1.

UVOD
Hrvati, Srbi i muslimani zapoeli su poetkom 20. stoljea i s politikim organiziranjem.
Srbi su se politiki okupili oko Srpske narodne organizacije, a muslimani su osnovali
svoju Muslimansku narodnu organizaciju. Poeci politike djelatnosti bosanskohercegovakih
Hrvata zapoinju zapravo jo s Ilirskom pokretom. Koincidencijom historijskih dogaaja
1903.godina je prelomna godina politikog razvitka. 1903.godina donjela je i Bosni i
Hercegovini promjenu politikog reima Kallayevom smru i otvorila put novim formama
politikog ivota. U slubu svojoj buroaziji stavlja se i prva generacija moderne domae
inteligencije , koja se bori za demokratizaciju drutvenog ivota i postepeno preuzimanje
dravne uprave.

2. FORMIRANJE I RAD POLITIKIH STRANAKA

2.1. Muslimanska narodna organizacija

Prva graanska politika stranka u Bosni i Hercegovini koja je istakla svoj program i
sprovela formalnu organizaciju sa glavnim, okrunim i mjesnim odborima, bila je
Muslimanska narodna organizaccija (MNO). Ova stranka nastala je iz autonomnog pokreta.
Progon Dabia iz zemlje ostavio je autonomni pokret jedno vrijeme bez vodstva. Smatrajui
da je time pokret u narodu oslabio, , novi ministar Burian, krajem 1904.godine i poetkom
1905.godine popunio je upranjena mjesta

u Ulema medlisu i Vakufskoj direkciji i

imenovao nove lanove zemaljskog vakufskog povjerenstva. Vakufsko povjerenstvo je na

zasjedanju, marta 1905. Donjelo odluku da za izdravanje islamskih kolskih zavoda propie
5 % prireza na neposredni porez. Jednoduan odgovor u narodu bio je : "ni pare bez vjerskoprosvjetne autonomije".1
Jedna muslimanska deputacija koju su sainjavali erif Arnautovi, Mahmud-beg Dini,
emsi-beg Zaimovi i Dervi-beg Miralem, otputovala je u februaru 1906.godine u Carigrad
preko Beograda, da od Dabia preuzme dokumente i ovlatenja za dalji nastavak rada
autonomnog pokreta, odlazak ove deputacije doekan je sa simpatijama u svim muslimaskim
krugovima, ak i kod onih koji su bili u jednom momentu protiv ovog autonmomnog pokreta.
Na zasjedanju u maju 1906.godine Vakufsko povjerenstvo usvaja prijedlog Akifa Biserovia
da od vlade trai da do kraja godine rijei pitanje muslimanske autonomije. Ministar Burian
nema drugog izbora nego nastaviti pregovore sa muslimanskom organizacijom koji su
prekinuti 1901.godine.
"Na pismeni zahtjev Alibega Firdusa i drugova odran je 3.decembra 1906.u Slavonskom
Brodu sastanak muslimaskih prvaka, iz cijele zemlje, na kojem je utemeljena Muslimanska
narodna organizacija."2
Veina uesnika sastanka traila je da se autonomna borba proiri i na pitanje politikih
sloboda i urenja agrarnih odnosa. Manjina je bila da se borba nastavi iskljuivo za vakufsku i
vjersko-prosvjetnu autonomiju. Na sastanku je izabran i Egzekutivni odbor Muslimanske
narodne organizacije ije e sjedite biti u Budsimpeti, a za predsjednika je izabran Alibeg
Firdus iz Livna. Sa ovog skupa upuen je poziv svim istomiljenicima da dodju na sastanak u
1
2

O. Nuri-Hadid, Borba Muslimana za versku i vakufsko-mearifsku autonomiju, 80.

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 136.

Budimpetu 10.decembra u hotel Paris, gdje e biti sjedite odbora. Poziv je ujedno
sainjavao i program usvojen na brodskom sastanku. Sastavni dio programa MNOje i
program lista "Musavat" (Jednakost), koji je postao zvanini organ stranke.
"Poetkom 1907.godine obavljeni su izbori u cijeloj Bosni i Hercegovini na kojima je
uestvovalo preko 130 000 odraslih Muslimana. U svim mjestima izabrani su tkz. "miletski
odbori" MNO, koji su poslali svoje delegate na prvu stranaku skuptinu u Budimpetu
11.marta 1907.godine. "3
Theodor Battyhanyy zahtjeva u petanskom parlamentu 6.aprila 1907.godine da ugarski
ministar preuzme potrebne korake kako bi Burian ispunio elje muslimanskih narodnih
zakonskih predstavnika.
"U Budimpeti je otvorena Narodna kancelarija, koja dosta uspjeno nastoji zainteresirati
maarsku javnost i politike stranke za muslimanski pokret. Izvanbosanska javnost sve se vise
interesuje za muslimasnko pitanje."4
Egzekutivni odbor je apelirao da mu se iz cijele zemlje alju informacije o ekonomskom
stanju i poloaju Muslimana, posebno o agrarnim parnicama. Odbor je apelirao da se sto vie
Muslimana ukljuuje u "Gajret" i da se obezbjedi da se i svakog sreza barem po 2 Muslimana
posalju na kolovanje u Gimnaziju.
"Glavni pravac djelatnosti Muslimanske narodne organizacije bio je usmjeren na pitanje
vjerske i vakufsko-mearifske autonomije i zatitu pojedinih interesa zemljovlasnika." 5
Kako su propali svi planovi Buriana da po pitanju autonomije izbjegne pregovore sa
Egzekutivnim odborom, ipak je vlada traila traila pogodnu formu za pregovore i dodir sa
njim.
4.aprila 1907.godine Zemaljska valda je zvanino izjavila da je Egzekutivni odbor
predstavnik muslimasnkog naroda.
Muslimanska deputacija koju je predvodio Alibeg Firdus predala je ministru Burianu 5.jula
1907.godine u Beu predstavku, dva dana kasnije voeni su razgovori izmeu muslimaske
organizacije i ministra Buriana, o0 emu Burian izvjetava Zemaljsku valdu u Sarajevu
10.juna.1907. Vjerska anketa sastala se u Sarajevu 24.juna 1907.godine , poslije dugih i
napornih pregovora postignut je sporazum u svim spornim pitanjijma, osim u pogledu
menure. Meutim muslimasnski prvaci su traili da se rijei pitanje menure, kako su obje
strane ostale pri svojim stavovima, pregovori su prekinuti 13.jula 1907.godine.
3

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 137.

Isto, 138.
5
Isto, 139.
4

17.jula 1907.godine je Egzekutivni odbor izdao proglas o toku pregovora i zatraio podrku
od naroda za svoj stav , koju su mu miletski odbori jednoglasno dali, navodno je i vrhovni
erijetski sudija arac pripremio izdavanje fetve.
"Da bi to jae istakla sultanov suverenitet, Muslimanska narodna organizacija nastoji
organizirati proslavu sultanovog roendana u cijeloj zemlji."6
Organ stranke "Musavat" je uoi 1.septembra donio preko cijele stranice pozdravni lanak
"Paihadum ok jaa" (ivio dugo padiaah sultan).
Ministar Burian nareuje 5.septembra 1907.godine baronu Benku da pokua obnoviti
pregovore sa muslimanskim predstavnicima o pravnim i privrednim pitanjima, vlada je o
tome zvanino obavjestila Alibega Firdusa 13.novembra 1907.
"Egzekutivni odbor na sjednici 22.novembra 1907.odranoj u Travniku, prihvata pregovore,
ali samo pod uslovom da se predhodno rijei pitanje menure. lanovi odbora su o ovom
svom zakljuku obavjestili lino i ministra Buriana, 9.decembra 1907. uBeu. Burian je
30.decembra 1907.naloio baronu Benku da za 7.januar 1908.zakae nastavak pregovora sa
Egzekutivnim odborom."7
Na skuptini MNO , na kojoj je uestvovalo oko 1200 Muslimana, delegata iz svih srezova iz
citave zemlje, sasluani su i odobreni izvjetaji Egzekutivnog odbora.
Kako je proglaena aneksija, to Austro-Ugarska nije imala vise razloga da spreava vjerske
veze Muslimana sa Carigradom, poto je to pitanje izgubilo politiki i dravno pravni znaaj.
Car je 15.maja 1909.godine sankcionisao "tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i
vakufsko-mearefskih poslova u Bosni i Hercegovini koji je stupio na snagu 1.maja iste
godine. Muslimanska narodna organitzacija nije imala nekog veeg uspjeha u nekoliko
mlakih pokuaja da ojaa i modernizira muslimanska privreda.
"U prvoj deceniji XX vijeka ipak su vodei muslimanski privrednici osjetili potrebu za
koncentracijom kapitala i osnivanjem novanih zavoda koji bi svojim kreditima ubrzali
razvitak privrednih prilika, posebno meu Muslimanima."8
Vodstvo MNO koje je uglavnom pripadalo zemljoposjednicima, preteno se bavilo vlastitim
ekonomskim interesima.
U nacrtu "Agrarnih ustanova" koji je u junu 1908.godine Egzekutivni odbor podnio
Zemaljskoj vladi zahtjeva se da zemljovlasnici i kmetovi reguliu meusobne odnose
ugovorom, a ne statusom ili zakonom.
6

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 141.

Isto, 142.
8
Isto, 144.
7

"Muslimanska narodna organizacija, kao i predhodni Dabiev pokret iz koga je nastala, nije
uivala podrku muslimanske inteligencije. Faktiki je to bila stranka bez inteligencije i
intelektualnog vodstva."9
Uz ovakvu pasivnost i direktno neprijateljstvo inteligencije MNO nije mogla u kulturnom
radu postii znaajne rezultate, mada je u tom pravcu inila izvjesne napore.
Jedini vei uspjeh stranka je uinila kada je preuzela kontrolu nad humanitarnim i potpornim
drutvom "Gajret" , koje je 20.februara 1903. Godine osnovala i vodila grupa intelektualaca
politikih protivnika. Na VI skuptini Gajreta 5.jula1907.godine odnjele su veinu pristalice
MNO, pa je za novog redsjednika drutva izabran Mahmud-beg Fadilpai.
Na sjednici 6.oktobra u Banja Luci Egzekutivni odbor MNO konstantira da upis u Gajret nije
bio onoliki koliko dolikuje naem miletu, pa je uputio novi apel za upis i davanje priloga
drutvu.
Centri drutvenog ivota kod Muslimana bile su itaonice.
"Kao i raniji Dabiev pokret, i MNO je bila u izvjesnom akcionom savezu sa srpskim
nacionalono-politikim pokretom. To se na starnicama Musavata, iako oprezno, neto ee
manifestiralo, poto je list ureivao Smail-aga emalovi, izrazito prosrpski orijentiran
politiar, nego to je to bila stvarna elja vodstva stranke. "10
"Zajednika muslimansko-srpska deputacija krenula je poetkom oktobra u Budimpetu, da
pred Delegacijama iznese zahtjev za uvoenje Ustava"11
lanove deputacije je na putu, 7.oktobra 1908.godine zatekla vijest o aneksiji.

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914.,146-147.

Isto, 148.
11
Isto, 149.
10

2.2. Srpska narodna organizacija

Devetogodinja borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju obogatila je politiko iskustvo
srpskog graanstva, izbacila na povrinu njegove voe i razvila odreeni sistem
komuniciranja izmeu njih, ime su postavljeni temelji za osnivanje jedne politike
organizacije.
Dok se autonomna borba primicala kraju, poeli su se u relativno veem broju stizati u zemlju
Srbi intelektualci koji su u raznim centrima Monarhije zavrili visoke kole. "Poetkom
1902.godine radila su u zemlji 32 fakultetski obrazovana Srbina iz Bosne i Hercegovine."12
Od nacionalnih ustanova, Srbi su, pored onih isto crkvenog karaktera, imali jos neto
osnovnih kola i pjevakih drutava. "Godine 1905.radilo je 69 srpsko-pravoslavnih osnovnih
kola sa 112 uitelja."13 Prvo Srpsko-pravoslavno drutvo osnovano je 1886.godine u
Sarajevu, slina drutva osnovana u Mostaru, Banja Luci, Livnu, Bijeljini, itd.
"Mlada srpska inteligencija u BiH uvodi nove oblike rada na kulturno-prosvjetnom polju i
proiruje djelatnost na oblast privrede."14
Prvi praktini korak inteligencije bio je osnivanje srpskog kulturnog drutva "Prosvjeta". Ovo
drutvo osnovali su Srbi inovnici, kojih je u to vrijeme sa fakultetskim obrazovanjem bilo
svega 29, na skuptini 18.augusta 1902.godine u Sarajevu, cilj drutva odreen je na
osnivakoj skuptini: "Narod je kulturno jak, ako su mu jaki i obrazovani svi slojevi drutveni
i ako svi znaju da zajedniki rade, gdje se tie zajednikih interesa cijelog naroda". Osnovna
ideja Prosvjete je stvaranje nacionalne inteligencije, rad na nacionalnom vaspitanju i jaanju
nacionalne kohezije.
U pogledu politikog organiziranja, inteligencija je mislila da je srpskom narodu potrebna
organizirana politika borba. Nasuprot starijim voama koji su nosili borbu za crkvenoprosvjetnu autonomiju, pa uglavnom zamoreni i zadovoljni njenim rezultatima, preporuivali
su da ne valja goniti vjetar kapom, drugi dio organizacije se zalagao za stvaranje organizacije
sa irokim politikim programom koja bi okupila oko sebe sve narodne snage. Tokom
1905.godine osnivaju se etiri grupe i tendencije u srpskom politikom ivotu: "Srpska rije",
"Narod", "Otadbina" i "Dan".
Jednu grupu prestavljaju voe autonomne borbe, sa srpskom arijom, najistaknutiji njeni
prestavnici su Gligorije Jeftanovi, Vojislav ola, te Milan Srki. Ova grupa 1905.godine

12

N. Stojanovid, Bosansko-hercegovaka politika 1903-1914., 107.

Izvjetaj o upravi BIH, 1906., 147.
14
M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 149.
13

osniva Srpsku dioniarsku tampariju i pokree "Srpsku rije", list za politiku, prosvjetu i
privredu, smatra se da je to list Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
"Upravni odbor lista je na sjednici 22.oktobra 1906.usvojio u 12 taaka posebna "Upustva
Urednitvu Srpske rijei", iz kojih se jasno vidi stav ove grupe prema nacionalnom pitanju u
Bosni i Hercegovini."15 Srpska rije je esto dokazivala da refleksije o hrvatstvu u Bosni, na
temelju katolicizma nisu opravdane.
U svoje uspjehe, postignute do 1905.godine srpsko politiko vodstvo ubrajalo je, pored
ostalog pokret Muslimana i zajedniki rad sa Muslimanima. Zaista su se srpski politiari koji
su vodili borbu za autonomiju, trudili svim silama da odre dobre odnose sa muslimanskim
voama, da ih veu za sebe sa dalekosenim ciljem da svim Muslimanima oprezno i
postepeno nametnu srpsko ime i na taj nain osiguraju sebi apsulutnu veinu u Bosni i
Hercegovini. Srpska arija, politiki konstituirana kroz borbu za autonomiju, a zatim oko
Srpske rijei, posveuje glavnu panju osiguranju i unapreenju svojih ekonomskih interesa.
"Graansko politiko vodstvo nastoji da svim ovim akcijama da srpski nacionalni karakter." 16
Poto je septembra 1904. boravio sa porodicom u Beogradu na krunisanju kralja Petra, G.
Jeftanovi pie 24.i 25.oktobra

1904.godine Stevi Pamuini u Banja Luku i Stevanu

Kovaeviu u Brko, da posebnu vanost polae, da svako narodno preduzee trai oznaku
srpski i to u interesu same narodne stvari.
Dok inteligencija trai da se od crkveno-kolske pree na politiku borbu, stari su za rad na
privrednom polju, da dobiju nove poslove i uveaju kapital. Jeftanovi zahtjeva od urednitva
Srpske rijei da napravi plan kako bi se najbolje provela privredna organizacija u naoj
domovini. Mostarskoj ili hercegovakoj grupi pripadao je najvei dio inteligencije iz cjele
zemlje, a vodili su je Duan Vasiljevi, Nikola Stojanovi i Uro Krulj, oni 1907.godine
pokreu list "Narod", koji su ureivali Risto Radulovi i Vasilj Grdi, njima su prili i
knjievnici Aleksa anti, Svetozar orovi i Anastasije ola. "Od starijih narodnih voa
grupi je oko "Naroda" priao je i Kosta Kujundi iz Livna, koji je kasnije postao njen
formalni predsjednik. "17
Meu intelektualcima se javlja i oportunistika proaustrijska struja u Sarajevu, koja kritikuje
Srpsku rije, tj.voe autonomne borbe, na elu ove struje nalazio se sarajevski ljekar Lazar
Dimitrijevi, zagovornik radikalnog rjeenja agrarnog pitanja.

15

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 151.

Isto, 153.
17
V. orovid, politike prilike u BiH, 39.
16

"Maja 1907.dr. Dimitrijevi je formalno osnovao svoju "Srpsku nnarodnu samostalnu

stranku", uz koju je pristalo neto seljatva iz okoline Sarajeva."18 Vei dio inteligencije iz
Mostara osudio je osnivanje ove stranke.
U nacionalnom pitanju program "Naroda" odravao je neka savremena strujanja meu
jugoslavenskom inteligencijom, pored isticanja srpstva i voenja srpske politike u praksi,
Narod je imao i osjeaj za bosanstvo i jugoslavenstvo. Uporno se zalagao i za carinsku
samostalnost bosne i Hercegovine, izgradnju komunikacija i nae primorske luke na Kleku,
koja bi bosaskohercegovakoj privredi otvorila put ka Evropi. Narod je otro izkritikovao G.
Jeftanovia samo zato to je prihvatio mjesto lana Upravnog odbora Privilegovane zemaljske
banke.
U izradi Sarajevske rezolucije aktivno su uestvovali i predstavnici upravo stvorene
radiklano-nacionalistike srpske grupe iz Bosanke Krajine, neposredno poslije rezolucije ova
grupa je pokrenula list "Otadbina" u Banja Luci, vlasnik i izdava bio je Vukosav
Gruberovi, a glavni urednik Petar Koi. Program "Otadbine" je uglavnom bio identian sa
programom "Naroda". Radikalizam ove grupe izraava se ve u nainu na koji formulira svoj
ekonomski program. "U nacionalnom pitanju, naglaava se duboko uvjerenje, da su Bosna i
Hercegovina, po svom nacionalnom obiljeju srpske zemlje, ali da se nee nikome nametati
srpsko ime. "19
Burian je smatrao da e odobrenjem svojim odobrenjem formiranja srpske politike
organizacije stei izvjesnu naklonost Srba, i njihovu borbu svijesti u legalne okvire pod
kontrolom vlasti. Takoer je naredio Zemaljskoj vladi u Sarajevu da ispita mogunost kako da
se ojaa stranka dr. Dimitrijevia i da se suprostavi srpskoj opozicionoj organizaciji, ije se
konstituisanje vie ne moe sprijeiti. Krajem jula 1907. Voeni su7 pregovori sa
Dimitrijeviem i napravljen je plan da se vladinom koncesijom od 10 000 kruna, nabavkom
tamparije i davanjem nekih drugih povlastica, njegov asopis "Dan" pretvori u dnevni list.
Sami dogaaji su pretekli ove planove kao nerealne.
"U Banja Luci je 21.jula 1907. odrana sjednica Privremenog odbora, na kojoj su Kujundi i
Stojanovi izvjestili o prijemu kod Buriana, koji je odobrio saziv kotarskih i glavne skuptine
za SNO."20 Privremeni odbor je objavio proglas Poetak nae organizacije, u kojoj se
ponavljaju poznati politiki stavovi iz Sarajevske rezolucije. Tokom septembra izvreni su
izbori za srpsku narodnu skuptinu, koja se sastala i radila u Sarajevu 27-31.oktobra , pa je
18

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 155.

Isto, 159.
20
Isto, 160.
19

poznata kao Mitrovdanska skuptina. Na toj skuptini prisustvovao je 71 delegat, formirana

je Srpska narodna organizacija i usvojen njen program. Zasjedanja skuptine su bila
zatvorena, bez prisustva javnost i predstavnika vlasti. "Najvanija diskusija na skuptini
voena o saradnji sa Muslimanima, sa ime je bilo usko povezano i agrarno pitanje."21
U dravnopravnom pogledu, sno smatra da je Bosna i Hercegovina sastavni dio turske
carevine, kojim Austro-Ugarska na osnovu mandata evropskih sila upravlja. Program je
sadravao poseban dio pod naslovom Dravno ureenje, gdje se prije svega zahtjeva potpuna
autonomija Bosne i Hercegovine.
"Pod utiskom Mitrovdanske skuptine, Burian je na sjednici zajednike vlade, 1.decembra
1907.iznio miljenje da politiki nije opasno da se pravolsavnim Srbima izie u susret, kada
se tako pokae nuno za novu orijentaciju njegove uprave u Bosni i Hercegovini."22
Predstavnici Glavnog odbora SNO su 4.januara 1908.predali predstavku Burianu, kojom su ga
obavjestili o skuptini i traili ispunjenje njenih zahtjeva. Burian je svoja shvatanja o izgradnji
autonomije BiH suprostavljao politikim koncepcijama SNO, ali je i smatrao da je meusobna
saradnja potrebna i mogua. Tako je stvorena i poela sa radom jedinstvena Srpska narodna
organizacija, njeno osnivanje pozdravili su listovi, Crvena Hrvatska, Pokret, Srbobran,
mladoeki list as, splitska Sloboda, ruski list Novoje Vremnja, a takoer je pozdravila i
Muslimanska narodna organizacija.
Na Mitrovdanskoj skuptini postignuto je jedinstvo u ovom osnovnom cilju, autonomna BiH,
odnosno demokratizacija politikog i javnog ivota.
Inteligencija je podravala politiku hrvatsko-srpske koalicije, dok Jeftanovi daje 1908.godine
uspustva urednitvu Srpske rijei, da se u Bosni ne moe voditi politika, kakvu je vode Srbi,
to su u koaliciji u Hrvatskoj i Slavoniji, i da u Bosni ne treba traiti naprednije Hrvate, jer
svako njihovo priznavanje stoji u opreci sa interesima srpstva.
Bez obzira na ralike i sukobe izmeu ovih grupa, one su, kako su to dogaaji poslije ankesije
pokazali, bile u sutini, legalistike i oportunistike.
"U toku rada prvog bosanskog sabora, nakon 1910. Srpska narodna organizacija se faktiki
raspala na tri samostalne stranke."23

21

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914.,161.

H. Kapidid, Diskusije o dravnopravnom poloaju BiH za vrijeme austrougarske vladavine, Glasnik arhiva i
Drutva arhivista BiH, IV-V/1964-65., 153.
23
M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 166.
22

2.3. Hrvatska narodna zajednica

Hrvatski politiki pokret, u kojem su se poetkom 20.vijeka jasno isplovile dvije struje,
klerkalna i graansko-liberalna, da bi odrao svoje jedinstvo, sporo je i oprezno pristupao
formalnom organiziranju. Incijativu za stvaranje jedne hrvatske politike organizacije dala je
liberalno-graanska struja, pa je nakon duih priprema, krajem februara 1908. Godine
osnovana je Hrvatska narodna zajednica (HNZ).
"Temelji ove organizacije poloeni su 16.avgusta 1906.na skuptini u Docu kod Travnika, u
toku proslave instalacije zastave pjevakog drutva "Vlai"."24 Izabran je odbor od 6
lanova, iz svakog okruga po jedan, sa zadatkom da pripremi pravila nove organizacije i
isposluje od vlade njihovo odobrenje, u odbor su izabrani Nikola Mandi, M. Katii, Jozo
Sunari, S. Kukri, Ivo Pilar i uro damonja. Stvarni pokreta, glavni teoretiar i ideolog
ovog pokreta bio je dr Ivo Pilar, advokat iz Tuzle.
HNZ se obavezuje da e muslimasku vjeru tititi od nepravednih i nezakonitih nasrtaja ma sa
koje strane.

Sa Srbima odravati najbolje odnose na bazi strogog reciprociteta.

Ova

ravnopravnost bi ozbiljno bila ugroena ako bi BiH pripala nekoj balkanskoj zemlji ili postala
autonomna.
"Zemaljska vlada je u novembru 1907.odobrila pravila Hrvatske narodne zajednice."25 Tokom
januara 1908.godine sprovedena je organizacija HNZ po okruzima na osnovu delegatskog
sistema izabran je sredinji odbor za cijelu zemlju. Izloen je cilj i znaaj HNZ kao prosvjetne
i gospodarske ustanove, pa su zatim usvojena pravila i izabrani delegati za izbor predsjednika
sredinjeg odbora u Sarajevu.
"U sredinji odbor, ija je konstituirajua sjednica odrana 21.februara 1908. Izabrani su: dr.
Nikola Mandi, za predsjednika (advokat i podnaelnik Sarajeva), Nikola Preka, za tajnika, a
za lanove Ivo Budimirovi, dr. Jozo Sunari, fra Marijan Duji, dr. Milan Kati, Aleksa
Cvijeti, dr. Ivo Pilar, Hamid ahinovi-Ekrem, Stjepan Miki, Pavo Grgi, Kosta ebiMarui, uro Damonja i Dane ubeli."26
Na zasjedanju Sredinjeg odbora, 22-25.februara 1908.godine pravila koja su dodana
smatrana za interni (tajni) materijal, proirena su, usvojena i publikovana kao program HNZ.

24

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 166.

H. Kreevljakovid, Sarajevo za vrijeme austro-ugarske uprave, 83.
26
L. akovid, Formiranje politikih stranaka kod bosansko-hercegovakih katolika-Hrvata., 110.
25

10

Za Muslimane se kae da su po narodnosti neprekorni Hrvati, kako je njihova vjera

nerazdruivo spojena sa mnogim socijalnim uredbama, to "Hrvati nemuslimani rado gledaju
da se Muslimani u gdjekojim smjerovima samostalno organizuju".
Za postojeu zemaljsku vladu se kae, da ne moe biti narodna i ne moe u potpunoj mjeri
udovoljiti narodnim potrebama. Takva vlada se moe stvoriti samo ako se Bosna i
Hercegovina pripoji Hrvatskoj, pa prema tome i Habsburkoj Monarhiji. tadlerova grupa je
smatrala da prava realna narodna hrvatska politika u Bosni i Hercegovini mora poi od onoga
to je njeno, a to je iskljuivo narod katolike vjere u ovim zemljama.
"Svrha HNZ je gospodarsko-prosvjetno-kransko moralno podizanje hrvatskog katolikog
naroda u Bosni i Hercegoivini, usljed ega HNZ, budui katoliko drutvo, to u vjerskoprosvjetnim pitanjima stoji prema svakom na stanovitu katolike vjere."27 Fra Didak Bunti
je rekao da se protivi da se na narodno ime udara vjerski peat i da crkveni dostojanstvenici
monopoliu narodno vodstvo.
"Glavni ideolog stranke dr Ivo Pilar je pisao da je onima koji su stvarali HNZ, moralo biti
jasno, da Hrvati pod svojim dosadanjim vodstvom ne mogu biti privlaan element."28
Srpska narodna organizacija je prema HNZ zauzela izrazito negativan stav, program HNZ
otro je kritikovala splitska Sloboda, organ Hrvatske napredne stranke u Dalmaciji.
HNZ nije traila proirenje politikih i graanskih sloboda, niti ostranjenje stranaca iz dravne
slube, a agrano pitanje je bilo "Ahilova peta" njenog ekonomskog i socijalnog programa, iz
obzira prema Muslimanima, HNZ nije zauzela nikakav stav u agrarnom pitanju, zbog ega su
se tadlerovi klerikalci otro napadali, traei potpuno ukidanje kmetskih odnosa. U vodstvu
HNZ je preovladavalo ujerenje da se usljed malobrojnosti Hrvata u BiH, hrvatski
dravnopravni ciljevi mogu ostvariti samo ako se Muslimani pridobiju za hrvatstvo, to se
eventualno moe postii nediranjem u agrarne interese begovata, u ijim je rukama bilo
politiko vodstvo muslimaskog naroda.
"HNZ je posebno oekivala da e ostvariti vru saradnju sa Muslimanskom naprednom
strankom, ije je osnivanje posebno pozdravila na drugom zasjedanju svog Sredinjeg odbora,
29.maja 1908.u Mostaru."29
Kako Hnz nema mogunosti da preko "Hrvatskog dnevnika", koji je pod tadlerovom
kontrolom, iznese svoje miljenje u javnost, te pokree svoj list "Hrvatska zajednica". Na to je
tadler pristupio organiziranju vlastite stranke "Hrvatske katolike udruge."
27

L. akovid, Formiranje politikih stranaka kod bosansko-hercegovakih katolika-Hrvata., 115.

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 169.
29
Isto, 170.
28

11

2.4. Hrvatska katolika udruga

Hrvatska katolika udruga (HKU) je bila jedina klerikalna stranka u Bosni i Hercegovini.
tadler je rijeio da osnuje svoju stranku tek poto je uvidio da ne moe preuzeti vodstvo u
HNZ. Odluku o tome donio je vjerovatno u vrijeme aneksije, poto se konsulutirao sa
Franjom Ferdinandom i austrijskim hranskim socijalistima, posbeno dr Karlom Leugerom i
Federichom Funderom.
"Sve do maja 1909. tadler ini uporne pokuaje da preuzme postojeu organizaciju HNZ."30
Zbog toga, on je nastojao postii neki kompromis sa vodstvom HNZ. Na sastanku sa
prvacima HNZ, Mandiem, Sunariem i Pilarom postignut je sporazum da se u roku od
godinu dana izmjene pravila stranke u skladu sa tadlerovim zahtjevima. tadler je nakon
toga, 2. II 1908., izdao okrunicu kojom svetenstvu i narodu preporuuje ulanjenje u HNZ.
tadler je 22.decembra 1908.godine odrao novi tajni sastanak sa sveenstvom, na kojem je
donio odluku da ostrani Mandia i da on preuzme vodstvo HNZ-a, ali mu to nije polo za
rukom. Posljednji pokuaj da doe na elo HNZ-a uinio je prilikom izbora za novo
rukovodstvo stranke, u martu i aprilu 1909.godine, izbori na kojima je Mandi dobio ogromnu
veinu, to je pokazalo da je njegova politika hrvatskog pokreta distanciranija od crkvene
politike. "Zato

novi Sredinji odbor HNZ na sjednici 21.maja 1909.zakljuuje da sa

tadlerom ne moe vie biti nikakvog sporazuma."31 Od maja 1909.godine klerikalci izlaze
otvoreno sa prijedlozima o osnivanju svoje politike stranke. "Iako je odluka o osnivanju
Hrvatske katolike udruge donjeta jo 25.jula 1909.godine na sastanku u Vrhbosanskom
ordinarijatu, o emu je upuen proglas svetenstvu, uiteljima i vienijim ljudima."32 Voena
je iroka propagandna akcija preko Hrvatskog dnevnika i Vrhbosne da se razbije HNZ i
pridobiju pristalice HKU. Osnivaka skuptina HKU odrana je 18.januara 1910.godine u
Sarajevu, prisustvovalo je neto graana i cjelokupni svjetovni kler. Tu je usvojen program
koji se temeljio na programu Starevieve stranke, program definira HKU kao politiko,
kulturno i socijalno drutvo, koje e iriti interese hrvatskog naroda. Iako stranka ima za cilj
da budi, jaa, njeguje i iri hrvatsku svijest, ona e sloeno i sporazumno raditi sa osobama i
drutvima druge vjeroispovjesti, samo ako zastupaju iste narodne interese. Naglaena je
naklonost prema Muslimanima sa kojima katolike Hrvate veu zajedniki narodni opstanak,
tradicija i narodno naelo.

30

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 171.

Isto, 172.
32
L. akovid, Formiranje politikih stranaka kod bosansko-hercegovakih katolika-Hrvata., 234.
31

12

tadler je zahtjevao od Zemaljske vlade da hitno odobri Pravila HKU, poto se nee moi
sprovesti prvi saborski izbori koji su se imali obaviti na konfesionalnoj osnovi. Vlada je
oklijevala da potvrdi pravila zbog pozivanja na program Stranke prava iz 1894.godine, ali je
preutno odobrila rad HKU i njen izlazak na izbore. Formalna potvrda stigla je tek
1911.godine.

13

2.5. Muslimaska napredna (samostalna) stranka

Nasuprot Muslimansskoj narodnoj organizaciji, postojala je jedna dosta heterogena grupa tzv.
Naprednih Muslimana. Pokret koji se meu Muslimanima javlja krajem XIX i poetkom XX
stoljea, jasno se ocrtavao u dva zasebna pravca, svaki sa svojim posebnim ciljem. "Njegovi
nosioci su 1900.godine pokrenuli list "Behar", osnovali potporno drutvo "Gajret", sporsko
drutvo "El-Kamer", Muslimaski klub, brojne itaonice i trezvenjaka drutva, Islamsku
dioniarku tampariju, list "Ogledalo", prvu muslimasnku zemljoradniku zadrugu."33 Ovaj
preporod poinje sa djelatnou Mehmed-bega Kapetanovia i lista "Bonjak".
Nosioci djelatnosti nazivaju sami sebe naprednim Muslimanima, ali ne predstavljaju
homogenu grupu, tu se nalazilo neto uglednijih graana kao to su gradonaelnik grada
Sarajeva Esad ef. Kulovi i teanjski veletrgovac Adem-aga Mei, nekoliko nezavisnih
intelektualaca kao to su Safvet Baagi, jedan broj dravnih inovnika, meu kojima su
zapaeni Osman Nuri-Hadi i Edhem Mulabdi. Napredni Muslimani su se uglavnom borili
za iste ciljeve za koje i nosioci autonomnog pokreta, odranje muslimanskog naroda u BiH i
zatita njihovih, prije svega pojedinanih interesa, ali su se razilazili u metodu i taktici te
borbe. Graanska misao naprednih Muslimana uglavnom se ispoljava u kritici ahmedijaa .
sve njihove akcije svode se na kulturni rad, ali u okviru postojeih drutvenih odnosa, kulturni
program svodi se na nastojanje oko moralnog i materijalnog unapreenja islamskog elementa
u Bosni i Hercegovini. Napredni Muslimani su bili za odravanje postojeih agrarnih odnosa.
Bez obzira na sve svoje akcije napredni Muslimani nisu uspjeli ostvariti znaajniji uticaj kod
muslimanskog stanovnitva, koji je u sutini iao za Egzekutivnim odborom. Zbog toga ova
se inteligencija tuila od naroda i svega to je istono mudrujui.
Pokretanje prvog muslimanskog lista "Behar" 1900.godine, a pokrenuli su ga knjievnici
Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi i Osman Nuri-Hadi, a asopis je finansirao Adembeg Mei. Zadatak lista je bio knjievno i publicistiko prikazivanje muslimanskog narodnog
ivota, sa namjerom da se utie na njegovo oblikovanje, usmjeravanje u pravcu prosvjetnog i
kulturnog usavravanja i napretka.
"Drugo znaajno ostvarenje naprednih Muslimana je osnivanje drutva Gajret, 20.februara
1903.godine. u ovoj akciji napredni Muslimani su bili podjeljeni, pa je jedan dio, uglavnom
dravnih inovnika, nastojao onemoguiti osnivanje drutva. Incijativu za osnivanje Gajreta
dao je Safvet-beg Baagi, koji je izabran i za njegovog prvog predsjednika. Samo ime
drutva dao je navodno Rizabeg Kapetanovi."34
Zemaljska vlada je preko sarajevskog gradonaelnika Esada ef. Kulenovia, Osmana NuriHadia i grupe graana pokuala sprijeiti osnivanje drutva. Na estoj skuptini Gajreta,
5.jula 1907.godine uspjela je Muslimanska narodna organizacija preuzeti upravu i glavni
odbor drutva. Meutim, napredni Muslimani nisu istupili iz Gajreta, a zadrali su kontroluu
vie mejsnih odbora drutva. Upravo je velika Gajretova godinja zabava u Tenju iskoritena
33
34

M. Imamovid, pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 174.

Isto, 178.

14

za prvi naelni govor Naprednih Muslimana o osnivanju svoje stranke. Baagi sredinom
1907.godine pokusava postii sporazum sa Muslimanskom narodnom organizacijom i pomoi
joj u ostvarenju njenog programa. On voama MNO direktno nudi svoje usluge, opominjui
da se s tuim memorandumima ne saniraju nae vjersko-mearifske prilike, a jo e se manje u
nau korist srediti agrarno pitanje.
"Osnivaka skuptina Muslimanske napredne stranke odrana je u Tenju, 24-26.avgusta
1908.godine. na skuptini je izabran odbor stranke, te njegov predsjednik Adem-beg Mei i
sekretar Zija-beg onlagi. Usvojen je program i donjeta odluka o pokretanju stranakog
glasila "Muslimanska svijest"." 35 u programu se prije svega naglaava da se Muslimasnka
napredna stranka (MNS) ustraja u tu svrhu da organizuje sve slojeve svoga naroda za borbu i
odbranu, da Muslimani u Bosni i Hercegovini ouvaju svoju vjeru, svoj imetak, svoj drutveni
poloaj, svoju individualnost.
Prosvjetni program je veoma iroko postavljen. Naglaava se da spas muslimasnkog naroda
lei u povjesti, istovremeno se tei pribliavanju Zapadu.
I privredni program MNS je opiran i najavljuje borbu za podizanje muslimanske privrede,
zahtjeva se od vlade izgradnja komunikacija prema poterebama zemlje, povoljna eljeznika
tarifna politika i carinska zatita Bosne i Hercegovine. Socijalni program MNS obuhvata
potrebu zdravstvenog prosvjeivanja Muslimana, irenje higijene, ureenje sirotita, domova
za iznemogle, suzbijanje alkoholizma, itd.
"Politiki zahtjevi MNS svode se slino drugim strankama na uvoenju politikih i
graanskih sloboda, ustanovljenje zemaljskog sabora, samoupravu optina, nezavisnost sudija
i snienje vojne obaveze."36
Klasna uskost naprednih Muslimana jasno se izraava u njihovim agrarnim zahtjevima.
MNS je jedina bosanska stranka koja je u svom programu traila da se u Zemaljskom saboru
predvide mjesta za primjerni broj virilista i to onih koji su zvani da tite agrarne interese
Muslimana. Muslimanska napredna stranka je podrala ankesiju, koja je proglaena mjesec i
po dana poslije njenog osnivanja. 31.januara 1910.godine, neto prije svih saborskih izbora,
MNS je revidirala svoj program, javno se odrekla prohrvaske orijentacije i uzela Muslimanska
samostalna stranka.

35
36

M. Imamovid, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 179-180.

Isto, 181.

15

3. ZAKLJUAK
Prve politike stranke u Bosni i Hercegovini nastaju u prvoj deceniji XX stoljea. Karakter tih
stranaka uglavnom je odgovarao tipu narodnih organizacija. Veina bosanskohercegovakih
politiara smatrala je da u Bosni i Hercegovini kao skupnjoj zemlji, iji dravnopravni status
nije rijeen nema , da nema uslova za stranako djelovanje.
Liberalniji uslovi za politiki ivot u Bosni i Hercegovini stvoreni su tek nakon smrti
Benjamina Kallaya 1903.godine. tada dolazi do ukidanja preventivne cenzure tampe,
poreske reforme, okonanja pitanja vjerske autonomije. Domae graanstvo dovoljno je
ekonomski ojaalo da stekne svijest o svojoj politikoj ulozi.
Srbi su se politiki veinski okupili oko Srpske narodne organizacije. Manji dio pravoslavnog
stanovnitva se okupio oko Srpske narodne samostalne stranke. Ova stranka nije imala veeg
uspjeha, pa je vrlo brzo nestala sa politike scene. Poetak politikog djelovanja Hrvata
poinje jo sa Ilirskim pokretom. Mnogi su se oduevili ilirizmom i u njemu su sudjelovali.
Katoliko stanovnitvo uglavnom je bilo podjieljeno izmeu aktivista dvije najznaajnije
stranke, a to su Hrvatska narodna zajednica i Hrvatska katolika udruga. Muslimani su se
uglavnom opredijelili prema Muslimanskoj narodnoj organizaciji, a neto manji dio prema
Muslimanskoj samostalnoj stranci. Muslimanska narodna organizacija je prva politika
stranka u Bosni i Hercegovini, osnovana 1904.godine. Osniva i prvi predsjednik bio je
Alibeg Firdus. Sastavni dio programa ove stranke bio je list Musavat (Jedinstvo). Egzekutivni
odbor bio je zastupnik interesa muslimanskg stanovnitva. Muslimansku narodnu organizaciju
uglavnom su inili begovi i imuniji zemljoposjednici. Na izborima 1910.godine za Bosanski
sabor Muslimanska narodna organizacija je osvojila sve glasove koji su bili namjenjeni
muslimanskim strankama.

16

4. LITERATURA

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Hamdija Kapidi, Diskusije o dravnopravnom poloaju BiH za vrijeme austrougarske

vladavine, Glasnik arhiva i Drutva arhivista BiH, IV-V/1964-65., 153.
Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo za vrijeme austro-ugarske uprave.
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906.
Luka akovi, Politike organizacije bosanksohercegovakih katolika-Hrvata, Zagreb,
1985.
Nikola Stojanovi, Bosansko-hercegovaka politika 1903-1914., Beograd, 1938.
Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak BiH od 1878-1914.,
Sarajevo, 1997.
Osman Nuri-Hadi, Borba Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju.
Vladimir orovi, politike prilike u BiH., Beograd, 1939.

17