piacenzi, koji je napisao velik broj glosa o 'Corpus Iuris Civilis'.
Burton, Anatomija melankolije', citira 'sapiens', itd., a A. R. Shilleto u svojim biljekama
pie da iste rijei navodi i Jeremy Taylor, te da njegov najbolji urednik, C. G. Eden, nije uspio
otkriti podrijetlo te izreke.
41) 'Sv. Ivan'. Sv. Ivan Damaanski, crkveni nauitelj, roen u Damasku oko 676., umro iz
meu 754. i 787. Navod uzet iz
, treeg
dijela jednog od njegovih najznaajnijih djela,
, 'Vrela spoznaje'. Taj trei

koje je, kako jasno proizlazi iz spomenute knjige, opreno stajalitu fi

lozofa, ta tvrdnja nije dokaz neminovnosti ljudskih postupaka. Jer, sv.
Ivan smatra da komet nije prirodna pojava, niti je jedna od zvijezda
nebeskog svoda, stoga ni njegovo znaenje ni utjecaj nisu prirodni. On
tvrdi da kometi nisu dijelovi zvijezda iz vremena postanka, ve su stvo
reni s posebnim ciljem i potom, boanskom zapovijeu, uniteni. To je,
dakle, miljenje sv. Ivana Damaanskog. Ali, Bog takvim znakom na
vjeuje smrt kraljeva, a ne drugih ljudi, i to stoga to je kralj javna oso
ba, ija smrt moe izazvati pomutnju u kraljevstvu. I aneli budnije
uvaju kraljeve radi opeg dobra; a kraljevi se raaju i umiru posredo
vanjem anela.
Odrivo je i stajalite filozofa koji kau da je komet vrua i suha
nakupina nastala u viem dijelu svemira u blizini vatre, te da oblikovana
kugla te vrue i suhe pare preuzima oblije zvijezde. Ali, nezdrueni
dijelovi te pare proteu se dugim krajevima spojenima o tu kuglu i
svojevrstan su joj dodatak. Prema takvom stajalitu, ona sluajno, a ne
po sebi, pretkazuje smrt, koja slijedi nakon izlaganja vruini i suhoi.
Budui da se bogati uglavnom hrane vruom i suhom hranom, mnogi
od njih pod takvim okolnostima umiru; a meu njima najvie pozor
nosti pobuuje smrt kraljeva i prineva. Pomnim razmatranjem zaklju
ujemo da takvo gledite ne odstupa znatno od stajalita sv. Ivana Da
maanskog, osim u pogledu djelovanja i suradnje anela koje k ni
filozofi ne mogu zanemariti. Naime, ak i kada pare svojom suhoom
i vruinom ne utjeu na stvaranje kometa, komet se ipak, iz ve izlo
enih razloga, moe oblikovati djelovanjem anela.
Iz toga slijedi da ni zvijezda koja je navijestila smrt mudroga Tome,
nije bila jedna od zvijezda nebeskoga svoda, ve ju je oblikovao aneo
iz neke prikladne tvari i, nakon to je izvrila svoju funkciju, iznova
se rasprila.
Bez obzira kojemu se od ovih stajalita priklonili, iz reenog vidi
mo da zvijezde svojom priroenom moi ne utjeu na slobodnu volju,
a prema tome ni na ljudsku zlobu i narav.
dio, 'Prava vjera', o kojemu je ovdje rije, valja se smatrati najmonumentalnijom raspravom
sv. Ivana Damaanskog, koji je u njoj izloio svoje sveobuhvatno znanje o astronomiji svoga
vremena. Vrijedi istaknuti da Sprenger pridaje premali znaaj autoritetu sv. Ivana, jer rijei
toga nauitelja imaju veliku teinu. Jedina potpuna zbirka djela sv. Ivana Damaanskog je
ona Michaela Lequiena, O. P., objavljena u Parizu 1717. i Veneciji 1748. Migne je objavio
drugo izdanje djela 'Patres Graeci', XCIV-XCVI, uz dodatak nekih djela, koja se obiavaju
pripisivati istom autoru.

Vrijedi, nadalje, istaknuti da astronomi esto pretkazuju istinu, i da

se njihova pretkazanja uglavnom odnose na jednu zemlju ili jedan
narod. A to je stoga to svoja pretkazanja izvode iz promatranja zvije
zda, koje, prema odrivijem gleditu, imaju vei, premda ne nemino
van utjecaj nad postupcima ljudskog roda openito, odnosno, jednoga
naroda ili zemlje, nego nad radnjama pojedinca; a to je stoga to se
narod uglavnom vie pokorava prirodnom stanju tijela od pojedinca.
No, to samo uzgred spominjemo.
Katoliko stajalite, nadalje, branimo pobijanjem zabluda izrai
42
vaa horoskopa i matematiara koji tuju boicu sree. O njima sv.
Izidor (Etika, VIII. 9) kae da se oni koji izrauju horoskope tako
nazivaju, jer promatraju zvijezde u trenutku roenja ljudi, i openito
se nazivaju matematiarima; a u istoj knjizi (2. pogl.) kae da Fortuna
svoje ime izvodi iz sluaja, te da je to boica koja se hirovito poigra
va ljudskim poslovima. A slijepom se naziva jer posvuda tumara ne
obazirui se na zasluge, dolazei jednako i dobrima i loima. Toliko o
Izidoru. No, vjerovanje da postoji takva boica, ili da nesree koje po
gaaju tijela i stvorenja, a koje se pripisuju arobnjatvu, ustvari treba
pripisati toj boice sree, puka je idolatrija: tako je protivna vjeri, kao
i opem uenju filozofa, tvrdnja da su vjetice roene upravo sa svrhom
da izvade takva djela na svijetu. Tko eli moe se uputiti na 87. pitanje
3. knjige Tomine Sume o vjeri protiv pogana, itd.
42) 'Matematiari'. Premda u Cicerona i Seneke 'mathematicus' znai matematiar, u kasni
jem latinskom ta rije uvijek oznaava astrologa, divinatora, arobnjaka. Rimski je zakon
matematiare ('Mathematici') kazneno progonio kao posveenike goeteije. Njihovo je umijee
najstroe osudio Dioklecijan (A.D. 284.-305.) sljedeim rijeima: "Artem geometriae discere
atque exercere publice interest, ars autem mathematica damnabilis interdictaest omnino."
Rije 'matematiar' u engleskom je jeziku katkad oznaavala astrologa, gataoca. Tako, prim
jerice, u Shirleyevoj komediji 'Sestre' (III, praizv. travanj 1642.), kada razbojnici prerueni u
vraeve upadaju u dvorac, Giovanni ulazi viui: "Gospodine upravitelju, ondje su neobini
momci! I odjeveni su u posve neobina ruha; nazivaju se matematiarima. " "Kojim razlogom
dolaze? ", upita upravitelj. "Da ponude svoje usluge mojoj Gospi i da pretkazuju budunost",
odgovori. A kada ih Antonio ugleda, zagrmi:
Njezina je kua otvorena za te arlatane, varalice i akrobate, koji moju gospu Gewgaw ob
manjuju i laskaju joj...
to ste vi, gospodine?
Strozzo. Jedan od matematiara, plemeniti signior.
Antonio. Matematiari! Melezu,
Kako se usuuje nazivati sebe tako uenim imenom?
Ti si jedan od onih lupea to tumaraju zemljom,
I preivljuju vadei crve iz prstiju budala.

Bez obzira, radi onih koji moda ne raspolau mnotvom knjiga,

jedna se toka ne smije zanemariti. Ondje je spomenuto da su tri stvari
u ovjeku koje valja uzeti u obzir, a kojima upravljaju tri nebeska uz
roka, naime, volja, intelekt (um) i tijelo. Prvom od njih izravno i is
kljuivo upravlja Bog, drugom aneo, a treom nebesko tijelo. Bog iz
ravno upravlja izbor i volju ka dobrim djelima, kako veli Sveto pismo
(Izreke, xxi): "Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekuica; vodi ga
kuda god hoe." Rijeima 'kraljevo srce' eli se naznaiti, da se veliki
ne mogu suprotstaviti Njegovoj volji, a to su jo manje kadri ostali. I
sv. Pavao veli: "Bog koji uini da elimo i inimo dobro."
Ljudskim umom upravlja Bog posredstvom anela. I onim tjelesnim
radnjama, vanjskim i unutarnjim, koje su prirodne ovjeku, upravlja
Bog posredstvom anela i nebeskih tijela. Jer, Blaeni Dionizije (de
Divin, nom., IV) kae da su nebeska tijela uzrok zbivanja na ovome
svijetu; premda pri tome ne spominje usud.
A budui da ljudskim tijelom upravljaju nebeska tijela, umom an
eli, a voljom Bog, moe se dogoditi da ovjeka, odbije li Boga koji
ga nadahnjuje na dobro i vodstvo svojih dobrih anela, njegove tjelesne
sklonosti navedu da ini one stvari, na koje ga navode zvijezde svojim
utjecajem, ime se njegova volja i um zapliu u zlobu i zabludu.
Meutim, zvijezde ni na koga ne mogu utjecati u toj mjeri da ga
navedu na grijeh u koji su se uplele vjetice, kao to su krvoprolie,
kraa ili razbojnitvo ili ak najgore prljavtine; a isto vrijedi i za druge
prirodne pojave.
Nadalje, kako govori William Pariki u svom djelu De Uniuerso,
iskustvom je dokazano da maslina, posadi li je bludnica, nee donosi
ti plodove, a posadi li je estita ena, urodit e plodom. A lijenik e
pri lijeenju, ratar pri sijanju ili vojnik u borbi, initi mnogo vie uz
pomo zvijezda od drugoga koji posjeduje iste vjetine.
Katoliko stajalite branimo i pobijanjem vjerovanja u sudbinu.
Pritom valja istaknuti da je vjerovanje u sudbinu u jednom smislu su
kladno katolikoj vjeri, no u drugom je posve heretiko. Jer, sudbinu
moemo tumaiti na nain na koji je razumijevaju neki neznaboci i
matematiari, koji smatraju da na razliitost ljudskih naravi neminov
no utjee poloaj zvijezda. Tako je arobnjak sudbinom predodreen
da bude arobnjak, ak i ako mu je narav dobra, jer je na to utjecao po
loaj zvijezda u trenutku kada je bio zaet ili roen. A tu silu nazivaju
sudbinom.

Meutim, osim to je pogreno, takvo je stajalite heretiko i gnus

no, jer za sobom neizbjeno povlai gubitak, kako je pokazano prilikom
pobijanja prve zablude. Naime, takva zabluda otklanja svaki razlog za
zaslugu ili krivnju, milost i slavu, to Boga ini tvorcem naega grije
ha, i za sobom povlai i druge takve nesuvislosti. Stoga, dakle, to poi
manje sudbine valja u cijelosti odbaciti jer ona ne postoji. A o tome sv.
Grgur u svojoj homiliji o epifaniji, kae sljedee: "Strana je srcu vjer
nika pomisao da postoji sudbina."
Premda se ini, s obzirom na nesuvislost obaju stajalita, da se ovo
miljenje podudara s onim koje se odnosi na astrologe, ona se ipak ra
zilaze po pitanju utjecaja zvijezda i gibanja sedam planeta.
Ali, sudbina bi se mogla smatrati svojevrsnom drugom naravi, ili
sustavom posrednih uzroka koji izvode pretkazane boanske uinke.
U tome, pak, smislu, sudbina doista postoji. Jer, Bog svojom providnou ostvaruje uinke posredovanjem uzroka, u stvarima podvrgnu
tima posrednim uzrocima; premda to ne vrijedi u nekim drugim stvarima,
kao to je stvaranje dua, oitovanje slave Boje i stjecanje milosti.
I aneli mogu sudjelovati u udjeljivanju Boje milosti, nadahnjujui
i usmjeravajui razum i volju, pa se moe rei da odreeni sustav poslje
dica na isti nain proistjee iz providnosti ili ak sudbine. Naime, to
se razmatra na sljedei nain: da Bog posjeduje svojstvo koje se moe
nazvati providnou, ili se, pak, moe rei da je odredio posredne uzroke
za ostvarenje nekih Svojih ciljeva; u toj je mjeri sudbina racionalna
injenica. Na taj nain Boetije govori o sudbini (De Consolatione IV
('O utjesi filozofije')): "Sudbina je priroeno stanje promjenjivih
stvari kojim Providnost vee stvari uz ono to je predodredila."
Ipak, mudri su sveci zazirali od primjene toga naziva, radi onih koji
su iskrivili njegovo znaenje, pripisujui ga utjecaju sile zvijezda.
Stoga sv. Augustin (O dravi Bojoj, V) kae: "Pripisuje li tko ljudske
poslove sudbini, kojom razumijevaju Boju volju i mo, neka zadri
svoje miljenje, ali vi ga ispravite."
Dakle, sve reeno jasno odgovara na pitanje jesu li sve stvari,
ukljuujui arobnjaka djela, podlone sudbini. Naime, tvrdi li se da
je sudbina poredak posrednih uzroka predodreenih boanskih uinaka,
odnosno, ostvarenje Boje volje posrednim uzrocima, tada su u toj mje
ri podlone sudbini, odnosno posrednim uzrocima koje je odredio
Bog, a utjecaj je zvijezda jedan od tih posrednih uzroka. Ali, one stvari

koje izravno proizlaze od Boga, kao to je stvaranje, glorifikacija tje

lesnih i duhovnih bia i druge takve stvari, nisu podlone takvoj sudbini.
To stajalite podrava i Boetije u spomenutoj knjizi, kada kae da na
one stvari koje su blie Bogu, ne utjee volja sudbine. Dakle, budui
da djela vjetica ne pripadaju uobiajenom sustavu prirode, ona nisu
podlona tim posrednim uzrocima. Drugim rijeima, po svom podrije
tlu nisu podlone sudbini, ve drugim uzrocima.
arobnjatvu nisu uzrok sile koje pokreu zvijezde.
Iz navedenog, dakle, proizlazi da arobnjatvo, budui da nije poslje
dica spomenutih uzroka, nije uzrokovano ni zasebnim bitima, odnosno
silama koje pokreu zvijezde; premda se ini da je takvo bilo stajalite
Avicene i njegove kole, i to iz sljedeih razloga. Oni su tvrdili da su
to zasebne sile vie od naih dua; a i sama dua moe katkad, snagom
mate ili jednostavno uslijed straha, izazvati promjenu u svom, a katkad
ak i u drugom tijelu. Naprimjer, ovjek koji hoda daskom postavlje
nom na visokome mjestu, lako e pasti, ali u svom strahu on zamilja
da e stvarno pasti. No, lei li daska na tlu, nee pasti, jer nema razloga
da strahuje od pada. Tako se uslijed poimanja due, tijelo pohotnog i
gnjevnog zagrijava, dok se tijelo straljivog hladi. Isto tako ovjek moe
umiljajui takve stvari, ili uslijed velikog straha, oboljeti od groznice
i kuge. I dua moe utjecati na drugo tijelo, kao i na svoje, tako da i
ono ozdravi ili oboli; a tomu se kao uzrok pripisuje zaaranost, o kojoj
smo prethodno govorili.
Budui da se prema tom stajalitu, vjetije radnje pripisuju silama
koje pokreu zvijezde, a moda i samim zvijezdama, valja nam onome
to smo o toj materiji ve rekli dodati da je i to nemogue. Jer, sile koje
pokreu zvijezde su dobre i inteligentne biti, ne samo svojom naravi,
ve i voljom, to potvruje injenica da one djeluju za dobrobit itavoga
svemira. Ali, ono stvorenje koje pomae izvrenju arobnjakih radnji,
ne moe svojom voljom biti dobro, premda je moda dobro po svojoj
naravi. Stoga je nemogue na te dvije biti primijeniti isti sud.
injenica, pak, da takva bit ne moe imati dobru volju, dokazuje se
na sljedei nain. Naime, dobrohotna inteligencija ne moe tititi one
koji postupaju protivno krijeposti, a takve su vrste vjetija djela. Jer,
u Drugom dijelu emo pokazati da one ine ubojstva, razvrate i da

rtvuju djecu i ivotinje, te da se zbog svojih zlodjela nazivaju vjeti

cama. Stoga inteligencija uz iju se pomo vre takve arobnjake
radnje, ne moe biti naklonjena krijeposti; premda joj je izvorna narav
moda dobra, jer takva je narav svih stvari, to je oito svima koji o
tome razmiljaju. Isto tako, dobra inteligencija ne moe biti duh zatit
nik zloinaca i njima, a ne krijeposnima, pruati svoju zatitu. Jer, oni
su zloinci koji se slue arobnjatvom i poznati su po svojim djelima.
Prirodna je funkcija biti koje pokreu zvijezde da upravljaju svako
bie prema dobru, premda se esto dogaa da se nekim sluajem to
bie iskvari. Stoga te biti ne mogu biti prvotni uzrok vjetica.
Osim toga, dobri duh upravlja ljude ka onome to je dobro u ljudskoj
prirodi i to je na dobru glasu; prema tome, zao duh otklanja ljude od
takvih stvari i vabi ih prema zlu. A takav duh svojim lukavtinama sp
rjeava ljude da streme estitim i vrlim stvarima, kao to su znanost i
krijeposti, vabei ih ka zlim stvarima, kao to su krae i tisuu drugih
zloina; stoga one ne izviru iz tih zasebnih biti, ve iz neke zlonamjer
ne sile protivne krijeposti.
Osim toga, duh kojega se zaziva kao pomonika u injenju zloina,
ne moe se smatrati dobronamjernim duhom. A vjetice, pak, kako e
se pokazati, odriu se vjere i ubijaju nevinu djecu. U tim arobnjatvi
ma im ne pomau zasebne biti koje pokreu zvijezde, jer su dobre.
Zakljuujemo, dakle, da takva djela ne mogu proizlaziti od sila koje
pokreu zvijezde, kao ni od samih zvijezda. Budui da im izvorite mo
ra biti sila nekog bia, a ta sila ne moe biti dobronamjerna, premda svo
jom naravi moe biti dobra, i budui da ovom opisu odgovaraju sami
demoni, slijedi da takve stvari proistjeu od njih.
Naravno, netko bi mogao iznijeti triav prigovor da arobnjatvo
proistjee iz ljudske zlobe, i da se njegovi uinci postiu kletvama, po
stavljanjem slika na odreeno mjesto i povoljnim utjecajem zvijezda.
Tako je, primjerice, jedna vjetica postavila takvu sliku i rekla nekoj
eni: "Oslijepit u te i osakatiti", to se i ostvarilo. No, to se ostvarilo,
jer je ena u trenutku svoga roenja bila zvijezdama predodreena na
takvu nesreu; a takve rijei i radnje, ne bi imale uinak na neku drugu
osobu. Na ovo u iscrpno odgovoriti. Prvo, uzrok takvih arobnjakih
radnji ne moe biti ljudska zloba; drugo, uzrok im ne mogu biti ni ma
gine rijei ili slike, niti kakav poloaj zvijea.

arobnjatvo ne proizlazi samo iz ljudske zlobe.

Prvo nam valja dokazati da vjetija djela ne mogu proizlaziti samo iz
ljudske zlobe, bez obzira koliko velike. Naime, ovjekova zloba moe
biti obiajna navika, jer on estom praksom stjee naviku, koja ga ini
sklonim grijehu, ne iz neznanja, ve uslijed slabosti; u tom se sluaju
smatra da sagrjeuje radi opakosti. Ili je moda rije o stvarnoj zlobi,
ime se podrazumijeva hotimian izbor zla, to se naziva grijehom
protiv Duha Svetoga. No, ni u jednom sluaju on ne moe bez pomoi
kakve vie sile izvoditi arolije, kojima bi mogao mijenjati elemente
ili nanositi tetu tijelima ljudi i ivotinja. A to dokazuje prije svega
uzrok, a potom uinak arobnjatva.
Naime, ovjek ne moe izvoditi takva djela bez zlobe, odnosno,
slabljenja svoje prirode, a jo manje kada mu je narav ve otprije osla
bljena, budui da je njegova djelatna sila ve oslabljena. Ali, ovjekova
prirodna dobrota slabi injenjem najrazliitijih grijeha i opakosti. To
dokazuju razum i autoritet. Tako Dionizije (O boanskim imenima,
IV) kae: "Grijeh je posljedica prirodne navike", a pri tome govori o
grijehu krivnje. Dakle, nitko svjestan grijeha ne sagrjeuje, osim uko
liko to ini iz hotiminog buntovnitva.
Odgovaram ovako. Grijeh krivnje u istom je odnosu prema dobru
naravi, u kakvom je dobro milosti prema grijehu naravi. Ali milost
umanjuje prirodni grijeh, koji je poput kresiva sklono krivnji; stoga
krivnja u veoj mjeri umanjuje prirodno dobro. Neodriv je prigovor
da zaaranost proizlazi iz zlog pogleda stare ene uprtog u dijete, usli
jed ega se ono mijenja i opinjava. Naime, kako je ve pokazano,
djeci se to moe dogoditi samo radi njihove osjetljive naravi. No,
ovdje govorimo o tijelima ljudi i ivotinja, pa ak i o prirodnim ele
mentima i olujama. Onoga tko eli podrobnije istraiti tu temu, upuu
jemo na pitanja sv. Tome o zlu: "Moe li grijeh iskvariti svo prirodno
dobro, itd."
Osvrnimo se sada na uinke arobnjatva. Uinci nas dovode do
spoznaje o uzroku. Uinci o kojima ovdje govorimo, ne pripadaju sus
tavu prirode kakvu poznajemo, a izazvani su silom nekog nama nepo
znatog stvorenja, iako nije rije o udima koja nadilaze sustav cjelo
kupne stvorene prirode. Naime, uda proizlaze iz moi Onoga koji
poiva izvan sustava prirode, a to je Blagoslovljeni Bog; kako je ree
no: "Ti si Onaj koji sam ini velika uda." Tako se i za vjetija djela

tvrdi da su udesna, samo ukoliko su izazvana nekim nama nepozna

tim uzrokom, i nadilaze nama poznat sustav prirode. Iz toga slijedi da
se ovjekova tjelesna mo ne moe smatrati uzrokom takvih djela; jer
se uzrok s prirodnim uinkom, u sluaju ovjeka, prepoznaje kao pri
rodan, a ne udesan.
A vjetija se djela ne mogu nazivati udesnima ukoliko nadilaze
ljudsku spoznaju, to jasno proizlazi iz same njihove prirode, jer se ne
izvode na prirodan nain. To potvruju svi crkveni nauitelji, a oso
bito sv. Augustin u knjizi LXXXIII, gdje kae da se mnoga udesa
izvode na slian nain na koji ih izvode sluge Boje. U istoj knjizi
kae da i arobnjaci izvode uda po privatnom ugovoru, dobri krani
na temelju javne pravde, a loi znakovima javne pravde. To se objanja
va na sljedei nain. U itavome svemiru vlada boanska pravda, kao
to u dravi vlada javni zakon. Ali, svako bie odgovara za svoja djela
svemiru, kao to pojedinac za njih odgovara dravi. S obzirom na to,
budui da dobri krani izvode uda boanskom pravdom, tvrdi se da
ih izvode na temelju javne pravde. Ali, tvrdi se da arobnjak, budui
da djeluje na temelju ugovora koji je sklopio s vragom, djeluje na te
melju privatnog ugovora; jer, on djeluje uz pomo vraga koji, zahva
ljujui svojoj priroenoj moi, moe initi stvari koje nadilaze red
prirode kakvu poznajemo, posredstvom nama nepoznatog bia; a to e
za nas biti udo, premda ne zbiljsko udo, jer ne moe djelovati izvan
sustava stvorene prirode i posredstvom svih sila nama nepoznatih stvo
renja. Naime, samo Bog na taj nain moe izvoditi uda. I reeno je:
"Ti si Bog koji sam ini velika uda." Ali, loi krani djeluju posred
stvom znakova javne pravde, primjerice, zazivajui ime Kristovo ili
izlaui neke sakramente. itatelj se moe uputiti na sv. Tomu i prvi dio
pitanja, III, l. 4., a moe prouiti i zakljuke Drugog dijela istog djela,
VI. poglavlje.
Da se arobnjatvo ne izvodi glasovima i rijeima,
koje se izgovaraju pod povoljnim utjecajem zvijezda.
arobnjatvo ne proizlazi iz rijei, koje ljudi izgovaraju nad slikama
u vrijeme povoljnih konstelacija. Jer u prirodi je ovjekova uma da
spoznaje na temelju stvari, dok fantazije mora racionalno ispitati.
ovjekovoj naravi nije sukladno da pukom milju ili uroenim djelo-

vanjem uma, proizvede neke dogaaje samim izgovaranjem rijei. Jer,

kada bi postojali ljudi koji imaju takvu mo, njihova bi se narav vrstom
razlikovala od nae, i samo bi se neodreeno mogli nazivati ljudima.
No, tvrdi se da takve stvari proizvode rijeima, ako je naklonjen
poloaj zvijezda u trenutku roenja; iz ega proizlazi da njihove rijei
imaju uinak samo pod odreenim okolnostima, i da bi bez pomoi
zvijezda, koje su se nalazile u odreenoj konstelaciji u asu roenja
njihove rtve, bile nemone. No, s obzirom na ono to je prije reeno
o astromantima, izraivaima horoskopa i gatarima, to je oito netono.
Osim toga, rijei izraavaju predodbe uma, a zvijezde ne mogu
utjecati na um, niti to mogu sile koje ih pokreu, osim kada ga ele same,
neovisno o kretanju zvijezda, prosvijetliti; a mogu ga nadahnuti samo na
injenje dobrih djela, jer um koji ini zla djela nije nadahnut, ve pomra
en. Dakle, jasno je da na uinkovitost izgovorenih rijei ne utjeu
zvijezde, ve neka inteligencija koja je po svojoj naravi moda dobra,
ali je zlonamjerna jer uvijek ini zlo; a, kako smo gore pokazali, takva
je inteligencija Vrag.
Isto tako, uinci arobnjatva ne proistjeu iz slika na koje utjeu
sile zvijezda. Naime, takve slike, obiljeene kakvim znakovima i liko
vima, rezultat su ovjekova umijea. Ali zvijezde proizvode prirodne
uinke, koje ne moemo primijeniti na uinke koje su proizvele zle
vjetice na tetu ivih bia, koji nadilaze uobiajen prirodni poredak.
Stoga taj argument nije odriv.
Nadalje, prethodno smo pokazali da postoje dvije vrste slika. Astroloke i arobnjake slike nisu predodreene za proizvoenje tetnih
uinaka, ve za ostvarenje kakve osobne svrhe. Ali, posve su drukije
slike koje proizvode vjetice, jer one ih avoljom zapovijedi uvijek kriom postavljaju na neko mjesto radi nanoenja teta stvorenjima; tako,
prema priznanju samih vjetica, nanose tetu onima koji po njima ho
daju ili nad njima spavaju. Prema tome, njihovi uinci ne proistjeu iz
zvijezda, ve ih proizvode demoni.
Argumenti. Prvo, valja nam razumjeti rijei sv. Augustina, da uzrok
ovjekove pokvarenosti poiva u njegovoj volji, naime, volji u znae
nju uzroka koji proizvodi posljedicu; to se ispravno naziva uzrokom.
Meutim, to nije tono u sluaju uzroka koji doputa posljedicu ili je
odreuje, predlae ili pobuuje, u kojem smislu se smatra da je demon
uzrok grijeha i izopaenosti; to Bog doputa samo kako bi iz toga zla

proizalo dobro. Kako kae sv. Augustin: "avao daje unutarnji poti
caj i aktivnijim podraajima uvjerava, iznutra i izvana. Ali daje upute
onima koji su potpuno u njegovoj vlasti, kao to su vjetice, koje nije
potrebno napastovati iznutra, ve samo izvana, itd."
Time dolazimo do drugog argumenta, naime, da je svatko, na temelju
izravnog sporazuma, uzrok svoje vlastite opakosti. A u svezi toga valja
rei da je protivno nauku o slobodnoj volji vjerovanje, da na ovjeka
moe utjecati izravna zapovijed, dok je valjana tvrdnja da na njega
utjee pobuda.
Tree, porivi za injenjem dobra ili zla mogu proizai iz utjecaja
zvijezda, a poriv predstavlja prirodnu ljudsku sklonost ka krijeposti ili
poronosti. No, vjetije radnje nadilaze uobiajen sustav prirode, i
stoga nisu podlone utjecajima tih sila.
etvrti je argument takoer jasan. Naime, premda su zvijezde uzrok
ljudskih radnji, arobnjatvo nije prava ljudska radnja.
to se tie petog argumenta, da sile koje pokreu zvijezde mogu
utjecati na due, shvati li se doslovno, tada na njih doista utjeu, nada
hnjujui ih da ine dobro, ali ih ne navode na arobnjatvo, kako smo
gore pokazali. No, shvati li se u posrednom smislu, te sile posredstvom
zvijezda, vre indirektan i sugestivan utjecaj.
esto, tri su razloga zbog kojih demoni napastuju ljude tijekom od
reenih mjeseevih mijena. Prvi je taj to ele ozloglasiti Boje stvo
renje, naime, Mjesec, kako tvrde sv. Jeronim i sv. Ivan Zlatousti. Drugi
je razlog to mogu djelovati samo posredstvom prirodnih sila, kako je
gore reeno. Stoga prouavaju tijela da ustanove koliko su podlona
dojmovima, i zato to je mozak, kako tvrdi Aristotel, najvlaniji dio ljud
skoga tijela, pa je podloan djelovanju Mjeseca koji utjee na duevna
stanja. Nadalje, u mozgu su usavrene ulne sile, pa demoni uznemi
ruju ljudsku matu sukladno odreenim mjeseevim mijenama, kada
je mozak podloan primanju takvih utjecaja.
Dva su razloga zbog kojih demoni djeluju kao savjetnici o odreenim
konstelacijama. Prvo stoga da zavedu ljude na zabludu da su zvijezde
svojevrsna boanstva. Drugo, stoga to misle da je pod utjecajem od
reenih konstelacija, tjelesno bie podlonije izvriti djela koja mu oni
savjetuju.
to se, pak, tie tvrdnje sv. Augustina (O dravi Bojoj, XXXVI) da
demone privlae raznovrsna kamenja, bilje, stabla, ivotinje, pjesme i

glazbeni instrumenti, ne onako kako ivotinje privlai hrana, ve kako

duhove privlae znakovi, kao da im se objavljuju kao znak boanske
slave za kojom ude.
Ali esto se tvrdi da biljke i glazba mogu odvratiti demone od na
pastovanja ljudi, na to ukazuje i argument o aulu i zvukovima harfe.
Na temelju toga se pokualo dokazati da neki ljudi mogu izvoditi a
rolije posredstvom odreenih biljaka i tajanstvenih uzroka, bez pomoi
vraga, ve pod utjecajem zvijezda koje imaju izravniju mo nad tjeles
nim biima pri izvoenju materijalnih uinaka, nego nad demonima
radi izvoenja uinaka arobnjatva.
Premda to pitanje iziskuje iscrpniji odgovor, vrijedi istaknuti da
biljke i glazba ne mogu, svojom prirodnom moi potpuno sprijeiti
demona u napastovanju ljudi, za to ima doputenje Boga i dobrih an
ela. Meutim, mogu ublaiti to napastovanje, a ukoliko je ono veoma
blago, kadri su ga u potpunosti zaustaviti. No, pri tome ne djeluju protiv
samoga demona, jer on je zaseban duh protiv kojega se nijedno tjelesno
bie ne moe prirodno boriti, ve protiv toga ina napastovanja. Naime,
svaki uzrok ograniene moi, moe proizvesti snaniji uinak na pri
kladnu, nego na neprikladnu materiju. Vidi: Aristotel, De Anima (O
dui). A tako djelatni uzroci to ine na predodreenom bolesniku. De
mon je sila ograniene moi, i stoga moe nanijeti snaniju bol ovjeku
sklonom toj boli ili boli koju kani nanijeti, nego li ovjeku suprotnog
duevnog stanja. Naprimjer, demon moe izazvati u ovjeku sklonom
melankoliji snaniji osjeaj potitenosti, nego li u ovjeku nesklonom
takvom duevnom stanju.
Nadalje, neosporno je da biljke i glazba mogu promijeniti tjelesno
i, shodno tome, emocionalno stanje. To je vidljivo iz biljaka, od kojih
neke u ljudima pobuuju radost, a druge tugu. Vidljivo je i iz glazbe,
kako pokazuje Aristotel (Politika, VIII) koji kae da razliite harmonije
mogu u ovjeku izazvati razliite osjeaje. O tome govori i Boetije u
svom djelu Glazba i autor Roenja spoznaje, koji govori o korisnosti
glazbe, pripisujui joj vrijednost u izljeenju ili ublaavanju razliitih
bolesti.
No, ne uviam kako biljke ili glazba mogu utjecati na ovjekovo
duevno stanje na taj nain, da ga vrag ne moe napastovati. ak i da je
to tono, zloduh, koji se kree samo u maglici due (odnosno, ne pre
lazi granice tijela), moe teko natetiti ljudima na natprirodan nain.

Ali, biljke i skladbe ne mogu svojom priroenom moi u ovjeku pro

izvesti takvo stanje, koje e sprijeiti demona da ga napastuje. Ipak,
demonu se katkad doputa da u ovjeku izazove slabu uznemirenost,
koja e nestati uslijed nekog snanog suprotnog stanja. Naprimjer,
demon moe katkad uznemiriti ovjeka izazivanjem tuge, ali toliko
slabo da biljke ili glazba koje imaju mo uzdignuti ljudski duh, izazi
vajui osjeaje oprene tuzi, mogu tu tugu u cijelosti ukloniti.
Nadalje, u drugoj knjizi svoga djela O kranskom nauku, sv. Augustin osuuje talismane i neke druge predmete, o kojima ondje iscrp
no pie, pripisujui njihovu mo magijskom umijeu jer sami nemaju
prirodnih moi. A to jasno proizlazi iz njegovih rijei. Takvi su pred
meti svi talismani, iju primjenu osuuje medicinska znanost, jer svojom
prirodnom moi ne proizvode nikakve uinke.
to se, pak, tie xvi. odlomka Prve knjige o Samuelu, koji govori o
tome kako je zao duh napustio aula nakon to je David zasvirao u svoju
harfu, itd., valja imati na umu da je posve tono, da je priroena mo
zvuka harfe, doista u izvjesnoj mjeri ublaila aulovo ludilo, jer je slu
anje glazbe uistinu umirilo njegova
osjetila, uinivi ga manje sklonim
srdbi. Ali, pravi razlog zbog koje
ga je David svojom harfom otjerao
zloduha poiva u moi Kria, to
jasno proizlazi iz glose koja kae:
"David je bio vrstan glazbenik, koji
je vjeto baratao razliitim notama i
tonskim modulacijama. Pokazao je
sutinski sklad svakoga dana svira
jui u razliitim tonskim redovima.
David je otjerao zloduha harfom, no
ne stoga to je bio toliko vjet svi
ra, ve stoga to je ta harfa imala
oblik kria, drvenoga kria preko
kojega su bile rastegnute ice. ak
su ve i u to doba demoni od njega
bjeali."

PITANJE VI.
O vjeticama koje se podaju demonima.
Zato se zlim supersticijama odaju poglavito ene.
pogledu vjetica koje se podaju demonima, namee se vie pita
nja o nainu na koji se vre takve opaine. Prvo, to se tie demona,
iz kojeg je elementa nainjeno tijelo koje poprima; drugo, je li taj in
uvijek popraen utrcavanjem tueg sjemena; tree, u pogledu vremena
i mjesta, vri li demon tu radnju ee u neko odreeno vrijeme; etvrto,
je li demon pritom vidljiv za prisutne. A u pogledu ena, valja istraiti
posjeuju li demoni ee samo one koje su same zaete takvim prlja
vim inom; ili, pak, one to su ih primalje u trenutku njihova roenja
predale demonima; i tree, je li spolni uitak u takvih osoba slabiji. Za
sada, meutim, ne moemo odgovoriti na sva ta pitanja jer ovdje izlaemo samo opu studiju, dok pojedinosti tumaimo u drugom dijelu ove
knjige na djelima vjetica, kako e se vidjeti u etvrtom poglavlju, gdje
emo govoriti o pojedinim nainima. Stoga emo se ovdje poglavito
osvrnuti na ene, prije svega, zato su pripadnice toga slabog spola e
e sklone toj opaini od mukaraca. Prvo emo openito istraiti glavne
osobine ena; potom emo posebno istraiti koja je vrsta ena openito
sklona praznovjerjima i arobnjatvu. Tree se pitanje odnosi na prima
lje, koje svojom izopaenou nadmauju sve ostale.

Zato su poglavito ene praznovjerne.

to se tie prvog pitanja, zato vjetice uglavnom nalazimo meu pripadnicama krhkog enskog spola, a ne meu mukarcima, besmisleno
je tu injenicu pobijati, budui da je osim usmenih svjedoanstava po
uzdanih osoba, vjerodostojnom ini i samo iskustvo. Spomenimo, a da
pri tome ne podcjenjujemo spol u kojemu je Bog uvijek inio velike
stvari kako bi svima dokazao svoju mo, da razliiti ljudi navode za tu
pojavu razliite razloge koji se u osnovi uglavnom podudaraju. Stoga
je u svrhu opominjanja ena dobro govoriti o tome predmetu. A kako
je iskustvo esto pokazalo, one eljno sluaju, samo ako se to diskretno
iznosi.
Neki uenjaci, naime, navode sljedei razlog. Tvrde da na svijetu
postoje tri stvari koje ne poznaju umjerenost u dobru i zlu: jezik, svee
nik i ena. A kada prekorae granicu normalnog stanja, doseu vr-

hunce i najvee dubine dobra i zla. Vodi li ih dobar duh, postiu naj
bolja djela, no, vodi li ih zao duh, preputaju se najgorim stvarima.
Za jezik je to utvreno, jer je njime veina drava podvrgnuta kr
anskoj vjeri; i Duh Sveti se ukazao Kristovim apostolima u obliku
plamenih jezika. I u drugih mudrih propovjednika nalazimo jezik pasa,
koji lizahu rane i ireve bolesnog Lazara. Kako je reeno: "Jezik tvojih
pasa koji iz neprijatelja kidaju duu."
43
Stoga i sv. Dominika , vou i oca Reda propovjednika, prikazuju
u obliju psa koji laje i u ustima dri goruu baklju, tako da do dana
dananjeg moe svojim laveom tjerati heretike vukove od stada ovaca
Kristovih.
To proizlazi i iz svakodnevnog iskustva, jer jezik mudrog ovjeka
moe utiati prepiranje mnotva, zbog ega je Salomon u Mudrim
izrekama (x) s pravom u njegovu slavu spjevao vie stihova: "Na us
nama razumnoga nalazi se mudrost" i, potom: "Pravednikov je jezik
odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi." I dalje: "Pravedni
kove su usne hrana mnogima, a luaci umiru s ludosti svoje." Iz toga
razloga dodaje na drugome mjestu (Izreke, XVI): "ovjek snuje u srcu,
a od Jahve je to e jezik odgovoriti."
O zlu jeziku nai e izreke u Knjizi Sirahovoj, xxviii: "Trei je
jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde
gradove i poruio kue kneevske." Treim se jezikom naziva jezik
onoga, koji se neoprezno ili zlobno umijea u svau izmeu dvije pro
tivnike stane.
Drugo, to se tie sveenika, pod kojim nazivom valja razumijevati
klerike i redovnike oba spola, o izreci: "Izgnao je sve koji su prodavali
i kupovali u Hramu" sv. Ivan Zlatousti44 veli: "Od sveenstva dolazi
svako dobro i svako zlo." A sv. Jeronim u pismu Nepotianu kae: "Iz
bjegavaj kao kugu sveenika koji se bavi novanim poslovima, siroma
ha koji se uzdigao do bogataa, neznatnoga koji je postao slavan." A
43) 'Sv. Dominik.' Majka sv. Dominika, blaena Joanna d'Aza, prije roenja svoga sina usnula je san u kojemu je na svijet donijela crno-bijelog psa, koji je u ustima nosio goruu baklju.
Tako je taj pas postao simbol ovoga sveca. Valja ukazati i na znaenje naziva njegove braedominicani, Domini canes, Psi Gospodnji.
44) 'Sv. Ivan Zlatousti'. Roen u Antiohiji 347., umro u Komani u Pontu, 14. rujna 407. uvene su njegove homilije 'O Psalmima' (iv-xii, xli, xliii-xlix, cviii-cxvii, cxix-cl). Tih pedeset
i devet homilija iscrpno je izloeno u: Baur, 'Der urspriingliche Umfang des Kommentars des
, fasc. I, Rim, 1908.
hl. Joh. Chrysostomus zu den Psalmen' u

Blaeni Bernard u svojoj 23. homiliji O Psalmima , govorei o klericima

veli: "Ustane li otvoreni heretik, izopite ga i uutkajte; ako je divlji
neprijatelj, neka se svi dobri od njega skriju. No, kako emo znati koga
da izopimo i od koga da se skrijemo? Jer, svi su istodobno prijatelji i
neprijatelji, miroljubivi i svadljivi, svi su nai blinji, a svak trai svoje."
A na drugome mjestu veli: "Nai su prelati postali kopljonoe, a
nai pastiri strigai ovaca." Pod prelatima razumijeva one ohole opate
koji podinjenima nameu teke terete, a sami nee ni prstom maknuti.
A Grgur o pastorima veli: "Nitko u crkvi ne ini vee tete od onoga
koji nosi ime ili red svetosti i pritom ivi u grijehu; jer nitko se ne usu
uje optuiti ga za poinjenje grijeha, uslijed ega takva djela postaju
ea jer grenika potuju radi svetosti njegova reda." I blaeni Augustin,
kada se obraa Vincentu Donatistu govori o redovnicima: "Slobodno
priznajem vaoj dobrostivosti pred Gospodinom Bogom naim, koji je
svjedok moje due otkako sam poeo Bogu sluiti, da sam teko prona
lazio gore, a isto tako i bolje ljude od onih koji su u samostanima grije
ili ili pobono ivjeli."
O opakosti ena, pak, govori se u Knjizi Sirahovoj (xxv): "Nema go
reg otrova nad otrovom zmijskim, niti mrnje od mrnje neprijateljske.
Volim vie ivjeti s lavom i sa zmajem nego ivjeti sa enom opakom."
A pored ostalog to o opakoj eni na istome mjestu prethodi i to mu
slijedi, zakljuuje: "Malena je svaka zloa prema zloi enskoj." Stoga
veli sv. Ivan Zlatousti, govorei o xix. poglavlju Evanelja po Mateju45, koji kae da se ne treba eniti: "to je ena drugo do li neprijateljica, neizbjena kazna, nuno zlo, prirodno iskuenje, poeljna nesrea,
kuna opasnost, ugodna teta, zlo prirode naslikano lijepim bojama!
Ako je, dakle, grijeh da je otpustimo kada je trebamo zadrati, to je
uistinu nuna muka; jer, otpustimo je i time poinimo brakolomstvo ili
nam se valja s njome dnevno boriti." Ciceron u drugoj knjizi svoje Re
torike veli: "Mnoge poude navode ovjeka na jedan grijeh, ali samo
jedna pouda navodi ene na sve grijehe; jer korijenje svih enskih
grijeha lakomost." A Seneka u svojim tragedijama pie: "ena ili ljubi
ili mrzi. Treega nema. A enine su suze varka, jer mogu potei iz istin
ske tuge ili su lukavtina. Kada ena razmilja sama, razmilja o zlu."
O dobrim se enama, meutim, iri tako velika hvala da itamo kako
su usreile mueve i spasile narode, zemlje i gradove; a tomu svjedoe
45) 'Sv. Matej.' Devedeset homilija o sv. Mateju napisano je oko 390. god.

Judita, Debora i Estera. Stoga veli Apostol u Prvoj poslanici Korinanima (vii): "I ena koja ima mua nevjernika, te on privoli stanovati s
njome, neka ne otputa mua. Ta mu nevjernik posveenje enom."
Veli se i u Knjizi Sirahovoj, xxvi: "Blago muu ene estite, jer je dvo
struk broj dana njegovih." Mnogo toga vrlo pohvalnog o odlinosti dobrih
ena iznosi to poglavlje navedene knjige; a Mudre izreke u posljednjem
poglavlju, govore o vrsnoj eni.
Sve se to jasno oituje i u Novome zavjetu, gdje se, primjerice, go
vori o enama i djevicama, te drugim svetim enama koje su odvratile
narode i kraljevstva od poganstva i privele ih kranskoj vjeri. itatelj
e od Vincenta iz Beauvaisa (in Spe. Histor., XXVI. 9) saznati da je
46
ugarska drava svojim obraenjem pod najkranskijom Gilijom do
47
ivjela mnoge udesne stvari, a franaka pod Klotildom , enom Klodvigovom. U mnogim pogrdama koje itamo protiv ena, obiava se pod
enom razumijevati tjelesna pouda, jer je reeno: "Naao sam da je
ena gora od smrti, a i dobra je ena podlona putenoj poudi."
I drugi su navodili razloge zato su ene praznovjernije od muka
raca. Prvi je taj da su lakovjerne; a budui da demon poglavito nastoji
pokvariti vjeru, radije napada ene. Vidi Knjigu Sirahovu, xix: "Tko
brzo vjeruje, laka je srca i bit e unien." A drugi je razlog da su ene
po svojoj prirodi povodljivije i lake primaju sugestije bestjelesnog duha;
a kada se tim svojstvom dobro slue, veoma su dobre, no koriste li ga
za zlo, tim su gore.
46) 'Gilija'. Isto: Gisela, odana sestra bavarskog vojvode Henrika (budueg cara sv. Henrika
II.); 995. se udala za ugarskoga kralja sv. Stjepana, koji je 997. naslijedio prijestolje. Bila je
neumorna u svojim nastojanjima da proiri kransku vjeru diljem kraljevstva. Krunidbeni
plat od grimiznog damasta iz 1031., koji je svilenim i zlatnim nitima izvezla kraljica Gisela,
pohranjen je u Budimpeti.
47) 'Klotilda'. Pretpostavlja se da je roena u Lyonsu oko 474.; umrla u Toursu, 3. lipnja 545.
Blagdan sv. Klotilde obiljeava se 3. lipnja. Vjenanje Klodviga I., kralja salijskih Franaka i
Klotilde, koje se dogodilo 492. ili 493., od estoga je stoljea nadahnjivalo tvorce epskih
pripovijetki i legendi. Klotilda je ubrzo zadobila vei utjecaj od svoga supruga, koji je iskori
stila u svrhu kraljeva obraenja na katoliku vjeru. Premda se izvjesno vrijeme inilo da njezini
napori nee uroditi nikakvim plodom, Klodvig, suoen s gotovo neminovnim porazom svojih
vojnika u bitki protiv Alemana, prizvao u pomo boga svoje supruge, obeavi mu da e po
stati kraninom ishodi li pobjedu Francima. Ratna se srea u tome trenutku okrenula u korist
Franaka, te je Klodvig, sukladno svom obeanju, pristao na svoje krtenje, koje je odrano na
Boi 496. u Reimsu, a obred je predvodio sv. Remigije. Kransku je vjeru istoga dana pri
grlila i njegova sestra, kao i tri tisue njegovih najveih ratnika. Tako je sv. Klotilda bila orue
obraenja monoga naroda.

Trei je razlog da im je jezik hitar, pa ono to po svom zlom umi

jeu znaju, ne mogu zatajiti svojim drugaricama; a budui da nemaju
snage, u arobnjatvu nalaze lak nain da se tajno osvete. Vidi to kae
Sirah u ve spomenutom odlomku: "Volim vie ivjeti s lavom i sa
zmajem nego ivjeti sa enom opakom. Malena je svaka zloa prema
zloi enskoj." Tomu se moe dodati da tako i ine jer su povodljive.
Trei, pak, navode druge razloge koje propovjednici moraju veoma
oprezno iznositi i o njima govoriti. Naime, tono je da Stari zavjet uglav
nom loe govori o enama i to zbog prve grjenice, Eve i drugih koje
je oponaahu; ipak, poslije se u Novome zavjetu, ime Eve mijenja u Ave
(kako kae sv. Jeronim), i sve zlo to ga je donijelo Evino prokletstvo,
odstranio je blagoslov Marijin. Stoga bi propovjednici o njima trebali
uvijek govoriti to je vie mogue pohvalno.
No, budui da se u dananja vremena ta bezbonost nalazi ee
kod ena nego kod mukaraca, kako nas ui samo iskustvo, moemo,
zanima li koga razlog, reenom dodati da ne zauuje da su ene, bu
dui da su tjelesno i duevno slabije, sklonije arobnjatvu.
Naime, to se tie razuma ili shvaanja duhovnih stvari, ini se da
su ene drukije od mukaraca; a tu injenicu potvruju zdrava razma
tranja autoriteta, potkrijepljena mnogim primjerima iz Svetoga pisma.
Terencije48 veli: "ene su intelektom nalik djeci." A Laktancije (Institutiones, III): "Osim Temeste49, nijedna ena nikada nije razumjela
filozofiju." Mudre izreke (xi) ovako opisuju enu: "Zlatan je kolut na rilu
svinjskom: ena lijepa, a bez razuma."
Ali, razlog tomu poiva u naravi, jer ene su u veoj mjeri podlo
ne tjelesnoj strasti od mukaraca, kako se to vidi iz mnogih njenih
putenih opaina. Valja takoer istaknuti da je taj poremeaj obiljeen
kod stvaranja prve ene, koja je oblikovana iz savinutog rebra, odnosno
iz prsnoga rebra koje je svinuto kao da je okrenuto od mukarca. A
budui da je radi toga nedostatka ona nesavrena ivotinja, ena je
uvijek prijetvorna. Tako Katon veli: "Kada ena plae, nastoji koga
48) 'Terencije'. 'Hecyra', III, i, 30-32: "Pueri inter sese quam pro levibus noxiis iras gerunt!
Qua propter? quia enim, qui eos gubernat animus, infirmum gerunt. Itidem illa mulieres sunt
ferme, ut pueri, levi sententia. "
49) 'Temesta'. "Denique nullas unquam mulieres philosophari docuerunt praeter unam ex
omni memoira Themisten. " III, xxv. Ali, Xistus Betulaeus (ur. 1556.) komentira: "Putat fortasse Leontii coniugem, ad quam Epicurus scripisse legitur. Quid dicemus de Thermistoclea,
Pythagorae sorore? quid de aliis pluribus quorum, bene longum catalogum Textor recenset? "

zavarati." I dalje: "Kada ena plae, nastoji prevariti mukarca." Tomu

svjedoi primjer Samsonove ene, koja ga je laskanjem namamila da
joj otkrije zagonetku, koju je zadao Filistejcima, a ona im je potom odala,
te ga tako prevarila. Da one po prirodi imaju manje vjere, vidi se i po
prvoj eni; jer, kada ju je zmija upitala zato ne jedu sa svakog rajskog
stabla, ona joj je odgovorila: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
Samo za plod ... da ne umrete!" Time je pokazala da sumnja i da ne
vjeruje Bojim rijeima. Na to ukazuje i etimologija rijei: naime, rije
femina potjee od rijei fe i minus, budui da je uvijek slaba da ima i
odri vjeru. To to je reeno o vjeri proizlazi i iz njezine naravi; unato
tomu to se vjera Blaene Djevice, milou i njezinom naravi, nikada
nije kolebala, ak ni u vrijeme Kristovih muka, dok se kolebala kod
svih mukaraca.
Stoga je, dakle, zla ena po svojoj naravi sklona bre sumnjati u
vjeru, a time i bre odricati se vjere, to je temelj za arobnjatvo.
to se, pak, tie njezine druge duevne moi, naime, volje; kada
ena mrzi onoga koga je prije ljubila, itava joj se dua pjeni od gnje
va i netrpeljivosti, ba kao to se more uvijek uzdie i talasa. Na to
aludiraju mnogi autoriteti. Knjiga Sirahova (xxv) veli: "Malena je sva
ka zloa prema zloi enskoj." A Seneka (Tragedije, VIII): "Ni snage
plamena, ni nabujalog vjetra, ni strijele napete ne mora se bojati ko
liko poude i mrnje naputene ene." 50
To potvruje i primjer ene koja je Josipa krivo optuila i time ga
dala zatvoriti, jer je odbio s njome poiniti zloin preljuba (Postanak,
xxx). A uistinu glavni uzrok koji doprinosi razmnoavanju vjetica,
jest alostan razdor meu oenjenim i neoenjenim mukarcima i e
nama. tovie, tako je ak i meu svetim enama, pa kako je tek onda
s drugima? U Postanku (xxi), naime, vidite kako je netrpeljiva i zavidna
Sara bila prema Hagari nakon to je ova zaela: kako se Rahela odno
sila prema Lei jer ona sama nije imala sinova (Postanak, xxx): i Ana
koja je bila nerotkinja, prema Penini koja je bila plodna (Prva knjiga
o Samuelu, i): i kako je Mirjam (Brojevi, xii) mrmljala i rogoborila
protiv Mojsija, zbog ega bude gubom pogoena; i kako je Marta bila
zavidna prema Mariji Magdaleni, jer je ova sjedila dok je Marta slu
ila (Luka, x). Radi toga kae Knjiga Sirahova (xxxvii): "Ne savjetuj
se sa enom o njezinoj suparnici", ime se eli rei da je s njome be50) 'Seneka'. 'Medeja', 579-82

skorisno se savjetovati jer ljubomora, tj. zavist postoji uvijek u zloj

eni. A, budui da ene tako meusobno postupaju, kako li e tek pre
ma mukarcima.
Valerije Maksim nam kazuje kako je grki kralj Foronej govorio
svome bratu Leonteju na dan svoje smrti, da mu do potpune sree nita
ne bi nedostajalo da mu je uvijek nedostajala ena. A na Leontejev upit
kako ena moe stajati na putu srei, ovaj mu odgovori da to svi oe
njeni mukarci znaju. A kada su filozofa Sokrata upitali treba li ovjek
uzeti enu, on je odgovorio: "Ne uzme li je, obuzet e te samoa, a
rod tvoj e propasti i stranac e naslijediti tvoj imetak; uzme li je, trpjet e vjena uzrujavanja, tube i svae, prigovore o mirazu, mrtenje
svojih roaka, brbljav jezik svoje punice, ispast e rogonja i nee
biti siguran hoe li dobiti nasljednika." Tako je govorio na temelju
51
osobnoga iskustva. Jer, kako veli sv. Jeronim u Contra Iovinianum :
"Imao je taj Sokrat dvije ene koje je podnosio veoma strpljivo, no nije
se mogao osloboditi njihovih psovki, ni njihove vike i prijekora. Tako
je jednoga dana, kada su na njega navalile pritubama, izaao te sjeo
pred kuu da odahne od njihova dodijavanja, u kom asu ene izliju na
njega prljavu vodu, na to se filozof ne obazre, ve ree: 'Znao sam da e
nakon grmljavine uslijediti kia.'"
Postoji i pria o nekom mukarcu ija se ena utopila u rijeci i koji
je, traei njezino truplo da ga izvadi iz vode, hodao obalom uzvodno.
A kada ga upitae zato trai uzvodno kada teki predmeti plivaju niz
vodu, a ne uz vodu, odgovori im: "Ta se ena za ivota uvijek, rijeima
i djelima suprotstavljala mojim zapovijedima. Zato je traim u suprot
nom smjeru, nije li moda i nakon smrti zadrala svoju samovolju."
I, doista, kao to se radi prvog nedostatka, nedostatka razuma, ene
lake odriu vjere, tako i radi drugog, naime, nesreenih uvstava i stra
sti, trae, smiljaju i provode razliite osvete, bilo putem arobnjatva
ili kakvim drugim sredstvima. Stoga ne zauuje to u tom spolu ima
toliko mnogo vjetica.
ene, nadalje, imaju i slabo pamenje; naime, u njima je prirodan
porok da se ne daju ukrotiti, ve slijede svoje porive bez ikakva obzira;
kada za neim tee, samo to imaju na umu i to zadre u sjeanju. Stoga
veli Teofrast: "Preda li joj upravljanje itavom kuom, a sebi zadri
51) 'Contra Iovinianum'. Ta rasprava je napisana 392.-93.

odluivanje o nekoj veoj stvari, mislit e da joj ne vjeruje i izazvat

e svau; a, ne umiri li je brzo, pripremit e za tebe otrov i pitat e za
savjet gatare i vraare; tako e postati vjetica."
Ali, uj to o vlasti ena govori Ciceron (Paradaxa): "Moe li se
slobodnim zvati ovjek kojemu ena upravlja, namee zakone, zapo
vijeda i zabranjuje da ini to eli, tako da ne moe i ne usuuje joj se
ita odbiti? Ja ga ne bih nazvao samo robom, ve najjadnijim meu ro
bovima, makar i potjecao iz najuglednije obitelji." A Seneka progovara
52
kroz usta razjarene Medeje : "to oklijeva slijediti svoj sretan poriv?
Koliko je velik dio osvete u kojoj uiva?", navodei mnoge dokaze da
se enom ne moe upravljati, jer ona slijedi svoj poriv ak i pod cijenu
svoga unitenja. Tako itamo o mnogim enama koje su se ubile iz lju
bavi ili tuge, jer nisu mogle izvriti svoju osvetu.
Piui o knjizi Danielovoj, sv. Jeronim kazuje priu o Laodiki, eni
sirijskog kralja Antioha, koja je strahovala da e kralj vie ljubiti svoju
drugu enu, Bereniku. Stoga je prvo dala ubiti Bereniku i ker koju je
ona imala s Antiohom, a potom je i sebe usmrtila otrovom. A zato?
Zato to ena ne doputa da se njome vlada, ve hoe slijediti svoj poriv.
Stoga sv. Ivan Zlatousti s pravom veli: "O, zlo gore od svakog zla, zla
ena, bila ona siromana ili bogata. Jer, ako je ena bogataa, ona ga
ne prestaje nou i danju lukavim govorom podbadati, podlo mu laskati
i estoko ga salijetati. A, ima li siromanoga mua, ni njega ne prestaje
podraavati na gnjev i svau. Ako je, pak, udovica, prezire sve radi
svega, pa se duhom oholosti zagrijava za svaku obijest."
Istraujemo li, ustanovit emo da su gotovo sva kraljevstva na svi
jetu bila unitena zbog ena. Naime, sretna drava Troja bijae razore
na zbog otmice jedne ene, Helene, to je uzrokovalo pogibiju tisue
Grka. idovska je drava trpjela mnoge nesree i razaranja zbog pro
klete Izebele i njezine keri Atalije, judejske kraljice, koja je dala ubiti
sinove svoga sina da nakon njegove smrti sama vlada; no, obje su ene
ubijene. Rimsko je carstvo pretrpjelo mnogo zla zbog Kleopatre, egi
patske kraljice, najopakije meu enama. Isto tako i druge drave. Sto
ga ne zauuje to svijet sada trpi od pakosti ena.
Razmotrimo sada putene prohtjeve samoga tijela, odakle proizlaze
najvee nevolje u ljudskom ivotu. Opravdano moemo s Catonom
52) 'Medeja', V, 895-6: 'Quid, anime, cessas sequere felicem impetum? Pars ultionis ista,
qua gaudes, quota est?'

Utianinom rei: "Kada bi svijet mogao postojati bez ena, opili bismo
s bogovima. Jer, uistinu, bez enske zlobe, a da ni ne spominjemo arob
njatvo, svijet bi bio slobodan od nebrojenih opasnosti." ujte to Valerije veli Rufinu: "Ne zna da je ena Himera, no mora znati da je to
trostruko udovite, ukraeno licem sjajnog i plemenitog lava, unakaeno tijelom smrdljive koze i naoruano otrovnim zmijskim repom."
Pritom misli daje ena lijepa izgleda, zarazna dodira, te da je openje s
njome smrtonosno.
ujmo neto i o drugom eninom svojstvu, glasu. Naime, ako je po
prirodi laljiva, tako nas i njezin govor ubada, a ipak oduevljava. Zato
je i njezin glas poput pjeva sirena, koje svojom milom melodijom vabe
prolaznike i onda ih ubijaju. A ubijaju ih praznei im novarku, oduzi
majui im snagu i tjerajui ih da se odreknu boga. Citirajmo jo jednom
Valerija koji govori Rufinu: "Njezine su rijei uitak koji aromom zainjuje grijeh; cvijet ljubavi je rua, jer je ispod njezina purpura skriveno
mnogo trnja." Vidi Mudre izreke, 5:3-4: "Nepce joj je glatkije od ulja,
ali je ona naposljetku gorka kao pelin."
Osvrnimo se i na njezin hod, dranje i odijevanje, u emu svojom
tatinom premauje i najtatije. Nema mukarca na svijetu koji se toliko
trudi ugoditi Bogu, koliko se ak i prosta ena trudi svojim tatinama
svidjeti mukarcu. Primjer prua ivot Pelagije53, ene odane zemalj
skim ugodama, koja je obiavala raskono ureena hodati Antiohijom.
Kada ju je ugledao sveti otac imenom Nonije, rekao je svojim drugovi
ma da se on za itavoga svog ivota nije toliko trudio svidjeti se Bogu;
a mnogo je o tome jo rekao, to je sauvano u njegovim govorima.
Takva je ena nad kojom narie Propovjednik (vii), i nad kojom
Crkva ak i sada narie zbog mnotva vjetica: "Otkrih da ima neto
gore od smrti-ena, ona je zamka, srce joj je mrea, a ruke okovi; tko
je Bogu drag, izmie joj, a grenik je njezin suanj." Ona je gora od
smrti, tj. od vraga. U Otkrivenju, 6:8 se veli: "Njegovo je ime Smrt."
Naime, premda je vrag naveo Evu na grijeh, Eva je zavela Adama.
53) 'Pelagija'. 'Pelagia meretrix' ili 'Pelagia mirna', prekrasna glumica koja je u Antiohiji
vodila ivot prostitutke. Nakon to ju je sveti biskup Normus obratio na kranstvo, preruena je u mukarca otila na hodoae u Jeruzalem, gdje je godinama ivjela u najveem trp
ljenju i pokori u pilji na Maslinskoj gori. Ta 'bienheureuse pecheresse' je uivala glas velike
svetice, pa je i kanonizirana, a na Istoku se ve dugo tuje njezin kult i svetkuje njezin blag
dan 8. listopada, to je i njezin spomendan u rimskoj matrilogiji.

Gora je od smrti, jer nam Evin grijeh ne bi donio ni duevnu ni tje

lesnu smrt, da je Adam nije u grijeh slijedio, na to ga je navela Eva.
Gora je od smrti i stoga to je smrt prirodna i unitava samo tijelo;
ali grijeh koji proizlazi od ene, unitava duu oduzimajui joj milost,
a esto i tijelo za kaznu zbog grijeha.
Gora je od smrti i jer je tjelesna smrt otvoren i straan neprijatelj,
a ena je prikriveni neprijatelj koji se umiljava.
Opasnija je od zamke, pri emu se ne misli na lovaku, ve na zam
ku demona. Jer, ljudi kada vide i uju ene, ne bivaju uhvaeni samo
tjelesnim poudama: kako veli sv. Bernard: "Njihovo je lice vru vjetar,
a glas siktanje zmije", nego one zlim inima zaaravaju nebrojene ljude
i ivotinje. A kada se veli da joj je srce mrea, pritom se govori o ne
dokuivoj zlobi koja vlada njezinim srcem. A ruke su joj okovi kojima
zarobljuje jer, kada rukama dotiu neko stvorenje da ga zaaraju, uz po
mo vraga postiu ono za im tee.
Zakljuimo. Sve arobnjake radnje proistjeu iz tjelesne poude
koja je u enama nezasitna. Vidi Mudre izreke, xxx: "Postoje tri stvari
nezasitne, i etvrta koja ne kae: 'Dosta!'", naime, usta maternice. Sto
ga se sjedinjuju ak i s demonima kako bi utaile svoju poudu. Ovdje
bismo mogli iznijeti jo mnogo razloga, ali razumnome je dovoljno
jasno da ne zauuje to nalazimo da se vie ena nego mukaraca
okaljalo herezom arobnjatva. A, dosljedno tome, ispravnije je nazi
vati je herezom vjetica, a ne herezom arobnjaka, da joj se ime izvodi
iz onih koje se u veoj mjeri time bave. Slava Svevinjemu koji je mu
ki spol do sada uvao od tako velikog zloina: jer je htio da se za nas
rodi i pati, zato je mukome rodu dao takvu prednost.
Za koju se vrst ena ustanovljuje da su
u veoj mjeri supersticiozne i vjetice.
to se tie drugog pitanja, tj. za koje ene ustanovljujemo da su vie
od drugih supersticiozne i okaljane arobnjatvom, valja rei, kako je
pokazano u prethodnom pitanju, da se ini kako tri glavna poroka oso
bito prevladavaju u zlim enama, naime, nevjera, astoljubivost i bludnost. Stoga su one vie od drugih sklone arobnjatvu, jer se vie od
ostalih odaju tim porocima. Budui da posljednji od ta tri poroka uglav
nom prevladava, jer je nezasitan, itd., iz toga slijedi da su meu astolju-

bivim enama okaljane one, koje s veim arom zadovoljavaju svoje

prljave poude; a one su brakolomnice, bludnice i prilenice velikaa.
Kako se napominje u papinoj Buli (pape Innocenta VIII u dodatku
knjige, op. ur.), one araju sedmerostrukim arobnjatvom, kaljajui
spolni in i zaee u utrobi. Prvo time to smuuju pamet ljudima na
vodei ih na neumjerene strasti; drugo, sprjeavajui mo oplodnje;
tree, odstranjujui za to neophodne udove; etvrto, svojim opsjenar
skim umijeem pretvarajui ljude u ivotinjske spodobe; peto, unita
vajui sposobnost raanja u enskih bia; esto, izazivajui pobaaje;
sedmo, rtvujui djecu demonima, te nanosei mnogostruku tetu dru
gim stvorenjima i plodovima zemlje. O tome emo poslije govoriti, a
za sada emo raspravljati o tetama koje nanose ljudima.
Prvo emo govoriti o onima koje aranjem navode na neumjerenu
ljubav ili mrnju. Tu je materiju teko razmatrati bez openitog pret
hodnog razumijevanja. Ipak, valja zakljuiti da je to injenica. Naime,
sv. Toma (IV, 34), govorei o enidbenoj zapreci uzrokovanoj vjetijim aranjem, pokazuje da je Bog dao vragu veu mo nad ovjejim
spolnim aktom, nego nad drugim ljudskim radnjama; a to obrazlae
time da demoni vie napastuju one ene koje se takvim radnjama vie
bave, te one u veem broju postaju vjetice.
On, naime, kae da je Bog dao vragu veu mo nad tim, nego li nad
drugim radnjama, stoga to je prvi grijeh, kojim je ovjek postao rob
vragu, uao u nas aktom oplodnje. Isto tako, vjetija se mo vie oituje
u zmijama nego u drugim ivotinjama, jer je vrag pomou zmije iskua
vao enu. Isto tako, kako kasnije dodaje, premda je brak Boje djelo,
jer je i njega ustanovio, katkad ga avolja djela unite: ne, dodue, svojom
silom, jer bi tada vrag bio jai od Boga, ve Njegovim doputenjem,
sprjeavajui izvrenje spolnog ina privremeno ili trajno.
Stoga moemo rei, a to nas ui iskustvo, da te ene zadovoljavaju
svoje prljave poude na sebi, ali i na monicima svoga vremena, svih
poloaja i stalea, time to im unitavaju due najraznovrsnijim aroli
jama, navodei ih na neumjerenost u spolnoj ljubavi, na takav nain
da ih nikakva sramota ili savjest ne moe odvratiti od takvih radnji.
Budui da vjetice ne doputaju da ih zadesi kakva teta, ni od njih sa
mih, ni od koga drugoga, jednom kada ih imaju u svojoj vlasti, od takvih
mukaraca prijeti velika opasnost naega vremena, naime, unitenje
vjere. Na takav se nain njihov broj svakim danom uveava.

Da nas barem iskustvo tomu nije nauilo! Ali arobnjatvo je uistinu

pobudilo takvu mrnju meu onima vezanima sakramentom enidbe,
time to je uinilo da sprijei mo oplodnje, tako da mukarci nisu
kadri izvravati radnje neophodne za zaee potomstva. No, budui da
ljubav i mrnja poivaju u dui, u koju ak ni vrag ne moe prodrijeti,
da se reeno komu ne bi uinilo nevjerojatnim, o tome valja raspravljati
u drugom pitanju; jer e ta materija argumentacijom biti razjanjena.

PITANJE VII
Mogu li vjetice navesti ljudska srca na ljubav ili mrnju.
itanje je mogu li demoni posredstvom vjetica, u ljudskim srcima
pobuditi neumjerenu ljubav ili mrnju; a, slijedei prethodne za
kljuke, tvrdi se da to nisu kadre uiniti. Naime, tri su stvari koje ine
ovjeka: volja, um i tijelo. Prvom upravlja sam Bog (jer je reeno:
"Kraljevo je srce u rukama Gospodina."); um nadahnjuje aneo; a tije
lom upravljaju kretanja zvijezda. Budui da demoni ne mogu izazvati
promjene u tijelu, jo su manje kadri u dui potaknuti ljubav ili mrnju.
Posljedica je jasna; naime, iako imaju veu mo nad tjelesnim nego li
nad duhovnim stvarima, ne mogu mijenjati ak ni tijelo, to se esto
pokazalo tonim. Demoni ne mogu proizvesti nikakve supstancije ili
sluajne pojave, osim uz pomo kakve druge sile koja ih proizvodi. S
time u svezi navodi se ono to je prethodno reeno; naime, kako svatko
tko vjeruje da se bilo kakvo stvorenje moe promijeniti na bolje ili na
loije ili, pak, preobraziti u neku drugu spodobu ili drugo oblije, osim
djelovanjem samoga Stvoritelja, gori je od poganina i heretika.
Osim toga, sve to djeluje s naumom, poznaje svoj uinak. Prema
tome, da vrag ima mo da potakne ljudske umove na mrnju ili ljubav,
bio bi kadar vidjeti i unutarnje misli srca; to, pak, protuslovi Knjizi cr
kvenog nauka: "avao ne moe vidjeti nae unutarnje misli." I na dru
gome mjestu: "Ne proistjeu sve nae zle misli od avla, jer katkad
nastaju naim izborom."
Nadalje, ljubav i mrnja stvar su volje, koja je duboko usaena u
dui; stoga ih vrag ne moe uzrokovati nikakvim lukavtinama. Za
kljuujemo da u duu moe ui samo Onaj (kako veli sv. Augustin) koji
ju je stvorio.

Nadalje, neodriva je tvrdnja da vrag moe upravljati voljom, jer je

kadar utjecati na unutarnja uvstva. Naime, uvstva su jaa od tjelesne
snage, a vrag ne moe stvoriti nita fiziko, kao to su tijelo i krv;
stoga ni preko uvstava ne moe nita proizvesti.
Ali protiv toga. Veli se da vrag ne napastuje ljude samo izvana, ve
i iznutra; no, to ne bi bilo tono da ne moe u izvjesnoj mjeri utjecati na
duu. I sv. Ivan Damaanski veli: "avao je izvor svog zla i neistoe."
A Dionizije (O boanskim imenima IV): "Mnotvo je demona uzrok
svega zla, itd."
Odgovor. Prije svega valja ukazati na razliku medu uzrocima; drugo,
pokazat emo kako vrag moe utjecati na unutarnje sposobnosti uma
(osjetila), naime, na uvstva; i na kraju, izvest emo odgovarajui zaklju
ak. to se tie prve toke, uzrok se moe razumjeti na dva naina,
naime, kao izravan i neizravan. Kada neto prouzroi neku posljedicu,
tvrdi se da je to sluajan i posredan uzrok posljedice. Tako moemo
rei da je onaj tko cijepa drva uzrok vatre. Slino tome, moemo rei da
je vrag uzrok svih naih grijeha, jer je on naveo prvog ovjeka na grijeh,
koji je prenesen na itav ljudski rod, koji je radi toga sklon injenju
svih grijeha. Na taj nain valja razumjeti rijei sv. Ivana Damaanina
i Dionizija.
Ali, izravan je uzrok onaj koji izravno prouzroi posljedicu; a u tom
smislu vrag nije uzrok svih grijeha. Naime, svi se grijesi ne ine na po
ticaj vraga, ve su izbor nae volje. Kako veli Origen: "ak i da ne po
stoji avao, ljudi bi ipak udjeli za hranom i bludom i ostalim takvim
stvarima. A iz tih neumjerenih pouda mogu proizai mnoge stvari,
osim ukoliko te udnje nisu razumno obuzdane. No, zauzdavanje takvih
neobuzdanih elja dio je ovjekove slobodne volje, nad kojom ak ni
vrag nema vlast."
Budui da navedeno razlikovanje nedovoljno objanjava zato vrag
katkad proizvodi mahnitu ljubavnu zasljepljenost, valja nam dodati da,
premda takvu neumjerenu ljubav ne moe prouzroiti izravno utjeui
na ovjekovu volju, to je ipak kadar uiniti uvjeravanjem. I to ini na
dva naina, u vidljivom i nevidljivom obliju. U vidljivom kada se vjeti
cama prikazuje u obliju ovjeka i s njima neposredno razgovara, nago
varajui ih da poine grijeh. Tako je u obliju zmije iskuavao i nae
praroditelje u edenskom vrtu; tako je iskuavao i Krista u pustinji objavivi Mu se u vidljivom obliku.

Nije, meutim, ispravno misliti da vrag samo na takav nain utjee

na ovjeka, jer, u tom bi sluaju poinio samo one grijehe na koje ga
vrag potie u vidljivom obliku, a ne bi sagrijeio na njegov nagovor.
Stoga valja rei da vrag ak i u nevidljivom obliku navodi ovjeka na
grijeh. To ini na dva naina, uvjeravanjem ili utjecanjem na volju. Na
prvi nain predstavlja ovjekovu razumu neku stvar kao dobru. To moe
initi na tri naina; predstavljanjem neke stvari umu ili, pak, unutarnjim
i vanjskim osjetilima to se tie uma, dobri aneo moe prosvijetliti
ovjekov um u poimanju neke stvari, kako tvrdi Dionizije; a, prema Ari
stotelu, poimanje stvari istovjetno je trpljenju: dakle, vrag moe u um
utisnuti neki oblik, emu slijedi in poimanja.
Tvrdi se da vrag to moe initi svojom prirodnom moi, koja, kako
je pokazano, nije oslabljena. Meutim, istie se da to ne moe initi
prosvjetljenjem, ve uvjeravanjem. Jer, ovjekov je um takvoga stanja
da, to je vie prosvijetljen, lake spoznaje istinu i lake se moe ob
raniti od obmane. A kako vrag nastoji da njegova obmana bude trajna,
njegovo se uvjeravanje nikako ne moe nazvati prosvjetljenjem: premda
se moe nazvati bjelodanim jer on, prilikom uvjeravanja u nevidljivom
obliju, usauje neku predodbu u unutarnja i vanjska osjetila. Uslijed
toga, spoznavajui um je uvjeren da ima izvriti neki in.
to se, pak, tie njegove moi da utjee na unutarnja ula, istie se
da je tjelesno bie po svojoj naravi takvo da ga pokree duhovno bie;
to jasno proizlazi iz naih dua koje pokreu naa tijela; isto vrijedi i
za zvijezde. No, svojom naravi nije prilagoeno da bude izravno podlo
no utjecajima, pri emu razumijevamo vanjske, a ne oblikujue utje
caje. Stoga je neophodan stjecaj neke tjelesne sile, kako je dokazano
u 7. knjizi Metafizike. Tjelesna se tvar u pogledu premjetanja, prirod
no pokorava dobrom ili zlom anelu; i upravo radi toga demoni mogu
premjetanjem skupljati sjeme i njime proizvoditi udesne uinke. Na taj
su nain i faraonovi arobnjaci, stjecajem odgovarajuih aktivnih i pasiv
nih sila proizveli zmije i ivotinje. Stoga demone samo Bog moe sprije
iti u izvoenju uinaka koji se odnose na premjetanje tjelesnih tvari
ili bia.
Razmotrimo sada kako vrag moe premjetanjem potaknuti ovje
kovu matu i opaanja unutarnjih osjetila pomou utvara i impulziv
nih radnji. Valja spomenuti da Aristotel (De Somno et Vigilia) pripisuje
uzrok utvara u snovima kretanju, injenici da krv u ivotinje koja spava,

tee do najskrovitijeg sjedita ula, odakle izviru kretanja i dojmovi,

koji su ostaci proteklih, zadranih u umu ili unutarnjem osjetilu; a rije
je o fantaziji ili mati koje sv. Toma, kako emo vidjeti, izjednauje.
Naime, fantazija ili mata je riznica ideja primljenih ulima. A do
gaa se da demoni toliko snano uzbuuju unutarnja osjetila, odnosno
sposobnost zadravanja predodbi, da se one u trenutku kada su primlje
ne od vanjskih stvari, ine novim dojmovima.
Tono je da se s time ne slau svi; no, eli li se tkogod podrobnije ba
viti ovim pitanjem, valja mu imati na umu mnogobrojnost unutarnjih
osjetila i njihovih funkcija. Avicena u svojoj knjizi O dui tvrdi da ih
postoji pet: razbor, fantazija, mata, misao i pamenje. Ali, sv. Toma u
Prvom dijelu 79. pitanja kae da ih ima samo etiri, jer on izjednauje
fantaziju i matu. Da izbjegnem suvinu opsenost, proputam iznijeti
mnoga druga razmatranja o toj materiji.
Dovoljno je rei sljedee. Fantazija je riznica ideja, dok je pamenje
neto posve drukije. Fantazija je riznica ili spremite ideja primljenih
osjetilima, dok je pamenje riznica poriva, koji nisu primljeni osjetilima.
Naime, ovjek koji ugleda vuka od njega bjei, no ne radi njegove rune
boje ili izgleda, to su ideje primljene vanjskim osjetilima i sauvane
u njegovoj mati, ve od njega bjei jer mu je vuk prirodni neprijatelj. A
ta spoznaja proizlazi iz nekog poriva ili straha, koji se razlikuje od misli
koja vuka prepoznaje kao neprijatelja, a psa kao prijatelja. A spremite
tih poriva je pamenje. U ivotinjskoj su prirodi primanje i zadrava
nje dvije razliite stvari; naime, oni tjelesne sokove vlanoga stanja lake
primaju, ali tee zadravaju; posve je suprotno u onih suhoga stanja.
Vratimo se pitanju. Utvare koje se spavaima pojavljuju u snovima,
proizlaze iz ideja zadranih u spremitu njihova uma uslijed prirodnog
premjetanja uzrokovanog istjecanjem krvi u prvo i najskrovitije sjedi
te njihovih sposobnosti opaanja; pritom mislimo na priroeno premje
tanje u glavi i modanim stanicama.
Isto se moe dogoditi uslijed slinog kretanja koje proizvode demoni.
Osim toga, takve se stvari ne dogaaju samo spavaima, ve ak i budni
ma, jer i u njima demoni mogu uznemiriti i uzbuditi unutarnja osjetila i
tjelesne sokove, ime se izvlae ideje pohranjene u spremitima nji
hovih umova, koje se potom oituju fantaziji i mati, tako da ti ljudi
umiljaju da su te stvari istinite. To se naziva unutarnjim napastovanjem.
Ne zauuje, stoga, da vrag to moe initi svojom prirodnom moi;
naime, budui da budan i razborit ovjek, moe voljno izvlaiti iz svo-

jih spremita predodbe koje je u njima zadrao; na taj nain moe u

sebi prizvati svakovrsne eljene predodbe. S obzirom na to, lako mo
emo razumjeti neumjerenu ljubavnu zaslijepljenost.
Dva su naina na koja demoni mogu, kako je reeno, pobuditi takve
predodbe. Kako je objanjeno u pitanju o napastovanju i primjerom
voljnog umiljanja, oni katkad djeluju ne sputavajui ljudski razum.
No, razum je katkad potpuno sputan, to potvruje primjer nekih ljudi
s prirodnom tjelesnom ili duevnom manom, te mjeseara i pijanaca. Sto
ga ne zauuje to demoni mogu, uz Boje doputenje, sputati razum;
a takvi se ljudi nazivaju delirinima, jer im je vrag ugrabio ula. To
ine na dva naina, naime, uz pomo vjetica ili bez njih. Tako Aristotel,
u navedenom djelu, veli da svakoga tko osjea strast pokree i najmanja
stvar. Tako ljubavnika pokree i najmanja slinost s njegovom ljubavlju,
a slino je i s onime tko osjea mrnju. Prema tome, demoni koji iz
ljudskih postupaka saznaju kojim se strastima najvie predaju, u njima
pobuuju takvu neumjerenu ljubav ili mrnju, snanije i uinkovitije im
utiskujui svoj cilj u matu, budui da to mogu lake initi. To je naj
laki nain da ostvare svoj cilj, kao to je ljubavniku lake prizvati iz
pamenja sliku svoje ljubavi, i u svojim je mislima zadrati ugodnom.
No, kada te stvari ine posredstvom i na zagovor vjetica koje su s
njima sklopile ugovor, tada to ine arobnjatvom. Meutim, tu mate
riju na ovome mjestu nije mogue iscrpno izloiti radi velikog broja
primjera, koje nalazimo i meu sveenstvom i meu laicima. Koliko je,
naime, preljubnika napustilo svoje najdivnije supruge zbog poude pre
ma najopakijim enama!
Poznata je pria o starici koja je, kako ak i danas pripovijedaju bra
a u jednom samostanu, na taj nain zaarala tri opata, te ih ak i ubila,
a etvrtoga otjerala u ludilo. Taj je zloin, naime, javno priznala, drznuvi se pri tom rei: "Uinila sam to i inim i dalje, a oni se ne mogu
oduprijeti svojoj ljubavi prema meni, jer su pojeli suvie moga gnoja
[pri emu je svojom rukom izmjerila odreenu duljinu]." Priznajem,
meutim, da ona ivi i danas jer nismo raspolagali dokazima dostatni
ma da protiv nje podignemo optubu ili je privedemo sudu.
Valja imati na umu da vrag, kako je reeno, u nevidljivom obliju
navodi ovjeka na grijeh uvjeravanjem, ali i uz pomo njegove volje.
Premda nije osobito primjereno, vrijedi spomenuti da slinim utjecajem
na ljudsku volju i tjelesna stanja, neke ljude ini sklonijima gnjevu,
pohoti i drugim strastima. Naime, oito je da je ovjek takvog tjelesnog

stanja skloniji pohoti, gnjevu i slinim strastima, a kada su one u nje

mu pobuene, spremnije e im se predati. No, budui da je ovdje teko
navoditi presedane, valja nam iznai laki nain kojim emo ih obznaniti
ljudima radi njihova upozorenja. U drugom dijelu ove knjige rasprav
ljat emo o sredstvima, pomou kojih se tako zaarani ljudi mogu izli
jeiti.
Nain propovijedanja ljudima o nezasitnoj ljubavi.
U svezi prethodno reenog, propovjednik postavlja sljedee pitanje:
"Je li sukladna katolikoj vjeri tvrdnja da vjetice mogu zaraziti ljud
ske umove neumjerenom ljubavlju prema nepoznatim enama, i toliko
zapaliti njihova srca, da ih ni sram, ni kazna, niti ikakve rijei ili djela
ne mogu odvratiti od takve ljubavi; nadalje, mogu li pobuditi toliku
mrnju meu suprunicima koja e ih sprijeiti u izvrenju svojih bra
nih radnji; tovie, u toj mjeri da u gluho doba noi oni prelaze velike
udaljenosti u potrazi za ljubavnicama.
Propovjednik se u razmatranju ove materije moe, ako eli, poslu
iti nekim argumentima iz prethodnoga pitanja. U suprotnom, dovoljno
je rei da valja rijeiti neke potekoe vezane uz pitanja ljubavi i mr
nje. Naime, te strasti napadaju volju iji je in uvijek slobodan i moe
ju obuzdati samo Bog, koji njome moe upravljati. Iz toga jasno proiz
lazi da ni vrag, ni vjetica koja djeluje uz njegovu pomo, ne mogu
prisiliti ovjekovu volju na ljubav ili na mrnju. Nadalje, budui da volja,
kao i razum poiva u dui, u koju moe ui samo Onaj koji ju je stvorio,
to pitanje postavlja mnoge zapreke na putu otkrivanja istine.
No, usprkos tomu, valja nam prije svega govoriti o ljubavnoj zaslije
pljenosti i mrnji, a potom o sprjeavanju spolne moi opinjavanjem.
to se tie prvoga, premda vrag ne moe izravno utjecati na ovjekov
razum i volju, on je, kako tvrde mudri teolozi (2. Knjiga Sentencija),
kadar djelovati na tijelo ili na sposobnosti koje pripadaju tijelu, ili je s
njima povezan, naime, na unutarnja i vanjska osjetila. To je autoritetom
i razumom dokazano u prethodnom pitanju; a itatelj se moe uputiti
i na autoritet Knjige o Jobu (ii), koja veli: '"Neka ti bude!', ree Jahve
Satanu, 'U tvojoj je ruci'", to, naime, znai da je Job u njegovoj vla
sti. No, vrag je imao vlast samo nad Jobovim tijelom, jer mu Gospodin
nikada ne bi predao njegovu duu. Zato je i rekao: "ivot mu sauvaj",
dakle, da mu ne naudi. A osim vlasti koju mu je dao nad tijelom, dao

mu je i vlast nad svim tjelesnim sposobnostima, naime, nad etiri ili pet
unutarnjih osjetila, a to su razbor, fantazija ili mata, misao i pamenje.
U nedostatku drugih primjera, navedimo onaj svinja i ovaca. Zahva
ljujui svome porivu, svinje znaju pronai put do kue. Tako i ovce,
na temelju prirodnog poriva, razlikuju vuka od psa, znajui da im je
jedan od njih prirodni neprijatelj, a drugi prijatelj.
Dakle, budui da sve nae razumne spoznaje proistjeu iz ula (ka
ko Aristotel u drugoj knjizi svoga djela O dui, tvrdi da razuman ovjek
mora opaati matovite predodbe), tako vrag moe utjecati na matu
i pomraiti razum. To ne znai da na um djeluje izravno, nego posred
stvom matovitih predodbi. Stoga moemo voljeti samo ono to znamo.
Obilje nam primjera moe pruiti zlato, koje krtac voli jer poznaje
njegovu mo, itd. Prema tome, kada je razum pomraen, pomraena je
i volja. Vrag, tovie, to moe initi uz pomo vjetice ili bez nje; a do
toga moe doi ak i uslijed nedostatka sposobnosti predvianja. Na
vest emo primjere za svaki takav sluaj. Kako veli sv. Jakov u svojoj
poslanici: "Svakoga napastuje njegova vlastita pouda. Ona ga izvlai
i mami. Zatim pouda, poto zane, raa grijeh, a grijeh, kada je gotov,
raa smrt." Pismo na drugome mjestu (Postanak, xxxiv) govori o tome
kako je ekem, kada je opazio Dinu dok je izala da posjeti neke ene
onoga kraja, na silu s njome legao, nakon ega mu je za nju srce prionulo, te se zaljubio. A glosa veli: "Kada neodluno srce zaboravlja sve
poslove i osvre se, poput Dine, na poslove drugih ljudi, biva zavedeno
navikom i postaje greno."
Drugo, pokazat emo da ta pouda ne mora biti izazvana samo a
robnjatvom, ve i vrajom kunjom. Tako u Drugoj knjizi o Samuelu
(xiii) itamo kako je Amnon silno ljubio svoju sestru Tamaru, to ga
je toliko muilo da se radi nje gotovo razbolio. Tako stranom i prljavom
zloinu moe se odati samo ovjek, kojega je vrag posve iskvario i
podvrgao ga velikoj kunji. Stoga glosa veli: "To nam je upozorenje,
a Bog nam je dopustio da uvijek budno pazimo da nama ne zavlada
porok i knez zla, koji obeava lani mir onima kojima prijeti opasnost,
ne bi li nas nespremne doekao i ubio."
O toj strasti uzgred govori i Knjiga svetih otaca, koji svjedoe da su
ih ene, unato tomu to su bjeali od svih tjelesnih pouda, katkad pod
vrgavale kunji svojom ljubavlju vie nego to bi se moglo vjerovati. Sto
ga Apostol (Druga poslanica Korinanima, xii) veli: "Stavljen mi je

trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno mui da se ne uzoholim", na

to glosa dodaje: "Stavljen sam na kunju poude. Ali, onaj koji ne pokle
kne kunji nije grenik, jer time iskuava svoju krepost." A pod kunjom
se podrazumijeva avolja, a ne tjelesna kunja koja je uvijek oprostiva
kao lak grijeh. Propovjednik moe pronai mnoge primjere za to.
O treoj toki smo raspravljali gore, naime, da neumjerena ljubav
na radnja proistjee iz zlih vrajih radnji; a govorimo o toj kunji.
Na pitanje kako je mogue utvrditi proistjee li takva neumjerena
ljubav od vjetice, a ne od vraga, odgovaramo da to moemo saznati na
vie naina. Prvo, ako mukarac u iskuenju ima lijepu i estitu enu ili
obratno, u sluaju ene, itd. Drugo, ako mu je razum u tolikoj mjeri oko
van da ga nikakvi udarci, ni rijei ili djela, ak ni sram, ne mogu odvra
titi od te poude. I osobito tree, kada se ne moe obuzdati da katkad
iznenada i usprkos tegobnom putovanju, danju i nou prevaljuje velike
udaljenosti (o emu su mnogi takvi mukarci osobno svjedoili). Kako
veli sv. Ivan Zlatousti, komentirajui xx. odlomak Matejeva evanelja,
koji govori o magarcu na kojemu je jahao Krist: "Kada zloduh opsjedne
ovjekovu volju grijehom, vodi ga svojom voljom kamo mu se prohtije."
Pritom navodi primjer broda u moru bez kormila, koji vjetrovi nose po
svuda kako im drago; i ovjeka koji vrsto jae konja; i kralja koji vlada
nad silnikom. I, etvrto, to pokazuje injenica da se katkad iznenada i
neoekivano zanose, a katkad i preobraavaju, to se niim ne moe
sprijeiti. To je vidljivo i iz same njihove odvratne pojavnosti.
Prije nego li krenemo u razmatranje sljedeeg pitanja o vjeticama,
koje se odnosi na sposobnost oplodnje, valja nam objasniti argumente.
Slijede objanjenja argumenata.
Odgovor na argumente: prvi argument, da ovjekovom voljom upravlja
Bog, a njegovim razumom dobri aneo, jasan je. Naime, dobri aneo
nadahnjuje razum samo k spoznaji istine, iz ega proizlazi ljubav prema
dobrome, jer su istina i zbilja isto. Tako i zli aneo moe pomraiti razum
spoznavanjem prividne istine; a to ini pomutnjom ideja i predodbi,
koje su osjetila primila i pohranila, iz ega, potom, proizlazi neumjerena
ljubav prema prividno dobrim stvarima, kao to su tjelesne naslade ko
jima takvi ljudi tee.
Drugi, pak, argument, da vrag ne moe proizvesti fizike promjene
u tijelu, dijelom je toan, to se objanjava trima vrstama mutacije.

Naime, vrag ne moe u cijelosti promijeniti oblik i izgled tijela (to je

pravilnije nazivati novom sazdanou, a ne promjenom) bez pomoi
neke sile ili bez Bojeg doputenja. No, govorimo li o promjeni svojstva,
kao u sluaju bolesti ili zdravlja, kako je prije pokazano, demon moe
proizvesti u tijelu razliite bolesti, pa ak i liiti ovjeka razuma i izazvati
osjeaj neumjerene mrnje ili ljubavi.
Tomu moemo dodati i treu vrst mutacije, kada dobri ili zli aneo
ulazi u tijelo, na isti nain kao kada kaemo da samo Bog moe ui u
duu, dakle, ivotnu bit. No, kada govorimo o anelu, osobito o zloduhu
koji ulazi u tijelo, kao u sluaju opsjednutosti, on ne prelazi granice tijela,
jer na taj nain u duu moe ui samo Stvoritelj koji ju je uinio unutar
njim ivotnim pokretaem. No, tvrdi se da vrag ulazi u tijelo kada izvodi
neto oko tijela: kako veli sv. Ivan Damaanski, ondje gdje djeluje tamo
jest. A tada djeluje unutar granica tijela, ali ne unutar due.
Iz toga proizlazi da je tijelo sadrano od dva svojstva: materije i
duha. A to odgovara razlici izmeu prividnog i zbiljskog. Stoga demoni,
ulazei u tijelo, ulaze u moi tjelesnih organa i ostavljaju na njih dojmove.
Takvi, pak, dojmovi proizvode matovite predodbe u umu, kao to su,
primjerice, boje, o emu se govori u Treoj knjizi O dui. A taj dojam
prodire i u volju koja svoje poimanje dobrog osniva na razumu, sukla
dno onome to razum prihvaa neto kao zbiljski ili prividno dobro.
to se tie treeg argumenta: dva su naina spoznavanja misli srca,
naime, promatranje njihovih uinaka ili njihovo itanje iz razuma. Na
prvi ih nain mogu spoznati aneli, ali ak i ovjek, premda e se po
kazati da je aneo u tome mnogo vjetiji od ovjeka. Naime, misli se
katkad oituju nekim vanjskim inom, pa ak i promjenom duevnog
stanja. I lijenici mogu razabrati osjeaje srca na temelju bila. Stoga sv.
Augustin (de Divin. Daem.) kae da je koji put veoma lako razabrati o
vjekovo duevno stanje, ne samo na temelju njegovih rijei, ve i samih
njegovih misli, iji su znakovi izraeni na tijelu; premda u svojim Pre
ispitivanjima veli da nema nikakva pravila kojim se to moe otkriti; a
smatram da on nerado priznaje da vrag moe saznati unutarnje misli srca.
S druge toke gledita, samo Bog moe znati misli uma i naklonosti
volje. Jer, volja je razumnoga stvorenja podlona samo Bogu, i na nju
moe djelovati samo On, koji je prvi i konaan uzrok. Stoga samo Bog
poznaje ono to poiva u volji ili ono to samo o volji ovisi. tovie, ono
to ovisi samo o volji oituje se u vanjskim inima. Jer, ovjek koji ra-

spolae sposobnou spoznavanja i razumijevanja, koje iz njega proi

zlazi, koristi se njome kada to eli.
Prema tome, sve reeno dokazuje da duh ne moe ui u duu, to
znai da ne moe ni vidjeti ono to je u umu, a osobito ne ono to poi
va u najskrovitijim dubinama due. Stoga, na tvrdnju da vrag ne moe
vidjeti misli srca i da, prema tome, ne moe u srcima ljudi pobuditi lju
bav ili mrnju, odgovaramo da on uistinu moe saznati ljudske misli
na temelju njihovih vidljivih uinaka, u emu je vjetiji od ovjeka; tako
suptilnim nainima moe u ljudima pobuditi ljubav i mrnju stvarajui
privide i pomraujui um.
No, ovo moramo rei da utjeimo krijeposne i oslobodimo ih bojazni:
kada je osjetilna vanjska i tjelesna promjena koja proistjee iz ljudskih
misli, toliko nezamjetna i neodreena da vrag na temelju nje ne moe
saznati misli, osobito u vrijeme kada se krijeposni odmaraju od izuava
nja i dobrih djela, on ih tada napastuje poglavito u snovima, o emu svje
doi iskustvo. No, kada je fiziki uinak misli snaan i odreen, demon
na temelju ovjekove vanjtine moe saznati jesu li mu misli okrenute
ka zavisti ili pohoti. Ali, smatramo da valja ostaviti otvorenim pitanje
moe li on na taj nain saznati sve okolnosti; premda je tono da te
okolnosti moe saznati na temelju njihovih kasnijih ishoda.
I etvrto: premda samo Bog moe ui u duu, dobri ili zli aneo
moe, na prethodno pokazan nain, ui u tijelo i njegova osjetila. Na
taj se nain u takvom ovjeku mogu pobuditi ljubav i mrnja. Na drugi
argument, da su duevne moi jae od tjelesnih i vrag ih ne moe pro
mijeniti, odgovaramo da vrag moe promijeniti tjelesne moi u tom
smislu, da ih moe ubrzati ili usporiti u mesu i kostima. No, to ne ini
radi sprjeavanja ili poticanja unutarnjih ili vanjskih osjetila, ve radi
osobne koristi, jer najveu korist izvlai obmanjujui osjetila i razum.

PITANJE VIII.

Mogu li vjetice oslabiti reproduktivnu mo

ili sprijeiti spolni in.
injenicu da se arobnjatvu poglavito odaju preljubnice i bludni
ce, potvruju vradbine kojima vjetice utjeu na in oplodnje.
Tu emo istinu potkrijepiti i pobijanjem argumenata, koje iznose oni
koji se s nama ne slau u ovoj stvari. Prije svega, oni tvrde da takva op
injenost nije mogua, jer bi tada utjecala i na spolne radnje supruni
ka; prihvatimo li je, to bi znailo da je vraje djelo snanije od Bojeg,
budui da je brak Boje djelo, a arobnjatvo vraje. No, priznamo li
da se tako mogu zaarati samo preljubnici i nevjenani, vraamo se sta
jalitu da arobnjatvo ne postoji u zbilji, ve samo u ovjekovoj mati;
a tu tvrdnju pobijamo u Prvom pitanju. Ili se, pak, moe navesti neki raz
log zato ta arolija ne pogaa suprunike, ve samo nevjenane; jedini
je mogui razlog taj da je brak Boje djelo. Budui da taj razlog nije
odriv, kako tvrde teolozi, ostaje argument da je vraje djelo snanije
od Bojeg; a kako je ta tvrdnja posve neprimjerena, neprimjereno je i
tvrditi da se spolni akt moe sprijeiti arobnjatvom.
Meutim, vrag ne moe sprijeiti druge prirodne radnje, kao to je
hranjenje, hodanje i stajanje, to jasno proizlazi iz injenice da bi u su
protnom bio kadar unititi svijet.
Osim toga, spolni je in uobiajen meu svim enama, pa bi njegovo
sprjeavanje utjecalo na sve ene; no to nije tono, iz ega slijedi da
je prvi argument odriv. Naime, injenice dokazuju da to nije tono; kada
mukarac kae daje zaaran, jo je uvijek sposoban izvravati spolne
radnje s drugim enama, ali ne s onom s kojom ne moe opiti; to je
stoga to ne eli, pa tako ni formalno ne moe proizvesti nikakav uinak.
Tomu, naprotiv, istinom protuslovi dekretal ('Ako sortilegijem...
itd.'): to je i miljenje svih teologa i kanonista koji govore o branim
zaprekama prouzroenima arobnjatvom.
Drugi je razlog sljedei: budui da je Vrag moniji od ovjeka, a
ovjek moe sprijeiti mo oplodnje neplodnim biljkama, ili kakvim
drugim sredstvima, tim je vie vrag kadar to uiniti jer ima vee znanje
i lukaviji je.
Odgovor. Istinu potvruju dvije stvari o kojima smo ve raspravljali,
premda nismo posebno opisali nain takvog sprjeavanja. Pokazali

smo, naime, da arobnjatvo ne postoji samo u ljudskoj mati, ve i u

zbilji; ali nebrojeni zbiljski i stvarni uinci arobnjatva mogu se izvesti
Bojim doputenjem. Pokazali smo i da ih Bog doputa ee u sluaju
spolnih radnji, jer su prljavije od drugih ljudskih radnji. Ali, to se tie
naina takvog opinjavanja, valja istaknuti da on ne utjee samo na
mo oplodnje, nego i na mo mate ili fantazije.
Peter de la Palude (III, 34) spominje pet naina. On veli da je demon,
koji je duh, kadar pokretati ili zaustavljati tjelesna bia. Tako moe, iz
ravno ili neizravno, sprijeiti sjedinjenje dvaju tijela umeui se meu
njih u nekom tjelesnom obliju. To se dogodilo jednom mladiu koji
se zaruio s idolom, ali se oenio mladom djevom, radi ega poslije s
njome nije mogao spolno opiti. Drugo, vrag moe u mukarcu pobuditi
ili posve ugasiti elju za spolnim inom, pomou nekih tajanstvenih pre
dmeta, iju mo samo on najbolje poznaje. Tree, moe mu u tolikoj
mjeri poremetiti mo opaanja i matu, da mu se ena uini odvratnom:
jer je kadar, kako je reeno, utjecati na matu. etvrto, kao to je kadar
onemoguiti kretanje tijela, moe izravno sprijeiti i erekciju organa za
oplodnju. Peto, moe sprijeiti istjecanje ivotne esencije u organe u
kojima poiva pokretaka sila, zatvarajui sjemenovode tako da sjeme
ne moe ui u kanale za oplodnju, ili od njih uzmie ili iz njih izbija ili,
pak, na neki od mnogih drugih naina ne izvri svoju funkciju.
U daljnjim izlaganjima se slae s onime to su razmatrali drugi nauitelji Crkve. Naime, Bog doputa vragu veu slobodu djelovanja u ovom
inu, kojim se grijeh prvi put proirio svijetom, nego u drugim ljudskim
radnjama. Slino tomu, zmije su mnogo podlonije arolijama od dru
gih ivotinja. A dalje, na drugome mjestu veli: "Isto je i sa enom, jer
joj je vrag kadar toliko pomraiti razum, da joj se suprug ogadi u toj mjeri
da mu vie nikada ne dopusti da s njome legne."
Potom pokuava ustanoviti zato su mukarci ee od ena zaa
rani u pogledu te radnje; pa veli da ta zapreka openito nastaje u sjeme
nom odvodu, ili se javlja kao nemogunost erekcije, to se lake do
gaa mukarcima; stoga su mukarci zaarani ee od ena. Mogli bismo
rei i da vjetice, budui da su poglavito ene, vie ude za mukarci
ma nego za enama. Nadalje, djeluju nautrb udanih ena, vrebajui
svaku priliku za preljub, kada je mu kadar opiti s drugim enama, ali
ne i sa svojom; radi ega i ena mora traiti druge ljubavnike.
Tomu dodaje i da Bog doputa vragu da napastuje grjenike ee
od krijeposnih. Stoga je aneo rekao Tobiji: "On zloduhu daje vlast

nad onima koji ugaaju samo svojim strastima." Ali, katkad ima vlast
i nad krijeposnima, kako je bio sluaj s Jobom, ali ne i nad njihovim spol
nim radnjama. Stoga im se valja posvetiti ispovijedi i drugim dobrim
djelima, ne bi li im strijela ostala zarivena u rani, protiv ega nema ni
kakva lijeka. Toliko od Petra. O metodama uklanjanja arobnjakih
uinaka govorit emo u drugom dijelu ove knjige.
Razjanjenje nekih uzgrednih dvojbi o tome moe
li se spolni in sprijeiti zlim arolijama.
Postavi li se, uzgred, pitanje zato su samo neke ene podlone takvoj
zaaranosti, sv. Bonaventura odgovara ovako. arobnica ili vjetica na
taj nain nanosi tetu osobama koje je vrag odabrao ili je, pak, tomu raz
log to Bog ne doputa da takva nesrea zadesi odreene osobe. A da
je nedokuiva volja Boja, pokazali smo na primjeru Tobijine ene. I
dodaje:
Na pitanje kako to vrag ini, valja odgovoriti da on ne onemoguava
mo oplodnje iznutra, oteujui ud, ve izvana, ini ga beskorisnim. No,
budui da to nije prirodna, ve umjetna zapreka, vrag moe mukarca
uiniti impotentnim prema jednoj, ali ne i prema ostalim enama: ga
sei u njemu poudu prema njoj, ali ne i prema drugim enama i to svo
jom priroenom moi, posredstvom nekog bilja, kamenja ili kakvim
tajanstvenim prirodnim sredstvima. To se podudara i s miljenjem Petera Paludanusa.
Nadalje, kako ta impotencija kod spolnog openja katkad proizlazi
iz hladnoe naravi ili nekog prirodnog nedostatka, postavlja se pitanje
kako je mogue utvrditi je li tomu uzrok arobnjatvo ili nije. Hostiensis na to odgovara u svojoj Sumi (no to se ne smije javno propovije
dati): "Kada se ud ni na koji nain ne moe uzbuditi i izvriti spolni in,
to je znak prirodne impotencije; ali kada je uzbuen i uspravljen, no
ipak ne moe izvriti svoju funkciju, to je znak zaaranosti."
Valja takoer naglasiti da impotencija radi koje ud ne moe izvriti
spolni in, nije jedini uinak takvog opinjavanja, jer mogue je katkad
zaarati i enu tako da je nesposobna zaeti ili, pak, pobacuje dijete.
Nadalje treba imati na umu da Kanon propisuje da je ubojica sva
tko, tko iz osvete ili mrnje nekim radnjama sprjeava mukarca ili
enu u oplodnji ili raanju. Kanon, osim toga, govori o raskalaenim

ljubavnicima, koji se koriste protuprirodnim kontracepcijskim sredstvi

ma, poput otrova i trava, bez ikakve pomoi demona, kako bi sprijeili
sramotu svojih ljubavnica. I takve grjenike valja kazniti kao ubojice.
Ali, zakon najstroim kaznama kanjava vjetice koje takve stvari ine
arobnjatvom, o emu smo govorili u Prvom pitanju.
Slijedi razjanjenje argumenata; tvrdnji da takva nesrea ne moe
zadesiti suprunike, valja dodati, iako je ta materija do sada vjerojatno
dovoljno razjanjena, da se te stvari zbiljski i stvarno mogu dogoditi
suprunicima, kao to se dogaaju nevjenanima. Mudar e se itatelj,
koji raspolae mnotvom knjiga, osvrnuti na rijei teologa i kanonista,
osobito ondje gdje govore o impotentnima i zaaranima. I uvidjet e da
se oni slau u osudi dviju zabluda: da osobito pobijaju zabludu supru
nika koji, ini se, smatraju da takva nesrea ne moe zadesiti one sje
dinjene brakom, pri emu iznose razlog da vrag ne moe unititi Boja
djela.
Prva zabluda koju pobijaju je tvrdnja da arobnjatvo ne postoji u
zbilji, ve samo u mati ljudi koji radi nepoznavanja skrivenih, ljudi
ma nedokuivih uzroka, pripisuju neke prirodne uinke arobnjatvu,
kao da su ih proizveli demoni koji djeluju sami ili uz pomo vjetica.
Premda svi drugi nauitelji pobijaju tu zabludu kao pogrenu, sv. Toma
je najotrije napada i osuuje kao herezu, tvrdei da ona proizlazi iz same
nevjere. Budui da se nevjernitvo u kranina smatra herezom, takav
ovjek zasluuje da ga se smatra heretikom. O toj smo materiji raspra
vljali u Prvom pitanju, premda nedovoljno iscrpno. eli li se tko upo
znati s ostalim izrekama sv. Tome na drugim mjestima, pronai e razlo
ge zbog kojih on tvrdi da takva zabluda izvire iz same nevjere.
U svojim pitanjima o grijehu, naime, gdje raspravlja o demonima i
u svom prvom pitanju o tome imaju li demoni svoja prirodna tijela,
spominje, izmeu ostalog, one koji svaku fiziku pojavu pripisuju utje
caju zvijezda kojima su, kako tvrde, podloni skriveni uzroci zemalj
skih pojava. Tako veli: "Valja imati na umu da su Aristotelovi sljed
benici, peripatetici, smatrali da demoni stvarno ne postoje, ali da one
stvari koje se pripisuju demonima, proizlaze od sile zvijezda i drugih
prirodnih pojava." Stoga sv. Augustin veli (O dravi Bojoj, X) da je
Porfirije vjerovao da ljudi pomou trava, ivotinja, stanovitih zvuko
va, glasova, likova, pa i promatranjem nekih gibanja nebeskih zvijea,
proizvode sile nalik onima zvijezda, kako bi objasnili razliite priro-

dne pojave. Oito je da je to netono jer su tajanstvene uzroke pripisiva

li zvijezdama, smatrajui da su demoni samo proizvod ljudske mate.
Sv. Toma je u istom djelu jasno pobio to stajalite; naime, poznato
je da neka demonska djela nikako ne mogu proizai iz prirodnog uzroka.
Naprimjer, kada ovjek opsjednut zloduhom govori nepoznatim jezi
kom; mnoge druge primjere takvih demonskih djela nalazimo u rapsodijskim i nekromantskim umijeima, a koja moe proizvesti samo neka
inteligencija koja je po naravi moda dobra, ali je zlonamjerna. Drugi
su filozofi upravo radi tih protuslovlja bili prisiljeni priznati da demoni
stvarno postoje. Poslije su, meutim, zapali u razne zablude, pa su neki
smatrali da ljudske due, naputajui tijelo postaju demoni. Radi toga
su mnogi vraevi ubijali djecu vjerujui da e zavladati njihovim du
ama; nabrajaju se i mnoge druge zablude.
Iz navedenog proizlazi da sveti nauitelj s pravom kae da takvo
stajalite izvire iz same nevjere. Tko hoe neka proita djelo sv. Augustina (O dravi Bojoj, VIII, IX), gdje govori o raznim zabludama nevjer
nika u pogledu demonske naravi. Doista, zajedniko je miljenje svih
nauitelja, navedeno u spomenutom djelu, protiv onih koji na taj nain
poriu postojanje vjetica, veoma znaajno, premda je izreeno u samo
nekoliko rijei. Oni, naime, kau da se svi koji smatraju da na svijetu ne
postoji arobnjatvo, suprotstavljaju stajalitu svih crkvenih nauitelja,
kao i Svetome pismu; i, dalje, izjavljuju da demoni postoje i da im Bog
daje vlast nad ljudskim tijelima i matom. Stoga one koji su orua u ru
kama demona, koji uz njihovu pomo katkad nanose zlo ivim biima,
nazivaju vjeticama.
Pobijajui prvu zabludu, crkveni nauitelj i nita ne kau o onima koji
su sjedinjeni u braku; to je, meutim, jasno iz njihova pobijanja druge
zablude. Naime, vele da ima onih koji vjeruju da arobnjatvo postoji na
svijetu i da ga ima u obilju, te da ak utjee i na in tjelesnog sparivanja,
pogreno misle da takva zaaranost nije trajna i da stoga ne ponitava ve
sklopljen brak. Na tome mjestu govore o suprunicima. Pobijajui tu
zabludu (to inimo radi onih koji ne raspolau velikim brojem knjiga,
premda ovdje nije osobito bitno), valja spomenuti da je pobijaju tvrdnjom
da ona protuslovi svim presedanima i svim drevnim i suvremenim za
konima.
Stoga katoliki nauitelj i ine razliku izmeu privremene i trajne
impotencije uzrokovane arobnjatvom. Privremena ne ponitava brak,

a takvom se smatra ako se zaarani mogu izlijeiti od te smetnje u ra

zdoblju od tri godine od trenutka njihova zajednikog ivota, primje
nom svih moguih sredstava, ukljuujui crkvene sakramente ili druga
sredstva za odstranjivanje te arolije. No, ne odstrani li se ta smetnja
nijednim lijekom, od toga se razdoblja impotencija ima smatrati traj
nom. U tom sluaju ona je nastala prije sklapanja i konzumacije braka,
i stoga sprjeava sklapanje braka i ponitava onaj koji je ve sklopljen;
ili je, pak, nastala nakon sklapanja braka, ali prije njegove konzumacije,
te i u tom sluaju, smatraju neki, ponitava sklopljen brak. (Kako je
reeno u Knjizi XXXIII, I. pit., I. pogl., potvrda braka sastoji se u tje
lesnom sparivanju.) Ili se, pak, ta zapreka pojavila nakon konzumacije
braka, uslijed ega se brak ne ponitava. O impotenciji na tome mjestu
mnogo govore Hostiensis, Godfrid, te crkveni nauitelji i teolozi.
Argumenti. Prvi je dovoljno razjanjen gore navedenim razmatran
jima. No, neodriv je argument da vraja djela mogu unititi djela Bo
ja, jer arobnjatvo uinkovito
teti branim drugovima; nai
me, istina je da demon nita ne
moe initi bez Bojeg dopute
nja. On, naime, ne unitava svo
jom primarnom silom, poput ti
ranina, ve posredstvom nekog
vanjskog umijea, kako je gore
dokazano. Razjanjenje i drugi
argument, naime, zato mu Bog
doputa da izvodi tu zapreku
ee u sluaju spolnih, a ne
drugih radnji. No, kada mu Bog
doputa, vrag ima vlast i nad
drugih radnjama. Stoga je nera
zborito tvrditi da vrag moe
unititi itav svijet. I trei je pri
govor pobijen prethodno ree
nim.

PITANJE IX.

Mogu li vjetice kakvim opsjenarskim umijeem proizvesti

privid da je muki ud posve odstranjen ili odvojen od tijela.
vdje se obznanjuje istina o demonskim radnjama povezanima s
mukim udom. A radi razjanjenja injenica, postavlja se pitanje
mogu li vjetice uz pomo demona, stvarno i u zbilji odstraniti ud ili,
pak, to ine samo prividno, nekom opsjenom ili varkom. Da to stvarno
mogu initi dokazuje se a fortiori (tim vie), budui da demoni mogu
initi i vee stvari, primjerice ubijati ljude ili ih tjelesno premjetati (kako
je pokazano primjerima Joba i Tobije), tako mogu stvarno i u zbilji od
stranjivati muke udove.
I taj se argument osniva na glosi o psalmima, koji govore o zlim an
elima: Bog kanjava posredstvom zlih anela, kako je esto kanja
vao narod izraelski poastima, stvarno im se osveujui nad tijelima.
Stoga je i ud podloan takvim kaznama.
Moe se rei da vrag to ini uz Boje doputenje. Kako je prethodno
reeno, budui da Bog daje vragu veu vlast nad spolnim radnjama
radi prvog grijeha, koji je tim inom prenesen na ljudski rod, tako mu
daje veu vlast nad spolnim organom, doputajui mu ak da ga potpu
no odstrani.
Nadalje, vee je djelo bilo pretvaranje Lotove ene u stup soli, nego
li je to odstranjivanje mukog uda; to je bio (Postanak, xix) stvaran, a
ne prividan preobraaj (jer se kazuje da taj stup i danas postoji). To je
bilo djelo zlog anela, kao to su i dobri aneli kaznili stanovnike Sodome sljepoom, kako ne bi mogli pronai vrata svojih domova. Drugim
su kaznama pogodili i Gomoru. Glosa potvruje da je i Lotova ena bila
okaljana tim porokom, i da je stoga bila kanjena.
Nadalje, onaj tko moe stvoriti prirodan oblik, moe ga i unititi.
Ali, demoni su stvarali mnoga prirodna oblija, to se vidi iz primjera
faraonovih arobnjaka, koji su uz pomo demona stvorili abe i zmije.
I sv. Augustin (Knjiga LXXXIII) veli da se vidljive pojave, koje proiz
vode nie zrane sile, ne mogu smatrati prividima; no, ak i ljudi mogu
nekim umijeem odstraniti muki ud; stoga demoni mogu u nevidljivom
obliju initi ono to drugi ine u vidljivom.
No, s druge strane, sv. Augustin (O dravi Bojoj, XVIII) veli: "Ne
smije se vjerovati da demoni svojom moi ili umijeem mogu pretvarati

ljude u ivotinje; iz toga slijedi da je nemogue odstraniti ono to je

bitno za postojanje ljudskoga tijela." Dalje kae (O Trojstvu, III): "Ne
smije se misliti da je ta supstancija vidljive tvari podlona volji palih
anela; jer, podlona je samo Bogu."
Odgovor. Nema nikakve dvojbe da neke vjetice mogu izvoditi u
desne radnje u pogledu mukih organa, jer to proizlazi iz svjedoansta
va mnogih koji su to vidjeli i o tome uli, kao i onome to o tome udu
znamo na temelju osjetila vida i dodira. Treba rei da se takva djela mogu
izvoditi na dva naina, naime, zbiljski i stvarno, to potvruje prvi ar
gument, te nekim opsjenarskim umijeem. A vjetice proizvode samo
opsjenu, premda rtva to ne smatra prividom. Naime, rtva stvarno umi
lja da mu neki organ nedostaje, jer ga ne opaa svojim vanjskim osje
tilima, dakle, vidom ili dodirom.
Na temelju toga moemo rei da je ud odstranjen samo u mati, a
ne i u stvarnosti, pri emu moramo obrazloiti kako se to dogaa. Prvo
emo govoriti o dva naina kojima se proizvodi taj privid. Naime, ne
zauuje da vrag moe obmanuti ovjekova vanjska osjetila, jer, kako
je gore objanjeno, zavarava unutarnja osjetila utiskujui u njih predo
dbe pohranjene u mati. Nadalje, on obmanjuje ljudske prirodne funk
cije, tako to im predstavlja kao nevidljivo ono to je vidljivo, ono to
je opipljivo kao neopipljivo, a ono to se moe uti kao neujno, te isto
ine i s drugim osjetilima. No, takve stvari nisu zbiljske, jer proizlaze
iz proizvedenog poremeaja nekog osjetila, primjerice vida, sluha ili
dodira, koji obmanjuje ovjekovo rasuivanje.
To moemo potkrijepiti primjerima nekih prirodnih pojava. Slatko
se vino ini gorkim jeziku grozniava ovjeka, jer mu osjetilo okusa
ne zavarava stvarnost, ve njegova bolest. Tako ni u sluaju o kojemu
raspravljamo obmana nije stvarna, jer se ud jo uvijek nalazi na svome
mjestu; to je iluzija ula.
Nadalje, kako je reeno gore u pogledu spolne radnje, vrag tu rad
nju moe sprijeiti umetanjem nekog drugog tijela iste boje i izgleda,
tako da neko glatko tijelo u boji mesa umetne izmeu osjetila vida i
dodira i izmeu pravoga tijela rtve, koja uslijed toga misli da vidi i
osjea samo glatko tijelo bez spolnog organa. Vidi izreke sv. Tome (2.
dist. 8. l. 5) o opsjenama i prividima, te Secunda Secundae 91, i nje
gova pitanja o grijehu, gdje esto navodi izreke sv. Augustina iz knjige
LXXXIII: "To avolje zlo uvlai se kroz sva osjetila; prilagoava se

slikama i bojama, obitava u zvukovima, vreba u mirisima, proima se

aromama."
Nadalje, treba imati na umu da ta obmana vida i dodira ne mora biti
prouzroena umetanjem nekog glatkog tijela bez uda, ve i utiskivanjem
u fantaziju ili matu, nekih oblika i ideja duboko pohranjenih u umu,
uslijed ega ovjek umilja da neku stvar prvi put opaa. Naime, kako
je pokazano u prethodnim pitanjima, demoni mogu svojom priroenom
moi premjetati tijela; a kako na taj nain mogu utjecati na volju ili
duevno stanje, mogu utjecati i na prirodne funkcije. Govorim o stvarima
koje mati ili osjetilima izgledaju prirodne. Aristotel u raspravi O snu
i bdjenju, razmatrajui o uzroku utvara u snovima, veli da u unutarnju
svijest ivotinje koja spava, pritjee mnogo krvi, uslijed ega naviru
ideje i dojmovi proizali iz stvarnih proteklih doivljaja pohranjenih u
umu. Ve smo objasnili kako na taj nain odreeni prividi proizvode
nove predodbe. A budui da se to moe prirodno dogoditi, vrag je jo
vie kadar u mati pobuditi privid glatkog tijela bez mukog spolovila,
na takav nain da osjetila vjeruju da je ono stvarno.
Drugo, valja spomenuti neke druge metode, koje je lake razumjeti
i objasniti. Kako tvrdi sv. Izidor (Etimologije, VIII, 9), opsjena je samo
varka osjetila, osobito osjetila vida. Radi toga se i naziva prestigijom
(opsjenom), od rijei prestringo, jer je vid toliko sputan da se stvari ine
drukijima nego to jesu. Aleksandar iz Halesa54 (2. dio) veli da je prestigij iluzija vraga, koju ne uzrokuje nikakva stvarna promjena, ve posto
ji samo u umu onoga ija su vanjska i unutarnja osjetila zavarana.
Stoga u izvjesnom smislu moemo govoriti ak i o ljudskom opsje
narskom umijeu, koje se moe vriti na tri naina. Prvo, bez pomoi
demona, jer opsjene proizvode vjeti ljudi koji pokazuju i skrivaju
stvari, kako to ine opsjenari i trbuhozborci. Druga metoda takoer ne
iziskuje pomo demona; kao u sluaju kada se ljudi slue nekom pri
rodnom moi prirodnih stvari ili mineralima, kako bi izmijenili izgled
takvih predmeta. Stoga, prema sv. Tomi (I, 114, 4) i nekim drugima,
54) 'Aleksandar'. Aleksandar iz Halesa, franjevaki teolog i filozof, Doctor Irrefragabilis, bio
je jedan od najveih skolastika. Roen je u Halesu ili Haillesu u Gloucestershireu, krajem 12.
st., a umro je u Parizu, u samostanu svoga Reda 1245. Glavno mu je djelo 'Summa Universae
Theologiae', koje je poeo pisati oko 1231., no nikada ga nije dovrio. To je djelo doivjelo
nekoliko izdanja: Venecija 1475., 1576.; Nurnberg 1481., 1-502.; Pavia, 1481.; Koln, 1622. Iz
davai djela sv. Bonaventure iz Karachija obeali su objaviti veoma neophodno kritiko izda
nje toga djela.

ljudi mogu pomou dima vatre ili zapaljenih biljaka, proizvesti privid
da tapovi nalikuju zmijama.
Trea metoda obmanjivanja vri se uz pomo demona i uz neophodno
doputenje Boga. Naime, jasno je da demoni po svojoj prirodi imaju od
reenu mo nad nekim zemaljskim tvarima, kojom uz Boje dopute
nje, proizvode privide stvari, tako da se ine drukijima nego to jesu.
to se tie tree metode, valja istaknuti da demon moe na pet nai
na zavarati ljude, tako da misle da je neka stvar drukija nego to jest.
Prvo, kako je reeno, to moe initi opsjenarskim umijeem, jer vrag se
takvim umijeem slui bolje od ovjeka. Drugo, o emu smo govorili,
to ini na prirodan nain, stavljanjem ili umetanjem neke tvari, koja skri
va pravo tijelo ili ga zamjenjuje drugim u ovjekovoj mati. Trei je
nain kada se prikazuje u poprimljenom tijelu, predstavljajui se kao
neto to nije; o tomu svjedoi pria koju pripovijeda sv. Grgur u svom
Prvom dijalogu, a govori o opatici koja je jela salatu, no vrag joj je rekao
da to nije salata, ve on u njezinu obliju. Ili kada se prikazao sv. An
tunu u obliju grumena zlata, koji je pronaao u pustinji. Ili kada dodi
rom prividno pretvara ovjeka u zvijer, o emu emo uskoro govoriti.
etvrti je nain kada obmanjuje organ vida tako da se neka jasna stvar
ini maglovitom ili, pak, organ govora, ili kada prividno pretvara star
icu u mladu djevojku. ak i svjetlo nakon plakanja izgleda drukije i
nejasnije. Peti je nain kada utjee na matu i pobuuje tjelesne soko
ve, preobraavajui oblike opaene osjetilima, o emu smo prethodno
raspravljali, tako da uslijed toga primaju svjee i nove predodbe. Su
kladno tome, vrag moe na posljednja tri, pa ak i na druge naine, za
arati ovjekova osjetila. Stoga je kadar i skriti muko spolovilo nekom
varkom i opsjenom. A dokaz ili primjer toga, koji smo saznali izvra
vanjem nae inkvizitorske dunosti, navest emo poslije, u Drugom
dijelu ove rasprave, kada emo vie govoriti o tim i drugim stvarima.
Kako moemo razlikovati zaaranost od prirodnog nedostatka.
Slijedi sporedno pitanje, koje za sobom povlai neke druge probleme.
Petrovo je spolovilo odstranjeno, i on ne zna je li to uinjeno arobn
jatvom ili na neki drugi nain, avoljom moi i uz Boje doputenje.
Postoje li naini kojima moemo utvrditi ili razlikovati te uzroke? Od
govoriti se moe na sljedei nain. Prvo, takve se stvari ee dogaaju
preljubnicima i razvratnicima. Naime, kada takvi ljudi ne uspiju odgo
voriti prohtjevima svojih ljubavnica, ili ih ele napustiti radi drugih

ena, tada te ljubavnice iz osvete izvode takve stvari, ili im posredstvom

kakve druge sile odstranjuju udove. Drugo, uzrok se moe utvrditi na
temelju trajnosti tog uinka. Naime, nije li prouzroen arobnjatvom,
gubitak nije trajan i ud e se iznova pojaviti nakon nekog vremena.
To, meutim, namee drugu dvojbu, naime, je li privremenost pro
uzroena arobnjatvom. Odgovaramo da ta zaaranost moe biti trajna
i da moe trajati do smrti, to se osniva na sudu kanonista i teologa koji,
raspravljajui o enidbenoj zapreci prouzroenoj arobnjatvom, tvrde
da privremeno moe postati trajno. Godfrid, naime, veli u svojoj Sumi:
"Zaaranost ne moe uvijek ukloniti onaj tko ju je uzrokovao ili stoga to
je mrtav ili ne zna kako je ukloniti ili, pak, stoga to je arolija izgubljena."
Na temelju toga moemo rei da e arolija, kojom je zaaran Petar,
biti trajna ako ga vjetica koja ju je izvela, ne moe ukloniti.
Postoje, naime, tri vrste vjetica. One koje istodobno mogu lijeiti
i nanositi tetu; one koje nanose tetu, ali ne mogu lijeiti; te, kako
emo pokazati poslije, one koje, ini se, mogu samo lijeiti, odnosno,
uklanjati tetu. Takvom smo sluaju osobno svjedoili: Kada su se dvije
vjetice prepirale, uzajamno se podrugujui, jedna ree: 'Nisam toliko
zla kao ti, jer znam izlijeiti one kojima nanesem tetu.'" I arolija e
biti trajna ako vjetica, prije nego li je ukloni promijeni obitavalite ili
umre. Sv. Toma takoer tvrdi: "Svaka arolija moe biti trajna ako se
ne moe ukloniti ljudskim sredstvima; ili, ako to sredstvo postoji, ali
ljudi za njega ne znaju ili je nedoputeno; premda je Bog moe ukloniti
posredstvom svetog anela, koji moe silom obuzdati vraga, ako ve
ne moe vjeticu."
Meutim, osnovno sredstvo protiv arobnjatva je sakrament pokore,
jer tjelesne bolesti esto nastaju poradi grijeha. O uklanjanju vjetijih
arolija govorit emo u Drugom dijelu ove rasprave i u drugom pitanju
VI. dijela, gdje razmatramo i objanjavamo druga pitanja.
Razjanjenja argumenata.
Prije svega, nema nikakve dvojbe da demoni mogu, uz Boje dopu
tenje, stvarno ubijati ljude, iz ega proizlazi da su kadri i odstraniti
taj i druge udove. No, pritom demoni ne djeluju posredstvom vjetica,
to smo prije spomenuli. Iz toga jasno proizlazi i odgovor na drugi ar
gument. No valja rei sljedee: Bog daje demonu veu vlast nad spol
nim odnosima jer... itd.; stoga mu ak doputa da taj ud stvarno i zbilj
ski odstrani. Nije, meutim, tono da se to dogaa uvijek, jer to nije

sukladno prirodi arobnjatva. ak ni vjetice ne zamiljaju da nema

ju mo iznova vratiti ud kada to ele i znaju uiniti. Iz toga jasno slijedi
da ud nije stvarno, ve samo prividno odstranjen. to se tie treeg ar
gumenta, koji govori o preobraavanju Lotove ene, tvrdimo da je ta
preobrazba bila stvarna, a ne prividna. to se, pak, tie etvrtog argu
menta, da demoni mogu stvarati neke tvarne oblike koje, shodno tomu,
mogu i odstranjivati; u svezi toga valja rei da su faraonovi arobnjaci
proizveli prave zmije i da demoni mogu, uz pomo neke druge sile, pro
izvesti neke uinke na nesavrenim stvorenjima, koje ne mogu proiz
vesti na ljudima o kojima skrbi samo Bog. Stoga je reeno: "Zar je Bogu
do volova?" Meutim, demoni mogu, uz pristanak Boji, ljudima na
nositi stvarnu tetu i stvoriti privid tete, to je jasan odgovor na poslje
dnji argument.

PITANJE X.
Mogu li vjetice kakvom opsjenom
pretvoriti ljude u ivotinje.
vdje obznanjujemo istinu o tome, mogu li vjetice pretvarati lju
de u ivotinje i kako to ine. Tvrdi se da to ne mogu initi, a ta
tvrdnja se osniva na sljedeem odlomku kanona 'Episcopi' (XXVI, 5):
"Tko misli da se neko stvorenje promijeni na bolje ili loije, ili da se
preobrazi u neku drugu spodobu ili postane slian nekom drugom liku
bez djelovanja samoga Stvoritelja, koji je sve stvorio i po kojemu je sve
nastalo, taj je bez sumnje nevjernik i gori je od poganina."
Citirat emo argumente sv. Tome iz 2. knjige Sentencija, VIII:
"Mogu li demoni nekom opsjenom obmanuti tjelesna osjetila." Tu
prvo tvrdi da to ne mogu initi. Naime, premda vidljivo oblije ivotinje
mora negdje postojati, ne moe postojati samo u osjetilima; jer, osjetila
ne opaaju oblik koji nije primljen od neke stvarne tvari, pa ivotinja
u stvarnosti ne postoji; pritom se poziva na autoritet Kanona. A ono to
samo prividno postoji, ne moe postojati stvarno; tako je i u sluaju
ene koja prividno nalikuje ivotinji, jer dva tjelesna oblika ne mogu
istodobno postojati u istoj tvari. Prema tome, budui da taj prividan
oblik ne moe nigdje postojati, tako ni opsjena ili privid ne moe po
stojati u oku promatraa; jer pogled se mora zaustavljati na nekom
predmetu.

Netona je i tvrdnja da oblik postoji u atmosferi. Prvo stoga to

atmosfera ne moe preuzimati nikakav oblik ili oblije, a drugo, jer zrak
koji okruuje osobu, radi svoje tekue prirode nije uvijek stalan, oso
bito kada se pokree. U tom bi sluaju takva preobrazba bila svakome
vidljiva; no, to nije tono, jer ini se da demoni nisu kadri obmanuti vid
pobonih ljudi.
Nadalje, osjetilo ili sposobnost vida pasivna je sposobnost, a svaku
pasivnu silu pokree njoj sukladna aktivna sila. A dvije su aktivne sile
sukladne vidu: jedna je izvor kretanja ili predmet, a druga nositelj ili
medij. No, taj prividan oblik ne moe biti predmet osjetila, niti moe
biti medij kojim se on prenosi. Prvo, ne moe biti predmet jer njime
nita ne moe upravljati, kako pokazuje gore spomenuti argument, bu
dui da ne postoji u osjetima primljenim s predmeta, niti se nalazi u
stvarnom predmetu, pa ak ni u zraku kao mediju koji prenosi, o emu
govori trei argument.
Nadalje, pobuuje li vrag unutarnju svijest, to ini projicirajui se
be u spoznajnom organu ili mijenjajui ga. No, to ne ini na taj nain,
jer bi tada morao poprimiti tijelo, ali ak ni tada ne bi mogao prodrijeti
u unutarnji organ imaginacije; naime, dva se tijela ne mogu istodobno
nalaziti na istome mjestu; ili bi pak morao poprimiti prividno tijelo; ali
i to bi bilo nemogue, jer svaka je utvara sainjena od neke supstancije.
To ne moe initi ni mijenjajui spoznajnu mo. U tom bi je slua
ju trebao preinaiti permutacijom (pretvorbom), to nije kadar uiniti,
jer svaku preinaku uzrokuju aktivne moi koje demoni nemaju; ili bi
je trebao preobraziti ili premjestiti, to se ini nemoguim iz dva razlo
ga. Prvo, jer preobrazba nekog organa nije mogua bez osjeanja boli.
Drugo, u tome bi sluaju vrag mogao uiniti vidljivima samo stvari po
znatog oblika; ali sv. Augustin veli da on stvara takve oblike, poznate
i nepoznate. Stoga se ini da demoni ni na koji nain ne mogu obma
nuti ovjekovu matu ili osjetila.
Protiv toga. Sv. Augustin (O dravi Bojoj, XVIII) veli da preo
braavanje ljudi u zvijeri, koja se mo pripisuje demonima, nije stvarna,
ve prividna. No, to ne bi bilo mogue da demoni nisu kadri preobrazi
ti (transmutirati) ljudska osjetila. Tu se iznova valja pozvati na autoritet
sv. Augustina (knjiga LXXXIII): "avolje zlo uvlai se kroz sva osje
tila, itd."
Odgovor. itatelj koji se eli obavijestiti o nainu preobrazbe, neka
proita VI. poglavlje Drugog dijela ove knjige, gdje se raspravlja o

razliitim metodama. No, za sada ostajui vjerni skolastikom razma

tranju, istiemo da se slaemo s miljenjima triju nauitelja, da vrag
moe obmanuti ljudsku matu prividom ovjeka koji nalikuje ivotinji.
Posljednje od tih miljenja, naime Tomino, mnogo je pronicavije od
55
ostalih. Prvo je, meutim, miljenje sv. Antonina , izneseno u prvome
dijelu njegove Sume (V, 5), gdje izjavljuje da avao katkad obiava
zavaravati ovjekovu matu, osobito obmanjujui mu osjetila; a to doka
zuje razumnim promiljanjem, autoritetom Kanona i velikim brojem
primjera.
Prvo: Naa su tijela po svojoj prirodi podlona anelima, koji ih
pokreu. No, premda su izgubili milost, zli aneli nisu izgubili svoju
prirodnu mo, kako smo prethodno vie puta istaknuli. A, budui da je
sposobnost mate tjelesna, dakle, povezana s fizikim organizmom, i
ona je prirodno podlona demonima koji je, dakle, mogu preobraziti
unosei misli i opaanja u izvorno primljenu predodbu. Tako tvrdi sv.
Antonin i dodaje da to dokazuje i Kanon (Episcopus, XXVI, 5): "Ne
smije se zaboraviti da neke opake ene koje je Sotona pokvario i zaveo
demonskim matama i utvarama, vjeruju i tvrde da u none sate jau
na nekim ivotinjama s poganskom boicom Dijanom ili s Herodijadom, te s nebrojenim mnotvom drugih ena, i da u gluho doba noi
prevaljuju velike udaljenosti." I dalje: "Stoga sveenici moraju narodu
Bojem propovijedati da je sve to la, i da takve utvare koje se uvlae u
pamet vjernika, ne dolaze od Boga, ve od zlog duha. Jer, sam Sotona
preuzima oblije razliitih osoba, te umom koji je zarobio i u snovima
obmanjuje i upravlja na najopakije naine."
Znaenje ovoga Kanona objasnili smo u Prvom pitanju, u kojemu
raspravljamo o etiri stvari koje sveenici trebaju propovijedati. No,
55) 'Sv. Antonin.' Slavni dominikanac i firentinski nadbiskup, roen u Firenci 1. oujka 1389.,
umro 2. svibnja 1459. Spomendan: 10. svibnja. Glavno mu je knjievno djelo 'Summa Theo
logica Moralis, partibus IV distincta', koje je napisao neposredno prije smrti, a predstavlja
znakovit razvoj u moralnoj teologiji. Crohns u svojoj knjizi 'Die Summa theologica des
Antonin von Florenz und die Schatzung des Weibes in Hexenhammer', Helsingfors, 1903.,
ukazuje na injenicu da se uzroci velike mrnje prema enama, koja je jasno izraena u djelu
'Malleus Maleficarum', mogu slijediti do 'Sume' sv. Antonina. Ali Paulus u svom djelu 'Die
Verachtung der Frau beim hl. Antonin' (u 'Historisch-Politische Blatter', 1904., str. 812-30.)
otro kritizira tu tezu, ocjenjujui je neutemeljenom.
Pedeset godina nakon prvog pojavljivanja 'Sume' sv. Antonina, to je djelo doivjelo petna
est izdanja objavljenih u znaajnim sreditima uenja. Tomu su uslijedila i druga izdanja, tako
i ono iz 1740., objavljeno u Veroni u etiri sveska, koje je uredio P. Ballerini; 1741. u Firenci,
koje su uredila dva dominikanca, Manachi i Remedelli.

pogreno bi bilo protumaiti ga u znaenju da se vjetice ne mogu tako

prenositi kada to ele i kada Bog doputa; jer, veoma esto drugi ljudi,
dakle ne samo vjetice, bivaju protiv svoje volje tjelesno prenoeni na
velike udaljenosti.
Da se te preobrazbe mogu proizvesti na dva naina, pokazat e gore
spomenuta Suma, kao i poglavlje u kojemu sv. Augustin veli da u po
ganskim knjigama pie da je neka arobnica imena Kirka, pretvorila
Odisejeve drugove u ivotinje, no da to nije uinila stvarno, ve nekim
opsjenarskim umijeem, obmanjujui im matu; to jasno dokazuje ne
koliko primjera.
Tako u ivotima otaca itamo da je neka djevojka odbila mladia,
koji ju je preklinjao da s njome poini sramni in. Razgnjevljeni je mla
di stoga zatraio od nekog Zidova da je arolijom pretvori u kobilu.
Ta preobrazba, meutim, nije bila stvarna, ve prividna, jer je demon
utjecao na matu i osjetila djevojke i svih koji su je gledali, tako da su
svi umiljali da pred njima stoji kobila, premda je u stvarnosti i dalje bila
djevojka. A blaeni Makarije, kojemu su je doveli, u njoj je vidio pravu
djevojku, a ne kobilu, jer vrag nije mogao obmanuti njegova osjetila
kao u drugih ljudi, poradi njegove svetosti. Tako ju je svojim molitvama
oslobodio te utvare, a veli se da ju je ta nesrea zadesila, jer se duom
nije predala svetim stvarima i stoga to se nije pridravala sakramenata.
Radi toga je vrag imao vlast nad njom, premda je u svim drugim aspek
tima bila estita.
Dakle, vrag moe, utjeui na unutarnja osjetila i duevna stanja,
izmijeniti fizike, duevne i emocionalne sposobnosti; to je sukladno
miljenju sv. Tome (I, 91). Moemo smatrati da se takvim radnjama
sluio i imun Mag pri svojim arobnim zazivima o kojima se pripo
vijeda. No, vrag takve stvari ne moe initi bez doputenja Boga, koji
posredstvom svojih dobrih anela esto obuzdava onoga, koji nas tei
obmanjivati i nanositi nam zlo. Stoga sv. Augustin (XXVI, 5), govo
rei o vjeticama, veli: "To su oni koji uz Boje doputenje, uznemiru
ju prirodne elemente i smuuju pamet onima koji ne vjeruju u Boga."
Demoni, nadalje, mogu zaarati mukarca tako da vidi svoju enu
drukijom nego to jest. Tako u svojoj mati umilja da mu je ena od
vratna i strana. Vrag pobuuje predodbe o gnusnim stvarima i u mati
budnih, kao i u mati spavaa, da ih zavara i navede na grijeh. No, ka
ko grijeh ne proizlazi iz mate, ve iz volje, ovjek ne ini grijeh u tim

fantazijama koje u njegovoj mati pobuuje vrag i u tim razliitim pre

obrazbama, osim ako svojom voljom ne pristane na grijeh.
Znaajno je i drugo stajalite suvremenih nauitelja Crkve, koji ob
janjavaju to je opsjena i na koliko naina vrag moe izvesti takve
privide. Pritom mislimo na ono to je ve reeno u sudovima sv. Antonina, koje stoga nije potrebno ponoviti.
Tree je stajalite sv. Tome, i ono predstavlja odgovor na pitanje:
"Gdje poiva vidljiv ivotinjski oblik; u osjetilima ili u stvarnosti ili,
pak, u okruujuoj atmosferi?" Toma smatra da vidljiv oblik ivotinje
postoji samo u unutarnjem osjetilu koje ga, uslijed matovite predodbe,
na neki nain vidi kao vanjski predmet. Vrag taj privid moe izvesti na
dva naina.
Prvo, moemo rei da ivotinjski oblici pohranjeni u riznici mate,
djelovanjem demona prelaze u unutarnje osjetilne organe; na taj se
nain to dogaa u snovima, kako smo gore objasnili. Kada se ti oblici
utisnu u vanjske osjetilne organe, kao to je oko, izgledaju kao zbiljski
vanjski predmeti i mogu se stvarno dodirnuti.
Drugi nain ukljuuje mijenjanje unutarnjih osjetila, uslijed ega se
obmanjuje razum; kako je pokazano primjerom ovjeka s iskvarenim
osjetilom okusa, koji slatko osjea gorkim; ovaj se nain ne razlikuje
znatno od prvoga. Nadalje, to mogu izvesti ak i ljudi posredstvom
nekih prirodnih stvari, kao kada uslijed nekih dimnih isparavanja kune
grede nalikuju zmijama; kako smo gore spomenuli, postoji jo mnogo
takvih primjera.
Razjanjenja

argumenata.

Prvi argument se esto navodi, ali se pogreno tumai. Naime, govo

rei o preobraavanju u drugi oblik ili sliku, jasno je pokazano kako se
to moe uiniti opsjenarskim umijeem. A kada se tvrdi da vrag svojom
moi ne moe nainiti ivo bie, to je tono, razumijeva li se pod rijeju
'nainiti' - 'stvoriti'. No, razumijeva li se pod rijeju 'nainiti' prirod
no proizvoenje, sigurno je da demoni mogu nainiti neka nesavrena
stvorenja. Sv. Toma nam pokazuje kako to ine. On, naime, veli da sve
preobrazbe tjelesnih stvari, koje proizlaze iz djelovanja prirodnih sila,
a koje su sastavljene od sjemena koje se nalazi u zemaljskim elementi
ma, u zemlji ili u vodama (budui da zmije, abe i ostale takve ivoti
nje, polau svoje sjeme), mogu proizvesti demoni koji su takvo sjeme

pribavili. Isto vrijedi i u sluaju pretvaranja nekih stvari u zmije ili abe,
to se dogaa uslijed truljenja.
No, one preobrazbe tjelesnih stvari koje ne proizlaze iz djelovanja
prirodnih sila, ni na koji nain ne mogu izazvati demoni. Naime, kada
se tijelo ovjeka promijeni u ivotinjsko ili kada mrtvo tijelo usrksne, ta
kve se stvari ne dogaaju u zbilji, ve su opsjena ili privid.
Navedeni su argumenti potkrijepljeni dokazima. Tako Blaeni Albertus u svojoj knjizi O ivotinjama, gdje istrauje mogu li demoni ili,
recimo ak vjetice, uistinu stvarati ivotinje, tvrdi da mogu, uz Boje
doputenje, stvarati nesavrene ivotinje. No, to ne mogu initi trenu
tano, kako to ini Bog, ve uslijed nekog iznenadnog gibanja, to je
jasno iz primjera vjetica. Govorei o vii. odlomku Knjige Izlaska, gdje
faraon poziva svoje mudrace i vraeve, veli: "Demoni jure svijetom i
skupljaju raznovrsne klice od kojih potom proizvode razliite vrste."
A u glosi tumai: "Kada vjetice pokuavaju izvravati kakva djela pri
zivajui demone, jure svijetom skupljajui sjemenje od kojih potom,
uz Boje doputenje, mogu proizvoditi nove vrste." O tome smo ve
govorili.
Drugi je problem mogu li se takva demonska djela smatrati ude
snima. Prethodni argumenti jasno odgovaraju na to pitanje, naime, da
svojim prirodnim moima mogu izvoditi neka uda. Premda su takve
stvari istinite, one se ne izvode radi oitovanja istine; u tom smislu mo
emo rei da su Antikristova djela varke, jer se izvode radi obmanji
vanja ljudi.
Jasan je i odgovor na drugi argument, koji govori o obliku. Vidljiv
oblik ivotinje, kako je pokazano, ne postoji u zraku niti u stvarnosti,
ve samo u predodbi osjetila, kako je jasno iz gore navedenih stajali
ta sv. Tome.
Odriv je argument da svaku pasivnu silu pokree njoj sukladna
aktivna sila. Ali, kada se tvrdi da vidljiv oblik ne moe biti predmet
koji pokree vid, budui da ne proizlazi ni iz jednog osjetila, odgova
ramo da on proizlazi iz neke osjetilne predodbe pohranjene u mati,
koju demon moe izvui i predstaviti je mati ili osjetilima, o emu
smo gore govorili.
to se tie posljednjeg argumenta, valja rei da demon, kako je
pokazano, ne mijenja ljudska osjetila i matu projicirajui sebe u njima,
nego ih preobraava; pritom ih, meutim, ne mijenja, ve premjeta.

Naime, demon, kako je rekao, ne moe sam proizvesti nove oblike. No,
on ih mijenja preobrazbom, odnosno premjetanjem. To takoer ne ini
luenjem tvari osjetilnog organa, jer bi to rezultiralo osjeajem boli,
ve pobuivanjem osjetila i duevnih stanja.
Tomu bi se, meutim, moglo prigovoriti sljedee: demon, s obzirom
na to, ne moe predstaviti ovjeku nov oblik vidljive stvari. Valja is
taknuti da se nova stvar moe razumjeti na dva naina. S jedne strane,
moe biti posve nova po sebi i svojim uzrocima; u tom smislu demon
ne moe predstaviti nita novo ovjekovu osjetilu vida: naime, ne moe
slijepcu od roenja predstaviti boje, niti gluhom zvukove. S druge
strane, stvar moe biti nova s obzirom na narav svoje cjeline; tako mo
emo rei da su zlatne planine koje ovjek zamilja da vidi, a koje
nikada nije vidio, prividno nova stvar; naime, budui da je ve prije vidio
zlato i planine, uslijed neke prirodne radnje moe zamisliti privid zlatne
planine. Na taj nain demon moe mati predstaviti novu stvar.
Kako valja objasniti da vukovi katkad otimaju ljude i djecu
iz njihovih kolijevki i jedu ih: je li i to opsjena vjetica.
Uzgred se postavlja pitanje o vukovima koji katkad otimaju ljude i
djecu iz njihovih domova, i toliko su hitri da ih se nikakvim umijeem
ili snagom ne moe ozlijediti ili uhvatiti. Valja rei da je tomu katkad
prirodni uzrok, a katkad to proizvode vjetice opsjenarskim umijeem.
Sto se tie prvog, Blaeni Albert u svojoj knjizi O ivotinjama veli da
tomu moe biti pet uzroka. Katkad se to dogaa u vrijeme velike gladi,
kada se jeleni i druge ivotinje pribliavaju ljudima. Katkad je to pora
di njihove velike snage, kao u sluaju pasa u hladnim podrujima. No,
mi tvrdimo da su takve stvari varka demona, koji ju proizvode kada Bog
kanjava neki narod radi grijeha. Vidi Levitski zakonik, xxvi, koji veli:
"...Ne htjednete li me posluati... Na vas u pustiti umsku zvjerad da
vas lii djece, blago vam podavi a vas prorijedi..." I Ponovljeni zakon,
xxxii: "Poslat u na njih zub zvjerinji", itd.
Na pitanje jesu li to pravi vukovi ili demoni u njihovu obliju, ka
emo da to jesu pravi vukovi, ali opsjednuti demonima; a pobjenjeli
su iz dva razloga. Mogu ih razjariti vjetice svojim radnjama, kako je
bio sluaj s etrdeset dva djeaka koja rastrgae dva medvjeda iz u
me, jer se rugahu proroku Elizeju govorei: "Hodi, elo! Hodi, elo!",
itd. I u sluaju kada je lav usmrtio proroka koji je odbio izvriti Boju

zapovijedi (Prva knjiga o Kra

ljevima, xiii). Govori se kako je
beki biskup zapovjedio izgova
ranje malih litanija odreenih da
na prije blagdana Uzaaa, kako
bi se grad spasio od vukova koji
su u njega ulazili i prodirali sta
novnike.
S druge strane, to je moda
varka koju su proizvele vjetice.
Tako nam William Pariki pripo
vijeda o nekom ovjeku koji je
56
umiljao da je postao vuk i kat
kad se skrivao u piljama. I prem
da iz njih nije izlazio, vjerovao je
da je vuk koji luta naokolo i pro
dire djecu: premda je to stvarno
inio demon koji je opsjeo vuka,
ovjek je umiljao da u snu od
lazi u lov za plijenom. Razum mu
je toliko dugo bio pomuen, da su ga tek nakon dugo vremena prona
li kako mahnito luta umom. Vrag uiva inei takve stvari, pa je ob
manuo pogane koji su vjerovali da se mukarci i stare ene pretvaraju
u vukove. Iz toga se vidi da se takve stvari dogaaju samo Bojim do
putenjem i djelovanjem demona, a ne radi nekog prirodnog nedostatka;
jer, takve se vukove ne moe raniti ni uhvatiti nikakvim umijeem i sna
gom. O tome govori i Vincent iz Beauvaisa (in Spec. Hist., VI, 40),
pripovijedajui kako je u Galiji, prije Kristova utjelovljenja i prije
Punskoga rata, vuk ugrabio ma iz straarevih korica.

56) 'Vuk'. Postoje dvije vrste vukodlaka, hotimini i nehotini. Hotimini su, naravno, arob
njaci, poput Gillesa Garniera kojega je 18. sijenja 1573., sud u Doleu, Lyons, osudio na lo
mau zbog 'gnusnih zloina likantropije i arobnjatva." Vie od pedeset svjedoka potvrdilo
je da je napadao i ubijao djecu u poljima i vinogradima, prodirui njihovo sirovo meso. Obi
avali su ga vidjeti u ljudskom obliju, a nekad kao 'loup-garou'. Likantropija je u esnaes
tom stoljeu u Francuskoj bila veoma esta pojava, a brojna suenja jasno pokazuju da su
ubojstva i kanibalizam obilovali u mnogim oblastima zemlje.

PITANJE XI

O vjeticama-primaljama, koje na razliite naine ubijaju

dijete zaeto u utrobi i izazivaju pobaaje; ili, kada to ne
ine, rtvuju novoroenu djecu demonima.
vdje iznosimo istinu o etiri strana zloina, koja demoni ine nad
djecom u majinoj utrobi i nakon njihova roenja. Budui da
demoni te zloine ine uz pomo ena, a ne mukaraca, takvo se ubo
jstvo ee povezuje sa enama, a ne mukarcima. Slijedi izlaganje o
nainima na koji to ine.
Kanonisti mnogo podrobnije od teologa raspravljaju o zaprekama
prouzroenim arobnjatvom; tako tvrde da nemogunost izvrenja spol
nog ina nije jedina smetnja prouzroena arobnjatvom, nego da je to
i sluaj kada ena ne moe zaeti, ili kad je prisiljena pobaciti zaeto
dijete. Trea je i etvrta radnja arobnjatva kad vjetice ne uspiju iza
zvati pobaaj, te stoga prodiru dijete ili ga rtvuju demonu.
Prva su dva naina neosporna, jer ovjek moe bez pomoi demona,
naime prirodnim sredstvima, kao to su biljke, primjerice somina ili
nekim drugim pripravcima, uiniti da ena ne moe roditi ili zaeti dijete,
o emu smo gore govorili. Druga se dva naina, meutim, razlikuju jer
se njima slue vjetice. Ovdje nema potrebe iznositi argumente, jer emo
istinu jasnije pokazati mnogim primjerima.
Najprije o prvoj od tih opaina. injenica je da neke vjetice pro
tivno prirodnom ljudskom nagonu, kao i prirodi svih ivotinja, uz mo
da iznimku vukova, obiavaju prodirati i jesti malu djecu. U svezi
toga nam je komski inkvizitor, kojega smo prije spomenuli, rekao da
su ga stanovnici grofovije Barby pozvali da provede istragu u svezi
nekog ovjeka, ije je dijete nestalo iz kolijevke, i koji se zakleo da je
vidio skupinu ena kako u noi ubijaju njegovo dijete, pijui mu krv i
prodirui tijelo. Isto tako veli da je tijekom samo jedne godine, i to pro
le, spaljena etrdeset jedna vjetica, dok su neke druge zatraile uto
ite kod austrijskog nadvojvode Sigismunda. To potkrjepljuje John
Nider u svojoj knjizi Formicarius ('Mravinjak', op. prev.)57, sjeanje na
njega, kao i na dogaaje koje on opisuje, jo je uvijek svjee u pamenju
ljudi; stoga je jasno da takve stvari nisu nevjerojatne. Valja nam dodati
da u svim tim sluajevima, vjetice-babice nanose jo vee nesree,

kako su pokajane vjetice esto u svojim iskazima priznavale nama i

drugima, govorei: "Nitko ne moe nauditi katolikoj vjeri koliko ba
bice. Naime, kada ne ubijaju djecu, one ih pod nekim izgovorom izno
se iz sobe i podiu u zrak rtvujui ih demonima." U Drugom dijelu
koji e uskoro uslijediti, raspravljat emo o nainu na koji ine takve
zloine. No, prije toga moramo istraiti jo jedno pitanje, naime, ono o
Bojem doputenju. Naime, na poetku ove knjige je reeno da su za iz
vravanje arobnjakih djela neophodne tri stvari: demon, vjetica i pri
stanak Boga.

PITANJEXII.
Je li pristanak Svemoguega Boga
popratni element arobnjatva.
vdje nam valja raspravljati o Bojem doputenju, pri emu emo
odgovoriti na etiri osnovna pitanja. Prvo, je li to doputenje
neophodna okolnost za izvoenje carobnjakih radnji. Drugo, doputa
li Bog u svojoj milosti grjenom stvorenju da se bavi arobnjatvom,
i da ini druge strane zloine, pod pretpostavkom postojanja drugih
dviju neophodnih okolnosti. Tree, nadmauje li zloin arobnjatva
sva druga zla koja Bog doputa. etvrto, na koji je nain te stvari naj
bolje propovijedati ljudima.
to se tie treeg postulata iz Prvog dijela ove knjige, naime,
Bojeg doputenja, postavlja se pitanje: Je li katoliki tvrditi da se te
vjetije radnje obavljaju uz Boje doputenje, kao to je heretiki
protusloviti toj tvrdnji? Umuje se da nije heretika tvrdnja da Bog ne
daje vragu tako veliku mo u toj vrsti arobnjatva. Naime, katoliki
je, a ne heretiki pobijati takve stvari jer podcjenjuju Stvoritelja. Sma
tra se da je sukladno katolikom vjerovanju da vragu nije dana takva
mo da nanosi tetu ljudima, jer se ini da se suprotnim stajalitem
podcjenjuje Stvoritelj. Iz toga bi, naime, slijedilo da nije sve podlono

57) 'Nider'. John Nider, O.P., roen 1380. u vabiji, umro 13. kolovoza 1438. u Colmaru.
Stekao je velik ugled kao propovjednik i aktivno je sudjelovao na koncilu u Konstanzi. Bio
je energian zagovaratelj najstroih reformi, radi ega mu ljetopisi njegova reda udjeljuju ve
like hvale. Najpoznatije djelo iz njegova velikog opusa je 'Formicarius', rasprava o teolo
kim, filozofskim i drutvenim pitanjima onoga vremena. Potpuna zbirka od 5 svezaka, objav
ljena je u Douaiu 1602. Rasprava 'De Maleficis ' esto se zasebno objavljivala.

boanskoj providnosti, jer Sveznajui Skrbnik otklanja sve zlo i nesre

e od onih o kojima brine. A doputa li Bog arobnjaka djela, tada ih
On ne otklanja: a, ne otklanja li ih, tada Bog nije mudri Skrbnik i sve
nije podlono Njegovoj providnosti. Meutim, budui da to nije tono,
netono je i da Bog doputa arobnjatvo.
Nadalje, doputanje nekog djela pretpostavlja da onaj koji ga dopu
ta, to djelo moe sprijeiti kada to eli, ili da ga ne moe sprijeiti ak
i kada to eli; nijedna se od tih pretpostavki ne odnosi na Boga. Jer, u
prvom bi se sluaju takav ovjek mogao smatrati zlobnim, a u drugom
nemonim. Uzgred se postavlja pitanje Petrove zaaranosti: Ako ju je
Bog mogao sprijeiti, a to nije uinio, tada je Bog pakostan ili ne skrbi
o svima; ali, ako je nije mogao sprijeiti ak i da je to htio, tada nije
svemogu. Meutim, kako nije tona tvrdnja da Bog ne skrbi o svima,
ne moe se rei da se arobnjaka djela izvode uz pristanak Boji.
Osim toga, onaj tko je slobodan i upravlja svojim postupcima, nije
podloan doputenju ili volji nijednoga gospodara. No, Bog je uinio
ljude slobodnima, kako veli Knjiga Sirahova (xv): "On je sam u
poetku stvorio ovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj." To
znai da ljudi grijee svojom slobodnom voljom, kako kae tekst:
"Prepustio ga je njegovim sklonostima." Prema tome, nisu sva zla po
dlona boanskom doputenju.
Nadalje, sv. Augustin u djelu Enchiridion, kao i Aristotel u devetoj
knjizi Metafizike, veli: "Bolje je ne znati neke opake stvari, nego ih
znati, ali sve to je dobro valja pripisati Bogu." Stoga Bog ne sprjea
va zle radnje arobnjatva, bez obzira doputa li ih ili ne. Vidi to veli
sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinanima (ix): "Zar je Bogu do volo
va?" Isto vrijedi i za druge nerazumne ivotinje. Stoga Bog ne brine
jesu li zaarane ili ne, budui da nisu podlone Njegovu doputenju
koje proizlazi iz Njegove providnosti.
Nadalje, ono to nuno nastaje, ne iziskuje promiljeno doputenje
ili razboritost. To jasno pokazuje Aristotel u II. knjizi Etike: "Razbo
ritost je pravilno rasuivanje o stvarima koje se dogaaju i podlone
su savjetu i izboru." Neki, meutim, uinci arobnjatva proizlaze iz
nude; kao kada iz nekog razloga ili pod utjecajem zvijezda, nastaju
neke bolesti ili kakve druge stvari koje pripisujemo arobnjatvu. Stoga
oni nisu uvijek podloni Bojem doputenju.
I dalje, ako su ljudi zaarani Bojim doputenjem, postavlja se
pitanje: Zato se to nekima dogaa ee nego drugima? Odgovorimo

li da je to radi grijeha kojemu su neki skloniji od drugih, to nije tono;

tada bi, naime, vei grjenici bili ee zaarani, to oito nije istina,
jer trpe manje kazne na ovome svijetu. Kako je reeno: "Dobro je
laljivcima." Da je ovaj argument odriv i oni bi bili podloni arob
njatvu. Konano, to je jasno i iz injenice da od arobnjatva najvie
trpe neduna djeca i pravednici.
Pobijanje navedenih argumenata: tvrdi se da Bog doputa zlo, pre
mda ga ne eli; a to ini radi usavravanja svemira. Vidi to veli Dionizije (O boanskim imenima III): "Zlo e vjeno postojati, ak i u
usavrenom svemiru." A sv. Augustin u Enchiridion-u veli: "U svim
dobrim i loim stvarima poiva udesna ljepota svemira. Stoga je ono
za to se veli da je zlo, dobro ureeno i, ako je postavljeno na pravome
mjestu, jo vie uznosi ono to je dobro; jer, dobre su stvari ugodnije
i pohvalnije kada se usporede s loima." I sv. Toma pobija miljenje
onih koji tvrde da je Bog, premda ne eli zlo (jer nijedno stvorenje ne
tei zlu, ni svojom prirodnom, ivotinjskom ili razumskom tenjom,
to je volja koja tei dobru), ipak suglasan da zlo postoji i da se poini.
On tvrdi da je to netono, jer Bog ne eli injenje ni nepoinjenje zla,
ali je voljan dopustiti injenje zla i to radi usavravanja svemira.
A zato je pogreno tvrditi da Bog eli da zlo postoji i da se ini
radi dobrobiti svemira, Toma navodi sljedei razlog. Dobrim se moe
smatrati samo ono to je dobro po sebi, a ne po svojoj pripadnoj osobi
ni. Tako se krijepostan ovjek smatra dobrim po svojoj razumnoj, a ne
ivotinjskoj prirodi. No, zlo nije po sebi odreeno za dobro, ve akcidentalno. Jer, protivno naumu onih koji ine zlo, iz njega proizlazi dobro.
Tako se i protivno naumu vjetica ili tirana, oitovalo strpljenje progo
njenih muenika.
Odgovor. Ovo je pitanje jednako teko razumjeti koliko ga je koris
no razjasniti. Naime, neki mudraci, vie negoli svjetovnjaci slau se
oko sljedeega; oni ne vjeruju da Bog doputa takva strana arobnja
tva o kojima smo govorili, a to stoga to ne znaju razlog tog boanskog
doputenja. ini se da se upravo radi tog neznanja vjetice ne progone
dovoljno estoko koliko to zasluuju, pa se ini da su se namnoile po
itavome kranskom svijetu. Stoga, da zadovoljimo uene i neuke, od
govaramo u skladu sa stajalitem teologa, raspravom o dvjema pote
koama. Prvo, da je svijet u tolikoj mjeri podloan boanskoj providno
sti da On sam skrbi o svemu stvorenome. Drugo, da Svojom pravednou
doputa da na svijetu prevladava grijeh, koji se sastoji od krivnje,

kazne i gubitka, i to radi Svoja prva dva doputenja, naime, pada an

ela i naih praroditelja. Iz toga e se jasno pokazati i da tvrdoglavo
nevjerovanje u tu istinu odie herezom, jer se takav ovjek zaplee u
zablude nevjernika.
to se tie prvoga, uz pretpostavku Boje providnosti (vidi Knjigu
Mudrosti, xiv: "Njome upravlja tvoja providnost, Oe"), valja nagla
siti da su sve stvari podlone Njegovoj volji i da On izravno skrbi o
svim stvarima. Radi objanjenja ove tvrdnje, pobijmo najprije jednu
zabludu. Naime, neki su na temelju ovoga teksta iz Knjige o Jobu (xxii):
"Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog",
protumaili nauk sv. Tome (I, 22) u znaenju da su boanskoj provid
nosti podlone samo nepokvarljive stvari, dakle zasebne esencije i
zvijezde, te nie vrste koje su takoer nepokvarljive; ali, pritom tvrde
da pojedini pripadnici vrsta, budui da su pokvarljivi, nisu podloni
boanskoj providnosti. Stoga kau da su sva nia stvorenja na svijetu
podlona boanskoj providnosti openito, ali ne i konkretno ili pojedina
no. No, drugi taj argument nisu smatrali odrivim, jer Bog brine za
druge ivotinje kao to brine i za ljude. Stoga je rabin Moe prihvatio
srednji put, te se sloio s njihovim miljenjem tvrdei, da sve pokvar
ljive stvari nisu pojedinano u cijelosti podlone boanskoj volji, ve
samo openito, kako je gore reeno; ali on izdvaja ljude od ukupnosti
pokvarljivih stvari radi uzvienosti njihova intelekta, koji je usporediv
s umom zasebnih sutina. Tako, prema njegovu miljenju, svi uinci
arobnjatva koji pogaaju ljude proistjeu od Bojeg doputenja; ali
ne i oni koji pogaaju ivotinje ili druge plodove zemlje.
Meutim, iako je ovo miljenje blie istini od onoga koje u cijelosti
porie Boju providnost u zemaljskim stvarima, istiui, po uzoru na
Demokrita i epikurejce, da je svijet stvoren sluajno, ono je ipak pogre
no. Naime, ispravna je tvrdnja da je sve podlono boanskoj providno
sti, ne samo u opem, ve i u konkretnom smislu, te da opinjavanje
ljudi, ali i ivotinja i plodova zemlje, proizlazi iz boanskog providnog
doputenja. To je posve jasno; providnost i red stvari u svijetu u izvjes
noj mjeri seu samo onoliko daleko, koliko see njihova uzronost.
Navedimo primjer stvari koje su podlone nekom gospodaru; one su
podlone njegovoj volji toliko dugo dok su pod njegovim nadzorom.
Ali, uzronost koja proizlazi od Boga prvobitna je sila, i protee se na
sva stvorenja, ne samo u opem, nego i u pojedinanom smislu i ne samo
na nepokvarljive stvari. Prema tome, budui da je Bog neosporno uzrok

svih stvari, On brine o svim stvarima, odnosno uredio ih je za neku

svrhu i u nekom cilju.
O tome govori sv. Pavao u Poslanici Rimljanima (xiii): "One koje
postoje, od Boga su postavljene." To znai da je Bog uredio sve stvari,
budui da ih je On stvorio i stoga su podlone Njegovoj providnosti.
A Boju providnost valja razumjeti kao razlog, odnosno kao uzrok
odreivanja svrhe stvarima. Prema tome, kako sve stvari imaju jednu
svrhu, tako su i sve podlone Bojoj providnosti. Bog zna sve, ne samo
ope, ve i konkretne i pojedinane stvari. Boje znanje o stvorenom
moe se usporediti sa znanjem zanatlije: dakle, kao to je sav rad zanatli
je podloan njegovu redu i volji, tako su sve stvari podlone Bojem
redu i providnosti.
To, meutim, ne prua zadovoljavajue objanjenje injenice, da
Bog svojom pravednou doputa da na svijetu postoje zlo i arobnja
tvo, premda On skrbi o svim stvarima i svim stvarima upravlja; naime,
to bi znailo da On mora otkloniti sve zlo od onih o kojima brine. Me
u ljudima, naime, vidimo da mudar skrbnik ini sve to moe da otkloni
svaku nesreu i tetu od onih o kojima brine; zato, onda, Bog na isti
nain ne otklanja sve zlo? Valja istaknuti da postoji velika razlika izme
u pojedinanog i univerzalnog upravljaa ili skrbnika. Naime, poje
dinaan upravitelj mora iz nude otklanjati svako zlo, jer nije kadar iz
zla izvui dobro. Ali, Bog je univerzalan upravitelj itavoga svijeta,
koji moe izvui mnogo dobra iz pojedinih zala; kao to je iz progona
silnika proizala strpljivost muenika, iz vjetijih djela proizlazi oi
enje ili dokaz istine vjere pravednika, kako emo poslije pokazati.
Stoga nije cilj Boji da sprijei sve zlo, jer bi tada svijet liio uzroka mno
gih dobrih stvari. Na to misli sv. Augustin (Enchiridion) kada veli:
"Svemogui je Bog tako milosrdan, da ne bi dopustio da se u Njegovim
djelima pojavi kakvo zlo, kad ne bi bio tako svemogu i dobar da ak
i zlo pretvara u dobro."
Primjer moemo pronai u djelovanju prirodnih stvari. Premda su
pokvarenosti i nedostaci u prirodnim stvarima, opreni svrsi konkretne
stvari (kao kada je lopov kanjen vjeanjem ili kada se ivotinje ubi
jaju radi hranjenja ljudi), ipak su sukladni univerzalnoj svrsi prirode
(da ljudski ivot i vlasnitvo moraju ostati netaknutima); tako se uva
univerzalno dobro. Jer, za ouvanje vrsta je bitno da smrt jedne vrste
znai ouvanje druge. Tako i lavovi opstaju ubijanjem drugih ivotinja.

S obzirom na boansko doputenje, objanjava se da Bog

58

ne bi stvorio bie koje bi po naravi bilo bezgreno.

Drugo, Bog svojom pravednou doputa da na svijetu postoji zlo,

koje proizlazi iz grijeha i iz boli, a osobito u dananjemu svijetu koji
se hladi i pribliava svojoj propasti; to emo dokazati dvjema tvrdnja
ma. Prvo, da Bog ne bi, ili, recimo tonije, iz strahopotovanja prema
Bogu, da je (ljudski govorei) nemogue da neko stvorenje, ovjek ili
aneo, posjeduje takvu narav koja ga ini bezgrenim. I drugo, da
samo Bog moe dopustiti ovjeku da poini grijeh ili da padne u isku
enje. Prihvatimo li ova dva suda i, s obzirom na to da je Bog svojom
providnou svako stvorenje prepustio svojoj prirodi (volji), valja na
temelju tih pretpostavki zakljuiti da je nemogue da Bog ne doputa
da se arobnjaka djela izvode uz pomo demona.
Sv. Toma (II, 23, 1. l.) je pokazao daje nemogue nekome stvore
nju prenijeti priroenu bezgrjenost. Naime, da je to mogue, tada bi
mu to svojstvo prenio Bog, koji je Svojim stvorenjima prenio sve os
tale prenosive vrline i odlike koje se mogu prenositi. Takvo je osobno
jedinstvo dviju naravi u Kristu, Majinstvo i Djevianstvo Bezgrijene
Marije, slobodna druba putnika, blaeno drutvo odabranih i mnoge
druge stvari. Ali, itamo da ta odlika nije darovana nijednom stvorenju,
ovjeku ni anelu: jer je reeno: "Grijeh je pronaao ak i u Svojim
anelima." Iz toga jasno proizlazi da Bog nee prenijeti na ovjeka pri
roenu bezgrijenost, premda mu je moe udijeliti kao zasluenu milost.
Nadalje, da je ta odlika prenosiva, a nije prenesena, svijet bi bio ne
savren. A njegovo se savrenstvo sastoji u injenici, da su sve preno
sive dobre odlike Bojih stvorenja ve prenesene u naravi.
Neodriva je i tvrdnja da bi Bog, koji je svemogu i koji je na sliku
Svoju stvorio ljude i anele, Stvorenja uinio po naravi bezgrjenima:
ili da je ak to stanje milosti, koje je uzrok potvrde u dobroti, uinio
sutinskim dijelom naravi anela i ljudi, tako da bi oni, svojim prirodnim
podrijetlom i prirodnim stanjem bili potvreni u dobroti da ne bi bili
kadri poiniti grijeh.
58) 'Po naravi bezgreno'. Ovo je veoma zamrena teologija koja iziskuje velik oprez. Sve
ima slobodnu volju i, prema tome, sklono je grijehu. Ali, na Gospodin i naa Gospa nisu sa
grijeili; i bogohulna je tvrdnja da su moda sagrijeili. Sv. Ivan kae (Prva Ivanova poslani
ca, iii:9): "Tko god je roen od Boga, ne poinja grijeha, jer sjeme Boje ostaje u njemu; ne
moe ostati u grijehu, jer je roen od Boga."

Prvi je argument neodriv. Naime, premda je Bog svemogu i pre

dobar, svoje stvorenje nee obdariti tom odlikom bezgrjenosti; no, ne
radi Svoje nesavrenosti svoje moi, ve zbog nesavrenosti stvorenja; a
ta nesavrenost poglavito poiva u injenici da nijedno stvorenje, dakle
ni ovjek, ni aneo, ne moe primiti tu odliku. Razlog je tomu sljedei:
budui da je stvorenje stvoreno, njegovo postojanje ovisi o njegovu
Stvoritelju, kao to posljedica ovisi o uzroku njezina postojanja. Stvo
riti, nadalje, znai sazdati neto ni iz ega; a to, preputeno sebi, ieza
va, ali opstaje toliko dugo dok zadrava utjecaj svog uzroka. To mo
emo objasniti na primjeru svijee, koja gori samo toliko dugo koliko u
njoj ima voska. S obzirom na to, dakle, valja istaknuti da je Bog stvorio
ovjeka i prepustio ga njegovoj slobodnoj volji (Knjiga Strahova,
xvii). Tako je na poetku stvorio anele. To je uinio radi slobodne
volje koja ima svojstvo da neto ini ili ne ini, da uzmie ili ne uzmie
od svog uzroka. A kako je uzmicanje od Boga, od slobodne volje grijeh,
ovjek ili aneo nije mogao primiti, niti im je Bog htio dati, takvu na
rav koja e ga istodobno obdariti slobodnom voljom i bezgrjenou.
Druga nesavrenost radi koje se ta vrlina ne moe prenijeti na ovje
ka ili anela, njezina je oprenost; a budui da je oprenost po svojoj
prirodi nemogua, mi kaemo da Bog to nee uiniti. Ili bi pravilnije
bilo rei da Njegova stvorenja ne mogu primiti takvu osobinu. Naprim
jer, nita ne moe biti istodobno ivo i mrtvo. To implicira i sljedee
protuslovlje: da ovjek ima slobodnu volju kojom se moe udaljiti od
svoga Stvoritelja, i da istodobno bude nesposoban za injenje grijeha.
No, da je nesposoban poiniti grijeh, ne bi bio kadar udaljiti se od svog
Stvoritelja. Jer to je grijeh: prezirati nepromjenjivo dobro i priklanjati
se promjenjivim stvarima. Ali, preziranje i nepreziranje proizlaze iz
slobodne volje.
I drugi je argument neodriv. Naime, da je potvrda milosti bila toliko
bitan dio stvaranja da je bezgrjenost postala prirodna osobina svih
stvorenja, tada ta odlika ne bi proizlazila iz nekog vanjskog uzroka ili
milosti, ve iz same njegove naravi; tada bi stvorenje bilo Bog, to je
apsurdno. Sv. Toma o tome raspravlja u spomenutom razjanjenju po
sljednjeg argumenta, gdje kae da kada se stvorenju dogodi neto emu
uzrok moe biti samo via sila, nie bie ne moe samo po sebi izazva
ti tu posljedicu bez suradnje vieg bia. Naprimjer, dim nastaje paljenjem
vatre, a sam se, po svojoj naravi, ne moe pojaviti.

Stoga kaem da, s obzirom na to da potvrda razumnog bia proiz

lazi iskljuivo iz milosti, to je svojevrsno duhovno svjetlo ili slika
svjetla Postanka, stoga, dakle, nijedno stvorenje ne moe samo, po
svojoj naravi, imati tu potvrdu ili milost, ako nije sjedinjeno s boan
skom naravi; odnosno, samo ako mu je narav istovjetna Bojoj naravi,
to je posve nemogue. Zakljuimo, dakle, da bezgrjenost (nemogu
nost injenja grijeha) pripada iskljuivo naravi Boga. Jer Onaj koji sve
stvara, ne odstupa od Svoje prirode, niti moe odstupiti od pravinosti
Svoje dobrote; a to Njegovo svojstvo proizlazi iz Njegove naravi. Svi
ma drugima je ta odlika bezgrjenosti udijeljena potvrdom dobrote u
milosti, koja oslobaa sinove Boje grijeha, kao i one koji su na bilo
koji nain sjedinjeni s boanskom prirodom.

PITANJE XIII.
Ovdje izlaemo pitanje o dva boanska doputenja, naime,
onome kojim Bog s pravom doputa da Vrag, tvorac svega zla,
ini grijeh, i onome kojim je dopustio Pad naih praroditelja,
radi kojih se s pravom doputaju vjetija djela.
rugo je pitanje, kao i tvrdnja da je Bog s pravom dopustio nekim
anelima da ine grijeh, to ne bi mogao dopustiti da nisu bili
sposobni za grijeh; i da je milou sauvao neka stvorenja tako da
prije nisu bila podlona iskuenju; i da s pravom doputa ovjeku da
bude u iskuenju i da ini grijeh. Sve navedeno jasno proizlazi iz slje
deega. Naime, Bog Svojom providnou sve stvari preputa njihovoj
naravi i ne sprjeava ih u njihovim prirodnim radnjama. Kako veli
Dionizije (O boanskim imenima, IV): "Providnost nije unitavatelj,
ve uvar prirode." Iz toga jasno slijedi da dobrobit svemira natkriljuje
dobro svakog pojedinog stvorenja, kao to dobrobit vrste nadmauje
dobrobit pojedinca (Aristotel, Etika, I). Stoga dodajemo da bi sprjea
vanjem ljudskog grijeha bile uklonjene mnoge stube koje vode ka sa
vrenstvu. Naime, to bi znailo ukloniti onu narav koja ima mo da
poini grijeh ili da ne poini grijeh; no, ve smo pokazali da je to priro
dno ovjekovo svojstvo.
Odgovorimo, stoga, ovako. Da nije bilo grijeha, ve neposredne
potvrde, dobra djela nikada ne bi zasluila milost Boju, niti bi bilo

onoga to grijeh moe proizvesti, kao ni mnogih drugih stvari bez ko

jih bi svijet trpio veliki gubitak. Sotoni dolikuje da poini grijeh, no ne
da ini grijeh na neki vanjski poticaj, ve tako da se sam odlui na grijeh.
To je i uinio kada je poelio biti jednak Bogu. Reeno se ne smije pro
tumaiti doslovno, ali ni u prenesenom smislu, ve uz ogradu; a prema
autoritetu proroka Izaije (xiv), ovako je rekao: "Uzai u u visine obla
ne, bit u jednak Vinjemu." Ne smije se protumaiti doslovno, jer
takvo je razumijevanje ogranieno i pogreno, jer tada bi Sotona teio
neemu to mu je nedostino. A on je znao da je Boje stvorenje, i da
ne moe postati jednak svom Stvoritelju. Isto tako, to ne valja razumjeti
ni metaforiki; naime, budui da sva dobrota anela i ovjeka poiva
u njegovoj podlonosti Bogu, kao to prozirnost zraka ovisi o suncu;
stoga aneo ne moe teiti niemu to bi protuslovilo dobroti njegove
naravi. Ali, on je teio biti jednak Bogu, ne apsolutno, ve do stanovite
mjere, i to na sljedei nain. Dva su svojstva Boje naravi, blaenstvo
i dobrota, a injenica je da sve blaenstvo i sva dobrota Njegovih stvo
renja izviru iz Njega. Stoga je aneo, znajui da uzvienou (dosto
janstvom) svoje naravi nadilazi sva druga stvorenja, zaelio, i od Boga
zatraio, da blaenstvo i dobrota svih niih stvorenja proistjeu od
njega. A tomu je teio po svojoj volji, jer je smatrao da radi uzvienosti
njegove naravi, sva druga stvorenja trebaju primiti takve odlike, kojima
je on bio prvi prirodno obdaren. To je zatraio od Boga, spreman Mu
se pokoravati sve dok raspolae tom darovanom mu moi. Stoga nije
elio da ga Bog uini apsolutno jednakim Sebi, ve samo do odreene
mjere.
Dalje vrijedi istaknuti da je tu elju iznenada obznanio drugima, s
naumom da je ostvari; a drugi su je aneli takoer nesmotreno prihva
tili. Stoga je grijeh prvoga anela prethodio i nadmaio grijehe drugih,
s obzirom na veliinu njegove krivnje i uzronosti, ali ne i s obzirom na
trajanje. Vidi Otkrivenje, xii: "Zmaj velik, ognjen ... a rep mu povlai
treinu zvijezda nebeskih .... I ivi u obliju Levijatana i kraljuje oho
lima." A Aristotel (Metafizika, V) ga naziva vladarom nad vladarima,
jer prema svojoj volji i zapovijedi upravlja onima koji su mu podloni.
Stoga je njegov grijeh bio uzrok grijeha drugih, jer je on bio vanjsko
iskuenje drugima, sam nepotaknut vanjskim iskuenjem.
A da su se sve te stvari dogodile trenutano, moe se pokazati na
primjeru materijalnih stvari; naime, zapaljenje plina, plamen i dojam
koji proizvodi taj plamen, dogaaju se istodobno.

Ovu sam materiju odluio podrobno izloiti; jer, imamo li na umu

da je ono vrhunsko boansko doputenje dano veini uzvienih stvo
renja da poine jedan grijeh oholosti, lake emo razumjeti konkretna
doputenja dana vjeticama za izvoenje radnji arobnjatva, koje su
u nekim okolnostima ak vei grijesi. Naime, u nekim su okolnostima
grijesi vjetica vei od Sotonina ili grijeha naih praroditelja, kako
emo pokazati u Drugom dijelu.
injenica da je Bog u svojoj providnosti dopustio prvome ovjeku
da se nae u kunji i poini grijeh, dovoljno je jasno objanjena onime
to je reeno o prijestupu anela. I ovjek i aneo, naime, stvoreni su
radi istoga cilja, i ostavljena im je slobodna volja kako bi mogli zaslu
eno primiti nagradu blaenstva. Prema tome, kao to aneo nije bio
poteen svoga pada, kako bi snaga grijeha s jedne i potvrda milosti,
s druge strane, mogli oitovati slavu svemira, tako valja promiljati i
o ovjeku.
Radi toga sv. Toma (II, 23, 2. l.) veli: "Ono ime se velia slava
Boja ne smije biti sprijeeno iznutra." Ali, Boja se slava velia grije
hom kada On svojom milou oprata, a pravednou kanjava; i
stoga mu dolikuje da ne sprjeava grijeh. Osvrnimo se sada ukratko
opet na na sud da se ovjeku, pravednom providnou Bojom, iz vie
razloga doputa grijeiti. Prvo, radi oitovanja moi Onoga koji je je
dini nepromjenjiv, dok je svako drugo stvorenje promjenjivo. Drugo,
da se obznani mudrost Onoga koji iz zla moe izvui dobro, a to je
mogue samo jer Bog doputa ovjeku da grijei. Tree, da se objavi
milost Boja kojom je Krist svojom smru izbavio izgubljenog ovjeka.
etvrto, da se obznani pravda Boja kojom nagrauje dobre i kanja
va pokvarene. Peto, da stanje ovjekovo ne bude gore od stanja drugih
stvorenja, a Bog svima njima upravlja tako da im doputa da postupaju
po svojoj naravi; radi toga Mu dolikuje da prepusti ovjeka njegovoj
slobodnoj volji. esto, radi slave ljudi ili, radije, slave estitoga koji je
mogao sagrijeiti, ali nije. I sedmo, radi usavravanja svemira; jer, kao
to je grijeh sastavljen od triju zala, naime, krivnje, boli i gubitka, tako
je i svemir ureen trostrukim dobrom, pravednou, ugodom i korisnou. A pravednost je ureena krivnjom, ugoda s boli, a korisnost gubitkom.
Sve navedeno prua jasan odgovor argumentima.

Razjanjenja

argumenata.

Prema prvom argumentu, heretiki je tvrditi da je vragu doputeno da

nanosi zlo ljudima. No, ini se da je istina upravo suprotna; jer heretika
je tvrdnja da Bog ne doputa ovjeku, koji raspolae slobodnom voljom,
da ini grijeh kada eli. A Bog, koji ima mo da nanosi tetu ljudima
kanjavajui zle radi usavravanja svemira, doputa mnoga zla. Kako
veli sv. Augustin u Razgovorima sa samim sobom: "Ti si, Gospodine,
zapovjedio i tako jest, da sramota grijeha nikada ne bude bez slave ka
njavanja."
To je neodriv dokaz argumenta, koji se osniva na mudrom vladaru
koji nastoji to dalje otkloniti svaku tetu i zlo. Posve je drukije s Bo
gom koji brine o svemu stvorenome, za razliku od onoga koji brine
samo o konkretnim stvarima. Jer Bog koji brine o itavome svemiru,
moe iz zla izvui dobro, kako je gore pokazano.
to se tie drugog argumenta, jasno je da se Boja mo, kao i Nje
gova dobrota i pravednost, oituje u Njegovu doputenju grijeha. Stoga
na dvojbu moe li Bog ili ne moe sprijeiti zlo, odgovaramo da ga
moe sprijeiti, ali mu to, iz prethodno iznesenih razloga, ne dolikuje
initi.
Neopravdan je i prigovor kako On eli da zlo postoji jer ga moe, ali
ne eli sprijeiti; jer, kako je dokazano argumentima u potvrdu istine,
Bog ne moe eljeti da postoji zlo. On ga ni ne eli, niti ga eli, ali ga
doputa radi usavravanja svemira.
U treem smo argumentu citirali sv. Augustina i Aristotela, koji go
vore o ljudskom znanju, tvrdei da je ovjeku bolje da ne zna za ono
to je zlo i opako i to iz dva razloga: prvo, jer e tada imati manje prilika
razmiljati o zlu, stoga to ne moe istodobno promiljati o vie stvari.
I drugo, jer znanje o zlu katkad navodi njegovu volju ka zlu. No, ti se
argumenti ne mogu primijeniti na Boga, koji razumije sva ljudska i vjetija djela, i to mu znanje ne moe nakoditi.
to se tie etvrtog argumenta: sv. Pavao izuzima volove od Boje
skrbi, da pokae kako razumno bie svojom slobodnom voljom upravlja
svojim postupcima, o emu smo govorili. Stoga Bog o njemu skrbi po
sebnom providnou, kako bi mu mogao pripisati krivnju ili zaslugu,
te ga kazniti ili nagraditi; ali Bog na taj nain ne skrbi o nerazumnim
ivotinjama.

Pozovemo li se, meutim, na taj autoritet i ustvrdimo da nerazumno

stvorenje nije zahvaeno boanskom providnou, bila bi to heretika
tvrdnja; to bi znailo da nisu sve stvari podlone Bojoj providnosti,
to se protivi Svetome pismu koje velia boansku mudrost, koja svojom
silinom sve obuhvaa i sve dobro ureuje; kako je pokazano u argu
mentima u potvrdu istine, to je zabluda rabina Moea.
to se tie petog argumenta, ovjek nije uredio prirodu, ali svojim
umijeem i snagom na najbolji nain iskoritava djela prirode. Stoga
ljudska providnost ne obuhvaa neizbjene prirodne pojave, kao to je
izlazak Sunca. Boja, meutim, providnost stvarno obuhvaa sve takve
stvari, jer On je tvorac prirode. Tako su i nedostaci u prirodi, ak i kada
proizlaze iz prirodnog reda stvari, podloni boanskoj providnosti.
Stoga su i Demokrit i ostali prirodni filozofi bili u zabludi, kada su sve
ono to se dogaa niim biima, pripisivali pukom sluaju.
I, na kraju, posljednji argument: premda Bog uvijek kanjava radi
grijeha, najvei grjenici nisu uvijek rtve arobnjatva. Tomu je moda
razlog to vrag ne eli napastovati one za koje smatra da mu s pravom
pripadaju ili, pak, ne eli da se vrate Bogu. Kako je reeno: "Njihove
muke su se namnoile i oni su se okrenuli Bogu... itd." A da Bog ka
njava radi grijeha, potvruje sv. Jeronim kada veli: "Sve nae patnje
zasluujemo radi naih grijeha."
Rekli smo da su grijesi vjetica gori od grijeha palih anela i naih
praroditelja. I kao to se nevini kanjavaju radi grijeha svojih otaca,
tako i mnogi neduni bivaju prokleti i zaarani radi grijeha vjetica.

PITANJE XIV.
Koje razmatra teinu vjestijih zloina i pokazuje da itav
problem treba ispravno izloiti i obznaniti.
to se tie teine zloina, postavlja se pitanje nadmauju li zloini
vjetica s obzirom na krivnju, bol i gubitak, sva zla koja Bog do
puta i koja je dopustio od postanka svijeta do danas. A ini se da to nije
tono, osobito to se tie krivnje. Jer, grijeh koji poini ovjek kada ga
lako moe izbjei, vei je od grijeha koji poini neki ovjek koji ga
nije mogao lako izbjei. To pokazuje sv. Augustin (O dravi Bojoj):
"Grijeh je veliko zlo kada je tako lako ne sagrijeiti." Ali, Adam i
drugi koji su sagrijeili u stanju savrenstva, pa ak i milosti, mogli su

radi pomoi milosti (osobito Adam koji je stvoren milou) jo lake

izbjei druge grijehe od mnogih vjetica, koje nisu bile obdarene tim
darovima. Stoga su njihovi grijesi vei od zloina vjetica.
to se, pak, tie kanjavanja: vea krivnja zasluuje veu kaznu. No,
Adam je radi svoga grijeha bio kanjen najveom kaznom, to jasno
dokazuje injenica da se i njegova krivnja i kazna oituju u svom njego
vom potomstvu, koje je naslijedilo prvi grijeh. Stoga je njegov grijeh
vei od svih drugih grijeha.
Isto se umuje i o gubitku. Sv. Augustin veli: "Neto je zlo jer uzima
od dobra; dakle, vee zlo je prolo ondje gdje je izgubljeno vie dobra.
Ali grijeh je naih praroditelja uzrokovao najvei gubitak naoj naravi
i milosti, jer nas je liio nevinosti i besmrtnosti; nijedan grijeh nakon
toga nije prouzroio takav gubitak, stoga... itd."
Ali, s druge strane: ono to obuhvaa najvie uzroke zla, vee je zlo,
a takvi su grijesi vjetica. One, naime, mogu, uz Boje doputenje, na
nijeti svako zlo onome to je po svojoj naravi i obliku dobro, kako je ob
znanjeno u papinskoj buli. Osim toga, Adam je sagrijeio samo u tome,
to je poinio ono to je pogreno iz jednoga od dva razloga; naime, nje
govo je djelo bilo zabranjeno, ali ne i po sebi pogreno: vjetice, pak,
i drugi grjenici ine grijeh injenjem djela koja su iz oba razloga po
grena, dakle, pogrena su po sebi i zabranjena, kao to su ubojstva i
mnoga druga nedoputena djela. Stoga su njihovi grijesi tei od grijeha
drugih.
Nadalje, grijeh koji proizlazi iz zlobe tei je od grijeha koji proi
zlazi iz neznanja. A vjetice iz velike zlobe preziru vjeru i sakramente
vjere, kako su mnoge od njih priznale.
Odgovor. Zla koja uine dananje vjetice, nadmauju sve druge
grijehe koje je Bog ikada dopustio, kako je reeno u naslovu ovoga
pitanja. To se dokazuje na tri naina, ukoliko je rije o grijesima koji
proizlaze iz izopaenosti naravi, jer je drukije to se tie grijeha op
renima ostalim teolokim krijepostima. Prvi nain se sastoji u opoj
usporedbi njihovih djela s drugim zemaljskim zloinima. Drugi nain
se sastoji u konkretnom razmatranju vrsta supersticije i ugovora sklo
pljenog s vragom. Trei nain ukljuuje usporedbu njihovih grijeha s
grijesima zlih anela, pa ak i s grijehom naih praroditelja.
Prije svega istiemo da se grijeh sastoji od tri elementa, naime, kri
vnje, kazne i gubitka. I dobro se sastoji od tri elementa, pravinosti,
sree i koristi. Pravinost odgovara krivnji, srea kazni, a korist gubitku.

injenicu da krivnja vjetica nadmauje sve druge grijehe, jasno

potvruje sljedee. Prema uenju sv. Tome (II, 22, 2. l.), grijeh valja
razmatrati s obzirom na njegovu teinu ili lakou; tako u odreenoj
okolnosti, isti grijeh moe biti teak ili lak. Naprimjer, moemo rei da
je razbludni mladi grjenik, a razbludni starac luak. Meutim, jedno
stavno govorei, tei su oni grijesi koji nisu popraeni samo obuhvatnim
okolnostima koje imaju mnogo snaniji uinak, ve su i svojom priro
dom i veliinom mnogo ozbiljniji.
Tako moemo rei sljedee: premda je Adamov grijeh u nekim po
gledima bio tei od svih drugih grijeha, jer je on pokleknuo manjoj
kunji, koja je dolazila samo iznutra; i stoga to mu se mogao lake
oduprijeti s obzirom na prvobitnu pravednost u kojoj je bio stvoren:
pa, ipak, sadrajem i veliinom grijeha, te drugim aspektima koji otea
vaju grijeh, jer je uzrokom mnogih teih grijeha, grijesi vjetica nadmauju sve druge grijehe. A to e se dodatno razjasniti na dva naina.
Za jedan se grijeh veli da je vei od drugoga zbog jednoga od slje
deih razloga: njegove uzronosti, a takav je bio Luciferov grijeh; nje
gove obuhvatnosti, kakav je bio Adamov grijeh; odvratnosti, kakav je
bio Judin grijeh; teinom njegova oprosta, kao to je grijeh protiv Duha
Svetoga; opasnou, kao to je grijeh neznanja; neodvojivou, kao
to je grijeh pohlepe; sklonou, kao to je grijeh tijela; uvredom Bo
anskog Velianstva, kao toje grijeh idolatrije i nevjere; teinom nje
gova iskorjenjivanja, kao to je grijeh oholosti; zasljepljenou duha,
kao to je grijeh gnjeva. S obzirom na sve to, nakon Luciferova grijeha,
djela vjetica nadmauju sve druge grijehe i to svojom odvratnou,
jer poriu Kristovo raspee, sklonou jer grijee bludno s demonima,
zasljepljenou uma, jer iz puke zlobe nanose tetu duama i tijelima lju
di i ivotinja, kako je pokazano gore reenim.
Na to ukazuje i sam njihov naziv, kako tvrdi sv. Izidor. Jer, nazivaju
se vjeticama (maleficae) upravo zbog teine njihovih zloina, kako je
gore reeno.
Iz sljedeeg izvodimo i nau tvrdnju. Dva su stupnja grijeha, nai
me, odvraanje od Boga i prevrtljivost. Vidi na navod sv. Augustina:
"Grijeiti znai odbaciti nepromjenjivo dobro i priklanjati se promjenji
vim stvarima." Odvraanje od Boga je formalni, a prevrtljivost materi
jalni grijeh. Prema tome, grijeh je tei to se ovjek njime vie udaljava
od Boga. A budui da je nevjernitvo glavni uzrok ovjekova udaljava-

nja od Boga, nevjernitvo se vjetica izdvaja kao najvei grijeh. To se

naziva herezom, koja je otpadnitvo od vjere; a taj grijeh vjetice ine
tijekom itavog svog ivota.
Grijeh nevjere sastoji se u osporavanju vjere, a moe se poiniti na
dva naina. Osporavanjem vjere koja jo nije primljena, ili osporavanje
primljene vjere. Prve je vrste nevjera pogana ili ne-idova. Na drugi
se nain kranska vjera moe poricati na dva naina: poricanjem pro
roanstava o njoj, ili poricanjem stvarnih manifestacija njezine istine.
Prve je vrste nevjernitvo idova, a druge ono heretika.
Iz toga jasno proizlazi da je hereza vjetica najodvratnija od tri
vrste nevjerovanja; a to potvruje razum i autoritet. Tako se u Drugoj
Petrovoj poslanici (ii) veli: "Njima bi, uistinu, bolje bilo da uope nisu
priznali put pravednosti, nego da, poto su ga priznali, okrenu lea
svetoj zapovijedi koja im je predana." Razumno je pretpostaviti daje
grijeh onoga tko ne ispuni svoje obeanje, vei od grijeha onoga tko ne
izvri ono to nikada nije obeao. Tako je i nevjera heretika, koji iskri
vljavaju i lano propovijedaju vjeru Evanelja, vei grijeh od grijeha
Zidova i pogana.
Nadalje, grijeh Zidova vei je od grijeha neznaboaca; jer, oni su
primili proroanstvo kranske vjere u starome Savezu, koju kvare po
grenim tumaenjima, to neznaboci ne ine. Stoga je njihova nevjera
vei grijeh od grijeha ne-idova koji nikada nisu primili vjeru Evan
elja. No, sv. Toma (Secunda secundae, 12. pit.) o apostaziji veli slje
dee: "Apostazija je odvraanje od Boga i vjere, koje proizlazi iz vie
struke sjedinjenosti ovjeka s Bogom; naime, vjerom ili podvrgavanjem
volje posluhu ili, pak, religijom i svetim redovima." Sv. Rajmund i Hostiensis vele da je apostazija nepromiljeno naputanje stanja vjere, po
sluha ili religije. A, ako je ono to prethodi uklonjeno, uklonjeno je i
ono to iz toga proizlazi; ali suprotno nije tono. Stoga je otpadnitvo
od vjere vei grijeh od druge dvije vrste nevjere, jer njome je uklonje
na prethodna vjera.
No, prema sv. Rajmunudu, ovjeka se moe smatrati apostatom ili
otpadnikom, bez obzira koliko je daleko i dugo zastranjivao, tek ako svo
jim kasnijim nainom ivota pokae da se ne namjerava vratiti vjeri. To
pokazuje primjer sveenika koji se oeni ili poini neki slian zloin.
Isto tako, otpadnitvo neposluhom je kada ovjek prijezirno odbija
nauk Crkve i biskupa. Takvog ovjeka treba osuditi zbog njegova sram
nog zloina i izopiti ga iz Crkve.

Kada govorimo o apostaziji vjetica, pri tome razumijevaju otpadnitvo nevjerom; a taj je grijeh jo odvratniji, jer proizlazi iz ugovora
koji su sklopile s neprijateljem vjere i puta spasenja. A vjetice su prinu
ene sklopiti taj ugovor na koji ih, dijelom ili u cijelosti, prisiljava taj
neprijatelj. Naime, u svojoj smo se inkvizitorskoj slubi susreli s nekim
vjeticama koje su poricale sve lanke vjere, dok su druge poricale samo
neke od njih; ali sve su one prinuene poricati istinitu i sakramentalnu
ispovijed. S obzirom na to, ak se ni Julijanova apostazija ne ini toliko
velikom, premda je on, u nekim aspektima, Crkvi nanio vie tete; na
ovome mjestu, meutim, o tome ne moemo govoriti.
No, moemo uzgred istaknuti kako je mogue da vjetice samo iz
vana tuju i sluaju vraga, dok i dalje uvaju vjeru u svojim srcima, do
ijih misli, osim samoga Boga, ne moe prodrijeti nitko, ak ni aneli.
Na to se moe odgovoriti pretpostavkom da postoje dvije vrste otpadnitva nevjerom. Jedno se sastoji u iskazivanju nevjere vanjskim djelima,
bez sklapanja ugovora s vragom, poput onoga koji ivi u zemljama ne
vjernika i prilagoava se ivotu muslimana. Drugu vrstu otpadnitva
ini onaj koji ivi u kranskim zemljama, a sklopio je ugovor s vra
gom. U prvom sluaju, ljudi koji uvaju vjeru u svojim srcima, ali je
poriu samo vanjskim postupcima, premda nisu otpadnici ili heretici,
ine smrtni grijeh. Takav je bio Salomonov grijeh, jer je on tovao bo
gove svojih ena. I nitko se ne moe ispriavati da to ini iz straha; jer
sv. Augustin veli: "Bolje je umrijeti od gladi nego uzimati hranu od ido
lopoklonika." Meutim, bez obzira zadravaju li vjetice vjeru u svojim
srcima, dok je istodobno poriu rijeima, moraju se smatrati otpadnicama od vjere, jer su sklopile sporazum sa smru i ugovor s paklom. Stoga
sv. Toma (II, 4), govorei o takvim vradbinama i o onima koji se na
bilo koji nain utjeu za pomo vragu, veli: "Svi su oni otpadnici od
vjere jer su sklopili ugovor s avlom, bilo rijeju, kakvim zazivima ili
djelom, ak i kada nisu stvarno prinosili rtve. Jer, nijedan ovjek ne
moe sluiti dvojici gospodara."
Isto pie blaeni Albert Veliki, na mjestu gdje raspravlja je li grijeh
arobnjaka i astrologa otpadnitvo od vjere. I odgovara: "Kod njih je
uvijek rije o apostaziji, bilo rijeju ili djelom. Jer zazivanja uvijek pre
tpostavljaju sklapanje izriitog ugovora s avlom, pa je jasno rije o apo
staziji rijeju. A, izvode li arolije djelima, tada je rije o apostaziji dje
lom. A budui da na oba naina oskvrnjuju vjeru, jer od avla trae

ono to bi trebali traiti od Boga, valja ih uvijek smatrati apostatima."

Dakle, jasno je da oni ine dvostruku apostaziju, pri emu se podrazu
mijeva i ona trea, naime, apostazija milju. ak i kada ta trea vrsta
nedostaje, vjetice se imaju smatrati otpadnicama od vjere rijeju i
djelom. Stoga ih se, kako e se pokazati, mora kanjavati kao heretike
i otpadnike.
A njihov je zloin tei i radi tree stvari, koja nadilazi sve druge
hereze. Jer, sv. Augustin (XXVIII, 1 i 2) nam kazuje da je itav ivot
nevjernika grijeh; a glosa o Poslanici Rimljanima (xiv) veli da je gri
jeh sve to ne izvire iz vjere. to, dakle, trebamo misliti o ivotu vje
tica, odnosno o njihovim drugim radnjama koje se ne dopadaju vragu,
kao to je post, odlazak u crkvu, primanje priesti i druge stvari? Jer,
svim tim djelima, kako je pokazano, one ine smrtni grijeh. One su,
naime, toliko duboko zapale u grijeh, premda nisu izgubile svaku mo
gunost povratka dobru (jer grijeh ne kvari svu dobrotu njihove nara
vi i u njima ipak ostaje prirodno svjetlo); ali, unato tomu, sva su njiho
va djela, ak i kada se ine dobrima, zla, jer tuju vraga. A to nije sluaj
s drugim nevjernicima.
Kako na pitanje je li svako djelo nevjernika grijeh, sv. Toma (Secunda Secundae, 10. pit.) odgovara da djela nevjernika koja su po sebi
dobra, kao to je post, milosre i slina takva djela, nisu zasluna
djela, a to radi njihova nevjernitva koje je najtei grijeh. Ali, grijeh
ne kvari svu dobrotu njihove naravi i u njima ostaje prirodno svjetlo.
Stoga nije svako njihovo djelo smrtni grijeh, ve samo ona koja proi
zlaze iz njihove nevjere ili su s njome povezana. Naprimjer, Saracen
posti iz poslunosti Muhamedovu zakonu o postu, kao to idov odr
ava svoje svetkovine; no, takvim radnjama on ini smrtni grijeh. Na
taj nain valja razumjeti gore spomenutu tvrdnju sv. Augustina da je
itav ivot nevjernika grijeh.
Da meu svim zloincima svijeta,
vjetice zasluuju najtee kazne.
Dakle, zloini vjetica nadmauju grijehe svih drugih; ovdje objavlju
jemo koje kazne one zasluuju kao heretici ili apostati. Prema sv.
Rajmundu, heretici se kanjavaju na razliite naine, naime, izopenjem
iz crkve (ekskomunikacijom), uklanjanjem iz slube, konfiskacijom

imovine, te smru. itatelj e se o tome iscrpnije obavijestiti, uputi li

se na zakon koji propisuje kaznu ekskomunikacije. Doista, ak i njihovi
sljedbenici, zatitnici, pomagai i branitelji na sebe navlae najtee ka
zne. Naime, osim kazne ekskomunikacije, hereticima, kao i njihovim
pomagaima, zatitnicima i braniteljima, te njihovoj djeci do drugog
narataja s oeve strane, i do prvog koljena s majine strane, uskrau
ju se sve crkvene asti i slube. A ukoliko su djeca heretika katolici,
ona e radi odvratnosti njegova zloina, biti liena svog oinskog na
sljedstva. A odbije li osuenik, ako je svjetovnjak, obratiti se i pod
prisegom odrei svoje hereze, mora odmah biti spaljen. Jer, budui da
se na istu kaznu osuuju krivotvoritelji novca, ne zasluuje li jo veu
kaznu onaj koji je krivotvorio vjeru? Ali ako je rije o sveeniku, njega
se, nakon sveanog oduzimanja asti, predaje svjetovnom sudu koji ga
ima osuditi na smrt. Ali, vrati li se vjeri, bit e osuen na doivotan za
tvor. U praksi, meutim, prema njima se nakon odricanja krivovjerja,
mnogo blae postupa nego to to zahtijevaju biskupi i inkvizicija, kako
emo pokazati u Treem dijelu, gdje raspravljamo o razliitim metoda
ma izricanja presude; rije je, naime, o onima koji su uhieni i osue
ni, nakon ega su se javno odrekli svog krivovjerja.
Meutim, takvo kanjavanje vjetica ne ini se dostatnim, jer one
nisu obini heretici, ve otpadnici od vjere (apostati). tovie, takvom
svojom apostazijom one ne poriu vjeru uslijed kakvog straha ili radi
tjelesne ugode, kako je gore spomenuto; naime, osim to poriu nauk,
one tuju demone predajui im svoja tijela i due. Iz toga jasno proi
zlazi da ih ne valja kanjavati kao druge heretike, doivotnim zatvorom,
ve najstroom kaznom, bez obzira jesu li se pokajale i ponovno prihva
tile vjeru. Zakon to zahtijeva radi svjetovnih teta, koje na razliite na
ine nanose ljudima i ivotinjama. Zakoni o gatarima propisuju da nije
kanjivo samo poduavanje takvih opaina, ve i njihovo izuavanje.
Toliko su, onda, jo nedvosmisleniji zakoni o vjeticama koji propisuju
kazne konfiskacije imovine i odrubljivanja glave. Osim toga, zakoni
dosta govore i o onima koji arobnjatvom potiu ene na blud, ili o
onima koji tjelesno ope sa ivotinjama. O tome smo, meutim, raspra
vljali u Prvom pitanju.

PITANJE XV
Reeno je da neduni esto bivaju zaarani radi grijeha
vjetica, a katkad ak i radi svojih grijeha.

injenica je da mnogi neduni ljudi, uz Boje doputenje, trpe gu

bitak i bivaju kanjavani gore spomenutim nesreama, ali ne radi
svojih, ve radi grijeha vjetica. Sv. Toma (Secunda Secundae, 8. pit.)
otklanja svaku paradoksalnost, dokazujui da to doputa sam Bog po
svom pravednom sudu. On, naime, dijeli kazne ovoga ivota na tri vrste.
Prvo, jedan ovjek pripada drugome; dakle, ako je jedan ovjek kanjen
na svom posjedu, mogue je da e drugi ovjek trpjeti tu kaznu. Jer, s
aspekta tijela, sinovi su vlasnitvo oca, a robovi i ivotinje su vlasnit
vo svojih gospodara; tako se sinovi katkad kanjavaju radi zloina
svojih roditelja. Tako je i Davidov sin roen iz preljuba, umro netom
nakon roenja; radi toga je zapovjeeno i da se pobiju ivotinje Amaleana. Meutim, nedokuiv je razlog zbog kojega se te stvari dogaaju.
Drugo, grijeh jednoga ovjeka moe prijei na drugoga, i to na dva
naina. Oponaanjem, kada djeca oponaaju grijehe svojih roditelja, a
robovi i vazali grijehe svojih gospodara, kako bi jo smionije grijeili.
Na taj nain sinovi nasljeuju nepoteno steenu dobit, a robovi sudje
luju u razbojnitvima i nepravednim zavadama u kojima esto pogiba
ju. A oni koji su podvrgnuti vlasti upravitelja, jo se smionije odaju
grijehu kada vide njih kako ine grijeh, ak i kada ne ine iste zloine;
stoga se s pravom kanjavaju.
Nadalje, grijeh jednoga ovjeka zaslugom prelazi na drugoga, kao
kada grijesi pokvarenih podanika prelaze na loeg upravitelja, jer gri
jesi podanika zasluuju loeg upravitelja. Vidi Knjiga o Jobu: "On
postavlja licemjere da vladaju radi grijeha ljudi."
Grijeh i kazna koja iz njega proizlazi, mogu se prenijeti i pristan
kom ili prikrivanjem. Naime, kada oni koji imaju vlast propuste preko
riti grijeh, tada se uz zle esto kanjavaju i dobri, kako veli sv. Augustin u prvoj knjizi O dravi Bojoj. Za sljedei smo primjer saznali u
naoj inkvizitorskoj slubi. Jedan je grad gotovo opustoen zbog smrti
njegovih stanovnika. Naime, kolale su glasine da neka mrtva ena jede
pokrov u kojemu je pokopana, te da e kuga prestati tek kada ga ita
voga pojede i probavi u svom elucu. Stoga se sastalo Vijee, nakon
ega su velika i gradski upravitelj iskopali grob. Ustanovili su da je

pola pokrova posve probavljeno u elucu, u koji je uao kroz usta i grlo.
Prestravljen tim prizorom, velika izvue svoj ma iz korica, te njime
odrubi glavu mrtve ene i baci je iz groba. U istome je asu kuga presta
la. Grijesi su te ene, Bojim doputenjem, preli na nedune radi pri
krivanja dogaaja iz prolosti. Naime, inkvizicijskim postupkom je
ustanovljeno, da je ta ena tijekom svoga ivota dugo bila vraara i arobnica. Drugi je primjer kanjavanje naroda kugom radi Davida, koji
je zapovjedio da se izradi popis puanstva.
Tree, grijeh se uz Boje doputenje, prenosi radi pohvale ljudskog
zajednitva, kako bijedan ovjek skrbio o dragome uzdravajui se od
grijeha; i kako bi se grijeh uinio jo odvratnijim, po tome to se gri
jeh jednoga odraava na sve, kao da su svi jedno tijelo. Kao primjer
navodimo Akanov grijeh iz Knjige o Joui (vii).
Navedenima moemo dodati jo dva naina prenoenja grijeha: zli
se katkad kanjavaju preko dobrih, a katkad preko zlih ljudi. Gracijan
(XXIII, 5) o tome veli da Bog katkad kanjava zle preko onih, koji
izvravaju svoju zakonitu vlast na Njegovu zapovijed; a to ini na dva
naina: zaslugom onih koji kanjavaju, kao kada je kaznio grijehe Kanaanaca preko Svoga naroda; ili, pak, tako da oni koji kanjavaju sami
trpe kaznu, kao kada je unitio Benjaminovo pleme, dopustivi samo
nekolicini da preive. Katkad, pak, Bog kanjava tako da pobuni Svoje
narode, zapovijeu ili doputenjem, ali ne s ciljem da Mu se pokore,
ve radi svoje pohlepe koja, prema tome, dovodi i do njihova proklet
stva. Tako danas kanjava Svoj narod Turcima, a jo je ee to inio
u starome Savezu, posredstvom stranih naroda.
Meutim, valja naglasiti da ovjek, bez obzira na razlog zbog koje
ga je kanjen, mora strpljivo podnositi svoje patnje, jer e ona inae
prerasti u muku, kojoj, meutim, cilj nije oienje, ve osveta, odnosno,
kazna. Vidi Ponovljeni zakon, xxxii: "Da, moga gnjeva poar je usplamtio (odnosno, moja kazna; jer u Bogu nema drugog gnjeva) i gor
jet e do dubina eolskih (odnosno, osveta e poeti ovdje i gorjet e
do posljednjega suda, kako objanjava sv. Augustin)." I drugim dokazi
ma potvruje kanjavanje u svojoj etvrtoj distinkciji. Ali, podnose li
ljudi strpljivo svoje muke i ako su strpljivi u stanju milosti, ustupit e
mjesto oienju, kako tvrdi sv. Toma u svojoj etvrtoj knjizi. To vri
jedi ak i za onoga tko je kanjen zbog bavljenja arobnjatvom ili, u
veoj ili manjoj mjeri, za vjeticu, u veoj ili manjoj mjeri, s obzirom
na njegovu pobonost i veliinu zloina.

Ali, prirodna tjelesna smrt, kao posljednja smrt, nije oienje, jer
je posljedica prvoga grijeha. No, prema Skotu, kada se rezignirano i
pobono iekuje i u svojoj gorini nudi Bogu, moe prerasti u oi
enje. No, nasilna smrt, bez obzira zasluuje li je ovjek ili ne, uvijek
je oienje, ako je podnesena strpljivo i u milosti. Toliko o kanjava
nju radi tuih grijeha.
Bog, meutim, kanjava ljude na ovome svijetu i radi njihovih gri
jeha, osobito kada je rije o zaaranosti. Vidi to o tome veli Tobija
(vii): "Zao duh ima prevlast nad onima koji ugaaju svojim strastima."
To je jasno i iz onoga to smo govorili o mukom udu i spolnim moi
ma, nad kojima Bog poglavito doputa da se vre djela arobnjatva.
Meutim, vrijedi istaknuti da, unato gore spomenutim kaznama
kojima Bog kanjava ljude radi njihovih i tuih grijeha, sveenik se u
svojoj propovijedi mora pridravati sljedee odredbe zakona kao os
novnoga naela, koja kae: "Nitko ne smije biti kanjen bez krivnje,
osim ako za to postoji neki razlog." Ta odredba vrijedi na nebeskome,
odnosno Bojem sudu, kao i na zemaljskim sudovima, svjetovnim i
crkvenim.
Propovjednik se moe pozvati na sljedei iskaz o nebeskome sudu.
Naime, dvije su vrste Boje kazne, duhovna i svjetovna. Prva uvijek
pretpostavlja krivnju. Druga se katkad izrie bez krivnje, ali ne bez ra
zloga. Tri su vrste duhovne kazne: prva je oduzimanje milosti, to ini
grijeh teim, a ta kazna uvijek proistjee iz krivnje patnika. Druga je
kazna gubitka, odnosno oduzimanje blaenstva, koja se kazna, kod
odraslih, nikada ne nanosi bez osobne krivnje, a sporazumnom krivnjom
kod djece roene iz grijeha roditelja. Trea je kazna boli, odnosno, muka
paklenog ognja, koja jasno proizlazi iz krivnje. Stoga ono to se kae
u Knjizi Izlaska (xx): "Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca
- onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena...", valja
protumaiti tako da je rije o oponaateljima zloina svojih oeva, kako
objanjava Gracijan u I. knjizi, 4. pit., gdje iznosi i druga tumaenja.
to se tie druge, svjetovne Boje kazne: ona, kako je reeno, moe
proizai iz tueg grijeha, ili ak bez osobnoga ili tueg grijeha (ali ne
bez razloga) ili, pak, samo iz osobnoga grijeha. No, elite li znati
razloge zbog kojih Bog kanjava ak i bez krivnje patnika ili drugoga
grjenika, pogledajte to Uitelj u IV. Knjizi, 15. dist, 2. gl. izlae o
pet metoda. Pri tome uzmite u obzir prva tri razloga, jer se druga dva
odnose na osobnu krivnju.

On kae da je pet razloga, radi kojih Bog prekorava ovjeka na

ovome svijetu ili ga kanjava. Prvo, radi Svoje slave; a to se dogaa
kada neka kazna ili nesrea udesno nestane, kao to se dogodilo slijep
cu (Evanelje po Ivanu, ix) ili Lazaru koji je uskrsnuo.
Bog, nadalje, kanjava radi stjecanja zasluge strpljenjem i oito
vanja drugima unutarnje, skrivene krijeposti. Primjeri su Knjiga o
Jobu, i i Tobija, ii.
Trei je razlog ouvanje krijeposti kroz ponienje kanjavanja. Pri
mjer prua sv. Pavao koji u Drugoj poslanici Korinanima, xii, ovako
govori o sebi: "Dan mi je trn u tijelu, aneo Sotonin", a Remigije taj
trn tumai kao slabost tijela. To su uzroci koji ne proizlaze iz osobne
krivnje.
etvrti je razlog da vjeno prokletstvo pone na ovome svijetu,
kako bi se grjenicima obznanilo kakve ih muke oekuju u paklu. Primje
ri su Herod (Djela apostolska, xii) i Antioh (Druga knjiga o Makabejcima, ix).
Peti je razlog ovjekova oienja zatiranjem i brisanjem njegove
krivnje patnjama. Sv. Jeronim (XXIII, 4) nam navodi primjere Aronove sestre Mirjam, koja je oboljela od gube, te lutanja Izraelaca u pu
stinji. Ili, pak, razlog moe biti ispravak grijeha, kako smo pokazali na
primjeru Davida koji bijae istjeran iz kraljevstva nakon to mu je bio
oproten preljub, o emu govori Druga knjiga o Kraljevima, a komen
tira sv. Grgur u svojoj raspravi o grijehu. Ustvari, moe se rei da svaka
kazna koju trpimo, proizlazi iz naega osobnog grijeha, ili barem iz
prvoga grijeha s kojim smo roeni i koji je pra-uzrok.
to se, pak, tie kazne gubitka, pod kojom se razumijeva vjeno
prokletstvo na drugome svijetu, nema dvojbe da e svi prokletnici trpjeti
najvee muke. Kao to milost donosi blaenu viziju Kraljevstva Ne
beskog, tako i smrtnome grijehu slijedi kazna pakla. I kao to su stupnje
vi blaenstva u raju sukladni stupnjevima milosra i milosti na zemlji,
tako su i stupnjevi kazne u paklu sukladni teini zloina na ovome svi
jetu. Vidi Ponovljeni zakon, xxv: "Neka mu odbroje onoliko udaraca
koliko odgovara njegovoj krivnji." To se odnosi na sve druge grijehe, a
osobito na one koje ine vjetice. Vidi Poslanicu Hebrejima, x: "Za
mislite koliko li e goru kaznu zavrijediti tko Sina Bojega pogazi, i ne
istom smatra krv Saveza kojom je posveen, i Duha milosti pogrdi?"
Takvi su grijesi vjetica koje poriu vjeru i izvode mnoge zle aro
lije kroz najsvetiji sakrament, kako emo pokazati u Drugome dijelu.

PITANJE XVI.

Iscrpno dokazivanje prethodno izloenih istina usporedbom

vjetijih radnji i drugih pogubnih supersticija.
vdje emo dokazati gore izloenu istinu o teini vjetijih zloina,
usporeujui ih s drugim radnjama arobnjaka i divinatora. etr
naest je vrsta magije koje izviru iz tri vrste divinacija. Prva od te tri
vrste je otvoreno zazivanje demona. Druga je skriveno promatranje
poloaja i kretanja neke pojave, kao primjerice, zvijezda, dana, sati i
slinih stvari. Tree je promatranje neke ljudske radnje s ciljem otkriva
nja skrivenih stvari i dogaaja, a ta se divinacija naziva sortilegijem.
Prvom obliku divinacije, naime, izriitom zazivanju demona, pri
padaju sljedee vrste: vraanje, oniromantija, nekromantija, prorotvo,
geomantija, hidromantija, aeromantija, piromantija i gatanje (vidi sv.
Toma, Secunda Secundae, 95., 26. i 5. pit.). Drugoj vrsti divinacije pri
padaju horoskopija, haruspicina, augurij, promatranje znamenja, hiromantija i spatulamantija.
Vrste tree kategorije meusobno se razlikuju s obzirom na one radnje
koje ulaze u kategoriju sortilegija, dakle otkrivanja skrivenih stvari,
primjerice, promatranjem trnja i slame, likova u rastaljenom eljezu.
O tome govori i sv. Toma u gore spomenutim pitanjima.
Grijesi vjetica, pak, nadmauju sve te zloine, to emo dokazati
na temelju spomenutih vrsta divinacija. Stoga neemo govoriti o lakim
zloinima.
Razmotrimo, dakle, prvu vrstu kojom oni upueni u umijee vraa
nja i opsjenarstva, obmanjuju ljudska osjetila nekim utvarama, tako da
im se neka tjelesna tvar ini drukijom na pogled i na dodir, o emu
smo raspravljali u pitanju koje se bavi nainima stvaranja iluzija. A
kako vjeticama nije dovoljno vriti takve radnje na spolnome organu,
koji nekom opsjenom ine da nestane (premda taj nestanak nije stva
ran); stoga esto svojim umijeima sprjeavaju samu spolnu mo, tako
da ena ne moe zaeti, a mukarac ne moe spolno opiti premda ima
ud. Osim toga, one stvarno izazivaju pobaaje koji su esto popraeni
mnogim drugim boljeticama. Nadalje, mogu preuzimati oblija raznih
ivotinja, kako je gore pokazano.
Nekromantija je umijee prizivanja i razgovaranja s mrtvima, na to
upuuje i sama etimologija; naime, ta je rije izvedenica grke rijei
nekros, to znai truplo i mantheia, to znai gatanje. A to ine tako da

zaaraju krv ovjeka ili neke ivotinje, znajui da vrag uiva u takvo
me grijehu i da voli krv i njezino izlijevanje. Stoga kada misle da pri
zivaju mrtve iz pakla da im odgovore na neka pitanja, pred njima se,
zapravo, pojavljuju demoni u obliju mrtvih i s njima govore. Takvim
se umijeem sluila i ona velika vraara o kojoj govori Prva knjiga o
Samuelu (xxviii), koja je umjesto aula uskrsnula Samuela.
No, neka nitko ne misli da su takve radnje doputene, jer Sveto pi
smo kazuje da se duh pravednoga proroka, zazvan iz Hada da navijesti
aulov rat, pojavio zahvaljujui eni koja bijae vjetica. Jer, kako veli
sv. Augustin u svom pismu Simplicijanu: "Nije besmisleno vjerovati
da je to proizalo iz volje providnosti, a ne snage kakva arobnoga umi
jea, ve nekom providnou nepoznatom vraari i Saulu, kako bi se
duh toga pravednika mogao objaviti kralju, da mu navijesti boansku
kaznu koja e ga zadesiti. Ili to uope nije bio duh Samuelov prizvan
iz njegova poivalita, ve neko privienje i matovna predodba, koju
je vrag izveo svojim spletkama; Sveto pismo to privienje naziva ime
nom Samuela, kao to se slike stvari nazivaju imenima stvari koje
59
predstavljaju." To veli u odgovoru na pitanje je li proricanje zazivanjem
demona doputeno. U istoj e Sumi itatelj pronai odgovor na pitanje
postoje li stupnjevi prorotva meu blaenima; pri tome neka pogleda
i izreke sv. Augustina u XXVI, 5. Navedeno se, meutim, ne moe
osobito primijeniti na vjetije radnje, u kojima nema ni najmanjega
traga pobonosti, o emu jasno svjedoe njihova djela; jer one, pod
vodstvom demona, ne prezahu prolijevati krv nevinih radi otkrivanja
skrivenih stvari i, unitavajui duu tijelom, ne poteuju nikoga, ni
ive, ni mrtve.
Oniromantija se moe prakticirati na dva naina. Prvi je nain kada
netko zaziva demone, s kojima je sklopio izriiti ugovor, kako bi mo
gao zaviriti u stvari skrivene u snovima. Drugi je nain kada ovjek na
temelju snova pretkazuje budunost, ukoliko takva mo proizlazi iz
boanskog otkrivenja, a ne nekog prirodnog unutarnjeg ili vanjskog
uzroka; a takva divinacija tada nije nedoputena, kako tvrdi sv. Toma.
Da bi propovjednici mogli razumjeti barem djeli ovoga o emu
govorimo, valja nam prvo neto rei o anelima. Aneo raspolae og
ranienom moi i lake e razotkriti budunost umu prilagoenome
59) 'Predstavljaju.' Opsenija rasprava o Samuelovu pojavljivanju u Endoru, nalazi se u mo
joj knjizi 'History of Witchcraft', c.v.: "The Witch in Holy Writ', str. 176-81.

takvim otkriima, nego onome koji to nije. Naime, um je tako prilago

en poglavito nakon smirivanja vanjskih i unutarnjih gibanja, naime,
tijekom tihih noi kada su pare kretanja uspavane; takvi su uvjeti
najpovoljniji u zoru, kada je probava potpuna. A ovo kaem nama koji
smo grjenici i kojima aneli, u svojoj boanskoj pobonosti i u izvr
enju svoje slube, otkrivaju izvjesne stvari, da nam se neke skrovite
istine Svetoga pisma otkrivaju u zoru. A to je stoga to dobri aneo
upravlja naim razumom, kao to Bog upravlja naom voljom, a zvije
zde naim tijelima. No, nekim savrenijim ljudima aneo moe u bilo
koji trenutak otkriti istine, bez obzira je li budan ili usnuo. Meutim,
Aristotel (De Somno et Vigilia) tvrdi da su takvi ljudi sposobniji pri
mati spoznaje u odreeno vrijeme; a to vrijedi i za sve stvari povezane
s magijom.
Drugo, valja istaknuti da zbog Prirode, koja brine i upravlja tijelom,
odreeni budui dogaaji imaju prirodan uzrok u ovjekovim snovima.
Tada ti snovi i vizije nisu uzroci, kako je reeno s obzirom na anele,
ve samo znakovi koji pokazuju ovjeku to e mu se dogoditi u bu
dunosti, a to se tie njegova zdravlja, bolesti ili opasnosti. Tako sma
tra Aristotel. U snovima duha, Priroda predoava duevno stanje, radi
kojega e ovjeka u budunosti prirodno zadesiti neka bolest ili kakva
druga nesrea. Dakle, kada ovjek sanja vatru, to je znak kolerine
naravi; a sanja li da leti ili tomu slinu, to je znak sangvinine naravi;
sanja li vodu ili neku drugu tekuinu, to je znak flegmatika, a sanja li
krute tvari, to je znak melankoline naravi. Stoga lijenicima prilikom
postavljanja dijagnoza, veoma esto pomau snovi (o emu govori i
Aristotel u spomenutoj knjizi).
To su, meutim, beznaajne stvari u usporedbi s bezbonim snovi
ma vjetica. A, kako smo gore spomenuli, kada se ne ele tjelesno pre
nijeti na drugo mjesto, jer ele vidjeti to njihove sestre vjetice ine,
obiavaju lijegati na svoju lijevu stranu, zazivajui svoje i imena svih
demona; te im se stvari, potom, otkrivaju u viziji. A kada ele saznati
neku tajnu, radi sebe ili drugih, demon im je otkrije u snovima, jer su
s njime sklopile izriit, a ne preutan ugovor. A taj ugovor, ponovimo,
nije simbolian, zapeaen rtvovanjem neke ivotinje, nekim sveto
grem ili pristupanjem nekom neobinom kultu; naime, one se stvarno
rtvuju vragu tijelom i duom, na temelju izriitog bogohuljenja i ho
timinog poricanja vjere. tovie, ne zadovoljavaju se samo time, nego
ak ubijaju ili rtvuju demonima svoju i tuu djecu.

Druga je vrsta divinacije umijee kojim se koriste pitije, koje se

tako nazivaju prema imenu Apolona Pitijskog, kojega sv. Izidor ozna
ava izumiteljem te divinacije. To umijee se ne osniva na tumaenju
snova ili putovanju s mrtvima, nego ukljuuje ive ljude, kao to je
sluaj s onima koje avao nagoni u ludilo, voljno ili prisilno, ali ne
radi injenja nekih grozota, ve radi pretkazivanja budunosti. Tim se
umijeem bavila i djevojka o kojoj kazuju Djela apostolska (xvi), koja
je vikala za apostolima da su oni sluge pravoga Boga; Pavao, kojemu
je to dojadilo, zapovjedio je duhu daje napusti. Jasno je, meutim, da
se takve radnje ne mogu usporediti s djelima vjetica koje se, prema
sv. Izidoru, tako nazivaju radi teine svojih grijeha i odvratnosti svojih
zloina.
Stoga radi nune jezgrovitosti, na ovome mjestu neemo iscrpnije
izlagati sporedne oblike divinacije, jer je o njima dovoljno reeno izlaga
njem o glavnim oblicima. Propovjednik, pak, ako eli, moe primijeniti
te argumente na druge oblike divinacije: geomantiju, koja se bavi kru
tim tvarima, kao to su eljezo i glatki kamen; hidromantiju, koja se
bavi vodom i kristalima; aeromantiju, koja se bavi zrakom; piromantiju,
koja se bavi vatrom; te na gatanje, naime, proricanje iz utroba ivoti
nja rtvovanih na vrajim oltarima. Premda svi ti oblici divinacije uklju
uju izriito zazivanje demona, ne mogu se usporediti sa zloinima
vjetica, jer im izravan cilj nije nanoenje tete ljudima i ivotinjama,
kao i plodovima zemlje, ve iskljuivo predvianje budunosti. Oblici
divinacije koji ukljuuju preutno, a ne otvoreno zazivanje demona su
horoskopija i astrologija, koji se tako zovu jer ukljuuju promatranje
poloaja zvijezda u trenutku roenja; haruspicina, odnosno promatra
nje dana i sati; augurij, to je umijee promatranja ponaanja i pjeva
ptica; mantika, to je proricanje na temelju ljudskih rijei; i hiromantija, proricanje na temelju linija dlana ili ivotinjskih apa. itatelj se
moe osvrnuti i na Niderova uenja u kojima e se obavijestiti o tome
kada su takve radnje doputene, a kada nisu. Vjetije radnje, meu
tim, nikada nisu doputene.

PITANJE XVII.
Usporedba njihovih zloina u etrnaest toaka,
s grijesima svih vrsta demona.
loini su vjetica toliko gnusni, da ak nadmauju grijehe palih
anela; a, ako je to tono o njihovoj krivnji, ne zasluuju li, onda,
najgore kazne u paklu? Veliinu njihove krivnje moemo dokazati
mnogim argumentima. Prvo, premda je Sotonin grijeh neoprostiv, tomu
nije razlog veliina njegova zloina, uzmemo li u obzir aneosku narav,
a osobito miljenje onih koji tvrde da su aneli stvoreni samo u stanju
naravi, a nikada u stanju milosti. Budui da dobrota milosti natkriljuje
dobrotu naravi, grijesi onih koji su izgubili milost, poput vjetica jer
poriu vjeru primljenu krtenjem, nadmauju grijehe anela. Meutim,
pretpostavimo li ak da su aneli stvoreni milou, ali ne i njome po
tvreni, moramo rei da su i vjetice, iako u njoj nisu stvorene, milost
izgubile svojom voljom, kao to je i Sotona svojom voljom sagrijeio.
Drugo, tvrdi se da je Sotonin grijeh neoprostiv iz mnogih drugih
razloga. Sv. Augustin veli da je Sotona sagrijeio svojom voljom, te da
stoga njegov grijeh nitko ne moe pravedno otkupiti. A sv. Ivan Damaanski tvrdi da je Sotona sagrijeio svojim nerazumijevanjem Boje
naravi, i da je njegov grijeh bio vei radi uzvienosti njegova uma.
Naime, sluga koji poznaje volju gospodara... itd. Isti autoritet tvrdi da
je Sotona nesposoban za oprost jer je nesposoban za pokajanje; a to
proizlazi iz njegove naravi, koja je duhovna, i stoga se moe promije
niti samo jednom, kada je ta promjena vjena; no, to ne vrijedi za ljude,
u kojima je tijelo uvijek zaraeno s duom. Ili stoga to je sagrijeio na
nebu, dok ovjek grijei na zemlji.

No, unato tomu, njegov je grijeh mali u usporedbi sa zloinima

vjetica. Kako je sv. Anselmo60 pokazao u jednoj od svojih propovijedi,
60) 'Sv. Anselmo'. Crkveni nauitelj; Canterburijski biskup, roen u Aosti, burgundskom gradu
na granici s Lombardijom(?) 1033.-34., umro 21. travnja 1109. Visoka mu je poast odana u
Breviary Office for his Feast 21 April, 'Second Nocturn of Matins, Lection VI': "Obdormivit in
Domino, famam non solum miraculorum et sanctitatis (praecipue ob insignem devotionem erga
Domini nostri passionem, et beatam Virginem eius Matrem) assecutus, sed etiam doctrinae,
quam ad defensionem Christianae religionis, animarum profectum, et omnium theologorum, qui
sacras litteras shoclastica methodo tradiderunt, normam coelitus hausisse ex eius omnibus
apparet. " Postoji nekoliko zbirki Anselmovih djela, ali samo ih se nekolicina moe smatrati kri
tikima, a sva su neprilagoena suvremenim zahtjevima. Postoji, meutim, velik broj zasebnih
izdanja, pa ak i prijevoda mnogo znaajnijih rasprava, osobito traktata 'Cur Deus Homo'.

on je sagrijeio svojom oholou kada se grijeh jo nije kanjavao.

Vjetice, pak, nastavljaju grijeiti unato velikim kaznama koje su ve
zadesile mnoge druge vjetice, i usprkos onome to ih Crkva ui o kazna
ma koje je pretrpio Vrag radi svoga pada; no one se na to ne obaziru,
ve nepromiljeno srljaju ak i u smrtni grijeh, kao i drugi grjenici
koji grijee uslijed svoje slabosti ili opakosti, ali ne iz uroene zlobe,
ve ine najstranije zloine iz duboke zlobe koja im poiva u srcima.
Drugo, premda je zli aneo pao iz nevinosti u krivnju i, uslijed toga,
u jad i kaznu, pao je samo jednom, i to tako da se vie nikada nije vratio.
Grjenik, pak, koji krtenjem vrati nevinost i onda je opet izgubi, pada
veoma duboko. To osobito vrijedi za vjetice, to potvruju njihovi
zloini.
Tree, on je sagrijeio protiv Stvoritelja, dok mi, a osobito vjetice,
grijeimo protiv Stvoritelja i Otkupitelja.
etvrto, on se odrekao Boga koji mu je dopustio da grijei, ali mu
nije udijelio milost; dok se mi i nadasve vjetice, udaljavamo od Boga
svojim grijesima, a premda nam doputa da grijeimo, On nam iznova
udjeljuje svoju milost i brani nebrojenim blagoslovima.
Peto, kada je on zgrijeio, Bog ga je odbacio bez milosti, dok mi,
nesretnici, srljamo u grijeh premda nas Bog iznova poziva natrag.
esto, on je bezduan prema onome koji kanjava, dok smo mi bezduni prema milosrdnom nagovarau. Svi grijeimo protiv Boga. No,
on grijei protiv vrhovnog Boga, a mi protiv onoga koji je za nas umro
i kojemu opake vjetice, kako smo rekli, nanose najveu uvredu.
I ovdje izlaemo istinu usporedbom argumenata.
Prijeimo na argumente. Odgovor na prvi jasno proizlazi iz onoga to
je izloeno na poetku ovoga pitanja. Reeno je da se jedan grijeh ima
smatrati teim od drugoga, i da su grijesi vjetica tei od grijeha drugih
ljudi, s obzirom na krivnju, ali ne i s obzirom na kazne koje za sobom
povlae. Tomu valja dodati da se Adamova kazna, kao i njegova kriv
nja, mogu protumaiti na dva naina, naime, kao osobna ili univerzalna
kazna, dakle, ona koja pogaa itavo njegovo potomstvo. to se tie
prvog tumaenja, ljudi su nakon Adama poinili vee grijehe; jer, on
je sagrijeio samo poinivi ono to nije zlo po sebi, ve ono to je za
branjeno: blud, preljuba i ubojstvo, pak, u oba su smisla grijesi, jer su
grijesi po sebi i zabranjeni. Stoga takvi grijesi zasluuju teu kaznu.

to se tie drugog tumaenja, tono je da je prvi grijeh za sobom

povukao najveu kaznu; no, to je samo metaforiki tono, jer je itav
ljudski rod preko Adama okaljan prvim grijehom, jer on je bio prvi
otac svima koje je jedini Sin Boji mogao okajati kako je bilo odree
no. Nadalje, Adam se u sebi i posredstvom boanske milosti, pokajao,
te je kasnije Kristovom rtvom bio izbavljen. Grijesi vjetica, meu
tim, neusporedivo su vei, jer se one ne zadovoljavaju samo svojim
grijesima i propau, nego za sobom uvijek vuku nebrojeno mnotvo
drugih ljudi.
I tree. Iz navedenog proizlazi da je Adamov grijeh sluajno uklju
ivao veu tetu. Naime, kako je svijet na koji je doao bio neiskvaren,
nije ga svojom voljom napustio okaljanog, ve je to bilo neizbjeno;
stoga njegov grijeh u sutini nije bio vei od drugih. tovie, njegovo
bi potomstvo poinilo isti grijeh da je zateklo svijet u istome stanju.
Nadalje, onaj kojemu nije bila udijeljena milost, ne moe poiniti tako
teak grijeh kao onaj koji ju je imao i izgubio. Tako objanjava sv.
Toma (II, 21, l. 2) u svom odgovoru na drugi argument. A da bi ga
itatelj mogao u cijelosti shvatiti, mora imati na umu da Adam svoju
prvotnu nevinost, ak i da ju je zadrao, ne bi mogao prenijeti na po
tomstvo; naime, kako tvrdi sv. Anselmo, svatko je nakon njega mogao
sagrijeiti. Vidi i to sv. Toma (dist. 20) govori na mjestu gdje raspra
vlja o tome, bi li i novoroena djeca bila potvrena u milosti; i u dist.
101, gdje razmatra bi li oni koji su izbavljeni uope bili izbavljeni da
Adam nije sagrijeio.
PITANJE XVIII.

Ovdje izlaemo na koji nain valja propovijedajui pobijati pet

argumenata svjetovnjaka i neukoga puka, a koje, ini se mnogi
prihvaaju, naime, da Bog ne daje vragu i vjeticama toliko
veliku vlast u izvoenju tako monih arobnjakih radnji.
na kraju, neka se propovjednik naorua protiv izvjesnih argumenata
svjetovnjaka, pa ak i nekih uenih ljudi koji u izvjesnoj mjeri poriu
postojanje vjetica. Premda priznaju da vrag svojom zlobom i moi po
svojoj volji izvodi takva djela, poriu da on djeluje uz boanski prista
nak i da Bog doputa izvrenje takvih radnji. Iako svoje argumente ni-

ime ne uspijevaju potkrijepiti, ve slijepo tapkaju u mraku, njihove

tvrdnje ipak valja svesti na pet argumenata na kojima osnivaju sve svoje
mudrolije. Prvi je od njih taj da Bog ne daje avlu toliku vlast u njego
vu divljanju protiv ljudi.
Postavlja se pitanje doputa li Bog svako zlo koje avao poini
posredstvom vjetice. Tu se iznosi pet argumenata u dokaz tvrdnje da
Bog ne doputa takva djela, i da stoga na svijetu nema arobnjatva.
Prvi argument se izvodi od Boga, drugi od avla, trei od vjetica, e
tvrti od nesrea koje se pripisuju arobnjatvu, a peti od sveenika i
sudaca, pod pretpostavkom da su na takav nain propovijedali protiv
vjetica i kanjavali ih, da im je ugroen ivot.
Prvi je argument sljedei: Bog moe kanjavati ljude radi njihovih
grijeha, a kanjava ih ratovima, glau i poastima; kao i nebrojenim
drugim nesreama kojima je ljudski rod podloan. I s obzirom da osim
navedenih, neophodnima ne smatra nikakve druge kazne, Bog ne do
puta arobnjatvo.
Drugo. Ako je tono ono to je reeno o avlu, naime, da je kadar
sprijeiti mo razmnoavanja, tako da ena ne moe zaeti dijete ili da
izaziva pobaaje; ili, pak, da moe ubiti novoroenad; u tom bi sluaju
bio kadar unititi itav svijet; to bi znailo da su avolja djela snanija
od Bojih, jer sakrament braka je Boje djelo.
Trei argument izvode iz samoga ovjeka. Naime, tvrde da bi neki
ljudi, ukoliko na svijetu doista postoji arobnjatvo, bili podloniji
arolijama od drugih; i da je pogreno tvrditi da ljudi bivaju zaarani
u znak kazne zbog njihovih grijeha, to potvruje neodrivost tvrdnje
da na svijetu postoji arobnjatvo. Nadalje pobijaju pretpostavku koja
proizlazi iz navedenih tvrdnji, naime, da vei grjenici trpe vee kazne;
naime, pravednici katkad trpe vee kazne od grjenika, kako se vidi iz
primjera nevine djece za koju se pretpostavlja da su zaarana.
etvrti se argument moe pridodati njihovoj tvrdnji koju izvode iz
Boga, naime, da neko djelo koje ovjek moe sprijeiti, ali to ne uini,
ve ga doputa, proizlazi iz njegove volje. Meutim, Bog, koji je Svedobar, ne moe eljeti i, stoga, ne moe dopustiti injenje zla koje On
moe sprijeiti.
Nadalje, to se tie njihova argumenta koji izvode iz same nesree,
iji se uzrok pripisuje arobnjatvu; oni tvrde da je ona slina prirodnim
nesreama i poremeajima, te da joj stoga uzrok moe biti prirodni

poremeaj. Naime, ovjek moe uslijed nekog prirodnog poremeaja

osakatiti, oslijepiti ili izgubiti razum, pa ak i umrijeti; stoga se takve
stvari ne mogu pouzdano pripisati djelovanju vjetica.
I posljednje. Oni tvrde da bi ivoti sveenika i sudaca, da su na takav
nain propovijedali i postupali protiv vjetica, ako one uistinu postoje,
bili ugroeni upravo radi velike mrnje koju vjetice prema njima is
kazuju.
Ti argumenti, meutim, mogu se pobiti onime to je reeno u Prvom
pitanju, koje se bavi treom postavkom Prvoga dijela; te se toke mogu
izlagati za to najprikladnijim ljudima. Zato Bog doputa da postoji
zlo premda ga ne eli; ali doputa ga radi udesnog usavravanja sve
mira, o emu svjedoi injenica da su dobre stvari pohvalnije i ugodnije
u usporedbi s loima; to potkrjepljuju i miljenja autoriteta. Nadalje,
doputa ga radi oitovanja dubine boanske mudrosti, pravednosti i
dobrote koja bi, inae, ostala skrivena.
Postoji vie rasprava koje razmatraju ovo pitanje, a kojima se ljudi
obavjetavaju o tome da je Bog s pravom dopustio dva Pada u grijeh,
naime, pad anela i naih praroditelja; a kako su oni bili prouzroeni
najveima od svih grijeha, ne zauuje to Bog doputa druge, lake
grijehe. No, ta su dva pada bila najvea radi svojih posljedica, a ne okol
nosti u kojima su poinjeni, a upravo u tom smislu, kako je pokazano
u posljednjem pitanju, grijesi vjetica nadmauju grijehe zlih anela i
naih praroditelja. Na istome je mjestu pokazano kako je Bog s pravom
dopustio ta prva dva pada u grijeh, pa se itatelj upuuje na ta, kao i
mnoga druga razmatranja.
Moramo, meutim, odgovoriti na njihove argumente. Na prvi argu
ment, da Bog dovoljno kanjava prirodnim nesreama, ratovima i
glau, odgovaramo na tri naina. Prvo, Bog nije ograniio Svoju mo
na prirodne pojave, ak ni na zvijezde, u toj mjeri da ne moe prelaziti te
granice; naime, On ih je esto prelazio kada je kanjavao ljudski rod
radi njegovih grijeha, poastima i drugim nesreama bez ikakva utje
caja zvijezda; kao onda kada je radi Davidova grijeha oholosti kaznio
narod kugom jer je dao izbrojiti narod.
Drugo, Bog u Svojoj mudrosti, tako upravlja svim stvarima pa im
doputa da postupaju prema svojoj volji. S obzirom na to, nije Mu cilj
sprijeiti sva avolja zla, ve ih dopustiti kada smatra da ona slue
dobrobiti svemira; premda je tono da dobri aneli neprestano nadziru

vraga, kako ne bi inio svako zlo koje poeli. Isto tako, nije sukladno
Bojem naumu sprjeavati grijehe koji proizlaze iz slobodne volje ljudi,
kao to je poricanje vjere i tovanje vraga. Iz navedenih dviju premisa
proizlazi da Bog, kada mu je nanesena najvea uvreda, opravdano
doputa ona zla kojima poglavito tee vjetice i radi kojih one poriu
vjeru, a koja proizlaze iz moi Vraga; a takva je mo nanoenja tete
ljudima, ivotinjama i plodovima zemlje.
Tree, Bog pravedno doputa ona zla koja u vragu posredno izazi
vaju veliko nezadovoljstvo i muke; a to su ona koja vjetice ine uz
pomo demona. Naime, vragu predstavlja veliku muku kada vidi da
Bog, protiv njegove volje, iskoritava sve zlo radi slave Svoga imena,
pohvale vjere, oienja odabranih i stjecanja zasluga. Jer, nema veeg
udarca vrajoj oholosti, koja ga iznova nagoni da se uzdigne iznad Boga
(kako je reeno: "Oholost je onih koji Te mrze svakim danom sve ve
a"), nego kada Bog pretvara njegove zle spletke u Svoju slavu. Stoga
Bog s pravom doputa sve te stvari.
Na drugi smo argument ve odgovorili. No, dvije su toke tog argu
menta koje iziskuju iscrpno objanjenje. Prije svega, nije tono da su
vrag ili njegova djela snanija od Bojih djela. tovie, njegova je
mo bez sumnje ograniena, jer nita ne moe initi bez Bojeg dopu
tenja. Stoga moemo rei da je vraja mo neznatna u usporedbi s
boanskim doputenjem, premda je veoma velika u usporedbi sa zemalj
skim silama, koje svojom prirodom nadmauje, kako pokazuje esto
navoen odlomak iz Knjige o Jobu (xi): "Nijedna se sila zemaljska s
njime ne moe usporediti."
Slijedi nam da odgovorimo na pitanje zato Bog doputa arobnja
tvu veu mo nad spolnim, nego li nad drugim ljudskim radnjama. 0
tome smo govorili u pitanju naslovljenom: 'Kako vjetice mogu spri
jeiti reproduktivnu mo i spolni in.' Naime, tomu je uzrok gnusnost
toga ina, i injenica da smo njime naslijedili prvi grijeh naih prarodi
telja. tovie, taj in simbolizira zmija, koja je bila prvo orue Vraga.
Na njihov trei argument odgovaramo da vrag radije eli napastovati
dobre nego pokvarene, premda potonje uistinu napastuje vie nego do
bre, jer su podloniji njegovu iskuenju od krijeposnih. Nadalje, premda
radije nanosi zlo dobrima nego opakima, nad opakima mu je to lake
initi. A sv. Grgur tvrdi da je to stoga, to se ovjek koji ee poputa
vragu, protiv njega tee uspijeva boriti. No, kako opaki najee popu-

staju vragu, njihove su kunje najtee, jer se ne mogu obraniti titom

vjere. O tome titu govori sv. Pavao u svome pismu Efeanima (vi): "U
svemu uzmite veliki tit-vjeru; njime ete moi ugasiti sve gorue stri
jele Zloga!" No, s druge strane, vrag se ee obruuje na dobre nego
na pokvarene. A to je stoga to pokvarene ve posjeduje, pa se vie tru
di pod svoju vlast podvrgnuti krijeposne koje ne posjeduje, napastujui
ih velikim kunjama, nego pokvarene koje ve posjeduje. Na isti nain
i zemaljski vladar mnogo stroe kanjava one koji se ne pokoravaju
njegovim zakonima ili one koji nanose tetu njegovu kraljevstvu, od
onih koji mu se ne suprotstavljaju.
Odgovarajui na njihov etvrti argument, sveenik moe, osim onoga
to je ve napisano o ovoj temi, propovijedati istinu da Bog doputa
zlo, ali ga ne eli, te da se to doputenje oituje kroz pet znakova boan
ske volje, koji su zapovijed, zabrana, savjet, djelovanje i doputenje.
To veoma jasno izlae sv. Toma, osobito u Prvom dijelu, 19. pit., 12.
l. No, premda u Bogu postoji samo jedna volja, a to je sam Bog, kao
to je i Njegova bit jedno; Njegova nam se volja, radi njezina ostvarenja
oituje i obznanjuje na mnoge naine, o emu govori psalam: "Silna djela
Gospodina su izvrena u...". Stoga postoji razlika izmeu zbiljske Boje
volje i njezinih oitovanja; ak iako je volja, u pravom smislu te rijei,
izraz ovjekove dobre volje, u metaforinom je smislu to volja izraena
vanjskim znakovima. Jer, Bog nam znakovima i metaforama oituje Svo
ju volju.
Moemo se posluiti primjerom zemaljskog oca koji, premda ima
samo jednu volju, tu volju izraava na pet naina, naime, osobno ili
posredovanjem. Osobno je izraava na dva naina, neposredno i posre
dno. Neposredno, kada osobno neto ini, a to je djelovanje. Posredno,
kada ne sprjeava tue djelovanje (vidi Aristotelovu Fiziku, IV: "Za
brana je posredan uzrok"), a to se zove znakom doputenja. Dalje, ze
maljski otac obznanjuje svoju volju posredstvom drugoga na tri naina.
Ili zapovijeda nekome da neto uini ili zabranjuje; to su znakovi za
povijedi i zabrane. Ili, pak, uvjerava i savjetuje nekoga da neto uini,
to je znak savjeta. I Boja se volja, kao i ljudska, oituje na tih pet
naina. Iz Evanelja po Mateju (vi) vidimo da se Boja volja oituje
zapovijedi, zabranom i savjetom: "Budi volja tvoja kako na nebu tako
i na zemlji"; to znai da na zemlji moramo izvravati Njegove zapovi
jedi, izbjegavati Njegove zabrane i slijediti Njegov savjet. I sv. Augu-

stin u djelu Enchiridion, pokazuje da su doputenje i djelovanje zna

kovi Boje volje: "Nita se ne moe uiniti bez volje Svemoguega,
koji to doputa ili Sam ini."
Vratimo se argumentu; posve je tono da neko djelo koje je ovjek
u mogunosti sprijeiti, a to ne uini, proizlazi iz njegove volje. S ob
zirom na naklonost Boje volje, kao i etiri znaka Njegove volje, toan
je i zakljuak da Bog, koji je Svedobar, ne moe eljeti zlo; naime, ne
potrebno je naglasiti da On ne moe initi zlo ni zapovjediti injenje
zla, niti moe trpjeti zlo ili savjetovati njegovo injenje; ali, On moe
dopustiti injenje zla.
Na pitanje kako moemo ustanoviti je li bolest prouzroena arob
njatvom ili nekim prirodnim fizikim nedostatkom, odgovaramo da
to moemo uiniti na vie naina. Prije svega, na temelju suda lijeni
ka. Vidi to kae sv. Augustin u djelu O kranskom nauku: "Ovoj
vrsti supersticije pripadaju svi talismani i amuleti koji se vjeaju ili zavezuju oko osobe, a koje medicinska znanost osuuje." Tako, primje
rice, lijenici mogu na temelju raznih okolnosti, kao to su dob i ten
bolesnika ili podraaj oiju, ustanoviti je li njegova bolest prouzroe
na kakvim poremeajem u krvi ili elucu ili, pak, nekom drugom slabo
u; iz ega, potom, zakljuuju da bolest nije posljedica prirodnog
poremeaja, ve nekog vanjskog uzroka. A, ako taj vanjski uzrok nije
neka otrovna zaraza, popraena loim tjelesnim sokovima u krvi i e
lucu, imaju dovoljno razloga zakljuiti da je bolest uzrokovana arob
njatvom.
Drugo, to moemo utvrditi u sluaju neizljeive bolesti, kada bole
sniku ne pomau nikakvi lijekovi, ve mu, tovie, dodatno pogora
vaju stanje.
Tree, zlo moe tako nenadano zadesiti ovjeka, da se ono moe
pripisati samo arobnjatvu. S takvim smo sluajem osobno upoznati.
Jedan graanin Spiresa, ovjek visoka roda, imao je toliko samovoljnu
enu, da joj nikako nije mogao udovoljiti, jer je na sve naine odbijala
pokoriti se njegovim eljama, neprestano mu dodijavajui zajedljivim
pogrdama. Kada je jednoga dana odluio izai iz kue da izbjegne nje
zina uobiajena zadirkivanja i psovke, ena ga sustigne i zakljua pred
njim vrata, te svim glasom uzvikne da u njemu nema ni trunka potenja
ni vjere ukoliko je ne izmlati. uvi te teke rijei, mu isprui ruku,
ne naumivi joj nauditi, nego je otvorenim dlanom lagano udari po be
dru; u tom se asu srui na zemlju i izgubi sva osjetila. Tjednima nakon

toga leao je u krevetu pogoen stranom boleu. Oito je da to nije

bila neka prirodna bolest, ve da ju je izazvala ena svojim aranjem.
Upoznati smo s jo mnogo slinih sluajeva.
Neki mogu takvu bolest prepoznati izvodei sljedee radnje. Tako,
primjerice, neki nad bolesnikom izlijevaju rastaljeno olovo u posudu
s vodom. Zgusne li se pritom olovo u obliju neke slike, prosuuju da
je bolest uzrokovana arobnjatvom. A na pitanje je li ta slika izvedena
kakvim demonskim radnjama, ili je posljedica prirodnog uzroka, odgo
varaju da je nastala zbog Saturna koji vlada olovom, jer taj planet ope
nito ima tetan utjecaj, te da Sunce na slian nain utjee na zlato. U
Drugom dijelu ove rasprave, pak, govorit emo o tome je li takvo umije
e doputeno ili ne. Naime, kanonisti vele da je praznovjerje doputeno
suzbijati praznovjerjem; ali teolozi zastupaju posve suprotno stajali
te, te tvrde da nije ispravno initi zlo kako bi iz njega proizalo dobro.
U svom posljednjem argumentu iznose nekoliko prigovora. Prvo,
zato se vjetice ne bogate? Drugo, budui da uivaju naklonost vla
dara, zato se s njima ne zdruuju u unitenju svih svojih neprijatelja?
Tree, zato nisu kadre nauditi sveenicima i drugim svojim progo
niteljima?
to se tie prvog prigovora, treba rei da vjetice ne stjeu bogatstva
iz sljedeega razloga; demoni svoj prezir spram Stvoritelju vole poka
zivati tako, to kupuju vjetice po najnioj moguoj cijeni. Osim toga,
bogatstvom bi na sebe privukle sumnju.
Drugo, ne nanose tete vladarima jer ele zadrati njihovo prijatelj
stvo koliko je mogue. A na pitanje zato ne nanose zlo svojim neprija
teljima, odgovara se da dobri aneo, koji radi na drugoj strani, sprjeava
takve arobnjake radnje. Usporedite s time odlomak iz knjige proroka
Daniela:61 "Knez kraljevstva perzijskog protivio mi se dvadeset i jedan
dan." Vidi to govori sv. Toma u Drugoj knjizi sentencija, gdje raspra
vlja o tome spore li se meu sobom dobri aneli i radi ega.
Tree, tvrdi se da ne mogu nauditi inkvizitorima i drugim slubeni
cima jer oni izvravaju javnu pravdu. To moemo potkrijepiti jo mno
gim dokazima, no vrijeme nas u tome prijei.
61) 'Daniel', x:13: "Knez kraljevstva perzijskog protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael,
jedan od prvih Knezova, doe mi u pomo. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome..." Per
zijski knez je aneo-zatitnik Perzije, koji je, u skladu sa svojom slubom, teei duhovnoj
dobrobiti Perzijanaca, nastojao da meu njima ostanu mnogi idovi.

DIO DRUGI
KOJI GOVORI O NAINIMA IZVOENJA
RADNJI AROBNJATVA I KAKO SE
MOGU DOPUTENO UKLONITI
SVEDENO NA SAMO DVA PITANJA,
ALI RAZLOENO U VIE POGLAVLJA

PITANJE I.
Koje govori o onima protiv kojih mo vjetica ne djeluje.
rugi glavni dio ove knjige bavi se nainima kojima vjetice vre
svoje arobnjako umijee; njih izlaemo u osamnaest poglavlja,
polazei od dvaju osnovnih problema. Prvi od njih, o kojemu raspravlja
mo na poetku ovoga dijela, odnosi se na zatitna sredstva kojima se
ovjek titi od arobnjatva; drugi, koji razmatramo na kraju ovoga di
jela, bavi se ljekovitim sredstvima pomou kojih se zaarani mogu
izlijeiti. Jer, kako tvrdi Aristotel (Fizika, IV), prevencija i lijek su
meusobno povezani, i neim su prouzroeni (dakle, posljedica su ne
ega to se dogodilo). Na taj emo nain moi razjasniti podrijetlo ove
strane hereze.
U dvjema navedenim podjelama poglavito emo ukazati na sljedee
toke. Prvo, na posveenje vjetica i njihovo bezbono umijee. Drugo,
na naine kojima vre svoje umijee i izvode svoja strana djela. Tree,

na preventivna sredstva protiv njihovih arolija. Budui da se ovdje

bavimo pitanjima morala i ponaanja, pa nije potrebno iznositi mnogo
argumenata i iscrpnih objanjenja, jer su stvari o kojima ovdje govo
rimo dovoljno razjanjene u prethodnim pitanjima; molimo Boga da
itatelj nee traiti dokaze za potvrdu svakog sluaja, jer je posve do
voljno iznijeti primjere sluajeva kojima smo osobno svjedoili, ili smo
o njima uli, ili su prihvaeni na temelju iskaza pouzdanih svjedoka.
U prvoj od spomenutih toaka, poglavito emo istraiti dva problema:
prvi se odnosi na razliite naine napastovanja kojima se slui sam Vrag,
a drugi na razliite naine kojima vjetice izvode svoja heretika djela. A
u drugoj od glavnih toaka, redom emo istraiti est problema, koji se
odnose na postupak vrenja arobnjakih radnji i njihova odstranjivanja.
Prvi se odnosi na radnje vjetica koje su povezane s njima i njihovim
tijelima, a drugi na njihove radnje protiv drugih ljudi. Trei se odnosi
na radnje protiv ivotinja. etvrti na tete koje nanose plodovima zemlje.
Peti govori o vrstama arobnjakog umijea kojima se bave samo mu
karci, a ne ene. esto je pitanje uklanjanja arolija i naina lijeenja
zaaranih. S obzirom na to, Prvo pitanje smo podijelili na osamnaest
poglavlja, jer su njihove radnje toliko raznovrsne i mnogobrojne.
Postavlja se pitanje moe li ovjek uivati toliku zatitu dobrih an
ela, da ga vjetice ne mogu zaarati ni na jedan od naina koje emo
opisati. A ini se da ne moe, jer je ve dokazano da demoni esto na
pastuju ak i nevine i krijeposne, kakav je bio i Job; a vidjeli smo da
su zaaranosti pokleknula i mnoga nevina djeca, kao i mnotvo drugih
pravednika, iako ne u istoj mjeri kao grjenici; naime, demoni takve ne
napastuju radi unitenja njihovih dua, ve samo njihovih zemaljskih
dobara i tijela. Meutim, vjetice u svojim priznanjima tvrde suprotno,
naime, da ne mogu nauditi svakome, ve samo onima o kojima od de
mona saznaju da su lieni boanske pomoi.
Odgovor. Tri su kategorije ljudi koji uivaju Boji blagoslov, i kojima
ta gnusna vrsta ne moe nauditi svojim arobnjatvom. U prvu spadaju
oni koji protiv njih izvravaju javnu pravdu ili ih progone u nekom
slubenom svojstvu. Drugu kategoriju ine oni koji se, prema tradicio
nalnim i svetim obiajima Crkve, zakonito koriste moima i sredstvi
ma kojima se slui Crkva u svojim egzorcizmima, naime kropljenjem
blagoslovljenom vodom, uzimanjem posveene soli, noenjem blago
slovljenih svijea na dan oienja Nae Gospe, palminih granica na

Cvjetnu nedjelju, a ljudi koji se na takav nain tite, ine to kako bi osla
bili moi demona; a o njima emo govoriti poslije. Treu kategoriju ine
oni koji na nebrojene razliite naine uivaju blagoslov svetih anela.
Razlog zbog kojega oni iz prve kategorije uivaju Boji blagoslov,
iznijet emo i potkrijepiti mnogim primjerima. Naime, kako tvrdi sv.
Pavao, budui da sva vlast dolazi od Boga, kao i ma osvete protiv
opakih i ponovne uspostave dobra, ne zauuje da su demoni sprije
eni djelovati kada se provodi pravda s ciljem odmazde toga stranog
zloina.
I crkveni nauitelji istiu da postoji pet naina kojima se moe, u
cijelosti ili dijelom, sprijeiti vraja mo. Prvo, Bojim ogranienjem
njegove moi, kako vidimo u I. i II. odlomku Knjige o Jobu. Drugi je
primjer sluaj ovjeka o kojemu itamo u Niderovu Formicariusu
('Mravinjaku'), a koji je sucu priznao da je prizvao vraga da ubije nje
gova neprijatelja, ili mu nanese tjelesnu tetu ili da ga, pak, pogodi
munjom. U svom je iskazu rekao: "Kada sam prizvao avla u pomo,
odgovorio mi je da nije kadar uiniti nita takvog, jer je taj ovjek do
bar vjernik, koji se marljivo zatitio znakom kria, te da, stoga, ne moe
nauditi njegovu tijelu, ve da moe nanijeti tetu samo jedanaestini plo
dova njegove zemlje."
Drugi je nain spreavanja vraje moi primjenom neke vanjske sile,
kao u sluaju Bileamove magarice (Knjiga o Brojevima, xxii). Na trei
se nain to moe uiniti izvoenjem nekog uda. Neki su ljudi blago
slovljeni jedinstvenim darom, kako emo pokazati poslije, na mjestu
gdje govorimo o treoj kategoriji ljudi koji ne mogu biti zaarani. e
tvrto, to Svojom providnou ini Bog, koji ureuje sve stvari i alje
dobrog anela da sprijei vraji naum, kao kada je Asmodej ubio sedam
mueva djevice Sare, ali ne i Tobiju.
Peti uzrok proizlazi iz opreza samoga Vraga, koji se katkad uzdr
ava od svoga opakog nauma kako bi iz toga proizalo jo vee zlo.
To se, primjerice, dogaa kada ne napastuje izopenike, premda je to
kadar initi, kao u sluaju izopenog Korinanina (Prva poslanica
Korinanima, v), a to stoga da oslabi vjeru Crkve u snagu takvog pro
gonstva. S obzirom na to, moemo rei da ak i ako izvritelji javne
pravde ne uivaju boansku zatitu, demoni esto svojom voljom odlu
uju vie ne podravati i tititi vjetice, a to stoga to strahuju od njihova
obraenja ili, pak, jer ele i ubrzavaju njihovu propast.

I tu injenicu potvruje iskustvo. Naime, gore spomenuti nauitelj

tvrdi, da su vjetice u svojim iskazima priznavale da su u trenutku nji
hova uhienja od strane pravosudnih vlasti, izgubile sve svoje arobnjake vjetine. Naprimjer, kada je sudac imena Peter, kojega smo
prije spomenuli, naredio svojim slubenicima da uhite vjeca imena
Stadlin1, u tome su im trenutku ruke poele toliko snano drhtati i od
vratan im je smrad zapuhnuo nosnice, da ga se nisu usudili dotaknuti.
Sudac im stoga zapovijedi: "Moete sigurno uhititi bijednika, jer e u
trenutku kada ga dotakne ruka javne pravde, izgubiti svu opaku mo."
Tako i bi, jer su ga uhitili i spalili zbog mnogih arobnjakih djela koje
je poinio, a koja spominjemo na odgovarajuim mjestima u ovoj
knjizi.
Mnogim smo slinim sluajevima svjedoili u naoj inkvizitorskoj
slubi, a koji bi itatelje nedvojbeno potaknuli na razmiljanje, da nam
je svrsishodno ovdje ih navesti. No, kako je samohvala prljava i pokva
rena osobina, bolje ih je ovdje preutjeti nego se izloiti biljegu hvalisavosti i tatine. Moramo, meutim, navesti one sluajeve koji su posta
li toliko poznati da ih ne moemo preutjeti.
Nedavno su magistrati grada Ratisbona osudili vjeticu na smrt spa
ljivanjem. Kada su ih upitali zato mi, inkvizitori nismo podloni a
rolijama poput drugih ljudi, odgovorili su da su im vjetice esto bezu
spjeno pokuavale nauditi. A kada su ih upitali zato u tome nisu
uspijevale, odgovorili su da ne znaju razlog, no da je to moda stoga to
su ih demoni upozorili da to ne ine. Naime, rekli su, nemogue je na
brojati koliko su nam puta danju i nou dodijavali, as u obliju majmu
na, as pasa ili koza, uznemirujui nas svojim krikovima i uvredama;
otimajui nas iz naih postelja svojim bogohulnim molitvama, tako da
bismo se nali zatoeni izvan prozora njihova zatvora, koji se nalazio
toliko visoko da se do njega ni najviim ljestvama nije moglo uspeti;
potom se inilo da nas ubadaju iglama, kojima su vrsto privezivale
svoje kapuljae, a koje bismo ugledali kada smo se probudili, jer inilo
se da tim iglama ele probosti nae glave. No, zahvaljujemo Svemo
guem Bogu koji nas je svojom milou, a ne naom zaslugom, zatitio
i sauvao, nas, nedostojne javne sluge pravde vjere.
1) 'Stadlin'. Stedelein, kojega se nazivalo 'grandis maleficus' - 'najozloglaeniji arobnjak',
ivio je u Boltingenu, gradu u vojvodini i biskupiji Lausanne. Jedan od prisjednika na njegovu
suenju bio je John Nider. Vidi 'Formicarius', c. III.

Razlog zbog kojih odreeni ljudi pripadaju u navedenu drugu kate

goriju, sam je po sebi jasan. Naime, egzorcizmi koje provodi Crkva
slue upravo toj svrsi, i posve su uinkovita sredstva zatite protiv zlih
radnji vjetica.
No, prije nego li odgovorimo na koji se nain ovjek valja sluiti
tim zatitnim sredstvima, moramo rei neto o onim sredstvima, koja
ne pretpostavljaju izgovaranje svetih rijei, a potom i neto o samim
svetim zazivima. Prije svega, doputeno je u svakoj dolinoj ljudskoj
ili ivotinjskoj nastambi kropiti blagoslovljenu vodu radi sigurnosti i
zatite ljudi i ivotinja, uz zazivanje Presvetoga Trojstva i Oenaa.
Naime, u slubenoj molitvi (oficiju) egzorcizma se tvrdi da se takvim
kropljenjem prostorije oiuje sva neistoa, otklanja sva teta i u njoj
ne moe obitavati zao duh, itd. To je stoga to Bog, kako govori Prorok,
spaava svakog ovjeka i ivotinju prema njegovu poloaju i vrsti.
Drugo, osim kropljenja svetom vodom, neophodno je i kropljenje
blagoslovljenom svijeom, premda je mnogo prikladnije zapaliti je, pri
emu se njezin vosak moe prskati po kuama i nastambama. I tree,
osobito je korisno postaviti ili zapaliti posveeno bilje na nekim priklad
nim mjestima u prostorijama.
U gradu Spiresu, iste godine u kojoj smo zapoeli pisati ovu knjigu,
dogodilo se da je jedna pobona ena razgovarala sa sumnjivom vje
ticom, pri emu su se, kako je to uobiajeno kod ena, meusobno
poele vrijeati pogrdnim rijeima. Kada je uveer naumila polegnuti
svoje dojene u kolijevku, sjetila se da se toga dana sukobila sa enom
za koju se sumnjalo daj e vjetica. Stoga je, strahujui da e mu se neto
dogoditi, pod dijete stavila posveeno bilje, pokropila ga blagoslov
ljenom vodom, na usne mu stavila malo posveene soli, prekrstila ga
znakom kria i marno zatitila kolijevku. Oko ponoi je zaula dijete
kako plae, te ga je, kao svaka ena, poeljela zagrliti i podii dijete
na svoj krevet. No, u tom je asu ustanovila da u njoj nema djeteta.
Prestravljena ena poe oajniki naricati zbog gubitka svoga djeteta,
te zapali svijeu i ugleda kako joj dijete neozlijeeno lei u kutu sobe
ispod stolca i plae.
Iz ovoga primjera se vidi kolika je snaga egzorcizma koji provodi
Crkva protiv vrajih zamki. Oito je da Svemogui Bog, svojom sve
obuhvatnom milou i mudrou, nadzire djela tih opakih ljudi; i da
upravlja arobnjatvom demona tako da oni, pokuavajui je umanjiti

i oslabiti, ustvari vjeru jaaju i jo je vre ukorjenjuju u srcima ljudi.

Vjernici mogu izvui veliku korist iz tih opaina; jer demoni svojim
djelima osnauju vjeru i oituju Boju milost i mo, te ljude navode
da u Njemu trae zatitu i da tuju Kristovu muku, te da ih nadahnju
ju ceremonije Crkve.
Jedan gradonaelnik grada Wiesenthala, koji je bio zaaran najstra
nijim bolima i tjelesnim grevima, sam je, a ne uz pomo drugih vje
tica otkrio kako je na njemu izvrena ta arolija. Naime, rekao je da
se svaku nedjelju obiavao zatititi blagoslovljenom soli i vodom, no
da je jedne nedjelje to zaboravio uiniti, jer je bio na svadbi; upravo
je toga dana na njega bila baena arolija.
U Ratisbonu je jednoga ovjeka napastovao vrag u obliju ene,
koja je uporno s njime htjela spolno opiti. Nesretan je ovjek shvatio
da se treba zatititi blagoslovljenom soli, jer je tako uo na jednoj pro
povijedi. Stoga je prije ulaska u kupaonicu uzeo malo posveene soli.
ena ga je bijesno pogledala, proklinjui demona koji ga je to nauio,
te je istoga asa nestala. Naime, vrag se moe, kada mu Bog dopusti,
pokazivati u obliju vjetice ili opsjednuti tijelo stvarne vjetice.
Postoji i pria o tri prijatelja koji su hodali cestom u trenutku kada
dvojicu od njih pogodi munja. Trei se zaprepastio kada je u zraku uo
glasove kako govore: "Pogodimo i njega." No, drugi glas odgovori: "Ne
moemo, jer je danas uo rijei 'I Rije je tijelom postala.'" ovjek
shvati da je bio spaen jer je toga dana sluao svetu misu, na kraju koje
je sveenik izgovorio rijei iz Ivanova Evanelja: "U poetku bijae
Rije, itd."
udesnu mo zatite imaju i svete rijei koje se izgovaraju nad tije
lom, uz pridravanje sedam uvjeta. Na njih emo se, meutim, osvrnuti
u posljednjem pitanju ovoga, Drugog dijela knjige, gdje govorimo o
ljekovitim sredstvima, budui da na ovome mjestu govorimo o zatitnim
sredstvima. Te svete rije nemaju samo zatitnu, ve i mo ozdravljenja
zaaranih.
Meutim, najsigurniju zatitu mjesta, ljudi ili ivotinja, pruaju
rijei trijumfalnog naslova naega Spasitelja, napisu li se na etiri mjesta
u obliku kria: IESUS NAZARENUS REX IUDAEORUM .
Tomu se moe dodati i ime Djevice MARIJE i evangelista, ili sljedee
rijei sv. Ivana: "I Rije je tijelom postala."

No, najosobitija je trea kategorija ljudi kojima vjetice ne mogu

nauditi; oni, naime, uivaju posebnu aneosku zatitu, iznutra i izvana.
Iznutra, ulijevanjem milosti, dok ih izvana tite zvijezde, odnosno sile
koje ih pokreu. Ta kategorija se dijeli na dvije skupine odabranih: jedni
su zatieni od svih oblika arobnjatva, tako da im nita ne moe nauditi;
dok krijepost drugih uvaju dobri aneli, osobito s obzirom na njihove
spolne moi, kao to zli duhovi svojim vradbinama, u nekim pokva
renim ljudima rasplamsavaju poudu prema jednoj eni, unitavajui
im elju prema drugoj.
Njihova unutarnja i vanjska zatita, koja proizlazi iz milosti ili utje
caja zvijezda, ovako se objanjava. Premda sam Bog izlijeva u due
svoju milost, jer nijedno drugo stvorenje nema tako veliku mo (kako
je reeno: "Gospodin e dati milost i slavu"); kada Bog poeli udijeliti
neku osobitu milost, to ini posredstvom dobrog anela, o emu nas
ui sv. Toma u Treoj knjizi Sentencija.
Ovo je nauk koji izlae Dionizije u etvrtom poglavlju O boan
skim imenima: "Utvren je i nepromjenjiv boanski zakon da vii
dolazi do niega preko posrednika; prema tome, sve dobro koje do nas
stie iz izvora cjelokupne dobrote, dolazi posredovanjem dobrih ane
la." To je potkrijepljeno primjerima i argumentom. Naime, premda je
iskljuivo boanskom moi, Rije Boja je zaeta u Blaenoj Djevici,
preko koje je Bog postao ovjekom; tek je aneo svojim Pozdravom
nadahnuo Bogorodiino srce i spoznajom joj osnaio razum, te ga tako
predodredilo za dobrotu. Ova se istina moe obrazloiti i na sljedei
nain: Gore spomenuti nauitelj smatra da ovjek posjeduje tri svojstva,
naime, volju, razum te unutarnja i vanjska osjetila, koja pripadaju tjeles
nim udovima i organima. Na prvo moe utjecati samo Bog: Jer srce je
kralja u rukama Gospodina. Dobri aneo moe utjecati na razum usmje
ravajui ga k jasnijoj spoznaji istine i dobra, to znai da i Bog i dobri
aneo prosvjetljuju ovjekovo drugo svojstvo. to se tie treeg svojstva,
dobri aneo na slian nain moe obdariti ovjeka dobrim vrlinama, a
zli ga aneo, uz Boje doputenje, moe napastovati zlim kunjama. Me
utim, ovjek svojom slobodnom voljom odluuje hoe li prihvatiti ili
odbaciti te zle utjecaje; a pri tome uvijek moe zazivati milost Boju.
to se tie vanjske zatite, koja proizlazi od Boga posredstvom po
kretaa zvijezda, o tome postoje mnoge predaje koje se slau sa Svetim
pismom i naravnom filozofijom. Naime, sva nebeska tijela pokreu

aneoske sile, koje Krist naziva Pokretaima zvijezda, a Crkva nebeskim

Silama; isto tako, svim tjelesnim stvarima ovoga svijeta upravljaju nebe
ske sile, o emu svjedoi Aristotel (Metafizika I). Na temelju toga mo
emo ustvrditi da Bog svojom providnou nadzire sve Svoje odabranike, ali neke od njih podvrgava nesreama ovoga ivota radi njihova
ispravljanja (popravljanja), dok ostale titi tako da im nita ne moe
nauditi. Taj dar primaju od dobrih anela koje im alje Bog kao zatit
nike, ili on usljeuje utjecajem nebeskih tijela ili Sila koje ih pokreu.
Dalje valja naglasiti da su neki ljudi zatieni od svih, a drugi samo
od nekih oblika arobnjatva. Naime, neke ljude dobri aneli u toj mjeri
oiuju u njihovim spolnim radnjama, tako da ih vjetice, s obzirom na
te radnje, ne mogu zaarati. Ali u jednom je smislu suvino govoriti o
tim ljudima, premda je u drugom to neophodno iz ovoga razloga: oni
zaarani u spolnoj moi, u tolikoj su mjeri lieni zatite dobrih anela,
da su uvijek u stanju smrtnoga grijeha ili, pak, uivaju u tim neistoama
s prevelikim arom. U svezi toga, u Prvom dijelu ove knjige smo pokaza
li da Bog doputa vragu veu vlast u spolnom inu, ne toliko radi njegove
neistoe, koliko stoga to je taj in uzrok pokvarenosti naih prarodi
telja i to je, poput poasti, zarazio itav ljudski rod koji je naslijedio
njihov prvi grijeh.
No, posluimo se nekim primjerima kako dobri aneo katkad blago
slivlja pravedne i svete, osobito njihove spolne nagone. Tako Kasijan2
u svojoj knjizi Propovijedi Otaca, u prvom izlaganju o opatu Serenu,
pripovijeda to se tomu opatu dogodilo. Taj ovjek, kazuje nam, silno
je radio na postizanju unutarnje istoe svoga srca i due, molei se da
nju i nou, postom i bdjenjima, dok nije shvatio da je milou Bojom
u sebi ugasio sve tjelesne poude. Konano je, potaknut jo veim arom
za istoom, svim gore navedenim svetim radnjama molio Svemogu2) 'Kasijan'. Ivan Kasijan, redovnik i duhovni pisac iz june Galije. Prvi je uveo pravila
istonog redovnitva na Zapadu. Pretpostavlja se daje roen u Provansi oko 360., a umro je
u blizini Marseillesa oko 435. Dva su glavna Kasijanova djela 'De institutis coenobiorum et
de octo principalium vitiorum remediis libri XII' ('0 cenobitskim uredbama') i 'Propovijedi'
ili ' Conlationes XXIV.' Sam je autor ovako prokomentirao povezanost tih dvaju djela: "Ove
knjige ('Uredbe') ... uglavnom se bave vanjskim ovjekom i cenobitskim obiajima; druge
('Conlationes') govore o uvjebavanju duha i usavravanju srca." Najbolja zbirka Kasijanovih djela ona je Petschenigova, objavljena u Beu 1885.-88.
Premda nikada nije slubeno kanoniziran, Kasijan je ve za ivota uivao ugled sveca. Nje
gov se blagdan (s osmodnevnim svetkovanjem) u Marseillesu obiljeava 23. srpnja, a ime mu
nalazimo u julijanskom kalendaru.

ega i Svedobroga Boga, da mu tom istoom koju je osjeao u srcu,

obdari i tijelo u vidljivome bbliju. Tada mu se u snu prikae aneo
Gospodnji, koji kao da mu je otvorio utrobu i iz nje izvadio goruu iz
raslinu mesa, te mu povratio utrobu na mjesto i rekao: "Gle! Izvaena
ti je napast tijela i znaj da si danas stekao vjenu istou tijela, emu
si posvetio svoje molitve i tako te vie nikada nee nagoniti ona priro
dna elja, koja se budi ak i u djeci i dojenadi."
Slino pripovijeda sv. Grgur u prvoj knjizi svojih Dijaloga, o bla
enome opatu Ekviciju. Taj je ovjek, kazuje nam, u svojoj mladosti
trpio veliku kunju spolne elje; no upravo se radi te kunje gorljivije
predavao molitvama. Tako mu se jedne noi, kada je svim srcem molio
Svemoguega Boga da mu pomogne da ukloni tu napast od njega, pojavi
aneo u viziji i uini mu se da ga je nainio eunuhom i da su mu sva
osjetila u spolnome udu nestala; i od toga ga trenutka napusti sva ku
nja kao da nikada na tijelu nije imao spolovilo. Pogledajte kolika je
dobrobit proizala iz toga oienja; jer on bijae toliko ispunjen krijepou, da je uz pomo Svevinjega, postao najuzvieniji meu ena
ma, kao to je prije toga bio najuzvieniji meu mukarcima.
Nadalje, u ivotima otaca koje je skupio onaj presveti ovjek Heraklid3, u knjizi koju naziva Raj, pripovijeda nam o nekom svetom ocu,
redovniku imena Helias. Taj je ovjek potaknut samilou, okupio tri
deset ena u samostanu i njima zavladao. Ali, dvije godine potom, kada
je napunio trideset ljeta, odluio je pobjei napasti tijela, te se povukao
u osamu gdje je dva dana postio i molio se Bogu, zazivajui ga: "O
Gospodine, ubij me ili me izbavi od ove kunje." I u snu mu se pojave
tri anela, koja ga upitahu zato je pobjegao iz toga samostana punog
djevica. No, stid ga je sprijeio da im odgovori, pa ga aneli opet upitaju:
"Izbavi li se od napasti, hoe li se vratiti da skrbi o tim enama?"
Odgovori im da rado hoe, i aneli mu odlue ispuniti molitvu i uini
ti ga eunuhom. ini se da ga je jedan drao za ruke, drugi za noge, dok
mu je trei noem odsjekao monje; premda to nisu stvarno uinili, ve
samo prividno. I kada ga upitahu osjea li se izlijeenim, odgovori im
da je posve izbavljen. Petoga se dana vratio ucviljenim enama, koje
je nakon toga predvodio jo etrdeset godina i do kraja ivota vie nije
osjetio iskru te prve kunje.
3) 'Sv. Heraklid.' Episcopus Tamasi in Cypro, cuius Festum agitur die xvii Septembris. Vidi:
'Analecta Bollandina', XXVI, 238-9; i Fr. Nau, 'Revue de l'Orient chretien', XII (197), 125-38.

itamo i da je isti blagoslov primio Blaeni Toma , nauitelj nae

ga Reda, kojega su braa zatoila jer je pristupio ovome Redu; elei
ga podlegnuti kunji, poslali su mu zavodljivu i raskono nakienu blu
dnicu. No, kada ju je nauitelj ugledao, odjurio je do ognjita, ugrabio
goruu baklju i njome istjerao to orue poude iz svoje tamnice; potom
se isprui na tlu molei Boga da mu podari istou, te tako zaspe. U snu
mu se pojave dva anela govorei mu: "Gle, na Boji te nalog opasuje
mo ovim pojasom nevinosti, koji ne smije izgubiti nijednom slinom
kunjom; niti se moe stei zaslugom ljudske krijeposti, ve ga moe
darovati samo Bog." Potom osjeti kako mu se oko tijela stee pojas, te
krikne i probudi se. Od toga je trenutka znao da mu je darovan tako
velik dar nevinosti, da je od tada zazirao od svih tjelesnih ugoda, toli
ko da ak nije mogao razgovarati sa enom, osim pod prisilom, no bio je
uporan u svojoj savrenoj krijeposti. Navedeno izvodimo iz Niderova
Mravinjaka.
Dakle, osim te tri kategorije ljudi, nitko nije siguran od vjetijih vradbina. Jer svi su ostali podloni arolijama ili kunji kakve vradbine,
i to na osamnaest naina koja emo sada izloiti. Prvo nam valja redom
opisati te naine, kako bismo poslije mogli iscrpnije izloiti kojim se
sredstvima zaarani mogu izlijeiti. A kako bismo jasnije opisali tih
osamnaest metoda, izloili smo ih u mnogim poglavljima koja slijede.
Prvo emo pokazati na koje se sve naine vjetice uvode u arobnjatvo,
i kako navode nevine djevojke da u to veem broju napuuju njihovu
nevjerniku druinu. Potom opisujemo kako vjetice ispovijedaju svoje
svetogre i kakvim se prisegama zaklinju na poslunost vragu. Tree,
pokazat emo kako se tjelesno ili duevno prenose s mjesta na mjesto.
etvrto, kako ope s demonima inkubima. Peto, kako vre svoje aroli
je crkvenim sakramentima, i osobito, kako uz Boje doputenje mogu
nanositi tetu svim stvorenjima, osim nebeskim tijelima. esto, opisat
emo na koji nain sprjeavaju regenerativne moi. Sedmo, kako mogu
4) 'Blaeni Toma'. Na nagovor svoje majke Teodore, grofice Teana, Landolfo i Rinaldo,
vojnici u slubi cara Fridrika, oteli su svoga brata sv. Tomu, koji je otprilike u razdoblju iz
meu 1240. i kolovoza 1243., pristupio dominikanskome redu, dok je putovao iz Napulja u
Rim, na cesti pokraj Aquapendentea. Gotovo su ga dvije godine drali zatoenog u utvrdi San
Giovanni u Rocca Secci. Svoju viziju svetih anela, koji ga obdarie bijelim pojasom nevinosti,
povjerio je svom odanom prijatelju Reginaldu od Piperna. Jedan od simbola pripadnika do
minikanskog reda, bijeli je pojas koji se nosi u znak sjeanja na taj dogaaj, i za koji je propi
san poseban blagoslov: "Benedictio Cinguli S. Thomae aquinatis Ad Servandam Castiatem. "

opsjenom odstraniti muki ud. Osmo, kako pretvaraju ljude u ivotinje.

Deveto, kako demoni nekom opsjenom ili prividom, mogu ui u um ne
ozljeujui mu duu. Deseto, kako demoni uz pomo vjetica katkad
opsjedaju ljudska tijela. Jedanaesto, kako izazivaju svakojake bolesti,
i to openito. Dvanaesto, poblie emo opisati izvjesne slabosti. Trina
esto, kako vjetice-primalje nanose najveu tetu, ubijajui djecu ili ih
bezbono rtvujui demonima. etrnaesto, kako izazivaju najrazliitije
poasti kojima nanose tetu ivotinjama. Petnaesto, kako izazivaju tue
i oluje, grmljavine i munje, kojima pogaaju ljude i ivotinje. esna
esto, sedamnaesto i osamnaesto, tri naina kojima se samo mukarci,
a ne ene priklanjaju arobnjatvu. Nakon toga e uslijediti pitanje o
nainima, kojima se uinci tih vrsta arobnjatva mogu odstraniti.
No, neka nitko ne pomisli da e ovdje izloenim razliitim nainima,
kojima se vre razni oblici arobnjatva, stei potpuno znanje o tim
radnjama; jer, takvo bi mu znanje malo koristilo, tovie, moglo bi mu
tetiti. Takvo znanje nije zapisano ak ni u zabranjenim nekromantskim
knjigama; jer, arobnjatvo se ne ui iz knjiga, niti se njime bave upu
eni, ve posve neuki i to bez potvrde ili iskustva, bez kojega se nitko
ne moe baviti arobnjatvom u svojstvu vjetice.
Nadalje, te smo naine nabrojali ovdje na poetku, ne bi li se njihova
djela uinila nevjerojatnima, kako se to esto do sada mislilo, to je
nanijelo veliku tetu vjeri i doprinijelo poveanju broja vjetica. No,
tvrdi li itko da, s obzirom na to, nekim ljudima arobnjake radnje ne
mogu nauditi, jer (kako je gore dokazano) uivaju zatitu zvijezda,
zvijezdama valja pripisati i neiju zaaranost, kao da je predodreeno
hoe li neki ovjek biti imun ili podloan arobnjatvu, takav onda ne
razumijeva ispravno tvrdnje nauitelja, i to u nekoliko pogleda.
Stoga, prvo to se moe rei jest, da nebeska tijela upravljaju trima
ljudskim svojstvima, naime, slobodnom voljom, inom poimanja i tje
lesnim radnjama. Prvim, kako je reeno, izravno i iskljuivo upravlja Bog,
drugim aneo, a treim upravlja, premda ne prisiljava, nebesko tijelo.
Drugo, iz onoga to je reeno jasno proizlazi da Bog izravno uprav
lja izborom i voljom, kako veli sv. Pavao: "Bog je Svojom dobrom vo
ljom uinio da elimo i da djelujemo": a ljudskim razumom upravlja
Bog posredstvom anela. Sukladno tomu, sve tjelesne osobine, bilo one
unutarnje, kao to su moi i spoznaja steena unutarnjim tjelesnim mo
ima, ili one vanjske, kao to su bolest i zdravlje, raspodjeljuju nebe-

ska tijela posredstvom anela. A kada Dionizije u etvrtome poglavlju

knjige O boanskim imenima, veli da su nebeska tijela uzrok zbivanja
na ovome svijetu, to valja razumjeti kao prirodno zdravlje i bolest. Ali
bolesti o kojima govorimo su nadnaravne, jer ih izaziva vrag svojom
moi i uz pristanak Boji. Stoga ne moemo rei da je ovjek zaaran pod
utjecajem zvijezda; premda ne moemo pouzdano rei da neki ljudi ne
mogu biti zaarani pod utjecajem zvijezda.
Ali na prigovor da ta dva suprotna uinka moraju imati isti uzrok,
te da se klatno mora gibati na obje strane, odgovaramo da kada zvijezde
tite ovjeka od tih nadnaravnih bolesti, to ine posredno, jer ta zatita
proistjee iz aneoske sile, koja moe osnaiti njihov utjecaj, tako da ga
neprijatelj ne moe svojom zlobom nadvladati; a ta se aneoska sila moe
prenositi posredstvom zvijezda. Naime, moe se dogoditi da Bog Svojom
moi, koja u takvim sluajevima uvijek djeluje posredno, iznenada
promijeni tijek ivota ovjeka na samrti, aljui neku silu ouvanja,
umjesto prirodnoga nedostatka u ovjeku i u njegovoj prevladavajuoj
moi. Slino tomu, moemo rei da ovjek podloan arobnjatvu, moe
biti od njega zatien, ili da ta zatita proizlazi od anela, kojega mu
je Bog poslao kao zatitnika; a ta vrsta zatite natkriljuje sve ostale.
I kada se kae u Jeremiji (xxii): "Upiite za ovoga ovjeka: Bez
djece. ivot mu se nije posreio", to valja razumjeti s obzirom na izbor
volje, kojim jedan ovjek napreduje, a drugi ne; i to se moe pripisati
utjecaju zvijezda. Naprimjer: na jednoga ovjeka zvijezde mogu utje
cati tako da donese pravi izbor, kao to je pristupanje nekom vjerskom
redu. A kada mu um prosvjetljenjem bude potaknut na promiljanje o
toj odluci, i kada mu Bog usmjeri volju ka ostvarenju te odluke, za ta
kvoga se ovjeka kae da je dobro napredovao. Slino vrijedi za ovje
ka koji naginje kakvome zvanju ili kakvoj drugoj korisnoj stvari. S
druge strane, nesretnim emo nazvati ovjeka iji izbor vie sile usmje
re k nekim nekorisnim stvarima.
U svojoj treoj knjizi Summe protiv pogana, kao i na nekim drugim
mjestima, sv. Toma govori o tim i mnogim drugim miljenjima kada
raspravlja zato je neki ovjek visoka, a drugi niska roda, zato je netko
sretan, a netko nesretan, ili zato neki imaju dobro vodstvo i zatitu.
Naime, za nekoga se ovjeka kae da je visoka ili niska roda i, shodno
tomu, da je roen sretan ili nesretan zbog odreenog poloaja zvijezda;
a ukoliko ga prosvjetljuje aneo i on slijedi takvo prosvjetljenje,

kaemo da uiva dobru ili lou zatitu. A s obzirom na to kako ga Bog

upravlja k dobru i on dobro ini, tvrdi se da se njime dobro upravlja.
No, ovdje nema mjesta raspravi o tim izborima, jer se ovdje bavimo
nainima zatite od arobnjatva; a o toj smo temi dovoljno rekli. U
nastavku emo opisati vjetije obrede, a prije svega naine kojima
vabe nedune da sudjeluju u njihovim bezbotvima.
I. POGLAVLJE
O nekoliko naina kojima demoni uz pomo vjetica,
potiu i vabe nedune da u to veem broju napuuju
tu opaku drubu.
ri su glavna naina kojima demoni posredstvom vjetica podjarmljuju nedune, i neprestano uveavaju to bezbono umijee. Prvo,
to ine klonulou, nanosei strane gubitke njihovim svjetovnim do
brima. Kako veli sv. Grgur: "avao nas esto iskuava da pokleknemo
umoru." A iz toga valja razumjeti da ovjek ima mo oduprijeti se takvom
iskuenju, ali Bog ga doputa kako bi nas upozorio da ne pokleknemo
lijenosti. U tome smislu valja protumaiti izreku iz Sudaca (ii), gdje
se kae da Bog nije unitio one narode kako bi njima stavio Izrael na
kunju; i govori se o susjednim narodima, Kanaacima, Jebusejcima i
drugima. I danas ne doputa unitenje husita i ostalih heretika. Stoga
demoni uz pomo vjetica, nanose svjetovne gubitke njihovim nedunim
susjedima, prisiljavajui ih, tako, da preklinju vjetice za pomo i od njih
trae savjet; tomu nas je mnogo puta pouilo iskustvo.
Poznajemo stranca iz augsburke biskupije, koji je prije nego li je
navrio etrdeset ljeta, arobnjatvom izgubio sve svoje konje. Njego
va je ena radi toga klonula duhom, pa se utekla za pomo vjeticama
i, slijedei njihov savjet, premda bezboan, sve konje koje je mu nakon
toga kupio (jer bio je vozar), zatitila je od arobnjatva.
Koliko smo jo takvih iskaza uli u naoj inkvizitorskoj slubi, a u
kojima su nam ene priznavale kako su radi svojih krava, koje vie nisu
davale mlijeka, ili su trpjele od kakve druge tete, zatraile savjet sum
njivih vjetica, koje su ih ak opskrbljivale potreptinama, pod uvjetom
da nekom duhu neto obeaju; a kada su ih upitale to mu moraju obe
ati, vjetice su im odgovorile da nije rije ni o kakvoj velikoj stvari,

ve da moraju pristati izvriti upute toga gospodara u svezi odreenih

radnji tijekom svete mise, ili da togod preute u svojoj ispovijedi sve
enicima.
Ovdje valja istaknuti, a to smo prethodno navijestili, da su te opa
ine u poetku neznatne i triave, tako, primjerice, u vrijeme uznesenja
Tijela Kristovog pljuju na zemlju, zatvaraju oi ili izgovaraju neke
isprazne rijei. Poznajemo enu koja jo uvijek ivi pod zatitom svje
tovnoga zakona, a koja u trenutku kada sveenik na misnoj sveanosti
blagoslivlja ljude govorei Dominus vobiscum, uvijek u sebi tiho izgo
vara proste rijei: "Kehr mir die Zung im Arss umb." ("Gurni jezik u
moj mar" op. ur.). Ili ak sline rijei izgovaraju prilikom ispovijedi,
nakon to su primile odrjeenje ili ne ispovijedaju sve svoje grijehe, oso
bito one smrtne, pa se tako polako i postupno pribliavaju potpunom
odbacivanju vjere i prihvaanju te svetogrdne opaine.
Na takav ili slian nain vjetice namamljuju estite ene, koje se
ne predaju tjelesnim porocima, ve su zaokupljene svjetovnim koristi
ma. Ali to se tie mladih djevojaka, koje se mnogo vie odaju tjelesnim
poudama i ugodama, vjetice se slue drukijim nainom, ugaajui
njihovim putenim eljama i strastima.
Ovdje valja istaknuti da vrag radije napastuje dobre nego zle, premda
u stvarnosti zle napastuje ee nego dobre, jer su skloniji iskuenju
od dobrih. Stoga je vrag ustrajniji u svojim nastojanjima da zavede one
pobonije meu djevicama i djevojkama; a postoji i razlog tomu, kao
i mnogo primjera.
Naime, budui da ve posjeduje pokvarene, ali ne i dobre, ee se
trudi zavladati dobrima koje nema u svojoj vlasti. Tako i zemaljski
vladar ratuje protiv onih koji ne priznaju njegovu vladavinu, a ne protiv
onih koji mu se ne opiru.
Navedimo jedan primjer. U Ratisbonu su spaljene dvije vjetice, o e
mu emo govoriti poslije na mjestu gdje opisujemo njihove metode iza
zivanja oluja. Jedna od njih, koja bijae pralja, meu ostalim je stvarima
priznala i da joj je vrag nanio mnoge tete iz sljedeega razloga. Nai
me, postojala je jedna bez sumnje pobona djevica, ki veoma bogatoga
ovjeka ije ime ovdje nema potrebe navoditi, jer je djevojka danas mrt
va i preputena boanskoj milosti, a i stoga da ne bismo u um itatelja
uvukli kakve izopaene zle misli; vjetici je bilo nareeno da je na dan
jedne svetkovine pozove u svoju kuu i zavede, kako bi sam Vrag u

obliju mladia s njome mogao razgovarati. I premda je to veoma e

sto pokuavala uiniti, svaki put kad je s njome razgovarala, djevojka
se zatitila znakom svetoga kria. Nema dvojbe da je to inila na poti
caj dobroga anela, kako bi sprijeila zle vraje radnje.
Jedna druga djevica koja ivi u strasburkoj biskupiji, priznala je
jednome od nas da ju je jedne nedjelje, dok je bila sama u oevoj kui,
posjetila izvjesna starica iz toga grada, i prostakim joj rijeima, izmeu
ostaloga, predloila sljedee; naime, da e je odvesti na mjesto gdje se
nalaze neki mladii, koje ostali graani nisu poznavali. Djevica pristade,
te za njom ode u njezinu kuu, gdje joj starica ree: "Vidi, otii emo
u gornju sobu gdje se nalaze mladii; ali ne mari uiniti znak kria." To
sam joj i obeala, pripovijedala nam je djevica, no, dok sam se iza nje
uspinjala stubama, kriom sam se prekriila. Kada smo stigli pred sobu,
koja se nalazila na vrhu stubita, vjetica se okrene, mrko me pogleda
i zavie: "Prokletnice! Zato si se prekriila? Odlazi odavde. Idi u ime
avla." Tako sam se neozlijeena vratila kui.
Iz ovih primjera se vidi kako se vjeto taj stari neprijatelj trudi za
voditi due. I spomenuta nam je pralja, koja je na kraju bila spaljena,
priznala da ju je na slian nain zavela neka starica. No, njezina je dru
garica bila zavedena na drukiji nain. Naime, ona je susrela vraga u
ljudskom obliju, dok je hodala cestom na putu do svoga ljubavnika,
s kojim je inila bludne radnje. Inkub ju je ugledao i upitao prepoznaje
li ga. Nakon to mu je odgovorila da ga ne poznaje, demon joj ree: "Ja
sam avao. eli li, uvijek u ti ugoditi i svaki put kada me zatreba,
neu te napustiti." Vjetica je pristala i nakon toga se osamnaest godi
na, do kraja svoga ivota, njemu predavala u demonskim prljavtinama,
potpuno se odrekavi vjere, to je bio jedan od vrajih uvjeta.
Postoji i trei nain kunje, tugom i siromatvom. Naime, iskvarene
djevojke koje su njihovi ljubavnici odbacili, nakon to su s njima besram
no opili pod ispraznim obeanjem braka, razoarane i prezrene od
svih trae pomo i zatitu demona. Tako iz osvete bacaju ine na svoje
ljubavnike ili njihove vjenane supruge, ili se pak dobrovoljno predaju
svakojakim pohotama. Avaj! Iskustvo nas ui da ima mnogo takvih
djevojaka, i da je bezbroj onih iz takve vrste koje postaju vjetice. Nave
dimo samo nekoliko od mnotva primjera.
Jedan mladi iz briksenke biskupije dao je sljedei iskaz o zaaranosti njegove supruge.

"Dok sam bio mladi, volio sam djevojku koja me uporno nagovarala
daje oenim. Meutim, odbio sam je i oenio djevojku iz druge zemlje.
No, radi prijateljstva sam joj odluio ugoditi, pa sam je pozvao na svadbu.
A kada je stigla, umjesto da nam poput drugih potenih ena poeli
sreu i udijeli darove, ona je podigla ruku i pred svim ostalim enama,
koje su ondje bile prisutne, rekla: 'Bit e zdrava jo samo nekoliko dana
od dana dananjeg.' Moja se nevjesta prestraila jer ju nije poznavala
(naime, kako sam rekao, potjecala je iz druge zemlje), pa se raspitala
meu okupljenima tko je ta ena koja joj prijeti; uzvanici joj rekoe da
je to neka rasputenica. I dogodilo se upravo ono to je rekla. Nekoli
ko dana nakon toga, moja je ena bila zaarana, tako da su joj popu
stili svi udovi, pa se njima vie nije mogla sluiti i ak se i danas, na
kon deset godina, na njezinu tijelu mogu vidjeti tragovi arolije."
Da skupimo primjere svih slinih sluajeva koji su se dogodili u je
dnome gradu te biskupije, za to bi nam trebala itava knjiga; no oni su
zapisani i pohranjeni u kui briksenkog biskupa, koji je jo iv i moe
posvjedoiti o njihovoj istini, koliko god zaprepaivali i zvuali ne
vjerojatno.
Sada nam, meutim, valja navesti jedan nevjerojatan i zapanjujui
primjer. Izvjesni grof iz Westericha u trasburkoj biskupiji, oenio je
plemkinju istoga roda; no, nakon to su se vjenali, tri godine lije s njome
mogao tjelesno opiti i to, kako se pokazalo, radi neke arolije koja ga
je titila. Zabrinut, jer nije znao to da uini, poe glasno zazivati Boje
svece. Kada je jednoga dana otiao u dravu Metz kako bi ugovorio neki
posao, hodajui ulicama i trgovima grada, u pratnji svojih slugu, susreo
je izvjesnu enu koja mu neko bijae ljubavnica. Ne razmiljajui o
aroliji koja je na njega baena, spontano joj se i ljubazno obratio u ime
nekadanjeg prijateljstva, upitavi je, je li dobro. Ona se, pak, ohrabrena
njegovom ljubaznou, pone osobito zanimati za njegovo zdravlje i
poslove; a kada joj je odgovorio da mu je zdravlje dobro i da mu po
slovi uspjeno cvjetaju, ena se iznenadila i na trenutak zautjela. Zbu
njen njezinom reakcijom, grof joj se opet ljubazno obrati, pozvavi je
na razgovor. Tako se raspitivala o njegovoj eni i dobila je isti odgovor,
da je s njome sve u redu. Potom ga je upitala imaju li djecu, a grof joj
odgovori da ima tri sina roena u razdoblju od tri godine. To ju je jo
vie iznenadilo, te je opet zautjela. Grof ju na to upita: "Zato, draga
moja, postavljate tako neobina pitanja? Siguran sam da mi elite e-

stitati na mojoj srei." Ona mu odgovori: "Naravno da vam estitam;

ali proklinjem onu staricu koja je rekla da e vam zaarati tijelo tako,
da se nikada ne moete tjelesno sjediniti sa svojom enom! A to e vam
dokazati vr u bunaru u vaemu vrtu, u kojemu se nalaze neki predmeti
zaarani zlom ini, koji je ondje postavljen da vas prijei u openju sa
enom dokle god ti predmeti budu netaknuti. Ali, eto, sve je bilo uzalud
i drago mi je, itd." Vrativi se kui, grof je istoga trenutka naredio da
se bunar isprazni. U njemu je pronaao vr, spalio njega i sve to se u
njemu nalazilo, te je istoga asa povratio muevnost koju je izgubio.
Nakon toga je grofica pozvala sve plemstvo na novu svadbu, govorei
da je konano, nakon to je dugo vremena bila djevica, gospodarica
zamka i posjeda. Radi grofova ugleda, neumjesno je ovdje navesti ime
njegova zamka i posjeda; ali ovu smo priu ispripovijedali da izloimo
istinu o onome to ovdje govorimo, i izvrgnemo taj straan zloin jav
nome preziru.
Iz ovoga to je reeno jasno proizlazi da se vjetice slue razliitim
nainima kako bi se to vie namnoile. Tako je i spomenuta ena, lju
bomorna to je grof oenio drugu enu, zaarala groficu uz pomo druge
vjetice; na taj nain jedno arobnjatvo za sobom povlai bezbroj
drugih.

II POGLAVLJE
O nainu sklapanja izriitog ugovora s avlom.
ain na koji vjetice vre svoje bezbono umijee na temelju iz
riitog ugovora o vjernosti sklopljenog s demonima, razlikuje se
s obzirom na razliite metode kojima pojedine vjetice izvode svoje
vradbine. Da bismo to razumjeli, prije svega nam valja primijetiti da
postoje tri vrste vjetica, kako je utvreno u Prvome dijelu ove rasprave.
Naime, jedne nanose tetu, ali ne mogu lijeiti; druge lijee, ali zbog ne
kog posebnog ugovora sklopljenog s avlom ne mogu nanositi tetu;
tree nanose tetu i lijee. Meu onima koje nanose tetu, jedna se vrsta
osobito izdvaja, a njoj pripadaju one vjetice koje mogu izvoditi sve
vrste arobnjatava i vradbina. Opiemo li, dakle, njihovu metodu a
robnjatva, objasnit emo i sve ostale. A tu kategoriju ine one vjetice
koje, protivno svim nagonima ljudske i ivotinjske naravi, obiavaju
prodirati i jesti djecu svoje vrste.

To je najmonija vrsta vjetica, a one nanose i nebrojene druge tete.

Tako proizvode oluje, opake tue i nevremena, uzrokuju neplodnost kod
ljudi i ivotinja, rtvuju demonima djecu koju ne prodiru ili ih inae
ubijaju. No, to ine samo djeci koja nisu krtena, jer ne mogu prodirati krtenu djecu, ali ni koju drugu bez Bojeg doputenja. Nadalje,
one mogu pred oima roditelja, kada ih nitko ne vidi, baciti u vodu djecu
koja eu obalom; kadre su prestraiti konje pod jahaima; letjeti zra
kom od mjesta do mjesta, tjelesno ili u mati; kadre su utjecati na suce
i prisjednike tako da ih ne mogu kazniti; umiju proizvesti da one same
ili drugi ne priznaju pod muenjem; mogu proizvesti veliku drhtavicu
u rukama i izazvati strah u onih koji ih ele uhititi; umiju drugima ot
krivati skrivene stvari i predviati neke budue dogaaje prema uputama
avla, premda je tomu katkad prirodan uzrok (vidi pitanje: Mogu li
demoni predvidjeti budunost u Drugoj knjizi Sentencija); mogu vid
jeti odsutne stvari i pojave kao da su prisutne; mogu u ljudskim srcima
pobuditi neumjerenu ljubav i mrnju; kada im se prohtije, mogu munjom
pogoditi, pa ak i ubiti neke ljude i ivotinje; kadre su posve umanjiti
spolnu elju ili sprijeiti spolnu mo, izazivati pobaaje, ubijati djecu
u majinoj utrobi pukim dodirom; katkad obiavaju pogledom opi
njavati i ubijati ljude i ivotinje, ne dodirujui ih; vlastitu djecu predaju
demonima. Ukratko, kako je reeno, mogu izazivati sve tete koje dru
ge vjetice mogu samo dijelom proizvoditi, naime, kada im to Svojim
pravednim sudom dopusti Bog. Sve te, dakle, radnje umiju vriti vje
tice koje spadaju u ovu najviu vrstu, ali ih nisu kadre ponititi.
Meutim, svima im je zajedniko da spolno ope s demonima; prikaemo li, stoga, nain kojim se slui ta vrsta vjetica u vrenju svog
bezbonog umijea, itatelj e lako shvatiti to ine druge vjetice.
Takvih je vjetica bilo nedavno, prije trideset godina, u savojskome
okrugu u smjeru drave Bern, kako pria Nider u svome Mravinjaku.
Danas ih ima u Lombardiji, u smjeru posjeda austrijskog vojvode, gdje
je komski inkvizitor, kako rekosmo u Prvome dijelu, u jednoj godini
dao spaliti etrdeset jednu vjeticu; tada je imao pedeset i pet godina,
i danas jo gorljivo obavlja inkvizitorsku slubu.
Ugovor s Vragom moe se sklopiti na dva naina. Prvi obuhvaa
sveano polaganje zavjeta, dok je drugi privatan ugovor, pa se Savez
s demonom moe sklopiti u bilo koje vrijeme. Prvi, sveani in, izvodi
se kada se vjetice okupe utvrenoga dana na tajnome sastanku, gdje

im se vrag objavljuje u ljudskome obliju, opominjui ih na vjernost

koju mu duguju, zauzvrat im obeavajui svjetovnu sreu i dug ivot.
Prisutne mu potom preporuuju novakinju, koju vrag pita hoe li se
odrei vjere i odbaciti svetu kransku religiju i tovanje debele ene
(kako, naime, nazivaju presvetu Djevicu Mariju) i sakramenata. Usta
novi li da je novakinja ili uenica sve to spremna uiniti, vrag prua
ruku, to i ona ini, zaklinjui se na vjernost tome savezu. A kada vrag
nakon toga kae da to nije dovoljno i uenica ga upita to jo treba ui
niti, on joj zapovijeda da mu oda poast, to ini prisegom kojom mu
se predaje zauvijek, duom i tijelom i obeava da e svim svojim silama
nastojati podvesti pod njegovu vlast druge mukarce i ene. Konano
joj vrag preporua da iz kosti i udova djece, osobito krtene napravi
pomast; a svim e tim sredstvima uz njegovu pomo moi ostvariti sve
svoje elje.
O ovom smo nainu kojim se slue vjetice, mi inkvizitori, stekli
pouzdano iskustvo u gradu Breisachu u baselskoj biskupiji, kada nas
je o tome obavijestila mlada obraenica, ija je teta takoer bila spalje
na u strasburkoj biskupiji. Rekla nam je da je sama postala vjetica
na nain kojim ju je teta prvi put pokuala zavesti.
Jednoga ju je dana, naime, navela da s njome ode u sobu na katu
kue, gdje je ugledala petnaest mladia u zelenim odijelima, kakve
nose njemaki vitezovi. Teta joj je rekla: "Izaberi jednoga od ovih mla
dia i dat u ti ga, pa e te zaruiti." A kada joj je djevojka rekla da ne
eli nijednoga, teta ju je poela toliko snano udarati, daje morala pri
stati i sudjelovati u navedenome obredu. Nadalje nam je priznala da je
s tetom esto nou letjela na velike udaljenosti, tovie, od Strassburga
do Kolna.
To je ona o kojoj smo govorili u pitanju Prvoga dijela, gdje smo is
traili mogu li demoni uistinu zbiljski i tjelesno prenositi vjetice od
mjesta do mjesta. A to se pitanje postavlja u svezi odredbe Kanona Epi
skopi (6, pit. 5), iz koje se dade zakljuiti da se tako prenose samo u ma
ti, dok katkada ipak stvarno i tjelesno lete.
Naime, kada su tu vjeticu upitali lete li one samo u mislima i mati
jer ih demoni obmanjuju, odgovorila je da to ine na oba naina; a da
je to istina, pokazat emo poslije u izlaganju o nainu na koji putuju
od mjesta do mjesta. Osim toga, rekla je da najvee tete nanose pri
malje, jer imaju obvezu ubijati ili rtvovati djecu demonima, te da ju

je njezina teta jednom strahovito pretukla jer je otvorila neki skriveni

lonac u kojemu je nala mnotvo djejih glava. Jo nam je mnogo toga
rekla u svom priznanju, nakon to je zakonito prisegnula da e govo
riti istinu.
Njezin iskaz o nainu na koji vjetice izvravaju vraju volju, ned
vojbeno se slae s onime to pie uvaeni nauitelj Johann Nider, koji
se u naa vremena istakao divnim i nadahnjujuim djelima; a osobito
valja ukazati na ono to je saznao iz izvjetaja inkvizitora u Aedueru,
koji je u toj biskupiji vodio mnoge istrage protiv vjetica, od kojih je
mnoge dao spaliti.
On, naime, kae da mu je taj inkvizitor rekao da su neke vjetice iz
lausannske vojvodine, kuhale i jele vlastitu djecu, a da su u takve radnje
bile upuene na sljedei nain. Kada su se vjetice okupile na sijelu,
svojim su umijeem prizvale vraga, koji im se pojavio u tijelu ovjeka.
Uenica mu je morala prisegnuti da e se odrei kranstva, da nikada
nee tovati priest i da e gaziti po kriu svugdje gdje e to moi kriom initi.
Slijedi drugi primjer iz istoga izvora. Sudac Petar u Boltingenu izvje
tava o jednome iskazu, za koji je nedavno saznao, da su vjetice u dr
avi Bern prodrle trinaestoro djece, radi ega je i javna pravda mora
la poduzeti otre mjere protiv tih ubojica. A kada je Petar upitao jednu
od uhienih vjetica na koji su nain jele djecu, ova mu je odgovorila:
"Nain je ovaj. Osobito smo vrebale nekrtenu djecu, ali ak i onu krtenu, naroito ako nisu bila zatiena znakom kria i molitvama." (ita
telju, uoi da one na vraju zapovijed, poglavito uzimaju nekrtenu
djecu kako bi sprijeile njihovo krtenje.). "Njih ubijamo", nastavila
je vjetica, "naim arolijama dok lee u kolijevci ili pokraj roditelja,
na takav nain da kasnije izgleda kao da su bila prignjeena ili da su umr
la prirodnom smru. Potom ih kriom ukrademo iz grobova i kuhamo
u kotlu tako dugo dok im se meso ne odvoji od kostiju, od kojega, onda,
radimo pitku juhu. Iz tvrde mase spravljamo pomast, koja nam poma
e da bez potekoa ostvarimo naa umijea, elje i letove, a tekuu
masu ulijemo u uturicu ili mijeh. Tko pije tu tekuinu, vrei pritom
neke druge obrede, bit e upuen u najvee tajne nae sljedbe i postati
njezin predvodnik."
Slijedi jo jedan jasniji i razgovjetniji primjer. Neki ovjek bijae u
Bernu uhien zajedno sa svojom enom, a oboje su se bavili vjetijim

umijeem. Njega su zatvorili u posebnoj kuli. Na suenju je dao slje

dei iskaz: "Kada bih mogao dobiti oprost za moje grijehe, rado bih
otkrio sve to znam o arobnjatvu, jer vidim da u morati umrijeti."
Kad su mu prisutni ueni ljudi rekli da e dobiti potpun oprost ako se
iskreno pokaje za svoja nedjela, radosno je prihvatio smrt i opisao kako
se prvi put zarazio tom herezom. "Slijedi", rekao je, "nain na koji sam
bio zaveden. Prije svega, budui uenik mora u nedjelju, prije posve
enja vode, ui u crkvu s arobnjakim uiteljima i ondje se pred njima
odrei Krista, vjere, krtenja i cjelokupne Crkve. Potom mora odati po
ast "malome gospodaru", jer tako i nikako drukije nazivaju avla."
Tu valja primijetiti da se taj nain podudara s onima koje smo spome
nuli. Naime, nebitno je, je li vrag ili nije osobno prisutan kada mu se
odaje poast, jer u tom sluaju on postupa lukavo, promatrajui raspo
loenje buduega uenika, kojega bi njegova prisutnost mogla pre
straiti tako da odustane od prisege, radi ega bi njegovi poznanici i
prijatelji na njega mogli lake utjecati. Stoga ga u njegovoj odsutnosti
nazivaju malim gospodarom, kako bi se novak ohrabrio, zamiljajui da
nije tako opak. "Potom pije iz spomenutog mijeha, i u istome trenutku u
sebi osjea kako spoznaje sve tajne naega umijea, obrede i ceremo
nije. Na taj sam nain i ja bio zaveden. No, vjerujem da je moja ena
toliko okorjela, da e radije otii ravno na lomau nego li priznati i naj
manju istinu. Ali, jao, oboje smo krivi!" Sve to je ovjek rekao u svome
iskazu, pokazalo se istinitim. Naime, mladoga smo ovjeka koji je ve
prije bio pripravan pokajati se, vidjeli umrijeti u velikoj skruenosti.
Njegova ena, meutim, kojoj je krivnja bila dokazana iskazima svje
doka, nikako nije htjela priznati istinu, ak ni pod mukama, a ni uoi
smrti. No, kada je krvnik zapalio lomau, proklela ga je najstranijim
rijeima i tako bijae spaljena. Navedeni primjeri pokazuju u emu se
sastoji sveani in sklapanja ugovora s Vragom.
Privatni ugovor se sklapa na razliite naine. Katkad, naime, vrag
pristupa nekim mukarcima i enama koji su zapali u kakvu tjelesnu ili
svjetovnu nevolju. Nekada to ini osobno, a nekada im se obraa progo
varajui kroz druge osobe. Pri tome im obeava da e im ispuniti svaku
elju pristanu li postupati po njegovu savjetu. A sve polazi od malih ra
dnji, kako je reeno u Prvome poglavlju, pa ih postupno vodi do veih
stvari. Mogli bismo u dokaz toga navesti mnogo primjera, s kojima smo
se susreli kada smo provodili inkviziciju, ali budui da u ovoj materiji
nema potekoa, moemo je saeto ukljuiti u prethodnu.

Nekoliko toaka na koje valja ukazati

u objanjenju njihove prisege tovanja.
Sada nam valja ukazati na izvjesne toke koje se odnose na tovanje
vraga, naime, zato to vrag zahtijeva i kojim nainima to postie. Oito
je da je glavna vraja pobuda to vea uvreda Bojeg Velianstva, koju
mu nanosi tako da zavlada onima koji su Bogu posveeni, i na taj nain
to pouzdanije osigura prokletstvo svoga uenika, to mu je glavni cilj.
Ipak, esto smo otkrivali da su mu ljudi takvu poast odavali tijekom
utvrenog broja godina od trenutka polaganja bezbone prisege, te da
vrag nekad zahtijeva samo polaganje prisege, odgaajui tovanje za
poslije.
Valja nam rei da polaganje prisege ukljuuje potpuno ili djelomino
odricanje vjere. Potpuno odricanje vjere, kako je prethodno reeno,
pretpostavlja odbacivanje cjelokupne vjere, a djelomino kada je vjeti
ca, na temelju prvotnog ugovora, obvezna odravati izvjesne ceremo
nije, koje se protive odredbama Crkve, kao to je nedjeljni post, jedenje
mesa petkom, neispovijedanje odreenih zloina ili kakva druga sveto
gra. No, valja nam primijetiti da se tovanje sastoji u predavanju ti
jela i due.
Navest emo etiri razloga zbog kojih vrag zahtijeva izvravanje
takvih radnji. U Prvom dijelu ove rasprave, kada smo istraivali mogu
li demoni potaknuti ljudska srca na ljubav ili mrnju, pokazali smo da
demoni ne mogu saznati unutarnje misli srca, jer one pripadaju samo
Bogu. Ali, kako emo poslije pokazati, vrag moe naslutiti ljudske mi
sli. Stoga, kada taj lukav neprijatelj ustanovi da e novakinju biti teko
uvjeriti, pristupa joj obzirno, zahtijevajui od nje izvrenje samo nekih
manjih stvari, kako bi je poslije mogao postupno navesti na vee radnje.
Drugo, valja istaknuti da se oni koji poriu vjeru meusobno razlikuju po tome to neki to ine rijeju, ali ne i srcem, dok drugi to ine
i rijeju i srcem. Stoga, kada vrag eli utvrditi jesu li mu se njegovi ue
nici zavjetovali i srcem, a ne samo rijeju, izvjesno vrijeme promatra
njihova djela i ponaanje kako bi pronikao u njihove misli.
Tree, kada nakon proteka odreenog razdoblja, vrag utvrdi da je
njegova uenica manje sklona izvriti odreene radnje i da mu je odana
samo rijeju, a ne i srcem, pretpostavlja da joj je boanskom milou
dodijeljen aneo uvar, za kojega zna da ima veliku mo. Tada je tjera

od sebe i nastoji joj nanositi svjetovne nevolje, ne bi li iz njezina oaja

za sebe izvukao neku korist.
Sve reeno je istina. Naime, postavi li se pitanje zato neke vjetice
ne priznaju ak ni pod najveim mukama, dok druge spremno priznaju
svoje zloine prilikom ispitivanja (a neke se od njih, nakon danog prizna
nja, pokuavaju objesiti), odgovaramo ovako. S pravom se moe rei
da vjetica koja priznaje istinu i odbacuje zavjet utnje, to ini uslijed
aneoskog prosvjetljenja. U suprotnom, pak, na nju utjee vrag koji je
navodi na utnju ili priznanje svojih zloina. Prvi se sluaj odnosi na
one za koje vrag zna da su porekli vjeru rijeju i srcima i da su mu odali
poast, jer je siguran u njihovu odanost. No, u drugom sluaju povlai
svoju zatitu, jer zna da od njih nee imati nikakvu korist.
esto smo od onih koje smo predali lomai uli priznanja, da nisu
dobrovoljno postali posrednici vraga. A to nisu rekli nadajui se da e
izbjei vjeno prokletstvo, jer o tome svjedoe rane i oiljci koje su im
nanijeli demoni jer su odbili izvriti njihove zapovijedi, a esto su im
i lica bila oteena i modra. Isto tako, nakon to su pod muenjem priznale
svoje zloine, uvijek su se pokuale objesiti; a to znamo kao pouzdanu
injenicu, jer su im nakon priznanja bili dodijeljeni uvari da ih stalno
nadziru, no unato tome, uspijevale su iskoristiti njihovu nepanju, pa
su ih uvari pronalazili objeene o vezice s cipela ili dijelove odjee. Nai
me, kako smo rekli, na to ih navodi vrag ne bi li se pokajale i ispovije
dale i tako dobile oprost. A one ija srca ne moe zavesti i odvratiti od
Boje milosti, pokuava natjerati u oaj radi kakvog svjetovnog gubitka
ili strane smrti. Meutim, pobono je vjerovati da velikom milou
Bojom mogu dobiti oprost ako se skrueno pokaju i iskreno ispovje
de, i to ako nisu dobrovoljno sudjelovale u tim prljavim opainama.
O tome svjedoi nekoliko sluajeva, koji su se dogodili prije tri godine
u strasburkoj i konstancijskoj biskupiji, te u gradovima Hagenauu i
Ratisbonu. U prvome se gradu jedna vjetica objesila pomou otrcanih
komadia odjee. Druga, koja se zvala Walpurgis, bila je na zlu glasu zbog
svoje moi utnje i obiavala je uiti druge ene kako da steknu tu mo,
peenjem svojih prvoroenih sinova u penici. Osobno smo uli za mno
ge takve sluajeve, kao i za one vjetice spaljene u drugome gradu, neke
od kojih emo poslije nabrojati.
etvrti je razlog zbog kojega vrag zahtijeva od uenica da mu odaju
razliite stupnjeve poasti, a u nekim sluajevima zahtijeva iznimno

malu poast, taj to je upueniji od astronoma u spoznavanju duine

ljudskog ivota, radi ega moe lako odrediti razdoblje koje e prethoditi
smrti ili, pak, na ve opisan nain, moe nekim sluajem predvidjeti pri
rodnu ili nesretnu smrt.
Ukratko, sve navedeno moe se pokazati na primjeru vjetijih djela
i ponaanja. No, prvo nam valja razmotriti umjenost i pronicavost vraga
5
u takvim stvarima. Tako sv. Augustin u De Natura Daemonis navodi
sedam razloga zbog kojih demoni mogu predvidjeti mogue budue
dogaaje, premda ih ne mogu pouzdano znati. Prvi je razlog prirodna
suptilnost njihova uma, koja im omoguuje da stjeu spoznaje bez ina
promiljanja, to mi nismo kadri. Drugo, zahvaljujui svom dugovjekom
iskustvu i otkrivenjem uzvienih duhova, znaju mnogo vie od nas. A
sv. Izidor veli da su nauitelji esto tvrdili da zapanjujua pronicavost
demona izvire iz tri izvora, suptilnosti njihove naravi, dugovjekog is
kustva i otkrivenja uzvienih duhova. Trei je razlog njihova iznimno
velika brzina kretanja, tako da su kadri udesnom brzinom na zapadu
izvijestiti o stvarima, koje se dogaaju na istoku. etvrto, kao to su ka
dri, uz Boje doputenje, proizvesti bolesti i glad, mogu ih i predvidjeti.
Peto, mnogo vjetije opaaju znakove smrti od lijenika, koji to ini pro
matranjem urina ili otkucajima srca. Naime, kao to lijenik vidi na
bolesnome znakove koje laik nije kadar opaziti, tako i demon vidi ono
to nijedan ovjek prirodno ne moe vidjeti. esto, na temelju znakova
koji se oituju iz ovjejega uma, mogu pronicljivije od najveih mudra
ca utvrditi to neki ovjek misli ili to e misliti. Naime, mogu otpri
like predvidjeti porive i njihove posljedice. Sedmo, bolje od ljudi ra
zumiju djela i izreke Proroka, a budui da o njima ovise mnogi budui
dogaaji, na temelju njih mogu predvidjeti budua zbivanja. Stoga ne
zauuje to znaju koliko e prirodno trajati ovjekov ivot, premda je
drukije kada je rije o nesretnoj smrti vjetice koja je spaljena. Naime,
tu smrt vrag uzrokuje kada, kako je reeno, ustanovi da je vjetica ko
lebljiva i da se eli obratiti, dok s druge strane, titi ak i od prirodne
smrti one za koje zna da e mu biti vjerni sluge.
Navedimo poznate nam primjere obaju sluajeva. Jedan je skromni
upni sveenik u gradu Oberweileru na rijeci Rajni, koji se nalazi u
baselskoj biskupiji, vrsto vjerovao ili, tonije, bio u zabludi, da na
5) 'De Natura Daemonis.' 'De Divinatione Daemonum', napisano 406.-11. Migne, 'Patres
Latini', XL, str. 581-92.

svijetu nema arobnjatva, ve da ono postoji samo u mati ljudi koji

takve stvari pripisuju vjeticama. Bog ga, stoga, odlui izbaviti od te
zablude tako da shvati da demoni mogu predvidjeti duinu ivota vje
tice. Kada je jednoga dana urno prelazio most, radi nekoga posla koji
je trebao hitro obaviti, susreo je neku staricu i, ne elei je propustiti,
toliko ju je snano odgurnuo da je ena pala u blato. Srdita ga starica
potom zaspe bujicom pogrdnih rijei, te mu veli: "Oe, nee proi ne
kanjeno." Premda nije obraao mnogo pozornosti na te rijei, kada se
u noi probudio i poelio izai iz kreveta, osjetio je da mu je tijelo od
struka nadolje zaarano. Nakon toga je svaki put kada je odlazio u crkvu,
morao hodati pridravajui se o druge ljude. A takvo mu se stanje za
dralo tri godine, tijekom kojih je o njemu skrbila majka. Nakon toga je
stara vjetica, za koju je uvijek sumnjao da ga je zaarala svojim pogr
dama i prijetnjama, oboljela i zatraila da poalju po njega da mu se
ispovijedi. I premda je sveenik bijesno odgovorio: "Neka se ispovijedi
svome gospodaru avlu", na nagovor je svoje majke otiao u njezinu
kuu, hodajui uz pomo dvojice slugu. Ondje je sjeo na rub kreveta
u kojemu je vjetica leala. A sluge su prislukivale pred prozorom,
iekujui da uju hoe li vjetica priznati da ga je zaarala. I, premda
starica nije priznala da je ona uzrokovala njegovu nesreu, rekla mu
je: "Oe, znate li tko vas je zaarao?". On joj njeno odgovori da ne zna,
na to mu ona ree: "Sumnjate na mene, i to s pravom. Jer, ovu sam ne
sreu na vas navukla iz sljedeega razloga", pri emu mu je stala obja
njavati to smo prethodno opisali. A kada ju je sveenik zamolio da
ga oslobodi arolije, rekla mu je: "Evo! Stiglo je vrijeme kada moram
umrijeti. Ali uinit u da za nekoliko dana nakon moje smrti ozdra
vite." Tako i bi. Starica je umrla kada je vrag utvrdio da je vrijeme, a
jedne noi, trideset dana nakon toga, sveenik je iznenada posve oz
dravio. Ime je toga sveenika otac Hasslin i danas ivi u strasburkoj
biskupiji.
Slian se dogaaj zbio u baselskoj biskupiji, u selu Buchelu, u bli
zini grada Gewylla. Ondje je uhiena i potom spaljena jedna ena, ko
ja je est godina spolno opila s inkubom, ak i kada je sa suprugom
leala u postelji. A to je inila tri puta tjedno, nedjeljom, utorkom i e
tvrtkom, kao i nekih drugih svetih noi.6 No, obvezala se da e tovati
6) 'Svete noi.' Nedjelja se, meutim, uvijek osobito izbjegavala, jer je to sveti dan Bezgrene
Majke Boje. Vidi moju 'Povijest arobnjatva' ('History of Witchcraft'), IV. pogl, str. 115-116.

vraga na takav nain, da mu se sedam godina morala predavati tijelom

i duom. Ali, Bog je u svojoj milosti uinio da este godine bude uhi
ena i osuena na lomau. A budui da se iskreno ispovijedala, vjeruje
se da joj je Bog oprostio. Naime, toliko se spremno predala smrti, go
vorei da bi radije pretrpjela jo straniju smrt kada bi se mogla oslo
boditi vraje vlasti.

III. POGLAVLJE
Kako se vjetice prenose s mjesta na mjesto.
ada nam valja razmotriti njihove obrede i nain na koji vre svoje
radnje, i to prvo one koje se odnose na njih osobno. Meu njima
se osobito izdvajaju radnje tjelesnog prijenosa s mjesta na mjesto, te
spolnog openja s inkubima, o emu emo posebno govoriti, poevi
od prve. No, ovdje valja istaknuti da takvi letovi povlae za sobom
izvjesnu potekou, kako je esto spominjano, a koja proizlazi iz samo
jednoga autoriteta koji kae: "Nije istinita tvrdnja da neke opake ene,
koje je Sotona pokvario i zaveo demonskim opsjenama i utvarama, stvar
no, kako vjeruju i ispovijedaju, u none sate lete na nekim ivotinjama
s poganskom boicom Dijanom ili s Herodijadom i nebrojenim mno
tvom drugih ena, te da u gluho doba noi prelijeu preko golemih
prostranstava, te da joj se moraju pokoravati kao da im je gospodarica,
itd. Stoga sveenici trebaju propovijedati narodu da je to u svakom
smislu la, i da takve utvare ne izviru od Boga, ve od zloduha koji
zavodi pamet vjernika. Jer, sam se Sotona preobraava u najrazliitija
oblija i prilike i, u snovima obmanjujui umove koje zarobljava, na
vodi na najopakija djela, itd."
Postoje neki koji, pozivajui se na primjer sv. Germana i nekih dru
gih ljudi, koji je bdio nad svojom kerkom da utvrdi je li to istina, katkad
propovijedaju da je to posve nemogue. Dalje tvrde da je nesmotreno
pripisivati vjeticama takve levitacije, kao i tete koje pogaaju ljude,
ivotinje i plodove zemlje, jer one u svojoj mati umiljaju takve leto
ve, kao to umiljaju da nanose tetu ivim biima.
Ali, to smo stajalite u Prvom pitanju pobili kao heretiko. Naime,
ono ne uzima u obzir doputenje Boga, koji vragu daje vlast ak i u
veim stvarima od ove koju opisujemo: a protivi se i znaenju Svetoga
pisma i nanijelo je nesagledivu tetu svetoj Crkvi. Naime, zbog tog

pogubnog nauka, vjetice ve godinama izmiu ruci pravde, jer su svje

tovni sudovi izgubili ovlast u njihovu kanjavanju. Stoga e revni ita
telj zadrati u pamenju gore izloene argumente koji pobijaju takvo
stajalite, te e za sada obratiti pozornost na nain kojim se tako tjelesno
prenose, a koji emo obrazloiti i nekim primjerima.
Prethodno smo opisali na koje se sve naine mogu tako tjelesno
prenositi, a to prije svega ine posredstvom radnji drugih arobnjaka.
Naime, ukoliko to ne mogu initi, to je stoga to to Bog ne doputa ili,
pak, vrag to nije kadar uiniti jer je protuprirodno. No, prvi je razlog
neodriv, jer se Bojim doputenjem mogu initi vea i manja djela; a
vea se djela esto ine na tetu djece i ljudi, ak i pravednika potvr
enih u milosti.
Postavlja se pitanje mogu li demoni podmetati djecu i prenositi o
vjeka s mjesta na mjesto protiv njegove volje; a na prvo odgovaramo
potvrdno. Naime, William Pariki u posljednjem poglavlju svoga djela
De Universo, veli: "Podmetanje je djece mogue uz Boje doputenje,
tako da avao moe podmetnuti neko dijete ili ga ak preobraziti. A
takva su djeca uvijek nesretna i plaljiva. I, premda im je za hranjenje
jedva dovoljna koliina mlijeka etiriju ili pet majki, ona nikada nisu
debela, premda su neuobiajeno teka. No, to se enama nikada ne smije
priznati ni porei, jer to u njima moe izazvati velik strah, ali ih valja
uputiti da zatrae savjet mudrih ljudi. Naime, Bog to doputa radi gri
jeha roditelja, jer katkad mukarci proklinju svoje trudne ene govorei:
"Dao Bog da nosi avla!" ili slinim rijeima Slino esto govore i
nestrpljive ene. Mnoge su druge primjere naveli i neki poboni ljudi.
Vincent iz Beauvaisa (Spec. Hist., XXVI, 43) pripovijeda priu ko
ju je kazivao Petar Damijanski7, a govori o petogodinjem sinu neko
ga plemia, koji je izvjesno vrijeme ivio u samostanu. Jedne je noi
bio prenesen iz samostana u zakljuan mlin, u kojemu su ga ujutro
pronali. Kada su ga o tome upitali, rekao je da su ga neki ljudi odnijeli
na veliku sveanost i ondje ga prisilili da jede, te ga potom kroz krov
unijeli u mlin gdje su ga i ostavili.
A to je s onim arobnjacima koje openito nazivamo nekromantima,
a koje demoni esto prenose zrakom na velike udaljenosti? Katkad ak
7) 'Sv. Petar Damijanski'. Crkveni nauitelj, kardinal-biskup Ostije, roen u Ravenni 1007.,
umro u Faenzi, 21. veljae 1072. Njegova djela, vie puta sakupljena u zbirkama, mogu se
pronai u: Migne, 'Patres Latini', CXLIV-CXLV.

nagovaraju druge da s njima jau na konju, koji je zapravo vrag u nje

govu obliju i, kako tvrde, tako upozoravaju svoje drugove da se ne
prekriuju.
A jedan od nas autora ove knjige, veoma je esto znao viati i upo
znavati takve ljude. Tako je neki ovjek, koji je neko bio uenjak, a
pretpostavlja se da danas obnaa slubu sveenika u freisinkoj bisku
piji, obiavao govoriti da ga je demon jednom tjelesno prenio zrakom
do nekih veoma dalekih mjesta.
U Oberdorfu, gradiu pokraj Landshuta, ivi drugi sveenik s kojim
je jedan od nas u to doba prijateljevao. On je rekao da je svojim oima
vidio nekog ovjeka kako ispruenih ruku uzlijee visoko u zrak, glasno
viui, ali ne i zapomaui. A to je objasnio na sljedei nain. Jednoga
se dana okupila nekolicina uenjaka da zajedno popiju pivo. Pritom se
dogovorie da onaj tko donese pivo, za njega nita nee morati platiti.
Jedan od njih, tako, izae da donese pivo. A kada je otvorio vrata, ugle
dao je gust oblak ispred sebe. Prestravljen, vrati se drugovima i ispripovjedi im zato ne eli otii po pie, na to onaj koji je letio, ljutito ree:
"Pribavit u pivo makar ondje bio i avao." Potom izae i pred oima
svih prisutnih, uzleti i pone letjeti zrakom.
A valja priznati da se takve stvari ne dogaaju samo budnima, ve
i usnulima. Naime, oni mogu letjeti ak i dok vrsto spavaju.
To se dogaa ljudima koji u snu hodaju krovovima kua i najviih
zgrada, i nitko ih pri tome ne moe zaustaviti. A kada ih sluajni pro
laznici zazovu njihovim imenom, u istome se trenutku obruavaju na
zemlju.
Mnogi s pravom smatraju da su to vraja djela. Naime, postoji mnogo
razliitih vrsta demona, od kojih su neki, koji su pali iz niih aneoskih
razina, kanjeni lakim kaznama radi manjih grijeha, kao i kaznom
vjenog prokletstva. Ti demoni, pak, nikome ne mogu nauditi, barem
ne ozbiljno, jer uglavnom samo zbijaju ale na tui raun. Drugi su de
moni inkubi i sukubi, koji napastuju ljude nou, oneiujui ih grije
hom pohote. Ne treba iznenaditi da katkad izvode i neslane ale poput
opisane.
Istinu moemo izvesti iz Kasijanovih rijei (Collationes I), koji ka
e da nema nikakve dvojbe da postoji onoliko vrsta neistih duhova,
koliko je u ljudima najraznovrsnijih elja. Naime, meu njima ima i
takvih lakrdijaa i aljivdija, koje obian puk naziva faunima, a mi
trolovima, kojih u Norvekoj ima u obilju, a koji haraju nekim mjestima

i putovima i, premda im ne mogu nauditi, zadovoljavaju se umaranjem

prolaznika izrugujui im se i obmanjujui ih. Neki od njih, pak, napastu
ju ljude bezazlenim nonim morama. No, drugi su toliko divlji i surovi,
da se ne zadovoljavaju nanoenjem okrutnih boli tijelima koja opsjedaju,
ve se na njih obruuju s visina zadajui im divljake udarce. Na pisac pri
tome misli da ti demoni, osim to opsjedaju ljude, napadaju ih najstranijim
mukama, kako su inili oni koje opisuje Matej u svom evanelju (viii).
Iz toga moemo zakljuiti sljedee. Prije svega da je neodriva tvr
dnja da vjetice ne mogu stvarno letjeti jer to Bog ne doputa. Jer, dopu
ta li pravednima i nedunima, kao i drugim arobnjacima da to ine,
zato isto ne bi dopustio i onima koji su i duom i tijelom predani vragu?
A ovo velimo s dunim tovanjem: Nije li vrag odveo naega Spasitelja
navrh visoke gore, kako svjedoi Evanelje?
I drugi je argument naih protivnika neodriv, naime taj da vrag to
nije kadar initi. Kako smo prije pokazali, njegova prirodna mo nadmauje sve tjelesne moi, i nijedna se zemaljska sila s njime ne moe uspo
rediti; kako je zapisano: "Nijedna se zemaljska sila s njime ne moe
usporediti, itd." Uistinu, svojom priroenom moi ili silom, Lucifer
natkriljuje sve dobre anele na nebu. Jer, njegova je narav bila i ostala
vrsnija od naravi svih drugih anela, budui da je svojim padom izgubio
samo milost, ali ne i tu narav, premda je ona danas pomraena i spu
tana. Stoga glosa uz izreku: "Nijedna zemaljska sila" veli: "Premda
natkriljuje sve stvari, podloan je zaslugama Svetaca."
Netko bi ovdje mogao iznijeti dva, takoer neodriva prigovora.
Prvi je taj da se ljudska dua moe oduprijeti takvoj sili, te da se tekst
vjerojatno odnosi na jednog osobitog demona, budui da govori u jedni
ni, naime na Lucifera. A budui da je upravo on iskuavao Krista u
pustinji i zaveo prvoga ovjeka, danas je zauzdan. Drugi aneli nisu
toliko moni, jer on ih svojom snagom sve natkriljuje. Stoga drugi du
hovi ne mogu zrakom prenositi pokvarene ljude s mjesta na mjesto.
Ti su argumenti neodrivi. Naime, to se tie anela, mo je ak i
najnieg anela neusporedivo vea od svih ljudskih moi, to se moe
dokazati na vie naina. Prvo, duevna je mo vea od tjelesne, pa je
stoga i mo anela ili ak due, vea od tjelesne. Drugo, to se tie due,
sva tjelesna oblija duguju svoju posebnost tvari, a ljudi, pak, dui koja
joj udahnjuje ivot. No, bestjelesna bia su iste inteligencije i stoga
imaju apsolutnu i univerzalnu mo. Iz toga razloga, dua sjedinjena s
tijelom, ne moe na takav nain iznenada prenijeti svoje tijelo ili ga

uzdii u zrak, premda to moe uiniti ako je odvojena od svoga tijela

i to uz pristanak Boji. S obzirom na to, bestjelesan duh, kao to je dobri
ili zli aneo, to je jo vie kadar uiniti. Tako je dobri aneo za vrlo
8
kratko vrijeme prenio Habakuka iz Judeje u Kaldeju. Stoga zakljuu
jemo da one koji nou u snu lete ponad visokih zgrada, ne prenose nji
hove due, niti ih pokreu zvijezde, ve neka mnogo vea sila, kako je
gore pokazano.
Tree, sukladno je prirodi tijela da ga pokree duh. Kako tvrdi Ari
stotel {Fizika, VIII), lokalno gibanje je prvo i najsavrenije od svih tje
lesnih gibanja. To dokazuje izrekom da lokalno gibanje ne proizlazi iz
priroene moi tijela, ve ga uzrokuje neka vanjska sila.
Iz toga filozofi, ee od crkvenih nauitelja, zakljuuju da najvia
tijela, dakle, zvijezde, pokreu duhovne esencije i zasebne inteligencije,
koje su po svojoj naravi i intenciji dobre. Jer vidimo da je dua prvi i
glavni uzrok gibanja u tijelu.
Stoga valja rei da se ljudsko tijelo svojom fizikom, kao ni duevnom
moi ne moe oduprijeti duhovnoj esenciji koja ga, uz pristanak Boji,
iznenada prenosi i koja je po svojoj naravi i intenciji dobra; ili esenciji
koja je po svojoj naravi, ali ne i po intenciji dobra, a koja tako prenosi
pokvarene. itatelje koji su voljni opsenije se o tome obavijestiti, upu
ujemo na izreke sv. Tome u tri lanka Prvoga dijela, 90. pit., kao i na
njegovo pitanje o grijehu, te na Drugu knjigu Sentencija, dist. 7, gdje
se govori o vlasti demona nad tijelom.
Sada emo opisati nain na koji lete. Kako smo prije rekli, vjetice se
slue pomasti9 koju su po uputama Vraga izradile od udova djece, oso8) 'Habakuk'. 'Daniel', xiv, 33-38: 33: "A prorok Habakuk bijae u Judeji: upravo bijae
skuhao kau i nadrobio kruha u posudu te poao da odnese eteocima u polje."
34: "I Aneo Gospodnji ree Habakuku: 'Odnesi ruak koji ima u Babilon, Danielu u lav
ljoj jami!'"
35: "Habakuk odgovori: 'Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!'"
36: "Aneo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i nosei za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame
hitrinom svoga duha."
37: "1 povika Habakuk: 'Daniele, Daniele, uzmi ruak to ti ga alje Bog!'"
38: "A Daniel ree: 'Spomenuo si se mene, Boe, i nisi zapustio one koji tebe ljube.'"
39: "I ustade Daniel i blagova, a Aneo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju."
9) Henry Boguet, 'Discours des Sorciers', Lyons, 1590., XVI, 4, tvrdi da je ta pomast za letenje
sama po sebi beskorisna. Formula za njezino spravljanje je sauvana, a veina demonologa
tvrdi da nema nikakva uinka jer je rije o uzaludnoj i ispraznoj Sotoninoj ceremoniji, kojom
on zavarava svoje sljedbenike.

bito one koju su ubile prije njihova krtenja. Tom pomasti, potom, pre
mazuju stolac ili metlu kojom se uzdiu u zrak, danju ili nou, te u vidlji
vom ili, kada im se prohtije, nevidljivom obliju. Jer, vrag moe pri
kriti tijelo umetanjem neke druge tvari, kako smo pokazali u Prvome
dijelu ove rasprave, kada smo govorili o opsjenama i prividima koje
izvode demoni. I premda se vrag pri tome uglavnom slui spomenutom
pomasti, kako bi liio djecu milosti krtenja i spasenja, ini se da esto
prenosi tijela i bez takve pomasti. Tako katkad prenosi vjetice na ivo
tinjama koje su, ustvari, demoni u ivotinjskom obliju; a katkad se
one vidljivo prenose ak i bez kakve vanjske pomoi, ve pukom vra
jom silom.
Slijedi primjer vidljivog leta danju. U konstancijskoj biskupiji, u
gradu Waldshutu na Rajni, ivjela je neka vjetica koju su graani to
liko prezirali, da je nisu pozvali na svadbeno veselje, premda su mu
prisustvovali gotovo svi ostali stanovnici toga grada. Vjeticu je to stra
no rasrdilo, pa im se odluila osvetiti. Tako je zazvala vraga, povjerila
mu razlog svoje srdbe i zamolila ga da stvori oluju i rastjera sve uzva
nike, koji su se zabavljali pleui. Vrag pristane, te ju uzdigne visoko
u zrak i postavi navrh oblinjeg brda pokraj nekih pastira. A, kako je
poslije priznala, budui da nije imala vode kojom bi napunila jarak (to
je jedan od naina kojim izazivaju oluje, kako emo poslije pokazati),
koji je sama iskopala, umjesto toga ga je napunila svojim urinom, koji
je promijeala prstom, kako je to vjetiji obiaj. Vrag, koji je sve to
promatrao, iznenada podigne tu tekuinu u zrak i stvori razornu oluju s
tuom, koja pogodi plesae na svadbi i stanovnike grada. Nedugo na
kon to su se uzvanici razili, raspravljajui meu sobom o moguem
uzroku te oluje, vjetica se vrati u grad, to je u njima izazvalo velike
sumnje. A te su se sumnje potvrdile nakon to su im pastiri rekli to su
vidjeli. Stoga su uhitili vjeticu, koja im je priznala da je to uinila jer
nije bila pozvana na svadbu. A radi te, kao i mnogih drugih vradbina
koje je poinila, bila je spaljena.
Budui da neprestano, ak i meu obinim pukom kolaju potvre
ne prie o takvim vjetijim letovima, ovdje ih nije nuno dodatno do
kazivati. Nadamo se, meutim, da e reeno biti dovoljno za pobijanje
stajalita onih, koji posve poriu zbiljnost takvih letova ili, pak, onih koji
uvjeravaju da su oni samo proizvod mate i opsjene. Uistinu, tu zablu
du ne bi bilo nuno pobijati da ona ne tete vjeri. Jer, valja primijetiti
da oni na toj zabludi drsko ustraju i drugima je javno obznanjuju, ime

doprinose poveanju broja vjetica i nanose veliku tetu vjeri, a to stoga

to tvrde da arobnjatvo, koje se stvarno pripisuje vjeticama kao a
voljem oruu, postoji samo u ljudskoj mati i fantaziji, kao da je posve
bezopasno, te su tako prividni i njihovi letovi. Upravo iz toga razloga
mnoge vjetice ostaju nekanjene, na veliko ponienje Stvoritelja i u
korist njihova svekolikog umnaanja.
A argumenti na kojima osnivaju svoju zabludu ne mogu se dopusti
ti. Tako se prije svega pozivaju na odlomak Kanona (Episcopi, 26, 5.
pit.), gdje se kae da se vjetice prenose samo u mati; no, tko je toliko
nerazborit da iz toga zakljui da se ne mogu i tjelesno prenositi? Osim
toga, na dnu toga odlomka se veli da se onaj tko vjeruje da se ovjek
moe promijeniti na bolje ili na loije, ili da se moe preobraziti u neko
drugo oblije, ima smatrati gorim od nevjernika ili neznaboca; no tko iz
toga moe zakljuiti da se ljudi ne mogu kakvom opsjenom pretvoriti u
ivotinje, ili da zdravi ne mogu tako oboljeti ili se promijeniti s boljega na
loije? Stajalite onih koji samo povrno tumae rijei Kanona, suprot
stavlja se miljenju svih crkvenih nauitelja i, uistinu, uenju Svetoga
pisma.
Tomu suprotno stajalite potkrijepljeno je mnotvom dokaza na
razliitim mjestima Prvoga dijela ove rasprave. A neophodno je prou
iti i skriveno znaenje rijei Kanona. To smo uinili u Prvome pitanju
Prvoga dijela, pobijajui drugu od tri zablude koje ondje osuujemo,
i na mjestu gdje je reeno da sveenici moraju narodu propovijedati
etiri stvari. Jer, vjetice se uistinu prenose tjelesno i u mati, to su i
same priznale, i to ne samo one koje su bile spaljene, ve i druge koje
su se pokajale i ponovno primile vjeru.
Meu njima je i jedna ena iz grada Breisacha, koju smo pitali
mogu li se vjetice prenositi samo u mati ili i stvarno, dakle, tijelom.
Odgovorila nam je da to mogu initi na oba naina. Jer, kada ne ele
biti tjelesno prenesene, ve ele vidjeti to se dogaa na sastanku njiho
vih sestara, tada ine sljedee radnje. Zazivajui sve demone, lijeu u
krevet na svoju lijevu stranu, i tada im iz usta poinje izbijati nekakva
plaviasta para, kroz koju mogu jasno vidjeti sve to se dogaa. No,
kada im se prohtije da budu tjelesno prenesene, ine radnje koje smo
gore opisali.
Nadalje, tko je toliko glup da ak i iz povrnog tumaenja Kanona,
bez ikakvih dodatnih objanjenja, zakljui da su sva njihova arobnja
tva i povrede koje nanose, samo prividne i umiljene, kada se suprotno

oituje svim osjetilima? Osobito stoga to postoji mnogo vrsta supersticija, tonije, etrnaest; a vjetija, snagom svojih arolija i povreda,
nalazi se na najviem stupnju, dok se pitije, pod koju se vrstu one mogu
podvesti, i koje se mogu prenositi samo u mati, nalaze na najniem
stupnju.
Nadalje, smatramo da se njihova zabluda ne moe potkrijepiti legen
10
dama o sv. Germanu i nekim drugima, jer demoni mogu osobno lijegati uz usnule mueve dok nad njihovim enama bdije straa, tako da
se ini kao da spavaju sa svojim muevima. A tvrdimo da se na toga
sveca ne pozivaju iz potovanja prema njemu, jer istiu da se ne moe
vjerovati da je nemogue suprotno od onoga to kazuje legenda.
Na isti nain moemo pobiti i ostale njihove argumente: pa istie
mo da se neke vjetice mogu prenositi samo u mati, ali da iz pisanja
nauitelja proizlazi da su se mnoge od njih i tjelesno prenosile. ita
telje koji su voljni upuujemo na raspravu O pelama Tome iz Brabanta, gdje e pronai mnoge udesne stvari o zamiljenom i tjelesnom pre
noenju ljudi zrakom.

IV POGLAVLJE
Slijedi izlaganje o nainu na koji vjetice spolno ope
s demonima koji se nazivaju inkubima.
to se tie naina na koji vjetice spolno ope s demonima-inkubima,
valja ukazati na est toaka. Prvo, od kakvog je elementa nainjen
demon i tijelo koje on preuzima. Drugo, je li taj spolni in uvijek popra
en unoenjem sjemena, primljenog od drugog mukarca. Trea se to
ka odnosi na mjesto i vrijeme, naime, je li ta radnja uinkovitija u neko
odreeno vrijeme. etvrto, mogu li ene vidjeti taj in, i ope li demoni
samo s onima koji su na takav nain zaeti. Peto, vre li takve radnje
demoni samo s onima, koje su primalje rtvovale vragu kao novoroenad. esto, prua li takav in vei ili manji spolni uitak. A prvo emo
govoriti o tvari i svojstvu tijela koje demon poprima.
Valja primijetiti da demon poprima zrano tijelo, koje je u nekim
aspektima zemaljsko, naime kada kondenzacijom poprima zemaljsko

10) 'Sv. German'. Biskup Auxerrea, roen oko 380., umro u Ravenni 31. srpnja 448. Posmrtni
su mu ostaci vraeni u Auxerre i pokopani na mjestu na kojemu je poslije podignuta uvena
benediktinska opatija koja nosi ime sv. Germana.

svojstvo. To se objanjava na sljedei nain. Zrak sam po sebi ne moe

preuzeti neki konkretan oblik, ve samo oblik nekog drugog tijela koji
obuhvaa. U tom sluaju nije sputan svojim, ve ogranienjima neega
drugog. A jedan se dio zraka nastavlja na sljedei. Stoga demon ne mo
e jednostavno poprimiti takvo zrano tijelo.
Nadalje, treba imati na umu da je zrak u svim pogledima veoma
promjenjiva i tekua tvar, na to ukazuje injenica da nitko nije uspio
prerezati ili maem probosti tijelo koje je demon poprimio, a to stoga
to se odijeljeni dijelovi zraka u trenutku iznova spajaju. Iz toga slije
di da je zrak po sebi veoma dostatna tvar, ali stoga to moe preuzeti
oblik tek kada se s njime zdrui neka druga (kruta) zemaljska tvar, ne
ophodno je da se zrak koji oblikuje tijelo koje je poprimio demon, na
neki nain zgusne i poprimi svojstva bliska svojstvima zemlje, istodo
bno zadravajui svoje izvorno svojstvo. Demoni i bestjelesni duhovi
mogu proizvesti takvo zgusnue posredstvom gustih isparina iz zemlje,
koje potom sjedinjuju u oblike u kojima obitavaju, pri emu ih, meutim,
ne oskvrnjuju, ve predstavljaju pokretaku silu koja tom tijelu privi
dno daje ivot, slino kao to dua nadahnjuje tijelo. tovie, demoni
u tim poprimljenim i oblikovanim tijelima obitavaju kao mornar u bro
du koji pokree vjetar.
Dakle, na pitanje kakve je vrste tijelo koje demon poprima, odgo
varamo da se tvar od koje je nainjeno, razlikuje prije i nakon toga ina.
Naime, u poetku je to samo zrak, a potom zgusnuti zrak koji pokazuje
neka svojstva zemlje. A demoni sve to mogu initi svojom prirodnom
moi i uz Boje doputenje, jer duh natkriljuje tijelo. Stoga se tjelesna
bia pokoravaju demonima kada ih pokreu, no nisu im podlona s
obzirom na preuzimanje prirodnih oblija, akcidentalnih ili substancijalnih (sutinskih), osim u sluaju nekih malih stvorenja (a i tada samo
uz pomo neke druge sile, kako smo gore spomenuli). No, to se tie
gibanja, nijedan im se oblik ne moe oduprijeti. Tako ih demoni mogu
pokretati kako im se prohtije, i pod svim okolnostima.
Ovo moe nametnuti sljedei problem, naime, kako objasniti inje
nicu da dobri ili zli aneo izvodi neke ivotne funkcije posredstvom
pravih, a ne zranih tijela. Takav je bio sluaj s Bileamovom magaricom
kroz koju je progovorio aneo, a to se dogaa i u opsjednutim tijelima.
Treba istaknuti da se takva tijela ne nazivaju poprimljenima, ve zapo
sjednutima. Vidi to kae sv. Toma u II. 8, kada govori o tome mogu
li aneli poprimati tijela. No, zadrimo se na naem argumentu.

Kako objasniti injenicu da demoni razgovaraju s vjeticama, da ih

vide, uju, s njima objeduju i tjelesno se sjedinjuju? A to je drugi dio ovog
prvog problema.
Prije svega, valja rei da in govora iziskuje tri neophodne stvari:
plua kojima se uvlai zrak, ime se ne proizvodi samo glas, ve se i
hladi srce; a ak i mutavi posjeduju to svojstvo.
Drugo, tijelo mora u zraku proizvesti neki udarac, kao to udarac o
drvo u zraku ili o zvono proizvodi jai ili slabiji zvuk. Naime, kada se
predmetom koji proizvodi zvuk udari neka, na zvuk osjetljiva tvar,
ona e proizvesti zvuk sukladan svojoj veliini, koji se potom prenosi
zrakom do uiju sluatelja, kojemu se taj zvuk, ako je daleko, ini kao
da dolazi iz svemira.
Tree, za govor je potreban glas, a moe se rei da ono to se naziva
Zvukom u tijelima bez due, naziva Glasom u ivih bia. Pri tome jezik
udara izdahnuti zrak o predmet ili ivi, prirodni organ koji je stvorio
Bog. A to nije zvono, koje se naziva zvukom, ve glas. A taj trei neop
hodan sastojak moe se objasniti na primjeru drugoga. Ovo sam izloio
radi sveenika, koji se time mogu posluiti u svojim propovijedima.
I etvrto, onaj tko proizvodi glas mora tim glasom htjeti izraziti
neku ideju svoga uma drugome, te sam mora razumjeti to govori. Pri
tome tako proizvodi glas, da iznova jezikom udara o zube, otvarajui
i zatvarajui usta i aljui zrak koji mu se stvara u ustima, u vanjski
zrak, na koji se nain zvuk proizvodi odreenim redom, dopirui do
uiju sluatelja koji potom razumijeva njegovu misao.
Vratimo se predmetu naeg istraivanja. Demoni nemaju ni plua,
ni jezik, premda potonji mogu pokazati, kao i zube i usne, koje su umje
tno stvorene ovisno o stanju njihova tijela; stoga ne mogu razgovarati
na pravi nain. No, budui da imaju razum, kada ele izraziti svoje mi
sli, tada posredstvom nekih gibanja zraka u svom poprimljenom tije
lu, a ne zraka koji se udie i izdie, kako to ine ljudi, oni proizvode
zvukove, a ne glasove, koji nalikuju glasovima, te ih razgovijetno alju
kroz vanjski zrak do uiju sluatelja. A da se neto nalik glasu moe
proizvesti bez udisanja i izdisanja zraka, jasno je iz primjera drugih stvo
renja koja ne diu, ali se ini da proizvode zvuk, kao i nekih drugih in
strumenata, kako Aristotel veli u knjizi O dui. Naime, neke uhvaene
ribe netom prije smrti proizvode neki krik.
Sve navedeno moe se primijeniti na ono to emo u nastavku govo
riti, barem to se tie generativne funkcije, ali ne i na ono to se odnosi

na dobre anele. eli li se tkogod podrobnije obavijestiti o tome kako

demoni progovaraju kroz opsjednuta tijela, neka se uputi na Drugu
knjigu Sentencija sv. Tome, dist. 8, l. 5. Naime, oni se pri tome slue
organima opsjednuta tijela, budui da zaposjedaju samo tjelesnu tvar,
ne prelazei granice njegove biti (esencije), bilo tjelesne ili duevne.
Uoite razliku supstancije (promjenjive materije) i koliine ili pripadnoga sluajnog svojstva. No, to je nebitno za ovo razmatranje.
Sada nam valja opisati kako demoni uspijevaju gledati i sluati.
Naime, dvije su vrste vida, duevan i tjelesan, a prvi beskonano nadmauje drugi, jer prodire svugdje, neometan daljinom, a to postie slu
ei se svjetlou. Stoga treba rei da aneo, bilo dobar ili zao, nikada
ne gleda oima poprimljenog tijela, niti se slui kakvim tjelesnim svoj
stvom, kako to ini pri govoru, kada se slui zrakom i zranim titraj ima
da proizvede zvuk koji dopire do uiju sluatelja. Stoga su im oi nasli
kane. A ljudima se slobodno prikazuju u takvome obliju i oituju im
svoja prirodna svojstva, i s njima na taj nain duhovno razgovaraju.
Upravo su se iz toga razloga sveti aneli esto objavljivali oima na
zapovijed i pristanak Boji. Zli se, pak, aneli prikazuju pokvarenima,
kako bi ljudi prepoznali njihova svojstva i s njima se udruivali u gri
jehu ili kazni.
Sv. Dionizije na kraju svoga djela O nebeskoj hijerarhiji veli: "U
svim dijelovima ljudskoga tijela, aneo nas ui da spoznamo njihova
svojstva", te zakljuuje da demoni imaju samo neto nalik tjelesnim
funkcijama, kao to imaju neto nalik udovima, pa s obzirom na to, ne
maju ni pravi vid, jer tjelesan je vid posljedica djelovanja tjelesnog
organa ljudskog tijela, koji organ demoni nemaju.
Na isti nain moemo objasniti i njihov sluh, koji je mnogo istan
aniji od tjelesnoga, jer demoni mnogo istananije shvaaju ideju uma
i razgovor due od ovjeka, kada slua misao posredstvom izgovore
nih rijei. Vidi to kae sv. Toma u Drugoj knjizi Sentencija, dist. 8.
Jer, ako se skrivene misli ovjeka mogu ocrtati na njegovu licu, i ako
lijenici mogu saznati misli srca sluajui njegove otkucaje ili pratei
otkucaje pulsa, takve stvari jo vie mogu saznati demoni.
to se tie jedenja, moemo rei da se cjelokupan in jedenja odvija
u etiri postupka. To su vakanje u ustima, gutanje hrane koja odlazi
u eludac, njezino probavljanje i, etvrto, izmjena neophodnih hranji
vih tvari i izbacivanje suvinih. Prve dvije radnje mogu u poprimljenim
tijelima izvriti svi aneli, ali ne i treu i etvrtu. No, umjesto probav-

ljanja i izbacivanja hrane, oni posjeduju drugu mo kojom hranu izne

nada rastvaraju u okruujuoj tvari. Krist je bio kadar izvriti cjeloku
pnu radnju jedenja, jer je posjedovao hranidbenu i metaboliku spo
sobnost. No, on nije imao potrebu pretvarati hranu u Svojemu tijelu,
jer su te moi, kao i Njegovo tijelo, bile uzviene. Tako se hrana u Nje
govu tijelu iznenada rastvarala, kao voda kada se baca na vatru.
Kako u dananja vremena vjetice spolno ope s demonimainkubima, i kako se tim inom razmnoavaju.
Ovo o emu smo upravo govorili, ne postavlja nikakve potekoe glav
nom predmetu naega istraivanja, a taj je nain na koji inkubi u poprimljenim tijelima spolno ope s vjeticama: osim ako tkogod, moda,
dvoji vre li dananje vjetice takve prljave radnje, i jesu li roene iz
takve opaine.
Odgovarajui na te dvije dvojbe rei emo, to se tie prve, neto o
radnjama vjetica koje su ivjele u prolosti, otprilike 1400 godina
prije Uskrsnua naega Gospodina u tijelu. Tako, primjerice, nije pozna
to jesu li se odavale tim neistim radnjama kao to to ine dananje
vjetice, jer povijest nam o tome nita ne kazuje. No, svi koji itaju po
vijesne knjige znaju, da su vjetice oduvijek postojale, i da su svojim
zlodjelima nanosile velike tete ljudima, ivotinjama i plodovima zemlje,
te da su i inkubi i sukubi oduvijek postojali; a o tome svjedoe vie
stoljetne predaje kanona i svetih nauitelja, koji su buduim naratajima
ostavili mnoge zapise o tome. Meutim, postoji razlika. U dalekoj pro
losti, inkubi su uglavnom obeaivali ene protiv njihove volje, kako
esto pokazuje Nider u svom Mravinjaku, kao i Thomas iz Brabanta u
svojoj knjizi o Univerzalnom Dobru ili o Pelama.
Ali, teoriju da su dananje vjetice okaljane tom demonskom prljavtinom, ne potkrjepljuje samo nae stajalite, ve i iskazi samih vjetica
koje su o tome struno posvjedoile. A istina je i da se danas ne predaju
demonima protiv svoje volje, kao u prolosti, ve dobrovoljno prigrljuju to najopakije i najbjednije ropstvo. Koliko smo, naime, ena ostavili
u rukama svjetovnih sudova u razliitim biskupijama, osobito u Konstanzi i gradu Ratisbonu, a koje su se godinama predavale tim opai
nama, neke od svojih dvadesetih, a neke od dvanaeste ili trinaeste go
dine, i sve su se uvijek u cijelosti ili djelomino odrekle vjere. Tomu
mogu posvjedoiti svi stanovnici tih mjesta. Naime, ne ubrajajui one

koje su se tajno pokajale i one koje su se vratile vjeri, u pet je godina

spaljeno ak etrdeset osam vjetica. A nema nikakve dvojbe u vjero
dostojnost njihovih iskaza, jer su se te ene dobrovoljno pokajale i sve
su priznale da su bile prinuene odavati se tim prljavtinama, kako bi
uveale svoje bezbone redove. No o tome emo podrobnije govoriti
u Drugome dijelu ove knjige, gdje posebno opisujemo njihove radnje,
osim onih koje je istraivao komski inkvizitor u burbijskoj grofoviji,
a koji je u jednoj, naime godini Gospodnjoj 1485., dao spaliti etrdeset
i jednu vjeticu. A sve su one javno priznale, kako se tvrdi, da su vrile te
opaine s vragovima. Stoga je, dakle, ta materija u cijelosti potkrije
pljena neposrednim svjedoanstvima, glasinama i iskazima pouzdanih
svjedoka.
to se tie druge dvojbe, naime, jesu li vjetice roene iz takvih
opaina, sloit emo se sa sv. Augustinom, koji tvrdi da sve supersticije
proizlaze iz pogubnih veza ljudi i demona. On, naime, u svom djelu O
kranskom nauku, veli sljedee: "Sve takve radnje, od onih triavih
do tetnih supersticija, proizale su iz neke pogubne veze ljudi i demona,
s kojima kao da su sklopili neko bezboniko i izdajniko prijateljstvo,
i stoga ih sve valja iskorijeniti." Iz reenoga primjeujemo da postoji
vie vrsta supersticija ili magijskih umijea, kao i razliitih drutava
onih koji se tim umijeima bave. Tako je od etrnaest vrsta toga umijea,
najgore ono kojim se bave vjetice, jer one sklapaju izriit i otvoren,
a ne preutan Ugovor s Vragom i, tovie, takvim se odricanjem vjere
obvezuju na tovanje vraga. Iz toga, dakle, slijedi da se vjetice na naj
gori nain povezuju s demonima, to se osobito odnosi na one ene koje
uvijek uivaju u zadovoljavanju svoje tatine i pohote.
itatelj se upuuje i na rijei sv. Tome u Drugoj knjizi Sentencija
(dist. 4, l. 4), gdje, odgovarajui na argument, postavlja pitanje jesu
li oni zaeti na takav prljav nain moniji od drugih ljudi. A odgovara
da je to tono, to potkrjepljuje tekstom Knjige postanka (vi): "To su
oni od starine po snazi glasoviti ljudi", ali i sljedeim razlogom. De
moni znaju utvrditi kolika je mo sjemena i to, prvo, na temelju raspo
loivosti tjelesnog, onoga od kojega uzimaju sjeme; drugo, utvrivanjem
koja je ena najprikladnija da to sjeme primi; tree, utvrivanjem koja
je konstitucijom najpodesnija za ostvarenje uinka takve radnje; a kao
etvrto dodajemo da iz iskaza samih vjetica znamo da su one, zaete
na takav nain, najvie sklone izvrenju vrajih djela. Tako zakljuujemo

da, uz ispunjenje svih navedenih uvjeta, ljudi zaeti takvim radnjama

imaju veliku mo i tjelesnu snagu.
Vratimo se, stoga, pitanju jesu li vjetice proizale iz takvih opaina,
na koji odgovaramo da su proizale iz nekog pogubnog odnosa s de
monima, kako smo i prije ustanovili. Ali, nitko ne moe pouzdano rei
da se vjetice nisu mnoile posredstvom takvih prljavtina, premda
demoni taj in izvravaju s ciljem kvarenja dua, a ne radi ugode. A
ini se da tu radnju izvode na sljedei nain. Demon-sukub izvlai sjeme
iz pokvarenog ovjeka. A ako je on njegov osobni demon, i ne eli se
pretvoriti u inkuba kako bi opio s vjeticom, prenosi to sjeme demonu
dodijeljenom eni ili vjetici. Taj, pak, demon postaje inkub koji opi
s vjeticom, ako tomu pogoduje konstelacija koja e svojim utjecajem
ostvariti njegov cilj, da takvim inom zaeta ena ili mukarac budu
dovoljno snani za izvoenje arobnjakih radnji.
A nema nikakve dvojbe da oni o kojima tekst govori, nisu bili vjetice
i vjeci, ve samo divovi i uveni i moni ljudi. Jer, kako je prije reeno,
arobnjatvo nije postojalo u vrijeme zakona Prirode, jer je u pamenju
ljudi jo uvijek bilo ivo sjeanje na Postanak, koje ih je sprjeavalo
da se odaju idolopoklonstvu. Ali kada se zlo poelo iriti meu ljudima,
vrag je iznalazio vie prilika da po svijetu sije to bezbotvo. Ipak, ne
smijemo tvrditi da su osobe koje spominjemo, svoju slavu stekle poradi
svojih dobrih vrlina.
Je li tjelesno sjedinjenje inkuba s vjeticom
uvijek popraeno unoenjem sjemena.
Na ovo pitanje odgovaramo da je demon kadar na tisue naina nano
siti zlo, i da od vremena prvoga Pada pokuava razoriti jedinstvo Crkve,
i pod svaku cijenu unititi ljudski rod. Stoga se na ovu materiju ne
moe primijeniti nikakvo pouzdano pravilo, premda ukazujemo na mo
guu distinkciju: da je vjetica stara i neplodna ili, pak, to nije. A ako jest,
tada se demon s njome povezuje bez unoenja sjemena, budui da ono
nee postii nikakav uinak, pa u takvim sluajevima izbjegava sve
suvine radnje. No, nije li vjetica neplodna, zavodi je tjelesnim nasla
dama. A ako se nalazi u stanju u kojemu moe zaeti, demon ne oklijeva
to prije pribaviti sjeme nekoga mukarca da ga u nju unese, i tako
oneisti njezine potomke.

Ali, na pitanje moe li demon skupiti sjeme izbaeno nonim polucijama u snu, kao to skuplja sjeme potroeno u spolnom inu, odgo
varamo da to vjerojatno ne moe initi, premda neki smatraju drukije.
Naime, valja imati na umu ono to je reeno, da demoni obraaju po
zornost na mo oplodnje sjemena, koja je bolje ouvana u sjemenu pri
bavljenom spolnim inom, dok se ona gubi u sjemenu izbaenom u
nonim polucijama, jer proizlazi samo iz suvinih tjelesnih tekuina, i
nema toliko veliku mo oplodnje. Stoga vjerujemo da se demon pri
oplodnji slui takvim sjemenom samo kada zna da ono sadri takvu
neophodnu mo.
Ne moe se posve odbaciti ni mogunost, da demon moe zaraziti
dijete zaeto u utrobi udane vjetice koju je oplodio njezin mu, tako
da s njegovim izmijea sjeme drugoga mukarca.
Djeluje li inkub ee u odreeno vrijeme
i na odreenome mjestu.
Na pitanje pazi li demon na okolnosti vremena i mjesta, odgovaramo
da, osim to promatra vrijeme i konstelacije kada mu je cilj oneistiti
potomke, to ini i kada eli spolno zadovoljiti vjeticu. A to ini u naj
svetije dane u godini, kao to je Boi, Uskrs, Duhovi i druge svetkovine.
Demoni to ine iz tri razloga. Prvo stoga to ele usaditi u vjeticu
grijeh nevjere, navodei je na apostaziju, ali i grijeh svetogra, kao i
nanijeti to veu uvredu Stvoritelju, koji e njezinu duu, stoga, osu
diti na vee prokletstvo.
Drugi je razlog taj da Bog, kada mu je nanesena takva uvreda, daje
demonima veu vlast u nanoenju zla ak i nedunima, kanjavajui
ih u njihovim poslovima ili tijelima. Jer, kada se kae: "Sin nee trpjeti
radi pokvarenosti svoga oca", itd., to se odnosi samo na vjenu kaznu,
jer neduni veoma esto trpe svjetovne kazne radi grijeha drugih. Stoga
Bog na drugome mjestu kae: "Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubo
moran. Kanjavam grijeh otaca, onih koji me mrze, na djeci do treeg i
etvrtog koljena."11 Takvom je kaznom kaznio djecu Sodome radi gri
jeha njihovih oeva.
Trei je razlog taj da imaju vie prilike promatrati ljude, osobito
mlade djevojke, koje se u dane svetkovina ee predaju dokolici i
11) 'Koljena'. 'Izlazak', xx:5; xxxiv:7

znatielji, pa ih stoga stare vjetice mogu lake zavesti. Pria koja sli
jedi dogodila se u rodnome kraju jednoga od nas inkvizitora (jer obo
jica piemo ovo djelo).
Jednu je mladu pobonu djevicu neka starica navela da ode s njome
u sobu na katu kue, gdje su se nalazili neki lijepi mladii. Kada su se
uspinjali stubama, starica je opomene da se ne smije prekriiti. Premda
je pristala, djevojka se kriom prekriila radi ega u sobi nije vidjela
nikoga, jer joj se ondje prisutni demoni nisu mogli pokazati u poprimljenim tijelima. Bijesna starica je stoga pone proklinjati govorei: "U
ime svih demona, odlazi! Zato si se prekriila?" To mi je iskreno pov
jerila ta dobra i estita djevica.
Kao etvrti razlog moemo navesti da demoni na taj nain mogu lake
zavoditi ljude, koji su stoga skloni vjerovati da to nije tako teak grijeh,
ako im Bog doputa da takve stvari ine u najsvetije dane.
to se tie pitanja izvode li demoni takve radnje na nekim odreenim
mjestima, odgovaramo da rijei i djela samih vjetica dokazuju da te
opaine ne mogu initi na svetim mjestima. A to jasno pokazuje koliko
je uinkovita zatita anela uvara. Vjetice, nadalje, tvrde da ih de
moni ne napastuju samo u crkvi, kada su nazone svetoj misi. Stoga
one u crkvu prve ulaze, i posljednje iz nje izlaze. Meutim, zapovije
daju im da vre neke druge bezbone radnje, kao to je pljuvanje pri
likom podizanja hostije, izgovaranje, rijeima ili na koji drugi nain,
najprljavijih misli, kao primjerice: "elim da si na tome i tome mjestu."
O tome ukratko govorimo u Drugome dijelu.
Izvode li inkubi i sukubi taj in u obliju
vidljivome

vjeticama

ili promatraima.

to se tie pitanja izvode li demoni te prljavtine u vidljivom ili nevi

dljivom obliku, odgovaramo da je u svim sluajevima o kojima smo
uli, demon uvijek djelovao u obliju vidljivome vjetici. Naime, te
radnje s njome ne mora initi u nevidljivom obliju, jer je vjetica s
njime sklopila otvoren i izriit ugovor. No, to se tie promatraa, oni
su esto znali viati vjetice kako u poljima ili umama lee na svojim
leima gole do pupka, i mogli su po poloaju njihovih udova i spolnih
organa koji su dovedeni do orgazma, kao i iz poloaja njihovih nogu i
bedara, utvrditi da se sjedinjuju s inkubima, premda ih nisu vidjeli. Nai
me, katkad, premda rijetko, na kraju toga ina iz vjetice izlazi crna

para u obliju mukarca. A to je stoga to Spletkar zna da na taj nain

moe zavesti ili iskvariti misli djevojaka ili drugih prisutnih, koji taj in
promatraju. No, o tim radnjama i nainu na koji su se one obavljale na
odreenim mjestima, u gradu Ratisbonu i na posjedu rappolsteinskih
plemia, te u nekim drugim zemljama, govorit emo u Drugome dijelu.
Neosporno je da se dogaaju i sljedee stvari. Muevi su katkad
znali stvarno vidjeti inkube kako se okreu oko njihovih ena, premda
su mislili da su to drugi mukarci, a ne demoni. A kada su se laali
oruja da ih potjeraju, demoni bi iznenada ieznuli. No, ene su ih i
dalje grlile svojim rukama, premda su katkad bile ozlijeene, te su se
stale izrugivati muevima da nemaju oi, i da ih je moda same opsjeo
vrag.
Da inkubi ne napastuju samo one ene koje su zaete tim
prljavim radnjama ili one koje su im predale primalje, ve
i sve ostale, pruajui im vei ili manji spolni uitak.
Na kraju moemo zakljuiti da ti demoni-inkubi ne napastuju samo
one ene koje su roene iz takvih opaina, ili one koje su im rtvovale
primalje, ve da svim svojim silama pokuavaju, uz pomo raskalaenih
i pohotnih vjetica, zavesti sve pobone i krijeposne djevice u itavome
kraju ili gradu. A to veoma dobro iz svoga iskustva znaju magistrati.
Tako su u gradu Ratisbonu te bijednice, prije izricanja presude i spalji
vanja, priznale da su im njihovi gospodari zapovjedili da svim sred
stvima pokuaju zavesti pobone djevice i udovice.
Postavi li se pitanje prua li im spolni in manju ili veu ugodu kada
ih izvode s inkubima u poprimljenim tijelima, nego s mukarcima u
stvarnim fizikim tijelima, odgovorit emo sljedee. Premda bi ugoda
prirodno trebala biti vea kada se slini zabavljaju sa slinima, taj pre
predeni Neprijatelj umije spojiti aktivne i pasivne elemente, premda
ne na prirodan, ve na takav nain da proizvede odreenu toplinu i raspo
loenje, da se ini da puteni ar nije nita slabiji. O tome emo, meutim,
raspravljati poslije, kada emo govoriti o svojstvima enskoga spola.

V POGLAVLJE
Vjetice izvode svoje arolije pomou crkvenih
sakramenata. Kako oslabljuju spolnu mo i kako
nanose druge tete svim Bojim stvorenjima. Ovdje
emo raspraviti pitanje o utjecaju zvijezda.
vdje nam valja razmotriti nekoliko stvari, koje se odnose na na
ine kojima vjetice nanose tetu drugim stvorenjima oba spola,
kao i plodovima zemlje. Prvo emo govoriti kako to ine mukarcima,
potom ivotinjama i na kraju, plodovima zemlje. to se tie mukaraca,
prije svega moramo razmotriti kako vjetice mogu zlom arolijom spri
jeiti prokreativnu mo, pa ak i spolni in, tako da ena ne moe zaeti,
a mukarac izvriti in oplodnje. Drugo, kako tu mo mogu oslabiti
samo u nekih, a ne i drugih ena. Tree, kako mogu prikriti muki ud,
tako da izgleda kao da je posve odstranjen. etvrto, je li mogue utvrditi,
uzrokuje li navedene tete vrag osobno ili uz pomo vjetica. Peto, kako
vjetice nekom opsjenom ili prividom pretvaraju mukarce i ene u i
votinje. esto, kako primalje na razliite naine ubijaju tek zaetu djecu
ili, kada to ne ine, rtvuju novoroenu djecu demonima. A ine li se
te radnje nevjerojatnima, istiemo da su sve one dokazane u Prvome
dijelu ove rasprave, argumentiranim pitanjima i odgovorima, pa sum
njiavog itatelja upuujemo da se ondje obavijesti o istini.
Za sada nam je jedini cilj iznijeti stvarne injenice i primjere, koje
smo osobno skupili ili su ih zapisali drugi, koji se gnuaju tog stranog
zloina, kako bismo potkrijepili navedene argumente da ih svi mogu
lako razumjeti. I da onime to je reeno u ovome Drugome dijelu, vra
timo vjeru svima koji u zabludi misle da na svijetu ne postoje vjetice,
kao ni arobnjatvo.
A to se tie prve vrste teta koje vjetice nanose ljudskome rodu,
valja istaknuti da, osim radnji kojima nanose tete drugim stvorenjima,
postoji jo est naina kojima nanose tete ljudskome rodu. Prvi se sa
stoji u tome da mukarca potiu na zlu ljubav prema eni, ili enu pre
ma mukarcu. Drugi je taj da u njih usauju mrnju ili ljubomoru. Na
trei ih nain opinjavaju tako da mukarac ne moe izvriti spolnu
radnju sa enom ili obrnuto, ili, pak, razliitim sredstvima izazivaju po
baaje, o emu smo gore govorili. etvrti je nain da izazivaju obolje
nja nekih ljudskih organa. Peto, ubijaju ljude. esto, oduzimaju razum.

S tim u svezi valja rei da demoni mogu i bez utjecaja zvijezda,

svojom prirodnom moi stvoriti stvarne poremeaje i bolesti, a to ine
svojom priroenom duevnom moi, koja natkriljuje svaku tjelesnu mo.
Jer, svaka je pojedina bolest osobita, to je tono i u sluaju prirodnih
poremeaja, koji ne proizlaze ni iz kakve fizike bolesti. Stoga se slu
e razliitim metodama u izvoenju pojedinih bolesti ili poremeaja. Pri
mjere tih metoda iznijet emo u ovome djelu kako e tekst zahtijevati.
No, da otklonimo itateljeve sumnje, prije toga emo navesti tri ra
zloga zbog kojih demoni ne mogu utjecati na sile zvijezda. Prvi je razlog
injenica da su im zvijezde nadmone ak i u podruju kazne, koje se
nalazi u niim nebeskim sferama, a to proizlazi iz dunosti koja im je
dodijeljena. Vidi II. pitanje Prvoga dijela, gdje raspravljamo o inkubima
i sukubima.
Drugi je razlog taj, to zvijezdama upravljaju dobri aneli. Vidi mno
ga mjesta gdje govorimo o silama koje pokreu zvijezde, osobito 90.
pit., I. dio Tomine knjige. A u tome se filozofi i teolozi openito slau.
Trei je razlog taj, da bi za opi red i dobrobit itavoga svemira bilo
veoma pogubno, kada bi zlim duhovima bilo doputeno da mijenjaju
utjecaj zvijezda. Stoga je one udesne promjene o kojima govore Stari
i Novi zavjet, uinio Bog posredstvom dobrih anela, kao, primjerice,
kada je za Jouu zaustavio Sunce, a za Ezekiju je uinio da ono ide
unatrag, ili kada se nebo udesno smrailo u vrijeme Kristove muke.
Ali, u svim drugim stvarima demoni mogu izvoditi svoje arolije uz
Boje doputenje, sami ili uz pomo vjetica to je, ustvari, oito.
Drugo, valja istaknuti da demoni prilikom svih svojih zlodjela, go
tovo uvijek upuuju vjetice da izrauju svoje arolije pomou sakra
menata, crkvenih sakramentalnih predmeta, ili kakve druge blagoslo
vljene stvari. Tako katkad postavljaju votane figure ispod oltarnika,
uvlae konac u svetu pomast, ili se na takav nain koriste nekom drugom
posveenom stvari. A to ine radi tri razloga.
Iz slinog razloga obiavaju izvoditi svoje vradbine svetih dana u
godini, osobito na dan Doaa naega Gospodina i na Boi. A to
stoga, kako bi ljude uinili krivima ne samo za grijeh vjerolomstva, ve
i svetogra, zakuujui sve to je u njima boansko; i stoga da tim radnja
ma nanesu jo veu uvredu svome Stvoritelju, osude im due na vjeno
prokletstvo i jo ih mnoge navedu na grijeh.
Drugi je razlog to ele da Bog, zbog tako velike uvrede, dade vra
gu jo veu mo u muenju ljudi. A sv. Grgur veli da Bog u Svom

gnjevu katkad odgovara opakima na njihove molitve i zamolbe, koje

drugima milostivo odbija. Trei je razlog taj, da vrag pod prividom
dobra moe lake zavarati neke proste ljude, koji misle da su uinili
neko pobono djelo i stekli boansku milost, premda su zapravo jo
vie sagrijeili.
Tomu moemo dodati i etvrti razlog, koji se odnosi na neke svetije
dane i na svetkovinu Nove Godine. Jer, kako tvrdi sv. Augustin, osim
preljuba, i drugi smrtni grijesi mogu ugroziti tovanje svetkovina. Jer,
praznovjerje i arobnjatvo koji proizlaze iz najpodlijih vrajih radnji,
protivni su tovanju koje se duguje Bogu. Stoga demon, kako je reeno,
nastoji navesti ovjeka da sve dublje pada u grijeh, ime nanosi veu
uvredu Stvoritelju.
to se tie Nove Godine, sv. Izidor u svojim Etimologijama (VIII. 2)
veli da je Janus, po kojemu se naziva mjesec januar, koji takoer poi
nje na dan Obrezanja, bio idol s dva lica, od kojih je jedno predstavljalo
kraj stare, a drugo poetak nove godine, i bio je zatitnik i milosrdni tvo
rac nadolazee godine. Pogani su u njegovu ili, tonije, u ast vraga u
obliju toga idola, odravali razuzdane pijanke na kojima su se odavali
raskalaenom plesu i gozbi. Njih blaeni Augustin spominje na vie mje
sta, a u svojoj ih Dvadeset estoj knjizi veoma slikovito opisuje.
Danas, pak, loi krani oponaaju te prljave obiaje, kada raskala
eno tumaraju uokolo u vrijeme karnevala12, prerueni u maske, zbijajui
ale i odajui se drugim praznovjerjima. I vjetice se slue tim avoljim
slavljima za svoju korist, kao i u vrijeme Nove Godine, kada izvode
vradbine povezane s boanskim slubama i tovanjem; isto ine i na
blagdan sv. Andrije i Boi.
Sada emo opisati kako izvode svoja arobnjatva pomou sakrame
nata, a potom i sakramentalnih predmeta, pri emu emo se osvrnuti na ne
koliko poznatih injenica, koje smo otkrili u naoj inkvizitorskoj slubi.
U gradu ije ime ovdje nije milosrdno i primjereno navesti, jedna
je vjetica, u trenutku kada je primila Tijelo naega Gospodina, izne12) 'Karneval'. Te poganske obiaje otro osuuje sedmi Canterbury]ski nadbiskup, sv.
Teodor u 'Liber Poenitentialis'. U XXXVII Knjizi pie: 'Tumara li tkogod unaokolo tijekom
sijeanjskih kalenda, preruen u jelena ili tele, odnosno, pretvara li se da je divlja ivotinja,
odijeva u kou ivotinja iz stada i prekriva lice ivotinjskim glavama; oni koji se na takav
nain preruavaju u divlje ivotinje imaju biti kanjeni trogodinjom pokorom, jer to to ine
avolje su radnje.' Vidi moju knjigu 'Geography of Witchcraft', II. pogl., 65-73. str. Na kon
cilu u Auxerreu 578. (ili 585.), donesena je odredba kojom se svakome zabranjuje: "preruavanje u tele ili jelena prvoga dana mjeseca sijenja, kao i prodaja demonskih amajlija."

nada spustila glavu, kako te ene znaju gnusno initi, pokrila usta ha
ljinom, te iz njih izvadila Tijelo Gospodinovo i zamotala ga u maramicu.
Nakon toga ga je po uputi vraga stavila u vr, u kojemu se nalazila aba
krastaa, te ga zakopala pokraj skladita u blizini svoje kue, zajedno s
nekoliko drugih stvari neophodnih za izvoenje vradbina. Ali, Bojom
je pomoi taj straan zloin razotkriven. Naime, kada je sljedeega
dana neki radnik prolazio pokraj te kue na putu do svoga posla, uo
je zvuk nalik djetetovu plau. A kada se pribliio kamenu ispod koje
ga je bio skriven vr, taj je zvuk bio jo glasniji, pa je pomislio da je
neka ena ondje zakopala dijete. Stoga je obavijestio gradonaelnika
ili predsjednika suda, i rekao kako vjeruje da je poinjen zloin edo
morstva. Gradonaelnik odmah posla svoje sluge na to mjesto, koje se
uvjerie u radnikovu priu. No, nisu eljeli iskopati dijete, smatrajui
mudrijim postaviti strau i ekati hoe li se kakva ena pribliiti tome
mjestu. Naime, nisu znali da je ondje skriveno Tijelo Kristovo. Poslije
se uistinu pojavila ona ista vjetica, koja je pred njima kriom uzela
vr i sakrila ga pod svoju haljinu. A kada su je uhitili i odveli na ispiti
vanje, priznala je svoj zloin, rekavi da je u vr sa abom sakrila Tijelo
Gospodinovo, kako bi uz pomo njihova praha mogla nanositi tete
ljudima i drugim stvorenjima.
Valja istaknuti i da vjetice iste radnje vre i prilikom uzimanja svete
priesti. Naime, kada to mogu neprimjetno uiniti, primaju Tijelo Kri
stovo ispod, umjesto na vrh jezika. A koliko je poznato, to ine jer nikada,
ne ele primiti nikakav lijek, koji bi mogao ponititi njihovo odreknue
vjere, bilo ispovijeu ili primanjem sakramenta priesti. Drugi je ra
zlog taj da bi lake izvadile Tijelo Gospodinovo iz ustiju, kako bi ga
poslije mogle iskoristiti za svoje zle ciljeve, naime, kako je reeno, radi
vee uvrede Stvoritelja.
Upravo radi toga, svim upnicima i onima koji prieuju vjernike,
nalae se da osobito budno prate kada prieuju ene, tako da im usta
budu dovoljno otvorena i jezik isturen, a odjea u cijelosti vidljiva. I
to e se vie paziti na takve stvari, to e vie vjetica biti na taj nain
razotkriveno.
Nebrojeno mnogo drugih praznovjerja vjetice izvode pomou sakramentalnih predmeta. Katkad postavljaju votane likove ili neku mi
13
risnu tvar ispod oltarnice , kako smo prije spomenuli, i potom ih skri13) Oltarnica'. Ti obiaji postoje jo i danas.

vaju pod pragom kue, kako bi osobu za koju su ih ondje postavili,

zaarali kada preko njih prijee. Ovdje bismo mogli nabrojati jo bezbroj
drugih primjera tih manjih vradbina, no dovoljno su potkrijepljene
veima.

VI. POGLAVLJE
Kako vjetice oslabljuju i sprjeavaju prokreativnu mo.
to se tie naina na koji vjetice sprjeavaju prokreativne funkcije
ljudi i ivotinja obaju spolova, itatelj se o tome moe obavijestiti iz
onoga to je prije napisano pod pitanjem: 'Mogu li demoni uz pomo
vjetica potaknuti ljudska srca na ljubav ili mrnju', gdje nakon odgo
vora na argumente, spominjemo na koji nain one mogu uz Boje do
putenje sprijeiti prokreativnu funkciju.
No, valja istaknuti da to ine iznutra i izvana, a iznutra na dva naina.
Prvo, kada izravno sprjeavaju erekciju organa za oplodnju. A to nije
zauujue, uzmemo li u obzir injenicu da su kadre onemoguiti pri
rodnu funkciju svih organa. Na drugi nain to ine i kada sprjeavaju
protok ivotnih esencija u organe, u kojima poiva pokretaka mo,
zatvarajui sjemenovode, tako da sjeme ne moe stii do organa za ra
zmnoavanje ili se ne moe izbaciti, ili se, pak, jalovo izlijeva.
Izvana to katkad ine pomou slika, bilja ili se slue nekim drugim
vanjskim sredstvima, poput pijetlovih monji. No, ne smije se vjero
vati da te stvari imaju mo izazvati impotenciju, jer vjetice pomou
demonskih opsjena proizvode takvu impotenciju u mukarca, koji sto
ga ne moe spolno opiti i u ene, koja radi toga ne moe zanijeti.
Razlog tomu je to im Bog daje veu vlast nad tim inom, kojim je
prvi grijeh preao na itav ljudski rod, nego nad drugim ljudskim radnja
ma. A imaju i veu vlast nad zmijama, koje su od svih ivotinja najpodlonije vradbinama. Tako smo mi, kao i drugi inkvizitori, esto otkrivali
da vjetice tu smetnju izvode uz pomo zmija, ili drugih slinih stvari.
Neki je arobnjak, naime, nakon svoga uhienja priznao da je godi
nama svojim vradbinama izazivao sterilnost meu ljudima i ivotinja
ma nekog domainstva. tovie, Nider pripovijeda o arobnjaku ime
na Stadlin14, uhienome u lausanskoj biskupiji, koji je priznao da je u
nekoj kui u kojoj je ivio brani par, svojim arolijama ubio sedmoro

14) 'Stadlin.' 'Formicarius', III. pogl.

djece u eninoj utrobi, tako da je ona godinama iznova imala pobaa

je. I da je na isti nain zaarao svu stoku i domae ivotinje, tako da
tijekom toga razdoblja nikada nisu mogle na svijet donijeti ive mlade.
A kada su ga upitali kako je to inio i kakva bi mu se kazna trebala
izrei, razotkrio je svoj zloin: "Stavio sam zmiju pod vanjski prag
kue. Uklonite li tu zmiju, stanarima e biti vraena plodnost." Tako
je i bilo, jer, premda se zmija ve pretvorila u prah, uklonjen je itav
komad zemlje pod pragom, i iste su godine ena i sve ivotinje ponov
no postali plodni.
Slian sluaj se dogodio prije otprilike etiri godine u Reichshofenu. Ondje je ivjela zloglasna vjetica, koja je mogla pukim dodirom
zaarati ene i izazivati pobaaje. Kada je ena nekog gradskog ple
mia zatrudnjela, zaposlila je primalju da o njoj skrbi, koja ju je upozo
rila da ne izlazi iz dvorca, i da ni pod kojim uvjetima ne razgovara sa
spomenutom vjeticom. Nekoliko tjedana poslije, nesmotrena je ena
otila posjetiti ene koje su se okupile na nekoj gozbi. Kada je nakra
tko sjela da se odmori, prie joj spomenuta vjetica, te joj stavi obje
ruke na trbuh, kao da je eli pozdraviti. U tom trenutku ena osjeti
snaan trzaj djeteta u svojoj utrobi. Prestraena, vrati se kui i o tome
obavijesti primalju, koja joj ree: "Jao! Ve ste izgubili dijete!" Tako
se i pokazalo kada je stiglo vrijeme poroda, jer ena nije odjednom
pobacila, ve su iz nje povremeno izlazili komadii djetetove glave, no
gu i ruku. Tu je veliku nesreu dopustio Bog kako bi kaznio njezina
supruga, koji je imao dunost izvesti vjetice pred sud pravde i osvetiti
njihove zloine pred Stvoriteljem.
U gradu Mersburgu u konstancijskoj biskupiji, ivio je jedan mla
di koji je zbog neke arolije koja je na njega bila baena, mogao spolno
opiti samo s jednom enom. Mnogi su ga uli govoriti daje esto po
kuavao odbiti tu enu i pobjei u neku drugu zemlju, ali ga je svake
noi neto nagonilo da se pobuni i veoma brzo vrati, pri emu bi kat
kad hodao zemljom, a katkad letio zrakom.

VII. POGLAVLJE

Kako vjetice, takorei, odstranjuju muki ud.

rethodno smo pokazali da vjetice mogu odstraniti muko spolo
vilo, no pri tome ga ne otkidaju stvarno s tijela, ve ga prikrivaju
nekom opsjenom, i to na nain koji smo ve opisali. Navest emo neko
like primjera kako to ine.
U gradu Ratisbonu ivio je neki mladi koji je, u elji da ostavi dje
vojku s kojom je imao vezu, ostao bez svoga spolovila. Ili, tonije, ud
mu je bio skriven nekom opsjenom, tako da ga nije mogao vidjeti, ni
dotai. To ga je veoma uznemirilo, pa je otiao u tavernu da se napije
vina. Sjedio je ondje nekoliko sati, razgovarajui s nekom enom, kojoj
je povjerio svoju nesreu i pokazao joj tijelo kako bi je uvjerio da je
ono to govori istina. ena se dosjeti to bi tomu mogao biti uzrok, te
ga upita sumnja li na koga. A kada je mladi imenovao osobu u koju
je sumnjao, ena mu ree: "Ne uspije li je nagovoriti, mora je prisiliti
da te izlijei." Iste noi mladi odlui ekati vjeticu na putu kojim je
obiavala hodati. Kada ju je susreo, poeo ju je preklinjati da ga oz
dravi. A kako ga je vjetica uvjeravala da je neduna i da o tome nita
ne zna, mladi je ugrabi i omota joj runik oko vrata, te ju stade daviti
govorei: "Ne izlijei li me, ubit u te svojim rukama." Ne mogavi
vikati jer joj je lice ve poelo otjecati i poprimati plaviastu boju, vje
tica mu ree: "Pusti me i izlijeit u te." Mladi je pusti, a ona ga
potom rukom dotakne izmeu bedara, te ree: "Sada ima to eli." I
mladi, ne pogledavi ga, ni dodirnuvi, osjeti da mu je ud vraen pukim
vjetijim dodirom.

Slinu nam je priu ispripovijedao asni otac iz dominikanske "Kue

tornjeva", koji je u Redu uivao glas estitoga i uenoga ovjeka. "Je
dnoga dana", rekao je, "dok sam sluao ispovijedi, neki mi mladi tu
no povjeri da je izgubio svoje spolovilo. To me iznenadilo i nisam bio
spreman tako lako povjerovati u njegovu priu, jer mudri vele da je
lakoumnost obiljeje bezbrinih, no kada je mladi skinuo sa sebe
odjeu i pokazao mi to mjesto na tijelu, osobno sam se uvjerio da govori
istinu. Stoga sam ga nakon dugog promiljanja upitao sumnja li da ga
je netko zaarao. Mladi mi potvrdi da sumnja u nekoga, ali da ta ena
sada ivi u Wormsu. Rekao sam mu: 'Savjetujem te da je to prije po
sjeti, i pokua je omekati najumilnijim rijeima i obeanjima.' Tako

je i uinio i kada se nakon nekoliko dana vratio, zahvalio mi je govo

rei da je sada potpun. Premda sam mu povjerovao, zatraio sam da
mi pokae dokaz."
Valja, meutim, ukazati na neke stvari radi jasnijeg razumijevanja
onoga to je reeno o ovoj materiji. Prvo, ne smije se vjerovati da ti
organi bivaju uistinu odstranjeni, jer ih demoni nekim opsjenarskim
umijeem prikrivaju tako da ih ljudi ne mogu ni vidjeti, ni osjetiti. A
to dokazuju autoriteti i argumenti, premda smo o tome prije govorili,
kada smo spomenuli rijei Aleksandra iz Halesa, koji tvrdi da je prestigij vraja iluzija, koja ne nastaje nekom materijalnom promjenom,
ve postoji samo u predodbi ovjeka kojemu su omamljena unutarnja
ili vanjska osjetila.
S time u svezi valja istaknuti da su u sluaju o kojemu govorimo,
ovjeku bila omamljena dva vanjska osjetila, naime vid i dodir, a ne i
unutarnja, dakle, zdrav razum, mata, miljenje i pamenje. (Ali, sv.
Toma tvrdi da ih ima samo etiri, jer on iz nekog razloga poistovjeuje
matu i fantaziju, meu kojima je mala razlika. Vidi sv. Toma, I, 79.)
Ta su osjetila, a ne samo vanjska, zavarana kada se ovjeku neto privia
najavi ili u snu, a ne kada neto ne moe vidjeti.
To je sluaj kada se budnome ovjeku priviaju stvari, kao, prim
jerice, kada vidi da neto prodire konja i jahaa, ili kada misli da vidi
kako se ovjek pretvara u ivotinju ili, pak, misli da je on sam ivotinja
i da mora opiti s drugim ivotinjama. U tim sluajevima mu unutarnja
osjetila zavaravaju vanjska. Jer, vrag uz Boje doputenje, izvlai men
talne slike, koje su dugo pohranjene u svojoj riznici, odnosno pamenju,
ali ne iz uma u kojemu su pohranjene, ve iz pamenja koje je riznica
mentalnih slika i nalazi se u stranjem dijelu glave, te ih unosi u matu.
Pri tome ih toliko snano utiskuje u matu, da ovjek uslijed neodoljivog
poriva zamilja konja ili ivotinju kada vrag iz njegova pamenja izvla
i takve slike. Stoga je prisiljen misliti da svojim vanjskim oima vidi
tu ivotinju, premda ona stvarno ne postoji. No, to mu se privida, jer
vrag u njegovoj mati izaziva takve predodbe.
A nimalo ne zauuje to demoni mogu to initi, kad isti uinak
proizvode i neki prirodni nedostaci, kao to je pokazano na primjeru
mahnitih melankolinih ili manijakalnih ljudi, kao i pijanaca, koji nisu
sposobni razaznati vanjske pojave. Tako luaci misle da vide neke
neobine zvijeri ili druge strahote, premda ih u stvarnosti ne vide. Vidi

to je o tome reeno u pitanju naslovljenom: "Mogu li vjetice navesti

ljudska srca na ljubav i mrnju."
I na kraju, razlog tomu je oit sam po sebi. Naime, budui da vrag
ima vlast nad niim stvarima, osim nad duom, kadar je u njima pro
izvesti neke promjene kada mu to doputa Bog, tako da se stvari ine
drukijima nego to jesu. A to ini, kako sam spomenuo, zavaravajui
ili obmanjujui organ vida, tako da zamuuju neku jasno vidljivu stvar,
kao to se ovjeku nakon plaa, radi nakupljenih tjelesnih sokova,
svjetlost ini drukijom. Ili, pak, kako je gore reeno, demon djeluje
na matu preobraavajui mentalne slike. Ili uzburkava razne tjelesne
sokove, tako da krute i suhe tvari nalikuju vatri ili vodi. Tako neki ljudi
prisiljavaju ukuane da sa sebe skinu svu odjeu, jer umiljaju da pli
vaju u vodi.
U svezi navedenoga, moe se postaviti i pitanje jesu li takvim pri
vidima u istoj mjeri podloni dobri i pokvareni, jer i vjetice mogu
proizvesti neke druge tjelesne slabosti ak i u onima, koji su u stanju
milosti. Pozivajui se na Kasijana i ono to je u Drugom nagovoru na
pisao o opatu Sirenu, odgovaramo da to ne mogu initi. Iz toga proizlazi
da se za sve, koji su na takav nain obmanjeni, ima pretpostaviti da
ine smrtni grijeh. Jer, on kae, kako jasno proizlazi iz rijei sv. Antuna:
"avao ni na koji nain ne moe ui u ovjekov um ili tijelo, niti je
kadar prodrijeti u njegove misli, ve samo onda ako je takva osoba prije
toga prestala razmiljati o svetim stvarima, i ako joj je um posve ogoljen
i lien duhovnih misli."
Isto kazuje i Boetije u Utjesi filozofije15: "Dali smo ti takvo oruje
koje bi te sauvalo od slabosti da ga nisi odbacio."
Kasijan na istome mjestu pripovijeda o dvije poganske vjetice, od
kojih svaka bijae zla na svoj nain, koje su svojim arolijama nepre
stano slale demone u eliju sv. Antuna kako bi ga odande istjerali svojim
kunjama. A toliko su mrzile toga sveca, jer su ga svakodnevno posje
ivali brojni ljudi. I, premda su mu ti demoni salijetali misli najotrijim
trnjem, istjerao ih je inei znak kria na elu i prsima, i predajui se
dubokoj molitvi.
Stoga moemo rei da su svi koje demoni na takav nain obmanjuju,
ne izazivajui kakve druge tjelesne slabosti, lieni dara boanske mi15) 'Boetije'. 'De Consolatione Philosophiae'. Liber I, Prosa ii. "Atqui talia contuleramus
arma, quae nisi prius abiecisses, invicta te firmitate tuerentur. "

losti. Kako govori Tobija (vi): "Zao duh ima vlast nad onima koji uga
aju samo svojim strastima."
Navedeno potkrepljuje i odgovor na pitanje iz Prvoga dijela o tome,
mogu li vjetice pretvarati ljude u ivotinje. Ondje smo govorili o dje
vojci koja bijae pretvorena u kobilu, u to je sama bila uvjerena, kao
i svi drugi koji su je vidjeli, osim sv. Makarija. Ali, kako demon nije
mogao zavarati sveeva osjetila, kada su mu doveli djevojku da je izlijei, svetac u njoj nije vidio drebicu, ve pravu enu, iako su svi drugi
tvrdili da je nalikovala konju. Tako ih svetac svojim molitvama sve
oslobodi tog privida, govorei da joj se to dogodilo jer se nije dovoljno
predavala svetim stvarima, niti se dovoljno esto ispovijedala i prieivala. A kako zbog svoje estitosti nije pristala na sramotan prijedlog
jednoga mladia, demon je preko nekog Zidova, koji je bio vjetac,
zaarao djevojku tako da ju je pretvorio u kobilu.
Nae zakljuke moemo ukratko ovako izloiti: Demoni mogu radi
svoje koristi i iskuavanja, nanositi tetu dobrima u svjetovnim stvarima,
kao to su bogatstvo, slava i tjelesno zdravlje. O tome svjedoi primjer
Blaenoga Joba, kojega je demon napastovao u takvim stvarima. Ali,
dobri ne uzrokuju sami takve tete, jer ne mogu biti zavedeni ili natje
rani u kakav grijeh, premda mogu podlijegati unutarnjim i vanjskim
tjelesnim kunjama. Demoni, meutim, ne mogu dobre aktivno ili pa
sivno napastovati takvim opsjenama.
Aktivno to ne mogu initi, dakle, obmanjujui im osjetila, kao to
ine onima koji nisu u stanju milosti. Niti to mogu initi pasivno, od
stranjujui im spolovila kakvom opsjenom. Takvim radnjama nisu
mogli nauditi Jobu, a osobito nisu mogli nanijeti pasivnu tetu njegovoj
spolnoj moi. Jer Job bijae tako krijepostan da je mogao rei: "Sa
svojim oima savez sam sklopio da pogledat neu nijednu djevicu." ("...
a kamoli enu drugoga ovjeka" - vulgata) Ipak, vrag zna da ima ve
liku vlast nad grjenicima (vidi Luka, xi: "Dokle god jaki i naoruani
uva svoj stan, u miruje sav njegov posjed.")
No, to se tie prikrivanja mukoga uda opsjenama, moe se posta
viti pitanje je li demon kadar to initi aktivno, pretpostavlja li se da
takvom opsjenom ne moe pasivno zavarati one u stanju milosti. A to
se dokazuje time, da je onaj koji je u stanju milosti obmanjen, jer ne vidi,
a trebao bi vidjeti svoj ud na pravome mjestu, dok ga onaj koji misli
da mu je taj organ odstranjen, kao i drugi promatrai, ne vidi. No, ta se
tvrdnja suprotstavlja gore reenome. Moe se rei da je aktivan gubi-

tak manji od pasivnog, pri emu se pod aktivnim gubitkom razumije

va gubitak onoga koji izvana vidi taj gubitak, a ne onaj koji ga osobno
trpi. Dakle, premda ovjek u stanju milosti moe vidjeti tui gubitak, a
u tom je smislu vrag zavarao njegova osjetila, on ne moe pasivno trpjeti
taj gubitak na svome tijelu, odnosno, ne moe, primjerice, trpjeti gu
bitak svoga uda jer nije podloan poudi. S obzirom na to, tona je i
suprotna tvrdnja, kako je aneo rekao Tobiji: "Zao duh ima vlast nad
onima koji ugaaju samo svojim strastima."
to nam, dakle, valja misliti o onim vjeticama, koje na takav nain
obiavaju skupljati muke udove u velikome broju, katkad dvadeset ili
trideset odjednom, koje potom stavljaju u ptija gnijezda, ili ih zatva
raju u sanduk, gdje se pokreu kao ivi organi i jedu zob i ito, to su
mnogi svojim oima vidjeli i posvjedoili? Valja rei da su sve to vraja
djela, jer on na opisan nain obmanjuje osjetila onih koji ih gledaju.
Tako jedan ovjek pripovijeda da mu je neka vjetica obeala da e mu
vratiti ud koji je izgubio. Naredila mu je da se uspne na odreeno drvo,
i da iz gnijezda u kojemu je bilo vie mukih udova, odabere jedan i
da ga uzme. A kada je uzeo najvei, vjetica mu ree: "Ne smije uzeti
taj, jer on pripada upnom sveeniku."
Sve te stvari izvode demoni opsjenama na nain kako smo opisali,
obmanjujui organ vida tako to u mati pretvaraju predodbe iz uma.
I ne smije se tvrditi da su ti vidljivi organi demoni u poprimljenim or
ganima, kako se katkad prikazuju vjeticama i ljudima u poprimljenim
zranim tijelima i s njima tako ope. A to je stoga, to taj privid proiz
vode na laki nain, naime, izvlaei iz riznice pamenja unutarnju
mentalnu sliku, koju potom utiskuju u matu.
A ako bi itko elio rei da bi one to mogle raditi na slian nain, kada
se govori da ope s vjeticama i drugim ljudima u poprimljenim tijelima;
tj. da bi mogle uzrokovati takve prikaze promjenom mentalnih slika u
mati, tako da kada su ljudi mislili da su u poprimljenim tijelima bili
prisutni demoni, zapravo je to bila tek iluzija prouzroena takvom pro
mjenom mentalnih slika u unutarnjoj percepciji.
Valja primijetiti da demon, koji se samo eli pokazati u ljudskom
obliju, ne mora poprimati tijelo, jer to moe uiniti i spomenutom ilu
zijom. No, nije tono da demon pri tome ne eli ostvariti i neku drugu
svrhu, jer je moda naumio s njima razgovarati, jesti i izvoditi druge
opaine. A da bi to mogao initi, mora biti prisutan, radi ega im se

prikazuje u poprimljenom tijelu. Kako veli sv. Toma: "On djeluje ondje
gdje je aneoska sila."
Nadalje se moe postaviti pitanje postoji li razlika izmeu naina
odstranjivanja spolovila, ako ga demon moe odstraniti sam i bez po
moi vjetice. Uz ono to je ve reeno u Prvome dijelu pod pitanjem:
"Mogu li vjetice odstraniti muko spolovilo", dodajemo da demon,
kada to ini sam, tada stvarno odstranjuje spolovilo i ponovno ga vraa
kada je to potrebno. Nadalje, odstranjivanje toga organa popraeno je
povredom i osjeajem boli. Tree, demon to ini samo kada ga na to pri
sili dobri aneo, jer ga time liava velikog izvora njegove osobne dobiti.
Naime, dobri aneo zna da vrag ima veu vlast nad spolnim inom, nego
nad drugim ljudskim radnjama, jer mu takvu vlast, kako je reeno, do
puta Bog. Meutim, nijedna gore navedena toka ne moe se primi
jeniti na vraje radnje, koje ini posredstvom vjetica i uz Boje dopu
tenje.
Postavi li se pitanje nanosi li demon radije tetu ljudima i ostalim
stvorenjima sam ili uz pomo vjetice, odgovaramo da se ta dva sluaja
ne mogu usporediti. Naime, demon je bez dvojbe pripravniji nanositi
zlo posredstvom vjetica, poglavito stoga to time nanosi veu uvredu
Bogu, jer mu otima vlast nad Njegovim stvorenjem. A kada je Bogu
nanesena tako velika uvreda, On vragu daje veu mo u nanoenju zla
ljudima. I tree, vrag to ini radi svoga najveega cilja, naime, unite
nja dua.

VIII. POGLAVLJE
O nainu na koji pretvaraju ljude u ivotinje.
jetice, meutim, uz pomo avla pretvaraju ljude u ivotinje (jer
to je njihov glavni nain transmutacije), premda je to dovoljno
dokazano u X. pitanju Prvoga dijela ove knjige, gdje razmatramo mogu
li vjetice initi takve stvari. Ipak, budui da se ondje izneseni argu
menti i odgovori, nekima moda mogu initi nejasnima, osobito jer
nisu potkrijepljeni stvarnim primjerima, a nije objanjeno ni na koji se
nain tako preobraavaju, u ovom izlaganju razjanjavamo neke dvojbe.
Prije svega istiemo da se rijei Kanona (26, Q. 5, Episcopi), ne smiju
tumaiti na nain na koji ih pogreno razumijevaju ak i mnogi ueni
ljudi, koji se ne ustruavaju javno propovijedati da ak ni demoni svojom
moi ne mogu izvoditi takve opsjenarske transmutacije. esto smo

ukazivali na tetnost takvoga uenja po vjeru koje, osim toga, prido

nosi poveanju broja vjetica koje uivaju u takvim propovijedima.
Takvi propovjednici, kako smo ustvrdili, dotiu samo vanjsku po
vrinu Kanona, zanemarujui unutarnje znaenje njegovih rijei. Jer
se tvrdi: "Svatko tko vjeruje da se neko stvorenje moe nainiti ili
promijeniti na bolje ili na gore, ili preobraziti u kakvo drugo oblije ili
priliku, bez djelovanja samoga Stvoritelja, koji je sve stvorio i po
kojemu je sve nastalo, bez sumnje je nevjernik..."
itatelj tu mora obratiti pozornost na dvije osnovne stvari. Prvo, na
rije 'nainiti' i, drugo, na reenicu 'preobraziti u neko drugo oblije'.
Rije 'nainiti' valja razumjeti na dva naina, naime, u znaenju 'stva
ranja' ili prirodnog sazdavanja. A to se tie prvoga znaenja, 'stvarati'
moe samo Bog, koji u Svojoj beskonanoj moi moe stvoriti neto ni
iz ega.
No, to se tie drugoga znaenja, valja ukazati na razliku meu stvore
njima. Naime, neka su stvorenja savrena, kao to je ovjek, magarac,
itd., dok su druga nesavrena, a takve su zmije, abe, mievi i dr., koje
mogu nastati zbog truljenja. Kanon jasno govori o prvoj, a ne o drugoj
vrsti stvorenja. Naime, to dokazuje blaeni Albert u svojoj raspravi O
ivotinjama, gdje postavlja pitanje mogu li demoni stvoriti prave i
votinje, pri emu odgovara da mogu stvarati samo nesavrene ivotinje,
ali da to ne mogu initi trenutano, poput Boga, ve zbog nekog, ak
i iznenadnog kretanja, o emu svjedoi primjer arobnjaka iz Knjige
Izlaska (vii). itatelj se po elji upuuje na neke primjedbe uz pitanje
koje navodimo u Prvome dijelu, kao i na odgovor na prvi argument.
Drugo, tvrdi se da demoni ne mogu transmutirati stvorenja. U svezi
toga, moemo rei da postoje dvije vrste transmutacije, naime, supstan
cijama i akcidentaina. A dvije su vrste akcidentalne transmutacije. Jedna
se oituje u prirodnom obliku neke vidljive stvari, a druga u obliku
koji prirodno ne pripada vidljivoj stvari, ve postoji samo u organima
i osjetilima promatraa. Kanon govori o prvoj vrsti, a osobito o formal
noj i stvarnoj transmutaciji, koja je pretvaranje jedne tvari u drugu. A
to moe initi samo Bog, koji je Tvorac takvih zbiljskih tvari. No, Ka
non govori i o drugoj vrsti transmutacije, koju avao moe izvriti uz
Boje doputenje, kada izaziva neke bolesti i pridaje neko prividno
oblije akcidentalnom tijelu. To je sluaj kada se ovjeku privida da mu
je lice gubavo ili tomu slino.

No, ovdje nije rije o takvim stvarima, ve o prividima i opsjenama,

zbog kojih stvari izgledaju kao da su preobraene. A tvrdimo da Ka
non ne moe iskljuiti takve transmutacije, jer je njihovo postojanje
potvreno autoritetom, razumom i iskustvom. Tako sv. Augustin iznosi
neka iskustva u 17. poglavlju XVIII. knjige Drave Boje i argumen
tima kojima ih dokazuje. On, naime, izmeu ostalog, spominje i onu
uvenu arobnicu Kirku, koja je opsjenom pretvorila Odisejeve drugove
u svinje; kao i sluaj kada su neke gostioniareve ene pretvorile svoje
goste u tovarne ivotinje. Spominje i Diomedove drugove, koji bijahu
pretvoreni u ptice, to su jo dugo nakon toga letjele iznad Diomedova hrama, te Prestancija koji je izjavio da se njegov otac pretvorio u
konja, i da je zajedno s drugim konjima nosio ito.
Odisejevi su drugovi bili samo prividno pretvoreni u ivotinje, ili im
je vid bio obmanjen, jer ta je arobnica iz riznice njihova pamenja
izvukla slike ivotinja, i utisnula ih u njihovu matu. Tako je, na nain
koji smo ve objasnili, utjeui na druga osjetila i organe promatraa,
proizvela matovnu predodbu, radi koje su mislili da vide ivotinje.
Kasnije emo, meutim, pokazati kako te stvari mogu initi demoni bez
nanoenja ikakvih povreda.
Valja istaknuti da je u sluaju gostiju, koje su ene pretvorile u to
varne ivotinje, te Prestancijeva oca koji je mislio da je konj i da nosi
ito, bila rije o trostrukoj obmani.
Prvo, ti su ljudi zbog opsjene mislili da su pretvoreni u tovarne i
votinje, a to je pretvaranje bilo izvedeno na nain koji smo ve opisali.
Drugo, demoni su u nevidljivim oblijima sami nosili teke terete.
Tree, oni kojima su drugi nalikovali ivotinjama, isto su mislili i za
sebe. To se dogodilo Nabukodonozoru, koji je sedam godina jeo travu
poput goveda.16
A to se tie Diomedovih drugova pretvorenih u ptice, koje su letjele
iznad njegova hrama, valja rei daje taj Diomed bio jedan od Grka koji
je sudjelovao u opsadi Troje. Kada je odluio vratiti se kui, potonuo
je zajedno sa svojim drugovima u moru. Nakon toga je neki idol pre
dloio da ga uvrste meu bogove i izgrade mu hram. Stoga su demoni,
a ne njegovi drugovi, dugo vremena nakon toga zavaravali ljude tom
neistinom, letei oko toga hrama u poprimljenim ptijim tijelima.
16) 'Govedo'. 'Daniel', 4:30: "I smjesta se rije izvri na Nabukodonozoru: bi izgnan iz dru
tva ljudi, jeae travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoe poput orlova
perja, a njegovi nokti kao ptije pande."

Na pitanje jesu li demoni mogli zavarati promatrae na gore spo

menut nain, naime utjeui na njihove mentalne slike, a ne preuzima
jui zrana tijela nalik pticama, odgovaramo da jesu.
Jer, neki misle (kako kazuje sv. Toma u Drugoj knjizi Sentencija,
dist. 8, l. 2) da nijedan aneo, dobar ili zao, nije nikada poprimio tje
lesno oblije, ve da su sva njihova pojavljivanja o kojima itamo u
Svetome pismu, bila rezultat kakve uobrazilje ili matovite predodbe.
Mudri svetac ovdje ukazuje na razliku izmeu uobrazilje i mate. Jer,
uobrazilju moe izazvati vanjski predmet koji je vidljiv, ali izgleda
drugaiji nego to jest, dok matovita predodba ne mora nuno biti
izazvana nekim vanjskim predmetom, ve i unutarnjim mentalnim sli
kama utisnutima u matu.
S obzirom na takvo njihovo stajalite, zakljuujemo da demoni nisu
u poprimljenim ptijim tijelima letjeli umjesto Diomedovih drugova,
ve da je to bila samo fantastina i zamiljena predodba, proizala us
lijed utjecaja na mentalne slike, itd.
Ali, ueni svetac osuuje takvo stajalite kao pogreno (premda ga
ne oznauje heretikim jer proizlazi iz pobonog vjerovanja), premda
su takva pojavljivanja dobrih i zlih anela katkad moda uistinu bila
prividna, i nije bilo rije o poprimljenim tijelima. Meutim, kako veli,
sveci se slau da su se aneli pojavljivali i pred tjelesnim oima i to u
poprimljenom tijelu. A Sveto pismo vie govori o tjelesnim, nego li o
prividnim ili opsjenarskim pojavljivanjima. Stoga za sada moemo o
vizijama, poput onih u sluaju Diomedovih drugova, rei da, premda
su se njegovi drugovi moda doista, zbog neke demonske radnje, pri
kazivali u mati promatraa na nain koji smo opisali, vjerojatnije je
da su to bili demoni u zranim tijelima nalik pticama ili su, pak, demo
ni poslali neke druge, prirodne ptice da ih predstavljaju.

IX. POGLAVLJE
Kako demoni mogu ui u ljudsko tijelo i glavu bez njihova
povreivanja,

kada opsjenom proizvode takve preobrazbe.

to se tie naina izvoenja takvih prividnih transmutacija, moe

mo postaviti i sljedea pitanja: nalaze li se pritom demoni u tijelima

i glavama onih koje obmanjuju, i imaju li se potonji stoga smatrati op
sjednutima; kako se mentalna slika moe bez povrede unutarnjih osje-

tila, prenijeti iz jednog u drugo unutarnje osjetilo; i ima li se takva radnja

smatrati udesnom.
Prvo nam valja iznova ukazati na razliku izmeu takvih privida, jer,
katkad se pri tome utjee samo na vanjska osjetila, a katkad obmanjena
unutarnja osjetila utjeu na vanjska.
U prvom sluaju vrag moe izvesti opsjenu vanjskim prividom i ne
ulazei u vanjska osjetila; kao u sluaju kada eli sakriti neko tijelo
umetanjem nekog drugog tijela, ili na kakav drugi nain; ili kada sam
poprima tijelo i prikazuje se promatrau.
No, demon u drugom sluaju mora ui u glavu i osjetila. A to do
kazuje autoritet i zdrav razum.
Neodriva je tvrdnja da se dva stvorena duha ne mogu istodobno
nalaziti na istome mjestu i da dua proima itavo tijelo. To se pobija
autoritetom sv. Ivana Damaanskoga, koji kae: "Aneo je ondje gdje
djeluje." A sv. Toma u Drugoj knjizi Sentencija, dist. 7, 51. 5, veli: "Svi
aneli, dobri i zli, svojom priroenom moi, koja natkriljuje svu tjele
snu mo, mogu preobraavati naa tijela."
To je posve tono, ne samo s obzirom na odlinost njihove naravi,
ve i stoga to aneli upravljaju itavim mehanizmom svijeta i svim
tjelesnim biima. Tako tvrdi sv. Grgur u 4. dijalogu: "U ovome vidlji
vome svijetu nevidljivo stvorenje sve ureuje." Dakle, svim tjelesnim
stvarima upravljaju aneli koje crkveni nauitelji, ali i filozofi nazivaju i
silama koje pokreu zvijezde. To jasno proizlazi i iz injenice da due
upravljaju tijelima, kao to zvijezde i sile koje ih pokreu, upravljaju
svim drugim tvarima. itatelj se upuuje na izreke sv. Tome u Prvome
dijelu, 90. pit, 1. l.
Iz navedenoga zakljuujemo da su demoni, budui da djeluju ondje
gdje su prisutni, prisutni i u mati i unutarnjim osjetilima kada ih ob
manjuju.
Nadalje, premda u duu moe ui samo Bog koji ju je i stvorio,
demoni mogu, uz Njegovo doputenje, ui u naa tijela. Pritom mogu
utjecati na unutarnje moi povezane s tjelesnim organima. Na taj nain
utjeu na organe u onoj mjeri, u kojoj utjeu na unutarnja osjetila, kako
smo prethodno pokazali: demon, naime, moe izvui neku sliku pohra
njenu u jednome od osjetila; kao to iz pamenja, pohranjenog u stra
njem dijelu glave, izvlai sliku konja i tu fantazmu premjeta u sredinji
dio glave, gdje se nalazi osjetilo mate; i na kraju ih premjeta u osjetilo

promiljanja, koji se nalazi na prednjoj strani glave. Pritom izaziva

takvu iznenadnu promjenu i zbrku, da ovjek neizbjeno misli da vidi
zbiljske stvari. To se moe jasno pokazati primjerom luaka i drugih
umobolnika.
Jednostavno je odgovoriti na pitanje kako to moe initi, a da ne uz
rokuje bol u glavi. Jer, prije svega, on ne izaziva stvarnu fiziku prom
jenu u organima, ve samo pokree mentalne slike. I, drugo, ne izaziva
te promjene ubacivanjem kakvog aktivnog svojstva, koje bi neizbje
no uzrokovalo bol, budui da sam demon nema takvih tjelesnih svoj
stava, pa stoga moe djelovati bez uporabe takvog svojstva. Tree, kako
je reeno, te transmutacije vri samo premjetanjem iz jednog organa
u drugi, a ne drugim gibanjima koja katkad uzrokuju bolne preobrazbe.
A to se tie prigovora da dva duha ne mogu istodobno postojati na
istome mjestu, i da se demon ne moe nalaziti u glavi, budui da u njoj
poiva dua, odgovaramo kako se smatra da dua poiva u sreditu srca,
kroz koje izlijeva ivot u sve organe. To moemo pokazati na primjeru
pauka, koji u sreditu svoje mree osjea kada je dotaknut neki njezin dio.
Meutim, sv. Augustin u knjizi O duhu i dui17 veli da je dua sve
u svemu i sve u svakome dijelu tijela. Pretpostavimo li da dua poiva
u glavi, vrag u njoj ipak moe djelovati, a pri tome djeluje drukije od
due. Dua djeluje u itavome tijelu, nadahnjujui ga i proimajui
ivotom. Tako ona ne postoji samo na jednome mjestu, ve u itavom
biu. Vrag, meutim, djeluje u odreenom dijelu tijela i na odreenome
mjestu, izazivajui promjene u mentalnim slikama. Prema tome, budui
da se njihova zasebna djelovanja meusobno ne sukobljavaju, oba
mogu istodobno postojati u istome dijelu tijela.
Postavlja se i pitanje treba li smatrati da su takvi ljudi opsjednuti ili
pomahnitali, odnosno, jesu li ih opsjeli demoni. To pitanje valja razmo
triti s dva gledita. Naime, moe li demon posredstvom vjetica opsje
dnuti ovjeka, odnosno, njime stvarno i tjelesno zavladati. S obzirom
na teinu ovoga pitanja, posebno ga raspravljamo u sljedeem poglavlju.
No, to se tie dvojbe imaju li se svjetovne radnje vjetica i demona
smatrati udima ili nadnaravnim djelima, odgovaramo da to doista je
su, ukoliko nadilaze prirodni red kakav poznajemo, i ako ih ine nama
nepoznata stvorenja. No, nisu u pravom smislu uda, poput onih koja
17) 'O dui'. Rasprava 'DeNatura et Origine Animae' napisana je krajem 419. god.

nadilaze red itave stvorene prirode, kao to su to uda Boja i sveta

ca. (Vidi to je napisano u Petom pitanju Prvoga dijela ove knjige, u
pobijanju tree zablude.)
No, neki tvrde da se takva djela ne smiju smatrati udima, ve vrajim
djelima, a to stoga to je svrha udesa osnaivanje vjere, pa se ona ne
smiju pripisivati njezinu neprijatelju. Isto i radi toga, to Apostol naziva
18
znakove Antikristove lanim znamenjem.
Prije svega valja istaknuti da je mogunost izvoenja uda dar slo
bodno udijeljene milosti. A izvoditi ih mogu zli ljudi i duhovi u granica
ma svoje priroene moi.
Stoga se uda koje izvode dobri razlikuju barem na tri naina od
onih koje izvode zli. Prvo, dobri oituju znakove posredstvom boanske
moi, na takav nain da ona nadilaze granice njihove priroene moi,
kao to je mo uskrsavanja mrtvih i slina takva djela, koja demoni ne
mogu izvoditi u stvarnosti, ve samo prividno. Tako je i Simun Mag
okrenuo glavu mrtvaca. No, takva su oitovanja kratkotrajna. Drugo,
ta se uda razlikuju prema njihovoj korisnosti. Tako su uda koja iz
vode dobri ljudi korisna, jer njima ozdravljaju ljude i ine slina djela.
Ali, uda koja izvode vjetice su tetna i beskorisna, kao kada lete zra
kom, obamiru udove ljudima ili ine sline radnje. A sv. Petar ukazuje
na tu razliku u Klementovu Itinerariumu.19
Trea se razlika odnosi na vjeru. uda koja izvode dobri slue osna
ivanju vjere i krijeposnoga ivota, dok su uda opasnih izrazito tetna
za vjeru i pravednike.
Razlikuju se i prema nainima izvoenja. Tako dobri izvode uda
pobonim i bogobojaznim zazivanjima boanskog imena, dok ih vje
tice i pokvareni izvode svojevrsnim mahnitim zazivanjima demona.
I Apostol je s pravom nazvao vraja djela lanim udesima20, jer su
takva uda koja se izvode uz Boje doputenje, u jednom smislu istinita,
a u drugom lana. Istinita su jer ih vrag izvodi u granicama svoje moi,
a lana kada on prividno izvodi djela koja nadilaze njegovu mo, kao
to je uskrsavanje mrtvih i ozdravljenje slijepih. Jer, kada navodno
18) 'Apostol'. Sv. Pavao, '2 Poslanica Solunjanima, 2:8,9'
19) 'Itinerarium.' Pseudo-Klementine.
20) 'Lana udesa'. Druga poslanica Solunjanima, 2:8,9: "Tada e se otkriti Bezakonik ...
njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lanim znamenjima i udesima."

izvodi prvo udo, on zapravo ulazi u tijelo mrtvaca, ili ga na neki nain
uklanja i prikazuje se umjesto njega u poprimljenom zranom tijelu; a
u drugome sluaju oduzima vid opsjenom, i potom ga iznenada ponov
no vraa, uklanjajui tu nesposobnost koju je sam izazvao, a ne oba
sjavajui unutarnja osjetila, kako kazuje legenda o Bartolomeju. Uistinu,
moe se rei da su sva udesa koja izvode Antikrist i vjetice lana
znamenja jer, im je jedini cilj obmana. Vidi to kae sv. Toma u de Virtute Daemonum, dist. 8.
Ovdje moemo navesti i razlikovanje udesnoga djela i uda, izlo
eno u Kompendiju teoloke istine. udo pretpostavlja ispunjenje eti
riju uvjeta. Prvi je taj da ga izvodi Bog; prema drugome, ono mora
nadilaziti sustav prirode kakvu poznajemo; trei je uvjet da se udo mora
oitovati; i etvrto, mora doprinositi potvrdi vjere. A kako vjetija
djela ne ispunjavaju prvi i posljednji uvjet, valja ih nazivati udesnim
djelima, a ne udima.
To moemo objasniti i na sljedei nain. Premda se za vjetija djela
u izvjesnom smislu moe rei da su udesna, neka su uda nadnaravna,
neka neprirodna, a neka vrhunaravna. Nadnaravna su kada se ne mogu
usporediti ni sa ime svojstvenim prirodi ili prirodnoj moi, kao to je
djeviansko roenje. Neprirodna su kada protuslove uobiajenom
tijeku prirode, ali ne nadilaze njezine granice, kao to je ozdravljenje
slijepca. A vrhunaravna su kad su uinjena na nain sukladan prirodi,
kao to je pretvaranje tapova u zmije, to se, meutim, moe proiz
vesti i na prirodan nain, uslijed dugog truljenja sjemena, pa se stoga
djela arobnjaka mogu nazvati udesnima.
To vrijedi pokazati na stvarnome primjeru, koji emo podrobno obja
sniti. U jednome gradu u strasburkoj biskupiji, ije bi ime ovdje bilo
neprimjereno navesti, neki je radnik sjekao drva za potpalu. Iznenada
se pred njim pojavila velika maka i poela ga napadati, a dok ju je od
sebe odbijao, pojavila se druga, jo vea maka, koja ga poe jo ee
napadati. I, gle, dok se tako pokuavao od njih obraniti, jer su mu skakale po glavi i licu, pojavi se i trea maka, koja mu stade gristi i grepsti
noge. Prestravljen i, kako je sam rekao, obuzet panikom kakvu do tada
nikada nije doivio, ovjek se prekrii i krene se boriti s makama koje
su u skupinama izlazile iz ume, bacajui mu se na lice i grlo, te ih s
velikom mukom uspije od sebe odbaciti, udarajui ih u glave, noge i lea.
Nakon gotovo sat vremena, kada se ovjek ponovno vratio svome po-

slu, dooe do njega sluge gradskih magistrata, te ga kao zloinca odvedoe pred sudskog podvornika i suca. A taj sudac, koji mu se odbijao
pribliiti i sasluati ga, zapovijedi da ga bace u najdublju tamnicu je
dne kule ili zatvora, gdje bijahu utamnieni osuenici na smrt. ovjek
je tri dana oajniki uvjeravao zatvorske uvare da mu ondje nije mjesto,
jer nije poinio nikakav zloin. No, to su ee uvari pokuavali za
njega ishoditi sasluanje pred sucem, ovaj ih je iznova odbijao, najo
trije izraavajui svoju srdbu i ogorenost, to se tako veliki zloinac
usuuje isticati svoju nedunost, kada sve injenice nepobitno doka
zuju strahotu njegova zloina. Ali, premda ga uvari nisu uspjeli prido
biti, drugi su ga magistrati savjetovali da odobri zatvoreniku sasluanje.
Kada je, tako, izveden pred suca, koji ga je i dalje odbijao pogledati,
siroti se ovjek u nazonosti ostalih prisjednika, baci pred njim na ko
ljena, preklinjui da mu kau zato ga je zadesila takva nesrea. I sudac
mu se ljutito obrati rijeima: "Ti opaki i pokvareni ovjee, zato ne
prizna svoj zloin? Toga si dana u toliko sati pretukao tri ugledne ene
ovoga grada, koje jo uvijek lee nepokretne u svojim posteljama." I
siroti se ovjek prisjeti dogaaja koji su se zbili toga dana u odreeno
vrijeme, te ree: "Nikada u svome ivotu nisam udario ili pretukao enu,
a pouzdani e svjedok potvrditi da sam toga dana u odreeno vrijeme
sjekao drva. A sat vremena nakon toga, vae su me sluge zatekle kako jo
uvijek obavljam taj posao." Sudac iznova srdito ree: "ujte kako po
kuava prikriti svoj zloin! ene plau od nanesenih im udaraca, po
kazujui svoje oiljke i javno su posvjedoile da ih je pretukao." Siroti
se ovjek potom konano prisjeti toga dogaaja, te ree: "Sjeam se da
sam tada udarao neka stvorenja, ali to nisu bile ene." Zapanjeni mu suci,
stoga, narede da im opie ta stvorenja i on im ispripovijeda sve to se tada
dogodilo, a kako sam gore opisao. Zaprepateni suci shvatie da je to bilo
vraje djelo, te oslobodie sirotoga ovjeka, zapovjedivi mu da o tome
nikome ne govori. No, ti dogaaji se nisu mogli sakriti od ondje prisutnih
pobonih i gorljivih vjernika.
U svezi te prie moemo postaviti pitanje, jesu li se sami demoni
pokazali tome ovjeku u poprimljenim oblijima, ili su to bile vjetice,
koje su se nekom opsjenom preobrazile u te ivotinje. Odgovaramo da
je vjerojatnije bila rije o drugome sluaju, premda je mogue da su to
uinili sami demoni. Jer, ako su demoni u obliju maaka napali radnika,
mogli su iznenada prenijeti zrakom ene njihovim kuama, s oiljcima

i masnicama koje je ovjek nanio demonima u poprimljenim tijelima

maaka. I nema nikakve dvojbe da su ene prije toga s njima sklopile
ugovor. Jer, na isti nain mogu nauditi osobi koju ele zaarati, proba
dajui iglama neku sliku ili votanu figuru, koja predstavlja tu osobu.
To se moe potkrijepiti mnogim primjerima.
Neodriv je prigovor da su ene koje su pretrpjele takve povrede bile
nedune, jer iz prethodno navedenih primjera jasno proizlazi da se po
vreda moe nanijeti ak i nedunome, koji nije ni svjestan da mu vjeti
ca nanosi tetu pomou neke umjetne slike. No, taj primjer nije prikla
dan, jer posve je drukija situacija kada povredu nanosi vrag pomou
vjetice, nego kada to ini bez nje. Naime, demon u poprimljenom ivo
tinjskom tijelu prima udarce, koje potom prenosi na osobu koja je s njime
vezana ugovorom, i koja dobrovoljno na to pristaje. Stoga na takav
nain moe povreivati samo one, koji su s njime sklopili ugovor i koji
su radi toga krivci, a nikada neduni. No, kada demon eli nanositi po
vrede pomou vjetica, tada uz doputenje Boga, koji eli osvetiti tako
velik zloin, esto povreuju ak i nedune.
Demoni, ipak, katkad sami, uz Boji pristanak, povreuju ak i ne
dune. Tako su stranim kunjama napastovali blaenoga Joba, premda
nisu osobno izvodili ta djela, niti su se posluili kakvom utvarom, kao
u primjeru one make koji smo naveli, ivotinje koja je u Svetome pismu
prikladan simbol podmuklih nevjernika, kao to je pas simbol propovje
dnika. Make, naime, uvijek jedne drugima postavljaju zamke. A sim
bol je utemeljitelja Reda propovjednika pas koji laje na heretike.
Stoga se pretpostavlja da su one tri vjetice napale radnika na drugi
nain, ili stoga to im prvi nije bio po volji ili, su, pak, drugim zadovo
ljile svoju znatielju.
A to su uinile ovako. Prije svega, na to ih je nagovorio demon, da
kle, to nisu uinili demoni na nagovor vjetica. Jer, kako vjetice esto
priznaju u svojim iskazima, demoni ih neprestano potiu na zlodjela,
tako da su ih prisiljene initi vie nego to to ele. I posve je vjerojatno
da vjetice nisu same odluile napasti sirotoga ovjeka.
tovie, nema nikakve dvojbe da su ih na to nagovorili demoni, koji
su dobro znali da e Bogu veu uvredu nanijeti oitim zloinom koji
ostane nekanjen, to e istodobno potkopati katoliku vjeru i doprinijeti
poveanju broja vjetica. Nadalje, ishodivi njihov pristanak, demoni
su zahvaljujui svojoj duhovnoj moi, koja nadmauje svu tjelesnu

mo, s lakoom prenijeli njihova tijela. Tree, nakon to su ih na opisan

nain nekom opsjenom pretvorili u ivotinje, morale su napasti radnika.
Demoni ih pri tome nisu branili od njegovih udaraca, premda su i to
mogli s lakoom uiniti. Umjesto toga, dopustili su radniku da ih pretue,
znajui da e ljudi koji nisu bili tako gorljivi branitelji vjere, ostaviti
taj zloin nekanjen.
Poznata nam je i pria o svecu, koji je ugledao demona u obliju
pobonoga sveenika koji je propovijedao u crkvi. Znajui u svome
srcu daje to vrag, svetac je budno pratio njegove rijei, kako bi usta
novio propovijeda li ljudima istinu ili la. Uvjerivi se da je besprije
korno i pokudno govorio o grijehu, pristupi mu nakon zavretka mise
i upita zato je tako govorio, na to mu vrag odgovori: "Propovijedam
istinu znajui da e to Boga vie uvrijediti, jer oni samo sluaju rije,
ne provodei je u djelo, ime dodatno ostvarujem svoj cilj."

X. POGLAVLJE
O nainu na koji demoni posredstvom vjetijih radnji,
katkad stvarno opsjedaju ljude.
prethodnom smo poglavlju pokazali, kako demoni mogu ui u
glavu i druge dijelove ljudskoga tijela, i premjetati unutarnje
mentalne slike s mjesta na mjesto. No, netko bi mogao prigovoriti, da
demoni ne mogu na nagovor vjetica u potpunosti opsjednuti ljude ili
bi, pak, mogao dvojiti o razliitim nainima na koji tako opsjedaju ljude,
bez obzira na vjetice. Kako bismo uklonili te dvojbe, valja nam objasni
ti tri stvari. Prvo, razliite metode opsjedanja. Drugo, kako demoni na
nagovor vjetica i uz pristanak Boji, katkad opsjedaju ljude. A na kon
cu nam valja potkrijepiti nae argumente injenicama i primjerima.
to se tie prvog objanjenja, moramo izdvojiti onaj uobiajen na
in na koji demon opsjeda ovjeka koji ini smrtni grijeh. O tome govori
sv. Toma u 3. pitanju 3. knjige, gdje razmatra dvojbu da li demon uvi
jek supstancijalno (sutinski) opsjeda ovjeka koji ini smrtni grijeh.
A ta dvojba izvire iz injenice da Duh Sveti koji prebiva, uvijek proi
ma ovjeka milou, kako veli Prva poslanica Korinanima, iii:
"Hram ste Boji i Duh Boji prebiva u vama." A budui da je grijeh
opreka milosti, ini se da na istome mjestu djeluju dvije suprotstavlje
ne sile.

Ondje dokazuje da se opsjednutost ovjeka moe protumaiti na

dva naina: s obzirom na duu, ili s obzirom na tijelo. A to se tie prvo
ga, demon ne moe opsjesti duu, jer u nju moe ui samo Bog. Stoga
demon nije na taj nain uzrok grijeha, jer Duh Sveti doputa dui da
ga sama poini. Stoga meu njima nema slinosti.
No, to se tie tijela, moemo rei da demon moe opsjesti ovjeka
na dva naina, kao to postoje i dvije vrste ljudi: oni koji su u stanju gri
jeha, i oni koji su u stanju milosti. S obzirom na prvi nain, moemo
rei da se smatra kako ovjeji um, uznemiren svakojakim kunjama,
poput broda bez kormila, nastanjuje vrag, budui da injenjem smrt
noga grijeha poinje sluiti upravo njemu, ukoliko ga on izvana potie
na grijeh, utjeui mu na osjetila ili matu.
Vrag moe i stvarno opsjednuti ovjeka, kao u sluaju mahnitih
ljudi. No, kako emo pokazati, to potpada pod pitanje kazne, a ne grijeha.
A tjelesne kazne nisu uvijek posljedica grijeha, ve se katkad nanose
grjenicima, a katkad nedunima. Prema tome, nedokuivom dubinom
Bojeg suda, demoni mogu opsjedati i one, koji nisu i one koji jesu u sta
nju milosti. A premda takvo opsjedanje nije osobito bitno za nae istra
ivanje, naveli smo ga kako bismo otklonili dvojbe onih, koji misle da
demoni na zahtjev vjetica i uz pristanak Boga, ne mogu katkad supstancijalno opsjedati ljude.
S obzirom na to, moemo rei da demoni i na nagovor vjetica mogu
na pet naina povreivati i opsjedati ljude, kako to ine i sami, bez nji
hove pomoi. A to stoga to time nanose veu uvredu Bogu, koji im
tada daje veu mo u napastovanju ljudi posredstvom vjetica. Sada
emo ukratko opisati te naine, izuzimajui injenicu da nekad napadaju
ljude u njihovim vanjskim dobrima: tako katkad napastuju samo njihova
tijela; nekad i tijela i unutarnja osjetila; katkad ih napastuju samo iz
vana i iznutra; neke, pak, ljude liavaju razuma, a neke pretvaraju u ne
razumne ivotinje. O tim emo nainima posebno govoriti.
No, prije toga, da odrimo slijed naeg istraivanja, iznova emo
obrazloiti pet razloga, zbog kojih Bog doputa demonima da opsjedaju
ljude. Naime, ovjek nekad biva opsjednut radi njegove osobne koristi;
katkad radi njegova lakog grijeha; nekad radi tekog grijeha drugoga
ovjeka ili radi svog tekog grijeha. I neka nitko zbog svega toga ne
misli da Bog doputa demonima da ine takve stvari na zahtjev vjetica.
Stoga nam vrijedi svaki od tih razloga dokazati rijeima Svetoga pi-

srna, a ne primjerima koji su se dogodili u novije vrijeme, jer se nove

stvari uvijek potkrjepljuju starim primjerima.
Primjer prvoga razloga jasno je pokazan u Dijalogu Sulpicija Se21
vera , veoma odanog uenika sv. Martina, gdje pripovijeda o jednom
veoma pobonom ocu, koji je velikom milou posjedovao mo istje
rivanja demona, a njih nije izgonio samo rijeima, ve ak i svojim pi
smima i kouljom od kostrijeti. A kada se taj otac nadaleko proslavio,
osjetio je kako ga obuzima tatina i, premda se hrabro odupirao tom
poroku, usrdno je preklinjao Boga da ga unizi i dopusti vragu da ga pet
mjeseci opsjeda. Tako i bi, jer demon ga je toliko nenadano opsjeo, da
su ga morali svezati u lance i primijeniti sve uobiajene metode kojima
se u takvim sluajevima pribjegava. No, odjednom je, potkraj petog
mjeseca, osjetio da je osloboen kunje i da ga je demon napustio. No,
u tome djelu ne itamo, niti za sada tvrdimo da vrag moe iz toga razloga
opsjednuti ovjeka posredstvom tuih vradbina. Ipak, kako rekosmo,
sudovi su Boji nedokuivi.
A sv. Grgur nam iznosi primjer sluaja opsjednutosti, radi tueg lakog
grijeha. Veoma poboan ovjek, blaeni opat Eleuterije, prenoio je u
blizini samostana djevica, koje su kriom naredile da u eliju pokraj nje
gove smjeste nekoga djeaka, kojega je vrag svake veeri napastovao.
No, zbog opatove prisutnosti, vrag je iste noi napustio djeaka. Opat
je za to saznao, a djeak je poslije premjeten u njegov samostan. Mnogo
dana nakon toga, svetac se pone neprimjereno veseliti zbog djeakova
izbavljenja, govorei svojoj brai: "avao se poigravao s tim sestrama,
ali mu se nije usudio pristupiti jer je doao k slugama Bojim." I, gle!
Vrag istoga trenutka pone napastovati djeaka. A svetac i njegova braa
ga istoga dana tekom mukom izbavie svojim suzama i postom. Uistinu,
dakle, ne iznenauje da vrag moe opsjednuti nedunoga ovjeka radi
tueg lakog grijeha, kada opsjedaju ljude radi njihovih lakih prijestu
pa, ili radi tuih tekih grijeha ili, pak, radi njihovih tekih grijeha, a
nekima to ine i na zahtjev vjetica.
Kasijan u Prvoj propovijedi, gdje pie o opatu Serenu, navodi primjer
Moea koji bijae opsjednut radi svoga lakog grijeha. Taj Moe, pri21) 'Sever'. Sulpicije Sever, prozvan kranskim Sallustom, roen u Akvitaniji oko 360.,
umro oko 420-425. Bio je osobni prijatelj i vjerni uenik sv. Martina, a ivio je u blizini Eauzea,
u Toulouseu i Luzu u junoj Francuskoj. Njegovo djelo 'ivot sv. Martina', bilo je u srednjemu
vijeku veoma popularno, kao i njegova 'Dva dijaloga', prvotno podijeljena na tri. Njegova
djela nalaze se u: Migne, 'Patres Latini', XX, 95-248.

povijeda, bijae pustinjak koji je vodio krijepostan i poboan ivot.

Ali, kada je jednom prilikom ustro raspravljao o nekoj stvari s opatom
Makarijem, suvie se zanio u iznoenju svoga miljenja, pa ga je isto
ga trenutka opsjeo straan demon, koji uini da mu iz usta izae vlastiti
izmet. A njegovo udesno ozdravljenje jasno dokazuje, da mu je tu kaznu
nanio Bog da ga oisti svakog traga trenutanog prijestupa. Naime,
tog je zloduha ubrzo iz sebe istjerao neprestanim molitvama i pokornou prema opatu Makariju.
Slian nam sluaj iznosi sv. Grgur u svom Prvom dijalogu, gdje ka
zuje o redovnici koja je jela salatu prije nego li se prekriila, a od vraga
22
ju je izbavio blaeni otac Ekvitije.
U istome Dijalogu sv. Grgur navodi primjer etvrtoga sluaja, kada
je neki ovjek bio opsjednut radi tueg tekog grijeha. Blaeni biskup
Fortunatus je iz njega istjerao vraga, koji je nakon toga tumarao ulicama
preruen u hodoasnika, viui: "O, sveti biskup Fortunatus! Gledajte.
istjerao je mene, hodoasnika iz moga prebivalita, i nigdje ne mogu
nai mira." Tada ga je neki ovjek, koji se ondje nalazio sa svojom
enom i sinom, pozvao da kod njih prenoi, a kada ga je upitao zato je
izbaen iz svoga stana, ovaj mu pone pripovijedati izmiljenu priu
o svecu. I u tome asu vrag ue u njegova sina, baci ga u vatru i ubije.
Nesretni je otac tek tada shvatio koga je ugostio u svojoj kui.
I peto, u Svetome pismu, kao i u zapisima o mukama svetaca, itamo
o mnogim primjerima ljudi koji bijahu opsjednuti radi svojih tekih
grijeha. Tako Prva knjiga o Kraljevima (xv) kazuje, da je aula opsjeo
zloduh jer je bio Bogu neposluan. I, kako rekosmo, sve smo te primjere
naveli da uklonimo dvojbe onih, koji misle da demoni ne mogu opsje
dati ljude radi zloina vjetica i na njihov zahtjev. A razliite naine
kojima demoni to ine objasnit emo na stvarnim primjerima.
Jedan od nas svjedoio je ovome dogaaju iz vremena pape Pia II 23 ,
prije nego li je preuzeo slubu inkvizitora. Neki eh iz gradia Dachova, doveo je svoga sina jedinca, svjetovnoga sveenika, u Rim da iz
njega istjeraju demona koji ga je opsjeo. Jednom sam prilikom ja, jedan
od nas inkvizitora, otiao u refektorij, gdje su mi se za stolom pridru
ili sveenik i njegov otac. Izmijenili smo pozdrave i zapoeli uobia22) 'Ekvitije'. Ekvitije je 487. bio biskup Matelice, biskupije danas pridruene Fabrianu. Po
znat je jo samo jedan biskup (Florentius) iz drevne biskupije.
23) 'Pio II.' Enea Silvio de' Piccolomini roen je u Corsignanu u blizini Siene, 18. listopada
1405. Izabran je za papu 19. kolovoza 1458. Umro je u Anconi 14. kolovoza 1464.

jen razgovor, tijekom kojega se otac jadao i molio Svevinjega da mu

putovanje sretno okona. Veoma sam se saalio nad njime, pa sam ga
upitao koji je razlog njegova putovanja i tuge. Na to mi otac, u prisut
nosti svoga sina koji je sjedio pokraj mene za stolom, odgovori: "Jao!
Moga je sina opsjeo avao, pa sam ga uz veliku muku i troak doveo ov
dje da bude izbavljen." A kada sam ga upitao tko mu je sin, pokazao mi
je mukarca koji je pokraj mene sjedio. Pomalo prestraen, pozornije
sam ga pogledao, budui da je veoma skromno uzimao hranu i pobono
odgovarao na sva pitanja, poeo sam dvojiti u njegovu opsjednutost,
pretpostavljajui da ga je zadesila kakva druga nesrea. Tada mi je
sam sin rekao to se dogodilo, objanjavajui mi kako je i koliko dugo
bio opsjednut: "Jedna mi je vjetica nanijela to zlo, jer sam joj zamjerio
neka stajalita o crkvenom nauku, veoma je otro ukorivi zbog njezi
ne tvrdoglavosti. Stoga mi je rekla da e me nakon nekoliko dana zade
siti ova nesrea. A demon koji me opsjeda rekao mi je da je vjetica
sakrila talisman pod neko drvo, i da neu biti izbavljen sve dok on ne bude
uklonjen. Ali, nije mi elio otkriti pod kojim je drvetom zakopan." No,
ne bih povjerovao nijednoj njegovoj rijei, da me istoga asa nije oba
vijestio o injenicama toga sluaja. Jer, kada sam ga upitao koliko mu
dugo traju trenuci lucidnosti, jer su bili neuobiajeno dui nego u drugih
opsjednutih osoba, odgovorio mi je: "Lien sam razuma samo kada e
lim razmiljati o svetim stvarima ili posjetiti sveta mjesta. Jer, demon mi
je izriito, svojim rijeima izgovorenim kroz moja usta, rekao da su ga
moje propovijedi do sada toliko vrijeale, da mi nee dopustiti da dalje
propovijedam." Naime, njegov mi je otac rekao da je bio veoma po
boan i omiljen sveenik. No, elei se u to osobno uvjeriti dokazima,
etrnaest sam ga dana, pa i vie, vodio po raznim svetim mjestima, a
osobito u crkvu sv. Djevice Praksede24, gdje se nalazi dio mramornoga
stupa o koji bijae vezan na Spasitelj dok je trpio muke bievanja, kao
i na mjesto na kojemu je razapet sv. Petar Apostol. Na svim je tim mje
stima tijekom egzorcizama isputao strane krikove, u jednome trenut24) 'Sv. Prakseda'. Prakseda i Prudencijana bile su keri senatora Pudensa, uenika sv. Petra.
U Rimu je neko postojala crkva 'titulus Pudentis', poznata i kao 'ecclesia Pudentiana'. Mo
zaik svoda crkve sv. Pudencijane, na putu prema Urbani, prikazuje Pudencijanu i Praksedu.
U etvrtom je stoljeu u blizini Santa Maria Maggiore, izgraena nova crkva, 'titulus Praxedis',
a kada je Paskal I. 822. izgradio dananju crkvu (baziliku i crkvu sv. Prassede all' Esquilino),
prenio je u nju tijela sv. Praksede, sv. Prudencijane i mnogih drugih muenika. Ispod glavnoga
oltara nalaze se najznaajnije relikvije svetaca. U kapeli sv. ena, koja potjee iz devetoga

ku govorei da eli izai, da bi odmah potom rekao suprotno. I, kako

smo prije spomenuli, itavo se vrijeme ponaao veoma trezveno, ne iz
vodei nikakve ekscentrinosti, osim tijekom egzorcizama. A nakon
egzorcizama, kada mu je stola bila skinuta s vrata, sveenik nije poka
zivao nikakve znakove mahnitosti, niti je izvodio kakve nedoline radnje.
No, kada bi uao u neku crkvu i kleknuo u znak tovanja Svete Bogo
rodice, vrag ga je tjerao da isplazi jezik. A kada su ga upitali zato se
od toga ne moe uzdrati, odgovorio je: "Ne mogu si pomoi, jer on
kada mu se prohtije pokree moje udove i organe, moj vrat, jezik i plua,
prisiljavajui me da govorim ili viem. I pritom ujem rijei kao da ih
sam izgovaram, ali ih nikako ne mogu obuzdati. A kada se pokuavam
moliti, jo me ee napada i izbacuje mi jezik." U crkvi sv. Petra na
lazio se stup donesen iz Salomonova hrama, uz pomo kojega mnogi
bijahu izbavljeni od vraga, jer je Krist pokraj njega stajao kada je pro
povijedao u Hramu. No, ak ni ondje nisu mogli iz njega istjerati de
mona, a to radi skrovitoga nauma Bojeg, koji ga je odluio na drugi
nain izbaviti. Naime, premda je itav dan i no proveo zatvoren uz
stup, sljedeega dana i nakon mnogih egzorcizama koji su na njemu
izvedeni u prisutnosti velikog broja ljudi, upitali su ga uz koji je dio stupa
Krist stajao. U tom je asu zagrizao stup i poeo vikati: "Ovdje je sta
jao! Ovdje je stajao!" I potom: "Ne idem van." A kada su ga upitali zato,
odgovorio je: "Radi Lombarda." Kada su ga traili da objasni zato ne
eli izai radi Lombarda, na talijanskom je jeziku odgovorio (premda
siroti sveenik taj jezik nije razumio) da svi oni ine takva i takva djela,
navodei najgori porok bludnosti. A poslije me sveenik pitao: "Oe, to
su znaile te talijanske rijei koje su izlazile iz mojih usta?" Odgovo
rio sam mu, a on mi ree: "uo sam rijei, ali ih nisam razumio." Poslije
se pokazalo da je taj demon bio iste vrste, kao i onaj o kojemu Spasitelj
govori u Evanelju: "Ta se vrsta moe istjerati samo molitvom i postom."
Naime, tovani biskup kojega su Turci istjerali iz njegove biskupije,
pobono mu se smilovao te je, postei etrdeset dana na kruhu i vodi,
stoljea, nalazi se sveti Stup bievanja, koji je 1223. iz Jeruzalema donio kardinal Giovanni
Colonna. Drugi dio Svetoga stupa uva se u crkvi Svetoga groba u Jeruzalemu, gdje je izloen
javnosti svake godine na Uskrs. Crkva sv. Prassede jedna je od relikvijama najbogatijih crkvi
u Rimu. U njoj su pohranjeni ostaci sv. Zoe, sv. Feldiana, sv. Kandida, sv. Bazila, sv. Celestina
I., sv. Nikomeda; bitni ostaci sv. Mateja, Luke, Bartolomeja, Filipa, Andrije, Petra, Pavla i Ivana
Krstitelja; neki ostaci Bogorodiine odjee; djeli neobrubljene halje Naega Gospodina; tri
trna iz Trnove krune; i etiri komadia drveta Pravoga kria.

molei se i izvodei egzorcizme, milou Bojom istjerao iz njega demo

na i radosnog ga poslao kui.
Bilo bi pravo udo da itko na ovome svijetu moe podrobno objasniti,
na koliko je sve naina demon kadar opsjedati ljude i nanositi im zlo.
Ipak, moemo rei da ih ima pet, izostavljajui nain na koji nanosi zlo
ljudima u njihovim svjetovnim stvarima. Naime, nekima nanosi tetu
u tijelima; drugima u tijelima i unutarnjim osjetilima; nekima samo u
unutarnjim osjetilima; neke kanjava tako da povremeno gube razum;
a drugi se prividno preobraavaju u nerazumne ivotinje. Sveenik o
kojemu smo govorili, bio je opsjednut na etvrti nain. Naime, nije mu
bila nanesena nikakva teta u svjetovnim posjedima, niti u tijelu, kako
se dogodilo blaenome Jobu, o kojemu nam Sveto pismo jasno govori
da je Bog dao Sotoni vlast rekavi mu: "Sa svime to ima radi to ti
drago; samo ruku svoju na nj ne dii." A to se odnosi na vanjske stvari.
Ali, poslije mu je Bog dao vlast i nad njegovim tijelom, govorei: "U
tvojoj je ruci, ivot mu samo sauvaj!"
Moemo rei da je vrag napastovao Joba i na trei nain, naime, pre
ko njegovih unutarnjih duevnih i tjelesnih osjetila. Jer kako pie (Job,
vii): "Kaem li: 'Na logu u se smirit', leaj e mi olakati muke', sno
vima me prestravljuje tada, prepada me vienjima munim", premda
je te snove izazivao zloduh, kako tvrde Nikola iz Lyra25 i sv. Toma:
"Snovima me preplavljuje tada, prepada me budnog vienjima munim,
izvrui mi unutarnje oute." Jer, utvare koje se danju javljaju u mislima,
mogu prestraviti spavae u snovima, a takve je doivio i Job uslijed
tjelesne bolesti. Stoga nikako nije mogao pronai utjehu niti pobjei od
nevolje, te je, prestravljen, spas vidio samo u smrti. I nitko ne dvoji da
vjetice mogu uz pomo demona tako nauditi ljudima, kako emo po
kazati u nastavku, gdje govorimo o tome kako tuama nanose tetu
ljudskim posjedima i tijelima ljudi i ivotinja.
A mogu nauditi tijelu i unutarnjim osjetilima i na trei nain, bez
oduzimanja razuma. Kako je reeno, to ine tako da raspaljuju ljudski
duh nedoputenom pohotom koja ih, zarobljene u mrei tjelesne poude,
nagoni da nou putuju svojim ljubavnicama na daleke udaljenosti.
25) 'Nikola iz Lyra'. 'Doctor planus et utilis', slavni egzeget, roen je 1270. u Lyri u
Normandiji, a umro je u Parizu 1340. Autor je brojnih teolokih djela, od kojih je najpoznati
ji njegov monumentalan spis 'Postillae perpetuae in universam S. Scripturam', koji je bio
toliko popularan da se poeo smatrati prvim biblijskim komentarom ikada objavljenim.

Moemo spomenuti dogaaj koji se navodno zbio u gradu Hesseu u

marburkoj biskupiji. Nekog je sveenika opsjeo zloduh, a kada su ga
prilikom egzorcizma upitali koliko dugo nastanjuje toga sveenika,
odgovorio je: "Sedam godina." A kada mu je egzorcist rekao: "Ali, mu
i ga tek tri godine. Gdje si, onda, bio svo ovo vrijeme?", demon mu
odgovori: "Skrivao sam se u njegovu tijelu." A kada su ga upitali u ko
jem dijelu tijela, rekao je: "Uglavnom u njegovoj glavi." Potom su ga
opet upitali gdje je bio kada je sveenik slavio priest, odgovorio je: "Sa
krio sam se pod njegovim jezikom." Na to mu egzorcist ree: "Bijedni
ce! Zar si se drznuo ostati u prisutnosti svoga Stvoritelja?" A demon
mu odgovori: "Svatko se moe sakriti pod mostom kada njime prolazi
svetac, sve dok se pritom ne zaustavlja." No, boanskom milou, sve
enik bude izbavljen, bez obzira je li, ili nije govorio istinu, jer su i on
i njegov otac laci.
etvrta se metoda moe primijeniti na sluaj sveenika koji je bio
izbavljen u Rimu, pod pretpostavkom da demon moe ui u tijelo, ali
ne i duu u koju moe ui samo Bog. Ali, kada kaem da demon moe
ui u tijelo, time ne mislim da moe prijei granice tijela.
U nastavku u to podrobnije objasniti, a pri tome u pokazati kako
demoni katkad mogu opsjedati ljudsko tijelo, a katkad ga liiti razuma.
Naime, moemo rei da postoje dvije granice ljudskoga tijela: fizike
i esencijalne. Kad god neki aneo, dobar ili zao, djeluje unutar fizikih
tjelesnih granica, ulazi u tijelo na takav nain da utjee na njegove fizi
ke moi. Na taj nain dobri aneli izazivaju vizije u dobrima. Ali, oni
nikada ne ulaze u tjelesnu bit, jer to ne mogu niti kao dio nje, niti kao
njezino svojstvo. Ne mogu u nju ui kao njezin dio, jer se aneoska i
ljudska bit posve razlikuju. Niti mogu u nju ui kao njezino svojstvo,
kao da joj pridaje narav, jer joj je tu narav dao Bog stvaranjem. Naime,
samo Bog moe utjecati na unutarnju tjelesnu bit i sauvati je kada to
Svojom milou odlui.
Zakljuujemo, dakle, da - govorei o svim drugim savrenstvima
dobrih ili nedostacima pokvarenih, kada ih uzrokuje duh koji djeluje
u glavi i njezinim svojstvima - taj duh tada ulazi u glavu ne prelazei
fizike granice fizikih tjelesnih moi.
No, kada duh djeluje na duu, i tada djeluje izvana, ali na razliite
naine. Tvrdi se da bestjelesni duhovi djeluju na duu kada umu pred
stavljaju utvare ili oblike, a ne samo razumu i vanjskim osjetilima. A
kada na takav nain djeluju zli aneli, oni izravno utjeu na um, napa-

dajui ga kunjama, zlim mislima i osjeajima. Dobri aneli, pak, izazi

vaju vienja koja prosvjetljuju um. Po tome se i razlikuju: dobri aneli
mogu izravno u um utisnuti prosvjetiteljske fantazije, dok zli aneli svo
jim prividima ne prosvjetljuju, ve pomrauju um i ne mogu na njega
utjecati izravno, ve samo neizravno, ovisno o tome hoe li um o njima
promiljati.
No, tvrdi se da ak ni dobri aneo ne moe ui u duu, premda ju
prosvjetljuje. Isto tako ni vii aneo ne moe ui u niega, premda ga
prosvjetljuje, ali pritom djeluje samo izvana i s njime na opisani nain
surauje. Stoga jo manje moe zli aneo ui u duu.
Tako je demon na tri naina opsjeo sveenikovo tijelo. Prvo, budui
da je mogao ui u njegovo tijelo unutar fizikih granica, stvarno se na
stanio u njegovoj glavi. Drugo, mogao je izvana djelovati na njegovu
duu, pomraivi mu um i liivi ga razuma. Tako ga je mogao napasto
vati neprestano, bez prekida i odgoda. Moemo, meutim, rei da je
sveenik od Boga primio taj dar da ga demon ne moe neprestano na
pastovati. Tree, premda ga je demon liio moi suvisloga govora,
uvijek je bio svjestan svojih rijei, premda ne i njihova znaenja. Po
tome se taj nain opsjedanja razlikuje od drugih, jer uglavnom itamo
da demoni opsjednute napastuju bez prestanka. O tome jasno svjedoi
primjer opsjednutoga mjeseara iz Evanelja, iji je otac rekao Isusu:
"Gospodine, smiluj se mojemu sinu jer je mjesear i zlo mu je" (Matej,
xvii); te ene koja je osamnaest godina bila zgrbljena, jer ju se opsjeo
zao duh, te se nikako nije mogla uspraviti (Luka, xiii). Na te naine
demoni bez sumnje mogu na nagovor vjetica i uz pristanak Boji,
muiti ljude.

XI. POGLAVLJE
O nainu na koji izazivaju svakojake, uglavnom tee bolesti.
e postoji tjelesna bolest, ukljuujui ak kugu ili padavicu, koju
vjetice ne mogu izazvati Bojim pristankom. To dokazuje inje
nica da nauitelji Crkve ne iskljuuju nijednu vrstu bolesti. Tonost te
tvrdnje potkrijepit e se i pozornim razmatranjem onoga, to je prije
reeno o moi demona i vjetijoj zlobi. Tom se materijom bavi i Nider
u svojoj Knjizi pravila26 i Mravinjaku, gdje postavlja pitanje: "Mogu

26) 'Knjiga pravila'. 'Praceptorum divinae legis Liber', a postoji sedamnaest izdanja te knji
ge objavljenih prije 1500. Ovdje se koristim onim objavljenim u Douaiu 1612.

li vjetice stvarno nauditi ljudima svojim vradbinama", pri emu ne

izostavlja niti jednu bolest, pa i one neizljeive. I odgovara da to stvarno
mogu initi, nakon ega objanjava kako i kojim sredstvima.
to se tie prve dvojbe, odgovara kako je pokazano u Prvom pitanju
Prvoga dijela ove rasprave. To potvruje i sv. Izidor gdje opisuje vjetije radnje (Etimologije, gl. 8, 9.) i kae da se nazivaju vjeticama
zbog teine svojih zloina, jer one uz pomo vraga uznemiruju elemente
podiui oluje, na ve spomenute naine smuuju pamet ljudima, po
sve im oduzimajui razum, ili ga na drugi nain teko oteuju. Dalje
dodaje da su kadre bez ikakvih otrova, ve samo svojim pogubnim
zazivima oduzeti i ivot ljudima.
To dokazuje i sv. Toma u Drugoj knjizi Sentencija, dist. 7 i 8, te u
IV. Knjizi, dist. 34, a openito svi teolozi piu da vjetice mogu uz
pomo vraga nanositi tetu ljudima i njihovim poslovima, na one naine
kojima vrag sam moe initi zlo ili obmanjivati ljude, dakle, u njihovim
poslovima, ugledu, tijelu, razumu i ivotu. To znai da te tete koje
nanosi vrag bez vjetice, mogu uzrokovati i vjetice, to ak spremni
je ine da nanesu to veu uvredu boanskom Velianstvu, kako smo
naprijed pokazali.
U I. i II. odlomku Knjige o Johu nalazimo jasan primjer nanoenja
tete svjetovnim stvarima. O povredi ugleda govori povijest blaenoga
Jeronima, koji kazuje kako je vrag preuzeo oblije njegova prijatelja,
nazaretskog biskupa sv. Silvana. Taj se zloduh nou uvukao u postelju
jedne ugledne ene, poevi je zavoditi prostim rijeima, nagovarajui
je da s njime poini grjeni in. A kada ga je odbila, zloduh se u obliju
svetoga biskupa sakrije ispod njezina kreveta. I kada su ga traili i
ondje pronali, demon prljavim rijeima slae da je on biskup Silvan.
Ujutro kada je demon nestao, svetac bijae izvrgnut javnoj sramoti. No,
kada je demon poslije na grobu sv. Jeronima priznao da je to uinio on
u poprimljenom tijelu, biskup je ponovno povratio svoj dobar ugled.
O povredi tijela svjedoi primjer blaenoga Joba, kojega je vrag
pogodio stranim irevima, za koje se pretpostavlja da je bila guba. A
Sigisbert27 i Vincent iz Beauvaisa (Spec. Hist. XXV. 37) kazuju kako
27) 'Sigisbert'. Sigisbert iz Gemblouxa, uveni benediktinski povjesniar, roen je u Gemblouxu (pr. Namur) oko 1035., gdje je i umro 5. studenog 1112. Bio je veoma plodonosan
pisac, a najpoznatije mu je djelo 'Chronicon sive Chronographia', na kojemu se osnivaju
mnogi kasniji povijesni tekstovi, a doivjelo je vie izdanja. Sigisbertova se djela mogu pron
ai u: Migne, 'Patres Latini', CLX. Vrijedi uputiti se i na Hirschovu studiju 'De vita et scriptis Sigeberti Monachi Gemblacensis', Berlin, 1841.

je u majnskoj biskupiji u doba cara Luja II 28 , neki demon poeo obasi

pati kue kamenjem, udarajui po njima kao maljem. Potom je javnim
izjavama i irenjem glasina, izazvao svau i zabrinutost meu ljudima.
Nakon toga je sve potaknuo na srdbu protiv jednog ovjeka, tako da
je zapalio sva konaita u kojima je noio, govorei ljudima da svi pate
zbog njegovih grijeha. Stoga je taj ovjek na kraju bio prisiljen spavati
u poljima. A kada su sveenici radi te nesree izgovarali molitve, demon
je poeo toliko snano udarati ljude kamenjem, da su mnogi od njih po
eli krvariti. Povremeno bi se primirio, da bi potom opet poeo divljati,
a to se nastavilo jo tri godine, dok nije spalio sve kue u gradu.
to se tie naina na koji demon moe liiti ljude razuma ili im
uznemirivati unutarnja osjetila, moemo navesti primjere opsjednutih
i mahnitih ljudi o kojima govore Evanelja. A to se tie smrti i inje
nice da demoni mogu ubiti neke ljude, o tome svjedoi knjiga Tobijina
(vi), koja kazuje o sedam mueva djevice Sare, koji bijahu ubijeni radi
svoje raskalaenosti i neobuzdane pohote prema toj djevici, kojoj nisu
bili dostojni da joj budu muevi. Stoga zakljuujemo da demoni mogu
sami i jo vie uz pomo vjetica, na sve naine nanositi ljudima zlo.
Postavi li se, meutim, pitanje treba li te tete pripisati demonima,
a ne vjeticama, odgovaramo da ih valja pripisati njima kada ih oni
izravno uzrokuju. Ali kada djeluju posredstvom vjetica s ciljem podcje
njivanja i vrijeanja Boga i radi unitenja dua, znajui da e im On,
u svom gnjevu, dati veu vlast u injenju zala; i stoga to oni uistinu ine
nebrojena arobnjatva koja Bog ne bi dopustio samim demonima,
ve Svojim pravednim i nedokuivim sudom doputa da ih ine po
sredstvom vjetica radi njihova nevjernitva i odricanja katolike vjere;
takve se nesree, stoga, opravdano pripisuju vjeticama, premda je
vrag moda njihov glavni pokreta.
S obzirom na to, kada ena uranja ibu u vodu i prska vodom zrak
da izazove kiu, premda je sama ne uzrokuje i radi toga se ne moe
okriviti, ipak, budui daje sklopila ugovor s vragom, koji joj omogu
uje izvoditi takve radnje kao vjetica, premda vrag izaziva kiu, ona
ipak zasluuje kaznu jer je nevjernica i izvodi vraje djelo, predajui
se njegovoj slubi.
Isto tako, kada vjetica izrauje votanu figuru, ili neki drugi slian
predmet kako bi nekoga zaarala; ili kada se izlijevanjem rastaljenog
28) 'Luj II.' Sin Lotara I., roen oko 822. Godine 849. je postao suvladar, a 855. je naslijedio
carsku krunu. Umro je 875.

olova u vodu prikae neija slika, koja se potom probada ili na neki
drugi nain oteuje, uslijed ega ovjek kojega ta slika prikazuje, trpi
bol; premda vjetica ili neka druga osoba oteuje samo sliku, dok pravu
bol demon u nevidljivom obliju nanosi zaaranome, to djelo ipak valja
pripisati vjetici. Jer, bez nje, Bog nikada ne bi dopustio vragu da nanosi
povredu, niti bi on sam pokuao ozlijediti ovjeka.
Meutim, tvrdnja da demoni mogu sami i bez suradnje vjetica, na
nijeti tetu ovjekovu ugledu, namee dvojbu o tome mogu li demoni
obeastiti potene ene, tako da ih se pone smatrati vjeticama, kada
se prikazuju u njihovu obliju prilikom opinjavanja. Takve bi ene
tada bez razloga izgubile ugled.
Odgovarajui na tu dvojbu moramo iznijeti nekoliko napomena.
Prvo, reeno je da demoni nita ne mogu initi bez Bojeg pristanka,
kako je pokazano u posljednjem pitanju Prvoga dijela. Vidjeli smo i da
im Bog ne daje toliko veliku vlast u injenju zla pravednima i onima
u stanju milosti, koliko grjenicima. A kako demoni imaju veu vlast
nad grjenicima (vidi tekst: "Dokle god jaki29 i naoruani... itd."), Bog
im doputa da ih napastuju vie nego pravedne. Konano, premda im
Bog doputa da nanose tetu pravednima u njihovim poslovima, ugle
du i tjelesnome zdravlju, jer znaju da im je ta mo dana poglavito radi
poveanja zasluga pravednika, demoni im stoga oklijevaju initi zlo.
U svezi toga vrijedi razmotriti nekoliko toaka, a prva se odnosi na
Boji pristanak. Druga se bavi pitanjem ovjeka za kojega se pretpo
stavlja da je pravednik, jer oni koji uivaju takav glas nisu uvijek i stvar
no u stanju milosti. Trea, zloinom za koji se sumnjii neduan ovjek.
Naime, taj zloin samim svojim podrijetlom nadmauje sve zloine
svijeta. Stoga valja rei da uz Boji pristanak, nedunom ovjeku, bez
obzira je li ili nije u stanju milosti, moe biti naneseno zlo u njegovim
poslovima ili ugledu. No, s obzirom na osobitost i teinu toga zloina
(jer esto smo navodili rijei sv. Izidora da se one nazivaju vjeticama
radi veliine svojih zloina), ini se da demon iz vie razloga nikada ne
moe na opisan nain tetiti ugledu nedunoga.
Prije svega, postoji razlika izmeu klevete za zloine, koji se ine
bez sklapanja izriitog ili preutnog ugovora s vragom, kao to su plja
ka, razbojstvo ili preljub, od klevete za zloine, koji se mogu pripisati
nekome ovjeku samo ako je sklopio izriit ugovor s vragom. A takva
29) 'Jak'. 'Evanelje po Luki' xi, 21.

su djela vjetica, koja im se mogu pripisati samo ako uz pomo vraga

opinjavaju ljude, ivotinje i plodove zemlje. Prema tome, iako vrag
moe tetiti ugledu ljudi s obzirom na neke druge zloine, ini se da
ne moe to initi s obzirom na zloin, koji se ne moe poiniti bez nje
gove suradnje.
tovie, do sada nije poznato je li vrag ikada unitio ugled nekom
nedunom ovjeku, i da je radi nekog zloina bio osuen na smrt. Nadalje,
osumnjienom se izrie samo ona kazna, koju Kanon propisuje za nje
govo oienje, kako emo pokazati u Treem dijelu ove rasprave, na
mjestu na kojemu opisujemo drugi nain izricanja presude vjeticama.
Ondje je odreeno da se osumnjieni koji se ne uspije oistiti, mora
smatrati krivim, ali da prije izricanja i izvrenja kazne zbog njegova
grijeha, treba poloiti sveanu prisegu kojom se odrie svih svojih za
bluda. No, ovdje govorimo o stvarnim dogaajima, jer do sada nije
poznato je li neka neduna osoba ikada bila kanjena pod sumnjom za
arobnjatvo, a neosporno je da Bog nikada nee dopustiti da se takvo
to dogodi.
Osim toga, budui da On ne doputa ni da neduni, koji uivaju an
eosku zatitu, budu osumnjieni za manje zloine, kao to su pljaka
i slina zlodjela, tim e vie eljeti sauvati one koji uivaju takvu za
titu, od sumnje za zloin arobnjatva.
Neodriv je prigovor koji se osniva na legendi o sv. Germanu, kada
su demoni poprimili tijela drugih ena i sjeli za stol i uli u postelju s
muevima, obmanjujui ih da su to stvarne ene u svojim tijelima, koje
su s njima jele i pile, kako smo prije spomenuli. Jer, ene se iz ovoga
sluaja ne smiju smatrati nevinima. Kanon (Episcopi 26, pit. 2) takve
ene osuuje, jer misle da se stvarno prenose, iako to samo u svojoj
mati umiljaju, premda ih katkad, kako smo gore pokazali, demoni
stvarno tjelesno prenose.
Ovdje, meutim, izlaemo pretpostavku da vjetice mogu, uz prista
nak Boji, izazivati sve bolesti. A iz svega do sada reenog valja zaklju
iti da je to tono. Jer, crkveni nauitelji ne iskljuuju nijednu bolest,
za to, uostalom, nema ni razloga jer, kako smo esto ukazivali, priro
ena mo demona nadmauje sve tjelesne moi. To nam je potvrdilo i
nae iskustvo. Naime, premda je mnogo tee vjerovati kako su vjeti
ce kadre izazvati gubu ili padavicu, jer te bolesti uglavnom proizlaze
iz neke dugotrajnog fizikog stanja ili poremeaja, vie smo puta usta-

novili da su takve bolesti bile uzrokovane arobnjatvom. Tako se u

baselskoj biskupiji, u okolici Alsacea i Lorraine, dogodilo da se jedan
estiti radnik grubo obratio nekoj svadljivoj eni, koja mu je zato ljutilo
zaprijetila da e mu se uskoro osvetiti. ovjek tomu nije pridavao mno
go pozornosti, no iste je noi osjetio kako mu na vratu raste prit. A
kada ga je poeao, cijelo mu je lice i vrat oteklo, a itavo mu je tijelo
bilo prekriveno stranim irevima. Istoga je trenutka zatraio savjet pri
jatelja, rekavi im za eninu prijetnju, te kako je uvjeren da mu je ta
ista vjetica to uinila nekom arolijom. Ukratko, ena je uhiena i nakon
ispitivanja je priznala svoj zloin. No, kada ju je sudac upitao zato je
i kako to uinila, odgovorila je: "Kada me taj ovjek uvrijedio, razljutila
sam se i otila kui. Moj me duh zatitnik upitao zato sam neraspoloena. Odgovorila sam mu, na to mi je ponudio svoju pomo. Rekla
sam mu da elim da mu je lice uvijek nateeno. Demon je potom otiao
i nanio mu tetu bez moga znanja, jer nisam oekivala da e ga pogo
diti tako tekom gubom." I ena je nakon toga bila spaljena.
A u konstancijskoj biskupiji, izmeu Breisacha i Freiburga, posto
ji jedna gubava ena (osim ako tijekom ove dvije godine nije otplatila
dug grjene naravi), koja je ljudima pripovijedala, kako ju je ta ista
nevolja zadesila radi sline svae s drugom enom. Naime, jedne noi
kada je izala pred kuu da obavi neki posao, lice joj zapuhne topli
vjetar koji je dolazio iz smjera kue druge ene, koja se nalazila nasu
prot njezine. Istoga je trenutka dobila gubu od koje i danas pati.
I konano, kada je u istoj biskupiji, u podruju Schwarzwalda, tam
niar podizao vjeticu na lomau na kojoj je trebala biti spaljena, ova
mu ree: "Osvetit u ti se" i puhne mu u lice. I tijelo mu istoga asa
prekriju tako strani irevi da je nekoliko dana potom umro. Vrijeme
nas prijei da na ovome mjestu nabrajamo strane zloine te vjetice,
kao i mnoge druge primjere. A esto smo se osobno uvjerili kako su
neki ljudi bili zaarani padavicom, pomou jaja spaljenih s truplima,
osobito vjetica, kao i mnogim drugim arolijama o kojima ne moe
mo govoriti, a osobito kada bi se takva jaja podmetnula u njihovo jelo
ili pie.

XII POGLAVLJE
O nainu na koji izazivaju druge sline bolesti.
ko bi mogao nabrojati sve one druge bolesti kojima su napadale
ljude, kao to su sljepoa, najstraniji bolovi i tjelesni grevi? Ipak
iznijet emo nekoliko primjera, kojima smo osobno svjedoili, ili su o
njima obavijestili jednoga od nas inkvizitora.
Kada je u gradu Innsbrucku provedena inkvizicija protiv nekih vje
tica, na svjetlo dana je, izmeu ostalih, iznesen i sljedei sluaj. Jedna
estita ena koja je bila zakonita supruga jednog lana kuanstva nadvojvodine obitelji, dala je sljedei slubeni iskaz. Prije svoje udaje,
obavljala je posao slukinje u domu nekog graanina, ija je ena patila
od velikih glavobolja. Jednoga ju je dana posjetila ena koja joj je rekla
daje moe izlijeiti, te je poela izgovarati neke arolije i izvoditi ob
rede, tvrdei da e joj time ublaiti bolove. Pozorno sam promatrala
(pripovijedala je spomenuta ena) to radi, i uoila sam da je izlila vodu
u vazu, u kojoj se na neprirodan nain poela uzdizati, pri emu je iz
vodila i neke druge obrede koje ovdje nije potrebno opisivati. Uvidjev
i da glavobolja moje gospodarice ne jenjava, prilino sam se srdito
obratila vjetici ovim rijeima: "Ne znam to radite, ali to god da jest,
to je arobnjatvo koje izvodite radi svoje koristi." Vjetica joj na to
odgovori: "Za tri dana e znati jesam li ili nisam vjetica." Tako je i
bilo, jer kada sam treega dana sjela za vreteno, iznenada sam u tijelu
osjetila stranu bol. Isprva je to bila unutarnja bol, tako da mi se inilo
kao da mi otrice probadaju svaki djeli tijela. Potom mi se uinilo da
mi je glava toliko uarena, kao da u njoj neprestano izgara vrui ugljen.
Osim toga, itavo mi je tijelo, od tjemena do vrhova prstiju, bilo toliko
gusto prekriveno bijelim pritevima da se meu njih nije mogla umetnuti
ni igla. Te sam neizdrive bolove trpjela zapomagajui i prizivajui smrt
do etvrtoga dana. Konano, gospodariin mi je mu rekao da odem s
njime u jednu tavernu. Slijedila sam ga teko hodajui, i kada smo stigli
rekao mi je: "Gle! Na nadvratniku taverne lei hljepi bijeloga kruha."
"Vidim", odgovorih, na to mi on veli: "Skini ga ako moe, jer e ti
moda donijeti dobro." To sam i uinila, jednom se rukom jedva pri
dravajui o vrata dok sam ga drugom uhvatila. "Otvori ga", ree mi
gospodar, "i pozorno pogledaj to je unutra." Kada sam raspolovila hljeb,
ugledala sam u njemu mnogo stvari, meu kojima i neko bijelo zrnje

nalik pritevima na mojemu tijelu. Vidjela sam i neko sjemenje i bilje

koje nisam mogla ni pogledati, a kamoli jesti, te kosti zmija i drugih
ivotinja. Zaueno sam upitala gospodara to mi valja uiniti, na to
mi je rekao da sve to bacim u vatru. To sam i uinila. I, gle! Nije prolo
ni nekoliko minuta i u cijelosti sam ozdravila.
Protiv- supruge graanina, u ijoj je slubi bila spomenuta ena,
izneseno je jo mnogo optubi, koje su je teretile tekom sumnjom,
osobito stoga to je odravala veoma bliske veze s poznatim vjeticama.
Pretpostavljalo se da je upravo ona rekla suprugu za hljeb koji se nala
zio iznad vrata taverne, jer je znala za vjetiju aroliju u njemu skri
venu, a slukinja je nakon toga na opisani nain ozdravila.
Da uvjerimo ljude u odvratnost tako velikoga zloina, vrijedi ispri
povijedati i priu o drugoj eni iz istoga grada, koja je takoer bila
zaarana. estita i udana ena dala je sljedei iskaz pod prisegom.
"Iza moje kue", rekla je, "nalazi se staklenik koji granii sa su
sjednim vrtom. Jednoga sam dana uoila da iz susjedina vrta do moga
staklenika vodi staza, koja je prilino oteivala moju zemlju. I dok sam,
tako, stajala ispred vrata staklenika razmiljajui i jadikujui zbog te
staze i tete koja je njome nanesena, iznenada mi pristupi susjeda i
upita me sumnjam li na nju. Prestraila sam se, jer je tu enu pratio zao
glas, pa sam joj samo odgovorila: "Otisci stopala na travi dokazuju
tetu." Srdita, jer je nisam optuila kako se nadala, otila je tiho mrml
jajui neke rijei. I, premda sam ih ula, nisam ih razumjela. Nekoliko
dana poslije osjetila sam bolove u trbuhu i izrazito bolno probadanje,
koje se irilo s lijeve na desnu stranu tijela, te kao da mi prsa probadaju
dvije otrice maa ili noa. itav sam dan i no uznemirivala susjede svo
jim krikovima. A meu ljudima koji su me sa svih strana dolazili utjeiti,
bio je i jedan glinar koji je odravao preljubniku vezu sa spomenutom
vjeticom. Saalio se nad mojom boleu i izrazio mi nekoliko rijei
utjehe, te otiao. No, sljedeega je dana uurbano doao i, utjeivi me,
rekao: "Ispitat u je li uzrok tvoje bolesti arobnjatvo i ako jest, izlijeit
u te." I, dok sam tako leala u krevetu, uzeo je rastaljeno olovo i izlio
ga u posudu s vodom koju je stavio na moje tijelo. Kada se olovo ukrutilo i poprimilo odreeni oblik, rekao je: "Gle! Tvoja je bolest uzroko
vana arobnjatvom, a jedan od predmeta kojom je arolija baena,
skriven je ispod tvoga kunog praga. Izvadimo ga, pa e ti biti bolje."
Potom ga je moj suprug otpratio do ulaznih vrata, gdje je glinar podigao

prag i rekao mome muu da stavi ruku u rupu koja se pojavila, i izva
di sve to u njoj nae. Tako je i uinio. Prvo je izvadio votanu figuru
veliine dlana, koja je bila posvuda izbuena i na stranama probodena
dvjema iglama, tono na mjestima na kojima sam osjeala jaku bol. Potom
je izvadio male vreice u kojima su bili svakojaki predmeti, poput zrnja,
sjemenja i kostiju. Nakon to su sve te stvari spalili, osjeala sam se bolje,
premda ne u cijelosti. Naime, iako su probadanja i bockanja u tijelu
prestala, i premda mi se povratio tek, ak ni danas nisam u potpunosti
zdrava." Kada smo je upitali zato nije posve ozdravila, odgovorila je:
"Postoje neki drugi arobnjaki predmeti koji su skriveni i ne mogu ih
pronai. A kada sam upitala ovjeka kako je znao gdje su skriveni prvi
predmeti, rekao mi je: 'Saznao sam to ljubavlju, koja navodi prijatelja
da svome prijatelju odaje tajne. Naime, tvoja mi je susjeda to otkrila kada
me nagovarala da s njome poinim preljub.'" To je pria o bolesnoj eni.
No, kada bih poeo pripovijedati o svim sluajevima koji su se do
godili u tome gradu, trebao bih napisati itavu knjigu. Jer, nebrojeno
je mnogo mukaraca i ena koji su bili slijepi, hromi, klonuli ili pogo
eni razliitim bolestima, prisegnulo da su bili gotovo uvjereni da su
njihove bolesti uzrokovale vjetice, i da su te bolesti trpjeli odreeno
razdoblje ili ak do smrti. I sve to su rekli i posvjedoili bilo je istinito,
s obzirom na konkretne bolesti ili smrt drugih osoba. Jer, ta zemlja
obiluje titonoama i vitezovima, koji se lako odaju porocima i zavode
ene, koje potom odbacuju kada im se prohtije oeniti se estitim e
nama. A njihove im se prezrene ljubavnice odluuju osvetiti uglavnom
preko njihovih ena, nadajui se da e se nakon njihove smrti ti mu
karci vratiti svojim bivim ljubavnicama.
Kada je, tako, nadvojvodin kuhar oenio skromnu djevojku iz stra
ne zemlje, vjetica koja mu je bila ljubavnica, zaustavila ih je oboje na
cesti i, u prisutnosti drugih estitih ljudi, pretkazala djevojinu zaaranost
i smrt, ispruenih joj ruku govorei: "Nee jo dugo uivati u svome
suprugu." I sljedeega dana djevojka oboli i nakon nekoliko dana po
dlegne kletvi. Umirui uzvikne: "Jao! Umirem jer me ena, kako joj Bog
dopusti, ubila svojim arobnjatvom. Ipak, rado odlazim u drugi, bolji
brak s Bogom."
Na isti nain, prema slubenom izvjeu, jedan vojnik bijae ubijen
arobnjatvom, kao i mnogi drugi koje ovdje neu spomenuti.
No, meu njima je bio i jedan javnosti poznat gospodin, kojega je
ljubavnica pozvala da kod nje prenoi. Ali, gospodin je poslao svoga

slugu da joj veli, da je ne moe posjetiti te veeri jer je zaposlen, na

to se ena razbjesni i ree slugi: "Idi i reci svome gospodaru da me nee
dugo uznemirivati." Istoga je dana obolio, a tjedan dana potom i umro.
Postoje i vjetice koje mogu zaarati svoje suce pukim pogledom,
i u javnosti se hvale da ne mogu biti kanjene. Isto tako, te vjetice
mogu zaarati utamniene zloince takvom upornom utnjom, da ni
pod najstranijim muenjima ne priznaju svoja zlodjela.
A neke, pak, radi ostvarenja svojih opakih vradbina, udaraju i pro
badaju raspelo i izgovaraju najprljavije rijei protiv istoe Presvete
Djevice Marije, najopakijim kletvama poriui roenje naega Spa
sitelja iz Njezine netaknute utrobe. Na ovome mjestu nije umjesno po
noviti te odvratne rijei, niti opisivati njihove gnusne zloine, kako
pisac ne bi uvrijedio pobone. Ali, sve su one sauvane i zapisane na
drugim mjestima, uz iscrpan opis naina na koji je neka krtena idovka
upuivala mlade djevojke u tajne arobnjatva. A jedna je od njih, ime
na Walpurgis, koju su iste godine okupljeni oko njezine smrtne postelje
preklinjali da ispovijedi svoje grijehe, izjavila: "Tijelom sam se i duom
predala avlu. Nema nikakve nade za moj oprost." I tako je umrla.
Te primjere nismo spomenuli radi sramote, ve radi pohvale i slave
preuzvienog nadvojvode. Jer, on je uistinu bio pravi katoliki princ,
koji je veoma gorljivo suraivao s crkvom u Brixenu na istrebljenju
vjetica. Spomenuli smo ih, naime, s mrnjom i prijezirom spram tog
velikog zloina, i s ciljem da ohrabrimo ljude da nikada ne prestanu
osveivati njihova zlodjela i uvrede, koje te bijednice nanose Stvoritelju
i naoj svetoj vjeri, da ne spominjemo tek one svjetovne gubitke koje
uzrokuju. A upravo je odricanje vjere njihov najvei i najstraniji zloin.

XIII. POGLAVLJE
Kako primalje koje su vjetice, ine najstranije zloine kada
ubijaju djecu, ili ih na najopakiji nain rtvuju demonima.
e smijemo propustiti spomenuti kakve tete vjetice-primalje na
nose djeci i to, prvo, ubijajui ih i, drugo, bogohulno ih rtvujui
demonima. U gradu Zabernu u biskupiji Strasburg, nalazi se estita
ena posveena Blaenoj Djevici Mariji, koja pripovijeda svoju priu,
koju u nastavku iznosimo, svim gostima koji dolaze u njezinu tavernu
poznatu pod imenom 'Crni orao'.

"Dok sam bila trudna", pria, "sa svojim zakonitim muem, koji je
danas mrtav i kako mi se vrijeme (poroda) pribliavalo, jedna me prima
lja neprestano nagovarala da je zaposlim kako bi mi pomogla pri poro
aju mojega djeteta. No, znala sam da je prati zao glas i, premda sam
uposlila drugu enu, utjenim sam je rijeima uvjeravala da u pristati
na njezin zahtjev. A kada su mi poeli trudovi, pozvala sam k sebi onu
drugu primalju, to je prvu veoma razljutilo, tako da je jedne noi, ot
prilike tjedan dana nakon poroda, ula s jo dvije ene u moju sobu i
stala pokraj moga kreveta. Kada sam pokuala dozvati mua, koji je
spavao u drugoj sobi, svi su mi udovi i jezik obamrli, tako da sam mogla
samo gledati i sluati, jer nisam mogla pomaknuti nijedan drugi mii.
Tada vjetica, koja je stajala izmeu druge dvije ene, ree: "Gledajte!
Ova opaka ena koja mi nije dopustila da joj budem primalja, nee proi
nekanjena!" Druge su je dvije preklinjale da me potedi, govorei joj:
"Nijednoj od nas nije nikada naudila." Ali vjetica im odgovori: "Stavit
u joj neto u utrobu jer me uvrijedila. No, da vam udovoljim, nee
pola godine osjetiti nikakvu bol, no nakon toga e iskusiti dovoljno muka."
Potom mi je prila i dotaknula mi trbuh rukama. I uinilo mi se kao da mi
je izvadila utrobu i stavila je u neto to, naalost, nisam mogla vidjeti.
A kada su otile, ponovno sam zadobila sposobnost govora, te sam od
mah pozvala svoga mua i rekla mu to se dogodilo. On je to, meutim,
pripisao mojoj trudnoi i rekao: "Vi trudnice uvijek patite od mate i
privida." I nikako ga nisam mogla uvjeriti da govorim istinu, pa sam
mu rekla: "Smilovala mi se na est mjeseci. Neu li nakon toga osjetiti
nikakve muke, vjerovat u ti.""
Isti je dogaaj povjerila i svome sinu koji ju je toga dana posjetio,
a obavljao je slubu nad-akona u tome kraju. I to se dogodilo? Na
kon tono est mjeseci, ena osjeti u svome trbuhu tako stranu bol, da
je svojim krikovima danju i nou uznemirivala sve susjede. Budui da
je osobito tovala Djevicu Mariju, kako je sama rekla, svake je subote
postila jedui kruh i vodu, i bila je uvjerena da je bila izbavljena Nje
zinim posredovanjem. Naime, jednoga dana kada je poeljela obaviti
prirodnu radnju, iz njezina tijela ispadoe sve one neiste stvari. Stoga
je pozvala svoga mua i sina i rekla im: "Jesu li ovo prividi? Nisam li
rekla da e se istina obznaniti nakon pola godine? Je li me itko vidio
da jedem trnje, kosti i iverje?" Jer, meu izmetom se nalazilo trnje dugo
poput dlana, kao i mnotvo drugih stvari.

Nadalje (kako smo rekli u Prvome dijelu), sluga kojemu se sudilo

u Breisachu, priznao je da vjeri najvie tete nanose primalje koje su
vjetice. A to su jasnije od dana pokazala svjedoanstva nekih vjetica,
koje su kasnije spaljene.
Tako je u gradu Dannu u baselskoj biskupiji, vjetica prije svoga
spaljivanja priznala da je ubila vie od etrdesetoro novoroenadi,
probadajui im tjemena iglom sve do mozgova.
Konano, jedna je druga ena u strasburkoj biskupiji priznala da
je ubila vie djece nego to ih moe nabrojati. A bila je uhiena dok je
to inila. Naime, neka ju je ena iz drugoga grada pozvala da joj bude
primalja, a nakon to je obavila svoj posao, vratila se kui. Meutim,
dok je izlazila kroz gradska vrata, kroz ogrta u koji se omotala, ispade
ruka novoroeneta. To vidjee ljudi koji su sjedili pokraj kapije. I kada
je ena odmakla, podigli su sa zemlje neto za to su mislili da je komad
mesa. No, kada su bolje pogledali, shvatili su da je rije o prstima djeje
ruke. O tome su odmah obavijestili magistrate, koji su ustanovili da je
to ruka djeteta koje je umrlo prije krtenja. Vjeticu su uhitili i ispitali,
pri emu je priznala svoj zloin i rekla, kako smo spomenuli, da je ubila
vie djece nego to ih moe nabrojati.
Vjetice takva djela ine iz sljedeega razloga. Pretpostavlja se da
to ine na zapovijed zlih duhova, a katkad i svojom voljom. Naime,
30
demon zna da takva djeca, radi kazne gubitka ili radi prvoga grijeha,
ne mogu ui u Kraljevstvo Nebesko. Na taj nain odgaaju posljednji
sud, na kojemu e demoni biti osueni na vjene muke, budui da se
tako broj odabranih sporije popunjava, a ijim e ispunjenjem svijet biti
uniten. Osim toga, kako je prije pokazano, vrag ui vjetice kako da iz
udova takve djece izrade pomast, koja je veoma korisna za njihove vradbine.
Da ukaemo na odvratnost toga grijeha, ne smijemo preutjeti slje
dei straan zloin. Naime, kada ne ubijaju djecu, vjetice ih bogohulno
nude vragu i to na ovaj nain. U trenutku kada se dijete rodi, primalja,
nije li sama majka vjetica, iznosi novoroene iz sobe pretvarajui se da
ga ide ugrijati, te ga podie u zrak i nudi Princu svih demona, naime,
Luciferu i svim zlim duhovima. A to ine ispred kuhinjskog ognjita.
Jedan ovjek pripovijeda da njegova ena, u trenutku kada je tre
bala roditi, protivno uobiajenom ponaanju trudnica, nije dopustila
30) 'Kazna gubitka'. Poena damni.

nijednoj dragoj eni da pristupi njezinu krevetu, osim svojoj keri koja
joj je pomagala pri porodu. Kako je htio otkriti razlog, mu se sakrio
i promatrao itav svetogrdni obred posveivanja djeteta vragu koji smo
opisali. Pri tome mu se uinilo da se dijete samo, vrajom moi, uspinjalo lancem o koji bijahu objeeni kuhinjski lonci. Prestravljen stranim
arolijama kojima su zazivale vraga i drugim neistim obredima koje su
izvodile, mukarac je otro zahtijevao da dijete bude odmah krteno. I
dok su prelazili preko mosta iznad rijeke, da odvedu dijete u drugo
selo gdje se nalazila crkva, mukarac je izvukao svoj ma i nasrnuo na
ker koja je nosila dijete, govorei u prisutnosti drugih dviju osoba:
"Nee prenijeti dijete preko mosta. Ili e ga prijei samo ili u te utopi
ti u rijeci." Ki se prestraila, kao i druge dvije ene u njezinu drutvu,
upitavi ga je li siao s uma (jer ovjek nikome osim dvojici mukaraca
koji su bili s njime, nije odao to je vidio). I on odgovori: "Pokvarena
kurvo! Svojim si arolijama uinila da se dijete uspinje lancem u ku
hinji. Sada uini da samo prijee preko mosta ili u te utopiti u rijeci."
Ki, stoga, spusti dijete na most i svojim umijeem zazove vraga. I od
jednom ugledaju dijete na drugoj strani mosta. A kada su se vratili
kui nakon to je sveenik krstio dijete, mu, budui daje sada imao
svjedoke koji su mogli potvrditi da mu se ki bavi arobnjatvom (jer
prije nije mogao dokazati zloin rtvovanja vragu jer mu je jedini
svjedoio), optuio je pred sucem ker i enu nakon proteka vremena
njihova oienja. I obje bijahu spaljene, a zloin primalja koje su
obavljale taj bezboni obred rtvovanja, bijae razotkriven.
No, ova pria namee dvojbu s kojim ciljem ili svrhom se izvodi to
bezbono rtvovanje djece, i kakvu korist od njega imaju demoni?
Moemo odgovoriti da demoni to ine iz tri razloga, koji slue njihovim
najopakijim ciljevima. Prije svega to ine radi svoje oholosti, koja
31
nikada ne jenjava; kako je reeno: "I mrzitelji tvoji glave podiu."
Jer, svim se silama trude pokoriti se boanskim obredima i ceremoni
jama. Drugi je razlog taj, da ljude lake zavaravaju prividno pobonim
djelima. Na isti nain zavode i mlade djevice i djeake. Premda ih mogu
vabiti posredstvom zlih i pokvarenih ljudi, radije ih obmanjuju arobnim
zrcalima i odrazima iz vjetijih noktiju, navodei ih da vjeruju kako
vole nevinost, premda je preziru. Jer, vrag iznad svega prezire Blaenu
Djevicu jer mu je glavu satrla. Tako i tim prinoenjem djece, obmanju31) 'Glave podiu.' Psalam 83:3

ju vjetice i navode ih na grijeh nevjere pod prividom krijeposnoga

ina. A trei je razlog taj da prisiljavajui vjetice da im posveuju
djecu dok su jo u kolijevci, doprinose umnaanju njihova bezbona
umijea radi svoje koristi.
To svetogre, pak, na tri naina teti djetetu. Prije svega, vidljive se
rtve Bogu izrauju od vidljivih stvari, kao to su vino, kruh ili plodo
vi zemlje, a sve su to znaci tovanja i pokornosti Bogu, kako je reeno
u Knjizi Sirahovoj (xxxv): "Ne pokazuj se pred Gospodom praznih
ruku." A takve se rtve ne smiju poslije upotrijebiti u profane svrhe.
Stoga sveti otac Ivan Damaanski veli: "rtve koje se prinose u crkvi
pripadaju samo sveenicima, no oni ih ne smiju upotrijebiti u svoje svrhe,
vei ih imaju pobono raspodijeliti tako da dio posvete Bogu, a dio udje
ljuju siromanima." Iz toga slijedi da dijete, koje je rtvovano vragu u
znak njegova tovanja i pokornosti, katolici nikako ne mogu posvetiti
pobonome ivotu i predati dostojnoj i plodnoj slubi Bogu za nje
govu i dobrobit drugih ljudi.
Tko, naime, tvrdi da djeca ne trpe kazne radi grijeha majki i drugih
ljudi? Moda e se netko pozvati na prorokove rijei: "Sin nee trpjeti
radi oeva grijeha." No, odlomak iz Izlaska (xx) veli: "Jer, ja, Jahve,
Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca, onih koji me
mrze, na djeci do treeg i etvrtog koljena." A znaenje je tih izreka slje
dee. Prva govori o duhovnoj kazni, koja proizlazi iz Nebeskoga ili
Bojega, a ne ljudskog suda. A to je kazna koja pogaa duu, kao to
je gubitak ili uskrata milosti ili kazna boli, odnosno vjenih muka pak
lenog ognja. Takvom se kaznom ovjek kanjava samo radi svojih gri
jeha, onoga naslijeenoga prvim grijehom ili osobnoga grijeha.
Drugi tekst govori o onima koji oponaaju grijehe svojih otaca,
kako objanjava Gracijan32 (I, 4. pit., itd.), koji prua druga objanjenja
zato Bog kanjava ovjeka drugim kaznama, ne samo radi grijeha
koje je poinio ili bi ih mogao poiniti (u emu ga sprjeava kazna koju
taj grijeh za sobom povlai), ve i radi grijeha drugih ljudi.
32) 'Gracijan'. Malobrojne poznate podatke o autoru djela 'Concordantia discordantium canonum' ('Usklaenje neusklaenih kanona'), poznatijeg pod naslovom 'Decretum Gratianum' ('Gracijanov dekret), valja sakupiti iz samoga njegova djela. Gracijan je roen u Italiji,
vjerojatno u gradu Chiusiju. Pripadao je Kalmaldolekom redu i predavao je na bolonjskoj
koli. Nije sigurno kada je tono dovrio svoj 'Dekret', no openito se smatra da je ta zbirka
sastavljena 1151. Neki suvremeni autoriteti, meutim, skloniji su isticati 1140. godinu. Gra
cijan je umro prije 1179. ili, prema nekima, 1160. Smatra se utemeljiteljem znanosti kanon
skoga prava.

Stoga se ne moe tvrditi da ovjek trpi kaznu bez razloga i bez gri
jeha, koji je uzrok kazne. Naime, zakon propisuje da nitko ne smije biti
kanjen bez grijeha, osim ako za to ne postoji kakav razlog. No, uvje
reno tvrdimo da takav razlog uvijek postoji, premda ga mi moda ne
poznajemo. Vidi to kae sv. Augustin (XXIV, 4.) Ne moemo li, pak,
prodrijeti u dubinu Bojega suda, znamo da je ono to On kae istina,
i da je ono to ini pravedno.
Valja, meutim, ukazati na razlikovanje nedune djece, koju demo
nima ne rtvuju njihove majke koje su vjetice, ve primalje, koje ih
kriom, kako smo spomenuli, kradu iz zagrljaja i utrobe estite majke.
Takva djeca nisu izgubila milost u toj mjeri da moraju biti sklona ta
kvim zloinima. Ali pobono je vjerovati da bi lako mogla prihvatiti
majine vrline.
Djeca koja su tako svetogrdno rtvovana trpe i sljedeu tetu. Kada
ovjek sebe rtvuje Bogu, tada Ga prihvaa kao svoj Poetak i Kraj.
Ta je rtva najvrednija od svih njegovih vanjskih rtava, jer poinje
njegovim stvaranjem, a zavrava njegovom slavom. ("rtva Bogu duh
je raskajan; srce raskajano, ponizno, Boe, nee prezreti" Psalam 51:19.)
Slino tomu, kada vjetica rtvuje dijete vragu, predaje (posveuje)
mu njegovo tijelo i duu kao njihov poetak i kraj u vjenome proklet
stvu. Stoga dijete moe samo nekim udom biti izbavljeno od plaanja
tako velikoga duga.
esto u povijesnim knjigama itamo o tek roenoj djeci, koju su nji
hove majke, obuzete nekom strau ili duevnim poremeajem, nepro
miljeno rtvovale vragu, i kako se tek u odrasloj dobi, s velikom mukom
i uz pristanak Boji, uspijevaju osloboditi vrajeg ropstva. A o tome
Knjiga primjera, Presveta Djevica Marija prua obilje primjera od
kojih osobito vrijedi istaknuti sluaj ovjeka, kojega vrhovni pontifeks nije mogao izbaviti od vrajih kunji. No, kada su ga poslali ne
kome svecu koji ivi na Istoku, ovaj ga je nakon mnogo muka oslobo
dio od ropstva posredovanjem same Presvete Bogorodice.
ak i da Bog tako otro kanjava nepromiljenu (neu se posluiti
izrazom rtvu) posvetu srdite majke, kojoj mu nakon tjelesnoga sje
dinjenja kae: "Nadam se da e iz ovoga nastati dijete", a ona mu odgo
vori: "Neka dijete ide do vraga!" Koliko je, onda, vea kazna za gore
opisanu uvredu Boanskog Velianstva!
Trea posljedica tog svetogrdnog rtvovanja je usaivanje u dijete
sklonosti ka opinjavanju ljudi, ivotinja i plodova zemlje. To pokazuje

sv. Toma u 108. pitanju 2. knjige, gdje govori o svjetovnoj kazni, i o

tome kako neki bivaju kanjeni radi tuih grijeha. On, naime, veli da su
sinovi, u smislu tjelesnog, vlasnitvo svojih oeva i da sluge i ivotinje
pripadaju svojim gospodarima. Iz toga slijedi da sinovi esto ispataju
radi svojih oeva, kada su oni kanjeni u svom imetku.
Taj se sluaj posve razlikuje od onoga to je reeno o tome kako
Bog, radi grijeha oeva, kanjava djecu do treega i etvrtoga narataja.
Jer, ondje je rije o onima koji oponaaju grijehe svojih oeva, dok ovdje
govorimo o onima koji ispataju umjesto svojih oeva, a nisu opona
ali njihove grijehe, ve samo nasljeuju posljedice tih grijeha. Na taj
je nain Davidov sin roen iz preljuba prerano umro; i radi toga su na
zapovijed bile pobijene sve ivotinje Amaleana. Ipak, mnogo je toga
nedokuivo.
Na temelju svega to smo do sada izloili, moemo zakljuiti da su
takva djeca do kraja ivota, sklona arobnjatvu. Jer, kao to Bog oiuje od grijeha sve to Mu je posveeno, emu svjedoe djela sveta
ca, kada roditelji predaju Bogu plodove koje su izrodili, tako i vrag ne
prestaje kuiti zlom ono to mu se rtvuje. To potkrepljuju mnogi pri
mjeri iz Staroga i Novoga zavjeta. Tako su mnogi patrijarsi i proroci,
poput Izaka, Samuela i Samsona, kao i Aleksije i Nikola33 i mnogi dru
gi, bili milou voeni u sveti ivot.
I na kraju, iz osobnoga iskustva znamo da se keri vjetica uvijek
sumnjie za bavljenje slinim umijeima, jer oponaaju zloine svojih
majki, i da je uistinu sve vjetije potomstvo zaraeno. A tomu je ra
zlog, kao i svemu to je do sada reeno, injenica da vjetice radi ugo
vora koje su sklopile s vragom, za sobom uvijek moraju ostaviti naslje
dnika i pozorno ga uputiti u tajne svoga umijea, kako bi mogle ispuniti
34
svoj zavjet da e uiniti sve za umnaanje broja vjetica. Jer, kako je
mogue, a to se esto pokazalo tonim, da njene djevojice u dobi
33) 'Aleksije'. Sv. Aleksije, ispovjednik. Spomendan: 17. srpnja. U bazilici i crkvi svetih Bonifacija i Alesija all'Aventina u Rimu, ispod glavnoga oltara, pohranjeni su ostaci tijela sv.
Bonifacija i sv. Aleksija. Sv. Agla pokopan je u ispovjedaonici.
34) 'Broj vjetica.' Francesco Maria Guazzo u 'Compendium Maleflcarum' (Milano, 1608.),
veli da vjetice obeavaju vragu: "da e svim svojim silama i nagovorima nastojati privui druge
mukarce i ene svojim gnusnim umijeima i pridobiti ih za tovanje Sotone." Tako je Janet
Breadheid iz Auldearnea, njezin mu "potaknuo na bavljenje tim umijeem." (Pitcaim,
'Criminal Trials', Edinburgh, 1833.) U Salemu su neke vjetice optuile sveenika Georgea
Burroughsa da ih je: "zaveo i uhvatio u zamku arobnjatva." Vidi moju knjigu 'History of
Witchcraft', III. pogl., str. 83-84.

od osam ili deset godina, podiu oluje i tue, osim ako ih njihove majke
nisu rtvovale vragu na temelju takvoga s njime sklopljenoga ugovora?
A djeca ne mogu sama initi takva djela odriui se vjere, ime zapo
inju odrasle vjetice, a to stoga to nisu upoznata ni s jednim lankom
vjere. Izloit emo primjer jednog takvog djeteta.
Jedan ratar iz vojvodine vabije, poveo je svoju mladu ker, koja
je tek navrila osam godina, sa sobom na polje da provjeri kako mu rastu
usjevi. Kada se poeo aliti zbog sue govorei: "Jao! Kada e pasti
kia?", djevojica ga, u svoj nevinosti srca, upita: "Oe, eli li kiu mogu
ti je brzo poslati." A otac joj veli: "to? Zar ti zna proizvesti kiu?"
Na to mu djevojica odgovori: "Znam proizvesti kiu, kao i oluje i tue."
I otac ju upita: "Tko te to nauio?" "Moja majka", odgovori, "ali rekla
mi je da to nikome ne kaem." A otac e na to: "Kako te to nauila?",
na to mu ki odgovori: "Poslala me uitelju koji e uiniti sve to ga
zatraim u bilo koje vrijeme." A otac joj veli: "Jesi li ga ikada vidjela?"
"Katkad sam viala mukarce kako dolaze k mojoj majci i odlaze, a kada
sam je pitala tko su oni, rekla mi je da su to nai gospodari kojima me
predala, i da su veoma moni i bogati zatitnici." Otac se zaprepasti i
upita je moe li onda uistinu izazvati oluju. I ki mu odgovori: "Da,
ako imam malo vode." Potom odvede djevojicu do oblinjega potoka i
ree joj: "Uini to, ali samo iznad nae zemlje." I djevojica uto stavi
svoju ruku u vodu i promuka je zazivajui ime svoga gospodara, kako
ju je majka nauila i, gle! Kia se spusti samo na njihovo polje. Vidjevi
to, otac ree: "Uini da sada padne tua, ali samo na jedno od naih polja."
I kada je djevojica i to uinila, otac se posve uvjerio, te je optuio
svoju enu pred sucem. enu su uhitili i osudili na lomau. No, keri
bijae oproteno i svim se srcem posvetila Bogu, jer od tada vie nikada
nije mogla izvoditi te vradbine.

XIV POGLAVLJE
Ovdje izlaemo razliite naine kojima vjetice nanose tetu stoci.
35

ada je sv. Pavao rekao: "Zar je Bogu do volova?" , time je mislio

da su sve stvari podlone Boanskoj providnosti, dakle i ljudi i
36
ivotinje, kako veli psalmist , no da sinovi ovjeji uivaju Njegovu
osobitu zatitu. Stoga kaem, ako vjetice uz pristanak Boji nanose
zlo ljudima, nedunima i grjenicima, i ako su roditelji zaarani po svojoj
djeci, koja se smatraju njihovim vlasnitvom, tko, tada, moe dvojiti da
vjetice, uz pristanak Boji, mogu nanositi razne tete stoci i plodovima
zemlje, koji su takoer njihovo vlasnitvo? A vrag je tako udario i na
Joba, da mu je pobio svu stoku. Stoga nema ni najmanje farme na kojoj
ene jedna drugoj ne povreuju krave, isuujui im mlijeko i esto ih
ubijajui.
No, razmotrimo prvo najmanju od tih teta, naime, isuivanje mlijeka.
Na pitanje kako to ine, odgovaramo pozivajui se na blaenoga Al
berta, koji u svojoj knjizi O ivotinjama veli da je mlijeko prirodna
mjesenica kod svih ivotinja. I, poput svake druge tekuine u eni, nije
li zaustavljena nekim prirodnim uzrokom, tomu je uzrok arobnjatvo.
Istjecanje mlijeka prirodno se zaustavlja kada je ivotinja bremenita.
A zaustavlja se boleu izazvanom nekim vanjskim uzrokom, kada i
votinja jede neko bilje koje je takve naravi da isuuje mlijeko, i krava
radi toga obolijeva.
A vjetice to mogu uzrokovati na razliite naine arobnjatvom.
Tako e u noi nekih svetkovina, radi vee uvrede boanskog Velianstva
i slijedei upute vraga, vjetica sjesti u kut svoje kue s vjedrom meu
nogama, zabost e no ili kakvo orue u zid, i pretvarati se kao da ga
svojim rukama muze. Potom e pozvati svoga duha zatitnika, koji s
njome uvijek surauje i rei mu da eli mlijeko odreene krave iz od
reene kue, koja je zdrava i ima ga u obilju. I zloduh e u asu izmu
sti mlijeko iz vimena te krave, i odnijeti ga vjetici na mjesto na koje
mu sjedi, tako da izgleda kao da istjee iz noa.
Kada se o tome javno propovijeda ljudima, time ne stjeu nikakvo
pogubno znanje, jer, bez obzira moe li tkogod prizvati vraga mislei

35) 'Volovi.' 1 Korinanima, 9:9.

36) 'Psalmist' Psalam 36:7,8.

da e mu to biti dovoljno da izvede takvu aroliju, obmanjuje se, jer

svoju nevjeru nije potvrdio prisegnuvi na tovanje vraga ili odricanjem
vjere. Ovo sam izloio radi onih koji misle da neke stvari o kojima piem,
ne bi trebalo propovijedati ljudima jer bi mogli stei loe spoznaje.
Meutim, nema nikakve opasnosti da e itko od sveenika saznati kako
se izvode radnje koje ovdje spominjemo. A zapisane su upravo s ciljem
odvraanja ljudi od toga gnusnog zloina, i korisno ih je javno propovi
jedati kako bi se suci potaknuli da gorljivije kanjavaju straan zloin
poricanja vjere. Ipak, ne valja ih uvijek propovijedati na takav nain, jer
laici uglavnom razmiljaju o svjetovnim gubicima, poglavito se zamara
jui zemaljskim, negoli duhovnim stvarima. Stoga suci revnije kanja
vaju vjetice optuene za nanoenje svjetovnih gubitaka. No, tko moe
dokuiti prepredene naume vraga?
Poznajem ljude iz jednoga grada, koji su se u svibnju zaeljeli svi
banjskog maslaca. Dok su, tako, eui stigli do livade, sjeli su uz potok
i jedan od njih, koji je sklopio nekakav izriit ili preutan ugovor s
vragom, ree: "Pribavit u vam najbolji svibanjski maslac." I istoga tre
nutka svue sa sebe odjeu, ue u potok, te sjedne leima okrenut struji
i, dok su ga ostali promatrali, izgovori neke rijei i prebaci vodu preko
lea, te u kratko vrijeme iz nje izvadi veliku koliinu masla, kakvo su
lokalne ene u svibnju prodavale na trnici. Ostali ga kuae i izjavie
da je uistinu veoma dobar maslac.
Iz toga o njima moemo zakljuiti sljedee. Ili je rije o pravim vjecima, koji su sklopili izriit ugovor s vragom, ili na temelju kakvog
preutnog dogovora znaju da e vrag uiniti to ga zatrae. Prvi sluaj
nije potrebno objanjavati, jer takve su prave vjetice. No, ako je rije
o drugoj vrsti, tada su ih primalje ili njihove majke jo kao djecu bo
gohulno rtvovale vragu, koji im stoga pomae.
Moe se, meutim, prigovoriti da je sam vrag pribavio maslac bez
ikakva izriitog ili preutnog ugovora, i bez prethodno iskazanog mu
tovanja od strane ljudi. Odgovaramo da nitko nikada ne moe prib
jei vrajoj pomoi u takvim stvarima bez njegova zazivanja, i da je
onaj tko na takav nain trai njegovu pomo, otpadnik od vjere. Tako tvrdi
sv. Toma u Drugoj knjizi Sentencija, dist. 8, u pitanju: 'Moe li se otpa
dnikom od vjere smatrati onaj, koji se utjee za pomo avlu.' I premda
se blaeni Albert Veliki slae s ostalim nauiteljima, on izriitije tvrdi
da je u takvim sluajevima rije o apostaziji rijeju ili djelom. Jer se

zazivanja, zaklinjanja, kaenja i klanjanja izvode kada je s vragom

sklopljen otvoren ugovor, ak i kada mu ovjek nije predao duu i tijelo,
niti se u cijelosti ili dijelom odrekao vjere. Naime, ovjek pukim zazi
vanjem vraga ini otvorenu verbalnu apostaziju. No, nema li izriitog
zazivanja, ve samo radnje koja rezultira nekom posljedicom, koju
moe uzrokovati samo vrag, i bez obzira izvrava li je ovjek odmah
zazivanjem vraga, izgovaranjem nekih drugih nepoznatih rijei ili bez
izgovaranja rijei, ali s tim naumom - to je sluaj, kako tvrdi blaeni
Albert, apostazije djelom, jer tu radnju zahtijeva vrag. Ali, kako je
oekivanje ili prihvaanje vraje pomoi uvijek uvreda vjere, i to je apostazija.
Zakljuuje se, dakle, da je vraar, bez obzira na koji je nain pribavio
maslac, uinio to uslijed preutnog ili izriitog ugovora sklopljenog s
vragom. A da je bila rije o izriitom ugovoru, ponaao bi se na nain
uobiajen vjeticama. Stoga je vjerojatnije da je s njime bio vezan pre
utnim ili tajnim ugovorom, koji je s vragom sklopio osobno ili je to ui
nila njegova majka ili primalja. A tvrdim da ga je sklopio osobno, jer
je on izveo samo neke radnje, oekujui da vrag proizvede posljedicu.
Drugi zakljuak koji izvodimo iz opisane i slinih radnji jest sljedei.
Vrag ne moe stvarati nove vrste. Stoga, kada je prirodni maslac izne
nada izronio iz vode, vrag ga nije proizveo pretvarajui vodu u mlijeko,
ve je uzeo maslac s nekog mjesta na kojemu se uvao, i stavio ga u
ovjekove ruke. Ili je, pak, uzeo prirodno mlijeko iz stvarne krave, i
hitro ga smukao u prirodan maslac. Jer, kako su umjene ene kadre
veoma brzo proizvesti maslac, vrag to moe uiniti u najkraem roku
i odnijeti ga ovjeku.
Na isti nain neki arobnjaci, kada im se prohtije piti vino ili poele
neto drugo, jednostavno nou izau u selo s uturom ili vrem, koji se
ubrzo napuni vinom. Naime, to ini demon koji ih puni prirodnim vi
nom uzetim iz neke bave.
to se, pak, tie naina na koji vjetice ubijaju ivotinje i stoku, va
lja rei da tada postupaju isto kao s ljudima. Mogu ih zaarati dodirom
i pogledom ili samo pogledom. Ili, pak, tako da ispod praga stajskih
vrata ili u blizini pojilita, sakriju kakav talisman ili drugu aroliju.
Na takav su nain, vjetice spaljene u Ratisbonu, o kojima emo
poslije neto vie govoriti, demoni uvijek nagovarali da zaaraju naj
bolje konje i najugojeniju stoku. A kada su ih upitali kako su to radile,

jedna od njih, imena Agnes je rekla da su obiavale skrivati odreene

predmete ispod praga stajskih vrata. A upitavi je koji su to bili pred
meti, odgovorila je: "Kosti razliitih vrsta ivotinja." Potom su je pitali
u ije je ime to inila, na to je rekla: "U ime vraga i drugih zlih duho
va." Druga vjetica imena Anna, ubila je dvadeset tri konja nekog gra
anina koji je bio vozar. Kada je taj ovjek kupio dvadeset etvrtog
konja, radi ega je posve osiromaio, uao je u staju i rekao vjetici koja
je stajala pred vratima njegove kue: "Gle, kupio sam konja i zaklinjem
se Bogom i Njegovom Svetom Majkom da u te svojim rukama ubiti
ugine li taj konj." To prestrai vjeticu, te ona ostavi konja na miru.
No, kada su je uhitili i pitali kako je inila te stvari, odgovorila je da je
jednostavno iskopala malu rupu, u koju je vrag potom stavio neke njoj
nepoznate predmete. Iz toga se zakljuuje da vjetica surauje s vra
gom makar i svojim dodirom ili pogledom. Jer, Bog ne doputa vragu
da nanosi zlo stvorenjima bez nekog oblika suradnje vjetice, o emu smo
prije govorili. A on to ini radi vee uvrede boanskog Velianstva.
Pastiri su esto obiavali vidjeti, kako ivotinje na polju prije smrti
tri ili etiri puta skoe visoko u zrak. A to izazivaju vjetice na nagovor
vraga.
Jedan veoma bogati ovjek iz podruja izmeu grada Fiessena i
planine Ferrer u strasburkoj biskupiji, potvrdio je da je u Alpama tije
kom godine dana uginulo vie od etrdeset volova i krava u njegovu i
vlasnitvu drugih ljudi, koje su bile zaarane jer u to vrijeme nije vla
dala nikakva prirodna poast ili bolest. To je dokazao tvrdnjom da
stoka, kada je rije o nekoj prirodnoj poasti ili bolesti, ne ugiba odjed
nom, ve postupno, a da je u sluaju o kojemu govori, sva stoka bila
zaarana nekom arolijom koja im je iznenada oduzela svu snagu, radi
ega su svi zakljuili da je pobijena arobnjatvom. Premda sam spome
nuo da je uginulo etrdeset grla, mislim da je rekao vei broj. Meutim,
posve je tono da je u nekim podrujima, osobito u Alpama, bilo zaa
rano mnogo stoke. A poznato je da je takav oblik arobnjatva, naalost,
veoma rairen. Sline emo sluajeve razmotriti poslije, u poglavlju u
kojemu raspravljamo o nainima uklanjanja takvih arolija.

XV. POGLAVLJE
Kako izazivaju i podiu tue, oluje i munje,
kojima udaraju ljude i ivotinje.
injenicu da demoni i njihovi uenici mogu arobnjakim umi
jeem izazivati munje, tue i oluje i da demonima Bog daje mo
da izvode takva djela, a njihovi uenici to ine uz Njegovo doputenje,
dokazuje Sveto pismo u I. i II. odlomku Knjige o Johu. Naime, u trenut
ku kada mu je Bog dao svoje doputenje, vrag je uinio da Sabejci ukra
du Jobu petsto jarmova goveda i petsto magarica, a potom je s neba
udario oganj i spalio sedam tisua deva, a oluja je izbrisala kuu sa ze
mlje, ubivi sedam Jobovih sinova i tri keri i sve sluge, osim onoga koji
ga je o tome izvijestio. I, na kraju, vrag udari sveca najstranijim pritevima, pa se njegova ena i tri prijatelja nad njim strano saalie.
U svome komentaru o Jobu, sv. Toma pie: "Moramo priznati da su
demoni kadri, uz pristanak Boji, gibati zrak, podizati vjetrove i initi da
s neba pada vatra. Jer, premda tjelesnim biem, kada ono preuzima
razliita oblija, ne upravlja nikakav aneo, ni dobar ni zao, ve samo
Bog Stvoritelj, tijelo se pri gibanju pokorava duhovnom biu. A tu istinu
jasno potvruje primjer ovjeka. Jer njegovi se udovi pokreu na za
povijed njegove volje, koja poiva u dui, inei ono to im nalae volja.
Stoga sve to se postie gibanjem, mogu svojom priroenom moi i
niti ne samo dobri, ve i zli duhovi, osim ako im to Bog ne zabranjuje.
Meutim, vjetrovi, kia i druga slina gibanja zraka, mogu biti izazvana
isparavanjima iz zemlje ili vode. Stoga demoni svojom priroenom
moi mogu prouzroiti takve stvari." Tako veli sv. Toma.

Jer, Bog se Svojim pravednim sudom, koristi demonima kao svojim

posrednicima u kanjavanju, kada nas pogaa nesreama na ovome
svijetu. Stoga glosa uz psalam: "Prizvao je glad na zemlju... itd" veli:
"Bog je zlim anelima koji su zadueni za takve stvari, dopustio da
poine to zlo" A pod glau se razumijeva aneo koji upravlja glau.
Upuujemo itatelja i na ono to je gore napisano pod pitanjem,
moraju li se vjetice uvijek utjecati za pomo demonima, kao i na ono
to je reeno o tri vrste teta koje demoni katkad nanose bez pomoi
vjetica. No, demoni radije ine zlo ljudima uz pomo vjetica, jer time
nanose veu uvredu Bogu, koji im, stoga, daje veu vlast u napastova
nju i kanjavanju.

Za navedeno je razmatranje bitno i to, to su nauitelji napisali u Dru

goj knjizi Sentencija, dist. 6, o pitanju je li zlim anelima dodijeljeno
posebno mjesto u zranoj sferi. Naime, tri su stvari povezane s demonima
koje valja imati na umu, a to su njihova narav, dunost i grijeh. A po svo
joj naravi, oni pripadaju najvioj nebeskoj sferi, svojim grijehom naj
niem paklu, a dodijeljenom im dunou, jer, kako smo rekli, oni su
posrednici u kanjavanju pokvarenih i u iskuavanju dobrih, njihovo je
mjesto u zranoj sferi. Demoni, naime, ne obitavaju s nama na zemlji
kako nas ne bi suvie napastovali. No, u zraku i u podruju oko vatre,
mogu na taj nain sjedinjavati aktivne i pasivne sile da, kada im to Bog
dopusti, s neba izbacuju vatru i munje.
37
U Mravinjaku se pripovijeda o nekom ovjeku kojega su vlasti
uhitile i, kada ga je sudac pitao kako su izazivali tue i oluje i jesu li to
lako inili, odgovorio je: "Moemo lako izazivati tue, ali zbog zatite
dobrih anela ne moemo proizvoditi sve tete koje poelimo." I dodao
je: "Moemo nauditi samo onima, kojima je uskraena Boja pomo,
ali ne i onima koji ine znak kria. A ta djela inimo ovako: prvo u polju
izgovaramo odreene rijei, kojima prizivamo glavnog demona da po
alje jednoga od svojih slugu da napastuje ovjeka kojega imenujemo.
A kada se taj demon pojavi, rtvujemo mu crnoga pijetla na raskriju38
puta, bacajui ga u zrak. I, kada ga demon primi, ispunjava nam elju
i uzburkava zrak, ali ne uvijek na mjestima koja mu spomenemo, a onda,
uz pristanak Boji, alje tue i munje."
U istome djelu saznajemo o nekom vjetijem voi ili herezijarhu
imena Staufer39, koji je ivio u Bernu u susjednoj zemlji, i posvuda se
u javnosti hvalio da moe kada mu se prohtije, pretvoriti se pred svojim
suparnicima u mia i skliznuti kroz ruke svojih smrtnih neprijatelja. A
tvrdio je da je esto na takav nain izbjegao pogibiju u rukama svojih
37) 'Mravinjak'. III. poglavlje
38) 'Raskrija.' Prilikom suenja Dame Alice Kyteler iz Kilkennyja 1324., ustanovilo se da
je na raskrijima rtvovala ive ivotinje (Holinshed veli devet crvenih pijetlova) svom duhu za
titniku, Roberta Artissonu: "qui se facit appellari Artis Filium. " U grkoj predaji,
, ili poltergeist je duh koji obitava na raskrijima. Lemoine (VI, str. 109) nam kazuje: "Celui
qui veut devenir sorcier doit aller a un 'quatre chemins' avec une poule noire', ou bien encore
au 'cimetiere', sur une 'tombe' et toujours a 'minuti'. Il vient alors quelqu'un qui demande: 'Que
venez-vous faire ici?' 'J'ai une poule a vendre', repond-on. Ce quelqu'n (est) le Mechant. "
39) 'Staufer.' Staufus. 'Mravinjak', iii. pogl. U frankfortskom izdanju iz 1588., svez. I, str. 722,
pie 'Scavius', a u biljeci na dnu stranice pie 'Schasius'. (Biljeka na dnu stranice: "De Schasio in murem se convertente. ")

smrtnih neprijatelja. No, kada je pravedni Bog odluio okonati ta nje

gova zlodjela, neki su ga njegovi neprijatelji ekali u zasjedi. Ugledav
i ga kako sjedi u koari pokraj prozora, iznenada su ga proboli svo
jim maevima i kopljima, tako da je bijednom smru umro radi svojih
zloina. No, za sobom je ostavio uenika imena Hoppo, kojemu je
uitelj bio onaj isti Stadlin kojega smo spomenuli u estome poglavlju.
Ta su dvojica, kada im se prohtjelo, mogla uiniti da treina gnojiva,
slame ili ita neprimjetno prijee sa susjedova polja na njihovo; izazi
vali su najvee tue, razorne vjetrove i munje; mogli su pred oima ro
ditelja u vodu bacati djecu, koja su hodala uz obalu kada nikoga dru
goga nije bilo u blizini; mogli su osljepljivati ljude i ivotinje; ljudima
otkrivati skrivene stvari; mogli su na razne naine nanositi tetu ljudskim
poslovima ili tijelima; katkad su ubijali ljude munjama; i mogli su prou
zroiti mnoge druge poasti, kadgod im je to pravedni Bog dopustio
da ine.
Na ovome je mjestu vrijedno spomenuti i primjer iz naega iskustva.
U konstancijskoj biskupiji, dvadeset osam njemakih milja od grada Ratisbona u smjeru Salzburga, razorna je tua unitila voke, usjeve i vino
grade u pojasu irokom jednu milju, nakon ega loza nije tri godine uro
dila vinom. O tom je dogaaju obavijetena inkvizicija, jer su stanovnici
zahtijevali da se provede istraga. A mnogi su, osim graana, bili uvje
reni da je ta nesrea bila prouzroena arobnjatvom. Konano je nakon
petnaestodnevne rasprave, utvreno da je uistinu bila rije o arobnja
tvu, to smo trebali dokazati. Meu velikim brojem osumnjienih,
nalazile su se dvije ene, koje smo osobito podrobno ispitali. Jedna od
njih bila je pralja imena Agnes, a druga Anna von Mindelheim. Dvije
su ene bile zatvorene u razliitim zatvorima, tako da nijedna nije znala
to se s onom drugom dogaa. Sljedeega su dana glavni sudac imena
Gelre, veoma gorljivi branitelj vjere i drugi prisjednici, veoma blago
ispitali pralju u prisutnosti biljenika. I premda je nedvojbeno bila za
arana onom moi utnje, koja je uvijek velika smetnja sucima, na prvom
je suenju izjavila da nije poinila nijedan zloin protiv mukarca ili
ene. Ipak, kako tako veliki zloin boanskom milou nije mogao ostati
nekanjen, kada su je oslobodili okova, jer se nalazila u prostoriji za
muenje, odjednom je priznala sve zloine koje je poinila. Naime, prili
kom ispitivanja od strane inkvizicijskog biljenika, o optubama koje
su protiv nje podnesene, a koje su se odnosile na tete koje je nanijela
ljudima i stoci, i teretile su je tekom sumnjom za zloin arobnjatva,

premda nijedan svjedok nije mogao dokazati da se odrekla vjere ili da

je tjelesno opila s demonom inkubom (jer je o tome uporno utjela),
ipak je priznala tetu koju je nanijela ivotinjama i ljudima; a kada su
je pitali je li se odrekla vjere i spolno opila s inkubom, odgovorila je
da mu se tjelesno predavala vie od osamnaest godina, i da se u cijelosti
odrekla vjere.
Nakon toga su je pitali zna li to je prouzroilo tuu o kojoj smo
govorili, na to je odgovorila potvrdno. Naredivi joj da to objasni,
rekla je: "U podne toga dana doao je moj duh zatitnik i rekao mi da
uzmem malo vode i odem na polje ili ravnicu Kuppel (kako se naziva
ta ravnica). A kada sam ga upitala to je naumio uiniti s vodom, rekao
mi je da od nje eli proizvesti kiu. Posluala sam ga i kada sam izala
kroz gradska vrata, ugledala sam demona kako stoji pokraj drveta." Sudac
je elio znati pokraj kojeg drveta, na to mu je odgovorila pokazujui
prstom: "Pokraj drveta nasuprot onoga tornja." A na pitanje to je ondje
radila, rekla je: "Demon mi je rekao da iskopam malu rupu i u nju izlijem
vodu." Sudac ju je upitao jesu li zajedno sjedili: "Ja sam sjela, a demon
je stajao." Potom joj je sudac naredio da opie kojim je rijeima i na
koji nain uzburkala vodu, na to je odgovorila: "Uzburkala sam je
svojim prstom, i zazvala ime samoga Vraga i drugih demona." Sudac
ju je opet upitao to je uinila s vodom: "Voda je nestala jer ju je demon
podigao u zrak." Potom su je upitali je li imala pomonika. Odgovo
rila je: "Pod drugim drvetom nasuprot toga, stajala je moja drugarica
(pri emu je imenovala drugu uhienu vjeticu, Annu von Mindelheim),
ali ne znam to je ona radila." Konano su je upitali koliko je vremena
prolo od podizanja vode u zrak i tue, na to je odgovorila: "Prolo
je dovoljno vremena da se prije oluje vratim u kuu."
Meutim (to je veoma zanimljivo), kada su sljedeega dana naj
blaim nainima ispitivali drugu vjeticu, koja je pritom bila palevima
svezana o muilo, nakon to su je oslobodili, priznala je svoj zloin, a
njezin se iskaz u svim pojedinostima podudarao s iskazom prve vje
tice. Naime, potvrdila je da je bilo podne, kako je uzburkala vodu koju
je ulila u rupu prizivajui vraga i sve demone, da je proteklo isto onoliko
vremena, naime, da je oluja nastupila nakon to je demon podigao vodu
u zrak i nakon to se ona vratila kui. Obje su vjetice treega dana
bile spaljene. Pralja se prije smrti pokajala i predala Bogu, izjavivi da
e umrijeti smirena srca ako bude izbavljena od vrajih muka, pri emu
je poljubila kri koji je drala u rukama. No, druga joj se vjetica radi

toga prijekorno izrugivala. A ona je vie od dvadeset godina spolno

opila s inkubom, potpuno se odrekavi vjere i nanijela je mnogo vie
tete ljudima, stoci i plodovima zemlje od prve, o emu svjedoe sau
vani zapisi s njezina suenja.
Smatramo da su navedeni primjeri dostatni, jer, uistinu postoji ne
brojeno mnogo drugih primjera takvih zlodjela. Nadalje, demoni svo
jom moi veoma esto izazivaju munje kojima pogaaju ljude, ivo
tinje i spremita. A izgleda da je uzrok tomu mnogo tajniji i skrovitiji,
jer ini se da se takve stvari esto dogaaju pristankom Bojim i bez
vjetije suradnje. Meutim, vjetice su dobrovoljno priznavale da su
izvravale takva djela, o kojima svjedoe mnogi primjeri koji bi se mo
gli pridodati gore navedenima. Stoga je razumno zakljuiti da vjetice
mogu izazivati munje i oluje na moru, jednako lako kako proizvode i
tue, te o tim pitanjima vie nema nikakve dvojbe.

XVI. POGLAVLJE
O tri vrste arobnjakog umijea kojima se predaju
mukarci, a ne ene, podijeljeno u tri poglavlja,
od kojih prvo govori o arobnjatvu strijelaca.
ae istraivanje zahtijeva da na ovome mjestu razmotrimo po
sljednju kategoriju arobnjatva, kojim se bave mukarci i to na
tri naina. A prvo nam valja raspraviti o sedam smrtnih i stranih grijeha,
koje ine arobnjaci koji su "strijelci". Prvi je od tih naina sljedei.
Ti arobnjaci na blagdan Muke Gospodnje, odnosno, na Veliki Petak,
kako se taj dan naziva, tijekom odravanja presvete slube Boje, ga
aju svojim strijelama kao u metu, presvetu sliku Raspela. O, kakve li
okrutnosti i uvrede protiv Spasitelja! Drugo, premda nije sigurno da su
uz tu apostaziju djelom prinueni poiniti i apostaziju rijeju, sigurno
je da nijedan kranin ne moe nanijeti veu tetu vjeri. Jer, nema ni
kakve dvojbe da bi takva djela bila bez uinka da ih poine nevjernici,
kojima se ne ukazuje takva zahvalnost zbog njihova neprijateljstva
prema vjeri. Stoga ti bijednici imaju spoznati istinu i snagu katolike vje
re, radi ije potvrde Bog doputa injenje takvih zloina.
Tree, takav strijelac mora izbaciti tri ili etiri strijele na opisan na
in i, uspije li u tome, dobiva mogunost da istoga dana ubije isti broj
ljudi. etvrto, vrag im obeava sljedee: premda prvo moraju svojim

oima pogledati osobu koju ele ubiti, i na taj se naum posve usredo
toiti, demon ih uvjerava da se ta osoba pred njima nigdje ne moe sa
kriti, jer e upravo on odnijeti strijele koje izbace i njima ih pogoditi.
Peto, strijelu40 mogu tako precizno izbaciti, kao da kovanicom ga
aju glavu nekoga ovjeka a da ga pritom ne povrijede, i to mogu ini
ti beskonano dugo. esto, da bi zadobili tu mo, moraju se tijelom i du
om predati vragu. Navest emo neke primjere toga umijea.
Izvjesni je princ Rajnske oblasti, poznatiji pod imenom Eberhard
Dugobradi, jer nije nikada iao bradu, prije svoje ezdesete godine
osvojio neku carsku zemlju i postavio opsadu pred zamkom Lendenbrunnen radi pljakakih pohoda, koje su organizirali stanovnici toga
zamka. U njegovoj se vojsci nalazio arobnjak vrste kakvu smo opi
sali, a zvao se Puncker, i toliko je muio branitelje zamka da ih je sve
osim jednoga, pobio svojim strijelama. A ovo je nain na koji je to inio.
Kadgod je pogledao nekog ovjeka, bez obzira gdje se ovaj skrio ili
otiao, izbacio je svoju strijelu koja ga je u istome trenutku smrtno ranila
i ubila. A bio je kadar svakoga dan izbaciti tri takve strijele pred slikom
Spasitelja. Moda je vragu broj tri miliji od drugih brojeva, jer simbo
lizira poricanje Svetog Trojstva. No, nakon to bi izbacio takve tri stri
jele, gaao je jednako neprecizno kao i drugi strijelci. Neto poslije,
zazove ga neki branitelj zamka i podrugljivo mu vikne: "Punckeru,
hoe li, barem, potedjeti prsten koji visi o kapiji?" A on mu izvana od
govori: "Ne, odnijet u ga onoga dana kada osvojimo zamak." I ispu
nio je svoje obeanje, jer, kako smo spomenuli, nakon to su poginuli
svi, osim jednog stanovnika zamka, koji je konano osvojen, arobnjak
je uzeo taj prsten i objesio ga na svoju kuu u Rorbachu u wormskoj
biskupiji, gdje se i danas moe vidjeti. Poslije su ga, meutim, svojim
lopatama ubili neki seljaci kojima je naudio, te je, tako, zaslueno umro
zbog svojih grijeha.
Postoji i druga pria o tome strijelcu, koja kazuje kako se neki veo
ma ugledan ovjek elio uvjeriti u njegovu vjetinu, pa je postavio svoga
mladoga sina ispred mete, stavivi mu novi na kapu, naredivi mu da
pogodi novi strijelom tako da ne srui kapu. arobnjak je nevoljko
40) 'Strijelu.' Ova drevna tradicija tema je i uvene Weberove opere 'Der Freischutz', libreto
za koju je napisao Kind. Prvi je put izvedena u Berlinu 1821., a englesku premijeru je
doivjela 22. srpnja 1824. u Lyceum Theatre u Londonu, pod naslovom Der Freischutz ili
Sedmi metak'.

pristao, jer nije bio siguran obmanjuje li ga to vrag koji ga je naumio

ubiti. Ipak, popustivi kneevim nagovorima, stavio je jednu rezervnu
strijelu u tobolac koji mu je visio o ramenu, a drugu umetnuo u luk, te
izbio novi s kape ne ozlijedivi djeaka. Vidjevi to, knez ga upita zato
je stavio strijelu u tobolac, na to mu ovaj odgovori: "Da je to bila vraja
varka i da sam ubio svoga sina, radi ega bih trebao umrijeti, odmah
bih te pogodio drugom strijelom da osvetim svoju smrt."
I premda Bog katkad doputa takva zlodjela radi iskuavanja i ka
njavanja vjernika, Spasitelj svojom milou izvodi mnogo vea uda
radi osnaivanja i slave vjere.
Naime, u konstancijskoj biskupiji, pokraj dvorca Hohenzorna i sa
mostana redovnica, nalazi se novoizgraena crkva u kojoj se moe vidje
ti slika naega Spasitelja probodena strijelom, iz koje tee krv. A sljedea
pria svjedoi o istinitosti toga uda. Jedan je nesretni bijednik poelio
da mu vrag osigura tri ili etiri strijele, kojima e moi ubiti koga eli,
na nain koji smo opisali. Tako je strijelom (koja ondje i danas stoji)
probo raspelo koje je stajalo na raskriju puta, a kada je iz njega poela
udesno istjecati krv41, bijednik se nije mogao pomaknuti s mjesta, jer
bi pogoen Boanskom kaznom. A kada ga je neki prolaznik upitao zato
ondje nepokretno stoji, klimnuo je glavom, a ramena i ruke u kojima je
drao luk, a potom i itavo tijelo, poee mu se tresti i nije mogao iz
govoriti ni rije. Prolaznik tada ugleda raspelo sa strijelom i krvlju, te
mu ree: "Razbojnie, proboo si lik naega Gospodina!" Potom pozva
druge ljude i naredi im da se pobrinu da ne pobjegne (premda se, kako
41) 'Istjecati krv.' Dana 29. svibnja 1187., neki su plaenici i razbojnici bacali kocku ispred
vrata crkve u Deolsu. Jedan od njih, koji je izgubio jedno bacanje, poeo je srdito psovati, pa
je uzeo kamen i bacio ga o kip Nae Gospe s Djetetom koji je stajao iznad svetoga portala. Ruka
djeteca Isusa u istome se asu prepolovila. "Iz ruke slomljenoga kipa je poela istjecati krv
pravei lokvu na zemlji. Bijednik koji je bacio kamen poeo je mahnito divljati i na mjestu se
sruio mrtav." Krv je paljivo skupljena u staklenu boicu, koja je pohranjena u Gospinoj ka
pelici. Poslije je njome izlijeeno mnogo ljudi i u sjeanje na to uda utemeljeno je Bratstvo,
koje je djelovalo do Revolucije. Ponovno je osnovano 1830., a 31. svibnja se u crkvi Nae Gospe
u Deolsu odrava sveana misa posveena tom Prolijevanju krvi.
Nakon posljednje propovijedi sv. Pavla od Kria (1694.-1775.) koju je odrao u crkvi u Piagaru, vjernici su vidjeli kako iz Raspela, koje je stajalo iznad jednoga od sporednih oltara,
izbija krv. Tisue je ljudi svjedoilo tome udu, a poslije je izgraena kapela u kojoj je pohra
njen udesni Kri. Godine 1630. u Spaletu, iz glave kipa Naega Gospodina s Trnovom kru
nom, poela je istjecati krv. ak i u ovo nevjerniko doba, iz Presvetoga Raspela u Limpiasu,
u El Santo Cristo de la Agonia, istjee krv, a neki svjedoe da su vidjeli kako mu teku suze iz
oiju, koje se okreu lijevo-desno, a glava se katkad pomie kao u znak slabosti i velike patnje.
Mogli bismo navesti mnotvo drugih primjera slinih uda.

je reeno, nije mogao pomaknuti), te odjuri u dvorac da izvijesti to se

dogodilo. Kada su stanovnici dvorca stigli, nali su ga na istome mjestu.
I prilikom ispitivanja je priznao svoj zloin, a sudske su ga vlasti od
vele iz te oblasti i osudile na bijednu smrt, kakvu je zasluio radi ispatanja svojih grijeha.
Radi toga se takvi zatitnici, branitelji i pomagai imaju smatrati
hereticima, ali i apostatima, i valja ih kazniti na nain koji emo opisati.
Ti arobnjaci ine sedmi smrtni grijeh. Prije svega, zakon za njih od
reuje kaznu izopenja iz crkve, a ako su ti zatitnici sveenici, bit e
uklonjeni iz slube i lieni svih asti, a sluba im moe biti vraena samo
posebnim papinskim oprostom. Nadalje, nastave li se ti zatitnici i tije
kom godinu dana nakon izricanja kazne izopenja, baviti svojim djeli
ma, valja ih osuditi kao heretike.
To je sukladno kanonskome zakonu, koji se u VI. knjizi bavi pitanjem
izravnog ili neizravnog uplitanja u postupke dijecezanskih biskupa i
inkvizitora u stvarima vjere, i odreuje da se gore spomenuta kazna ima
izvriti nakon jednogodinjeg razdoblja. Ondje, naime, pie: "Zabra
njujemo svako uplitanje velmoa, svjetovnih gospodara, vladara i nji
hovih slubenika, itd." itatelj se upuuje na taj odlomak.
Nadalje, iz odredbe Kanona, koja govori o iskorjenjivanju arobnjake hereze, jasno proizlazi da se vjetice i njihovi zatitnici imaju
zakonski ekskomunicirati, osobito iz odredbe: "Mi izopujemo i istje
rujemo iz Crkve sve heretike, katare, sektae .... i druge, kakvim se god
imenima nazivaju, itd." A meu njih ukljuuje sve njihove pristae,
zatitnike i druge, nastavljajui: "Takoer izopujemo iz Crkve sve
sljedbenike, zatitnike, branitelje i pomagae takvih heretika."
Kanonski zakon propisuje razliite kazne koje na sebe navlae ti
heretici u razdoblju od godinu dana, bez obzira jesu li laici ili sveenici,
te veli: "Stavljamo pod kaznu izopenja sve njihove zatitnike, pomagae
i branitelje, tako da e se svaki meu njima koji je tako osuen, a odbio
je odrei se svoje hereze, godinu dana nakon toga smatrati odmetnikom
od zakona, i nee mu se dopustiti da ue ni u jednu slubu ili vijee,
niti e moi sudjelovati u izboru takvih slubenika, niti e moi davati
iskaze; nee ga se smjeti pozivati kao svjedoka, niti e mu se omogu
iti da iznosi dokaze o svom sluaju; nee moi biti nasljednikom
ikakve imovine, niti e tko snositi odgovornost pri sklapanju poslova
s njime. Ako je takav ovjek sudac, njegova e presuda biti nevaea,
i pred njim se nee iznositi nijedan sluaj. Ako je odvjetnik, nee mu

biti doputeno obraati se sudu. Ako je biljenik, nijedna isprava koju

je sastavio nee biti vaea, ve e biti proglaena tetnom kao i njezin
autor. Sline se kazne odreuju i za druge javne slubenike. Meutim,
ako je rije o sveeniku, bit e mu oduzeta sluba, sve asti i povlastice,
jer njegov je grijeh vei, pa zasluuje teu kaznu. I ako itko od tih he
retika, koje je kao takve oznaila Crkva, prezrivo zanemari svoju kaznu,
nad njima se ima provesti kazna izopenja iz Crkve do krajnjih granica
osvete. A sveenstvo nee smjeti takvim hereticima udjeljivati crkve
ne sakramente, niti ih pokapati u skladu s kranskim obredom, ili pri
mati njihove milodare i prinosnice, jer e u suprotnom biti lieni svo
jih slubi, koje im se mogu vratiti tek posebnim papinskim oprostom."
Konano, postoje mnoge druge kazne koje na sebe navlae takvi
heretici, ak i kada ne ustraju u svojoj herezi godinu dana, kao i njihova
djeca i unuci. Njih, naime, biskup ili inkvizitor moe suspendirati, liiti
svih naslova, posjeda, asti i crkvenih povlastica, ukratko, svih vrsta jav
nih slubi. No, to se dogaa samo ako su okorjeli ne-pokajnici. I njihovi
potomci do drugoga narataja mogu biti lieni prava na unapreenje u
crkvenim ili javnim slubama. No, to se odnosi samo na potomke s oeve
strane, a ne i majine i samo na okorjele ne-pokajnike. Isto tako, svi nji
hovi sljedbenici, zatitnici i pomagai bit e lieni prava na podnoenje
molbi ili albi. A to valja protumaiti tako, da se nakon izricanja presude
koja ih proglaava hereticima, ne mogu aliti na tu presudu, bez obzira
je li se prema njima na bilo koji nain loe i okrutno postupalo. Jo bismo
mnogo toga mogli ovdje rei u potvrdu naega stajalita, no navedeno
je sasvim dostatno.
Radi boljeg razumijevanja svega to je do sada reeno, u nastavku
nam valja raspraviti nekoliko toaka. Prije svega, uposli li princ ili svje
tovni gospodar takvoga arobnjaka radi osvajanja kakvoga zamka u
opravdanome ratu, kako smo gore opisali, i uz njegovu pomo okona
tiraniju zlih ljudi, imaju li se svi njegovi vojnici smatrati zatitnicima
i braniteljima toga arobnjaka, i radi toga kazniti na gore spomenut
nain? ini se da je ispravan odgovor da radi njihova velikoga broja
pravda mora biti snoljivija. Naime, voa, njegovi povjerenici i savje
tnici imaju se smatrati pomonicima i poticateljima takvoga arob
njatva, radi ega prema zakonu na sebe navlae gore spomenute kazne,
ako i nakon upozorenja njihovih duhovnih savjetnika, ustraju u svom
opakom naumu. U tom ih sluaju valja smatrati zatitnicima i pomaga
ima, i s obzirom na to ih kazniti. to se tie ostalih vojnika, budui

da oni ne sudjeluju u savjetovanju svojih voa, ve su jednostavno

spremni rtvovati ivote u obranu svoje zemlje, premda moda oprav
davaju arobnjake pothvate, nee biti izopeni iz Crkve. Meutim,
duni su priznati krivnju arobnjaka i svom ispovjedniku, koji ih odrjeuje od grijeha, moraju sveano prisegnuti da e zauvijek uzmicati
od takvih djela, i da e svim silama nastojati iz svoje zemlje istjerati
sve takve arobnjake.
Postavlja se pitanje od koga takvi prinevi mogu traiti odrjeenje
grijeha, nakon to uvide odvratnost svoga zloina, naime, da li od svojih
duhovnih savjetnika ili inkvizitora? Odgovaramo da to mogu uiniti i
njihovi duhovni savjetnici i inkvizitori, ukoliko se takvi zloinci pokaju.
To proizlazi iz odredaba kanonskoga zakona, koje se bave nainom na
koji valja postupati, u strahu od Boga i radi upozorenja ljudi, protiv
heretika, njihovih sljedbenika, zatitnika, branitelja i pomagaa, kao i
protiv svih koji su optueni ili se terete sumnjom za herezu. No, ako tko
od njih pod sveanom prisegom prizna svoj pad u herezu i eli biti ponov
no primljen u zajednicu crkve, sveta ga Crkva moe odrijeiti grijeha.
Za princa ili nekog drugog vladara moe se rei da se priveo pame
ti, kada je predao arobnjaka sudu da ga kazni radi njegovih prijestupa
protiv Stvoritelja; kada je iz svojih zemalja istjerao sve optuene za
arobnjatvo ili herezu; kada se iskreno pokajao radi svojih prolih
grijeha; i kada je vrsto u svom srcu odluio da kao katoliki vladar
nee pokazivati nikakvu naklonost drugim takvim arobnjacima.
Moemo, meutim, postaviti pitanje, kojoj vlasti takvoga ovjeka treba
predati, koji mu sud valja presuditi i treba li ga smatrati otvorenim he
retikom? O prvoj dvojbi, naime, o tome trebaju li takve ljude kanjavati
svjetovni ili crkveni sudovi, posebno raspravljamo na poetku Treega
dijela. Kanonski zakon jasno propisuje, da nijedan magistrat ili svjetovni
sudac ne moe presuivati u sluaju hereze bez doputenja biskupa i
inkvizitora ili, barem, osobe koju su oni ovlastili. Meutim, ini se da
ta odredba, prema kojoj svjetovni sudovi nemaju ovlast presudivanja
u zloinima hereze, ne vrijedi u sluaju vjetica. A to stoga to zloini
vjetica ne ulaze iskljuivo pod jurisdikciju crkvenih, ve i svjetovnih
sudova, s obzirom na svjetovne tete koju nanose. Meutim, kako emo
poslije pokazati, premda crkveni sudac mora presuivati u tom sluaju,
svjetovni sudac je ovlaten izricati i izvravati kazne, kako pokazuju
odredbe Kanona o ponitenju optube za herezu i o izopenju iz Crkve.

Prema tome, ak i da preda arobnjaka na suenje ordinariju, svjetovni

sudac zadrava ovlast kanjavanja nakon to mu biskup ponovno preda
osuenika. tovie, svjetovni sudac moe uz pristanak biskupa, izvr
avati obje slube, dakle, izricati i izvravati kaznu.
Nadalje, neodriva je tvrdnja da su takvi arobnjaci apostati, a ne
heretici, a to stoga to su i jedni i drugi zloinci protiv vjere. Meutim,
dok heretik gaji neku zabludu o vjeri, arobnjatvo pretpostavlja namisao otpadnitva od vjere. Jer, vei je grijeh kvariti vjeru koja daje ivot
dui, nego krivotvoriti novac koji je oslonac tijela. Budui da svje
tovni sudovi izriu trenutane smrtne kazne krivotvoriteljima novca i
drugim zloincima, nije li jo pravednije spomenute heretike i otpad
nike od vjere osuditi na smrt, neposredno nakon izricanja presude?
Ovime smo odgovorili i na drugu dvojbu, naime, koji sudovi i suci
trebaju kanjavati takve ljude. O tome emo, meutim, podrobnije ra
spravljati u Treem dijelu ove knjige, gdje govorimo o metodama kanja
vanja zloinaca i otvorenih heretika (vidi osmu i dvanaestu metodu),
te odgovaramo na pitanje treba li pokajnike osuditi na smrt.
Naime, kanonski zakon propisuje da se obian heretik i pokajnik, koji
ponovno upadne u svoj grijeh, ima osuditi na smrt. A sv. Toma tvrdi
da je to primjereno i razumno radi ope dobrobiti svih ljudi. Jer, ako se
povratnikim hereticima iznova oprata i doputa da ive i zadre svoja
svjetovna dobra, to bi moglo ugroziti spasenje drugih, i to stoga to bi
ih mogli zaraziti ako opet zapadnu u svoju herezu, a izbjegnu li kaznu,
drugi e manje strahovati da e biti zaraeni herezom. A ponovnim za
padanjem u herezu potvruju da nisu postojani u svojoj vjeri, pa ih se
stoga s pravom valja osuditi na smrt. U svezi toga moramo rei sljedee.
Ako je sama nedosljednost crkvenome sucu dovoljna, da takvog, koji
ponovno zapada u stari grijeh preda svjetovnome sudu radi izricanja
smrtne kazne, tada to jo vie mora uiniti u sluaju onoga, koji odbija
dokazati da se uistinu pokajao tako to e svjetovnome sudu predati
apostata, ili kakvog arobnjaka ili vjeticu, ve onemoguuje svjetov
nome sucu da takvu osobu ispita i osudi na smrt pod optubom za bav
ljenje arobnjatvom, na temelju zakona i radi svjetovnih teta koje je
poinila. No, pokaje li se takav vjetac ili vjetica, crkveni sud prvo mora
ponititi presudu o izopenju, koju mu je izrekao radi arobnjake
hereze. Isto tako, pokajani heretik moe biti ponovno vraen pod okrilje
Crkve, radi spasenja svoje due. Budui da o tome raspravljamo u

Prvom pitanju Treega dijela, navedeno je na ovome mjestu dostatno.

Ukazujemo, meutim, na to da svi vladari moraju znati da nee moi iz
bjei sudu stranoga Suca, jer, uistinu, najtee e kazne trpjeti svi oni
na vlasti, koji doputaju takvim arobnjacima da ive i da izvode svoja
djela protiv Stvoritelja.
Druge dvije vrste arobnjaka pripadaju opoj kategoriji, u koju ulaze
svi koji se slue kakvim zazivima i bogohulnim arolijama, kako bi
proizveli oruja koja ih ne mogu ozlijediti ili raniti. Takvi se dijele u
dvije skupine. Pripadnici prve skupine nalik su arobnjacima-strijelcima
o kojima smo gore govorili, po tome to i oni unakazuju sliku raspetoga
Krista. Naprimjer, kada ele da im oruja ili udarci ne ozlijede glavu,
skidaju glavu s Raspela; ele li da ne budu ranjeni u vrat, skidaju mu vrat;
ele li zatititi ruku, skidaju ili, barem, prepolovljuju ruku s kria, itd.
Katkad, pak, uzimaju dio tijela kipa do struka ili ispod njega. Sve to
dokazuje injenica, da na raskrijima putova gotovo nema nijednog posve
netaknutog Raspela. Neki arobnjaci sa sobom nose tako otrgnute udove,
a drugi izgovaraju svete ili nepoznate rijei kako bi postali neranjivi.
Po tome se, dakle, razlikuju. arobnjaci prve vrste mogu se usporediti s
onim strijelcima po tome, to preziru vjeru i unakazuju Spasiteljev lik,
te ih stoga valja smatrati pravim apostatima i izvesti pred sud. No, ne
smije im se suditi tako strogo kao strijelcima, jer je oito da ih prvi daleko
nadmauju svojom opakou. Naime, ini se da oni te radnje izvode
samo radi zatite itavoga svoga tijela, ili njegova gornjeg i donjeg dijela.
Stoga ih valja smatrati pokajanim, a ne okorjelim hereticima kada ih
se nakon pokajanja optui za arobnjatvo. A kazniti ih treba na osmi
nain opisan u Treem dijelu ove rasprave, pokajanjem uz sveanu pri
segu i utamnienjem.
arobnjaci druge vrste kadri su zaarati oruje tako, da po njemu
mogu bosi hodati i izvoditi druga neobina djela (kako tvrdi sv. Izidor
u Etimologijama VIII, arobnjaci su oni koji su kadri nekim umijeem
izvoditi udesne radnje izgovaranjem rijei). A meu njima postoji ra
zlika. Neki, tako, izvode arolije izgovaranjem svetih rijei ili zapisi
vanjem arolija iznad bolesnika, a te su radnje zakonom doputene
ako je ispunjeno sedam neophodnih uvjeta, kako emo poslije pokazati
na mjestu gdje govorimo o metodama lijeenja zaaranih. Sudac, me
utim, mora razmotriti sluajeve opinjavanja oruja izgovaranjem
svetih rijei, ili uklanjanja arolija zapisanih radi izljeenja bolesnih.

Naime, kada ti arobnjaci izgovaraju rijei, ije znaenje ni sami ne

razumiju, ili se slue kakvim slovima i znakovima, a ne znakom kria,
takve su radnje nedoputene i dobri se ljudi moraju paziti opakih radnji
tih arobnjaka. A ako ustraju u takvim djelima, mora ih se teretiti sum
njom, premda lakom, i kazniti ih na nain koji opisujemo neto poslije.
Ti su ljudi, naime, okaljani grijehom hereze, jer takva se djela mogu izvr
avati samo uz vraju pomo, a, kako smo pokazali, onaj koji se utjee
vrajoj pomoi ima se smatrati otpadnikom od vjere. Ipak, brani li se
arobnjak svojim neznanjem ili prisegne da e se popraviti, prema njemu
se moe postupati blae nego prema arobnjacima-strijelcima.
Openito je poznato da zanatlije i trgovci obiavaju sa sobom nositi
takve talismane i rune. Budui da sudjeluju u izvoenju takvih arolija,
moraju biti izbavljeni od grijeha, to moe uiniti sveenik u ispovjedaonici, ili crkveni sudac u sudnici. Naime, te nepoznate rijei i slova pretpo
stavljaju sklapanje preutnog ugovora s vragom, koji se kriom koristi
takvim stvarima za svoju korist, ispunjavajui elje onima koji ih nose,
kako bi ih mogao namamiti na mnogo gore stvari. Takvi se ljudi, stoga,
moraju u sudnici upozoriti i kazniti na temelju druge metode. Sveenik
u ispovjedaonici mora prouiti talisman i, odlui li ga unititi, mora iz
brisati nepoznate rijei i znakove, pri emu moe ostaviti zapisane
rijei Evanelja ili znak kria ako ih ima.
Nadalje, to se tie svih tih vrsta arobnjaka, a osobito strijelaca, valja
odgovoriti, kako smo gore spomenuli, trebaju li se oni smatrati otvore
nim hereticima. O tome smo ukratko govorili u Prvom pitanju Prvoga
dijela ove rasprave, gdje smo ukazali na tvrdnju sv. Bernarda da ovjek
moe biti optuen za herezu na tri naina. Prvo, dokazom injenice,
kada javno propovijeda svoju herezu; drugo, iskazom pouzdanih svjedo
ka; i tree, osobnim priznanjem. Osim toga, sv. Bernard objanjava zna
enje nekih s time povezanih odredaba kanonskoga zakona, kako je po
kazano u Prvome pitanju Prvoga dijela.
Iz toga, dakle, jasno proizlazi da se arobnjaci-strijelci i oni magovi,
koji opinjavaju svoja oruja, imaju smatrati krivima za oitu herezu
koja se osniva na sklapanju kakvog izriitog ugovora s vragom, i to
stoga to je oito da svoje majstorije ne bi mogli izvoditi bez vraje
pomoi.
Nadalje, takoer je jasno da se takvima imaju smatrati i zatitnici,
branitelji i pomagai takvih ljudi, koje valja podvrgnuti propisanim

kaznama. Jer, u njihovu sluaju ne moemo dvojiti zasluuju li teretiti se

lakom, ozbiljnom ili tekom sumnjom. Naime, takvi su ljudi uvijek teki
grjenici, i Bog ih uvijek kanjava bijednom smru.
Tako saznajemo o nekome princu koji je u svojoj slubi imao takve
arobnjake, koji su mu pomagali da neprimjereno trgovinski ugnjetava
stanovnike odreenog grada. Kada mu se jedan od njegovih vazala zbog
toga poalio, zavikao je na njega, bez ikakva strahopotovanja prema
Bogu: "Molim Boga da ovoga asa umrem ako ih nepravedno ugnjeta
vam." Boanska ga je osveta veoma brzo dostigla i princ je umro. A ta
osveta nije uslijedila samo zbog njegove nepravednosti, ve jo vie jer
je bio zatitnik hereze.
Tree, jasno je da se i svi biskupi i vladari, koji ne ustraju svim silama
istrebljivati i potiskivati takve zloine, njihove tvorce i zatitnike, imaju
smatrati oitim suuesnicima u zloinu i kazniti ih propisanom kaznom.

II. PITANJE
Postupak unitavanja i uklanjanja arolija.
Uvod u kojemu razmatramo potekou
koja proizlazi iz ovoga pitanja.
e li doputeno uklanjanje arolija arobnjatvom, ili kakvim drugim
nedoputenim sredstvima?
Odgovara se da nije, jer ve smo pokazali da se u Drugoj knjizi
Sentencija i u 8. Distinkciji, svi crkveni nauitelji slau da je nedopu
teno sluiti se vrajom pomoi, jer to pretpostavlja apostaziju. Tvrdi
se da se nijedna arolija ne moe odstraniti bez pomoi demona, a to
stoga to se moe ukloniti samo ljudskom, demonskom ili Boanskom
moi. A prvom se ne moe ukloniti, jer nia sila ne moe ponititi uinak
vie sile, budui da ne moe djelovati izvan granica svoje moi. Ne
moe se ukloniti ni boanskom moi, jer bi to tada bilo udo, a Bog
izvodi uda samo Svojom voljom, a ne na zahtjev ljudi. Jer, kada je
Marija zatraila Krista da udom stvori vino, odgovorio joj je: "eno,
to ja imam s tobom?" A nauitelji to tumae u znaenju: "to imam
s tobom da izvedem udo?" 42 Osim toga, ini se da ljudi veoma rijetko
bivaju osloboeni zaaranosti, zazivajui Boju pomo ili molei se

svecima. Iz toga, dakle, proizlazi da se mogu osloboditi arolija samo

uz pomo demona, to je nedoputeno.
Nadalje, zaarani se esto, premda je to zabranjeno, umjesto svee
nicima ili egzorcistima, utjeu za pomo mudrim enama, koje ih ne
rijetko ozdravljaju. Iskustvo pokazuje da se takva izljeenja ishode od
demona, iju je pomo zabranjeno traiti. Stoga je nezakonito na takav
nain uklanjati zaaranost, ve je zaarani mora strpljivo podnositi.
Nadalje se istiu rijei svetih Tome i Bonaventure (IV. Knjiga, 34.
dist.), koji tvrde da je zaaranost trajna kada se ne moe ukloniti ljud
skim sredstvima, jer, postoji li takvo sredstvo, ono je ljudima nepoznato
ili je nedoputeno. Te se njihove rijei tumae u znaenju da je ta bo
lest neizljeiva, i stoga se ima smatrati trajnom, a pritom dodaju da, ak
i da Bog prinudi vraga da pribavi lijek kojim e ukloniti to zlo s ovjeka,
nakon ega ovaj ozdravi, takav lijek sigurno nije ljudski. Prema tome,
ako ga Bog ne izlijei, ovjek ne smije ni na koji nain pokuati priba
viti lijek.
Na istome mjestu ta dva nauitelja dodaju, da je nedoputeno ak i
uklanjanje arolije drugom arolijom. Oni, naime, tvrde da se zaara
nost ima smatrati trajnom, ak i kada se na takav nain prva arolija
uspjeno ukloni, a to stoga to je zabranjeno arobnjatvom zazivati
vraju pomo.
Nadalje, tvrdi se da egzorcizmi koje provodi Crkva nisu uvijek uin
43
kovito sredstvo istjerivanja demona u sluaju tjelesnih bolesti, jer ta
kve ljude ozdravlja samo Bog. Uinkoviti su, meutim, protiv takvih
demonskih napasti protiv kojih su poglavito i ustanovljeni, kao, primje
rice, protiv demonske opsjednutosti ili za istjerivanje demona iz djece.
Nadalje, nije tono da vlast, koju je Bog dao demonu nad nekim
ovjekom radi njegovih grijeha, prestaje nakon prestanka grijeha. Jer,
esto se dogaa da ovjek prestane grijeiti, a da time ne nestaje i njegov
grijeh. Iz navedenoga, dakle, moemo zakljuiti da gore spomenuti
42) 'udo.' Pravo je znaenje toga odlomka ovdje posve pogreno protumaeno. Ispravno bi
tumaenje bilo: "Gospo, je li moja i tvoja briga" imaju li ovi ljudi vina? Na Gospodin je
zauen velikodunou i milosrdnou Nae Gospe. Prvo je udo izveo na Marijin zahtjev.
Quod Deus imperio tu prece, Virgo, potes. Moemo rei da se sva uda izvode na zahtjev
Nae Gospe jer, kako veli sv. Bernard, Bog eli da kroz Nju sve postiemo (pribavljamo).
Totum nos voluit habere per MARIAM.
43) 'Demoni.' Uzrok neuinkovitosti egzorcizma je nedostatak vjere.

nauitelji smatraju da je nedoputeno uklanjati zaaranost, ve je za

arani mora trpjeti, jer ju je dopustio sam Gospodin Bog, koji je moe
i ukloniti kada Mu se prohtije.
Protiv navedenog stajalita iznosi se tvrdnja da Bogu i Prirodi ne
nedostaje potrebitosti, kao to ne obiluju suvinostima. A vjerniku je
protiv takvih vrajih djela potrebno pruiti zatitna (o emu smo govorili
na poetku ovoga Drugog dijela), kao i ljekovita sredstva. Jer u suprot
nom Bog ne bi dovoljno skrbio o vjernicima, i inilo bi se da su vraja
djela jaa od Bojih.
Treba ukazati i na onu glosu uz odlomak Knjige o Johu: "Nijedna
zemaljska sila... itd." Glosa veli da je zloduh, premda ima vlast nad
svim ljudskim stvarima, podloan zaslugama svetaca, pa ak i zaslu
gama pobonih ljudi na ovome svijetu.
44
Nadalje, sv. Augustin (De moribus Ecclesiae) veli: "Nijedan an
eo nije snaniji od nae due kada vrsto prianjamo uz Boga. Jer, ako
je snaga vrlina na ovome svijetu, tada je dua predana Bogu uzvisenija
od itavoga svijeta. Stoga takve due mogu ponititi avolja djela."
Odgovor. Dva su stajalita koja proizlaze iz navedene izreke, a koja
su naizgled posve suprotstavljena.
Naime, neki teolozi i kanonisti smatraju, da je doputeno uklanjati
arobnjatvo ak i praznovjernim i drugim jalovim sredstvima. A takvo
je stajalite Dunsa Skota45, Henrika iz Segusija, Godfrida i svih kanonista. Drugi, pak, teolozi, osobito oni drevni, kao i neki suvremeni, poput
sv. Tome, sv. Bonaventure, blaenoga Alberta, Petera Paludanusa i mno
gih drugih, smatraju da zlo nikako ne moe rezultirati dobrim, i da je
ovjeku bolje umrijeti nego li pristati na izljeenje praznovjernim i
drugim jalovim sredstvima.
Razmotrimo njihova stajalita u pokuaju da ih to vie pribliimo.
U svojoj etvrtoj knjizi, 34. dist, gdje govori o smetnjama i impotenci
ji uzrokovanoj arobnjatvom, Skot veli da je nesmotreno ustrajati na
44) 'De Moribus.' Djelo 'De Moribus ecclesiae catholicae et de moribus Manichaeorum'
napisano je 388.-389.
45) 'Duns Skot.' Ivan Duns Skot (Johannes Duns Scotus), Doctor Subtilis ['Otroumni nauitelj', op. prev.], uveni franjevaki skolastik, umro 8. studenog 1308. ivio je i predavao u
Oxfordu i izvjesno vrijeme u Parizu. Zbirka njegovih djela, popraena komentarima i sabrana
u dvadeset est svezaka, objavljena je u Parizu 1891 .-95., kao drugo izdanje zbirke od dvana
est spisa, koju je prvi puta objavio Luka Wadding 1639. u Lyonsu.

nedoputenosti uklanjanja arolija praznovjernim i drugim beskorisnim

sredstvima, koje se ne protivi vjeri. Naime, onaj tko unitava takva vra
ja djela nije njegov suuesnik, ali vjeruje da vrag ima mo i nakanu
nanositi takvo zlo samo onoliko dugo, koliko traje vanjski biljeg ili obi
ljeje te nesree. Stoga, kada se takav biljeg uniti, uklanja se i nesrea.
I dodaje da je pohvalno unitavati vraja djela. No, s obzirom da spo
minje obiljeja, navest emo jedan primjer.
Neke ene otkrivaju vjeticu na temelju sljedeeg obiljeja. Kada
zaarana krava vie ne donosi mlijeka, ene vjeaju vjedro s mlijekom
iznad vatre, koje potom udaraju tapom izgovarajui neke praznovjer
ne rijei. I premda to vjedro udaraju ene, demon te udarce odnosi na
vjetija lea, to ih oboje veoma oslabljuje i umara. Meutim, demon to
ini kako bi naveo enu, koja udara vjedro, na injenje jo gorih djela.
Dakle, bez te opasnosti koju takva radnja za sobom povlai, mogli bismo
s pravom prihvatiti miljenje ovoga mudrog nauitelja. Postoje jo
mnogi slini primjeri.
U svojoj nadahnjujuoj Summi o spolnoj impotenciji prouzroenoj
arobnjatvom, Henrik iz Segusija veli da u takvim sluajevima valja
pribjei medicinskim sredstvima i, premda se neka od njih ine posve
beskorisnim i praznovjernim arolijama, vrijedi vjerovati onima koji
obavljaju svoju profesiju, pa stoga i Crkva mora biti snoljiva prema
suzbijanju praznovjerja drugim praznovjerjima.
Slino stajalite iznosi i Ubertinus46 u svojoj etvrtoj knjizi, kada
kae: "Zaaranost se moe ukloniti molitvom ili istim umijeem kojim
je arolija izvedena."
Godfrid u svojoj Summi veli sljedee: "Zaaranost ne moe uvijek
ukloniti onaj koji ju je prouzroio, i to stoga to je mrtav, ili je ne zna
ukloniti, ili je neophodna arolija izgubljena. No, doputeno mu je
odstraniti aroliju, zna li proizvesti lijek protiv nje." Spomenuti autor
govori protiv onih, koji su tvrdili da nemogunost izvrenja spolnoga
ina ne moe biti prouzroena arobnjatvom, i da ona nikada ne moe
biti trajna, te da stoga ne ponitava ve sklopljen brak.
Nadalje, oni koji su tvrdili da nijedna arolija nije trajna, pozivali
su se na sljedee razloge. Mislili su da se svaka zaaranost moe uklo46) 'Ubertinus.' Ubertino iz Casala, voa spirituala, koji je izraavao radikalna stajalita o
evaneoskom siromatvu. Roenje 1259., a umro je oko 1330. Radi izrazito gorljivog zago
varanja radikalnih ideja, vlasti su ga otro osudile, pa je njegova povijest veoma dvojbena.
Openito se smatra da mu je glavno djelo 'Arbor vitae crucifixae JESU Christi. '

niti drugom arolijom, propisnim egzorcizmima Crkve ili, pak, iskrenim

pokajanjem, jer vrag ima vlast samo nad grjenicima. Stoga se slau s
ostalima, da arolija moe biti uklonjena supersticioznim sredstvima.
No, sv. Toma gaji suprotno stajalite: "Moe li se arolija ukloniti
samo nedoputenim sredstvima, dakle uz vraju pomo ili na kakav
slian nain, ak i kada se zna da ju je mogue tako ukloniti, i dalje se
ima smatrati trajnom radi nedoputenosti navedenoga sredstva."
Isto smatraju sveti Bonaventura, Peter Paludanus, Blaeni Albert i
svi teolozi. Iz njihovih kratkih osvrta na pitanje preutnog ili izriitog
prizivanja vraga, moemo zakljuiti da oni smatraju kako se takve a
rolije mogu ukloniti samo doputenim egzorcizmom ili iskrenom po
korom (kako izlae i kanonski zakon u odredbi o sortilegiju), a to staja
lite, ini se, osnivaju na razmatranjima koja izlaemo na poetku ovoga
pitanja.
Vrijedi, meutim, pokuati to uspjelije pomiriti stajalita tih mudrih
nauitelja, a to moemo uiniti na sljedei nain. U svrhu ovoga istrai
vanja, valja ukazati na sljedee metode uklanjanja arolije: prvo, ona
se moe ukloniti posredstvom druge vjetice i druge arolije; ili posred
stvom vjetice, ali magijom i nedoputenim ceremonijama. Potonja se
metoda moe podijeliti na dvije, koje ukljuuju nedoputene i besko
risne, odnosno beskorisne, ali doputene radnje.
Prvo je sredstvo u cijelosti nedoputeno, dakle, to se tie posrednika
i samoga sredstva. Meutim, ono se moe primijeniti na dva naina:
povreivanjem onoga tko je aroliju izveo, ili magijom i nedoputenim
obredima, ali bez spomenutog povreivanja. U potonjem se sluaju to
sredstvo moe ukljuiti u drugu metodu, odnosno metodu uklanjanja
arolije bez pomoi vjetice, ve magijom i nedoputenim obredima.
I takva se radnja, meutim, ima smatrati nedoputenom, premda u manjoj
mjeri od prve.
Navedeno stajalite moemo ukratko objasniti na sljedei nain. Tri
su okolnosti koje neko sredstvo ine nedoputenim. Prva je kada aroli
ju uklanja druga vjetica kakvim drugim magijskim umijeem, odnosno,
uz pomo vraga. Druga je okolnost kada ju uklanja neka estita osoba,
a ne vjetica, no na takav nain da aroliju nekom magijom prenosi s
jedne osobe na drugu, to je takoer nedoputeno. Trei je sluaj kada
se arolija ne prenosi na drugu osobu, ve se uklanja izriitim ili preut
nim zazivanjem demona, to je takoer nedoputeno.

Upravo na to misle teolozi kada tvrde da je ovjeku bolje umrijeti,

negoli prihvatiti pomo Vraga. Postoje, meutim, jo dvije metode ukla
njanja arolija, koje kanonisti smatraju doputenima ili ih, barem, ne
smatraju beskorisnima i uzaludnima. Osim toga, tvrde da se takve metode
mogu primijeniti nakon to zakau crkvena sredstva, poput egzorcizama,
molitvi upuenih svecima i pokore. Radi jasnijeg razumijevanja tih
sredstava, iznijet emo neke primjere iz naeg iskustva.
U doba pape Nikole, u Rim je nekim poslom doao jedan biskup iz
Njemake, kojega ovdje ne bi bilo dobrostivo imenovati, premda je
ve platio radi svojih grijeha. Ondje se zaljubio u neku djevojku, koju
je u pratnji dvoje slugu, poslao u svoju biskupiju, povjerivi joj i neku
svoju imovinu, ukljuujui dragocjen nakit. Na putu se djevojka, kako
je svojstveno enskoj naravi, polakomila za tim nakitom koji je uistinu
bio veoma dragocjen, te je u sebi poela razmiljati kako bi bilo dobro
da biskup nekom vradbinom umre, ime bi ona prisvojila njegove pr
stene, privjeske i lance. Sljedee noi biskup iznenada oboli, a njegovi
lijenici i sluge ozbiljno posumnjahu da je otrovan. Naime, prsa su mu
iznutra toliko gorjela, da je neprestano pio hladnu vodu da ugasi e.
Treega je dana, kada vie nitko nije vjerovao da e preivjeti, dola neka
starica, preklinjui da joj dopuste da ga vidi, jer ga ona moe izlijeiti.
Odobrili su joj molbu i kada je dola k biskupu, obeala mu je da e ga
izlijeiti ako pristane na njezine zahtjeve. Biskup je upita na to mora pri
stati da bi ozdravio, to je veoma elio, a starica mu odgovori: "Tvoja
je bolest prouzroena arolijom i moe ozdraviti samo drugom aro
lijom, koja e prenijeti tu bolest s tebe na vjeticu, koja ju je prouzro
ila i koja e, tako, umrijeti." Biskup se zaprepasti, no uvidjevi da e sa
mo tako ozdraviti i ne htijui donijeti ishitrenu odluku, odlui zatraiti
papin savjet. A Sveti Otac ga je veoma volio i kada je saznao da e pre
ivjeti samo uz pomo vjetice, dopustio mu je da od dva zla poini ono
manje, a to je doputenje potpisao i zapeatio. Nakon toga su opet po
zvali staricu, i izvijestili je da su i biskup i papa pristali na vjetiinu smrt,
pod uvjetom da biskup potpuno ozdravi. Starica ode, obeavi mu da
e ozdraviti sljedee noi. I, gle! Kada je usred noi osjetio da je posve
ozdravio, biskup poalje glasnika da sazna to se dogodilo djevojci.
Glasnik se vratio s vijeu da je djevojka te veeri, dok je spavala uz
svoju majku, iznenada oboljela.
Treba imati na umu da je, posredovanjem vjetice, bolest u istome
trenutku napustila biskupa i pogodila mladu vjeticu. ini se, dakle,

da je zloduh sluajno ozdravio biskupa, prestajui ga napastovati, no

zapravo mu je Bog dopustio da ga napastuje i upravo mu je On povra
tio zdravlje. A demon je na temelju ugovora, koji je s njime sklopila
druga vjetica, koja je zavidjela djevojci na njezinoj srei, morao nauditi
biskupovoj ljubavnici. I treba istaknuti da te dvije zle arolije nije pro
izveo jedan demon, koji je pomagao dvjema osobama, ve dva demona
47
koja su sluila dvjema vjeticama. Jer demoni ne rade protiv sebe ,
ve pokuavaju to vie suraivati s ciljem unitenja dua.
Konano, biskup se saali nad djevojkom i odlui ju posjetiti. No,
kada je uao u sobu, ona ga pone proklinjati: "Neka ti i ona koja te
izlijeila budete zauvijek prokleti!" A biskup je umilnim rijeima po
kua nagovoriti da se pokaje, govorei joj da joj je oprostio sva zlodjela.
No djevojka okrene od njega lice i ree: "Za mene nema oprosta, jer
sam predala svoju duu svim demonima u paklu" i u tom asu umre.
Ali biskup se vratio kui sretan i zahvalan.
Ovdje valja istaknuti da blagoslov udijeljen jednome ovjeku ne
predstavlja univerzalan presedan, te da papinski oprost dan u ovom slu
aju, nije nuno doputen u svim drugim sluajevima.
O tome govori i Nider u svom Mravinjaku, gdje veli: "Sljedea se
metoda katkad primjenjuje za uklanjanje arolije ili osveivanje zbog
zaaranosti. Osoba koja je zaarana u tijelu ili svom imetku, dolazi
vjetici kako bi od nje saznala tko joj je nanio tetu. Vjetica, potom,
izlijeva rastaljeno olovo u vodu, sve dok se ono nekom vrajom radnjom,
ne ukruti. Potom vjetica pita zaaranog kojem dijelu tijela eli nauditi
svome neprijatelju, kako bi ga po toj ozlijedi mogla prepoznati. A kada
osoba odabere mjesto, vjetica istoga trenutka poinje noem probadati
ili ozljeivati olovni lik na tome dijelu, te joj pokazuje mjesto po kojemu
e prepoznati krivca. A iskustvo je pokazalo da vjetica, koja je bacila
aroliju, trpi bol na onome mjestu na kojemu se oteuje olovni lik."
Za opisanu metodu, meutim, tvrdim da je nedoputena, kao i sva
druga slina sredstva, premda ljudi u svojoj slabosti, nadajui se da e
im Bog oprostiti, esto padaju u zamku takvih umijea, skrbei se vie
za zdravlje svoga tijela negoli due.
Druga vrsta lijeka, koji proizvode vjetice koje uklanjaju arolije,
takoer pretpostavlja sklapanje izriitog ugovora s vragom, ali ne i
47) 'Protiv sebe.'Evanelje po Mateju, 12:26: "Et si Satanas Satanam eiicit, adversus se divisus est: quomodo ergo stabit regnum eius?" ("Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen.
Kako e dakle opstati kraljevstvo njegovo?"

ozljeivanje druge osobe. Poslije emo, na mjestu gdje opisujemo pet

naestu vrstu presude protiv vjetica, rei kako valja postupati protiv
takvih vjetica, i kako se one mogu prepoznati. Velik je broj takvih
vjetica, a moe ih se pronai u svakome mjestu u razmacima od jedne
ili dvije njemake milje, i ini se da one mogu izlijeiti svakoga koga
je zaarala druga vjetica iz njezina kraja. Neke od njih tvrde da to mogu
initi uvijek, druge da mogu izlijeiti samo zaarane u susjednom vla
stelinstvu, a tree da mogu lijeiti samo uz pristanak vjetice koja je
bacila prvu aroliju.
Poznato je da su te ene sklopile otvoren ugovor s vragom, jer otkri
vaju tajne zaaranima koji se k njima dolaze izlijeiti. Naime, otkrivaju
im uzrok njihove nesree, govorei im da su zaarani u tijelu ili u svojoj
imovini, radi neke svae sa susjedom ili nekom drugom enom i mukar
cem. A nekad, kako bi zatajile svoja zlodjela, preporuuju zaaranima
da odlaze na hodoaa ili ine druga pobona djela. Traiti pomo
takvih ena, meutim, veoma je pogubno, jer ini se da one nanose mno
go veu tetu vjeri od onih, koje uklanjaju arolije na temelju preut
nog ugovora sklopljenog s vragom.
A oni koji se utjeu za pomo takvim enama, vie razmiljaju o
zdravlju svoga tijela nego li o Bogu i, osim toga, Bog ih kanjava skra
ujui im ivot, jer se osobno osveuju zbog svojih prijestupa. Tako je
boanska osveta sustigla aula jer je prvo iz zemlje istjerao sve vraa
re i arobnjake, a potom je zatraio savjet vjetice, radi ega je zajedno
sa svojim sinovima poginuo u bitki. Vidi Prvu knjigu o Samuelu, xxviii i Prvu knjigu Ljetopisa, x. Iz istoga je razloga morao umrijeti i bo
lesni Ahazja48 (Druga knjiga o Kraljevima, i i A. V).
Ozloglaenima se imaju smatrati i oni koji se savjetuju s takvim
vjeticama, koji stoga nemaju pravo iznositi tube, kako emo poka
zati u Treem dijelu. Zakon za njih propisuje smrtnu kaznu, kako je
reeno u Prvom pitanju ovoga djela.
Ali, jao, Gospodine Boe, koji si tako pravedan u svim Svojim su
dovima, tko e izbaviti sirote koji su zaarani, i nariu nad svojim bes
krajnim bolovima? Jer, nai su grijesi tako veliki, a na neprijatelj tako
48) 'Ahazja', koji, nakon to oboli: "posla glasnike kojima ree: 'Idite, pitajte Baal Zebuba,
boga ekronskog, hou li ozdraviti od ove bolesti.' Ali je Aneo Jahvin rekao Iliji Tibijcu:
'Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te
se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?' I zato veli Jahve ovako: 'Nee sii
s postelje u koju si se popeo; sigurno e umrijeti.'"

snaan. Gdje su, onda, oni koji mogu ponititi vraja djela doputenim
egzorcizmima? ini se da smo jedan lijek izostavili, a to je onaj koji
zahtijeva da suci to je vie mogue obuzdavaju to zlo, kanjavajui
vjetice koje ga uzrokuju, kako bi sprijeili bolesne da se s njima savje
tuju. Ali, jao! To nitko u svome srcu ne uvia, jer svi tee samo svojoj
koristi, zanemarujui Isusa Krista.
Mnogi su ljudi, tako, odlazili onoj vjetici u Reichshofenu, koju smo
prije spomenuli, da ih oslobodi zaaranosti, tako da je grof zamka po
stavio mitnicu, u koju su svi koji su bili zaarani u tijelu ili u svojoj imo
vini, morali ubaciti novi prije nego li su mogli ui u njezinu kuu. I
grof se hvastao da je tako zaradio poprilino veliku svotu novca.
Iz osobnoga iskustva znamo da u konstancijskoj biskupiji ivi velik
broj takvih vjetica. To ne znai, meutim, da je ta biskupija zaraena
herezom vie od ostalih, jer takva je vrsta nevjere veoma uobiajena u
svim biskupijama. Ali, navedena je biskupija temeljitije istraena. Ondje
smo ustanovili da prosti puk svakodnevno posjeuje ovjeka imena
Hengst, a osobno smo vidjeli kako se takva svjetina okuplja u selu
Enigenu, a sigurno je da se siromasi nikada nisu okupljali u tolikom
broju ni u jednome svetitu Blaene Djevice, na Svetome vrelu ili u
ermitau, koliko ih je odlazilo tome vrau. Jer, svjetina je k njemu od
lazila ak i tijekom najhladnijih zimskih dana iz okolnih podruja uda
ljenih dvije ili tri milje, usprkos snijegu kojim su sve ceste i putovi bili
zatrpani. A neke bi od njih izlijeio, no mnoge nije. Pretpostavljam, nai
me, da se ne mogu sve arolije na isti nain lako odstraniti i to zbog
razliitih smetnji, kako je gore reeno. A takve vjetice uklanjaju aro
lije otvorenim zazivanjem demona, dakle na drugi opisani nain koji
je nedoputen, no u manjoj mjeri od prvoga.
Trea metoda ukljuuje izvoenje odreenih praznovjernih obreda,
ali bez povreivanja drugih osoba, i bez posredovanja vjetice. Slijedi
primjer:
Neki je trgovac u gradu Spiresu dao sljedei iskaz o svom osobnom
iskustvu. Rekao je: "Odsjeo sam u vabiji u zamku jednog poznatog
plemia. Kada sam se nakon veere u pratnji slugu otiao proetati poljem,
ondje smo naili na neku enu. No, moji su je pratioci iz daljine prepo
znali, te mi rekli: 'Brzo se prekriite.' Upitavi ih ega se boje, odgo
vorili su mu: 'U susret nam dolazi najopakija vjetica u itavoj pokrajini,
koja moe zaarati ovjeka pukim pogledom.' Pohvalio sam se da nikada
nisam strahovao od takvih stvari, no, u trenutku kada sam to izgovorio,

osjetio sam tako stranu bol u lijevome stopalu, da se nisam mogao ni

pomaknuti. Moji sluge stoga brzo poalju po konja, kojim su me odveli
natrag u zamak. No, jo sam tri dana nakon toga trpio neizdrive bolove.
Shvativi da sam zaaran, stanovnici zamka ispripovijedaju taj do
gaaj jednome seljaku koji je ivio oko milje daleko, i za kojega su znali
da je kadar uklanjati arolije. Kada je taj ovjek pregledao moje stopa
lo, rekao mi je: 'Ispitat u je li uzrok tim bolovima prirodan, a ustano
vim li da su izazvani arobnjatvom, uz Boju u vas pomo izlijeiti.
Ali, ako nisu, morat ete pribjei prirodnome lijeku.' Odgovorio sam
mu: 'Moete li me izlijeiti bez ikakve magije, ve samo uz Boju
pomo, pristajem. No, ne elim imati ikakve veze s vragom, niti elim
njegovu pomo.' I seljak mi obea da e se sluiti samo doputenim
sredstvima, i izlijeiti me uz Boju pomo, ako se uvjeri da su bolovi
prouzroeni arolijom. Pristao sam na to, nakon ega je uzeo eljeznu
kutlau u koju je stavio rastaljeno olovo (kako je uinila i vjetica o
kojoj smo gore govorili), i poeo ga izlijevati u posudu s vodom, koju
je stavio iznad mog stopala. Istoga su se trenutka u posudi poeli obli
kovati razliiti oblici, nalik trnju, kosi i kostima. Seljak potom ree: 'Vi
dim da ova bol nije prirodna, nego je bez sumnje prouzroena aro
bnjatvom.' Zanimalo me kako je to mogao zakljuiti iz rastaljenog
olova, na to mi je odgovorio: 'Postoji sedam metala kojima vlada sedam
planeta. A kako je Saturn gospodar olova, kada se ono izlije iznad za
arane osobe, svojom priroenom moi otkriva aroliju. To se dokazalo
i vaem sluaju, pa ete uskoro ozdraviti. No, morat u vas posjeivati
onoliko dana koliko ste bili zaarani.' Odgovorio sam mu da je prolo tri
dana od kada sam prvi put osjetio bol. Stoga me posjeivao sljedea
tri dana, tijekom kojih mi je ispitivao i dodirivao stopalo, izgovarajui
u sebi neke rijei, kojima je posve odstranio aroliju i povratio mi zdra
vlje."
Iz ovoga sluaja jasno proizlazi da iscjelitelj nije bio vjetac, prem
da se posluio prilino praznovjernom metodom. A valja ga pohvaliti to
je obeao izlijeiti ga uz Boju, a ne vraju pomo, i jer je rekao da Sa
turn utjee na olovo. Dvojbeno je, meutim, kakvom je moi uklonjena
vjetiina arolija, i ijim su se djelovanjem iz olova oblikovali likovi.
Jer, nijedna se arolija ne moe ukloniti prirodnim sredstvima, prem
da se njezino djelovanje moe ublaiti, kako emo pokazati poslije, na
mjestu gdje govorimo o lijeenju opsjednutih. Stoga se ini da je seljak
sklopio barem neki preutan ugovor s vragom. A preutno sklopljen

ugovor s vragom pretpostavlja, da se sudionik barem kriom slui vra

jom pomoi. Na takav se nain izvode mnoge supersticiozne radnje,
kojima se, meutim, ne nanosi jednako velika uvreda Stvoritelju.
Meutim, budui da je spomenuti seljak bio siguran da e ga izlije
iti, i stoga to je posjeivao bolesnika onoliko dana koliko je bio bo
lestan i, premda se nije posluio prirodnim lijekovima, ve ga je izlijeio
onako kako mu je obeao, iz tih, dakle, razloga, premda nije sklopio
otvoreni ugovor s vragom, valja ga ne samo sumnjiiti, ve ga smatrati
nedvojbeno krivim za herezu, te ga kazniti barem onim kaznama izlo
enima u opisu drugog naina izricanja presude. Ta kazna, meutim,
mora biti popraena sveanom prisegom odricanja hereze, osim ako
nije zatien drugim zakonima, ija je svrha posve suprotna. U razja
njenju argumenata emo pokazati to ordinarij u takvom sluaju mora
initi.
etvrta kategorija protu-arobnjakih lijekova smatra se beskorisnom,
u emu se kanonisti i neki teolozi djelomino slau, jer je rije o pukom
praznovjerju, i ne ukljuuje sklapanje ugovora s vragom s obzirom na
nakanu ili svrhu poinitelja. A istiem da se kanonisti i neki teolozi
samo djelomino slau da se takva metoda moe dopustiti, stoga to
njihovo meusobno slaganje ili neslaganje ovisi o tome, ukljuuju li
takva sredstva u treu kategoriju. To smo protu-arobnjako sredstvo
pokazali na primjeru ene, koja udara vjedro s mlijekom iznad vatre kako
bi naudila vjetici koja je zaarala kravu, premda se ta radnja moe
izvriti zazivanjem vraga, ali i bez njegove pomoi.
Ovdje moemo navesti i neke druge sline primjere. Tako se u slu
ajevima kada krava zbog neke arolije vie ne daje mlijeko, pa se eli
ustanoviti tko ju je zaarao, istjeruje na polje tako da joj se na glavu
ili lea stave hlae ili neka druga prljava stvar. Te radnje se iskljuivo
obavljaju tijekom blagdana i svetkovina, i vjerojatno uz neki oblik zazi
vanja vraga. Potom kravu tjeraju udarajui je tapom, a ona tri prema
kui vjetice, i glasno muui rogovima udara o njezina vrata. Pritom
vrag tjera kravu da to ini, sve dok se kakvom drugom arolijom ne umiri.
Gore spomenuti nauitelji tvrde da se takva djela mogu dopustiti,
ali da nisu zasluna, kako neki ele dokazati. Jer, sv. Pavao veli da sve
to inimo rijeju ili djelom, moramo initi u ime Naega Gospodina,
Isusa Krista. Nadalje, opisana radnja ne mora ukljuivati izriito zazi
vanje vraga, premda se njegovo ime moe spomenuti. Pri tome nije
nuno da ovjek koji uklanja aroliju, ima nakanu sklopiti kakav izri-

it ili preutan ugovor s vragom, premda moe rei: "elim to uiniti

bez obzira na vraju pomo." A samom svojom drskou vrijea Stvo
ritelja, jer zanemaruje svoj strah od Boga, koji stoga daje vragu mo
da proizvodi takve lijekove. Stoga se one koji izvode takve radnje mora
izvesti na put pokajanja, i prisiliti da se okane takvih stvari i pribjegnu
sredstvima o kojima emo poslije govoriti, premda smo ih prije ve
ukratko spomenuli, a ta su blagoslovljena voda, posveena sol, egzor
cizam, itd.
Na isti nain valja postupati i prema onima, koji ine sljedee rad
nje. Kada je neka ivotinja ubijena arobnjatvom, i oni ele otkriti
vjeticu koja ju je zaarala ili, pak, ustanoviti je li smrt prirodna ili po
sljedica arobnjatva, odlaze na mjesto na kojemu se guli koa ivotinja,
te vuku njezinu utrobu zemljom do vjetiine kue. No, pritom ne ula
ze u kuu kroz glavna vrata, ve preko stranjeg praga u kuhinju. Ondje
ivotinjsku utrobu vjeaju na ogradu iznad ognjita. I kako smo prije
opisali, kako se utroba uginule ivotinje kuha na vatri, tako i vjetica
koja je prouzroila aroliju osjea strane bolove u svojoj utrobi.49 No,
prije izvoenja tog pokusa, pobrinu se da su vrata vrsto zatvorena i za49) 'Bolove u utrobi.' Sljedei je navod uzet iz lanka lady Peirse, naslovljenog 'arobnjat
vo u prolosti i sadanjosti', objavljenom u asopisu 'World-Lore', svez. I, br. 3 (str. 122-28),
svibanj-lipanj 1926. Navedeni se dogaaj zbio u mjestu opisanom kao: "selo najugu Engleske".
"Lokalni farmer ije su krave i ovce tajanstveno oboljele, pokazujui sve uobiajene znakove
zaaranosti 'zlim pogledom', te radi nesrea koje su ga openito zadesile, obratio se za pomo
nekoj vraari, koja mu je rekla da uveer ponavlja odreene arolije, da pribije ovju glavu na
ulazna vrata, te ih zakrauna, a kuu obloi daskama, te da u nju sjedne sam i da ni pod kojim
uvjetima do jutra ne otvara vrata, bez obzira to se dogodilo.
Tako je i uinio, a kada je njegova obitelj otila na spavanje, sjeo je pred kuhinjsko ognjite i
budno straario. Nakon odreenog vremena, uo je neko glasno kucanje na vratima i glas kako
govori: 'Otvori i pusti me unutra.' Premda se poeo tresti od straha, farmer je odluno ostao
sjediti na stolcu. Potom je opet zauo kucanje i glas s druge strane, koji ga je oajniki prekli
njao da ga pusti, no farmer se nije dao pokolebati. Nakon toga iznova zauje tiho udaranje i
jecanje koje se postupno utialo. Prestraeni je farmer, tako, nepomino ostao sjediti do jutra,
kada je otvorio vrata i ugledao susjeda kako mrtav lei na njegovu pragu.
Lijenik je bio uvjeren, kako je reeno mom prijatelju, daje susjed umro od sranog udara.
Moemo samo pretpostaviti da su se farmer i njegova obitelj ogluili o kucanje i glasove, a
moda ih je uo samo on. Za lijenikaje to bio jednostavan, premda tragian sluaj, a za far
mera strana osveta. Javnost bi, pak, tu priu mogla protumaiti na razliite naine. Ipak, neka
ta pria poslui kao lekcija svima koji je proitaju, naime, da se bavljenje arobnjakim umi
jeem nikada ne isplati, kao ni udovoljavanje osobnom hiru uz pomo kakvoga vraa koji ivi
u vaem susjedstvu, jer izgleda da je posve lako ubiti vjeticu uz pomo kakva okultnog znanja!
ini se da su vjetice stoljeima gotovo uvijek izvlaile krai kraj. Kao to su one svoju snagu
crpile iz vjere i straha vjernika, tako su i pravednici imali pomo vjere i ljubavi."

kraunata, jer ako bi vjetica u strahoti svojih bolova uspjela ui u kuu

i maknuti ugljen s vatre, sve bi njezine muke okonale. esto su nam
govorili da vjetica koja to ne uspije uiniti, obavije kuu gustom ma
glom i proizvode tako strana gibanja i komeanja, da oni koji su u
njoj misle da e se sam krov na njih sruiti ne otvore li vrata.
Postoje i drugi slini pokusi. Tako ljudi katkad odabiru vjetice me
u enama u crkvi, sprjeavajui ih da iz nje izau bez njihova dopu
tenja, ak i nakon zavretka svete mise. A to ine ovako. U nedjelju
namau cipele mladia uljem, mau ili svinjskim salom, pretvarajui
se da to ine kako bi ouvali svjeinu koe. Potom mladii ulaze u
crkvu, iz koje vjetice nikako ne mogu izai prije onih koji su ih odlu
ili uhoditi, ili im sami dopuste da odu kuama.50
Jednako su uinkovite i odreene rijei, koje ovdje nije umjesno
spomenuti, ne bi li tkogod bio zaveden od vraga da ih upotrijebi. A suci
i magistrati ne smiju pridavati suvie teine dokazu onih, koji se pre
tvaraju da na takav nain otkrivaju vjetice, ne bi li ih taj prepredeni
neprijatelj zaveo tako da pod tim izgovorom kleveu nedune ene. Sto
ga se takvim osobama mora narediti izvrenje pokore. Meutim, opi
sane se radnje u nekim sluajevima mogu trpjeti i dopustiti.
Prije nekoliko godina, jedan farmer i njegova ena iz nekog sela izvan Milana, zakljuie
daje njihovu ker, koja je dugo patila od tajanstvene bolesti, koju najbolji lijenici u Milanu
nisu mogli dijagnosticirati ni izlijeiti, zaarala stara ena iz njihova sela, ozloglaena bijednica,
koju je djevojka nehotice neznatno uvrijedila. Stoga su njezini roditelji zatraili pomo 'mu
draca', koji je ivio u gradiu prilino udaljenom od njihova sela. On im je dao snop nekog
bilja, rekavi im da ga stave u vodu, i pri tom izgovaraju neke arobne rijei koje ih je nauio.
Rekao im je i da e u sluaju daje njihovoj keri uistinu netko zlobno naudio, u trenutku kada
voda u loncu pone kuhati, vjetica koja je proizvela aroliju osjetiti strane muke i odjuriti u
njihovu kuu, gdje e im se razotkriti preklinjui je da uklone lonac s vatre. Potom im je pre
poruio da prisile vjeticu da prije toga izlijei djevojku. Roditelji uinie sve to im je rekao.
U trenutku kada je voda u loncu poela kljuati, do njih dotri stara vjetica na koju su sum
njali, i u oitoj agoniji radi neizdrivih bolova, pone ih preklinjati da bace sadraj lonca. Od
bili su to uiniti prije nego li je uklonila aroliju s njihove keri. Stoga oajna starica obea
da e ozdraviti djevojku. U tom asu djevojka pone iznenada ozdravljati, sve dok nije ponov
no postala snana i krepka poput drugih ilih djevojaka u selu.
50) Navedeni tekst dijelom je iskrivljen i razlikuje se od onoga u kasnijim izdanjima ove knji
ge. U najstarijem primjerku 'Malleusa' pohranjenom u British Museum-u, pie: "Nam die
dnico sotularia iuvenu fungia seu pinguedie porci ut moris e p restauratoe fieri pungut et sic
ubi ecclesia intrat tadiu malefice exire eccias non poterut quo adusq: exploratores aut exeunt
aut illis licentia sub expssione ut sup exeundi peedat. " 'Die dnico 'je gotovo odmah promije
njeno u 'die dominica'. Uobiajen tekst glasi: "die Dominica Sotularia, iuvenum fungia... ".
U izdanju iz 1576. objavljenom u Veneciji, nalazimo drugu pogreku: "die dominica
Solutaria iuvenum fungia... " U lyonskom izdanju iz 1669. navedena je pogreka izvrsno i ne
dvojbeno tono ispravljena: "die Dominica Sotularia iuvenum axungia... "

Time smo odgovorili na tvrdnje o nedopustivosti uklanjanja arolija.

Prva dva lijeka su nedoputena, dok zakon tolerira trei, premda je
dunost crkvenoga suca da takve sluajeve podrobno ispita. O onome
to svjetovni zakon doputa govorimo u poglavlju o vjeticama, gdje
pie da oni koji su kadri kakvim umijeem sprjeavati da tue i oluje
unite plodove ljudskoga rada, zasluuju nagradu, a ne kaznu. I sv. Antonin u svojoj Sumi ukazuje na taj nesklad izmeu kanonskoga i svje
tovnog zakona. Naime, ini se da svjetovni zakon doputa takve radnje
s ciljem ouvanja usjeva i zatite stoke, te da nije samo snoljiv prema
ljudima koji se koriste takvim umijeima, ve propisuje da ih zato treba
i nagraditi. Stoga crkveni sudac mora osobito paziti, podudaraju li se
radnje kojima se sprjeavaju tue i oluje, s duhom zakona ili su na bilo
koji nain supersticiozne. U tom sluaju, ako nisu protivne vjeri, mogu
se dopustiti. Meutim, takve radnje ne spadaju u treu, ve u etvrtu i
petu kategoriju, o kojoj emo govoriti u sljedeim poglavljima, gdje
se bavimo crkvenim i doputenim sredstvima, uz koje se katkad pri
mjenjuju neke supersticiozne radnje koje spadaju pod etvrtu metodu.

1. POGLAVLJE
Sredstva koja propisuje Sveta Crkva
protiv inkuba i sukuba.
prethodnim poglavljima vezanima uz Prvo pitanje, govorili smo
o nainima kojima se mogu zaarati ljudi, ivotinje i plodovi ze
mlje, a osobito o ponaanju vjetica, naime, kako zavode mlade djevoj
ke i tako uveavaju svoju opaku drubu, kako ispovijedaju svoju
herezu i kome odaju poast, kako demonima rtvuju svoju i tuu djecu,
i kako lete s mjesta na mjesto. U svezi toga tvrdim da protiv takvih opa
ina nema lijeka, poradi ega su suci duni svim silama nastojati isko
rijeniti vjetice, ili ih barem kanjavati, kako bi od tog zlog umijea
odvratili druge koji bi ih htjeli oponaati. No, o tome emo govoriti u
posljednjem dijelu ove rasprave, gdje izlaemo dvadeset naina pos
tupanja protiv vjetica i njihova kanjavanja.
Za sada emo se usredotoiti samo na ona sredstva, kojima se od
stranjuju tete koje one nanose. Tako emo prvo govoriti o tome kako
se mogu izlijeiti zaarani ljudi, potom ivotinje i, tree, kako se plo
dovi zemlje mogu zatiti od snijeti ili trsne ui.

to se tie zaaranosti ljudi od strane demona inkuba i sukuba, tvr

dimo da se to moe dogoditi na tri naina. Prvo, kao u sluaju samih
vjetica, kada se ena dobrovoljno predaje inkubima. Drugo, kada mu
karci spolno ope sa sukubima, premda se ini da oni ne ine taj vraji
blud grjeno kao ene, a to stoga to se mukarci, budui da su po svojoj
naravi razboritiji od ena, mnogo vie gnuaju nad takvim radnjama.
Tree, moe se dogoditi da mukarci ili ene protivno svojoj volji, a
uslijed nekog arobnjatva, neisto ope s inkubima i sukubima. Pritom
se ini da su takve zaarale vjetice koje, kao i pri izazivanju drugih
slinih bolesti, zazivaju demone da napastuju djevice u obliju inkuba,
kako bi ih zaveli da se pridrue njihovu opakom drutvu. Navedimo
jedan primjer.
U gradu Koblenzu ivi jedan siroti ovjek, koji trpi od takve zaa
ranosti. Naime, sa svojom se enom ponaa onako kako se mukarac
ponaa prema eni, naime, s njome izvrava spolni in, ali to radi bez
prestanka, i nikakvi ga povici i preklinjanja njegove ene ne mogu od
toga uzdrati. I nakon to tako dva ili tri puta poini razvratan blud,
uzvikne: "Poet emo ispoetka", premda pokraj njega ne lei nijedan
smrtnik. A nakon nebrojeno mnogo takvih napada, nesretnik konano
iscrpljen padne na pod. A kada ga upitaju kako mu se to dogodilo, i je
li s njime bila kakva ena, odgovara da nije nikoga vidio, ve da mu je
um bio na neki nain opsjednut, pa se nikako nije mogao uzdrati od
pohote. I, uistinu, sumnjao je da ga je jedna ena zaarala jer ju je uvri
jedio, radi ega ga je proklela prijetnjama, govorei mu to bi eljela
da mu se dogodi.
Nikakvi zakoni, meutim, ni izvritelji pravde ne mogu zajameno
osvetiti tako velik zloin, na temelju kakve nesigurne optube ili teke
sumnje. A to stoga to nitko ne moe biti osuen bez osobnoga priz
nanja ili iskaza tri pouzdana svjedoka, budui kako sama injenica da
je poinjen zloin, popraena ak i najteim sumnjama protiv neke oso
be, nije dovoljna da osigura njezino kanjavanje. 0 tome emo, meutim,
podrobnije govoriti poslije.
to se tie sluajeva kada su inkubi na takav nain napastovali mla
de djevice, valja rei da ih ima suvie mnogo da bismo ih na ovome
mjestu nabrajali, a uistinu postoji velik broj vjerodostojnih pria o takvim
zaaranostima. No, injenicu da se takve zaaranosti mogu veoma
teko odstraniti, potvruje i pria koju pripovijeda Toma iz Brabanta
u svojoj Knjizi o pelama.

"Vidio sam", pie on, "i uo ispovijed pobone djevice, koja je

prvotno tvrdila da nikada nije dobrovoljno sudjelovala u razvratu, no
iz njezinih sam rijei mogao shvatiti da je ve dugo radi toga bila na zlu
glasu. Kako u to nisam mogao povjerovati, preklinjao sam je i nagova
rao, te je tako tekom mukom uvjerio da progovori istinu radi spasenja
svoje due. Konano je u suzama priznala da joj je dua bila pokvarenija od tijela, ali premda se poslije radi toga pokajala i svakodnevno
se ispovijedala, nikakvim se sredstvima, naporima, ni umijeima nije
mogla osloboditi inkuba51, pa tako ni uz pomo kria, ni blagoslovlje
nom vodom kojima se istjeruju demoni, pa ak ni sakramentom Tijela
Naega Gospodina, od kojega ak i aneli zaziru. No, nakon mnogo
godina molitve i posta, ipak je bila izbavljena."
Iz navedenog primjera moemo zakljuiti (u nedostatku boljeg
objanjenja) da je taj inkub, nakon to se djevojka pokajala i ispovje
dila svoj grijeh, predstavljao kaznu radi njezina grijeha, a ne sam grijeh.
Jedna pobona redovnica iz brabantske vojvodine, koja se zove
Christina, rekla mi je sljedee o toj eni. Veer uoi blagdana Duhova,
ta ju je ena posjetila kako bi joj se poalila da se ne usuuje uzeti sa
krament, jer ju vrag neprestano napastuje, na to joj Christina suosje
ajno ree: "Idi i budi uvjerena da e sutra primiti Tijelo Naega Go
spodina, jer ja u na sebe preuzeti kaznu." I radosna je ena napusti i
te je noi nakon molitve mirno spavala. Ujutro se ustala i spokojne due
sudjelovala u svetoj slubi. Ali, Christina, ne razmiljajui o kazni
koju je na sebe preuzela, te je noi, kada je otila na poinak, odjednom
osjetila kako je neto snano napada. Uhvatila je svojim rukama tu
nevidljivu spodobu za vrat, i pokuala je od sebe odbaciti. A kada je opet
legla, iznova je neto pone napastovati, pa je prestraena ustala. To se
dogodilo vie puta, jer joj je sva slama s kreveta bila posvuda razbacana.
I Christina konano shvati da je progoni zloduh. Stoga je odluila da
ne legne ponovno u svoju slamnjau, ve da tu no probdije. A kada
se pokuala moliti, vrag ju je tako silno napadao, da je poslije rekla da
nikada prije nije iskusila takve patnje. Stoga je ujutro rekla onoj eni:
"Premda sam gotovo mrtva od slabosti, odriem se tvoje kazne", i ta51) 'Inkub.' Sinistari pripovijeda o sluaju iz osobnoga iskustva, kada je jednoga redovnika i
akona iz Certose di Pavije, teko napastovao inkub. Svi su se egzorcizmi pokazali uzaludni
ma, jer je sam inkub u obliju priora blagoslovio to mjesto posveenom vodom. No, demon
je poslije ipak istjeran. Vidi moj prijevod, 'Demoniality', str. 57-59. i dr.

ko je pobjegla od nasilja tog zlog napasnika. Iz navedenoga se moe

vidjeti kako je teko odstraniti takvo zlo, bez obzira je li ili nije prou
zroeno arobnjatvom.
Postoje, meutim, jo neki naini kojima se ti demoni mogu istje
rivati, a o kojima Nider pie u svome Mravinjaku. On veli da se djevojke
ili mukarci mogu osloboditi demona na pet naina. Prvo, sakramentalnom ispovijedi; drugo, svetim znakom kria ili izgovaranjem Aneos
kog pozdrava; tree, egzorcizmima; etvrto, preseljenjem na drugo
mjesto; i peto, pomou izopenja koje oprezno provode sveti ljudi. Iz
navedenoga jasno proizlazi da prva dva naina nisu pomogla redovnici,
no ne smijemo ih radi toga zanemariti, jer ono to izlijei jednu osobu,
ne pomae nuno i drugoj i obrnuto. A u zapisima je potvrena inje
nica, da su se inkubi esto uspjeno istjerivali molitvom Oena ili pr
skanjem blagoslovljene vode, a osobito Aneoskim pozdravom.
52
A sv. Cezarije u svom Dijalogu veli, da je nakon smrti nekog sve
enika koji se objesio, njegova ljubavnica pristupila samostanu, gdje
ju je demon neprestano spolno napastovao. Istjerala ga je znakom
kria i blagoslovljenom vodom, no demon se iznova vraao. No, kada
je izgovorila 'Zdravo Marijo', ieznuo je poput strijele odapete iz luka.
Premda se i nakon toga vraao, nije se usudio prilaziti, upravo radi
molitve Ave Maria.
Sv. Cezarije spominje i sredstvo sakramentalne ispovijedi. Tako
veli da je inkub posve napustio gore spomenutu ljubavnicu, nakon to
se ona ispovijeu oistila. Pripovijeda i o ovjeku iz Leydena, koji je
sakramentalnom ispovijedi istjerao sukuba koji ga je napastovao.
Pritom dodaje i primjer jedne kontemplativne redovnice, koju in
kub nije ostavljao na miru unato svim njezinim molitvama, ispovi
jedima i drugim religijskim obredima. A bio je uporan u svom naumu
da joj se uvue u postelju. No, kada je na savjet jednog crkvenjaka,
izgovorila rije Benedicite, demon je istoga trena ieznuo.
O etvrtoj metodi, naime, preseljenju na drugo mjesto, veli da je
ki nekog sveenika poludjela od tuge jer ju je inkub oneistio. No,
52) 'Cezarije.' Ueni redovnik iz cistercitskog samostana u Heisterbachu pokraj Bonna, roen
oko 1170. u Kolnu, umro oko 1240., kao prior navedenog samostana. Opat Henrik je zatraio
od Cezarija da napie kratak pregled svojih uenja, to je rezultiralo njegovom uvenom knji
gom 'Dialogus magnus visionum atque miraculorum, Libri XII', a bez pretjerivanja moemo
rei da je to bila vjerojatno najpopularnija knjiga u Njemakoj toga doba. Od toga djela, sau
vano je vie od pedeset rukopisa, a poznato je da je tiskano u sedam izdanja. Posljednja dva
sveska uredio je Strange (Koln, 1851.), kojima je uslijedio registar (Koblenz, 1857.).

kada se odselila u mjesto na drugoj obali rijeke Rajne, vie je nije na

pastovao. Meutim, njezina je oca, radi toga to ju je odaslao daleko,
demon pogodio stranom boleu kojoj je nakon tri dana pokleknuo.
Dalje spominje i sluaj ene koju je inkub esto napastovao u njezinoj
postelji, radi ega je pozvala vjernu prijateljicu da s njome spava. Ova
je pristala, no iste je noi osjetila straan nemir i nelagodu, dok je prva
ena spokojno spavala. William Pariki takoer veli da inkubi uglavnom
napastuju ene i djevojke s prekrasnim kosama, emu je moda razlog
pretjerana panja koju posveuju njezinu ureivanju, elja da njome
zavedu mukarce, ili su jednostavno suvie tate ili, pak, Bog u Svojoj
dobroti to doputa kako bi prestraio ene, koje na takav nain ele za
vesti i uzbuditi mukarce, na to ih potie vrag.
Peta je, metoda izopenja, koja bi se mogla usporediti s egzorcizmom,
a sv. Bernard navodi mnogo primjera takvih sluajeva iz povijesti. Ne
ku je ena u Akvitaniji inkub est godina napastovao svakojakim ne
vjerojatnim razbludnim radnjama. Pri tome je ula kako joj je prijetio
da se ne pribliava svecu koji je onuda putovao, govorei: "To ti nee
pomoi, jer kada on ode, ja, koji sam ti do sada bio ljubavnik, postat
u ti najokrutniji neprijatelj." Ipak je otila sv. Bernardu, koji joj je rekao:
"Uzmi moj tap i stavi ga u postelju, i neka ti demon pokua prii." I
kada je to uinila, demon se nije usudio ui u njezinu sobu, ve joj je
izvana prijetio da e je progoniti kada sv. Bernard ode. A kada je sv.
Bernard za to saznao, okupio je ljude i naredio im da u ruke uzmu za
paljene svijee, te je pred svima njima prokleo vraga, zabranivi mu
da se ikada vie priblii toj i drugim enama. Tako je ena bila oslo
boena te kazne.
Ovdje valja istaknuti da je mo kljueva, koje je Bog predao sv.
Petru i njegovim nasljednicima, a iji zvuk odjekuje zemljom, ustvari
mo izljeenja dana Crkvi u korist svih putnika pod papinskom juris
dikcijom. Stoga se ini udesnim da svojom moi mogu suzbiti ak i
zrane Sile. No, valja imati na umu da osobe koje demoni napastuju,
potpadaju pod jurisdikciju Pape i njegovih kljueva. Stoga ne zauuje
to ti kljuevi posredno tite od takvih sila, kao to i u istilitu posre
dno izbavljaju due od muka paklenog ognja; kako ta sila titi i na zemlji
i izbavlja due pod zemljom.
Ovdje nam, meutim, nije mjesto raspravljati o moi kljueva pre
danih crkvenome poglavaru kao Kristovu Namjesniku, jer poznato je

da je Krist radi njezine dobrobiti, dao Crkvi i Svome Namjesniku ono

liku vlast, koliku Bog moe dati nekome smrtniku.
I pobono je vjerovati, da nakon to bolesti i tete, koje su nanijele
vjetice uz vraju pomo, kao i same vjetice i demoni, budu izgnani,
njihove rtve vie nee bivati napastovane; a jo e prije biti izbavljene
istodobnom primjenom drugih doputenih egzorcizama.
Prema jednom slubenom izvjeu tvrdi se da su se privolom Bo
jom, u podruju oko rijeke Etsch, kao i na drugim mjestima, pojavili
rojevi skakavaca koji su unitili sve vinove loze, zelenilo i usjeve na
polju, te da su se nakon takvog izopenja i proklinjanja, iznenada ra
sprili i nestali. eli li tkogod pripisati to moi kakvog sveca, a ne
Kljueva, neka to u ime Gospodina i uini. Ali, uvjereni smo da i mo
izvoenja uda, kao i mo Kljueva, nuno pretpostavlja stanje milo
sti u onome tko takvo djelo izvodi, budui da obje te moi proizlaze
iz posebnoga dara milosti.
Nadalje, takoer treba istaknuti da u sluaju kada zakau sva nave
dena sredstva, valja pribjei uobiajenim egzorcizmima, o kojima e
mo govoriti poslije. No, pokau li se i oni uzaludnima u istjerivanju
vrajeg zla, tada se ta bolest mora smatrati kaznom okajanja zbog gri
jeha, koja se mora skrueno trpjeti, kao i sve druge sline bolesti, koje
nas terete kako bi nas odvele na put ka Bogu.
Osim toga, meutim, treba spomenuti da neki ljudi katkad samo mi
sle da ih napastuju inkubi, to je ei sluaj kod ena nego mukara
ca, jer su one sklonije zastraivanju i umiljanju nevjerojatnih stvari.
S tim u svezi esto se navode rijei Williama Parikoga, koji veli:
"Osobe koje pate od melankolije, osobito ene, to se vidi iz njihovih
snova i vizija, esto imaju fantazije i privide. Atomu je razlog, to znaju
i lijenici, injenica da je enska dua svojom prirodom mnogo podlonija dojmovima od muke due." I dodaje: "Osobno sam vidio enu
koja je umiljala da spolno opi s demonom iznutra, i tvrdila je kako
je bila tjelesno svjesna tih nevjerojatnih stvari."
tovie, ene katkad misle da su zatrudnjele s inkubima, uslijed
ega im i trbusi narastu do golemih razmjera. No, kada doe vrijeme
poroda, ta oteklina splasne samo uz glasan i jak vjetar. Naime, kada se
s piem uzimaju mravlja jaja, sjemenke mlijeike ili crnog bora, u
ljudskom se trbuhu nakupi ogromna koliina vjetra i plinova. A demon
veoma lako moe izazvati te i druge vee poremeaje u elucu." Na
vedeno smo izloili radi upozorenja da ne treba olako vjerovati ena-

ma, osim onima iju je vjerodostojnost potvrdilo iskustvo, kao i onima

koje su spavajui u svojim krevetima ili pokraj njih, osobno posvje
doile stvarima o kojima ovdje govorimo.

2. POGLAVLJE
Doputena sredstva za uklanjanje arolija koje
spreavaju izvrenje spolnoga ina.
remda meu enama ima mnogo vie vjetica nego meu mukar
cima, kako smo pokazali u Prvome dijelu ove rasprave, mukarci
su ee rtve zaaranosti od ena. Razlog je tomu injenica da Bog
daje vragu veu mo nad spolnim inom, kojim je prvi grijeh preao
na ovjeka, nego li nad drugim ljudskim radnjama. Isto tako, On doputa
da se vie vradbina izvodi uz pomo zmija, koje su mnogo podlonije
aranjima od drugih ivotinja, jer upravo je zmija bila prvo orue vraga.
Nadalje, mnogo je lake zaarati mukarca s obzirom na spolnu radnju,
nego enu, kako smo jasno pokazali. Jer, pet je naina kojima demon
moe sprijeiti in oplodnje, a koje je mnogo lake izvriti na mukar
cima.
U nastavku emo izloiti lijekove za svaku pojedinu vrstu te smetnje,
pa neka onaj tko je zaaran po tom svojstvu, obrati pozornost na to u
koju kategoriju spada njegova smetnja. Peter de la Palude u svojoj
etvrtoj knjizi, 34. dist, navodi da se ta vrsta zaaranosti moe odstra
niti na pet naina.
Naime, demon, kao spiritualno bie, po svojoj prirodi ima od Boga
danu mo nad tjelesnim biima, osobito s obzirom na njihova gibanja.
Tako on moe izravno ili neizravno sprijeiti zbliavanje tijela mukar
ca i ene. Na prvi nain to ini kada ih meusobno udaljava, ne dopu
tajui im da se priblie, a neizravno kada prouzroi neku smetnju ili
se meu njih umee u poprimljenom tjelesnom obliju. To se dogodilo i
onome mladom poganinu, koji se oenio idolom, premda je sklopio
brak sa smrtnicom, poradi ega, kako smo pokazali, s njome nije mogao
spolno opiti.
Nadalje, demon moe u mukarcu izazvati poudu prema jednoj
eni, te ga istodobno uiniti impotentnim prema drugoj. A to moe ui
niti kriom, uz pomo odreenog bilja ili drugih tvari, s ijim je svojstvi
ma veoma dobro upoznat.

Tree, demon moe zavarati mo opaanja u ljudi, tako da u njima

izazove privid odvratnosti neke osobe. A to stoga to je kadar, kako smo
pokazali, utjecati na ljudsku matu.
etvrto, demon moe oslabiti krepkost organa za oplodnju, kao to
moe svaki organ liiti sposobnosti pokretanja.
Peto, demon moe sprijeiti istjecanje sjemena u one organe u kojima
poiva pokretaka sila, zatvaranjem sjemenovoda, kako sjeme ne bi
moglo ui u spolne organe, iz njih ponovno istjecati ili, pak, ne moe
izbijati ili se jalovo troi.
No, kae li bolesnik: "Ne znam na koji sam od ovih naina zaaran.
Znam samo da sa svojom enom ne mogu nita raditi", valja mu odgo
voriti na sljedei nain. Moe li spolno opiti s jednom enom, ali ne
i sa svojom suprugom, zaaran je na drugi nain, dakle, moe biti uvje
ren da su ga obmanuli sukubi ili inkubi. Nadalje, ne osjea li odvratnost
prema svojoj eni, ali s njome ipak ne moe opiti, ali opi s drugim
enama, takoer je zaaran na drugi nain. Ali, ako mu se njegova ena
gadi i s njome ne moe opiti, zaaran je na drugi i trei nain. No, ne
osjea li odvratnost prema svojoj eni i s njome se eli tjelesno sjedinjavati, ali mu ud za to nema snage, zaaran je na etvrti nain. Ali, ima
li snage u spolovilu, ali iz njega ne izbija sjeme, zaaran je na peti nain.
Nain na koji se lijee tako zaarani ljudi, opisujemo na mjestu gdje
razmatramo mogu li i oni koji su u milosti i oni koji to nisu, biti jednako
podloni takvom opinjavanju. A odgovaramo da ne mogu, uz iznimku
etvrtog naina, no ak i u tom sluaju veoma rijetko. Naime, takva
nesrea moe zadesiti ovjeka koji ivi u milosti i pravednosti. Ali,
itatelj mora imati na umu da ovdje govorimo o tjelesnom sjedinjenju
mukarca i ene vezanih brakom, jer svi su ostali podloni arolijama.
Naime, svaki izvanbrani spolni in je smrtni grijeh, a ine ga samo
oni koji nisu u stanju milosti.
Uistinu, to potvruje autoritet Svetoga pisma, koje nas ui da Bog
doputa zloduhu da napastuje grjenike ee nego pravednike. I premda
je velikom kunjom napastovao i onoga velikog pravednika Joba, nije
ga izravno pogodio u njegovoj prokreativnoj funkciji. Moemo rei da
jedan od suprunika koji trpi takvu nesreu, nije ivio u milosti, ili ak
oboje. To stajalite potkrjepljuje Sveto pismo autoritetom i razumom.
53
Jer, aneo je rekao Tobiji: "Zao duh ima vlast nad onima koji ugaaju
samo svojim strastima", a to je dokazao ubivi sedam mueva djevice
Sare.

Kasijan u svojim Propovijedima otaca navodi rijei sv. Antuna, koji

veli da zao duh moe ui u na um ili tijelo, tek nakon to ga lii svih
svetih misli i ogoli ga i isprazni svih duhovnih promiljanja. Te se rijei
ne odnose na zlo naneseno itavome tijelu, jer kada je Job tako bio po
goen, nije izgubio boansku milost. Meutim, odnose se na odreene
tjelesne bolesti prouzroene osobnim grijehom A takva bolest moe
biti prouzroena samo grijehom bludne pohote. Jer, kako rekosmo, Bog
daje vragu veu vlast nad spolnim inom, nego nad drugim ljudskim
radnjama, a to radi odvratnosti toga ina i stoga to je njime prvi grijeh
preao na sav ljudski rod. Dakle, kada su brani drugovi radi nekog
grijeha lieni boanske pomoi, Bog doputa demonima da ih zaaraju
prije svega u njihovim spolnim funkcijama.
Postavi li se, meutim, pitanje kakvi su to grijesi, moemo odgovo
riti pozivajui se na sv. Jeronima, koji veli da je ak i u braku mogue
poiniti grijeh bludnosti, i to na vie naina. Vidi tekst: "Preljubnik je
onaj koji neumjereno voli svoju enu." A oni koji tako ljube mnogo su
podloniji opisanoj zaaranosti.
Prema tome, dvije su vrste crkvenih lijekova za uklanjanje arolija.
Jedna se primjenjuju na javnome sudu, a druga na ispovjednom sudu.
to se tie prvih, kada se javno ustanovi da je impotencija uzrokovana
arobnjatvom, treba se utvrditi je li privremena ili trajna. Ako je samo
privremena, ne ponitava brak, a pretpostavlja se da je privremena, ako
se u razdoblju od tri godine uspije ukloniti svim dostupnim crkvenim
sakramentima i drugim sredstvima. No, zakau li ta sredstva, pretpo
stavlja se da je zaaranost trajna.
Nadalje, valja razmotriti prethodi li ta nesposobnost sklapanju i kon
zumaciji braka. A u navedenom sluaju sprjeava sklapanje braka ili,
pak, slijedi nakon njegova sklapanja i prije konzumacije u kojem sluaju
ponitava brak. Naime, mukarci su veoma esto rtve takve zaaranosti,
jer su odbacili svoje ljubavnice, koje su se nadale da e ih oeniti, pa su
im se, razoarane, odluile osvetiti opinjavajui ih tako da ne mogu
spolno opiti niti s jednom enom. A mnogi se slau da se u takvom slu
aju ve sklopljeni brak ima smatrati nevaeim, osim ako su brani
drugovi spremni ivjeti zajedno u svetoj istoi, kao naa Blaena Go53) 'Tobija.' Tobija, 6:16 i 17: "Tada mu ree aneo Rafael: 'Sluaj me, i pokazat u ti one nad
kojima zao duh ima prevlast. Ima ih koji enidbom iz svoga srca protjeraju Boga i ugaaju
samo svojim strastima kao nerazumni konj ili mazga. Na takvima ima vlast zao duh.'" (Vulgata)

spa i sv. Josip. To stajalite potvruje i Kanon odredbom (23, pit. I) da

se brak potvruje spolnim inom. Na drugome mjestu Kanon veli da
impotencija, koja nastupi prije potvrde braka, razrjeava taj brak.
Ili je pak, ta zapreka uslijedila konzumaciji braka, i tada ga ne razrje
ava. Jo mnogo vie o tome govore nauitelji u svojim zapisima, gdje
raspravljaju o smetnjama prouzroenima arobnjatvom. No, njihove
izreke ovdje isputamo, jer nisu bitne za ovo istraivanje.
Neki bi, meutim, mogli imati potekoa u razumijevanju zato ta
kva smetnja pogaa mukarca samo prema jednoj, ali ne i drugim
enama. Sv. Bonaventura odgovara da je to moda stoga, to je neka
vjetica uvjerila vraga da prouzroi takvu smetnju samo s obzirom na
odreenu enu ili je, pak, Bog dopustio takvu smetnju samo u pogledu
neke odreene ene. Nedokuiv je sud Boji u takvim stvarima, kao i
u sluaju Tobijine ene. Ali, reeno jasno pokazuje kako to demon
ini. A sv. Bonaventura veli da demon ne sprjeava izvrenje spolnoga
ina iznutra, oteujui spolovilo, ve izvana, onemoguujui ga u dje
lovanju; a takva je zapreka, dakle, umjetna, a ne prirodna, te stoga i
moe uiniti da pogaa mukarca samo prema odreenoj eni. Ili, pak,
demon uklanja svaku elju mukarca prema nekoj eni, to ini sam
svojom priroenom moi ili primjenom nekog bilja, kamenja ili uz po
mo nekog tajanstvenog stvorenja. U tome se sv. Bonaventura slae s
Peterom Paludanusom.
Kanon govori o crkvenom lijeku, koji se primjenjuje na Bojem
sudu: "Ako uz pravedno i skrovito doputenje Boga, umijeima vraara
i vjetica i avoljim radnjama, ljudi budu zaarani u svojim prokreativnim funkcijama, valja im narediti da iskreno ispovjede Bogu i Njegovu
sveeniku sve svoje grijehe skruenoga srca i poniznoga duha, i neka
Bogu daju zadovoljtinu obilnim suzama i velikim rtvama, molitvama
i postom."
Iz navedene odredbe jasno proizlazi da su takve nesree prouzroe
ne samo osobnim grijehom, i da pogaaju samo one koji ne ive u stanju
milosti. Kanon dalje govori kako sveenici mogu odstraniti tu zaaranost egzorcizmima, kao i drugim zatitama i lijekovima kojima raspolae
Crkva. Na taj je nain Abraham, uz Boju pomo, izlijeio svojim mo
54
litvama Abimeleka i sav njegov dom.
54) 'Abimelek'. Knjiga Postanka, xx.

I na kraju moemo zakljuiti, da postoji pet doputenih lijekova za

uklanjanje takvih arolija, a ta su: hodoae u neko veliko svetite;
skruena ispovijed i okajanje grijeha; esti blagoslovi krianjem i pobo
ne molitve; doputen egzorcizam izgovaranjem svetih rijei, o kojemu
emo podrobnije govoriti poslije; i konano, mudrim i opreznim ra
zgovorom s vjeticom, kako je pokazano u sluaju grofa, koji tri godine
nije mogao spolno opiti s djevicom koju je oenio.

3. POGLAVLJE
Doputena sredstva za uklanjanje arolije koja u ljudima
rasplamsava neumjerenu ljubav ili veliku mrnju.
ao to ljudi mogu biti zaarani u svojoj prokreativnoj moi, i nji
hova se srca mogu opiniti neumjerenom ljubavlju ili mrnjom.
Prvo emo razmotriti uzrok takve zaaranosti, a potom i sredstva kojima
se ona moe ukloniti.
Philocaption ili neumjerena ljubav jedne osobe prema drugoj, moe
biti prouzroena na tri naina. Katkad je ona posljedica nedostatka nad
zora nad oima, demonske kunje ili nekromantskih i vjetijih arolija,
koje izvode uz pomo demona.
O prvome sluaju govori sv. Jakov u svojoj poslanici (1:14,15):
"Nego svakoga napastuje njegova pouda koja ga privlai i mami. Po
uda, zatim, zatrudnjevi, raa grijehom, a grijeh izvren raa smru."
Tako je i Sekemu srce prionulo za Dinu, kada ju je vidio dok je odlazila
posjetiti neke ene onoga kraja, pa je s njome na silu legao (Postanak,
xxxiv). Glosa veli da se to dogodilo radi slabosti njezine due, jer je
Dina radi tuih poslova zapostavila svoje brige. A takva dua biva za
vedena loim navikama i tako pristaje na zabranjene radnje.
Drugi su uzrok demonske kunje. Na takav je nain Amnon volio
svoju lijepu sestru Tamaru, i to ga je toliko muilo da se gotovo razbolio
(Druga knjiga o Samuelu, xiii). A dua mu sigurno nije bilo toliko po
kvarena, da ga navede na tako straan zloin, ve je zacijelo podlijegao
vrajoj kunji. Knjiga svetih otaca spominje takvu vrstu ljubavi, te veli
da su ak i oni u svojim ermitaima bili napastovani svakojakim ku
njama, ukljuujui onu tjelesne poude. Teko je povjerovati kakvim
su se snanim ljubavnim kunjama prema enama neki od njih opirali.
I sv. Pavao u Drugoj poslanici Korinanima, xii veli: "...dan mi je trn

u tijelu, aneo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim", to glosa ob

janjava u znaenju putene kunje.
No, tvrdi se da ovjek ne grijei ako se ne predaje kunji, ve da time
uvjebava svoju krepost. Ali, to valja razumjeti kao vraju, a ne tjelesnu
kunju, jer to je laki grijeh ak i kada mu ovjek ne poklekne. Na
mnogim mjestima itamo o takvim primjerima.
to se tie treega uzroka neumjerene ljubavi, naime demonskih i
vjetijih radnji, mogunost takve zaaranosti podrobno je raspravljena
u pitanjima Prvoga dijela, koja govore o tome, mogu li demoni uz po
mo vjetica navesti ljudska srca na neumjerenu ljubav ili mrnju, to
je dokazano primjerima iz naega vlastitog iskustva. Uistinu, to je naj
poznatiji i najrasprostranjeniji oblik arobnjatva.
Ovdje se, meutim, namee sljedee pitanje: Petar je opsjednut takvom
vrstom neumjerene ljubavi, ali ne zna je li tomu prvi ili drugi uzrok. Valja
odgovoriti da je vrag uzrok mrnje, koja postoji meu suprunicima
radi zloina preljuba. Ali, kada je mukarac toliko duboko uhvaen u
zamku putene poude da ga nikakav stid, ni rijei, udarci ili djela od nje
ne mogu uzdrati; i kada se mukarac esto odvraa od svoje ene radi
drugih, najopakijih ena, i nou, neobuzdan u svojoj zaluenosti, pro
nalazi najpodlije putove kojima e stii do svoje ljubavnice; i kada se
zna da su oni najuzvienija roda, namjesnici i drugi bogatai, najokaljaniji tim grijehom (jer ovo je era vladavine ena koju je pretkazala sv.
Hildegarda55, kako biljei Vincent iz Beauvaisa u Zrcalu povijesti, prem
da je on rekao da nee potrajati ovoliko dugo); i kako preljub obiluje
u dananjem svijetu, osobito meu onima najuzvienija roda, sve to,
55) 'Sv. Hildegarda.' Roena 1098. u Bockelheimu na rijeci Nahi, a umrla je 1179. uRupertsbergu pokraj Bingena. Ova slavna benediktinska vidovnjakinja i proroica svojedobno je
nosila nadimak Rajnske Sibile. Od najranijih dana svoga djetinjstva Hildegarda je imala
vizionarska iskustva, a u dobi od oko etrdeset godina primila je Boanski nalog da objavi
svijetu to je vidjela i ula. Radi svoje velike poniznosti, dugo je oklijevala to uiniti, no 1114.
je poela pisati svoju duboku raspravu 'Scivias' ('scire vias Domini ')('Upoznaj putove'), koju
je dovrila nakon deset godina. To djelo je proeto ekstatikim i prorokim mislima i iziskuje
iznimno duboku studiju. Herwegen u knjizi 'Kirch. Handlexikon' (1908.) primjeuje da je za
ispravno razumijevanje ove izvanredne spisateljice, neophodno izraditi novo i kritiko izdanje
njezinih rasprava, to iziskuje iznimno teak i zamren istraivaki rad. Premda nije slubeno
kanonizirana, sv. Hildegardi se pripisuju mnoga uda, a ime joj je uvrteno i u Rimski martirologij. Njezin se spomendan obiljeava 17. rujna u biskupijama Speyer, Mainz, Trier i Limburg, a redovnici benediktinske opatije Solesmes u Francuskoj, obiljeavaju taj dan 18. rujna
uz sve poasti. Ostaci sv. Hildegarde pohranjeni su u Eibingenu, gradu ija je ona zatitnica i
u kojemu je 17. rujna 1904. utemeljen i samostan koji nosi njezino ime.

dakle, uzimam u obzir i kaem, ima li svrhe govoriti o lijeku onima koji
ga ne ite? Ipak emo ugoditi pobonome itatelju, pa emo ukratko
izloiti neka sredstva kojima se moe lijeiti Philocaption, kada ona
nije prouzroena arobnjatvom.
Avicena spominje sedam lijekova kojima se ovjek moe izlijeiti od
tjelesne boli prouzroene takvom ljubavlju. No, oni su za nae istrai
vanje bitni samo ukoliko mogu pomoi bolesnoj dui. On, naime, u III.
knjizi veli da se uzrok bolesti moe otkriti pipanjem bila, i zazivanjem
imena bolesnikove ljubavi. Nakon toga, doputa li zakon, mukarac se
tom enom moe oeniti i tako e, podlegnuvi prirodi, ozdraviti. Na
dalje, bolesniku se mogu dati odreeni lijekovi i uputiti ga kako da ih
koristi. Ili se, pak, bolesnika moe odvratiti od njegove ljubavi dopu
tenim sredstvima, koja e njegovu ljubav usmjeriti prema mnogo do
stojnijem objektu. Ili mu se, pak, preporuuje da izbjegava njezinu
prisutnost i tako odvrati svoje misli od nje. Ili ga se, pak, moe ukoriti i
opomenuti da je takva ljubav koju osjea najbjednija. Ili ga se moe
uputiti na nekoga tko e uz Boje doputenje, pred njim ocrnjivati nje
zino tijelo i narav, te tako u njemu izazvati odvratnost prema tako runoj
i izopaenoj eni. I na kraju, bolesniku se moe narediti da obavlja najtegobnije poslove i dunosti koji e mu odvratiti misli.
A ta sredstva kojima se moe izlijeiti ivotinjska narav ovjekova,
mogu posluiti i u obnavljanju njegova duha. ovjeku valja sluati
zakone svoga uma, a ne prirode, usmjeriti svoju ljubav prema sigurnim
ugodama, ne smije zaboraviti da su puteni uici kratkotrajni, a kazna
vjena, neka trai ugodu u onome ivotu u kojemu radosti nema kraja,
i neka zna da e mu ova zemaljska ljubav kojoj se odaje, biti jedina
nagrada, jer e izgubiti nebesko blaenstvo i trpjeti kaznu vjenoga pro
kletstva, jer, gle: tri su nepovratna gubitka koja proizlaze od neumje
rene poude.
Lijekovi protiv te Philocaption, koje smo naveli u prethodnome po
glavlju, mogu se primijeniti i u ovim sluajevima, to se osobito odnosi
na egzorcizme svetim rijeima, koje moe izgovarati i sama zaarana
osoba. Neka zaarani svakodnevno zaziva anela uvara kojega mu je
dodijelio Bog, neka se ispovijeda i esto odlazi u svetita, osobito Bla
ene Djevice, jer e tako bez sumnje biti izbavljen.
No, nisu li prezreni oni snani ljudi koji se odbijaju braniti, odba
cujui svoje prirodne darove i tit krijeposti, dok se same djevojke u
svojoj nesavladivoj krhkosti, brane upravo tim odbaenim orujem od

ovoga arobnjatva. Stoga u njihovu pohvalu izlaemo jedan od mno

gih primjera.
U selu pokraj Lindaua u konstancijskoj biskupiji, ivjela je jedna veo
ma pristala djeva, jo uzoritija svojim ponaanjem. Neki je rasputenik,
premda bijae crkvenjak, ali ne i sveenik, svaki put kada ju je pogle
dao osjetio otre ljubavne alce. Ne mogavi vie prikrivati rane svoga
srca, otiao je na mjesto gdje je djevojka radila, i lijepim joj rijeima'
pokazao da ga je vrag uhvatio u svoju mreu, odvaivi se uvjeravati
je da mu uzvrati ljubav. Boanski nagon u djevojci otkrije joj znaenje
njegovih rijei, te mu ona, budui da bijae estita duom i tijelom,
hrabro odgovori: "Gospodaru, ne dolazite k mojoj kui govorei mi ta
kve rijei koje ednost zabranjuje." Na to joj on ree: "Premda te svojim
njenim rijeima neu uvjeriti da me zavoli, obeavam ti da u te svojim
djelima uskoro prisiliti da mi uzvrati ljubav." Taj je mukarac uivao
zao glas da je opsjenar i arobnjak. A djevojka nije pridavala vanost
njegovim rijeima, te do tada nije osjetila ni iskru putene ljubavi prema
njemu. No, nedugo nakon toga poele su je muiti ljubavne misli. Bog
je stoga nadahne da se skloni zatiti Majke Milosti, koju je pobono
preklinjala da se za nju zauzme kod Svoga Sina. A kako je osjeala u
dnju da se pridrui pobonim ljudima, ode na hodoae u ermita56 u
biskupiji u kojoj se nalazila udesno posveena crkva Majke Boje. Ondje
je ispovjedila svoje grijehe kako u nju nikada ne bi uao zao duh, i na
kon to se pomolila Samilosnoj Majci, vrag ju je prestao napastovati,
i vie nikada nakon toga na nju nisu djelovale takve zle ini.
Ipak, mnogo je drugih snanih mukaraca koje vjetice okrutno po
buuju na takvu ljubav, tako da se ini kako se nikada nee moi
56) 'Ermita.' uveno svetite Nae Gospe od Pustinjaka u benediktinskoj opatiji u Einsiedelnu, u vicarskom kantonu Scwyz. Sv. Meinrad, koji je poginuo od ruku razbojnika 861., pri
grlio je samotnjaki ivot i utemeljio svoj pustinjaki stan na padinama brda Etzel, kada je
izgradio mali oratorij za udotvorni kip Nae Gospe, koji mu je darovala opatica Hildegarda
Cirika. Ondje gaje naslijedilo nekoliko pustinjaka, meu kojima i izvjesni Eberhard, koji je
na tome mjestu podigao samostan i crkvu. Taj je hram 948. udesno posvetio sam Isus Krist
i etiri evangelista, sveti Petar i Grgur Veliki. ak ni racionalistiki otac Thurston, D.I, ne bi
mogao porei to sveto udo, koje je istraio i potvrdio papa Lav VIII. i mnogi pontifeksi nakon
njega, a posljednji Pio VI., koji je 1793. potvrdio povelje svojih prethodnika.. udotvorni je
kip pohranjen u kapelici u sklopu velike opatijske crkve, na slian nain na koji se uva Sveta
kua u Loretu, zatvorena u mramornoj krinji raskono ureenoj drvenim ornamentima, i
mjesto je koje godinje posjeuje deset tisua hodoasnika. Dva su glavna datuma, 14. rujna
i 13. listopada. Prvi je blagdan boanskog posveenja Eberhardove bazilike, a drugi prijenosa
ostataka sv. Meinrada iz Reichenaua u Einsiedeln 1039.

uzdrati od svoje neobuzdane pohote, premda se esto veoma muev

no odupiru neistim kunjama, i gore spomenutim orujem nadvlada
vaju sve vraje lukavtine.
Bogati mladi iz grada Innsbrucka prua uobiajen primjer takve
borbe. Njega su vjetice toliko salijetale, da je gotovo nemogue rije
ima opisati njegove napore i borbe, ali uvijek je ostajao hrabar u srcu,
te se izbavio uz pomo sredstava koja smo opisali. Stoga s pravom za
kljuujemo kako su ti lijekovi pouzdani za suzbijanje te bolesti, i da
e se oni koji se koriste takvim orujem bez sumnje izbaviti.
Valja imati na umu, da se ono to smo rekli o neumjerenoj ljubavi,
moe primijeniti i na neumjerenu mrnju, jer isto pravilo koristi dvama
suprotnim krajnostima. Ali, premda je opinjenost u oba sluaja jednako
snana, osoba opinjena mrnjom mora se podvrgnuti drugim lijeko
vima. Jer se mukarac koji mrzi svoju enu i vie joj ne poklanja svoje
srce, ako je preljubnik, nee tako lako vratiti svojoj eni, ak i ako re
vno hodoasti.
Od vjetica saznajemo da se pri takvom aranju slue zmijama, jer
zmija je bila prvo vraje orue, a njezinim su prokletstvom ene nasli
jedile mrnju. Stoga pri takvim vradbinama stavljaju zmijsku kou ili
glavu ispod praga sobe ili kue. Radi toga valja pomno pregledati sve
kutove i zakutke kue u kojoj ivi takva ena, ili se ona mora privreme
no smjestiti u neku drugu kuu.
A kada se veli da se zaarani mukarci mogu sami izlijeiti egzor
cizmom, to valja razumjeti tako da, ne umiju li itati ili izgovarati blago
slove, oko vrata mogu nositi zapisane svete rijei, blagoslove ili kakve
svete zazive. No, poslije emo pokazati na koji nain to valja initi.

4. POGLAVLJE
Doputena sredstva za lijeenje onih kojima
je opsjenarskim umijeem odstranjeno spolovilo
ili su prividno pretvoreni u ivotinje.
prethodnim poglavljima jasno su opisani doputeni lijekovi za
pomo obmanjenima kakvom opsjenom, tako da umiljaju da su
izgubili svoje spolovilo, ili da su pretvoreni u ivotinje. Jer, takvi su ljudi
posve lieni Boanske milosti, pa je ljekovitu pomast protiv njihove

zaaranosti nemogue primijeniti, dok je oruje jo uvijek zariveno u

rani. Stoga se takvi prije svega moraju pomiriti s Bogom iskrenom
ispovijesti. Nadalje, kako je pokazano u Prvom pitanju Drugoga dije
la, takvi udovi nisu stvarno odstranjeni iz tijela, ve su samo skriveni
nekom opsjenom, koja zavarava osjetila vida i dodira. Osim toga, ja
sno je da oni koji ive u milosti, ne mogu lako podlei takvoj obmani,
ni aktivno ni pasivno, odnosno tako da umiljaju da su njihovi ili tui
udovi odstranjeni. Stoga tu bolest, kao i lijek kojim se ona suzbija, opi
sujemo u tom poglavlju, gdje pie da tako zaarani ljudi moraju nasto
jati uspostaviti prijateljski odnos sa samom vjeticom.
to se tie onih koji umiljaju da su pretvoreni u ivotinje, valja
imati na umu da se takva vrsta arobnjatva vie primjenjuje u zemlja
ma Istoka, nego li na Zapadu. Na Istoku, naime, vjetice mnogo ee
opinjavaju ljude na takav nain, premda se ini da se ee tako preo
braavaju u naem kraju svijeta, naime, kada preuzimaju ivotinjska
oblija, kako smo pisali u osmom poglavlju. A u Treem dijelu, gdje
se bavimo istrebljenjem vjetica od strane svjetovne vlasti, izloeni su
lijekovi koji se primjenjuju protiv takve zaaranosti.
Na Istoku, pak, takve se obmane uklanjaju na sljedei nain. O tome
smo mnogo saznali od vitezova sv. Ivana Jeruzalemskog na Rodosu, a
osobito o ovome sluaju koji se dogodio u gradu Salamisu u Ciparskoj
kraljevini. Jednoga se dana u spomenutome gradu, koji je, naime, luka,
natovarivao brod robom koja se trebala otpremiti u strane zemlje. Bu
dui da su svi lanovi posade pribavljali neophodne namirnice, jedan
je snaan mladi meu njima otiao u kuu koja se nalazila na obali izvan
grada, te tamonju vlasnicu pitao ima li jaja koja eli prodati. ena, pak,
vidjevi pred sobom snanoga mladia, za kojega shvati da je trgovac
iz strane zemlje, pomisli da graani nee posumnjati ukoliko nestane,
pa mu ree: "ekaj trenutak, donijet u ti to eli." Potom je ula u kuu
zatvorivi pred njim vrata, pa ju mladi izvana pone zvati da se pouri
kako ne bi zakasnio na brod. ena mu, stoga, donese jaja i ree mu da
se to prije vrati na brod. Mladi tako i uini, a kada je vidio da je brod
jo uvijek usidren u luci, jer se sva posada jo nije ukrcala, odlui ondje
pojesti jaja da se okrijepi. I, gle! Sat vremena poslije, mladi izgubi mo
govora i zanijemi i, kako je poslije rekao, uzaludno je pokuavao shva
titi to mu se dogodilo. A kada se pokuao ukrcati na brod, lanovi
posade koji su jo uvijek bili na obali, neprestano su ga svojim tapo-

vima odguravali viui: "Gledajte to radi ovaj magarac! Prokleta i

votinjo, nee se ukrcati." Mladi iz njihovih rijei shvati da misle da
je magarac. Promislivi, zakljui da ga je ona ena zaarala, osobito
jer nije mogao izustiti ni rije, premda je razumio sve to su ljudi govo
rili. A kada se drugi put pokuao ukrcati na brod, istjerali su ga jo
snanijim udarcima, pa je bio prisiljen ostati na obali i ogoreno pro
matrati kako njegov brod isplovljava iz luke. I dok je, tako, trkarao
unaokolo, svi su se prema njemu ponaali kao prema magarcu. Budui
da vie nita nije mogao uiniti, preostalo mu je samo vratiti se onoj eni,
za koju je tri godine morao raditi nosei joj drvo i ito, te prenositi stvari
kako to ine tovarne ivotinje. Jedina mu je utjeha bila to su neke druge
vjetice, koje su se esto okupljale u kui one ene, u njemu prepoznavale mukarca, te je s njima mogao priati i ponaati se kao ovjek,
premda su svi drugi u njemu vidjeli magarca.
Upitamo li kako je mogao nositi teret kao kakva ivotinja, odgova
ramo da je taj sluaj istovjetan onome koji spominje sv. Augustin u 17.
pogl. XVIII. knjige O dravi Bojoj, gdje govori o gostioniarki koja
je svoje goste pretvorila u tovarne ivotinje, te sluaju Prestancijeva
oca koji je umislio da je konj, pa je nosio ito zajedno s drugim ivoti
njama. Naime, obmana proizvedena takvom opsjenom bila je trostruka.
Prije svega, obmanjeni su bili ljudi koji su u mladiu vidjeli magar
ca, kako je pokazano gore u VIII. poglavlju, gdje objanjavamo na
koji nain to demoni mogu initi. Drugo, ti tereti nisu bili prividni, ali
kada ih mladi vie nije mogao nositi jer su bili preteki, to je umjesto
njega inio demon u nevidljivom obliju. Tree, kada je mladi razgo
varao s drugim ljudima, u svojoj je mati ili, barem, u svojim tjelesnim
osjetilima opaanja, umiljao da je magarac, ali ne i u svom razumu,
jer je znao da je ovjek, premda je zbog zaaranosti umiljao da je
ivotinja. Na isti je nain bio obmanjen i Nabukodonozor.
Nakon to je u toj obmani ivio tri godine, mladi je jednoga jutra
etvrte godine otiao u grad u pratnji one ene, koja je za njime prili
no zaostajala. Dok je prolazio pokraj crkve u kojoj se odravala sveta
misa, zauo je zvono koje je oznaavalo podizanje hostije (jer u tom
se kraljevstvu misa slavi prema latinskome, a ne grkom obredu).
Okrenuo se prema crkvi, ne usudivi se u nju ui u strahu da ga ne istje
raju udarcima, te klekne pred nju savivi stranje noge i uzdigne pred
nje noge, odnosno, ruke, prekriivi ih iznad, kako je umiljao, svoje

magaree glave, te pone promatrati dizanje sakramenta.57 A kada su

neki enoveki trgovci vidjeli to udo, zapanjeni su poeli slijediti ma
garca, medu sobom razgovarajui o tome udesnome dogaaju. I, gle!
Tada stigne vjetica i pretue magarca svojim tapom. Budui da je takva
vrsta arobnjatva, kako spomenusmo, uobiajena u tim krajevima, tr
govci odvedoe magarca i vjeticu pred suca, koji ju je ispitao i podvrgao
mukama, uslijed ega je vjetica priznala svoj zloin i obeala da e
povratiti mladia u njegov prvotni oblik, dopuste li joj da se vrati kui.
Tako je otpustie i vjetica se vrati kui, gdje je ponovno vratila mla
diu ljudsko tijelo. I nakon to su je opet uhitili, zaslueno je kanjena
zbog svojih zloina. A radostan se mladi vratio u svoju zemlju.

57) 'Sakrament.' Jedno od najpoznatijih uda sv. Antuna Padovanskog, koje je izveo radi
obraenja krivovjernika, ono je, vezano uz magarca bogohulnika Bovidille, koji je odbijao
vjerovati u prisutnost Kristovu u euharistiji. Nakon trodnevnog posta, ivotinja je odbila jesti
zob koju joj je nudio njezin gospodar, ve je kleknula pred sakramentom koji je svetac nosio
u pokaznici. Neki pripovjedai iz etrnaestoga stoljea kazuju da se to dogodilo u Toulouseu,
a neki u Brugesu, ali tono je da se taj dogaaj zbio u Riminiju. Bazilika II Santo u Padovi ukra
ena je mnogim prikazima toga uda. Tako se u tamonjoj Kapeli sakramenta nalazi Donatellov bronani bareljefi Campagnolina freska. Istu temu naslikao je i Van Dyck za rekolekcije
u Malinesu.
Poznato je da su ivotinje kadre prepoznati Tijelo Naega Gospodina u hostiji, to nimalo
ne iznenauje s obzirom na njihova osjetljiva ula i inteligenciju.
Na suenju sotonisti Louisu Gaufridi, dokazano je da je prilikom odravanja jednoga od
njihovih bezbonih obreda, doveden pas koji je trebao prodrjeti posveene predmete. No, u
tome je trenutku pas ispruio svoje ape i poklonio glavom u znak tovanja Tijela Kristova, te
ga nikakvim udarcima nisu mogli od toga odvratiti. Neki su Sotonini sljedbenici na to briznuli
u pla, glasno nariui nad svojim grijesima, nakon ega je odreeno da se hostija u budu
nosti ima oskvrnjivati, ali da se nijednoj ivotinji ne smije dopustiti da joj prie. Vidi moju
knjigu 'Geography of Witchcraft', str. 410-411.
Sv. Optatus nam kazuje o nekim donatistima koji su bacili hostiju pred gladne pse, koji su
se u tom asu okrenuli protiv heretika te ih rastrgali.

5. POGLAVLJE
Propisani lijekovi za one koji su nekom arolijom opsjednuti.
X. poglavlju prethodnog pitanja smo pokazali da demoni katkad,
posredstvom arobnjakog umijea, tjelesno opsjedaju neke ljude,
te objasnili zato to ine. Naime, rekli smo da tomu moe biti uzrok neki
teak zloin, koji je poinila sama zaarana osoba, i da je to radi njegove
dobrobiti; ili je katkad tomu uzrok neki laki osobni ili tui grijeh; a
katkad i teki grijeh drugoga ovjeka. Iz svih tih razloga demon moe
na razliite naine opsjedati ovjeka. Nider u svom Mravinjaku tvrdi, da
ne treba nimalo iznenaivati to demoni uz pomo vjetica i Bojom
privolom, opsjedaju ljudska tijela.
Nadalje, u spomenutom poglavlju jasno su opisana sredstva, kojima
se opsjednuti mogu osloboditi demona, a ta su sljedea: egzorcizmi
Crkve, te skruena pokora i ispovijed, u sluaju ovjeka opsjednutog
radi nekog smrtnog grijeha. 0 tome svjedoi primjer ekog sveenika,
koji se oslobodio demonske opsjednutosti. Osim navedenih, postoje jo
tri djelotvorna sredstva: sveta euharistijska priest, hodoaa u svetita
i molitve upuene svecima, te osloboenje od kazne ekskomunikacije.
Premda su ta sredstva jasno opisana u raspravama crkvenih nauitelja, o
njima emo govoriti u nastavku, jer te rasprave nisu dostupne svim i
tateljima.
Kasijan u svojim Propovijedima opata ovako govori o euharistiji:
"Ne pamtimo jesu li nai starjeine ikada zabranili podjeljivanje svete
priesti onima opsjednutima zlim duhovima. Takvi bi je ak trebali pri
mati svakodnevno ako je mogue.58 Jer, valja vjerovati da je to od veli
ke koristi za oienje i zatitu due i tijela, i kada je ovjek primi, zao
duh koji mu napada udove ili u njima skriven vreba, bit e istjeran kao
da je spaljen vatrom. Nedavno smo vidjeli kako je opat Andronicus na
taj nain ozdravio. Zao duh e poeti mahnito divljati kada osjeti da ga
taj nebeski lijek obuzdava, te e svim silama nastojati to ee napadati

58) 'Svakodnevno.' Jer je sakrament 'medicina animae'. Opat Gevresin u V. pogl. knjige 'En
Route', pie: "Je comprends tres bien le systeme du pere Milleriot qui forcait a communier
des gens qu' il apprehendait de voir retomber dans lew peches, apres. Pour toute penitence,
il les obligeait a recommunier encore et il finissait par les epurer avec les Saintes Especes
prises a de hautes doses. C'est une doctrine tout a la fois realiste et surelevee. " Pere Mille
riot, D. I. osobito je skrbio za obraenje (1879.-1880.) Paula-Maximiliena-Emilea Littrea,
koji je umro u Parizu 2. lipnja 1881.

i muiti opsjednutoga, jer osjea da e ga taj duhovni lijek izgnati." Tako

govori sv. Ivan Kasijan.
I dalje dodaje: "Valja ustrajno vjerovati u dvije stvari. Prvo, da ti
duhovi nikoga ne opsjedaju bez Bojeg doputenja. I drugo, da sve stvari
koje nam se dogaaju, kako one tune, tako i one sretne, radi naeg do
bra doputa Bog kao samilosni Otac i milosrdni Lijenik. Jer, demoni
su uitelji poniznosti, pa e oni koji napuste ovaj svijet biti oieni za
ivot vjeni ili kanjeni vjenim prokletstvom radi svojih grijeha. A
takvi, prema sv. Pavlu, u ovome ivotu bivaju predani Sotoni na propast
tijela, da bi se spasio duh u dan Gospodina Isusa Krista.
No, ovo izaziva jednu dvojbu. Naime, sv. Pavao veli: "Neka se dakle
svatko ispita pa tada od kruha jede": kako, onda, opsjednuti moe pri
miti priest kada je lien svoga razuma? Na to odgovara sv. Toma u 80.
pit. Treega dijela, gdje kae da postoji vie stupnjeva ludosti. Tvrdnja
da ovjek ne raspolae svojim razumom moe se protumaiti na dva
naina. S jedne strane, moda je slabouman, kao u sluaju ovjeka za
kojega se tvrdi da je slijep premda je slabovidan. A budui da takvi ljudi
mogu u izvjesnoj mjeri sudjelovati u primanju tog sakramenta, on im
se ne smije uskratiti.
Za neke se, pak, tvrdi da su ludi od roenja, a takvi ne mogu primiti
sakrament, jer se za njega ne mogu predano pripremiti.
Ili, moda, nisu oduvijek bili lieni razuma, u kojem sluaju, ako se
inilo da su pri zdravom razumu pokazivali duno tovanje prema tom
sakramentu, on im se ima udijeliti na smrtnoj postelji, osim ako postoji
opasnost da e ga ispovratiti ili ispljunuti.
59
Sljedea je odredba donesena na koncilu u Kartagi (26, 6. pit.) .
Kada se bolesnik eli ispovjediti, te nakon dolaska sveenika radi svoje
bolesti iznenada zanijemi ili pomahnita, svjedoiti moraju oni koji su
ga uli kako govori. A smatra li se da se pribliava smrti, mora mu se
omoguiti pomirenje s Bogom, polaganjem ruku i stavljanjem sakramen
ta u usta. I sv. Toma tvrdi da se isti postupak moe primijeniti na krtene osobe, koje neisti duhovi tjelesno napastuju, kao i na druge du59) 'Kartaga.' Pretpostavlja se da je prvi koncil u Kartagi odran oko 198. po Kr., a na njemu
je sudjelovalo sedamdeset biskupa pod predsjedanjem kartakog biskupa Agripina. Nakon toga
je u Kartagi odrano vie od dvadeset koncila, od kojih su najznaajniji oni kojima je pred
sjedao sv. Ciprijan, a na kojima se raspravljalo o 'lapsima', novacijanizmu i ponovnom krte
nju heretika, te sinodi odrani 412., 416. i 418. na kojima su osuena Pelagijanova uenja.

evno rastrojene ljude. A u IV. knjizi, 9. dist., dodaje da se priest ne

smije uskratiti opsjednutima, osim ako nema dvojbe da ih zao duh napa
stuje radi nekog zloina koji su poinili. Na to Peter de la Palude
dodaje: "U tom se sluaju takve osobe imaju ekskomunicirati i predati
Sotoni."
Iz navedenoga jasno proizlazi da se boanski sakrament euharistije
ne smije uskratiti osobi, koja se u trenucima zdrave pameti, ak i da je
zloduh opsjeda radi nekog osobnog grijeha, skrueno pokaje i ispovije
di svoje grijehe, budui da je pred Bogom odrijeena.
U legendama o svecima saznajemo kako opsjednuti mogu biti izbavljeni zagovorima i molitvama svetaca. Jer, radi zasluga svetaca,
muenika, ispovjednika i djevica, neisti duhovi njihovim molitvama
bivaju ukroeni u njihovim predjelima, kao to su ih sveci podjarmili
na svom zemaljskom putovanju.
Nadalje itamo kako su putnici svojim pobonim molitvama esto
izbavljali opsjednute. Stoga ih Kasijan poziva na molitve, govorei:
"Smatramo li ili, bolje, vjerujemo li u ono to sam gore napisao, da
Gospodin sve stvari doputa radi dobrobiti naih dua i usavravanja
svemira, nikada neemo prezirati opsjednute, ve emo se neprestano
za njih moliti kao i za nas same i svim ih srcem aliti."
to se tie posljednje metode, naime, osloboenja patnika od kazne
ekskomunikacije, valja imati na umu da to veoma rijetko provode samo
oni, koje zakon ovlauje da to ine na temelju otkria da je neki ovjek
opsjednut radi izopenja iz crkve. Takav je bio i sluaj razbludnoga
Korinanina {Prva poslanica Korinanima, v), kojega je sv. Pavao
izopio iz crkve i predao ga Sotoni radi propasti tijela, kako bi mu se duh
spasio u Dan Gospodina Isusa Krista. A glosa tumai da je to radi oivlja
vanja milosti pokajanjem ili radi osude.
Sotoni je predao i lane uitelje koji izgubie vjeru, Himeneja i
Aleksandra, kako vie ne bi bogohulili (Druga poslanica Timoteju, ii).
Glosa veli da je snaga Pavlove milosti bila tolika, da je pukom rjeju
mogao predati Sotoni one koji zastranie od vjere.
Sv. Toma (IV. 18) na sljedei nain tumai tri uinka ekskomunika
cije. Ako su ovjeku, veli on, uskraene crkvene molitve, on trpi trostru
ki gubitak koji odgovara blagoslovima koje stjee onaj koji je u zajednici
s crkvom. Jer, izopenima se uskrauje izvor iz kojega se milost pre
lijeva na one koji je imaju, kao i sredstvo kojim milost mogu primiti

oni koji je nemaju. A tako lieni milosti, oni gube i mo ouvanja svoje
pravednosti, premda se ne smije misliti da su time u potpunosti isklju
eni od boanske providnosti, ve samo one posebne providnosti koja
bdije nad sinovima Crkve. A gube i izvor zatite od neprijatelja, jer je
avlu dana vea mo da takvima nanosi tjelesnu i duevnu bol.
U doba Pracrkve, kada su ljude k vjeri mogli privui samo znakovi,
kao to se Duh Sveti oitovao vanjskim znakom, tako je i tjelesna bol
koju je nanio avao bila vanjski znak izopenog ovjeka. Stoga onoga
koji nije posve izgubljen s pravom valja predati Sotoni; a to stoga to
ga se ne predaje radi njegova prokletstva, ve ispravljanja, jer Crkva
ima mo iznova ga izbaviti iz avoljih ruku kada to odlui. Tako tvrdi
sv. Toma. Stoga je osloboenje od kazne ekskomunikacije, kada to sred
stvo egzorcist mudro i promiljeno koristi, prikladan lijek za osloboe
nje opsjednutih.
Nider, meutim, dodaje da se egzorcist mora osobito uzdrati od
nepromiljene primjene svojih moi, od uplitanja kakvim porugama
ili prostakim govorom u ozbiljno djelo Boje, primjene iega to
odie praznovjerjem ili arobnjatvom, jer e tada teko izbjei kaznu,
to pokazuje i primjerom.
A Blaeni Grgur u svom Prvom dijalogu, pripovijeda o nekoj eni
koja je protivno svojoj savjesti, pokleknula pred uvjeravanjima svoga
mua da sudjeluje u ceremonijama uoi posveenja crkve sv. Sebastijana. I jer se protivno svojoj savjesti pridruila crkvenoj procesiji,
opsjednuo ju je zao duh, te je u javnosti poela mahnito divljati. A
kada je to vidio sveenik te crkve, skinuo je pokrov s oltara i njime je
prekrio, no u tom je trenutku zloduh uao u sveenika. A kako si je time
previe dopustio, pod stranim je mukama bio prinuen razotkriti svoj
identitet. Tako govori sv. Grgur.
A da pokae kako u svetoj slubi egzorcizma nema mjesta nikak
60
vim prostotama , Nider pripovijeda kako je u kolnskom samostanu
vidio brata koji je obiavao govoriti pogrdnim jezikom, ali je bio veoma
poznat istjeriva zlih duhova. Taj je redovnik u samostanu iz nekog

60) 'Prostote.' U 'De exorcizandis Obsessis a Daemonio' propisano je sljedee: 'Necessarie

vero interrogationes sunt, ut de numero et nomine spirituum obsidentium, de tempore quo ingressi sunt, de causa, et aliis huiusmodi. Ceteras autem daemoniis nugas, risus, et ineptias Exorcista
cohibeat, aut contemnat, et circumstantes, qui pauci esse debent, admoneat, ne haec curent, neque
ipsi interrogent obsessum: sed potius humiliter et enixe Deum pro eo precentur. "

ovjeka istjerivao demona, koji ga je zamolio da mu dopusti da se po

vue na drugo mjesto. To uzradova brata, te mu podrugljivo veli: "Idi
u moj nunik." I tako je demon izaao iz opsjednutoga, a kada je te
noi brat poelio isprazniti svoj eludac, demon ga je u nuniku toliko
divljaki napao, da je jedva sauvao ivu glavu.
Valja, meutim, osobito naglasiti da se oni, koji su opsjednuti uslijed
kakvog arobnjatva, ne smiju upuivati vjeticama za pomo. Tako
sv. Grgur dalje pripovijeda o eni koju smo spomenuli: "Njezina je
braa i svi kojima bijae draga, odvedoe nekim vjeticama da ju izlijee.
One su je, pak, odvele do rijeke u koju su je vie puta uranjale, izgo
varajui neke arobne rijei, no umjesto da istjeraju jednoga demona,
u nju ue itava vojska zlih duhova, tako da je ena poela vikati nji
hovim razliitim glasovima. Njezina se braa zbog toga pokajae, pa
61
odvedu enu svetome biskupu Fortunatusu , koji joj je povratio
62
zdravlje svojim svakodnevnim molitvama i postom.
No, s obzirom da je reeno da se egzorcisti ne smiju sluiti niime
to odie praznovjerjem ili arobnjatvom, neki bi egzorcisti mogli
dvojiti o doputenosti primjene nekih neposveenih biljaka i kamenja.
Odgovaramo da se preporuuje primjena posveenog bilja, ali da se ne
smatra supersticioznom primjena biljke zvane demonifuge63 ili ak
prirodnih moi kamenja. No, pritom ne smiju misliti da te stvari svo
jim moima istjeruju demone, jer bi tada zapali u zabludu vjerovanja
da jednaku mo imaju i druge biljke i zazivi. U takvoj su zabludi nekromanti, koji misle da uinke svoga umijea proizvode posredstvom
prirodnih i skrovitih moi takvih predmeta.
Stoga sv. Toma u IV. knjizi, 7. dist, posljednjem lanku, veli: "Po
greno je vjerovati da su demoni podloni kakvim tjelesnim silama.
Zato ih se ne smije istjerivati zazivima ili kakvim vradbinama, osim
ako su sklopili neki ugovor s vjeticom." O tome govori Izaija (xxviii): "Sklopismo savez sa smru i s Podzemljem uinismo sporazum."
A time objanjava odlomak iz Knjige o Johu (xli): "Zar lovi Levijatana
61) 'Fortunatus.' Napuljski biskup kojega je na to mjesto imenovao sv. Grgur Veliki 593., na
kon Demetrijeva svrgnua.
62) 'Post.' Evanelje po Mateju, 17:20: "Hoc autem genus non eiicitur nisi per orationem et
ieiunium. "
63) 'Demonifuge.' Vidi: Sinistrari, 'De Daemonialitate' LXVIII, u mom prijevodu te knjige
naslovljene 'Demoniality'.

udicom?" i sljedee rijei. Jer on veli: "Ispravnim razumijevanjem svega

to je do sada reeno, zakljuujemo da nekromanti gaje heretiku za
bludu da svatko moe sklopiti sporazum s demonima i obuzdati ih, ili
ih na bilo koji nain podvrgnuti svojoj volji."
Pokazavi, dakle, da ovjek ne moe sam nadvladati avla, zaklju
uje: "Poloite na njega svoje ruke, ali znajte da mo kojom ga nad
vladavate proizlazi samo od Boga." I dodaje: "Sjeti se bitke koju vodim
protiv njega, odnosno, bitke sadanjosti za budunost, borit u se protiv
njega na kriu gdje e Levijatan biti uhvaen udicom, odnosno, boan
stvo u obliju ovjeka, jer e obmanuti avao misliti da je na Spasi
telj tek ovjek." (Vulgata) I potom veli: "Nijedna se zemaljska sila s
njime ne moe usporediti", ime se podrazumijeva da nijedna tjelesna
mo nije istovjetna avoljoj moi, koja je isto duhovna sila. Tako veli
sv. Toma.
No, opsjednut moe posredno biti izbavljen snagom glazbe, kako
je David zvukom svoje harfe istjerao zloduha iz Saula ili, pak, bilja ili
kakve druge tjelesne stvari koja posjeduje neku priroenu mo. Stoga
su takva sredstva doputena, to zakljuujemo na temelju autoriteta i
zdravoga razuma. Jer, sv. Toma (XXVI. 7) veli da kamenje i bilje moe
ublaiti patnje ovjeka kojega opsjedaju zli duhovi. Isto tvrdi i sv. Je
ronim.
to se, pak, tie odlomka iz knjige o Tobiji, gdje aneo veli: "Srce
i jetra (koju si izvadio iz ribe) slue kad koga mui demon ili zao duh: treba
to pred takvim, bio mukarac ili ena, spaliti, i nikad ga zao duh vie
nee muiti", sv. Toma kae: "Tomu se ne treba uditi, jer ini se da isti
uinak ima dim koji nastaje spaljivanjem odreenog drveta, kao da po
sjeduje kakvu duhovnu mo ili snagu duhovne molitve za budunost."
Isto tvrdi i Blaeni Albert u svom komentaru ix. odlomka Evane
lja po Luki, kao i Nikola iz Lyre i Pavao iz Burgosa64 u komentaru xvi.
odlomka Prve knjige o Samuelu. Potonji pisac homilija zakljuuje da
se opsjednutima zlim duhom mora dopustiti olakanje muka, pa ak i
64) 'Pavao iz Burgosa.' Paul de Santa Maria, panjolski nadbiskup, glavni kancelar i egzeget,
roen u Burgosu oko 1351., a umro 29. kolovoza 1435. Taj najbogatiji i najutjecajniji idov
iz Burgosa (idovsko mu je ime Solomon-Ha-Levi) i prvorazredni uenjak, strunjak za tal
mudsku i rabinsku knjievnost, rabin idovske zajednice, obratio se na kranstvo pod utjeca
jem neosporne logike 'Sume' sv. Tome. Krtenje 21. srpnja 1390. Ugled velikog bibliara
poglavito je stekao svojim 'Additiones' 'Postilama 'Nikolasa iz Lyre, Niirnberg, 1481.; Vene
cija, 1481.; i mnoga druga izdanja.

potpuno oslobaanje uz pomo materijalnih stvari, osim ako ih zloduh

u posljednjem sluaju osobito estoko ne napastuje. A to dokazuje
ovako: demoni ne mogu utjecati na tjelesnu stvar svojom voljom, ve
samo sjedinjenjem aktivnih i pasivnih sila, kako tvrdi Nikola. Na isti
nain neki fiziki predmet moe u ljudskome tijelu izazvati takvo stanje,
koje e ga uiniti prijemivim za demonske operacije. Naprimjer, lije
nici tvrde da manija veoma esto rezultira demencijom i, posljedino,
demonskom opsjednutou. Stoga, ako se u takvom sluaju ukloni pa
sivni uzrok takvoga stanja, ovjek e se izlijeiti od aktivnog uinka,
dakle boli koju mu demon nanosi.
Na takav nain moemo protumaiti riblju u i glazbu Davidove
harfe, kojom je prvo olakao aulove muke, a potom iz njega i pot
puno istjerao zloduha, jer pie: "A zao bi duh odlazio od njega." Ali,
nije sukladna znaenju Svetoga pisma tvrdnja da je to uinjeno Davidovim zaslugama ili molitvama, jer Sveto pismo to nigdje ne spominje,
a zacijelo bi o njemu govorilo velikim rijeima pohvale da je to bilo
tono. Tako umuje Pavao iz Burgosa. Postoji i drugi razlog, koji smo
naveli u V. pitanju Prvoga dijela, naime, da je aul bio izbavljen zna
kom kria. Jer, Davidova je harfa imala oblik kria s ispruenim svetim
udovima Kristova tijela. Ondje je zapisano i jo mnogo toga to valja
razmotriti u svezi ovog istraivanja. No, zakljuit emo samo tvrd
njom, da primjena fizikih predmeta u doputenim egzorcizmima nije
supersticiozna. Sada nam vrijedi raspraviti o samim egzorcizmima.

6. POGLAVLJE
Propisani lijekovi, naime, doputeni crkveni egzorcizmi pro
tiv svih vrsta bolesti i slabosti prouzroenih arobnjatvom,
kao i postupak istjerivanja zlih duhova iz opinjenih.
rethodno smo rekli da vjetice mogu izazivati razliite tjelesne bo
lesti. Prema tome, moe se smatrati opim pravilom da se razlii
ta verbalna ili praktina sredstva za uklanjanje bolesti, o kojima smo
upravo govorili, mogu primijeniti i na sve druge bolesti, poput, primje
rice, padavice ili gube. Budui da smo meu verbalnim sredstvima
uglavnom isticali doputene egzorcizme, oni se mogu smatrati opim
sredstvom takve vrste. U svezi njih, valja razmotriti tri stvari.

Prvo, treba ustanoviti je li doputeno osobi koja nije zareeni eg

zorcist, kao to je laik ili svjetovnjak, istjerivati zle duhove i njihova
djela. Ovo pitanje za sobom povlai i tri druga: prvo, na emu se osniva
zakonitost te radnje; drugo, kojih sedam uvjeta mora ispunjavati osoba
koja se privatno koristi arolijama i blagoslovima; i tree, na koji se
nain uklanja bolest i istjeruje zloduh.
Drugo, valja razmotriti to treba uiniti u sluaju, kada egzorcizam
ne rezultira milou ozdravljenja.
Na treem nam mjestu valja razmotriti praktina, a ne verbalna sred
stva, pri emu emo iznijeti i rjeenja nekih argumenata.
O prvoj stvari govori sv. Toma u IV. knjizi, 23. dist, gdje kae:
"Osobi koja je stupila u red egzorcista, ili u neki drugi nii sveeniki
red, dodjeljuje se ovlast izvrenja egzorcizma u njezinu slubenom
svojstvu. A tom se ovlau mogu ak i zakonito sluiti i oni koji ne pri
padaju nijednom redu, ali oni je ne izvravaju u svom slubenom svojstvu.
Na slian se nain i sveta misa moe slaviti u neposveenoj kui, prem
da je sama svrha posveenja crkve upravo bogosluje. No, to je vie radi
milosti pravednika, nego milosti sakramenta."
Iz tih rijei moemo zakljuiti da, premda se u sluaju lijeenja
opsjednutih preporuuje pribjei egzorcistu ovlatenom uklanjati takvu
opinjenost, katkad i druge pobone osobe mogu istjerivati takve
bolesti egzorcizmom ili bez njega.
Tako sluamo o jednoj sirotoj i veoma pobonoj djevici, iji je pri
jatelj trpio tako strane bolove u stopalu, prouzroene arobnjatvom,
da su lijenici zakljuili kako mu nikakvi lijekovi ne mogu pomoi.
No, kada je tog bolesnika posjetila djevica, on ju je poeo preklinjati
da mu nekim blagoslovom izlijei stopalo. Ona je pristala, te je poela
tiho izgovarati molitve Oena i apostolsko Vjerovanje, drei u ruci
znak Kria koji daje ivot. Bolesnik je gotovo istoga trenutka osjetio
kako je posve ozdravio, te zamolio djevicu da mu oda arolije kojima
se posluila kako bi si osigurao lijek za budunost. Ona mu, meutim,
odgovori: "Nema vjere i ne obdrava svete i zakonite crkvene obiaje,
te esto pribjegava zabranjenim arolijama i lijekovima za uklanjanje
svojih tegoba. Stoga ti tijelo gotovo nikada nije zdravo, jer si uvijek
bolestan u dui. No, pone li vjerovati u snagu molitve i doputenih
simbola, esto e veoma lako ozdravljati. Jer ja sam samo ponavljala
molitvu Oena i apostolsko Vjerovanje, i radi toga si izlijeen."

Ovaj primjer namee pitanje uinkovitosti ostalih blagoslova i za

ziva, pa ak i zaklinjanja i egzorcizama.
Da bismo razumjeli potonje, valja nam utvrditi odakle potjeu i kako
su se poeli zlorabiti. Jer, prvotno su te rijei bile svete, ali su ih de
moni i zli ljudi oneistili, kako to ine svim stvarima. Jer, sv. Marko,
u posljednjem poglavlju svoga evanelja, ovako govori o apostolima
i svecima: "U ime e moje izganjati zloduhe", te su tako posjeivali
bolesne i nad njima se molili svetim rijeima, a u potonja vremena,
sveenici su pobono izvodili sline obrede. Stoga i danas u drevnim
crkvama nalazimo pobone molitve i svete egzorcizme kojima se vjerni
ci mogu sluiti ili njima biti podvrgnuti, primjenjujui ih kao nekada,
bez ikakvih praznovjerja. ak i danas postoje ueni ljudi i nauitelji
svete teologije, koji posjeuju bolesne i takvim ih rijeima ozdravljaju,
i to ne samo demonima opsjednute, ve i druge bolesnike.
Ali, jao! Praznovjerni su po uzoru na njih, za sebe iznali mnoga
beskorisna i nedoputena sredstva, kojima danas ozdravljaju bolesne
ljude i ivotinje. A sveenici su postali suvie nemarni i lijeni da izgo
varaju doputene rijei kada posjeuju bolesne. O tome Gulielmus
Durandus65, komentator sv. Rajmunda kae da takve doputene egzor
cizme mogu provoditi zareeni i povjerljivi sveenici, laici ili ak krjeposna i pouzdano povjerljiva ena, i to iskljuivo izgovaranjem dopu
tenih molitvi nad bolesnima, a ne nad plodovima zemlje ili ivotinja
ma. Jer u Evanelju pie: "Na nemonike e ruke polagati... itd." Ta
kvim se osobama ne smije zabraniti da izvode takve radnje, osim ako
postoji opasnost da e neke druge nepouzdane i praznovjerne osobe
slijediti njihov primjer, i na neprimjeren nain izgovarati te zazive. Takve
je praznovjerne vraeve osudila ona djevica koju smo spomenuli, kada
je rekla da su oni koji pribjegavaju takvim sredstvima, slabi, odnosno
loi vjernici.
65) 'Durandus.' William Duranti (pr), kanonist i jedan od najznaajnijih srednjovjekovnih
liturgijskih pisaca, roenje oko 1237. u Puimissonu, Provansa, a umro je 1. studenog 1296.
u Rimu. Izgradio je veoma cijenjenu i znakovitu karijeru. Na opsenom epitafu na njegovu
spomeniku u Santa Maria sopra Minervi, pripovijeda se pria o njegovu ivotu i navodi popis
njegovih djela. Meu njima je najznaajnije ono naslovljeno 'Rationale divinorum officiorum',
koje su prvi put objavili Fust i Schoeffer u Mainzu 1459. Ta je knjiga doivjela vie izdanja,
od kojih je posljednje ono objavljeno u Napulju 1839. Djela 'Speculum Iudiciale' i
'Commentarius in canones Concilii Lugdunensis II', dragocijene su rasprave o kanonima i
kanonskim postupcima.

Radi razjanjenja ove materije postavlja se pitanje, kako se moe

ustanoviti jesu li takve rijei i blagoslovi doputeni ili supersticiozni,
i kako ih valja upotrebljavati, te moe li se demon i bolest zaklinjanjem
istjerati.
Prije svega, u kranskoj je religiji doputeno sve to nije supersticiozno. A supersticiozno je sve to nadilazi pravila slubeno ustanov
ljene religije. Vidi Poslanicu Koloanima, ii: "Ti propisi, istina imaju
neku prividnu mudrost u samovoljnom bogotovlju, krivom tovanju
i trapljenju tijela", na to glosa veli da je supersticija religija bez pravila,
odnosno, religija koja se tuje uz primjenu kobnih metoda sa zlim na
kanama.
Nadalje, supersticija je i sve ono to je ljudskom predajom prisvo
jilo ime religije: umetanje himni na svetoj misi, izmjena uvodnih rijei
rekvijema, skraivanje Vjerovanja koje se izgovara na svetoj misi,
uvoenje orgulja umjesto kora, zanemarivanje uloge posluitelja oltara,
i sline radnje. No, vratimo se naoj temi. Kada se neka radnja izvrava
u skladu s pravilima kranske religije, kao kada netko eli ozdraviti
bolesnoga uz pomo molitve, blagoslova i svetih rijei (o emu ovdje
raspravljamo), takva osoba mora ostvariti sedam uvjeta, koji takve bla
goslove ine doputenima. ak i da se koristi zaklinjanjima Boanskim
imenom i u ime djela Kristovih, Njegova Roenja, Muke i Smrti, kojima
se demon pobjeuje i istjeruje, takvi e se blagoslovi, zazivi i egzorci
zmi smatrati doputenima, a oni koji ih koriste nazivaju se egzorcisti
ma ili zakonitim arobnjacima. Vidi to veli sv. Izidor u Etimologijama,
VIII: "arobnjaci su oni ije se umijee i vjetina osnivaju na primje
ni rijei."
A prvi od tih uvjeta, kako saznajemo od sv. Tome, jest da u tim rijeima
ne smije biti nita to navjeuje o kakvom izriitom ili preutnom
prizivanju demona. Takvi su izriiti zazivi oito nedoputeni. Preutni
se, pak, mogu razmatrati s obzirom na namjeru ili injenicu: u prvom
sluaju, zaziva ne mari pomae li mu pritom Bog ili vrag, sve dok os
tvaruje eljeni rezultat; drugi je sluaj kada osoba nema priroeni dar
za izvoenje takvih radnji, radi ega izvodi neka umjetna sredstva. A
takvima trebaju presuivati lijenici i astronomi, a osobito teolozi. Jer,
upravo to ine nekromanti, koji na umjetan nain izrauju slike, prstene
i kamenje, koji predmeti nemaju nikakvu priroenu mo da izazovu oe
kivane uinke. Stoga im u njihovim radnjama nedvojbeno pomae vrag.

Drugi je uvjet da blagoslovi ili zazivi ne smiju sadravati nikakva

nepoznata imena, jer, kako tvrdi. sv. Ivan Zlatousti, od takvih treba za
zirati jer moda skrivaju kakva praznovjerja.
Tree, te rijei moraju biti posve istinite, jer u suprotnom njihov
uinak ne proizlazi od Boga, koji ne svjedoi lai. Neke stare ene,
meutim, u svojim zazivima ponavljaju neke nesuvisle i besmislene
stihove, nalik ovome:
"Blaena Marija je etala uz rijeku Jordan.
Susretne je Stjepan i stanu zboriti, itd."
etvrto, iznad znaka kria se ne smiju nalaziti nikakvi praznovjerni
znakovi ili slova. Stoga se osuuju talismani koje uz sebe obiavaju
nositi vojnici.
Peto, ne smije se vjerovati u mo zapisivanja, itanja ili vezivanja
arolija oko vrata osobe, niti drugih takvih besmislica, koje nemaju ni
kakve veze sa tovanjem Boga, radi ega su takvi zazivi supersticiozni.
esto, pri izgovaranju boanskih rijei i izreka Svetoga pisma, valja
obraati pozornost samo na te rijei i njihovo znaenje, te na tovanje
Boga, a njihov uinak moe proizlaziti od Boga ili svetakih relikvija,
koje su sekundarna sila, budui da njihova mo izvire iskljuivo od Boga.
Sedmo, oekivani se uinak mora ostaviti na volju boanske provi
dnosti, jer samo Bog zna je li za ovjeka bolje ozdravljenje, bolest ili
smrt. Taj je uvjet postavio sv. Toma.
Dakle, zakljuujemo da je zazivanje doputeno ako su ispunjeni svi
navedeni uvjeti. A sv. Toma ovako pie komentirajui posljednji odlo
mak Markova evanelja: "A ovi e znakovi pratiti one koji uzvjeruju:
u ime e moje izganjati zloduhe, novim e jezicima zboriti, zmije uzi
mati." Iz toga jasno proizlazi da je doputeno svetim rijeima istjeri
vati zmije, pod pretpostavkom ispunjenja gore navedenih uvjeta.
A na drugome mjestu sv. Toma veli: "Boje rijei nisu manje svete
od relikvija svetaca." Kako govori sv. Augustin: "Rije Boja nije sla
bija od Tijela Kristova." Svi se, meutim, slau da je doputeno dosto
janstveno obilaziti osobu nosei relikvije svetaca, stoga zazivajmo ime
Boje ispravnim izgovaranjem molitve Oena i Zdravo Marijo, rijei
Njegova roenja i Muke, Njegovih pet rana i Sedam rijei koje je iz
govorio na Kriu, rijei slavodobitnog natpisa, snagom tri avla i drugog
oruja Kristove vojske protiv vraga i njegovih djela. Sve su to dopu-

tena sredstva u iju mo moramo vjerovati, ostavljajui konaan ui

nak na volju Boga.
A ono to je reeno o istjerivanju zmija, vrijedi i za druge ivotinje,
pod uvjetom da se pri zazivima usredotouje samo na svete rijei i boan
sku pomo. No, pri takvim zazivima valja biti veoma oprezan, jer sv.
Toma veli: "Takvi se vraevi esto koriste nedoputenim radnjama i
ishode arobne uinke uz pomo demona, osobito u sluaju zmija. Jer
zmija je bila prvo avolje orue kojim je zavarao ljudski rod."
Tako je u gradu Salzburgu postojao neki mag, koji je jednoga dana
pred itavim svijetom odluio arolijom odvui sve zmije u podruju
jedne milje u neku jamu, te ih ondje pobiti. Dok je, tako, stajao ispred
te jame u koju ih je namamio, meu posljednjima je dopuzala golema
i strana zmija, koja nikako nije htjela ui u jamu, dajui znakove a
robnjaku da je pusti da otpue kamo eli. Ali, arobnjak je ustrajao u
svojim zazivima, odluan da je potjera u jamu u kojoj su ostale zmije bile
ve mrtve. Ta je zmija, meutim, stajala nasuprot arobnjaku, s druge
strane jame, koju je odjednom preskoila te mu se omotala oko trbuha
i odvukla ga sa sobom u jamu, gdje su oboje umrli. Iz navedenoga se
moe vidjeti da se takvi zazivi mogu primjenjivati samo za korisnu
svrhu, kao to je istjerivanje zmija iz ljudskih kua, te da se to mora
initi uz boansku pomo, te sa tovanjem i strahom prema Bogu.
Nadalje nam valja razmotriti kako se takvi egzorcizmi ili talismani
trebaju upotrebljavati, i smiju li se nositi oko vrata ili uivati u odjeu. i
ni se da su takve radnje nedoputene, jer sv. Augustin u Drugoj knjizi
o kranskom nauku veli: "Postoji tisuu arobnih naprava, amajlija i
talismana koji su svi od reda praznovjerni, a lijenika ih znanost sve
osuuje, bez obzira je li rije o zazivima, takozvanim znakovima ili za
pisanim arolijama koje se nose oko vrata."
I sv. Ivan Zlatousti, komentirajui Evanelje po Marku, veli: "Neke
osobe vjeaju oko svojih vratova neke zapisane rijei Evanelja. No,
ne sluamo li Evanelje svakoga dana u crkvi? Kako e, onda, ovjeku
pomoi to nosi evanelje oko vrata, kada nije nita nauio sluajui
ga svojim uima? U emu, naime, poiva snaga evanelja: u slovima ili
u znaenju njegovih rijei? Poiva li u slovima, tada ih s pravom vje
ate oko vrata, no poiva li njihova snaga u znaenju, mnogo e vam
vie koristiti usadite li te rijei u srce, nego da ih nosite oko vrata."
No, s druge strane, nauitelji odgovaraju sljedee, osobito sv. Toma
koji se pita je li doputeno vjeati svete rijei oko vrata; naime, srna-

traju da prilikom noenja takvih talismana i zapisanih rijei, treba iz

bjegavati dvije stvari.
Prvo, takvi zapisi ne smiju sadravati rijei koje odiu zazivima de
mona, jer tada su oito praznovjerne i nedoputene, i takve se radnje ima
ju smatrati otpadnitvom od vjere, kako smo prije esto naglaavali.
Isto tako, s obzirom na gore spomenutih sedam uvjeta, ne smiju
sadravati nikakva nepoznata imena. Izbjegnu li se te dvije zamke, do
puteno je takvim talismanima dodirivati usta bolesnika, koji ih, osim
toga, smije nositi oko vrata. No, nauitelji osuuju njihovu primjenu
ako ovjek pridaje veu pozornost i snagu samim slovima, nego njihovu
znaenju.
Moe se rei da laik koji ne razumije rijei, ne moe obratiti po
zornost na njihovo znaenje. Dovoljno je, meutim, da duboko u svo
jim mislima trai boansku pomo, i da Njemu na volju ostavi da uini
to Svojom milou smatra ispravnim.
Na treemu mjestu nam valja razmotriti treba li istodobno zaklinjati
demona i istjerivati bolest ili, pak, slijediti drukiji redoslijed, ili se te
radnje mogu izvriti odvojeno. Tu valja ukazati na nekoliko toaka.
Prvo treba ustanoviti je li demon uvijek prisutan kada bolesnik trpi na
pade, a potom koje se stvari uope mogu istjerati ili popraviti. I, tree,
trebamo razmotriti na koji se nain vri egzorcizam.
to se tie prve toke, na temelju spomenute izjave sv. Ivana Damaanskog da je vrag ondje gdje djeluje, ini se da je vrag prisutan
uvijek kada bolesnik trpi napade. Tako nam i povijest sv. Bartolomeja
govori da je ovjek izbavljen od vraga kada ozdravi.
Na to moemo odgovoriti ovako. Kada se tvrdi da je zao duh prisutan
u tijelu bolesnika, to se moe protumaiti na dva naina: ili je osobno
prisutan, ili je prisutan u uinku koji je izazvao. U prvom je smislu
prisutan kada je on uzrok bolesti, a u drugom smislu nije prisutan osobno,
ve svojim uinkom. Na taj nain, kada nauitelji postavljaju pitanje
nastanjuje li demon tijelo ovjeka koji ini smrtni grijeh, odgovaraju
da demon nije osobno prisutan, ve samo svojim uinkom, kao to se
za gospodara tvrdi da prebiva u svojim slugama jer ih posjeduje. Posve
je drukiji sluaj, meutim, kod ljudi koji nisu opsjednuti zlim duhom.
to se tie druge toke, dakle, koje se vrste stvari mogu egzorciz
mom istjerati, valja ukazati na stajalite sv. Tome izraeno u IV. knjizi,
6. dist, gdje kae da vrag radi ovjekova grijeha dobiva vlast nad
njime, i nad svime ime se taj ovjek koristi, a ime mu nanosi zlo. A

budui da Krist ne ini nikakve ustupke Belijalu, sve to zahtijeva

posveenje Bogu, mora se najprije egzorcizmom istjerati kako bi Mu
se moglo posvetiti osloboeno vraje vlasti, koji bi to mogao okrenuti
na tetu ljudi. To se vidi na primjeru blagoslivljanja vode, posveenja
crkve i drugim takvim radnjama. Prema tome, kako je krtenje prvi in
pomirenja kojim se ovjek posveuje Bogu, valja ga prije krtenja
egzorcizmom oistiti, to je uistinu potrebnije u toj nego li u drugim
okolnostima. Jer, u samome ovjeku poiva uzrok zbog kojega vrag
stjee mo u drugim stvarima koje uzrokuje ovjek, naime, grijehom,
iskonskim ili osobnim. To je, dakle, znaenje rijei, koje se izgovaraju
prilikom egzorcizma: "O, Sotono, odlazi od njega", kao i radnji koje
se pritom obavljaju.
Vratimo se, meutim, naem istraivanju. Na pitanje treba li egzorcirati bolest i zaklinjati demona, i koju od tih radnji valja prvu izvriti,
odgovaramo da se egzorcizmom ne utjee na bolest, ve na samoga
opsjednutog bolesnika: kao i u sluaju djeteta, egzorcizmom se ne istje
ruje oganj zaraze, ve se egzorcira samo dijete. Nadalje, kao to se naj
prije egzorcira dijete, a potom demon da ga napusti, tako se i opsjednu
ta osoba najprije egzorcira, nakon ega se nalae demonu i njegovim
djelima da je napuste. Isto tako, osim soli i vode, egzorciraju se i sve stvari
koje bolesnik moe upotrebljavati, pa je veoma korisno egzorcizmom
oistiti i blagosloviti njegovu hranu i pie. Prilikom krtenja, izvodi se
sljedei egzorcistiki obred: prvo, izvlaenje zraka iz tjelesne upljine
prema zapadu i odricanje demona; drugo, dizanje ruku uz sveano ispo
vijedanje kranske vjere; tree, izgovaranje molitve i blagoslova, te
polaganje ruku; etvrto, svlaenje i pomazanje svetim uljem; i, nakon
krtenja, priest i oblaenje krtene koulje. No, sve te radnje nije po
trebno izvoditi prilikom egzorcizma zaarane osobe, koja se, umjesto
toga, prvo mora skrueno ispovjediti, pri emu, ako je mogue, neka u ru
kama dri zapaljenu svijeu, i potom neka primi svetu priest. A umjesto
oblaenja krtene koulje, neka se zaarani gol privee o blagoslovljenu
svijeu duine Kristova tijela ili o kri. Nakon toga se mogu izgovoriti
sljedee rijei:
"Istjerujem demona iz tebe Petre ili tebe Barbara, koji/a si slab/a,
ali ponovno roen/a svetim krtenjem, od ivoga Boga, pravoga Boga,
Boga koji te otkupio Svojom dragocjenom Krvlju, kako bi bio egzorciran
i osloboen svih privida i zlih vrajih obmana, i svih neistih duhova,

koje je zazvao Onaj koji e doi suditi ivima i mrtvima i vatrom oi

stiti zemlju. Amen.
Pomolimo se.
O milosrdni i samilosni Boe, koji Svojom njenom ljubavlju opominje one koje ljubi i njeno primorava one koje prima da se obrate,
preklinjemo Te, o, Gospodine, da dobrostivo udijeli Svoju milost
Svome slugi, koji pati od slabosti udova svojega tijela, kako bi sve to
je pokvareno vremenitom slabou, sve to je povrijeeno vrajom ob
manom, pronalo otkupljenje u jedinstvu tijela Crkve. O, Gospodine,
smiluj se njegovim bolnim uzdasima, smiluj se njegovim jecajima i
suzama; a kako se predao Tvojoj milosti, primi ga u sakramentu Svoje
ga pomirenja, kroz Isusa Krista Naega Gospodina, Amen.
Sluaj, stoga, prokleti avle, sudbu svoju i pokloni se pred pravim
i ivim Bogom, pokloni se pred Gospodinom Isusom Kristom, i sa
svojim djelima napusti ovoga slugu, kojega je Gospodin Isus Krist
otkupio Svojom dragocjenom Krvlju."
Nakon toga nad njim provode egzorcizam drugi i trei put, uz nave
dene molitve.
"Pomolimo se.
Boe, koji uvijek milosrdno upravlja svim stvarima koje si stvo
rio, posluaj nae molitve i smiluj se Svojemu slugi koji pati od bolesti
tijela; posjeti ga i izbavi Svojim spasenjem i ozdravi ga Svojom nebes
kom milou, kroz Krista naega Gospodina. Amen.
Sluaj, stoga, prokleti avle, itd."
Molitva za trei egzorcizam.
"O, Boe, jedini zatitnice krhkosti ljudske, Svojom silnom moi
izbavi naeg bolesnog brata/sestru, kako bi milou Tvojom bio dosto
jan/na ui u Tvoju Svetu Crkvu, kroz Krista naega Gospodina. Amen."
I neka ga pritom egzorcist neprestano kropi blagoslovljenom
vodom. Valja imati na umu da se ova metoda ne preporuuje samo sto
ga to se mora strogo potivati, ili stoga to drugi egzorcizmi nisu to
liko uinkoviti, ve radi nunosti za nekim opim sustavom egzorciz
ma i zaklinjanja. A u starim povijesnim zapisima i crkvenim knjigama
nalazimo mnogo gorljivije i monije egzorcizme. Meutim, kako je
iznad svega najhitnije tovanje Boga, neka svatko provodi egzorcizam
kako smatra najpodesnijim.

I na kraju, radi razjanjenja, preporuujemo i sljedei oblik egzor

cizma nad opsjednutim. Neka se takva osoba prvo skrueno ispovijedi
(kako veli esto navoen Kanon: "Ako sortilegijem... itd."). Potom
neka se radi mogueg otkrivanja arobnjakih orua, pomno istrae
svi kutovi kue, kreveti, madraci i vratni pragovi. Leine ivotinja ubi
jenih arolijom neka se odmah spale. Korisno je i promijeniti svu poste
ljinu i odjeu, pa ak i preseljenje opsjednutog u drugu kuu ili boravite.
Ne otkriju li se, meutim, nikakvi arobnjaki predmeti, neka opsjednu
ti nad kojim treba izvriti egzorcizam, ode ujutro u crkvu, osobito na
kakav sveti dan, kao to su svetkovine Nae Gospe ili neka sudjeluje
na bdjenju, a korisno je i da se sveenik ispovijedi i da je u stanju mi
losti, jer e tada biti snaniji. Potom neka opsjednuti, nad kojim e biti
izvren egzorcizam, sjedne ili klekne, kako mu je lake i u ruci neka
dri blagoslovljenu svijeu, a prisutni neka se pobono mole za njegovo
izbavljenje. Svoju litaniju neka zapone rijeima: "Naa pomo dolazi
u Ime Gospodnje", na koju neka odgovara jedan meu njima kojega
izaberu (tzv. responzorij), i koji e ga kropiti svetom vodom i oko vrata
mu staviti stolu, te recitirati psalam: "Pohiti [Jahve] da me oslobodi!";
i neka do kraja nastavlja izgovarati litaniju za bolesne, uz zaziv sveci
ma: "Molite za njega i preporuite ga; O, Gospodine, izbavi ga." No,
umjesto izgovaranja molitvi, neka zapone egzorcizam i dalje postu
pa kako smo opisali, ili na kakav drugi nain koji smatra podesnim.
Takva vrsta egzorcizma moe se provoditi barem tri puta tjedno, kako
bi se nakon mnogih zagovora ishodila milost ozdravljenja.
I na kraju bolesnik neka primi sakrament svete priesti, premda
neki smatraju da to valja uiniti prije egzorcizma. A ispovjednik mora
od njega saznati je li osuen na kaznu ekskomunikacije i ako jest, je li
nepromiljeno od svoga suca propustio zatraiti osloboenje. Jer, u tom
sluaju, premda ga ispovjednik prema svom nahoenju moe odrije
iti, bolesnik nakon ozdravljenja mora zatraiti osloboenje i od suca
koji ga je izopio iz crkve.
Nadalje valja naglasiti da egzorcist koji nije zareen u red egzor
cista, moe izgovarati molitve, a umije li itati Sveto pismo, neka ita
poetke etiriju evanelja, te ono koje poinje rijeima: "Evo aljem
glasnika svoga", kao i Muku naega Gospodina, jer sve to ima veliku
mo u istjerivanju vrajih djela. Osim toga, neka se rijei Ivanova Evan
elja 'U poetku bijae Rije', zapiu i objese oko bolesnikova vrata,
kako bi se od Boga ishodila milost ozdravljenja.

Pita li se tkogod u emu je razlika izmeu kropljenja svetom vodom

i egzorcizma, budui da su oba namijenjena za istjerivanje vrajih
napasti, sv. Toma e mu odgovoriti ovako: "Vrag nas napada iznutra i
izvana." Stoga je sveta voda namijenjena suzbijanju njegovih napada
iznutra, a egzorcizam protiv onih izvana. Radi toga se oni nad kojima
se provodi egzorcizam nazivaju energoumenoi, od rijei en koja znai
'u' i ergon, to znai 'djelo', jer su opsjednuti iznutra. No, pri egzor
cizmu opsjednute osobe, primjenjuju se obje metode, jer takvog ovje
ka demon opsjeda iznutra i izvana.
Druga toka koju nam valja razmotriti govori o tome, to treba ui
niti kada egzorcizmi zakau. To se moe dogoditi zbog est razloga, a
postoji i sedmi od ijeg se objanjenja privremeno uzdravamo.
Naime, kada neka osoba ne ozdravi, tomu je uzrok nevjera promatraa
ili onih koji bolesnika predstavljaju ili, pak, osobni grijeh opsjednutog.
Nadalje, uzrok moe biti zanemarivanje nunih i prikladnih lijekova,
kakva pogreka u vjeri egzorcista, nedostatak povjerenja u moi drugog
egzorcista, ili u potrebu za oienjem i poveanjem zasluge zaarane
osobe.
Sto se tie prva etiri od tih razloga, evanelje nam pripovijeda
dogaaj sina jedinca koji bijae mjesear, a ijem su ozdravljenju svje
doili Kristovi uenici (Matej, xvii i Marko, ix). Jer, prije svega, On je
rekao da je svjetina nevjerna, nakon ega Ga je otac preklinjao govo
rei: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!", a Isus se obratio mnotvu
rekavi: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama!"
Drugo, Isus je ukorio opsjednutog sina, jer, kako govori sv. Jeronim,
zloduh ga je napastovao radi njegovih grijeha.
Tree, navedeni je dogaaj primjer zanemarivanja ispravnih lijekova,
jer dobri i savreni ljudi nisu otpoetka sudjelovali u tomu inu. A sv.
Jeronim kae: "Stupovi vjere, naime, Petar, Jakov i Ivan, nisu bili pri
sutni jer su svjedoili Kristovu Preobraenju: a nije bilo ni molitve i posta
bez kojih se taj rod neistih duhova, kako je rekao Krist, ne moe iza
gnati." Stoga Origen, komentirajui taj odlomak, veli: "Ne moe li se
ovjek ozdraviti molitvom, ne zauujmo se i ne propitkujmo, niti go
vorimo, ako nas neisti duh moe uti. Umjesto toga istjerajmo nae
zle duhove molitvom i postom." A glosa kae: "Ta vrsta neistog duha,
odnosno, kolebljivost putenih pouda koje je izazivao taj zloduh, mo
e se pobijediti samo osnaivanjem due molitvom i obuzdavanjem
tijela postom."

etvrto, pogreka u vjeri egzorcista moe se pokazati primjerom

Kristovih uenika, koji su nazoili inu istjerivanja. Naime, kada su
Ga oni kasnije nasamo upitali zato oni nisu uspjeli istjerati tog zloduha,
odgovorio im je: "Zbog vae slabe vjere. Zaista, kaem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno goruiino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se
odavde onamo!' 66 , itd." A sv. Hilarije veli: "Apostoli su uistinu vjero
vali, ali jo nisu bili savreni u vjeri. Jer, njihova je vjera oslabila kada
su ostali meu svjetinom, dok se njihov Gospodin nalazio na gori s os
talom trojicom,."
O petom razlogu se govori u ivotima crkvenih otaca, gdje itamo
da sv. Antun nije mogao izbaviti neke opsjednute, ve je to umjesto
njega uinio njegov uenik Pavao.
esti smo razlog ve objasnili. Naime, ovjek osloboen od svoga
grijeha nije uvijek osloboen i od kazne, ve ona katkad ostaje kao ka
zna i ispatanje radi toga grijeha.
Postoji i drugi lijek, za koji su mnogi tvrdili da im je pomogao u
istjerivanju neistih duhova. Rije je o ponovnom krtenju opsjednu
tih. No, kako rekosmo, to je materija o kojoj ne moemo donositi nika
kve konane sudove. Ipak, tono je da Bog daje vragu veu vlast nad
osobom, nad kojom prije njezina krtenja nije propisno izveden egzor
cizam. A jasno smo i nedvojbeno pokazali ovime to smo upravo govo
rili, da su neupueni sveenici (u kojem se sluaju radi o etvrtom od
gore spomenutih smetnji, dakle, o pogreci egzorcista), veoma nemarni
ili su takve stare ene, koje se pravodobno ne pridravaju propisanog
naina krtenja.
Time, meutim, nikako ne tvrdimo da opaki ne mogu dodjeljivati
sakramente, ili da obred krtenja koje takvi izvode nije valjan, pod uvje
tom da se pritom pridravaju propisanih formi i rijei. Tako i egzorcizam
66) 'Premjesti se odavde onamo.' udo premjetanja planine uistinu je izveo sv. Grgur
udotvorac (Gregorius Thaumaturgus), neocezarejski biskup (umro oko 270.-275.), kako
nam kazuje asni Beda u svom komentaru xi. odlomka Evanelja po Marku: "Hoc quoque
fieri potuisset, ut mons ablatus de terra mitteretur in mare, si necessitas id fieri poscisset.
Quomodo legimus factum precibus beati patris Gregorii Neocaesareae Ponti Antistitis, viri
mentis et virtutibus eximii, ut mons in terra tantum loco cederet, quantum incolae civitatis
opus habebant. Cum enim volens aedificare ecclesiam in loco apto, vident eum angustiorem
esse quam res exigebat, eo quod ex una parte rupe maris, ex alia monte proximo coarctaretur; venit node ad locum, et genibus flexis admonuit Dominum promissionis suae, ut montem
longius iuxta fidem petentis ageret. Et mane facto reversus invenit montem tantum spatii
reliquisse structoribus ecclesiae, quantum opus habuerant. "

moraju izvoditi veoma oprezno, ni plaho ni nepromiljeno. I neka se

nitko ne uputa u takve svete slube sluajnim ili naviknutim propu
tanjem neophodnih formi ili rijei, jer etiri su stvari na koje valja
obratiti pozornost prilikom ispravnog izvoenja obreda egzorcizma, a
te su slijedom: tvar, oblik, nakana i poredak. A kada jedna od njih nedo
staje, egzorcizam nije potpun.
Neodriva je primjedba da se u doba Pracrkve obred krtenja izvo
dio bez egzorcizma, i da se ak i danas smatra da se sakrament krtenja
moe podijeliti bez egzorcizma. Jer, to bi znailo da je sv. Grgur uza
lud ustanovio slubu egzorcista, te da je Crkva u zabludi u pogledu svojih
67
obreda. Stoga se nismo drznuli u cijelosti osuditi ponovno krtenje
opsjednutih pod odreenim uvjetima, kako bi se moglo ispraviti ono
to je prvotno proputeno uiniti.
Isto tako, za one koji nou hodaju u snu, i bez ikakve se muke uspi
nju na visoke zgrade, govori se da ih pri tome vode zli duhovi, a mnogi
tvrde da takvi ljudi imaju veliku korist od svoga ponovnoga krtenja.
Zauuje da u trenutku kada ih netko pozove imenom, padaju na ze
mlju, kao da im to ime prilikom krtenja nije na propisan nain dano.
itatelj se poziva da obrati pozornost na gore spomenutih est razlo
ga, premda se oni odnose na energoumenoi ili opsjednute, a ne zaa
rane ljude. Naime, premda se u oba sluaja primjenjuje ista sila, mno
go je tee izlijeiti zaaranu od opsjednute osobe. Stoga se te zapreke
jo vie odnose na sluaj zaaranih, to dokazuje sljedee umovanje.
U X. poglavlju Drugoga dijela pokazano je da zao duh katkad ne
napada ljude radi njihova grijeha, ve radi tueg lakog grijeha i raznih
drugih uzroka. to se, pak, tie arobnjatva, u sluaju zaaranosti od
raslih, demon takve uglavnom teko opsjeda iznutra, s ciljem unitenja
njihovih dua. Stoga se valja dvostruko pomuiti u izljeenju zaaranih
nego opsjednutih. O takvoj najteoj opsjednutosti govori Ivan Kasijan
67) 'Obredi.' Naime, tono je da je obred krtenja egzorcizmom postojao prije sv. Grgura.
Naime, egzorcizmi su se provodili nad prvim katekumenima kao priprema za sakrament kr
tenja. U tom je smislu egzorcizam simbolino iekivanje jednog od glavnih uinaka sakra
menta ponovnoga roenja, no, budui da se izvodio i nad djecom koja nisu imala osobnih gri
jeha, sveti ga Augustin, piui protiv pelagijanista, osuuje jer oito implicira nauk o prvome
grijehu. Sv. iril Jeruzalemski u svojim 'Katehezama' (347. po Kr.) iscrpno opisuje obred
krtenja egzorcizmom, iz ega se na Istoku taj obred izvodio uz pomazanje egzorciranim
uljem. Najstarije zapadno svjedoanstvo o pomazanju kao dijelu obreda krtenja egzorcizmom,
prua Hipolit u arapskim kanonima.

u svojoj Propovijedi o opatu Serenu: "Uistinu su nesretni i bijedni oni

koji, premda se oneiuju svim zloinima i opainama, ne pokazuju
nikakva vanjskog znaka da su obuzeti zlim duhom, niti se ini da se
ikakva kunja moe mjeriti s njihovim djelima, ni da bi ih ikakva kazna
mogla obuzdati. Takvi ne zasluuju ak ni izljeenje istilitem nakon
smrti, jer u otvrdnutosti svoga srca i svojoj okorjelosti, izmiu svakoj
vremenitoj kazni, na sebe navlaei bijes i osvetu, koja e ih dostii u
onaj dan gnjeva i otkrivenja pravednoga suda, kada njihova muka nee
zamrijeti."
A neto prije na istome mjestu, kada usporeuje opsjednutost tijela
i napastovanje due grijehom, veli: "Mnogo je tea i silnija muka onih,
koji nikakvim znakovima ne pokazuju da im je neisti duh opsjeo tijelo,
ve im je na najstraniji nain opsjednuo due, napastujui ih grijesima
i porocima. Jer, kako veli Apostol, ovjek postaje robom onoga koji ga
je nadvladao." U tom se smislu oni nalaze u gotovo bezizlaznoj situa
ciji, jer su sluge neistih duhova ijoj se vlasti ne mogu oduprijeti, niti
joj se mogu pokoriti. Iz toga jasno proizlazi da je radi mnogih zapreka,
mnogo tee izlijeiti one zaarane u svojim tijelima i opsjednute iznutra
radi propasti njihovih dua, od onih koje zloduh opsjeda izvana.
Trea glavna toka koju nam valja razmotriti, odnosi se na ljekovi
te arolije (arolije ljekovitim biljem), a istiemo da postoje dvije vrste
takvih: doputene i provjerene, te sumnjive i dijelom doputene. O pr
voj smo vrsti govorili na kraju V. poglavlja, gdje smo iznijeli dvojbu o
doputenosti uklanjanja arolija biljem i kamenjem.
Sada nam valja razmotriti drugu vrstu, naime, sumnjive i dijelom
doputene arolije. Pri tome moramo obratiti pozornost na ono to je
reeno u uvodu Drugog pitanja Drugog dijela, o etiri ljekovita sred
stva, od kojih se tri smatraju nedoputenima, a etvrto dijelom dopu
tenim, ali beskorisnim, a rije je o onome za koje kanonisti tvrde da
je doputeno praznovjerje suzbijati praznovjerjem. Ali, mi inkvizitori,
dijelimo miljenje svetih nauitelja, da se u sluaju kada svete rijei i
doputeni egzorcizmi zakau, radi onih est ili sedam zapreka o kojima
smo govorili, tako zaarane osobe moraju savjetovati da strpljivoga duha
podnose sve nesree ovoga ivota, radi oienja od svojih grijeha, te
da ne pribjegavaju nikakvim supersticioznim i beskorisnim lijekovima.
Dakle, svi nezadovoljni gore spomenutim egzorcizmima, koji stoga ele
pribjei sredstvima koja su, u najmanju ruku, uzaludna, a o kojima
smo prije govorili, neka znaju da to ne ine s naim odobravanjem i pri-

stankom. No, razlog zbog kojega smo tako iscrpno objasnili te lijeko
ve, bio je pokuaj da pomirimo stajalita nauitelja kakvi su, s jedne
strane, Duns Skot i Henrik Segusijski i s druge, ostali teolozi. Ipak,
slaemo se s miljenjem sv. Augustina koje je iznio u svojoj Propovi
jedi protiv gataoca i divinatora, koja nosi naslov Propovijed o auguri68
ma , gdje kae: "Brao, znate da sam vas esto preklinjao da ne slije
dite obiaje pogana (neznaboaca) i vraeva, no na neke od vas ti moji
pozivi nisu imali uinka. No, ne upozoravam li vas na to, odgovarat
u za vas na Sudnji dan, i vi ete zajedno sa mnom trpjeti muke vjeno
ga prokletstva. Stoga se odrjeujem pred Bogom da vas iznova opomi
njem i preklinjem, da nitko od vas ne pribjegava pomoi divinatora ili
gatalaca, i da se s njima ne savjetujete ni zbog kakvih razloga ili bo
lesti. Jer, onaj tko poini taj grijeh, istoga trenutka gubi sakrament kr
tenja, i postaje bezbonik i poganin i, ne pokaje li se, zauvijek e biti
uniten."
I poslije dodaje: "Neka nitko ne vjeruje u znakove o povoljnim da
nima kada moe izlaziti i vraati se, jer Bog je sve stvari dobro uredio,
te je Onaj, koji je uredio jedan dan, uredio i drugi. Ali, uvijek kada neto
trebate uiniti ili kamo otii, prekriite se u ime Kristovo i pobono iz
govorite molitvu Vjerovanja ili Oena, i budite sigurni da ete uz Boju
pomo sigurno obavljati svoje poslove."
Neke, pak, praznovjerne due naega vremena, nezadovoljne gore
spomenutim zatitama, koje u sebi gomilaju jednu zabludu za drugom,
i pogreno tumae rijei ili nakanu Skotovu i kanonista, bezuspjeno
se opravdavaju sljedeim argumentima. Oni, naime, tvrde da prirodne
stvari posjeduju neke skrivene moi, ije uzroke ljudi ne mogu objasniti,
kao, primjerice, zato magnet privlai eljezo, i druge sline stvari koje
sv. Augustin nabraja u Dravi Bojoj, xxi. Stoga smatraju da pribjega
vanje moima takvih stvari pri izljeenju, kada egzorcizmi i prirodni
lijekovi ne pomau, nije nedoputeno, premda se moda ini uzaludnim.
Takav bi bio sluaj ovjeka, koji pokuava izlijeiti sebe ili neku drugu
osobu pomou slika, i to astrolokih, a ne nekromantskih, ili prstenima
i kakvim drugim napravama. Dalje tvrde da su i tvorevine, kao to su
slike, podlone utjecaju zvijezda, kao to su to i prirodne tvari, jer ti
predmeti od zvijezda primaju neku skrovitu mo, kojom mogu izazi68) 'De Auguriis', tekst se esto pripisuje drugome piscu, moe se pronai u: Migne, Sv. Au
gustin, Ap. V, 2268.

vati odreene uinke: stoga nije nedoputeno koristiti se takvim pred

metima.
Osim toga, demoni su kadri mijenjati (ljudska) tijela na najrazliitije
naine, kako tvrdi sv. Augustin u O Trojstvu, 3, to se jasno vidi na
primjeru zaaranih ljudi: stoga je doputeno koristiti se moima takvih
tijela pri uklanjanju arolija.
injenica je, meutim, kako smo pokazali na vie mjesta u ovoj ra
spravi, da svi crkveni nauitelji gaje posve suprotno stajalite.
Stoga na njihov prvi argument odgovaramo ovako: nije nedoputeno
sluiti se prirodnim predmetima, za koje se pretpostavlja da posjeduju ne
ku priroenu mo, radi proizvoenja odreenih uinaka. No, upotreblja
vaju li se takvi predmeti zajedno s nekim slovima ili nepoznatim znako
vima, te uz praznovjerna promatranja, koja oito nisu po svojoj prirodi
uinkovita, tada je to supersticiozno i nedoputeno. Stoga sv. Toma (II,
96. pit., 2. l.) u svezi toga veli da pri primjeni nekog predmeta, s ciljem
izazivanja kakvog tjelesnog uinka, primjerice, radi izljeenja bolesnih,
treba obratiti pozornost imaju li takvi predmeti kakvo priroeno svojstvo,
kojim mogu uzrokovati takav uinak; i ako imaju, tada to nije nedopute
no, jer je doputeno primjenjivati prirodne uzroke za proizvoenje pri
rodnih uinaka. No, ini li se da nemaju priroenu mo da izazovu takve
uinke, to znai da nisu primijenjeni kao uzroci tih uinaka, ve kao
znakovi ili simboli; stoga proizlaze iz nekog simbolinog ugovora sklo
pljenog s demonima." I sv. Augustin u Dravi Bojoj, xxi, veli: "Demoni
nas vabe uz pomo stvorenja koja nisu stvorili oni, ve Bog, i najrazno
vrsnijim uicima, jer i oni sami su nestalni u svojoj svestranosti. Ne kao
ivotinje hranom, ve kao duhovi, znakovima, najrazliitijim kamenjem,
biljem i drveem, ivotinjama, inima i obredima."
Sv. Toma dalje veli: "Prirodne moi prirodnih stvari, slijede svoja
fizika oblija koja proizlaze iz utjecaja zvijezda, i iz istog izvora pro
istjeu i neke njihove aktivne moi. Ali, oblija umjetnih stvari proiz
laze iz predodbe zanatlija. A budui da su to samo umjetne tvorevine,
kako veli Aristotel u I. knjizi Fizike, ne posjeduju nikakvu priroenu
mo da izazivaju uinke." Iz toga, dakle, slijedi, da mo, koja proizla
zi iz zvijezda, mogu posjedovati samo prirodni, a ne umjetni predmeti.
Stoga je Porfirije, kako tvrdi sv. Augustin u Dravi Bojoj, x, bio u za
bludi, jer je mislio kako travama, kamenjem, ivotinjama, stanovitim
znacima, te glasovima i kipiima, pa i promatranjem nekih gibanja ne
beskih zvijezda, ljudi na zemlji proizvode sile koje odgovaraju razli-

itim uincima zvijezda, kao da arobnjaki uinci proizlaze iz sila

zvijezda. Sve to, meutim, dodaje sv. Augustin, pripada onim istim de
monima, koji zavaravaju due koje su im podvrgnute. Tako su i one
slike koje se nazivaju astronomskima, djelo zlih duhova, na kojima
urezuju odreena slova i znakove, koji nemaju nikakvu priroenu mo
da izazivaju uinke, a to stoga to slika ili znak ne moe prouzroiti
nikakav prirodan uinak. No, postoji razlika izmeu astronomskih i
nekromantskih slika, jer u potonjem se sluaju radi o otvorenom zaziva
nju, to, dakle, ukljuuje sklapanje otvorenog i izriitog ugovora s de
monima. Znakovi i slova na astronomskim slikama, pak, podrazumi
jevaju samo preutan ugovor.
Tree, ljudi nemaju nikakvu priroenu mo nad zlim duhovima,
premda se njima smiju koristiti u svoje svrhe. No, kako su ljudi i de
moni meu sobom zaraeni, ovjek ni u kojem sluaju ne smije pribje
gavati njihovoj pomoi, dakle, ne smije s njima sklapati ni preutan,
ni izriit ugovor. Tako tvrdi sv. Toma.
Vratimo se predmetu naeg istraivanja: sv. Toma kae: "ni u kojem
sluaju", to znai ak ni posredstvom kakvih beskorisnih stvari, s
kojima demon moe biti na neki nain povezan. Ali, ako su takve stva
ri samo beskorisne, i ovjek im u svojoj slabosti pribjegava radi svoga
izljeenja, valja mu se pokajati za prole grijehe i pobrinuti za svoju
budunost, i moliti se da mu grijesi budu oproteni i da vie nikada ne
padne u iskuenje. Tako govori sv. Augustin na kraju svoga Pravila.

7. POGLAVLJE
Propisana sredstva za zatitu od tua i za izljeenje
zaaranih

ivotinja.

se tie lijekova za uklanjanje zaaranosti u ivotinja, te aroli

jato protiv
oluja, prvo nam valja ukazati na neka nedoputena sred
stva kojima se slue neki ljudi. To, naime, ine supersticioznim rijeima
i djelima; tako, primjerice, odstranjuju crve u prstima ili udovima iz
govaranjem odreenih rijei ili arolija69, a o nainu utvrivanja njihove

69) 'arolije.' Usp. Shirleyevu komediju 'Sestre', premijemo izvedenu u travnju 1642., gdje
Antonio kae jednom od pretpostavljenih astrologa, II, i:
"Ti si jedan od onih lupea koji lutaju naokolo zemljom,
I preivljuju od vaenja crva iz prstiju budala."

doputenosti raspravljali smo u prethodnom poglavlju. Drugi, pak, zaa

ranu stoku ne krope svetom vodom, ve im je ulijevaju u usta.
Osim prethodno navedenih dokaza o nedoputenosti takvih rijei,
William Pariki, kojega smo esto navodili, prua i sljedei razlog.
Ako same rijei posjeduju kakvu mo, tada je tomu jedan od tri uzroka:
tvar od koje su sastavljene, naime, zrak; njihov "oblik", naime, zvuk;
njihovo znaenje; ili, pak, sva tri uzroka. A tomu ne moe biti uzrok zrak,
koji nema mo da ubija, osim ako je zatrovan; niti to moe biti radi
zvuka, iju snagu suzbija kruti predmet; niti radi njihova znaenja, jer bi
u tom sluaju rijei 'vrag', 'smrt' ili 'pakao' uvijek bile tetne, a rijei
'zdravlje' i 'dobrota' uvijek blagotvorne. Niti tomu mogu biti sva tri uz
roka, jer je cjelina neodriva kada su takvi i njezini dijelovi.
Neprihvatljiva je tvrdnja da je Bog udijelio mo rijeima isto kao i
biljkama i kamenju. Jer, mo nekih sakramentalnih rijei, blagoslova
i doputenih zaziva, ne proizlazi iz samih rijei, ve iz boanski utvr
enog reda i Njegova obeanja. Jer, Bojim e obeanjem svatko, tko
ini odreena djela, primiti takvu i takvu milost. Stoga uinkovitost sa
kramentalnih rijei proizlazi iz njihova znaenja, premda neki smatraju
da imaju i svoju priroenu, unutarnju mo. Ta dva stajalita, meutim,
nisu nepomirljiva. to se, pak, tie drugih rijei i zaziva, iz onoga to
je ve reeno jasno proizlazi daje puko zamiljanje, izgovaranje ili zapi
sivanje takvih rijei, posve neuinkovito. Ali stoga je zazivanje Bo
anskog imena i javna molitva, kao sveta izjava o povjeravanju uinka
boanskoj Volji, blagotvorno.
Gore smo raspravljali o lijekovima, koji se primjenjuju naizgled
nedoputenim radnjama. Sada emo opisati obiaj rairen u nekim dije
lovima vabije. Prvoga dana mjeseca svibnja prije zore, seoske se ene
okupljaju u umi, gdje skupljaju lie i granje s vrbinih stabala, koje
potom pletu u vijenac koji vjeaju iznad stajskih vrata, vjerujui da e
time sva stoka tijekom itave godine biti zatiena i sigurna od arob
njatva. A oni koji smatraju da se praznovjerje moe suzbijati prazno
vjerjem, tvrde da ta radnja nije nedoputena, kao to je doputeno i
otklanjanje bolesti nepoznatim arolijama i zazivima. No, isto tako,
mogli bismo rei, bez nakane da koga uvrijedimo, da ena ili mukarac,
mogu izai prvoga ili bilo kojeg drugog dana u mjesecu, bez obzira na
izlazak ili zalazak sunca, te skupljati bilje, lie i granje, izgovarajui
pri tom molitvu Oena ili Vjerovanje, i potom ih vjeati iznad stajskih

vrata, povjeravajui njihov zatitni uinak Bojoj volji. Ali, ak i takva

radnja zasluuje prijekor, kako smo pokazali u prethodnom poglavlju
rijeima sv. Jeronima. Jer, ak i ako se pri tome ne zaziva, demon ipak
dijelom utjee na uinkovitost toga bilja i kamenja.
Isti je sluaj s onima koji liem i posveenim cvijeem na Cvjetnu
nedjelju, izrauju znak kria i potom ga umeu meu svoje trsove ili
usjeve, uvjereni da e ih zatititi od tue. O takvim stvarima treba od
luivati sukladno razlikovanju, na koje smo gore ukazali.
Nadalje, neke ene, kako bi sprijeile zaaranost svojih krava tako
da ne mogu donositi mlijeko, u Boje ime daruju siromanima sav ne
djeljni prinos mlijeka, tvrdei da radi takvih milostinja njihove krave
daju jo vie mlijeka, i zatiuju se od arobnjatva. To se ne treba sma
trati supersticijom, ukoliko se takva djela ine za dobrobit siromanih,
i ako se oni koji ih izvode uzdaju u milost Boju, ostavljajui uinak
na volju boanske providnosti.
Nadalje, Nider u prvom poglavlju svog Praeceptoriuma, veli da je
doputeno blagoslivljati stoku na isti nain kao i bolesne ljude, uz pomo
zapisanih arolija i svetih rijei, premda moda podsjeaju na zazive,
ali uz obvezno ispunjenje gore spomenutih sedam uvjeta. On, naime,
tvrdi da su poboni ljudi i djevice esto blagoslivljali kravu znakom kri
a, uz izgovaranje molitve Oena i Zdravo Marijo, ime su uspjeno
uklanjali vraje djelo, ako je ono bilo izazvano arobnjatvom.
A u svom Mravinjaku veli kako vjetice priznaju, da revno obdravanje crkvenih obreda sprjeava djelovanje njihovih vradbina; dakle,
kropljenje blagoslovljenom vodom ili uzimanje posveene soli, dopu
tena primjena svijea na dan Oienja i blagoslovljenih palminih
granica, itd. Crkva se upravo radi toga u svojim egzorcizmima slui
takvim sredstvima da oslabi vraju mo.
Isto tako, kada vjetice ele sprijeiti da neka krava daje mlijeko,
obiavaju od njezinih vlasnika traiti malu koliinu mlijeka ili maslaca,
kako bi je svojim umijeem zaarale. Stoga ene moraju biti na oprezu
kada im na takav nain pristupe osobe, koje se sumnjie da su poinile
takav zloin, ne bi li im dale neku od tih stvari.
Nadalje, dogaa se da neke ene, uvidjevi da ve dugo uzaludno
nabijaju stap, posumnjaju da je to djelo neke vjetice, te pokuavaju
pribaviti malo njezina maslaca. Potom taj maslac dijele u tri dijela koja
bace u stap, zazivajui Sveto Trojstvo, Oca, Sina i Duha Svetoga, i

tako odstranjuju sve arolije. I to je primjer suzbijanja praznovjerja

praznovjerjem, jer se maslac mora posuditi od sumnjive vjetice. No, ne
zasluuje prijekor ena koja, zazivajui Sveto Trojstvo i izgovarajui
molitvu Oena, baci u stap svoj ili, u nedostatku svoga, maslac neke
druge osobe, te uinak povjeri Boanskoj volji. Meutim, takvo baca
nje triju dijelova maslaca se ne preporuuje, jer je umjesto toga bolje
ponititi aroliju kropljenjem svetom vodom ili bacanjem posveene
soli, uz obvezne molitve koje smo spomenuli.
Nadalje, budui da se katkad dogaa da zbog nekog arobnjatva ugine
sva stoka neke osobe, preporua se da vlasnik ukloni zemlju pod pragom
konjunice ili staje, kao i na pojilitima, i zamijeni je svjeom zemljom
poprskanom blagoslovljenom vodom. Jer, vjetice su esto priznavale da
su na takva mjesta podmetale neke arobnjake predmete, i da su katkad,
uz pomo zlih duhova, trebale samo iskopati rupu u koju je demon po
tom stavio arobnjako orue, uglavnom neki vidljiv predmet, poput ka
mena, komadia drveta, mia ili zmije. Naime, tono je da demon moe
takve radnje izvravati sam bez iije pomoi, premda uglavnom prisilja
va vjeticu da s njim surauje, i to jer tei propasti njezine due.
Osim spomenutog postavljanja znaka kria, sljedea se radnja iz
vodi za zatitu protiv tua i oluja. U vatru se baca tri zrna tua (bronce)
uz zazivanje Presvetoga Trojstva i izgovaranje molitve Oena i Zdravo
Marijo dva ili tri puta, kao i reenice U poetku bijae Rije iz Ivanova
Evanelja. Istodobno se ini znak kria u svakom smjeru, prema sva
koj od etiri strane svijeta. Na kraju se tri puta ponavljaju rijei I Rije
tijelom postade, te 'Neka rijei ovoga Evanelja rastjeraju ovu oluju'.
A, ako je oluja prouzroena arobnjatvom, odmah e prestati. To je
posve tono i ne treba u to sumnjati. Jer, bace li se zrna tua u vatru bez
zazivanja Boanskog Imena, to bi se smatralo supersticijom.
Meutim, netko bi mogao dvojiti moe li se oluja umiriti bez upora
be zrna tua. Mi odgovaramo da su samo svete rijei one koje proiz
vode krajnji uinak, dok ovjek baca zrna tua kako bi muio demona
i unitio njegova djela zazivanjem Svetoga Trojstva. Stoga ih baca u
vatru, a ne u vodu, jer to se bre rastope, to e vraje djelo biti bre uni
teno. Meutim, oekivani uinak mora povjeriti boanskoj volji.
U svezi toga vrijedi spomenuti to je vjetica odgovorila sucu na
pitanje, postoji li kakav nain smirivanja oluje prouzroene arobnja
tvom: "Postoji, a nain je sljedei: Zaklinjem vas tue i vjetrovi, u ime
pet Kristovih rana i tri avla kojima su Mu probodene ruke i stopala,

i etiri sveta evangelista, Mateja, Marka, Luke i Ivana, da se rasprite

i pretvorite u kiu."
Mnoge su vjetice priznale, dobrovoljno ili pod muenjem, da ih u
njihovim radnjama osobito sprjeava pet stvari, i to dijelom ili u cije
losti, tako da nekad ne mogu nauditi nekom ovjeku, a nekad njegovim
prijateljima. Te su stvari sljedee: takav ovjek mora imati istu vjeru
i mora slijediti Boje zapovijedi; mora se zatititi znakom kria i mo
litvom; potivati crkvene obiaje i obrede; revno izvravati javnu prav
du; te mora glasno ili u svom srcu duboko razmiljati o Muci Kristo
voj. I o tim stvarima govori Nider. Upravo radi toga Crkva slijedi uvri
jeen obiaj oglaavanja zvona kao zatite protiv oluja, kako bi od njih
otjerali zle duhove kao da ih posveuju Bogu da se uzdre od svoje opa
kosti, i radi upozorenja ljudima, pozivajui ih da zazivaju Boga da
sprijei oluje. Iz istoga se razloga uobiava protiv oluja tititi sakramen
tom oltara i svetim rijeima, to je veoma drevan crkveni obiaj u Fran
cuskoj i Njemakoj.
Meutim, takav nain uporabe sakramenata za smirivanje oluja, ne
dvojbeno odie supersticijom, jer oni koji to ine ne razumiju pravila
na temelju kojih je mogue razluiti supersticiozne radnje od onih
koje to nisu. Stoga valja ukazati na pet pravila, na temelju kojih svatko
moe utvrditi je li neka radnja supersticiozna, odnosno, odstupa li od
kranskih obiaja, ili je sukladna ispravnom tovanju Boga, dakle,
proizlazi li iz prave vjere, milju i djelom. A njih objanjava glosa uz
ii. odlomak Poslanice Koloanima, gdje sv. Pavao veli: "Ti propisi, is
tina, imaju neku prividnu mudrost u samovoljnom bogotovlju", o emu
glosa veli: "Supersticija je religija koja se tuje bez utvrenog pravila",
kako smo prije spomenuli.
Prvi je od tih uvjeta da sva naa djela moraju biti na slavu Boju,
kako je reeno: "Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo to inili, sve na slavu
Boju inite."70 Prema tome, ovjek mora nastojati da svako njegovo
djelo povezano s kranskom religijom, bude na slavu Boju i da njime
svu slavu daje samo Bogu, kako bi mu se samim tim djelom dua mo
gla predati Bogu. I premda se danas, s obzirom na to pravilo, vie ne pri
mjenjuju starozavjetni obredi i zakonski propisi, ve se tumae simbo
liki, jer je istina objavljena u Novome zavjetu, ini se da se uporaba sa
kramenata ili relikvija radi smirivanja oluja, ne sukobljava tom pravilu.
70) 'Na slavu Boju.' I Korinanima x, 31.

Drugo pravilo zahtijeva da ovjek ima na umu, kako je rad trapljenje

kojim se obuzdava pohota ili uvjebava tjelesna uzdrljivost, ali krijeposno, odnosno, u skladu s crkvenim obredima i moralnim naukom.
Jer, sv. Pavao u svom pismu Rimljanima (xii) veli: "Cijenite se razumno".
Budalasti su, stoga, oni koji se zavjetuju da subotom nee eljati kosu,
ili koji poste nedjeljom, govorei: "U bolji dan, bolje djelo", i njima
slini. Ipak, ne ini se supersticioznom uporaba sakramenta, itd.
Tree pravilo zahtijeva da su sva djela sukladna odredbama Kato
like crkve, svjedoanstvu Svetoga pisma ili, barem, obredima neke
posebne crkve ili da slue univerzalnom dobru, za to sv. Augustin veli
da se s pravom moe smatrati zakonom. Stoga je i sv. Grgur u svom
pismu engleskim biskupima, kada su bili u dvojbi ima li se sveta misa u
razliitim crkvama slaviti na razliite naine, rekao da se mogu poslu
iti svim nainima za koje smatraju da su Bogu najugodniji, bez obzira
slijede li obrede Rimske, Galikanske (Francuske) ili neke druge crkve.
Naime, injenica da razliite crkve na razliite naine tuju Boga, ne
sukobljava se s istinom, i stoga treba ouvati takve obiaje i oni se ne
smiju zanemarivati. Kako smo rekli na poetku ovoga poglavlja, crkve u
Francuskoj i u nekim dijelovima Njemake, tuju veoma drevni obiaj
prema kojemu se euharistijski kruh nakon posveenja iznosi van iz cr
kve, to je posve doputeno, pod uvjetom da je zatvoren u estinjaku.
etvrto pravilo zahtijeva da sva djela na prirodan nain dovedu do
oekivanog uinka, jer e se u suprotnome smatrati supersticijama. S
obzirom na to, sumnjivima se imaju smatrati nepoznati znakovi i ime
na, nekromantske ili astronomske slike i karte. Ne moemo, meutim,
s obzirom na to rei da je supersticiozno protiv vrajih napasti tititi
se svetim relikvijama ili euharistijom, jer to je veoma poboan i pohva
lan obiaj, budui da iz tog sakramenta izvire sva naa snaga protiv
Neprijatelja.
Peto pravilo zahtijeva da nae radnje ne izazivaju nikakvu sablazan
ili spoticaj, jer u tom sluaju, premda nisu supersticiozne, od njih treba
odustati, odgoditi ih ili ih, pak, kriom izvriti bez izazivanja sablazni.
Prema tome, moe li se taj sakramental provesti bez skandala ili ak
kriom, tada se ne smije zanemariti. Stoga mnogi sveenici zanemaru
ju blagoslove izgovaranjem pobonih rijei iznad bolesnih ili osue
nih na smrt. Tvrdim da ne treba, barem ne u javnosti, initi nikakve ra
dnje koje bi meu prostim pukom mogle izazvati sablazan.

Neka reeno bude dovoljno za raspravu o zatitama protiv oluja,

kako onima koja pretpostavljaju uporabu rijei, tako i onima koja se vre
doputenim radnjama.

8. POGLAVLJE
Neki propisani

lijekovi protiv

najstranijih

teta koje ljudima nanose zli duhovi.

znova emo se uzdrati od donoenja suda o zatitama od teta na
plodovima zemlje, uzrokovanih gusjenicama ili najezdama skaka
vaca, i inih insekata na golemim podrujima zemlje, i ini se kao da
prekrivaju svaki djeli tla, do samih korijena, izjedajui sav urod u vi
nogradima i prodirui itava polja zrelih usjeva. Na isti nain razma
tramo i zatite protiv otmica djece uz pomo demona.
to se tie prve vrste teta, moemo se pozvati na rijei sv. Tome u
Secunda Secundae, 90. pit., gdje odgovara na pitanje je li doputeno
zaklinjati nerazumno stvorenje. A odgovara da jest, ali samo tako da
se to stvorenje silom vraa vragu, koji se slui takvim nerazumnim stvo
rovima da nam nanosi tetu. Takva se zaklinjanja koriste i u crkvenim
egzorcizmima, kojima se vrag otklanja od nerazumnih stvorenja. No,
besmisleno je i uzaludno zaklinjati samo nerazumno stvorenje koje nita
ne razumije. Iz toga se zakljuuje da se demoni smiju istjerivati dopu
tenim egzorcizmima i zaklinjanjima, uz doputenje i milou Bojom.
Ali, ljudima se nalae da prije toga poste i sudjeluju u procesijama, te
da obdravaju ostale pobone radnje. Jer, uzrok su takve vrste zla pre
ljubi i mnogostruki zloini, radi ega se ljude mora uvjeriti da ispovi
jedaju svoje grijehe.
U nekim se pokrajinama izriu ak i sveane ekskomunikacije, no
time zadobivaju mo zaklinjanja demona.
Druga strana nesrea, kojom Bog doputa zlim duhovima da po
gaaju ljude, jest otimanje i podmetanje djece. A tri su vrste takve djece,
koja se u narodu nazivaju podmenutim ili njemakim jezikom, Wechselkinder. Jedna je vrsta uvijek boleljiva i plaljiva, jer im uvijek nedo
staje majina mlijeka. Druga je vrsta roena iz odnosa s demonima-inkubima, premda nisu njihova, ve su djeca mukarca od kojega je demon
u obliju sukuba primio sjeme, ili ije je sjeme skupio iz nonih polucija
u snu. Takva se djeca katkad, uz Boji pristanak, podmeu pod pravu
djecu.

Postoji i trea vrsta, a to su demoni koji se u obliju male djece veu

uz dojilje. No, svim je trima vrstama zajedniko da su uvijek boleljiva i, premda su veoma teka, slabo rastu, te im majino mlijeko nikada
nije dovoljno, a esto se za njih izvjeuje da su nestala.
Moe se rei da se takve stvari dogaaju, milou Bojom, iz tri
razloga. Prvo, kada roditelji posveuju suvie mnogo ljubavi svojoj
djeci, to je kazna radi njihove dobrobiti. Drugo, valja pretpostaviti da
su ene kojima se dogaa takva nesrea, veoma praznovjerne, i da su
od demona zavedene na mnoge druge naine. Ali, Bog je uistinu lju
bomoran, u pravom smislu te rijei, koja znai snanu ljubav mua
prema eni, koji ne samo to ne doputa drugome mukarcu da joj se
priblii, ve poput ljubomornoga supruga ne trpi ni najmanju slutnju
ili sumnju na preljub. Tako je i Bog ljubomoran na duu koju je svojom
dragocjenom Krvlju otkupio i zaruio je u vjeri. I stoga ne trpi da je
vrag, taj neprijatelj i protivnik spasenja, dodiruje, s njome lijee, ni da
ona na bilo koji drugi nain s njime opi. A budui da ljubomoran suprug
ne trpi ak ni slutnju o preljubu, koliko e ga tek uznemiriti stvaran pre
ljub! Stoga ne zauuje to se takvima otimaju djeca i zamjenjuju djecom
preljubnika.
A da je uistinu silna ljubomora Boja, koji ne trpi nita to bi moglo
izazvati sumnje, pokazuje Stari zakon, gdje se govori kako je On, da
iskorijeni idolopoklonstvo iz Svoga naroda, zabranio tovanje kumira,
ali i mnoge druge stvari koje bi mogle dati povoda idolopoklonstvima,
koji sami po sebi niemu ne koriste, premda se idolima na neki udesan
nain i dalje pridaje neka tajanstvena mo. Tako kad veli u Knjizi Iz
laska, xxii: "Ne doputaj da vraarica ivi", dodaje: "Neka ne ostanu
u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene." Isto tako, smru
su se kanjavali i bludnici i preljubnici, koji su se iskljuivali iz zajednice.
Pogledajte koliko je silna ljubomora Boga, Koji u Ponovljenom
zakonu (xxii) govori: "Ako putem naie na ptije gnijezdo sa ptiima
ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude leala sa ptiima ili
na jajima, nemoj uzimati majke sa ptiima: pusti majku na slobodu",
jer su pogani njima izazivali neplodnost. Ljubomorni Bog ne trpi takve
znake preljuba meu Svojim narodom. Tako i danas stare ene, kada na
cesti nau novi, vjeruju da je to znak velike sree, a sanjaju li novac,
to smatraju nesretnim znakom. Bog je zapovjedio i da se svi ljudi moraju
prekrivati, jer se inae imaju smatrati neistima.

Neki su u zabludi vjerovali da zli duhovi koji dolaze nou (ili 'dobri
71
ljudi' , kako ih nazivaju stare ene, premda su to vjetice ili demoni
u njihovim oblijima) moraju pojesti svu hranu kako bi spremita po
slije obilovala zalihama. Neki tu priu dodatno ukraavaju, nazivajui
ih kretavim sovama; crkveni nauitelji, meutim, pobijaju te prie
tvrdei da ne postoje druga razumna stvorenja osim ljudi i anela, te
da stoga mogu biti samo zli duhovi.
Nadalje, u Levitskome zakonu (xix) itamo: "Ne zaokruujte kose
na svojim sljepoonicama; ne iajte okrajka svoje brade", jer su to
inili u znak tovanja idola.
A u Ponovljenom zakonu, xxii: "ena ne smije na se stavljati muke
odjee, a mukarac se ne smije oblaiti u enske haljine", to su inili
u znak tovanja boice Venere ili, pak, boga Marsa ili Prijapa.
Iz istoga je razloga Bog zapovjedio da se unite rtvenici podignuti
kumirima, te je, tako, Ezekija unitio mjedene zmije kojima su ljudi
prinosili rtve. Iz istoga je razloga zabranio ljudima da se obraaju zazivaima duhova i vraarima, i zapovjedio da se smaknu mukarac ili
ena u kojima obitava zao duh. Danas se takvi nazivaju gatarima. I
stoga to sve te stvari pobuuju sumnju na duhovni preljub, Bog ih je
zabranio u svojoj ljubomori prema duama koje je Sobom zaruio, kao
to mu zaruuje enu.
Radi toga mi, sveenici, takoer moramo imati na umu da nijedna
rtva nije Bogu milija od ljubomore dua, kako veli sv. Jeronim u svom
komentaru knjige proroka Ezekiela.
Stoga emo u Treem dijelu ove knjige raspravljati o istrebljenju vje
tica, to je krajnji lijek kojemu pribjegava Crkva, a uz koji je vezana
Boanskom zapovijedi, jer je reeno: "Ne doputaj da vraarica ivi."
Osim toga, ondje emo raspravljati i o zatitama protiv arobnjaka-strijelaca, jer se takvi mogu iskorijeniti samo svjetovnim zakonom.
Lijek. Utvreno je da neke osobe, koje se radi vremenite koristi du
om i tijelom predaju vragu, bivaju muene dugim i stranim napastima,
osobito nou, premda se mogu izbaviti od vraje vlasti. A Bog to dopu71) 'Dobri ljudi.' U Irskoj, primjerice, vile se nazivaju 'dobrim ljudima', a u pukim im se
predajama pripisuje dobrohotna, ali hirovita, pa ak i pakosna narav. U nekim dijelovima
kotskih visoravni, vile se nazivaju 'daoine sithe' ili 'miroljubivi ljudi' i vjeruje se da vrag
svake godine uzima desetinu svake od njih.
Valja primijetiti da su Grci vile nazivali
, to znai dobrostive boice.

ta radi njihova kanjavanja. Ali, kada im nakon ispovijedi, iz njihovih

kesa nestane sav novac, to je znak da su izbavljeni. Mogli bismo navesti
jo mnogo primjera, no saetost nam prijei da ih ovdje nabrajamo.

DIO TREI
KOJI GOVORI O SUDSKIM POSTUPCIMA PRED
CRKVENIM I SVJETOVNIM SUDOVIMA, PROTIV
VJETICA I, UISTINU, SVIH HERETIKA
SADRI XXXV PITANJA U KOJIMA SE JASNO IZLAU FORMALNA
PRAVILA POKRETANJA SUDSKOG POSTUPKA, PRAVILA
POSTUPANJA PRED SUDOM I NAIN IZRICANJA PRESUDE

OPENITO

UVOD

Tko su podesni suci za suenje vjeticama?

itanje: Potpadaju li vjetice, kao i njihovi pokrovitelji, zatitnici i
branitelji, u tolikoj mjeri pod jurisdikciju dijecezanskog crkvenog
suda i svjetovnog suda, da inkvizitori heretike opaine mogu biti u
cijelosti osloboeni dunosti sudjelovanja u izricanju presuda protiv njih.
A tvrdi se da je to tono. Jer Kanon (c. accusatus, sane, knjiga VI.)
veli: "Oni koji imaju visoku ast da presuuju u pitanjima vjere, ne
smiju se baviti drugim poslovima, koji bi ih mogli ometati u njihovoj
dunosti. A inkvizitori, koje je Apostolska stolica ovlastila da istrauju
heretiku opainu, ne smiju se zamarati divinatorima i vraevima, osim
ukoliko nisu i heretici, niti ih smiju kanjavati, ve ih moraju izruiti
njihovim sucima, koji e nad njima izrei kaznu."

Nikakvu tekou ne predstavlja injenica da taj Kanon ne spominje

herezu vjetica, jer one su, poput svih drugih, podlone onome sudu sa
vjesti, kako na drugome mjestu odreuje Kanon (dist. I, pro dilectione).
Ako se protiv zloina divinatora i vjetica sudilo u tajnosti, odredit e
im se etrdesetodnevna pokora, a ako je suenje bilo javno, uskratit e
im se primanje svete priesti. A oni nad kojima je izreena ista kazna,
primit e je od istoga suda. Nadalje, budui da je teina njihovih grijeha
ista, jer vraevi ishode svoje uinke na neobine i sumnjive naine,
kao to se i vjetice protivno zakonu utjeu za pomo demonima, umje
sto Bogu, kako bi nanosile povrede i tete Njegovim stvorenjima, tada
su i jedni i drugi krivi za zloin idolopoklonstva.
Ovako govori Ezekiel (21:26): "Jer kralj babilonski stoji na poetku
1
puta, na raspuu dvaju putova, i pita znamenja - mijea strijele , ispi
tuje terafime i motri jetru...."
Nadalje, moe se rei da Kanon svojom odredbom 'osim ako su
ujedno i heretici', doputa da su neki divinatori i vraevi heretici, radi
ega ih treba podvrgnuti inkvizicijskom postupku. No, iz toga proiz
lazi da tom sudu treba podvrgnuti i lane divinatore, o emu ne govori
nijedan pisani autoritet.
Nadalje, inkvizitori mogu suditi vjeticama samo radi zloina here
ze. No, oito je da vjetice mogu poiniti zloine bez hereze. Naime,
kada u blatu gaze Tijelo Kristovo, to nije najstraniji zloin, jer ga
moda ine iz zablude u razumijevanju, to prema tome, ne proizlazi iz
njihova krivovjerja. Jer, posve je mogue da netko vjeruje da je to Ti
jelo Gospodinovo, ali ga ipak baca u blato da zadovolji vraga s kojim
1) 'Strijele.' Esar Hadon se sluio umijeem aranja pomou strijela, takozvanom belomantijom, koja je bila veoma uvrijeena praksa meu Kaldejcima i Arapima. Sv. Jeronim ovako
komentira taj odlomak: "Stajat e na putu i promatrati znamenja prema obiaju svoga naro
da, kako bi mogao strijele, na kojima su urezana imena svakoga naroda, baciti u tobolac i
izmijeati ih, da vidi ija e strijela prva izai i koji grad valja prvi napasti." Arapi su se
obino sluili trima strijelama. Na prvoj su bile urezane rijei 'Gospodin mi je zapovjedio',
na drugoj: 'Gospodin mi je zabranio', dok je trea bila prazna. Ako bi osoba koja trai savjet
od takvoga vraa izvukla prvu strijelu, to je bio predznak uspjeha, druga je oznaavala neuspjeh,
a ako bi izvukao treu, strijele bi se ponovno mijeale i izvlaile. U nekim su se zemljama
umjesto strijela upotrebljavali tapovi, koji su se izvlaili iz posude ili bacali u zrak, pri emu
se obraala pozornost na nain na koji su pali na tlo. To se umijee naziva rabdomantija. LXX
uz odlomak knjige Ezekielove 21:21, pie
, a ne
, a rabdomantiju spominje sv. iril Aleksandrijski. Kuran (V) zabranjuje pretkazivanje strijelama, koje
se osuuje kao 'Satanova opaina'. Vidi moju knjigu 'History of Witchcraft', V. pogl., str.
182-183.

je sklopio kakav ugovor, da mu pomogne ostvariti neki njegov cilj,

primjerice, da pronae neko skriveno blago ili tomu slino. Stoga nije
nuno da vjetija djela ukljuuju zabludu vjere, bez obzira na teinu
njihova grijeha. U tom sluaju one nisu podlone sudu inkvizicije, ve
se predaju svojim sucima.
Nadalje, budui da je Salomon radi popustljivosti tovao bogove
svojih ena, nije poinio grijeh otpadnitva od vjere, jer je u svom srcu
zadrao pravu vjeru. Tako se i vjetice, kada se radi ugovora koje su s
njima sklopile, klanjaju demonima, ali u svojim srcima zadravaju
pravu vjeru, ne smiju smatrati hereticima.
Ali, moe se rei da sve vjetice poriu vjeru, i da se stoga imaju
smatrati hereticima. Meutim, ak i ako se svojom duom i srcem odre
knu vjere, ne mogu se smatrati hereticima, ve otpadnicama od vjere.
No, heretik se razlikuje od apostata, i upravo su heretici podloni inkvizicijskom sudu. Stoga vjetice nisu podlone tom sudu.
Nadalje, c. 26, pit. 5, propisuje: "Neka biskupi i njihovi predstavnici
svim silama nastoje iz svojih upa istrijebiti pogubno, i od Zaratustre
pronaeno umijee vraanja i magije. I otkriju li da su neki mukarac
ili ena poinili taj zloin, neka budu sramotno istjerani iz svojih upa."
A kada na kraju kanona 348. veli: "Neka se predaju njihovim sucima"
i budui da govori u mnoini o crkvenom i svjetovnom sudu, prema tom,
dakle, Kanonu, podloni su biskupijskome sudu.
Ako se, meutim - kako se ovi argumenti pokazuju razumnim u slu
aju inkvizitora - biskupijske vlasti takoer ele osloboditi te odgo
vornosti, i prepustiti kanjavanje vjetica svjetovnim sudovima, takav
im zahtjev moe biti odobren iz sljedeih razloga. Jer, Kanon veli (c.
ut inquisitionis): "Strogo zabranjujemo svjetovnim gospodarima i vla
darima, i njihovim slubenicima, da na bilo koji nain istrauju ili presu
uju o tome zloinu, budui da je to iskljuivo crkveno pitanje", a pritom
misli na zloin hereze. Iz toga, dakle, slijedi da se, u sluaju kada taj
zloin nije isto crkveni (duhovni), kao to je zloin vjetica koje ine vre
menite povrede, mora kanjavati pred svjetovnim, a ne crkvenim sudom.
Nadalje, posljednji kanonski zakon o idovima ovako govori: "Nje
gova se dobra imaju zaplijeniti, a on neka se osudi na smrt, jer se izo
paenim naukom suprotstavio vjeri Kristovoj." No, neodriva je primje
dba da se taj zakon odnosi i na obraene Zidove, koji su kasnije opet
prihvatili idovsku vjeru. Naime, svjetovni sudac mora takve Zidove
kanjavati kao otpadnike od vjere. Na isti nain valja postupati protiv

vjetica koje se odriu vjere. Jer je potpuno ili djelomino odricanje

od vjere, osnovno naelo vjetica.
I premda kanonski zakon propisuje da se prema apostatima i here
ticima treba jednako postupati, o vjeticama ne odluuje crkveni, ve
svjetovni sudac. Jer, nitko ne smije ljude uznemirivati suenjima za here
zu, ali sam se upravitelj mora pripremiti za takve sluajeve.
Justinijan u svojim Istinama, gdje govori o svjetovnim vladarima,
veli: "Nikome ne smijete dopustiti, da u vaoj provinciji meu ljudima
izaziva nemir sudskom istragom o stvarima koje se tiu religije ili here
ze, niti na bilo koji nain dopustiti izricanje zabrane nad provincijom
kojom vladate. No, sami ste obvezni pribaviti novac i druga sredstva
neophodna za provoenje istrage, i ne smijete dopustiti da postupanje
u stvarima koje se tiu vjere, odstupa od naih propisa." Iz navedenoga
jasno proizlazi da se osim samoga upravitelja, nitko drugi ne smije upli
tati u pobunu protiv vjere.
tovie, ne potpada li suenje i kanjavanje vjetica u cijelosti pod
jurisdikciju svjetovnoga suca, koja je, onda, svrha zakona koji propisuju
sljedee? Svi koji se openito nazivaju vjeticama, moraju biti pogubljeni.
I dalje: Oni koji arobnjakim umijeem nanose tetu nedunima, imaju
biti baeni zvijerima. Dalje se odreuje da se takvi imaju podvrgnuti
ispitivanju pod muenjem, i da se s njima nijedan vjernik ne smije udrui
vati, pod kaznom progona i zapljene cjelokupne imovine. Nabrajaju se i
mnoge druge kazne, o kojima se itatelj moe obavijestiti u tim zakonima.
Ali, protiv tih argumenata govori injenica, da vjeticama mogu pre
suivati i kanjavati ih zdrueno svjetovni i crkveni sudovi. Naime, o
kanonskom zloinu moraju presuivati provincijski upravitelj i metro
polit: dakle, metropolit u suradnji s upraviteljem. To jasno proizlazi iz
Istina, gdje se svjetovnim vladarima nalae sljedee: "Treba li presuditi
o nekom kanonskom pitanju, istrait ete ga zajedno s provincijskim
metropolitom." A glosa uklanja sve mogue dvojbe o toj odredbi, kada
kae: "Radi li se o jednostavnoj stvari koja se tie vjere, upravitelj o njoj
moe sam presuditi, ali ako je ta stvar sloenija, o njoj presuuju biskup
i upravitelj. Nadalje, odluivanje o toj stvari valja povjeriti osobi, koja
uiva naklonost Boga, i koja e tititi pravu vjeru, te nametnuti odgovara
juu novanu odtetu i zatititi nae podanike od kvarenja njihove vjere."
I nadalje, premda svjetovni vladar moe izrei smrtnu kaznu, to ne
iskljuuje presudu Crkve, koja je u tom sluaju ovlatena provesti sud
ski postupak o tom sluaju. Doista, to jasno proizlazi iz odredbi kanon-

skoga de summa trin. i fid. Cath, kao i zakona o herezi, c. ad abolendam

i c. vergentis i c. excommunicamus, 1 i 2. Iste kazne propisuju svjetov
2
ni i kanonski zakoni, to se vidi iz kanonskih zakona o manihejskoj i
arijanskoj herezi. Stoga su oba suda ovlatena kanjavati vjetice, a ne
svaki od njih pojedinano.
Nadalje, zakoni propisuju da sveenicima presuuju njihovi, a ne
graanski ili svjetovni sudovi, a to stoga to se njihovi zloini smatraju
isto crkvenim zloinima. Zloin vjetica je, pak, dijelom svjetovan, a
dijelom crkveni, jer one nanose svjetovnu tetu i kre vjeru. Stoga su
oba suda ovlatena voditi postupke protiv vjetica, izricati presude i
kanjavati ih.
To stajalite potvreno je u Istinama, gdje pie: "O crkvenom
zloinu, koji iziskuje crkvenu kaznu i novanu naknadu, presuuje bi
skup koji uiva naklonost Boju, te, stoga, o njemu ne mogu odlui
vati ak ni najbolji provincijski suci. Ne elimo da se svjetovni suci
izvjeuju o takvim postupcima, jer takve se stvari moraju istraivati
u okviru Crkve, a due zloinaca se moraju ispravljati crkvenim kaz
nama, u skladu sa svetim i boanskim odredbama, koje nai zakoni
dostojno slijede." Tako je reeno. Iz toga, dakle, slijedi da o zloinu, koji
je dijelom crkveni i svjetovni, moraju presuivati oba suda.
Na sve navedeno odgovaramo na sljedei nain. Glavna nam je na
kana da na ovome mjestu pokaemo da mi, inkvizitori Gornje Njema
ke, voljom Bojom, moemo biti osloboeni dunosti suenja vjeticama,
i izruivati ih na kanjavanje njihovim provincijskim sucima, emu je
razlog na mukotrpan posao: pod uvjetom da takvo postupanje nee ni
na koji nain ugroziti ouvanje vjere i spasenje dua. Stoga smo se pri
hvatili ovoga djela, kako bismo samim sucima izloili metode voenja
sudskog postupka, presuivanja i izricanja presude u takvim stvarima.
Stoga, da pokaemo kako biskupi mogu u mnogim sluajevima po
stupati protiv vjetica bez inkvizitora, premda to ne mogu initi bez
graanskih i svjetovnih sudaca kada je rije o zloinima, koji iziskuju
izricanje smrtne kazne, veoma je korisno da izloimo stajalita nekih
inkvizitora iz panjolske i (unato tovanju koje smo im uvijek duni
iskazivati), budui da svi pripadamo istome Redu propovjednika, da
ih pobijemo, kako bi se svaka pojedinost mogla to jasnije razumjeti.
2) 'Manihejstvo.' O uskoj povezanosti manihejaca i vjetica raspravljam u svojoj knjizi 'Hi
story of Witchcraft', I. pogl.

Naime, spomenuti inkvizitori smatraju da su inkvizicijskom sudu

podlone sve vjetice, divinatori, nekromanti i, ukratko, svi koji se bave
divinatorskim umijeem, ako su jednom prigrlili i propovijedali svetu
vjeru, kao u tri sluaja koja se spominju na poetku poglavlja, Multo3
rum querela, u dekretalima* pape Klementa o herezi, a koji propisuju da
inkvizitor ne smije postupati bez suglasnosti biskupa, kao ni potonji bez
inkvizitora: premda postoji pet sluajeva u kojima jedan moe postupati
bez suglasnosti drugoga, o kojima se itatelj moe obavijestiti u tome
poglavlju. O jednom, pak, sluaju izriito se propisuje, da nijedan od njih
ne smije postupati bez suglasnosti drugoga, a to je sluaj kada se gore
spomenuti divinatori oznauju hereticima.
U istu kategoriju svrstavaju i bogohulnike, kao i one koji na bilo
koje naine zazivaju zle duhove, kao i ekskomunicirane, koji tijekom
godine dana pod kaznom izopenja, ustraju u svom prijestupu i to radi
neke stvari koja se tie vjere, ili uslijed nekih drugih okolnosti koje se
ne tiu pitanja vjere, te u tu kategoriju nadalje ukljuuju i neke druge
sline prijestupe. Iz toga je razloga smanjena ovlast ordinarija, jer toliko
je teak teret postavljen na lea nas, inkvizitora, s kojim se ne moemo
sigurno nositi, znajui da e onaj strani sudac od nas zahtijevati da mu
poloimo izvjee o dunostima koje su nam nametnute.
A budui da se njihovo stajalite moe pobiti samo dokazivanjem
neosnovanosti njihove glavne teze, valja istaknuti da se ona osniva na
komentarima kanona, osobito odredbe accusatus i sane, kao i izraza
'odie herezom'. Svoje stajalite, nadalje, osnivaju na izrekama teologa,
sv. Tome, Blaenoga Alberta i sv. Bonaventure u Drugoj knjizi Sentencija, dist. 7.
Vrijedno je neke od njih iscrpno razmotriti. Naime, kako je poka
zano u prvom argumentu, kada Kanon kae da se inkvizitori hereze ne
smiju zamarati vraevima i divinatorima, osim ukoliko oito odiu he
rezom, istiu da postoje dvije vrste vraeva i divinatora, naime, lani
i heretiki. Prvi se nazivaju obinim divinatorima, jer djeluju samo na
temelju svoga umijea, a o takvima se govori u odredbi de sortilegiis,
gdje se kazuje kako je prezbiter Udalrik otiao na neko tajno mjesto s
jednom ozloglaenom osobom, odnosno, divinatorom, kako veli glosa,
* dekretal - papinska odluka
3) 'Papa Klement' Papa Klement V., roen u Villandrautu 1264.; izabran na Papinsku stolicu, 5.
lipnja 1305.; umro u Roquemaru 20. travnja 1314.

ali ne s namjerom zazivanja vraga, to bi bila hereza, ve ne bi li uz

pomo astrolaba saznao neku tajnu. A to je, tvrde, ista divinacija ili
sortilegij.
U drugu, pak, vrstu spadaju oni koje se naziva heretikim divinatorima, a njihovo umijee ukljuuje neki oblik tovanja ili pokoravanja
zlim duhovima, te takvi nastoje divinacijom predvidjeti budunost ili
neke druge sline okolnosti, a te radnje oito odiu herezom. Takvi su,
poput svih drugih heretika, podloni inkvizitorskom sudu.
To znaenje Kanona oni potkrjepljuju komentarima kanonista o
rijei 'odie'. Tako Giovanni d'Andrea, piui o kanonu accusatus,
veli: "Oni odiu herezom na nain da izgovaraju zle molitve i prinose
rtve idolima, te se savjetuju sa zlim duhovima od kojih dobivaju od
govore; ili se, pak, okupljaju kako bi izvodili heretika aranja drije
bom, pretkazivali budue dogaaje uz pomo krvi ili Tijela Gospodi
nova; ili prilikom svojih aranja, kako bi ishodili neki odgovor, ponovno
krste neko dijete i izvode druge sline radnje."
U potvrdu svoga stajalita navode i rijei mnogih drugih kanonista,
ukljuujui Ivana Modesta, sv. Rajmunda i Williama de Lauduna, O.
P. (ordo predikatorum). Pozivaju se i na crkvenu odredbu donesenu na
koncilu u Akvitaniji, c. 26, pit. 5, Episcopi, u kojoj se takve prazno
vjerne ene nazivaju nevjernicama i veli: "Neka takve uniti njihovo
vjerolomstvo." A vjerolomstvo se u kranstvu naziva herezom. Stoga
su one podlone sudu inkvizitora heretike opaine.
Navode i rijei teologa, osobito sv. Tome u Drugoj knjizi Sentencija, dist. 7, gdje on raspravlja je li grijeh rabiti pomo zlih duhova.
Naime, komentirajui odlomak iz knjige proroka Izaije (viii): "Narod
mora pitati svoje 'bogove'", on, izmeu ostaloga, veli: "Svaka radnja
ije se ostvarenje preputa avlu, zbog ugovora koji je s njime sklop
ljen, predstavlja otpadnitvo od vjere, i to rijeju, ako se on priziva, ili
djelom, ak i bez prinoenja kakve rtve."
Isto tako navode rijei Alberta, Pierrea de Tarentaisea [Inocent V.,
op. prev] i Giovannija Bonaventure4, koji je poslije kanoniziran, ali ne
4) 'Bonaventura.' Roditelji sv. Bonaventure bili su Giovanni di Fidanza i Maria Ritella. Roen
je 1221. u Bagnoreggiu pokraj Viterba. Kkrteno mu je ime Giovanni, koje je promijenio u
Bonaventura, jer su ga u djetinjstvu, kada je bio teko bolestan, odveli sv. Franji da ga izlijei,
koji je pri tom uskliknuo: 'O buona ventura' ('O, dobre li sree', op. prev.). (Ovo izvjee je
veoma dvojbeno, jer su mnogi prije njega nosili ime sv. Bonaventura.) Kanonizirao ga je Siksto
IV., 14. travnja 1482., a razlog dugog odgaanja tog slubenog uvrtavanja u katalog svetaca,

pod svojim krsnim imenom Giovanni. Nadalje se pozivaju i na rijei

5
Aleksandra iz Halesa i Guida Karmelianina. Svi oni tvrde da su oni
koji zazivaju zle duhove, otpadnici od vjere i, prema tome, heretici, te
stoga podloni sudu inkvizitora heretike opaine.
Meutim, spomenuti panjolski inkvizitori nisu nijednim gore na
vedenim argumentom dovoljno potkrijepili tvrdnju, da takvim vraevima
i itd., ne mogu suditi ordinariji ili biskupi bez inkvizitora, te da se
inkvizitori ne mogu osloboditi dunosti suenja takvim divinatorima i
nekromantima, pa ak i vjeticama: premda se inkvizitorima ne smije
predbacivati to presuuju u takvim sluajevima kada to biskupi ne
ine, ve ih radi toga treba pohvaliti. Upravo iz toga razloga nisu do
kazali svoju tezu. Inkvizitori se moraju usredotoiti samo na sluajeve
hereze, a ta hereza mora biti oitovana, kako je pokazano u esto navo
enom kanonu accusatus, sane.
Iz navedenoga, dakle, proizlazi da, bez obzira na teinu grijeha koji
je poinila neka osoba, ne ukljuuje li on i herezu, takav se prijestupnik
ne smije smatrati heretikom, premda zasluuje kaznu. U skladu s tim,
inkvizitor se ne treba uplitati u sluaj ovjeka, koji se treba kazniti kao
zloinac, ali ne i heretik, ve ga treba prepustiti njegovim provincij
skim sucima.
Iz navedenoga, dalje, proizlazi da zloini zazivanja i prinoenja r
tava zlim duhovima, o kojima govore komentatori, kanonisti i teolozi,
ne ulaze u ovlast inkvizitora, ve se mogu prepustiti na odluivanje
svjetovnim ili biskupijskim sudovima, osim ukoliko ne impliciraju i
zloin hereze. S obzirom na to, kao i na injenicu da zloini o kojima mi
presuujemo esto ne impliciraju i herezu, osobama koje su poinile
takve zloine ne smije se suditi, niti ih osuivati kao heretike, to do
kazuju autoriteti i argumenti koje izlaemo u nastavku.
Da bi se neka osoba s pravom mogla osuditi za herezu, mora ispu
njavati pet uvjeta. Prvo, mora postojati zabluda u njezinu poimanju.
Drugo, ta zabluda se mora odnositi na pitanja vjere, tako da se protivi
slubenom nauku Crkve o pravoj vjeri ili moralnom naelu, i stoga ne
vodi k postizanju vjenoga ivota. Tree, u takvoj zabludi mora biti ka
tolik, jer bi u suprotnom bilo rije o idovu ili poganinu, a ne heretiku.
neke su nesretne nesuglasice meu franjevcima nakon sveeve smrti 15. srpnja 1247. Siksto
V. ga je 14. oujka 1587. uvrstio meu glavne crkvene nauitelje. Spomendan: 14. srpnja.
5) 'Guido Karmelianin.' Guy de Perpignan, 'Doctor Parisiensis', umro 1342. Predstojnik
Reda karmeliana od 1318.-1320. Glavno mu je djelo 'Summa de Haeresibus'.

etvrto, osoba koja gaji takvu zabludu mora i dalje ispovijedati neku
istinu o Kristu, u pogledu Njegove boanske ili ljudske naravi; naime,
ako ovjek u potpunosti porie vjeru, tada je apostat. Peto, takva osoba
mora ustrajno i tvrdokorno vjerovati u tu zabludu. A da je to smisao
rijei Kanona, gdje se govori o herezi i hereticima, dokazuje se sljede
im (ne pobijanjem, ve potvrdom glosa kanonista).
Naime, iz opega iskustva je poznato da heretici poglavito gaje za
bludu u razumijevanju. No, dva su neophodna uvjeta koja nekog neu
kog ovjeka ine heretikom - prvi je materijalan, a taj je zabluda u ra
zumijevanju, a drugi formalan, odnosno, tvrdokornost uma. To potvr
uje sv. Augustin kada veli: "Heretik je onaj koji stvara ili slijedi nova
i kriva miljenja." To se moe dokazati i sljedeim umovanjem: hereza
je oblik nevjere, a nevjera subjektivno poiva u umu i to tako, da ovjek
vjeruje u neto posve opreno pravoj vjeri.
S obzirom na to, heretik nije onaj koji postupa bez zablude u razumi
jevanju. Naprimjer, ovjek koji poini blud ili preljub, premda slijedi
zapovijed Ne uini preljuba, nije heretik, osim ukoliko smatra dopu
tenim poiniti preljub. Ta se tvrdnja moe ovako razloiti: Kada su za
postojanje neke stvari, s obzirom na njezinu prirodu, neophodne dvije
sastavnice, nedostaje li jedna od njih, sama stvar ne moe postojati. Jer,
suprotno bi znailo da postojanje takve stvari ne ovisi o toj nedostaju
oj sastavnici. Tako su za izgradnju kue neophodni temelji, zidovi i
krov, a nedostaje li ijedan od tih dijelova, ne moe postojati ni kua. Isto
tako, budui da je zabluda u razumijevanju neophodan uvjet hereze,
nijedno djelo poinjeno bez takve zablude, ne moe ovjeka initi here
tikom.
Stoga se mi, inkvizitori Njemake slaemo s Blaenim Antoninom,
koji tu materiju razmatra u drugom dijelu svoje Sume, gdje tvrdi da
krtenje slika, tovanje i prinoenje rtava zlim duhovima, gaenje
Tijela Kristovog i svi takvi strani zloini, ine ovjeka heretikom samo
ako isti gaji zabludu u razumijevanju. Stoga nije heretik onaj koji, primje
rice, krsti sliku, ali ne gaji pogreno vjerovanje o sakramentu krtenja
ili njegovu uinku, niti misli da sam in krtenja slike moe izazvati
kakav uinak, ve takvom radnjom eli udovoljiti demona s kojim je
sklopio neki preutan ili izriit ugovor, nadajui se da e mu ovaj is
puniti neku osobnu ili tuu elju. Na taj nain ljudi koji, na temelju pre
utnog ili izriitog ugovora prizivaju demone arobnjakim znakovima
i figurama, radi ispunjenja svojih elja, nisu nuno heretici. Ali, pri

tome od demona ne smiju traiti nita to nadilazi njegovu mo ili

znanje, koje pogreno razumijevaju. U takvoj su zabludi oni koji vje
ruju da demon moe utjecati na ovjekovu slobodnu volju; ispunjavati
ljudima elje, zahvaljujui ugovoru koji su s njime sklopili, unato svim
boanskim zabranama; ili da demon moe predviati budunost, ili
izvoditi kakva djela koja su svojstvena samo boanskoj naravi. Nedvoj
beno je da su takvi ljudi u zabludi o razumijevanju, jer pogreno poi
maju demonsku mo. S obzirom na to, te pod pretpostavkom postojanja
ostalih sastavnica zloina hereze, takvi su ljudi heretici i bez iznimke su
podloni vlasti ordinarija i inkvizitorskog suda.
Postupaju li, meutim, iz razloga koji smo naveli, dakle, ne uslijed
kakvog pogrenog vjerovanja o krtenju ili drugim stvarima koje smo
spomenuli, to je est sluaj, jer, budui da vjetice i nekromanti znaju
da je vrag neprijatelj vjere i protivnik spasenja, iz toga neosporno pro
izlazi da su prisiljeni u svojim srcima vjerovati da velika mo poiva
u vjeri, i da svaki lani nauk proizlazi od princa lai. Prema tome, dakle,
premda je njihov grijeh bez sumnje straan, takvi ljudi nisu heretici. A
to je stoga to nisu u zabludi poimanja sakramenta, premda ga oskvrnjuju. Radi toga se takvi ljudi imaju smatrati vraevima, a ne hereticima,
i valja ih svrstati u onu kategoriju za koju gore spomenuti kanon accusatus propisuje da ne potpada pod jurisdikciju inkvizicijskog suda,
budui da oito ne odie herezom: jer njihova je hereza skrivena ili je ak
nepostojea.
Isto vrijedi i za one koji tuju vraga i prinose mu rtve. Jer, ine li to
vjerujui u boanstvenost demonske naravi, ili misle da demone treba
tovati jer e tako od njih ishoditi ostvarenje kakve elje, unato Bo
joj zabrani ili doputenju, takvi su, onda, heretici. No, ine li to ne vjeru
jui u takvu mo demona, ve kako bi mnogo lake ostvarili svoje elje,
s obzirom na neki s njime sklopljen ugovor, tada nisu nuno heretici,
premda ine najtei grijeh.
Neke prigovore valja, radi boljeg razumijevanja, odbaciti i pobiti.
Naime, ini se da na argument protuslovi zakonu, koji propisuje da
simonist nije heretik (I, 1. pit: "Svatko tko novcem, ali bez zablude u
razumijevanju..."). Simonist nije heretik u uem i doslovnom smislu te
rijei, ali, prema sv. Tomi, u irem smislu i analogijom jest, kada ku
puje ili prodaje svete predmete, vjerujui da se novcem priskrbljuje dar
milosti. Ali nije heretik ne postupa li iz takvog uvjerenja, kako je esto

sluaj. Premda je uistinu heretik vjeruje li da se novcem priskrbljuje

dar milosti.
ini se da se opet suprotstavljamo kanonskom stajalitu o hereticima,
prema kojemu je heretik onaj koji tuje heretika, premda onaj koji tuje
vraga ini tei grijeh od onoga koji tuje heretika, stoga, itd.
Nadalje, da bi se nekom ovjeku moglo suditi kao heretiku, mora
manifestno biti heretik. Jer Crkva moe presuivati samo o oitim stva
rima, dok one skrovite zna samo Bog, i samo im On sudi (dist. 33, erubescant). Ali, unutarnje misli se mogu oitovati samo unutarnjim rad
njama, koje se mogu vidjeti ili dokazati. Stoga se ovjeku koji je po
inio djela o kojima govorimo, mora suditi kao heretiku.
Nadalje, ini se nemoguim da bi itko mogao poiniti tako straan
zloin kao to je gaenje Tijela Kristova, osim ako ne gaji pogreno
miljenje o Kristovu Tijelu. Jer, volja ovjekova ne moe biti usmjerena
ka zlu bez zablude razumijevanja. Kako tvrdi Aristotel, ljudska opa
kost proizlazi iz neznanja ili zablude. Dakle, oni koji svjesno ine zlo,
bez sumnje su i u zabludi razumijevanja.
Tim trima prigovorima odgovaramo na sljedei nain, a prvi i trei
razmatramo zajedno. Dvije su vrste suda, Boji i ljudski. Bog sudi o
vjekovoj dui, dok ovjek moe suditi samo unutarnjim mislima, koje
se odraavaju u vanjskim postupcima, kako iskazuje trei od navedenih
argumenata. Onaj tko je heretik prema Bojem sudu, uistinu je i stvar
no heretik, jer Bog osuuje kao heretike samo one, koji su u nekoj za
bludi poimanja vjere. Ali, heretik prema ljudskom sudu nije nuno i
stvarno heretik, no kako njegova djela ukazuju na pogreno poimanje
vjere, na temelju zakonske presumpcije se smatra heretikom.
to se, pak, tie pitanja treba li Crkva bez premiljanja oznaavati
hereticima one koji tuju zle duhove ili krste slike, obratite pozornost
na sljedee odgovore. Prvo, takva razlikovanja vie dolikuju kanonistima nego li teolozima. Kanonisti e rei da se takvi ljudi, na temelju
zakonske pretpostavke, moraju smatrati hereticima i kao takve ih treba
kanjavati. Teolog e rei da je na prvome mjestu Apostolska stolica
ovlatena odluivati o tome postoji li hereza injenino, ili je ona samo
zakonska pretpostavka. A to je sluaj kada se ne moe donijeti konkretan
sud o stvarnoj prirodi uzroka samo na temelju uinka, kada taj uinak
proizlazi iz dva uzroka.
Prema tome, budui da uinci, kao to su tovanje vraga ili traenje
njegove pomoi u ostvarenju arobnjakih radnji, krtenje slika, rtvo-

vanje djece vragu ili njihovo ubijanje, te druge sline radnje, mogu pro
izlaziti iz dva zasebna uzroka, naime, iz vjerovanja u ispravnost tovanja
vraga i prinoenja rtava, kao i u to da slike mogu primati sakramente
ili, pak, injenice da je ovjek sklopio neki ugovor s vragom, kako bi
ovaj spremnije pomogao u onim stvarima koje ne nadilaze vraju mo,
kako smo gore objasnili. Iz toga proizlazi da nitko ne smije nepromilje
no donijeti konaan sud o uinku samo na temelju njegova uzroka, od
nosno, na temelju toga da li ovjek ini takve stvari zbog zablude o
vjeri. Dakle, ne postoji li dvojba o uinku, ipak je neophodno to podro
bnije istraiti uzrok. Ustanovi li se da je ovjek postupao uslijed iskri
vljenog i pogrenog stajalita o vjeri, tada se ima smatrati heretikom,
i mora biti podvrgnut suenju od strane inkvizitora i ordinarija. Nije li,
meutim, postupao iz takvih razloga, ima se smatrati vraem i veoma
opakim grjenikom.
Drugi odgovor koji poblie dotie ovu materiju jest, da je bez obzira
na sve pretpostavke, utvreno da su svi divinatori i vjetice, koji se na
temelju zakonske pretpostavke, a ne stvarne injenice smatraju hereti
cima, podloni sudu ordinarija, a ne inkvizitora. A gore spomenuti
strani inkvizitori ne mogu braniti svoje stajalite, pozivajui se na Kanon
i njegove komentatore, jer se oni koji demonima prinose rtve i tuju
ih, smatraju hereticima na temelju zakonske pretpostavke, a ne stoga
to na to oito ukazuju injenice. Tekst Kanona, naime, veli da takvi mo
raju oito odisati herezom, dakle, stvarno i samom svojom naravi. A
nama je inkvizitorima dovoljno baviti se onima, koji su oito po svojoj
naravi heretici, preputajui ostale njihovim sucima.
Reeno je da je neophodno istraiti uzrok, kako bi se ustanovilo
postupa li ovjek iz zablude vjere ili ne, to je lako. Jer, duh vjere oi
tuje se inom vjere, a to je vjerovanje i ispovijedanje vjere, kao to se
duh krijeposti oituje krijeposnim ivotom. Na isti nain, Crkva mora
heretikom smatrati ovjeka, ija djela pokazuju da porie bilo koji la
nak vjere. Tako je ak i vjetica, koja je u cijelosti ili dijelom poricala
vjeru ili je oskvrnjivala Tijelo Kristovo i tovala vraga, tako moda po
stupala samo da udobrovolji vraga, a ak i da se u svome srcu posve
odrekla vjere, treba se smatrati apostatom i to stoga to nedostaje etvr
ti preduvjet hereze.
Ali, ako nas, inkvizitore, protivno tome zakljuku, na Sveti Otac
Inocent VIII., svojom bulom ovlasti da sudimo vjeticama, odgovaramo
ovako. To ne znai da ni biskupijski sudovi ne mogu izricati konane

presude protiv vjetica u skladu s onim drevnim zakonima, kako je

prethodno reeno. Jer ta nas je bula ovlastila radi velike skrbi i truda,
kojima smo obavljali na posao uz Boju pomo.
Iz toga razloga ne moemo dopustiti prvi argument onih gore spo
menutih inkvizitora, jer je toan upravo suprotan zakljuak. Naime,
simonisti se smatraju hereticima samo na temelju zakonske pretpo
stavke, a suditi im mogu ordinariji bez inkvizitora. Doista, inkvizitori
se ne trebaju zamarati najrazliitijim simonistima, ili svima ostalima
koji se oznauju hereticima samo na temelju zakonske pretpostavke.
Naime, oni ne mogu postupati protiv izmatinih biskupa i drugih vi
sokih dostojanstvenika, kako propisuje odredba o inkviziciji pod na
slovom O hereticima, VI. knjiga, gdje pie: "Inkvizitori heretike
opaine koji imaju ovlatenje Apostolske stolice ili nekog drugog auto
riteta, nisu nadleni suditi takvim prijestupnicima na temelju takve
optunice, ili protiv njih postupati pod izlikom svoje slube, osim ako
u pismima papinske ovlasti nije izriito istaknuto da su to ovlateni i
niti."
No, znaju li inkvizitori, ili to saznaju, da su biskupi ili drugi visoki
dostojanstvenici optueni za herezu, ili je protiv njih anonimno podne
sen denuncij, ili se terete sumnjom za taj zloin, dunost im je o toj
injenici obavijestiti Apostolsku stolicu.
Isto tako, iz navedenoga jasno proizlazi odgovor na njihov drugi
argument. Onaj tko titi i tuje heretika i sam je heretik, postupa li tako
iz uvjerenja da je ovaj dostojan zatite ili tovanja radi njegova nauka
ili miljenja. No, tuje li ga iz nekog svjetovnog razloga, a ne uslijed
svoje zablude poimanja vjere, nije heretik u pravom smislu rijei, prem
da je takav na temelju zakonske fikcije, pretpostavke ili analogijom,
jer postupa kao da gaji istu zabludu vjere kao i onaj kojega tuje: stoga
u tom sluaju nije podloan inkvizicijskom sudu.
Slino odgovaramo na trei argument. Naime, premda Crkva mora
neku osobu oznaiti heretikom na temelju njegovih vanjskih postupaka,
vidljivih i dokazanih, to nuno ne znai da je stvarno heretik, ve ga
se takvim oznauje samo na temelju zakonske pretpostavke. Stoga u
tom sluaju nije podloan suenju pred inkvizicijskim sudom, budui
da oito ne odie herezom.
to se tie njihova etvrtog argumenta, pogrena je pretpostavka da
Tijelo Kristovo ne moe gaziti onaj, koji ne gaji neko izopaeno ili
krivo vjerovanje o Tijelu Kristovu. Naime, netko to moe initi posve

svjestan svoga grijeha, i vrsto vjerujui da se pred njim uistinu nalazi

Tijelo Kristovo. No, to ini da udovolji vragu, nadajui se da e mu
ovaj stoga spremnije ispuniti neku njegovu elju. I, premda svaki gri
jeh ukljuuje zabludu, to ne mora nuno biti zabluda u razumijevanju,
to je hereza ili pogreka u vjerovanju, ve je moda rije o pogrenoj
uporabi neke moi s opakim ciljem. Tada se radi samo o prvome od onih
pet neophodnih preduvjeta hereze, radi kojega je heretik opravdano
podloan inkvizicijskom sudu.
Neodriv je i prigovor da inkvizitor ipak moe postupati protiv
onih, koji su denuncirani kao heretici, ili se terete lakom, tekom ili oz
biljnom sumnjom za herezu, premda se ne ini da oito odiu herezom.
Odgovaramo da Inkvizitor protiv takvih moe postupati, ukoliko su
denuncirani ili osumnjieni za herezu u pravom smislu te rijei. A to
je ona vrsta hereze o kojoj govorimo (kako smo esto isticali), koja
ukljuuje zabludu razumijevanja, uz ostala etiri preduvjeta. Drugi od
tih preduvjeta jest, da se takva zabluda mora odnositi na stvari koje se
tiu vjere, jer je inae protivna istinitim odlukama Crkve o pitanjima
vjere i dobrom ponaanju (moralu), kao i onome to je neophodno za
dostizanje vjenoga ivota. Jer ako se ta zabluda odnosi na neko pitanje
koje se ne tie vjere, kakvo je, primjerice, vjerovanje da Sunce nije vee
od Zemlje ili tomu slino, tada to nije opasna zabluda. Ali, zabluda pro
tivna Svetom pismu, lancima vjere ili odlukama Crkve, kako je gore
reeno, jest hereza (l. 24, pit. 1., haec est fides).
Nadalje, rjeavanje dvojbi o vjeri u iskljuivoj je nadlenosti Crkve,
osobito vrhovnoga pontifeksa, Kristova namjesnika, nasljednika sv.
Petra, kako je izriito reeno (l. 24, pit. 2., quotiens). A miljenje
nijednog nauitelja ili sveca, kako veli sv. Toma (2. l., 2. pit.), ne pro
tuslovi odlukama Crkve, tako ni ono sv. Jeronima, kao ni sv. Augustina. Jer, kao to je onaj koji tvrdoglavo pobija vjeru heretik, tako je i onaj
koji tvrdoglavo zastupa miljenje protivno odlukama Crkve o pitanjima
vjere i onoga to je neophodno za spasenje. A Crkva nikada nije bila
u zabludi o pitanjima vjere (kako pie u 24. l, 1. pit., a recta, i u
drugim kanonima). Izriito je reeno da je heretik onaj, ije se miljenje
suprotstavlja odlukama Crkve, ne u pogledu otvorenih i iskrenih pita
nja, ve u stvarima koja se tiu vjere i spasenja. A nije heretik svatko
tko protuslovi drugim stvarima, kao to je neprimjena zakona u stvarima
na koje primjena utjee. To je pitanje papa Ivan XXII. raspravio u svojim

Extravagantes , gdje veli da su oni koji protuslove tom stajalitu tvr

doglavi i pobunjuju se protiv Crkve, ali nisu heretici.
Trei je neophodan uvjet da je onaj tko je u takvoj zabludi propovi
jedao katoliku vjeru. Jer, ako ovjek nikada nije propovijedao kran
sku vjeru, nije heretik, ve samo nevjernik, poput Zidova ili neznaboaca koji ne poznaju vjeru. Stoga sv. Augustin u Dravi Bojoj veli:
"Vidjevi kako je ljudski rod izbavljen od tovanja idola i zlih duhova,
avao je pobunio krivovjernike koji se pod krinkom krana, trebaju
suprotstavljati kranskome nauku." Dakle, da bi se netko mogao sma
trati heretikom, takav je morao krtenjem primiti vjeru.
etvrti uvjet zahtijeva da ovjek, koji je u takvoj zabludi, zadri vjero
vanje u neka uenja o Kristu, koja se odnose na Njegovu boansku ili,
pak, ljudsku narav. U protivnom se ima vie smatrati apostatom, nego
heretikom. Radi toga je i Julijan bio apostat. Jer, meu njima (aposta
tom i heretikom) postoji razlika, premda se katkad brkaju. Naime, po
stoje ljudi koji potaknuti svojim siromatvom i najrazliitijim nevolja
ma, predaju svoje tijelo i duu vragu i poriu vjeru, pod uvjetom da im
vrag pomogne u stjecanju bogatstva i asti.
A mi inkvizitori i sami smo upoznali takve, od kojih su se neki kasnije
pokajali, a tako su se ponaali u tenji za pukim svjetovnim dobrima, a
ne zbog kakve zablude u razumijevanju. Stoga takvi nisu u pravom
smislu rijei heretici, pa ak ni apostati u svojim srcima, kakav je bio
Julijan, premda se imaju takvima smatrati.
One koji su apostati u svojim srcima i odbijaju se vratiti vjeri, treba
izruiti svjetovnome sudu kao okorjele heretike. Ali, pokau li elju za
pomirenjem, Crkva e ih primiti natrag, kao i pokajane heretike. Vidi
kanon ad abolendam, praesenti, de haeretic., 6. knjiga. Isto stajalite
iznosi i sv. Rajmund u svom djelu de Apostolica, gl. revertentes, gdje
6) 'Extravagantes.' Ta rije oznaava neke papinske dekretale koji nisu sadrani u odreenim
autoritativnim kanonskim zbirkama, odnosno, koji nisu uvrteni (ve 'lutaju', 'extra vagari')
u Gracijanov dekret ili tri velike slubene zbirke djela 'Corpus luris')(Dekretali Grgura IX.;
esta knjiga Dekretala; i Klementine). Danas se tim izrazom oznaavaju zbirke poznate pod
naslovom 'Extravagantes loannis XXII' i Extravagantes Communes'. Kada je Ivan XXII.
(1316.-1334.) objavio dekretale ve tada poznate pod naslovom 'Clementinae', postojali su i
razni dragi papinski dokumenti, koji su, dodue, obvezivali cjelokupnu Crkvu, premda nisu bili
ukljueni u 'Corpus luris', a nosili su naziv 'Extravagantes'. Godine 1325., Zenselinus de
Cassanis je uvrstio glose meu dvadeset konstitucija Ivana XXII. i tu zbirku naslovio 'Viginti
Extravagantes papae loannis XXII' Iste je svrstao i Chappuis pod etrnaest naslova sadranih
u svih dvadeset poglavlja.

kae da e se apostati koji su se vratili vjeri, premda su heretici, primiti

natrag kao pokajnici heretici. A, kako smo istaknuli, ta se dva pojma
ovdje brkaju. Rajmund dodaje: "Oni koji poriu vjeru uslijed straha od
smrti (odnosno, koji poriu vjeru u tenji za svjetovnom dobiti, koju
se nadaju ishoditi od avla, ali u svoju zabludu ne vjeruju) heretici su
u oima zakona, ali to nisu u pravom smislu te rijei." I dalje dodaje:
"Premda ne gaje pogreno vjerovanje, budui da Crkva mora suditi na
temelju vanjskih znakova, imaju se smatrati hereticima (obratite pozor
nost na ovu pravnu fikciju). A povrate li se vjeri, treba ih primiti natrag
kao pokajnike heretike. Jer, strah od smrti ili tenja za svjetovnim
dobrom, nisu dostatan uzrok da se postojan ovjek odrekne Kristove
vjere." Pri emu zakljuuje da e vei svetac biti onaj, koji umre umje
sto da se odrekne vjere ili poklekne pred idolatrijom, kako veli sv.
Augustin.
S obzirom na to, isto se presuuje i u sluaju vjetica koje poriu
vjeru: ele li se vratiti vjeri, bit e primljene kao pokajnice, ali u su
protnom e biti izruene svjetovnome sudu. Ali, Crkva ih mora primiti
natrag u svoje okrilje uvijek kada se pokaju, a ne ele li se vratiti, imaju
se izruiti svjetovnome sudu. A to je radi svjetovnih teta koje izazivaju,
kako emo pokazati na mjestu gdje govorimo o metodama izricanja
presude. O svemu tome moe odluiti ordinarij, tako da mu inkvizitor
moe prepustiti tu dunost, barem u sluaju apostazije, jer je u ostalim
sluajevima rije o vraevima.
Peti uvjet prema kojemu se neki ovjek s pravom moe smatrati
heretikom, zahtijeva da tvrdoglavo ustraje u svojoj zabludi. S obzirom
na to, kako istie sv. Jeronim, etimoloko je znaenje rijei hereze 'izbor'.
A sv. Augustin dalje kae: "Heretikom se ima smatrati onaj koji tvrdo
korno brani kriva uenja, a ne onaj tko ih stvara ili slijedi." Prema
tome, heretik nije onaj koji ne ustraje iz svoje zlobe u vjerovanju u kakav
krivi nauk, ve grijei uslijed svoga neznanja i spremanje ispraviti se
i spoznati, da je njegovo miljenje pogreno i protivno Svetome pismu
i odlukama Crkve. To stajalite potvruje i sv. Pavao. A sv. Augustin
je obiavao govoriti: "Moda grijeim, ali neu biti krivovjernik." Jer,
on je bio spreman ispraviti se kada bi mu ukazali na njegovu zabludu.
A poznato je da nauitelji svakoga dana iznose razliita miljenja o bo
anskim stvarima, koja su katkad oprena, pa su neka od njih nedvoj
beno pogrena. Ipak, prije nego li se Crkva o njima izjasni, za nijedno

se od njih ne pretpostavlja da je pogreno. Vidi l. 24, pit. 3, qui in

ecclesia.
Iz svega navedenog zakljuuje se da tumaenja kanonista uz izraz
'oito odie herezom', u odredbi accusatus, primjereno ne dokazuju da
su vjetice i drugi koji na razliite naine zazivaju zle duhove, podloni
inkvizicijskom sudu. Jer, takve smatraju hereticima samo na temelju
pravne fikcije. To ne dokazuju ni rijei teologa, koji takve osobe nazivaju
apostatima rijeju ili djelom, ali ne i milju i srcem. A izraz 'odie here
zom' govori upravo o toj posljednjoj zabludi.
Premda se takve osobe trebaju oznaiti hereticima, to ne znai da
biskup ne moe bez inkvizitora protiv njih postupati i izricati konane
presude, ili ih kazniti zatvaranjem ili muenjem. tovie, ak i kada se
ini da takva odluka nije dovoljna da nama, inkvizitorima osigura izu
zee od dunosti suenja vjeticama, nerado priznajemo da nas zakon
prisiljava izvravati takve dunosti, budui da moemo naom slubom
ovlastiti biskupijske suce, barem to se tie dunosti izricanja presude.
A takva je odredba sadrana u kanonskome zakonu (c. multorum in
prin. De haeret. in Clem.): "Slijedom ope pritube, te kako bi se ova
inkvizicija mogla to uspjenije nastaviti, i istraivanje ovoga zloina
to umjenije, revnije i opreznije provesti, nalaemo da u ovoj vrsti sluaja
mogu presuivati dijecezanski biskupi, kao i inkvizitori s ovlatenjem
Apostolske stolice, da se uklone sve svjetovne mrnje, bojazni ili ka
kve vremenite bolesti takve vrste. S obzirom na to, svatko od gore na
vedenih moe postupati sam, te uhititi ili pritvoriti vjeticu, pod negvama ili u eljeznim okovima, smatra li to neophodnim, te postupanje u
toj stvari ostavljamo takvome na savjest. No, istraivanje u takvim stvari
ma, na nain sporazuman Bogu i pravdi, mora biti lieno nemara; stoga
takve vjetice valja radi kanjavanja smjestiti u zatvor, a ne u pritvor
ili ih podvrgnuti muenju ili im, pak, izrei neku kaznu. A biskup moe
postupati bez suglasnosti inkvizitora, kao i inkvizitor bez biskupa. Ili,
pak, ne obnaa li nitko te slube, njihovi zamjenici mogu postupati neo
visno jedni od drugih, ukoliko se ni u kojem sluaju ne mogu sastati
radi zajednikog postupanja tijekom osam dana od poetka istrage. Ne
postoji li, meutim, opravdan razlog zbog kojega se ne mogu sastati,
sve e se radnje po zakonu smatrati nitetnima."
Navedena odredba i u nastavku potkrjepljuje nau tvrdnju: "Ali ako
biskup ili inkvizitor ili, pak, neki od njihovih zamjenika, nisu iz bilo

kojih razloga koje smo spomenuli, u mogunosti sastati se ili to ne ele,

mogu uzajamno povjeriti svoje dunosti ili u pisanom obliku potvrditi
svoj savjet i suglasnost."
Iz reenog jasno proizlazi da ak i u onim sluajevima, u kojima bi
skup ne moe postupati posve neovisno od inkvizitora, potonji ga
moe ovlastiti da djeluje umjesto njega, osobito u dunosti izricanja pre
sude. Stoga smo odluili postupati sukladno navedenoj odredbi, prepustivi drugim inkvizitorima u ostalim okruzima na volju da postupaju
kako smatraju najpodesnijim.
Prema tome, iz odgovora na argumente jasno proizlazi, da inkvizi
tori ne moraju nuno suditi vjeticama i vraevima. to se, pak, tie dru
gih argumenata, koji tee omoguiti biskupima osloboenje od duno
sti suenja vjeticama, preputajui tu dunost svjetovnome sudu,
jasno je da se biskupi, za razliku od inkvizitora, ne mogu tako jednostav
no osloboditi te odgovornosti. Jer, kanonski zakon (c. ad abolendam,
c. vergentis i c. excommunicamus utrumque) propisuje da je crkveni
sudac duan presuivati u zloinu hereze, dok izricanje i izvravanje
presude potpada pod dunost svjetovnoga suca, odnosno kada je rije
o izricanju smrtne kazne, premda to ne vrijedi u sluaju drugih pokaj
nikih kazni.
Nadalje, ini se da u sluaju hereze vjetica, premda ne i u pogledu
drugih zloina hereze, biskupijski sudovi takoer mogu ovlastiti svje
tovne sudove da presuuju i izriu presude, i to iz dva razloga: prvo, kako
smo ukazali naim argumentima, zloin vjetica nije isti crkveni, ve
i svjetovni zloin, s obzirom na svjetovne povrede koje ine; drugi je
razlog to postoje posebni zakoni, koji se bave postupanjem protiv vje
tica.
Na kraju, ini se da takav nain olakava istrebljenje vjetica i ujedno
prua veliku pomo ordinariju, kojega nadgleda onaj strani sudac pred
kojim e morati, kako svjedoi Sveto pismo, poloiti najstroe izvje
e, i najotrije e suditi onima koji su na vlasti. U nastavku emo slije
diti takvo shvaanje, naime, da svjetovni sudac moe suditi u takvim
sluajevima i izricati smrtnu kaznu, ali da izricanje ostalih pokajnikih
kazni mora ostaviti u ovlasti ordinarija.

Saetak ili klasifikacija pitanja o kojima smo

raspravljali u ovom Treem dijelu.
Dakle, da bi suci crkvenog i svjetovnog suda bili to bolje upoznati s
metodama ispitivanja, suenja i izricanja presuda u takvim sluajevima,
iste emo izloiti u tri poglavlja. U prvom izlaemo metodu pokretanja
postupka u stvarima vjere; u drugome metodu postupanja pred sudom;
a u treemu metodu okonanja postupka izricanjem presude protiv
vjetica.
Prva glava razmatra pet potekoa. Prva je dvojba o najpodesnijoj
zakonskoj metodi postupanja. Druga se odnosi na broj svjedoka. Trea
govori o tome smiju li se svjedoci prisiliti na polaganje prisege. etvrta
govori o stanju vjetica. A peta o tome moe li se dopustiti svjedoenje
smrtnim neprijateljima.
Druga glava sadri jedanaest pitanja. I. Kako valja ispitivati svje
doke, a tom ispitivanju uvijek mora prisustvovati pet osoba. To pitanje
razmatra i opi i pojedinaan nain ispitivanja vjetica. (Premda o tome
govorimo u estom pitanju ovoga dijela, ovdje tu materiju svrstavamo
pod prvo pitanje radi lakeg upuivanja itatelja.) II. Uklanjaju se
razliite dvojbe o poricanjima, o tome kada vjeticu valja zatoiti, a kada
smatrati oito krivom za herezu arobnjatva. III. Metoda uhienja
vjetica. IV. O dvjema dunostima koje sudac preuzima nakon uhienja,
i o tome treba li optuenom obznaniti imena podprisegnutih svjedoka.
V. O uvjetima pod kojima se branitelju doputa da podnosi prigovor.
VI. O mjerama koje poduzima branitelj kada nije upoznat s imenima
svjedoka, i kada eli pred sucem iznijeti prigovor da su svjedoci smrtni
neprijatelji zatvorenika. VII. Kako sudac mora ispitati sumnju o takvom
smrtnom neprijateljstvu. VIII. O tokama koje sudac mora razmotriti
prije odluke o predaji zatvorenika torturi. IX. O metodi izricanja kazne
ispitivanja muenjem. X. O metodi postupanja prilikom muenja i o na
inima muenja, te o zatitama protiv vjetije utnje. XI O konanim
ispitivanjima i mjerama opreza kojih se sudac mora pridravati.
Trea glava rjeava tri pitanja o stvarima koje mora razmotriti sudac,
a o kojima ovisi itav postupak izricanja presude. Prvo, moe li zatvo
renik biti osuen na temelju suda uarenim eljezom. Drugo, o nainu
izricanja svih vrsta presuda. Tree, koji stupnjevi sumnje opravdavaju
suenje, i kakvu kaznu povlai svaki pojedini stupanj sumnje. I na

kraju raspravljamo o dvadeset metoda izricanja presude, od kojih se

trinaest izrie u sluaju svih vrsta hereze, a ostale samo u pogledu he
reze vjetica. No, budui da se o njima govori na posebnim mjestima,
ovdje ih radi jezgrovitosti neemo iscrpno izlagati.

GLAVA PRVA
PRVO PITANJE
Metoda pokretanja

sudskog postupka.

rvo je, dakle, pitanje koja je prikladna metoda pokretanja sudskog

postupka u ime vjere protiv vjetica. U svezi toga valja odgovoriti
da kanonski zakon propisuje tri metode. Na prvi nain postupak se po
kree podizanjem privatne optube za zloin hereze ili pruanje zatite
hereticima, pri emu tuitelj prilae i dokaze i prihvaa odgovornost
talionske kazne, ukoliko tu optubu ne uspije dokazati. Na drugi se na
in postupak pokree na temelju anonimne denuncijacije, no denuncijant
ne prua nikakve dokaze, niti je spreman uplitati se u proces, ve tvrdi
da tu prijavu podnosi radi gorljivosti vjere ili radi kazne ekskomunikacije,
koju mu je izrekao ordinarij ili njegov zamjenik; ili radi svjetovne kazne,
koju izrie svjetovni sudac protiv onih koji takve prijave preuuju.
Trea metoda pokretanja sudskog postupka ukljuuje inkviziciju,
odnosno, postupak se pokree bez optube i denuncijacije, ve na teme
lju glasina o postojanju vjetica u nekom gradu ili mjestu. U tom slu
aju sudac postupa po svojoj slubenoj dunosti, a ne na temelju zahti
jeva neke stranke.
Ovdje vrijedi istaknuti da sudac ne smije nepromiljeno pokrenuti
postupak na temelju privatne optube. Prije svega stoga to takva optuba
nije potaknuta motivima vjere, niti je osobito odriva u sluaju vjetica,
budui da one izvode svoja djela u tajnosti. Nadalje, takav postupak
predstavlja veliku opasnost za tuitelja, jer za sobom povlai talionsku
kaznu, koja mu se izrie u sluaju neuspjelog dokazivanja optube.
Osim toga, takav postupak ukljuuje izrazito dugotrajne parnice.
Postupak neka zapone postavljanjem javnih sudbenih priopenja
o zidove upne crkve ili gradske vijenice, koja bi trebala glasiti ovako:
"Mi, vikar toga i toga ordinarija (ili sudac toga i toga okruga), na
stojimo svim svojim silama, i svim srcem teimo zatititi kranski

narod povjeren nam u jedinstvu i srei katolike vjere, i od njega ot

kloniti svaku poast heretike opaine. Stoga mi, gore spomenuti sudac,
kojoj slubi pripada, u slavu i ast presvetoga imena Isusa Krista i radi
uznesenja svete i prave vjere, i istrebljenja heretike opaine, osobito
u svim vjeticama openito i u svakoj pojedinano, svih stanja i svakoga
roda: (Na ovome mjestu, ako je rije o crkvenome sucu, neka tomu
doda pozive svim sveenicima i crkvenim dostojanstvenicima toga
grada i svih mjesta u okolici od dvije milje, koji su upoznati s ovom
obavijeu. Neka doda (Ovlau koja nam je povjerena u ovome okrugu
i na temelju svete poslunosti i pod prijetnjom ekskomunikacije, mi
upuujemo, zapovijedamo, zahtijevamo i opominjemo da unutar dvana
est dana (ovdje neka svjetovni sudac zapovijedi u skladu sa svojim
nainom, pod prijetnjom izricanja kazni sukladnih njegovoj slubi),
prva etiri koja e trpjeti radi prvoga upozorenja, drugi radi drugoga i
trei radi treega upozorenja; izdajemo ovo trostruko upozorenje da
nam otkrije svatko tko zna, tko je vidio ili uo glasine o nekoj osobi da
je heretik ili vjetica, ili da je netko sumnjiv za bavljenje takvim rad
njama, kojima se nanosi teta ljudima, stoci ili plodovima zemlje, na
tetu Drave. Ne odazove li se tkogod na gore spomenute zapovijedi i
upozorenja o otkrivanju takvih stvari u utvrenom vremenskom roku,
neka zna (ovdje neka crkveni sudac doda) da je pokoen maem
ekskomunikacije (svjetovni sudac neka doda 'svjetovnih kazni'), koju
kaznu ekskomunikacije nameemo od ovoga trenutka ovim priopenjem,
svima i onima koji se uporno ogluuju na ova naa kanonska upozo
renja i na zahtjev za poslunou, pri emu iskljuivo u svojoj nadle
nosti ostavljamo odrjeenje od takve kazne (tako neka zakljui svje
tovni sudac). Doneseno, itd."
to se tie drugog naina pokretanja postupka, valja obratiti pozornost
na sljedee. Naime, reeno je da druga metoda postupanja i pokretanja
postupka u ime vjere, ovisi o prijavi potkazivaa (prijavitelja), koji ne
nudi dokazati svoju tvrdnju, niti je spreman uplesti se u taj sluaj, ve
tu prijavu podnosi samo radi prijetnje kaznom izopenja iz crkve, ili iz
svoje vjerske gorljivosti i radi dobrobiti Drave. Stoga svjetovni sudac
u svom gore spomenutom javnom priopenju ili upozorenju, mora iz
riito istaknuti da nitko ne misli da e kazneno odgovarati ne uspije li
dokazati svoju tvrdnju, a to stoga to ne nastupa u ulozi tuitelja, ve
potkazivaa.

A kada izgleda da e nekolicina podnijeti prijavu pred sucem, po

tonji treba postupiti na sljedei nain. Prvo neka osigura prisutnost
biljenika i dvije estite osobe, koje mogu biti sveenici ili laici, a ne moe
li ishoditi prisutnost biljenika, neka se on zamijeni drugim dvjema
podesnim osobama. O tome govori kanon u c. ut officium, verum, 6.
knjiga, gdje pie: "A budui da je u suenju za teak zloin nuno pos
tupati s velikim oprezom, kako bi se izbjegle sve pogreke u izricanju
zaslueno otre kazne okrivljeniku, elimo i zahtijevamo da prilikom is
pitivanja svjedoka neophodnom pri takvoj optubi, osigurate prisutnost
dviju pobonih i diskretnih osoba, crkvenjaka ili laika."
Dalje se tvrdi: "U prisutnosti tih osoba, javni e slubenik, ako je
dostupan ili, ako nije, dvije podesne osobe vjerno zapisati iskaze svje
doka." Uoite, dakle, da e sudac u prisutnosti tih osoba, zapovjediti
prijavitelju da podnese svoju prijavu u pismenom obliku, ili da je barem
vjerno usmeno izloi. Nakon toga e biljenik ili sudac zapoeti po
stupak na sljedei nain.
U ime Gospodnje. Amen.
Godine Gospodnje
, dana
mjeseca
, u prisutnosti
mene, biljenika i nie potpisanih svjedoka, N. N., u gradu
bi
skupiji
, gore spomenuti su se osobno pojavili na
pred asnim
sucem i podnijeli sljedei iskaz.
(Ovdje slijedi tekst iskaza. No, nije li iskaz dan u pismenom, ve u
usmenom obliku, nastavlja se na sljedei nain.)
Pojavio se, itd. i pred sucem podnio prijavu da je N. N. iz grada ili
upe
biskupije rekao i potvrdio da zna kako se izazivaju odre
ene tete, ili je iste nanio svjedoku (prijavitelju) ili drugim osobama."
Nakon toga e narediti svjedoku da prisegne na uobiajen nain, na
etiri Evanelja ili na Kri, s tri uzdignuta prsta i dva sputena, pred
Svetim Trojstvom i na prokletstvo svoje due i tijela, da e u svojim
iskazima govoriti istinu. Nakon polaganja prisege, ispitat e ga na
emu osniva istinitost svoga iskaza, i je li osobno vidio ili uo ono o emu
je prisegnuo. Kae li, primjerice, da je vidio optuenoga na nekome
mjestu tijekom oluje, daje dotaknuo neku ivotinju ili je uao u staju,
sudac e ga upitati kada ga je vidio i gdje, te koliko esto i na koji na
in, te tko je ondje jo bio nazoan. A kae li da to nije vidio, ve uo,

sudac e ga upitati od koga je to uo, gdje, kada i koliko esto, te u ijoj

prisutnosti, pri emu e redom sastavljati svaku navedenu toku. A
biljenik ili pisar e ih zabiljeiti neposredno nakon gore spomenute
prijave; potom se nastavlja ovako:
Nakon podnesene prijave, inkvizitor je naredio svjedoku da prisegne
na gore spomenut nain, na etiri Evanelja, itd., da je u svojim iskazima
govorio istinu, i pitao ga je na temelju ega zna ili sumnja daje ono
to je rekao tono. Prijavitelj je nakon toga odgovorio da je to vidio ili
uo. Potom gaje inkvizitor pitao gdje je to vidio ili uo, na to je ovaj
odgovorio
dana
mjeseca
godine u
gradu ili upi.
Potom ga je pitao koliko je esto to vidio ili uo, itd. Nakon toga se
spajaju sve pojedine toke toga iskaza i dalje postupa na gore opisan
nain. Osobito e se pitati tko je jo svjedoio, ili je mogao svjedoiti
sluaju o kojemu govori.
Nakon svega toga, postavit e mu se pitanje podnosi li svoju prija
vu iz zle namjere, mrnje ili pakosti ili je, pak, iz naklonosti ili ljubavi
togod izostavio ili, pak, tu prijavu podnosi na neiji zahtjev ili nagovor.
I na kraju, dana ga prisega obvezuje da zadri u tajnosti sve to je
ondje iskazao, ili sve to mu je sudac rekao, i potom se itav postupak
biljei u zapisnik. Nakon svega toga, izlae se sljedee. "Ovo je ui
njeno na tome mjestu dana
, mjeseca
, godine
, u nazo
nosti mene, biljenika ili pisara, te sa mnom povezanih osoba u pisar
skoj slubi, te tih i tih pozvanih i ispitanih svjedoka."
Trea metoda pokretanja postupka je najuobiajenija, a to stoga to
se odvija u tajnosti, bez nune prisutnosti tuitelja ili denuncijanta
(prijavitelja). No, u sluaju glasina o postojanju arobnjatva u nekome
gradu ili upi, sudac moe, na temelju takvog izvjea, postupati bez
gore spomenute javne obavijesti ili upozorenja, budui da takve glasine
esto dopiru do njega osobno. I u tom sluaju moe zapoeti postupak
u prisutnosti gore spomenutih osoba.
U ime Gospodnje. Amen.
Godine Gospodnje
, dana
mjeseca
ili tijekom
mjeseci
, do uiju toga i toga slubenika ili suca, iznova su pristi
zale glasine da je N. N. iz grada ili upe
uinio ili rekao neku
stvar koja odie arobnjatvom, protivno vjeri i opeg dobra Drave."

Potom se ta glasina pismeno biljei. A nakon toga:

"Sluaj je sasluan dana
, mjeseca
godine
, u prisut
nosti mene, biljenika i tog i tog autoriteta ili tog i tog pisara, i tih i tih
pozvanih i ispitanih svjedoka."
No, prije nego li krenemo na Glavu drugu, koja se bavi nainom
voenja takvih postupaka, valja nam neto rei o svjedocima koji se
moraju ispitati, o njihovu broju i stanju.
DRUGO PITANJE
O broju svjedoka.
udui da smo rekli da se prilikom drugog naina pokretanja pos
tupka, iskaz svjedoka mora pismeno zabiljeiti, neophodno je
znati koliki se broj i kakvo stanje svjedoka zahtijeva. Pitanje je moe
li sudac zakonito osuditi neku osobu za zloin hereze ili arobnjatva, na
temelju usklaenih iskaza samo dvaju pouzdanih svjedoka. Odgova
ramo da iskazi svjedoka nisu posve odrivi kada se samo djelomino
podudaraju, odnosno, kada se razlikuju, ali se slau u pogledu osnovnog
sadraja ili posljedice, kao, primjerice, kada jedan od njih kae: "Za
arala je moju kravu", a drugi: "Zaarala je moje dijete", no slau se
u pogledu injenice arobnjatva.
Ovdje se, meutim, bavimo sluajem potpune usuglaenosti iskaza
dvaju svjedoka. Pri tome odgovaramo da, premda se ini da su dva svje
doka dovoljna da udovolje strogosti zakona (koji odreuje da se istinom
smatra ono o emu su prisegnula dva ili tri svjedoka), u sluaju navedene
optube, ini se da iskaz dvaju svjedoka nije dovoljan za donoenje
pravine presude u sluaju tako opakog zloina. Naime, dokaz optube
mora biti jasniji od danjega svjetla, to osobito vrijedi u sluaju teke
optube za herezu.
Moe se, meutim, rei da u sluaju takve optube nije potrebno iz
nositi velik broj dokaza, jer se krivnja neke osobe moe veoma lako
argumentirati: a u Kanonu de Haereticis, II. knjiga, pie da se sam o
vjek potkazuje heretikom, ako se samo nekim svojim miljenjima uda
ljava od uenja i puta katolike vjere. Odgovaramo da je to tono u
pogledu pretpostavke da je neka osoba heretik, ali ne s obzirom na osudu.
Jer, u sluaju takve optube, sudski je postupak uglavnom skraen, jer
optuenik ne prisustvuje polaganju prisege svjedoka, niti je upoznat s

njihovim identitetom, jer ih to moe izvrgnuti velikoj opasnosti. Stoga

zatvoreniku, sukladno odredbi statuta, nije doputeno da sazna imena
svojih tuitelja. Ali, sam sudac mora, po svojoj slubenoj dunosti,
istraiti postoji li osobno neprijateljstvo izmeu svjedoka i zatvorenika,
te ako postoji, iskazi takvih svjedoka su neodrivi, kako emo kasnije
pokazati. A kada svjedoci daju nejasan iskaz o neemu to im lei na
savjesti, sudac ih je ovlaten podvrgnuti drugom ispitivanju. Jer, sudac
mora pomnije i revnije voditi istragu ako zatvorenik ima manju mo
gunost obrane.
Prema tome, unato postojanju zakonitih i usuglaenih iskaza dvaju
svjedoka protiv neke osobe, tu injenicu smatram nedostatnom za izri
canje osude protiv okrivljenika, na temelju tako teke optube. No, ako
je okrivljenik rtva klevete, valja odrediti razdoblje za njegovo oie
nje, a ako se na temelju iskaza dvaju svjedoka tereti tekom sumnjom,
sudac mu treba naloiti da se odrekne hereze, podvrgnuti ga ispitivanju
ili odgoditi izricanje kazne. Naime, ne ini se pravednim na temelju tako
teke optube i iskaza samo dvaju svjedoka, osuditi ovjeka koji uiva
dobar glas, premda je drukiji sluaj s ozloglaenom osobom. O tome
podrobno raspravlja kanonski zakon o hereticima, gdje pie da biskup
mora naloiti dvjema ili trima osobama, dobroga i neokaljanog ugle
da, da prisegnu da e govoriti istinu o tome znaju li ima li heretika u
odreenoj upi.
Nadalje, postavlja se pitanje moe li sudac opravdano osuditi neku
osobu za takvu herezu, samo na temelju iskaza svjedoka, koji se u ne
kim aspektima razlikuju, ili samo na temelju glasina. Odgovaramo da
to ne moe uiniti ni iz jedne od navedenih osnova, osobito stoga to
dokazi optube, kako smo rekli, trebaju biti jasniji od danjeg svjetla, a
to se tie optube o kojoj govorimo, nitko ne moe biti osuen samo na
temelju presumpcije. Prema tome, protiv zatvorenika, koji se tereti na
temelju glasina, odreuje se razdoblje oienja, a osoba koja se na te
melju iskaza svjedoka tereti tekom sumnjom, bit e prisiljena javno od
rei se svoje hereze. Meutim, kada se iskazi svjedoka, unato odree
nih nesuglasja, slau u pogledu osnovnih injenica, o tome e odluiti
sudac. To posredno namee pitanje o uestalosti podvrgavanja svjedoka
ispitivanju.

TREE

PITANJE

O sveanoj abjuraciji (prisezi) i ponovnom

ispitivanju svjedoka.
ostavlja se i pitanje moe li sudac prisiliti svjedoke da prisegnu da
e govoriti istinu u sluaju, koji se odnosi na stvari vjere ili vjetice,
i moe li ih vie puta ispitati. Odgovaramo da to moe uiniti, to se
osobito odnosi na crkvenog suca, a, osim toga, svjedoci se u sluaju
crkvenih zloina, mogu prisiliti da prisegnu da e govoriti istinu, jer je
u suprotnom njihov iskaz nitetan. Naime, kanonski zakon odreuje
sljedee: "Nadbiskup ili biskup moe obii upu u kojoj kolaju glasine
o postojanju heretika, te moe prisiliti troje ili vie ljudi dobroga ugleda
ili, ak, uini li mu se to korisnim, sve okolne stanovnike, da daju iskaz.
A ako itko od njih uporno i tvrdokorno odbija prisegnuti, radi toga e
se smatrati heretikom."
Kanon pokazuje i da se svjedoci mogu nekoliko puta podvrgnuti
ispitivanju, i to u sluaju kada su dali nejasan iskaz ili se sumnja da su
iz nekog razloga neto preutjeli. U tom ih sluaju sudac mora iznova
ispitati, to mu, uostalom, doputa i zakon.

ETVRTO PITANJE
O svojstvu i stanju svjedoka.
alja primijetiti da se u postupku za obranu vjere, kao svjedoci pri
putaju osobe pod kaznom ekskomunikacije, suradnici i suuesnici
u zloinu, zloglasni zlotvori i zloinci, te sluge koje svjedoe protiv
svojih gospodara. A kao to heretik moe svjedoiti protiv heretika,
tako i vjetica moe svjedoiti protiv vjetice, ali samo u nedostatku
drugih dokaza, i takav se dokaz moe prihvatiti samo u korist optube,
a ne obrane. To vrijedi i za iskaz zatvorenikove supruge, sinova i srod
nika, jer njihov iskaz ima veu teinu u dokazivanju, nego li u pobija
nju optube.
To jasno proizlazi iz c. in fidei de haer, gdje pie: "Radi zatite vje
re, doputamo da u sluaju istraivanja grijeha hereze, osobe pod kaznom
ekskomunikacije, ortaci i suuesnici u zloinu, budu priputeni kao
svjedoci, u nedostatku drugih dokaza protiv heretika i njihovih pokro
vitelja, zatitnika i branitelja, a pod uvjetom vjerojatnosti da oni, s

obzirom na broj svjedoka, kao i onih protiv kojih oni svjedoe, te dru
gih okolnosti, nee dati lani iskaz."
O iskazu krivokletnika, kada se pretpostavlja da postupaju iz vjerske
gorljivosti, govori Kanon c. accusatus, licet, gdje kae da je iskaz
krivokletnika koji su se pokajali, prihvatljiv kao dokaz, te nastavlja: "Ako
je oito da ne svjedoe u prevrtljivom duhu, potaknuti osobnim nepri
jateljstvom ili potkupljivou, ve iz iste gorljivosti prave vjere, jer
ele ispraviti ono to su rekli ili otkriti neto to su preutjeli, njihov e
se iskaz, radi obrane vjere, smatrati vjerodostojnim kao i svaki drugi,
pod uvjetom da ne postoje nikakvi drugi prigovori."
Iz iste odredbe Kanona jasno proizlazi da su doputeni i iskazi ozlo
glaenih osoba i zloinaca, kao i slugu protiv njihovih gospodara, jer
pie: "Poast je hereze toliko velika da se u postupcima protiv toga
zloina, kao svjedoci priputaju ak i sluge protiv svojih gospodara, a
i svi zloinci mogu svjedoiti protiv bilo koje osobe,"
PETO PITANJE
Mogu li svjedoiti smrtni neprijatelji.
ostavi li se pitanje moe li sudac u takvom sluaju prihvatiti iskaz
smrtnih neprijatelja zatvorenika protiv kojega svjedoe, odgova
ramo da ne moe, a to stoga to gore spomenuta odredba Kanona pro
pisuje: "To ne znai da se u ovoj vrsti optube moe kao dokaz prih
vatiti iskaz smrtnog neprijatelja." To objanjava i Henrik Segusijski.
Meutim, kako je ovdje rije samo o smrtnim neprijateljima, valja ista
knuti da se nuno ne iskljuuje svaki takav svjedok. A injenica posto
janja smrtnog neprijateljstva utvruje se na temelju sljedeih okolnosti:
ako izmeu stranaka postoji smrtna zavada ili vendeta (krvna osveta);
ako je jedna od stranaka pokuala ubiti drugu ili joj je nanijela teku
ozljedu ili tetu, koja oito potvruje postojanje velike mrnje od strane
svjedoka, koji daje iskaz protiv zatvorenika. U takvom se sluaju pret
postavlja da e svjedok, kao to je pokuao ubiti svjedoka nanijevi
mu teku ozljedu, nastojati ostvariti svoj cilj optubom za herezu; i da
e mu htjeti oduzeti dobar glas, kao to mu je elio oduzeti ivot. Stoga
se iskaz takvih smrtnih neprijatelja opravdano iskljuuje.
Postoje, meutim, drugi stupnjevi velikog neprijateljstva (jer ene
su esto potaknute osjeajem mrnje), koji nuno ne iskljuuju svje-

doka, premda njegov iskaz ine veoma dvojbenim, tako da se njegovim

rijeima moe u cijelosti vjerovati samo ako su potkrijepljene drugim,
neovisnim dokazima, i ako ih nepobitno dokazuju iskazi drugih svje
doka. Naime, sudac mora pitati zatvorenika smatra li da ima neprija
telja, koji bi se, iz motiva mrnje, drznuo optuiti ga za taj zloin i tako
ishoditi njegovu smrt, nakon ega e sudac istraiti je li tako imenovana
osoba uistinu dala iskaz potaknuta zlobom. Ustanovi li da jest, i nakon
to pouzdane osobe potvrde pred sucem uzrok tog neprijateljstva, te
ako navedeni dokaz nije potkrijepljen drugim dokazima i iskazima
drugih svjedoka, sudac takav dokaz moe sigurno odbaciti. No, kae
li zatvorenik da se nada da nema takvih neprijatelja, ali prizna da je u
nekoj zavadi sa enama, ili, pak, odgovori da ima neprijatelja, ali imenuje
osobu koja moda nije svjedoila u tom sluaju, ak i da drugi svjedoci
kau da je ta osoba dala iskaz potaknuta neprijateljstvom, sudac ne
smije odbaciti njegov dokaz, ve ga treba prihvatiti zajedno s drugim
dokazima.
Mnogi nepromiljeno i nesmotreno tvrde, da iskaze takvih svadljivih ena treba posve odbaciti kao nepouzdane, jer su takve ene gotovo
uvijek potaknute motivima mrnje. A takvi ljudi ne postupaju suptilno i
smotreno poput drugih magistrata, ve govore i sude poput onih koji
su slijepi za boje. O takvim mjerama opreza, meutim, raspravljat emo
u XI. i XII. pitanju.

GLAVA DRUGA
ESTO PITANJE
Koje govori o nainu voenja sudskog postupka i o nainu
ispitivanja svjedoka u prisutnosti etiriju drugih osoba,
te o dva naina ispitivanja optuenika.
to se tie naina voenja sudskog postupka protiv vjetice u obra

nu vjere, valja prije svega istaknuti da se takvo suenje mora odvi

jati na najjednostavniji i najbri nain, bez raspravljanja i prepiranja od

vjetnika.
Kanon to objanjava na sljedei nain: "esto se dogaa da zapo
nemo kazneni postupak, nalaui da se vodi na jednostavan i izravan
nain, bez pravnikih smicalica i rasprava, koje se doputaju u drugim
postupcima." Iznesene su mnoge dvojbe u pogledu znaenja tih rijei,

kao i o tonom nainu postupanja u takvim sluajevima. No, u poku

aju da otklonimo sve takve dvojbe to je mogue vie, izlaemo jed
nom i zauvijek sljedei valjani postupak: Sudac kojemu povjeravamo
takav sluaj, ne treba donijeti nikakav sudski nalog ili zahtjev za poetak
postupka; moe voditi postupak i tijekom blagdana, to je podesno za
javnost; valja nastojati to je mogue vie skratiti sudski postupak, uskra
ivanjem svih odgaajuih prigovora, priziva i opstrukcija, suvinih
rasprava, branitelja i tuitelja, kao i suoavanja svjedoka, ali ne na takav
nain da zanemari neophodne dokaze. Pri tome ne mislimo da sudac
treba izostaviti izricanje javnog upozorenja i prisegu svjedoka, da e
govoriti istinu i da nita nee preutjeti.
Budui da sudski postupak, kako smo rekli, treba biti jednostavan,
te pokrenut na zahtjev tuitelja, gorljivog dounika, ili na temelju opih
prosvjeda i glasina, sudac valja nastojati izbjei prvu metodu pokretanja
postupka, dakle, na zahtjev stranke tuitelja. Naime, vjetice svoja djela
izvode u tajnosti i u suradnji s vragom, radi ega tuitelj ne moe, kao
u drugim sluajevima, svoje tvrdnje osnivati na konkretnom dokazu.
Stoga ga sudac mora savjetovati da odustane od svoje slubene optube
i da, umjesto toga, radije nastupi kao dounik (potkaziva), a to radi
velike opasnosti koju na sebe navlai u prvom sluaju. Tako sudac mo
e zapoeti postupak na drugi nain, koji je najuobiajeniji, kao i na
trei nain, kada se postupak ne pokree na zahtjev neke od stranaka.
Valja istaknuti da sudac, na to smo ve ukazali, mora osobito nasto
jati saznati od dounika tko osim njega zna za odreeni zloin. Sukladno
tomu, sudac mora pozvati kao svjedoke sve koji su upueni u taj sluaj,
a pisar e zapisati njihova imena. Nakon to ustanovi da gore spome
nuta denuncijacija o herezi samom svojom prirodom ukljuuje tako
teku optubu, koja se ne moe i ne smije zanemariti, jer bi to znailo
uvredu Boanskog Velianstva, povredu katolike vjere i nanoenje
tete Dravi, sudac e zapoeti ispitivanje svjedoka na sljedei nain.
Ispitivanje svjedoka.
Svjedok N.N., iz tog i tog mjesta, bio je pozvan, prisegnuo je i upitan
poznaje li N.N. (ime optuenog), te je odgovorio potvrdno. Na pitanje
odakle ga poznaje, odgovorio je da ga je nekoliko puta vidio i s njime
razgovarao, ili da su prijatelji (objasnivi, tako, razlog njihova poznan
stva). Na pitanje koliko ga dugo poznaje, odgovorio je deset ili toliko
i toliko godina. Na pitanje o njegovu ugledu, osobito to se tie vjere,

odgovorio je da je to ovjek dobrog (ili) loeg morala, ali s obzirom

na vjeru, prema nekom je izvjeu vien kako na nekome mjestu izvodi
neke vjetije radnje protivne vjeri. Odgovorio je na pitanje o kakvom
se izvjeu radi. Odgovorio je i na pitanje je li ga osobno vidio ili uo
da izvodi takve radnje. Na pitanje gdje ga je uo da izgovara takve rije
i, odgovorio je na tome i tome mjestu. Na pitanje u ijoj je prisutnosti
to vidio ili uo, odgovorio je u prisutnosti te i te osobe.
Potom je odgovorio na pitanje, je li netko od optuenikovih srodnika
nedavno bio spaljen ili osumnjien da je vjetica. Odgovorio je na pi
tanje je li suraivao s osumnjienim vjeticama. Odgovorio je na pitanje
o nainu i razlogu, zbog kojega je optueni izgovorio navodne rijei.
Na pitanje smatra li da je zatvorenik te rijei izgovorio nesmotreno i
nepromiljeno, ili svjesno i namjerno, odgovorio je da ih je izgovorio
u ali ili u bijesu, nepromiljeno i ne vjerujui u njih, ili bez svjesne
namjere.
Na pitanje na emu osniva svoju tvrdnju o optuenikovu motivu,
odgovorio je da to zna, jer je podrugljivo govorio.
Ovo je pitanje koje iziskuje veoma revno istraivanje, jer ljudi e
sto citiraju tue rijei ili neto govore iz bijesa ili, pak, iskuavaju tua
miljenja, premda katkad takve rijei nedvojbeno izgovaraju svjesno.
Potom je upitan daje li svoj iskaz potaknut mrnjom ili pakou, ili
je togod preutio iz naklonosti ili ljubavi, na to je odgovorio, itd. Na
kon toga mu je nareeno da sve to je rekao dri u tajnosti. To je uinjeno
na tome i tome mjestu, toga i toga dana, u nazonosti tih i tih pozvanih
i ispitanih svjedoka, i od strane mene, biljenika ili pisara.
Ovdje valja istaknuti da takvom ispitivanju mora biti nazono najma
nje pet osoba, odnosno, sudac-predsjedatelj, svjedok ili dounik, tueni,
koji se pojavljuje poslije, te biljenik ili pisar. U odsutnosti biljenika,
pisar e kooptirati drugu estitu osobu, i njih e dvoje, kako je reeno,
obavljati dunost biljenika. A, kako je gore pokazano, papinskim je
autoritetom odobreno da u navedenom sluaju, dvije estite osobe svje
doe davanju iskaza.
Takoer treba istaknuti da pozvani svjedok takoer mora prisegnuti
na opisan nain, jer bi se inae lano oznaio pozvanim i zaprisegnutim.
Na isti se nain ispituju i drugi svjedoci. Nakon toga e sudac odlu
iti je li injenica u potpunosti dokazana, te ako nije, postoje li snane
indikacije i ozbiljne sumnje u njezinu istinitost. Valja primijetiti, da
ovdje ne govorimo o lakoj sumnji koja proizlazi iz nagaanja, ve iz

izvjea koja stalno pristiu o tome da je optueni opinjavao djecu,

ivotinje, itd. Nakon toga e sudac narediti zatvaranje optuenika,
smatra li da postoji opasnost od njegova bijega. U suprotnom, pak, po
zvat e ga na ispitivanje. No, u svakom sluaju, prije toga e narediti
pretres njegove kue, pri emu e se otvoriti sve krinje u kutovima
kue, i oduzet e mu se sva otkrivena arobnjaka orua. Nakon toga
e sudac usporediti sve toke optube, kao i sve na temelju ega je osu
en ili osumnjien na temelju iskaza svjedoka, koje e potom ispitati
u prisutnosti biljenika, itd., kako je gore opisano, te e narediti optu
enome da prisegne na etiri Evanelja da e govoriti istinu o sebi i
drugima. Potom se sve to na sljedei nain biljei u zapisnik.
Ope ispitivanje vjetice ili arobnjaka prva radnja.
Optueni N. N., iz toga i toga mjesta, osobno je prisegnuo na etiri
Evanelja, da e govoriti istinu o sebi i drugima, nakon ega je upitan
odakle dolazi i gdje je roen. Odgovorio je da dolazi iz toga i toga mje
sta u toj i toj biskupiji. Na pitanje tko su mu roditelji i jesu li ivi ili
mrtvi, odgovorio je da ive na tome i tome mjestu, ili da su pokopani
na tome i tome mjestu.
Na pitanje jesu li umrli prirodnom smru ili su spaljeni, odgovorio
je tako i tako. (itatelj se obavjeuje da se ovo pitanje postavlja jer
vjetice, kako je pokazano u Drugome dijelu ove knjige, obiavaju r
tvovati ili posveivati svoju djecu demonima, kojim inom zakuuju
sve svoje potomstvo; a ako vjetica porie iskaz dounika, smatrat e
se osumnjienom.)
Na pitanje gdje je odrastao i gdje je uglavnom ivio, odgovorio je
na tome i tome mjestu. A pretpostavi li se da je promijenio mjesto sta
novanja jer mu je, moda, majka ili netko od njegove obitelji bio osum
njien, te da je ivio u stranim zemljama, osobito na mjestima u kojima
ivi najvei broj vjetica, sukladno tomu e se ispitati.
Na pitanje zato se odselio iz svoga rodnog mjesta, i otiao ivjeti
u to i to mjesto, odgovorio je iz tog i tog razloga. Potom je upitan je li
u navedenim ili nekim drugim mjestima, uo neke glasine o vjeticama,
kao, primjerice, da su izazivale oluje, oparavale stoku, kravama uskra
ivale mlijeko ili o kakvim drugim stvarima za koje je optuen: ako je
odgovorio potvrdno, mora mu se postaviti pitanje to je uo, i sve to
kae mora se zabiljeiti. No, odgovori li nijeno, valja ga upitati vjeruje

li da postoje vjetice i da one mogu initi navedena djela, dakle, podi

zati oluje i opinjavati ljude i ivotinje.
Valja primijetiti da vjetice to uglavnom isprva poriu, ime na sebe
navlae mnogo veu sumnju, nego da su odgovorile da ostavljaju nekom
viem sudu da odgovori postoje li takve stvari ili ne. Dakle, poriu li
to, moraju odgovoriti na sljedee pitanje: Jesu li vjetice koje su osu
ene na spaljivanje nedune?
Pojedinano ispitivanje istih.
Sljedea pitanja sudac ne smije odgaati, ve ih mora odmah postaviti.
Vjeticu treba pitati zato prosti ljudi od nje zaziru, i zna li da je ozlo
glaena i prezrena, te zato je prijetila odreenoj osobi rijeima: "Nee
nekanjeno proi pokraj mene", i neka se njezini odgovori zabiljee u
zapisnik.
Potom neka joj se postavi pitanje to joj je ta osoba uinila, da joj
je tako prijetila da e je povrijediti. Treba istaknuti da je navedeno pi
tanje neophodno radi utvrivanja uzroka njihova neprijateljstva, jer bi
optueni u suprotnom mogao tvrditi da ga dounik potkazuje potaknut
neprijateljstvom. Meutim, to pitanje nije neophodno ako nije rije o
smrtnom neprijateljstvu ili enskoj zavadi. Jer, uobiajeno je da vje
tice meu sobom izazivaju neprijateljstva nekim rijeima ili djelima,
primjerice, kada nekome prijete da e unititi vrt, ne posudi li im neku
stvar, ili da e uiniti neto slino, a to samo kako bi imale priliku iz
voditi svoje vradbine; a pri tome ih odaju rijei ili djela, budui da ih
na to prisiljavaju demoni, tako da je u tom sluaju grijeh sudaca vei
ostane li vjetica nekanjena.
Nadalje valja istaknuti da vjetice ne izvode takve radnje u prisut
nosti drugih osoba, tako da dounik ne moe navesti svjedoke. Osim toga,
vjetice djeluju na poticaj demona, kako su nam priznale mnoge od njih
koje su poslije spaljene; stoga su esto prinuene protivno svoje volje
izvoditi arobnjaka djela.
Potom vjetica odgovara na pitanje na koji je nain ostvarila svoju
prijetnju, te je tako brzo zaarala neko dijete ili ivotinju. Odgovara i
na pitanje: "Zato si rekla da nee proi nijedan dan kada nee biti bo
lestan, to se i dogodilo?" A porekne li sve, valja je ispitati o njezinim
drugim arolijama kojima je opinjavala stoku ili djecu, a o kojima su

iskaz dali drugi svjedoci. Mora odgovoriti na pitanje to je radila u

polju ili u staji sa stokom, te zato ju je dodirivala, kako to vjetice obi
no ine.
Odgovara i na pitanje zato je dodirivala dijete koje je potom obolje
lo. Postavlja joj se i pitanje to je radila u polju u vrijeme oluje, i nekih
drugih dogaaja. Nadalje, zato njezina jedna ili dvije krave proizvode
vie mlijeka, od susjedovih etiri ili est krava. Nadalje, zato ustraje
u preljubu ili konkubinatu. Naime, takva pitanja, premda nisu neposre
dno vezana uz sluaj, povlae za sobom mnogo veu sumnju nego u
sluaju krijeposne i estite ene, koja je optuena.
Valja istaknuti da se vjetica iznova ispituje i u pogledu iskaza svje
doka protiv nje, kako bi se ustanovilo odgovara li uvijek na isti nain
ili ne. Nakon tog postupka ispitivanja, njezini se odgovori biljee u
zapisnik, bez obzira jesu li nijeni, potvrdni ili dvosmisleni: Izvreno
na tome i tome mjestu, itd., kako je gore opisano.
SEDMO

PITANJE

U kojemu se izlau razne dvojbe o prethodno navedenim

pitanjima i nijenim odgovorima. Treba li se optuena
zatvoriti i kada se ima smatrati oito obuzetom opakom
herezom arobnjatva. Ovo je druga radnja suca.
rije svega valja odgovoriti na pitanje kako postupati u sluaju kada
vjetica, kako se to esto dogaa, porie sve optube iznesene protiv
nje. Mi odgovaramo da sudac mora razmotriti tri toke: njezin lo ugled,
injenini dokaz i iskaze svjedoka, te potom utvrditi njihovu meuso
bnu suglasnost. Ako se te toke, kako je esto sluaj, meusobno ne
podudaraju, jer se vjetice razliito optuuju za razliita djela poinjena
u nekom selu ili gradu; ali, s obzirom na to, bjelodanost injeninog
dokaza, kao to je, primjerice, injenica da je neko dijete povrijeeno
vraanjem ili, to je ei sluaj, kada je neka ivotinja zaarana ili ne
donosi mlijeka; i ako postoji vie svjedoka, iji iskazi, ak i ako sadre
neka protuslovlja (primjerice, kada jedan od njih kae da mu je zaarala
dijete, drugi ivotinju, dok trei svjedoi o njezinu ugledu, itd.), ali se
sadrajno podudaraju u pogledu injenice, odnosno, arobnjatva, te da
se ta osoba sumnjii da je vjetica; premda iskazi tih svjedoka nisu do-

voljni da osiguraju osudu bez injenice postojanja glasina ili ak uz

postojanje te injenice, kako smo pokazali na kraju III. pitanja, koja se
razmatra zajedno s bjelodanim i opipljivim injeninim dokazom, sudac
moe, uzimajui u obzir te tri toke zajedno, odluiti da se optuena ima
smatrati, premda ne na temelju ozbiljne ili teke sumnje (te sumnje
emo objasniti poslije), oito obuzetom herezom arobnjatva; pod uvje
tom da su svjedoci pouzdani i da nisu dali iskaz potaknuti neprijatelj
stvom, te da ih je najmanje est, osam ili deset pristalo na polaganje pri
sege. Nakon toga joj sudac, sukladno kanonskom zakonu, mora izrei
kaznu, bez obzira je li ili nije priznala zloin. A to se dokazuje na
sljedei nain.
Premda je reeno da se vjetica, na temelju podudarnosti svih triju
gore navedenih okolnosti, ima smatrati oito obuzetom herezom, to ne
znai da se sve tri okolnosti nuno moraju podudarati, ve da ta inje
nica osnauje dokaz. Naime, samo je jedna od tih triju okolnosti, primje
rice, injenini dokaz i iskaz vjerodostojnih svjedoka, dovoljna da se
neka osoba moe smatrati oito obuzetom herezom, to jo vie vrijedi
u sluaju suglasnosti svih triju okolnosti.
Naime, na pitanje pravnika na koliko se naina moe utvrditi je li
neka osoba oito obuzeta herezom, odgovaramo da postoji tri naina,
koja je objasnio sv. Bernard. O tome smo raspravljali u Prvom pitanju
na poetku ovoga djela, gdje govorimo o dokazu injenice u sluaju
osobe koja je javno propovijedala herezu. Ovdje, meutim, razmatramo
injenini dokaz koji proizlazi iz javnih prijetnji izreenih od strane
optuene, kao, primjerice, kada netko kae: "Nee proi nijedan dan
kada e biti zdrav" ili slino, nakon ega se ta prijetnja ostvari. Drugi
je nain vjerodostojan iskaz svjedoka, a trei njezino priznanje. Prema
tome, ako je samo jedan od tih uvjeta dostatan da se neka osoba smatra
oito sumnjivom, koliko je to tek tono u sluaju kada na isti zakljuak
navode ugled optuene, dokaz injenice i iskazi svjedoka. Premda je
tono da sv. Bernard govori o oitoj injenici, a mi o dokazu injenice,
to je stoga to vrag ne djeluje javno, ve u tajnosti. Radi toga se povrede
i otkrivena arobnjaka orua smatraju dokazom injenice. Dok je u
drugim herezama dovoljna samo oita injenica, u ovom joj sluaju do
dajemo i tri dokaza.
Nadalje, injenica da osoba oito obuzeta herezom zasluuje kanja
vanje u skladu sa zakonom, premda porie optube, dokazuje se i na

sljedei nain. Optueni moe priznati ili ne priznati zloin, koji po

tvruje dokaz injenice ili iskaz svjedoka. Prizna li, ali se ne pokaje za
taj zloin, mora se izruiti svjetovnom sudu koji e joj izrei najstrou
kaznu, u skladu s kanonom ad abolendam ili e je osuditi na doivotan
zatvor, sukladno kanonu excommunicamus. No, ne prizna li zloin i
ustraje u svom poricanju, predat e se kao ne-pokajnik svjetovnome sudu,
koji e joj izrei zasluenu kaznu, kako pokazuje Henrik iz Segusija u
svojoj Sumi, gdje raspravlja o nainu postupanja protiv heretika.
Prema tome, zakljuuje se da je najpravednije da sudac na opisan
nain postavlja pitanja i doputa iskaze svjedoka, budui da se suenje
o zloinu protiv vjere, kako je reeno, moe odvijati na jednostavan i
skraen nain; osim toga, umjesno je da sudac optuenu smjesti na od
reeno vrijeme u zatvor, ili ak na nekoliko godina, u nadi da e mo
da, nakon godinu dana provedenih u prljavome i bijednom zatvoru,
oajna priznati svoje zloine.
No, ne bi li tkogod zakljuio da sudac nepromiljeno izrie presu
du, te da pokaemo kako uistinu postupa sukladno zakonu i pravdi, is
traimo kako se suenje valja u nastavku odvijati.
OSMO PITANJE
Koje proizlazi iz prethodnih pitanja, a govori
o tome treba li vjeticu zatvoriti i o nainu
njezina uhienja. To je trea radnja suca.
ostavlja se pitanje treba li vjeticu, koja je porekla optube, drati
u pritvoru kada se podudaraju sve tri gore spomenute okolnosti,
naime, njezin ugled, dokaz injenice i iskazi svjedoka, ili je, pak, treba
pustiti uz jamstva, kako bi se opet mogla pozvati na ispitivanje. Tri su
mogua odgovora na to pitanje.
Prvo, neki smatraju da vjeticu treba zatvoriti, i da je se ni pod ko
jim uvjetima ne smije pustiti uz jamevinu, a to miljenje osnivaju na
snazi argumenata iznesenih u prethodnom pitanju, naime, na tvrdnji
da se vjetica treba smatrati oito krivom, ako se podudaraju sve tri go
re navedene okolnosti.
Drugi, pak, smatraju da se vjetica prije zatvaranja moe pustiti uz
osiguranje jamaca, tako da se u sluaju bijega moe smatrati osuenom.
No, nakon to je zatvorena radi poricanja optube, vie se ne smije pustiti
ni pod kakvim jamstvom, odnosno, kada se podudaraju one tri spomenu-

te okolnosti, a to stoga, to se u tom sluaju poslije;vie ne moe optu

iti ni kazniti smru. A tvrde da je to uvrijeen obiaj.
Prema treem stajalitu, ne moe se izrei nikakva konana presu
da, ve sudac mora postupiti sukladno teini sluaja, to utvruje na
temelju iskaza svjedoka, ugleda optuene i injeninog dokaza, te u
kojoj se mjeri te okolnosti uzajamno podudaraju; pri tome mora slije
diti i obiaje zemlje. Oni koji zastupaju takvo stajalite, zakljuuju da
se vjetica treba zatvoriti, ako se ne mogu pribaviti ugledni i odgovorni
jamci, i sumnja se da optuenica kani pobjei. ini se da je to tree sta
jalite najrazboritije, pod pretpostavkom ispravnog postupanja, koje
se sastoji od tri stvari.
Prvo, da joj se kua temeljito pretrai7, uzdu i poprijeko, sve udu
bine, kutovi i krinje, a ako je to poznata vjetica, nedvojbeno e se ondje
pronai razliita arobnjaka orua, kako smo gore pokazali, osim ako
ih prethodno nije sakrila.
Drugo, neka se njezina slukinja ili pratilje, ako ih ima, uutkaju, jer,
premda one nisu optuene, pretpostavlja se da su upuene u optueniine tajne.
Tree, prilikom uhienja vjetice, ako se uhiuje u njezinoj kui,
neka joj se ne dopusti da ode u svoju sobu, a to stoga to vjetice obi
avaju na taj nain skriti, ili sa sobom ponijeti neki arobnjaki predmet,
koji e ih obdariti moi utnje pri ispitivanju.
U svezi toga namee se pitanje, jesu li neke metode uhienja vjetica
doputene. Primjerice, smiju li je organi vlasti podii s tla i iznijeti u ko
ari ili na daski, kako vie ne bi mogla dotaknuti tlo. Moemo odgovo
riti pozivajui se na miljenja kanonista i nekih teologa, koji tvrde da
je to doputeno iz tri razloga. Prvo stoga to iz stajalita mnogih auto
riteta, kako je pokazano u uvodnom pitanju ovoga Treeg dijela, kao i
onih nauitelja koje se nitko ne bi drznuo pobiti, kao to su Duns Skot,
Henrik Segusijski i Godfroy de Fontaines, jasno proizlazi daje doputeno
7) 'Kuu pretrai.' Tijekom uvenog suenja vjetici Dame Alice Kyteler i njezinoj drubi,
pred biskupom Osorija 1324., njezin je suprug John le Poer, posvjedoio da u ormaru svoje
supruge otkrio tajanstvene boice i eliksire, neobine nekromantske predmete i sablasne reli
kvije, kojima se koristila u svom stranom umijeu. U svojoj knjizi 'Chronicle of Ireland'(Lon
don, 1587., str. 93), sub anno 1323, Holinshed pie: "Prilikom pretraivanja gospojina ormara,
otkrivena je hostija, na kojoj je umjesto imena Isusa Krista, bilo utisnuto avolje ime, kao i po
mast, kojom je premazivala tap pomou kojega je obiavala hodati i letjeti kamo joj se god i kako
joj se god prohtjelo. Vidi moju knjigu 'Geography of Witchcraft', II. pogl., str. 85-91.

praznovjerje suzbijati praznovjerjem. Osim toga, iz osobnoga iskustva,

kao i njihovih priznanja znamo, da vjetice mnogo ee gube mo u
tnje prilikom ispitivanja kada se na takav nain uhiuju: uistinu, mnoge
su ene koje su bile osuene na smrt spaljivanjem, traile da im se do
pusti da dotaknu tlo barem jednim stopalom, a kada su ih upitali za ra
zlog te molbe, koja im je bila odbijena, odgovorile su da bi se na taj
nain mogle osloboditi, a ostale pogoditi munjom i ubiti.
Drugi je razlog sljedei. U Drugom dijelu ove rasprave jasno smo
pokazali, da vjetica gubi svu svoju dotadanju mo kada padne u ruke
javne pravde. Nakon toga e priznati sve svoje zloine, osim ako joj
demon iznova ne obdari moi utnje. Pozovimo se, stoga, na rijei sv.
8
Pavla : "I sve to god rijeju ili djelom inite, sve inite u imenu Gospo
dina Isusa." A, ako je vjetica neduna, takvo joj uhienje nee nauditi.
Tree, nauitelji tvrde daje doputeno suzbijati arobnjatvo jalovim
sredstvima, a u tome se svi slau, premda nisu suglasni oko pitanja kada
su takva sredstva nedoputena. Stoga, kada Henrik Segusijski kae da
je doputeno suzbijati praznovjerje praznovjerjem, to se objanjava u
znaenju da on govori o jalovim, a ne nedoputenim sredstvima. S ob
zirom na to, jo je vie doputeno suzbijati arobnjatvo. A ovdje je rije
upravo o takvom suzbijanju, a ne o nekim nedoputenim radnjama.
Nadalje, sudac mora imati na umu da postoje dvije vrste kazne zatvo
ra: jedna je kazna zatvora koja se izrie zloincima, a druga je pritvor.
O tim vrstama zatvaranja govori se u kanonskoj odredbi multorum
querela; prema tome, vjeticu bi trebalo barem smjestiti u pritvor. Me
utim, ako je optuena za neki laki zloin, i ne bije je zao glas, te ne
postoji dokaz da je opinjavala djecu ili ivotinje, moe se poslati svojoj
kui. Ali, ako je sigurno da se udruivala s vjeticama, i da je upuena u
njihove tajne, mora pribaviti jamce, a ako ne moe, prisegnut e, pod
prijetnjom kazne, da nee izlaziti iz kue osim ako bude pozvana pred
sud. No, njezine se sluge i lanovi kuanstva moraju bez kazne smje
stiti u pritvor.

8) 'Sv. Pavao.' Poslanica Koloanima, 3:17

DEVETO PITANJE

Koje govori o nainu postupanja nakon

uhienja, i o tome trebaju li se optuenome
odati imena svjedoka. To je etvrta radnja.
vije su radnje koje sudac mora uiniti nakon uhienja, ali sam mo
e odluiti kojim e ih redoslijedom izvriti. Naime, mora odlu
iti hoe li optuenoj dopustiti obranu i treba li se, umjesto muenju
podvrgnuti ispitivanju, premda ne nuno radi muenja. Prvo se doputa
samo prilikom podnoenja izravnog zahtjeva, a drugo samo kada su
sluge i pratilje optuene, ako ih ima, prije toga bile ispitane u kui.
Nastavimo, meutim, gornjim redoslijedom. Ako optuenica tvrdi
da je neduna i lano optuena, te da eli vidjeti i uti svoje tuitelje,
to znai da zahtijeva svoju obranu. No, otvoreno je pitanje, je li sudac
obvezan obznaniti joj imena svjedoka i s njima je izravno suoiti. Nai
me, s obzirom na to, sudac valja imati na umu, da nije obvezan javno
obznaniti imena svjedoka ili ih suoiti s optuenom, osim ukoliko oni
dobrovoljno pristanu pojaviti se pred optuenom i dati svoj iskaz u nje
zinoj nazonosti. A to radi sprjeavanja opasnosti koju svjedoci time
na sebe navlae. Naime, premda su pape razliito rjeavali to pitanje,
nijedan od njih nije nikada rekao da je sudac u takvom sluaju obve
zan obznaniti optuenoj imena dounika ili tuitelja (iako u ovom sluaju
ne govorimo o tuitelju). tovie, neki su od njih ustvrdili da sudac to
ni u kojem sluaju nije duan uiniti, dok su drugi smatrali da je na to
obvezan pod odreenim okolnostima.
Meutim, papa Bonifacije VIII.9 je donio sljedeu odredbu: "Ako
u sluaju hereze, biskup ili inkvizitor posumnja da svjedocima ili
dounicima prijeti velika opasnost od strane osoba protiv kojih daju svoje
iskaze, jer im ove mogu svojim moima nauditi, ako im imena budu
objavljena, tada ih ne smije objaviti. No, ne postoji li takva opasnost,
neka im objavi imena kao i u drugim sluajevima."

9) 'Bonifacije VIII.' Benedetto Gaetani, roen u Anagniju oko 1235., izabran za papu 24.
prosinca 1294.; umro u Rimu 11. listopada 1303. Bio je jedan od najistaknutijih kanonista svoga
vremena, a tijekom svoga pontifikata je obogatio zakonodavstvo objavljivanjem (bula
'Sacrosanctae', 1298.) velikog broja svojih, kao i konstitucija svojih prethodnika od 1234.,
kada je Grgur IX. objavio pet knjiga svojih dekretala. S obzirom na to, Bonifacijeva zbirka
crkvenih propisa poznata je pod naslovom 'Liber Sixtus', tj. o papinskim konstitucijama.

Valja istaknuti da se ta odredba ne odnosi samo na biskupa ili inkvizi

tora, ve i na svakog suca koji vodi postupak protiv vjetica uz suglasnost
inkvizitora ili biskupa. Jer, kako je pokazano u uvodnom pitanju ovoga
dijela, potonji mogu na suce prenijeti svoje dunosti. Na taj nain, svi suci,
pa ak i svjetovni, osim carskom, raspolau i papinskom ovlau.
Revni e sudac obratiti pozornost i na moi optuenika, kojih je tri
vrste: rodovska i obiteljska mo, mo bogatstva i mo zlobe. A posljednja
je najopasnija za svjedoke s ijim su identitetom optueni upoznati.
Razlog je tomu injenica, da je mnogo opasnije obznaniti imena svje
doka siromanom optueniku, jer su njihovi suuesnici najrazliitiji
zloinci, poput razbojnika i ubojica s kojima surauje, i koji svojim
djelima riskiraju samo svoj ivot, za razliku od osoba plemenita roda ili
bogataa, koji obiluju svjetovnim dobrima. Papa Ivan XXII. objanjava
takve opasnosti, nabrajajui, izmeu ostalog, ubojstvo ili unitenje tak
vih osoba, njihove djece i srodnika, rasipanje njihova imetka i slino.
Nadalje, sudac mora imati na umu da, postupajui u toj stvari s papin
skom i ovlau ordinarija, on sam, kao i njegovi suradnici pri uzimanju
iskaza ili poslije, tijekom izricanja kazne, ne smije, pod prijetnjom ekskomunikacije, odati imena svjedoka. U suprotnom e trpjeti kaznu, koju
e njemu/njima izrei ovlateni biskup. Stoga ih treba na samome po
etku sudskog postupka, izriito upozoriti da ne odaju imena.
U gore spomenutoj odredbi pape Bonifacija VIII., dalje pie: "A da
se to uinkovitije sprijei opasnost koja prijeti tuiteljima i svjedocima,
te kako bi se istraga mogla to opreznije provesti, doputamo, na te
melju autoriteta ovoga statuta, da biskup ili inkvizitori (ili, kako smo
rekli, sudac) zabrani svim zainteresiranima u toj istrazi, da bez njihova
doputenja odaju tajne, koje su saznali od biskupa ili inkvizitora, pod
prijetnjom ekskomunikacije, koja e im kazna biti izreena odaju li te
tajne."
Nadalje treba istaknuti, da nije kanjivo samo obznanjivanje imena
svjedoka, ve i njihovo neopravdano prikrivanje, primjerice, pred oso
bama koje ih imaju pravo znati, kao to su odvjetnici i sudski prisjednici,
ije je miljenje neophodno za postupak izricanja kazne. Osim toga, ta
se imena ne smiju preutjeti kada ih se moe obznaniti bez ikakve opasno
sti za svjedoke. O tome ovako govori spomenuta odredba: "Zapovije
damo da biskup ili inkvizitori, u svim sluajevima osobito nastoje spri
jeiti preuivanje imena svjedoka, kao da bi to za njih predstavljalo

opasnost, premda ona u stvarnosti ne postoji, te da ih ne odluuju ob

znaniti kada takva prijetnja postoji, koja se odluka preputa njihovoj
savjesti i diskreciji." A u komentaru te odredbe se istie: "Vi koji ste
suci u takvom sluaju, dobro zapamtite ove rijei, jer ne govore o maloj,
ve velikoj i stranoj opasnosti. Stoga ne liavajte zatvorenika njegovih
zakonskih prava bez veoma dobrog razloga, jer to predstavlja uvredu
Svemoguega Boga."
itatelj se obavjeuje da svi postupci koje smo do sada opisali, kao
i sve o emu smo do sada govorili, do izricanja presude (osim one ko
jom se izrie smrtna kazna), a koje postupke je ovlaten voditi crkveni
sudac, moe voditi i svjetovni sudac, uz suglasnost biskupijskog suda.
S obzirom na to, itatelj e lako shvatiti injenicu, da gore spomenuti
dekret govori o crkvenom, a ne svjetovnom sucu, jer potonji se pri
izricanju smrtne kazne moe povesti za primjerom ordinarija pri izri
canju pokore.
DESETO PITANJE
O doputenoj obrani i imenovanju branitelja. Peta radnja.
akle, zatrai li optueni svoju obranu, kako mu se ona moe dopu
stiti ako nisu obznanjena imena svjedoka? Odgovaramo da prije
odluke o doputanju obrane, treba razmotriti tri stvari. Prvo, da je bra
nitelj dodijeljen optueniku. Drugo, da branitelj nee biti upoznat s ime
nima svjedoka, ak ni pod prisegom tajnosti, ali e biti upuen u sadraj
njihovih iskaza. Tree, tijekom itavog postupka, koliko je to mogue,
polazit e se od pretpostavke optuenikove nedunosti, pod uvjetom
da to nee nakoditi vjeri, niti na bilo koji nain odstupati od pravde, ka
ko emo pokazati. Isto tako e i prokurator (namjesnik) imati neometan
pristup itavom postupku, ali mu se nee odati imena svjedoka; osim
toga, branitelj moe nastupati i u ime prokuratora.
to se tie prve od tih toaka, valja istaknuti da se branitelj ne moe
dodijeliti po elji tuenika, jer bi tada odabrao osobu za koju eli da
ga brani. Sudac, meutim, ne smije imenovati osobu sklonu parnienju,
zlonamjernu ili potkupljivu osobu (a takvih je mnogo), ve estitoga
ovjeka neokaljana ugleda.
Nadalje, sudac mora ustanoviti, ispunjava li branitelj etiri neopho
dna uvjeta da mu se odobri zastupanje optuenika. Prvi od tih uvjeta

je da branitelj ispita prirodu optube. Ustanovi li da je opravdana, mo

e prihvatiti sluaj, a u suprotnom ga mora odbiti, jer ne smije nesmo
treno prihvatiti nepravedan ili beznadan sluaj. Ako, pak, nepromiljeno
prihvati zastupanje, kao i honorar od nekoga tko mu eli nauditi, te tije
kom postupka ustanovi da je sluaj beznadan, mora izvijestiti svoju
stranku (odnosno optuenika) da naputa sluaj i vratiti primljeni hono
rar. Takvo miljenje zastupa Godfroy de Fontaines, i ono je posve su
kladno odredbi Kanona de jud. I, rem non novam. Henrik Segusijski,
meutim, istie suprotno stajalite o povratku honorara u sluaju, na
kojemu je branitelj veoma naporno radio. Isto tako, ako je branitelj ne
promiljeno preuzeo obranu zatvorenika za kojega zna da je kriv, mora
nadoknaditi sve trokove (de admin, tut. I, non tamen est ignotum).
Drugi se uvjet odnosi na umjesno ponaanje branitelja prilikom
zastupanja, pri emu se uzimaju u obzir tri stvari. Prije svega, mora biti
skroman i uzdravati se od opsenih ili pretencioznih govora. Drugo,
mora biti vjeran istini, dakle, ne smije iznositi lane argumente ili sudove,
niti pozivati lane svjedoke, vjeto se sluiti pravnikim dosjetkama i
smicalicama, niti iznositi protuoptube, osobito u ovoj vrsti suenja koje
mora biti to jednostavnije i saetije. Tree, njegov honorar mora od
govarati honorarima uobiajenima za taj okrug.
No, vratimo se glavnom predmetu nae rasprave. Sudac mora brani
telju jasno ukazati na gore spomenute uvjete, te ga potom upozoriti da
se ne izlae optubi za obranu hereze, koja za sobom povlai kaznu
ekskomunikacije.
Pri tome se ne moe pred sucem opravdati tvrdnjom da ne brani tu
zabludu, ve osobu. Naime, ne smije ni na koji nain provoditi svoju
obranu, tako da sprijei jednostavno i skraeno voenje postupka, to bi
nedvojbeno uinio da u njega uvodi kakve nedoputene smetnje ili
pritube. A pretpostavlja se da ne brani zabludu, jer bi u tomu sluaju
bio vei krivac od samih vjetica, i smatrao bi se ak heretikom, a ne samo
krivovjernim arobnjakom. U svakom sluaju, zastupa li neprimjere
no osobu otprije osumnjienu za herezu, smatrat e ga se zatitnikom
te hereze, i na sebe e navui ne samo laku, ve teku sumnju, ovisno
o nainu zastupanja, te e biti prinuen javno, pred biskupom odrei
se te hereze.
Ovu smo materiju iscrpnije izloili i sudac je ne smije zanemariti,
jer nepravilno zastupanje od strane branitelja ili prokuratora, za sobom

povlai mnoge opasnosti. Stoga sudac mora razrijeiti branitelja du

nosti, kada su protiv njega izneseni kakvi prigovori, te nastaviti voditi
postupak u skladu s injenicama i dokazima. Ali, ako je branitelj optue
nika poboan i pravedan ovjek, sudac mu moe otkriti imena svjedoka,
obvezujui ga prisegom tajnosti.
JEDANAESTO PITANJE
Kako branitelj treba postupati kada nije upoznat
s imenima svjedoka. esta radnja.
oe se, meutim, postaviti sljedee pitanje: "Kako treba postu
pati branitelj u svojstvu prokuratora, kada su njemu i njegovoj
stranci uskraena imena svjedoka, premda optueni gorljivo eli da budu
objavljena?" Odgovaramo da branitelj mora od suca ishoditi podatke o
svakoj toki optube, koji mu se na njegov zahtjev moraju ustupiti, izu
zev podatka o imenima svjedoka. O svim tim podacima mora izvijestiti
optuenika, te ga u sluaju veoma teke optube, savjetovati strpljivost.
Ako, pak, optuenica uporno zahtijeva saznati imena svjedoka,
moe joj odgovoriti sljedee: "Na temelju optubi koje su protiv tebe
iznesene, moe pretpostaviti tko su svjedoci. Jer su dijete ili ivotinja
te i te osobe bili zaarani; ili ta i ta ena ili mukarac, koji su ti odbili
posuditi neku stvar, radi ega si im zaprijetila: 'Shvatit ete da vam je
bilo pametnije da ste mi ispunili molbu' i posvjedoili su da je nakon
te tvoje prijetnje neka osoba iznenada oboljela; a injenice su snaniji
dokaz od rijei. Zna da te bije lo glas, i da ve dugo sumnjaju da opinjuje i nanosi tetu ljudima." Obraajui joj se tako, moda e je
navesti da podnese prigovor da su ti svjedoci potaknuti motivom mrnje,
ili da e rei: "Priznajem da sam to rekla, ali ne s nakanom da ikome
nanesem tetu."
Stoga branitelj mora, prije svega, pred sucem i prisjednicima, izni
jeti taj prigovor o osobnom neprijateljstvu, koji sudac mora ispitati.
Ustanovi li se da uistinu postoji motiv smrtnog neprijateljstva, primje
rice, da su muevi ili srodnici stranaka nekoga ubili ili pokuali ubiti,
ili da je jedna od stranaka drugu optuila za neki zloin, predavi je u ru
ke javne pravde, ili da su njihove svae i zavade rezultirale ozbiljnim
ozljedama. Poten e se i briljiv sudac u takvom sluaju savjetovati
sa svojim zamjenikom o krivnji optuene ili svjedoka u toj stvari. Jer,

ako su, primjerice, mu ili prijatelji optuene neopravdano ugnjetavali

prijatelje svjedoka, a ne postoji injenini dokaz o zaaranosti djece,
ivotinja ili ljudi, kao ni drugih svjedoka, a optuenu ne bije zao glas
da se bavi arobnjatvom, u tom se sluaju pretpostavlja da su svjedoci
bili potaknuti osvetom, te e se optuenica proglasiti nedunom i oslobo
diti, nakon to je sudac, sukladno obiaju, upozori da ne pribjegava
osobnoj osveti.
Vrijedno je navesti primjer jednoga sluaja. Katarinino je dijete, ili
ona sama, zaarano ili je izgubila velik broj grla svoje stoke, a sumnjii
optuenu jer su njezin suprug ili braa prije toga lano optuili njezina
supruga ili brata. U ovom su sluaju dva uzroka njezina neprijateljstva,
naime, njezina zaaranost i nepravedna optuba podnesena protiv njezi
na mua ili brata. Treba li, dakle, njezin iskaz odbaciti ili ne? S jedne stra
ne ini se da treba, jer je svjedokinja potaknuta neprijateljstvom, ali s
druge ga strane ne treba odbaciti, jer postoji injenini dokaz njezine
zaaranosti.
Odgovaramo na sljedei nain. Ako u takvom sluaju ne postoje dru
gi svjedoci, a o optuenoj ak ne kolaju ni zle glasine, iskaz takvog svje
doka se mora odbaciti. Ali, ako je optuena osumnjiena i bolest nije
izazvana prirodnim uzrocima, ve arobnjatvom (a poslije emo obja
sniti razliku meu njima), treba je podvrgnuti kanonskom oienju.
Na pitanje mogu li drugi svjedoci dati iskaz o injenici, kojoj su
svjedoili oni sami ili druge osobe, ili samo o javnom ugledu optuene,
odgovaramo da je mnogo korisnije daju li iskaz o injeninom dokazu.
No, svjedoe li samo o njezinom karakteru, sudac e, premda mora
odbaciti iskaz tog svjedoka radi motiva osobnog neprijateljstva, prihva
titi injenini dokaz, kao i iskaz drugih svjedoka o njezinu loem ugledu,
kao dokaz da se optuena mora teretiti ozbiljnom sumnjom, te joj na
temelju tih dokaza moe izrei trostruku kaznu: kanonsko oienje
od grijeha radi njezina ugleda; abjuraciju, radi sumnje koja ju tereti, a
postoji vie vrsta abjuracije za razliite stupnjeve sumnje, kako emo
pokazati na mjestu gdje govorimo o etvrtoj metodi izricanja presude;
ili, na temelju injeninog dokaza i ako je priznala svoj zloin i pokajala
se, nee biti izruena svjetovnom sudu radi izvrenja smrtne kazne,
ve e joj crkveni sudac izrei kaznu doivotnog zatvora. Ali, usprkos
injenici da ju je crkveni sudac osudio na doivotan zatvor, svjetovni
je sudac moe, na temelju svjetovnih teta koje je prouzroila, osuditi

na smrtnu kaznu spaljivanjem. O svim emo tim stvarima raspravljati

poslije, prilikom objanjavanja este metode izricanja kazne.
Ukratko, dakle: Sudac, prije svega, ne smije nesmotreno vjerovati
braniteljevu prigovoru o postojanju motiva smrtnog neprijateljstva, jer
u takvim sluajevima, zbog velike mrnje prema vjeticama, veoma
rijetko itko svjedoi nepotaknut neprijateljstvom. Drugo, neka ima na
umu da vjetica moe biti osuena na etiri naina, naime, na temelju
iskaza svjedoka, neposrednog injeninog dokaza, posrednog injeni
nog dokaza i na temelju njezina priznanja. Zadri li se u pritvoru zbog
glasina, moe se osuditi na temelju iskaza svjedoka; ako se s obzirom
na konkretnu sumnju, moe osuditi na temelju neposrednih ili posrednih
dokaza, te se obzirom na to moe teretiti lakom, ozbiljnom ili tekom
sumnjom. Sve se to odnosi na sluaj kada vjetica odbija priznati krivnju.
U suprotnom, pak, postupak se odvija na ve opisan nain.
Tree, neka sudac razmotri sve gore spomenute okolnosti prilikom
ispitivanja braniteljeve pritube, dakle, tereti li se optuena samo na
temelju glasina, ili postoje i neki dokazi koji potkrjepljuju optubu i
terete je lakom ili tekom sumnjom. Nakon toga e moi odgovoriti na
braniteljeve navode o motivu osobnog neprijateljstva, a na kojemu mo
e osnivati prvu crtu svoje obrane.
Meutim, polazi li branitelj od druge crte obrane, odnosno, od pri
znanja da je optuena prijetila svjedoku rijeima: "Uskoro e saznati
to e ti se dogoditi" ili "Uskoro e poaliti to mi nisi posudila ili
prodala to sam traila", ili na slian nain; i ako tvrdi da, premda je
svjedok nakon toga pretrpio neku povredu ili tetu osobno ili na svome
vlasnitvu, to ne znai da je tu tetu prouzroila optuena svojim vradbinama, jer takve posljedice mogu proizai iz razliitih uzroka. I ako, osim
toga, tvrdi da su takve svae i prijetnje uobiajene meu enama, itd.
Sudac na takve navode moe odgovoriti na sljedei nain. Ako je
bolest izazvana prirodnim uzrokom, prigovor je opravdan. Ali, ako do
kaz ukazuje suprotno, jer se bolest ne moe izlijeiti prirodnim lijeko
vima ili, pak, lijenici smatraju da je izazvana arobnjatvom, ili je
rije o takozvanoj nonoj ozljedi, kako se u puku naziva. Ili, pak, druge
arobnice tvrde da je prouzroena arobnjatvom; ili je moda bolest
nastupila iznenada, bez ikakvih prethodnih munina, jer prirodne se
bolesti postupno razvijaju. Ili je moda tuitelj pronaao neka arobnjaka orua pod svojim krevetom, meu svojom odjeom ili na drugim

mjestima, te je, uklonivi ih, odjednom ozdravio, kako se esto dogaa,

a o emu govorimo u Drugom dijelu ove knjige, gdje raspravljamo o
lijekovima protiv arobnjatva. Sudac, dakle, na temelju jednog od na
vedenih odgovora, moe odluiti o braniteljevu prigovoru, i utvrditi da
je bolest prouzroena arobnjatvom, a ne nekim prirodnim uzrocima, te
da se optuena ima smatrati osumnjienom za takvo arobnjatvo jer
je izrekla navedenu prijetnju. Isto tako, ako netko kae: "Neka ti staja
izgori u poaru", te se to poslije i dogodi, osoba koja je izgovorila tu
prijetnju, teretila bi se velikom sumnjom da je zapalila staju, ak i da
je to uinila neka druga osoba.
DVANAESTO PITANJE
Koje se bavi istim predmetom, uz iscrpnije izlaganje
o nainu utvrivanja postojanja motiva osobnog
neprijateljstva. Sedma radnja.
alja istaknuti da se od svjedoenja iskljuuju samo smrtni nepri
jatelji, kako je pokazano u Petom pitanju. Sudac, meutim, moe
gore opisane naine utvrivanja postojanja takvog motiva, smatrati veo
ma dvojbenima i nezadovoljavajuima. A optuena ili njezin zastupnik
moda nee biti voljni prihvatiti tako donesenu odluku o postojanju
motiva smrtnog neprijateljstva. Stoga sudac mora pribjei drugim nainima, kako ne bi kaznio nedunog, ve izvrio pravdu nad krivcem.
I premda takvi naini moda odiu prepredenou ili ak prijevarom,
sudac se njima moe posluiti za dobrobit vjere i Drave. Takvim se
nainima valja osobito posluiti u sluaju zatvorenika, koji nije ozloglaen
i ne sumnjii se na temelju injeninog dokaza, kao i protiv zatvorenika,
koji tvrde da su svjedoci optube potaknuti motivom neprijateljstva,
radi ega zahtijevaju da im se obznane imena.
Prvi je nain sljedei. Optuenoj ili njezinu branitelju se uruuje
prijepis postupka s imenima svjedoka ili dounika, ali ne onim redoslije
dom kojim su davali iskaze, ve tako da se ime prvog svjedoka u prije
pisu nalazi na estom ili sedmom mjestu, a drugog na posljednjem ili
pretposljednjem mjestu. Tako optuena ne moe znati koji je svjedok dao
koji iskaz, te e rei da su joj svi neprijatelji ili, pak, nitko od njih. A
kae li da su joj svi neprijatelji, sudac e je lake uhvatiti u lai prilikom
istraivanja uzroka tog neprijateljstva. Imenuje li, pak, samo neke svje
doke, uzrok neprijateljstva e se jo lake istraiti.

Drugi je nain slian navedenome, a sastoji se u tome da se brani

telju urui prijepis postupka i, posebno, popis imena svjedoka, na koje
mu su zabiljeena i druga djela, koja su poinile vjetice u drugim mje
stima, ali se ne osnivaju na pisanom iskazu svjedoka ili dounika. Tako
optuenica nee moi tono rei koji je od njih njezin smrtni neprija
telj, jer ne zna to su protiv nje izjavili.
Trei smo nain ukratko opisali u Petom pitanju ovoga dijela, a sas
toji se u tome da se optuenoj, nakon drugog ispitivanja i prije nego li
je postavila zahtjev za braniteljem ili joj je on dodijeljen, postavi pitanje
smatra li da ima smrtne neprijatelje, koji bi je, ne oklijevajui, pred
Bogom lano optuili za zloin hereze i arobnjatva. Tada e moda
bez razmiljanja, i budui da nije vidjela iskaze svjedoka, rei da misli da
nema takvih neprijatelja. Ako, pak, odgovori 'Mislim da imam', te ime
nuje neke svjedoke koji su dali iskaz, te navede razlog tog neprijatelj
stva, sudac e ga istraivanjem moi mnogo lake utvrditi, nakon to joj
se urui prijepis postupka i popisa imena svjedoka, na gore opisan nain.
etvrta metoda je sljedea. Na kraju drugog ispitivanja optuene i
njezina priznanja (kako je pokazano u estom pitanju), prije nego li
postavi zahtjev za obranu, neka se optuenica na sljedei nain ispita
o svjedocima, koji su protiv nje iznijeli mnogo tee optube: 'Zna li
tu i tu osobu?', pri emu se navode imena svjedoka, na to ona odgovara
'Da' ili 'Ne'. Odgovori li nijeno, nee se moi pozivati na njihovo smr
tno neprijateljstvo, nakon to joj se dopusti obrana i zastupanje, budui
da je pod prisegom rekla da tu osobu/e ne poznaje. No, odgovori li
potvrdno, valja je ispitati zna li, ili je ula da je ta osoba izvodila neke
vradbine protivne kranskoj vjeri. Odgovori li potvrdno i opie li to
je ta osoba uinila, neka ju se upita je li joj ona prijatelj ili neprijatelj.
Na to e optuena odgovoriti da joj je ta osoba prijatelj, jer se iskaz
takvog svjedoka ne smatra posve vjerodostojnim. Uslijed toga optue
na poslije nee moi pod prisegom i preko svoga branitelja, iznijeti pri
govor da joj je ta osoba neprijatelj, jer je prethodno ve rekla suprotno.
Ali, odgovori li da o toj osobi ne zna nita, neka se ponovno pita je li
joj ona prijatelj ili neprijatelj, na to e optuenica odgovoriti da joj je
prijatelj, jer je uzaludno pozivati se na neprijateljstvo osobe o kojoj ni
ta ne zna. Stoga e odgovoriti: 'Prijateljica sam mu, ali ne bih preutjela
ono to o njemu znam.' Stoga se poslije nee moi pozivati na neprija
teljstvo te osobe. Ili e, moda, od poetka navoditi razloge njezina

neprijateljstva, uslijed ega se mora barem dijelom uvaiti braniteljev

prigovor.
Prema petom nainu, branitelju ili optuenici se uruuje prijepis
postupka bez imena dounika. Optuenica e u tom sluaju, vjerojatno
tono pretpostaviti tko je dao koji iskaz protiv nje. Ako pritom kae: 'Ta
i ta osoba mi je smrtni neprijatelj i spremna sam to dokazati pomou
svjedoka', sudac mora utvrditi je li imenovana osoba navedena i u popisu.
A budui da je rekla da je to spremna dokazati pomou svjedoka,
sudac e te svjedoke ispitati i istraiti uzrok neprijateljstva, nakon to
se u tajnosti savjetovao s uenim i starijim ljudima neprijeporne mudro
sti i razboritosti. Otkrije li dovoljno razloga za smrtno neprijateljstvo,
odbacit e taj dokaz i pustiti zatvorenicu, osim ako protiv nje nisu izne
sene neke druge teke optube, koje se osnivaju na iskazima prisegnutih
svjedoka.
Ta peta metoda je veoma uobiajena, a praksa je pokazala da vje
tice iz prijepisa postupka, veoma brzo pogaaju tko ih je potkazao. A
budui da se u takvim sluajevima veoma rijetko utvruje stvarno
postojanje motiva smrtnog neprijateljstva, osim ako ono ne proizlazi
iz vjetijih zlih djela, sudac na opisan nain lako moe donijeti odluku.
Valja, osim toga, istaknuti da se dounici esto ele osobno suoiti s
vjeticom, i izravno je optuiti da ih je zaarala.
Postoji jo jedan nain kojemu sudac moe pribjei, kada se ini da
druge metode, osobito prve etiri, suvie odiu prepredenou i obmanom.
Naime, da zadovolji savjesne, i od sebe otkloni svaki mogui prijestup,
neka sudac postupi na sljedei nain, nakon to je gore spomenutim
nainima utvrdio da izmeu svjedoka i optuenice ne postoji smrtno
neprijateljstvo, pa eli ukloniti sve osnove za pritubu, i uz savjeto
vanje sa svojim pomonicima donijeti konanu odluku. Neka optue
noj ili njezinu branitelju urui prijepis postupka bez imena svjedoka ili
dounika. A, budui da optuenica osniva svoju obranu na tvrdnji da
ima smrtne neprijatelje, pri emu je moda navela i razloge tog neprija
teljstva, bez obzira podudaraju li se s njezinim tvrdnjama injenice ili
ne, neka se sudac savjetuje s mudrim i uenim ljudima (ako takvi postoje)
ili, barem, s estitim i uglednim osobama (jer to je smisao odredbe
koju smo esto navodili), kojima e, na njegov zahtjev, biljenik ili pisar
proitati prijepis itavog postupka od poetka do kraja, i obznaniti ime
na svjedoka, ali pod prisegom tajnosti. Pri tome neka ih prvo pita jesu

li spremni poloiti takvu prisegu, jer im se u suprotnom ta imena ne

smiju obznaniti.
Potom neka ih izvijesti, kako je na odreen nain istraivao navodno
neprijateljstvo, te da nije utvrdio vjerodostojnost te injenice i neka ih
pozove da, ako ele, postupe na jedan od sljedeih naina: da donesu
odluku treba li odbaciti iskaz nekog od svjedoka radi postojanja motiva
osobnog neprijateljstva, ili da odaberu tri, etiri ili pet osoba iz toga grada
ili sela, koje su najbolje upuene u odnos izmeu optuenice i dounika,
koji nee biti nazoni tom savjetovanju, te neka im objave imena optu
enice i svjedoka, no bez odavanja sadraja iskaza, i potom neka odlue
o tom pitanju. Odlue li se za prvi nain postupanja, nee moi odbaciti
nijedan iskaz svjedoka, budui da se ve sudac posluio tim nainom
istraivanja, no druga ga metoda posve zatiuje i oslobaa svih neugod
nih sumnji. Stoga se sucu preporuuje ta druga metoda, u sluaju kada
je optuena uhiena u stranom gradu ili zemlji. Navedene su metode
dostatne za utvrivanje postojanja motiva osobnog neprijateljstva.
TRINAESTO PITANJE
O tokama koje sudac mora razmotriti prije slubenog
ispitivanja u mjestu pritvora i muenja. Osma radnja.
ljedea je radnja suca nedvosmislena. Naime, pravda zahtijeva da
se vjetica osudi na smrt samo na temelju presude, koja se osniva na
njezinom priznanju. Ovdje, meutim, razmatramo sluaj osobe za koju
se smatra da je nedvojbeno obuzeta herezom, na temelju jednog od dva
izloena razloga u Prvom pitanju, naime, neposrednog ili posrednog
injeninog dokaza, ili na temelju vjerodostojnih iskaza svjedoka. U tom
se sluaju optuena podvrgava ispitivanju i muenju, radi ishoenja
njezina priznanja o zloinima.
Radi boljeg objanjenja te materije, opisat emo poznati sluaj koji
se dogodio u Spiresu. Jedan se estiti ovjek cjenkao s nekom enom,
no kako nije htio pristati na njezinu cijenu robe, srdita ena mu je za
prijetila: "Uskoro e poaliti to nisi pristao." A vjetice obiavaju
govoriti na takav ili slian nain, kada ele zaarati neku osobu pogle
dom. ovjek, koji se s pravom na nju naljutio, osvrne se preko ramena
da vidi s kakvom je namjerom izgovorila te rijei. I, gle! Istoga je tre
nutka bio zaaran tako da su mu se usta nakazno iskrivila do vrhova

uiju, te ih nikako nije mogao povui, ve su dugo nakon toga ostala

tako iskrivljena.
To je pred sucem izneseno kao neposredan injenini dokaz. Posta
vlja se pitanje, treba li se navedena ena smatrati oito obuzetom arobnjakom herezom. Vrijedi odgovoriti rijeima sv. Bernarda, koje smo
gore naveli, da postoje tri naina kojima se to moe utvrditi, premda
se te tri okolnosti ne trebaju u cijelosti podudarati, ve je za dokazivanje
dovoljna samo jedna od njih, naime, injenini dokaz, iskaz pouzda
nih svjedoka ili njezino priznanje.
Meutim, posredan injenini dokaz se razlikuje od neposrednog do
kaza. Premda nije tako presudan, osniva se na rijeima i djelima vje
tica, kako je pokazano u Sedmom pitanju, i prosuuje se s obzirom na
arobnjatvo, iji uinci nisu tako izravni, ve slijede nakon proteka od
reenog vremena od izgovaranja prijetnje. Iz toga moemo zakljuiti da
je to sluaj s onim vjeticama koje su bile optuene, i nisu se uspjele
obraniti (ili se nisu mogle braniti, jer im je to pravo bilo uskraeno, a to
stoga to ga nisu ni zahtijevale). Sada nam, meutim, valja razmotriti
kako sudac mora postupiti prilikom ispitivanja optuenice s ciljem isho
enja priznanja, tako da se protiv nje moe konano izrei smrtna kazna.
S obzirom na to, a radi velikih potekoa prouzroenih utnjom vje
tica, sudac mora obratiti pozornost na nekoliko toaka, koje emo
razmotriti u nekoliko poglavlja.
Prije svega, sudac ne smije ishitreno podvrgnuti vjeticu ispitivanju,
ve mora obratiti pozornost na neke od sljedeih znakova. Naime,
mora se uzdrati od ishitrenosti iz sljedeega razloga: osim ako Bog,
posredstvom dobrog anela, ne prisili vraga da prestane pomagati vjeti
ci, ona e biti toliko neosjetljiva na muke torture, da e radije pustiti
da joj trgaju udove, nego da prizna istinu.
Meutim, muenje se ne smije zanemariti, i to stoga to nisu sve vje
tice obdarene takvom moi, a katkad im i sam Vrag, bez posredovanja
dobrog anela, doputa da priznaju. itatelj se radi boljeg razumijevanja
reenog, upuuje na Drugi dio ove knjige, gdje se govori o tome kako
vjetice tuju vraga.
Naime, vrag doputa nekim vjeticama da mu iskau tovanje tek
nakon proteka est, osam ili deset godina, nakon ega mu se predaju
duom i tijelom. Druge, pak, iskazuju poast vragu u trenutku odricanja
vjere. A vrag to doputa, jer tijekom toga razdoblja moe ustanoviti je li

se vjetica odrekla vjere samo rijeju, a ne i srcem, te hoe li i njemu

na takav nain iskazivati poast.
Naime, vrag ne moe saznati unutarnje misli srca, ve ih moe sa
mo naslutiti na temelju vanjskih znakova, kako smo pokazali u Prvom
dijelu ove knjige, gdje razmatramo pitanje mogu li demoni navesti ljud
ska srca na mrnju ili ljubav. A vjetice su, u nadi da e priznanjem stei
oprost, zavele mnoge, potaknute nekom potrebom ili siromatvom, da se
u cijelosti ili dijelom odmetnu od vjere. Upravo takve vrag naputa
svojom voljom, bez prinude dobrog anela, i stoga one spremno prizna
ju svoje zloine, dok druge, koje su se duom predale vragu, uivaju
njegovu zatitu i ustraju u svojoj utnji.
To je jasan odgovor na pitanje zato neke vjetice spremno prizna
ju svoje zloine, dok druge to ni pod kojim uvjetima ne ele uiniti.
Naime, u prvom sluaju, vrag naputa vjetice svojom voljom, a ne
Bojom prinudom, kako bi vremenitom nesreom i stranom smru,
natjerao u oaj one, ijim duama nije uspio zavladati. Jer, iz njihovih
sakramentalnih ispovijedi jasno se vidi, da nikada nisu dobrovoljno slu
ale vraga, ve da ih je on prisiljavao da izvode arobnjake radnje.
Poznato je i da su se neke vjetice, nakon priznanja svojih zloina,
pokuale ubiti guenjem ili vjeanjem10. A na to ih potie Protivnik,
kako im Bog ne bi udijelio oprost sakramentalnom ispovijeu. To se
10) 'Vjeanje.' Zabiljeeno je mnogo takvih sluajeva. Godine 1597., kotski je arobnjak
Playfair, nakon to je arobnjatvom ubio lorda Lothiana, bio 'uskoro uhien i utamnien u
zvoniku crkve u Dalkeithu, te je ondanjem sveeniku, gosp. Archibaldu Simsonu, ispovijedio
mnoga druga opaka djela koja je poinio, a za koju je ispovijed saznao Robert, earl od Lothia
na, sin mojega gospodara, koji je naredio nekim osobama, kojima je bilo doputeno razgova
rati sa zatvorenikom, da ga nou posjete, pri emu su ga ujutro pronali mrtvog objeenog o
vrhove svojih hlaa, ali se nikada nije istrailo tko je to uinio.'
Alice Gooderidge, vjetica iz Derbyshirea koja je osuena 1597., 'trebala je biti pogubljena,
ali ju je onaj njezin duh ubio u zatvoru.' Godine 1618., arobnjak iz Irvinea, John Stewart:
'smjeten je u zatvor do dana ispitivanja ... i kako bi ga sprijeili da na sebe digne ruku, pred
tamnicu mu postave naoruanu strau.' Posjetila su ga dva sveenika koji su ga pozivali na
pokajanje, i inio se veoma skruenim, te je priznao svoja arobnjaka zlodjela. Meutim,
gotovo neposredno nakon njihova odlaska: "Dva su ga zatvorska straara pronala zadavljena i
objeena o kuku na vratima pomou strune od konoplje (navodno izvuene iz njegove odjee
ili kape)dugake dva pedlja, dok je koljenima jedva doticao tlo, te su ga, tek izdahnuloga,
iznijeli odatle. Premda je uinjeno sve kako bi ga se vratilo u ivot, on nije oivio, nego je
tako okonao potpomognut od svoga gospodara, avla". Godine 1649., gospoja Henderson iz
Pittahra: 'koju mnogi potkazivahu kao vjeticu, uhiena je i odvedena u Edenbroughe, gdje
je zatvorena u strogo uvanoj tamnici; nakon to je neko vrijeme provela u tamnici, jednoga
su je jutra pronali mrtvu, premdaje te veeri bila ila i zdrava. Pretpostavilo se, a mnogi tako
govorahu, da je digla ruku na sebe, tako to se objesila ili otrovala."

poglavito dogaa vjeticama koje nisu dobrovoljno radile za vraga,

premda se to moe dogoditi i njegovim dobrovoljnim pomonicama,
nakon to su priznale svoje zloine. No, u tom sluaju je vrag prinuen
napustiti vjeticu.
Na kraju moemo rei da je jednako teko ili ak tee, prisiliti vjeti
cu da govori istinu, nego istjerivati vraga egzorcizmom. Stoga sudac
ne smije nesmotreno pribjei takvom ispitivanju, osim ukoliko treba
izrei smrtnu kaznu, kako je gore reeno. U tom sluaju mora postupati
veoma oprezno, kako emo pokazati, a prvo emo govoriti o nainu
na koji se vjetice osuuje na takvo muenje.
ETRNAESTO PITANJE
O nainu na koji optuenu treba osuditi na
ispitivanje, i kako se to ispitivanje treba
provesti prvi dan, te smije li joj se obeati
da e biti poteena smrti. Deveta radnja.
udac potom treba izrei sljedeu presudu: "Mi, sudac i prisjednici,
uzevi u obzir i ocijenivi sve pojedinosti postupka to ga vodimo
protiv tebe, N. N., iz toga i toga mjesta, te i te biskupije, ustanovili smo,
nakon pomnog ispitivanja svih toaka, da si u svojim iskazima koleblji
va, jer, primjerice, kae da nisi izrekla te i te prijetnje u zloj namjeri,
premda postoje razliiti dokazi, koji nalau da te podvrgnemo ispiti
vanju na mukama. Stoga, da istina bude obznanjena iz tvojih usta, i da
svojim rijeima ne uvrijedi suca, izjavljujemo i presuujemo da e

Iz zapisa o suenjima u Renfrewshireu (1697.) saznajemo da je John Reid, znameniti a

robnjak iz Bargarrana: "nakon priznanja, sa prozora svoje tamnice zazove podvornika Scotta
i zamoli ga neka pripazi na njegova staroga druga Angusa Forrestera, zatoena u istome zatvoru.
Na to uvari upitahu Johna hoe li ga biti strah samome u tamnici kada ga oni napuste naveer
u petak, 21. svibnja ili, pak, eli drutvo, a on im odgovori da se niega ne boji. Tako ga osta
vie do subote prijepodne, kada su ga pronali u ovome poloaju, naime, sjedio je na stolcu
na ognjitu, pri emu su mu stopala bila na tlu, tijelo mu bijae isprueno, a ramenima je do
dirivao vrh kamina, dok mu je oko vrata bio svezan njegov vlastiti rubac (iji je vor bio odos
traga), privezan oko maloga tapa koji je izbijao iz rupe iznad nadvoja kamina. Budui da su
straari, osobito John Campbel, kirurg kojega su pozvali, odmah uoili uobiajen sjedei po
loaj u kojemu se nalazio, te rubac oko njegova vrata koji nije bio svezan poput ome, nego
jednostavno i prilino nepravilno, a tap nije mogao podnijeti teinu njegova tijela ili koprcanje, stoga to nije moglo dovesti do smrti, zakljuili su da to nije mogao sam uiniti, nego uz
pomo nekog udesnog posrednika, osobito uzme li se u obzir da su vrata bila zakljuana, a
preko prozora stavljena daska koje ondje nije bilo u noi kada su ga straari napustili."

na dananji dan, u taj i taj sat, biti podvrgnuta ispitivanju i muenju.

Ova je osuda izreena, itd."
S druge strane, kako smo naprijed izloili, sudac moda nee biti
voljan predati optuenicu na ispitivanje, ali je moe zadrati u zatvoru
sa sljedeim ciljem. Naime, neka pozove njezine prijatelje i izvijesti
ih, da e optuena izbjei smrtnu kaznu, premda e biti na drugi nain
kanjena, prizna li istinu, te neka ih opomene da je pokuaju uvjeriti
na priznanje. Jer, duboko razmiljanje, bijeda zatvora i opetovani sav
jeti od strane estitih ljudi, esto navode optuenicu da prizna istinu.
Ustanovili smo da su takvi savjeti veoma ohrabrivali vjetice, da su
u znak otpora, pljuvale na zemlju kao da pljuju avlu u lice, govorei:
"Odlazi, prokleti avle! Uinit u to je pravo!", a nakon toga su priznale
svoje zloine.
No, ako sudac vjeruje da optuena porie istinu, nakon to ju odre
eno razdoblje dri u neizvjesnosti, iznova odgaajui dan ispitivanja, te
je esto izlae savjetima i uvjeravanjima, tada je treba podvrgnuti ispiti
vanju, ali pod umjerenim muenjem, bez prolijevanja krvi, jer se zna
da su ispitivanja pod mukama varljiva i, kako je spomenuto, esto neu
inkovita.
A nain na koji treba zapoeti takvo ispitivanje je sljedei. Dok se
slubenici (odnosno, krvnik i pomonici) pripremaju za ispitivanje,
neka se optuena skine. Ako je ena, neka je druge estite ene dobra
glasa, odvedu u zatvorenike elije i ondje s nje skinu odjeu. A to stoga
da se utvrdi ima li u svojoj odjei uiveno kakvo arobnjako orue, koje
prema uputama demona vjetice esto izrauju od udova nekrtene djece,
kako bi tu djecu liile blaenstva. Nakon to se takvi predmeti uklone,
sudac e je osobno, ili uz pomo drugih estitih ljudi i gorljivih vjernika,
poticati da dobrovoljno prizna istinu. A odbije li priznati, sudac neka
naloi slubenicima da je sveu uetom i postave na neku od sprava za
muenje. I neka to posluno odmah uine, no ne suvie oduevljeno,
nego radije kao da ih ta dunost uznemiruje. Nakon toga okrivljenicu
treba, na neiju usrdnu molbu, ponovno osloboditi i povui na stranu,
te neka se iznova pokua uvjeriti da prizna, pri emu je treba upozoriti
da e tako izbjei smrtnu kaznu.
Ovdje se postavlja pitanje je li sucu doputeno obeati ivot optu
enici, kojoj je krivnja dokazana njezinom ozloglaenou, iskazima
svjedoka i injeninim dokazom, pa nedostaje samo njezino osobno
priznanje, jer priznanje zloina za sobom povlai smrtnu kaznu.

Odgovaramo da razliiti ljudi o tome misle razliito. Neki, naime,

smatraju da se optuenoj, koja je na veoma zlu glasu i ako se na temelju
nepobitnog dokaza tereti tekom sumnjom, i ako sama predstavlja ve
liku opasnost time to je bila uiteljica drugih vjetica, moe obeati
ouvanje ivota pod sljedeim okolnostima: da e biti osuena na do
ivotnu tamnicu uz vodu i kruh, pod uvjetom da prui dokaz, koji e
dovesti do osude drugih vjetica. Ali, ta kazna utamnienja joj se ne smije
u takvom sluaju priopiti, nego joj se treba prividno obeati da e se
kazniti nekom pokorom, primjerice, progonstvom ili na neki drugi nain.
A nema sumnje da se na ivotu trebaju odrati ozloglaene vjetice, oso
bito one koje se slue arobnjakim lijekovima, i koje supersticioznim
radnjama lijee zaarane, i to zato da pomau zaaranima i potkazuju
druge vjetice. Ali, budui da je avao laljiv, ne treba se zadovoljiti
njihovom izjavom i na njoj osnivati osudu, osim ako tu stvar potvruju
i injenini dokazi, kao i iskaz svjedoka.
Drugi, pak, smatraju da joj se, u sluaju da je baena u tamnicu,
neko vrijeme mora obeavati da e joj ivot biti poteen, a potom je
nakon odreenog razdoblja, treba spaliti.
Prema treem stajalitu, sudac moe okrivljenici mirne due obea
ti ivot, ali na takav nain da se nakon toga rastereti izricanja presude,
preputajui tu dunost drugome sucu.
ini se da prvi od tih naina ima mnoge prednosti, s obzirom da bi
mogao koristiti zaaranima. Ali, arobnjatvo nije doputeno suzbijati
protuarobnjatvom (kako smo pokazali u prvom i uvodnom pitanju
ovoga, Treeg dijela), premda se openito smatra da je doputeno ukla
njati arolije beskorisnim i supersticioznim sredstvima. Meutim, isku
stvo, praksa i velika raznolikost takvih sluajeva, sucima e biti mnogo
vrjedniji od nekog umijea ili nauke. Stoga se rjeenje tog pitanja pre
puta sucima. Ipak, iskustvo nas je poduilo, da bi mnogi priznali is
tinu kada pred time ne bi uzmicali zbog straha od smrti.
Ali, kada ni prijetnje ni takva obeanja ne uvjere okrivljenicu da
prizna istinu, krvnik i njegovi pomonici moraju izvriti izreenu pre
sudu, i optuenicu podvrgnuti ispitivanju, ali ne na nov ili poseban,
ve na uobiajen nain, lake ili tee, sukladno prirodi njezinih zloina.
Tijekom ispitivanja o svakoj pojedinoj toki, okrivljena se ima esto i
iznova podvrgavati muenju, poinjui s najlakim metodama, jer sudac
ne smije suvie hitriti s onim tekim. A biljenik treba taj postupak

biljeiti u zapisnik: kako je mue, pitanja koja joj se postavljaju i nje

zine odgovore.
Ovdje treba istaknuti da se okrivljenicu, koja prizna pod muenjem,
treba odvesti na neko drugo mjesto kako bi se iznova sasluala, da se
utvrdi da priznanje nije dala samo radi muenja.
Sljedea radnja koju sudac treba poduzeti, sastoji se u tome da ok
rivljenicu, koja nije priznala pod umjerenim muenjem, postavi na
druge sprave i kae joj da e ih morati izdrati ako ne prizna istinu.
Ako se ni na taj nain ne moe zastraiti i navesti na priznanje, ispiti
vanje e se nastaviti drugoga ili treega dana, ali ne toga dana, osim
ako se ne pojave neke nove indicije o moguem uspjehu.
A presuda se izrie u prisutnosti optuene i to na sljedei nain:
"Mi, gore spomenuti sudac, odreujemo da se tebe N. N., toga i toga
dana, nastavi ispitivati pod mukama, kako bi istina proizala iz tvojih
vlastitih usta." Biljenik e sve to staviti u zapisnik.
Unutar utvrenog razdoblja, sudac e osobno ili preko drugih estitih
ljudi, okrivljenicu poticati i uvjeravati da prizna istinu gore opisanim
nainom, obeavajui joj da e joj potedjeti ivot, ini li se to korisnim.
Sudac neka pazi i na to, da tijekom toga razdoblja okrivljenicu ne
prestano uva straa, jer bi je inae avao mogao posjetiti i navesti da
na sebe digne ruku. No, avao bolje od ikoga zna hoe li okrivljenicu
napustiti svojom voljom, ili e ga na to prisiliti Bog.
PETNAESTO PITANJE
O nastavku ispitivanja pod muenjem, i o varkama i
znakovima na temelju kojih sudac moe prepoznati
vjeticu, te kako se treba zatititi od njezinih arolija.
O tome kako ih treba obrijati na mjestima na kojima
obiavaju skrivati avolje krinke i obiljeja, uz izla
ganje razliitih naina sprjeavanja njihove uporne
utnje i odbijanja priznanja. Deseta radnja.
nastavku ispitivanja pod muenjem, sudac valja postupiti na slje
dei nain. Prije svega treba imati na umu da, kao to svi lijekovi
ne mogu pomoi u ozdravljenju svih organa, ve se svaki pojedini
organ lijei drukijim lijekom, tako se ni svi heretici ili optueni za he
rezu, ne mogu podvrgnuti istom nainu ispitivanja i muenja, s obzi-

rom na optube koje su protiv njih iznesene, ve se, sukladno njihovoj

razliitoj naravi i osobnosti, primjenjuju razliite metode. Tako kirurg
odstranjuje trule udove, a ugave se ovce odvajaju od zdravoga stada.
Mudri se, pak, sudac nee ograniiti samo na jedno nepromjenjivo pra
vilo u ispitivanju vjetice obdarene arobnjakom moi utnje, koju
nije kadar suzbiti. Jer, naviknu li se sinovi tame na jedno ope pravilo,
uspjenije e ga izbjegavati kao dobro poznatu zamku postavljenu radi
njihova unitenja.
Stoga e mudri i revni sudac iskoristiti priliku, i odabrati svoj nain
ispitivanja sukladan odgovorima ili iskazima svjedoka, ili e se, pak,
voditi svojim prethodnim iskustvom ili priroenom domiljatou, te
poduzeti sljedee mjere opreza.
eli li saznati je li optuena zaarana arobnjatvom utnje, neka
obrati pozornost na to, moe li plakati u njegovoj prisutnosti ili samo
pod mukama. A rijei drevnih mudraca, kao i nae osobno iskustvo,
poduilo nas je da je to najsigurniji znak, jer se ustanovilo da vjetica
nee moi plakati, ak i kada ju se najusrdnije preklinje, premda e izrazom lica odavati prividnu tugu, tako to e obraze i oi premazati
slinom da izgleda kao da plae. Stoga je svi prisutni trebaju pozorno
promatrati.
Prilikom izricanja kazne, sudac ili sveenik je moe na sljedei na
in preklinjati da pusti iskrene suze, ako je neduna, ili da se uzdri od
lanih suza. Naime, neka poloi svoju ruku na glavu optuene i kae:
"Preklinjem te gorkim suzama koje je na Spasitelj, Gospodin Isus Krist
prolio po Kriu za spasenje svijeta, i goruim suzama koje je te veeri
nad Njegovim ranama prolijevala presveta Djevica Marija, Njegova
11
Majka, i svim suzama koje su na ovome svijetu prolili sveci i izabra
nici Boji, sa ijih je oiju sada izbrisao sve suze kako bi ti mogla plaka
ti ako si neduna, te da ne pusti nijednu suzu ako si kriva. U ime Oca,
Sina i Duha Svetoga, Amen."
11) 'Suze.' Dobro su poznate prekrasne molitve posveene Svetim suzama Naega Gospo
dina. Premonstratenzi, primjerice, slue misu 'De Lacryma Christi'.
Naa Gospa od suza, Santa Maria delle Lagrime, zatitnica je grada Spoleta, jer su iz slike
Nae Gospe, koja se nalazila na zidu kue Diotallevija d'Antonija, potekle obilne suze. Pred
tom udesnom slikom mnogi su primili milost i zatitu. Na tome je mjestu u kolovozu 1485.,
podignuta kapelica u kojoj se svaki dan slui sveta misa. Dana 27. oujka 1487., poela je iz
gradnja velike bazilike, koja je nakon dovrenja, 8. kolovoza 1489., povjerena olivetancima.

A iskustvo je pokazalo da su vjetice kadre manje plakati to ih se

vie preklinje, bez obzira koliko se trude ili premazuju obraze slinom.
Ipak, dogaa se da poslije, u odsutnosti suca i ne na mjestu muenja,
uspijevaju plakati pred svojim uzniarima.
to se, pak, tie razloga zbog kojega vjetice ne mogu plakati, tvrdi
se da su suze jedna od najveih milosti koja se udjeljuje pokajniku. Jer,
sv. Bernard nam kazuje da suze skruenih mogu prodrijeti do neba i nad
vladati nesavladivo. Stoga nema nikakve dvojbe da vrag od njih zazire,
i da ih svim svojim silama nastoji obuzdati i tako sprijeiti vjeticu da
se pokaje.
Meutim, neki bi mogli rei da vrag u svojoj podmuklosti, i uz privolu
Boju, moe dopustiti vjetici da plae, jer je enama svojstveno da
budu plaljive, tugaljive i prijetvorne. A kako su nedokuivi sudovi
Boji, odgovaramo da u tom sluaju optuenicu valja osloboditi, ne mo
e li se na koji drugi nain osuditi, naime, na temelju iskaza svjedoka,
injeninog dokaza, te ozbiljne ili teke sumnje. Ali, ako se na temelju
iskaza svjedoka o njezinu loem glasu, tereti lakom sumnjom, naredit
e joj se da se odrekne arobnjake hereze, kako emo opisati na mje
stu, gdje govorimo o drugom nainu izricanja presude.
Sudac i svi prisjednici moraju se pridravati i druge mjere opreza,
i to ne samo na ovom stupnju ispitivanja, ve tijekom itavog postupka.
Naime, ne smiju dopustiti vjetici da ih tjelesno dodiruje, osobito svo
jim golim rukama ili dlanovima, radi ega uvijek sa sobom moraju no
siti sol posveenu na Cvjetnu nedjelju i blagoslovljeno bilje. A ti se
12
predmeti mogu pohraniti u posveenom vosku , i nositi oko vrata, kako
smo pokazali u Drugom dijelu, kada smo raspravljali o lijekovima pro
tiv slabosti i bolesti prouzroenih arobnjatvom. O njihovoj udesnoj
zatitnoj moi ne svjedoe samo vjetice, ve se u nju uvjerila i Crkva, koja
egzorcira i blagoslivlja te predmete upravo u tu svrhu, kako se vidi iz ob
reda egzorcizma kada je reeno: "Radi istjerivanja avolje moi, itd."
No, ne smije se misliti da e se zatititi samo sprjeavanjem tjelesnog
dodirivanja zglobovima ili udovima, jer su vjetice katkad kadre, uz
Boje doputenje i vraju pomo, zaarati suca pukim zvukom rijei koje
izgovaraju, osobito kada su podvrgnute mukama.
12) 'Posveeni vosak.' 'Agnus Dei', votana medaljica s utisnutim likom jaganjca, koji u
odreene dane blagoslivlja Sveti otac. Te 'Agnus Dei' se mogu nositi oko vrata ili mogu sluiti
kao molitveni predmeti, i smatraju se blagoslovinama.

Iz iskustva znamo da su neke vjetice u zatvoru uporno dodijavale

svojim uzniarima, molei ih da im dopuste da pogledaju suca prije
nego li on njih pogleda. Tim su pogledom uspijevale utjecati na njegov
ili umove prisjednika, koji stoga prema njima vie nisu osjeali srdbu,
te su odustajali od muenja i putali ih na slobodu. O tome istinito svje
doi onaj, koji to zna iz osobnoga iskustva, i stoga neka im se ne dopusti
initi takve radnje!
Suci se pozivaju da ne zaziru od takvih mjera opreza i zatite, jer,
zanemaruju li takva upozorenja, riskiraju kaznu vjenoga prokletstva.
Na je Spasitelj rekao: "Da nisam doao i da im nisam govorio, ne bi
imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh."13 Stoga neka
se suci zatite na opisan nain, sukladno crkvenim propisima.
Nadalje, neka se vjetica privodi leima okrenuta sucu i prisjednicima.
I neka se sudac, ne samo u ovom, ve i u prethodnim i svim potonjim
stupnjevima postupka, prekrii i hrabro joj pristupi, pa e uz Boju po
mo, ta stara Zmija biti nadvladana. A neka nitko ne pomisli da je supersticiozno privoditi vjeticu unatrag, jer, kako smo esto ukazivali,
kanonisti doputaju i mnoge druge radnje za zatitu protiv arobnjatva,
i uvijek istiu da je doputeno praznovjerje suzbijati praznovjerjem.
Trea neophodna mjera opreza u ovoj desetoj radnji, jest uklanjanje
svih dlaka s tijela optuenice. Tomu je razlog isti kao i u sluaju svla
enja odjee s optuenice, koji smo naprijed spomenuli. Naime, vjetice
obiavaju u svojoj odjei ili kosi, pa ak i na najskrovitijim dijelovima
svoga tijela, koja ovdje ne smijemo imenovati, skrivati neke supersticiozne predmete.
Moe se, meutim, prigovoriti da je i bez takvih arolija vrag kadar
toliko otvrdnuti vjetiino srce, da ona nikada nee priznati svoje zloine.
To se esto pokazalo i u sluaju drugih zloinaca, koji su odbijali prizna
ti ak i pod najveim mukama, usprkos injeninom dokazu i iskazu
svjedoka. Odgovaramo da vrag uistinu moe prouzroiti takvu mualjivost bez primjene kakvih arolija, ali je skloniji primjenjivati ih s
ciljem unitenja dua, i vee uvrede Boanskog Velianstva.
To se moe objasniti na primjeru vjetice iz grada Hagenaua, koju
smo spomenuli u Drugom dijelu ove rasprave. Ona se obiavala kori
stiti tim darom utnje14 na sljedei nain: ubila je prvoroence koje jo
13) 'Grijeh.' Evanelje po Ivanu, 15:22

nije bilo krteno, te ga potom ispekla zajedno s nekim drugim tvarima,

koje ovdje nije mudro spomenuti, i tu je smjesu samljela u prah i pepeo.
Nosi li neka vjetica ili zloinac sa sobom neku od tih tvari, nikada nee
moi priznati svoje zloine.
Jasno je, meutim, da ni stotine tisua djece ubijeno na takav nain,
nema priroenu mo obdarivanja neke osobe takvom mou utnje. Ali,
svaka razumna osoba e razumjeti, da se vrag koristi takvim sredstvima
radi unitenja dua i uvrede Boanskog Velianstva.
Nadalje, moe se rei, da takvu mo utnje veoma esto pokazuju
zloinci/ke koji nisu vjeci/vjetice. U svezi toga odgovaramo da ta
mo utnje moe proizai iz tri uzroka. Prvo, uslijed naravne otvrdnutosti
srca, jer neki su ljudi mekoga srca ili ak slabog duha, pa mogu pod
najlakim mukama priznati ak i ono to nije istina. Drugima je, pak,
srce toliko otvrdnuto, da ni pod najveim mukama nee priznati istinu.
To osobito vrijedi u sluaju onih koji ve imaju iskustva s muenjem,
pa ne priznaju ak ni kada im ruke nenadano isteu i iskrivljavaju.
Nadalje, ta mo moe proizlaziti iz nekog arobnjakog predmeta
koji osoba, kako smo rekli, skriva u svojoj odjei ili dlakama na tijelu.
A ne skriva li zatvorenik na sebi takve predmete, tom ga moi mogu
obdariti druge vjetice, bez obzira koliko su od njega udaljene. Tako se
jedna vjetica iz Issbruga hvastala, kako moe tako zaarati nekog za
tvorenika samo uz pomo jedne niti iz njegove odjee, da ni pod najve
im, pa ak i smrtnim mukama, nee nita priznati. Dakle, odgovor na
taj prigovor je jasan.
Kako se, meutim, moe objasniti sluaj koji se dogodio u ratisbonskoj biskupiji? Neki heretici su bili osueni na temelju svojih priznanja,
kao okorjeli i otvoreni zagovornici takvog nevjernitva. A kada su bili
stavljeni na lomau, vatra ih uope nije ozlijedila. Stoga je donesena
nova presuda kojom su kanjeni smru utapanjem, no takoer neuspjeno.
14) 'Dar utnje.' De Lancre, u djelu 'Tableau de l'inconstance des mauvais anges et demons'
(Pariz, 1612.), pie: "Pourne confesser iamais le secret del 'escole, onfaict au sabbat une paste
de millet noir, avec de la poudre du foyer de quelque enfant non baptise qu 'on faict secher, puis
meslant cette poudre avec ladicte paste, elle a cette vertu de taciturnite; si bien que qui en mange
ne confesse iamais. " Pet vjetica iz Forfara, meu kojima je bila i Helen Guthrie, 1661. su
iskopale tijelo nekrtenog djeteta, pokopanog na crkvenom groblju pokraj jugoistonih vrata:
"i uzele nekoliko dijelova tijela, stopala, ruke, dio glave i dio bedra, te od njih napravile pitu,
vjerujui da e, ako je pojedu, zadobiti mo da nikada ne priznaju svoja arobnjatva."

Taj je sluaj izazvao sveopu sablazan, pa su neki ak poeli vjerovati

u istinitost te hereze, radi ega je biskup zapovjedio trodnevni post. Nakon
tog posta se ustanovilo da su heretici uili pod kou svojih ruku arobni
talisman. Nakon to je taj predmet otkriven i uklonjen, bili su spaljeni
na lomai. Neki govore da je jedan nekromant saznao tu tajnu od vraga i
potom je odao drugima. Ali, bez obzira kako su tu tajnu saznali ostali,
gotovo je sigurno daje vrag, koji uvijek spletkari radi potkopavanja vjere,
bio boanskom snagom prisiljen razotkriti tu tajnu.
Iz navedenoga se moe vidjeti, kako sudac treba postupati u takvom
sluaju. Naime, prije svega se mora osloniti na Boju zatitu, te mo
litvama i postom pobonih ljudi, otkloniti takvo vraje djelo od vjetica,
kada ih se ne moe pod mukama prisiliti na priznanje, ak i nakon to
je s njih skinuta sva odjea, i s tijela im uklonjene sve dlake.
U nekim se krajevima Njemake, meutim, to brijanje, osobito skri
venih dijelova tijela, smatra prilino neumjesnim, pa ga mi inkvizitori
ne primjenjujemo. Ipak, obiavamo optuenicama brijati glavu i stavljati
komadi posveenog voska u kale s blagoslovljenom vodom, koju im,
zazivajui Presveto Trojstvo, dajemo da piju tri puta na prazan eludac.
A, milou Bojom, na takav smo nain mnoge prisilili na priznanje.
U drugim, pak, zemljama inkvizitori nalau da se uklone sve dlake s
tijela vjetice. Komski nas je inkvizitor prole godine izvijestio, da je
1485. zapovjedio spaljivanje etrdeset jedne vjetice, nakon to su im
bila obrijana tijela. To se dogodilo u okolici grofovije Burbije, pozna
tiji pod imenom Wormserbad, u zemljama austrijskog nadvojvode, u
smjeru Milana.
Moe se, nadalje, postaviti pitanje je li u sluaju, kada svi drugi nai
ni za suzbijanje vjetiine utnje zakau, doputeno utei se savjetu vra
ara koje su kadre lijeiti zaarane. Odgovaramo da, bez obzira na ono
to se dogodilo u Ratisbonu, najusrdnije opominjemo u ime Gospodina,
da nitko, bez obzira koliko to sluaj zahtijeva, ne pribjegava savjetu
vraara u ime Drave. A to stoga to se time Boanskom Velianstvu
nanosi velika uvreda, jer nam na raspolaganju stoje mnoga druga sred
stva, kojima moemo prisiliti vjetice na priznanje i tako ih predati lo
mai. A, pokau li se takvi naini uzaludnima, Bog e u meuvremenu
vjeticu kazniti nekom drugom smru.
Naime, dostupna su nam i sljedea sredstva, kojima moemo suz
biti takvu mo utnje. Prvo, neka se ovjek u suzbijanju tih lai slui

svojim priroenim moima, iznova ustrajui u metodama koje smo opi

sali, a osobito neka te radnje ini odreenih dana, kako emo pokazati u
sljedeem pitanju. Vidi Drugu poslanicu Korinanima, ix: "Da u sve
mu svagda imate svega dovoljno za se i obilno za svako dobro djelo."
Drugo, ne uspije li u tome, neka se savjetuje s drugim osobama, jer
se one moda dosjete nekog drugog sredstva koje je on previdio,
budui da postoje razliiti naini suzbijanja arobnjatva.
Tree, ne uspiju li te prethodne radnje, neka se utekne za pomo
pobonim ljudima, kako veli Knjiga Sirahova, xxxvii: "Nego se uvi
jek obrati na pobonika o kome znade da vri zapovijedi." Osim toga,
valja mu zazivati i svece zatitnike te zemlje. No, zakau li sve te radnje,
neka sudac i svi drugi ljudi prizovu u pomo Boga molitvama i postom,
kako bi svojom pobonou suzbili to arobnjatvo. Jer tako se i Joafat molio (Druga knjiga Ljetopisa, xx): " . . . trebamo okrenuti svoje oi
Tebi". A Bog nas sigurno nee napustiti u naoj nevolji.
O tome govori i sv. Augustin (26, 7. pit, non observabitis): "Neka
onaj koji se slui kakvim divinacijama ili gatanjima, ili se onima koji
se time bave utjee za pomo ili savjet, ili oponaa njihove radnje, odlazi
u njihove kue ili ih puta u svoju kuu ili im postavlja pitanja, zna da
je izopaio kransku vjeru i svoje krtenje i da je poganin, otpadnik
od vjere i neprijatelj Boga, te da na sebe navlai veliku opasnost od
vjenoga gnjeva Bojega, osim ako se ne ispravi crkvenim pokajanjima
i pomiri s Bogom." Stoga sudac ne smije uvijek zanemariti takva do
putena sredstva, koja smo opisali, kao ni one krajnje mjere opreza koje
emo izloiti u nastavku.
ESNAESTO PITANJE
O vremenu kada je najprikladnije izvriti drugo
ispitivanje, i o nainu na koji se ono obavlja. To je
jedanaesta radnja, koja se odnosi na posljednje
mjere opreza kojih se sudac mora pridravati.
svezi onoga to smo do sada napisali, valja ukazati na jo neke
toke. Prva je ta da se vjetice trebaju podvrgnuti ispitivanju tije
kom veih svetkovina i tijekom slavljenja svete mise, te da je vrijedno
pozvati narod na molitvu, ali ne na neki poseban nain, ve zazivanjem
svetaca za pomo u otklanjanju vrajih napasti.

Drugo, a o tome smo ve govorili, sudac neka oko svoga vrata nosi
posveenu sol i druge predmete, te da se u zapisniku postupka zapie
sedam rijei, koje je Krist izgovorio na kriu, i neka se sve to zajedno
privee. Osim toga, ako je mogue, neka te stvari svee oko Raspela,
zajedno s drugim svetim predmetima, te ih tako nosi uz sebe. Jer, isku
stvo nas je poduilo da ti predmeti veoma uznemiruju vjetice i navode
ih na priznanja. Osobito veliku mo imaju i relikvije svetaca.
Poduzevi te mjere opreza, i nakon to je vjetici dao da popije svetu
vodu, sudac je iznova ispituje i na opisan nain savjetuje i opominje
da prizna. A nakon to je dignu s tla, ako je bila podvrgnuta takvom
muenju, sudac e joj osobno ili posredstvom drugih osoba, proitati is
kaze svjedoka i njihova imena, govorei: "Gle! Svjedoci su te osudi
li!" Osim toga, ako svjedoci pristanu osobno se suoiti s optuenicom,
sudac e je upitati hoe li tada priznati. Ako pristane, neka se dovedu
svjedoci, kako bi se pred njima posramila i tako priznala svoje zloine.
Konano, uvidi li sudac da optuena ne eli priznati svoje zloine,
upitat e ju je li spremna biti podvrgnuta sudu usijanim eljezom radi
dokazivanja svoje nedunosti. A sve na to rado pristaju, znajui da e
ih vrag zatititi. Stoga se na takav nain ispituje prava vjetica. Sudac
e ju potom upitati zato je tako spremno prihvatila takav rizik, a itav
postupak e se biljeiti u zapisnik. Kasnije emo, meutim, pokazati
da ih se nikada ne smije podvrgnuti takvoj ordaliji15 usijanim eljezom.
Sudac, osim toga, treba imati na umu da vjetice veoma esto priznaju
svoje zloine petkom, kada se ljudi okupljaju na svetoj misi u iekivanju
naega Spasitelja.
Sada nam, meutim, valja opisati kako se postupa u krajnjim slua
jevima, kada vjetica i nakon svih podesnih sredstava uporno odbija
priznati. Sudac e je tada osloboditi i, uz mjere opreza koje emo u
nastavku opisati, odvesti je od mjesta kanjavanja na drugo mjesto pod
strogom straom. No, neka osobito pazi da je ne otpusti bez ikakve
oruane pratnje. Jer vjetice tada nikada ne priznaju istinu, ve postaju
jo gore.
Prije svega, meutim, sudac se mora pobrinuti da joj osigura dovolj
no hrane i vode, i da je esto posjeuju estite i krijeposne osobe, te da
15) ordalija - srednjovjekovni tzv. "Boji sud" na kojemu su okrivljeni, da bi dokazali svoju
nevinost, vadili stvari iz vrele vode ili nosili usijano eljezo

s njome razgovaraju o uzgrednim stvarima, te da je na kraju u povje

renju savjetuju da prizna istinu, obeavajui joj da e sudac biti milo
srdan, i da e oni kod njega za nju posredovati. Potom neka je posjeti
sam sudac, i obea joj da e biti milosrdan, no da pritom u sebi obea
da e biti milosrdan prema sebi ili Dravi, jer milosrdna je svaka radnja
uinjena za sigurnost Drave.
Ali, obea li joj ivot, na jedan od tri naina koje smo opisali u XIV.
pitanju, neka biljenik zabiljei kojim je rijeima i s kakvom nakanom
dao to obeanje. A preklinje li optuena za milost na takav nain, te
prizna svoj zloin, neka joj se posredno i neodreeno obea, da e joj se
ostvariti ak i vie nego to je traila, kako bi se ohrabrila na priznanje.
Druga mjera opreza se odnosi na sluaj kada optuenica odbija pri
znati istinu, pri emu sudac, kako smo naprijed rekli, bez njezina znanja
ispituje njezine prijatelje i suradnike, a ako su oni u svojim iskazima
rekli neto to bi moglo dovesti do njezine osude, te se tvrdnje trebaju
podrobno ispitati. Nadalje, ako su u njezinoj kui otkriveni kakvi pre
dmeti, pomasti ili kutije, neka joj se isti pokau i neka odgovori emu
su joj sluili.
Trea mjera opreza se moe poduzeti kada optuenica ustraje u utnji
i nakon ispitivanja njezinih suradnika, koji su protiv nje posvjedoili.
A, nema li optuenica prijatelja, treba se pozvati neka druga povjerljiva
osoba, koju optuenica poznaje i koja je, u izvjesnom smislu, njezin
zatitnik, te neka je jedne veeri posjeti i s njome zapone opsean ra
zgovor. A, nije li takva osoba njezin suuesnik, neka im se dopusti da
zajedno jedu i piju, te razgovaraju o stvarima koje su zajedno inili.
Pritom neka se vani na prikladno mjestu postave uhode, koje e ih pri
slukivati i biljeiti njihove rijei, pa, ako je potrebno, neka sa sobom
povedu pisara.
Sto se tie etvrte mjere opreza, ako optuenica tada pone govoriti
istinu, neka sudac ni u kojem sluaju ne odgodi sasluanje, ak ni ti
jekom nonih sati, ve ga mora nastaviti kako najbolje umije. A ako se
ispitivanje provodi tijekom dana, neka ne brine to e zakasniti na ruak
ili veeru, nego valja ustrajati u sasluanju sve dok optuenica ne prizna
barem vei dio istine. Jer, openito se dogaa da se optuenice, nakon
mnogih odgaanja i prekida, vraaju16 svojoj bljuvotini i nee otkriti
istinu koju su poele priznavati.

A nakon to prizna tete koje je nanijela ljudima i ivotinjama, neka

je sudac pita koliko je dugo opila s demonom-inkubom, i kada se prvi
puta odrekla vjere. Jer, vjetice takve stvari priznaju samo nakon prizna
nja svojih drugih zlodjela. Stoga im takva pitanja valja postavljati po
sljednja.
to se tie pete mjere opreza, ako su sve prethodne zakazale, neka
se vjetica, ako je mogue, nekoliko dana dri zatvorena meu stokom,
i potom neka se katelan pretvara kao da odlazi na dugo putovanje. Ti
jekom toga razdoblja, neka je posjeuju neki lanovi njegova kuanstva,
ili ak neke estite ene, obeavajui joj da e biti putena na slobodu
ako ih podui nekim njezinim vjetinama. Sudac treba znati da su vje
tice na takav nain veoma esto priznavale svoje zloine, i na temelju
toga bile osuene.
Nedavno je neka vjetica bila zatoena u zamku Konigsheim u bli
zini grada Schlettstadta, u strasburkoj biskupiji, i nikakvim je muenji
ma, ni ispitivanjima nisu mogli natjerati da prizna svoje zloine. No,
katelan je na kraju primijenio upravo opisanu metodu. Vjeticu, kojoj
su rekli da je otputovao, premda se nalazio u zamku, posjetila su tri
lana njegova kuanstva, koji su joj obeali da e je osloboditi podui
li ih nekim stvarima. Prvotno je odbijala, govorei da je pokuavaju
navabiti u zamku, no potom ih je pitala zato to ele nauiti. Jedan od
njih ju je zatraio da mu pokae kako da podie oluje, a drugi da ga
podui nekim putenim stvarima. Kada je konano pristala prvome po
kazati kako da izaziva oluje, donijeli su joj posudu s vodom, a vjetica
mu je rekla da vodu promijea prstom, pri emu je ona izgovarala neke
rijei. U tom je trenutku mjesto koje je ta osoba oznaila, naime, uma
pokraj zamka, pogodila tako strana oluja i tua, kakva se ondje nije
pamtila mnogo godina.
U nastavku emo pokazati kako sudac treba postupati prilikom izrica
nja kazne, kada su se sva do sada navedena sredstva pokazala bezuspje
nima, ili to nadalje treba uiniti nakon vjetiina priznanja, kako bi
se itav postupak mogao okonati. Posljednji dio ove rasprave dovrit
emo razmatranjem o tim pitanjima.
16) 'Vraaju se.' Mudre izreke, 27:11: "Bezumnik se vraa svojoj ludosti kao to se pas vraa
na svoju bljuvotinu." Druga Petrova poslanica, 2: 22: "Dogodilo im se to veli istinita izreka:
'Pas se vraa svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.'"

GLAVA TREA
I posljednji dio ove rasprave: O nainu postupanja
prilikom izricanja konane i pravedne presude.
akon to smo, milou Bojom, objasnili ispravne naine na koji
se utvruje postojanje arobnjake hereze, te pokazali kako valja
zapoeti i voditi postupak protiv vjerskih delikata, ostaje nam razmo
triti kako taj postupak treba na ispravan nain okonati donoenjem
odgovarajue presude.
Ovdje valja istaknuti da se ta hereza, kako smo pokazali na poetku
ovoga posljednjeg dijela, ne smije brkati s drugim obinim herezama, jer
to nije obian i jednostavan zloin, nego je dijelom crkveni, a dijelom
svjetovni. Stoga raspravljajui o nainima izricanja presude, prije svega
nam valja razmotriti osobitu vrst presude na koju se vjetice obiavaju
pozivati, a koju svjetovni sudac moe izrei neovisno o ordinariju. Potom
emo razmotriti one presude, koje svjetovni sudac ne moe izrei bez
ordinarija. Na treemu mjestu emo pokazati kako se ordinariji mogu
odrijeiti svojih dunosti.

SEDAMNAESTO PITANJE
O svjetovnom oienju i osobito o ordaliji ("bojem sudu")
usijanim eljezom, na koju se vjetice pozivaju.
vdje postavljamo pitanje smije li svjetovni sudac dopustiti vjetici
da bude podvrgnuta svjetovnom oienju (vidi Kanon 2, pit. 4,
consuluisti, i cap. Monomachiam), na nain na koji se svjetovnom zlo
incu doputa suenje ordalijama, primjerice, usijanim eljezom. A i
ni se da mu je to doputeno.
Naime, ordalija dvobojem se doputa u suenju za kazneno djelo
radi zatite ivota, a u sluaju civilnog zloina radi zatite imovine. S
obzirom na to, treba li dopustiti ordaliju usijanim eljezom ili kipuom
vodom? Sv. Toma prvu ordaliju doputa u samo nekim sluajevima,
jer u posljednjem lanku svog Secunda Secundae, 95. pit., kae da je
dvoboj doputen kada se ne protivi zdravom razumu. S obzirom na to, i
ordalija usijanim eljezom bi trebala biti doputena u nekim sluajevima.
Taj su Boji sud primjenjivali i mnogi sveti vladari na savjet estitih
ljudi. Isto je, primjerice, uinio i sveti car Henrik17, kada je djevica
Kunegond, koju je oenio, bila osumnjiena za preljub.

Nadalje, sudac odgovoran za sigurnost zajednice, smije dopustiti

da se vee zlo izbjegne manjim zlom, kao to bludnicama doputa da ive
u gradovima, kako bi sprijeio sveopu pomutnju poude. A sv. Augu18
stin u djelu O slobodnoj volji pie: "Uklonite bludnice i izazvat ete
sveopi kaos i pomutnju poude." Prema tome, kada zajednica zatrpava
nekoga uvredama i povredama, ta se osoba moe osloboditi kaznene
ili civilne optube sudom ordalijama.
Nadalje, budui da usijano eljezo povreuje samo ruke, to je manja
teta od gubitka ivota u dvoboju, ako je u mjestima gdje je takav sud
uvrijeen dvoboj doputen, tim bi se vie trebalo dopustiti sud usijanim
eljezom.
Meutim, Kanon iznosi opreno stajalite na mjestu (2, pit. 5, monomachiam), gdje veli da se ini kako oni koji pribjegavaju takvim i
slinim radnjama, iskuavaju Boga. U svezi toga nauitelji istiu da se,
kako tvrdi sv. Pavao (Prva poslanica Solunjanima, v), moramo kloniti
ne samo zla, ve i svake sjene zla. Stoga Kanon spomenutom odredbom
veli da oni koji primjenjuju takve stvari prividno iskuavaju Boga, to
valja razumjeti tako da, ak i ako ovjek pribjegne takvoj ordaliji s po
sve dobrim nakanama, ona odaje privid zla, i stoga je treba izbjegavati.
Odgovaram da su takve kunje ili sudovi nedoputeni iz dva razloga.
Prvo stoga to im je svrha suditi o skrivenim stvarima, o kojima samo Bog
moe suditi. Drugi je razlog da takve ordalije ne odobrava nikakav
boanski autoritet, niti ih doputaju sveti oci u svojim zapisima. A u
kanonu consuluisti, 2, 5. pit. pie: "Ono to nije doputeno u pisanjima
svetih otaca, ima se smatrati supersticioznim." U istom odlomku, papa
17) 'Henrik.' Sv. Henrik II., njemaki i rimski car, roen 972., umro u svojoj palai u Gronu,
Gottingen, 13. srpnja 1024. Papa Eugenije III. ga je kanonizirao 1146., a njegovu enu Kune
gond, kanonizirao je Inocent III., 3. oujka 1200. Kasniji pisci uglavnom vjeruju da asketski
elementi prie o njegovu vjenanju s djevicom, nisu istiniti. Zasjevi na carsko prijestolje, sveti
Henrik je oenio ker luksemburkog grofa Siegfrieda, Kunegond. Govorilo se da Kunegond
ne dijeli samo zemaljsku, ve i nebesku krunu svojega supruga. Kada su poele kolati glasine
o njezinoj okaljanoj asti, premda njezin suprug nije nikada posumnjao u njezinu istou, Kune
gond je zahtijevala da bude podvrgnuta ordaliji, te je, neozlijeena prehodala preko usijanih
rala, javno dokazala svoju nedunost. Ova je pria iznimno popularna u njemakom pjesnitvu
i umjetnosti. Hans Burgkmair je izradio odljev koji prikazuje Kunegond kako hoda preko
uarenih plugova, nosei jedan od njih u ruci. Isti se prikaz nalazi na bareljefu Hansa Thielmanna od Warzburga, koji stoji iznad njezina svetita u Bamburkoj katedrali. Sv. Kunegond
se nakon smrti svoga supruga povukla u benediktinski samostan, gdje se i zaredila.
18) 'O slobodnoj volji.'Djelo sv. Augustina, 'De gratia et libero Arbitrio', napisano je 426.-27.,
a moe se pronai u: Migne, 'Patres Latini', xliv, str. 881-912.

19

Stjepan veli: "Tvojemu je sudu preputeno da presuuje zatvoreni

cima osuenima na temelju svojih priznanja ili neospornih dokaza. Ali,
ono to je skrovito i nepoznato, ostavi Onome koji poznaje ljudska srca."
Ipak, postoji razlika izmeu dvoboja i ordalije usijanim eljezom ili
kipuom vodom. Naime, za razliku od suda usijanim eljezom, dvoboj
se ini mnogo humanijim i razboritijim, jer obje suprotstavljene strane
raspolau slinom snagom i vjetinom. A premda je cilj obaju sudova
otkrivanje neega skrivenog posredstvom ljudske radnje, u sluaju suda
usijanim eljezom, tei se za udesnim uinkom, dok dvoboj moe re
zultirati samo smru jednog ili obaju natjecatelja. Stoga je sud usijanim
eljezom, za razliku od dvoboja, u cijelosti nedoputen. Tako, barem,
s obzirom na dvoboj, uzgred doputaju vladari i svjetovni suci.
Valja istaknuti da, zbog rijei sv. Tome, koji ukazuje na gore spo
menuto razlikovanje, Nikola Lirski u svom komentaru o dvoboju ili
borbi izmeu Davida i Golijata (Prva knjiga o Samuelu, xvii), pokuava
dokazati da je dvoboj u nekim sluajevima doputen. No, Pavao iz Burgosa dokazuje da Tomine rijei imaju sasvim suprotno znaenje, te da svi
vladari i svjetovni suci moraju osobito obratiti pozornost na taj dokaz.
To prije svega dokazuje injenicom da je cilj dvoboja, kao i drugih
ordalija, presuivanje o neemu skrovitome, to, kako rekosmo, valja
prepustit samo sudu Bojem. A ne moemo se pozivati na Davidov slu
aj kao na autoritet koji doputa dvoboj, jer njemu je Bog, nekim unu
tarnjim poticajom objavio da mora sudjelovati u toj borbi, i osvetiti se
Filistejcima radi Njemu nanesenih uvreda, to potvruje sam David rije
ima: "Ja idem na te u ime Jahve Sebaota." Stoga nije bio u pravom
smislu sudionik dvoboja, ve izvritelj Boanske pravde.
Svoju tvrdnju, nadalje, dokazuje time da suci moraju osobito paziti
da obje strane u dvoboju imaju jednako pravo ili, barem, doputenje za
ubojstvo. No, budui da je jedna od njih neduna, to se pravo ili dopute
nje daje za ubojstvo nedunoga ovjeka. A to je nedoputeno, jer se su
protstavlja prirodnome zakonu i uenju Boga. Stoga je dvoboj u cijelosti
nedoputen, i to ne samo s obzirom na tuitelja i tuenog, ve i u odnosu
na suca i njegove savjetnike, koji se takoer imaju smatrati ubojicama
ili suuesnicima u ubojstvu.
19) 'Papa Stjepan.' Stjepan (IX.) X., ustolien 3. kolovoza 1057.; umro u Firenci 29. oujka 1058.
Pokopan je u crkvi sv. Reparata. Bio je iznimno cijenjen zbog svoje uenosti, a ak se i tije
kom samo nekoliko mjeseci dugog pontifikata, pokazao veoma gorljivim reformatorom.

Na treemu mjestu, svoju tvrdnju dokazuje time, da je dvoboj borba

izmeu dvoje ljudi, kojoj je svrha da se istina utvrdi pobjedom jedne
strane, kao da je utvrena boanskim sudom, unato injenici da se jedna
od strana bori nepravedno. A to je iskuavanje Boga. Stoga je nedopu
teno i s obzirom na tuitelja, kao i s obzirom na tuenog. Ali, s obzirom
na injenicu da suci raspolau drugim nainima nepristranog i praved
nog okonanja spora, ali im ne pribjegavaju, ve savjetuju ili ak dopu
taju dvoboj, premda ga mogu zabraniti, time pristaju na smrt nedune
osobe.
No, kako je malo vjerojatno da Nikola Komentator nije razumijevao
ili bio upoznat s gore navedenim argumentima, zakljuuje se da govori
u ime sudaca ili savjetnika, kada kae da se dvoboj u nekim sluajevima
moe voditi bez poinjenja smrtnoga grijeha, naime u sluaju kada se
takav sud ne primjenjuje na njihovu, ve iskljuivo na odgovornost ili
savjet tuitelja i tuenoga.
Meutim, budui da nam ovdje nije svrha nairoko raspravljati o
takvim tumaenjima, ve nam se valja vratiti na pitanje vjetica, jasno
je da, budui da je takva ordalija zabranjena u sluaju drugih zloina,
kao to je kraa ili razbojnitvo, tim ga jo vie treba zabraniti u slua
ju vjetica koje, kako je poznato, svoju mo da izazivaju ili lijee bo
lesti, opinjavaju ili uklanjaju uinke arobnjatva, dobivaju od vraga.
I ne zauuje to vjetice mogu proi neozlijeene kunju takve
ordalije, i to uz pomo vraga, jer od prirodoslovaca saznajemo da ruke
premazane sokom odreenog bilja, nee izgorjeti u vatri. A vrag tono
zna kakvu mo ima to bilje. I premda moe zatititi ruku optuenice
od usijanog eljeza, tako da meu njih neprimjetno umetne neku drugu
tvar, isti uinak moe postii i prirodnim predmetima. Stoga radi njihove
bliske veze s vragom, vjeticama vie nego drugim zloincima, treba
zabraniti dokazivanje ordalijama, te se upravo poradi injenice da su
zahtijevale taj sud, imaju teretiti sumnjom za vjetiju herezu.
Taj argument moe potvrditi jedan dogaaj, koji se zbio prije manje
od tri godine u konstancijskoj biskupiji. U zemljama grofova Fiirstenberga i Schwartzwalda, ivjela je zloglasna vjetica na koju se narod
neprestano tuio. Grof ju je konano, na zahtjev javnosti uhitio i optu
io za razna opaka arobnjatva. Prilikom ispitivanja pod muenjem,
vjetica je, u elji da izbjegne smrt, zahtijevala da je podvrgnu ordaliji
usijanim eljezom, to joj je grof, uslijed svoga neiskustva, dopustio.

Tako je optuena nosila usijano eljezo, ali ne samo ugovorena tri, ve

est koraka, a ponudila se da ga nosi ak i due. I premda je to bio oit
dokaz da je vjetica (budui da se nitko od svetaca nije drznuo na takav
nain iskuavati boju pomo), oslobodili su je okova i ta vjetica i
danas ivi u tim krajevima, na veliku sablazan vjere.
OSAMNAESTO PITANJE
O nainu izricanja konane i zakljune presude.
ri razmatranju onih sluajeva u kojima sudac moe izrei presudu
sam, bez suradnje dijecezanskog biskupa i ordinarija, predmnije
vamo da mi inkvizitori moramo biti osloboeni dunosti izricanja pre
sude u takvim sluajevima, i to ne samo radi zatite vjere i pravde, ve
i stoga to u istom duhu iskrenosti nastojimo te dunosti osloboditi
biskupijske suce. Ali, ne stoga to nam je nakana umanjiti njihov au
toritet i jurisdikciju, jer odlue li primijeniti svoj autoritet na takve
sluajeve, mi se inkvizitori o tomu takoer moramo sporazumjeti.
Osim toga, valja imati na umu da zloini vjetica o kojima govori
mo, nisu samo crkveni, radi ega se svjetovni vladari i gospodari ne
smiju iskljuiti od suenja i presuivanja u takvim stvarima. Istodobno,
pak, pokazat emo da u nekim sluajevima ne smiju izrei konanu
presudu bez ovlatenja dijecezanskih sudaca.
Prvo emo, meutim, razmotriti samu presudu, potom prirodu nje
zina izricanja, a na kraju emo raspraviti o razliitim nainima njezina
izricanja.
U svezi prvoga pitanja, sv. Augustin tvrdi, da se osuujua presuda
ne smije izrei protiv optuenika, kojemu krivnja nije dokazana ili nije
priznao zloin. A tri su vrste presude: tijekom parnice, konana i nalaua, koje sv. Rajmund objanjava na sljedei nain. Presuda tijekom
parnice je ona, koja se ne izrie u pogledu glavne toke optube, ve
s obzirom na neke posredne, koje izranjaju tijekom sudskog postupka.
Takva je odluka o tome treba li dopustiti iskaz svjedoka ili kakve digre
sije, te o tomu slinim pitanjima. Nadalje, presuda bi se mogla nazvati
privremenom, ako je izreena samo usmeno, bez njezina formalnog
biljeenja u zapisnik.
Konana presuda je ona kojom se objavljuje konana presuda o
glavnoj toki optube.

Nalaua presuda je ona koju izrie nii autoritet na nalog viega.

Ovdje emo, meutim, raspravljati o prve dvije presude, osobito o ko
nanoj.
Zakon odreuje da je konana presuda, izreena bez potivanja pra
vila zakonskog postupka, prema zakonu nitetna. A zakonski postupak
ukljuuje dva osnovna pravila. Prvo se odnosi na osnove presude, jer
je neodriva presuda koja se ne osniva na ispravnom sasluanju argu
menata tuitelja i branitelja. Drugo pravilo ne ukljuuje potivanje osno
va presude, ve odreuje da presuda ne smije biti uvjetna. Naprimjer,
o pravu posjeda ne smije se uvjetno odluiti na temelju neke kasnije izne
sene tvrdnje o pravu vlasnitva. No, ne postoji li takva dvojba, presuda
je osnovana.
Meutim, u sluaju o kojemu ovdje govorimo, naime, o postupku koji
se vodi u ime vjere na temelju optube za herezu (premda optuba nije
jednostrana), taj se postupak ima voditi bez odlaganja i skraeno. Drugim
rijeima, sudac ne treba ustrajati na donoenju sudbenog naloga ili
zahtjeva za pobijanje optube. No, mora dopustiti mogunost iznoenja
neophodnih dokaza, te mora objaviti svoje priopenje, zahtijevati sve
ano polaganje prisege o kleveti, itd. Stoga je nedavno donesen nov
zakon o nainu postupanja u takvim sluajevima.
S obzirom na drugi predmet nae rasprave, naime, na prirodu izrica
nja presude, valja istaknuti da presudu moe izrei iskljuivo sudac,
jer se u suprotnom nee smatrati valjanom. Nadalje, sudac mora pred
sjedati na javnom i poasnom mjestu, te izrei presudu tijekom dana,
a ne u noi. Pri tome se moraju potivati i neki drugi uvjeti. Tako se,
primjerice, presuda ne smije izricati svetih dana, niti se tih dana smije
objaviti u pismenom obliku.
Meutim, valja iznova istaknuti, da sudski postupak u takvim slu
ajevima mora biti jednostavan i skraen, te se zakonski smije voditi
tijekom svetih dana, to je podesnije javnosti, a sudac smije skratiti svaka
udaljavanja od predmeta (digresije). Stoga sudac po svom nahoenju
moe postupiti na takav nain, pa ak i izrei presudu bez njezina pret
hodnog izricanja u pismenom obliku. Jer, autoriteti nas izvjeuju da
se presuda u nekim sluajevima, moe smatrati pravomonom, premda
nije donesena u pismenom obliku, kada je to, primjerice, uvrijeen obiaj
nekog mjesta ili suda. Postoji i izvrstan presedan za biskupa, koji nastu
pa u dunosti suca, prema kojemu se doputa da presudu izree neka
druga osoba.

Meutim, iznova istiemo da, premda se u kaznenim sluajevima

ne smije odgaati izricanje presude, to pravilo ne vrijedi u etiri sluaja,
kao ni u ona dva o kojima ovdje raspravljamo. Prvi je sluaj kada je za
tvorenica trudna, pri emu se izricanje presude odgaa do trenutka ro
enja djeteta. Drugi je sluaj kada je zatvorenica priznala svoj zloin,
no to je priznanje poslije zanijekala, odnosno, kada priznanje nije po
novljeno na nain koji smo opisali u etrnaestom pitanju.
Prije nego li ponemo raspravljati o treem predmetu naeg istrai
vanja, dakle, o razliitim nainima izricanja presude, kojima emo se
baviti na kraju ovoga djela, valja nam osvrnuti se na razliite osnove
koje zatvorenika terete sumnjom, a iz kojih proizlaze i razliiti naini
izricanja presude.
DEVETNAESTO PITANJE
O razliitim stupnjevima oite sumnje, koji opravdavaju
izricanje presude protiv

optuenika.

taro i novo zakonodavstvo pruaju nam odgovor na pitanje o ra

znolikosti naina, kojima se moe utvrditi postoji li sumnja za he
rezu ili neki drugi zloin, te moe li se presuda i kazna protiv optuenika
osnivati na takvim sumnjama. Naime, glosa uz kanon nos in quemquam,
koju smo citirali u posljednjem pitanju, kae da se zatvorenik moe
osuditi na etiri naina: na temelju iskaza svjedoka na sudu, injeninog
dokaza, prethodnih presuda protiv zatvorenika ili na temelju teke
sumnje.
Kanonisti ukazuju na tri vrste sumnje. O prvoj govori Kanon: "Nee
te osuditi nikoga na temelju vae subjektivne sumnje." Druga je vrsta
sumnje koja se osniva na vjerojatnosti, a ona, za razliku od prve, vodi
do kazne oienja. Trea je vrsta ozbiljne sumnje, i ona vodi do osude.
O toj sumnji govori sv. Jeronim, kada kae da mu moe zatraiti rastavu
zbog preljuba, ili kada postoji osnovana sumnja za preljub.

Dalje valja istaknuti da se druga vrsta, odnosno sumnja koja se os

niva na velikoj vjerojatnosti ili indicijama, doputa kao svojevrstan
polu-dokaz, drugim rijeima, ona dodatno potkrjepljuje druge dokaze.
Stoga takoer moe dovesti do presude, i to ne samo kazne oienja.
to se, pak, tie teke sumnje, dostatne za osudu, dvije su vrste. Jedna
je zakonska, kada zakon odreuje i utvruje neku toku koja se ne smije

pobijati nikakvim dokazima. Naprimjer, kada je mukarac spolno opio

sa enom prije sklapanja braka, na koji joj se obvezao, pretpostavljat
e se da je brak sklopljen, i ta se pretpostavka ne smije nikakvim do
kazima pobijati. Druga je vrsta teke sumnje zakonska, ali se ne osniva
na zakonu, to je sluaj kada zakon presumira, ali ne utvruje injenicu.
Naprimjer, zakon pretpostavlja da je neka ena spolno opila s mukar
cem s kojim je dugo ivjela, ali ta se pretpostavka smije pobijati do
kazima.
Primijenimo li sve reeno na nau raspravu o herezi vjetica i na su
vremene zakone, zakljuit emo da zakon utvruje tri stupnja sumnje u
sluaju hereze: laku, teku i izrazito teku.
Prvu zakon naziva lakom sumnjom, a o njoj govori i kanon Accusatus, de Haeret. lib. 6: "Ako je optuena na sebe navukla samo laku
i malu sumnju, te ako se iznova tereti takvom sumnjom, premda je ra
di toga ve bila otro kanjena, ne smije joj se pripisati kazna utvrena
za povratnike heretike." A takva se sumnja naziva malom ili lakom
jer se moe ukloniti malom i slabom obranom, te stoga to se osniva na
lakim i slabim slutnjama. Dakle, naziva se malom jer je potvruju slabi
dokazi, a lakom jer se osniva na lakim slutnjama.
Slijedi nekoliko primjera obine hereze: kada se za neke ljude usta
novi da su se kriom sastajali radi tovanja, ili da svojim nainom i
vota i ponaanjem odstupaju od uobiajenih navika vjernika; ili su se
okupljali u kolibama i stajama, ili tijekom nekih svetih dana godine, u
osamljenim poljima ili umama, danju ili nou, ili su se na bilo koji
nain izdvajali, i nisu pohodili svetu misu u uobiajeno vrijeme ili na
uobiajen nain, ili su kriom prijateljevali s osumnjienim vjeticama.
Takvi se ljudi imaju teretiti barem lakom sumnjom za herezu, jer se usta
novilo da se heretici esto ponaaju na opisane naine. A o toj lakoj sum
nji Kanon veli sljedee: "Oni za koje se na temelju neznatne tvrdnje
ustanovi da su odstupali od uenja i puta katolike vjere, ne smiju se
smatrati hereticima, niti se protiv njih moe izrei presuda."
S time se slae Henrik Segusijski, koji u svojoj Sumi; de Praesumptione veli: "Valja istaknuti da se heretik, premda je osuen na temelju
neznatne tvrdnje o stvari za koju se sumnjii, ne smije na temelju toga
smatrati heretikom." A to dokazuje na nain koji smo naprijed opisali.
Druga se vrsta sumnje u zakonu naziva tekom ili silnom (esto
kom), a o njoj Kanon (Accusatus) kae sljedee: "Onaj tko je optuen

ili osumnjien za herezu, i koji se tereti tekom ili silnom sumnjom za

taj zloin... itd." I dalje: "To nisu dvije vrste sumnje, ve samo jedna."
Isto objanjava i Giovanni d'Andrea: "Silno je istovjetno snanom, kako
20
tvrdi arhiakon govorei o ovome Kanonu." A Bernardus Papiensis
21
i Huguccio takoer tvrde da je silno istovjetno snanom ili velikom. I
sv. Grgur, u Prvoj knjizi svojih Komentara veli: "Silan se vjetar dignuo."
Stoga kaemo da je silan svaki argument koji se osniva na snanim doka
zima. Toliko o tome.
Prema tome, velika se sumnja naziva silnom ili snanom, a to stoga
to se moe pobiti samo silnim ili vrstim dokazom, te stoga to proizlazi
iz velikih, silnih i snanih nagaanja, argumenata i dokaza. Ilustrirajmo
to primjerom obine hereze, kada se ustanovi da su neki ljudi pruali
utoite poznatim hereticima, i iskazivali im svoju naklonost, ili su ih
posjeivali i s njima se udruivali i darivali ih, primali u svoje domove
i pruali im zatitu, te slino. Takvi se ljudi terete silnom sumnjom za
herezu. Istom se sumnjom terete i u sluaju vjetije hereze jer sudje
luju u njihovim zloinima.
Tu valja osobito ukazati na one mukarce ili ene, koji gaje neku neo
binu ljubav ili neumjerenu mrnju, ak i kada ni na koji drugi nain
ne nanose tetu ljudima ili ivotinjama. Naime, kako smo rekli, ljudi
koji se tako ponaaju u bilo kojoj herezi, terete se snanom sumnjom.
To odreuje i Kanon kada veli da nema nikakve dvojbe, da postupanja
takvih ljudi proizlaze iz njihove naklonosti herezi.
Trea i najvea sumnja se u zakonu naziva tekom ili estokom
sumnjom, jer Kanon, kao i arhiakon i Giovanni d'Andrea u svojim
20) 'Papiensis.' Bernardus Papiensis, uveni talijanski kanonist iz trinaestog stoljea, umro je
18. rujna 1213. Roen je u Paviji, a na Bolonjskom sveuilitu je studirao pravo i teologiju.
Do 1191. obnaao je slubu nadstojnika katedrale u Paviji, do 1198. bio je biskup Faenze, nakon
ega je, do svoje smrti, obnaao slubu pavijskog biskupa. Meu njegovim mnogobrojnim
djelima, najpoznatija je zbirka kanonskih tekstova naslovljena 'Breviarium extravagantium'
(kasnije poznata pod nazivom 'Compilatio prima antiqua'), u kojoj su sadrani drevni kanoni
koji nisu bili uvrteni u Gracijanov Dekret, kao i razni potonji dokumenti. Ta je zbirka nasta
la izmeu 1187. i 1191. (ur. Friedberg u 'Quinque compilationes antiquae', Leipzig, 1882.
21) 'Huguccio.' Hugo iz Pie, ugledni talijanski kanonist, umro 1210. Roenje u Pisi (datum
roenja nepoznat). Studirao je na Bolonjskom sveuilitu, gdje je poslije predavao kanonsko
pravo. Godine 1190. je izabran za biskupa Ferrare. Meu njegovim djelima nalazi se i etimo
loka rasprava 'Liber derivationum', a autor je i Sume o Gracijanovu Dekretu, koja se smatra
najopsenijim i jednim od najvrjednijih komentara toga vremena. Neke propuste u tom djelu
ispravio je i popunio Joannes de Deo.

glosama objanjavaju da rije silno i estoko nisu istoznanice. O toj

sumnji Kanon (dist. 34) kae sljedee: "Ta pretpostavka ili sumnja se
naziva estokom, jer suca estoko primorava da u nju vjeruje, i
nikakvim se izgovorima ne moe ukloniti; takoer i stoga to proizlazi
iz estokih i uvjerljivih slutnji."
Tako, primjerice, u sluaju obine hereze, kada se ustanovi da neke
osobe gaje duboku ljubav i privrenost prema hereticima, od njih prima
ju utjehu ili ine druge sline radnje sukladne njihovim obiajima i
obredima, takve se osobe terete estokom sumnjom za herezu, te se na
temelju toga imaju osuditi. (Vidi mnoge odredbe o tome u VI. knjizi
Kanona.) A nedvojbeno je da takve osobe tako postupaju jer vjeruju u
neku herezu.
Isto vrijedi i u sluaju vjetije hereze, za osobe koje izvode radnje
sukladne obredima vjetica. No, vie je vrsta takvih radnji. Neke uklju
uju samo izgovaranje prijetnji, kao to je, primjerice: "Uskoro e
spoznati to e ti se dogoditi" ili slinih rijei. Katkad ukljuuju samo
dodir, neobino polaganje ruku na ovjeka ili ivotinju. Katkad se takvi
ljudi samo pokazuju, danju ili nou, drugim osobama dok lee u kreve
tu, a to ine kada ele zaarati ljude ili ivotinje. No, prilikom izazivanja
oluja slue se drugim radnjama i obredima, koje izvode pokraj rijeke,
kako smo pokazali prije, na mjestu gdje smo raspravljali o nainima iz
voenja arobnjakih djela. Kada se takvi ljudi otkriju i potkau, osuuju
se na temelju estoke sumnje za herezu arobnjatva. To osobito vrijedi
u sluaju kada je neposredno nakon izvoenja tih radnji, ili nakon od
reenog vremena, uslijedio neki arobnjaki uinak. Tada, naime, postoji
neposredan injenini dokaz ili, pak, posredan, u sluaju otkrivanja
arobnjakih naprava i predmeta skrivenih na nekome mjestu. I premda,
uslijed proteka odreenog vremena, injenini dokaz vie nije toliko
snaan, takva se osoba i dalje tereti snanom sumnjom za arobnjatvo,
a tim vie za obinu herezu.
Postavi li se pitanje moe li vrag nanijeti tetu ljudima i ivotinjama
bez pomoi ene, koja se pojavljuje u viziji ili bez njezina dodira, od
govaramo da moe, i to kada mu Bog dopusti. No, Bog mnogo ee
doputa opinjavanja osobe koja Mu je posveena, ali je, meutim,
poriui vjeru, pristala na injenje drugih stranih zloina. Stoga se
vrag mnogo ee koristi takvim nainima pri nanoenju zla ivim bi
ima. Nadalje, moemo rei da vrag, premda moe izvoditi svoja djela

bez vjetice, to radije ini uz njezinu pomo, i to zbog mnogih razloga

koje smo objasnili prethodno u ovome djelu.
Zakljuimo, dakle, s obzirom na gore navedena razlikovanja, da se
osumnjieni za herezu arobnjatva svrstavaju u tri kategorije, budui
da se mogu teretiti lakom, ozbiljnom i tekom sumnjom. Lakom sum
njom se terete oni, koji postupaju na takav nain da protiv sebe izazivaju
malu ili laku sumnju za tu herezu. I, kako je reeno, premda se takva
osoba ne smije oznaiti heretikom, mora biti podvrgnuta kanonskom
oienju ili abjuraciji, kao i u sluaju osobe osuene za laku herezu.
Jer Kanon propisuje (cap. Excommunicamus) sljedee: "Oni koji se
terete vjerojatnom sumnjom (odnosno, prema Henriku Segusijskom,
lakom sumnjom), osim ako im se, uvaavajui prirodu sumnje i svojstva
njihove naravi, ne dopusti da dokau svoju nedunost prikladnim oi
enjem, imaju se kazniti maem izopenja, to e svim ljudima pruiti
dostojnu zadovoljtinu. A ustraju li u svojoj herezi i tijekom jednogo
dinje ekskomunikacije, bit e osueni kao heretici."
Valja imati na umu da se na temelju oienja kojemu su podvrgnu
ti, bez obzira jesu li na njega pristali ili ne, i bez obzira jesu li njime do
kazali svoju nedunost ili ne, trebaju smatrati pretpostavljenim hereti
cima kojima je nametnuta kazna kanonskog oienja.
A da se takva osoba koja se tereti lakom sumnjom, moe i treba prinu
diti na javnu abjuraciju, pokazuje kanon Accusatus, gdje pie: "Osoba
optuena ili osumnjiena za herezu, koja se tereti snanom sumnjom
za taj zloin, i koja poini herezu nakon to se pred sucem odrekla te
hereze, bit e, na temelju zakonske fikcije, smatrana povratnikom u
herezu, premda mu ta hereza prije abjuracije nije bila dokazana. Ako je,
pak, prvotna sumnja bila mala ili laka, premda optueni svojim povratnitvom navlai na sebe otru kaznu, nee mu biti izreena kazna pro
pisana za povratnike u herezu."
Ali, ak se ni oni koji se terete snanom sumnjom, odnosno, oni koji
su postupali na takav nain da su na sebe navukli veliku i snanu sumnju,
nuno ne smatraju hereticima, niti se kao takvi imaju osuditi. Jer, Kanon
izriito odreuje da se nitko ne moe osuditi za tako velik zloin na te
melju snane sumnje:
"Stoga nalaemo da se optueni, koji se tereti ak i snanom sum
njom, ne smije osuditi za tako velik zloin. No, tereti li se tako sna
nom sumnjom, mora mu se zapovjediti da se odrekne svake hereze, a
osobito one za koju se tereti snanom sumnjom."

Ali, ako optueni poslije ponovno upadne u svoju prvotnu ili neku
drugu herezu, ili se udruuje sa osobama za koje zna da su vjetice ili he
retici, ili ih posjeuje, prima, s njima se savjetuje, oprata im ili im iska
zuje naklonost, nee izbjei kaznu propisanu za povratnike, kako je
odreeno u odlomku Accusatus. Jer ondje pie: "Onaj koji se upleo u
neku herezu ili heretiku sljedbu, ili je bio u kakvoj zabludi o nekom
lanku vjere ili crkvenom sakramentu, te se poslije konkretno i openito
odrekao svoje hereze; i ako je nakon toga prihvatio neku drugu here
zu, ili je postao sljedbenikom kakve druge heretike sljedbe ili gaji
kakvu zabludu u pogledu nekog lanka vjere ili sakramenta Crkve, takav
se, prema naoj odluci, ima smatrati povratnikom u herezu. Prema tome,
ustanovi li se da osoba, za koju se zna da je prije javne abjuracije zapala
u herezu, nakon te prisege prima heretike, posjeuje ih ili im uruuje
i alje darove, iskazuje im naklonost, itd., takva se osoba ima zaslue
no i istinito smatrati povratnikom u herezu. Jer taj dokaz nedvojbeno
dokazuje njegovu prvotnu krivnju." To je smisao rijei Kanona.
Iz navedenoga jasno proizlazi da postoje tri sluaja kada e osoba
pod snanom sumnjom za herezu, biti nakon abjuracije kanjena kao
povratnik u herezu. Prvi je sluaj kada takva osoba ponovno upadne u
istu herezu, za koju se snano sumnjiila. Drugi je sluaj kada se odre
kla svake hereze, ak i ako prije nije bila osumnjiena ili optuena za
herezu. Trei je sluaj kada takva osoba prima i iskazuje naklonost he
reticima. Ovaj posljednji sluaj saima i obuhvaa mnoge druge sluajeve.
Postavlja se, meutim, pitanje kako valja postupati kada se osoba,
koja se tereti snanom sumnjom, uporno ogluuje o suevu zapovijed za
odricanje hereze. Treba li takvu osobu odmah izruiti svjetovnom sudu
na kanjavanje? Odgovaramo da se to ne smije ni pod kojim uvjetima
uiniti, jer Kanon (ad abolendam) to izriito propisuje, premda ne
govori o osumnjienima, ve o osobama oito obuzetima herezom. Ajo
otrije valja postupati protiv onih, koji su oito obuzeti herezom, nego
protiv onih koji su samo osumnjieni za herezu.
Postavi li se, dakle, pitanje kako valja postupiti protiv takvih osoba,
odgovaramo da sudac protiv takve osobe mora postupiti sukladno od
redbi excommunicamus, te je treba ekskomunicirati. A ustraje li ta
osoba u svojoj herezi i nakon jednogodinje ekskomunikacije, treba je
osuditi kao heretika.
Tu su i osobe koje se terete silnom ili tekom sumnjom, koje svojim
postupcima na sebe navlae silnu ili teku sumnju. Takvi se trebaju

smatrati hereticima, te prema njima valja uvijek postupati sukladno

kanonskome zakonu. Jer, takve osobe ili priznaju ili ne priznaju svoj
zloin. A, priznaju li ga i ele ponovno prihvatiti vjeru i odrei se svoje
hereze, bit e vraene u pokori. No, odbiju li odrei se hereze, izruit e
se svjetovnom sudu radi kanjavanja.
Meutim, ne prizna li optuenik svoj zloin nakon izricanja presude,
i ne pristaje li odrei se svoje hereze, osudit e se kao nepokajani he
retik. Jer, estoka sumnja je dostatna za osudu, i iskljuuje mogunost
pobijanja drugim dokazima.
Budui da ovdje raspravljamo o obinoj herezi, kada ne postoji ni
kakav neposredan ili posredan injenini dokaz, kako emo pokazati pri
izlaganju estog naina izricanja presude, kada se optuenik osuuje
za herezu, premda moda stvarno nije heretik, navedeno jo vie vrijedi
u sluaju hereze vjetica, gdje uvijek postoji jo i neposredan dokaz
zaaranosti djece, ljudi ili ivotinja ili, pak, posredan dokaz u obliku
otkrivenih arobnjakih predmeta.
I, premda se u sluaju obine hereze, pokajanima koji su izvrili abjuraciju, odreuje kazna pokore i doivotnog zatvora, u sluaju ove here
ze, premda crkveni sudac moe zatvorenici izrei pokoru, svjetovni joj
sudac, radi svjetovnih povreda, odnosno, teta koje je vjetica prouzro
ila ljudima, stoci i imovini, moe izrei smrtnu kaznu; a crkveni sudac
ne moe sprijeiti izricanje te kazne, jer, ak i da je ne izrui svjetovnome
sucu na kanjavanje, to mora uiniti na njegov zahtjev.
DVADESETO PITANJE
O prvom nainu izricanja presude.
akle, optuena se moe proglasiti nedunom i osloboditi, ili se mo
e ustanoviti da je oklevetana, ili se na temelju njezina ugleda,
smatra osnovanim podvrgnuti je ispitivanju i muenju, ili se tereti sna
nom ili tekom sumnjom za herezu, ili se istodobno javno potkazuje i
sumnjii za herezu, ili je priznala svoju herezu i pokajala se, te se usta
novi da nee ponovno upasti u herezu, ili je priznala herezu i pokajala
se, ali se ustanovi da e vjerojatno ponovno upasti u herezu, ili je priznala
i nije se pokajala, ali se ustanovi da nee stvarno ponovno upasti u
herezu, ili je priznala i nije se pokajala, ali e sigurno ponovno upasti
u herezu, ili nije priznala, ali je osuena za herezu na temelju iskaza
vjerodostojnih svjedoka i na druge zakonite naine, ili je osuena za

herezu, ali je pobjegla ili se drsko udaljila, ili se ustanovilo da nije prouz
roila nikakvu tetu arobnjatvom, ve je uklonila zaaranost neprikla
dnim i nedoputenim sredstvima, ili se ustanovilo da je rije o arobnjakustrijelcu ili arobnjaku koji je zaarao oruje s ciljem ubijanja, ili je rije
o vjetici-primalji koja je poput neprijatelja rtvovala djecu vragu ili je
iznosila frivolne i lane tvrdnje s ciljem da izbjegne smrt:
S obzirom na to, ustanovi li se da je optuena posve neduna, izrei
e se konana presuda i to na sljedei nain:
Ovdje prije svega istiemo da se optuena smatra posve nedunom,
ako se tako ustanovi nakon revnog raspravljanja o injenicama pos
tupka, uz savjetovanje pravnih strunjaka, nakon ega se ne moe osudi
ti ni na temelju osobnoga priznanja, ni na temelju injeninih dokaza
ili iskaza zakonitih svjedoka (jer im se iskazi nisu podudarali s obzi
rom na glavni predmet optube); i kada optuena nikada prije nije bila
osumnjiena ili ozloglaena radi tog zloina (to ne vrijedi u sluaju kada
je ozloglaena za neki drugi zloin); te kada se njezin zloin ne moe
dokazati injeninim dokazom. U tom sluaju se postupa na sljedei
nain. Biskup ili sudac je oslobaa sljedeom presudom:
"Mi, N. N., biskup, milou Bojom, toga i toga grada (ili sudac,
itd.), na temelju optube koja je protiv tebe, N. N., iz toga i toga mjesta,
te i te biskupije, podnesena pred nama, za zloin hereze i poglavito a
robnjatva; te na temelju injenice da tu optubu nismo mogli preutjeti
i zanemariti, drznuli smo se istraiti istinitost gore spomenute optube,
pozivanjem svjedoka i tvojim sasluanjem, te koristei se drugim nai
nima koje doputaju kanonske odredbe. Nakon to smo, dakle, revno
pregledali i ispitali sve to je u ovome sluaju uinjeno i reeno, te se
utekli savjetu uenih pravnika i teologa, i sve to iznova ispitali i istra
ili; predsjedavajui kao suci na ovome sudu, odgovorni pred Bogom
i istinom, te pred svetim Evaneljem koje je pred nama, kako bi naa
odluka proizala od Boga i da nam oi vide samo pravdu, donosimo
konanu presudu na ovaj nain, zazivajui ime Kristovo. Jer, na temelju
onoga to smo vidjeli i uli, te to je pred nama u ovome sluaju izneseno,
priloeno, uinjeno i izvreno, ustanovili smo da nijedna toka optube,
koja je protiv tebe pred nama iznesena, nije zakonito dokazana, izjavlju
jemo, objavljujemo i iznosimo nau konanu presudu, da protiv tebe
nijedno djelo nije zakonito dokazano, a na temelju kojega bi se trebala
ili mogla smatrati heretikom ili vjeticom, ili se na bilo koji nain teretiti

sumnjom za grijeh hereze. Stoga te ovom objavom, istragom i odlukom

oslobaamo. Ova je presuda donesena, itd."
Valja imati na umu da se nigdje u presudi ne smije napisati da je
optuena neduna ili zatiena (izuzeta), ve da optuba protiv nje nije
zakonito dokazana. Jer, dogodi li se da nakon kratkog razdoblja, optuena
ponovno bude izvedena pred sud, te joj se krivnja zakonski dokae, bit
e osuena, usprkos prethodnoj oslobaajuoj presudi.
Nadalje se istie da se ista oslobaajua presuda moe donijeti u
sluaju osobe optuene da je primala, titila ili na drugi nain hereticima
pruala utjehu i naklonost, kada protiv nje nije nita drugo zakonski
dokazano.
Svjetovni sudac kojeg je ovlastio biskup, na svoj e nain izrei ta
kvu presudu.
DVADESET PRVO PITANJE
O drugom nainu izricanja presude,
kada je optueni samo ozloglaen.
rugi nain izricanja presude primjenjuje se kada se nakon revne
rasprave o temeljima optube, uz savjetovanje strunih i uenih
pravnika, ustanovi da je optuena ili optueni samo javno oklevetan da
je heretik, u nekom selu, gradu ili provinciji. U tom sluaju optuena
nee biti osuena ni na temelju osobnog priznanja, ni injeninog do
kaza, ni iskaza zakonitih svjedoka; i ako je protiv nje dokazano samo
to da je rtva klevete, a nije se mogla dokazati istinitost nijedne arobnjake radnje, koja bi ju mogla teretiti snanom ili tekom sumnjom, kao
to bi bio sluaj da je izrekla neku prijetnju, primjerice: "Uskoro e
vidjeti to e ti se dogoditi", ili neto slino, nakon ega je tu osobu ili
njezinu stoku, zadesila neka nesrea.
Dakle, sljedei se postupak primjenjuje u sluaju osobe protiv koje
je dokazano samo da je rtva klevete. Tada se optuena ne moe osuditi,
niti se moe osloboditi na prvi nain, ve se mora podvrgnuti kanonskom
oienju. Stoga neka biskup, njegov zamjenik ili sudac, prije svega ima
na umu da se, u sluaju hereze, ozloglaenost optuene ne mora osnivati
samo na izvjeima estitih i uglednih ljudi, ve da jednaku teinu ima
i objeda obinog i prostog puka.
Razlog tomu je injenica da osobe koje mogu nastupiti kao tuitelji
u sluaju hereze, mogu nastupiti i kao potkazivai. Naime, budui da

heretika moe optuiti svatko osim njegovih smrtnih neprijatelja, tako

ga i svatko moe potkazati.
Stoga neka biskup ili sudac izree kaznu kanonskog oienja na
sljedei ili neki drugi slian nain:
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, ili sudac tog
i tog okruga, nakon to smo revno ispitali temelje sluaja koji smo
vodili protiv tebe, N. N. iz te i te biskupije, pred nama optuene za zloin
hereze, itd., ustanovili smo da nisi priznala, niti si bila osuena za gore
spomenut zloin, niti te za taj zloin tereti ak ni laka sumnja, ve smo
ustanovili da su dobri i loi ljudi toga i toga sela, grada ili biskupije,
protiv tebe iznijeli istinite i zakonite tvrdnje; i kako bi uivala dobar glas
meu vjernicima, na temelju zakona te obvezujemo na kanonsko oi
enje, i propisujemo da se toga dana toga mjeseca, u toliko sati, pojavi
pred nama u pratnji toliko i toliko osoba istoga roda, kako bismo te oi
stili od zlog glasa. A tomu moraju jamiti krijeposni katolici, koji pozna
ju tvoje sadanje i prole navike i nain ivota. I istiemo da emo te,
zakae li u svom oienju, kazniti u skladu s odredbama Kanona."
Tu valja istaknuti da e optueni, za kojega se ustanovi da je javno
oklevetan za herezu, pri emu se osim toga protiv njega nita drugo nije
dokazalo, biti podvrgnut kanonskom oienju. To znai da e morati
pribaviti sedam, deset, dvadeset ili trideset ljudi, ovisno o teini klevete,
te o veliini i znaaju mjesta o kojemu je rije, a to moraju biti ljudi
njegova poloaja i roda. Naprimjer, ako je ozloglaeni crkvenjak, i oni
moraju biti crkvenjaci; ako je svjetovnjak, i oni moraju biti svjetovnjaci;
ako je vojnik, vojnici ga trebaju oistiti zloina za koji se klevee. Ti
jamci moraju biti krijeposni ljudi katolike vjere, koji poznaju njegove
prole i sadanje navike i nain ivota.
Odbije li optueni to oienje, bit e ekskomuniciran. A ustraje li
u svojoj zabludi tijekom jednogodinje ekskomunikacije, bit e osu
en kao heretik.
Prihvati li, pak, oienje, ali u njemu zakae, odnosno, ne uspije li
pribaviti potreban broj i soj ljudi, bit e smatran krivim i osuen za herezu.
Ovdje valja primijetiti da, kada kaemo da se optuenik mora oistiti
posredstvom tolikog broja ljudi njegova poloaja i roda, to valja pro
tumaiti openito, a ne iskljuivo. S obzirom na to, osobe koje trebaju
povratiti dobar glas nekom biskupu, ne trebaju nuno biti biskupi, ve
to mogu biti i opati i drugi zareeni sveenici. Slino vrijedi i u drugim
sluajevima.

A ozloglaeni e se oistiti na sljedei nain. U vrijeme propisano

za njegovo oienje, pojavit e se sa svojim jamcima pred biskupom,
koji je sudac, u mjestu u kojemu je javno ozloglaen. Potom e poloiti
ruku na Knjigu Evanelja i izgovarati sljedee rijei:
"Priseem na ova etiri sveta Evanelja Boja, da nikada nisam sli
jedio, vjerovao ili propovijedao, niti da slijedim ili vjerujem u takvu
herezu (koju e imenovati) za koju sam oklevetan."
Drugim rijeima, pod prisegom e porei tvrdnje koje su predmet
klevete.
Nakon toga e njegovi jamci poloiti ruke na Evanelje i svaki e od
njih pojedinano prisegnuti sljedee: "Priseem na ovo sveto Evanelje
Boje, da vjerujem da je prisegnuo na istinu." Potom e biti podvrgnut
kanonskom oienju.
Nadalje vrijedi istaknuti da e osoba koja se klevee za herezu, biti
oiena na mjestu u kojemu je ozloglaena. A, ako je ozloglaena u
vie mjesta, bit e joj nareeno da ispovijedi katoliku vjeru, i porekne
herezu u svim tim mjestima.
I neka takva osoba ne podcjenjuje znaaj takvog kanonskog oi
enja, jer kanonski zakon odreuje da e ozloglaeni, upadne li ponovno
u herezu od koje je oien, biti izruen svjetovnom sucu kao povratnik
u herezu. Neto je drukije u sluaju osobe koja upadne u neku drugu he
rezu, od koje prije nije bio oien.
DVADESET DRUGO PITANJE
O treoj vrsti presude, koja se izrie nad ozloglaenom
osobom koja se ima podvrgnuti ispitivanju.
rei nain zakljuenja postupka koji se vodi u ime vjere, odnosi se
na sluaj kada se nakon pozornog razmatranja utemeljenosti pos
tupka, uz savjetovanje strunih pravnika, ustanovi da je osoba optuena
za herezu nedosljedna u svojim iskazima, ili da postoji dovoljno osnova
da bude podvrgnuta ispitivanju pod muenjem. A ako nakon takvog is
pitivanja ne prizna svoju krivnju, smatrat e se nedunom. To je sluaj
zatvorenika koji nije obuzet herezom, niti je osuen na temelju osobnog
priznanja, injeninog dokaza ili iskaza zakonitih svjedoka, i ne postoje
nikakve indicije da se tereti takvom sumnjom, a koje bi ga mogle ob
vezati na abjuraciju, ali su u svim tim sluajevima njegovi iskazi dani

prilikom ispitivanja, nedosljedni. Ili, pak, mogu postojati drugi razlozi,

zbog kojih se moe podvrgnuti muenju. U takvom se sluaju postupa na
sljedei nain.
Budui da takva presuda ukljuuje meutomnu presudu, koja mora
ii na tetu, a ne u korist zatvorenika, inkvizitor je ne smije podijeliti
na dvije presude, ve ih mora objediniti u jednu. Prije svega, ustraje li
optueni u svojim poricanjima, i estiti ga ljudi svojim uvjeravanjima
nikako ne mogu potaknuti na priznanje, donijet e se sljedea presuda,
koja je u izvjesnom smislu konana.
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, ili sudac na
podruju pod vladavinom toga i toga princa, nakon razmatranja svih
argumenata tijekom postupka, koji smo vodili protiv tebe N. N., u tome
i tome mjestu, te i te biskupije, te nakon pozornog ispitivanja, ustano
vljujemo da nisi dosljedna u svojim odgovorima, i da te na temelju mno
gih drugih indicija, moemo osnovano podvrgnuti ispitivanju i muenju.
Stoga, kako bi istina bila izreena iz tvojih usta, i da svojim dvosmi
slenostima ne uvrijedi svoje suce, izjavljujemo, objavljujemo i presu
ujemo da e dananjega dana u toliko sati, biti podvrgnuta ispitivanju
pod muenjem. Ova je presuda donesena, itd."
Ustanovi li se da su iskazi optuenika koji se podvrgava ispitivanju,
dvosmisleni i neodreeni, a istodobno postoje i druge indicije koje op
ravdavaju muenje, neka se obje te injenice ukljue u gore spomenutu
presudu. No, ako je osnovana samo jedna od tih dviju injenica, neka
se samo ona ukljui u presudu. Ali, presuda se treba odmah izvriti, ili
neka suci barem u to uvjere optuenika. U svakom sluaju, sudac ne
smije suvie voljno podvrgavati optuenika/optuenicu muenju, ve neka
toj mjeri pribjegava samo u nedostatku drugih dokaza. Stoga se poziva
da pronae druge dokaze. Ukoliko takvih dokaza nema, a sudac pretpo
stavlja da je optuenik kriv, ali iz straha odbija priznati, neka pokua
drugim doputenim nainima, uz uvijek neophodne mjere opreza, te
uvjeravanjima od strane optuenikovih prijatelja. A taj postupak ne
smije ubrzavati, jer e duboko razmiljanje i bijeda zatvora, kao i ustraj
na uvjeravanja estitih ljudi, veoma esto navesti optuenika da otkrije
istinu.
Meutim, ako se biskup i sudac, nakon proteka odreenog vremena
u kojemu zatvorenika dre u neizvjesnosti, te mnogih nagovaranja, uvje
re da optueni, s obzirom na sve okolnosti, porie istinu, neka ga podvr-

gnu lakim mukama, bez prolijevanja krvi, imajui na umu da je mue

nje esto varljivo i neuinkovito. Jer neki su ljudi toliko mekog srca i
slaboga duha, da e pod najblaim mukama priznati sve, bila to istina ili
la. Drugi su, pak, toliko tvrdoglavi da se ni pod najveim mukama is
tina iz njih nee moi istjerati. Neki koji su ve prije podvrgnuti mu
enju, drugi ga put mnogo lake podnose, jer su im se ruke ve navikle
na istezanja i iskrivljavanja pod spravama, kojima je cilj da ispitanika
toliko oslabe, da teko podnosi muenje. Drugi su zaarani tako, da e
radije umrijeti nego li priznati istinu, jer su postali neosjetljivi na bol.
Stoga valja biti veoma oprezan prilikom muenja, i najveu pozornost
treba obratiti na stanje ispitanika.
Nakon izricanja presude, krvnici e optuenu bez odlaganja pripre
miti za muenje. U meuvremenu e biskup ili sudac osobno ili posred
stvom onih estitih i gorljivih vjernika, nastojati optuenu uvjeriti da
dobrovoljno prizna istinu i, ako je potrebno, kako smo naprijed pokazali,
obeavajui joj da e joj potedjeti ivot.
Ne uspije li se, meutim, optuena tako zastraiti i natjerati na prizna
nje, muenje e se nastaviti drugoga ili treega dana. No, ne smije se
ponoviti istog dana na istome mjestu, jer takva su ponavljanja dopu
tena samo ako se pojave kakve druge indicije protiv optuene. Meu
tim, doputeno je nastaviti muenje sljedeega dana.
Potom neka se objavi sljedee: "Mi, gore spomenuti N. N., biskup
i N. N., sudac (ako je nazoan), odluujemo da ti, N. N., toga i toga dana,
bude iznova podvrgnuta muenju, kako bi iz tvojih usta izala istina."
I neka se sve to zabiljei u zapisnik postupka. A tijekom propisanog
razdoblja do nastavka muenja, neka osobno ili posredstvom drugih e
stitih ljudi, nastoji uvjeriti optuenu da prizna.
No, odbije li optuena priznati, ispitivanje se moe nastaviti utvr
enog dana, pod manjim ili veim mukama, sukladno teini njezinih
zloina. Suci neka pri tome obraaju pozornost na njezine rijei i
djela, na temelju kojih mogu saznati istinu, premda se te mjere opreza
ne mogu jednostavno nauiti, ve one proizlaze iz iskustva u primjeni
u razliitim sluajevima.
Ako ni nakon odgovarajueg ispitivanja pod muenjem, optuena
ne prizna svoje zloine, ne smije se podvrgnuti daljnjem muenju, ve
se mora otpustiti. Meutim, ukoliko prizna svoju krivnju i od Crkve
zatrai oprost, tada e se prema njoj postupati sukladno kanonu ad

abolendam, dakle, kao prema heretiku koji je priznao svoju krivnju,

ali se pokajao, te e joj se narediti da se javno pod prisegom odrekne
te hereze, i potom e se protiv nje izrei presuda, kao u sluaju onih koji
su osueni za herezu na temelju svoga priznanja. To emo objasniti u pi
tanju gdje razmatramo osmu metodu izricanja presude, na koju se i
tatelj ovdje upuuje.
S druge strane, prizna li optuena istinu, ali se ne pokaje, nego ustra
je u svojoj herezi, ali nije povratnica, bit e, sukladno Kanonu, nakon
odreenog razdoblja i upozorenja, osuena kao heretik i izruena svje
tovnom sudu, koji e joj izrei najteu kaznu, kako emo pokazati u
pitanju gdje razmatramo desetu metodu. No, ako je optuena povratnica
u herezu, bit e osuena na nain opisan u istom pitanju, na koje se i
tatelj upuuje.
Ovdje, meutim, valja osobito naglasiti da na isti, gore opisan na
in, treba postupati i u onim sluajevima kada ispitanik pod muenjem
ne prizna nijednu toku optube, niti se protiv njega ita dokae, a na
temelju ega bi mu se moglo narediti da se odrekne hereze ili da se osudi
za herezu. No, u drugim sluajevima, kada je optuenik obuzet herezom
ili postoje drugi posredni dokazi na osnovu kojih se moe prisiliti na
abjuraciju ili teretiti lakom ili tekom sumnjom, u takvim se, dakle, slu
ajevima optuenik ne smije podvrgnuti muenju. Meutim, ako optu
enik porie neke toke optube koje nisu dokazane, ali su dostatne da
opravdaju njegovo muenje, i, nakon to nije pod muenjem priznao te
toke optube, na temelju toga se ne moe osloboditi sukladno prvom
nainu izricanja presude. Umjesto toga, postupak se mora nastaviti s
obzirom na ono to je protiv njega dokazano, te se optuenik mora javno
odrei hereze kao osoba osumnjiena za herezu ili obuzeta herezom,
kako ve zahtijeva priroda postupka. I ako tada, nakon muenja, prizna
sve ili neke toke optube protiv njega iznesene, bit e prinuen na jav
nu abjuraciju hereze, koja mu je dokazana, i s obzirom na obje te inje
nice, protiv njega e se izrei presuda.

DVADESET TREE PITANJE

etvrti nain izricanja presude u sluaju optuenika
koji se tereti lakom sumnjom.
etvrti se nain okonanja postupka, koji se vodi u ime vjere, pri
mjenjuje kada se, nakon revnog razmatranja svih toaka postupka i
savjetovanje strunih odvjetnika, ustanovi da se optuena tereti samo
lakom sumnjom za herezu. To je sluaj kada optuena nije obuzeta here
zom, niti je osuena na temelju svoga priznanja, injeninih dokaza ili
iskaza zakonitih svjedoka, te protiv nje ne postoje nikakve druge vrste
ili teke indicije o herezi, ve samo male i lake indicije koje su, prema
miljenju suda, povod lake sumnje protiv nje. Takva e se optuenica
prisiliti na javno odricanje od hereze za koju je optuena. A, upadne li
ponovno u herezu, nee biti podvrgnuta kazni koja se izrie povratni
cima u herezu, premda se mora mnogo stroe kazniti nego to bi to bio
sluaj da se prethodno nije odrekla hereze (vidi Kanon c. accusatus).
U takvom se sluaju postupa na sljedei nain. Naime, ako se postupak
vodi pred javnou, optuena e u crkvi javno prisegnuti sljedee:
"Ja, N. N., iz te i te biskupije, graanka toga i toga grada ili mjesta,
nazona na svome suenju, priseem pred tobom, gospodine biskupe
toga i toga grada, i na sveta Evanelja preda mnom na koja polaem
svoju ruku, da svojim srcem vjerujem i ustima ispovijedam svetu kato
liku i apostolsku vjeru, u koju Sveta Rimska Crkva vjeruje, ispovijeda,
propovijeda i tuje. Nadalje priseem da svojim srcem vjerujem i ustima
ispovijedam, da se Gospodin Isus Krist i svi sveci, gnuaju heretike
opaine vjetica, i da e svi koji ju slijede i uz nju pristaju, biti s avlom
i njegovim anelima, kanjeni vjenim prokletstvom ne preobrate li se
i skruenom pokorom pomire sa Svetom Crkvom. Stoga se odriem,
poriem i opovrgavam tu herezu za koju me vi, moj gospodine biskupe
i vai slubenici, sumnjiite: naime, da sam prijateljevala s vjeticama,
da sam iz svoga neznanja branila njihove zablude, da sam prezirala nji
hove inkvizitore i progonitelje, ili da nisam razotkrila njihove zloine.
Nadalje priseem da nikada nisam vjerovala u gore spomenutu herezu
i da u nju ne vjerujem, i da nikada uz nju nisam pristajala i da uz nju ne
pristajem, i da nikada neu vjerovati, pristajati uz nju ili je propovijedati,
niti je imam nakanu propovijedati. I ako u ikada biti kriva za neka od
gore spomenutih djela (koja Bog zabranjuje), dobrovoljno u se pod-

vrgnuti kazni koju zakon utvruje protiv lano zaprisegnutih; i voljna

sam prihvatiti svaku pokoru koju mi smatrate prikladnom nametnuti,
poradi ovih rijei ili djela za koje me sumnjiite; i priseem da u svim
silama nastojati izdrati pokoru u cijelosti, tako mi pomogao Bog i ova
sveta Evanelja."
Navedena e se prisega izgovoriti pukim jezikom, kako bi je svi mo
gli razumjeti. Nakon toga e joj se sudac, ako je prisutan, ili njegov
zamjenik, obratiti jezikom puka na sljedei nain:
"Sine (ili keri) moja, nisi se nezaslueno odrekla sumnje, koju smo
prema tebi gajili, i oistila se gorespomenutom abjuracijom. Upozora
vamo te da nakon ovoga ne padne u herezu koje si se odrekla. Jer,
premda nee biti izruena svjetovnome sudu ako se pokaje, jer si se
odrekla svoje hereze kao optuena pod lakom, a ne tekom sumnjom,
bit e mnogo otrije kanjena nego to bi bila da nisi prisegnula, i
tada e na sebe umjesto lake, navui teku sumnju. A nakon to se
ovakvom prisegom odrekne hereze, i nakon toga ponovno u nju upadne, protiv tebe e biti izreena kazna kakvu zasluuju svi povratnici,
i bez milosti e biti predana svjetovnome sudu da nad tobom izvri
najstrou kaznu."
No, odrekne li se optuena svoje hereze u tajnosti, u odajama bisku
pa ili suca, to se ini kada se postupak ne vodi pred javnou, prisegnut
e na isti nain. Nakon toga e se donijeti sljedea presuda:
"Mi, milou Bojom biskup toga i toga grada, ili (ako je prisutan)
sudac na podruju pod vlau toga i toga vladara, nakon podrobnog
razmatranja tijeka postupka koji smo vodili protiv tebe, N. N., pred nama
optuene za herezu, ustanovili smo da si poinila te i te zloine (ime
nujui ih), koji te terete lakom sumnjom za herezu, na temelju ega
smo zakljuili neophodnim zapovijediti ti, da se pod prisegom odrekne
te hereze za koju si osumnjiena lakom sumnjom. Ali, radi toga nee
biti osloboena bez kanjavanja. I, kako bi u budunosti bila opreznija,
nakon to smo zatraili savjet mnogih uglednih i strunjaka i crkvenjaka,
te nakon to smo pomno ispitali i razmotrili itav sluaj, imajui pred
oima Boga i neoborivu istinu svete katolike vjere, te sveta Evane
lja, kako bi naa presuda proizlala od Boga i da nae oi vide samo
pravdu, predsjedavajui na ovome sudu, tebe N. N. ovdje prisutna,
osuujemo, kanjavamo i nameemo ti pokoru na sljedei nain. Naime,
da nakon dananjega dana, vie nikada nee svjesno vjerovati, udru-

ivati se, rijeju braniti, itati (ako si uena), ili itd. I neka se u zapisnik
zabiljei koja je sve djela poinila, a na temelju kojih se sumnjii za
zloin hereze. Ova je presuda i pokora izreena, itd.
Potom biljenik mora zabiljeiti u zapisnik postupka da je tu prise
gu poloio optuenik pod lakom, a ne tekom sumnjom za herezu, jer
bi u suprotnom to moglo za sobom povui veliku opasnost.
DVADESET ETVRTO PITANJE
O petom nainu izricanja presude protiv optuenika
koji se tereti tekom sumnjom.
eti nain okonanja postupka u ime vjere, primjenjuje se kada se
nakon pomnog razmatranja tijeka postupka i savjetovanja strunih
pravnika, ustanovi da se osoba optuena za herezu tereti tekom sum
njom. To je sluaj kada optuena nije stvarno obuzeta herezom, niti je
osuena na temelju svoga priznanja, injeninih dokaza ili iskaza za
konitih svjedoka, ve postoje druge snane i dokazane indicije, koje je
terete tekom sumnjom za herezu.
U tom se sluaju postupak odvija na sljedei nain. Optuenoj se
nalae da se pod prisegom odrekne hereze za koju se teko sumnjii,
a ako nakon toga ponovno padne u herezu, bit e izruena svjetovnom
sudu da nad njom izvri najteu kaznu. Tu e prisegu dati javno ili u
tajnosti, ovisno o tome je li javno ili tajno osumnjiena, ili vie-manje,
kako je opisano u sluaju optuene koja se tereti lakom sumnjom; i mora
se pod prisegom odrei te hereze.
Pripreme za tu abjuraciju se odvijaju na sljedei nain: U nedjelju,
koja je utvrena kao dan polaganja prisege i sasluanja optube ili odre
ivanja pokore, sveenik e odrati javnu misu. Nakon toga e biljenik
ili pisar javno nabrojati zloine za koje je optuena osuena, kao i one
na temelju kojih se tereti tekom sumnjom za herezu.
Potom e se sudac ili njegov zamjenik osuenoj obratiti sljedeim
rijeima: "uj! Na temelju onoga to je proitano, tekom te sumnjom
teretimo za zloin te hereze. Stoga ti se dolikuje oistiti se i odrei gore
spomenute hereze." Potom e se pred nju staviti knjiga Evanelja na
koju e poloiti ruku. Ako umije itati, predat e joj se sljedea pismena
prisega, koju e proitati u prisutnosti itave pastve.
No, ne umije li itati, to e umjesto nje uiniti biljenik, pri emu e
optuena glasno na sljedei nain ponavljati svaku proitanu reenicu.

Biljenik ili pisar e rei: "Ja, N. N., iz toga i toga mjesta i optuena,
ponovit u za njim iste rijei, ali prostim jezikom", te tako do kraja
prisege, a prisegnut e na sljedei nain:
"Ja, N. N., iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, kojoj se ovdje
sudi u prisutnosti vas, tovane gospode, biskupa toga i toga grada, i su
ca iz podruja pod vlau toga i toga gospodara, priseem na ova sveta
Evanelja koja su preda mnom izloena, i na koje polaem svoje ruke,
da u svome srcu vjerujem i svojim usnama ispovijedam onu svetu kato
liku i apostolsku vjeru, koju Sveta Rimska Crkva nauava, ispovijeda,
propovijeda i tuje. Nadalje priseem da u svome srcu vjerujem i svojim
usnama ispovijedam, itd." Potom neka izgovori katoliki lanak vjere
protiv hereze za koju se teko sumnjii.
Ako je, primjerice, rije o herezi arobnjatva, neka kae sljedee:
"Priseem da vjerujem da nee samo obini heretici i raskolnici biti
podvrgnuti mukama paklenog ognja, ve da e tako biti kanjeni pogla
vito oni koji su zaraeni herezom vjetica, koje pred vragom poriu onu
vjeru koju su primili svetim krtenjem pred krstionicom, i koji izvravaju
besramne demonske opaine radi ostvarenja svojih opakih elja, nanosei najrazliitije tete ljudima, ivotinjama i plodovima zemlje. Na
dalje se odriem, poriem i opovrgavam tu herezu ili nevjeru, koja po
greno i laljivo poduava da na svijetu nema vjetica, i da nitko ne smije
vjerovati da te nesree mogu proizai uz pomo demona; jer takva se
nevjera, kako sada priznajem, izriito suprotstavlja odlukama nae Svete
Majke Crkve i svih katolikih nauitelja, kao i carskim zakonima koji
odreuju da sve vjetice imaju biti spaljene.
Nadalje priseem da nikada nisam vrsto vjerovala u gore spome
nutu herezu, kao to ni danas ne vjerujem i uz nju ne pristajem, niti sam
je propovijedala, niti je kanim propovijedati, niti u je propovijedati.
Nadalje priseem i obeavam da nikada neu uiniti ta i ta djela (ime
nujui ih), radi kojih me teko sumnjiite za herezu. I ako nakon ovoga
(to Bog zabranjuje) uinim ijedno gore spomenuto djelo, voljna sam
podvrgnuti se kazni koju zakon propisuje za povratnike u herezu, i spre
mna sam podvrgnuti se svakoj pokori koju mi odluite nametnuti zbog
onih mojih djela i rijei, radi kojih me snano sumnjiite za spomenu
tu herezu. I priseem i obeavam da u tu pokoru svim silama nasto
jati u cijelosti izdrati, neka mi pomogne Bog i ovo sveto Evanelje."
Navedena e se prisega potom izrei prostim jezikom kako bi je mo
gli razumjeti svi, osim ako je izreena pred sveenstvom koje poznaje

latinski jezik. Na slian e se nain izrei i prisega u tajnosti, u biskup

skoj palai ili odaji, kada se postupak ne vodi pred javnou. Nakon toga
e biskup osuenu upozoriti, kako je gore spomenuto, da ne padne po
novno u herezu, jer e time na sebe navui kaznu propisanu za povratnike.
Biljenik pritom mora izriito zabiljeiti da je spomenutu prisegu dala
osoba teko osumnjiena za herezu, kako bi se poslije, ukoliko ponov
no padne u herezu, mogla kazniti kako povratnici zasluuju.
Nakon toga e se na sljedei nain izrei kazna ili pokora:
"Mi, N. N., biskup toga i toga grada i brat N. N. (ako je prisutan),
inkvizitor heretike opaine u podrujima pod vladavinom toga i toga
vladara, posebno izaslan apostolskom vlau, ustanovili smo, na temelju
zakonito utvrenog postupka, pozorno razmotrivi sve pojedine toke
toga postupka, da si ti, N. N., iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji,
poinila ta i ta djela (imenujui ih), radi ega te opravdano teretimo
tekom sumnjom za tu herezu, i promiljeno potraivi savjet pravnih
strunjaka, naredili smo ti da se tako osumnjiena, pod prisegom odrekne te hereze. No, kako bi u budunosti bila smotrenija, i da vie nikada
ne bi naginjala takvim djelima, i da tvoji zloini ne ostanu nekanjeni,
te da svojim primjerom odvraa druge grjenike, nakon savjetovanja
s mnogim istaknutim i uenim pravnicima i uiteljima ili nauiteljima
teolokog nauka, te imajui pred oima Boga i istinu katolike i apo
stolske vjere, kao i sveto Evanelje, da na sud potekne od lica Bojega
i da nae oi vide pravednost, sjedei na suditu kao suci, tebe N. N.,
ovdje prisutna pred nama, osuujemo ili ti nameemo pokoru: naime, da
od sada pa nadalje, vie nikada nee uiniti, rei ili propovijedati te i
te stvari." I neka se u zapisnik zabiljee sva djela na temelju kojih se
teko sumnjii za gore spomenutu herezu, kao i neka druga djela radi
kojih bi, da ih poini, bila smatrana krivom za ponovno blago upadanje
u herezu. No, to valja uiniti kako zahtijeva priroda svakog pojedinog
sluaja. Primjerice, osuenoj se moe zapovjediti da vie nikada hoti
mice ne izvodi takva djela, i da ne prima one za koje je poznato da su
porekli vjeru, itd. Ova je presuda donesena, itd.
Meutim, vrijedi primijetiti da se osumnjieni, koji nisu obuzeti he
rezom, premda se terete tekom ili lakom sumnjom, ne smiju zatvoriti ili
osuditi na doivotnu kaznu zatvora. Jer, takva se kazna izrie pokajnici
ma hereticima. Meutim, s obzirom na djela radi kojih su osumnjieni,
moe im se izrei kazna zatvora na odreeno vrijeme, nakon ega e,
kako emo vidjeti, biti osloboeni.

Osim toga, nee biti obiljeeni ni znakom kria, jer to je biljeg pokajanog heretika, a takvi nisu osueni, ve samo osumnjieni heretici, te
se stoga ne smiju na takav nain obiljeavati. Moe im se, meutim,
zapovjediti da odreenih svetih dana tijekom mise, stoje pred vratima
22
crkve ili pokraj oltara, nosei u ruci zapaljenu svijeu odreene teine
ili, pak, da hodoaste ili neto slino, sukladno prirodi i zahtjevima slu
aja.
DVADESET PETO PITANJE
esta vrsta presude koja se izrie protiv optuenika
pod tekom sumnjom.
nain okonanja postupka koji se vodi u ime vjere, primjenjuje
esti
se kada se nakon pomnog razmatranja prirode postupka i savjeto
vanja uenih pravnika, ustanovi da se optuena tereti tekom sumnjom
za herezu. To je sluaj kada optuena nije osuena na herezu na
temelju svoga priznanja, injeninih dokaza ili iskaza zakonitih svje
doka, ali postoje indicije, ne samo slabe ili jake, ve veoma jake i snane,
koje je terete tekom sumnjom za spomenutu herezu, te radi kojih se
ima osuditi kao teko osumnjiena za navedenu herezu.
Radi jasnijeg razumijevanja reenog, navest emo primjer obine
hereze i hereze vjetica. O obinoj je herezi rije kada optueni nije
zakonito osuen na temelju svoga priznanja, itd., kako je gore opisano,
ve na temelju neega to je rekao ili uinio. Naprimjer, ako se optueni
poziva na suenje u postupku o stvari koja se ne tie vjere, te mu je
izreena kazna ekskomunikacije. Ustraje li u svojoj herezi godinu ili
vie dana tijekom ekskomunikacije, teretit e se lakom sumnjom za he
rezu, jer takvo je ponaanje uvijek povod nekog oblika sumnje za herezu.
No, bude li nakon toga pozvan na sud radi nekog vjerskog delikta, no
neposluno se odbije pojaviti pred sudom, uslijed ega bude ekskomuni
ciran, teretit e se tekom sumnjom za herezu, jer e prvotno laka su
mnja prerasti u teku. A ustraje li u toj herezi tijekom jednogodinje

22) 'Odreene teine.' Ta se teina pri izricanju presude tono naznaavala. Tako je 18. kolo
voza 1634. u Loudunu, Urbainu Grandieru izreena presuda koja mu je nalagala: "asno okajanje, tako da obrijane glave i s omom oko vrata, te nosei u ruci zapaljenu baklju teku dvije
funte (0.90 kg), stoji pred glavnim portalom crkve Sain-Pierre du Marche i crkve sv. Ursule
u tome gradu, te na koljenima moli Boga i kralja za oprost." Nakon toga je bio pogubljen.

ekskomunikacije, ta e snana sumnja prerasti u teku sumnju za he

rezu, koja se ne moe pobijati nikakvim dokazima. Tada e takva osoba
biti osuena kao heretik, sukladno odredbi Kanona c. cum contumacia, lib. 6.
Primjer teke sumnje za vjetiju herezu bio bi u sluaju da optueni
kae ili uini neto to je uobiajeno za vjetice kada ele nekoga za
arati. Tri su razloga zbog kojih su vjetice esto prinuene razotkriti
se prijetnjama, djelima, pogledom ili dodirom. Prije svega, time se njihovi
grijesi pred sucima uveaju i jasnije manifestiraju. Drugo, to ine radi
lakeg zavoenja prostih ljudi, a tree, da nanesu to veu uvredu Bogu,
koji e im u svome gnjevu dopustiti da ljudima nanose jo vea zla.
Stoga se vjetica mora teretiti tekom sumnjom kada nakon njezinih pri
jetnji, poput: "Uskoro e osjetiti...", neku osobu ili njezinu stoku po
godi neka nesrea. Tada se ne smije smatrati samo lako osumnjienom
za herezu, kao u sluaju optuenih koji su bliski s vjeticama, ili onih
koji ele u nekome pobuditi neumjerenu ljubav. O tome vidi naprijed,
gdje raspravljamo o tri stupnja sumnje, lakoj, ozbiljnoj i tekoj.
Sada nam valja razmotriti kako sud postupa u takvom sluaju. Pri
suenju osobi teko osumnjienoj za obinu herezu, sud postupa na
sljedei nain. Premda osumnjieni moda nije uistinu heretik, jer ne
gaji zabludu razumijevanja ili je moda ipak u takvoj zabludi, ali u njoj
ne ustraje svojom voljom, ipak se mora osuditi kao heretik i to zbog
teke sumnje, koja se ne moe pobijati nikakvim dokazima.
Protiv takvog heretika se izrie presuda kojom se upozorava da e,
odbije li vratiti se vjeri i odrei se svoje hereze, te dati odgovarajuu
zadovoljtinu, biti izruen svjetovnom sudu na kanjavanje. No, ako
je voljan ponovno prigrliti vjeru i odrei se hereze, bit e osuen na ka
znu doivotnog zatvora. Isto vrijedi i u sluaju optuenog pod tekom
sumnjom za vjetiju herezu.
Meutim, premda se uglavnom na isti nain postupa prema optue
nome pod tekom sumnjom za herezu, postoje neke razlike. Naime, u
sluaju da vjetica ustraje u svom poricanju, ili tvrdi da te prijetnje nije
izrekla s navedenom nakanom, ve srdito i na enama svojstven nain,
sudac je nee moi osnovano osuditi na kaznu spaljivanjem, unato po
stojanju teke sumnje. Stoga je mora smjestiti u tamnicu i naloiti da
se provede istraga o tome, je li poznato da je takva djela inila i prije.
Ustanovi li se da jest, sudac mora ispitati je li bila oklevetana za tu

herezu, nakon ega moe naloiti da se optuena, prije svega ostalog,

podvrgne ispitivanju pod muenjem. Ustanovi li se tom prilikom da
optuena pokazuje znakove kakve hereze ili arobnjake utnje, primje
rice, ako ne moe plakati ili je neosjetljiva na bol i nakon muenja veo
ma brzo iznova povrati snagu, sudac moe poduzeti razne druge mjere
opreza, koje smo ve objasnili prilikom raspravljanja o takvim slua
jevima.
Ukoliko sve navedene metode zakau, sudac je ne smije odmah
osloboditi, ako je ve prije inila slina djela, ve je mora zatoiti u
bijednome zatvoru na godinu dana, gdje e biti podvrgnuta torturi, i to
dovoljno esto, a osobito tijekom veih svetkovina. No, ako je optuena,
osim toga, ozloglaena, sudac moe postupiti kao u sluaju obine he
reze, na nain koji smo prethodno opisali, te je osuditi na spaljivanje,
osobito ako je protiv nje svjedoio velik broj ljudi, i ako je esto bila
viena kako ini slina ili neka druga arobnjaka djela. No, odlui li
sudac biti milosrdan, moe joj naloiti kanonsko oienje, pri emu e
optuena morati pribaviti dvadeset ili trideset jamaca, i upozorit e je
da e, zakae li u tom oienju, biti osuena na lomau. Sudac, dakle,
moe postupiti na sljedei nain.
Ukoliko se optuena oisti, sudac e joj zapovjediti da se pod pri
segom odrekne hereze, pod prijetnjom kazne propisane za povratnike,
te e joj nametnuti stalnu pokoru, i to na sljedei nain. Pripreme za
abjuraciju odvijat e se na nain, koji smo opisali pri objanjavanju
etvrte i pete metode izricanja presude u postupku za vjerski delikt.
Valja imati na umu da pri svakom nainu izricanja presude, koje
emo u nastavku izloiti, sudac koji se odlui biti milosrdan, moe
postupiti na gore opisan nain. No, budui da svjetovni suci primjenjuju
svoje razliite metode, koje su uglavnom veoma otre, ali ne uvijek i
pravedne, oni nisu vezani nikakvim utvrenim pravilom ili metodom
postupanja, za razliku od crkvenih sudaca koji mogu prihvatiti abjura
ciju i nametnuti stalnu pokoru na sljedei nain:
"Ja, N. N., iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, ovdje prisutna
pred vama, mojim tovanim gospodinom biskupom toga i toga grada,
i sucima, polaem ruku na sveto Evanelje koje je preda mnom izloe
no, i priseem da u svome srcu vjerujem i svojim ustima ispovijedam
svetu katoliku i apostolsku vjeru, koju Sveta Rimska Crkva ispovijeda,
vjeruje, propovijeda i nauava. Stoga se odriem svake hereze, i pori-

em i opovrgavam sve koji se pobunjuju protiv Svete rimske i apostol

ske Crkve, kojoj god sljedbi pripadali i koju god zabludu gajili. Nada
lje priseem i obeavam da vie nikada neu uiniti, rei ili uzrokovati
ta i ta djela (imenujui ih) koja sam poinila i rekla, i radi kojih me, u
mojoj krivnji, ozbiljno sumnjiite za spomenutu herezu. Nadalje prise
em i obeavam, da u svim silama nastojati u cijelosti izvriti svaku
pokoru koju mi nametnete radi spomenutih zloina, neka mi pomogne
Bog i sveto Evanelje. I ako se (to Bog zabranjuje) nakon ovoga ne po
naam sukladno ovoj prisezi, sada i ovdje se obvezujem da u trpjeti
sve i najtee kazne koje zasluuju povratnici."
Nakon toga neka biljenik zabiljei, da je navedenu prisegu poloila
osoba teko osumnjiena za herezu, tako da bi joj se poslije, ustanovi
li se da je ponovno pala u herezu, moglo sukladno tomu suditi i izruiti
je svjetovnom sudu.
Potom e je biskup odrijeiti kazne ekskomunikacije, koju je na
sebe navukla radi teke sumnje za herezu. Naime, kada heretik ponovno
prigrli vjeru i odrekne se svoje hereze, bit e nuno odrijeen kazne
ekskomunikacije, koja se izrie nad svim hereticima. Dakle, nakon to
se optuena, koja je na slian nain osuena za herezu, odrekne te he
reze, bit e osloboena ekskomunikacije, a nakon odrjeenja od te
kazne, izrei e joj se sljedea presuda:
"Mi, N. N., biskup toga i toga grada, i (ako je prisutan) sudac u po
druju pod vlau toga i toga gospodara, ustanovili smo da si ti, N. N.,
iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, optuena pred nama za ta i ta
djela protiv vjere (imenujui ih), o kojima smo se obavijestili kako
pravda zahtijeva, pozornim razmatranjem prirode postupka i svega to
je uinjeno i reeno u ovome sluaju, ustanovili smo da si poinila te i
te zloine (imenujui ih). S obzirom na to da te s pravom teretimo tekom
sumnjom za tu herezu (imenujui je), tako osumnjienoj smo ti nalo
ili da se javno odrekne svake hereze, na to nas obvezuju odredbe
Kanona. A budui da spomenute kanonske odredbe sve takve osuuju
kao heretike, tebe, koja si posluala mudriji savjet i vratila se pod okrilje
svete Majke Crkve i, kako smo rekli, odrekla se svake opake hereze,
odrjeujemo kazne ekskomunikacije kojom si s pravom bila vezana jer
si prezrela Crkvu Boju. Ako se iskrena srca i prave vjere vrati jedinstvu
Crkve, od ovoga emo te trenutka smatrati pokajnicom i primiti te na
trag u milosrdno njedro svete Crkve. No, budui da bi sablanjivo bilo

slijepo progledati kroz tvoje zloine protiv Boga i zla koja si nanijela
ljudima i ostaviti ih nekanjenima, jer mnogo je stranija uvreda nane
sena Boanskom Velianstvu nego li svjetovnom vladaru, te da tvoji zlo
ini ne potaknu druge grenike na zlo, i da u budunosti bude smotrenija i manje sklona iznova poiniti gore spomenute zloine, kako bi
izbjegla stranu kaznu na onome svijetu: Mi, gore spomenuti biskup i
sudac, utekavi se savjetu mudrih i uenih ljudi, sjedei na suditu kao
suci, imajui pred oima samo Boga i nepobitnu istinu svete vjere, i sveto
Evanelje, kako bi na sud potekao od lica Bojega i da nae oi vide
pravednost, tebe N. N., koja stoji pred nama toga i toga dana i u toliko
i toliko sati, kako ti je prije odreeno, osuujemo na kaznu ili ti namee
mo sljedeu pokoru. Prvo, preko odjee koju nosi na sebi, odjenut e
sivo-plavu halju nalik redovnikom kapularu, bez kapuljae, na kojoj
su uiveni krievi ute boje dugi tri i iroki dva dlana, i to e platno nosi
ti preko ostale odjee toliko i toliko vremena (odreujui razdoblje od
jednu ili dvije godine, ovisno o teini krivnje osuenika). U spomenutoj
e halji s krievima stajati toliko i toliko dugo ispred vrata te i te crkve,
ili tijekom etiri glavne svetkovine23 Presvete Djevice, ili u tim i tim gra
dovima pred vratima tih i tih crkava, i osuujemo te kaznom doivotnog
zatvora ili zatvora u trajanju toliko i toliko godina. (Neka se to zabiljei
u zapisnik kako se ini najbolje u ast vjere i ovisno o veoj ili manjoj
krivnji i okorjelosti optuene.) Nadalje, uvjereni da tako propisuje kanon
ski zakon, zadravamo sebi pravo ublaiti spomenutu pokoru, pove
ati je, promijeniti ili ukloniti, u cijelosti ili dijelom, koliko nam se esto
to ini umjesnim i pogodnim. Ova je presuda donesena, itd."
Presuda e biti izvrena neposredno nakon itanja, te e se optue
na odmah odjenuti u gore spomenutu tkaninu s krievima.

23) 'etiri glavne svetkovine.' Vjerojatno je rije o Navjetenju, Pohoenju, Uznesenju i Ro

enju nae Gospe. Moda se umjesto Pohoenja misli na Svijenicu, koja je u srednjem
vijeku bila uobiajena svetkovina s osminom u mnogim biskupijama. Posljednji papa, Siksto
V, objavio je 1470. djelo o bezgrjenome zaeu. Svojim je dekretom 28. veljae 1476., ute
meljio svetkovinu zaea Marijina za cjelokupnu Latinsku crkvu i davao indulgencije svima
koji sudjeluju u boanskoj slubi te svetkovine.

DVADESET ESTO PITANJE

Metoda izricanja presude nad osumnjienom i ozloglaenom.
edmi nain okonanja postupka protiv vjerskog delikta, primjenjuje
se kada se, nakon pozornog razmatranja prirode postupka i savjeto
vanja pravnih strunjaka, ustanovi da je osoba optuena za grijeh hereze
istodobno osumnjiena i ozloglaena za taj zloin. To je sluaj kada optu
ena nije zakonito osuena na temelju svoga priznanja, injeninog
dokaza ili iskaza zakonitih svjedoka, ve je javno oklevetana, a postoje
i druge indicije koje je terete lakom ili tekom sumnjom za herezu, kao
to je, primjerice, njezino esto prijateljevanje s hereticima. Takva osoba
mora, radi svoje ozloglaenosti izvriti kanonsko oienje, a radi sum
nje kojom se tereti, mora se pod prisegom odrei hereze.
U takvom se sluaju postupa na sljedei nain. Budui da je ta osoba
ozloglaena zbog hereze i, osim toga, na temelju nekih drugih naznaka
osumnjiena za herezu, prije svega e se javno oistiti na nain, koji smo
objasnili raspravljajui o drugoj metodi izricanja presude. Neposredno
nakon toga oienja, odrei e se te hereze pod prisegom, kao osoba pro
tiv koje postoje i druge naznake pretpostavljene hereze, i to na sljedei
nain, imajui pred sobom knjigu Evanelja:
"Ja, N. N., iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, osobno prisutna
pred vama moja gospodo, N. N., biskupe toga i toga grada i sue u podru
ju pod vlau toga i toga princa, svojih ruku poloenih na sveto Evan
elje preda mnom, priseem da svojim srcem vjerujem i svojim ustima
ispovijedam svetu apostolsku vjeru, u koju Rimska Crkva vjeruje, koju
ispovijeda, propovijeda i tuje. Nadalje se odriem, prezirem, poriem
i opovrgavam svaku herezu koja se pobunjuje protiv svete i apostolske
Crkve, svih sljedbi ili zabluda, itd., kao gore.
Nadalje priseem i obeavam da vie nikada neu uiniti, rei ili ra
diti ta i ta djela (imenujui ih), radi kojih me s pravom potkazuju da sam
ih poinila, i radi kojih me vi sumnjiite. Nadalje priseem i obeavam
da u svim silama nastojati to bolje i u cijelosti izvriti svaku pokoru
koju mi nametnete, neka mi pomogne Bog i ovo sveto Evanelje. A ako
od ovoga trenutka nadalje, uinim bilo to, to se protivi ovoj prisezi
i abjuraciji (a to Bog zabranjuje), ovdje se i sada dobrovoljno podvrga
vam i obvezujem na zakonsku kaznu za takva djela, bez obzira na ve
liinu patnje, kada se dokae da sam poinila ta i ta djela."

Valja, meutim, istaknuti da e se optueni na gore spomenut nain

odrei svih hereza openito, ako se ustanovi da su indikacije protiv njega
toliko snane da ga, bez obzira na gore spomenutu ozloglaenost, terete
snanom sumnjom za herezu. A padne li iznova u neku herezu, trpjet
e kaznu kakvu zasluuju povratnici. No, ako su indicije toliko slabe da
ga, ak i uz injenicu ozloglaenosti, terete samo lakom sumnjom za
herezu, dovoljno je da se odrekne samo one hereze za koju se sumnjii,
jer, padne li nakon toga u neku drugu herezu, nee biti podvrgnut povrat
nikoj kazni. Meutim, ak i da ponovno padne u herezu koje se od
rekao, nee biti podloan spomenutoj kazni, premda e biti kanjen mno
go stroe nego da se prethodno nije odrekao te hereze.
Dvojbeno je, meutim, je li takav optuenik podloan kazni propisa
noj za povratnike, ako nakon tog kanonskog oienja ponovno padne
u istu herezu od koje se oistio. A ini se da jest, jer to proizlazi iz odre
daba kanonskoga zakona, c. excommunicamus i c. ad abolendam. Stoga
biljenik mora osobito paziti da zabiljei, je li se optuenik odrekao he
reze kao lako ili teko osumnjien za herezu, jer, kako smo esto isticali,
velika je razlika izmeu tih dviju vrsti sumnje. Nakon toga e se kazna
ili pokora izrei na sljedei nain:
"Mi, N. N., biskup toga i toga grada ili sudac u podrujima pod
vlau toga i toga vladara, revno imajui na umu da si ti, N. N., iz toga
i toga grada u toj i toj biskupiji, optuena pred nama za tu i tu herezu
(imenujui je), i u elji da zakonito istraimo jesi li pala u spomenutu
herezu, nakon ispitivanja svjedoka i nakon tvojega pozivanja i saslu
anja pod prisegom, te svim prikladnim nainima kojima raspolaemo,
postupili smo kako se dostoji.
Nakon to smo razmotrili, pregledali i revno ispitali sve injenice,
te nakon to smo raspravili o prirodi postupka, ispitali sve to je uinjeno
i reeno, te se utekli savjetu i mudrom miljenju mnogih uenih teologa
i pravnika, ustanovili smo da su te dobri i trezveni ljudi iz toga i toga mje
sta, javno potkazali (oklevetali) zbog spomenute hereze. Stoga smo te
obvezali, kako nam kanonski zakon nalae, na kanonsko oienje kojim
si se preko svojih jamaca, pred nama javno oistila. Nadalje smo ustano
vili da si poinila ta i ta djela (imenujui ih), radi kojih te s pravom tere
timo tekom ili lakom sumnjom (pri emu se mora tono naznaiti kak
vom sumnjom) za spomenutu herezu, i uslijed ega smo ti s pravom
zapovjedili da se pod prisegom odrekne hereze kao tako i tako osum-

njiena (a ukoliko je takvu prisegu poloila optuena koja se tereti

tekom sumnjom, neka kau: 'svake hereze', a ako je lako osumnjiena,
'spomenute hereze').
No, budui da ne moemo i ne smijemo ni iz kojega razloga biti
snoljivi prema onome to si uinila, ve nam pravda nalae da se nad
time gnuamo, i kako bi u budunosti bila mnogo smotrenija, te da tvoji
zloini ne ostanu nekanjeni, ne bi li ostale ohrabrili da padnu u sline
grijehe, te da se ne prelazi olako preko uvreda nanesenih Stvoritelju,
stoga te mi, gore spomenuti biskup ili sudac, sjedei na ovome suditu,
imajui pred sobom sveto Evanelje, kako bi na sud potekao od lica
Bojega i da nae oi vide samo pravednost, protiv tebe, N. N., koja si
se tako oistila i odrekla hereze, koja stoji pred nama na ovome mjestu
i u vrijeme koje smo ti odredili, izriemo kaznu ili pokoru na sljedei
nain, naime, da mora... itd."
A ta se presuda mora izrei na nain najpodesniji za ast vjere i istrebljenje heretike opaine: tako da se osuenoj zapovijedi da tijekom
odreenih nedjelja i blagdana, tijekom odravanja svete mise, otkrivene
glave i bosih nogu, stoji pred vratima te i te crkve, nosei u ruci svijeu
odreene teine; te da joj se naredi da svaki petak posti, i da tijekom
odreenog razdoblja ne smije napustiti to mjesto, ve da se pojavi pred
biskupom ili sucem odreenih dana u tjednu; a moe se izrei i neka druga
slina pokora sukladna prirodi i teini njezina grijeha, jer nemogue je
u takvim stvarima povoditi se za nekim strogim pravilom. Ova je pre
suda donesena... itd. Presuda se mora izvriti neposredno nakon izrica
nja, a moe se ponititi, ublaiti ili izmijeniti, iziskuje li to stanje po
kajnika, i ako se time moe ostvariti svrha, naime, njegovo ispravljanje
i ponienje. A biskup tim pravom zakonski raspolae.
DVADESET SEDMO PITANJE
Metoda izricanja presude nad optuenikom koji je
priznao herezu, ali se nije pokajao.
smi nain okonanja postupka protiv vjerskog delikta, primjenjuje
se kada se nakon pozornog razmatranja prirode postupka i savjeto
vanja s pravnim strunjacima, ustanovi da je osoba optuena za herezu
priznala svoju herezu, ali se nije pokajala, no nije ni stvarno ponovno
pala u herezu. To je sluaj kada je optueni na sudu, pred biskupom i

inkvizitorom, pod prisegom priznao da je odreeno razdoblje ivio i

ustrajao u toj herezi za koju je optuen, ili nekoj drugoj, te da je u nju
vjerovao i slijedio je, no da se nakon uvjeravanja biskupa i drugih
osoba, eli vratiti pod okrilje Crkve, i odrei se te i svake druge hereze
i pruiti zahtijevanu zadovoljtinu; te se ustanovi da se prethodno nije
nikada pod prisegom odrekao neke druge hereze, ali da je sada voljan
i spreman to uiniti.
U takvom se sluaju postupa na sljedei nain. Naime, premda je
takva osoba dugo godina ustrajavala u spomenutoj, pa ak i nekim
drugim herezama, vjerovala u njih i propovijedala, te je u tu zabludu
povela i mnoge druge osobe; unato tomu, pristane li odrei se tih hereza
i pruiti zadovoljtinu koju e mu odrediti biskup i crkveni sudac, nee
biti izruen svjetovnom sudu na izvrenje najstroe kazne, niti e, ako je
rije o sveeniku, biti svrgnut sa svoje dunosti. Umjesto toga, prema ka
nonu adabolendam, bit e obuhvaen milou (priputen milosti). Nakon
to se odrekne svoje prvotne hereze, bit e osuen na kaznu doivotnog
zatvora (vidi Kanon excommunicamus, gdje se govori o spomenutom
odrjeenju). Meutim, valja pozorno istraiti, nije li se optueni lano
pokajao kako bi bio primljen natrag u crkvenu zajednicu. Osim toga,
svjetovni sudac nije u cijelosti obvezan izrei gore spomenutu kaznu.
Optueni e izrei prisegu na prije opisan nain, uz sljedeu razliku.
Na odreeni blagdan, svojim e rijeima priznati svoje zloine pred
crkvenom zajednicom, i to na sljedei nain. Sveenik-pisar e ga upitati:
"Jesi li toliko i toliko godina ustrajao u vjetijoj herezi?" Na to e
on odgovoriti potvrdno, a potom e ga upitati: "Jesi li uinio to i to djelo
koje si priznao?", na to e optueni opet odgovoriti potvrdno. I tako
dalje. Na kraju e dati prisegu kleei na koljenima. Budui da je eksko
municiran, jer je osuen kao heretik, nakon to na temelju te prisege,
bude vraen pod okrilje Crkve, udijelit e mu se oprost, na nain na koji
tu milost udjeljuju biskupi s apostolskom ovlau za odrjeenje od naj
tee ekskomunikacije. Neposredno nakon toga e se izrei sljedea pre
suda:
"Mi, biskup toga i toga grada, ili sudac u podrujima pod vlau toga
i toga vladara, ustanovili smo da si ti, N. N., iz toga i toga grada u toj
i toj biskupiji, na temelju glasina i izvjea pouzdanih osoba, optuen
pred nama za grijeh hereze. I budui da si mnogo godina bio zaraen tom
herezom koja prijeti propasti tvoje due, i jer je ova optuba protiv

tebe otro ranila naa srca: mi, koji smo primili dunost da sijemo svetu
katoliku vjeru u srcima ljudi i da iz njihovih dua otklonimo svaku
herezu, u nastojanju da se to bolje obavijestimo o istinitosti izvijea
koje je do nas stiglo, kako bismo, ukoliko je istinito, na njega odgovorili
korisnim i prikladnim sredstvom i postupili na najbolji nain koji nam
stoji na raspolaganju, sasluavanjem svjedoka i tvojim ispitivanjem pod
prisegom, o djelima za koja si optuen, inei sve openito i pojedinano
to od nas zahtijeva pravda i odredbe Kanona, a u elji da tvoj sluaj
dovedemo do prikladnoga zavretka, te da dobijemo jasan uvid u prvo
bitno stanje tvoje due, da ustanovimo jesi li hodao u mraku ili pod
svjetlom i jesi li ili nisi pao u grijeh hereze; nakon tako provedenog po
stupka, pozvali smo uene teologe i strunjake za kanonsko i svjetovno
pravo, znajui da je, sukladno kanonskim odredbama, razborit sud onaj
koji je potvren miljenjem veine; i nakon to smo se o svim pojedino
stima savjetovali sa spomenutim uenim ljudima, te revno i pozorno
razmotrili sve okolnosti postupka, na temelju tvojega priznanja koje si
dao pod prisegom pred nama na sudu, osuujemo te zbog mnogih vjetijih grijeha. (Koja se na ovome mjestu moraju izriito opisati.)
Ali, budui da Gospodin u Svojoj bezgraninoj milosti, katkad
doputa ljudima da padaju u hereze i zablude, ne samo kako bi se oni
mudri katolici mogli pouiti svetim sudovima, ve i da oni koji su pali
u grijeh budu nakon toga skrueni i da izvravaju djela pokore: nakon
to smo, dakle, pozorno razmotrili okolnosti ovoga istog postupka, us
tanovili smo, nakon uestalih promiljanja i savjetovanja s drugim esti
tim ljudima, da si se zdravog razuma vratio u zajednicu i pod okrilje svete
Majke Crkve, nakon to si prezreo spomenute zablude i hereze i priznao
nepobitnu istinu svete katolike vjere, koja ti lei duboko u srcu. Stoga
smo ti, slijedei stope onoga Koji nikome ne eli unitenje, naredili tu
prisegu i javno odricanje od spomenute i svih drugih hereza. A nakon
to si to uinio, odrjeujemo te kazne najtee ekskomunikacije, koja ti
je bila nametnuta jer si upao u herezu, i pomirujui te sa svetom Majkom
Crkvom, vraamo te sakramentima Crkve, pod uvjetom da e se is
krenoga srca i nehimbene vjere, vratiti u zajednicu Crkve, kako vjeruje
mo i nadamo se da si uinio.
No, kako bi sablanjivo bilo osvetiti povrede nanesene svjetovnim
gospodarima, a previdjeti uvrede nanesene Bogu, Stvoritelju nebesa, jer
mnogo je vei grijeh uvreda Vjenog, negoli svjetovnog Velianstva,

te kako bi Bog koji je milosrdan prema grjenicima, bio milosrdan i

prema tebi, te da tvoji grijesi ne ostanu nekanjeni, i kako bi u buduno
sti bio mnogo smotreniji i manje sklon injenju spomenutih i drugih
zloina: Mi, spomenuti biskup i sudac, ili suci, u ime vjere sjedei na
suditu, itd., kao gore.... da odjene sivo-plavu halju, itd. Nadalje, osu
ujemo te na kaznu doivotnog zatvora, u kojemu e biti dran na kruhu
24
i vodi ; zadravajui pravo da ublaimo, uveamo, izmijenimo ili opro
stimo, u cijelosti ili dijelom, spomenutu kaznu ako i kada nam se to uini
ispravnim. Ova je presuda donesena, itd."
Nakon toga e sudac iznijeti svaku toku presude pojedinano, na
sljedei ili slian nain:
"Sine moj, tvoja se kazna ili pokora sastoji u tome da e nositi ovaj
kri tijekom itavoga svog ivota, da e, nosei ga, stajati pred oltarom
ili vratima te i te crkve, i da e biti doivotno zatvoren u tamnici na
suhom kruhu i vodi. Ali, sine moj, smatra li tu kaznu suvie okrutnom,
uvjeravam te da e zasluiti nau milost ako je strpljivo podnosi,
stoga ne dvoji i ne oajavaj, ve gaji snanu nadu."
Ta e se presuda izvriti neposredno nakon izricanja, tako to e se
osuenik odjenuti u spomenutu tkaninu i postaviti na najvie stube ispred
oltara, okruen slubenicima svjetovnoga suda, kako bi ga mogli vidjeti
svi koji izlaze iz crkve. Potom e ga, u vrijeme veere, slubenici suda
odvesti u tamnicu, gdje e se izvriti ostatak presude. Nakon to osue
nika izvedu kroz vrata crkve, crkveni sudac vie nee imati nikakve veze
s njegovim sluajem. Ako se svjetovni sudac zadovolji takvom presudom,
dobro, ako ne, neka poslije postupi prema svome nahoenju.
DVADESET OSMO PITANJE
Metoda izricanja presude nad optuenikom

koji je priznao

herezu, ali je ponovno u nju upao, premda se sada pokajao.

eveti nain okonanja postupka u ime vjere, primjenjuje se kada
se nakon pozornog razmatranja okolnosti postupka, i savjetovanja s
razboritim i uenim ljudima, ustanovi da je optuena osoba priznala
svoju herezu i pokajala se, ali je u nju iznova upala. To je sluaj kada

24) 'Kruhu i vodi.' Trea knjiga o Kraljevima (A.V., Prva knjiga o Kraljevima), xxii, 27:
"Bacite ovoga u tamnicu i drite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim."

optuena na sudu pod prisegom, pred biskupom ili sucima, prizna da

se nekada prije odrekla svake hereze, to je zakonito dokazano, te da
je poslije upala u takvu i takvu herezu ili zabludu; ili da se odrekla neke
konkretne hereze, primjerice vjetije, u koju je potom iznova upala; no,
nakon to je posluala mudar savjet i pokajala se, sada vjeruje u kato
liku vjeru i vratila se zajednici Crkve. Takvoj optuenici se ne smiju,
na njezinu skruenu molbu, odbiti sakramenti pokore i priesti. Meutim,
bez obzira na pokajanje, bit e smatrana povratnicom u herezu i izru
ena svjetovnom sudu na izvrenje najtee kazne. No, istie se da se
to odnosi samo na optuenu, koja se pod prisegom odrekla hereze kao
osoba oito obuzeta herezom, ili pod tekom sumnjom za herezu, a ne
kao osoba koja se tereti lakom sumnjom za herezu.
U takvom se sluaju postupa na sljedei nain. Kada se nakon revnog
i podrobnog, te, ako je potrebno, ponovljenog istraivanja od strane
uenih osoba, ustanovi da je spomenuta zatvorenica stvarno i hotimi
no ponovno upala u herezu, biskup ili sudac e na mjesto na kojemu
je spomenuta pritvorena, poslati dva ili tri estita i gorljiva vjernika ili
sveenika, u koje zatvorenica ima povjerenja. Oni e je u odgovarajue
vrijeme posjetiti, i umilnim joj rijeima govoriti o prezrenosti ovoga
svijeta i jadima ovoga ivota, te o blaenstvima i slavi raja. Potom e
je u ime biskupa ili suca upozoriti da nee izbjei vremenitu smrt, pora
di ega mora misliti na spas svoje due, i pripremiti se da prizna svoje
grijehe i primi sakrament priesti. Te e je osobe esto posjeivati, uvje
ravajui je na pokajanje i strpljenje, svim je svojim silama osnaujui
u katolikoj vjeri, i revno e je nastojati potaknuti na priznanje, kako
bi na svoju skruenu molbu mogla primiti sakrament priesti. Jer, spo
menuti se sakramenti ne smiju odbiti takvim zloincima.
Nakon dva ili tri dana od primanja spomenutih sakramenata, a tije
kom kojih su je spomenute osobe osnaivale u katolikoj vjeri i uvjerile
u pokajanje, biskup ili sudac toga mjesta e izvijestiti kraljeva pred
stavnika u tome mjestu, ili slubenike svjetovnoga suda, da toga i toga
dana u toliko i toliko sati (ali ne na svetkovinu), doe sa svojom pratnjom
na taj i taj trg ili mjesto (koje se mora nalaziti izvan crkve) kako bi mu
biskup ili sudac izruio povratnika u herezu.
A ujutro utvrenoga ili prethodnoga dana, javno e se obznaniti u
gradu ili mjestu u onim gradovima ili selima gdje se takve javne obavi
jesti obino proglaavaju, da e se toga i toga dana u toliko i toliko sati,
na tome i tome mjestu, odrati misa za obranu vjere, te da e biskup i

drugi suci osuditi odreenu osobu, koja je ponovno upala u grijeh he

reze, izruujui je svjetovnoj pravdi.
Meutim, ovdje valja istaknuti, da e osueniku koji je ponovno upao
u herezu, ukoliko je pripadnik nekog svetog reda, sveenik ili redov
nik bilo kojeg reda, prije izruenja svjetovnom sudu biti oduzeta sluba,
i liit e se svih privilegija i asti svoga crkvenog reda. Nakon to
bude tako uklonjen iz svih crkvenih slubi, bit e izruen vlasti svje
tovnog suda da nad njim izvri zasluenu kaznu.
Dakle, nakon to se takav osuenik lii svih asti svoje slube i izrui
svjetovnom sudu, biskup e pozvati sve prelate i crkvenjake u svojoj
biskupiji. Naime, samo u tom sluaju biskup moe, zajedno s drugim
prelatima i pobonim i uenim ljudima svoje biskupije, liiti slube
onoga koji je primio sveti red, prije nego li bude izruen svjetovnom
sudu, ili doivotno utamnien radi grijeha hereze.
Na dan utvren za liavanje slube povratnika u herezu, i njegovo
izruenje svjetovnome sudu, ako je optueni sveenik ili svjetovnjak
(laik), kada e odsluati konanu presudu koja mu je izreena, na ne
kom trgu ili otvorenome mjestu izvan crkve e se okupiti ljudi, a inkvi
zitor e odrati propovijed. Zatvorenik e pri tome stajati na visokome
mjestu meu predstavnicima svjetovne vlasti. A ako je zatvorenik sve
enik koji se treba liiti asti, biskup e biti odjeven u svoje pontifikalno odijelo, kao i ostali prelati njegove biskupije u svojim slube
nim odorama, isto tako i zatvorenik. Potom e ga biskup liiti njegovih
asti, poevi od najviih, pa sve do najniih. I kao to biskup prilikom
dodjeljivanja duhovnih stalea (svetih redova) izgovara propisane rijei,
prilikom liavanja asti zatvorenika, s njega e skinuti misnicu i stolu,
kao i ostale dijelove crkvenog ruha, izgovarajui te rijei s posve suprot
nim znaenjem.
Nakon takvog liavanja asti, postupak se mora nastaviti na zakonit
i uvrijeen nain, te e se pozvati biljenik, sveenik ili pisar da proita
presudu i to na sljedei nain, ovisno o tome je li osuenik laik ili suspen
dirani sveenik:
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, i sudac na
podrujima pod vlau toga i toga vladara, zakonito smo ustanovili da
si ti, N. N., iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, pred nama (ili pred
tim i tim biskupima i sucima) optuen za tu i tu herezu ili hereze (ime
nujui ih), radi koje si zakonito osuen na temelju svoga vlastitoga pri
znanja i iskaza svjedoka, i da si toliko dugo ustrajao u tim herezama,

no da si poslije, posluavi mudar savjet, porekao i odrekao se tih he

reza na nain kako ti je naredila Crkva, a na temelju ega su te spome
nuti biskup i inkvizitor, vjerujui da si se uistinu vratio pod okrilje svete
crkve Boje, odrijeili kazne ekskomunikacije kojom si bio vezan,
nametnuvi ti korisnu pokoru ako se iskrena srca i prave vjere vrati
jedinstvu svete Crkve. No, ako nakon svega gore reenoga i nakon
proteka toliko i toliko godina, iznova bude pred nama optuen i upadne li opet u te i te hereze kojih si se odrekao (imenujui ih), i premda
emo s velikom tugom primiti takvo saznanje o tebi, pravda e nas ob
vezati da istraimo tu stvar, ispitamo svjedoke i pozovemo te i saslua
mo pod prisegom, postupajui na nain na koji nas obvezuju odredbe
Kanona.
A budui da nam je bila namjera okonati ovaj sluaj bez ikakvih
dvojbi, okupili smo uene teologe i strunjake za kanonski i svjetovni
zakon, s kojima smo se savjetovali i podrobno razmotrili sve to je
uinjeno, reeno i vieno u postupku, te smo revno raspravili svaku
okolnost, procjenjujui ih svejednako kako nam dostoji. I na temelju
zakonitog iskaza svjedoka, kao i tvoga priznanja danoga na sudu,
ustanovili smo da si upao/la u hereze kojih si se odrekao/la. Jer sma
tramo da si rekao/la ili uinio/la to i to (imenujui sva djela pojedi
nano), poradi ega smo te, nakon savjetovanja s gore spomenutim
uenim ljudima, presudili i sada presuujemo da si povratnik/ca u he
rezu, u skladu s odredbama Kanona, na koje se s tugom i alou pozi
vamo.
No, budui da je do nas i mnogih estitih katolika, stigla vijest da
si se, nadahnuta boanskom milou, ponovno vratila pod okrilje Crkve
i istini vjere, prezirui gore spomenute zablude i hereze, i da iskreno
vjeruje i ispovijeda pravu katoliku vjeru, dopustili smo ti, na tvoju
skruenu molbu, da primi crkvene sakramente pokore i svete priesti.
Ali, kako Crkva Boja za tebe vie nita ne moe uiniti, jer je,
uinivi to smo spomenuli, prema tebi bila milosrdna, a ti si tu milost
zlouporabila tako to si iznova upala u hereze kojih si se odrekla: stoga
Mi, spomenuti biskup i sudac, sjedei na suditu i presuujui, imajui
pred sobom sveto Evanelje, kako bi na sud potekao od lica Bojega,
i kako bi nae oi vidjele samo pravednost i nepobitnu istinu svete vjere,
te radi istrebljenja heretike opaine, protiv tebe, N. N., na ovome mje
stu, dana i sata koji smo odredili za izricanje konane presude, u pre
sudi objavljujemo da si uistinu ponovno pala u grijeh hereze, premda

si se pokajala. I kao takvu povratnicu u herezu, izgonimo te iz ovoga na

eg crkvenog suda i izruujemo svjetovnoj vlasti. Ali, iskreno se mo
limo da spomenuti svjetovni sud milosrdno ublai svoju kaznu, kako
bi se izbjeglo prolijevanje krvi ili smrt."
Nakon toga e se biskup i njegovi pomonici povui, a postupak e
nastaviti svjetovni sud.
Valja istaknuti da, premda biskup i inkvizitor trebaju osobno, kao i
posredstvom drugih osoba, revno i svim silama nastojati uvjeriti zatvo
renika da se pokaje i vrati katolikoj vjeri, nakon to se zatvorenik po
kaje i vijee odlui da je, premda pokajnik, ipak okorjeli povratnik u
herezu, izruit e ga svjetovnom sudu, pri emu ga ne smiju izvijestiti o
toj presudi i kazni. Jer, zatvorenik uzmie od straha pred licem svoga
suca, ije e ga rijei prije uvjeriti da ostane ne-pokajnik, nego da se po
kaje. Stoga se od toga trenutka, kao i prije ili nakon izricanja presude,
gore spomenuti ne smiju pred zatvorenikom pojavljivati, ne bi li ga uz
nemirili, to se prilikom izricanja takvih smrtnih kazni treba oprezno
izbjegavati. Umjesto toga, kako smo prije ukazali, neka mu poalju neke
estite ljude, osobito redovnike ili sveenike, u koje ima povjerenja, i
koji e ga izvijestiti o presudi koja e mu biti izreena, i o kazni smrti
koja ga iekuje, i osnaivati ga u vjeri pozivajui ga na pokajanje.
Neka ga te osobe posjete i nakon izricanja presude da mu prue utjehu i
molitvu, ne naputajui ga sve dok svoju duu ne preda Stvoritelju.
Stoga moraju veoma oprezno izbjegavati da uine ili kau neto, iz
ega bi zatvorenik mogao naslutiti svoju smrt, ili se postaviti u neprimje
ren poloaj. A budui da su na sebe preuzeli obvezu skrbi o njegovoj
dui, neka s njime podijele i njegovu kaznu i krivnju.
Valja takoer istaknuti da se takva presuda, kojom se osuenik izru
uje svjetovnom sudu, ne smije izrei na blagdan ili kakvu svetkovinu,
niti u crkvi, ve vani na nekom otvorenome mjestu. A to stoga to ta
presuda vodi u smrt, i mnogo je primjerenije obznaniti je obinoga dana
i izvan crkve, jer su svetkovine i crkva posveeni Bogu.

DVADESET DEVETO PITANJE

Metoda

izricanja presude nad optuenikom koji je priznao

herezu, ali je nepokajnik, premda nije povratnik u herezu.

eseti nain okonanja postupka, koji se vodi u ime vjere, primje
njuje se kada se nakon pozornog razmatranja svih okolnosti slu
aja i savjetovanja s pravnim strunjacima, ustanovi da je osoba optu
ena za herezu priznala svoju herezu, ali se nije pokajala, premda nije
ponovno upala u herezu. Takvi su sluajevi veoma rijetki, premda smo
se u naoj inkvizitorskoj slubi s njima susreli. Stoga u takvom sluaju,
biskup i sudac ne smiju ishitreno izrei presudu nad zatvorenikom, ve
ga moraju drati u tamnici pod straom i u okovima, te ga navoditi na
obraenje, ak i tijekom nekoliko mjeseci, upozoravajui ga da e, us
traje li u svom nepokajanju, trpjeti prokletstvo svoga tijela i due.
No, ne uspiju li ga ni utjehom, ni muenjem, prijetnjama ni uvjera
vanjima, nagovoriti da se odrekne svojih zabluda, a propisano razdoblje
oprotaje isteklo, biskup i sudac e se pripremiti da ga izrue ili prepuste
svjetovnom sudu. Potom e izvijestiti glasnika ili kraljeva predstavnika
ili svjetovne vlasti, da toga i toga dana, ne na blagdan, i u toliko i toliko
sati, dou sa svojom pratnjom na to i to mjesto izvan crkve, gdje e im
nepokajani heretik biti predan. Osim toga, izdat e javno priopenje na
uobiajenim mjestima, da e toga i toga dana u toliko i toliko sati na gore
spomenutome mjestu, biti odrana propovijed za obranu vjere, te da e
izruiti heretika svjetovnoj pravdi, te da tome trebaju biti nazoni svi mje
tani, pri emu e im se udjeljivati uobiajene indulgencije (oprosti
grijeha).
Nakon toga e se zatvorenik izruiti svjetovnome sudu na sljedei
nain. Prije toga, meutim, neka ga se esto opominje da se odrekne svo
je hereze i pokaje. Ako i nakon toga odbije to uiniti, izrei e se presuda.
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, ili sudac u
podrujima pod vlau toga i toga vladara, utvrdivi da si ti, N. N., iz
toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, bila pred nama optuena za he
rezu na temelju glasina i izvjea pouzdanih osoba (imenujui ih), te
da si mnogo godina ustrajala u tim herezama, ime si nanijela veliku tetu
svojoj besmrtnoj dui; i budui da smo se mi, koji imamo dunost is
korijeniti heretiku opainu, eljeli bolje obavijestiti o toj stvari, i utvr
diti jesi li hodala u tami ili na svjetlu, pozorno istraili spomenutu

optubu, pozvavi te na obvezno sasluanje, ustanovili smo da si uistinu

zaraena spomenutom herezom.
Ali, kako najusrdnije elimo sijati svetu katoliku vjeru u srcima
naega naroda i iskorijeniti poast hereze, posluili smo se razliitim
prikladnim nainima, osobno i posredstvom drugih, da te uvjerimo da
se odrekne svojih spomenutih zabluda i hereza koje si zagovarala, pa
ak i sada drsko i tvrdoglavo zagovara. No, kako neprijatelj ljudskoga
roda obitava u tvome srcu, obuzimajui te i zapliui u spomenute za
blude, i jer si odbila i jo uvijek odbija odrei se spomenutih hereza,
odabirui smrt svoje due u paklu i svoga tijela na ovome svijetu, umje
sto odricanja od spomenutih hereza i povratka pod okrilje Crkve te oi
enja svoje due, i budui da si odluila ustrajati u svome grijehu: i bu
dui da si vezana okovima izopenja iz svete Crkve, i s pravom si istje
rana iz Gospodinova stada i liena svih crkvenih blagodati, Crkva za
tebe vie nita ne moe uiniti, jer je uinila sve to je bilo u njezinoj
moi. Mi, spomenuti biskup i suci u ime vjere, sjedei na suditu i presu
ujui, imajui pred sobom sveto Evanelje, kako bi na sud potekao
od lica Bojega, i da nae oi vide samo pravednost, i imajui pred svojim
oima samo Boga i istinu svete vjere, kao i unitenje heretike opaine,
ovoga dana i ovoga sata i na ovome mjestu, koji smo utvrdili za izri
canje konane presude protiv tebe, presuujemo da si uistinu nepokajnik heretik i da se kao takva ima izruiti i prepustiti svjetovnome sudu.
Ovom te presudom, kao nepokajanog heretika izgonimo iz naeg crkve
nog suda, i izruujemo te i preputamo svjetovnome sudu, molei se
da spomenuti sud bude milosrdan u svojoj osudi pri izricanju kazne
smrti. Ova je presuda donesena, itd."
TRIDESETO PITANJE

O optuenome koji je priznao herezu, ali je povratnik

i nepokajani heretik.
edanaesti nain zakljuivanja i okonanja postupka koji se vodi u ime
vjere, primjenjuje se kada se nakon pomne rasprave o okolnostima
postupka, uz savjetovanje uenih i strunih ljudi, ustanovi da je optue
ni priznao svoju herezu i da je nepokajan, te da je ponovno upao u he
rezu. To je sluaj kada optuena svojim ustima prizna na sudu, da vjeruje
i da propovijeda takvu i takvu herezu. U takvom se sluaju postupa na

prethodno opisan nain, a budui da je optuena oigledno heretik,

presuda e biti izreena u prisutnosti biskupa i sudaca, i to na sljedei
nain:
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, ili sudac u
podruju pod vlau toga i toga vladara, utvrdivi da si ti, N. N. iz toga
i toga mjesta u toj i toj biskupiji, prethodno optuena pred nama (ili
pred tim i tim osobama, naim prethodnicima), i da si bila zakonito
osuena za taj zloin na temelju svoga priznanja i svjedoanstva estitih
ljudi, i da si na tome grijehu tvrdokorno ustrajala tijekom toliko i toliko
godina, no da si se poslije, posluavi bolji savjet, javno odrekla tih
hereza na tome i tome mjestu, i u obliku koji propisuje Crkva, na temelju
ega su ti spomenuti biskup i sudac, vjerujui da si se uistinu odrekla
spomenutih zabluda i u katolikoj vjeri vratila pod okrilje Crkve, dali
blagoslov odrjeenja, oslobodivi te kazne ekskomunikacije kojom si
prvotno bila vezana i, odredivi ti korisnu pokoru ako iskrenoga srca
i prave vjere ostane obraena u jedinstvu svete Crkve, milosrdno te pri
mili natrag. Jer sveta Crkva Boja ne zatvara svoja vrata pred onima
koji se vraaju u njezino krilo.
Ali, nakon svega gore reenoga, na nau si veliku alost, optuena
pred nama da si ponovno upala u one proklete hereze, kojih si se pre
thodno pod prisegom javno odrekla. Da, uinila si to i to djelo (imenu
jui ih) protivno spomenutoj abjuraciji, i time si nanijela veliku tetu
svojoj dui. I premda nam te stvari koje o tebi ujemo, ranjavaju srce,
pravda nam nalae da te stvari istraimo, da ispitamo svjedoke i da tebe
pozovemo radi sasluanja pod prisegom, kako nam dostoji i da o svakoj
toki postupimo kako nam to nalau odredbe Kanona. A budui da nam
je nakana bila da ovaj sluaj okonamo ne ostavljajui nikakve dvojbe,
sazvali smo vijee uenih teologa i strunjaka za kanonske i svjetovne
zakone.
I nakon to smo pribavili razborit sud spomenutih uenih ljudi o
svakoj pojedinoj toki, koja je u ovom postupku reena i uinjena, i na
kon ponovljenog ispitivanja itavoga postupka, i podrobne i revne raspra
ve o svim okolnostima, kako zahtijeva pravo i pravda, utvrdili smo da
si zakonito osuena na temelju dokaza pouzdanih svjedoka i tvoga
ponovljenoga priznanja, da si upala i iznova upala u hereze kojih si se
odrekla. Utvrdili smo da si rekla ili uinila te i te stvari (imenujui ih),
radi ega te s pravom, i na temelju miljenja spomenutih uenih ljudi,

te na to prinueni tvojim prijestupima i odredbama Kanona, osuuje

mo kao povratnicu u herezu. A da to objavljujemo s tugom, zna Onaj
pred kojim se nita ne moe skriti i koji vidi tajne svih srca. A usrdno
smo eljeli i jo uvijek elimo, odvesti te natrag u zajednicu svete Crkve
i istjerati iz tvoga srca spomenutu gnusnu herezu, kako bi spasila svoju
duu i izbjegla unitenje svoga tijela i due u paklu, i svim smo te svojim
naporima i razliitim prikladnim sredstvima, nastojali obratiti na spase
nje. Ali, ti si se predala svome grijehu, i dopustila da te zao duh odvede
i zavede, te si odabrala strane i vjene muke u paklu i smrt svoga vre
menitog tijela u vatri, umjesto da si posluala bolje savjete i odrekla
se svojih mrskih i pogubnih zabluda, odbivi se vratiti u milosrdna nje
dra nae svete Majke Crkve.
I budui da Crkva Boja za tebe vie nita ne moe uiniti, jer je ui
nila sve to je mogla da te obrati: Mi, biskup i suci, imenovani da pre
suujemo u ovoj stvari u ime vjere, sjedei na suditu i imajui pred
sobom sveto Evanelje, kako bi na sud potekao od lica Bojeg, i da nae
oi vide samo pravednost, i imajui pred svojim oima samo Boga i slavu
svete katolike vjere, ovoga dana i ovoga sata koji smo ti odredili za
sasluanje konane presude koja e protiv tebe biti izreena, protiv tebe,
N. N., ovdje pred nama prisutne, izriemo presudu i osuujemo te kao
pravo nepokajanog i okorjelog (povratnikog) heretika, i kao takva bit
e izruena ili preputena svjetovnoj pravdi. Ovom konanom presudom
te izgonimo kao pravog nepokajanog i okorjelog heretika, iz naega
crkvenog suda i izruujemo te i preputamo vlasti svjetovnoga suda,
molei se da spomenuti sud bude milosrdan u svojoj osudi protiv tebe
u izricanju smrtne kazne. Ova je presuda donesena, itd."
TRIDESET PRVO PITANJE

O uhienoj i osuenoj osobi koja sve porie

vanaesti nain zakljuivanja i okonanja postupka, koji se vodi u
ime vjere, primjenjuje se kada se nakon podrobnog razmatranja
prirode postupka, uz savjetovanje pravnih strunjaka, ustanovi da je
osoba optuena za herezu na temelju injeninih dokaza ili iskaza za
konitih svjedoka, ali ne na temelju svoga priznanja. Drugim rijeima,
takav optuenik moe biti osuen na temelju injeninih dokaza, jer je
javno propovijedao herezu; ili na temelju iskaza svjedoka koje optu-

eni ne moe zakonito pobijati. No, tako uhiena i osuena osoba us

trajno i iznova porie optube. Vidi to kae Henrik Segusijski u djelu
O herezi, 34. pitanje.
U takvom se sluaju postupa na sljedei nain. Optueni se mora
drati u strogo uvanoj tamnici u lancima i okovima, gdje ga esto mora
ju posjeivati slubenici suda, skupno ili pojedinano, koji e svim svojim
naporima, te posredstvom drugih osoba, nastojati potaknuti ga na prizna
nje, uvjeravajui ga da e, uini li to i prizna svoju zabludu i odrekne
se te heretike opaine, biti pomilovan, no ako to odbije i dalje ustraje
u poricanju, na kraju biti preputen svjetovnome zakonu i nee moi
izbjei vremenitu smrt.
Ako optuenik dugo odbija priznati svoje zloine, biskup i njegovi
slubenici, katkad u skupini, a katkad pojedinano, te nekad uz pomo
drugih estitih i krijeposnih ljudi, pozivat e svakog svjedoka posebno,
upozoravajui ga da oprezno saslua svoj iskaz, i da kae je li sve to je
iskazao istina, jer proklinjui drugu osobu na ovome svijetu, na sebe
navlai opasnost vjenoga prokletstva, te ako ga je strah, neka im barem
u povjerenju kae istinu, kako optueni ne bi nepravedno umro. Pritom
neka s njime razgovaraju tako, da mogu jasno utvrditi jesu li mu iskazi
toni ili ne.
Ako svjedoci nakon toga upozorenja, ostaju pri svojim iskazima, a
optueni ustraje u svom poricanju, biskup i njegovi slubenici ne smiju
ishitreno izrei konanu presudu, i izruiti zatvorenika svjetovnoj vlasti.
Umjesto toga, neka ga zadre u tamnici jo neko vrijeme, i neka ga iznova
pokuaju uvjeriti da prizna, pozivajui svjedoke (svakog pojedinano)
da oprezno ispitaju svoju savjest. Pritom im valja osobito obratiti pozor
nost na onog svjedoka, za kojega im se ini da je najie savjesti i da
najvie naginje dobru, te neka takvog mnogo upornije pozivaju na savjest
da kae istinu, bez obzira je li prethodno dao istinit iskaz. Ustanove li
da je netko od svjedoka kolebljiv, ili da postoje neke druge naznake o
tome da je dao laan iskaz, neka ga nakon savjetovanja s uenim oso
bama, zaprisegnu i dalje postupaju kako nalae pravda.
Jer, veoma se esto dogaalo da je osoba optuena na temelju iskaza
pouzdanih svjedoka, nakon to je veoma dugo odbijala priznati, konano
popustila, osobito nakon to su je izvijestili da nee biti izruena svjetov
nom sudu, ve da e biti pomilovana ukoliko prizna svoj grijeh, uslijed
ega je optuenik dobrovoljno priznao istinu koju je toliko dugo pori-

cao. A esto se dogaalo da su se svjedoci, potaknuti zlobom i neprija

teljstvom, zavjereniki dogovorili da optue nedunu osobu za grijeh
hereze, no poslije su se, nakon estih preklinjanja od strane biskupa i
njegovih slubenika, u svojoj savjesti pokajali i, potaknuti Boanskim
nadahnuem, povukli svoj iskaz, priznavi da su iz puke zlobe optuili
nedunu osobu. Stoga se zatvorenik u takvom sluaju ne smije nesmotre
no osuditi, ve ga se prije izruenja svjetovnom sudu, mora drati u tam
nici godinu ili vie dana.
Ako optueni, koji je na takav nain zakonito optuen, nakon proteka
odgovarajueg razdoblja, tijekom kojeg su poduzete sve potrebne mjere
opreza, prizna svoju krivnju i na zakonit nain prisegne da je tijekom
odreenog razdoblja bio zaveden u zloinu hereze, te ako je pristao od
rei se te i svake druge hereze, i izvriti onu pokoru koju biskup i in
kvizitor nameu osobi optuenoj za herezu na temelju osobnoga priznanja
i iskaza zakonitih svjedoka, u tom sluaju, dakle, neka se optueni kao
pokajani heretik javno odrekne svake hereze, na nain koji smo opisali
prilikom raspravljanja o osmoj metodi izricanja presude u postupku pro
tiv vjerskog delikta.
Meutim, prizna li optuenik daje upao u odreenu herezu, ali je i
dalje tvrdokorno zagovara, bit e izruen svjetovnom sudu kao okorjeli
grjenik, i to na nain koji smo opisali prilikom razmatranja desete me
tode izricanja presude.
Ali, ustraje li optuenik u poricanju optubi koje su protiv njega
iznesene, a svjedoci povuku svoje optube i iskaze, priznajui svoju
krivnju jer su, potaknuti zlobom i mrnjom, ili stoga to su bili zavedeni
ili podmieni na lano svjedoenje, nedunu osobu optuili za tako
straan zloin, optueni e biti osloboen, dok e se lani svjedoci, krivokletnici ili tuitelji kazniti. O tome jasno govori Pavao iz Burgosa u
svom komentaru Kanona c. mutlroum. Protiv navedenih osoba bit e
izreena kazna ili pokora, koju biskup ili sudac smatraju primjerenom.
U svakom sluaju, lani svjedoci se moraju osuditi na kaznu doivotnog
zatvora na kruhu i vodi, te na doivotno izvravanje pokore, tako to e
stajati na stubama pred crkvenim vratima, itd. Meutim, biskupi su ovla
teni ublaiti ili ak poveati kaznu nakon godinu dana ili odreenog
razdoblja, na uobiajen nain.
Meutim, ustraje li optueni u svom poricanju i nakon godinu ili vie
dana, a zakoniti svjedoci ostaju pri svojim iskazima, biskup i suci e

izvriti pripreme za njegovo izruenje svjetovnome sudu, tako to e

narediti nekim estitim i gorljivim vjernicima, osobito crkvenjacima,
da ga posjeuju i govore mu da nee izbjei vremenitu smrt ustraje li
u svom poricanju, ve e kao nepokajani heretik biti predan vlasti svje
tovnoga suda. Potom e biskup i njegovi slubenici izvijestiti kraljeva
predstavnika ili svjetovne sudbene vlasti, da odreenoga dana u odreeno
vrijeme, doe sa svojom pratnjom na odreeno mjesto (izvan crkve),
gdje e mu izruiti nepokajnika heretika. Biskup e, osim toga izdati
i javnu obavijest na uobiajenim mjestima, da se svi stanovnici okupe
odreenoga dana u odreeno vrijeme na odreenome mjestu, na propo
vijedi koja e se voditi u ime vjere, kada e biskup i njegovi slubenici
izruiti odreenog okorjelog heretika svjetovnome sudu.
Dana utvrenog za izricanje presude, biskup i njegov slubenik e se
nalaziti na gore spomenutome mjestu, a optuenik e stajati na povie
nome mjestu pred okupljenim sveenstvom i narodom, kako bi ga svi
mogli vidjeti, okruen predstavnicima svjetovne vlasti. Potom e se
izrei sljedea presuda:
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, ili sudac u
podrujima pod vlau toga i toga princa, utvrdili smo da si ti, N. N.,
iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, optuena pred nama za tu i tu
herezu (imenujui je). U elji da se bolje obavijestimo o tome, jesu li
optube protiv tebe iznesene istinite i jesi li hodala u tami ili na svjetlu,
pozorno smo ispitali svjedoke i tebe smo esto pozivali radi sasluanja
pod prisegom, dopustivi tvom branitelju da iznese tvoju obranu, te
postupajui na sve naine na koje nas obvezuju odredbe Kanona.
I u elji da okonamo tvoje suenje ne ostavljajui nikakve dvojbe,
okupili smo asno vijee uenih osoba upuene u nauk teologije i ka
nonske i svjetovne zakone. I nakon to smo revno istraili i razmotrili
sve okolnosti postupka, i uz savjetovanje gore spomenutih uenih osoba,
razborito i smotreno raspravili sve to je reeno i uinjeno u ovome
sluaju, utvrdili smo da si ti, N. N., zakonito osuena, jer si bila toliko
dugo zaraena grijehom hereze, i da si rekla i uinila ta i ta djela (imenu
jui ih), iz kojih oito proizlazi da si zakonito osuena za gore spome
nutu herezu.
No, kako nam je bila, i jo uvijek nam je elja, da prizna istinu i
odrekne se spomenute hereze, i vrati se pod okrilje svete Crkve i jedin
stva svete vjere, kako bi spasila svoju duu i izbjegla unitenje svoga

tijela i due u paklu, osobno smo te, kao i posredstvom drugih osoba,
i na dugo razdoblje odgodivi izvrenje tvoje kazne, pokuali potaknuti
na pokajanje. Ali ti si se uporno predavala svojoj opaini i prijezirno
ogluila o na zdrav savjet, ustrajala si i dalje ustrajava, tvrdoglavo i pr
kosno, u svojim buntovnim i nepopustljivim poricanjima. A to izjavljuje
mo s tugom i velikom alou. No, Crkva Boja je toliko dugo ekala
da se pokaje i prizna svoju krivnju, to si odbila i jo uvijek odbija,
radi ega je njezina milost dosegnula granicu.
Stoga, da prui primjer drugima kako bi se odvratili od svih takvih
hereza, i da takvi zloini ne ostanu nekanjeni: Mi, biskup i suci imeno
vani u ime vjere, sjedei na suditu i presuujui, imajui pred sobom
sveto Evanelje, kako bi na sud potekao od lica Bojeg i da nae oi
vide pravednost, te imajui pred svojim oima samo Boga i slavu i ast
svete vjere, presuujemo, izjavljujemo i obznanjujemo presudom da si
ti, pred nama ovdje prisutna, ovoga dana i sata na mjestu koji smo ti
odredili za sasluanje nae konane presude, nepokajnik heretik, i kao
takva bit e izruena ili preputena svjetovnom sudu. A kao okorjelog i
nepokajanog heretika, ovom te presudom izgonimo iz crkvenoga suda
i izruujemo i preputamo vlasti svjetovnoga suda. Ipak molimo da
spomenuti sud ublai smrtnu kaznu koju e protiv tebe izrei. Ova je
presuda donesena, itd."
Osim toga, biskup i suci mogu urediti da estitim i gorljivim vjerni
cima, koji uivaju povjerenje svjetovnoga suda, bude doputen pristup
zatvoreniku tijekom postupanja toga suda, kako bi mu pruili utjehu,
i moda ga naveli da prizna istinu i svoju krivnju, te da se odrekne svojih
zabluda.
Meutim, dogodi li se da nakon izricanja presude, kada se zatvore
nik ve nalazi na mjestu u kojemu e biti spaljen, izjavi da eli priznati
istinu i svoju krivnju, te to i uini; i ako bude voljan odrei se te i svake
druge hereze, premda se moe pretpostaviti da to ini poradi straha od
smrti, a ne istinoljubivosti, smatram da bi ga u milosti trebalo primiti
kao pokajanog heretika, i odrediti mu kaznu doivotnog zatvora. Vidi
glosu uz odredbe ad abolendam i excommunicamus. Ipak, sukladno
strogosti zakona, suci ne smiju pridavati suvie vjere takvom obraenju
i, tovie, uvijek ga mogu kazniti zbog svjetovnih povreda koje je prou
zroio.

TRIDESET DRUGO PITANJE

O osuenome koji je pobjegao ili se neposluno udaljio.

rinaesti i posljednji nain izricanja konane presude u postupku
koji se vodi u ime vjere, primjenjuje se kada se nakon podrobnog
raspravljanja o prirodi postupka i savjetovanja s pravnim strunjacima,
ustanovi da je optueni osuen za herezu, ali je pobjegao ili se drsko
udaljio nakon proteka utvrenog vremena. A to se dogaa u tri sluaja.
Prvo, kada je optueni osuen za herezu na temelju svoga priznanja,
injeninog dokaza ili zakonitog iskaza svjedoka, ali je pobjegao ili se
udaljio, i odbio se pojaviti pred sudom nakon zakonskog poziva.
Drugo, kada je protiv optuenika iznesen odreeni podatak, koji ga
tereti sumnjom, makar i lakom, i radi ega je pozvan da obrani svoju
vjeru. Budui da se drsko odbio pojaviti pred sudom, izreena mu je ka
zna izopenja, nakon ega je u tome odbijanju tvrdokorno ustrajavao
tijekom jednogodinje ekskomunikacije, i uvijek se prkosno udaljavao.
Trei je sluaj kada se neka osoba izravno suprotstavlja biskupovoj
ili suevoj presudi ili postupku koji se vodi u ime vjere, ili prua svoju po
mo, savjet ili zatitu u takvoj stvari, te je stoga takva osoba pogoena
maem ekskomunikacije. A ustraje li tvrdokorno u takvom ponaanju
tijekom jednogodinje ekskomunikacije, bit e osuen kao heretik, koji
je prkosio izvrenju pravde.
U prvom sluaju, takva se osoba, prema odredbi Kanona ad abolendam, osuuje kao nepokajani heretik. U drugom i treem sluaju, nee
se osuditi kao nepokajnik, ve kao pokajnik heretik. U svakom od ta tri
sluaja postupa se na sljedei nain. Nakon odreenog razdoblja, biskup
i njegov slubenik poziva optuenika u katedralnu crkvu biskupije u
kojoj je poinio grijeh, te u druge crkve mjesta u kojemu je obitavao, kao
i mjesta iz kojega je pobjegao. A poziva se na sljedei nain:
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, itd., ili sudac
u toj i toj biskupiji, skrbei o dobrobiti dua, i usrdno elei da u nae
vrijeme u spomenutoj biskupiji, crkva buja i da plodnom i obilnom et
vom rodi onaj vinograd Gospodara nebeskih vojski, kojega je desnom
rukom Svevinji Otac zasadio u njedrima pravednika, i koji je Sin toga
Oca obilno zalijevao Svojom krvlju koja daje ivot, koji je plodnim ui
nio oivljujui Duh Sveti Svojim udesnim i neizrecivim darovima, ko
jega je nedokuivo i neizrecivo Blaeno Trojstvo obdarilo i obogatilo

mnogim velikim i svetim blagodatima; no, divlji vepar iz ume, pod

kojim se razumijevaju sve vrste heretika, prodro ih je i orobio, opustoivi estite plodove vjere i posadivi trnje meu trsove. I ta vijugava
zmija, zli neprijatelj naega ljudskog roda, koja je Sotona i vrag, svojim
je otrovom zatrovala plodove vinograda najezdom hereze: a ovo je
polje Gospodinovo, Katolika crkva, koja obrauje i njeguje ono to
je prvoroeni Sin Boga spustio s nebeskih visina, i posijao ga udesima
i svetim propovijedima, putujui gradovima i selima, pouavajui ve
likim naporima. A On je za Svoje apostole odabrao estite radnike i po
kazao im put, obdarivi ih vjenim nagradama. I sam Sin Boji oekuje
da na dan Posljednjega suda, iz toga polja ubere obilnu etvu, te da je
rukama Svojih svetih anela, pohrani u Svoju svetu itnicu na Nebu.
No, Samsonove lisice25, dvoline poput onih koji upadoe u grijeh here
ze, lica okrenutih na obje strane, ali svezanih svojim goruim repovima,
tumaraju s plamenim bakljama meu Gospodinovim poljima tijekom
etve, bijelima i bljetavima od sjaja vjere, pustoei ih dok vjeto ju
riaju ovdje-ondje, silovitim naletima palei, rasipajui i unitavajui,
te podmuklo i kleto podrivajui istinu svete katolike vjere.
I stoga to si ti, N. N., upala u proklete vjetije hereze, javno ih
propovijedajui na tome i tome mjestu (imenujui ga), i jer si na temelju
iskaza zakonitih svjedoka osuena radi grijeha hereze, ili na temelju
svoga priznanja koje si dala na ovome sudu, i jer si nakon uhienja po
bjegla, odbivi primiti lijek svoga spasenja: radi toga smo te pozvali da
osobno pred nama odgovara zbog spomenutih zloina, ali odvedena
i zavedena od neistog duha, odbila si se pojaviti."
Ili na sljedei nain:
Budui da si ti, N. N., optuena pred nama za grijeh hereze, i na te
melju izvjea koje smo protiv tebe primili, utvrdili da se za taj grijeh
tereti lakom sumnjom, pozvali smo te da se pred nama osobno pojavi
i odgovara u ime katolike vjere. A budui da si se ogluila na na poziv,
i prkosno odbila pred nama pojaviti, izopili smo te iz crkve i naredili
da bude oznaena izopenikom. U tom si stanju tvrdokorno ostala go
dinu ili toliko i toliko dana, posvuda se skrivajui, tako da ak ni sada
ne znamo kamo te zao duh odveo. I premda smo dobrostivo i milosrdno
25) 'Samson'. Suci, 15:1-6.

ekali da se vrati pod okrilje i u zajednicu svete vjere, to si prezreno

odbila uiniti, jer si se posve predala zlu. Ipak, elimo, i pravda nas ob
vezuje, da ovaj sluaj zakljuimo ne ostavljajui nikakve dvojbe, i da
ne progledamo slijepo kroz tvoje pokvarene zloine.
Mi, biskup i suci u spomenutom sluaju koji se vodi u ime vjere, za
htijevamo i strogo zapovijedamo ovim javnim proglasom, da se ti, gore
spomenuta, koja se ovoga trenutka skriva kao bjegunac, toga i toga
dana, toga i toga mjeseca, te i te godine, u toj i toj katedralnoj crkvi te
i te biskupije, osobno pred nama pojavi u treu uru dana, da uje ko
nanu presudu koja e se protiv tebe izrei. Pritom istiemo da emo,
pojavi li se pred nama ili ne, izrei svoju konanu presudu protiv tebe
kako nam zakon i pravda nalau. A da te nai pozivi predusretnu ne bi
li se mogla zatititi isprikom svojega neznanja, elimo i zapovijedamo
da naa spomenuta pisma, zahtjev i pozivi, budu javno izvjeeni na vra
tima spomenute katedralne crkve. U nazonosti svih kojima smo naredili
da ova naa pisma budu potvrena naim peatima. Doneseno, itd."
Pojavi li se bjegunac dana utvrenog za izricanje konane presude,
i pristane li javno pod prisegom odrei se svake hereze, skrueno preklinjui za milost, bit e primljen u zajednicu Crkve ukoliko nije okorjeli
heretik. A, ako je osuen na temelju osobnoga priznanja, ili iskaza za
konitih svjedoka, pod zakletvom e se odrei svoje hereze i pokajati kao
pokajnik heretik, na nain koji smo opisali prilikom razmatranja osme
metode okonanja postupka u ime vjere. Ukoliko se optueni tereti te
kom sumnjom, i ogluuje se na poziv da obrani svoju vjeru, radi ega
je ekskomuniciran i tvrdokoran je u svome ponaanju tijekom godinu
dana ekskomunikacije, ali se pokajao, bit e primljen, te e se pod pri
segom odrei svoje hereze i pokajati kao osoba teko osumnjiena za
herezu, na nain koji smo objasnili pri razmatranju este metode izricanja
presude. No, pojavi li se optuenik pred sudom, ali ne pristane izvriti
abjuraciju, bit e predan svjetovnome sudu kao okorjeli nepokajnik he
retik, kako smo opisali pri objanjavanju desete metode. No, ogluuje
li se i dalje na pozive suda, protiv njega e se izrei sljedea presuda:
"Mi, N. N., milou Bojom biskup toga i toga grada, utvrdivi da
si ti, N. N., iz toga i toga mjesta u toj i toj biskupiji, bila pred nama
optuena za grijeh hereze, na temelju glasina i izvjea estitih ljudi:
Mi, koji imamo dunost da istraimo i ispitamo je li izvjee koje je do
nas stiglo, istinito; i, utvrdivi da si bila osuena za herezu na temelju

iskaza mnogih pouzdanih svjedoka, naredili smo da nam bude dove

dena pod nadzor. (Ovdje neka se naznai je li se optuena pojavila i bila
ispitana pod prisegom ili nije.) No, nakon toga si pobjegla (ili, ako je
to sluaj: Pobjegla si iz svoga zatvora i mjesta pritvora), odvedena i
zavedena od zlog duha, strahujui da e ti rane zacijeliti vinom i uljem,
a mi ne znamo kamo te taj zao duh odveo.
Ili na sljedei nain:
Utvrdivi da protiv tebe, na spomenuti nain pred nama optuene
za grijeh hereze, postoje mnoge indicije, na temelju kojih te teretimo
lakom sumnjom za spomenutu herezu, javnim proglasom izvjeenim
na vratima tih i tih crkvi u toj i toj biskupiji, pozvali smo te da se u odre
eno vrijeme osobno pojavi pred nama i odgovori na spomenute optu
be, kao i na druge stvari koje se tiu vjere. Ali ti si posluala neki su
ludi savjet, i ogluila se na na poziv. A kada smo te izopili iz crkve,
kako nam pravda nalae, i javno te proglasili izopenikom, tvrdoglavo
si ustrajala u tom izopenju vie od godinu dana, posvuda se skrivajui,
tako da sada ne znamo kamo te zao duh odveo.
A sveta te Crkva Boja, do ovoga dana dobrostivo i milosrdno e
kala, da pohita pod okrilje njezine milosti, odriui se svojih zabluda
i ispovijedajui katoliku vjeru, i da primi obilje njezine milosti. No,
ti si to tvrdokorno odbijala. Budui da smo eljeli i jo uvijek elimo,
to nam se dostoji uiniti i to nam pravda nalae, pravedno okonati
tvoj sluaj, pozvali smo te da se osobno pred nama pojavi toga dana
i sata na tome i tome mjestu, da uje konanu presudu koja e protiv
tebe biti izreena. No, kako si se tvrdoglavo ogluila na na poziv, jasno
si dokazala da e trajno ustrajati u svojim zabludama i herezama, to
s tugom izjavljujemo.
Ali, budui da ne moemo i neemo oklijevati izvriti pravdu, niti
emo biti snoljivi prema tako velikom neposluhu i prkosu prema Crkvi
Bojoj, radi uznoenja katolike vjere i istrebljenja opake hereze, i na
nalog pravde, te radi tvojega neposluha i tvrdokornosti, ovoga te dana
i ovoga sata, na ovome mjestu, strogo i izriito propisanom za izricanje
konane presude protiv tebe, nakon to smo revno i podrobno razmo
trili sve okolnosti postupka, uz savjetovanje uenih teologa i strunjaka
za kanonski i svjetovni zakon, sjedei na suditu i presuujui, imajui
pred sobom sveto Evanelje, kako bi na sud potekao od lica Bojega

i da nae oi vide pravednost, te imajui pred svojim oima samo Boga

i nepobitnu istinu svete vjere, te slijedei stope Blaenoga apostola
Pavla, ovom ispravom izriemo konanu presudu protiv tebe, N. N.,
odsutna ili pred nama prisutna, kako slijedi, zazivajui ime Kristovo.
Mi, biskup i suci imenovani u ime vjere, nakon okonanja ovoga
postupka koji se vodi u ime vjere, kako nalau zakoni; i budui da si
se ti ogluila na na zakoniti poziv, ne ispriavi se osobno ili preko
drugih osoba; i budui da si tijekom dugog razdoblja ustrajala, i jo
uvijek tvrdokorno ustrajava u spomenutim herezama, i toliko si godina
trpjela kaznu izopenja, koja ti je izreena u ime vjere; i budui da
sveta Crkva Boja za tebe vie nita ne moe uiniti, jer si ustrajala i
kani i dalje ustrajati u svom izopenju i spomenutim herezama: Stoga,
slijedei stope Blaenoga apostola Pavla, objavljujemo, presuujemo
i osuujemo, tebe, odsutnu ili prisutnu, kao okorjelog heretika i kao
takvu te preputamo svjetovnoj pravdi. Ovom te naom konanom pre
sudom, izgonimo iz crkvenoga suda i preputamo sili svjetovnoga suda,
usrdno molei da spomenuti sud, ako ikada potpadne pod njegovu
vlast, ublai svoju smrtnu kaznu koju e protiv tebe izrei. Ova je pre
suda donesena, itd."
Ovdje valja naglasiti da u presudi treba naznaiti, da se uporni bjegunac,
ako je bio osuen za herezu na temelju svoga priznanja ili iskaza po
uzdanih svjedoka, i pobjegao je prije abjuracije, smatra nepokajanim
heretikom. No, s druge strane, ukoliko nije bio osuen, ve je kao osum
njienik pozvan pred sud da obrani svoju vjeru, no budui da se na taj
poziv ogluio, izreena mu je kazna ekskomunikacije, u kojem je stanju
ustrajao u svom ponaanju tijekom vie od godine dana, no poslije se
odbio pojaviti pred sudom, smatrat e se pravim heretikom i kao takav
e se osuditi. I to se mora izriito naznaiti u presudi.
TRIDESET TREE PITANJE

O nainu izricanja presude nad osobom koju je optuila

druga vjetica, koja je spaljena na lomai ili e to tek biti.
etrnaesti nain okonanja postupka u ime vjere, primjenjuje se
kada se nakon podrobnog razmatranja svih okolnosti postupka, s
obzirom na izvjee dounika, i savjetovanje pravnih strunjaka, usta
novi da je neku osobu za herezu optuila druga vjetica, koja je bila, ili
e biti spaljena. To se moe dogoditi na trinaest naina u trinaest slu-

aja. Naime, moe se utvrditi da je tako optuena osoba neduna, nakon

ega e se osloboditi; ili da je ozloglaena zbog te hereze; ili e radi te
ozloglaenosti biti u izvjesnom stupnju podvrgnuta muenju; ili e se
teretiti ozbiljnom sumnjom za herezu; ili, pak, tekom sumnjom za he
rezu; ili e se utvrditi da je istodobno ozloglaena i osumnjiena; i tako
dalje do trinaestog sluaja, kako smo opisali u Dvadesetom pitanju.
Prvi je sluaj kada je neku osobu optuila vjetica, koja se nalazi u
pritvoru, a nije osuena na temelju svoga priznanja ili vjerodostojnih
iskaza svjedoka, i ne postoje nikakve druge indicije, koje bi je teretile tak
vom sumnjom. U tom e sluaju optuena biti osloboena, a oslobo
diti ga moe i sam svjetovni sudac, koji je spalio, ili e tek spaliti dou
nicu na temelju vlastite ovlasti ili ovlatenja biskupa i ordinarija. A
bit e osloboena optube na nain opisan u Dvadesetom pitanju.
Drugi je sluaj kada je neka osoba optuena na temelju iskaza vjeti
ce, koja se nalazi u pritvoru i, osim toga, ozloglaena je u nekom selu
ili gradu, radi koje ozloglaenosti je veoma trpjela, a dodatno ju je ote
ala vjetica svojim iskazom.
U takvom se sluaju postupa na sljedei nain. Sudac treba razmo
triti injenicu da, osim klevete, protiv optuenice nije nita dokazano
na temelju iskaza drugih pouzdanih svjedoka iz toga sela ili grada; i
premda je spomenuta vjetica moda iznijela neke ozbiljne optube
protiv te osobe, jer je izgubila svoju vjeru, porekavi je u ime vraga, suci
ne smiju pridavati suvie povjerenja njezinim rijeima, osim ako posto
je neke druge okolnosti, koje dodatno oteavaju to izvjee; u takvom
se sluaju postupa na trei nain. Takvoj se optuenici namee kanonsko
oienje, a presuda se izrie na nain opisan u Dvadeset prvom pitanju.
Ako svjetovni sudac zapovijedi da se to oienje izvri pred bisku
pom, na kraju e sveano objaviti da e je, ukoliko zakae, crkveni i
svjetovni suci radi primjera drugima, kazniti mnogo teom kaznom.
No, eli li spomenuti sudac osobno nadgledati to oienje, zapovjedit e
optuenici da pribavi deset ili dvadeset jamaca svojega stalea, koji e
prisegnuti, nakon ega e postupiti sukladno drugom nainu izricanja
presude. Meutim, ako se nad optuenicom treba izrei kazna ekskomunikacije, svjetovni e sudac morati suraivati s ordinarijem. To e
biti sluaj kada optuena odbija svoje oienje.
Trei je sluaj kada tako optuena osoba nije osuena na temelju
svoga priznanja, injeninih dokaza ili vjerodostojnih iskaza svjedoka,
niti postoje neke druge naznake, koje bi potvrdile injenicu da su je

drugi stanovnici toga grada ili sela ikada prozivali kao heretika, osim
to meu njima openito uiva zao glas. No, te je glasine dodatno osna
ila svojim iskazom pritvorena vjetica, time to je rekla da je optuena
s njome suraivala u svemu, i bila joj je suuesnica u zloinima. Ali,
ako optuena, usprkos tomu, porie sve optube, a drugi stanovnici s
njima nisu upoznati, ve, tovie, potvruju samo njezino dobro pona
anje, premda priznaju da se druila sa spomenutom vjeticom, postupa
se na sljedei nain. Prije svega valja suoiti vjeticu i optuenu, pri
emu e se zabiljeiti njihovi odgovori i uzajamne optube, kako bi se
utvrdilo postoje li kakva protuslovlja u njihovim rijeima, a na temelju
kojih sudac, iz njezinih priznanja i poricanja, moe odluiti treba li ju
podvrgnuti muenju. Utvrdi li da treba, moe postupiti sukladno treem
nainu izricanja presude, objanjenom u Dvadeset drugom pitanju,
tako da je podvrgne lakoj torturi, uz pridravanje svih moguih mjera
opreza koje smo podrobno izloili na poetku ovoga, Treeg dijela,
kako bi utvrdio njezinu nedunost ili krivnju.
etvrti je sluaj, kada se tako optuena osoba tereti lakom sumnjom,
i to radi svoga priznanja ili iskaza druge vjetice, koja se nalazi u pri
tvoru. Neki meu tako osumnjiene osobe ukljuuju i sve one, koji se
savjetuju s vjeticama u pogledu svakojakih pitanja, ili su sebi pribav
ljali ljubavnike, izazivajui mrnju meu suprunicima, ili su se utjecali
vjeticama za pomo pri ostvarenju kakve vremenite koristi. Takvi se,
meutim, trebaju kazniti izopenjem, prema odredbi Kanona, c. exco
mmunicamus, koji propisuje: "Na isti nain hereticima smatramo one
koji vjeruju u njihove zablude." A to stoga, jer injenice upuuju na
posljedicu. Iz toga proizlazi da takve treba mnogo tee osuditi i kazniti,
nego one koji se terete lakom sumnjom za herezu, i kojima se treba su
diti na temelju slabih slutnji. Naprimjer, ne smatra se da su nuno vje
rovali u njihove zablude, ako su za vjetice izvravali kakve radnje ili
su im dostavljali pisma: no nisu pruili nikakav podatak protiv njih, ali
su od njih primali novane nagrade i mito. No, bez obzira treba li ili ne
takve osobe podvesti pod ovaj sluaj, prema miljenju uenih ljudi,
sudac protiv njih valja postupati kao protiv osoba, koje se terete lakom
sumnjom, i to na sljedei nain. Takva e se osoba odrei hereze ili oi
stiti izvrenjem kanonske pokore, kako smo objasnili u Dvadeset treem
pitanju, pri opisivanju etvrte metode izricanja presude.
Meutim, ini se najprimjerenijim takvoj osobi narediti abjuraciju,
jer je to sukladno znaenju Kanona c. excommunicamus, koji govori o

osobama koje se terete samo nekom znakovitom sumnjom. A upadnu

li takvi ponovno u herezu, nee na sebe navui kaznu propisanu za po
vratnike. Tada e se postupiti na gore opisan etvrti nain.
Peti je sluaj kada se takva osoba tereti tekom sumnjom za herezu,
takoer na temelju njezina priznanja ili iskaza druge pritvorene vjetice.
Neki u ovu kategoriju uvrtavaju i osobe, koje izravno ili neizravno ome
taju sud u voenju postupka protiv vjetice, pod uvjetom da to ine s
namjerom.
Nadalje, pod tu se kategoriju svrstavaju i svi koji pomau, savjetuju
ili tite one koji tako ometaju suenje; kao i one koji upuuju pozvane
ili uhiene heretike da ne odaju istinu, ili da je na neki nain prikriju;
one koji svjesno primaju ili posjeuju poznate heretike ili se s njima
udruuju, alju im poklone ili im pokazuju naklonost, jer sva takva djela,
kada se ine s punom svijeu, govore o njihovoj naklonosti grijehu,
a ne osobi. I stoga tvrde da se optuena, kada je kriva zbog poinjenja
neke od navedenih radnji, treba osuditi sukladno petom nainu, koji
objanjavamo u Dvadeset etvrtom pitanju. Dakle, bit e joj nareeno
da se odrekne svake hereze, pod prijetnjom kazne koja se namee po
vratnicima u herezu.
S obzirom na te tvrdnje, moemo rei da sudac treba uzeti u obzir,
iz kakvog roda i obitelji potjee vjetica koja je spaljena ili pritvorena, a
za koje se openito ustanovljuje da su zaraeni.
Naime, demoni upuuju vjetice da im rtvuju ak i vlastitu djecu.
Stoga nema nikakve dvojbe, da su i ta djeca upuena u razliite zloi
ne, kako smo pokazali u Prvome dijelu ove knjige.
Nadalje, u sluaju obine hereze, dogaa se da se snanom sumnjom
za herezu terete i srodnici osobe optuene za herezu, s obzirom na njiho
vu prisnost. Isto vrijedi i u sluaju hereze vjetica.
O potonjem sluaju jasno govori odlomak Kanona, inter sollicitudines. Naime, izvjesni je dekan bio na zlu glasu radi svoje hereze, te
mu je bilo nareeno da se oisti. Radi svoje prisnosti s hereticima, mo
rao se javno pod prisegom odrei svoje hereze, nakon ega je bio lien
asti, kako bi se ublaila sablazan koju je taj dogaaj izazvao.
esti je sluaj osobe koja se tereti tekom sumnjom, ali ne na teme
lju obinog i oskudnog iskaza druge pritvorene vjetice, jer moraju
postojati i neke druge posredne injenice, izvedene iz nekih rijei ili
djela koje je izgovorila ili poinila spomenuta vjetica, a iz kojih proiz
lazi barem to, da je optueni sudjelovao u nekim njezinim zloinima.

itatelj se radi boljeg razumijevanja navedenog upuuje na Devet

naesto pitanje, osobito na ono to je napisano o tekoj sumnji, koja pro
izlazi iz ozbiljnih i uvjerljivih pretpostavki, te da sudac mora vjerovati,
na temelju puke sumnje, da je ta osoba heretik, premda je moda u srcu
iskreni katolik. Kanonisti taj sluaj obine hereze pokazuju na primjeru
ovjeka, koji je bio pozvan da obrani svoju vjeru pred sudom, no prko
sno se ogluio na taj poziv, radi ega je ekskomuniciran, a ustraje li u
tom stanju tijekom godine dana, teretit e se tekom sumnjom za herezu.
Tako i u sluaju osobe optuene na nain koji ovdje razmatramo,
treba ispitati indicije o injenicama koje je terete tekom sumnjom.
Razmotrimo sluaj kada uhiena vjetica tvrdi da je optuena sudjelovala
u njezinim zlim arobnjakim djelima, to optuena porie. Kako tada
valja postupiti? Prije svega valja utvrditi postoje li takve injenice koje
je terete ozbiljnom sumnjom, i moe li takva sumnja prerasti u teku.
S obzirom na to, ako je neka osoba pozvana da odgovori na neku op
tubu, no uporno se ogluuje o taj poziv, teretit e se lakom sumnjom
za herezu, ak i da nije pozvana na ispitivanje o stvari koja se tie vjere.
No, odbije li pojaviti se pred sudom u takvoj stvari, i radi toga je nepo
sluha ekskomunicirana, teretit e se snanom sumnjom, a ustraje li u
izopenju godinu dana, ta e sumnja prerasti u teku. Tada e sudac
utvrditi tereti li se optuena snanom sumnjom, radi njezine prisnosti
s uhienom vjeticom, na nain opisan u gore izloenom petom sluaju,
a potom treba utvrditi postoje li kakve indicije, radi kojih bi ta snana
sumnja prerasla u teku. A pretpostavlja se da je to mogue, jer je op
tuena vjerojatno sudjelovala u zloinima uhiene vjetice, ako je s njome
esto saobraala. Tada sudac mora izrei presudu sukladno estom nai
nu opisanom u Dvadeset petom pitanju. Meutim, postavlja se pitanje
kako sudac valja postupiti, ako osoba koju je pritvorena vjetica tako
optuila, ustraje u svom poricanju, unato svih tetnih indicija. Odgova
ramo ovako:
Sudac prije svega mora utvrditi proizlaze li ta poricanja iz njezine
poronosti, arobnjatva ili mualjivosti. Kako smo pokazali u Petna
estom i esnaestom pitanju ovoga dijela, sudac to moe utvrditi na teme
lju njezine sposobnosti ili nemogunosti plakanja, ili njezine neosje
tljivosti na bol prilikom torture, nakon koje ubrzo ponovno zadobiva
snagu. To, naime, pojaava ozbiljnu sumnju, i u tom sluaju se optuena
ni pod kojim uvjetima ne smije osloboditi, ve e se, sukladno estom
nainu izricanja presude, osuditi na kaznu doivotnog zatvora i pokoru.

No, nije li zaarana vjetijom utnjom, i pri torturi osjea najvee

muke (dok neke druge, kako smo rekli, postaju neosjetljive na bol nakon
to bivaju zaarane utnjom), sudac mora pribjei svom krajnjem sred
stvu, kanonskom oienju. Naredi li to oienje svjetovni sudac, ona
se naziva "zakonitim obinim oienjem", jer se ne moe svrstati pod
ostala obina oienja. A zakae li u tom oienju, bit e proglaena
krivom.
Sedmi je sluaj kada optuena nije proglaena krivom na temelju
osobnoga priznanja, injeninih dokaza ili iskaza zakonitih svjedoka,
ve samo na temelju optube pritvorene vjetice, no osim toga, postoje
i neke druge naznake koje je terete lakom ili tekom sumnjom. Naprimjer, ako se utvrdi da je bila veoma prisna s vjeticama, u kojem sluaju
e, sukladno odredbi Kanona, biti podvrgnuta kanonskom oienju
radi glasina. A, s obzirom na to da se tereti sumnjom, naredit e joj se da
se odrekne hereze, pod prijetnjom kazne koja se izrie nad povratnicima,
ako se tereti snanom, ali ne i lakom sumnjom za herezu.
Osmi je sluaj kada se ustanovi da je tako optuena osoba priznala
herezu, ali se pokajala i vie se nikada nije povratila herezi. Ovdje, me
utim, valja istaknuti da su u navedenom i drugim sluajevima, kada
je rije o pokajanima i nepokajanima, o onima koji su ponovno pali u he
rezu ili nisu, ta razlikovanja neophodna samo radi sudaca, koji nemaju
namjeru izrei najteu kaznu. Stoga svjetovni sudac moe postupiti
sukladno svjetovnom i carskom zakonu, kako nalae pravda, u sluaju
optuene koja je priznala krivnju, bez obzira je li ili nije pokajnica, i je
li ponovno upala u herezu ili nije. Samo on moe pribjei jednoj od na
vedenih trinaest metoda izricanja presude, i u skladu s njima postupati,
pojave li se kakva dvojbena pitanja.
TRIDESET ETVRTO PITANJE

O metodi izricanja presude nad vjeticom koja ponitava

arolije izazvane arobnjatvom, te nad vjeticama-primaljama
i

arobnjacima-strijelcima.

etnaesti nain okonanja postupka koji se vodi u ime vjere, primje

njuje se kada se ustanovi da osoba optuena za herezu nije bacala
pogubne arolije, ve ih je uklanjala. U takvom e se sluaju postupiti
na sljedei nain. Optuena se moe sluiti doputenim ili nedoputenim

sredstvima uklanjanja arolija. Ako su doputena, nee biti smatrana

vjeticom, ve dobrom krankom. No, ve smo prije podrobno opisali
koja se sredstva smatraju doputenima.
Nedoputena sredstva, pak, dijele se na apsolutno ili djelomino
nedoputena. Prva se takoer mogu podijeliti u dvije vrste, ovisno o
tome nanose li kakvu tetu drugoj osobi, no u oba sluaja uvijek su po
praena izriitim zazivanjem demona. Ako su, pak, djelomino nedopu
tena, drugim rijeima, primjenjuju li se samo uz preutno, a ne izriito
prizivanje demona, smatrat e se beskorisnima (praznovjernima), a ne
nedoputenima, jer, kako smo pokazali, tako smatraju neki kanonisti i
teolozi.
Stoga sudac, crkveni ili svjetovni, ne smije kazniti prvu i posljednju
od gore opisanih radnji, ve e umjesto toga prvu pohvaliti, a posljednju
tolerirati, jer kanonisti tvrde da je doputeno praznovjerje suzbijati
praznovjerjem. Meutim, ni u kojem sluaju ne smije tolerirati radnje
kojima se arolije uklanjaju izriitim zazivanjem demona, osobito ako
pri tome nanose kakvu tetu treoj osobi. To je sluaj kada se uklanja
arolija s jedne osobe i prenosi na drugu. Prethodno smo u ovome djelu
objasnili, da pritom nije bitno je li osoba na koju se prenosi arolija i
sama vjetica ili nije, te je li ili nije osoba koja je bacila tu aroliju, i je
li ovjek ili neko drugo ivo bie.
Postavlja se pitanje kako sudac treba postupiti kada takva osoba
tvrdi da uklanja arolije na doputen, a ne nedoputen nain, i kako su
dac tada moe utvrditi istinu. Odgovaramo da sudac tada treba pozvati
vjeticu da odgovori, koja je sredstva primjenjivala. No ne smije se
pouzdati u njezine rijei. Stoga e crkveni sudac provesti detaljnu istra
gu, osobno ili posredstvom nekog upnog sveenika, koji e o tome pod
prisegom ispitati sve svoje upljane. Ustanovi li se, kako je obino slu
aj, da se vjetica koristila supersticioznim sredstvima, ona se nee to
lerirati, jer kanonski zakon, kako emo pokazati, za njih propisuje stra
ne kazne.
Nadalje, moe se postaviti pitanje kako se mogu razluiti doputena
od nedoputenih sredstava, budui da vjetice uvijek tvrde da uklanjaju
arolije odreenim molitvama i biljem. Odgovaramo da se to lako moe
utvrditi na temelju detaljne istrage. Naime, premda su vjetice prinuene
skrivati svoje supersticiozne lijekove, ili stoga da izbjegnu uhienje ili
da mnogo lake zavode umove prostih ljudi, u javnosti se razmeu

svojim molitvama i biljem kojim se slue. Ipak, etiri su supersticiozne

radnje, na temelju kojih mogu biti osuene kao vraare i vjetice.
Prvo, neke od njih su kadre proricati i govoriti stvari, koje im mogu
otkriti samo zli duhovi. Naprimjer, kada ih posjeti zaarana osoba, mo
gu otkriti uzrok njegove zaaranosti, dakle, je li ona proizala iz neke
svae sa susjedom ili nekog drugog uzroka.
Drugo, katkad mogu pristati ukloniti neku tetu ili aroliju s neke
osobe, ali ne ele to uiniti nekoj drugoj osobi. Tako u jednome mjestu
u spireskoj biskupiji, ivi vjetica imena Zunhofen, koja priznaje da
neke osobe nikako ne moe izlijeiti, premda je mnoge ve izlijeila.
A stanovnici toga mjesta su potvrdili da je to stoga to su druge vjetice,
uz pomo demona toliko snano zaarale neke osobe, da ni sami demo
ni ne mogu s njih ukloniti te arolije, jer jedan demon ne moe ili ne
eli uvijek pokoriti se drugome demonu.
Trei je sluaj kada vjetice znaju, da katkad moraju uiniti neke
ustupke ili iznimke prilikom izljeenja takvih povreda. Takav se sluaj
dogodio u gradu Spiresu. Jednoj je estitoj eni bila arolijom povrije
ena goljenica, pa je k sebi pozvala takvu gataricu da je izlijei. Kada
je vjetica ula u kuu i pogledala je, rekla je: "Ako u rani nema ljutura
i dlaka, mogu iz nje izvaditi svu zlu tvar." I premda je vjetica dola
iz kraja udaljenog dvije milje, otkrila je uzrok povrede: "To ti se dogo
dilo jer si se toga i toga dana svaala sa susjedom." Potom je iz rane
izvadila najrazliitije tvari, meu kojima nije bilo dlaka i ljuski, te joj
povratila zdravlje.
etvrti je sluaj kada vjetice katkad izvode neke praznovjerne
obrede, ili navode druge ljude da to ine. Tako, naprimjer, navode ljude
da budu nazoni takvim obredima u odreeno vrijeme, obino prije
izlaska sunca, ili govore da ne mogu izlijeiti povrede prouzroene iz
van granica posjeda na kojemu ive, ili da u jednoj godini mogu izlijeiti
samo dvije ili tri osobe, premda ih samo prividno lijee, dok im, ustvari,
prestaju nanositi bol.
Mogli bismo navesti jo mnogo drugih primjera o stanju takvih oso
ba. Tako, primjerice, te ene nakon odreenog razdoblja, poinju meu
ljudima uivati lo glas radi svoje poronosti ili ih nazivaju preljubnicama, nasljednicama drugih vjetica. Svoj dar izljeenja, stoga, nisu pri
mile od Boga jer vode poboan i krijepostan ivot.
Ovdje nam se valja osvrnuti na vjetice-primalje, koje svojim zlo
inima nadmauju sve druge vjetice, kako smo pokazali u Prvom dijelu

ove knjige. A, kako su mnoge od njih priznale, njih ima u toliko velikom
broju, da ne postoji gotovo nijedno seoce u kojemu ne ivi barem jedna
takva vjetica. Da bi magistrati mogli barem pokuati sprijeiti takvu
opasnost, ne smiju nijednoj primalji dopustiti da izvrava taj posao prije,
nego li prisegne da je dobar katolik, pri emu im valja provesti i druge
mjere opreza, koje smo spomenuli u Drugom dijelu.
Osim toga, valja nam razmotriti i sluaj arobnjaka-strijelaca koji
predstavljaju veliku opasnost kranskoj vjeri, jer uivaju zatitu plemenitaa i kraljevia koji ih primaju na svoje posjede, pomau im i za
tiuju ih. A sljedei primjer pokazuje da su takvi primatelji i zatitni
ci jo opakiji od vjetica, osobito u nekim sluajevima. Naime, kanonisti
i teolozi svrstavaju zatitnike takvih arobnjaka-strijelaca, u dvije sku
pine, ovisno o tome u kojoj mjeri brane njihove zablude. Oni koji brane
zabludu, opakiji su od samih arobnjaka, jer ih treba smatrati ne samo
hereticima, ve herezijarsima (24, 3. pit.). A zakoni ne spominju izriito
takve zatitnike, jer ih ne razlikuju od ostalih heretika.
Postoje, meutim, i oni koji brane grjenika, ali ne opravdavaju grijeh.
Takvi e, primjerice, uiniti sve to je u njihovoj moi da zatite te arob
njake (ili druge heretike) od suenja i kanjavanja od strane crkvenog
suca.
Nadalje, neki pripadnici vlasti, odnosno, javne osobe, kao to su svje
tovni, ali i duhovni gospodari, koji imaju svjetovnu jurisdikciju, pro
pustom ili, pak, svojom ovlau, tite takve arobnjake i heretike.
A tvrdi se da ih tite uslijed propusta, kada zanemaruju izvriti svoju
dunost protiv takvih arobnjaka i osumnjienika ili njihovih sljedbe
nika, primatelja, zatitnika i pokrovitelja, kada im to zapovjede bisku
pi ili inkvizitori: dakle, kada ih ne uhiuju ili ih ne dre pod stroim
nadzorom nakon uhienja, kada ih ne odvedu u pritvor na mjestu pod
njihovom jurisdikcijom, ako bez odlaganja nad njima ne izvre propi
sanu kaznu, te kada na druge naine zanemaruju svoju dunost.
Drugi je sluaj kada ih tite na temelju svoje ovlasti, to se dogaa
kada uhiene heretike oslobaaju iz zatvora, bez doputenja ili zapovije
di biskupa ili suca, kada izravno ili neizravno ometaju suenje, izricanje
presude i izvrenje kazne, ili ine neke sline radnje. O kaznama pro
pisanima za takve prijestupnike pisali smo u Drugom dijelu ove knjige,
gdje raspravljamo o arobnjacima-strijelcima i drugim koji opinjavaju
oruja.

Ovdje je dovoljno rei da se takvi zloinci zakonski ekskomunici

raju, i mogu se kazniti jednom od dvanaest tekih kazni. A ostaju li nepo
pustljivi godinu dana tijekom tog izopenja, bit e osueni kao heretici.
Dakle, koga valja nazivati primateljima (zatitnicima) takvih zloi
naca, i treba li te osobe smatrati hereticima? Odgovaramo da su svi koji
pruaju utoite arobnjacima-strijelcima, opinjavateljirha oruja, nekromantima ili heretikim vjeticama, suuesnici u njihovim zlodjelima.
A te primatelje moemo svrstati u dvije skupine, kao to postoje i dvije
vrste branitelja i zatitnika navedenih zloinaca.
Naime, u prvu skupinu spadaju oni, koji esto pruaju sklonite
takvim zloincima, dakle to nisu uinili samo jednom ili dvaput, a takvi
se nazivaju latinskim imenom receptatores, to proizlazi iz toga glagol
skog oblika koji izraava uestalost neke radnje. Primatelji te skupine
katkad su neduni, jer postupaju uslijed svoga neznanja, i stoga se ne
mogu teretiti nikakvom zlokobnom sumnjom. Meutim, nekada su uis
tinu krivi, jer su svjesni grijeha koje su poinili ljudi kojima pruaju
utoite, a to stoga to Crkva uvijek proziva arobnjake kao najokrutni
je neprijatelje vjere. A svjetovni gospodari, koji takve zloince primaju,
brane, itd., s pravom se nazivaju primateljima heretika. Zakon za takve
prijestupnike propisuje kaznu ekskomunikacije.
U drugu, pak, skupinu spadaju oni, koji takvim arobnjacima ili
hereticima ne pruaju utoite esto, ve su to uinili samo jednom ili
dvaput, radi ega ih se ne moe nazivati receptatores, ve receptores,
budui da to ne ine esto. (No, arhiakon se ne slae s tim gleditem,
premda to nije osobito bitno, jer ovdje ne razmatramo rijei, ve djela.)
Receptatores i receptores se razlikuju u sljedeem: svjetovni vlada
ri su uvijek receptatores kada ne ele ili ne mogu istjerati takve hereti
ke. Receptores, pak, katkad mogu biti posve neduni.
Na kraju moemo postaviti pitanje, tko su oni za koje se tvrdi da ome
taju inkvizitore i biskupe u izvrenju njihovih dunosti protiv heretika,
te treba li ih smatrati hereticima. Odgovaramo da postoje dvije vrste
takvih opstrukcionista. Prvoj vrsti pripadaju oni koji izravno ometaju
izvrenje pravde, tako to nepromiljeno, na osobnu odgovornost, oslo
baaju iz tamnice optuene za herezu, ili tako to se upliu u postupak
inkvizicije, osveujui se nanoenjem kakve povrede svjedocima u ob
ranu vjere, zbog nekog njihova iskaza. Ili se, pak, moe dogoditi da
svjetovni gospodar zapovijedi, da nitko osim njega ne smije suditi u
tom sluaju, te da svi optuenici za takve zloine budu dovedeni isklju-

ivo pred njega, i da se svi dokazi podnesu iskljuivo njemu, te ako ini
neke druge sline radnje. Takvi poinitelji, kako tvrdi Giovanni d'Andrea, izravno ometaju izvrenje pravde. Oni koji izravno ometaju postu
pak, izricanje presude ili izvrenje kazne protiv vjerskog delikta ili po
mau, savjetuju, pokazuju naklonost drugima koji to ine, po toj se osnovi
ne mogu smatrati hereticima, premda ine vei grijeh, osim ako ne po
stoje neke druge naznake, koje ukazuju na to da uporno i voljno sudjelu
ju takvim arobnjakim herezama. Ipak, ti e poinitelji biti pogoeni
maem ekskomunikacije, a ako su nepokolebljivi u svom ponaanju go
dinu dana tijekom ekskomunikacije, bit e osueni kao heretici.
Drugu skupinu ine oni, koji neizravno ometaju izvrenje pravde.
Giovanni d'Andrea objanjava da su to oni svjetovni gospodari, koji
izdaju zapovijedi da nitko osim njihovih slugu ne smije nositi oruje
prilikom uhienja heretika. Oni ine manji grijeh od prethodnih i nisu
heretici. Meutim, oni, kao i svi koji ih savjetuju, pomau im ili zatiuju
u takvim radnjama, bit e ekskomunicirani. A ustraju li u takvom pona
anju tijekom jednogodinjeg izopenja, bit e osueni za herezu. Ovdje
treba istaknuti da e biti pomilovani, ako nakon takve osude za herezu
budu voljni vratiti se vjeri i odrei se svoje zablude. U suprotnom, pak,
bit e izrueni svjetovnom sudu kao nepokajani grjenici.
Ponovimo, dakle, ukratko. Vjetice-primalje, kao i druge vjetice,
treba osuivati sukladno prirodi njihovih zloina. Kako smo rekli, to
vrijedi i za sve one koji uklanjaju arolije supersticioznim sredstvima
i uz pomo demona, jer nema dvojbe da te vjetice mogu bacati arolije,
budui da su ih kadre i uklanjati. Naime, injenica je da vjetice s demo
nima sklapaju ugovor, prema kojemu neke dobivaju mo nanoenja zla,
a druge lijeenja, i to stoga da bi mogle lake zavoditi umove prostih
i popunjavati redove svoje naputene i prezrene drube. arobnjaci-strijelci i oni koji opinjavaju oruja, a uivaju zatitu i pomo svjetovnih
gospodara, podloni su istim kaznama. Oni koji im pruaju zatitu, itd.,
ili ometaju pravosudne vlasti u svom postupanju protiv njih, podloni
su svim kaznama kojima podlijeu zatitnici heretika, kao i ekskomunikaciji. A, ako su tijekom jednogodinjeg izopenja ustrajali u takvoj
zabludi i ele se pokajati, bit e pomilovani odreknu li se pod prisegom
takve zablude. U suprotnom, pak, bit e izrueni svjetovnom sudu kao
nepokajnici. No, ak i da nisu ustrajali u toj zabludi godinu dana, pro
tiv takvih se opstruktora ipak moe postupati kao protiv zatitnika he
retika.

Sve to je do sada reeno o zatitnicima, braniteljima, primateljima

i opstruktorima u sluaju arobnjaka-strijelaca i dr., vrijedi i za sve druge
vjetice koje nanose najrazliitije tete ljudima, ivotinjama i plodovima
zemlje. No, ak i vjetice bivaju pomilovane kada na sudu savjesti skru
eno i pokajniki nariu zbog svojih grijeha, i iskreno se ispovjede trae
i oprost. No, kako smo pokazali, oni koji imaju dunost pozivati, ispi
tivati i uhiivati poznate vjetice, te u svim stvarima postupati sukladno
prirodi njihovih zloina, do donoenja konane i zakljune presude, to
moraju initi ele li izbjei zamku vjenoga prokletstva, koje e trpjeti
zbog ekskomunikacije koju je nad njima izrekla Crkva, jer su hotimi
ce zakazali u izvrenju svoje dunosti.
TRIDESET PETO PITANJE

Posljednje, koje govori o nainu izricanja presude protiv

vjetica koje podnose albu osobno ili posredstvom drugih,
bez obzira je li ta alba banalna ili zakonita i opravdana.
akljui li sudac da e optuena vjerojatno pribjei pravu albe, pri
je svega valja imati na umu da su takve albe katkad valjane i za
konite, a katkad posve banalne. Prethodno smo ve objasnili da postup
ci protiv vjerskih delikata moraju biti jednostavni i skraeni, radi ega
se u njima ne smiju dopustiti nikakvi prizivi. Meutim, dogaa se da
suci, s obzirom na teinu sluaja, voljno prekidaju i odgaaju postupak.
Dakle, suci mogu smatrati opravdanim dopustiti podnoenje albe, kada
optuena tvrdi da je sudac prema njoj postupao protivno zakonu i prav
di. Naprimjer, ako ju je sudac liio prava na obranu, ili je na vlastitu
odgovornost i bez savjetovanja drugih ili, ak, bez doputenja biskupa
ili njegova namjesnika, izrekao presudu protiv optuene, premda je trebao
uzeti u obzir i mnoge druge dokaze optube i obrane. alba e se do
pustiti samo iz tih razloga, ali ne i u drugim sluajevima.
Nadalje, valja istaknuti da sudac mora, nakon podnoenja albe,
bez ikakvih ometanja i uznemiravanja, zatraiti prijepis albe, i obeati
da se ta stvar nee odgoditi. Nakon to mu optuena preda prijepis
albe, sudac e je izvijestiti da e na nju odgovoriti za dva dana, te da
e nakon proteka ta dva dana, jo trideset dana pripremati apostilu* o

* apostila - pismeni odgovor na neku molbu

tom sluaju. I premda veoma struan i iskusan sudac moe odmah od

govoriti na albu, preporuuje se da postupa smotreno i unutar utvre
nog razdoblja od deset, dvadeset ili dvadeset pet dana, zadravajui si
pravo odgode odluivanja o albi, do proteka zakonski utvrenog roka.
Tree, sudac treba paziti da, tijekom zakonski utvrenog razdoblja,
revno ispita i razmotri osnove albe i pretpostavljene osnove prigovora.
Uvidi li nakon mudrog savjetovanja, da je protiv optuene postupao
nezakonito i nepravedno, odbivi joj pravo na obranu, podvrgnuvi je
ispitivanju u neprikladno vrijeme ili uinivi kakvu drugu slinu rad
nju, neka nakon proteka utvrenog vremena, ispravi svoju pogreku i
vrati postupak do one toke i stupnja, kada je optuena zatraila dopu
tenje za obranu, ili kada je odredio vrijeme njezina ispitivanja, itd., te
tako otkloni prigovor i dalje postupi na opisani nain. Naime, uklanja
njem osnova za prigovor, zakonita alba postaje neosnovana.
No, oprezan i mudar sudac e imati na umu, da se neke osnove prigo
vora mogu ispraviti, a to su one o kojima smo upravo govorili, i s kojima
valja postupati na gore opisani nain. Druge su, pak, nepopravljive.
Primjerice, to je sluaj kada je optuena ve bila podvrgnuta ispitivanju,
nakon ega je pobjegla i uloila albu; ili su neke kutije, posude ili dru
gi slini predmeti kojima se vjetice slue, zaplijenjeni i spaljeni; ili je
poinjena neka druga slina nepopravljiva i nepovratna pogreka. U
takvom se sluaju ne moe postupiti na gore opisan nain, dakle, postu
pak se ne moe vratiti do toke iznoenja prigovora.
etvrto, sudac valja imati na umu i sljedee. Naime, premda moe
protei trideset dana od zaprimanja albe i donoenja apostila, i premda
sudac moe podnositelju albe odrediti posljednji, odnosno, trideseti
dan za odluivanje o albi, sudac moe odluiti da nee dodijavati optu
eniku, ili na sebe navui sumnju zbog neprimjereno okrutnog postupanja
prema njemu, a njegovo ponaanje ne opravdava prigovor koji je osno
va albe, preporua se da sudac odredi neki dan unutar zakonitog roka,
primjerice, deseti ili dvadeseti, nakon ega moe odgoditi odluivanje o
albi do posljednjeg zakonski utvrenog dana, ukoliko ne eli ishitreno
postupiti, pod izgovorom da je zauzet drugim poslovima.
Peto, sudac treba imati na umu, da utvrivanjem roka optuenoj, koja
podnosi albu i trai odgovor na nju, mora osigurati podnoenje i pri
manje, a ne samo podnoenje apostila. Naime, osigura li samo podnoenje
odgovora, sudac protiv kojega je alba podnesena, bit e prinuen oslobo
diti podnositelja albe. Stoga mu mora odrediti rok, odnosno, utvrditi

dan u godini za podnoenje i primanje takvih apostila od strane suca,

koje e on prema svojoj odluci podnijeti.
esto, sudac treba imati na umu da odreujui takav rok, u svom
odgovoru nee rei da e dati negativne ili potvrdne odluke. Umjesto
toga i kako bi imao mogunost opsenijeg razmatranja, neka kae da
e donijeti odluku kakvu eli u propisanom roku.
Nadalje, sudac valja imati na umu da odreujui taj rok, sprjeava
podnositelja albe da poini kakve opake mjere opreza ili spletki, jer
on utvruje mjesto, dan i sat. Naprimjer, preporua se sucu da kao rok
odredi dvadeseti dan mjeseca kolovoza te godine, u vrijeme veernjice,
kada e se u suevoj odaji u toj i toj kui u tom i tom gradu, podnijeti
i primiti apostile o albi.
Sedmo, sudac valja imati na umu da odreivanjem toga roka, uko
liko je odluio da se optueni, s obzirom na teinu optube, s pravom
treba zadrati u pritvoru, mora istaknuti da taj rok propisuje radi pod
noenja ili primanja apostila od strane samoga podnositelja albe, te
da odreuje da se potonji pojavi na tome i tome mjestu, gdje e podni
jeti te apostile koje e sudac ondje zaprimiti. Sudac je u tom sluaju
ovlaten podnositelja albe zadrati u pritvoru, pod uvjetom da prije toga
svojom apostilom negativno odgovori na albu. U suprotnom to ne mo
e uiniti.
Osmo, nakon podnoenja albe do trenutka kada je vratio negativnu
apostilu, sudac ne smije izvriti neke druge radnje protiv podnositelja al
be, primjerice, ne smije ga uhititi, ispitivati ili ga osloboditi iz zatvora.
Dakle, ukratko ponovimo. Prije svega valja istaknuti da se esto do
gaa da optueni, kada nije siguran kakva e presuda protiv njega biti
izreena, budui da je svjestan svoje krivnje, pribjegava pravu podno
enja albe, ne bi li izbjegao suevu presudu. Stoga podnosi albu protiv
toga suca iz nekog triavog razloga. Tako, primjerice, tvrdi da ga je
sudac drao u pritvoru liivi ga uobiajenog jamstva, ili na neki slian
nain oblikuje svoju triavu albu. U tom e sluaju sudac zatraiti
prijepis albe, na koju e odgovoriti odmah ili nakon dva dana, te pro
pisati podnositelju dan, sat i mjesto, unutar zakonskog roka, primjerice,
25., 26. ili 30. dan u mjesecu, za podnoenje i primanje takvih prigovora
o kojima sudac mora odluiti. Tijekom tog propisanog razdoblja, su
dac e revno ispitati prijepis albe i razloge ili prigovore na kojima se
ona osniva, te e se savjetovati sa strunim odvjetnicima o tome treba
li podnijeti negativne apostile, odnosno, negativne odgovore i tako

odbaciti albu, ili dopustiti albu i podnijeti potvrdne i prikladne apostile sucu kojemu je alba podnesena.
Ustanovi li, meutim, da su osnove albe banalne i posve neuteme
ljene, te da podnositelj eli samo izbjei ili odgoditi donoenje presude,
sucu se preporua da podnese negativan odgovor i tako odbije albu.
Meutim, utvrdi li da su prigovori opravdani i zakoniti, ali da se mogu
nadoknaditi; ili ako dvoji da mu optueni zlobno namjeta, pa eli sa
sebe ukloniti svaku sumnju, neka donese potvrdne i prikladne apostile.
Ako sudac na utvreni dan, nije pripremio svoje apostile ili odgovore,
ili iz kojeg drugog razloga nije spreman, podnositelj albe moe zahtije
vati odluivanje o njegovoj albi odmah ili svakoga dana do tridesetog,
odnosno posljednjeg, zakonski utvrenog dana za podnoenje apostila.
No, ako je sudac pripremio apostile, moe ih odmah predati pod
nositelju albe. Ukoliko je odluio na nju negativno odgovoriti i odbiti
albu, predat e ih nakon isteka utvrenog roka, na sljedei nain:
"I spomenuti sudac, odgovarajui na spomenutu albu, moe li se
takvom nazvati, kae da je on, sudac, postupao i uistinu imao namjeru
postupati sukladno odredbama Kanona i carskih statuta i zakona, te da
nije skrenuo s puta zakona, niti je imao takvu nakanu, te da prema po
dnositelju albe ni na koji nain nije nepravedno postupao, niti je imao
nakanu tako postupati, kako jasno proizlazi iz ispitivanja pretpostav
ljenih osnova njegove albe. A prema njemu nije nepravedno postupio,
tako to ga je uhitio i zadrao u pritvoru jer je bio optuen za tu i tu
herezu, a protiv njega postoje takvi i takvi dokazi, radi kojih je zaslu
eno osuen za herezu ili teko osumnjien, te je stoga bilo i jest prave
dno zadrati ga u pritvoru. Nije postupio nepravedno ni odbivi mu jamce,
jer zloin hereze je jedan od najteih zloina, a podnositelj albe je bio
osuen, no ustrajno je poricao optubu, radi ega se nisu mogli dopu
stiti ni najbolji jamci, te stoga jest i bit e zadran u zatvoru." Tako e
postupiti i s drugim prigovorima.
Potom neka sudac kae sljedee: "Budui da je bjelodano da je
sudac postupio propisno i pravedno, te da nije skrenuo s puta pravde,
niti je na bilo koji nain neprimjereno napastovao podnositelja albe;
ve je podnositelj, iznosei triave i lane prigovore, nedoputenom i
neopravdanom albom pokuao izbjei svoju kaznu. Budui da je njego
va alba frivolna i triava, jer je posve neutemeljena i sadrajem i formom
neispravna. I budui da zakoni ne priznaju triave albe, niti je sudac
takve obvezan prihvatiti, radi toga je sudac rekao da je ne prihvaa i

nema nakanu prihvatiti, niti predloiti njezino prihvaanje. Sudac takvim

negativnim apostilama odgovara spomenutom optuenom, koji iznosi
tu nedoputenu albu, i koji nalae da mu budu podnesene neposredno
nakon podnoenja spomenute albe. Stoga e ih predati biljeniku koji
mu je uruio albu.
Nakon to se te negativne apostile urue podnositelju albe, sudac
e nastaviti izvravati svoju dunost te e, kako mu odgovara, odmah
zapovjediti uhienje optuene, ili e mu narediti da se odreenoga dana
pred njim pojavi. Naime, on time ne prestaje biti sudac, ve nastavlja
postupak protiv podnositelja albe, dok mu sudac, kojemu je ona pod
nesena, ne zapovijedi suprotno.
Sudac, meutim, valja imati na umu da ne smije nastaviti postupak
protiv podnositelja albe tako to e ga uhititi ili, ako se nalazi u pri
tvoru, osloboditi, od trenutka podnoenja albe do podnoenja negativnih
apostila. No, kako smo rekli, nakon proteka tog razdoblja to moe uiniti,
ako to nalae pravda, sve dok ga u tome ne sprijei sudac, koji je albu
zaprimio. Podnositelj se nakon toga, poto se postupak zapeati, uz sigur
nu pratnju i, ako je potrebno, prikladna jamstva, odvodi pred spome
nutog suca.
No, ako je sudac odluio vratiti negativne apostile, neka ih na slje
dei nain podnese u pismenom obliku, dana utvrenog za podnoenje i
zaprimanje apostila:
"I spomenuti sudac, odgovarajui na spomenutu albu, moe li se
takvom nazvati, kae da je u ovom sluaju postupao pravedno i suk
ladno svojoj dunosti, te da nije napastovao niti je imao nakanu napas
tovati podnositelja albe, to jasno proizlazi iz pomnog ispitivanja pre
tpostavljenih prigovora. Jer, nije ga napastovao tako to je, itd. (Ovdje
e odgovoriti na svaki prigovor naveden u albi, na najbolji i najiskre
niji mogui nain.)
Budui da je bjelodano da spomenuti sudac nije ni na koji nain
postupio nepravedno prema podnositelju albe, niti mu je dao povoda
za albu, ve podnositelj strahuje da e mu biti pravedno izreena za
sluena kazna. I budui da je alba triava i frivolna, te neosnovana i
nedopustiva od strane zakona i suca. No, u znak tovanja prema Apo
stolskoj stolici, kojoj je alba podnesena, spomenuti sudac kae da
prihvaa albu, i da je ima nakanu prihvatiti, predajui itavu stvar
naem Presvetom Papi i preputajui je svetoj Apostolskoj stolici: odre
ujui da se spomenuti podnositelj albe, odreenog razdoblja, naime,

tijekom sljedeih toliko i toliko mjeseci, pojavi pred Rimskim sudom

i naim Gospodinom papom, kada e mu spomenuti sudac predati za
peaeni postupak, ili nakon to je dao prikladna jamstva da e se po
javiti pred Rimskim sudom, ili pod sigurnom pratnjom koju mu je
dodijelio spomenuti sudac. Tako spomenuti sudac odgovara spomenutom
podnositelju albe u obliku potvrdnih apostila, te zapovijeda da mu se
predaju neposredno nakon podnoenja albe. Stoga e ih predati bilje
niku koji mu je uruio albu."
Razborit sudac e pri tome imati na umu, da u trenutku predaje ta
kvih umjesnih apostila podnositelju albe, prestaje biti sudac u tom slu
aju, te da u njemu vie ne moe postupati, osim ako ga na taj sluaj
ne vrati na Presveti Gospodin papa. Stoga vie ne smije izvravati
nikakve radnje u toj stvari, osim to e na gore spomenuti nain izruiti
podnositelja albe naem Gospodinu Papi, odreujui mu prikladno
vrijeme, primjerice, dva ili tri mjeseca, za pripremu za pojavljivanje pred
Rimskim sudom, uz odgovarajua jamstva. Ili, ne moe li to uiniti, neka
ga izrui, osiguravi mu sigurnu pratnju. Naime, podnositelj se mora
na najbolji mogui nain obvezati, da e se pojaviti pred naim Gospo
dinom papom na Rimskom sudu, jer e se njegova alba u suprotnom
smatrati neosnovanom.
Presuuje li, meutim, sudac u nekom drugom sluaju, u kojemu nije
podnesena nikakva alba, taj e sudac i dalje izvravati svoju sudaku
dunost. I ak i da se podnositelj, nakon prihvaanja albe i uruivanja
potvrdnih apostila, optui i potkae pred sucem zbog drugih hereza, o
kojima se ne raspravlja u sluaju u kojemu je podnesena alba, sudac
ne prestaje biti sudac, ve nastavlja postupak istrage i ispitivanja svjedo
ka kao i prije. A nakon okonanja prvog postupka pred Rimskim su
dom, ili nakon to se postupak vrati u nadlenost suca, potonji e moi
suditi i u drugom sluaju.
Suci, nadalje, moraju znati da sluajeve koje alju Rimskom sudu
pod zatitom i zapeaene, alju sucima imenovanim za izvrenje prav
de, zajedno sa saetim pregledom svih toaka postupka. Inkvizitori se,
pak, ne trebaju pojaviti pred Rimskim sudom protiv podnositelja albe,
ve ih trebaju prepustiti njihovim sucima koji e, ukoliko se inkvizi
tori ne ele pojaviti protiv podnositelja, osigurati podnositelju svoje
odvjetnike, ele li ubrzati sluaj.
Suci, nadalje, ukoliko ih je podnositelj albe pozvao, trebaju pod
svaku cijenu izbjei parnienje, nastojei itav postupak prepustiti tim

sucima, i to se prije vratiti, ne bi li se u Rimu nepotrebno uznemiri

vali napornim radom, iscrpljivanjem i trokovima. Jer time se nanosi
velika teta Crkvi, to ohrabruje heretike u ijim oima suci vie ne
uivaju dostojno tovanje, niti od njih strahuju kao prije. Na isti e na
in i drugi heretici, uvidjevi da su suci tako iscrpljeni i zadrani na
Rimskome sudu, uzdii svoje rogove, te ih prezirati i podcjenjivati, te
odvanije ispovijedati svoje hereze. A kada budu optueni, podnosit e
navedene albe. To e oslabiti i autoritet drugih sudaca koji postupaju u
ime vjere, i gorljivi su u svojim nastojanjima da iskorijene heretike, jer
e se zamarati nedaama i problemima, koji proizlaze iz podnoenja
slinih albi. Sve to je veoma tetno za vjeru i svetu Crkvu Boju. Stoga
neka je njezin Mladoenja milou Svojom zatiti od takvih nedaa.

Papa Inocent VIII (1484.-1492.)

autor bule "Summis desiderantes affectibus" ("arko elei")

BULA

PAPE

INOCENTA V I I I .

"Summis desiderantes affectibus"

("arko elei")
Inocent, biskup, sluga slugu Bojih, na trajnu uspomenu.
arko elei i kako to iziskuje naa apostolska dunost, da se kato
lika vjera naroito u ovo nae vrijeme posvuda iri i cvjeta, a svaka
heretika opaina odagna daleko od zemalja vjernika, rado objavljuje
mo i iznova podjeljujemo ono, uz iju e pomo takva naa pobona
elja postii oekivani uspjeh, a revnost i obdravanje vjere, nakon to
sve zablude budu iskorijenjene naim djelovanjem kao motikom brina
radnika, jae se utisnuti u srca vjernika.
Upravo nedavno douli smo, uz silno negodovanje, da se u nekim
krajevima gornje Njemake, kao i u provincijama, gradovima, podrujima,
okruzima i biskupijama majnzskoj, kolnskoj, trierskoj, salzburkoj i
bremenskoj, velik broj osoba obaju spolova, zaboravivi na svoje spa
senje i zastranivi od katolike vjere, odaje zabranjenom bludu s demo
nima inkubima i sukubima, te svojim arolijama, inima, zaklinjanjem
i drugim kletim vraanjima (supersticijama) i umijeima, zloinima i
nedjelima, ubijaju ljudsku djecu dok su jo u majinoj utrobi, kao i mlade
ivotinje, unitavaju plodove zemlje, groe u vinogradima, voke na
stablima, pa mukarce i ene, tegleu marvu, ovce i ostalu sitnu stoku,
nadalje, vinograde, vonjake, livade, panjake, ito u klasu i ovreno.
Te hulje, nadalje, podvrgavaju i mue mukarce i ene, tegleu marvu,
ovce i ostalu sitnu stoku, kao i druge ivotinje, uasnim unutarnjim i
vanjskim bolovima i mukama, te sprjeavaju mukarce da oplouju, a
ene da ne mogu zaeti, mueve da ne mogu vriti brane ine sa enama,
a ene da to ne mogu s muevima. Ponad svega, bogohulno se odriu
vjere koju su primili na svetom krtenju, te potaknuti od neprijatelja
ljudskoga roda, ne uzmiu od injenja i izvrenja najgnusnijih opaina i
najprljavijih prijestupa na opasnost svoje due, na uvredu boanskog
Velianstva i na poguban primjer i sablazan mnogih. Ljubljeni nai si
novi, Heinrich Institoris i Jakob Sprenger, profesori teologije i domi
nikanci, bili su apostolskim pismom izaslani, kao to su to i sada, za
inkvizitore heretike opaine, i to prvi u spomenute krajeve gornje Nje
make, u koje se smatraju ukljuenima istospomenuti gradovi, okrui,

biskupije i druga takva mjesta, a drugi u neke krajeve uz Rajnu. Ipak,

neki klerici i laici tih krajeva - precjenjujui se vie no to bi trebali, stoga
to u pismu kojim su bili izaslani nisu poimence i izriito navedene
pokrajine, gradovi, biskupije, okrui i druga mjesta, osobe u njima i prije
stupi koje su izaslani istraiti - te se, dakle, osobe, ne stide uporno i drsko
tvrditi da ti zloini nikako nisu prisutni u navedenim provincijama, i
da stoga spomenuti inkvizitori nemaju pravo u provincijama, gradovima,
biskupijama, okruzima i podrujima izvravati svoje dunosti, i da im
se ne smije dopustiti da kanjavaju, zatvaraju i popravljaju zloince
osuene zbog tih gnusnih prijestupa i mnogih drugih izloenih zloina.
Stoga u spomenutim provincijama, gradovima, biskupijama i okruzima,
takvi prijestupi i zloini ostaju nekanjeni, uz oitu opasnost propasti
dua mnogih i gubitak vjenoga spasenja.
Mi, dakle, kako je to naa dunost, arko elei ukloniti sve zapreke
koje bi na bilo koji nain mogle inkvizitorima ometati vrenje duno
sti, i prikladnim sredstvima sprijeiti da zaraza heretike opaine i drugih
takvih zlodjela, ne iri svoj otrov na propast mnogih nevinih dua, na
to nas najvie potie naa vjerska gorljivost, pa da se ne bi dogodilo
da spomenute provincije, gradovi, biskupije, okrui i podruja u tim kra
jevima gornje Njemake, budu lieni potpore inkvizicije, na temelju
apostolske vlasti ovim pismom odreujemo, da spomenuti inkvizitori
imaju pravo ondje vriti takvu inkvizitorsku slubu, i da im se mora do
pustiti da zbog navedenih prijestupa i zloina pravedno popravljaju,
zatvaraju i kanjavaju takve zloince, bez zapreka i smetnji, potpuno
i u svemu jednako kao da su te pokrajine, gradovi, okrui, podruja, kao
i osobe i njihovi prijestupi poimence i izriito navedeni u spomenutom
pismu. Nadalje, poradi vee sigurnosti, proteui ovo pismo i izaslanstvo
na navedene provincije, gradove, biskupije, okruge, podruja, te na takve
osobe i zloine, na temelju iste vlasti ovlaujemo spomenute inkvizi
tore, da obojica ili jedan od njih, uzevi sa sobom naega ljubljenog sina
Ivana Grempera, sveenika konstancijske biskupije, magistra nauka,
njihova biljenika ili bilo kojega drugog javnog biljenika, te da ga
obojica ili jedan od njih, privremeno ovlasti na vrenje dunosti inkvizi
cije u tim provincijama, gradovima, biskupijama, okruzima i podrujima,
protiv svake osobe ma kakvog dostojanstva, ugledna roda ili poloaja,
pa da one osobe koje ustanove krivima popravljaju, globe, zatvaraju i
kanjavaju, svakoga prema njihovoj krivnji i prijestupu. Nadalje, da u

pojedinim upnim crkvama spomenutih provincija, vjernom narodu

iznose i propovijedaju rije Boju, koliko bude korisno i kako pronau
za shodno, i da u vrenju svoga zadatka slobodno i doputeno poduzima
ju na slian nain i sve druge preporuene i prikladne mjere. Naom
najviom vlau iznova ih u cijelosti ovlaujemo.
Apostolskim pismom takoer nalaemo naemu tovanom bratu,
biskupu strasburkom, da on sam ili preko drugoga, odnosno drugih, dade
sveano proglasiti sadraj nae bule, kada i koliko puta bude smatrao
korisnim, ili kada ga to zakonito zamole spomenuti inkvizitori ili jedan
od njih. Nadalje neka ne dopusti da im itko, na osnovu bilo koje vlasti,
pravi u tome neprilike protivno sadraju ovoga pisma, i da ih na bilo koji
nain ometa. Sve one koji bi ih ometali ili uznemirivali, protuslovili i
opirali im se, sve takve buntovnike, bili oni ma kako uglednoga poloaja,
roda i asti, isticali se oni visokim slubama, plemstvom, ugledom i
drutvenim poloajem i bili izuzeti ma kakvim privilegijem, neka ih
obuzdaju izopenjima, suspenzijama, interdiktima ili, prema svom na
hoenju, jo stranijim kaznama, cenzurama i presudama, i to bez pra
va na priziv, pa i kada provode protiv njih zakonski postupak, neka na
temelju naeg ovlatenja koliko smatra neophodnim, jednom ili opeto
vano pootri izreene presude, pozivajui u pomo i svjetovnu vlast.
Non obstantibus ... Stoga neka ne bude doputeno nikome ... Drzne
li se tkogod to uiniti, neka zna da e na sebe navui gnjev Svemoguega Boga i blaenih apostola Petra i Pavla.
Dano u Rimu, kod sv. Petra, godine od Utjelovljenja Gospodnjega
1484., dana 9. prosinca, prve godine naega pontifikata.

Dodatak
Naini muenja. Preuzeto iz knjige
CONSTITUTIO CRIMINALIS THERESIANA, Be 1769.