Professional Documents
Culture Documents
Stanovništvo I Rodovi Naselja Župe Stjepan KRST Od 1468. Godine Do Kraja 20. Stoljeća
Stanovništvo I Rodovi Naselja Župe Stjepan KRST Od 1468. Godine Do Kraja 20. Stoljeća
Stanovništvo I Rodovi Naselja Župe Stjepan KRST Od 1468. Godine Do Kraja 20. Stoljeća
Marinko Mari,
Dubrovnik
176
177
178
179
180
181
susjednog sela Prenj. Peti dio je bio mezra Rosulja u posjedu sela. U blizini
Brtanika je bio i jedan samostalni ifluk u posjedu krana iz oblinjeg
sela Radoboljica?.47 U blizini sela Brtanik i Donje Stubice popisano je
selo Korotua koje je imalo tri batine u posjedu Vukaina Burmaza
dolaca, Ferhata sina Abdulaha Burmaza i Stojka sina Rudine. U Gornjoj
Ljubjanici je tada bilo 20 batina, deset u posjedu krana, osam u posjedu
muslimana i dvije u posjedu sela. Bila je i jedna mezra u posjedu sela koja
je sluila za ljetnu ispau. U Donjoj Ljubjanici je bilo 13 batina, devet
u posjedu muslimana i etiri u posjedu krana. Popisane su jo mezre
Sjenokos i Krevina koje su bile u posjedu sela te etiri mlina na rijeci
Vrbici u blizini sela. Dva su bila mamur i dva harab.48 Tu su bila i dva
neovisna ifluka, jedan u posjedu Hasana i Alije sinova Iljasa spahije i
jedan u posjedu Hadi Mehmeda sina Abdulaha Krpe.
Sljedei defter koji spominje naselja upe je iz 1615. godine. Na
Brtaniku je bilo 1-5: 151, a u Korotui (Turkui) je bilo 0-2: 150. U
Donjoj Ljubljenici je bilo 14-6: 153, a u Gornjoj 7-9:152. Sva tri naselja
su spadala u demat Milosava sina Vukainova.49
Posljednji defter iji su podaci bili dostupni, a spominje naselja
dananje upe Stjepan Krst je iz 1624. godine. I on popisuje vlako
stanovnitvo u Hercegovini. Na Brtaniku je tada bilo sedam muslimanskih
domova i jedan kranski, (4 po 163 i jedan maktu). U Korotui je bilo 1
1 2 maktu batine, 1 u Mehmeda vojvode. U Donjoj Ljubljenici, koja je
obuhvaala dva sela, bilo je 15 1 (2 sela) 17 po 163 i 1 maktu-batina.50
2.1.2. Sudski (kadijski) protokoli (sidili)
Podruje upe Stjepan Krst, izuzev Ljubljenice, je od poetka osmanske
vladavine, odnosno od njegova osnivanja 1469. godine pripadalo Blagajskom
kadiluku.51 Nakon osnutka Stolakog kadiluka, krajem 17., ili poetkom 18.
stoljea, Ljubljenica i Dabrica su pripale novoosnovanom kadiluku dok su
ostala naselja upe i dalje ostala u Blagajskom, sve do njegova ukidanja
1851. godine. Kadiluk (kaza) je bio upravno-sudsko podruje u Osmanskom
Ovo naselje se nije moglo identificirati ni s jednim dananjim nazivom naselja u
okolici Brtanika.
48
Dva su bila u dobrom stanju, u funkciji, a dva nisu.
49
Detaljni popis Vlaha Hercegovine iz godine 993. po hidri. (Tapu ve kadastro br.
82), prijevod u rukopisu Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
50
Popis Vlaha Hercegovine iz 1624. godine (EFLAKDEF-746), prijevod u rukopisu
Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
51
Nakon pada Blagaja, koji je bio glavni grad Stjepana Vukia Kosae, u osmanske
ruke 1466. godine Osmanlije su tu osnovale kadiluk koji se prostirao izmeu Drine i Tare
s jedne te Neretve s druge stane. Obuhvaao je 21 nahiju. Vidi: H. abanovi, Bosanski
paaluk: postanak i upravna podjela. Sarajevo: 117.
47
182
183
184
185
186
Slika 3. Sumarni popis upe Dubrave iz 1829. godine s popisom naselja Donji i Gornji
Brtanik te Ljubljenica (isjeak) (ADB - TB I/1)
188
Dvije godine nakon toga, 1840., don Vidoje je napravio i trei sumarni
popis. Brojano stanje se opet znaajno promijenilo na Donjem Brtaniku
i Ljubljenici, dok je na Gornjem Brtaniku ostalo nepromijenjeno (550). U te dvije godine meupopisnog razdoblja broj katolika na Donjem
Brtaniku se poveao za 23, dok je broj obitelji ostao isti, sedam (7-79).
Tako veliko poveanje nije moglo biti uzrokovano prirodnim prirastom
nego, oito neim drugim? ini se da je odgovor na to bilo smanjenje
broja katolika na Ljubljenici gdje se njihov broj smanjio za 29 (1073) (tablica 1).71 Budui da je i tu broj obitelji ostao nepromijenjen, a
zasigurno su potvrene relacije izmeu poveanja broja na Donjem
Brtaniku i smanjenja na Ljubljenici, namee se zakljuak da su lanovi
istih obitelji ivjeli na oba mjesta. Odnosno, u popisu 1838. godine
popisani su na Ljubljenici, a dvije godine kasnije na Donjem Brtaniku.
Genealokom analizom se, s velikom vjerojatnou, moe zakljuiti da
se radi o lanovima obitelji iz roda Mari koji su ve ivjeli na Donjem
Brtaniku, a kasnije su se pojavili i na Ljubljenici.72
etvrti popis je sastavio Stjepan Putica 6. lipnja 1874. godine, 34
godine nakon prethodnoga. U ovom popisu vie nema Ljubljenice jer je
ona u meuvremenu, 1863. godine, pripala novoosnovanoj upi Stolac.
Pojavljuje se, po prvi put, novo naselje Podkrevnica (Stjepan Krst) na koji
su u meuvremenu doselili i katolici. Te je godine tu ivjelo 11 katolikih
obitelji s 82 lana. Katolici su ovo naselje poeli naseljavati polovicom
19. stoljea. Naime, 1840. godine nije ih bilo, a 1863. su ve bile etiri
obitelji. Na Donjem Brtaniku se za 34 godine broj katolika poveao za
njih 35 te za pet obitelji (12-114). Na Gornjem Brtaniku se brojano
stanje nije znaajno promijenilo, broj obitelji je ostao isti, a broj lanova
se poveao za sedam (5-57) (tablica 1).73
Peti popis katolika se razlikuje od prijanja etiri. On je sastavljen
iz razloga osnivanja nove upe u Gornjim Dubravama. Bio je odreen i
zatitnik upe sveti Jure. Naime, tih je godina, 1886. i kasnije 1890., bio
pokuaj osnivanja upe Gornje Dubrave koji nije uspio pa je za tu potrebu
sastavljen brojani popis za 16 naselja koja su trebala pripasti novoj
upi.74 Popisano je svih pet naselja dananje upe Stjepan Krst: Dabrica,
Donji i Gornji Brtanik, Ljubljenica (Ljubonica) i Podkrevnice (Stjepan
Krst). U Dabrici su 1886. godine bila 32 katolika u etiri kue. Na Donjem
Status Animarum Parochia Dubravensis Diocesis Tribuniensis sub titulo S.
Michalis Archeli pro Ann 1840. Arhiv Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku,
kutija 1, br. 17.
72
Detaljnije o ovome u opisu roda Mari s Ljubljenice.
73
Stato delle annimi della Parrochia di Dubrave 6. giugno 1874. Arhiv Trebinjskomrkanske biskupije u Dubrovniku, kutija 1, br. 18.
74
Opirnije vidi: Ratko Peri, Osnutak i rad upe Rotimlja., u: Od Hrguda do
Huma. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar i CnaK, 1999: 215-216.
71
189
Slika 4. Popis katolika upe Gornje Dubrave 1886. godine (ADB - TB I/2)
190
191
192
193
195
Hauptresultate der Volkszhlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895,
nebst Angaben ber territoriale Eintheilung, ffentliche Anstalten und Mineralquellen.
Zusammengestellt vom Statistischen Departement der Landesregierung mit einer bersichtskarte. Landesregierung fr Bosnien und die Hercegovina. Sarajevo, 1896: 560-563.
95
Rijenik mjesta Bosne i Hercegovine prema popisu stanovnitva 1910: 56, 102, 141.
94
196
197
Tablica 2. Brojano stanje po prezimenima i naseljima upe Stjepan Krst 1971. i 1991.
godine
198
199
99
200
201
202
203
204
BUTIGAN
Butigan je rod koji je nastao u upi Gradac, u mjestu Prapratnica,
polovicom 17. stoljea. Etimologija prezimena vue od rijei butiga
(trgovina), a prezime je, prema predaji, dobio doseljenik s Lastova koji je
doselio u Prapratnicu. Prvi upis tog prezimena je bio 1713. godine kada
je krten Mato Butigan, sin Vidin.113 Iz Prapratnice su selili u Dobrovo,
Hutovo, Goricu kod apljine te na Ljubljenicu.
Na Ljubljenicu su Butigani doselili polovicom 19. stoljea.
Naime, 1864. godine tu je ivjela peterolana obitelj Ivana Butigana.114
Godine 1900. njihov broj se poveao na 12.115 Godine 1971. bilo ih je
16 u dvije obitelji, a 1991/92. takoer 16, ali u tri obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 2).116
GOLUA
Golue su nastale od roda Rai. ivjeli su u Prapratnici, u upi Gradac.
U matice su upisivani kao Golui, Golui, Golua i Golua. U gradakim
maticama se javljaju 1703. godine. Tad je upisan Mato Golua kao krsni
kum to se ponavlja i 1714. Polovicom XVIII. st. susreemo Goluie u
Grguriima i Slanom. Prema popisu iz 1792. godine Golue su ivjele u
Kozicama, na Ljubljenici i na Pjeivcu.117
Golue su bile jedan od prvih katolikih rodova koji je ivio na
Ljubljenici. Oni su bili jedini tamonji katolici koje je Grgo Matuko(vi)
1792. godine popisao na Ljubljenici. Bilo je 13 lanova u obitelji ure
Golue.118 Te godine jo su popisani u Kozicama (jedna obitelj s deset
lanova) i na Pjeivcu (jedna obitelj s 12 lanova). U kasnijim popisima
Golue se vie ne spominju na Ljubljenici pa je nepoznata njihova
sudbina. Kao spomen na njihov boravak i danas postoji Goluino groblje
na Gornjoj Ljubljenici.
IVANKOVI
Podrijetlo roda je iz Hrasna, vjerojatno su nekad bili dio roda Masla.
Etimologija prezimena je patronimikog podrijetla od mukog imena
Ivanko. Najstariji upis donose gradake matice vjenanih iz 1734. godine
kada je vjenana Katarina ker Mihe Ivankovia iz Dobranja.119 Godine
1792. godine u upi Hrasno popisane su tri obitelji Ivankovia, dvije u
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 304.
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
115
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 701-703.
116
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogle su Mara Butigan i Tamara
Butigan-Vuaj na emu im ovim putem zahvaljujem.
117
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 348-349.
118
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 189.
119
Matica vjenanih upe Gradac (1709-1845): 36.
113
114
205
KARLOVI
Na Stjepan Krst je ezdesetih godina 20. stoljea iz Glavatieva
kod Konjica Petar Karlovi doao za zeta u obitelj Lonar. Njegova obitelj
je bila jedina koja je ivjela na Stjepan Krstu. Godine 1971. ih je bilo
etvero, a 1992. sedmero (tablica 2).
KEVO
Rod Kevi je 1792. godine ivio u Svitavi kod apljine. Te su
godine tamo popisane dvije obitelji s 13 lanova.123 U prvoj polovici 19.
stoljea Nikola, sin Vide Kevia, doselio je na Stjepan Krst. Imao je tri
sina od kojih je kasnije nastao brojan rod. Oblik prezimena je skraen u
Kevo, kako su pripadnici toga roda upisivani u crkvene matice. Godine
1971. bilo ih je 67 u 12 obitelji, a neposredno pred Domovinski rat 63 u
11 obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 4).124
Vjesnik upe Hrasno 15 (1972):18-20; R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i
Dubrave.: 167-168.
121
O njihovo migracijskom putu je ostala legenda da je hutovski kapetan Hadibeg
htio prisiliti Ivana Ivankovia da oeni djevojku koja je ostala nosea s Hadibegom, ali
je Ivan, ne htijui na to pristati, pobjegao u brdo Snijenicu povie Dabrice. Vidi: Vjesnik
upe Hrasno 15 (1972):19.
122
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogao mi je Boko Ivankovi na
emu mu ovim putem zahvaljujem.
123
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 178-179.
124
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda Kevo, kao i ostalih rodova Stjepan
Krsta, neizmjerno mi je puno pomogao Stojan Kevo na emu mu ovim putem zahvaljujem.
120
206
KUKRIKA
Ishodino mjesto roda Kukrika su Kotezi u Popovu. Tamo se Kukrike
spominju polovicom 18. stoljea. Podrijetlo vuku od roda Dobroslavi.125
Iz Koteza je Nikola Kukrika krajem 18. stoljea doselio u Hodovo, gdje je
1792. godine popisan sa esterolanom obitelji.126 Polovicom 19. stoljea
Baldo Kukrika je doselio na Stjepan Krst gdje je od njega nastao brojan
rod. Godine 1971. bilo ih je 34 u est obitelji, a 1992. njih 22 u istom broju
obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 5).127
LONAR
Lonari su nastali od roda Jakovljevi iz zapadne Hercegovine.
Predaja govori da su doselili iz okolice irokoga Brijega, iz mjesta
Grabova Draga ili Britvice. Postoji i druga mogunost da su doli iz
Drenice iznad Mostara. Naime, otamo je Ilija Jakovljevi pobjegao pred
epidemijom kuge 1814. godine.128 Hercegovinu je u razdoblju od 1814.
do 1818. pogodila velika epidemija te zarazne bolesti od koje je umrla
skoro polovica tadanjeg stanovnitva. Primjerice, u upi Brotnjo je u
samo dvije godine (1814. i 1815) od kuge umrlo 2.214 osoba,129 a u upi
Studenci etvrtina tadanjeg stanovnitva.130 Navedeni Ilija je, vjerojatno,
bjeei od kuge preao Neretvu i on je, ili moda njegov sin Ante,
dospio na Stjepan Krst. Od njega je nastao novi rod Lonar. Etimologija
prezimena je zanatskog podrijetla, vjerojatno se Ilija ili njegov sin Ante
bavio izradom lonaca po emu su dobili prezime. Pripadnika toga roda je
1971. godine bilo 22 u etiri obitelji, a 1992. ih je bilo 14 u etiri obitelji
(tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 6).131
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 317.
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 183.
127
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Vinko Kukrika i Mirjana
Brki, r. Kukrika na emu im ovim putem zahvaljujem.
128
Za navedeni podatak zahvaljujem Petru Mariu s Goranaca.
129
Robert Joli, Stanovnitvo Brotnja u tursko doba. itluk-Tomislavgrad: Naa
ognjita, 2009: 269.
130
Vlado Pavii, Rodovi Studenaca i Stubice., u: upa Studenci u Hercegovini.
Mostar: Crkva na kamenu, 2011: 133.
131
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Vinko Kukrika i Mirjana
Brki, r. Kukrika na emu im ovim putem zahvaljujem.
125
126
207
MARI
Prezime Mari je jedno od najeih i najbrojnijih hrvatskih
prezimena. Za razliku od veine katolikih prezimena ono je matronimik,
etimologija nastanka prezimena je ensko ime Mara. U Hrvatskoj je
etvrto prezime po uestalosti (11.555 nositelja), a ako bi im se pridodali i
oni iz Bosne i Hercegovine vjerojatno bi bili meu najbrojnijima.132
Marii s Donjeg Brtanika su, kao i skoro svi Marii jugoistone
Hercegovine, podrijetlom iz Velje Mee u Popovu, gdje su ivjeli ve
u 17. stoljeu. U Popovu su ivjeli i znatno ranije o emu svjedoi upis
Radovana Maria u dubrovake matrikule. On je iz Popova (vjerojatno iz
132
Prema zadnjem popisu stanovnitva 2011. godine u Hrvatskoj ivi 11.555
nositelja prezimena Mari. Vidi: http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/
censusnames.htm (pristup 10. sijeanj 2014.)
208
209
135
Luka akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine
I. (Na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743. godine), Graa Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, 23. Sarajevo: ANUBIH, 1979: 50.
136
MKG (1709-1845): 141.
137
Za navedeni podatak zahvaljujem Petru Mariu s Goranaca.
138
Vjesnik upe Hrasno, 25 (1978): 18-19.
139
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
140
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 708-716.
141
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Mara Butigan, r. Mari
i Ljubica Peri, r. Mari na emu im ovim putem zahvaljujem.
210
Slika 10. Popis Maria s Ljubljenice u Stanju dua upe Stolac iz 1864. godine
211
212
Slika 11. Popis Maslaa s Ljubljenice u Stanju dua upe Stolac iz 1864. godine
OBRADOVI
Prezime Obradovi se u vrelima spominje jo 1102. godine.151
Predraga Obradovia iz okolice Dubrovnika (de Curilla, dananje Petrovo
selo) i Veliu Obradia iz Golubinca u Popovu vrela spominju 1285.
godine.152 Prezime je nastalo od mukog imena Obrad koje je u prolosti
bilo esto. Obradovie spominje i trebinjsko-mrkanski biskup Anzelmo
Smiiklas, Cod. dipl II, str. 8; Ivica Pulji i Stanislav Vukorep, Naa prezimena korijeni i razvoj., u: Hutovo, Dobri Do, Glumina, Mramor, Prapratnica, Previ, Tuhinje,
Vjetrenik, Zelenikovci. Mostar: Crkva na kamenu, 1994: 333.
152
Smiiklas, Cod. dipL II, str. 523-524; I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena korijeni i razvoj.: 333.
151
213
Kati 1779. godine kada pie u Rim da su mu neki vjernici odselili u Italiju,
a medu njima i Obradovii za koje pie: Obradovii su naselili dva kraja
u Napuljskom kraljevstvu. I to je znaajno zadrali su materinski ilirski
(hrvatski) jezik i govore meu sobom kao da su u svojoj staroj domovini
u kojoj nisu ve nekolike stotine godina.153 Obradovii su doseljavali i u
Dubrovnik gdje je u maticama 1734. godine kao kum na krtenju zabiljeen
Mato Obradovi Stjepanov.154
Obradovii s Donjeg Brtanika su podrijetlom iz Crnoglava u
Hrasnom, gdje je ivjela njihova velika zajednica. Na Donji Brtanik
su doselili poetkom 19. stoljea, jer ih 1792. godine tu nije bilo.155
Na Donjem Brtaniku su ivjele dvije grane ovoga roda koje nisu bile
u izravnom srodstvu. Prva grana su bili oni koji su doselili s Trijebnja.
Prvi njihov predak, Stjepan Obradovi, doselio je u Hodovo, a odatle je
jedan dio obitelji preselio na Brtanik, a drugi ostao u Hodovu. Druga
grana je imala nadimak Ruii po Rui (ro. Vuki) koja je ostala udovica
iza supruga Ilije, prvog doseljenika na Donji Brtanik iz te grane. Do II.
svjetskog rata na Donjem Brtaniku je ivio znatan broj Obradovia, ali se
nakon rata i ezdesetih godina veina njih odselila. Godine 1971. bilo ih
je 21 u etiri obitelji, a Domovinski rat je doekalo njih 18 takoer u etiri
obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 13).156
214
PAPAC
Papci su rod koji podrijetlo vue iz Velje Mee u Popovu. Prvi
poznati spomen tog prezimena je iz 1709. kada je u Rupnom Dolu krteno
dijete ure Maria i Mande Papevi iz Velje Mee.157 Oblik Papevi se
vremenom transformirao u Papac, kao i kod nekih drugih rodova (Kevi u
Kevo, Augustinovi u Gustin i sl.). Otamo su se raseljavali u smjeru Stoca,
u Duboku, Burmaze, Puita, Gornju Bitunju, Gojlovie, Komanje Brdo
i Jaso. Na podruju upe Stolac Papci su 1864. godine bili trei rod po
brojnosti (iza Ragua i Maria), bilo ih je 120.158 O povijesti i podrijetlu
Papaca je napisana rodoslovna studija pa zainteresirane upuujem na
nju.159
U Dabricu je sedamdesetih godina 19. stoljea iz Gornje Bitunje
doselio Marijan Papac i oenio se Marom Kevo sa Stjepan Krsta. Tu je
1900. godine ivjela jedna obitelj s 15 lanova. Nakon 70 godina, 1971.,
njihov broj se prepolovio, bilo ih je sedam u jednoj obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 14).
Matica krtenih upe Rupni Do (1708-1748): 4.
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac: 63-74.
159
Jozo Papac, Porijeklo plemena Papac.
157
158
215
PAIN
Paini su na podruje Dubrava doselili iz Glumine u Popovu. Tamo
su ivjeli jo krajem 17. stoljea jer ih 1709. godine spominju najstarije
hercegovake matice, upe Rupni Do.160 U Ljuca i Hodovo (Brda) su doselili
poetkom 18. stoljea o emu svjedoi upis krtenja iz 1726. godine kada
su Andrija i Lucija Pain te Martin i Katarina Pain krstili djecu u Gracu.161
Prema Stanju dua iz 1792. godine u Ljucima je tad ivjelo 57-ero Paina
u etiri obitelji, a u Brdima jo 20-ero u dvije obitelji.162 Od njih je kasnije
nastao velik broj ostalih rodova ije se genealogije mogu pratiti kroz
matice: Gadii, Krnjii, Marijanovii i Vukanovii u Ljucima; Aleksii,
Antunovii, iije, Kneevii, Miii, Prolete, Salmanii, Vlahii i Vukii
u Hodovu; Lovrii u Rotimlji, Marijanovii u Dabrici i Vukii na Donjem
Brtaniku.
Na Donji Brtanik su doselili iz Ljutaca oko 1840. godine. Prvi je
doselio Martin sin Andrija Paina po kojemu su dobili nadimak Andrijaevi
pa su sve do poetka 20. stoljea upisivani kao Pain-Andrijaevi. U
stotinjak godina do II. svjetskog rata Paini su se razmnoili u brojan
rod, ali je nakon rata veliki dio njih ostao u Slavoniji i Srijemu, gdje su
izbjegli 1942. godine. Dio onih koji su se vratili na Brtanik ezdesetih
godina odselio je u Slavoniju. Godine 1971. bilo ih 11 u etiri obitelji, a
do Domovinskog rata na Brtaniku su ivjele samo dvije obitelji s etiri
lana (tablica 2). Paini su se odselili u Slavoniju (Velika Kopanica,
Andrijaevci, Kapela, Virovitica, Slavonski Brod, akovo), Srijem i
Vojvodinu (Slankamen, Novi Sad), Njemaku i Australiju. (Rodoslovno
stablo br. 15).163
U Dabrici su ivjele dvije grane Paina, jedna koja je zadrala osnovni
oblik prezimena i druga koja se najprije prezivala Pain-Marijanovi, a
kasnije samo oblik Marijanovi. U Dabrici je 1900. godine ivjelo sedam
obitelji Paina s 59 lanova, meu kojima su bili i Marijanovii, budui
da su te godine svi popisani pod starim prezimenom. Nakon 70 godina,
1971. godine, u dabrici je ivjelo pet obitelji s 26 lanova (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 16).
Te je godine upisano krtenje Ivane Damarija, keri Mate i Mande, keri Stojana
Paina iz Glumine. Vidi: Matica krtenih upe Rupni Do (1708-1748): 1a., nadalje:
MKRD (1708-1748). U kasnijem upisu iz 1714. godine navedena Manda je upisana
kao Painovi.
161
Matica krtenih upe Gradac(1709-1845): 35, 40-41, nadalje: MKG (1709-1845).
162
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 183-185.
163
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi, jo za ivota Niko
Pain i Slavko Pain na emu im ovim putem zahvaljujem.
160
216
PERI
Perii takoer spadaju meu starije hercegovake katolike
rodove. Prezime je patronimikog nastanka po mukom imenu Pero.164
Rasprostranjeno je irom jugoistone Hercegovine, a prvi poznati spomen
je upis iz 1694. godine na Zagorcu u Popovu.165 Krajem 17. stoljea ivjeli
su u Gracu (Dubravica) i u Orahovu Dolu. U najstarijim hercegovakim
maticama je 1709. godine, meu prvim upisima, zabiljeeno vjenanje
Petra Veseliia (prvoga poznatog Ragua) i Stane Peri iz Orahova
Dola.166 Perii su iz Popova selili u smjeru Dubrava ve poetkom 18.
stoljea. Na Trijebnju su ivjeli 1726. godine, kada su Mato i Barbara
Peri, Vido i Marija Peri te Martin i Manda Peri krstili djecu u Gracu.167
Krajem 18. stoljea (1792.) ve su bili brojniji rod u upi Dubrave. Na
Trijebnju su bile dvije obitelji, u Jasou tri, na Aladiniima dvije, na
(Malim) Crniima jedna i u Popratima tri.168
Na Donji Brtanik su doli poetkom 19. stoljea, i to ini se, Miho
(Miko) Peri. Imao je tri sina, Ivana, mati i Jozu. Jozo je imao sina (LukaBjelko) i etiri keri. Luku je zadesila teka sudbina, imao je etiri sina
i dvije keri od kojih su mu sva etiri sina poginula u II. svjetskom ratu.
Jedna ker je umrla kao dijete, a jedina preivjela iz te obitelji, ker Anica,
nastradala je u Domovinskom ratu 1992. godine. Tako su ratovi tu granu
Peria potpuno ugasili.169 Druga grana se sastojala od Ivanovih sinova
Mika i Stjepana. Miko je ubijen i upaljen 1918. godine u Hodovu, a
njegov jedini sin Nikola (Trola) je pobjegao u Slavoniju. Ostala je jedino
Stjepanova grana iji se jedan dio odselio u Hodovo (Paina voda), a
drugi ostao na Donjem Brtaniku. Trei Mihin sin, Mato je imao samo
ker Anu pa je ta grana izumrla. Godine 1971. na Donjem Brtaniku je
ivjelo 12 Peria u dvije obitelji, a 1991. samo njih sedmero (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 17).170
Na Ljubljenicu su Perii doselili polovicom 19. stoljea. Godine
1864. tu je ivjela samo obitelj Nikole Peria s osam lanova.171 Nikola je
Predaja donosi priu o hromom Peri i njegovoj petorici brae koji su pobjegli iz
Popova. Opirnije vidi u: Vjesnik upe Hrasno.
165
Bogumil Hrabak, Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu,
Zaablju i Trebinju poetkom Morejskog rata. Tribunia 9 (1985): 38.
166
MVRD (1708-1748): 3-4.
167
MKG (1709-1845): 35, 39-40.
168
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 185-188, 193-196.
169
Vie o Bjelki Kudriu i njegovoj sudbini, te sudbini nejgove djece vidi u: Pero
Marijanovi, Duhom protiv tiranije: Knjiga o Bjelki Kudriu i drugima. Mostar: matica
hrvatska, ogranak Stolac, 2007.
170
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Fabijan Peri i Vincelija
Mari, r. Peri na emu im ovim putem zahvaljujem.
171
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
164
217
doselio, ini se, iz Jasoa ili moda s Trijebnja gdje su Perii ivjeli 1792.
godine. Do 1900. godine njihov broj je narastao na 21 u tri obitelji.172
Godine 1971. na Ljubljenici je ivjelo 13 lanova u tri obitelji jer se dio
njih preselio u Dabricu, a dio se odselio u apljinu i ostala mjesta (tablica
2) (Rodoslovno stablo br. 18).173
U Dabricu su Perii preselili s Ljubljenice neposredno pred II.
svjetski rat. Prvi je preselio Stjepan, sin Markov. On je jo 1926. bio
na Ljubljenici, a 1941. godine je ivio u Dabrici. Te je godine poginuo
u Hrgudu od etnika.174 Godine 1971. u Dabrici je ivjela jedna obitelj
Peria s 14 lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 19).
PREVII
Rod Previi je dobio prezime po mjestu Previ kod Hutova, gdje
su ivjeli pripadnici toga roda. Najstariji spomen je iz 1712. godine, kada
je na Prijevoru krteno dijete Cvjetka orka i Mare, roene Previi.175 S
Previi su selili u Hutovo, Gluminu, Bjelojevie, Bjelimie, Ljubljenicu,
Dabricu te ostala mjesta.
Na Ljubljenicu su doselili polovicom 19. stoljea. Godine 1864. na
Ljubljenici je ivjela esterolana obitelj Vide Previia koja je prije 1900.
godine preselila u Rotimlju.176
U Dabricu je s obitelji doselio Adam, sin Marijana Previia, 1890.
godine.177 Njegova je obitelj s 11 jo lanova popisana u Dabrici 1900.
godine.178 Nakon 70 godina, 1971., u Dabrici su ivjele dvije obitelji s pet
lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 20).179
RAGU
Ragui spadaju u jedno od najbrojnijih hercegovakih rodova.
Njihovi se poeci veu za Petra Veseliia iz mjesta Strmice, blizu
dubrovake granice. Otamo su se raseljavali irom Hercegovine, uglavnom
u okolicu Stoca. O Raguima i njihovom rodoslovlju je napisana dosad
najobimnija rodoslovna knjiga pa zainteresirane upuujem na nju.180
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 718-722.
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogla mi je Ljubica Peri, r. Mari
iz Grabovina na emu joj ovim putem zahvaljujem.
174
MUR 1941: Upis br. 865. od 10. srpnja 1941. godine.
175
MKRD (1708-1748): 12a.
176
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
177
Vjesnik upe Hrasno, 10 (1970): 39.
178
Stanje dua upe Stolac 1900. godine: 740-741.
179
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogao mi je Ivan Previi na emu
mu ovim putem zahvaljujem.
180
Stojan Ragu Gunjinovi, Ragui povijest i rodoslovlje. Stolac-Poega: Vlastita
naklada, 2004.
172
173
218
Slika 13. Spomenik Mati Raguu (1817.-1894.), prvom Raguu na Donjem Brtaniku
(foto M. Mari)
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Pero i Stojan Ragu na
emu im ovim putem zahvaljujem.
181
219
220
Slika 14. Prvi upis i spomen nadimka (H)Andi prilikom vjenanja Nikole Puljia
Andicha 1869. godine
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 343-344.
MVG (1720-1830): 14.
187
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 184-183.
188
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Ivica i Boko Pulji,
Janja, r. Vidi, Janja, r. Lonar i Lana Pulji na emu im ovim putem zahvaljujem.
185
186
221
Slika 15. Spomenik Vidoju Puljiu (1865-1914), prvome Puljiu na Stjepan Krstu, i
njegovoj supruzi Ani (foto M. Mari)
Ovaj kratki pregled rodova upe Stjepan Krst moe biti samo
polazina toka za detaljnije istraivanje svakoga navedenoga roda, a
ne kao dokazana tvrdnja jer ona to, zbog nedostatka povijesnih vrela, ne
moe biti.
4. Zakljuak
Brojano kretanje stanovnitva podruja koje danas spada u upu
Stjepan Krst moe se pratiti kroz zadnjih skoro 550 godina (1468.-2014.).
Analizirajui poznata i dostupna arhivska vrela analizirano je kretanje
stanovnitva kroz to razdoblje te uoene i pojanjene specifine pojave.
189
222
Marinko Mari
THE POPULATION AND FAMILIES OF THE SETTLEMENTS
OF THE PARISH OF STJEPAN KRST FROM 1468 TO THE END
OF THE 20TH CENTURY
Summary
This article deals with the population on the territory of the modern
parish of Stjepan Krst from the arrival of the Ottomans until the end of the
20th century. Based on archival sources, Ottoman defters, church records,
other sources and official censuses, the numerical situation of the local
population for the entire analyzed period was determined. The second part
details all Catholic families who lived on the territory of the parish. An
overview is given of their migration routes, family origins and a family
tree for every one of them has been made.
223