Duvno Kao Žarište "Hrvatskog Nacionalizma I Katoličkog Klerikalizma" U Zadnjem Desetljeću Komunističke Vlasti

SP, br. 3., 571.-602.
Zagreb, 2012.
UDK: 323.13(497.6 Tomislavgrad)198
271.3
323.281(197.6)198
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: 4. 9. 2012.
Prihvaeno: 21. 11. 2012.
Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katolikog

klerikalizma u zadnjem desetljeu komunistike vlasti
IVICA LUI
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Zadnje desetljee komunistike vlasti u Bosni i Hercegovini obiljeeno je slabljenjem

sustava, jaanjem antikomunizma, ali i pojaanom represijom kojom je vlast htjela sauvati i uvrstiti svoje pozicije. To je posebice dolo do izraaja u Hercegovini, gdje su komunisti nakon udesnih dogaaja u Meugorju pojaali pritisak na Crkvu te su mnogi
tamonji sveenici zavrili u zatvoru. Jedno od arita otpora komunistikom reimu te
ujedno istaknuto mjesto dravne represije postalo je Duvno. Desetine duvanjskih sveenika, srednjokolaca, studenata i drugih graana osueno je na viegodinje zatvorske
kazne, a u prvim danima devedesetih godina u Duvnu su izbile prve antikomunistike
i antijugoslavenske demonstracije u BiH, koje su nagovijestile kraj komunistike vlasti i
intenzivno ukljuivanje Hrvata u javni i politiki ivot te republike.
Kljune rijei: Duvno, Tomislavgrad, Katolika crkva, franjevci, nacija, socijalizam, Bosna i Hercegovina, komunizam.
Uvod
Budnost i borba protiv neprijatelja koji nikada ne spava vani su elementi iz opsene i raznolike metodologije vlasti kojom su jugoslavenski komunisti
upravljali dravom. Budnost kao odsutnost svakog mira i spokoja stvorili su
paranoian sustav koji se odravao traenjem i otkrivanjem neprijatelja. Ako
neprijatelj nije uoen, to nije znailo da ga nema, nego se samo vjetije krije, pa
je time i opasniji. Zato je trebalo biti jo budniji te mu se energinije suprotstaviti. Pri tome se nije pravila prevelika razlika izmeu stvarnog i potencijalnog
neprijatelja, izmeu onoga tko radi na ruenju komunistike vlasti, onoga za
koga se sumnja da je prieljkuje i onoga tko je pasivan i eka. Sama logika
revolucionarne organizacije gurala je komuniste u borbu sa svima koji nisu
prihvaali njihovu ideologiju i nisu pristajali biti dio njihova sustava. Nesigurnost i strah koji se proirio nakon svibnja 1980. i smrti Josipa Broza Tita,
571
IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
neupitnog voe Partije i drave, pojaao je represiju prema neprijatelju svih

vrsta i boja. Napadi na komunistike vrijednosti iz graanskih krugova u
Beogradu, masovni prosvjedi albanskog stanovnitva na Kosovu te neobjanjivi koliko i neprihvatljivi dogaaji u Meugorju u Hercegovini dodatno su
uznemirili jugoslavenski komunistiki vrh. Graanska desnica, albanski separatisti i hrvatski (klero)nacionalisti dobili su prioritet u odnosu na druge
neprijatelje jugoslavenske Partije i drave. Veinski hrvatski i katoliki kraj,
brojna ekonomska i politika emigracija, malobrojna i slaba partijska organizacija, franjevaki samostan s trojicom eksponiranih, politiki nepodobnih
i zbog politike kanjavanih franjevaca te samostanski asopis bili su vie nego
dostatni razlozi da Duvno u to vrijeme bude oznaeno kao arite hrvatskog
(klero)nacionalizma u Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini (SR BiH).
Duvno osamdesetih godina dvadesetog stoljea

Za razumijevanje svih duvanjskih, a i bosansko-hercegovakih proturjenosti navest emo osnovne podatke o tom kraju, iz kojih se moe vidjeti njegova drutveno-politika zbilja. Prema slubenom popisu iz 1991., u opini
Duvno ivjelo je 30 009 stanovnika (597 manje nego po prethodnom popisu
iz 1981.). Od toga je bilo 86,6% Hrvata, 10,5% Muslimana, 1,9% Srba, 0,7%
ostalih odnosno osoba nepoznate nacionalnosti i 0,4% Jugoslavena.1
Opinska konferencija Saveza komunista Duvno brojila je polovinom
osamdesetih godina, dakle neposredno pred prosvjede, 1084 lana, koji su bili
organizirani u 64 osnovne organizacije. Kao i u veini hrvatskih krajeva u BiH,
glavninu lanova Partije inili su radnici u administraciji, prosvjeti i trgovini,
dok je broj radnika u neposrednoj proizvodnji bio manji, a meu poljoprivrednicima zanemariv. U dijelu duvanjskih sela (Galei, Baljci, Letka, Srani,
Lipa, Omolje, Seonica, Vojkovii, Gornji Brinik i Liskovaa) uope nije bilo
osnovnih organizacija SK, to su komunisti smatrali problemom jer je tamo
gdje oni nisu imali uporita postojala vea mogunost djelovanja neprijateljskih snaga. Partija je procjenjivala da mora stvoriti uporita u tim sredinama i
pojaati rad drugih organizacija kao to su Savez socijalistikog radnog naroda
(SSRN), Savez socijalistike omladine (SSO) i Savez udruenja boraca Narodnooslobodilakog rata (SUBNOR), ali u tome nisu imali posebnog uspjeha.2
Vlast je vrlo pedantno prikupljala i podatke o neprijateljima, pa je u razdoblju od 1979. do kraja 1988. u Duvnu registrirano 79 javnih neprijateljskih
istupa sa 111 sudionika. Uglavnom se radilo o pojedinanim istupima, osim
sluaja u selu Brinik, gdje je 31. srpnja 1981. istupio vei broj osoba. Navedeno je da su to bili istupi s pozicija hrvatskog nacionalizma pjevanjem nacio Stanovnitvo Bosne i Hercegovine narodnosni sastav po naseljima, Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 1995., 22.
2
Arhiv upe i samostana u Tomislavgradu (dalje: ASTG), Spisi, Svezak B-22., Socijalistika
Republika Bosna i Hercegovina (dalje: SR BiH), OK SK BiH, Duvno, narodna odbrana, dravna
tajna, Procjena politiko-bezbjednosne situacije u optini, Duvno, jula 1985. godine.
1
572
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
nalistikih pjesama, grubo vrijeanje linosti druga Tita, napadi na tekovine revolucije, pisanje parola i simbola, paljenje dravne i partijske zastave,
oteenje biste narodnog heroja i slino. Za srpski i muslimanski nacionalizam navedeno je da nemaju vidljivih obiljeja. Poseban sigurnosni problem
komunistikoj vlasti bili su kleronacionalisti iz redova Rimokatolike crkve.
Oni su organizirali masovne vjerske skupove, traili od vjernika da se okrenu
religiji kao jedinom zatitniku morala, nacionalnih i drugih interesa, a sve je
to esto intonirano otvoreno antikomunistiki i antisocijalistiki. Crkva organizira ekskurzije, hodoaa, mise za maturante, sportske i zabavne priredbe.
Zabiljeen je i sluaj iz ljeta 1985., kada je oko 200 maturanata predvoenih
sveenikom nakon mise bosonogo pjeailo do Meugorja. Naglaeno je da se
kler kao argumentima slui naim objektivnim tekoama i subjektivnim
slabostima i koristi slubene podatke o nezaposlenosti, padu standarda itd.
Komunistikoj je vlasti posebno vaan sigurnosni problem bilo 200 do 300
Duvnjaka koji su se nalazili u redovima ustake emigracije pod iji utjecaj
padaju i neki radnici na privremenom radu. Problematiziran je i podatak da
ima mnogo mjeovitih brakova naih graana sa stranim dravljanima.3
Komunistika represija
Sukladno iznesenim procjenama o neprijatelju reim je kontinuirano
provodio represiju, pri emu su na udaru posebice bili ve spomenuti kleronacionalisti iz redova Rimokatolike crkve. Jugoslavenska komunistika vlast
bila je posebno povrijeena reakcijama skupine ekstremnih emigranata sveenika u inostranstvu podrijetlom iz BiH povodom smrti Josipa Broza Tita.
Naime fra Lucijan Kordi, fra Vjekoslav Lasi, don Martin Senti i fra Andrija Kordi (te fra Lovro Globan i Ante Kozina podrijetlom iz SR Hrvatske)
potpisali su Protest koji je objavljen u emigrantskom tisku. Potpisnici teksta
istaknuli su da je reim J. B. Tita masovno strijeljao, organizirao logore smrti,
stotine su sveenika ubijene bez suenja, crkvena su imanja nepravedno oduzeta, a zagrebaki nadbiskup Stepinac je progonjen. Napisali su i da su ljudska
prava i narodne slobode, to posebno vrijedi za hrvatski narod, bili teko povrijeeni. Ocijenili su da je socijalistiki sustav u biti sustav korupcije i lai.4
Sluba dravne sigurnosti (bezbjednosti SDB) drala je poetkom 1980. pod
operativnim tretmanom to znai da je sustavno kontrolirala, prislukivala i pratila 45 sveenika Katolike crkve u BiH, od ega je njih 16 smatrala
ASTG, Spisi, Svezak B-22., SR BiH, Optina Duvno, OSUP, Stanica milicije Duvno, Strogo
povjerljivo, Procjena bezbjednosne situacije za podruje SM Duvno, Duvno, 20. I. 1989. Vidi Ako
je nestalo UDB-e, nije Udbaa (I.), Politiki zatvorenik, br. 244/245, srpanj/kolovoz 2012., 54.56.; Ako je nestalo UDB-e, nije Udbaa (II.), Politiki zatvorenik, br. 246, rujan 2012., 35.-37.
4
Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Republiki Sekretarijat za unutranje poslove, Sluba dravne bezbjednosti (dalje: SR BiH, RSUP, SDB), Centar Mostar, broj 02-2597., 19.
XII. 1980., Informacija o neprijateljskom djelovanju grupe ekstremnih emigranata sveenika,
dostavlja se, u potpisu naelnik Centra SDB-a Stipe Grizelj. Preslike svih dokumenata za koje
nije navedeno gdje se nalaze u posjedu su autora.
3
573
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
povezanim s ustakom emigracijom. Franjo Vidovi, novak iz samostana na

Humcu, optuen je da je s jo estoricom uenika Franjevake gimnazije u
Visokom, po nalogu emigracije, okupljao istomiljenike koji su bili spremni u
danom momentu boriti se za NDH.5 On je u proljee 1980. uhien i zajedno
s gimnazijalcem Ivanom Turudiem osuen na viegodinju zatvorsku kaznu.
Vidovi je osuen na pet i pol, a Turudi na ukupno osam godina zatvora.6
ak i obine akcije koje su sveenici organizirali, a ticale su se izgradnje ili
popravka crkvi, ureenja groblja i sl., iritirale su vlasti, koje su ih doivljavale kao konkurenciju. Sveenici su optuivani da su tim akcijama eljeli dati
drutveni karakter i nametnuti se vlastima kao ravnopravni partneri, to je
njima bilo apsolutno neprihvatljivo.7
Ideoloki i politiki animozitet prema Crkvi posebno su pojaali dogaaji
iz Meugorja od lipnja 1981. godine. 8 Tamonji upnik fra Jozo Zovko uhien
je 17. kolovoza 1981. i osuen na tri i pol godine zatvora.9 Tijekom 7. i 8. rujna
1981. uhiena su i dvojica sveenika iz franjevakog samostana u Duvnu, fra
Ferdo Vlai i fra Jozo Krii. asopis Naa ognjita koji su ureivali premaio
je nakladom i temama granicu koju je komunistika vlast postavila, pa su ga
komunisti ugasili. U presudi Okrunog suda u Mostaru kojom su fra Ferdo
i fra Jozo osueni na zatvorske kazne u trajanju od osam, odnosno pet i pol
godina pie da su u protekle etiri godine (od 1977.) omoguili utjecaj ekstremne ustake emigracije na ureivanje i sadraj lista. To se prije svega odnosilo na vezu s fra Lucijanom Kordiem, politikim emigrantom, urednikom
izdavake kue ZIRAL te jednim od potpisnika Protesta nastalog povodom
smrti J. B. Tita.10 Vlast je ekala pravi trenutak da zapone kazneni progon
dvojice fratara iz samostana u Duvnu te zabrani asopis koji su izdavali. Taj
trenutak bila je politika potreba povezivanja meugorskih dogaaja s hrvatskim nacionalizmom i politikom emigracijom. Fra Jozo Zovko je po izlasku
iz zatvora rasporeen u upu Bukovica u opini Duvno. Bilo je oito da je
sklonjen na mirno mjesto, u malu upu s tek neto vie od 2000 stanovnika i
pet sela: Bukovica, Brinik, Mrkodol, Omerovii (muslimansko selo) i Cebara
5
SR BiH, RSUP, Sektor za analitiko-informativne poslove i elektronsku obradu podataka
(dalje: SAIP i EOP) Sarajevo, Indikatori bezbjednosti, godina VII., broj 44., strogo povjerljivo,
Sarajevo, april 1981., 19.
6
arko ILI, Hercegovaki franjevci u komunistikim zatvorima, Krni zaviaj, br. 31, Humac, 1998., 142.
7
Socijalistiki savez radnog naroda Bosne i Hercegovine (dalje: SSRN BiH), Opinski komitet (dalje: OK) Ljubuki, Koordinacijski odbor za drutvena pitanja religije, broj: 94/80., dana 7.
III. 1980., Informacija o nekim klerikalistikim pojavama u opini Ljubuki. Upueno RK SSRN
BiH Sarajevo.
8
arko IVKOVI, Kraljica Mira prelijepa ena koja eli pomiriti svijet, Misterij Meugorja
30 godina fenomena, prvi put: dokumenti Jugoslavenske tajne policije, Zagreb, 2011., 9.
9
Milan VUKOVI, l. 133. KZ SFRJ nad Meugorjem. Sudski progon fra Joze Zovka, Zagreb,
1990., 104.-142. Kazna je na Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine smanjena na dvije godine
zatvora, a na Saveznom sudu na jednu godinu i est mjeseci zatvora.
10
ASTG, Spisi, Sv. B-29., Ostavtina fra Ferde Vlaia, sudski spisi 1981., SR BiH, Okruni sud
u Mostaru, Broj K, 98/81., Presuda, Mostar, 11. XI. 1981. Vie vidi u zborniku Fra Ferdo Vlai,
vizionar i patnik. Spomenica u povodu desete obljetnice smrti (1995.-2005.), Tomislavgrad, 2005.
574
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
(gdje su ustae 1941. poubijali veinu stanovnika srpske nacionalnosti). No

njegov dolazak u Duvno uzbunio je lokalno komunistiko vodstvo i subjekte
openarodne obrane i drutvene samozatite, kako je sustav formalno nazivao
lokalne partijske dunosnike i policijske konfidente koji su se usredotoili na
fra Jozu i njegov rad. Kada se fra Jozin boravak u Duvnu povee s osudom i
robijanjem fra Ferde Vlaia i fra Joze Kriia, onda je jasno kako je i zato
Duvnu nametnuta stigma arita katolikog klerikalizma i hrvatskog nacionalizma ili, rijeju preuzetom iz rjenika jugoslavenskog represivnog aparata,
kleronacionalizma. Opinska konferencija Saveza komunista BiH u Duvnu
budno je pratila i pedantno biljeila neprijateljsku djelatnost na svom podruju. Tako su tijekom 1984. registrirani brojni neprijateljski istupi. Konstatirano je da je rad s omladinom dosta slab i neorganizovan, na to ukazuje i
injenica da je oko 210 maturanata prisustvovalo maturantskoj misi u Duvnu, nakon ega su s fra Jozom Zovkom ili u Meugorje. Ocijenjeno je i da bi
u sloenijoj situaciji pojedinci ili grupe mogli iskoristiti neke od omladinaca
za svoje neprijateljske rabote, posebno zato to je tadanja meunarodna situacija ocijenjena veoma sloenom s tendencijom stalnog pogoravanja. Navedeno je i da je mlada generacija u duvanjskoj opini suoena s brojnim problemima, osobito nezaposlenou, ali i pokuajima snanije indoktrinacije od
strane kleronacionalista i drugih tuih idejnih pogleda i negativnih politikih
strujanja. Partiji je poseban problem bilo oko 250 Duvnjaka koji su bili lanovi
raznih politikih organizacija u emigraciji, a koji neprestano nastoje utjecati na
to vie radnika na privremenom radu u inozemstvu i zavrbovati ih. Nita
manji problem nije bio katoliki kler, koji vjerske osjeaje naroda koristi u
politike svrhe i identificira vjersku s nacionalnom pripadnou.11
To se posebno vidi iz stila kojim je intonirana informacija o maturantima
koji s fra Jozom idu u Meugorje. Informacija je pisana s osjeajem mrnje i
zavisti, ali i s neskrivenom prijetnjom. Politika nemo, nemogunost utjecaja
na mlade, koja je sve ee javno manifestirala svoju vjeru, frustrirali su vlast
i jaali animozitet prema sveenstvu. Kako je totalitarni komunistiki sustav
svaki oblik drutvenog rada smatrao politikim radom, tako je i svaka aktivnost Crkve smatrana politikom, konkurencijom, odnosno neprijateljstvom.
To pokazuje konstatacija Gojka Ubiparipa, jednoga od komunistikih voa u
BiH, koji je u funkciji predsjednika Savjeta za zatitu ustavnog poretka i lana
Predsjednitva BiH na proirenoj sjednici Strunog kolegija SDB-a odranoj
24. oujka 1987. uz ostalo rekao:
Nama crkva odvaja omladinu od SK, jer je, uglavnom, vie prisutna u radu sa
omladinom nego Savez komunista. Na primjer, na podruju Duvna imaju 22 fratra. To su obrazovani ljudi koji su u svakodnevnom kontaktu sa omladinom koja
dolazi u crkvu i na taj nain vre uticaje na nju.12
ASTG, Spisi, Sv. B-22., Savez komunista Jugoslavije, Optinska konferencija Saveza komunista (OK SK) Bosne i Hercegovine Duvno, Broj 118., 21. IX. 1984., Dravna tajna, Procjena
politiko-bezbjednosne situacije u optini, Duvno, jula 1984. godine.
12
SR BiH, RSUP, SAIP i EOP Sarajevo, Indikatori bezbjednosti, godina XIV., broj 68., dravna
tajna, Sarajevo, juni 1988., 102.
11
575
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
Omladina i uope hrvatsko stanovnitvo u Duvnu i Hercegovini mnogo su

ee birali Crkvu negoli Savez komunista, najprije kao vjernici, a zatim i kao
Hrvati, koji su se takvim odabirom opredijelili za svoj identitet, svoje obiaje,
kulturu i naposljetku jezik. Svi slubeni dokumenti SK BiH kako u Nevesinju
ili Drvaru, gdje su Srbi bili apsolutna veina, tako i u Duvnu ili Kreevu, gdje
su apsolutna veina bili Hrvati pisani su naime srpskohrvatskim jezikom,
odnosno istonom varijantom srpsko-hrvatskog jezika, kako se to govorilo.
Partija, odnosno vlast, obraala se Hrvatima u BiH jezikom koji je veliki dio
njih smatrao tuim, pa nije ni udno da su je Hrvati teko prihvaali i da se
nisu ba najbolje razumjeli, posebno ako se ima na umu i metajezik socijalistikog samoupravljanja, koji je sam po sebi bio nerazumljiv bez obzira na to
na kojem je jeziku i kojim standardom pisan.13 Jednako tako nije udno ni to
to je Savez komunista izlazak i pisanje lista Naa ognjita (koji je nakon uhienja urednika i zabrane preimenovan u Sveta batina) smatrao neprijateljskim,
posebno zato to je tiskan na hrvatskom jeziku i nudio je sadraje koji nisu
bili iskljuivo vjerski, nego su se doticali i drutvenog ivota. Upravo je to bio
najvei problem vlastima. U svojim procjenama rada Crkve posebno su negativno isticali njezina nastojanja da (po uzoru na Poljsku) dobije partnersku
ulogu u drutvu. Partija je posebno zazirala od vjerskih okupljanja, u emu je
uoavala lidersku ambiciju Crkve, koju je prepoznavala u tezi da su vjernici i
Crkva isto, to je onda podrazumijevalo odvajanje vjernika od drave u skladu
s ustavnim naelom odvojenosti Crkve od drave.14 Time se zapravo dovodio u
pitanje legitimitet vlasti, to Partija ni u kom sluaju nije doputala.
Pjesma iz Brinika
Komunistika vlast bila je posebno uznemirena dogaajem iz ljeta 1984.
godine. U kui Joze Pranjia u selu Donji Brinik okupilo se 31. srpnja 1984.
ezdesetak mjetana na ispraaju njegova sina Dragana u vojsku. Tom je prilikom dolo do pjevanja pjesama neprijateljskog sadraja. Prema slubenim
izvjeima pjevalo se tu tota, od hrvatske himne Lijepa naa, pjesme Marjane, Marjane, U Briniku bijela rua nie pa i ona hvaljen Isus vie, pa do
stihova Oj crkvice na Brinikom brijegu u tebi se Pavelii legu, Drue Tito,
kupit u ti fiu, a mercedes Anti Paveliu, Duvno moje ne volim te vie u tebi
se irilicom pie Primjetno je da je u slubenoj dokumentaciji, kao i u me13
O pitanju uporabe jezika, to je bilo vano pitanje nacionalne (ne)ravnopravnosti u SR
BiH, vidi Mostarsko savjetovanje o knjievnom jeziku, Sarajevo, 1974.; Milan IPKA, Standardni
jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850-2000). Dokumenti, Knjiga 11., Sarajevo,
2001.; Devad JAHI, Jezik, nacija, nacionalizam, Sarajevo, 1990.; . ILI, Hrvatski jezik u
dravnim i u crkvenim krugovima u BiH (Poredbena zapaanja u drugoj polovici 20. stoljea),
Motrita, br. 29, Mostar, sijeanj 2004.; Tragom sluaja Alilovi, Ljubuki Zagreb, 1993.; Ivo
LUI, Politika oko jezika izmeu dva Mostarska savjetovanja (1966.-1973.), Motrita, br. 29,
Mostar, sijeanj 2003.
14
SR BiH, RSUP Sarajevo, Indikatori bezbjednosti, godina X., broj 54., dravna tajna, Sarajevo, decembar 1988., 27.-28.
576
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
dijima, hrvatska himna zajedno s pjesmama vjerskog sadraja poistovjeena

s onima gdje se klicalo Paveliu. Neke su pjesme i izmiljene. Zabiljeeno je i
pozdravljanje uzdignutom desnicom uz navodno klicanje Hitleru. Kao inicijatori i sudionici u pjevanju vjerskih i nacionalistikih pjesama identificirana
je skupina od 18 uenika i studenata starosti izmeu 17 i 23 godine. Konstatirano je da su u pjevanju sudjelovali i ostali prisutni te da je meu njima bilo
maloljetnika i djece. Opinski sud za prekraje osudio je trojicu maloljetnika
na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, a devetero ih je osueno na zatvorske
kazne od 60 dana. U slubenim dokumentima kao sudionici dogaaja navedeni su: Zdravko Prljevi, roen 1962. u Briniku, zavrio srednju kemijsku
kolu; Slobodan Prljevi, roen 1962. u itluku, lan SKJ, student ONO i DSZ
na Fakultetu politikih nauka u Zagrebu; Ante Beli, roen 1963. u Briniku, lan SKJ, zavrio srednju vojnu kolu u Beogradu, student ONO i DSZ na
Fakultetu politikih nauka u Zagrebu; Milenko Beli, roen 1961. u Briniku, student Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu; Ivan Tomi, roen
1963., student Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu; Boe Banovi, roen 1962. u Briniku, autoprijevoznik; Ljuban Marini, roen 1965. u Mrkodolu, zavrio srednju tekstilnu kolu; Ante Marini, roen 1964. u Mrkodolu,
zavrio srednju tekstilnu kolu; Mate Duki iz Brinika, roen 1966., uenik
IV. razreda Srednje graevinske kole u Duvnu; Ante Duki, roen 1967., uenik srednje kole u Zagrebu; Branislav Musi, roen 1963. u Briniku, student
Pedagoke akademije u Sarajevu; eljko Musi, roen 1967. u Briniku, uenik Srednjokolskog centra u Duvnu; Ante Banovi, roen 1961. u Briniku;
Mirko Prljevi, roen 1966. u Briniku, zavrio srednju kolu; Marko uri,
roen 1965. u Briniku, zavrio srednju kolu; Ivan Pranji, roen 1965., napustio srednju kolu; Tomislav erdi, roen 1962. u Briniku, KV mesar bez
zaposlenja te Frano Musi, roen 1967., koji je ivio u Australiji i boravio u
Duvnu kod rodbine.15 Trojica od njih i kazneno su gonjena te su 21. studenoga
1984. osuena na zatvorske kazne u trajanju od devet Boe Banovi odnosno
deset (Zdravko Prljevi i Milenko Beli) mjeseci.16 Fra Jozo Krii osuen je
20. rujna 1984. na kaznu zatvora u trajanju od 60 dana s obrazloenjem da je
20. srpnja 1984. u mjestu Vojkovii u propovijedi na misnom slavlju odranom
u povodu Svetoga Ilije pozivao vjernike da se odreknu lanih ideologija, da
ne sjede na dvije stolice, jer sve je prolazno a Crkva i Bog nude vjeni ivot.17
U informaciji koju je izradio OK SK BiH Duvno navedene su za to vrijeme
uobiajene politike fraze po kojima je toboe ogromna veina radnih ljudi,
15
ASTG, Spisi, Sv. B-22., OK SK Duvno, Strogo pov., 66/84., 12. IX. 1984., Informacija o
negativnim pojavama u mjesnoj zajednici Donji Brinik; Informacija o negativnim pojavama u
Donjem Briniku, bez navedene institucije koja ju je izradila. Vidi Namjeteni politiki procesi
u duvanjskoj opini, Politiki zatvorenik, br. 114, rujan 2001., 41.-43. U dokumentima OK SK
navedeni su i neki pogreni podatci koje je autor ispravio. Tako je kao prvi sudionik pjevanja
naveden Zdravko Pranji umjesto Zdravko Prljevi. Mate Duki nije iao u srednju kolu u
Livno ve u Duvno, njemu su samo prijetili izbacivanjem iz duvanjskog i prebacivanjem u srednjokolski centar u Livno. Ante Duki nije bio uenik srednje kole u Duvnu ve u Zagrebu.
16
SR BiH, Okruni sud u Mostaru, Presuda, K. 78/84., 21. XI. 1984.
17
SR BiH, Optinski sud za prekraje Duvno, Rjeenje, broj: P. 1033/84., Duvno, 20. IX. 1984.
577
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
omladine i graana istinski i vrsto, bez kolebanja, na liniji politike Saveza

komunista Jugoslavije, za slobodan i nesmetan razvoj, bratstvo i jedinstvo, socijalistiki samoupravni razvoj i nesvrstanu vanjsku politiku zemlje, ali da se
ne smije zaboraviti niti podcijeniti djelovanje pojedinaca i grupa. Kao primjeri takvoga djelovanja navedeni su sluajevi koji su se dogodili prethodne
dvije godine, od skidanja slike J. B. Tita u Osnovnoj koli Bukovica do paljenja
dravnih zastava, pjevanja neprijateljskih pjesama te pisanja neprijateljskih
parola u Srednjokolskom centru u Duvnu. Kao glavni inicijatori neprijateljskih djelatnosti apostrofirani su pojedini katoliki sveenici koji manipuliraju vjerskim osjeajima graana, naroito omladine. Kao najekstremniji
sveenici navedeni su fra Jozo Zovko, fra Ferdo Vlai, fra Jozo Krii i fra
Ante Perkovi, za koje je napisano da ne misle dobro ni ovom narodu, ovoj
zemlji, i ogromnoj veini potenih i lojalnih sveenika. Informacija zavrava
konstatacijom da su sve lokalne drutveno-politike organizacije osudile ove
negativne pojave i zauzele jedinstven stav da nee dopustiti poigravanje s
naom slobodom, slogom, bratstvom i jedinstvom, socijalistikim zajednitvom, samoupravnim i nesvrstanim putem razvoja.18
Ubrzo je Briniki sluaj ispunio stranice gotovo svih jugoslavenskih novina od Sarajeva, Zagreba, Splita i Beograda pa do Skopja. Ve sami naslovi
odaju stajalita i karakter tekstova.19 Uz estoke osude uglavnom su reinterpretirani podaci iz slubene partijske informacije o negativnim pojavama u
Donjem Briniku, gdje se sastao zbor radnih ljudi i graana koji je otro
osudio dogaaj. Mediji su zabiljeili da se nije uo nijedan glas u njihovu
obranu, ali su primijetili i to da se nitko od drugih nazonih na ispraaju nije
suprotstavio pjevanju ili prosvjedovao zbog toga, pa ak niti prijavio pjevanje nadlenim institucijama. Uhienja su uslijedila tek 11. kolovoza (dvanaest
dana nakon dogaaja), a tu se veer pred zgradom milicije okupilo pedesetak
ljudi koji su tiho prosvjedovali. Mladii koji su optueni za pjevanje pjesama
neprijateljskog sadraja odbili su kazati tko je bio kolovoa, odnosno tko je
zapoinjao pjesme, nego su rekli sucu da radi svoj posao, zajedniki prihvatili
krivnju i otili na izdravanje kazne u mostarski zatvor. To je posebno isprovo18
ASTG, Spisi, Sv. B-22., OK SK Duvno, Strogo pov., 66/84., 12. IX. 1984., Informacija o
negativnim pojavama u mjesnoj zajednici Donji Brinik i Informacija o negativnim pojavama u
Donjem Briniku.
19
Predvodili mladie, Veernji list (Zagreb), 4. IX. 1984.; U tebi se Pavelii legu, Nai dani
(Sarajevo), br. 820, 14. IX. 1984. (tekst prenijela Slobodna Dalmacija /Split/, 27. IX. 1984.); Tko
priziva mrak?, Veernji list, 22. i 23. IX. 1984.; Otrovni stihovi prolosti, Osloboenje (Sarajevo), 23. IX. 1984.; Pjesma crne aveti, Vjesnik (Zagreb), 23. IX. 1984.; Ne miruju fra Zovko &
kompanija, Danas (Zagreb), br. 136, 25. IX. 1984.; Pijani ili opijeni neprijatelji, Osloboenje,
26. IX. 1984.; utanje nikuda ne vodi, Veernje novosti (Beograd), 29. IX. 1984.; eka se pravi
odgovor, Veernje novosti, 28. IX. 1984.; Pjevai u manjini, Nai dani, 28. IX. 1984.; Nacispiritistika seansa, Polet (Zagreb), 28. IX. 1984.; to se lee na brinikom brijegu, Nedjeljna
Dalmacija, br. 699, 30. IX. 1984.; Tko je inicijator pjevanja?, Duvanjski list (Duvno), br. 9,
rujan 1984.; Poglavnici, Svijet (Sarajevo), 1. X. 1984.; Opasni deseterci, Svijet, 1. X. 1984.; Sablasna nota nacionalistikog zbora, Arena (Zagreb), br. 1241, 3. X. 1984.; Optueni kolovoe,
Slobodna Dalmacija, 11. X. 1984.; Nakon kazni pritvor, Veernji list, 12. X. 1984.; Zatvor za
neprijateljsku propagandu, Veernji list, 22. XI. 1984.
578
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
ciralo vlast, koja je zakljuila da je u pozadini sluaja netko moan i dobro organiziran. Naravno, sumnja je pala na Katoliku crkvu, odnosno sveenike koji
su stalno prozivani i optuivani za poticanje hrvatskog nacionalizma i uope
neprijateljske djelatnosti, to su oni negirali. Komunisti su poticali postupak
tzv. diferencijacije i preko medija traili od Crkve da se javno distancira od
brinikih dogaaja ako ve s njima nema nikakve veze.20
Pod pritiskom politike i medija te pod prijetnjom represivnog aparata osamnaest sveenika samostana u Duvnu s okolnim upnicima Duvanjskog dekanata potpisalo je 29. rujna 1984. izjavu koju su dostavili najvanijim crkvenim
i dravnim institucijama u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Mostaru i Duvnu,
urednitvima listova koji su pisali o tim dogaajima te urednitvima nekih
katolikih listova. Sveenici su odbacili navode u Informaciji, ukazali na tetnost poistovjeivanja inkriminiranih pjesama s onima domoljubnog ili vjerskog sadraja te naglasili: Nitko od crkvenih slubenika na ovom podruju ni
na koji nain nije povezan s dogaajem o kojem se izvjeuje da se dogodio
u Donjem Briniku. Sveenici su naznaili i mogunost sudske zatite protiv
kleveta kojima su neki od njih izloeni.21 Dramski pisac i glumac Rusmir Agaevi Rus napisao je za sarajevski Svijet duboko tendenciozan i zlonamjeran
lanak, toliko da neke dijelove tog lanka vrijedi citirati:
Jeste l uli djeco, vjerujte bez ale, otvara se kola za ustae male to!? to ne
bi!? Auuu? Pa nek se djeca ue. Kad znaju pjevat i Antuku dozivat, nek se ue
i drugim stvarima koje idu uz to. Kojim? Pa svim brate. Svim. Dobiju raspored
asova i prionu na uenje. Prvi as: zabijanje eksera pod nokte. Drugi: rezanje jezika. Trei: vaenje oiju kamom. etvrti: udaranje maljom po glavi. Peti: klanje u
sjedeem i esti: testerisanje glave u leeem poloaju. Ako se ko potrefi pa je slab,
moe ostati u reeti i uiti otkidanje nogu i ruku sjekirom. Eto, tako bi napriliku
izgledala ta, ustaka, kola.22
Kao predavai za ustaku kolu, po nastavnom programu kako ga je vidjela

jugoslavenska politika javnost a formulirao Agaevi, predloeni su katoliki
sveenici iz duvanjskog samostana, koji su opet optueni kao inspiratori i poticatelji neprijateljskih istupa. Slikovit je i prikaz sveenika u Agaevievu tekstu:
Ko to zaboravlja drugi svjetski rat? Ko to zaboravlja strahote. Mrtvu djecu. Majke.
I oeve. Ko!? Ili moda ne zaboravlja. Moda bi sve to volio ponovo. Moda su mu
mala crkvena dvorita. Neprikladna popovska odjea. Moda bi volio jo crnju.
Jo mraniju. Sa opasaem. Bombom i kamom? Moda bi pop poglavnikom bio?
I svu tu djecu i svu tu omladinu priprema. Vjeba. Ui. Vodi da Stepincu cvijee
na grob polae. Zato Stepincu gore svijee!? Otkud buketi cvijea!? Kakvi su to
vjernici na koljenima pred njegovim grobom? Ostanimo malo otvorenih usta i
zaibretimo se. I skontajmo sve fino i polahko Moda i osjetimo otkud sav taj
vjetar pue. I otkud sve te pjesme dolaze. I odzvanjaju.23
to se lee na brinikom brijegu, Nedjeljna Dalmacija, br. 699, 30. IX. 1984., 8.-9.
ASTG, Spisi, Sv. B-22., Izjava sveenika Duvanjskog dekanata, Duvno, 29. rujna 1984. Vidi
Izjava sveenika duvanjskog dekanata, Glas koncila, br. 22 (542), 14. listopada 1984., 2.
22
Poglavnici, Svijet, 1. X. 1984., 22.
23
Isto.
20
21
579
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
Komunistika vlast u Duvnu morala je dokazati javnosti da nije odgovorna

za navedene dogaaje, da im budnost nije popustila te da nisu oportunisti
koji samo promatraju dogaaje. Tako su u raspravama koje su se vodile oko
Brinikog sluaja otkrivene i neke injenice karakteristine za hrvatska podruja u zapadnom dijelu Hercegovine i dijelovima zapadne Bosne, koje nisu
bile uobiajene u drugim krajevima BiH i Jugoslavije. Selo Brinik nedaleko
od grada Duvna, s oko 300 (negdje se spominje i 500) omladinaca, nikada nije
imalo organiziranu omladinsku organizaciju niti im se ikada obratio netko iz
OK SSO Duvno, priznao je predsjednik te organizacije Bojan Koica.24 Umjesto politikog rada pojaan je rad represivnog aparata. Duvno je postalo arite
nacionalizma, ustatva i klerikalizma. U simbolikom smislu zamijenilo je
Liticu (odnosno iroki Brijeg), koja je dugo vremena nosila tu hipoteku. Kako
se takva etiketa stjecala i kako je neko mjesto postajalo arite neprijateljskog
djelovanja moe se vidjeti iz izjave republikog sekretara za unutranje poslove SR BiH Duka Zgonjanina sa sjednice Strunog kolegija SDB-a Republikog sekretarijata unutranjih poslova (RSUP) SR BiH odrane 8. veljae 1985.,
kada je uz ostalo rekao:
Neka podruja u naoj republici odreenim pojavama postaju sve interesantnija.
Primjer je kod nas podruja Duvna, a kamo sree da je to samo Duvno. Dobro bi
bilo da naa analitika i nai centri SDB lociraju ta podruja gdje su te neprijateljske pojave ee, ne zbog toga da to podruje karakteriemo ovakvim i onakvim,
ve zbog toga da ga istraimo, da otkrijemo nosioce neprijateljske djelatnosti i
njegova arita. Ubjeen sam, ako budemo znalaki vodili ovu akciju u Duvnu i
primjenjivali potrebne metode i sredstva, da emo doi do organizovanih grupa i
grupica na podruju Duvna u vezi sa emigracijom, Splitom, Zagrebom, Imotskim
i ne znam ja gdje sve ne.25
Od okorelih srednjokolaca do terorista

Duvno se nalo pod pojaanom pozornou represivnih tijela vlasti, koja
su nastojala pronai nosioce neprijateljske djelatnosti i njihove veze. Nisu
otkriveni nikakvi meunarodni teroristi niti kakvi ideolozi koji bi stajali iza
platforme nacionalistikog ili slinog djelovanja. Umjesto njih uhiena su etvorica mladia koji su tek zavrili srednju kolu. Oni su 19. rujna 1985. pred
Okrunim sudom u Mostaru osueni za kaznena djela neprijateljske propagande (lanak 133.Kaznenog zakona Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije/KZ SFRJ) i terorizma (l. 125. i 138. KZ SFRJ). To su bili imun ari,
roen 1966., iz Stepena; Jozo Rado, roen 1965., iz Crvenica; Pavo arac, roen 1965., iz Donjeg Brinika i Jozo uri, roen 1965., iz Gornjeg Brinika,
svi iz opine Duvno. Uhieni su i osueni (na zatvorske kazne u trajanju od
etiri godine i etiri mjeseca do etiri godine) jer su kao organizovana grupa
U tebi se Pavelii legu, Nai dani, 14. IX. 1984., 5.
SR BiH, RSUP, SAIP Sarajevo, Indikatori bezbjednosti, godina XI., broj 55., dravna tajna,
Sarajevo, mart 1985., 65.
24
25
580
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
jo od 1980., dakle kao etrnaestogodinjaci i petnaestogodinjaci, u strogoj

konspirativnosti djelovali s pozicija hrvatskog nacionalizma i separatizma.
Jo su kao srednjokolci pisali pjesme izrazito neprijateljskog sadraja, crtali nacionalistike i ustake simbole, a kod optuenih su pronaene kolske
biljenice i udbenici sa ispisanim nacionalistikim i ustakim simbolima i
parolama i tekstovi pjesama i pisama neprijateljskog sadraja, kao i 27,5 kg
eksploziva, koji su toboe namjeravali upotrijebiti za izvoenje diverzantsko
teroristikih akcija i ruenje Ustavom SFRJ utvrenog poretka.26 Zapravo se
radilo o privrednom eksplozivu kojim je otac jednoga od optuenih ureivao
gradilite.27 U Informaciji o djelovanju sa neprijateljskih pozicija na podruju
optine Duvno, nastaloj kao materijal sa sjednica Predsjednitva OK SK BiH
Duvno i Komiteta za openarodnu obranu i drutvenu samozatitu (ONO i
DSZ) opine Duvno koje su se odravale u ljeto 1985., pie da su razmatrani i
drugi neprijateljski istupi grupa i pojedinaca na podruju optine te je konstatirano da su nosioci neprijateljskih djelatnosti uglavnom mlaa lica, to
posebno zabrinjava i ukazuje na nivo indoktrinacije mladih ljudi sa pozicija
suprotnih samoupravnom socijalizmu i osnovnim tekovinama NOR-a i socijalistike revolucije. Zakljueno je da je jedan od uzronika navedenih pojava
slab, nedovoljan i neadekvatan idejno vaspitni rad sa omladinom, posebno
kolskom, ali i da se direktna i snana indoktrinacija kolske omladine ostvaruje na nastavi vjeronauka, koji dre sveenici specijalisti za rad s omladinom,
a posebno fra Jozo Krii i fra Jozo Zovko. Na optuene su poticajno djelovali oportunistiki stavovi i ponaanje nekih profesora: Mije Tokia, Stojana
Vuemila, Branka Zrne i Mate Kelave, koji su bili upoznati na neki nain sa
djelatnou navedenih uenika ali nisu obavijestili upravu kole niti nadlene
organe. Pred sve komuniste u opini, a posebno u kolama, postavljen je zadatak provoenja diferencijacije sa pojedincima i grupama koji djeluju sa idejno
tuih pozicija uz posebnu napomenu da s omladinom ne mogu raditi osobe
koje su se eksponirale s tuih idejnih pozicija te da u raiavanju sa ovim
pojedincima treba koristiti zakonska i druga ovlatenja shodno samoupravnoj
praksi.28
Hrvatskim nacionalizmom u Duvnu i Bosni i Hercegovini bavile su se i
savezne institucije. Tako je u informaciji SDB-a Saveznog sekretarijata za
unutranje poslove (SSUP) navedeno da su u zadnjih nekoliko godina esta nacionalistika ispoljavanja jednoga broja uenika i studenata Hrvata iz
Hercegovine, to se manifestira kroz verbalne istupe i vrijeanja na nacional SR BiH, Okruni sud u Mostaru, Presuda, br. K 70/85., 19. rujna 1985.
Autor teksta je dvadesetak godina nakon toga razgovarao s jednim od sudionika dogaaja,
koji je potpuno negirao bilo kakvu namjeru poinjenja teroristikog napada. Bila je to konstrukcija slubenika SDB-a koji su im prije suenja zaprijetili da e za svaku reenicu koju izgovore na
sudu dobiti godinu zatvora vie. Nakon promjene vlasti osueni je razgovarao i sa sucem, koji
mu je rekao da su mu iz SDB-a rekli i kolike e im kazne izrei.
28
ASTG, Spisi, Sv. B-22., SR BiH, Predsjednitvo OK SK, Komitet za openarodnu obranu i
drutvenu samozatitu (ONO i DSZ) Duvno, Informacija o djelovanju sa neprijateljskih pozicija
na podruju optine Duvno, Za internu upotrebu, Duvno, septembra 1985.
26
27
581
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
nom osnovu. A onda su, po ustaljenom redu, nabrojeni svi stereotipni grijesi
hrvatskih studenata i srednjokolaca iz Hercegovine, koji pjevaju ustake pjesme i veliaju NDH, brane Stepinca, odobravaju zlodjela ustaa nad srpskim ivljem, piu nacionalistike i ustake parole, a sve to pod utjecajem
reakcionarnog dijela klera. Spomenuta je i skupina svrenih srednjokolaca iz
Brinika, Mesihovine i drugih duvanjskih mjesta koja je, opet pod utjecajem
reakcionarnog dijela klera i ekstremnog dijela faistike emigracije iz inostranstva, pripremala eksploziv i naprave za izvoenje diverzantsko-teroristikih akcija na tom podruju. Naravno, radilo se o politiko-milicijskoj konstrukciji u kojoj je nekoliko mladih ljudi osueno na dugogodinje zatvorske
kazne, a itav kraj, zajedno s ekstremnim sveenicima, jo jednom prokazan
kao ustaki i teroristiki.29 Dokle su ile istrage i to se sve smatralo neprijateljskim djelovanjem pokazuju i podaci da je SDB registrirao kako je desetogodinjak iz Kongore kod Duvna pisao parole kojima se vrijea linost druga
Tita i parole ivjela Hrvatska i ivio Ante Paveli, a uz to je nacrtao hrvatski
grb bez socijalistikih simbola. Registriran je i sluaj svae izmeu uenica
hrvatske i muslimanske nacionalnosti u osnovnoj koli u Duvnu nakon to su
dvije uenice muslimanske nacionalnosti tvrdile da su osueni sveenici Vlai i Krii zasluili kaznu. Pod kleronacionalistiku djelatnost zavedeno je
i pjevanje hrvatske himne Lijepa naa nakon nekih vjerskih sveanosti. Tako
je registrirano da se u Duvnu na proslavi Sv. Nikole Tavelia 1981. nakon pjevanja himne zauo euforian aplauz etiri do pet hiljada prisutnih vjernika.30
O nainu na koji su predstavnici jugoslavenske vlasti gledali na Hrvate iz zapadne Hercegovine, kamo su smjetali i Duvno, vrlo slikovito govori reenica
iz knjige Ljubana Karana, oficira organa bezbednosti, odnosno protuobavjetajne slube Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO), kolokvijalno
nazivane KOS prema ranijem nazivu kontraobavjetajna sluba. Piui o poecima svoga rada u sigurnosnoj slubi, potpukovnik Jugoslavenske narodne
armije (JNA) i autor knjige kae:
Jedan suradnik, Hrvat, uporno je ukazivao na vojnika iz jednog sela kod Duvna da
je nacionalista, sa ekstremnim ovinistikim stavovima i da na njega treba obratiti
panju. Moram priznati da me u poetku to nije neto mnogo zainteresovalo iz
prostog razloga, Hrvat iz zapadne Hercegovine pa ovinista, jaka stvar, pa koji
Hrvat sa tog podruja to nije?31
Radilo se o ve spominjanom Pavi arcu, koji je bio na odsluenju vojnog

roka u Kovinu, gdje je autor knjige slubovao i na temelju marginalnih i naivnih izjava i reenica u pismima pakirao mu neprijateljsko djelovanje. Karan
je kao inspiratora i organizatora Brinikog sluaja oznaio fra Jozu Krii29
SFRJ, SIV, Savezni sekretarijat za unutranje poslove, Sluba dravne bezbednosti, Neprijateljsko delovanje prema mladima i meu mladima, Referati i diskusije sa strunog savetovanja
odranog 6. i 7. decembra 1988. godine u kolskom centru Instituta bezbednosti, Beograd, april
1989., 55.
30
SR BiH, RSUP, SAIP Sarajevo, Indikatori bezbjednosti, godina IX., broj 48., dravna tajna,
Sarajevo, mart 1983., 43. i 72.-73.
31
Ljuban KARAN, Bio sam oficir KOS-a, Beograd, 2006., 32.
582
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
a, koji je toboe na satovima vjeronauka vrio uticaj na srednjokolce da se

udruuju i rue Jugoslaviju, a sa najokorelijim srednjokolcima je kontaktirao
i van crkve i usmeravao ih kako da deluju. Gotovo da bi se sva paranoja jugoslavenskog komunistikog sustava mogla proitati iz ove reenice, a pogotovo
iz fraze najokoreliji srednjokolci. Karanova knjiga puna je predrasuda karakteristinih za odreeni broj oficira i bezbednjaka JNA i, to je znakovito,
kod njega se u dvadeset godina od sluaja arac nita nije promijenilo. Ostao
je isti mentalni sklop, formiran davno u vojnim kolama i na bezbednosnim
kursevima. To pokazuje i njegovo nagaanje kako je jedan od osuenih Duvnjaka, Jozo Rado, za kojega inae tvrdi da je bio fasciniran ustakim pokretom, vjerojatno 2000. postao ministar obrane u vladi Republike Hrvatske. To
zakljuuje po tome to je Rado od mladosti pokazivao interesovanje prema
politici i bio je predsednik omladine u svome selu.32 Kao to su za potpukovnika Karana svi Hrvati iz zapadnog dijela Hercegovine ovinisti, tako su i svi
hrvatski dunosnici ministri vjerojatno fascinirani ustakim pokretom bez
obzira na to jesu li u vladi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) do 2000.
ili onoj esterolane lijeve koalicije nakon 2000., kada je ministar obrane bio
drugi Jozo Rado.
Petnaestak mjeseci nakon suenja duvanjskim mladiima za terorizam
i dvije godine nakon uhienja i suenja brinikoj skupini zbog pjevanja na
proslavi uprilienoj zbog ispraaja u vojsku dogodio se donekle slian sluaj
u Sarajevu. Slian samo na prvi pogled, jer je vlast u tom sluaju postupila
potpuno drukije, to je vano za usporedbu i ocjenu duvanjskih dogaaja.
Naime skupina od 19 mladia i djevojaka iz, kako je u medijima navedeno,
dobrih kua proslavljala je roendan u zajednikoj organizaciji dviju studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Stan u kojem se proslava odvijala bio je
okien nacistikim zastavama, uzvanici su nosili neku vrstu odora s kukastim
krievima na rukavima ili etnikim kokardama na glavama. Raspravljalo se o
potpori slovenskim kolegama koji su traili ukidanje tafete, sluenje civilnog
vojnog roka i slino, ak se govorilo i o organizaciji ulinih mitinga i prosvjeda.
Nakon tri tjedna medijske galame, niza partijskih sastanaka i sjednica drugarskih vijea, itav je sluaj zatakan. Bio bi ve odavno i zaboravljen da na tom
roendanu nisu bile neke javnosti i danas zanimljive osobe kao to su Aleksandar Hemon, Isidora Bjelica ili Miljenko Jergovi.33
Naravno da se ovdje nije radilo ni o kakvoj faistikoj ideologiji niti faizmu, kao to to nije bio sluaj niti u Duvnu. Ono to je vano za ovaj sluaj
Isto, 32.-35.
Maskenbal u crnim kouljama, Politika (Beograd), 7. I. 1987., 11.; Sablasni dekor roendanskog slavlja, Osloboenje, 9. I. 1987., 5.; Poznata imena aktera, Osloboenje, 10. I. 1987., 2.;
Poznati uesnici maskenbala, Politika, 10. I. 1987., 13.; Maskenbal bez maski, Politika, 14.
I. 1987., 9.; Poslije slavlja u faistikom dekoru, Kukasti paravani, Osloboenje, 15. I. 1997., 3.;
Egzibicionizam obijesnih i dokonih, Osloboenje, 15. I. 1987., 3.; Na politikom stubu srama,
Politika, 15. I. 1987., 9.; Nisam faista, Politika, 17. I. 1987., 15.; Oglasila se I. Bjelica, Osloboenje, 17. I. 1987., 4.; udo u Sarajevu, NIN (Beograd), 18. I. 1987., 28.; Borci Sarajeva osudili
bal crnih koulja, Daleko od bezazlenog, Osloboenje, 23. I. 1987., 3.; Faizam s majonezom,
Danas, 27. I. 1987., 63.-64.; Gorke pouke roendanskog slavlja, Osloboenje, 31. I. 1987., 3.
32
33
583
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
jest to da odnos prema uenicima i studentima Hrvatima iz Duvna nije bio isti
kao odnos prema studentima razliitih nacionalnosti (to je posebno vano)
iz Sarajeva. Dok su prvi osueni kao okorjeli srednjokolci, faisti i teroristi, drugi su ukoreni na drugarskom vijeu zbog egzibicionizma. Kukasti
kri na biljenici srednjokolca iz Duvna (iji je otac radnik na privremenom
radu u inozemstvu, a djed nestao 1945. negdje na Krinom putu) smatran je
mnogo opasnijim od istog tog znaka na zidu stana studentice iz Sarajeva iji
je otac ahovski majstor, a djed pukovnik vojne slube sigurnosti KOS-a. Prvi
su bili rezultat i uspjeh djelovanja ekstremne emigracije, (klero)nacionalizma
i slino, dok su drugi bili slika propusta i neuspjeha same Partije i vlasti. Da
bismo objasnili svu sloenost odnosa izmeu sela i grada, odnosno Sarajeva i
rubnih dijelova BiH, trebalo bi nam mnogo vie prostora nego to to doputa
ovaj rad. Komunistika drutvena elita (iako i sama najveim dijelom sa sela)
najee se prezrivo odnosila prema selu i seljacima kao nekoj vrsti nepopravljivih klasnih neprijatelja i protivnika socijalizma. Ta se netrpeljivost zadrala i
do danas, a u mnogim (pro)komunistikim interpretacijama rata iz devedesetih govori se o sukobu ruralnih elemenata s urbanim, odnosno napadu na
gradsku kulturu i civilizaciju.34 U svakom sluaju, duvanjski mladii zavrili
su u zatvoru, a sarajevska je mlade zavrila fakultete, dijelom i magistrirala
i doktorirala, te i danas, nakon to se komunistiki sustav uruio zajedno s
jugoslavenskom dravom, zauzima vrlo vane pozicije u drutvu. Da se tu nije
radilo tek o promjeni politike situacije u petnaestak mjeseci razmaka izmeu
duvanjskih i sarajevskih dogaaja (iako je i to imalo utjecaj na odluke vlasti)
pokazuju i zbivanja s poetka devedesetih.
Prosvjedi protiv ruskog akceleratora i jugoslavenskog komunizma

Prosvjedi koji se nisu dogodili u Sarajevu dogodili su se u Duvnu. Prvih
dana sijenja 1990. dolo je do prosvjednog okupljanja (uglavnom) veinskog
hrvatskog stanovnitva u Duvnu (Tomislavgrad). Razlog nezadovoljstva bio
je poetak izgradnje linearnog elektronskog akceleratora ruskog podrijetla,
koji je sarajevska tvrtka Energoinvest namjeravala postaviti u tamonjoj Tvornici kablova. Duvanjskim krajem pronio se glas da je akcelerator radioaktivan te je zbog zraenja tetan za okoli i zdravlje ljudi. Informaciju je pratila i
primjedba da nije tetan ne bi se ni gradio u Duvnu. Ona se inila loginom
kada se uzme u obzir da je komunistika jugoslavenska vlast do tada vrlo malo
ulagala u taj kraj. Sluaj akceleratora u Duvnu nastao je unutar ireg drutvenog i politikog konteksta, koji se odnosi na slabljenje i raspad komunistikog
sustava u Europi, ali jo vie u svjetlu tragedije koja se dogodila u sovjetskoj
atomskoj elektrani u ernobilu. Percepcija veine stanovnitva Jugoslavije
(kao i itave Europe) o atomskoj energiji drastino je promijenjena. Osim u
34
Xavier BOUGAREL, Yugoslav Wars: The Revenge of the Countryside between Sociological Reality and Nationalist Myth, East European Quaterly, vol. XXXIII, no. 2, June 1999, pp.
157.-175.
584
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
graanstvu, protunuklearno raspoloenje ojaalo je i u znanstvenim i akademskim krugovima, a nuklearne elektrane postale su bauk i smrtna opasnost.35
Nakon havarije u ernobilu ekologija je postala prilino efikasno oruje protiv
(komunistikih) reima i vladajuih garnitura. Bila je to tema koja je lako okupljala nezadovoljnike, osiguravajui im legitimitet nastupanja i ne dovodei ih
pri tome u izravnu ideoloko-politiku konfrontaciju s vlau. Zalagati se za
ist zrak i zdravlje nae djece bio je legitiman, ali i legalan nain pritiska na
vlast. Uskoro se i sama vlast postavila donekle tolerantno prema zelenima,
raunajui da to moe biti dobar ispuni ventil nezadovoljnicima. Ekoloki
pokreti, a uskoro i stranke, stvarali su privid pluralizma a da nisu bili stvarna
prijetnja i politika konkurencija komunistikim vlastima. Ipak, ekoloka pitanja esto su bila tek povod, a ne i glavni motiv nezadovoljstva i prosvjeda.
Prvi otvoreni i javni prosvjedi koje nije organizirao Savez komunista, a za
njih je saznala i ira javnost, dogodili su se poetkom sijenja 1989. u Zenici,
kada je etrdesetak graana izilo na ulicu prosvjedujui protiv zagaenja. No
sutradan je Socijalistiki savez radnog naroda organizirao jo vei skup, na
kojem je zatraena bolja zatita od zagaenja. Tako je Partija preko Socijalistikog saveza preuzela kontrolu nad prosvjednicima i prosvjedom, prikazujui ga
kao svoju akciju. Ipak, prije se malotko usuivao javno prosvjedovati.36 Prosvjedi protiv zagaenja dogodili su se u opini Ljubuki jo u ljeto 1988., kada
su mjetani Mostarskih Vrata, Gradske i Gornjih Radiia blokirali prilaz deponiju smea koji se nalazio izmeu tih triju sela te su sprijeili njegov dovoz.
Pregovori s gradskim vlastima trajali su danima, sve dok nije postignut odreeni sporazum. Predstavnici vlasti prijetili su milicijom, pa ak i vojskom iz
garnizona u apljini. Informacija o prosvjedu nije dola do medija te je ostao
nepoznat javnosti.37
Na konferenciji za tisak koju je 10. studenoga 1989. odrao Republiki komitet za zdravstvo, rad i socijalnu zatitu Bosne i Hercegovine demantirane
su glasine da se u BiH odlae atomski otpad iz Krkog i elektrana iz inozemstva. Obavljene su provjere u Zenici, ali i u Titovu Drvaru, gdje su graani bili
uznemireni tvrdnjom da se na gradskom deponiju odlae radioaktivni otpad
nuklearne elektrane Krko. Predsjednik Republikog komiteta za zdravstvo
naglasio je da se nuklearni otpad ne odlae nigdje u BiH, a ukoliko to netko
eventualno ini, to jedino moe biti ilegalno i zakonski kanjivo, premda nema
provjerenih dokaza o takvim sluajevima.38
Ante MILIEVI, Antinuklearni manifest, samostalno izdanje, Zagreb, 1987.
Neven ANELI, Bosna i Hercegovina. Izmeu Tita i rata, Beograd, 2005., 118.-119.
37
Videosnimka dogaaja je u posjedu autora.
38
Nema nuklearnog otpada, Slobodna Dalmacija, 11. XI. 1989., 2. Sline glasine o atomskom otpadu, zraenju i drugim tobonjim ekolokim katastrofama pojavljivale su se vrlo
esto tijekom 1989. godine. Glasina o atomskom incidentu u Beogradu demantirana je i u tekstu
ernobil iz Vine, Slobodna Dalmacija, 15. XI. 1989., 3. Predsjednik SO Kardeljevo (Ploe)
demantirao je pisanje sarajevskog tabloida AS o tobonjem deponiranju atomskog otpada na
podruju njegove opine u lanku Patka o nuklearnom otpadu, Slobodna Dalmacija, 15. XI.
1989., 4. U tekstu Ratni izvjetaj, Osloboenje, 20. XII. 1989., 11., novinar opisuje zagaenje
35
36
585
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
Isti dan kada je objavljen ovaj demanti, 11. studenoga 1989., Slobodna Dalmacija objavila je tekst pod naslovom A-bomba u Tvornici kablova? s podnaslovom Duvno ekoloki uznemirena javnost i fotografijom betonskog
bunkera. Tekst je bio svojevrstan odgovor na delegatsko pitanje koje je u Skuptini opine Duvno mjesec dana prije postavio delegat u Vijeu udruenog
rada Zoran Bokovi. Ali tekst nije bio samo to, to pokazuje i njegova sljedea
reenica: Od Bokovia saznajemo da u Duvnu, koje slovi kao relativno nezagaena sredina, jo uvijek nije bilo javnih protesta zbog gradnje spornog
akceleratora to e ga isporuiti Institut atomske fizike pri akademiji nauka
SSSR-a u Novosibirsku.39 Svojevrsno medijsko poticanje na javne proteste
protiv nepoznate naprave koja je dolazila iz Sovjetskog Saveza, odnosno Novosibirska, pa je prema logici veine duvanjskog stanovnitva ve po samom
mjestu podrijetla bila tetna, dalo je rezultata. Dugotrajno strahom potiskivano nezadovoljstvo izilo je na povrinu u obliku demonstracija to su izbile
neposredno nakon boinih i novogodinjih blagdana. One su u poetku bile
usmjerene protiv akceleratora, ali i, pokazalo se vrlo brzo, protiv komunistike
vlasti, i to najprije one lokalne, koja se doivljavala kao eksponent ukupne komunistike oligarhije. U poetku su glavni ton, ali i snagu, prosvjedima davali
duvanjski radnici u inozemstvu (gastarbajteri) koji su doli kui za blagdane.
Ve je sam broj od oko osam tisua Duvnjaka koji su u tom trenutku radili u
inozemstvu (uglavnom u Njemakoj) sam po sebi vana drutveno-politika
injenica. Tekoe s kojima su osiguravali egzistenciju sebi i svojim obiteljima bile su poveane odnosom njihove zemlje i lokalne vlasti prema njima.
Stalno sumnjieni, sustavno ikanirani i poniavani te dosljedno potkradani,
gastarbajteri su imali snaan osjeaj animoziteta prema jugoslavenskoj komunistikoj vlasti. Tome su svakako pridonijeli i procesi hrvatskim (klero)
nacionalistima konstruirani i voeni tijekom osamdesetih godina, kada je nekolicina fratara iz duvanjskog samostana i mladia iz okolnih sela osuena na
viegodinje zatvorske kazne. Politika i medijska kampanja stvorile su sliku
o Duvnu, ali i Hrvatima u zapadnoj Hercegovini (kamo je Duvno politiki
smjeteno, a kamo zapravo ne pripada), kao jednom od najproblematinijih
gradova, opina i regija u socijalistikoj Jugoslaviji.
Kao to je ve navedeno, prosvjed se vrlo brzo okrenuo s akceleratora na
lokalne komunistike dunosnike. Naime dok su Duvnjaci u inozemstvu naporno radili i teko stjecali sredstva za ivot, nekolicina njihovih sugraana bez
posebnih profesionalnih ili drugih kvaliteta, najee zato to su se priklonili
reimu, dijelila je funkcije i novce (koje su i oni u tuini zaraivali). Pri tome
zraka u Mostaru koristei izraze atomski udar, bomba, agresor, koncentracija otrova, iseljavanja pod pritiskom i sl. Izvjetaj doista slii ratnom i sasvim opravdava naslov. U lanku
Politike igre s atomima, Osloboenje, 7. XII. 1989., strunjak sa zagrebakog Instituta Ruer
Bokovi demantirao je glasine o opasnosti od radioaktivnog otpada, odnosno njegova uvoza
u tadanju Jugoslaviju ili bilo kakve zloupotrebe.
39
Duvno ekoloki uznemirena javnost, A-bomba u Tvornici kablova?, Slobodna Dalmacija, 11. XI. 1989., 16.-17. autor teksta je Viktor Ivani. Zbog itavog konteksta navedenih
dogaaja nije nevano navesti da je referent prodaje u duvanjskom poduzeu Plastika i delegat
u Vijeu udruenog rada Skuptine opine Duvno Zoran Bokovi po nacionalnosti bio Srbin.
586
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
su pridonijeli, dopustili ili barem mirno gledali kako njihova opina postaje
jedna od najsiromanijih i najzaputenijih u BiH. Unato ogromnom novcu
koji je na temelju njihova rada u inozemstvu dolazio u Jugoslaviju putem tzv.
doznaka, za one Duvnjake koji su se htjeli vratiti kui, ili za njihovu djecu koja
su zavrila visoke kole, u Duvnu nije bilo posla, a samim time niti ivota.
Drava im nije htjela osigurati posao, a socijalistiki sustav nije im doputao
da si ga osiguraju sami. Osim ovih isto praktinih, egzistencijalnih razloga,
postojali su i oni politiki, kulturoloki, pa i civilizacijski, a da i ne spominjemo
komunistike zloine i represiju koja se sustavno provodila nad narodom ovoga kraja. Dugogodinji boravak u ureenim zemljama zapadne demokracije
osnaio je njihovu kritinost prema komunistikoj vlasti i besperspektivnosti
koja je vladala u njihovu zaviaju. Promjene koje su se dogodile u neposrednoj blizini njihovih privremenih boravita probudile su i u njima elju za
promjenom stanja u rodnom kraju. Zato duvanjske dogaaje treba staviti i u
kontekst politikih previranja na istoku Europe, ruenja Antifaistikog zatitnog zida u Berlinu (kako su istononjemake vlasti slubeno zvale Berlinski
zid) te konano promjena unutar socijalistike Jugoslavije i njezinih republika.
Drutveni i politiki kontekst u kojem je dolo do prosvjeda u Duvnu

Takozvana antibirokratska revolucija ve je odavno prela republike granice SR Srbije i sve je jae markirala srpske etnike granice, odnosno granice
srpske politike dominacije i tvrde jezgre Jugoslavije. Tako je sve vie utjecala
i na prilike u SR BiH, a srpski nacionalistiki mitinzi postajali su dio i bosansko-hercegovake stvarnosti. U istonohercegovakoj opini Nevesinje, veinski
naseljenoj srpskim stanovnitvom, odrano je od 28. lipnja do 17. studenoga
1989. deset manjih ili veih mitinga na kojima je dio tamonjeg srpskog stanovnitva iskazivao podrku Slobodanu Miloeviu i njegovoj politici, odnosno nezadovoljstvo lokalnom i republikom vlau. Nevesinjci su pokuali u Beogradu
nai rjeenje za svoje politike probleme i sve vee siromatvo koje nisu mogle
rijeiti borakim penzijama i slabo plaenim dravnim slubama.40 Zauzvrat
su posluili Miloevievoj politici za napad na hrvatsko i slovensko partijsko
vodstvo te discipliniranje ili eventualnu smjenu bosansko-hercegovakog.41
Redali su se dogaaji koji su ukazivali na sve manju potporu socijalistikoj ili Titovoj Jugoslaviji, kako su je najradije zvali njezini zagovornici. U
Novoj Pazovi (Vojvodina), u subotu 6. sijenja 1990., na pravoslavni Badnji
dan, osnovana je Srpska narodna obnova (SNO), stranka iji je glavni cilj
stvaranje demokratske i viestranake srpske drave u njezinim povijesnim i
etnikim granicama tu su po zamisli autora stranakog programa, ali i njegovih sljedbenika, spadali Bosna, Kordun, Hercegovina, Lika, Banija, Slavonija
i Kninska krajina. Stranka je nastala iz antikomunistikog udruenja Sava,
Jaka RAGU, Deset nevesinjskih antibirokratskih mitinga, Stolako kulturno proljee,
Stolac, 2009., 45.-68.
41
Miting u Nevesinju, Slobodna Dalmacija, 10. XI. 1989., 32.
40
587
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
na ijem je elu bio Mirko Jovi. Njemu se pridruio Vuk Drakovi, koji je
potpisan kao predsjednik Inicijativnog odbora i koji je izlagao (stranaki)
program na godinjoj skuptini drutva koje je pretvoreno u Srpsku narodnu
obnovu.42 Drakovi je tom prilikom rekao i sljedee: Ubudue ni jedan ubijeni, ponieni i povreeni Srbin ne sme ostati neosveen. Oni pak, koji danas
irom Jugoslavije a naroito u Hrvatskoj mau barjacima mrnje prema Srbima i nagovjetavaju nove zloine moraju biti na vreme upozoreni da ni stari
srpski grobovi jo nisu osveeni i da su mrtvi jai od ivih. Nama ovih dana sa
svih strana iz Hrvatske pristiu izvetaji kako su vreani, pretueni i ikanirani
pojedini Srbi. Mi moramo poeti da pravimo spiskove svojih neprijatelja, moramo na svaku povredu da uzvratimo. Mi ne smemo da se alimo, moramo da
se branimo i odbranimo.43
Istoga dana, 6. sijenja 1990., u Splitu je osnovan ogranak Hrvatske demokratske zajednice. Na osnivakoj skuptini govorili su dr. Franjo Tuman,
Vladimir eks, prof. dr. ime odan i predsjednik Inicijativnog odbora u Splitu dr. Zvonimir Markovi. Glavna poruka sa skupa Protiv nasilja istaknuta
je u naslovu teksta objavljenog u Vjesniku. Na skupu je prvi govorio Markovi,
koji je rekao da je cilj stranke osobna sloboda, zdrava obitelj i slobodan hrvatski narod evropskog ponaanja i ivljenja. Tuman je demantirao optube
iznesene na raun HDZ-a, a jugoslavenskoj sintezi suprotstavio je hrvatski
interes. Parafrazirajui Stjepana Radia, rekao je da nema nita protiv toga
da Srbija postane kraljevina, ali Hrvatska e biti republika. eks je rekao da je
HDZ odgovor na pokuaj stvaranja Srboslavije te da se oni klone nasilja i
po svaku cijenu ele sprijeiti graanski rat. odan je govorio o sustavnom
eksploatiranju Hrvatske, upozorio na to da je Miloevi pogazio Ustav anektirajui pokrajine te pozvao na dijalog s pametnim Srbima s kojima se moe
razgovarati i raistiti to je nae a to njihovo.44
Osvrt na osnivanje SNO-a u Novoj Pazovi, ogranka HDZ-a u Splitu, a
poslije, 11. veljae 1990., i u ibeniku45 te na demonstracije u Nevesinju46 i
ipovu47 vaan je za razumijevanje konteksta u kojem su se dogodile i duvanj42
Poziv na vaskrs etnike Srbije, Slobodna Dalmacija, 6. I. 1990., 5.; Ideje sa smetljita
povijesti, Osloboenje, 6. I. 1990., 2.
43
Aveti badnje veeri, Osloboenje, 8. I. 1990., 3.
44
Protiv nasilja, osnivaka skuptina HDZ u Splitu, Vjesnik, 7. I. 1990., 3.; to nude Hrvatska demokratska zajednica i Srpska narodna obnova, Slobodna Dalmacija, 11. I. 1990., 6.-7.
45
Ogranak HDZ-a u ibeniku, Vjesnik, 12. II. 1990., 6.; Nama nisu problem manjinski narodi, ve hrvatski unitaristi, ibenski list (ibenik), 15. II. 1990., 3. Ogranak HDZ-a u ibeniku
osnovan je 11. veljae 1990. pred vie od 2000 okupljenih. Na skupu su govorili predsjednik
Inicijativnog odbora HDZ-a u ibeniku Boo Erli, ime odan i Franjo Tuman. Oekivano
burne reakcije izazvao je odan, koji je komuniste nazvao sluganima i dodao da su unitaristi
najvei neprijatelji hrvatskog naroda.
46
J. RAGU, n. dj., 45.-68.
47
Peticija za oslobaanje, Osloboenje, 31. I. 1990., 2. U sreditu ipova odrane su 2. i 4.
prosinca 1990. demonstracije u znak prosvjeda protiv zabrane odravanja tzv. Mitinga istine od
strane slovenskog vodstva. Peticiju za povlaenje prekrajne prijave protiv organizatora mitinga
potpisalo je oko 500 ipovljana.
588
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
ske demonstracije. Podsjeanje na detalje s tih dogaaja potrebno je da bismo

razumjeli svu neopravdanost izjednaavanja dogaaju u Duvnu s onima u Novoj Pazovi, kao i poistovjeivanja SNO-a s HDZ-om, to je uporno i sustavno
inila veina komunistikih politiara i medija u BiH i Jugoslaviji. Novinar
zagrebakog tjednika Danas Milan Jajinovi to je objasnio na sljedei nain:
Demokracija i represija se, dakako ne trpe. A kod nas su jo brojni oni koji bi o
demokraciji i u ime demokracije ne samo na Kosovu htjeli odluivati pendrekom. Takvi i prave nasilne simetrije, pokuavajui izjednaiti ipak neizjednaivi
moljevievski ekspanzionizam Vuka Drakovia i povijesni razvitak samobitnosti Franje Tumana, dodati im dra Ibrahima Rugovu i Dimitrija Rupela. Kada ih
tako skupe, onda bi im kao u ime demokracije presuivali. Kako da ne! Kao da su
ti kojima bi oni da sude iskljuiviji i rigidniji od njih. Dosta je takvih uvara demokracije koji su spremni svoj politiki stav braniti revolverom, koji su uvjereni
da je kalanjikov ime poznatog demokrata. Demokracija je pravo na razliitost i
njene granice vie ne bi smjeli odreivati politiki panduri. Inae nam opet nee
biti nita sveto.48
to se zapravo dogodilo u Duvnu u sijenju 1990.

Uobiajena guva i blagdansko okupljanje Duvnjaka pristiglih u zaviaj
s raznih strana svijeta pretvorili su se 2. sijenja 1990. u masovne prosvjede.
Okupljeni graani zaputili su se iz sredita grada prema Tvornici kablova
izvikujui ekoloke parole i pozivajui na odgovornost sve one koji su sudjelovali u programu izgradnje spornog akceleratora. Bio je to dogaaj kakav se
do tada nije mogao ni zamisliti, a kamoli vidjeti u Duvnu. Kako skup nije bio
organiziran i nisu bili artikulirani prosvjedni zahtjevi, tako je brzo i splasnuo.
Ali stvorena je energija koju vie nije bilo lako obuzdati. Novo okupljanje najavljeno je za idui dan (srijeda, 3. sijenja) u podne. Bez prethodne prijave
mjerodavnim tijelima vlasti, bez formalne organizacije skupa te bez posebno
odreenog mjesta odravanja okupilo se oko 5000 osoba. Veina prosvjednika bila je iz duvanjske opine, a meu njima je bila i nekolicina ljudi iz susjednih hercegovakih, bosanskih i dalmatinskih mjesta. Prosvjednici su pred
sjeditima institucija prozivali lokalne dunosnike, uzvikivali njihova imena
i traili ostavke uz popratne povike lopovi, lopovi, a pojedinci su nasilno
ulazili u prostorije Opinskog komiteta Saveza komunista, Skuptine opine i
prostorije Tvornice kablova, gdje su razbijali i bacali namjetaj te bacali papire
kroz prozore. Prosvjednici su postavili uvjete koji moraju biti ispunjeni do 5.
sijenja, za kada je zakazan sljedei skup. Traili su da se odmah srui bunker i onemogui instalacija akceleratora. Drugi zahtjev odnosio se na uenje
latinice, a ne irilice u prvom razredu osnovne kole bez negiranja irilice,
koju treba uiti u iduim razredima. Radilo se naime o pravilu uvedenom u SR
BiH osamdesetih godina XX. stoljea, da se u prvim razredima svih osnovnih
kola u republici jedne godine najprije ui irilica, a druge latinica. Trei zahtjev ticao se uenja engleskog i njemakog jezika u duvanjskim osnovnim i
to nudi opozicija, Danas, 20. II. 1990., 9.
48
589
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
srednjim kolama, gdje se do tada u tri od etiri prva razreda gimnazije uio
ruski jezik. Zatraeno je da se strani jezici (pa tako i ruski) ue u skladu s interesom uenika te da se osigura uenje engleskog i njemakog. Prosvjednici
su traili informacije o troenju sredstava samodoprinosa, podjeli kredita iz
zelenog plana, potronji sredstava vezanih za koritenje akumulacije Buko
blato. Naposljetku su zatraili ostavke elnih ljudi u opinskoj administraciji i
poduzeima, koje su drali odgovornima za loe stanje u opini. Traili su da
se maknu Marko Pleji, Milan Karan, Bla Pranji, Goran Pranji, Savo Karan,
Eref Selimovi, Stipe Petrovi, Nikola Stipi, Mirko Ani, Dragan kori, dr.
Andrija Gudelj, Jozo Ivani (sekretar Opinskog sekretarijata unutranjih poslova OSUP), Ivan Dodig i Ibrahim Nuki, optuujui ih da su nesposobni
ili da su kriminalci. Osnovan je i Organizacijski odbor prosvjeda, za ijeg je
predsjednika imenovan Ivan Vuemil. Potpredsjednikom Odbora imenovan
je Stipe Andri, a lanovima Odbora Niko Rado, Ivan Grgi, Zvonko Skoibui, Milan Tadi, Ilija Krajinovi, Ante Grgi i Ivan Rado. Njihov je zadatak
bio artikulirati zahtjeve prosvjednika i pratiti njihovo ispunjavanje.49
Prosvjedi su nastavljeni i 5. sijenja 1990. u 10 sati, kada je zapoelo okupljanje ispred hotela Tomislav. Ovaj se put u organizaciju prosvjednog skupa
ukljuilo i Predsjednitvo OK SSRN i pokualo preuzeti inicijativu. Ta je namjera razbijena isticanjem zahtjeva za promjenu imena Duvna u Tomislavgrad, to su okupljeni popratili uzvicima odobravanja i skandiranjem Vratite
mu ime, Neemo irilicu i Lopovi, lopovi. Tijekom prolaska prosvjednika
pored zgrade pote pred njih je iziao poseban odred milicije Republikog sekretarijata unutranjih poslova iz Sarajeva, koji je bio pripremljen za intervenciju. Taj je odred kolokvijalno nazivan specijalnim odredom ili specijalcima. U izvjetaju OK SK Duvno pie da su se sudionici protestnog skupa
ustremili na njih, tako da su se isti morali povui pred zgradu OSUP-a, bez
intervencije. Nakon toga su se prosvjednici okupili ispred Stanice javne bezbjednosti, kako se slubeno zvala zgrada milicije, gdje su vrijeali poseban
odred milicije, kojima su uzvikivali Nije ovo Kosovo, Idite u Srbiju, Nije
ovo Srbija, Ovo je Hrvatska, Komunisti lopovi, Usrale se delije Dolaskom posebnih snaga milicije iz Sarajeva prosvjedi su eskalirali i pretvorili se
u masovni izraz nezadovoljstva protiv komunistike vlasti, neravnopravnog
poloaja Hrvata u Duvnu, SR BiH i u Jugoslaviji uope. Prosvjednici su doli do zgrade drutveno politikih organizacija i ultimativno traili ruenje
bunkera, to im je i obeano. Razili su se uz pjevanje hrvatske himne Lijepa
naa te pjesama Ustani bane Jelaiu i Marjane, Marjane. Prosvjednici su
se okupili i sutradan, 6. sijenja 1990., pa im se obratio predsjednik OK SSRN
i obavijestio ih da je ruenje, odnosno onesposobljavanje bunkera zapoelo.
Nakon to su se u to uvjerili, prosvjednici su se, opet uz pjesmu, razili, a prosvjedi su prestali.50
49
ASTG, Spisi, Svezak B-22., OK SK BiH Duvno, Informacija o protestnom okupljanju radnih ljudi i graana Duvna izmeu 2. i 6. januara 1990. god., Duvno, 17. januara 1990. godine.
50
ASTG, Spisi, Svezak B-22., OK SK BiH Duvno, Informacija o protestnom okupljanju radnih ljudi i graana Duvna izmeu 2. i 6. januara 1990. god., Duvno, 17. januara 1990. godine. O
590
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
Nakon poetne utnje, mediji u BiH poeli su pratiti dogaaje u Duvnu dajui im razliita, ali uglavnom negativna znaenja.51 Sukob izmeu prosvjednika i lokalnih te republikih vlasti nastavljen je unutar institucija sustava.
Uslijedila je borba za politiku i medijsku interpretaciju prosvjeda. Nekolicina
u narodu nekompromitiranih ljudi iz opinskog vodstva, koje se nakon masovnih prosvjeda nalo na brisanom prostoru, bez ak i prividnog politikog
legitimiteta, preuzela je novu ulogu obrane svoje opine i graana od kritika i moguih sankcija republikog i dravnog vodstva. Zajedno sa skupinom
mlaih obrazovanih ljudi, lijenika i profesora iz Duvna, suprotstavili su se
republikom (posredno i saveznom) komunistikom vodstvu, koje su predstavljali Nijaz Durakovi (SK BiH), Jure Gali Rojak (SUBNOR) i Edina Reidovi (SSRN). Navedeni su na sjednici Centralnog komiteta SK BiH iznijeli
brojne objede i najotrije osude Duvnjaka. Durakovi je ustvrdio Tumani
su ve tu i dodao kako se na prosvjedima vikalo Srbi, selite se. Jure Gali
govorio je o linom iskustvu iz 1941. i 1942., kada su hrvatski nacionalisti,
ustae i ostali spremali realizaciju programa likvidacije irilice, ali i Srba. Svoj
govor okitio je slikovitim prikazima noeva, jama i krvi kljunim rijeima
komunistike epike.52
Politike i medijske interpretacije dogaaja u Duvnu

Jugoslavenski mediji intenzivno su pratili dogaaje u Duvnu, a njihovi
izvjetaji bili su manje ili vie negativno intonirani u odnosu na sudionike
duvanjskih dogaaja, ali esto i hrvatsko stanovnitvo u Duvnu uope. Ipak,
postojala je bitna razlika u pisanju hrvatskih medija u odnosu na sarajevske, a
posebno beogradske. Beogradski NIN objavio je niz lanaka na temu duvanjskih demonstracija. Ve u naslovima Duvno bure baruta, Nacizam u ime
demonstracijama u Duvnu vrlo opirno i detaljno pisala je Slobodna Dalmacija: Duvno nee
ernobil, 4. I. 1990., 4.; Stala izgradnja akceleratora, 5. I. 1990., 1. i 4. U sijenju 1990. u tim je
novinama objavljeno 17 tekstova na temu duvanjskih dogaaja. Zagrebaki je Vjesnik u sijenju
objavio est tekstova o duvanjskim dogaajima: Vrlo skupa igra, 7. I. 1990., 3.; Neiste igre
pod ekolokim platem, 9. I. 1990., 5.; Duvno se ipak nee pretvoriti u ernobil, 10. I. 1990.,
4.; ija je istina prava, 13. I. 1990., 6.; Kada neznanje podivlja, 16. I. 1990., 1.; Prate ih samo
pogrde, 25. I. 1990., 9. (Ovaj je tekst zapravo reakcija itatelja Jure Ivania na odnos medija
prema Duvnu i tamonjim dogaajima.)
51
Ne postoji radioaktivni otpad, Osloboenje, 5. I. 1990., 5.; Kablovi potpalili nacionalizam, Osloboenje, 6. I. 1990., 1. i 5.; Osuda ruilakog pohoda, Osloboenje, 8. I. 1990., 3.;
Bunker straha, Osloboenje, 8. I. 1990., 6.; ta je zagaeno u Duvnu, Osloboenje, 9. I. 1990.,
3.; Demokratija lina, Osloboenje, 9. I. 1990., 4.; Drava pala u Duvnu, Osloboenje, 10. I.
1990., 1. i 4.; Ograde od nacionalistikih ispada i Pokuaj prekrajanja, Osloboenje, 10. I.
1990., 4. Osim ova tri teksta Osloboenje je na 13. stranici prenijelo i tekst Braa po krvi iz
beogradske Politike Ekspres, u kojem su izjednaeni dogaaju u Duvnu, Staroj Pazovi, Ljubljani
i Splitu, s tim da su oni u Duvnu dobili najvie prostora i najcrnje su oslikani. Akcelerator kao
televizor i Bunt narodni nacionalizam pojedinaan, Osloboenje, 11. I. 1990., 3.; Istina, kako
to razliito zvui, Osloboenje, 12. I. 1990., 5. itd.
52
Patentiranje ekolokog ustatva, Slobodna Dalmacija, 14. I. 1990., 9.-10.
591
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
kralja Tomislava i Horor ovinizam oituje se tendencioznost, ali i otvorena netrpeljivost prema tom kraju i hrvatskom stanovnitvu.53
Osim razlike u medijskim ocjenama dogaaja u Duvnu, ubrzo se pokazala
i razlika u njihovim politikim ocjenama. Sukobi na jugoslavenskoj politikoj
sceni uinili su da je poetkom 1990. godine bilo potpuno normalno to su
duvanjski dogaaji drukije interpretirani u medijima iz razliitih republika.
Novost je bila u razliitim tumaenjima tih dogaaja unutar struktura vlasti u
SR BiH. Naime Predsjednitvo OK SSRN Duvno odralo je 11. sijenja 1990.
proirenu sjednicu, a proirena je tako to su na nju doli i mnogi sudionici
prosvjednog skupa, kao i skupina ljudi koji nisu bili dio vladajuih struktura
i koji su praktino na sebe preuzeli artikulaciju zahtjeva prosvjednika. Na sastanku je doneseno Proireno saopenje, u ijoj je izradi osim funkcionara
OK SSRN sudjelovala i nazona skupina gostiju, meu kojima su najaktivniji
bili dr. Ivan arac, dr. Ivan Bagari, dr. Marija Brajko i dr. Josip Peri, koji su zastupali protukomunistika stajalita i bili potpuno suglasni s prosvjednicima.
U Proirenom saopenju pojanjeni su duvanjski dogaaji i zahtjevi prosvjednika. Odbaena su ekstremna stajalita, ali i neumjesne optube. Naglaeno je uvjerenje javnosti o tetnosti akceleratora, nezadovoljstvo maehinskim
odnosom republikih i dravnih vlasti prema duvanjskom kraju, ali i radom
lokalnih struktura vlasti. Obrazloen je i podran zahtjev za uenje latinice
u prvim razredima osnovne kole, kao i njemakog i engleskog jezika. Reeno je da je zahtjev za promjenu imena Duvna u Tomislavgrad opravdano i
s pozitivnom povijesnom osnovom, a da pjevanje nacionalnih pjesama ne
treba staviti u nacionalistiki kontekst. Pojavljivanje posebnog odreda milicije
ocijenjeno je netaktinim. Nakon navedenih tumaenja dogaaja izvjetaj je
garniran pozivanjem na socijalistiku Jugoslaviju, solidarnost i zajednitvo,
to je bila obvezna forma izvjetaja tog vremena i to je legitimiralo postavljene
zahtjeve i obrazloenja.54
Na sjednici Republike konferencije (RK) Socijalistikog saveza radnog
naroda SR BiH odranoj 12. sijenja 1990. u Sarajevu iznesena su dva suprotna
tumaenja dogaaja u Duvnu. Prvo je iznio sekretar Republikog sekretarijata
unutranjih poslova Muhamed Bei, koji je govorio u ime Izvrnog vijea SR
BiH i rekao da je ono osnovalo dvije komisije, od kojih e jedna ispitati sve ono
53
Duvno bure baruta, NIN, br. 2037, 21. I. 1990., 14.; Nacizam u ime kralja Tomislava,
NIN, 21. I. 1990., 16.-18.; Horor ovinizam, NIN, 28. I. 1990., 21.-22.
54
ASTG, Spisi, Svezak B-22., Predsjednitvo OK SSRN Duvno, Predsjednitvo OK SSRN
BiH Duvno sa predsjednicima oblika djelovanja i radnom grupom zaduenom od Predsjednitva, u povodu protestnog zbora graana Duvna, donosi sljedee Proireno saopenje, Duvno,
11. 1. 1990.; Uasnuti smo kvalifikacijama, Slobodna Dalmacija, 12. I. 1990., 6.; Patentiranje
ekolokog ustatva, Slobodna Dalmacija, 14. I. 1990., 9.-10. Novinar Viktor Ivani pie kako
navedene kvalifikacije duvanjskih dogaaja od strane OK SSRN Duvno dovode do uspostave
hladnog rata s republikim vodstvom BiH. Jedini koji se suprotstavio interpretaciji dogaaja
Opinskog komiteta SSRN bio je Ivica Fii, predsjednik jedne od sekcija Socijalistikog saveza
u Duvnu, koji je rekao da je Duvno potencijalno opasnije nego Nevesinje i ipovo te da je
zahtjev za povratak imena Tomislavgrad usmjeren na razbijanje Jugoslavije.
592
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
to se odnosi na Tvornicu kablova i sporni akcelerator, a druga treba da utvrdi ponaanje optinskih organa uprave, odnosno dravnih organa u cjelokupnoj situaciji. Bei je i prije zakljuaka komisija iznio svoje stajalite (RSUP-a
BiH), po kojem su demonstracije u Duvnu imale ruilake ciljeve, kao i da
su graani Duvna izmanipulisani od grupe ljudi koja i nije bila tako mala
te je dodao da ih je milicija identificirala 30-ak, a jo jednu treinu (desetak)
nije uspjela. Ustvrdio je da su prave namjere organizatora prosvjeda bile sruiti opinsko vodstvo, napasti Savez komunista i demolirati njihove prostorije
(to je skupina demonstranata i uinila), ali je situaciju spasio dolazak dijela
odreda Republikog SUP-a. Bei je istaknuo da bi bez njih zgrada milicije
bila napadnuta, zgrada pote potpuno unitena, a direktoru pote je traena
glava te se ne zna kako bi zavrio, pogotovu ako se ima u vidu da je on Srbin.
Bei je dodao: Usuujem se da o tome glasno razmiljam, ovakve rabote vrlo
brzo treba oekivati i u zapadnom dijelu Hercegovine, jer se radi o iroj strategiji antisocijalistikih snaga, prije svega nacionalista, koji idu drsko, otvoreno,
pokuavajui da dobiju mase. Ustvrdivi kako se SUP ne bavi politikom, Bei
je rekao: Iza ovoga oigledno stoje vrlo organizovane snage u maspokretu u
Hrvatskoj, iji cilj nije samo procvat hrvatskog nacionalizma nego i duboko
antisrpsko raspoloenje i stvaranje mrnje prema Srbima.55
Replicirao mu je vrlo otro i s dosta emocija Bla Pranji, delegat Republike konferencije iz Duvna, koji je zastupao slubeno stajalite Opinske
konferencije SSRN u Duvnu (iji je bio predsjednik) izneseno dan prije u Proirenom saopenju. On je rekao da Bei sagledava situaciju iz policijskog
ugla i bez opipljivih argumenata te da je tako teko dati ispravne politike
ocjene. Pranji je izjavio da nas u Duvnu ude ocjene o zbivanjima u Duvnu
koje su Nijaz Durakovi, Edina Raidovi i Jure Gali olako izrekli a da ih nijedno politiko tijelo prije toga nije donijelo. Dodao je kako su te ocjene (koje
su mnogi vrlo rado prihvatili) donesene na temelju glasina ili neprovjerenih
informacija te da se Duvnjake eli ukljuiti u osovinu Nova Pazova Split
Ljubljana, odnosno Drakovi Tuman Rupel. Nakon to je demantirao
Beieve navode, posebno onaj o traenju glave i ugroenosti direktora pote
zato to je Srbin, Pranji je rekao da se u Duvnu ipak neto dogodilo. Ondje
se dogodio narod ili bolje rei dogodili su se gastarbajteri, a ekoloki miting
pretvorio se u izljev gnjeva. Uzroke tome treba traiti u injenicama koje je
Pranji zatim nabrojao. Oko 8000 Duvnjaka koji rade u inozemstvu donijelo
je prethodnih godina u zaviaj nekoliko milijardi maraka, a Duvno je i dalje
jedna od najnerazvijenijih opina u BiH. Telefonski prikljuci plaaju se po
4.000 DEM, a telefoni rade svaki drugi dan. U vrijeme zabrane neprivrednih
investicija u Duvnu je izgraena zgrada opinskog SUP-a (milicije), dok se
srednjokolska nastava odvija u vie udaljenih zgrada koje izgledaju kao konjunice. U zadnjih 30 godina iselilo se 30 000 Duvnjaka, a nije jasno gdje je
nestalo 5.000.000 njemakih maraka koje su Nijemci uplatili za lijeenje gastarbajtera i njihovih obitelji (doznake). Zato se u duvanjskim kolama ui
Ko je izmanipulisao Duvnjake, Osloboenje, 13. I. 1990., 3.
55
593
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
ruski jezik, iako je njemaki nasuna potreba? Ponovio je i zahtjev Duvnjaka

da se u prvim razredima ui najprije latinica, a poslije irilica, rekao da su
prosvjednici uzvikivali Idite u Srbiju, ali ne srpskom narodu u Duvnu, nego
specijalcima, a pjevanje nacionalnih pjesama ne treba odmah kvalificirati kao
nacionalizam, od kojega se u ime sugraana ogradio. Pranji je bio sprijeen u
daljnjem izlaganju uzvicima negodovanja i komeanjem delegata, ali mu je na
intervenciju predsjednice Raidovi ipak omogueno da dovri govor.56
Pranjiu je odgovorio Muhamed Bei, ustvrdivi da je nakon njegova govora siguran da u svojim ocjenama nije bio preotar, kako mu se u trenutku
uinilo, i dodao: Mi u SUP-u imamo kompletan film ovih dogaanja i spreman sam da ga prikaem delegatima. Bei je od delegata RK SSRN dobio
frenetian aplauz kada je drugi put rekao: Ovu zemlju mi moramo uvati
svim moguim sredstvima. Vrijeme je pokazalo da su upravo demonstracija
sile i nasilje bili najbri put za raspad ove zemlje, kao i svih slinih zemalja
koje su se raspadale nakon to su utihnuli frenetini aplauzi koji su bili odraz
iskljuivosti i pokazatelj nerazumijevanja situacije. To su neki od delegata pokazali i svojim istupima. Edina Raidovi izjavila je kako SSRN nee podrati nacionalizam te da se u Saopenju SSRN Duvno i Pranjievoj diskusiji
vidi dosta elemenata opravdavanja i minimaliziranja te pojave. Branko Ekart
ustvrdio je da je povod za demonstracije zloupotrijebljen i kroz njega su se
probili nacionalistiki elementi, dok je milicija djelovala preventivno. Fahrija
Ajanovi reagirao je vrlo otro na Pranjievo opravdavanje Duvnjaka i etiketiranje republikog vodstva uz naglaenu napomenu kako s nacionalistikim,
ovinistikim djelovanjem i parolama protiv Srbije nema kompromisa. Novo
Kecman ocijenio je Pranjievo izlaganje kao obranako, oportunistiko i neprihvatljivo, posebno zato to za sve probleme u komuni optuuje drugog, ali
ne i rukovodstvo Duvna koje je trebalo da rjeava te probleme. Franjo Budimir najprije je legitimirao svoju poziciju, predstavivi se kao Hrvat, ratnik i
mitraljezac koji je krvavih nogu gazio po tom Duvnu, a zatim je ustvrdio da
taj narod nikada nije bio na strani neprijatelja. Budimir je naao i krivca za
novonastalu situaciju rekavi da je gotovo dobar dio gastarbajtera podlegao
neprijateljskoj propagandi vani. Pranji je na kraju upitao zato na TV Sarajevo nije objavljen prilog novinara Petra Miloa o mitingu u Duvnu, a odgovorio
mu je predsjednik Poslovodnog odbora RTV Sarajevo Neo Miljanovi, rekavi da prvi put uje za to te da e mu odgovoriti kada se informira.57
Nakon svega iznesenog, sarajevski mediji prenijeli su ocjenu da se duvanjsko politiko vodstvo solidariziralo sa zahtjevima prosvjednika, pa ak i s
njihovim neprijateljskim parolama, porukama i postupcima, to su republike vlasti, naravno, ocijenile neprihvatljivim. Posebno se kritiziralo stajalite
duvanjskog vodstva o neprihvatljivom slanju posebnog odreda milicije to
je isprovociralo narod. Nastala je poprilino apsurdna situacija da je ljude iz
Duvanjske (ne)istine, Osloboenje, 13. I. 1990., 1.; Ko je izmanipulisao Duvnjake, Osloboenje, 13. I. 1990., 3.; Direktor traio eksploziv, Osloboenje, 13. I. 1990., 3.
57
Isto.
56
594
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
opinskog vodstva, koje je veina Duvnjaka doivljavala kao eksponente republike komunistike vlasti, sada ta ista vlast osudila jer su se solidarizirali s
prosvjednicima, odnosno s veinom naroda u njihovim politikim ocjenama
i zahtjevima. Opinski komitet Saveza komunista Duvno na sjednici odranoj 17. sijenja 1990. ocijenio je petodnevno protestno okupljanje kao dosta
muno i napeto jer je osim zahtjeva za ruenje betonskog bunkera u Tvornici
kablova prozivano i vrijeano opinsko vodstvo, odnosno obnaatelji raznih
dunosti na opinskoj razini od sekretara OSUP-a preko upravnika filijale
Privredne banke Sarajevo do direktora pote, odgovornog za skupo uvoenje telefona u duvanjski kraj i razlike u cijeni za hrvatska sela i srpsko selo
Raane, u koje je telefon uveden znatno jeftinije. Prozvani su i dunosnici
opinske uprave, dopisnik sarajevskih novina, efovi planinskog dobra i stovarita, uglavnom svi oni za koje su prosvjednici tvrdili da su nekompetentni,
korumpirani ili bilo kako odgovorni za loe stanje u opini.58 Na istoj sjednici
Opinskog komiteta SK Duvno doneseni su i Stavovi, u kojima je reeno da
je povod za demonstracije bila izgradnja betonskog bunkera za akcelerator.
Propust je napravljen time to odgovorni nisu reagirali na dezinformacije oko
tetnosti akceleratora. Dio odgovornosti prebaen je i na medije, posebno na
Slobodnu Dalmaciju, koja je senzacionalistikim tekstovima i naslovima poput onog A-bomba u Duvnu? podgrijavala strah i nezadovoljstvo. Opinski
komitet SK BiH Duvno ocijenio je da se prosvjedi i nezadovoljstvo dogaaju
u kontekstu krupnih promjena u istonoj Evropi, ali i u vremenu promjene
Ustava SFRJ i mjera Saveznog izvrnog vijea.59
Mediji su s te sjednice izvijestili da je predsjednik Opinskog komiteta
SK Tomo Mati ustvrdio kako je meu prosvjednicima bilo dosta graana iz
susjednih bosansko-hercegovakih i dalmatinskih opina, a meu njih su se
infiltrirali i pojedinci iz Hrvatskog demokratskog saveza i Hrvatske kranske stranke. Prema njegovim rijeima, na prosvjedima je bilo najvie radnika
zaposlenih u inozemstvu koji su doli za boine i novogodinje praznike i
lanova njihovih familija, dok je bilo malo mjetana grada Duvna. Sekretar
komiteta Hamid Begi ustvrdio je da Duvno nije nacionalistiko, jer je od
31 000 stanovnika demonstriralo njih 6000, a jedva ih je 300 bilo agresivno,
ruilaki i nacionalistiki raspoloeno. Svi sudionici sjednice osuivali su nacionalizam, kritizirali lou reakciju pravne drave te slab politiki rad na
terenu. Ocijenjeno je da je uprava tvornice Energoinvest trebala upoznati stanovnitvo s namjerama izgradnje akceleratora i sprijeiti glasine o njegovoj
navodnoj tetnosti. Jozo kojo osudio je Tumanov program, tvrdei da je
Bosna njegova ua domovina i da se stidi parole Hrvatska moja domovina.
Novinar Osloboenja koji je izvjetavao sa sjednice zakljuio je da se strah od
narastanja hrvatskog nacionalizma ipak uvukao u duvanjski narod.60
58
ASTG, Spisi, Svezak B-22., OK SK BiH Duvno, Informacija o protestnom okupljanju radnih ljudi i gradjana Duvna izmedju 2. i 6. januara 1990. god., Duvno, 17. januara 1990. godine.
59
ASTG, Spisi, Svezak B-22., SR BiH, OK SK BiH Duvno, Stavovi, Duvno, 17. januara 1990.
60
Narod je izigran, Osloboenje, 18. I. 1990., 3.
595
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
Jasan je pokuaj lokalnog partijskog vodstva da pred nadreenim institucijama skine sa sebe odgovornost za prosvjede i nezadovoljstvo graana te
je prebaci na radnike iz inozemstva, graane iz susjednih opina ili pak
aktiviste novoosnovanih stranaka u Hrvatskoj, jer za razliku od malobrojnih
mjetana grada Duvna, na sve ove druge oni nisu mogli politiki djelovati, pa nisu niti krivi za njihovo ponaanje. Na dogaaje u Duvnu reagiralo je
i Predsjednitvo Republikog odbora SUBNOR-a BiH, koje je osudilo najnovije dogaaje u Duvnu, Novoj Pazovi, Splitu, Ljubljani i ibeniku, gdje je
dolo do zloupotrebe politikog pluralizma i vrlo agresivnog nasrtaja na nae
drutveno ureenje, tekovine NOR-a i revolucije. Predsjednik te organizacije
Ahmed Dubo rekao je:
I situacija u istonoevropskim zemljama ima nepovoljan uticaj na stanje u naoj
zemlji. Neki inostrani faktori koji su tamo uticali na dogaaje pomjeraju se prema naoj zemlji, a nama suprotstavljene snage naglaavaju kako se kada je rije
o neophodnim promjenama moramo ugledati na Njemaku DR, ehoslovaku,
Maarsku, Bugarsku i Rumuniju, zanemarujui pri tome injenicu da su se te pomenute zemlje uvijek ugledale na Jugoslaviju, jer je ona uvijek i u svemu prednjaila i sluila im kao primjer, i u borbi protiv faizma i staljinizma i za demokratski
samoupravni socijalizam.61
Koliko god Dubo nije razumio dogaaje u Europi, jednako toliko nije
shvaao niti to se dogaa u njegovu okruenju, pa je govorei o dogaajima
u Duvnu rekao:
A u sloenoj situaciji publikovan je u listu Slobodna Dalmacija tekst pod naslovom
Atomska bomba u Duvnu bilo je (to) dovoljno da izazove revolt i pokrene graane,
na koje je ve ostvarila negativan uticaj neprijateljska emigracija i Tumanov hrvatski masovni pokret u novom izdanju, u ruilaki pohod i izlive nacionalistikih
i antikomunistikih strasti i mrnje kakvu ranije nismo doivjeli u ovim sredinama. Stranka koja sebe naziva Demokratskim savezom Hrvatske, potpomognuta financijski izvana, ve due vremena organizovano je djelovala na prostoru zapadne
Hercegovine, vrila upis lanova i ostvarila svoj negativan uticaj, pripremala ono
to se desilo u Duvnu, a to se moe desiti i u Posuju, itluku i drugdje, jer su
socijalistike snage pasivne, pa i neorganizovane i nespremne za uspjeno suprotstavljanje pomahnitalim nosiocima hrvatskog nacionalizma i antikomunizma.62
Tako je Dubo po starom komunistikom receptu traio i prozivao neprijatelje kojima nije znao ni ime ispravno navesti te procjenjivao i predviao
njihove budue poteze i mjesta djelovanja.63 On je u ime lanstva organizacije na ijem je elu bio iznio beskompromisno stajalite okorjelih komunista
i ostarjelih veterana Drugoga svjetskog rata, koji su vladali ili su barem legitimirali vlast u Jugoslaviji etiri i pol desetljea. Njihova retorika odraavala
je politiki obrazac i misaoni sklop koji se nije mirio s nunou promjena,
vjerujui da je to samo jo jedna neprijateljska ofenziva koju e (kao i uvijek
61
Zakonom protiv razbijaa Jugoslavije osuda dogaaja u Duvnu, Novoj Pazovi, Splitu,
Ljubljani i ibeniku, Osloboenje, 17. I. 1990., 25.
62
Isto.
63
Isto.
596
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
do tada) zasigurno uspjeno odbiti. S druge pak strane ideoloke barikade,

odnosno policijskog kordona u Duvnu, mogao se uti takoer iskljuiv stav,
koji ponajbolje oslikava izjava jednog demonstranta to ju je zabiljeio novinar
sarajevskog Osloboenja: Kada bi na svijetu bile samo dvije partije komunistika i avlija ja bih se ulanio u tu avliju.64
A upravo su avlijom (to je arhaian nain izgovora pridjeva avoljom)
strankom komunisti smatrali Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja je ve
tada poela stjecati pristae u Duvnu, ali i itavoj Bosni i Hercegovini. U Glasniku HDZ-a iz sijenja 1990. objavljen je povei lanak o duvanjskim dogaajima, u kojem su detaljno objanjeni uzroci prosvjeda, odnos opinske i republike vlasti prema njima, ali i prema hrvatskom narodu u Duvnu i tom kraju
uope.65 Istodobno je HDZ u dopisu Saboru SR Hrvatske odbacio krivnju
zbog reakcije duvanjskog puka protiv nametnutih odluka.66
Petokrake su svakim danom sve vie gubile sjaj i same padale prije nego
to ih je itko poeo skidati. Dok je komunistika vlast zajedno s reimskim
novinarima strahovala od hrvatskog nacionalizma i krupnih promjena u
istonoj Europi, najvei dio Hrvata u BiH radovao se tim promjenama. Veliki
dio Duvnjaka koji su prosvjedovali protiv akceleratora i vlasti ivio je i radio
u Njemakoj. Tamo su se susreli s drukijim odnosom javnih slubi i uope
drave prema svojim graanima nego to je to bio sluaj u njihovu zaviaju.
Ruenje Berlinskog zida i oduevljenje koje je zahvatilo Njemaku, ali i itavu
Istonu Europu, nije moglo zaobii ni njih. Nakon dugo vremena sloboda i
demokracija inile su se dohvatljivima.
Opinska konferencija SSRN Duvno zajedno s predstavnicima mjesnih
konferencija zakljuila je na sjednici odranoj 19. sijenja 1990. da su Televizija Sarajevo i Tanjug plasirali dezinformacije o dogaajima u Duvnu povodom
prosvjednog okupljanja. Ista se primjedba odnosi i na veinu listova iz drugih
republika. Republikoj konferenciji SSRN postavljeno je pitanje odakle krive
informacije TV Sarajevu, Tanjugu i drugim medijima kada su povodom duvanjskih dogaaja izdavana slubena priopenja. Od RTV Sarajevo zatraeno
je da odgovore zato nisu objavljeni prilozi duvanjskih novinara Petra Miloa i Ljube iki za TV odnosno Radio Sarajevo. Sudionici sjednice odbili su
redovnu godinju raspravu o izvjetaju RTV Sarajevo o radu i planovima za
tekuu godinu.67
Na sjednici Republike konferencije Saveza socijalistikog radnog naroda
Bosne i Hercegovine odranoj u Sarajevu 9. veljae 1990. raspravljalo se i o
pismu koje im je uputio Petar Milo, dopisnik Televizije Sarajevo iz Mostara.
Bolje rat nego pakt, Osloboenje, 26. I. 1990., 1.
Poziv delegatima Skuptine opine Duvno, a slobodoljubivom svijetu na znanje, Glasnik
HDZ-a, br. 6, sijeanj 1990., 19.-20.
66
Prosvjed Hrvatske demokratske zajednice protiv pogromake, a bezrazlone hajke na
HDZ nakon splitske osnivake skuptine, to jest i to hoe HDZ, Izvanredno izdanje Glasnika
HDZ za lanstvo, Zagreb, sijeanj 1990., 77.-78.
67
Protest zbog dezinformacije, Slobodna Dalmacija, 20. I. 1990., 6.
64
65
597
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
Milo je optuio urednitvo Dnevnika da nije htjelo objaviti njegov prilog o

duvanjskim dogaajima s poetka sijenja, nego je te dogaaje tretiralo selektivno i tendenciozno. Posebno je kritizirao urednicu Dnevnika da je namjerno
zaboravila nacionalistike ispade i izljeve etnitva u Novoj Pazovi, a umjesto
toga istaknula je duvanjske dogaaje nazvavi ih nacionalistikom podvalom.
Spomenuta urednica Dnevnika TV Sarajevo bila je Dubravka Keni, koja je
nakon eskalacije rata u BiH napustila Sarajevo i otila u Beograd. Na proitano
pismo reagirao je prvi ovjek RTV Sarajevo Neo Miljanovi, koji je rekao da
pismo nije dostavljeno redakciji, ali da e se o njemu zauzeti stav.68 Stajalite
o Miloevu pismu, odnosno o radu TV Sarajevo, zauzimali su i neto slobodniji mediji. U zagrebakom Vjesniku objavljen je lanak u kojem je vrlo precizno
prikazano stanje na toj televiziji, kojom su vladali srpski kadrovi i gdje ni na
jednom ozbiljnijem urednikom mjestu nije bilo Hrvata.69
Procjene i ocjene sigurnosnih slubi

Prosvjede u Duvnu pratila je i Sluba dravne sigurnosti Republikog sekretarijata unutarnjih poslova SR BiH. Na sjednici kolegija SDB-a u proirenom sastavu koja je odrana u Sarajevu 24. sijenja 1990. razmatran je Izvjetaj
o radu SDB-a u 1989., Program rada za 1990. i aktualna sigurnosna situacija.
Centar SDB-a u Livnu ocijenio je kako pojedini hrvatski nacionalisti otvoreno istiu da su ih rumunjski dogaaji ohrabrili te da je dosta utnje. Konstatirano je da ih u tome hrabre i daju im potporu njihove veze, uglavnom
lica iz maspoka nastanjena u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj. Kao posebno sigurnosno zanimljive osobe povezane s prosvjedima oznaili su etvero
lijenika u Domu zdravlja Duvno. Radilo se o ve spomenutima Ivanu arcu,
Ivanu Bagariu, Mariji Brajko i Josipu Periu. Naglaeno je da njihovoj aktivnosti treba posvetiti posebnu panju u narednom periodu. SDB je registrirao
kontakte spomenutih lijenika s glavnim nosiocima nacionalistike i kleronacionalistike djelatnosti, kao i s pojedinim ekstremnim emigrantima. Ocijenjeno je da stvaraju kadrovsku bazu koja namjerava u iduih pet godina
drati vlast u Duvnu. Ono to je svakako zanimljivo jest da je SDB ocijenio
kako je pisanje domae tampe sve prije nego objektivno, ni u kom sluaju ne
pridonosi smirivanju stanja i moe biti osnova za budue prosvjede.70
Na navedenom kolegiju sudjelovao je i ve spominjani sekretar RSUP-a
SR BiH Muhamed Bei, iji govor jako dobro oslikava nain razmiljanja visokopozicioniranog lana i dunosnika SK i predstavnika komunistike vlasti
u SR BiH (SFRJ) poetkom 1990. godine. Slika je potpunija ako taj govor us68
Gdje su nae devize, Slobodna Dalmacija, 14. I. 1990., 9.; Novinarske varnice oko Duvna,
Osloboenje, 10. II. 1990., 4.
69
Strogo kontrolirana televizija, Vjesnik, 17. II. 1990., Panorama subotom, 6.
70
SR BiH, RSUP Sarajevo, Indikatori bezbjednosti, godina XVII., broj 74., dravna tajna, Sarajevo, februar 1990., 75. Pokazalo se da su spomenuti lijenici na vlast doli iste te godine, a neki
od njih na vanim su politikim funkcijama i nakon vie od dvadeset godina.
598
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
poredimo s istupima na sjednici RK SSRN odranoj 12 dana prije, na kojoj je

polemizirao s Blaom Pranjiem. Bei je na kolegiju SDB-a uz ostalo rekao:
U naem drutvu se radi o velikim promjenama, moda najveim u poslijeratnom
periodu Jugoslavije. Ko je jo juer mogao predvidjeti uvoenje viepartijskog sistema? Jer svi smo, u to neu da sumnjam, bili vojnici Partije. Ono to Partija kae,
to ti je bilo alfa i omega, sve. Sada smo odjednom doli u situaciju da to vie nije
tako, da to nije vie ona partija u koju si uao, u koju si vjerovao, za koju si radio, za
ije si ideale i ivot izlagao. Ti ideali se rue kao kula od karata. I nije jednostavno
to prevladati. Bolne su to stvari. Izuzetno bolne, kad tvoja ideja doe u sukob sa
zbiljom, sa stvarnom situacijom. Zato u ovoj zemlji moe da se formira koliko god
hoete partija, nas kao Slubu to ne treba da zabrinjava. Onaj ko zaista nosi komunistike ideje, on e ih i dalje nositi. Novo je samo to to u uslovima postojanja
viepartijskog sistema ne moemo to ispoljavati u radu i funkcionisanju slube. Ne
bismo nikome smjeli davati argumente da smo politika ili partijska policija. To
samo znai da neemo imati organizacije Saveza komunista u organima unutranjih poslova. Naravno komunisti e se povezati u organizacijama SK u mjestima
stanovanja.71
Vojnici Partije, kako je pripadnike SDB-a nazvao njihov sekretar Muhamed

Bei, prikupljali su operativne podatke o moguim akcijama i organiziranju
Hrvatske demokratske zajednice u BiH. O svojim spoznajama informirali su
partijski i dravni vrh. U jednoj takvoj analitikoj informaciji s kraja oujka
1990. pie da je devet sigurnosno zanimljivih osoba iz BiH, koje istupaju
ili djeluju s pozicija hrvatskog nacionalizma, ukljueno u osnivanje HDZ-a.
Navedeno je da je jedan od njih, Mijo Joli (koji se u to vrijeme nalazio pod
operativnom obradom SDB-a), okupio grupu pristalica s kojom se aktivno
ukljuio u iniciranje i odravanje nedavnih prosvjeda u Duvnu, gdje su istaknuti zahtjevi za pripajanje Duvna Hrvatskoj. Traeno je da se oslobodi osueni ustaki terorist Bagi i rehabilitira grupa ranije osuenih nacionalista iz
Brinika i dr. Analitiar SDB-a zakljuuje da se sve to u sutini, podudara sa
programskom platformom i ciljevima HDZ. Navedeno je i da je SDB, pratei
osobe koje je vodio pod obradom, doao do podataka da je odreeni broj sudionika prosvjeda pristupio HDZ-u te je procijenjeno da je za oekivati kako
e organizatori mitinga u Duvnu, meu kojima ima intelektualaca, odigrati
znaajnu ulogu u irenju platforme HDZ-a, i biti lideri eventualno osnovanih
podrunica, te kroz njih nastaviti nacionalistiki djelovati, jer je rije o hrvatskim nacionalistima koji se due vrijeme eksponiraju s ovih pozicija.72 SDB
ovdje oito pogreno tumai program HDZ-a, kao i osnovne poruke duvanjskog prosvjeda, i (dis)kvalificira ih nacionalizmom, ali u procjeni ambicija i
aktivnosti skupine intelektualaca bili su poprilino u pravu.
Duvanjske dogaaje pratila je i vojna sigurnosna sluba, kolokvijalno nazivana KOS. Tako je potpukovnik Fikret Muslimovi, naelnik Organa bezbednosti etvrtog korpusa JNA, uputio 17. sijenja 1990. SDB-u SR BiH Slu SR BiH RSUP, Indikatori bezbjednosti, broj 74., februar 1990., 84.-85.
SR BIH, RSUP, SDB, Sarajevo, Aktuelnosti SDB, godina XVI, broj: 9., 10., 11. i 12., dravna
tajna, Sarajevo, od 28. II. do 27. III. 1990., str. 2.-3.
71
72
599
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
benu zabeleku pod nazivom Saznanja o moguoj nacionalistikoj pozadini

ekolokog mitinga u Duvnu. Muslimovi se poziva na podatke dobivene od
suradnika (oficir Hrvat), koji ih je pak prikupio od svojih prijateljskih veza
s podruja Duvna. Prema toj zabiljeci, duvanjske demonstracije bile su pripremane u gostionici Zagreb u Mesihovini pored Duvna, gdje su se okupljali
vieniji ljudi, pa i lanovi kasnijeg organizacijskog odbora prosvjeda. Nabrojani su dr. Ivan Bagari, eljko Bagari, Ivan Petrovi, Krian Petrovi, Stipan
Petrovi, Petar Milo, Ivica Skoibui, Ivan Skoibui, Slobodan ari, Ante
ari zvani Gale, izvjesni Snigi (vjerojatno Drago Zori) i drugi. Spomenut
je i utjecaj koji su na navedene imali Filip Petrovi, koji je u to vrijeme ivio
u Zadru, te smijenjeni i zatvarani profesori hrvatskog jezika i knjievnosti u
duvanjskoj gimnaziji Bruno Zori (takoer je ivio u Zadru) i izvjesni Ivankovi. Naznaeno je da podaci iz zabiljeke nisu provjereni te da nije ocijenjena
pouzdanost izvora.73
Pokazalo se da su neki od navedenih u zabiljeci imali odreenu, pa i vanu ulogu u prosvjedima, ali i openito u demokratskim procesima koji su uslijedili. Delegati Odbora za unutranju politiku Skuptine Jugoslavije prihvatili
su na sjednici odranoj 13. veljae 1990. informaciju Saveznog sekretarijata
unutranjih poslova o sijeanjskim zbivanjima u Duvnu, kao i informacije o
osnivakoj skuptini podrunice HDZ-a u Splitu, skuptini drutva Sava u
Novoj Pazovi te dogaanju u ljubljanskom Cankarjevu domu, gdje je odran
okrugli stol na temu odcjepljenja Slovenije. Reeno je da je informacija tura
i neprecizna, da je ispod razine mnogih medija te je naglaeno kako su svi
skupovi bili prijavljeni u skladu sa zakonom, a ni na jednom nije naruen javni
red i mir, osim u Duvnu, gdje se jedan broj graana ponaao vandalistiki i
naruavao red i mir. Organi unutranjih poslova identificirali su 21 osobu, a
protiv trojice je pokrenut prekrajni postupak.74
Dogaaji u Duvnu oznaili su povratak na javnu scenu zaboravljenog
naroda, kako je neto poslije Hrvate iz Hercegovine opisao novinar jednoga
zagrebakog tjednika.75 Taj povratak nije bio nimalo lak, posebno zbog toga
to je najvei dio komunistike drutvene i politike elite, a time i bosanskohercegovaki mediji, svaki izraz nezadovoljstva Hrvata, kao i svaku artikulaciju hrvatstva u (Bosni i) Hercegovini smatrao ustatvom ili bar ekstremnim
nacionalizmom. S druge strane jaz koji je dijelio komunistiku politiku elitu
(u ovome sluaju hrvatskog podrijetla, ali manje ili vie vrijedi i za ostale) od
naroda u ije su ime po famoznom bosansko-hercegovakom kljuu bili na
funkcijama rezultirao je nedostatkom politikog umijea i kritine mase nune za uspjenu tranziciju drutva iz jednopartijskog samoupravnog socijaliz73
JNA, Komanda etvrtog korpusa, Organ bezbednosti, SP, broj 78., Slubena zabeleka, Saznanja o moguoj nacionalistikoj pozadini ekolokog mitinga u Duvnu, Vojna tajna, strogo poverljivo, 17. I. 1990.
74
Zar tampa zna vie?, Osloboenje, 14. II. 1990., zadnja, nenumerirana stranica.
75
Zapadna Hercegovina buenje zaboravljenog naroda, Start (Zagreb), 7. VII. 1990., 20.23. i 56.
600
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
ma u viestranaku demokraciju. Situacija se postupno mijenjala nakon izbora

u Republici Hrvatskoj i Sloveniji, na kojima su komunisti izgubili vlast, to je
dovelo i do promjena Ustava i izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, a ubrzo
i do uspostave viestranaja i izbora na kojima su komunisti poraeni.
Zakljuak
Smru Josipa Broza s politike je scene nestao najvei autoritet i jedini arbitar u sve dubljim prijeporima meu jugoslavenskim komunistima. Nesigurnost i strah zahvatili su sve strukture vlasti. To se posebno intenzivno osjetilo
u SR Bosni i Hercegovini. Dogaaji u Meugorju iz ljeta 1981. dodatno su
zaotrili sukob izmeu dijelova Katolike crkve i komunistike vlasti u Hercegovini. To je u isto vrijeme znailo i pojaan pritisak na hrvatski nacionalizam. Uhienje i osuda nekolicine hercegovakih franjevaca iz samostana
u Duvnu te zabrana izlaenja tamonjeg asopisa Naa ognjita nametnuli su
Duvnu politiku stigmu katolikog klerikalizma i hrvatskog nacionalizma.
Duvno je preuzelo ulogu neprijateljskog arita koja je do tada pripadala Litici (odnosno irokom Brijegu). Politiko jednoumlje, identitetsko nasilje,
gospodarsko zaostajanje, represija i nepostojanje perspektive izazivali su kod
dijela stanovnitva prkos i politiki neartikulirane prosvjede. Najvie su se bunili mladi ljudi, srednjokolci, studenti, nezaposleni radnici. Pobuna se izraavala pjesmom, crteom, parolom, psovkom ili nekim slinim inom, najee
izvedenim usput, u afektu, bez prethodnog plana ili postavljenog cilja. Komunistika vlast reagirala je uporabom sile SDB, milicija, tuiteljstvo, sud. Bio
je to uhodan slijed kojim su prolazili politiki heretici. Da bi se otre kazne
okorjelim srednjokolcima i opijenim mladiima mogle pravdati pred javnou, po pravilu bi ih se optuilo za faizam i traila bi se i uspostavljala
veza s franjevcima iz samostana u Duvnu, maspokovcima iz SR Hrvatske
ili politikom emigracijom diljem svijeta. Tek to je pao Berlinski zid, u Duvnu
su izbili masovni prosvjedi protiv jugoslavenske komunistike vlasti. To su bili
prvi otvoreni i masovni antikomunistiki prosvjedi (barem oni s hrvatskim
predznakom) u socijalistikoj Jugoslaviji i zato nije udno to su im vladajui
komunisti posvetili toliku pozornost te na njih tako estoko reagirali, posebno
ako se ima na umu sva sloenost situacije u zemlji i sve ono to se istodobno
dogaalo diljem Istone Europe, od Maarske preko Poljske, Istone Njemake, Bugarske pa do Rumunjske.
601
SP, br. 3., 571.-602. (2012)
SUMMARY
DUVNO AS THE HOTBED OF CROATIAN NATIONALISM AND
CATHOLIC CLERICALISM DURING THE LAST DECADE OF
YUGOSLAV COMMUNISM
The last decade of communist government in Bosnia and Herzegovina is
marked by the weakening of the system and the concomitant strengthening of
the repressive apparatus by which the government intended to preserve and
stabilize itself. Following the miraculous events in Meugorje, the communists increased pressure on the Church and many priests in Herzegovina ended
up in jails. Duvno became the flashpoint of repression and resistance to the
regime as it is the location of the Franciscan monastery where the monthly
Naa ognjita [Our hearths] is published. Dozens of youth from Duvno were
sentenced to prison terms, and in the early days of the 1990s the first anti-
communist and anti-Yugoslav demonstrations erupted in Duvno heralding the end of communist rule and the disintegration of the Yugoslav
state.
Key words: Duvno, Tomislavgrad, Church, Franciscan monks, nation, socialism, Bosnia and Herzegovina
602

Duvno Kao Žarište "Hrvatskog Nacionalizma I Katoličkog Klerikalizma" U Zadnjem Desetljeću Komunističke Vlasti

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Duvno Kao Žarište "Hrvatskog Nacionalizma I Katoličkog Klerikalizma" U Zadnjem Desetljeću Komunističke Vlasti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SP, br. 3., 571.-602.

Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katolikog

Zadnje desetljee komunistike vlasti u Bosni i Hercegovini obiljeeno je slabljenjem

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

neupitnog voe Partije i drave, pojaao je represiju prema neprijatelju svih

Duvno osamdesetih godina dvadesetog stoljea

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

povezanim s ustakom emigracijom. Franjo Vidovi, novak iz samostana na

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

(gdje su ustae 1941. poubijali veinu stanovnika srpske nacionalnosti). No

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

Omladina i uope hrvatsko stanovnitvo u Duvnu i Hercegovini mnogo su

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

dijima, hrvatska himna zajedno s pjesmama vjerskog sadraja poistovjeena

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

omladine i graana istinski i vrsto, bez kolebanja, na liniji politike Saveza

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

Kao predavai za ustaku kolu, po nastavnom programu kako ga je vidjela

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

Komunistika vlast u Duvnu morala je dokazati javnosti da nije odgovorna

Od okorelih srednjokolaca do terorista

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

jo od 1980., dakle kao etrnaestogodinjaci i petnaestogodinjaci, u strogoj

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

Radilo se o ve spominjanom Pavi arcu, koji je bio na odsluenju vojnog

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

a, koji je toboe na satovima vjeronauka vrio uticaj na srednjokolce da se

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

Prosvjedi protiv ruskog akceleratora i jugoslavenskog komunizma

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

Drutveni i politiki kontekst u kojem je dolo do prosvjeda u Duvnu

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

ske demonstracije. Podsjeanje na detalje s tih dogaaja potrebno je da bismo

to se zapravo dogodilo u Duvnu u sijenju 1990.

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)

Politike i medijske interpretacije dogaaja u Duvnu

IVICA LUI, Duvno kao arite hrvatskog nacionalizma i katalokog klerikalizma...

SP, br. 3., 571.-602. (2012)