DNA Analiza PDF

Dragan Primorac i suradnici / ANALIZA DNA U SUDSKOJ MEDICINI I PRAVOSUU
MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB
MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB

BIBLIOTEKA ZNANSTVENE MONOGRAFIJE
Dragan Primorac i suradnici / ANALIZA DNA U SUDSKOJ MEDICINI I
PRAVOSUU
Urednici:
prof. dr. sc. Dragan PRIMORAC
doc. dr. sc. Damir MARJANOVI
Recenzenti:
akademik Stjepan GAMULIN, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Republika Hrvatska
prof. dr. sc. Katja DROBNI, Sveuilite u Mariboru, Republika Slovenija
prof. dr. sc. Rifat HADISELIMOVI, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
prof. dr. sc. Floriana BULI-JAKU, Medicinski fakultet, Sveuilite u Zagrebu,
Republika Hrvatska
prof. dr. sc. Alan BOSNAR, Medicinski fakultet, Sveuilite u Rijeci, Republika Hrvatska
prof. emeritus dr. sc. eljko HORVATI, Pravni fakultet, Sveuilite u Zagrebu,
Republika Hrvatska
prof. dr. sc. Dubravka HRABAR, Pravni fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Republika Hrvatska
prof. dr. sc. Tatjana JEREN, Medicinski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Republika Hrvatska
prof. dr. sc. Mladen MARCIKI, Medicinski fakultet, Sveuilite u Osijeku, Republika
Hrvatska
prof. dr. sc. Davor STRINOVI, Medicinski fakultet, Sveuilite u Zagrebu,
Republika Hrvatska
Josip ULE, dipl. iur., Dravno odvjetnitvo Republike Hrvatske, Zagreb,
Republika Hrvatska
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 661109
ISBN 978-953-176-390-5
Sva prava pridrana. Ova je knjiga zatiena autorskim pravima i ne smije se ni djelomino
reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem
obliku i na bilo koji nain bez pismenoga doputenja autora i izdavaa.
Dragan Primorac
i suradnici
ANALIZA DNA U
SUDSKOJ MEDICINI
I PRAVOSUU
Urednici:
Dragan Primorac
Damir Marjanovi
MEDICINSKA NAKLADA
ZAGREB, 2008.
Autori
prof. dr. sc. Dragan Primorac, dr. med., Medicinski fakultet, Sveuilite u Splitu; Medicinski
fakultet, Sveuilite u Osijeku
doc. dr. sc. Damir Marjanovi, dipl. biol., Institut za genetiko inenjerstvo i biotehnologiju,
Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina; Institut za antropologiju, Zagreb
prof. dr. sc. Gordan Lauc, dipl. ing. mol. biol., Medicinski fakultet, Sveuilite u Osijeku; Genos d.o.o. za vjetaenje i analize, Osijek
Goran uri, dr. med., Medicinski fakultet, Sveuilite u Osijeku
dr. sc. Ivan Gornik, dr. med., Kliniki bolniki centar Zagreb
prof. dr. sc. imun Anelinovi, dr. med., Kliniki bolniki centar Split; Medicinski fakultet,
Sveuilite u Splitu
prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanovi, dr. med., Kliniki bolniki centar, Split; Medicinski
fakultet, Sveuilite u Splitu
doc. dr. sc. Davorka Sutlovi, dipl. ing. kemije, Kliniki bolniki centar Split
dr. sc. Damir Primorac, dipl. iur., sudac, upanijski sud u Splitu
Tihana Pivac, dipl. iur., sutkinja, upanijski sud u Splitu
Gordan Mri, dipl. ing., Centar za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti, Ministarstvo
unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb
mr. sc. Petra Uvodi, dipl. ing. mol. biol., Centar za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb
doc. dr. sc. Alemka Markoti, dr. med., Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi,
Zagreb
Professor James W. LeDuc, Ph.D., Institute for Human Infection and Immunity, University
of Texas Medical Branch, Galveston, Texas, USA
Assistant Professor Heather Miller Coyle, Ph.D., Connecticut Department of Public Safety,
Connecticut State Police, Meriden, Connecticut, USA
Timothy M. Palmbach, M.S., J.D., Connecticut Department of Public Safety, Connecticut
State Police, Meriden, Connecticut, USA
Chris Asplen, Esq, Gordon Thomas, Honeywell Governmental Affairs Washington, DC,
USA
Prevoditeljica 10. poglavlja:

Antonija Redovnikovi, prof.
Prevoditeljica 11. poglavlja:

Belma Kalamuji, dipl. biolog, Institut za genetiko inenjerstvo i biotehnologiju, Univerzitet
u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
VI
Predgovor
Punih je sedam godina prolo od izdanja nae knjige Primjena analize DNA u sudskoj
medicini i pravosuu, izdane od strane Nakladnoga zavoda Matice hrvatske. Iznenaujui
interes za tu knjigu i stalni upiti irokog kruga strunjaka i znanstvenika na iji svakodnevni
posao utjeu i spoznaje vezane uz ovu znanstvenu granu, doslovno su nas obvezali da pripremimo i objavimo nae novo izdanje. U ovako dinaminoj znanstvenoj disciplini kakva je danas
forenzina genetika, zbivanja u tih sedam godina upozorila su nas da je pravo vrijeme za revidiranje, obnavljanje i osuvremenjivanje podataka i informacija koje smo ranije prezentirali.
Osnovni ciljevi ove knjige ostali su isti. Prvi je cilj knjige upoznati kolege lijenike, pravnike, odvjetnike, suce, policajce, studente i sve zainteresirane, s najsuvremenijim dostignuima u podruju analize DNA u sudsko-medicinskim znanostima i pravosuu, te im istodobno
omoguiti to potpuniji izvor informacija o ovoj temi. Drugi na cilj u osnovi mnogo tei i
hrabriji! pokuaj je prijevoda znanosti na obian jezik. U trenutcima kad smo dvojili izmeu
krajnjeg pojednostavljivanja eminentno znanstvenih tema, i cjelovita, poneto ipak kompleksnijega pristupa odabrali smo ovo drugo, jer nismo htjeli itatelju uskratiti informacije koje ne
bi bez potekoa mogao pronai negdje drugdje. Postavljajui ovako zahtjevan cilj, najvanije
je bilo okupiti eminentan meunarodni tim koji se sastoji od priznatih strunjaka raznih profila
iz Hrvatske, Sjedinjenih Amerikih Drava te Bosne i Hercegovine, koji se bave ovom problematikom i koji o njoj imaju to rei, dakako, svaki sa svojega podruja djelovanja.
Kroz knjigu detaljno opisujemo osnove biolokoga nasljeivanja, grau jezgrine i mitohondrijske DNA, obradbu tragova pronaenih na mjestu dogaaja, identifikaciju ljudskih
ostataka, nove metode u analizi DNA, i to koritenjem ope prihvaenih molekularnih biljega,
pravnu osnovu analize DNA u kaznenom postupku te primjenu analize DNA pri postupku
utvrivanja ili osporavanja oinstva.
Ova knjiga, uz proiren osnovni materijal iz izdanja koje joj je prethodilo, obogaena je i
novim poglavljima gdje smo podrobno objasnili izuzetno aktualne teme poput bioterorizma,
ulogu DNA-baze podataka, analizu DNA u kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnog
udorea, te analizu biljne i ivotinjske DNA. Upravo iz tih razloga neophodnim se nametnula
potreba za proirenom ekipom recenzenata, eminentnih strunjaka iz irokog spektra znanstvenih podruja. O vanosti DNA-analize u sudskoj medicini i pravosuu ne treba mnogo
govoriti. Danas ona odluuje o ljudskim sudbinama, zbog nje se davno zatvoreni sudski spisi
ponovno otvaraju, osobe ve osuene na smrt oslobaaju, a i pri samoj pomisli da bi njihova
DNA mogla biti analizirana poinitelji kaznenih djela ozbiljno strahuju. Ne emo pretjerati
VII
ako ustvrdimo da je DNA-analiza danas postala nezaobilazna procedura u gotovo svim procesima koji zahtijevaju obradu biolokih tragova. Posebice elim naglasiti golemu ulogu koju
je DNA-analiza imala tijekom procesa identifikacija rtava Domovinskog rata u Hrvatskoj, a
slino su iskustvo imali i nae kolege i suradnici u Bosni i Hercegovini i drugim dravama.
Niz informacija obraenih u ovoj knjizi sinteza su spoznaja prikupljenih kroz etiri, sada
ve tradicionalna, meunarodna znanstvena skupa koja su odrana od naega prvog izdanja, i
to 2001. u Dubrovniku, 2003. u Zagrebu, 2005. u Dubrovniku i 2007. godine u Splitu. Kroz
ove svjetski priznate manifestacije znanja, a organiziralo ih je Meunarodno udruenje primijenjenih biolokih znanosti (International Society of Applied Biological Sciences ISABS) prolo
je na stotine vodeih svjetskih forenziara te drugih znanstvenika, ukljuujui i dobitnike
Nobelove nagrade, koji su svojim predavanjima ili objavljenim radovima u asopisu Croatian
Medical Journal, pruili priliku tisuama zainteresiranih da doznaju aktualnosti u podruju
forenzine genetike, molekularne antropologije i medicinske genetike.
Nadajui se da e ova knjiga ispuniti svoju svrhu, te pomoi svima koje zanima ova problematika, zahvaljujem svojim suradnicima, recenzentima i nakladniku jer su svi zasluni to
se ona i pojavila. Unaprijed se radujem svakome odjeku ovoga, za nae prilike po mnogoemu
pionirskoga posla, ponajvie pak onim buduim istraivanjima, a s njima i mojim starim i novim suradnicima.
U Zagrebu, 25. travnja 2008.
Dragan Primorac
VIII
Sadraj
1. Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1

Dragan Primorac, Damir Marjanovi
2. Analiza mitohondrijske DNA za potrebe sudsko-medicinskog
vjetaenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59
Ivan Gornik i Gordan Lauc
3. Mjesto dogaaja i analiza tragova naenih u kriminalistikoj obradbi . . . .73
imun Anelinovi, Marija Definis-Gojanovi, Davorka Sutlovi
4. Postupci i metode pri identifikaciji ljudskih ostataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97
Marija Definis-Gojanovi
5. Primjena analize DNA u hrvatskome kaznenopravnom sustavu . . . . . . . . 110
Damir Primorac
6. Medicinska vjetaenja i primjena analize DNA u sudskom postupku
radi utvrivanja i osporavanja majinstva i oinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Tihana Pivac
7. DNA-analiza u kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnoga
udorea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
Gordan Mri i Petra Uvodi
8. Bioterorizam i forenzina mikrobiologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
Alemka Markoti i James W. LeDuc
9. Forenzina analiza DNA ivotinjskoga podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
Goran uri i Gordan Lauc
10. Forenzina botanika: biljke kao dokazi u kriminalistikim sluajevima . 199
Heather Miller Coyle, Timothy M. Palmbach
11. Meunarodna praksa glede DNA-baza podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Chris Asplen
Kazalo pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
IX
1.
Analiza DNA u
sudskoj medicini i u
pravosuu
Dragan Primorac, Damir Marjanovi
Sadraj poglavlja
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.
1.5.
1.6.
1.7.
1.8.
1.9.
1.10.
1.11.
1.12.
1.13.
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2
Kratak prikaz povijesti istraivanja DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3
Uvod u humanu genetiku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4
Kromosomi i geni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4
DNA (deoksiribonukleinska kiselina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7
Varijabilnost (raznolikost) DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8
Struktura i nomenklatura STR-biljega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8
Analiza spolnih kromosoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Mitohondrijska DNA (mtDNA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Primjena novih molekularnih biljega. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Potencijalni bioloki izvori DNA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Osnovni modeli i etape procesa forenzine DNA-analize. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.12.1.
Prikupljanje i pohranjivanje uzoraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.12.2.
Metode izdvajanja DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.12.2.1.
Izdvajanje DNA s pomou organskih otapala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.12.2.2.
Izdvajanje DNA Chelex 100 metodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.12.2.3.
Izdvajanje DNA Qiagen metodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.12.2.4.
Ostale metode izdvajanja DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.12.3.
Kvantificiranje DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.12.3.1.
Spektrofotometrijsko odreivanje koliine DNA u uzorku. . . . . . . . 23
1.12.3.2.
Metoda Yield gel ili produkt gel. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.12.3.3.
Hibridizacijska (slot-blot) metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.12.3.4.
AluQuant Human DNA Quantitation System. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.12.3.5.
QRT-PCR-a kvantifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.12.4.
Polimor fizam duljine restrikcijskog ulomka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.12.5.
Lanana reakcija polimerazom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
1.12.6.
AmpliType PM+DQA1 PCR Amplification and Typing Kit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.12.7.
AmpliFLP D1S80 PCR Amplification Kit. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
1.12.8.
Multipleksni STR-sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
1.12.8.1.
PowerPlex 16 System . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.12.8.2.
AmpFLSTR Identifiler PCR Amplification Kit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
1.12.9.
Detekcija PCR-rezultata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Genetika i statistika pravila u forenzinoj genetici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
1.13.1.
Mendelovo nasljeivanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
1.13.2.
Pravila pri testiranju roditeljstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
1.13.3.
Hardy-Weinbergova ravnotea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
1.13.4.
Uravnoteeno vezivanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
1.13.5.
DNA-dokazni materijali u sudstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
1.13.6.
1.13.7.
1.14.
1.15.
1.16.
1.17.
1.1.
Dokazivanje oinstva (roditeljstva) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Matematiki postupci i dokazivanje oinstva indeks oinstva ili
kombinirani indeks oinstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.7.1.
Vjerojatnost oinstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.7.2.
Neiskljuenost sluajne osobe u opoj populaciji (random
man not excluded ili RMNE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.7.3.
Bezmajinsko testiranje oinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.7.4.
Utvrivanje majinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.7.5.
Raunanje roditeljstva prema strukturi mijeanih populacija. . . . .
1.13.8.
Identifikacija ljudskih ostataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.8.1.
Identifikacija rtve putem roditelja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.8.2.
Identifikacija rtve putem djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.9.
Utvrivanje roditeljstva nasuprot forenzinoj identifikaciji. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.10. Forenzina identifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.13.10.1. Individualizacija i identifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Analiza mijeanih tragova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prezentacija rezultata dobivenih uporabom Y-STR sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Forenzina analiza DNA biljnoga podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Forenzina analiza DNA ivotinjskoga podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uvod
DNA (engl. Deoxyribonucleic Acid; hrv.

deoksiribonukleinska kiselina) analiza danas
nesumnjivo ima nezamjenjivu ulogu u forenzinim znanostima. Od 1985. godine, kada
su Alec Jeffreys i suradnici pr vi put primijenili
analizu DNA u rjeavanju forenzinih problema, do danas su irom svijeta upravo tom metodom rasvijetljeni brojni sudskomedicinski sluajevi [1,2]. Nedvojbeno je da je DNA-analiza postala novi oblik znanstvenog dokaza
koji javnost i struka neprekidno procjenjuju. Sve
vie sudova irom svijeta prihvaa rezultate koji
se temelje na analizi DNA, a ve danas je ova
tehnologija gotovo opeprihvaena u veini
pravnih sustava. Nekoliko je glavnih primjena analize DNA u sudskoj medicini: istraivanje kriminalnih radnji, utvrivanje identiteta
osoba i dokazivanje srodstva. Prema nekim
spoznajama, samo se u Sjedinjenim Amerikim Dravama godinje uini vie od stotinu
tisua DNA-analiza u svrhu razliitih vjetae-
37
38
39
40
42
45
45
46
46
47
49
50
51
52
53
54
55
nja. Podatak da se vie od 30% mukaraca koji

su optueni kao mogui oevi iskljui upravo
zahvaljujui DNA-tehnologiji najbolje govori o vanosti analize DNA. DNA innocence
project, pokrenut u Sjedinjenim Amerikim
Dravama radi oslobaanja pogrjeno optuenih osoba, upravo je zahvaljujui analizi DNA
u proteklih desetak godina oslobodio stotinjak
osoba, od kojih su neke bile osuene na smrtnu kaznu. Ta je metoda odigrala izuzetno bitnu ulogu i na naim prostorima u projektima
identificiranja rtava rata, kako u Hr vatskoj,
tako u njezinu najbliem susjedstvu. Primjenom ovog monog molekularnog orua
vraena su imena tisuama posmrtnih ostataka, a njihovim obiteljima pruena je mogunost da barem dostojanstveno pokopaju svoje
najblie. Premda je razvoj DNA-tipizacije u forenzinim znanostima bio iznimno brz, on jo
uvijek nije zavren i danas smo svjedoci nove
ere razvoja DNA-tehnologije koji ukljuuje
automatizaciju i chip tehnologiju. U ovom
poglavlju knjige bit e prikazana osnova grae
Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu
DNA, naela nasljeivanja genetike informacije, tehnoloka dostignua u analizi DNA, kao
i uobiajene primjene matematikih postupaka u sudskomedicinskoj praksi.
1.2.
Kratak prikaz povijesti

istraivanja DNA
Jo od vremena starih Grka postojala je

potreba tumaenja nastanka bolesti koje su
se kao po nekim jasnim obrascima ponavljale
u pojedinim obiteljima. Naravno, osim iskustvenih spoznaja, koje su same po sebi vane,
ali ipak nedostatne, principi tadanjeg razumijevanja genetike temeljili su se na opaanju.
Tek pojavom austrijskoga sveenika Gregora
Mendela, koji se esto naziva i ocem moderne genetike, postavljeni su temelji genetike
kakvu poznajemo danas. Mendel je, radei
s vrtnim grakom, postavio osnovne principe
nasljeivanja, o kojima e biti vie rijei u daljnjem tekstu. Iako je pr ve rezultate objavio jo
godine 1900., oni su bili potpuno zaboravljeni sve do 1890. go dine, kada su ih drugi
znanstvenici ponovno potvrdili u trima razliitim laboratorijima. Sljedee vano otkrie uslijedilo je godine 1944., kada je Oswald
Avery sa suradnicima pokazao da su geni graeni od osnovne nasljedne tvari DNA (engl.
deoxyribonucleic acid; hrv. deoksiribonukleinska kiselina). Strukturu DNA prvi su prikazali nobelovci James Watson i Francis Crick,
1953. godine, i time postavili temelje razvoju
moderne molekularne genetike [3]. Spoznaja
o broju kromosoma u ovjeka uslijedila je godine 1956., kada je potvreno da je kompletan
ljudski genetiki materijal smjeten u 23 para
ili ukupno 46 kromosoma. Jo je 1980. godine David Botstein sa suradnicima pokazao
da postoje male varijacije u nasljednom materijalu, koje se razlikuju od osobe do osobe,
a Alec Jeffrey je 1985. pokazao da odreene re-
gije DNA sadravaju ponavljajue sekvencije

koje se razlikuju od osobe do osobe. Upravo
ta spoznaja bila je kljuna u rjeavanju pr voga
forenzinog sluaja koritenjem analize DNA.
Naime, nakon ubojstva dviju djevojaka, Lynde
Mann i Dawn Ashworth, 1983. i 1986. godine
policija je organizirala testiranje vie od 4 000
mukaraca i u konanici pronala ubojicu [4].
No, otkrie PCR (engl. polymerase chain reaction) postupka ili lanane reakcije polimerazom zasigurno je jo 1986. godine bitno odredilo budunost analize DNA i u klinikoj i
u forenzinoj medicini. Naime, otkriem ove
tehnologije postalo je mogue analizirati bioloke uzorke koji sadravaju minimalne koliine
DNA. Svjedoci smo revolucionarnog otkria
strukture ljudskoga genoma 2001. godine do
kojega su dole dvije odvojene skupine istraivaa, pr va, Internacionalni konzorcij za sekvencioniranje humanoga genoma pod vodstvom
Erica Landera, i druga pod vodstvom Craiga
Ventera iz Celera Genomics. [5,6] Cilj obiju
skupina bio je utvrditi potpuni slijed svih nukleotida ljudskoga genoma koji sadrava oko 3
109 parova baza. Pravo iznenaenje uslijedilo je kad se otkrilo da ljudski genom ima samo
20 000 do 25 000, a ne kako se prije predvialo 100 000 gena. No, prema svemu sudei,
zbog alternativnog prekrajanja (alternative
splicing) izvjesno je da pojedinani geni daju
vie od jedne mRNA, to, prema nekim predvianjima, rezultira injenicom da navedeni
broj gena kodira vie od 100 000 proteina.
Ono to posebno iznenauje jest injenica
da samo neto vie od 1% ukupne DNA sadrava sljedove koji kodiraju proteine [7]. U vremenu koje je pred nama, znanstvenike oekuje
velik posao u otkrivanju funkcije brojnih gena i
njihovih interakcija, kao i u razvoju mogue
genske i stanine terapije. Sva nova otkria iz
podruja molekularne genetike imat e vanu ulogu u razvoju novih tehnologija i metoda u forenzinoj DNA-analizi.
Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu
1.3.
Uvod u humanu genetiku
Sva iva bia, pa tako i ovjek, graena

su od stanica, koje istodobno tvore najmanje
strukturne i funkcijske jedinice naeg organizma. Bitna je razlika izmeu dviju postojeih
skupina stanica: prokariotskih i eukariotskih.
Prokariotske stanice nemaju jezgru, ni druge
stanine organele, prosjene su veliine oko
1 m i sadravaju jednu krunu molekulu
DNA. Prokariotske su stanice uglavnom bakterije i sadravaju tzv. ekstrakromosomalnu
DNA (plazmidi), koja kod bakterija moe
stvarati rezistenciju/otpornost na pojedine
antibiotike. Eukariotske su stanice i do deset
puta vee od prokariotskih stanica, imaju jezgru i niz staninih organela, a DNA im je najveim dijelom smjetena u vie linearnih tvorbi, tzv. kromosomima, lociranima u jezgri.
Na osnovi takve stanine grae gljive, biljke,
ivotinje i ljudi ubrajaju se u eukariotske organizme. Pretpostavlja se da je ljudski organizam graen od 200 razliitih vrsta stanica dok
je ukupan broj stanica oko 100 trilijuna. Iako
su ljudske stanice specijalizirane za razliite
funkcije, po svojoj su strukturi uglavnom vrlo
sline, i, u svojoj osnovi, graene su od jezgre,
citoplazme i membrane. Osnovna genetika
informacija smjetena je u jezgri, dok se u citoplazmi nalaze brojne stanine strukture koje odravaju stanicu na ivotu (sl. 1-1). Jedna
od tih struktura, vana za proizvodnju stanine energije, jest mitohondrij. S forenzinoga
stajalita mitohondriji su vani jer sadravaju
mitohondrijsku DNA (mtDNA), koja se nasljeuje izravno putem majinske linije (o
mtDNA bit e vie rijei u poglavlju posveenom toj temi). No, ukratko, mtDNA ne sadrava introne, ne podlijee klasinoj rekombinaciji, uestalost mutacija bitno je ea nego kod
nuklearne DNA. Ljudska stanica sadrava oko
100 10 000 mitohondrija, pri emu svaka od
njih posjeduje vie cirkularnih kopija mtDNA
koja pak sadrava 16 569 parova baza. Upravo ova injenica jedan je od osnovnih dokaza
simbiogenetike teorije evolucije. Naime, mitohondriji i mtDNA imaju znatan broj znaajki
koje se veu za prokariotske organizme i na taj
nain upravo sugeriraju da je ova organela nastala od davno adsorbiranoga (endosimbiotskoga)
prokariotskoga organizma, to je bio jedan od
bitnih momenata za razvoj najprije jednostaninih, a zatim i viestaninih eukariotskih organizama. Iako veliina prosjene stanice odgovara
otprilike 1/10 promjera dlake, pronalaenje
biolokih tragova koji sadravaju dostatan
broj stanica nedvojbeno moe biti presudno
u rjeavanju sudskomedicinskog sluaja.
1.4.
Kromosomi i geni
S obzirom na injenicu da svaka osoba

naslijedi polovinu genetikoga materijala
od oca, a polovinu od majke (svakako ne raunajui njezinu mitohondrijsku DNA koja
se nasljeuje iskljuivo majinskom linijom),
DNA-testiranjem moe se utvrditi genetika
povezanost izmeu ispitanih osoba. Sljedea
vana osobina DNA jest da je izuzetno stabilna
molekula i da se tijekom vremena, ako je pravilno pohranjena, u in vitro uvjetima redoslijed njezinih sastavnih jedinica ne mijenja,
pa se pravilno pohranjen uzorak moe iskoristiti za usporedbu njegova DNA-profila s
profilom nekoga drugog uzorka uzetog i nakon nekoliko godina. Zbog svega navedenog
jasna je golema uloga analize DNA u sudskoj
medicini, te e se stoga u daljnjem tekstu vie
pozornosti posvetiti toj tzv. molekuli ivota i
svemu onomu to je ini tako jedinstvenom.
Kao to je ve reeno, jezgrina DNA genetiki
je materijal koji nosi nasljednu poruku, zapisanu u genima. Drugim rijeima, geni su aktivni
segmenti koji se nalaze na tono odreenim
mjestima (lokusima) lanaca DNA uzvojni-
mitohondrij
mitohondrijska
DNA
jezgra
citoplazma
kromosom
stanica
DNA
molekula DNA
parovi baza
Slika 1-1. Vrlo pojednostavnjen prikaz strukture eukariotske stanice koja sadrava jezgru i citoplazmu.
U jezgri se nalazi osnovni nasljedni materijal, tzv. jezgrina ili nuklearna DNA. Isto tako u jezgri su
prikazani kromosomi i osnovni genetiki materijal, dvostruka uzvojnica DNA. S druge strane u citoplazmi
su smjetene brojne stanine organele vane za preivljavanje stanice. Meu tim su organelama i mitohondriji, koji sudjeluju u proizvodnji stanine energije. S forenzinoga stajalita mitohondriji su vani jer
sadravaju mitohondrijsku DNA (mtDNA) koja se, prema dosadanjim spoznajama, nasljeuje iskljuivo
preko majke, nalazi se u velikome broju kopija te se esto rabi pri identifikacijama osoba u sluajevima
kada jezgrina DNA nije dostatna. Slikovito su prikazani mitohondrij i cirkularna molekula mtDNA.
ce. Zahvaljujui normalnom funkcioniranju gena, svaka jedinka ima odreene parametre rasta i razvoja organizma (npr. genetiki
je odreeno da osoba ima 2 ruke i 2 noge), ali
i neke druge parametre, kao npr. boju oiju,
visinu itd. Na temelju navedenog oito je da
je DNA sredinja molekula ivota koja, kao
primarni (osnovni) nosilac nasljedne informacije, kontrolira rast i razvoj svakoga ivog
bia. Ukupna jezgrina DNA duga je vie od 1
m i smjetena je u strukturama koje se nazivaju
kromosomima. Svaki kromosom prije replikacije sadrava po jednu molekulu DNA. Rije
kromosom izvedenica je od dviju grkih rijei
chromos, to znai boja, i soma to znai tijelo. Od ukupno 46 kromosoma koji se nalaze u
tjelesnim stanicama svakoga pojedinca, 23 je
naslijeeno od majke, a 23 od oca. Tonije, pri
stvaranju nove jedinke, 23 kromosoma dolaze
iz jajne stanice, a 23 iz spermija. Kromosomi
se u jezgri nalaze u parovima, te se u ovjeka
nalazi ukupno 23 para kromosoma. Jedan
od tih parova ine tzv. spolni kromosomi (X, Y)
koji su vani u odreivanju spola svake jedinke
i meusobno se razlikuju. Preostala 22 para
nazivaju se autosomima a homologni su u oba
spola. Iskljuujui mogue kromosomske anomalije, openito vrijedi pravilo da dva X-kromosoma (XX) odreuju enski, a kombinacija X i Y-kromosoma (XY) muki spol. Ovdje je
vano napomenuti da sve tjelesne stanice (npr.
kotane stanice, stanice koe, bijele kr vne stanice itd.) sadravaju po 46 kromosoma (23 para), dok spolne stanice (spermiji i jajace) sadravaju upola manje, tonije, 23 kromosoma.
Velik broj znanstvenih istraivanja pokazao je
da postoje i odreeni geni locirani u mitohondrijskoj DNA, te je ispitivanje njihove funkcije
u posljednje vrijeme postalo veoma intenzivno
A)
[8]. Fiziki poloaj gena na kromosomu naziva

se lokus. Dva autosoma koji ine par odgovaraju jedan drugomu i po strukturi i po funkciji.
Zato se takva dva kromosoma, koja su slina
po grai i nose identine gene, nazivaju homolognim kromosomima. Nadalje, varijante gena
koji na homolognim kromosomima zauzimaju isti poloaj ili lokus i koji na razliite naine odreuju isto genetiko svojstvo nazivaju se
aleli. Aleli su, u biti, modaliteti istoga gena ili genetikog lokusa s razlikom u sekvenciji ili duini.
Sljedei pojmovi koji se vrlo esto rabe u genetici, pa tako i u sudskoj medicini, jesu homozigot
i heterozigot. Homozigot oznauje genotip (genski prikaz) koji ima identine alele, odnosno
iste genske varijante na odreenom lokusu
na paru homolognih kromosoma. Nasuprot
tomu, heterozigot oznauje osobu ili genotip
koji ima 2 razliita alela na odreenom lokusu
na paru homolognih kromosoma (sl. 1-2.). Tipino, jedan alel ima DNA normalne grae,
dok drugi ima odreenu mutaciju po kojoj
se razlikuje od pr voga. No taj se izraz rabi i
u sluajevima postojanja dvaju razliitih, ali
funkcionalno normalnih alela.
B)
C
C1
Slika 1-2. Pojednostavnjen prikaz para homolognih kromosoma, gdje se mogu uoiti 2 genotipa: A)
homozigot (na paru homolognih kromosoma nalaze se dva identina alela prikazana crvenom bojom
kao CC), i B) heterozigot (na paru homolognih kromosoma nalaze se dva razliita alela, i to alel C, prikazan crvenom bojom, i alel C1 prikazan plavom bojom.
1.5.
DNA (deoksiribonukleinska kiselina)
Molekula DNA graena je u obliku

dvostruke uzvojnice i smjetena je u svih 46
kromosoma. DNA ine jedinice zvane nukleotidi i humani genom sadrava oko 3 109 takvih
jedinica. Sam nukleotid sastavljen je od triju
podjedinica: pet-ugljinog eera, fosfatne
skupine i nukleotidnih baza koje sadravaju
duik, a zovu se: adenin (A,) gvanin (G), citozin (C) i timin (T). Dobro je upamtiti da
se u dvostrukom lancu adenin uvijek spaja s
timinom (A-T), a citozin s gvaninom (C-G).
U normalnim uvjetima nije mogue sparivanje baza po nekoj drugoj shemi.
Upravo te vodikove veze izmeu adenina i
timina (povezani dvostrukom vodikovom vezom) te gvanina i citozina (povezani trostrukom vodikovom vezom) odravaju dvostruke
lance nukleotida u DNA zajedno (sl. 1-3.) i
daju izuzetnu stabilnost ovoj molekuli. Svaki
pojedinani kontakt izmeu navedenih jedinica naziva se par baza (pb), a cijeli ljudski genom ima oko 3 milijarde parova baza.. Izmjene navedenih baza ili razlika u broju ponavljanja parova baza koje imaju odreen redoslijed
ine osnovu utvrivanja identiteta osobe.
Poznato je da veina DNA sljedova ne
sadrava gene, nego slui kao pomoni
genetiki materijal. Takvi su sljedovi najee visokopolimorfni i odreeni su razliitim
brojem ponavljajuih DNA-sekvencija. U takve
ponavljajue sljedove svrstavaju se i promjenjivi
broj ponavljajueg niza ili VNTR (engl. variable number tandem repeats) [9-12]. Lokusi se
meusobno mogu razlikovati po jednom ili
vie takvih ponavljanja (VNTR). Jedna od
metoda za analizu VNTR-a jest polimorfizam
duljine umnoenih ulomaka ili AFLP (engl.
amplified fragment length polymorphism) [13,
14], ali se mogu koristiti i druge metode koje
e biti kasnije objanjene. Primjerice, kad
odgovarajui slijed dug tri baze kodira neku
aminokiselinu u proteinu, naziva se kodon.
Kad je broj i redoslijed tih sljedova naruen,
moe doi do poremeaja strukture, to je jedan od preduvjeta za razvoj genetike bolesti. Primjer dviju bolesti koje ukljuuju trinukleotidna
ponavljanja jesu mentalna retardacija vezana
uz kromosom X (fragilni X) i Huntingtonova bolest. Veina se VNTR-lokusa nalazi u
dijelovima DNA koji ne kodiraju proteine ili u
intronima nekodirajuim dijelovima gena.
S obzirom na visoki stupanj molekularne
raznolikosti VNTR-a lokusi su se dugo rabili u forenzinim analizama uzoraka, tijekom
kojih se ispituje jedan ili vie takvih lokusa.
Za veinu forenzinih DNA-testiranja rabili
su se lokusi koji se nalaze na 44 autosoma.
Ipak, relativno duga i skupa procedura, kao i
sloenost prezentiranja krajnjih rezultata, uvjetovale su potiskivanje uporabe ovih biljega
u podruju forenzine DNA-analize.
Otkrie i primjena novih, molekularno
manjih biljega, znatno su ubrzali taj proces.
Rije je o tzv. kratkim tandemski ponavljajuim sekvencijama (short tandem repeats STR)
TACGTAAAT T
ATGCAT T TAA
Slika 1-3. Pojednostavnjen prikaz dvolanane molekule DNA i redoslijed sparivanja parova baza na
odmotanom DNA-segmentu. Valja uoiti da se A uvijek vee za T, a G za C.
i o njima e biti neto vie rijei u iduim dijelovima ovoga poglavlja.
1.6.
Varijabilnost (raznolikost)
DNA
Analiza DNA u sudskoj medicini temelji

se na spoznaji da je samo 0,5% DNA razliito
u svake osobe. No upravo taj mali dio DNA sadrava velik broj tzv. polimorfizama (gr. poly
mnogo; morfoma oblik), odnosno razlika u DNA sekvenci meu pojedincima, pa
zato moemo s gotovo potpunom sigurnou
tvrditi da svatko od nas ima jedinstvenu genetiku grau, naravno, osim jednojajanih
blizanaca. Upravo se na injenici da smo svi
dovoljno genetiki razliiti zasniva analiza
tragova pronaenih na mjestu dogaaja, identifikacija rtava, utvrivanje poinitelja silovanja
ili rutinirano utvrivanje srodstva. Kod veine
lokusa koji kodiraju proteine postoji samo jedan oblik gena. To je zbog toga to veina gena
nije tolerantna spram mutacija. Oni geni koji
toleriraju mutacije imaju vie od jednog oblika, tj. imaju svoje alele. Lokusi koji sadravaju
alele koji se pojavljuju s relativno visokom uestalou nazivaju se polimorfnim lokusima. Genetika varijabilnost kod krvnih grupa, serumskih proteina i transplantacijskih antigena na
razini proteina odraz je upravo tog polimorfizma, to jest varijabilnosti na razini DNA.
Napredak u DNA-tehnologiji omoguio je
otkrivanje tih varijabilnosti (polimorfizama)

kod specifinih DNA sljedova. Na slici 1-4.,
koja prikazuje primjere genskog polimorfizma,
tonije, sekvencijski polimorfizam, prikazano
je postojanje dvaju alela za jedan gen (izmjena jednog para baza je uokvirena).
Drugi oblici polimorfizama jesu promjene u duljini DNA izmeu dvaju homolognih segmenata DNA (sl. 1-5. i 1-6.).
Tijekom laboratorijskog rada potrebno
je promjene unutar odreenih segmenata
DNA prikazati jasnom i razumljivom metodom koja e pregledno pokazati razliku u
duljini DNA izmeu dvaju mikrosatelitnih
alela. Na slici 1-6. pojednostavnjeno je prikazana razlika u duljini DNA izdvojenoj iz dvaju
promatranih uzoraka.
1.7.
Struktura i nomenklatura
STR-biljega
Razvojem projekta ljudskoga genoma

koji je oznaio poetak iscrpnog prouavanja
i kartiranja humanih gena, nametnula se
potreba za razvojem uputa o identifikaciji i
oznaivanju novih gena te ukljuivanju starih,
postojeih sustava. Zaetak svega jest ono to
je danas poznato kao Meunarodni sustav za
nomenklaturu gena (International System of
Gene Nomenclature ili ISGN), (1987.) [15]. U
meuvremenu su uslijedile i posebne preporuke DNA-komisije meunarodnoga drutva za
A TGCA T T T AA
A TGCAC T T AA
T ACGT AAA T T
T A CG T GAA T T
Slika 1-4. Primjer sekvencijskog polimorfizma (postoji promjena samo u jednom paru baza DNA), gdje
je par baza T-A (lijevo u utom kvadratiu) zamijenjen novim baznim parom C-G (desno, u utom kvadratiu). Navedena mutacija ne mora imati nikakva utjecaja u smislu nastanka bolesti, no moe biti vrlo
vana u forenzinoj analizi pri utvrivanju identiteta osobe.
M
1
AGA T
AGA T
AGA T
AGA T
AGA T
TCTA
TCTA
TCTA
TCTA
N
TCTA
AGA T
AGA T
AGA T
AGA T
AGA T
AGA T
AGA T
TCTA
TCTA
TCTA
TCTA
TCTA
TCTA
TCTA
Slika 1-5. Primjer polimorfizma u duljini DNA (mikrosatelitna ponavljanja). DNA sekvencija M (crveno)
sadrava 5 ponavljanja sekvencija AGAT, dok DNA sekvencija N (plavo) sadrava 7 AGAT ponavljanja. Zbog
preglednosti i boljeg razumijevanja polimorfizma u duljini svaki analizirani DNA-ulomak (alel) prikazan
je razliitom bojom. Ovdje prikazani DNA-ulomci (aleli) mogu se pratiti i na sljedeoj slici.
A)
AL
B)
Slika 1-6. Pojednostavnjeni prikaz razlike u duljini ulomaka DNA. A) Slika nakon gel elektroforeze, gdje
se uoava razliita duljina ulomaka DNA M i N u odnosu na alelne ljestve (AL), (DNA za koju su nam poznate
duljine pojedinanih ulomaka DNA i na osnovi kojih odreujemo duljine drugih ulomaka DNA koje treba
analizirati). B) Histogram analize DNA nakon raunalne obradbe podataka, gdje se uouje prisutnost alela M (crveno) i N (plavo), iako se meusobno razlikuju u samo jednom ponavljajuem nizu sekvencija AGAT.
Brojevi 5 i 7 oznauju broj ponavljajuih sekvencija. Radi preglednosti i boljeg razumijevanja polimorfizma u
duljini analizirani ulomci DNA prikazani su razliitim bojama.
forenzinu humanu genetiku (DNA Commission of the International Society for Forensic Human Genetics) u vezi s uporabom, pr voprimjenjivanih polimorfizama duljine restrikcijskog
ulomka (RFLP) i metodom lanane reakcije
polimerazom (PCR) [16,17].
Tendencija masovne primjene STR-biljega uvjetovala je i njihovo jasno definiranje
kao molekularnih polimorfizama koji se iroko primjenjuju u forenzinoj genetici. STR-
-biljezi sastoje se od sekvencija duljine 27 (a

prema pojedinim izvorima od 1 do 10) baznih
parova koje se na definiranom lokusu ponavljaju odreen broj puta (sl. 1-7). Broj ponavljanja razlikuje se od osobe do osobe. Ipak,
nije neuobiajeno da dvije osobe imaju iste
alelne varijante na promatranom STR-lokusu,
pa ak i da se poklapaju i na dvama ili trima
STR-lokusima, ali najmanja teorijska vjerojatnost da postoje dvije osobe s identinim alel-
A)
a)
9 mikrosatelitnih ponavljanja
ATCC
b)
ATCC
B)
a)
TH01
b)
TH01
6 9
Slika 1-7. A) Shematski prikaz tetranukleotidnoga STR-lokusa TH01. a) Ako je broj ponavljajuih nizova
isti u objema alelnim varijantama, onda se radi o homozigotu koji se raunalno detektira samo s jednim
zupcem; b) ako je broj ponavljajuih nizova razliit u objema varijantama, onda se radi o heterozigotu
koji se raunalno detektira s dvama zupcima. B) Prikaz raunalno obraenih rezultata analize DNA a)
homozigota b) heterozigota.
nim varijantama npr. na 15 STR-lokusa zastupljenih u PowerPlex 16 sustavu za kavkazoidno stanovnitvo iznosi 1/1,83 1017 [18].
No, prava vrijednost ovih biljega jest jednostavnost i brzina samoga procesa, kao i
mogunost istodobnoga promatranja veega
broja STR-biljega u takozvanim multipleksnim STR-sustavima, to je omoguilo izuzetno visok stupanj individualizacije pri identificiranju tragova. U posljedenje vrijeme
ove sekvencije, osim svoje iroke primjene u
forenzinoj DNA-analizi, postale su veoma
privlane kao predmet genetikih istraivanja
s medicinskoga aspekta, jer se pokazalo da su
odreeni trinukleotidni STR-lokusi, u sluajevima njihove hiperekspanzije, povezani s
izvjesnim genopatijama.
Najbolje ispitivani i najee ukljuivani
u analize individualne i populacijske razno-
10
likosti jesu tetranukleotidni STR-lokusi, tj.

oni STR-biljezi u ijim se ponavljajuim sekvencijama nalaze etiri baze. No, svoju praktinu primjenu pronali su i pojedini trinukleotidni i pentanukleotidni sustavi. esto
komercijalni multipleksni sustavi pruaju mogunost analize tetra i penta lokusa. Tako se
dobivaju rezultati s visokom razinom indeksa
iskljuivanja.
Poeljne osobine jednog STR lokusa jesu:
1. izraena uestalost heterozigotnosti,
2. jasno definirani ponavljajui nizovi,
3. jasno odreene alelne varijante,
4. jednostavno i pouzdano umnaanje.
Postoji vie tipova STR-lokusa [19]:
1. strukturno jednostavni (simple consisting)
jedan tip ponavljajuega niza [D5S818,
D13SS317, D16S539, TPOX (sl. 1-8.A),
CSF1PO ],
A)
GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT
B)
9.3
TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCA
C)
10
11
12
13
14
15 15.2
TCTA TCTG TCTG TCTG TCTG TCTA TCTA TCTA TCTA TCTA TCTA TCTA TCTA TCTA TCTA TC
Slika 1-8. Shematski prikaz najeih tipova STR-lokusa koji se pojavljuju u standardnom CODIS-setu
lokusa: A) strukturno jednostavni alelna varijanta 9 na TPOX lokusu; B) strukturno jednostavni uz prisutnost nekonzistentnih alelnih varijanti alelna varijanta 9.3 na TH01 lokusu; C) strukturno sloeni uz
prisutnost nekonzistentnih alelnih varijanti alelna varijanta 15.2 na vWA lokusu. Sekvencije ponavljajuih motiva bazirane na osnovi podataka preuzetih s www.cstl.nist.gov/biotech/strbase/images.
Na slici 1-8. prikazani su najei tipovi

STR-lokusa koji su ukljueni u tzv. standardni CODIS (engl. Combined DNA Indexing
System), set lokusa o kojemu e biti vie rijei
u iduim odlomcima ovoga poglavlja.
U listopadu 1993. godine DNA-komisija ISHF-a (International Society of Forensic
Haemogenetics) preporuila je nomenklaturu
STR-lokusa i alelnih varijanti koja je i danas
u uporabi. U nazivu STR-lokusa sadran je
broj kromosoma na kojemu je pronaen, tako npr. za nekodirajue dijelove DNA, npr.
D21S11 znai da je rije o DNA-sekvenciji
(D) smjetenoj na 21. kromosomu [21] koja je single copy ili slijed prisutan u samo
jednoj kopiji, na samo jednom mjestu u genomu (S), i to je 11. otkriveni i kategorizirani
biljeg na 21. kromosomu [11]. Umjesto slova
2. strukturno jednostavni uz prisutnost nekonzistentnih alelnih varijanti (simple with

nonconsensus allels) jedan tip ponavljajuega niza [TH01 (sl. 1-8.B), D18S51,
D7S820 ],
3. strukturno sloeni (compound consisting)
s dva ili vie tipova ponavljajuega niza
(GABRB15),
4. strukturno sloeni uz prisutnost nekonzistentnih alelnih varijanti (compound
with nonconsensus allels) dva ili vie
tipova ponavljajuega niza [D3S1358,
D8S1179, FGA, vWA (sl. 1-8.C) ],
5. kompleksni (complex repeats) vie ponavljajuih nizova s prisutnim insercijskim
DNA sekvencijama (D21S11),
6. hipervarijabilni (hypervariable repeats;
SE33).
1
9.3
TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCAT TCA_
Slika 1-9. Shematski prikaz alelne varijante 9.3 na TH01 lokusu. Broj potpunih ponavljajuih nizova
(TCAT) iznosi 9, dok je zadnji ponavljajui niz nekompletan (TCA_) i ukupni broj baza u njemu iznosi 3.
Stoga se ova alelna varijanta oznauje s 9.3. Inae, ta alelna varijanta izuzetno je uestala u europskoj
populaciji.
11
S, kada se slijed pojavljuje na samo jednom

mjestu, slovo Z je oznaka ako se sljedovi pojavljuju na vie mjesta. Nomenklatura alelnih
varijanti bazira se na broju ponavljajuih nizova sadranih u njoj. Ako alelna varijanta
sadrava devet ponavljajuih nizova, onda se
ona oznauje brojem 9. Ako alelna varijanta
nema uobiajeni ponavljajui motiv, tj. ako je
u njoj sadran matematiki cijeli broj, npr. 9
ponavljajuih nizova te jo jedan dio tog niza
u obliku npr. 3 baze, onda se alelna varijanta
brojano oznauje n.m, tj. 9.3, gdje je n [9]
broj potpunih ponavljajuih nizova, a m [3]
broj baza nekompletnoga ponavljajueg niza
koji alelna varijanta sadrava (sl. 1-9).
S obzirom na to da postoji odreeni broj
STR-biljega koji su otkriveni i imenovani prije ovoga pravila, a da veina od njih ulaze u
sustav pojedinih genskih kompleksa, postoji i
princip uporabe naziva gena ili genskoga lokusa u oznaivanju samog biljega. Primjera radi
jedan od izuzetno informativnih STR-biljega
TH01 ime je dobio po genu u iji sustav ulazi:

tyrosine-hidroxilaze gen, koji je pozicioniran
na 11. kromosomu, to se iz njegova naziva
ne vidi. Oznaka 01 nastala je zbog injenice
da je ta regija pozicionirana u sklopu introna
1 ovoga gena. esto se u literaturi rabi njegovo nadopunjeni naziv s prefiksom HUM (dakle puni naziv HUMTH01) koji dodatno pojanjava da je rije o dijelu gena za humanu
tirozin-hidroksilazu. Osim ovoga, postoji jo
niz STR-biljega ije je imenovanje slijedilo logiki sustav ovoga tipa nomenklature.
1.8.
Analiza spolnih
kromosoma
Analiza spolnih kromosoma vana je u

sluaju potrebe odreivanja spola i ve u startu iskljuuje 50% populacije. Kod svih organizama s kromosomskim odreivanjem spola
A) Y-kromosom
112 bp
X
X
B) X-kromosom
Y
mu{ki spol
106 bp
X
106 bp
X
`enski spol
Slika 1-10. Razlika u grai amelogenina (AMEL-a) u mukarca i ene. Pri umnaanju AMEL-a u mukaraca
dobiva se ulomak duljine 112 pb, dok se u ene dobije DNA ulomak duljine 106 pb. U sluaju A) odreen je muki spol s obzirom na postojanje X i Y kromosoma. Naime, u mukaraca pri umnaanju AMEL-a
primjenom PCR-metode (lanana reakcija polimerazom) pojave se dva DNA-ulomka veliina 112 pb (zeleno) i 106 pb (plavo). Isto se vidi i nakon raunalne analize umnoenih DNA-ulomaka pojavljivanjem
dvaju zubaca razliitih veliina. U sluaju B) postojanjem 2 X-kromosoma odreen je enski spol. U tom
sluaju nakon PCR-umnaanja pojave se dva ulomka identine duljine (106 pb), to nakon raunalne
obradbe umnoenih DNA-ulomaka rezultira pojavljivanjem jednog zupca. Radi preglednosti, na slici
je zelenom bojom prikazan DNA-ulomak duljine 112 pb karakteristian za mukarce, a plavom bojom
DNA-ulomak duljine 106 pb karakteristian za ene.
12
po modelu XY, opepoznato je da se pojam

spolni kromosom odnosi na kromosomske
entitete genoma neke individue i vrste, koji
su odgovorni za kromosomsko odreivanje
spola. Gen koji se najee analizira pri utvrivanju spola naziva se amelogenin (AMEL),
a nakon umnaanja ciljanih dijelova navedenoga gena PCR-metodom mogue je pojavljivanje DNA-ulomaka razliitih duljina. Varijanta gena na X-kromosomu kraa je za 6 bp u
odnosu na varijantu na Y-kromosomu (muki
spol). Na slici 1-10. detaljno su prikazani principi utvrivanja spola ovom metodom.
Suglasno kriterijima Denverske konvencije, humani Y-kromosom pripada skupini
G, odnosno kategoriji najkraih kromosoma
u humanoj garnituri, skupini u kojoj su jo i
kromosomi 21. i 22. Sadrava oko 50 milijuna
baznih parova, to ini oko 1,8% ukupnog humanoga genoma. Kromosom Y moe pruiti
vane informacije ako je u pitanju odreivanje
nasljednih linija nekog specifinog mukarca.
To je mogue jer kromosom Y sadrava visoko
polimorfne regije [20]. Ljudski kromosom Y
prisutan je u normalnih mukaraca u jednoj
kopiji, nasljeuje se po ocu, te 95% njegova
kompleksa ne podlijee rekombinaciji. Samo
5% toga kromosoma potencijalno se moe
rekombinirati s drugim spolnim X-kromosomom i ta se regija naziva pseudoautosomnom
regijom X- i Y-kromosoma. U forenzinim
analizama kromosom Y ima vanu ulogu u
sluajevima silovanja, posebice u onima koja
ukljuuju vie od jednog mukarca [21]. Ovi
biljezi takoer mogu biti korisni u sluajevima dokazivanja roditeljstva, kada su djeca mukoga spola, te u procesu identifikacije, kad su
prisutni srodnici samo s oeve strane. Osim toga, Y-kromosom sve se vie rabi u utvrivanju
migracije pojedinih naroda tijekom prolosti,
jer Y-kromosom ne podlijee rekombinaciji
tijekom generacijskoga prenoenja genetikog
materijala [22].
U posljednjih nekoliko godina zabiljeen

je znatan priljev populacijskih podataka vezanih za nerekombinirajuu regiju Y-kromosoma [23], kako u svijetu, tako i u Europi. Osim
toga to su neka od tih istraivanja ponudila
izuzetno zanimljive modele i scenarije ljudske
povijesti na naim prostorima [24,25], ona su
promovirala i uporabnu vrijednost tzv. SNP-biljega (single nucleotide polymorphism), koji se
zasnivaju na zamjeni, dodavanju ili isputanju
samo jednoga baznog para. O tim biljezima bit
e neto vie rijei u iduim dijelovima ovoga
poglavlja. Nadalje, analiza Y-STR-a (kratkih
ponavljajuih sljedova genomske DNA) ima
vanu ulogu u dodue rijetkim, ali vanim
sluajevima kada postoji pomanjkanje amelogenin gena u mukarca [26].
Sa stajalita sudske prakse bitno je naglasiti da utvrivanje i eventualno poklapanje Y-STR DNA profila dvaju tragova, bez obzira
na to o koliko se analiziranih molekularnih
biljega radilo, ne znai potpunu individualizaciju. Naime, Y-kromosom se nasljeuje po
mukoj liniji, tj. s oca na sina, tako da identian
profil imaju sve muke osobe povezane s
oinskom rodbinskom linijom. Uvjet relativno maloga stupnja molekularne raznolikosti izmeu biljega lociranih na tome kromosomu potjee od odsutnosti rekombinacije
gena na 95% njegove duljine te od mehanizma
sluajnih mutacija kao jedinoga mogueg puta
nastanka polimorfizama. Stoga najei stav
pri interpretaciji rezultata na sudu, a u sluaju
poklapanja Y-STR profila uzoraka, jest da se
navedena osoba ne moe iskljuiti kao potencijalni bioloki izvor analiziranoga traga. Uz
to se najee prilae relativna frekvencija
pojavljivanja utvrenoga Y-STR profila, tj.
haplotipa u konkretnoj, regionalnoj ili svjetskoj populaciji. Neki pak autori sugeriraju statistike metode koje su izuzetno sline onima
koje se primjenjuju u prikazivanju rezultata
analize mitohondrijske DNA.
13
Jedan od pokazatelja koliko je ozbiljno i

bitno analiziranje Y-kromosoma u forenzinoj
DNA-analizi jest i relativno velik broj komercijalnih multipleksnih sustava koji omoguuju
istodobnu analizu vie od 10 STR-lokusa, kao
to su: Y-PLEXTM (ReliaGene), PowerPlexY
(Promega Corporation), AmpFLSTRYfiler
PCR Amplification Kit (Applied Biosystems) i
drugi.
Primjena humanog kromosoma X, i u
populacijskoj i u forenzinoj genetici, dobila je
na znaenju u proteklih nekoliko godina [27].
Za razliku od Y-kromosoma, ovakav pristup
moe biti uinkovit u sluajevima ispitivanja
oinstva enskih potomaka u uvjetima kada
potencijalni otac nije prisutan te se testiranje
realizira ispitivanjem njegove rodbine. Osim
toga, odreeni se rezultati mogu ostvariti i u
analizi majinstva, i to najuinkovitije u analizi veze majkasin, to uistinu jest rjee, ali se
ipak i danas provodi u razliite svrhe.
Uporaba ovoga biljega jo uvijek je relativno ograniena i poglavito se zasniva na kombiniranoj uporabi X-vezanih biljega s uobiajenim autosomnim lokusima [28]. Jedan od
razloga ove ogranienosti bio je nedostatan
broj ispitanih molekularnih biljega na ovom
spolnom kromosomu, kao i nedoreenosti
u populacijskim podatcima i izraunavanju
forenzino-statistikih pokazatelja. Ipak, sve
vei broj autora posvetio se ovomu problemu
tako da je logino predvidjeti da e u vrlo kratkome razdoblju primjena toga intrigantnoga
kromosoma postati znatno intenzivnija.
1.9.
Mitohondrijska DNA
(mtDNA)
Mitohondrijska DNA (mtDNA) ili, kako je neki nazivaju, citoplazmatski kromosom, takoer je oblik DNA koji se analizira
i rabi u forenzici i ini priblino 1% ukupne
stanine DNA. O mtDNA bit e vie rijei
14
u sljedeem poglavlju, no ovdje emo kratko

upozoriti na neke njezine najvanije karakteristike. MtDNA molekula duga je 16 569
pb, krunog je oblika i ne sadrava intronske
sljedove. Dvije su nekodirajue visokopromjenjive regije posebno znaajne za forenzine
analize: HV1 i HV2. Za razliku od jezgrine
DNA, mitohondriji i njihova DNA potjeu
od citoplazme jajne stanice koja je pridonijela
nastanku zigote te stoga potjeu od majine
strane. Prema tome, mtDNA nasljeuje se
po majci i oznauje enske pretke nekog pojedinca. Suprotno od jezgrine DNA, mtDNA
moe biti prisutna i u nekoliko tisua kopija.
Budui da se molekule mtDNA repliciraju
neovisno jedna o drugoj, za razliku od jezgrinih kromosoma kod kojih pr vo doe do
replikacije DNA, a sparivanje homolognih
kromosoma i rekombinacija gena nastaje u
mejozi I, ne postoji mehanizam rekombinacije mtDNA. Mutacije koje mogu dovesti do
promjene slijeda parova baza jedini su izvor
varijabilnosti mtDNA. Budui da se mtDNA
nasljeuje po majci, osoba ne moe biti heterozigot, a upravo je to korisno u odreivanju
majinskih nasljednih linija unutar obitelji i
populacija. MtDNA se ponajprije rabi u forenzinim sluajevima kad je potrebno analizirati dokazni materijal koji ne sadrava dostatnu jezgrinu DNA [29]. MtDNA takoer
nalazimo u tkivima koja ne sadravaju jezgre,
kao to je to sluaj s vlasi kose. No, jedan od
velikih problema u radu s mtDNA iz kose
jest prisutnost dviju ili vie subpopulacija
mtDNA u jedne osobe (heteroplazma). Heteroplazma je najvjerojatnije rezultat uestalijih pogrjeaka, tj. mutacija tijekom replikacije mtDNA nego to se dogaa kod jezgrine
DNA. Razlog je moda taj to se molekule
mtDNA repliciraju neovisno jedna o drugoj
i to nisu strogo vezane uz mejotiku ili mitotiku diobu stanice. Budui da svaka stanica
sadrava populaciju mtDNA-molekula, poje-
dine stanice mogu sadravati neke molekule

koje imaju odreenu mtDNA-mutaciju koju
druge nemaju. Mogue je da je ovaj fenomen
odgovoran za razliitu izraenost bolesti koje
se nasljeuju preko mitohondrija. Meutim,
mogue je i da se broj mutiranih mtDNA-molekula mijenja tijekom replikacijske segregacije, dok se stanice dijele i broj mitohondrija
raste. Heteroplazma je vana za forenzine
namjene jer moe pomoi pri forenzinom ispitivanju identiteta, ali isto tako moe analizu
uiniti veoma sloenom. Ipak je nezaobilazna
injenica da je heteroplazma novi stupanj varijabilnosti, koji u veini sluajeva moe poveati tonost mtDNA-testiranja. Dodatni podatci o ovoj problematici mogu se nai u odlinom lanku koji su napisali Holland i Parson
[30]. MtDNA ima vanu ulogu u identifikaciji ljudskih ostataka, posebice skeletnih, kao
i u sluajevima raspadnutih tijela. Jedan od
najglasovitijih sluajeva rijeenih s pomou
ove tehnologije identifikacije jest onaj cara
Nikole II., kada je potvreno da je on nosio
istu heteroplazmu kao i ostatci njegova brata
Georgija Romanova, velikog vojvode Rusije
[31]. Analiza mtDNA (sl. 1-11) danas se radi uobiajenom metodom sekvencioniranja,
gdje se usporeuju rezultati dobiveni nakon

analize mtDNA odreenog uzorka s tzv.
revidiranom Andersonovom sekvencijom
[32]. Odnedavna je na raspolaganju i metoda SSOPA (engl. sequence specific oligonucleotides probe analysis), pri kojoj se umnoena
mtDNA hibridizira s postojeim sondama
nanesenima prije na najlonsku ili neku drugu
membranu. Ovim nainom postupci analize
velikoga broja uzoraka znatno se ubrzavaju
[33]. Jedna od takvih analiza prikazana je i na
slici 1-12. S obzirom na postojanje velikoga
broja kopija mtDNA u stanici, pri neopreznom radu lako je mogue kontaminirati uzorak stranom mtDNA.
1.10.
Primjena novih
molekularnih biljega
Forenzina genetika izuzetno je dinamina znanstvena disciplina i jedna od njezinih osnovnih odlika svakako jest gotovo
svakodnevni napredak u smislu otkria novih procedura, molekularnih biljega ili usa-
T A A T C A T GG T C A T AG C T G T T T C C T G T G T GA A A T T G T T A T
100
110
120
130
Slika 1-11. Prikaz analize mtDNA automatskim sekvencioniranjem. Svaki je zubac radi lakega praenja
prikazan razliitom bojom, a svaka boja oznauje razliitu bazu koja gradi DNA. Povie zubaca slovima A
(adenin), G (gvanin), T (timin) i C (citozin) skraeno su prikazane pojedinane baze.
15
Slika 1-12. Prikaz analize mtDNA s pomou metode SSOPA (immobilized sequence specific oligonucleotide probe analysis). HV1 i HV2 je oznaka za hipervarijabilne regije mtDNA, a vidljive su vrpce nastale
kao posljedica vezanja postojee sonde na najlonskoj membrani i specifinog DNA-ulomka nastalog nakon umnoavanja DNA izdvojene iz razliitih osoba. Bitno je uoiti postojanje vrpci razliita izgleda za svaku pojedinanu osobu. Vrpca koja se protee kroz sve analizirane uzorke oznauje pozitivnu kontrolu.
vravanja ve postojeih sustava, a sve radi

unaprjeenja njihove uporabne vrijednosti.
Jedan od najnovijih pristupa koji postupno pronalazi svoju primjenu u forenzinoj
DNA-analizi jest uporaba polimorfizma jednog nukleotida (engl. single nucleotide polymorphism SNP) molekularnih biljega (sl.
1-13.). To su najuestaliji oblici DNA-polimorfizama koji se pojavljuju unutar ljudskoga
genoma. U posljednjih nekoliko godina, posebice otkriem mogunosti primjene novih
tehnika, ove znaajke nukleinskih kiselina
doivjele su potpunu afirmaciju ne samo u populacijsko -genetikim istraivanjima, nego i
u medicinskoj dijagnostici i testiranju identiteta.
Kako je ve navedeno, ovaj se polimorfizam zasniva ponajprije na zamjeni samo jedne
baze u standardnom redoslijedu promatrane
sekvencije. Iako su, u biti, manje polimorfni u
odnosu na danas iroko primjenjivane STRbiljege, njihovo pojavljivanje na gotovo svakih 1 000 pb ini ih izuzetno informativnima.
Jedan od primarnih pravaca razvoja procedura testiranja ovih biljega usmjeren je k do-
16
datnoj analizi mitohondrijske DNA [34].

Naime, kako je ve nagovijeteno u prethod-
G
C
G
C
A
T
G
C
C
G
G
C
G
C
A
T
A
T
C
G
Slika 1-13. Polimorfizam jednog nukleotida

(engl. single nucleotide polymorphism SNP), shematski prikaz zamjene jedne baze u uobiajenom
slijedu nukleotida promatrane DNA-regije.
nim dijelovima ovoga poglavlja, mtDNA ima

tri osnovne znaajke koje joj daju status izuzetno povoljne molekule za uporabu u DNAidentifikaciji: 1. uspjeno izdvajanje iz veoma
degradiranih uzoraka, 2. znaajan stupanj informativnosti kad se kao referentni uzorci
pojavljuju samo oni koji dolaze s majinske
strane i 3. njezina aplikacija, kad mogunost
uporabe nuklearnih molekularnih biljega uope ne postoji [35]. S druge strane, njezina uporaba nailazi na velik problem zbog njezine
izuzetno male diskriminatorne moi. Pristup
analizi velikoga broja SNP-biljega pozicioniranih ne samo na njezinoj hipervarijabilnoj
regiji bitno e utjecati na uveanje njezine diskriminatorne znaajke, a samim tim, vrlo vjerojatno, dat e potpuno novu dimenziju primjeni mtDNA u forenzinoj genetici.
Drugi novi pristup u ovom znanstvenom
podruju ve daje izuzetno obeavajue rezultate. Ovdje nije rije o primjeni nekih novih
molekularnih biljega, nego samo o drukijem
pristupu analizi ve postojeih. Naime, tzv.
miniSTR molekularni biljezi oznauju izmijenjenu verziju ve postojeih standardnih
STR-DNA sekvencija, ija se modifikacija
primarno zasniva na pomicanju, tj. pribliavanju poetnica ovih lokusa njihovu polimorfnome dijelu. Na taj se nain smanjuje
ukupna molekularna masa, tj. veliina ovih
biljega i otvara se velika mogunost njihove
primjene u sluajevima kad se analizira iznimno degradirana DNA. Svoju primjenu ve su
doivjeli u analizi i identificiranju rtava teroristikih napada na New York, tj. identificiranju rtava iz World Trade centra. Trenutano
se radi na razvijanju i optimiziranju miniSTR
multipleksnih sustava kojima se kani omoguiti simultana, istodobna analiza to veega
broja ovih biljega, kao to su Bode Plex 1 i BodePlex 2 (Bode Technology), Minifiler (Applied Biosystems) i drugi [36].
1.11.
Potencijalni bioloki
izvori DNA
U forenzine laboratorije dostavljaju se

razliite vrste tragova radi ispitivanja. Tragovi koji se mogu ispitati primjenom neke od
metoda DNA-analize (s izuzetkom mitohondrijske DNA) ogranieni su na one koji
sadravaju staninu jezgru. U tom smislu iz
sljedeih biolokih izvora mogue je uspjeno
izdvojiti i analizirati DNA:
1. krv i kr vne stanice,
2. sperma i sjemene stanice,
3. tkiva i organi,
4. kosti i zubi,
5. kosa, prhut i nokti,
6. slina, mokraa, feces i druge tjelesne izluine,
7. epitelne stanice prisutne na odjevnim
predmetima.
Ostale vrste biolokih tragova, kao to
je znoj (ako nema u primjesi epitelnih stanica), suze, serum, koji nemaju stanine jezgre
ne mogu se ispitati standardnom analizom
DNA. DNA je izolirana i iz materijala kao
to su eluani sok i stanice fecesa (izmeta).
Meutim, iz ovih je izvora katkad teko dobiti dovoljnu koliinu DNA u uzorcima za ispitivanje. Potrebno je, takoer, napomenuti da,
premda se dobri rezultati analize DNA mogu
dobiti iz nabrojenih tragova, u mnogim sluajevima kakvoa i/ili koliina uzorka pokae
se nepogodnom za analizu DNA.
Uspjenost detekcije DNA-profila analizom odreenog traga primarno ovisi o trima
osnovnim uvjetima:
a) koliini uzorka. Metode analize DNA,
posebno PCR-om (lanana reakcija polimerazom) vrlo su osjetljive, ali i ta osjetljivost ima granice.
17
b) stupnju razgradnje DNA. Dugotrajno

stajanje ak i velike kr vne mrlje u nepo-
voljnim vanjskim uvjetima moe uzrokovati takvu razgradnju DNA ili kontami-
Uzorak
izdvajanje DNA
(organska, Chelex, Qiagen, IQ)
kvantificiranje DNA
(spektrofotometrija, hibridizacija, QRT-PCR)
multipleksni STR-sustav
(PowerPlexTM 16 System,
AmpFLSTR IdentifilerTM PCR Amplification Kit)
229_
Identifier_v1
D8S1179
100
8000
D21S11
150
D7S820
205
CSF1PO
300
250
6000
4000
2000
0
14
30
10 12
10
15
229_
11
Identifier_v1
D3S1358
TH01
100
8000
150
D13S317
D2S1338
205
CSF1PO
300
250
6000
4000
2000
0
17
18
11
D19S433
vWA
150
17
22
12
Identifier_v1
100
8000
11
229_
TPOX
205
D18S51
300
250
6000
4000
2000
0
13
15 17
8 10
10
11
229_
Identifier_v1
100
8000
D8S1179
150
FGA
205
250
300
6000
4000
2000
0
12
X
Y
19
23.2
13
Slika 1-14. Prikaz osnovnih koraka u procesu generiranja DNA-profila: DNA-izdvajanje (primjenom metode organskih otapala ili nekom od drugih danas dostupnih metoda), kvantificiranje DNA (uporabom
danas najee metode QTRT-PCR, ali veliki broj laboratorija u ove svrhe jo uvijek primjenjuje i hibridizacijsku, pa ak i gel-metodu), lanana reakcija polimerazom (PCR) koja u forenzinoj DNA-analizi
podrazumijeva uporabu dostupnih multipleksnih STR-sustava, detekcija i generiranje DNA-profila, to
je danas u potpunosti automatizirano.
18
naciju traga bakterijama da trag postane

nepogodan za daljnje analize.
c) istoi uzorka. Katkad neistoa, masti,
neke boje u tkaninama i slini inhibitori
pojedinih faza DNA-analize (uglavnom
umnaanja) mogu ozbiljno ugroziti izvoenje analize DNA.
1.12.
Osnovni modeli i etape

procesa forenzine DNA-analize
Proces forenzine DNA-analize zbiva se

u nekoliko sukcesivnih, meusobno povezanih i ovisnih koraka, koji su pretoeni u jasno
precizirane procedure. Na slici 1-14. prikazana je izuzetno pojednostavnjena shema ovih
faza koje e podrobnije biti razjanjene u daljnjem tekstu.
1.12.1.
Prikupljanje i pohranjivanje
uzoraka
Razvoj modernih metoda omoguio je

analiziranje koliinski slabo zastupljene i veoma degradirane DNA u biolokim tragovima, ali je, s druge strane, i obvezao na izuzetne mjere opreza pri kontaktu i manipuliranju
tim tragovima (zbog mogue kontaminacije).
Prikupljanje, pohranjivanje i prijenos takvih
biolokih tragova poetne su, ali najee i
kljune faze uspjenog provoenja DNA- ekspertize. Ako dokazni materijal nije ispravno
dokumentiran, prikupljen i pohranjen, on najvjerojatnije ne e biti prihvaen na sudu. Dokumentacija dokaznog materijala mora biti
podrobna i moraju se slijediti sve odrednice
za uporabu tog materijala u takve namjene.
Svi pronaeni uzorci moraju sadravati karticu sa svojim brojem, datumom, vremenom,
mjestom i imenom osobe koja je prikupila
uzorak. Ako je broj sluajeva odreen, taj se

podatak takoer upisuje na karticu. Iscrpan
opis naina prikupljanja i uvanja dokaznog
materijala za DNA-testiranje moe se pronai
u lanku Leeja i suradnika [37]. Stoga emo
sada navesti samo nekoliko osnovnih pravila
koja se moraju potivati pri prikupljanju biolokih tragova namijenjenih za analizu-DNA
[38].
Svaki bioloki trag koji se nalazi u tekuem ili vlanom stanju najprije mora biti dobro osuen, pa tek onda upakiran i
transportiran do mjesta njegove daljnje
analize.
Bioloki trag nikada ne smije trajno biti
upakiran u plastini (PVC) omot (ambalau). Takav oblik pakiranja moe se
primjenjivati samo za kratkotrajni transport traga do mjesta njegova suenja. Takav transport mora vrlo kratko trajati da
bi se izbjeglo ubrzavanje procesa (neizbjene) degradacije (progresivna destrukcija) traga.
U procesu prikupljanja biolokih tragova nuna je uporaba sterilnih (lateks, bez
pudera) rukavica. Rukavice se moraju mijenjati u prikupljanju vie tragova po principu: jedan par rukavica jedan bioloki
trag! Na taj se nain izbjegava mogua
kontaminacija prikupljenoga biolokog
materijala.
Tijekom prikupljanja biolokih tragova
preporuljivo je (nagovjetava se kao obvezno) noenje maske za lice, koja pokriva usta i nos. U pojedinim sluajevima
nuno je i noenje jednodijelnog kombinezona i kape radi sprjeavanja potencijalne kontaminacije bilo kojim biolokim
tragom (dlakom npr.), ali i osobne zatite
kriminalistikih tehniara i forenziara
od moguih izvora zaraze.
U sluaju neposjedovanja maske (zbog
objektivnih ili subjektivnih razloga), mo-
19
gua kontaminacija prikupljenih tragova

moe se dobrano izbjei eliminacijom govora, pogotovu kaljanja, i udaljivanjem
drugih (iako slubenih) osoba tijekom
prikupljanja uzoraka.
Pri prikupljanju veega broja biolokih
tragova na jednoj lokaciji mora se voditi
rauna o tome da se svaki trag obrauje
individualno, tj. da se svaki od njih prikuplja posebnim, sterilnim materijalom i
da se obvezno odvojeno pakira.
Pri slanju biolokih tragova u laboratorij,
poeljno je da se dostavi, ako je to mogue, i predmet (ili dio predmeta) s kojega
je trag prikupljan (odjea, sitniji predmeti ).
Ambalau u koju se upakira prikupljeni trag nuno je jasno i itljivo oznaiti
razumljivim oznakama, koje e biti preciznije opisane i evidentirane u prateoj
dokumentaciji. Oznake na ambalai i oznake u prateoj dokumentaciji moraju se
meusobno poklapati!
Tijekom prikupljanja uzoraka nuna je
uporaba prirunoga kompleta za prikupljanje uzoraka.
O prikupljanju, pakiranju i pohranjivanju ovih i ostalih biolokih tragova bit
e vie rijei u iduim poglavljima.
1.12.2.
Metode izdvajanja DNA
Nakon to se uzorak koji sadrava bioloke tragove dostavi u DNA-laboratorij, dokumentira, te pohrani, slijedi njegova priprema za analizu DNA. Pr vi korak u tom procesu jest izdvajanje DNA. DNA se u stanici
ne nalazi u istom obliku, nego je udruena
s brojnim drugim molekulama, kao to su
npr. proteini, masti te mnoge druge kontaminirajue supstancije. Nakon pr vog koraka
pri izdvajanju DNA, stanice se razbijaju te se
20
oslobaa sadraj u kojem se nalaze molekule ugljikohidrata, proteina, masti i dr. S obzirom na to da se kemijske reakcije kao npr.
PCR kojim e se umnoiti DNA, ne mogu
zbivati u prisutnosti ovih molekula, njih je
potrebno ukloniti posebnim tehnikama. Pri
prekidu stanine cjelovitosti u svrhu izdvajanja, DNA se u poetku oslobaa iz jezgre i
kromosoma i odmah se u sljedeem koraku
oslobaa i od vee koliine proteina uporabom posebnih enzima. Danas se u rutinskom
radu primjenjuje nekoliko metoda izdvajanja
DNA, no prije navoenja tih metoda vano
je upozoriti na neke vane injenice.
Velik broj sluajeva koji dolaze u laboratorij na analizu sadrava minimalne koliine
DNA i svaka nepotrebna manipulacija moe
imati izravan utjecaj na kakvou i koliinu
DNA.
Sve osobe ukljuene u proces analize
DNA moraju biti upoznate s mogunou
kontaminacije postojee DNA s nekom drugom DNA.
Neke od tvari koje se rabe pri izdvajanju
DNA potencijalno su tetne za DNA ako se
pravodobno i u potpunosti ne uklone.
Uzorci ili izdvojena DNA moraju biti
pohranjeni po strogo propisanim uvjetima,
koji obuhvaaju i tehnike postupke i postupke osiguravanja tajnosti uzorka.
Na slici 1-15. vidi se shematski prikaz nekih primjenjivanih metoda izdvajanja DNA
u forenzinoj genetici.
1.12.2.1.
Izdvajanje DNA s pomou organskih

otapala
U stanicama se, osim DNA, nalaze i

brojne druge molekule od kojih mnoge mogu koiti postupke analize DNA kao npr.
umnoavanje DNA tijekom lanane reakcije
polimerazom. Ovom se metodom uklanja velika koliina proteina i ostalih molekula koje
Metode izdvajanja DNA u forenzi~noj genetici
A)
B)
izdvajanje DNA s pomo}u

organskih otapala
krvna
mrlja
SDS, EDTA
proteinaza K
C)
izdvajanje DNA
Chelex 100 metodom
krvna
mrlja
uzorak krvi
osu{en na
FTA-papiru
H2O
inkubacija na
sobnoj temperaturi
inkubacija 56 C
izdvajanje DNA s pomo}u

FTA-papira
centrifugiranje
izdvojen dio
krvne mrlje
centrifugiranje
fenol /kloroform/
izoamilni alkohol
vorteksiranje
5% Chelex
centrifugiranje
prijenos vodene faze
u novu tubicu
ispiranje s
ekstrakcijskim
filtrom
odbacivanje
supernatanta
inkubacija (56 C)
inkubacija 100 C
sterilna
ddH2O
centrifugiranje
koncentriranje uzoraka
(amiconcetracon tubice
ili precipitacija etanolom)
pohranjivanje
na 20 C
odbacivanje
supernatanta
dodavanje
PCR-reagensa
nije potrebna
kvantifikacija DNA
PCR
kvantificiranje DNA
PCR
centrifugiranje
kvantificiranje DNA
PCR
kvantificiranje DNA
PCR
Slika 1-15. Shematski prikaz osnovnih modela najee primjenjivanih metoda izdvajanja DNA: A) metoda organskih otapala; B) Chelex metoda; C) metoda ispiranja s FTA-papira. Prikazana shema je preuzeta iz Topi E, Primorac D, Jankovi S. Medicinskobiokemijska dijagnostika u klinikoj praksi. Medicinska
naklada, Zagreb, 2004.
se oslobaaju pri izdvajanju DNA iz stanica.

Izdvojena DNA ostaje sauvana u velikim komadima i ia je nego nakon drugih ekstrakcijskih metoda. Na kraju postupka, DNA se
taloi ili koncentrira u za to posebno namijenjenim tubama.
Ova je metoda dosegla najvii stupanj
univerzalnosti, tj. moe se primijeniti na razli-
itim uzorcima. Sam protokol organske ekstrakcije moe biti modificiran u svim svojim
fazama, ali se njegov kostur iznova ponavlja kroz svaku od tih varijanti. Naime, u prvoj fazi ovoga protokola dodaju se razliite
koliine digestivnog pufera. Koliina dodanoga pufera ovisi o prirodi i koliini procesiranoga uzorka. Sastav digestivnoga pufera moe
21
varirati, ali se on ponajprije bazira na prisutnosti kemikalija poput TRIS-a, NaCl-a,

SDS-a i EDTA. Molarnost i udio pojedinih
komponenti u konanom sastavu toga pufera
mogu varirati, ali to variranje nije znatnije izraeno. Uloga toga pufera, kao i svih drugih,
svodi se na stvaranje uvjeta u kojima e, poslije dodana, proteinaza K moi djelovati, tj.
obavljati svoju funkciju digestije proteina.
Ovim putem dolazi do razgradnje membranskih kompleksa unutar stanica i cjelokupna
genomska DNA slobodno pliva u novonastaloj suspenziji. Najprije centrifugiranjem,
a zatim kombiniranim fenol-kloroformskim
tretmanom dolazi se do solucije koja sadrava
istu DNA. Poznato je da otopina fenolkloroform-izoamilalkohol zapravo obara
proteine i masti, a nakon toga dodani kloroform obara viak fenola i ostalih prljavtina
koje ostaju. Zatim se pristupa precipitaciji
DNA. U ovisnosti o koliini, ali i oekivanoj
kakvoi DNA, za korak precipitacije moe se
primjenjivati alkoholna ili Centrikon metoda. Pr va se metoda bazira na izmjeninom ispiranju apsolutnim i 70%--tnim alkoholom
(razliitih temperatura), a ponekad i na kratkoj inkubaciji na 20 C. Podobna je za velik
broj uzoraka, ponajprije onih u kojima se oekuju dovoljne koliine relativno ouvane
DNA. Druga se metoda pak bazira na ispiranju DNA otopine, nastale u fenol-kloroform fazi, kroz ultramembranu. Promjer pora
te membrane takav je da na sebi zadrava
DNA, a tekua faza prolazi kroz nju. Nakon
toga, dodaje se ili TE-pufer ili obina destilirana voda na suprotnu stranu membrane.
Na taj se nain DNA ispire u tubicu. Ova se
metoda primjenjuje malo rjee i daje dobre
rezultate kod uzoraka koji sadravaju male koliine, najee degradirane, DNA. Takoer,
cijena centrikonki uvjetuje manju uestalost primjene ove metode. Nakon toga moe
se pristupiti koncentriranju DNA. Ipak, i una-
22
to navedenim modifikacijama, openito gledano, ova metoda nije prikladna pri analizi
biolokih uzoraka kod kojih postoji minimalna koliina DNA.
1.12.2.2.
Izdvajanje DNA Chelex 100

metodom
Ova je metoda vrlo uinkovita pri izdvajanju DNA iz uzoraka u kojima se oekuje postojanje minimalne koliine DNA, a temelji
se na kuhanju uzorka u prisutnosti tvornikog pripravka pod nazivom Chelex 100.
Nakon kuhanja, DNA se oslobaa, a Chelex
100 vee se za ione (npr. Mg++) koje se zajedno s DNA nalaze u stanici. U sljedeem koraku uklone se sve molekule vezane za Chelex
100 i preostane samo ista DNA. Tom se metodom rastavlja dvostruka DNA uzvojnica i
metoda se moe primjenjivati ako se nakon
nje radi umnoavanje DNA PCR-postupkom. Pri analizi DNA RFLP-metodom (o
kojoj e biti vie rijei neto kasnije), koja
zahtijeva dvostruku DNA uzvojnicu, spomenuta metoda nije dostatna.
1.12.2.3.
Izdvajanje DNA Qiagen metodom
Qiagen komplet je jedan od najpouzdanijih, ali i najjednostavnijih ekstrakcijskih

kompleta. Proizvodi se u vie varijanti prilagoenih za razliite vrste uzoraka. Princip rada
zasniva se na uporabi kemikalija dostavljenih
u sastavu kompleta i svodi se na osnovne faze
digestije uz prisutnost proteinaze K, transferiranje uzoraka na posebnu tzv. silika-membranu, proiavanje tako vezane DNA-molekule
i na kraju njezino ispiranje u posebne tubice.
Ono to je uistinu bitno napomenuti jest to
da uz svaki kupljeni set kemikalija dolazi i knjiica procedura optimiziranih za veliki broj
uzoraka. Te procedure, najee ni uz kakve ili
pak neznatne izmjene daju izuzetno dobre rezultate na irokome spektru uzoraka, bez obzi-
ra na to radilo se o punoj kr vi, kr vnim mrljama, opucima, dlakama, tragovima sperme ili
pak kostima.
1.12.2.4.
Ostale metode izdvajanja DNA
Postoji jo veliki broj metoda izdvajanja

DNA, kako onih koje se baziraju na primjeni
tipinih laboratorijskih procedura (isoljavanje, ispiranje), tako i onih zasnovanih na uporabi nekoga od mnogobrojnih komercijalnih
DNA-izolacijskih kompleta.
Jedna od najjednostavnijih i najbrih jest
tzv. metoda ispiranja koja se primjenjuje pri
analizi nespornih tragova (bukalne sluznice
ili kr vne mrlje) prikupljenih na FTA kartici,
a sastoji se od sukcesivnoga ispiranja vodom
slobodnom od DNA, centrifugiranja i treskanja izdvojenih dijelova kartice. Jedna od
osobitosti te izuzetno jeftine metode jest i njezina masovna uporaba pri analizi nespornih
tragova primjenom neke od automatskih izolacijskih jedinica. Ovakav pristup omoguuje
istodobnu obradbu velikoga broja uzoraka,
to bitno utjee na uspjenu i brzu analizu
tragova, ponajprije onih koji se pohranjuju u
nacionalne baze podataka.
ne tzv. inhibitora PCR-reakcija. U daljnjem

tekstu bit e vie rijei o metodama koje se primjenjuju pri kvantificiranju DNA.
1.12.3.1.
Vea koliina DNA malokad je dostupna za analizu uzoraka u sudskoj medicini te

se standardna metoda spektrofotometrijskog
odreivanja koliine DNA u uzorku vrlo rijetko primjenjuje. Ta se metoda temelji na mjerenju transmisije svjetla kroz tekuinu (pri valnim duljinama 260 i 280 nm; 1 nm = 109 m),
na osnovi ega se moe utvrditi koncentracija
postojee DNA. Mjerenjem apsorpcije na valnim duljinama od 260 i 280 nm moe se utvrditi i istoa DNA, dok ista ta mjerenja na valnim duljinama 230 nm utvruju postojanje
peptida, fenola, karbohidrata i nekih drugih
spojeva koji kontaminiraju DNA. Ipak, neselektivnost ove metode, tj. injenica da se na
ovaj nain biljei ukupno prisutna DNA, bez
obzira na njezino podrijetlo, odreuje ju kao
izuzetno neprikladnu u procesu forenzine
DNA analize.
1.12.3.2.
1.12.3.
Kvantificiranje DNA
Ishod analize DNA uvelike ovisi o njezinoj kakvoi i koliini. U identifikaciji uzoraka analizom DNA, najea metoda koja se
rabi je PCR. Budui da je za optimizaciju
metode potrebna tono odreena koliina
DNA, iznimno je vano metodama kvantificiranja utvrditi njezinu pravu koliinu, ali i
podrijetlo, tj. potjee li pronaena DNA od
ljudskoga izvora. Isto tako, jedan od kljunih
parametara za uspjenu primjenu PCR-metode jest i istoa uzorka. Naime, uzorci koji
stiu na obradbu vrlo su esto kontaminirani
bakterijskom DNA ili sadravaju vee kolii-
Spektrofotometrijsko odreivanje
koliine DNA u uzorku
Metoda Yield gel ili produkt gel
U sluaju postojanja vee koliine DNA,

moe se rabiti i ova metoda kojom se prvo izdvojena DNA nacijepi na, najee agarozni,
gel te se usporedi s DNA poznate koncentracije. Ta metoda nije precizna i samo okvirno
moe pomoi u odreivanju raspoloive DNA
izdvojene iz nekog uzorka (sl. 1-16. A), pa je stoga njezina primjena u forenzinoj DNA-analizi izuzetno limitirana i prevladana.
1.12.3.3.
Hibridizacijska (slot-blot) metoda
Trenutano jedna od najrairenijih metoda kvantificiranja izdvojene DNA jest komercijalna metoda koja se bazira na hibridizaciji
23
sonde koja sadri ulomke ljudske DNA, s

ljudskom DNA potencijalno prisutnoj u biolokom tragu, tj. u uzorku. Tom se metodom
(najee kemiluminiscencijska ili kolorimetrijska metoda) mogu utvrditi iznimno male
koliine DNA. DNA izdvojena iz uzorka najprije se prebaci i imobilizira na membrani te
se nakon toga vee s DNA--probom duljine
od oko 40 bp specifinom za ljudsku DNA,
ali i za DNA viih primata (impanzi i gorila). Dobiveni rezultati usporeuju se s pozitivnom kontrolom za koju postoje poznate koncentracije DNA. Trenutano najkoriteniji
komercijalni komplet jest QuantiBlot Human DNA Quantitation Kit (Applied Biosystem slika 1-16. B) koji se koristi sekvencijom sa 17. ljudskog kromosoma kao DNAsondom. Izuzetno je osjetljiv i uspjeno detektira koliine DNA i do 150 pg (pikograma =
1012 grama). S druge strane, sam je postupak
izuzetno sloen, oduzima mnogo vremena i
bitno ovisi o sposobnosti analitiara koji ga
izvodi. Takoer, dokazano je da katkad uzorci koji nisu kvantificirani u ovom tipu reakcija budu uspjeno analizirani. Ta injenica sugerira potrebu kvantifikacije radi optimizacije idue faze amplifikacije, a ne odluivanja o
nastavku ili prekidu samoga procesa.
1.12.3.4.
AluQuant Human DNA Quantitation

System
Ovo je jo jedna metoda za utvrivanje

koncentracije DNA prije PCR-umnoavanja.
Posebno napravljene sonde veu se na visoko
ponavljajue sljedove sekvencija koje su specifine za ljudsku DNA, ali nakon to se DNA
denaturira. Metoda je pouzdana, jer ne mjeri
postojanje nekih stranih DNA (npr. bakterijskih DNA). Koliina DNA utvruje se posredno preko koliine izmjerene svjetlosti koja
nastaje oslobaanjem iz energijom bogatih
spojeva. Prema pr vim rezultatima, tom se metodom uspjeno moe utvrditi koliina DNA
24
koja iznosi od 0,1 do 50 ng (1 ng = 109 g)

[39].
1.12.3.5.
QRT-PCR-a kvantifikacija
Uporabom kvantitativne PCR-reakcije u

realnom vremenu (engl. Quantitative Real
time PCR, QRT-PCR), uspjeno se kvantificira ljudska DNA, a ujedno je mogue odrediti
prisutnost inhibitora i stupanj inhibicije (sl.
1-16. C). Princip mjerenja zasniva se na detekciji i kvantifikaciji fluorescentno obiljeenog
reportera, iji signal raste u izravnoj ovisnosti
o poveanju broja kopija produkta u PCR-reakcijskoj smjesi [40]. Ova je metoda izuzetno jednostavna i relativno kratkotrajna, te
kao takva pronalazi sve veu primjenu u forenzinoj DNA-analizi. Trenutano najkoriteniji komercijalni kompleti jesu: QuantifilerTM
Human DNA Identification Kit i QuantifilerTM Y Male Human DNA Identification
Kit, oba od Applied Biosystems. Pr vi slui za
kvantifikaciju ljudske DNA neovisno o spolu
(proba je the human telomerase reverse transcriptase hTERT lokus) dok drugi odreuje koliinu iskljuivo muke ljudske DNA (proba
je SRY lokus) i pronaao je iroku primjenu
u procesiranju uzoraka vezanih uz seksualne
zloine. Vano je rei da se ovim sustavom
moe kvantificirati koliina DNA i od 0,023
ng/L.
1.12.4.
Polimorfizam duljine
restrikcijskog ulomka
Pr va metoda koja je primijenjena u forenzinoj DNA-analizi bila je analiza polimorfizma duljine restrikcijskog ulomka
(engl. restriction fragment length polymorphism, RFLP). U njoj se dvolanana DNA
cijepa u prisutnosti restrikcijskih endonukleaza, nakon ega se DNA-ulomci odvajaju s po-
A)
B)
St 1 (10 ng)
St 2 (5 ng)
St 3 (2,5 ng)
St 4 (1,2 ng)
C)
St 5 (0,6 ng)
C1 2,5 ng
St 6 (0,3) ng
C2 0,3 ng
1.0e+001
2
1.0e+000
3
1.0e+001
1.0e+002
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
broj ciklusa
Slika 1-16. Prikaz razliitih metoda kvantificiranja DNA. A) Metoda produkt-gela. Na primjeru je prikazana najjednostavnija metoda po kojoj je u stupcu 11 postavljen biljeg, tj. uzorak poznate koncentracije.
Na osnovi razliitoga stupnja fluorescencije, a u usporedbi sa stupnjem fluorescencije biljeg-uzorka iz
stupca 1 mogue je odrediti koliinu DNA zastupljenu u svim ostalim uzorcima. B) metoda hibridizacije.
Uzorci St 1St 6 oznauju standarde poznatih koncentracija (od 10 ng do 0,3 ng) upotrebljavane u procesu hibridizacije. Na osnovi usporedbe intenziteta obojenosti opaenih kod uzoraka C1 i C2 jasno
se moe zakljuiti koja je mogua koliina DNA prisutna u tim uzorcima. C) QRT-PCR. Krivulje tijeka
umnoavanja 1 ljudske DNA, 2 interne kontrole, 3 prijelazni prag.
25
mou elektroforeze na agaroznom gelu. Posebnim tehnikama DNA-ulomci prenose se na

najlonsku membranu i na kraju detektiraju s
pomou radioaktivne ili kemiluminiscentne
sonde koja se specifino vee na tono odreene segmente genomske DNA [1, 2, 41].
Restrikcijski enzimi obino su bakterijski
proizvodi koji mogu isijecati sve bakteriji strane molekule DNA. Danas se ti enzimi naveliko primjenjuju i u dijagnostici i u sudskomedicinskome radu. Vano je istaknuti da svaki
od tih brojnih enzima sijee DNA na tono
zadanom mjestu koje je odreeno specifinom sekvencijom. Tako npr. enzim Hae III
sijee DNA uvijek kad postoji redoslijed baza
GGCC unutar DNA. U ljudskom genomu
postoji otprilike 12 000 000 mjesta gdje postoji taj redoslijed baza i na svakom od navedenih mjesta isjei e se DNA. S pomou
RFLP-tehnologije prouavaju se dvije osnovne vrste DNA-polimorfizama: promjene koje ukljuuju pojedinane baze i minisatelitski
VNTR (engl. variable number tandem repeat) lokusi, koji ukljuuju razliit broj ponavljanja odreene DNA-sekvencije. Analize polimorfizama koje ukljuuju pojedinane baze
imaju ogranienu primjenu u forenzinoj
DNA-identifikaciji, budui da kod takvih
promjena postoji ogranien broj alela i ogranien broj korisnih lokusa. No, od sredine
osamdesetih godina najee primjenjivana
metoda forenzine DNA-analize bila je
RFLP-analiza minisatelitskih VNTR-lokusa.
Ti se lokusi razlikuju po duljini zbog razliita
broja ponavljajuih DNA-sljedova na pojedinom lokusu. Primjenjivani VNTR-lokusi
imaju ponavljajue sljedove duljine od 15 do
70 parova baza. Standardizacija sustava za testiranje u forenzinim znanostima bila je dovela do uporabe dvaju restrikcijskih enzima:
Hae III u Sjedinjenim Dravama i HinfI u Europi, dok se ostatak zemalja koristio jednim
od ovih dvaju enzima. No, za ovu tehniku bi-
26
la je potrebna relativno velika koliina DNA,

postupak je bio izuzetno dugotrajan i zahtijevao je dosta rada, a katkad i uporabu radioaktivnih materijala.
Drugi problem u primjeni ove metode
jest i injenica da je uzorak morao sadravati
DNA koja nije degradirana (razbijena u manje ulomke), a to je otprilike broj od 100 000
stanica, to odgovara veliini kovanice od 1
kune. Za usporedbu, metoda analize DNA
PCR-om zahtijeva 10 do 10 000 puta manje
DNA nego navedeno RFLP-testiranje.
irok, sada ve povijesni, pregled mogunosti primjene RFLP-tehnologije i njezine
forenzine namjene moe se pronai u radu
Wayea [42].
1.12.5.
Lanana reakcija
polimerazom
Lanana reakcija polimerazom, polimerazna lanana reakcija, lanana sinteza polimerazom, samo su neki od naina da se prevede izvorni naziv tehnike engl. polymerase
chain reaction (PCR) koja je doslovno izazvala revoluciju na polju molekularne genetike i
biologije uope. Polazna koliina DNA, koja
je desetljeima bila ograniavajui imbenik
u istraivanjima, svela se na potrebu postojanja samo jedne dobro ouvane molekule, a
mukotrpne procedure izdvajanja i proiivanja dijelova genoma postale su jednostavnije.
Pred istraivaima su se naglo otvorile nove
mogunosti. Osim toga, gotovo da ne postoji drutvena djelatnost koju ova tehnika nije
izravno ili posredno dotaknula i zauvijek izmijenila. Glavni krivci za ovakvo stanje
su Kary Mullis i njegovi suradnici iz Odjela
za humanu genetiku Korporacije Cetus. U
asopisu Science objavljen je godine 1985.
znanstveni rad autora R. Saiki, K. Mullis i
H. Erlich, u kojem se pr vi put opisuje tehnika specifinog umnoavanja ulomaka DNA
in vitro uz katalizu enzima DNA-polimeraze

izdvojene iz bakterije Escherichia coli [43].
Godine 1988. isti tim znanstvenika publicira
rad u kojemu umjesto navedene polimeraze
E. coli uvode termostabilnu DNA-polimerazu I izdvojenu iz bakterije Thermus aquaticus
(Taq) [44]. Unato brojnim modifikacijama,
raznovrsnim primjenama i automatizaciji
procesa lanane sinteze polimerazom, osnovne odrednice ove tehnike utemeljene 1985.
i 1988., nisu se znatnije izmijenile.
Osnovne premise na kojima se zasniva
PCR jesu: u nativnome stanju DNA je dvostruki heliks koji se sastoji od dvaju antiparalelnih polinukleotidnih lanaca meusobno
povezanih vodikovim vezama: nukleotidi
jednoga polinukleotidnog lanca meusobno su povezani kovalentnom vezom izmeu
deoksiriboze jednog nukleotida i fosfatne
skupine susjednog nukleotida, a vodikove veze koje odravaju dva polinukleotidna lanca
zajedno uvijek se formiraju izmeu komplementarnih baza, tj. A-adenin uvijek se vee za
T-timin, a C-citozin za G -gvanin. Vodikove
su veze energijski slabe i lako se remete zagrijavanjem (denaturacija), dok su kovalentne
veze stabilne i pri zagrijavanju se odravaju, a
hlaenje dovodi do ponovnog uspostavljanja
vodikovih veza izmeu komplementarnih baza (renaturacija).
Na osnovi navedenoga kreiran je osnovni model PCR-reakcije koji se sastoji od triju
osnovnih koraka: denaturacije (razdvajanje
polinukleotidnih lanaca uvjetovano visokom
temperaturom od 95 C), hibridizacije (povezivanje umjetno sintetiziranih i fluorescentno oznaenih DNA-poetnica koje jasno
lociraju mjesta, tj. DNA-ulomke koji e biti
umnoeni) i produljivanja lanca (vezivanje
komplementarnih baza na slobodna mjesta,
uvjetovano prisutnou denaturirane matrice, DNA-poetnica i aktivnou Taq-polimeraze). Ovaj model u idealnim uvjetima (koji
svakako ne postoje u prirodi) teorijski omoguuje da se samo od jedne kopije, kroz 32 ciklusa u kojima bi se sukcesivno smjenjivale nabrojene faze, dobije 1,07 109 kopija [45].
Dakle, lanana reakcija polimerazom metoda je s pomou koje se umnoava (amplificira) odreeni ulomak DNA, pri emu se
proizvodi milijarde DNA-kopija (ovisno o
broju ciklusa reakcije) koje su potpuno istovjetne odabranom DNA ulomku (sl. 1-17).
Ova tehnika ima nekoliko kljunih prednosti
u odnosu na RFLP: potrebna je manja koliina DNA, brza je (rezultati se dobiju za nekoliko sati) i pri radu nisu potrebni radioaktivni izotopi [41,42]. No, postoje i dva osnovna
nedostatka pri uporabi ove metode: pr vi je
da zbog iznimne osjetljivosti postoji sklonost
kontaminaciji, a drugi je injenica da mnogi
PCR-om analizirani lokusi, poglavito STR-molekularni biljezi, imaju manje alela nego
minisatelitski VNTR-lokusi koji se analiziraju metodom RFLP. Ipak, ta dva problema mogu se relativno lako prevladati realizacijom
ove metode u strogo kontroliranim uvjetima
kao i primjenom multipleksnog STR-sustava
koji, primjera radi, danas omoguuju istodobnu analizu i po 16 STR-lokusa.
1.12.6.
AmpliType PM+DQA1 PCR

Amplification and Typing Kit
Pr vi PCR-sustav primjenjivan u forenzici analizirao je lokus HLA-DQA1, koji je

poznati dio ljudskoga histokompatibilnog
sustava. Cetus korporacija (Emeryville, CA,
SAD) razvila je komplet za analizu koji prodaje Applied Biosystems korporacija (Nor walk, CT, SAD) i koji je ak i danas dostupan
na tritu. Amplitype DQA1 bio je sustav za
tipizaciju koji sadrava sonde s pomou kojih
se otkriva varijabilnost DNA-slijeda koja se
prije detektirala s pomou protutijela. Izvorni je sustav u poetku sadravao est alela. Pri
27
vezivanje
DNA
po~etnica
sinteza
drugoga
lanca
denaturacija
u 32 ciklusa za
100% efikasnosti
kreira se 1,07
milijardi kopija
ciljanoga
DNA-podru~ja
prvi ciklus
drugi ciklus
Slika 1-17. Prikaz procesa lanane reakcije polimerazom. Polazne molekule DNA najprije se griju na
temperaturi od priblino 95 C, to je dovoljno da se dvostruka uzvojnica DNA rastavi u dva odvojena lanca. U sljedeem koraku DNA se hladi kako bi se DNA-poetnice mogle vezati za specifina mjesta unutar molekula DNA. S dvije DNA poetnice definira se duljina DNA-ulomka koji se eli umnoiti.
Nakon toga temperatura se ponovno povisuje kako bi se pokrenula sinteza drugog lanca. U svakom
sljedeem ciklusu sve molekule koje su do tada sintetizirane slue kao kalup te se stoga u svakom
iduem ciklusu udvostrui broj DNA molekula.
testiranju dokaznog materijala, u priblino

16% sluajeva dvije su osobe imale isti genotip, pa je bilo potrebno razviti nove PCR-sustave za tipizaciju. Sljedei sustav koji se razvio na slinom principu dot blot analize bio je
Amplitype Poly-marker. Ovom je metodom
bio dodatno povean broj analiziranih gena, a najvei joj je doprinos zapravo to to je
poveala snagu iskljuivanja(discrimination
power) pri testiranju.
28
1.12.7.
AmpliFLP D1S80 PCR

Amplification Kit
Ovaj sustav, obino zvan D1S80, oznaivao je analizu genetiki vrlo polimorfnog
VNTR-lokusa D1S80. Osnovna ponavljajua sekvencija koja se nalazi pri analizi lokusa
D1S80 duga je 16 pb, a broj takvih ponavljajuih sekvencija varira od 14 sve do 41 (od
350 do 1 000 pb). Prikaz alela takoer ovisi
o njihovu broju. Tako se osoba koja ima 18

i 22 ponavljanja prikazivala kao osoba 18,
22. Kao i kod RFLP-raznolikosti, i ovdje e
kod razliitih osoba postojati razliite duljine
DNA-ulomaka. S obzirom na to da se u ovom
sustavu analizira samo jedan genski lokus,
snaga iskljuivanja (discrimination power)
nije bila velika, no taj se sustav u kombinaciji
s drugima pokazivao kao dosta dobar. Obino se pri uporabi ove metode rabilo bojenje
gela srebrnim nitratom.
1.12.8.
Multipleksni STR-sustavi
Poput RFLP-sustava, pr vi su testovi analize DNA u sudskoj medicini bili utemeljeni

na varijabilnosti sljedova DNA (sekvencijski
polimorfizam). Istraivai su ubrzo pronali
jo jednu klasu lokusa bogatu polimorfizmima, ali s kratkim ponavljanjima (od 2 do 9 ponavljanja). Ta klasa lokusa naziva se kratkim
ponavljajuim sljedovima (STR, engl. short
tandem repeats) i predstavlja mikrosatelite
nasuprot PCR-tipizirajuih sustava koji se
nazivaju dugim ponavljajuim jedinicama
(LTRs) (engl. long tandem repeats) ili minisatelitima. O ovim molekularnim biljezima ve
je bilo rijei i prije i kao jedna od osnovnih
prednosti navedena je i mogunost relativno
jednostavnoga, brzoga i istodobnoga procesiranja vie od 10 STR-lokusa.
Gotovo svi sustavi koji se primjenjuju u
forenzinim ispitivanjima imaju ponavljanja
duljine 4 pb (tetranukleotidi) ili 5 pb (pentanukleotidi), koja se pojavljuju od 5 do priblino 50 puta, ovisno o lokusu [46, 47]. Ova
vrsta molekularnih biljega vrlo je kratka (100
do 400 pb) i vrlo korisna u analizi degradirane DNA, za razliku od RFLP-ulomaka ija
duljina moe varirati od 500 do 12 000 pb.
Prednost tih sustava jest i u injenici da je
pojavljivanje tzv. stutter-ulomaka iznimno ri-
jetko. Pojam stutter rabi se pri pojavljivanju

DNA-ulomaka koje su za jedan ponavljajui
slijed krae od oekivane vrpce. Stutter se pojavljuje relativno esto kod tetranukleotidnih
ponavljajuih sekvencija, kao ulomak za jedan ponavljajui slijed kraa od oekivanog
ulomka upravo za jednu ponavljajuu jedinicu od 4 baze. Problem stuttera posebno
je velik pri analizi mijeanih tragova, kad se
treba utvrditi je li ulomak koji se pojavljuje
stutter ili pripada nekom drugom izvoru. Prema rezultatima mnogih analiza sustava koji
omoguuju analizu pentanukleotidnih ponavljanja (npr. PowerPlex 16), pojava stuttera
znatno je rjea [48]. U SAD-u je izabrano 13
STR (engl. short tandem repeat) lokusa za nacionalnu bazu podataka o osuivanim prijestupnicima [49]. Ta se baza podataka naziva
Kombiniranim DNA indeksnim sustavom
(engl. Combined DNA Indexing System
CODIS). Taj je sustav u poetku bio ogranien na osuene silovatelje, no poslije je proiren u druge svrhe. Trinaest CODIS-lokusa
izabrano je tako da se poklapaju s drugim
lokusima koje je izabrao Ser vis za forenzine
znanosti (Forensic Science Services) u Velikoj
Britaniji za njihovu nacionalnu bazu podataka i za organizacije poput INTERPOL-a. Novi STR-sustavi za tipizaciju imaju nekoliko
prednosti u odnosu na stare. Pr va, ve navedena, prednost jest ta da se vie lokusa amplificira istodobno (multipleksne reakcije). Druga
je prednost ta da je mogua izravna detekcija
ovih sustava za testiranje te da nije potrebna
uporaba sondi. Po jedna poetnica od svakoga para ima fluorescentnu oznaku tako da je
mogue razlikovati PCR-multiplekse prema
razliitim valnim duljinama svjetlosti. Zahvaljujui tomu mogua je istodobna elektroforeza i odreivanje veega broja lokusa [50]. Nadalje, automatizirana detekcija omoguena je
zahvaljujui uporabi fluorescencije. Danas su
dostupni industrijski proizvedeni kompleti
29
reagensa koji se primjenjuju za razliite automatizirane sustave za detekciju.

Najei STR-sustavi koji se danas primjenjuju u rutinskom forenzinom radu ukljuuju: PowerPlex 16 System (Promega, Madison,
VI, SAD), AmpFLSTR Profiler Plus PCR
Amplification Kit (Applied Biosystems, Foster City, CA, SAD), AmpFLSTR Profiler
PCR Amplification Kit (Applied Biosystems,
Foster City, CA, SAD), AmpFLSTR Cofiler
PCR Amplification Kit (Applied Biosystems,
Foster City, CA, SAD), AmpFLSTR Identifiler PCR Amplification Kit (Applied Biosystems, Foster City, CA, SAD), AmpFLSTR
SGM Plus PCR Amplification Kit (Applied
Biosystems, Foster City, CA, SAD). Naravno
da, osim navedenih, postoje jo brojni drugi
STR-sustavi koji se uporabljuju u svakodnevnom radu.
Podroban pregled osnovne PCR-tehnologije, STR-PCR-tehnologije i njihove primjene u forenzinim ispitivanjima moe se
pronai u dopunskoj literaturi [49,51,52].
Ovdje emo se osvrnuti samo na dva, danas
najkoritenija multipleksna STR-sustava.
1.12.8.1.
PowerPlex 16 System
PowerPlex 16 System dvokomponentni

je komplet reagensa koji se sastoji od ovih cjelina:
preamplifikacijska komponenta:
Gold Star 10x pufera
PowerPlex16 10x Primer Pair Mix
DNA uzorak koji slui kao pozitivna kontrola
postamplifikacijske komponente:
PowerPlex16 Allelic Ladder Mix
Internal Lane standard (ILS) 600
Blue Dextran Loading Solution (opcijski).
PowerPlexTM 16 doputa koamplifikaciju
i trobojnu detekciju 16 lokusa (15 STR-loku-
30
sa i amelogenin). Svaki od tih lokusa jasno je

lociran u genomu i odreena mu je repetitivna jedinica. Ukljueno je 13 STR-tetranukleotidnih (tzv. standardnih CODIS-lokusa) i 2 pentanukleotidna lokusa. PP16 sustav
zasniva se na postojanju triju kompleksa poetnica:
a) poetnice za lokuse Penta E, D18S51,
D21S11, TH01, D3S1358, markiran fluoresceinom (FL plava boja),
b) poetnice za lokuse FGA, TPOX,
D8S1179, VWA, Amelogenin, obiljeen
karboksi-tetrametilrodaminom (TMR
uta boja),
c) poetnice za lokuse Penta D, CSF1PO,
D16S539, D7S820, D13S317, D5S818,
obiljeen 6-karboksi-4,5-dikloro -2,7dimetoksi-fluorescein. (JOE zelena boja).
Pri spravljanju pojedinanih DNA-reakcija primjenjuje se propisana receptura koja preporuuje ukupan volumen reakcije od 25 L,
od ega oko 10% otpada na volumen DNA
uzorka dobivenog u procesu izdvajanja.
U postamplifikacijskom dijelu ovoga
kompleta sadrane su sve kemikalije koje su
nune za automatsku detekciju i analizu dobivenih rezultata.
Internal Lane Standard (ILS) nuan je
za analizu veliina DNA-sekvencija (sizing-analiza). Sastoji se od 22 umjetno sintetizirana DNA ulomaka rangirana u duljini
60600 pb. Svaki je ulomak oznaen karboksi-x-rodaminom i detektira se cr venom
bojom. Uporabom toga standarda relativna
migracijska pozicija svakoga ulomka ovisi
samo o duljini ulomka, a ne i o njegovoj sekvenciji.
PowerPlex16 Allelic Ladder Mix (alelna
ljestvica) sadrava umnoene alelne varijante
koje su bile otkrivene u kakvazoidnoj populaciji u prijanjim ispitivanjima. Kombinira-
B50012B-T
D3S1358
TH01
105
D21S11
175
Penta_E
D1S351
245
315
385
455
1800
1200
600
0
16
18
28
9
12
29
12
14
B50012B-T
D5S818
D13S317
105
D7S820
175
D16S539
245
Penta_D
CSF1PO
315
385
455
5700
3800
1900
0
11
12
14
10
9 12
11
9
11
11
B50012B-T
vWA
105
D8S1179
175
TPOX
245
FGA
315
385
455
3300
2200
1100
0
X
15
Y
12 15
11
17
24
25
Slika 1-18. Prikaz raunalno obraenih rezultata analize DNA (elektroferogram) nakon primjene PowerPlex 16 sustava.
nom uporabom ILS-a i alelnih ljestava (allelic

laddera), te primjenom odgovarajuih softvera,
svaka alelna varijanta dobiva automatski svoj naziv, tj. brojnu oznaku.
Blue Dextran Loading Solution je kemikalija koja se rabi pri detekciji na starijim genetikim analizatorima koji podrazumijevaju
analizu na vertikalnom poliakrilamidnom gelu i upotrebljavala se za vizualizaciju uzorka
pri postavljanju na gel te pojaavanje viskoznosti DNA, to odrava DNA u jaici prije
poetka elektroforeze i tako pomae pravovremenom nesmetanom prolasku uzorka kroz
gel.
Ve je prije spomenuto, ali nije zgorega

ponoviti, da vjerojatnost da postoje dvije nesrodne osobe s identinim alelnim varijantama
na 15 STR-lokusa (sl. 1-18), zastupljenih u
PowerPlex 16 kompletu za kavkazoidno stanovnitvo iznosi 1,83 1017 [18]. To dovoljno
govori o stupnju diskriminacije i individualizacije koju prua primjena ovog kompleksa reagensa.
1.12.8.2.
AmpFLSTR Identifiler PCR

Amplification Kit
AmpFLSTR Identifiler PCR Amplification Kit takoer je DNA-identifikacijski kom-
31
plet kojim se istodobno moe analizirati 15

STR-lokusa, no, za razliku od prethodnoga
kompleta reagensa, svi su lokusi tetranukleotidi (sl. 1-19.). Sadrava takoer svih 13 CODIS, ali i dva dodatna lokusa (D2S1338 i
229_
D19S433). Ovaj sustav bazira se na postojanju etiriju kompleksa poetnica:

a) lokusi D8S1179, D21S11, D7S820,
CSF1PO obiljeeni su plavom bojom
6-FAM,
Identifier_v1
D8S1179
100
8000
D21S11
150
D7S820
205
CSF1PO
300
250
6000
4000
2000
0
14
30
10 12
10
15
229_
11
Identifier_v1
D3S1358
TH01
100
8000
150
D13S317
D2S1338
205
CSF1PO
300
250
6000
4000
2000
0
17
18
11
229_
22
vWA
150
17
12
Identifier_v1
D19S433
100
8000
11
TPOX
205
D18S51
300
250
6000
4000
2000
0
13
15 17
8 10
10
11
229_
Identifier_v1
100
8000
D8S1179
150
FGA
205
250
300
6000
4000
2000
0
12
X
Y
19
23.2
13
Slika 1-19. Prikaz raunalno obraenih rezultata analize DNA (elektroferogram) nakon uporabe AmpFLSTR Identifiler PCR Amplification sustava.
32
b) lokusi D3S1358, TH01, D13S317,

D16S539, D2S1338 obiljeeni su zelenom bojom VIC,
c) lokusi D19S433, TPOX, vWA, D18S51
obiljeeni su utom/crnom bojom NED,
d) amelogenin, D5S818, FGA obiljeeni su
cr venom bojom PET.
U odnosu na prethodne komplete reagencija, osim toga to se rabe nove boje, Identifileru je dodana i peta, naranasta boja LIZ kojom je obiljeen Size Standard koji se sastoji
od ulomaka duljine do 500 pb.
Vjerojatnost da postoje dvije nesrodne
osobe s identinim alelnim varijantama na 15
STR-lokusa, zastupljenih u Identifiler kompletu npr. za kavkazoidno stanovnitvo u SAD-u
iznosi 5,01 1019 [53], to jasno govori o
stupnju razluivanja i individualizacije koju
prua primjena ovog kompleksa reagensa.
1.12.9.
Detekcija PCR-rezultata
Nakon amplifikacije slijedi faza detekcije

koja se zbiva na nekom od analitikih strojeva, te se uporabom razliitih softvera, u odreenim fazama procesa, generiraju konani
genetiki profili. Detekcija, kao finalna faza
procesa utvrivanja genetikoga identiteta
osobe ili biolokoga traga, automatizirana je
procedura koja je najvie podlona promjenama i uestalim inovacijama. Te promjene u
biti prate trendove napretka u informatikoj
tehnologiji i tenju k potpunoj automatizaciji procesa. Radi komparativnosti rezultata,
kao i certifikacije laboratorija nuno je, u
skladu s materijalnim mogunostima, pratiti
taj razvoj. Aktualni trend na ovom podruju
jest potpuna zamjena gel-DNA--analitikih
strojeva (ABI 377) s novim jednokapilarnim,
ali i viekapilarnim sustavima (ABI 310, ABI
3100, ABI 3130, ABI 3130XL). Pretpostavka je da e se potpuna smjena generacija tih
strojeva zavriti u iduih nekoliko godina. Svi

laboratoriji koji se u tom, iduem razdoblju
ne preorijentiraju na kapilarne instrumente
mogli bi imati velike probleme sa skupom
nabavom kemikalija i poveanjem trokova
procesa.
Inae, DNA sekvenciranje je proces utvrivanja redoslijeda baza unutar lanca DNA
i ini jednu od osnovnih metoda na kojima
poiva genetiko inenjerstvo. Poznavanje
DNA-sekvencije preduvjet je bilo kakvoj
manipulaciji ciljanim segmentom nasljednoga materijala. Primjera radi, raunalno pretraivanje sekvenci svih poznatih restrikcijskih
(endonukleaznih) mjesta, moe rezultirati
stvaranjem cjelovite i precizne restrikcijske
mape. Postoji vie tehnika sekvenciranja koje
se meusobno razlikuju po svojim osnovnim
principima [54]:
a) Maxam-Gilbertova (M-G) metoda,
b) Sangerova metoda,
c) automatsko sekvenciranje.
Jednostavnost, brzina i irok spektar primjenjivosti promovirali su metodu automatskog sekvenciranja u trenutano najprimjenjivaniju metodu analize DNA-sekvencija.
Manualno sekvenciranje DNA-ulomaka
predstavljeno pr vim dvama pristupima (MG i Sanger), podrazumijeva etiri odvojene
reakcije, separirane u etiri odvojene staze
poglavito na agaroznom gelu i autoradiografsko detektiranje. To oznauje ove metode
kao izuzetno duge, komplicirane i zahtjevne
sa stajalita potrebe forenzine DNA-analize
da obradi to vei broj uzoraka u to kraem
razdoblju.
Sanger je za svoje otkrie dobio Nobelovu nagradu. Ukratko, Sangerova metoda
sekvencioniranja zasniva se na zaustavljanju
enzimske sinteze lanca DNA ugradnjom dideoksiribonukleozid-trifosfata.
Polazni preduvjet za uspjeno automatsko sekvenciranje jest simultanost detekcije
33
obiljeenih ulomaka i procesa elektroforeze.

Prednost pri automatskoj detekciji imaju fluorescentni u odnosu na radioaktivne ili neke
druge biljege.
Ipak, bez obzira na to o kojoj se generaciji automatskog sekvenciranja radilo, osnove
svake od njih poivaju na Sangerovoj metodi.
U pr voj generaciji fluorescentni su biljezi bili vezani za poetnice. Vezanjem etiriju razliitih fluorescentnih boja za poetnicu, a
koje se razlikuju u spektrima fluorescencije,
mogue je analizirati produkte elektroforeze
svih etiriju zaustavljanja replikacije na lancu
zbog ugradnje dd nukleotida u samo jednoj
stazi. DNA ulomci detektirali su se na osnovi
njihove fluorescencije tijekom prolaska kroz
polje djelovanja detektora. Horizontalnim
skeniranjem detektora mogue je simultano
detektirati vie separiranih sekvencija, jedna
sekvencija po liniji.
Druga, naprednija generacija fluorescentne tehnike zasniva se na uporabi fluorescentnih biljega vezanih za chain terminator-nukleotid i to podrazumijeva razliito bojenje
svake od baza (C, G, T, A). Svaki od ovih
etiriju nukleotida fluorescira u razliitom
spektru. Biljeg je inkorporiran u DNA-molekulu s pomou Taq polimeraze i obavlja dvije
funkcije u jednom koraku: zaustavlja daljnu
sintezu DNA-lanca i vee fluor na kraj molekule. Osnovna prednost ove metode jest to
to se reakcija ne mora odvajati u etiri tubice. I kod te metode krajnja se detekcija zbiva
tijekom elektroforeze, pri prolasku obiljeene
sekvencije kroz polje djelovanja detektora.
Ono to je bitno napomenuti jest injenica da se ovaj pristup testiranju nasljednoga materijala u forenzinoj DNA-analizi ponajprije
primjenjuje u procesu ispitivanja mtDNA i
njezinih hiper varijabilnih regija (sl. 1-11).
S druge strane, analiza STR-molekularnih biljega ne zasniva se na utvrivanju redoslijeda baza unutar odabrane DNA-sekven-
34
cije. Sljedovi baza u ovim molekularnim biljezima dobro su poznati i nema potrebe da se
pri svakoj analizi iznova potvruju, pa stoga
analiza ovih biljega podrazumijeva utvrivanje broja ponavljanja odreene, prije opisane,
kratke tandemski ponavljajue jedinice.
Zbog toga se obiljeivanje ne radi diferencijalnim bojenjem svake baze, nego se to ini
s cijelom poetnicom za odabrani STR-lokus. Alelna varijanta, zastupljena na danom
lokusu pobuena laserom, fluorescira i tu
fluorescenciju detektira sloena kamera analitikoga instrumenta.
Za distinkciju pojedinih alelnih varijanti
na jednom ili vie lokusa, danas se, premda
neto rjee, mogu rabiti radioaktivni biljezi
srebrne boje ili, bitno ee uporabljena, metoda fluorescentne detekcije tijekom elektroforetike separacije. Na osnovi ranije generiranog standarda (najee opisanoga kao alelne
ljestve), matriksa i odreenog biljega koji se
analizira usporedo s konkretnim uzorcima.
Standard sadrava sve poznate alelne varijante u kavkazoidnoj populaciji na danom
lokusu i omoguuje detekciju te analizu konkretne alelne varijante. U veini sluajeva radi se s vie STR-lokusa, od kojih se neki poklapaju po veliini i po zauzetoj poziciji na gelu.
Da bi se izbjegle nedoumice, rabe se etiri, a
u novije vrijeme i pet boja kojima se obiljeuju odabrani biljezi. Istom se bojom obiljeuju
dovoljno udaljeni lokusi, tj. oni lokusi kod kojih je zbog velike razlike u njihovoj molekularnoj masi iskljueno preklapanje, a razliitim
se bojama analiziraju lokusi iste veliine tako
da je, i unato istom vremenu prolaska kroz
detekcijski sustav, mogua njihova distinkcija
zahvaljujui raznobojnom fluoresciranju alelnih varijanti podrijetlom iz razliitih lokusa.
Dakle, zupci nakon raunalne obradbe, nisu
pojedinane baze, nego alelne varijante, koje
su pokazatelji koliko se puta poznata repetitivna jedinina sekvencija ponavlja. Samim
tim rije sekvenciranje, koja se esto u laboratorijskom argonu rabi za ovaj postupak, nije
toliko prikladna kao izrazi detekcija ili, jo bolje, profiliranje.
1.13.
Genetika i statistika
pravila u forenzinoj
genetici
Razdioba (segregacija) roditeljskih genotipova u potomaka ovisi o kombinaciji alela

u roditelja.
1.13.1.
Mendelovo nasljeivanje
Mendelovi zakoni nasljeivanja odreuju oekivanu razdiobu alela kod potomaka u

razliitim sluajevima sparivanja. Mendelovo
nasljeivanje sastoji se od triju zakona.
Monohibridno krianje: ako se genetiki
materijal oca koji je homozigot AA kria s genetikim materijalom takoer homozigotne
majke koja je homozigot BB, svi e potomci
biti heterozigoti, tj. AB.
Razdvajanje/segregacija: u sluaju sparivanja dvaju heterozigotnih A1A2 roditelja,
mogui su sljedei genotipovi: A1A1; A1A2
i A2A2 u omjeru 1 : 2 : 1. Ovaj primjer pokazuje da dolazi do razdvajanja (segregacije)
lanova genskih parova tijekom mejoze, tako
da 50% gameta nosi alel A1, dok drugih 50%
gameta nosi alel A2.
Neovisna segregacija: kada pojedinci koji se sparuju imaju vie od jednog lokusa koji
podlijee segregaciji, onda su lokusi genetiki
nevezani, tj. svaki se lokus odvaja neovisno o
drugim lokusima. Prema tom zakonu, razdvajanje alela jednog lokusa neovisno je o razdvajanju alela drugih lokusa tijekom mejoze.
1.13.2.
Pravila pri testiranju

roditeljstva
Na temelju Mendelovih zakona sastavljena su etiri pravila za testiranje roditeljstva:

1. Dijete, osim ako se ne radi o mutaciji, ne
moe imati biljeg (alel) koji nije prisutan
kod jednog od roditelja.
2. Dijete mora naslijediti po jedan biljeg
(alel) iz para genetikih biljega od svakog
roditelja.
3. Dijete ne moe imati par istih genetikih
biljega, osim u sluaju da oba roditelja
imaju isti biljeg.
4. Dijete mora imati genetiki biljeg koji je
prisutan kao istovjetan par u oba roditelja.
1.13.3.
Hardy-Weinbergova
ravnotea
Gregor Mendel opisao je ponaanje alela

pri sparivanju. Slino tomu su Hardy i Weinberg 1908., neovisno jedan o drugome,
opisali ponaanje alela u populaciji. HardyWeinbergov zakon opisuje oekivani odnos
izmeu uestalosti alela i uestalosti genotipa
na pojedinom lokusu [55], koji se dobije ekspanzijom binoma
(p + q)2 = p2 + 2pq + q2 = 1,00
p + q = 1,00
gdje su: p2 udio populacije homozigota za
A1; q2 udio populacije homozigota za A2;
2pq udio heterozigota; p = relativna uestalost alela A1, q = relativna uestalost alela A2.
Stoga je npr. zbroj () uestalosti triju alela
(z1, z2 i z3) jednako:
= z1z1 z2 z2 z3 z3 2 z1z2 2 z1z3 2 z2z3
= z12 z22 z32 2 z1z2 2 z1z3 2 z2z3
Primjerice, ako pretpostavimo da aleli Z1, Z2
i Z3 imaju uestalosti z1 z2 i z3, onda su ue-
35
stalosti homozigotnih genotipova Z1,Z1; Z2

Z2 i Z3Z3 jednake z1 z1, z2 z2, z3 z3, a
uestalosti heterozigotnih genotipova Z1Z2,
Z1Z3, i Z2Z3 jednake su 2 z1 z2, 2 z1 z3,
i 2 z2 z3.
Ako je Hardy-Weinbergova ravnotea ispravna, onda je uestalost alela na nekom lokusu u populaciji konstantna tijekom vremena. No, odstupanja od Hardy-Weinbergove
ravnotee mogu nastati zbog nekoliko razloga, a ti su:
1. nesluajno formiranje reproduktivnih parova eliminira polazne uvjete za odravanje modela genetike ravnotee. U ljudskim populacijama se najee izraava
kao inbreeeding (sparivanje genetiki
bliskih jedinki) i outbreeding (sparivanje
genetiki udaljenijih jedinki).
2. sroivanje (engl. inbreeding) zbog meusobne srodnosti roditelja koja moe
dovesti do smanjenja heterozigotnosti;
nasuprot tome, outbreeding poveava heterozigotnost matine populacije.
3. migracija gena iz jedne u drugu populaciju koja mijenja uestalosti i utjee na Hardy-Weinbergovu ravnoteu sve dok se ne
postigne nova ravnotea;
4. mutacija ili promjena kod naslijeenih
alela, koja moe utjecati na uestalosti
alela;
5. prirodna selekcija koja moe dovesti do
poveanja uestalosti nekog alela tijekom
vremena. Djeca s takvim alelom imaju veu vjerojatnost za opstanak nego djeca s
drugim alelima. Primjeri navedenog jesu
deficijencija G6PD ili talasemija u malarinim podrujima;
6. izolacija zbog koje moe doi do remeenja oekivane uestalosti pojedinih alelnih varijanata sve zbog ograniena broja
partnera koji sudjeluju u reprodukciji, tj.
u formiranju genskoga fonda idue, generacije potomaka.
36
7. genetiko odstupanje (engl. drift), to

oznauje sluajne promjene u genskoj
uestalosti unutar neke, obino manje
populacije, a javlja se u sluajevima kad
u formiranju genskog fonda sljedeeg
narataja ne sudjeluje kompletna matina
populacija nego samo jedan njezin dio.
Pod odreenim uvjetima pojedini aleli
mogu u cijelosti nestati (gubitak alela) ili
biti prisutni u svakog pojedinca unutar te
populacije (fiksacija).
1.13.4.
Uravnoteeno vezivanje
Uravnoteeno vezivanje koncept je prema kojem e se, u sluaju kada se promatra

vie lokusa, aleli na neovisnim lokusima raspodijeliti u populaciji prema zakonitostima
Hardy-Weinbergove ravnotee. Kad su lokusi
smjeteni u blizini na istome kromosomu, onda se nalaze u genskoj ravnotei. Premda populacije u kojima dolazi do mijeanja mogu
dosei Hardy-Weinbergovu ravnoteu, geni
smjeteni na istome kromosomu postiu ravnoteu s obzirom na gensku udaljenost i stupanj rekombinacije izmeu lokusa. S druge
strane, u sluaju dviju populacija s razliitim
lokusima iji aleli imaju znatno razliite uestalosti, za alele koji nisu genski vezani smatra
se da su u statistikoj neravnotei vezivanja.
Na populacijskoj je razini u praksi teko pokazati ovaj sluaj neravnotee. No, to je mogue
pokazati kod specifinih pojedinaca koji su nedavno postali dijelom populacije.
1.13.5.
DNA-dokazni materijali u
sudstvu
Prikaz znanstvenog dokaza u veini zemalja pripada podruju svjedoenja strunjaka

(sudskog vjetaka). No injenica da je strunjak obavio testiranje ne znai da e takav
dokaz biti automatski prihvaen. U normalnim okolnostima mora se pruiti dokaz da

je prikazani dokazni materijal pouzdan i da
prua uporabljive informacije.
Vijee Europe, odnosno Vijee ministara, izdalo je 10. veljae 1992., tijekom svog
470. sastanka, Preporuku br. 92 o uporabi
DNA-analiza u okviru sudskog sustava [56].
Neke od najvanijih preporuka jesu sljedee:
1. Uzorci koji su prikupljeni za DNA-analizu i podatci dobiveni iz takve analize koja
je provedena radi sudskog postupka protiv poinitelja kaznenih djela ne smiju
se uporabiti za druge namjene. No, ako
pojedinac od kojeg je uzet uzorak eli doznati rezultate DNA-testiranja, takvi mu
se podatci mogu dati.
2. Uzorci koji su prikupljeni od ivuih
pojedinaca za DNA-analize zbog medicinskih razloga i podatci dobiveni iz tih
uzoraka ne smiju se rabiti za potrebe
istrage i suenja za kaznena djela, osim u
sluajevima koji su odreeni unutarnjim
zakonodavstvom.
3. Bioloki uzorci i druga tjelesna tkiva, koji
su uzeti za DNA-analize ne smiju se uvati nakon zavrne odluke u sluaju za ije
su potrebe iskoriteni, osim ako je to potrebno za namjene koje su u izravnoj vezi
s onima za koje su prikupljeni.
U daljnjim poglavljima ove knjige primjena analize DNA u kaznenom i parninom postupku bit e detaljno prikazana.
1.13.6.
Dokazivanje oinstva
(roditeljstva)
Potreba utvrivanja identiteta osoba ili

oinstva postoji jo od biblijskih dana. I Salomon se susreo s tim problemom, kad su pred
njega dole dvije ene s jednim djetetom, svaka tvrdei da je ona prava majka toga djeteta, i
traile ga da presudi. Uvidjevi da iz njihovih

rijei nikad ne e razluiti koja govori istinu
i pouzdajui se u injenicu da e prava majka
uiniti sve da spasi svoje dijete, Salomon je
predloio da se dijete rasijee napola te da se
svakoj majci dade jedna polovica. U eni koja
se estoko suprotstavila toj odluci Salomon je
prepoznao pravu majku i dodijelio joj dijete
[57]. Danas, u suvremeno opremljenim sudskomedicinskim laboratorijima utvrivanje
oinstva provodi se mnogo bezbolnijim i
uinkovitijim metodama zahvaljujui upravo
razvoju DNA-tehnologije. Originalnost i vrijednost metode analize DNA usporeuje se s
analizom otiska prsta (engl. finger-printing),
zato to je i ovdje rije o jedinstvenom, genetikom otisku (profilu), koji je specifian za
svakoga od nas.
Osnovna je funkcija svih forenzinih testova, bez obzira na to je li rije o dokazivanju
roditeljstva ili o identifikaciji, iskljuiti to je
mogue vei broj pojedinaca. Pri testiranju roditeljstva to se ini tako da se odredi obvezni
alel pa se testira nosi li navodni ili pretpostavljeni otac taj alel (za potrebe rjeavanja takvih
sluajeva oevi koji se testiraju nazivat e se
pretpostavljeni oevi) (58). Obvezni alel jest
onaj alel koji vue podrijetlo od biolokog
oca. Primjerice, ako pretpostavimo da je majka AA, a dijete AB, onda je djetetov B alel
morao potei od biolokog oca. Uvijek se
pretpostavlja da je majka uistinu majka djeteta, osim ako se pri testiranju pokae neslaganje s Mendelovim zakonima nasljeivanja.
Ako navodni otac ima B alel u obliku homozigota (2 B alela) ili heterozigota (jedan B
alel), on se ne moe iskljuiti. Ako navodni
otac nije nositelj B alela, tj. dijete ga nije moglo od njega naslijediti, on moe biti iskljuen.
Iznimka navedenog jest sluaj kad postoji relativno esta mutacija A u B. Zbog toga je opeprihvaeno da se tek u sluaju nepostojanja
triju obvezatnih alela u oca, a koji se nalaze
37
kod djeteta, pretpostavljeni otac automatski

iskljuuje kao bioloki otac djeteta. Ako su i
majka i dijete AB, onda su obvezatni aleli A i
B, te su oba alela, i A i B mogla doi od biolokog oca. Oito je da u ovom sluaju postoje
dva obvezna alela.
Svaki pretpostavljeni otac koji je nositelj
A ili B alela ne moe biti iskljuen. No, ako je
navodni otac CC ili bilo koji drugi ne-A ili
ne-B genotip, moe ga se iskljuiti.
1.13.7.
Matematiki postupci
i dokazivanje oinstva
indeks oinstva ili
kombinirani indeks oinstva
Ako pretpostavljeni otac nije iskljuen

kao mogui bioloki otac, vrijednost dokaza
jednaka je relativnoj vjerojatnosti da je navodni otac prenio na dijete obvezni alel u odnosu
na nekog nesrodnog pojedinca iz populacije.
Relativna vjerojatnost da je navodni otac prenio obvezni alel naspram vjerojatnosti da je
obvezni alel prenio neki nesrodni pojedinac
iz populacije naziva se indeksom oinstva
(engl. paternity index ili PI). Indeks oinstva
jest omjer vjerojatnosti, tj. omjer vjerojatnosti da je pretpostavljeni otac, a ne neki
drugi pojedinac iz populacije, prenio obvezni
alel. Mendelovi zakoni odreuju vjerojatnost
ili mogunost da pretpostavljeni otac moe
prenijeti gen. Ako je otac homozigot za obvezni alel ili ima oba obvezna alela, onda je vjerojatnost da je on prenio obvezni alel jednaka
1,0 (2/2). Ako otac ima samo jednu kopiju
obveznog alela ili ako sadrava jedan od dvaju
obveznih alela, onda je vjerojatnost da je on
prenio obvezni(e) alel(e) jednaka 0,5 (1/2).
Vrijednost PI za odreeni lokus jednaka je vjerojatnosti da pretpostavljeni otac moe prenijeti alel, podijeljenom s uestalou obvezno-
38
g(ih) alela. Stoga e PI biti ili 1/p ili 0,5/p,

ovisno o broju obveznih alela koje nosi pretpostavljeni otac. Ako su prema genotipovima
majke i djeteta odreena dva obvezna alela, p
e se raunati prema sljedeoj formuli p = p1
+ p2, a indeks oinstva ili PI e biti:
PI = 1/(p1 + p2)
ili
PI = 0,5/(p1 + p2).
PI se rauna za svaki lokus koji se testira.

Pravila teorije vjerojatnosti odreuju nain kombiniranja vie PI-ja kako bi se odredila kombinirana vjerojatnost oinstva. Ovaj
izraz naziva se kombiniranim indeksom oinstva (engl. combined paternity index CPI).
Kombinirani indeks oinstva jest omjer vjerojatnosti, tj. omjer vjerojatnosti da je pretpostavljeni otac, a ne neki drugi pojedinac iz
populacije, prenio obvezne alele sa svih ispitivanih lokusa. Pravila za kombiniranje vjerojatnosti prilino su jednostavna. Ako elimo
saznati kombiniranu vjerojatnost karakteristika A i B i C, onda je potrebno pomnoiti
pojedinane vjerojatnosti A i B i C. Stoga je
vjerojatnost da je pretpostavljeni otac prenio
lokuse 1*A, 2*C i lokus 3*E na dijete jednaka umnoku vjerojatnosti 1*A2*C3*E. Jednostavno reeno, bez obzira na to koliko lokusa rabimo za analizu prijepornoga oinstva
vrijednost ukupnoga indeksa oinstva (CPI)
utvruje se mnoenjem svih izraunanih PIja, tj. izraunanih indeksa oinstva za svaki
od promatranih lokusa. U poetku, kada se
rabio relativno mali broj lokusa u ove svrhe
(35 lokusa), vrijednost CPI koja je bila prihvatljiva, recimo za njemako pravosue bila je
1 000, dok je u Sjedinjenim Amerikim Dravama ta vrijednost mogla biti manja ak i od 100.
Drugim rijeima u tim sluajevima CPI izraava
injenicu da je pretpostavljeni otac 1000 ili 100
puta vjerojatnije bioloki otac nego neki drugi
nesrodni mukarac iz iste populacije. U dananje vrijeme, pri uporabi, recimo, 15 STR-lokusa zastupljenih u najpoznatijim komercijalnim
kompletima reagensa (PowerPlex 16 ili Identifiler) nije nita neuobiajeno da se vrijednost

CPI, u testiranju standardnoga oinstva (majka-dijete-potencijalni otac) kree u intervalu od
nekoliko stotina tisua pa i do nekoliko milijuna, dok je u testiranju bezmajinskoga oinstva
ova vrijednost neto nia. Bitno je napomenuti
da fluktuacija ove vrijednosti ponajprije ovisi o
uestalosti alela koje je bioloki otac prenio na
sina. Budui da mnogi imaju tekoe s razumijevanjem i interpretacijom omjera vjerojatnosti, predloen je i alternativni nain pokazivanja podataka koji se zasniva na pretvaranju
omjera vjerojatnosti u vjerojatnost oinstva.
1.13.7.1.
Vjerojatnost oinstva
U 18. stoljeu matematiar Bayes razvio

je teorem kako bi procijenio vjerojatnost da se
neki dogaaj zbio ak i tada kada nije mogue izravno izmjeriti taj dogaaj. Ovo je temelj
Bayesove matematike koja ima iroku primjenu, posebice u podruju kao to je genetiko
savjetovanje za procjenu opasnosti od obolijevanja djeteta. Bayesova formula za procjenu
mogunosti da se odigra neki dogaaj jest:
Hp
H p + Y (1p)
gdje je H vjerojatnost da e se neki dogaaj zbiti, Y je vjerojatnost da se ne e zbiti, p je prethodna vjerojatnost da e se H zbiti, a 1p je
prethodna vjerojatnost da se ne e zbiti.
Postoji nekoliko ogranienja Bayesove
formule. Formula je sveobuhvatna, tj. ukljuuje sve mogunosti u prostoru. U sluaju
testiranja oinstva, H je kombinirana vjerojatnost da je pretpostavljeni otac prenio sve
obvezne alele i sastoji se od umnoka svih 0,5
i 1,0 vrijednosti za svaki lokus, a y je kombinirana vjerojatnost da je neki nesrodni pojedinac u populaciji bioloki otac i umnoak
uestalosti svih obveznih alela. Prethodna
vjerojatnost jest vjerojatnost da se taj dogaaj

mogao dogoditi bez poznavanja trenutanog
rezultata. U ovom sluaju to je vjerojatnost
da je pretpostavljeni otac bioloki otac prije
nego to su gotovi laboratorijski rezultati. Postoje razliiti naini da se izrauna prethodna
vjerojatnost da je pretpostavljeni otac ujedno
i bioloki otac. Moe se pretpostaviti se da je
to laboratorijska stopa ukljuenja koja je priblino 70%. Takoer se moe pretpostaviti
da je to broj svih mukaraca koji se mogu uzeti u obzir unutar podruja gdje se dogodila
oplodnja ili, tonije, mukaraca iz tog podruja, ali koji su u reproduktivnoj dobi. Uobiajeno je pretpostaviti da je ista vjerojatnost da
pretpostavljeni otac jest ili nije bioloki otac.
Ovo je tzv. neutralna prethodna vjerojatnost.
Stoga je prethodna vjerojatnost jednaka 0,5.
Neki statistiari tvrde da bi se prethodna vjerojatnost trebala raunati tako da se podijeli
eljeni rezultat s ukupnim brojem moguih
rezultata, npr. prethodna vjerojatnost da pri
bacanju kocke dobijemo jedinicu (polovica
para kocki) jednaka je 1/6, dok je poetna
vjerojatnost da dobijemo glavu pri bacanju
novia jednaka 1/2. Prigodom testiranja
oinstva mogua su samo dva nalaza on
jest ili nije bioloki otac poetna je vjerojatnost jednaka 1 za dvije mogunosti ili 0,5, to
znai da je mogue da je neutralna poetna
vjerojatnost mogua ispravna poetna vjerojatnost. Ako je vrijednost od 0,5 izabrana kao
poetna vjerojatnost, formula se reducira na
onu u kojoj se rabi CPI.
Vjerojatnost prijenosa oinstva
(engl. probability of paternity) (p = 0,5) =
PP = 1/1 + (1/CPI)
Kada se ova formula matematiki sredi i jednostavnije prikae dobiva se obrazac
PP = CPI/(CPI + 1).
Svim tuiteljima, sucima i odvjetnicima
koji proitaju ovu formulu bit e jasno zato
39
onda nije mogue dobiti rezultat od 100%.

Naime, bez obzira na to koliko velik bio broj
CPI, uvijek se mora podijeliti s brojem koji je
vei od njega za 1 i nikada taj kolinik ne e
moi dati broj jedan, a samim tim u postotnom izraavanju vjerojatnosti oinstva nikada ne e moi dati 100%. Stoga, kada se dobije rezultat od, recimo, 99,999999678998%
poprilino je nesuvislo pitanje, koje se, na
alost, esto zna postaviti DNA-ekspertu:
jeste li vi 100% sigurni da je dotina osoba
bioloki otac djeteta?
Dakle, vjerojatnost oinstva jest vjerojatnost da je pretpostavljeni otac bioloki otac
djeteta. Stoga, ako je CPI hipotetiki jednak,
recimo, 6 477 698, onda je vjerojatnost da je
pretpostavljeni otac bioloki otac 0,999999846,
ili 99,9999846% [6 477 698 / (6 477 698 + 1)].
Suprotno tomu, vjerojatnost da pretpostavljeni otac nije bioloki otac jest 0,000000154
ili 0,0000154%.
Logino pitanje koje se moe postaviti
jest, koja je najnia vrijednost vjerojatnosti
oinstva pa da se ono moe u potpunosti prihvatiti. Uopena pravila upuuju na to da je
u standardnom testiranju, kada je i majka prisutna, poeljno dobiti najmanje pet znamenki 9 nakon decimalnoga zareza, tj. 0,99999
ili, kada prikazujemo u postotcima, onda je
minimalan uvjet 99,999%. U sluajevima bezmajinskoga oinstva, zbog gubljenja odreenoga dijela informacija, broj mora biti vei
od 0,9999, tj. 99,99%. Ovako veliki postotak
vjerojatnosti uvjetovan je primjenom veega
broja molekularnih biljega, koji se u dananje
vrijeme malokad sputa ispod broja 13.
Veliki broj laboratorija, bez obzira na to
je li utvreno poklapanje alelnih varijanti oca
s obveznim alelima na svim ispitivanim lokusima, u sluaju kada ne dobiju ovakve vrijednosti sugeriraju analizu dodatnih molekularnih biljega.
40
1.13.7.2.
Neiskljuenost sluajne osobe u

opoj populaciji (random man not
excluded ili RMNE)
Indeks oinstva (PI) i vjerojatnost oinstva (PP) imaju zajedniku pretpostavku s

Mendelovom vjerojatnou da je pretpostavljeni otac ujedno bioloki otac djeteta. Da bi
se na drukiji nain procijenio isti podatak,
mogue je zapitati se kolika je koliina genetike informacije prisutna u paru majka-dijete,
tj. kolika je mogunost testa pri prevenciji
pogrjenog ukljuenja pretpostavljenog oca.
Ovo je slino pojmu snaga testa u statistici. U idealnoj situaciji test bi trebao biti i snaan
i praktian te bi trebao iskljuiti sve lano optuene pretpostavljene oeve. Danas se u svijetu
metodom analize DNA, stalno iskljuuje oko
30% optuenih pretpostavljenih oeva [59].
Snaga testa oinstva moe se odrediti s
pomou tzv. neiskljuenosti sluajne osobe u opoj populaciji (engl. random man not excluded
RMNE). Ovaj statistiki test se moe usporediti s raunanjem uestalosti u populaciji, koje se
primjenjuje u forenzinim identifikacijama (v.
dalje u tekstu). RMNE je udio populacije koji
moe dati sve obvezne alele te ne moe biti iskljuen. Ovaj se termin rabi kako bi se izrazila
uestalost osoba koje ne mogu biti iskljuene
kao mogui davatelji genetikog materijala.
Formula za RMNE za jedan lokus jest: p2
+ 2p(1p) ili, pojednostavnjeno, 1(1p)2.
Kombinirana neiskljuenost sluajne osobe u opoj populaciji (engl. combined random man not
excluded ili CRMNE) analogna je CPI-u, tj. jednaka je umnoku pojedinanih vrijednosti.
Vrijednost CRMNE obino je vrlo niska.
Ipak, jednostavnije je upotrebljavati recipronu vrijednost izraza (1CRMNE), za koju
se obino rabi termin vjerojatnost iskljuenja.
No, budui da je mogue pomijeati pojam
vjerojatnost iskljuenja s pojmom vjerojatnost oinstva, rabi se manje zbunjujui
pojam snaga iskljuenja (engl. exclusionary

power (EP) ili power of exclusion (PE)). EP ili
PE je vjerojatnost iskljuenja lano optuenog
mukarca (1CRMNE). U sluaju da se upotrebljava a priori vjerojatnost 0,5, PE je jednak
Bayesovoj vjerojatnosti oinstva u tzv. modelu neiskljuenja. Da bi se izbjeglo mijeanje s
pojmomvjerojatnost oinstva koji proizlazi
iz modela nasljeivanja, treba se koristiti pojmom neiskljuena vjerojatnost oinstva ili
Weinerova vjerojatnost oinstva po znanstveniku koji je pr vi predloio taj pojam 1976.
godine [60]. Pojam neiskljuena vjerojatnost
oinstva ima neke prednosti u odnosu na standardnu vjerojatnost oinstva [61]. Najvea
prednost ove metode jest ta da se ona uvijek
poveava poveanjem broja izvrenih testiranja i potpuno je analogna pojmu populacijska
uestalost, koji se rabi u forenzinim identifikacijama. Vjerojatnost oinstva (pojam koji se
tradicionalno rabi za vjerojatnost oinstva s
obzirom na prijenos alela) moe se smanjiti
ako je pretpostavljeni otac heterozigot, a majka i dijete nose isti heterozigotni genotip koji
sadrava dva uobiajena alela, gdje je p1 + p2
vei od 0,5.
Tablica 1-1. prikazuje ope obrasce koji
se rabe u utvrivanju oinstva, dok tablica 1-
2. prikazuje konkretan primjer utvrivanja.

etvrti stupac u tablici 1-2. prikazuje sve obvezne alele kod pretpostavljenog oca. Stupac
p oznauje uestalost svakoga pojedinog
alela koja je temeljena na hr vatskoj bazi podataka [62]. RMNE se rauna po prije navedenoj formuli. X oznauje vjerojatnost da
pretpostavljeni otac (engl. alledged father)
moe prenijeti obvezatni alel, a odreuje se
prema oevom tipu alela (ako otac ima samo
jednu kopiju obveznog alela ili ako sadrava
jedan od dvaju obveznih alela onda je vjerojatnost (X) da je prenio obvezni alel jednaka
0,5). PI se rauna kao X/p ili u sluaju kad se
radi o dva obvezatna alela na istome lokusu
kao X/(p1 + p2). Iz zajednikih vrijednosti
prikazanih na donjem dijelu tablice vidljivo
je da je vjerojatnost navodnog oca gotovo 790
milijuna puta vea od nekoga drugog nesrodnog mukarca u uzorku hr vatske populacije.
Ta se vrijednost oznauje kao vjerojatnost od
99,99999987% utvrenog oinstva. RMNE
pokazuje da vjerojatnost da se iskljui krivo
optueni otac iznosi 99,99999973%. Stoga
je, u ovom sluaju, vjerojatnost utvrivanja
oinstva temeljena na prijenosu alela, priblina vjerojatnosti temeljenoj na metodi neiskljuivanja.
Tablica 1-1. Formule za raunanje indeksa oinstva (detaljnije na www.DNA-view.com)

Aleli djeteta
Aleli majke
Aleli oca
PI
AA
AB
AA
1/a
AB
BC ili BB
AA
1/a
AA
AA
AA
1/a
AB
BB ili BC
AC ili AB
1/2a
AA
AB
AB ili AC
1/2a
AA
AA
AB
1/2a
AB
AB
AB
1/(a+b)
AB
AB
AA
1/(a+b)
AB
AB
AC
1/2(a+b)
A ,B, C aleli; a, b, c uestalost alela A, B, C
41
Tablica 1-2. Primjer potpuna utvrivanja oinstva

STR-lokusi
Majka
Dijete
Obvezni Pretpostap(Y)
alel
vljeni otac
RMNE
D8S1179
13, 14
11, 13
11
D21S11
30, 32.2
D7S820
PI
11, 13
0,0564
0,1096
0,5 8,8652
31, 32.2 31
30,.2 31
0,0590
0,1145
0,5 8,4746
10, 12
9, 10
9, 9
0,1795
0,3268
CSF1P0
12, 12
10 ,12
10
10, 12
0,2538
0,4432
0,5 1,9701
D3S1358
15, 15
15, 18
18
15, 18
0,1487
0,2753
0,5 3,3625
TH01
6, 9.3
6, 8
6, 8
0,1308
0,2445
0,5 3,8226
D13S317
8, 10
10, 11
11
11, 11
0,3308
0,5522
D16S539
9, 11
11, 13
13
9, 13
0,1718
0,3141
0,5 2,9104
D2S1338
17, 18
17, 23
23
23, 25
0,1026
0,1947
0,5 4,8733
D19S433
14.2, 16
13, 16
13
12, 13
0,2128
0,3803
0,5 2,3496
VWA
15, 16
16, 17
17
17, 17
0,2256
0,4003
TPOX
8, 9
9, 9
8, 9
0,0846
0,1620
0,5 5,9102
D18S51
16, 17
15, 17
15
14, 15
0,1359
0,2533
0,5 3,6792
D5S818
11, 12
11, 11
11
11, 12
0,3256
0,5452
0,5 1,5356
FGA
20, 21
20, 25
25
20, 25
0,1000
0,1900
0,5 5,0000
Amelogenin
XX
XY
5,5710
3,0230
4,4326
XY
Zajedniki
(combined)
2,67 109
Snaga
1CRMNE
iskljuivanja
99,9999997%
Vjerojatnost
1/CRMNE
(likelihood)
374 531 835
Vjerojatnost CPI/
oinstva
CPI+1
99,99999973%
790 169 857
99,99999987%
p(Y) uestalost alela za svaki pojedini alel ili obvezni alel temeljen na hrvatskoj bazi podataka [62]
RMNE neiskljuenost sluajno odabrane osobe iz ope populacije
X vjerojatnost da pretpostavljeni otac moe prenijeti obvezni alel
PI indeks oinstva
1.13.7.3.
Bezmajinsko testiranje oinstva
Povremeno je potrebno utvrditi oinstvo,

a da majka nije dostupna za analizu. U Nje-
42
makoj se to oznauje kao bezmajinski ili

deficijentni test (engl. deficient test) jer nisu
prisutne sve stranke. U tom sluaju dolazi do

znatnoga gubitka informacija. Formula koja
se rabi za raunanje uestalosti moguih oeva u danoj populaciji jest sljedea:
RMNE = p2+q2+2pq+2p(1-p-q)+2q(1-p-q)
= (p+q)2+2(p+q)(1-p -q).
Sukladno tomu, PI se razliito rauna.
Ako jedan od roditelja nedostaje, rabi se posebna formula za svaki pojedinani fenotip
navodnog roditelja. Formule preuzete od
Brennera [63] i dodatno proirene na osnovi
podataka s www.DNA-view.com prikazane
su u tablici 1-3. Da bismo pokazali gubitak
informacija, kao i razlike u rezultatima, sluaj
utvrivanja oinstva prikazan u tablici 1-2.
ponovno je raunan bez podataka o majci
koristei se pri tome primjerenim formulama
iz tablice 1-3. Rezultati su prikazani u tablici
1-4. Pr vo to se moe zamijetiti jest da snaga
iskljuivanja pada priblino 20 525 puta, dok
CPI pada samo oko 760 puta, to dovoljno
ilustrativno upuuje na razlike izmeu dviju
metoda za raunanje vjerojatnosti utvrivanja
roditeljstva. Znatno manji gubitak informacija u sluajevima, koji bitno dobiva na znaenju
poveanjem broja molekularnih biljega, koji
se rabe u analizi, jedan je od najvanijih razloga zato se mnogo ee primjenjuje CPI od
RMNE pristupa. Osim toga, prednost ovoga

pristupa jest izuzetno jednostavna prezentacija rezultata koja se zbog izbjegavanja kompliciranih statistikih pojanjavanja na sudu,
lako moe u potpunosti jasno prezentirati i
pojasniti ak i osobama koje nemaju veliko
znanje iz populacijske genetike i statistike.
Jedno od otvorenih, ali vrlo bitnih pitanja jest i potencijalno pojavljivanje mutacija,
koje uvjetuju da na jednom, ali katkada ak i
na dvama molekularnim biljezima dolazi do
nepoklapanja DNA-profila potencijalnoga
oca, s utvrenim kompletom obveznih alela. To upuuje na injenicu da se, ako je od
npr. testiranih 15 molekularnih biljega na
jednom od njih opaeno neuklapanje alelnih
varijanti, oinstvo/majinstvo ne moe automatski odbaciti. Tada se primjenjuju komplicirani statistiki obrasci (o kojima se vie
moe doznati na www.DNA-view.com) koji
uzimaju u obzir uestalost pojavljivanja mutacija na konkretnome lokusu. Nakon toga
rauna se vjerojatnost oinstva koja, prema iskustvu najveega broja laboratorija, u sluajevima standardnoga testiranja oinstva, kako
je ve navedeno, treba prelaziti vrijednost od
99,999%, dok u sluajevima bezmajinskoga
testiranja oinstva treba prelaziti 99,99%. Kada se to ne dogodi, a postoji vjerojatnost da
Tablica 1-3. Formule za raunanje indeksa oinstva ili majinstva u odsutnosti

drugog roditelja (detaljnije na www.DNA-view.com)
Aleli djeteta
Aleli testiranoga roditelja
PI
AA
AA
1/a
AB
AA
1/2a
AA
AB
1/2a
AB
AB
a+b/4ab
AB
AC
1/4a
A, B, C aleli; a, b, c uestalost alela A, B, C
43
Tablica 1-4. Primjer bezmajinskoga utvrivanja oinstva

STR-lokusi
Dijete
Pretpostavljeni
Zajedniki aleli p(Y)
otac
D8S1179
11, 13
11, 13
11, 13
D21S11
31, 32.2
30.2, 31
D7S820
9, 10
CSF1P0
RMNE
PI
0,0564
0,3487
0,6461
5,1496
31
0,0590
0,1128
0,3141
4,2373
9, 9
0,1795
0,2590
0,6847
2,7855
10, 12
10, 12
10, 12
0,2538
0,3538
0,8460
1,6916
D3S1358
15, 18
15, 18
15, 18
0,1487
0,2538
0,6430
2,6663
TH01
6, 8
6, 8
6, 8
0,1308
0,2641
0,6338
2,8580
D13S317
10, 11
11, 11
11
0,3308
0,0615
0,6307
1,5115
D16S539
11, 13
9, 13
13
0,1718
0,2795
0,6990
1,4552
D2S1338
17, 23
23, 25
23
0,1026
0,2154
0,5348
2,4366
D19S433
13, 16
12, 13
13
0,2128
0,0641
0,4772
1,1748
VWA
16, 17
17, 17
17
0,2256
0,2205
0,6932
2,2163
TPOX
9, 9
8, 9
0,0846
0,0846
0,3097
5,9102
D18S51
15,17
14, 15
15
0,1359
0,0897
0,4003
1,8396
D5S818
11, 11
11, 12
11
0,3256
0,3256
0,8784
1,5356
FGA
20, 25
20, 25
20, 25
0,1000
0,1231
0,3965
2,5000
Amelogenin
XY
XY
1,61 104
826 693
Zajedniki
(combined)
Snaga
iskljuivanja
1CRMNE
99,9839%
Vjerojatnost
(likelihood)
1/CRMNE
6170
Vjerojatnost
oinstva
CPI/CPI+1
99,983795%
99,9997808%
p(Y) uestalost alela za svaki pojedini alel ili obvezni alel temeljen na hrvatskoj bazi podataka [62]
PI indeks oinstva
44
je rije o mutacijama, uobiajeno je zatraiti

dodatno testiranje na Y ili X (u ovisnosti o
spolu djeteta) vezanim biljezima. Bitno je napomenuti da se poveanjem broja biljega koji
se rabe u ovim analizama poveava i vjerojatnost da se neka od mutacija na njima ustanovi. Ipak, ovakvi sluajevi nisu previe esti i u
razliitim zemljama ih razliito tretiraju. U
veini sluajeva dovoljna su vie od dva takva
nepoklapanja pa da se testirana osoba automatski iskljui kao bioloki roditelj djeteta
(engl. two exclusion rule) [52].
1.13.7.4.
Utvrivanje majinstva
Kadto se postavlja pitanje tko je majka

naputenog ili preminulog djeteta. U ovom
sluaju, za razliku od utvrivanja oinstva,
nema spoznaje o roditeljima djeteta. Stoga
je, kao kod drugih forenzinih dokaza, genetiki profil djeteta dokaz. Ako je dijete na odreenom lokusu heterozigot, tada postoje dva
obvezna alela. Nasuprot tomu, kada je dijete
homozigot, postoji samo jedan obvezan alel.
Formula koja se rabi za raunanje RFNE,
to oznauje pojam neiskljuenost sluajno
odabrane ene iz ope populacije (engl. random female not excluded RFNE) ista je onoj
za raunanje RMNE ako nema informacija o
majci. Majka se iskljuuje iz daljnje analize
ako nema ni jedan od dvaju alela koje ima dijete. No majka se ne moe iskljuiti ako ima samo jedan od dvaju djetetovih alela. Ukoliko
se ovaj rezultat pokae za sve lokuse, navodna se majka ne moe iskljuiti. Kombinirana
neiskljuenost sluajno odabrane ene iz ope populacije (engl. combined random female
not excluded CRFNE) jest umnoak svih
pojedinanih RFNE i prikazuje postotak ena u populaciji koje ne mogu biti nasumino
iskljuene ili mogu biti lano ukljuene. Suprotno je 1/CRMNE koji prikazuje broj ena
koje moraju biti testirane kako bi se dolo do
poklapajueg rezultata. 1/CRMNE ujedno

je i Bayesova vjerojatnost utvrivanja majinstva.
Nasuprot tomu, mogue je izraunati indeks majinstva temeljen na prijenosu alela,
slino kao prije prikazan PI, te ga pretvoriti u
Bayesovu vjerojatnost. Dakle, u sluaju nedostatka informacija o ocu, indeks majinstva se
rauna po formulama prikazanima u tablici
1-3., a princip je u potpunosti identian principu iz tablice 1-4., samo se utvrene alelne
varijante u djetetovu DNA-profilu usporeuju
s alelnim varijantama u majinskome DNA
profilu.
1.13.7.5.
Raunanje roditeljstva prema

strukturi mijeanih populacija
Za raunanje indeksa roditeljstva uobiajeno je koristiti se uestalostima pretpostavljenih oeva ili majki u nekoj populaciji. Ako
pretpostavljeni otac ili majka vuku podrijetlo
iz dviju mijeanih populacija, npr. hr vatske i
subsaharske Afrike, tada bi p-vrijednost, ukoliko je mogue, trebala oznaivati njihovu
prosjenu uestalost. S druge strane, ako je
pretpostavljeni roditelj Talijan, a jedina dostupna baza podataka jest ona u Hr vatskoj,
to ne e drastino utjecati na rezultate. Ovisno o konkretnom sluaju, rauna se RMNE
ili RFNE.
U stvarnosti, gotovo su sve ljudske populacije u odreenoj mjeri mijeane. Aleli specifini za srednju Aziju, sjevernu Aziju i Afriku
mogu se nai i u europskim populacijama
zbog gena koje su tijekom povijesti donijeli
Mongoli i Avari, kao i zbog mnogobrojnih
afrikih robova. Za takve povijesne dogaaje
nije potrebno raditi nikakve posebne prilagodbe jer e oni biti vidljivi u samom uzorku
neke ispitivane populacije. Ako je osoba koju
testiramo turist, npr. iz Portorika, bilo bi vrlo
poeljno, ako je mogue, koristiti se bazom
45
podataka iz te zemlje. No, ako specifina baza podataka nije dostupna, tijekom analize
moe doi do odreene pogrjeke. Ukoliko je
poznata struktura istraivane populacije, uestalost se moe raunati primjenom proporcionalno korigirane uestalosti pripadajuih
subpopulacija.
Upravo zbog tih razloga, danas asopisi
poput Forensic Science International, Journal
of Forensic Science, Internal Journal of Legal
Medicine, ali i Croatian Medical Journal esto
objavljuju populacijske podatke za veliki broj
svjetskih populacija. Ovakav pristup omoguuje da se usporednom analizom ustanovi
postoje li statistiki znaajne razlike izmeu
ispitivanih populacija, te da se omogui to
preciznije izraunavanje pojedinih forenzino -genetikih parametara.
1.13.8.
Identifikacija ljudskih
ostataka
Za identifikaciju ljudskih ostataka dostupne su razliite metode. Ovisno o okolnostima, kao i o stanju ljudskih ostataka, najee se primjenjuje izravno prepoznavanje rtve
od bliskog roaka, ili se rtva identificira s
pomou oiljaka ili nekih drugih tjelesnih znakova (tetovae), otisaka prstiju (ako postoje),
zuba te DNA-analize.
Tijekom rata identifikacija rtava je oteana, jer je esto velik broj tijela pokopan u
zajednikim grobnicama, a i prae mortem podatci nisu uvijek dostupni [64]. Razvoj novih
tehnologija analize genomske (kako autosomne, tako i spolne) i mitohondrijske DNA pruio je forenziarima novo orue za identifikaciju. tovie, DNA-analiza je postala metoda
koja se rabi kao potvrda/opovrgnue dobivenih rezultata prethodnih analiza, ak i u sluajevima kada je stupanj prepoznatljivosti i mogunosti identificiranja tijela relativno dobar.
46
Prije same DNA analize najee se odreuje

starost uzorka koritenjem radioaktivnih izotopa ugljika, tzv. 14C metoda datiranja. Zbog
brzog raspadanja mnogih tijela pronaenih u
ratu ili u masovnim katastrofama forenziari
se za identifikaciju rtava sve ee slue analizom DNA iz kotanih ili zubnih ostataka
[65]. Uzorci kostiju dulje e se odrati zbog
svoje trajnosti. Nekoliko autora naglauje kako su za vei postotak uspjene identifikacije
od velike vanosti metode izdvajanja DNA
koje prethode samoj amplifikaciji DNA [6669]. Nadalje, istie se kako je analiza mtDNA
najbolji izbor ako se radi s veoma degradiranim materijalom. Meutim, primjenom izmijenjenih standardnih postupaka izdvajanja
DNA te proiavajui izoliranu DNA (repurification) s NAOH ili nekim drugim kemikalijama, utvreno je da uspjenost identifikacije putem genomske DNA moe dosei
vrijednosti vie od 96% [70-74]. Takoer je
zamijeeno da analize zubnih ostataka u usporedbi s rezultatima analiza dugakih kostiju daju bolje rezultate u 20 do 30% svih analiziranih sluajeva [71].
1.13.8.1.
Identifikacija rtve putem roditelja
U prethodnom dijelu teksta govorili smo

o identifikaciji oca ili majke ive osobe. Sad
emo govoriti o identifikaciji ostataka, koja
je takoer mogua ako su ili roditelji ili djeca
pretpostavljene rtve dostupni za testiranje.
Katkad je, da bi se utvrdio identitet rtve, nuna rekonstrukcija. U pr vome sluaju imamo
nestalu osobu za koju se pretpostavlja da je
mrtva, no tijelo jo nije pronaeno (npr. u neijem su stanu pronaeni tragovi kr vi, osoba
je nestala, a tijelo nije pronaeno). Pripadaju
li tragovi kr vi pronaeni na pretpostavljenom
mjestu zloina osobi koja je tamo ivjela i iji
su nam roditelji dostupni? U drugom sluaju
imamo pronaene ljudske ostatke, zbog uboj-
stva ili iz masovne grobnice, koji se ne mogu

identificirati ni na koji drugi nain, osim putem genetikih analiza.
U postupku identifikacije ostataka raunanje je neto drukije od onog pri utvrivanju oinstva. U ovom je sluaju umjesto utvrivanja uestalosti jednog obveznog alela u
populaciji moguih oeva ili majki (RMNE
ili RFNE) nuno odrediti uestalost jednog
zajednikog alela kod svakog od roditelja.
Ako se vratimo natrag do pravila o zbrajanju
vjerojatnosti, vjerojatnost pronalaska jednog
roditelja s alelom A i drugog s alelom B, jest
uestalost moguih roditelja s alelom A pomnoena s uestalou moguih roditelja s
alelom B. U praksi, to se dobiva tako da se prikupe RMNE/RFNE za svaki pojedini alel,
to se zatim pomnoi s odreenim RMNE
za pr vi alel, pomnoenim s RFNE za drugi
alel kako bi se dobila vjerojatnost za dva roditelja koji imaju te iste alele. Takva se metoda
naziva neiskljuenost sluajno odabranih roditelja iz ope populacije (engl. random parents not
excluded RPNE). Stoga formula za raunanje RPNE za bilo koja dva alela, neovisno o
tome jesu li slini ili razliiti, glasi (p2 + 2p[1
p])(q2+2q[1q]). Na primjer, koristei se lokusom D3S1358 te uzorkom tipa D3S1358
15,17 s uestalou od 0,2425 i 0,1875 za svaki alel, vjerojatnost pronalaska dvaju roditelja,
i to jednog s alelom D3S1358*15, a drugog s
alelom D3S1358*17 iznosila bi:
(0,24252 + 2 0,2425 0,7575)
(0,18752 + 2 0,1875 0,8125) =
= 0,4262 0,3398 = 0,1448.
Prema tome, 14,5% roditelja u Hr vatskoj
ne bi bilo iskljueno kao mogui oevi. S druge
strane, 85,5% roditelja u Hrvatskoj bilo bi iskljueno ovim jednostavnim testom. Mnoenjem
svih RPNE neke osobe, stvaraju se kombinirani RPNE ili CRPNE (engl. combined parents
not excluded) generirajui tako relativnu ue-
stalost ili postotak populacije moguih roditelja. Slino tomu, vjerojatnost roditelja koji
nisu iskljueni iz analize jest 1/CRPNE. Bayesova vjerojatnost roditeljstva, koristei se
metodom neiskljuivanja i a priori odreenom
vjerojatnou od 0,5, iznosi 1CRPNE.
Identifikacije ostataka pronaenih u Hrvatskoj i Bosni realizirane su i prije nego su
STR-tehnike postale dostupne [72]. U tom
se sluaju populacija moguih roditelja raunala za svaki pojedini alel, to znai da su aleli
prikazani u koloni RMNE meusobno pomnoeni i na taj se nain dobio RPNE za svaki
lokus. Tadanji su se podatci temeljili na analizi DQA1 i Polymarkera koji su manje informativni od STR-a [61,73,75,76], pa su i vrijednosti nie od onih prikazanih na prethodnim
tablicama. U ovom sluaju, samo 0,4% parova
u Hr vatskoj mogu biti mogui roditelji pronaenih rtava, odnosno 99,62% parova bilo
bi iskljueno iz daljnje analize. To znai da je
vjerojatnost otprilike 260 prema 1 da su neki
od parova roditelji pronaenih rtava, odnosno da postoji 99,62% vjerojatnosti za utvrivanje roditelja metodom neiskljuivanja.
1.13.8.2.
Identifikacija rtve putem djece
Ako je nestala osoba otac ija su djeca

dostupna, identifikacija se obino provodi
prema gore navedenom postupku. U tablici
1-5. prikazani su podatci identifikacije NN za
kojeg se pretpostavlja da je otac djeteta. Okolnosti su mnogo pogodnije kada je dostupna
i majka. Testiranje majke i djeteta pokazuje
da bi 99,9969% mukaraca u Hrvatskoj bilo iskljueno iz analize, ali pronaeni ostatci NN
nisu bili iskljueni. Raunanje SI i PI upuuje
na to da je za NN otprilike 45 000 puta vjerojatnije da jest otac djeaka od nekoga drugog mukarca, tonije, vjerojatnost da je rije
o djeakovu ocu iznosi 99,9978%. Metodom
neiskljuivanja utvreno je da je vjerojatnost
47
Tablica 1-5. Identifikacija rtve putem djeteta

Obvezni Ostatci
p(Y)
alel
NN
Lokusi
Supruga Dijete
RMNE
PI
D3S1358
16, 17
15, 17 15
15, 18
0,280
0,4816
0,5
1,7857
TH01
9, 9.3
7, 9
6, 7
0,110
0,2079
0,5
4,5455
D21S11
29, 32.3 29, 29 29
29, 31.2 0,265
0,4598
0,5
1,8868
D18S51
11, 13
13, 14 14
14, 14
0,215
0,3838
4,6512
PENTA E
7, 14
11, 14 11
11, 14
0,120
0,2256
0,5
4,1667
D5S818
11, 14
9, 11
9, 12
0,025
0,0494
0,5
20,0000
D13S317
11, 12
12, 13 13
8, 13
0,075
0,1444
0,5
6,6667
D7S820
10, 10
10, 12 12
9, 12
0,125
0,2344
0,5
4,0000
D16S539
9, 14
9, 11
11
11, 12
0,340
0,5644
0,5
1,4706
CSF1P0
11, 12
12, 12 12
12, 12
0,345
0,5710
2,8985
PENTA D
12, 14
12, 12 12
12, 16
0,205
0,3680
0,5
2,4390
VWA
14, 17
14, 16 16
16, 17
0,205
0,3680
0,5
2,4390
D8S1179
12, 14
12, 13 13
13, 13
0,345
0,5710
2,8985
TPOX
11, 11
8, 11
8, 8
0,570
0,8151
1,7544
FGA
22, 24
21, 24 21
21, 21
0,155
0,2860
6,4516
XX
XY
Amelogenin X X
Zajedniki
(combined)
3,87 108
Snaga
iskljuivanja
1-CRMNE
99,9999961%
Vjerojatnost
(likelihood)
1/CRMNE
25 839 793
Vjerojatnost
oinstva
CPI/CPI+1
99,99999613%
131 684 602
99,99999924%
p(Y) uestalost alela za svaki pojedini alel ili obvezni alel temeljen na bosanskoherceovakoj bazi podataka [78]
X vjerojatnost da pretpostavljeni otac moe prenijeti obvezni alel
PI indeks oinstva
48
gotovo 32 000 prema 1, odnosno vjerojatnost

za utvreno oinstvo je 99,998%. Dvije se metode meusobno podudaraju i prilino je sigurno da su pronaeni ostatci djeakova oca.
Lako se moe primijetiti da je ova tablica bazirana na uporabi samo 9 STR-lokusa i
frekvencijama koje nisu u potpunosti dobar
prikaz stanja na terenu. Takav je pristup namjerno osmiljen da pokae koliko su se jaki
rezultati, i unato svim nedostatcima, koji su
bili rjeavani u hodu, dobivali tijekom proteklih gotovo 15 godina u projektu DNA-identifikacije, te da upozori na to da ak i kad se
dobije parcijalni rezultat (jer nije neuobiajeno da se od ukupno 15 ispitivanih lokusa skeletni ostatak moe isprofilirati na samo 910
lokusa) statistiki zadovoljavajua identifikacija moe se realizirati.
Identifikacija rtava Domovinskoga rata
u Hr vatskoj bio je jedan od najveih znanstvenih izazova, ne samo za hr vatske nego i
svjetske forenziare. Iskustva steena u ovome projektu, kao i u slinome projektu koji je
realiziran u Bosni i Hercegovini, pod koordinacijom Internacionalne komisije za nestale
osobe, nala su svoju primjenu irom planeta.
Jedan od vrlo zanimljivih projekata ija je prva faza zavrena bila je i identifikacija rtava iz
masovne grobnice u Sloveniji nastale na kraju
Drugoga svjetskoga rata [77]. Uspjenost tih
analiza budi nadu da e u skoroj budunosti
ova metoda donijeti identitet mnogim rtvama tog sukoba koje su stradale u ratnim, ali i
u poratnim godinama toga svjetskoga rata.
1.13.9.
Utvrivanje roditeljstva
nasuprot forenzinoj
identifikaciji
U utvrivanju roditeljstva uestalost

moguih roditelja odreena je uestalou
RMNE ili populacijom moguih davatelja
alela. U forenzinoj identifikaciji odgovarajua je populacijska statistika uestalost
moguih davatelja fenotipova (genotipova) [58]. U tablici 1-6. prikazana je usporedba rezultata utvrivanja roditeljstva
(RMNE = (p + q)2 + 2(p + q)(1 p q)) i
rezultata forenzine identifikacije (2pq). U
tom je sluaju populacija davatelja (RMNE)
priblino sedam puta vea od uestalosti dobivene forenzinom identifikacijom. Dakle,
na jednom je lokusu gotovo itav red veliine
razlike izmeu dvaju naina identifikacije.
Procjene u tablici 1-6. temelje se na heterozigotnom fenotipu. Da su rezultati homozigotni za procjenu Hardy-Weinbergove
ravnotee sluio bi p2, pod pretpostavkom
da nema znatnog odstupanja od Hardy-Weinbergove ravnotee zbog substrukturiranja populacije ili nekih drugih dogaaja. U SAD-u,
National Research Council preporuuje da se
substruktuirajua korekcija dodaje svim populacijama kako bi se ouvala, pa ak i onima
kod kojih substrukturiranje nije primijeeno,
kao npr. u Hr vatskoj. U tom sluaju, za procjenu Hardy-Weinbergove ravnotee rabi se
p2 + p(1p) (0,01). Na primjeru u tablici
Tablica 1-6. Usporedba raunanja populacijskih frekvencija u sluaju utvrivanja

oinstva nasuprot forenzinim identifikacijama na lokusu
RMNE (oinstvo)
Forenzini dokazi
Alel
15, 17
15, 17
Uestalost
(p+q)2+2(p+q)(1pq)
2pq
0,6751
0,0909
p(15) = 0,2425, q(17) = 0,1875
49
1-6., ako se radi o materijalu D3S1358 15, procjena za Hardy-Weinbergovu ravnoteu bila bi
0,242552 + 0,2425 0,7575 0,01 = 0,0606.
RMNE za homozigotnu osobu iznosi p2 +
2p(1p). U primjeru na tablici 1-6. RMNE je
0,24252 + 2 0,2425 0,7575 = 0,4262.
No, kako je ve navedeno, ova se korekcija rjee primjenjuje u relativno malim i nestrukturiranim populacijama, kakva je hrvatska.
Vidljivo je da je mnogo lake individualizirati pojedini dokaz nego roditelja. Posljednji je korak ujediniti sve individualne mjere kako
bi se dobila uestalost multigenotipske vrste ili
profila. To se postie mnoenjem uestalosti
genotipa svakoga pojedinog lokusa.
1.13.10.
Forenzina identifikacija
Cilj je forenzine identifikacije usporediti

trag (krv, tjelesna tekuina ili tkivo) sa rtvom
ili osumnjienom osobom. Unutar odreene
populacije svaka osoba ima jedinstven genetiki zapis i, osim u sluajevima identinih blizanaca (identini blizanci prema dananjim
spoznajama imaju u velikom dijelu genoma potpuno identinu DNA), DNA uvijek nedvojbeno povezuje pronaeni trag i osumnjienika.
Kada se dokazni materijal i mogui davalac
podudaraju, rauna se i vjerojatnost podudaranja kako bi se dobila dodatna teina dokaznog
materijala. Primjerice, neko se u sluajevima
spolnog zlostavljanja rabio AB0 sustav krvnih
grupa. Ako rtva ima krvnu grupu 0, a dokazni materijal pripada krvnoj grupi A, tada i
osumnjieni mora imati krvnu grupu A. Ako
dotina osoba doista ima krvnu grupu A, tada
ne moe biti iskljuena iz popisa osumnjienih.
Je li ta informacija korisna i slui li u pravnome
smislu kao dokaz? S obzirom na to da priblino
40% pripadnika europskih populacija pripada kr vnoj grupi A, takva informacija i nije previe korisna. Kada je rije o DNA-analizama,
50
samo se maleni dio populacije moe sluajno

podudarati. Pri utvrivanju srodstva uestalost davatelja alela znaajna je vrijednost. Pri
identifikaciji se rabi statistika koja se zasniva na
oekivanoj uestalosti genotipa. Kao to je ve
spomenuto, oekivane uestalosti genotipa odreene su Hardy-Weinbergovom ravnoteom.
U forenzinoj identifikaciji mogu se primjenjivati dva osnovna pristupa u priopivanju rezultata: pr vi podrazumijeva priopivanje rezultata u formi prikazivanja uestalosti
utvrenoga DNA-profila u konkretnoj populaciji [52]. Tako se u krajnjoj formulaciji moe
pojaviti podatak da je frekvencija utvrenoga
DNA-profila unutar hr vatske populacije npr.
1,33 109. Ovakva formulacija jasno i uistinu precizno moe prikazati rezultate u matematikome smislu, no na sudovima se mnogo
ee rabi pojam vjerojatnosti. On se oznauje brojem koji podrazumijeva koliko je puta
vea mogunost da trag potjee od ispitivane
osobe nego da potjee od bilo koga drugoga.
Na taj se nain usporeuje najee stajalite
optube (trag potjee od osumnjienog) ija
vjerojatnost iznosi 1, i stajalite obrane (trag
potjee od nekoga drugoga) ija vjerojatnost
za homozigote iznosi p2, a za heterozigote
2pq. U forenzino -genetikoj statistici ovaj
je pojam poznat pod nazivom likelihood ratio LR [52]. Tako se dolazi do obrasca da
za jedan, recimo, heterozigotni lokus, LR =
1/2pq. Na kraju, u sluaju poklapanja DNA
profila pronaenoga traga i ispitivane osobe,
dobiva se formulacija da vjerojatnost da analizirani trag potjee od ispitivane osobe iznosi
1 od 751 879 699.
U tablici 1-7. prikazano je utvrivanje
vjerojatnosti da sporni (prijeporni) trag kr vi
pripada ispitanoj osumnjienoj osobi. Rezultat je pokazao da vjerojatnost da analizirani
prijeporni trag pripada osumnjienoj osobi
iznosi 1 u 143 681 443 milijarde, to daleko
premauje ukupan broj svih ljudi koji ive na
Tablica 1-7. Primjer forenzine identifikacije prijepornoga traga krvi analizom 15 STR-lokusa
STR-LOKUS
Nesporni trag
Sporni trag
osumnjiene
p
krvi
osobe
Formula
Uestalost
D3S1358
16, 18
16, 18
0,265
0,155
2pq
0,1352
TH01
6, 9.3
6, 9.3
0,225
0,330
2pq
0,1485
D21S11
28, 32.2
28, 32.2
0,165
0,085
2pq
0,0281
D18S51
12, 17
12, 17
0,080
0,100
2pq
0,0160
PENTA E
7, 13
7, 13
0,190
0,155
2pq
0,0589
0,1156
D5S818
12, 12
12, 12
0,340
0,340
p2
D13S317
12, 13
12, 13
0,270
0,075
2pq
0,0405
D7S820
10, 11
10, 11
0,290
0,185
2pq
0,1073
D16S539
11, 12
11, 12
0,340
0,280
2pq
0,1904
CSF1P0
11, 12
11, 12
0,245
0,345
2pq
0,1691
PENTA D
9, 9
9, 9
0,245
0,245
p2
0,0600
VWA
16, 19
16, 19
0,205
0,065
2pq
0,0267
D8S1179
12, 15
12, 15
0,165
0,080
2pq
0,0264
0,3249
TPOX
8, 8
8, 8
0,570
0,570
p2
FGA
21, 22
21, 22
0,155
0,190
2pq
0,0589
Amelogenin
XY
XY
/////
/////
/////
/////
Zajednika uestalost (ZU)
6,9598 1018
Vjerojatnost (likelihood) 1/ZU
143 681 443 246 475 686
p, q uestalost alelnih varijanti u bosanskohercegovakoj populaciji [78]
planetu Zemlji. Taj podatak dovoljno govori

o snazi ovoga dokaza.
1.13.10.1.
Individualizacija i identifikacija
Individualizacija oznauje stajalite u kojem genetika informacija oznauje odreenu

osobu. Takvo se stajalite iskazuje u identifikaciji putem otisaka prstiju, gdje se tono moe
tvrditi da pojedini otisak potjee od odreene osobe. ak i jednojajani blizanci nemaju
identine otiske prstiju, iako uvijek nose istu
gensku strukturu. Danas je, s dostupnim brojem biljega, mogue postii praktino bilo koji
stupanj individualizacije. Stupanj individualizacije potreban za identifikaciju, ako ne postoji meunarodna suglasnost, mora se odrediti na lokalnoj razini. Pri njegovu odreivanju bitno je jasno utvrditi uestalost variranja
alelnih varijanti unutar ispitivane populacije,
kao i njezinu ukupnu veliinu. Dobivena vjerojatnost iz tablice 1-7. vie je nego dovoljna
kako za bosanskohercegovaku tako i za hrvatsku populaciju, ali ak i bitno manje vrijed-
51
nosti dobivene DNA profiliranjem osobe na

manjem broju STR-lokusa u pojedinim sluajevima mogu biti dostatne za hr vatsku populaciju. Naime, vjerojatnost sluajnoga poklapanja od npr. 1 prema 23 milijarde Hr vata
ili populacije graana Bosne i Hercegovine,
dovoljno je vrst dokaz da uzorak potjee od
zajednikog izvora.
1.14.
Analiza mijeanih tragova
Jedna od bitnih karakteristika DNA-analize svakako je i mogunost utvrivanja

DNA-profila mijeanih tragova, te mogunost njihove analize. Takvo to nije bilo
mogue ni jednom prije primjenjivanom metodom. Mijeani su tragovi oni u kojima se
dvije ili vie individua pojavljuju kao mogui
donori, tj. bioloki izvori toga traga [52]. Za
razliku DNA-profila uobiajenih biolokih
tragova DNA-profili mijeanih tragova najee podrazumijevaju pojavljivanje vie od
dvaju zubaca na analiziranim lokusima, i/ili
pak oit nesklad unutar onih lokusa koji imaju dva zupca ili samo jedan. Prema Claytonu
[79], postoji est osnovnih koraka u interpretaciji rezultata DNA-analize mijeanih tragova: 1. identificiranje prisutnosti mijeanoga
traga, 2. precizno utvrivanje svih alelnih
varijanti prisutnih u mjeavini, 3. utvrivanje
broja moguih donora traga, 4. utvrivanje
kvantitativnog omjera zastupljenosti pojedinanih biolokih tragova svakoga od donora
koji tvore mjeavinu, 5. utvrivanje svih moguih genotipskih kombinacija i 6. usporedba s referentnim nespornim uzorcima.
Mijeani tragovi nisu rijetka pojava u forenzici, posebice u sluajevima silovanja kada
je kod velikoga broja tragova (vaginalni obrisak, tragovi sperme na donjem rublju, tragovi
sperme s tijela rtve itd.) rije o mijeanim
tragovima s poiniteljem kao jednim i rtvom kao drugim donorom (kontributorom).
52
Analiza tih tragova podrazumijeva dodatne

statistike analize kojima se ponajprije pokuava jasno razluiti svaki pojedini trag koji
sudjeluje u mjeavini. Takvu analizu olakava
situacija kad je broj kontributora u mjeavini
najmanji mogui (dva kontributora), kad je
njihova koliinska zastupljenost razliita, tj.
kada se jasno moe razdvojiti dominirajua i
slabije zastupljena frakcija i kada konributori imaju to vei broj nepoklapajuih alelnih
varijanti na jednome lokusu. Naime, kad je
rije o dvama kontributorima koji su na istome lokusu heterozigoti s nepoklapajuim alelnim varijantama (sl. 1-20), i ako se jo radi o
koliinski razliito zastupljenim frakcijama,
onda je analiza mijeanih tragova, ponajprije
na osnovi analize tzv. podruja zubaca (engl.
peak area) relativno jednostavna [80]. S druge strane, ako ima vie frakcija i ako su sve
one, manje-vie, podjednako zastupljene, analiza takvoga traga bitno je kompliciranija.
Pri interpretaciji rezultata mogu se jasno
razluiti dva osnovna principa. Pr vi od njih
je usmjeren k uopenom zakljuku da se ispitanik ne moe iskljuiti kao potencijalni kontributor. Takav se pristup najee primjenjuje
u sluajevima kada su frakcije podjednako zastupljene i kada se ne moe jasno odrediti svaki pojedinani kontributor. Tada se na osnovi
usporedbe DNA-profila ispitanika i DNA-profila mjeavine najee moe govoriti samo o (ne)mogunosti iskljuivanja ispitanika. Drugi je eg zaktniji i daje statistiki jae
rezultate, a primjenjuje se u sluajevima kada
se frakcije u smjesi kvantitativno jasno mogu
razluiti, tj. kad se s visokim stupnjem sigurnosti moe potvrditi koje odreene alelne
varijante pripadaju kojem kontributoru. Tada se mogu primijeniti razliiti statistiki pristupi kojima se raunaju razliite razine vjerojatnosti koje, kao krajnji rezultat, daju broj
kojim se pokazuje kolika je vjerojatnost da je
ispitanik jedan od kontributora mjeavine ili
kolika je vjerojatnost da on to nije.
b)
11_uzorak 4
11_uzorak 4
d)
c)
a)
Slika 1-20. Prikaz raunalno obraenih rezultata analize DNA mijeanoga traga s dva nejednako zastupljena kontributora nakon uporabe PowerPlex 16 sustava: a) oba kontributora imaju heterozigote s
nepoklapajuim alelnim varijantama (16,19 dominirajua frakcija i 17,18 slabije zastupljena frakcija), to
je uvjetovalo detektiranje etiriju zubaca; b) jedan kontributor ima heterozigot (7,11 dominirajua frakcija),
a drugi kontributor ima homozigot (10,10 slabije zastupljena frakcija), to uvjetuje detektiranje triju zubaca na ovom lokusu; c) oba kontributora imaju istovjetne heterozigotne kombinacije (8,11 i 8,11), to uvjetuje
pojavljivanje dvaju zubaca na danom lokusu; d) oba kontributora imaju istovjetnu homozigotnu kombinaciju (13,13), to uvjetuje detektiranje jednog zupca na danom lokusu.
1.15.
Prezentacija rezultata
dobivenih uporabom
Y-STR sustava
Kako je ve navedeno, molekularni biljezi pozicionirani na Y-kromosomu, uz svoje

znanstveno znaenje u populacijskoj genetici,
mogu dati iznimno bitne rezultate i u primijenjenoj forenzinoj genetici. Njihova je primjena naila na veliko odobravanje i prihvaanje
ire forenzine javnosti.
Ipak, jedan od nerijeenih parametara njihove primjene jest statistiko prikazivanje
ostvarenih rezultata. Naime, a ve je i prije
reeno, ovi biljezi mogu posluiti tzv. djelominoj identifikaciji i individualizaciji, i to
zbog svoje prirode nasljeivanja iskljuivo

mukom linijom i visokoga stupnja konzer vativnosti. U odsutnosti mutacije Y-STR, profil
je identian po mukoj liniji kroz generacije,
tj. s oca se identino nasljeuje na sve sinove,
sa sinova na njihovu muku djecu itd. Upravo
ta znaajka ini osnovni limit uporabe ovih
biljega na sudu.
Jedna od najire prihvaenih metoda prikazivanja rezultata jest odreivanje uestalosti odreenoga haplotipa unutar konkretne
populacije. S tim u vezi unutar forenzino -genetike zajednice utvren je tzv. minimalni haplotip (minHt) koji se sastoji od 7 single
copy Y-STR lokusa i jednog multi copy lokusa,
no danas se rabe sustavi sa znatno poveanim
brojem Y-STR lokusa, npr. PowerPlex Y
53
(Promega Corporation) s jedanaest lokusa (10

tzv. single copy lokusa i jedan polimorfni multi copy lokus) i Yfiler (Applied Biosystems) sa
16 lokusa (15 tzv. single copy lokusa i jedan
polimorfni multi copy lokus).
Kada se Y-STR profili ispitivanih tragova ne poklapaju, onda se moe zakljuiti
da oni ne potjeu od istoga traga, i tada statistiki prikaz, najee nije potreban, no u
situacijama kada se Y-STR profili tragova
poklapaju, onda se preporuuje uporaba podataka s najvee svjetske online Y baze podataka www.yhrd.org, koja je, primjera radi, u
posljednjem pristupu pri pisanju ovoga poglavlja (na dan 16. 7. 2007.) imala 51 253
haplotipa iz 447 populacija. Najjednostavniji
pristup jest unoenje odreenoga haplotipa u
bazu podataka i utvrivanje njegove uestalosti u svjetskoj i lokalnoj populaciji na osnovi
formule p = X/N, gdje je p uestalost haplotipa, X ukupan broj ponavljanja analiziranoga
haplotipa u populaciji, a N ukupan broj svih
pohranjenih haplotipova, tj. individua u danoj populacijskoj bazi [52]. Ipak, statistiki
korektniji pristup jest onaj kada se uzima u
obzir injenica da se u bazi podataka nalazi
samo odreeni uzorak promatrane populacije i kad se navedena formula korigira u oblik
p = X/N + 1,96 [(p)(1p)/N]1/2. Ovom korekcijom utvruje se gornja granica intervala
pouzdanosti rezultata (engl. upper bound confidence interval) i njenom primjenom uzima
se u obzir injenicu da odreeni broj rijetkih
haplotipova nije ukljuen u bazu podataka.
Primjera radi, ako se neki haplotip pojavljuje
samo 5 puta u YHRD bazi podataka, njegova
oekivana uestalost u svjetskoj populaciji iznosila bi p = 5/51 253 + 1,96 [(5/51 253)(1
5/51 253)/51 253]1/2, to je kad se izrauna,
0,00018305304, tj. 0,018305304%.
Svakako, taj se broj poveava smanjenjem
populacije, tj. kad se u kalkulaciju uzimaju podatci za regionalne subpopulacije, no on je
54
i dalje, posebice ako se rabi u kombinaciji s

rezultatima standardnoga DNA-profiliranja,
vie nego dovoljan.
1.16.
Forenzina analiza DNA

biljnoga podrijetla
Analiza DNA izdvojene iz biljaka ima primarnu ulogu u povezivanju pojedinaca s mjestom zloina ili povezivanjem dokaznog materijala s odreenim geografskim lokacijama, a
odnedavna je mogue i pratiti kretanje odreenih sojeva droga od mjesta uzgajanja sve do
mjesta uporabe. Pr vi sluaj analize DNA iz bilja u forenzici, ijim e se kratkim opisom pokazati vrijednost te metode, dogodio se jo 1992.
godine. Te je godine u Arizoni pronaeno mrtvo ensko tijelo, a neposredno pokraj tijela dojavljiva (pager), za koji se pretpostavljalo da se
zna komu pripada. Zatim je tijekom istrage u
kamionu osumnjienog pronaeno nekoliko
sjemenki bilja te je policija slubeno zatraila da
se DNA sjemenki pronaenih na mjestu zloina
usporedi s DNA izdvojenom iz bilja pronaenom na kamionu. Laboratorijskom analizom
DNA potvreno je da su DNA identine i da
imaju veliku specifinost u usporedbi s ostalim
biljkama pronaenima u okolini. Ova je injenica bila vana u proglaavanju osumnjienoga krivim. Nadalje, upravo zbog postojanja vrlo jedinstvene genetike strukture sjemena marihuane
danas je mogue pratiti distribuciju sjemena
te istodobno povezivati i putove distribucije
droge, kao i dilera droge [81]. Sigurno da e
u skoroj budunosti biti potrebno provesti
brojna populacijska istraivanja razliitog
bilja kako bi se tono utvrdilo pojavljivanje
odreenih gena za pojedine vrste bilja unutar
odreenoga geografskog podruja, to e u
konanici imati velikog utjecaja na prihvaanje
rezultata DNA-analize dotinog bilja na sudu
[82]. Ta je tema toliko aktualna da je zasebno
obraena potanje u jednom od iduih poglavlja ove knjige.
1.17.
Forenzina analiza DNA

ivotinjskoga podrijetla
U brojnim istraivanjima jasno je pokazano

da ivotinjska DNA ima jedinstveni genetiki
kod, tako da je mogue razlikovati pojedine
ivotinje ak i unutar iste populacije. esto

je potrebno utvrditi podrijetlo ivotinjske
dlake pronaene na mjestu zloina ili na
odjei rtve ili osumnjienog. Najee je rije o dlakama psa ili make ili nekih drugih
kunih ljubimaca. Do sada je provedeno vie
istraivanja kojima je nedvojbeno utvrena
specifinost ili jezgrene DNA ili mtDNA pronaenih kod raznih tragova ivotinjskog podrijetla [83-86], no i ova e tema biti podrobnije
obraena u sklopu iduih poglavlja.
Literatura
1. Jeffreys AJ, Wilson V, Thein SL. Hyper variable
minisatelite regions in human DNA. Nature
1985;314:67-73.
2. Jeffreys AJ, Thein SL, Wilson V. Individual specific fingerprints of human DNA. Nature
1985;316:76-9.
3. Zergollern LJ i suradnici. Medicinska genetika, II.
dio. Zagreb, kolska knjiga, 1994.
4. Wambaugh J. The Blooding. New York, Bantam
Books, 1989.
5. International Humane Genome Sequencing Consortium. Initial sequencing and analysis of the human genome. Nature 2001;409:860-921.
6. Venter JC and 273 others. The sequence of the human genome. Science 2001; 291:1304-51.
7. Cooper GM, Hausman RE. The Cell: A Molecular Approach 3rd edition. ASM Press. Washington DC. 2004.
8. The Report of the Committee on the Human Mitochondrial Genome, www.mitomap.org/report;
accesed 07.07.2007.
9. Inman K, Rudin N, editors. An Introduction to
Forensic DNA Analysis. New York (NY): CRC
Press; 1997.
10. Budowle B, Monson KL, Guisti AL, Brown BL. The
assessment of frequency estimates of Hae-III generated VNTR profiles in various reference databases.
J Forensic Sci 1994:39:319-52.
11. Federal Bureau of Investigation. The Application
of Forensic DNA Testing to Solve Violent Crimes.
Washington, DC: US Department of Justice; 1990.
12. Budowle B, Chakraborty R, Guisti AM, Eisenberg
AJ, Alen RC. Analysis of the VNTR locus D1S80
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
by the PCR followed by high resolution PAGE. Am

J Hum Genet 1991; 48:137-44.
Latorra D, Stero MC, Schanfield SM. Characterization of human AFLP systems apolipoprotein B,
phenylalanine hydroxylase and D1S80. Genome Research 1994;3:351-8.
Budowle B, Baechtel FS, Comey CT. Some considerations for use of AMP-FLPs for identity testing.
In: Ritter C, Schneider PM, editors. Advances in
Forensic Haemogenetics. New York (NY): Springer Verlag; 1992. p. 11-7.
Shows TB, McAlpine PJ, Bouchix C. Guidelines
for human gene nomenclature. An international
system for human gene nomenclature (ISGN,
1987). Cytogenet Cell Genet 1987;46:11-28.
1991 Report concerning recommendations of the
DNA Commission of the International Society
for Forensic Haemogenetics relating to the use of
DNA polymorphism. Vox Sanguinis 1992;63:70-3.
Mayr WR. Recommendations of the DNA Commission of the International Society for Forensic
Haemogenetics relating to the use of PCR-based
polymorphisms. Vox Sanguinis 1993;64:124-6.
Sprecher C, Krenke B, Amiott B, Rabbach D,
Grooms K. The PowerPlexTM 16 System. Profiles
in DNA 2000; 4: 3-6.
Urquhart A, Kimpton CP, Downes TJ, Gill P. Variation in short tandem repeat sequences a sur vey
of twelve microsatellite loci for use as forensic identification markers. Int J Leg Med 1994;107:13-20.
Jobling MA, Heyer E, Dieltjes P, de Knijff P. Y
chromosome-specific microsatellite mutation rates re -exa mined using a mini satel li te, MSY1
Hum Mol Gen 1999;8:2117 -2120.
55
21. Prinz M. Experience with using Y chromosome

specific STRs in forensic casework. Proceedings of
the 10th Int erna tio nal Sympo sium on Human
Identi fi ca tion; 1999 Sep 29 Oct 2; Or lan do,
Florida. Madison, USA: Promega Corporation;
1999.
22. Semino O, Passarino G, Oefner JP, Lin AA, Arbuzova S, Beckman EL, De Benedictis G, Francalacci
P, Kouvatsi A, Limborska S, Marcikic M, Mika A,
Mika B, Primorac D, Santachiara--Benerecetti AS,
Cavalli-Sforza IX, Underhill AP. The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in Extant
Europeans: A Y Chromosome Perspective. Science 2000;290:1155-9.
23. Y Chromosome Consortium. A nomenclature
system for the tree of human Y chromosomal binary haplogroups. Genome Res. 2002;12:339-48.
24. Bara L, Perii M, Klari IM, Janiijevic B., Parik
J, Rootsi S. & Rudan P. Y chromosomal heritage
of Croatian population and its island isolates. Eur
J Hum Genet 2003;11:535-42.
25. Marjanovi D, Fomarino S, Montagna S, Primorac
D, Hadiselimovi R, Vidovi S, Pojski N, Battaglia V, Achilli A, Katja D, Anelinovic S, Torroni
A, Santachiara-Benerecetti S, Semino O. The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y chromosome haplogroups in the three main ethnic groups.
Annals of Human Genetics 2005;69:757-63.
26. Prinz M, Sansone M. Y chromosome-specific short tandem repeats in forensic casework. Croat Med
J 2001;42:288-91.
27. Szibor R, Krawczak M, Hering S, Edelmann J,
Kuhlisch E, Krause D. Use of X-linked markers for
forensic purpose. Int J Legal Med 2003;117:67-74.
28. Pereira R, Gomes I, Amorim A, Gusmo L. Genetic diversity of 10 X chromosome STRs in northern Portugal. Int J Legal Med 2007;121:192-197.
29. Holland MM, Fisher DL, Mitchell LG, Rodriguez
WC, Canik JJ, Merril CR, et al. Mitochondrial
DNA sequen ce ana lysis of human skeletal remains: identification of remains from the Vietnam War. J Forensic Sci 1993:38:542-53.
30. Holland MM, Parsons TJ. Mitochondrial DNA
sequence analysis validation and use for forensic
ca sework. Forensic Sci Rev 1999;11:22-50.
31. Ivanov PL, Wad hams MJ, Roby RK, Hol land
MM, Wee dn VW, Parsons T. Mitochondrial
DNA sequence heteroplasmy in the Grand Duke
of Russia Georgij Romanov, establishes the authentici ty of the remains of Tzar Nic ho las II. Nat
Genet 1996;12:417 -20.
32. Andrews RM, Kubacka I, Chinnery PF, Lightowlers RN, Turnbull DM, Howell N. Reanalysis and
56
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
revision of the Cambridge reference sequence for

human mitochondrial DNA. Nature Genetics
1999;23:147.
Gabriel NM, Calloway DC, Rebecca LR,
Anelinovi , Primorac D. Population variation
of human mi tochondrial DNA hyper variable
re gions I and II in 105 Croatian in di vi dua ls dem onstra ted by immo bi li zed sequen ce spe ci fic
oli go nuc leo ti de pro be ana lysis. Croat Med J
2001;42:328-35.
Parsons TJ, Coble MD. Increasing the forensic
discrimination of mitochondrial DNA testing
through analysis of the entire mitochondrial DNA
genome. Croat Med J 2001;42:304309.
Coble MD, Just RS, OCallaghan JE, Letmanyi
IH, Peterson CT, Irwin JD, Parsons TJ. Single
nucleotide polymorphisms over the entire mtDNA
genome that increase the power of forensic testing
in Caucasians. Int J Legal Med 2004;118:137-46.
Coble MD, Butler JM. Characterization of new
miniSTR loci to aid analysis of degraded DNA. J
Forensic Sci 2005;50:43-53.
Lee HC, Ladd C, Scherczinger CA, Bourke MT.
Forensic applications of DNA typing. Part 2:
Collection and preser vation of evidence. Am J Forensic Med Path 1998;19:10-8.
Marjanovi D, Dobraa I, Drobni K. Prikupljanje, prezer vacija i transport uzoraka za DNA analizu, Sarajevo: INGEB; 2005.
Man dre kar NM, Eric kson MA, Ko pp K, Krenke EB, Man dre kar VP, Nel son R, Pe ter son
K,Shultz J, Tereba A, Westphal N. Development
of a human DNA quantitation system. Croat Med
J 2001;42:336-9.
QuantifilerTM Human DNA Quantification Kit,
Users Manual, 2003.
National Research Council, National Academy
of Sciences. The Evaluation of Forensic DNA evidence. Washington (DC): National Academy
Press; 1996.
Waye J. DNA: RFLP. In: Siegel JA, Saukko PJ,
Knupfer GC, editors. Encyclopedia of Forensic
Scien ces. Lon don: Aca demic Pre ss. 2000.
Saiki RK, Gelfand DH, Stoffel S, Scharf SJ,
Higuchi R, Horn GT, Mullis KB, Erlich HA.
Primer-directed enzymatic amplification of DNA
with a thermostable DNA polymerase. Science
1988;239:487-491.
Saiki RK, Scharf S, Faloona F, Mullis KB, Horn GT,
Erlich HA, Arnheim N. Enzymatic amplication of
beta-globin genomic sequences and restriction site
analysis for diagnosis of sickle cell anemia. Science
1985 Dec 20;230(4732):1350-4.
45. Durmi A. Polimeraza lanana reakcija. u: Uvod u

genetiko inenjerstvo i biotehnologiju. Sarajevo:
INGEB; 2005.
46. Hammond HA, Jin L, Hong Y, Caskey CT, Chakraborty R. Evaluation of 13 short tandem repeat
loci for use in personal identification applications.
Am J Hum Genet 1994;55:175-89.
47. Alford RL, Hammond HA, Cotn I, Caskey CT.
Rapid and efficient resolution of parentage by
ampli fi ca tion of sho rt tan dem re pea ts. Am J
Hum Genet 1994;55:190 -5.
48. Primorac D. Validation of PP16 System on teeth
and bone samples. Proceedings of the Promegas
STR Edu ca tio nal Fo rum. June 5 -June 6; Zagreb, Croa tia: Pro me ga Cor po ra tion; 2001.
49. Mcewen JE. Forensic DNA data banking by
state crime laboratories. Am J Hum Genet
1995;56:1487-92.
50. Buel E, Schwartz MB, LaFountain MJ. Capillary
electrophoresis STR analysis: comparison to gelbased systems. J Forensic Sci 1998;43:164-70.
51. Schanfield, M. DNA: PCR-STR. In: Siegel JA,
Saukko PJ, Knupfer GC, editors. Encyclopedia of
Fo rensic Scien ces. Lon don: Aca demic Pre ss.
2000.
52. Butler JM. Forensic DNA Typing: Biology, Technology and Genetics of STR Markers (2nd edition).
London: Elsevier Academic Press; 2005.
53. Applied Biosystems. AmpFLSTR Identifiler
PCR Amplification Kit Users Manual. Applied
Biosystems; 2005.
54. Marjanovi D. Sekvencioniranje DNA fragmenata. U: Uvod u genetiko inenjerstvo i biotehnologiju. Sarajevo: INGEB;2005.
55. Weir BS. Population genetics of DNA profiles. J
Forensic Sci 1993;33:218-25.
56. Council of Europe. Committee of Ministers. Recommendation No. R (92) 1 on the use of analysis
of deoxyribonucleic acid (DNA) within the framework of the criminal justice system. 470th meeting of the Ministers Deputies (1992).
57. Katelan J, Duda B, urednici. Biblija, stari i novi
zavjet. Zagreb: Kranska sadanjost. 1987 str.
272-273.
58. Schanfield M. DNA: parentage testing. In: Siegel
JA, Saukko PJ, Knupfer GC, editors. Encyclopedia of Fo rensic Sciences. Lon don: Aca demic
Pre ss. In pre ss 2001.
59. Allen R, editor. AABB Annual Meeting. Paternity
testing, specialist interested group. Annual report.
San Francisco (CA): AABB; 1999.
60. Weiner AS. Likelihood of parentage. In: Sussman
LN, editor. Paternity testing in blood grouping.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
Springfield -VA): Charles C. Thomas; 1976. p.

124-31.
Li CC, Chakravarti A. An expository review of
two methods of calculating a paternity probability. Am J Hum Genet 1988;43:197-205.
Proji P, karo V, amija I, Pojski N, DurmiPasi A, Kovaevi L, Bakal N, Primorac D, Marjanovi D. Allele frequencies for 15 short tandem
repeat loci in representative sample of Croatian population. Croat. Med. 2007;48:473-475.
Brenner C. A note on paternity computation in cases lacking a mother. Transfusion
1993;33:51-4.
Gunby P. Medical team seeks to identify human remains from mass graves of war in former
Yugoslavia. JAMA 1994;272:1804-6.
Gaensslen RE, Lee CH. Genetic markers in human bone tissue. Forensic Sci Rev 1990;2:12646.
Fisher DL, Holland MM, Mitchell L, Sledzik
PS, Wilcox AW, Wadhetms M, et al. Extraction, evaluation and amplification of DNA
from decalcified and un-decalcified United States civil war bone. J Forensic Sci 1993;38:60-8.
Ortner DJ, Tuross N, Stix AI. New approachs to
the study of disease in archeological New World
populations. Hum Biol 1992;64:337-60.
Hochmeister MN, Budowle B, Borer UV, Eggmann U, Comey CT, Dirnhofer R. Typing of
deoxyribonucleic acid (DNA) extracted from
compact bone from human remains. J Forensic Sci 1991;36:1649-61.
Burgi SB, editor. First European-American Intensive Course in PCR Based Clinical and Forensic Testing. Laboratory manual; 1997 Sep
23Oct 3; Split, Croatia: Laboratory for clinical and forensic genetics; 1997.
Andjelinovi S, Sutilovi D, Erceg Ivkosi I, karo
V, Ivkoi A, Pai F, Rezi B, Definis-Gojanovi
M, Primorac D. Twelve-year experience in identification of skeletal remains from mass graves. Croat
Med J 2005;46:530-9.
Primorac D. Identification of human remains
from mass graves found in Croatia and Bosnia
and Herzegovina. Proceedings of the 10th International Symposium on Human Identification; 1999 Sep 29Oct 2; Orlando, Florida.
Madison, USA; Promega Corporation, 1999.
Primorac D, Anelinovi S, Definis-Gojanovi
M, Drmi I, Rezi B, Schanfieid MS, et al.
Identification of war victims from mass graves
in Croatia, Bosnia and Herzegovina by the
57
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
58
use of standard forensic methods and DNA

typing. J Forensic Sci 1996;41:891-4.
Keys KM, Budowle B, Anelinovi S, Definis
Gojanovi M, Drmi I, Marciki M, Primorac
D. Nor thern and Southern Croatian population data on se ven PCR-ba sed lo ci. Forensic
Sci Int1996;81:191-9.
Alonso A, Anelinovi S, Martin P, Sutlovi
D, Erceg I, Huffine E, de Simon LF, Albarran
C, Definis-Gojanovi M, Fernandez Rodriguez
A, Garcia P, Drmi I, Rezi B, Kuret S, Sancho
M, Primorac D. DNA typing from skeletal remains: evaluation of multiplex and megaplex
STR systems on DNA isolated from bone and
teeth samples. Croat Med J 2001;42:260-6.
Gill P, Evett I. Population genetics of short tandem repeat (STR) loci. In: Weir B, editor. Human Identification: the Use of DNA Markers.
Dordrecht: Kluwer Publ; 1995. p. 69-87.
Budowle B, Moretti TR, Baumstark AL, Defebaugh DA, Keys KM. Population data on
the thirteen CODIS core short tandem repeat
loci in African Americans, U.S. Caucasians, Hispanics, Bahamians, Jamaicans, and Trinidadians. J Forensic Sci 1999; 44:1277-86.
Marjanovi D, Durmi-Pai A, Bakal N, Haveri
S, Kalamuji B, Kovacevi L, Rami J, Pojski N,
karo V, Proji P, Bajrovi K, Hadiselimovi R,
Drobni K, Huffine E, Davoren J, Primorac D.
DNA identification of skeletal remains from the
Second World War mass graves uncovered in Slovenia Croat. Med. 2007;48:513-9.
Marjanovi D, Bakal N, Pojski N, Kapur L, Drobni K, Primorac D, Bajrovi K, Hadiselimovi
R. Allele frequencies for 15 short tandem repeat
loci in a representative sample of Bosnians and
Herzegovinians. Forensic Science International
2006;156: 79-81.
Clayton TM, Gill P, Sparkes R, and Whitaker JP.
Analysis and interpretation of mixed stains using
DNA STR profiling. Forensic Science International 1998;91:55-70.
80. Evett IW, Weir BS. Interpreting DNA Evidence: Statistical Genetics for Forensic Scientists.
Sunderland MA: Sinaure Associates Inc. 1998.
81. Miller Coyle H, Ladd C, Palmbach T, Lee DH.
The Green Revolution: Botanical contributions
to forensics and drug enforcement. Croat Med
J 2001;42:340-345.
82. Zeller M, Wehner DH, Hemleben V. DNA
fingerprinting of plants. In: Primorac D, Erceg I, Ivkoi A, editors. Proceedings of The
Second European-American Intensive Course
in Clinical and Forensic Genetics; 2001 Sep
314; Dubrovnik, Croatia. Zagreb, Croatia:
Studio HRG; 2001.
83. Savolainen P, Ar vestad L, Lundeberg J. A novel method for forensic DNA investigations:
repeat-type sequence ana lysis of tandemly repeated mtDNA in domestic dogs. J Forensic
Sci 2000:45:990-9.
84. Fridez F, Rochat S, Coquoz R. Individual
identification of cats and dogs using mitochondrial DNA tandem repeats? Sci Justice
1999;39:167-71.
85. Padar Z, Egyed B, Kontadakis K, Furedi S,
Woller J, Zoldag L, Fekete S. An importance
of canine identification in Hungarian forensic
practice. In: Primorac D, Erceg I, Ivkoi A, editors. Pro cee dings of The Se cond EuropeanAmerican Intensive Course in Clinical and
Forensic Genetics; 2001 Sep 314; Dubrovnik, Croatia. Zagreb, Croatia: Studio HRG;
2001.
86. Roney C, Spriggs A, Tsang C, Wetton J. A
DNA test for the identification of tiger bone.
In: Primorac D, Erceg I, Ivkoi A, editors. Proceedings of The Second European-American
Intensive Course in Clinical and Forensic Genetics; 2001 Sep 314; Dubrovnik, Croatia.
Zagreb, Croatia: Studio HRG; 2001.
2.
Analiza mitohondrijske
DNA za potrebe
sudsko-medicinskog
vjetaenja
Ivan Gornik i Gordan Lauc
Sadraj poglavlja
2.1.
2.2.
2.3.
2.1.
Mitohondrijska DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.1.1.
Nasljeivanje mitohondrijske DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.1.2.
Znaenje analize mtDNA u sudskoj medicini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Interpretacija rezultata analize mtDNA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.2.1.
Genetika varijabilnost populacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.2.2.
Znaajnost podudarnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Heteroplazma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mitohondrijska DNA
Molekule deoksiribonukleinske kiseline

(DNA) koje se nalaze unutar jezgre nisu jedine molekule DNA u eukariotskoj stanici.
Osim njih, postoje i molekule DNA u mitohondrijima, staninim organelima s dvostrukom membranom koji se u citoplazmi nalaze
u velikome broju. Osnovna funkcija mitohondrija jest proizvodnja energije (sinteza molekula ATP-a) putem oksidativne fosforilacije,
ali se u njima zbivaju i drugi biokemijski procesi bitni za ivot stanice. Danas je opeprihvaena endosimbiotska teorija [1] o nastanku mitohondrija, prema kojoj dananji mitohondriji potjeu od bakterijskih stanica koje
59
61
62
64
64
65
68
su prije vie stotina milijuna godina ivjele u

simbiotskom odnosu sa preeukariotskim stanicama i tijekom evolucije izgubile sposobnost
funkcioniranja izvan eukariotske stanice. Mitohondrijska DNA (mtDNA), dakle, evolucijski potjee od DNA tih endosimbiotskih
bakterija te su mnoge osobine mitohondrijske DNA u skladu s time.
Unutar jedne eukariotske stanice nalazi se
razliito velik broj mitohondrija (ovisno o potrebi stanice za energijom), a u njima velik broj
istovjetnih kopija mtDNA. Procjenjuje se da
normalna oocita sadrava oko 100 000 kopija
mtDNA [2, 3]. Somatske stanice, ovisno o tipu stanice i tkiva, sadravaju od dvjestotinjak
do vie od 1 700 kopija mtDNA [4, 5]. Velika
59
mnoina molekula mtDNA u pojedinoj eukariotskoj stanici poveava vjerojatnost izdvajanja cjelovitih molekula mtDNA iz uzoraka
u kojima se DNA zbog nepovoljnih uvjeta u
okoliu najee s vremenom raspada.
Tijekom evolucije uloga mitohondrijskog
genoma umnogome je izgubila na znaenju:
veina mitohondrijskih proteina dananjih
eukariotskih stanica kodirana je u jezgrinoj
DNA [6]. Humani mitohondriji sadravaju
cirkularni genom od 16 569 parova baza. She-
matski prikaz mitohondrijske DNA prikazan

je na slici 2-1.
Funkcija, mutacije, populacijska varijabilnost i nasljedni poremeaji mitohondrijskog
genoma detaljno su istraeni i poznate su specifine delecije, udvostruenja i brojne tokaste
mutacije koje dovode do razliitih specifinih
patofiziolokih sindroma. Nakupljanje somatskih mutacija (steenih za vrijeme ivota) smatra se jednim od uzroka degenerativnih promjena stanica, tkiva i organa starenjem [7, 8].
HV2
HV1
tRNA
16 024
16 365
tRNA
576
340
73
D Loop
tRNA Pro
OH
tRNA Thr P
tRNA Phe
Cyt b
tRNA Glu
Cyt b
Gen
ND6
12S
12S Val
rRNA
tRNA Val
LSP
ND6
16S rRNA
16S
ND5
Len tRNA Leu
ND5
mtDNA
16 659 bp
tRNA Ser
tRNA His
ND
mtDNA
16 569 bp
tRNA Leu
Ser
His
ND2
ND4
ND1
Ile
Gen tRNA Ile
Mef
tRNA Gln
OL
ND4
Arg
Gly
ND4L
tRNA Mef
W
ND3
Cox 1
Cox 3
tRNA Arg
ND2
tRNA Trp
Cox 2
ND3
tRNA Ala
tRNA Gly
COX3
ATP6
ATP8 COX2
tRNA Lys
COX1
tRNA Ser
tRNA Asp
tRNA Asn
OL
tRNA Cys
tRNA Tyr
Slika 2-1. Shema mitohondrijskoga genoma u ovjeka. Uveana je kontrolna regija s dvije hipervarijabilne regije (HV1 i HV2). Oznaeni su poloaji gena za 12S i 16S rRNK, podjedinice NADH koenzim
Q-reduktaza kompleksa (ND 16), podjedinice citokrom c-oksidaza kompleksa (Cox 13), citokrom b
(Cyt b) i 22 tRNA (oznaeni troslovnim kraticama za aminokiseline). Ishodite tekog lanca (OH) i lakog
lanca (OL). Uveano je podruje D-petlje (D loop) s hipervarijabilnim podrujima (HV1 i HV2).
60
Slijed nukleotida u humanoj mitohondrijskoj DNA odreen je godine 1981. [9],

a potanje informacije o mitohondrijskom genomu dostupne su na internetu u mnogim
bazama podataka. Dva komplementarna lanca bitno se razlikuju u sastavu: teki lanac
bogat je purinskim, a laki pirimidinskim
bazama. Unutar sekvencije je 37 kodirajuih
regija: dvadeset i dva gena kodiraju transportnu RNA (tRNA), dva kodiraju ribosomsku
RNA (12S i 16S rRNA), a 16 kodiraju glasniku RNA (mRNA) za enzime ukljuene u
proces oksidativne fosforilacije i proizvodnje
adenozintrifosfata (ATP) [9, 10].
Osim kodirajuih regija mtDNA, znaajna je samo jedna nekodirajua regija, nazvana kontrolnom regijom (engl. control region,
CR), katkad zvana i D-petljom jer za vrijeme replikacije DNA stvara strukturu vidljivu
elektronskim mikroskopom. Kontrolna regija duga je oko 1 125 parova baza, a unutar nje
se nalaze promotorske regije za transkripciju
gena za policistronske RNA tekog i lakog
lanca. U kontrolnoj regiji nalazi se i ishodino mjesto za replikaciju.
U sustavu mapiranja mitohondrijskoga
genoma standardne referentne sekvencije
(Cambridge Reference Sequence CRS) [9]
poetni se poloaj nalazi otprilike u sredini
kontrolne regije. Zbog toga kontrolna regija
poinje 16 024. bazom, nastavlja se do posljednje, 16 569., te se nastavlja od 1. do 576. baze.
Za razliku od kodirajuih dijelova
mtDNA, dijelovi kontrolne regije vrlo su varijabilni unutar populacije, ponajprije zbog
smanjena evolucijskoga pritiska na nekodirajuoj regiji. Postoje dva hiper varijabilna mjesta unutar kontrolne regije u kojima je frekvencija mutacija razmjerno velika: hiper varijabilna regija 1 (HV1) od pozicije 16 024 do
16 365 i hiper varijabilna regija 2 (HV2) od
pozicije 73 do 340 [11]. Granice hiper vari-
jabilnih regija nisu tono definirane i ovise o

pojedinom laboratoriju ili istraivanju.
Zbog visoke varijabilnosti HV1 i HV2
regije, sekvenciranje ovih dvaju segmenata
mtDNA najvie se upotrebljava u sudskoj
medicini i kriminalistici. No, pojedini aleli
obiju regija relativno su esti u pojedinim
populacijama, a diskriminativnost metode
bitno se smanjuje ako su u ispitivanom uzorku prisutni frekventni aleli. Zbog toga se sve
vie ispituju tokaste mutacije kodirajueg i
nekodirajueg dijela mtDNA (engl. single
nucleotide polymorphisms SNP). Na pojedinim se mjestima tokaste mutacije pojavljuju
uestalije, a vei broj SNP-lokusa analiziran
odjednom moe umnogome poveati diskriminativnost [1215]. Baze podataka o SNP
mutacijama takoer su dostupne na internetu [16].
2.1.1.
Nasljeivanje mitohondrijske
DNA
Osnovna znaajka nasljeivanja mitohondrijske DNA jest nasljeivanje po majinoj liniji: sva braa i sestre imaju slijed nukleotida
mtDNA istovjetan onomu njihovih majki.
Razlog za takvu vrstu nasljeivanja na pr vi je
pogled prilino jednostavan: jajna stanica ima
nekoliko tisua mitohondrija i stotine tisua
kopija mtDNA, a spermij samo nekoliko mitohondrija [17]. Spajanjem citoplazmi spermija i jajne stanice oito dolazi do dominacije mitohondrijskih DNA-molekula majina
podrijetla u zigoti. Takoer, ini se da postoje
i neki specifini mehanizmi koji prepoznaju i uklanjaju tih nekoliko kopija oinske
mtDNA ako dospiju u citoplazmu zigote.
U jednom od pokusa koji to potvruje
mitohondriji iz spermija uneseni su u somatske stanice bez mitohondrijske DNA. Odmah nakon uvoenja 1020% stanica imalo
Analiza mitohondrijske DNA za potrebe sudsko-medicinskog vjetaenja
61
je funkcionalne mitohondrije, ali je samo

svaka desettisuita stanica preivjela dulje od
48 sati [18]. Kad su u somatske stanice uvedeni mitohondriji iz drugih somatskih stanica,
dolo je do brze zamjene endogene mtDNA
novom [19]. Pokus potvruje postojanje mehanizma koji specifino iz stanica uklanja samo mtDNA podrijetlom iz mukih spolnih
stanica.
Eliminacija oinske mitohondrijske DNA
iz oploene stanice specifina je i za vrstu. U
pokusima koje su na ivotinjama izveli Sutovsky i suradnici [20], Gyllensten i suradnici
[21], te Kaneda i suradnici [22], pokazano je
da se iz zigote nakon oplodnje mnogo uinkovitije uklanjaju molekule mitohondrijske
DNA podrijetlom iz spolnih stanica mujaka iste vrste.
Iako mehanizmi koji su odgovorni za
uklanjanje oinske mtDNA iz zigote i embrija nisu do kraja poznati niti objanjeni, niti
je poznato kolika je zapravo uinkovitost tih
mehanizama in vivo, s obzirom na to da su ostatci oinske mtDNA u stanicama izuzetno
rijetki, za praktinu primjenu analize mitohondrijske DNA u sudskoj medicini ispravno
je koristiti se pravilom da se mitohondrijska
DNA nasljeuje po majinskoj liniji. Ova je
pretpostavka potvrena nizom eksperimenata koji su pokazali da se primjenom metoda
koje se rabe u rutinskoj obradbi uzoraka ne
moe dokazati postojanje oinske mtDNA u
stanicama djece [23].
2.1.2.
Znaenje analize mtDNA u

sudskoj medicini
Analiza jezgrine DNA kao sudskomedicinska metoda za utvrivanje identiteta, dokazivanje oinstva i dr., ve je opeprihvaena.
Uvoenjem analize mitohondrijske DNA
sudska je medicina obogaena novom, iako
62
donekle slinom, metodom kojoj je takoer

osnovna primjena identifikacija osoba, bilo da
su one rtve nesrea ili prirodnih katastrofa,
rtve zloina ili ratnih djelovanja bilo da je
rije o identifikaciji zloinaca [24, 25].
Postoje odreene prednosti zbog kojih
je analiza mitohondrijske DNA uvedena kao
metoda u praksu, iako se analiza STR-sekvencija (danas osnovna metoda analize jezgrine
DNA) ve bila pokazala uspjenom i tonom
[25]. Jedna od glavnih prednosti analize
mtDNA jest sama priroda mtDNA. Kao to
je u uvodu istaknuto, u svakoj somatskoj stanici koja ima aerobni metabolizam nalazi se vie stotina kopija mitohondrijske DNA. Osim
toga, dijelovi mtDNA koji se ispituju dugi su
samo tristotinjak parova baza, to poveava
vjerojatnost preivljenja ciljnog dijela molekule u uvjetima kojima mogu biti izloeni
uzorci koji trebaju biti analizirani. U odnosu
na jezgrinu DNA, dakle, poveana je vjerojatnost izdvajanja dovoljne koliine sauvanih
ulomaka DNA-molekula iz uzorka.
Druga osobina mitohondrijske DNA koja je katkad presudna u odabiru metode identifikacije jest nain nasljeivanja. Budui da
se DNA nasljeuje samo po majinskoj liniji,
mogue je pri identifikaciji posmrtnih ostataka kao referentni uzorak iskoristiti i srodnike
koji su u obiteljskom stablu relativno daleko
od osobe iji se identitet eli utvrditi, bilo
horizontalno (roaci koji imaju zajedniku
baku ili ak prabaku) bilo vertikalno (baka,
majina braa ili sestre, ). Pri identifikaciji
osoba s pomou jezgrine DNA zbog segregacije homolognih gena nije mogue ukljuiti roake izvan pr voga nasljednog reda
(roditelji i djeca). Svakako da metoda analize
mtDNA omoguuje proirenje kruga osoba
koje mogu dati referentni uzorak za analizu.
Iako je u ovome trenutku analiza mtDNA znatno sloenija i skuplja od analize STR-sekvencija u jezgrinoj DNA, razvoj novih metoda
mogao bi je u vrlo skoroj budunosti uiniti

bitno pristupanijom i jednostavnijom [26].
Osnovni nedostatak mtDNA metode pri
identifikaciji jest ograniena mogunost pozitivne identifikacije. Analizom samo hiper varijabilnih regija moe se u sluaju podudarnosti teko sa sigurnou utvrditi pozitivnu identifikaciju, najvia vjerojatnost koja se postie
kree se oko 0,995. Razlog tomu jest injenica da, iako je varijabilnost ovih regija velika,
rije je o vezanim genima te se sve mutacije
nasljeuju zajedno kao jedan lokus.
Novija mogunost poveavanja diskriminativnosti i vjerojatnosti pozitivnog nalaza
jest analiza veega broja polimorfizama pojedinih nukleotida (SNP) [12, 14, 15].
Sekvenciranjem itavoga mitohondrijskoga genoma dovodi se mogunost razluivanja i vjerojatnost podudarnosti do maksimuma [15], no zbog velike sloenosti i, za
sada, visoke cijene ova metoda jo uvijek nije
uvedena u praksu.
Razvijeni su brojni komercijalni sustavi
za PCR-analizu mtDNA koji olakavaju i
ubrzavaju postupak. Najvie su u uporabi oni
koji omoguuju sekvenciranje HV1 i HV2
regija, a sve je vie multipleksnih sustava koji
omoguuju analizu i nekoliko desetaka SNP-lokusa. Pojavili su se i mikroipovi za analizu
SNP-lokusa koji dodatno pojednostavnjuju
postupak i poveavaju kakvou i pouzdanost
analize [27].
U sluaju nepodudarnosti, osobu se kao
potencijalni izvor uzorka moe odbaciti s potpunom sigurnou. Analiza ponavljajuih sljedova (engl. short tandem repeat STR) zbog
veega broja analiziranih lokusa daje mnogo
veu vjerojatnost pozitivne identifikacije, iako
je varijabilnost na svakome pojedinom lokusu viestruko manja od varijabilnosti mtDNA.
Poveanjem broja analiziranih uzoraka i stvaranjem meunarodne standardne baze podataka o ljudskoj mtDNA [28] bit e mogue
tonije raunati vjerojatnosti pozitivne identifikacije u sluaju podudarnosti, iako se izraunavane vrijednosti vjerojatno ne e bitno
poveavati.
Zbog velike osjetljivosti pri umnoavanju
mtDNA uzorka PCR-metodom, metoda analize mitohondrijske DNA mnogo je osjetljivija na kontaminaciju uzorka. Ovo je jo jedan
praktini nedostatak metode koji se striktnim
potovanjem laboratorijskih protokola moe
umanjiti, ali nikada potpuno ukloniti.
Uzorci koji se mogu ispitivati primjenom
analize mtDNA naelno su isti kao i uzorci
za druge analize DNA, odnosno, uz rijetke
iznimke, svi bioloki uzorci. Pri identifikaciji
neidentificiranih posmrtnih ostataka, ovisno o
vremenu koje je proteklo od smrti, i u kojem
su na tijelo djelovali imbenici koji djeluju na
degradaciju DNA, i o intenzitetu tih imbenika, mogue je upotrijebiti razliita tkiva. S
vrlo svjeih trupala mogue je teoretski uzeti bilo koje tkivo kao uzorak. Ipak, vrijednost mtDNA analize najvie dolazi do izraaja
kod posmrtnih ostataka u kojima je DNA
vrlo degradirana, te je nemogue izolirati kvalitetan genetiki materijal za analizu jezgrine
DNA. S mjesta zloina ili s tijela rtve uzimaju se i analiziraju svi uzorci ljudskoga podrijetla koji mogu potjecati od poinitelja. Rije
je esto o uobiajenim uzorcima kao to je
sjemena tekuina, krv, dlake, uzorak ispod rtvinih noktiju, ali kadto i o uzorcima kao to
su prhut, otisak prsta i slino.
Postupci u analizi mitohondrijske DNA
u pr vih su nekoliko koraka istovjetni kao i u
drugim analizama DNA u sudskoj medicini.
Shematski prikaz postupaka analize mtDNA
prikazan je na slici 2-2. Svi postupci s uzorcima posmrtnih ostataka ili s uzorcima koji su
dokazni materijal trebali bi se obaviti u laboratoriju neovisno o analizi referentnih uzoraka,
a koji bi po mogunosti trebali biti analizirani
tek nakon zavretka analize dokaznih uzoraka.
63
obradba uzorka nepoznata

podrijetla (N)
obradba referentnog uzorka (R)

(po mogu}nosti nakon zavr{ene
obradbe nepoznatog)
izdvajanje DNA iz uzorka N,

PCR
izdvajanje DNA iz uzorka R,

PCR
odre|ivanje sekvencije
HV1 i HV2 regija
odre|ivanje sekvencije
HV1 i HV2 regija
potvrda sekvencije
usporedbom obaju lanaca
potvrda sekvencije
usporedbom obaju lanaca
usporedba N sekvencije sa
standardnom sekvencijom
usporedba R sekvencije sa
standardnom sekvencijom
usporedba sekvencija
uzoraka N i R
nema podudarnosti
podudarnost
osoba, zasigurno, nije

izvor uzorka N
mogu}e je da je osoba
izvor uzorka N
ra~unanje vjerojatnosti
(zna~ajnost podudarnosti)
Slika 2-2. Shematski prikaz identifikacije analizom mitohondrijske DNA.
Takav postupak slui smanjenju opasnosti od

kontaminacije ispitivanih uzoraka mitohondrijskom DNA iz referentnog uzorka.
Nakon potvrivanja utvrene sekvencije
analizom obaju lanaca DNA, sekvencija se usporeuje sa standardnom referentnom (Anderson) sekvencijom i utvruju se razlike. Tek
se nakon toga usporeuju analizirani uzroci.
U sluaju nepodudaranja alela mtDNA, osoba koja je izvor referentnog uzorka odbacuje
se kao mogui izvor upitnog uzorka, odnosno srodnik neidentificirane osobe. U sluaju
podudaranja, potrebno je provjeriti nalazi li
se sekvencirani alel u bazi podataka, te izraunati znaajnost te podudarnosti.
64
2.2.
2.2.1.
Interpretacija rezultata
analize mtDNA
Genetika varijabilnost
populacije
Za ispravnu identifikaciju rezultata analize mtDNA u sudskoj medicini potrebno

je poznavati varijabilnost lokusa mtDNA u
populaciji. Do sada je u regiji HV1 identificirano nekoliko tisua razliitih sekvencija
(alela), a u regiji HV2 oko tisuu alela [29].
Budui da su izvori informacija o varijabilnosti mtDNA mnogobrojni i da su ispitiva-
ne populacije razliite, u sudskomedicinskoj

praksi nemogue je primjenjivati ukupne svjetske podatke. Postoji vie baza podataka koje
su komercijalno dostupne za forenzine laboratorije, a takoer nekoliko znanstvenih baza
podataka koje su uglavnom besplatno dostupne [16, 30]. Glavno ogranienje komercijalnih baza podataka jest ograniena populacija
koja je istraivana pri kreiranju baze. Iako se
takvim bazama mogu koristiti i forenzini i
istraivaki laboratoriji koji istrauju populacije koje nisu identine, jasno je ogranienje
ovakvoga pristupa. Stoga je potrebno da se
pojedini laboratoriji koriste bazama podataka
populacije kojom se bave, a ako je populacija
rasno i etniki nehomogena, potrebno je izraditi posebne baze podataka za svaku etniku
skupinu. Dodatni razlog za koritenje vlastitim bazama podataka jest i nepostojanje
univerzalne provjere kvalitete za laboratorije
koji ispituju mtDNA, pa je nemogue utvrditi vrijednost rezultata koji potjeu iz razliitih laboratorija. Jedan od najboljih primjera ovako ureenih baza podataka jest baza
kojom se koriste Oruane snage Sjedinjenih
Amerikih Drava i FBI. Takvom bazom koriste se i drugi laboratoriji u svijetu koji nemaju razvijene vlastite baze, iako to nije sasvim
primjereno s gledita populacijske genetike.
Baza sadrava sekvencije HV1 i HV2 regija,
podijeljeno prema etnikim skupinama.
Budui da se mtDNA nasljeuje po majinskoj liniji i svi srodnici po toj liniji imaju
identinu mtDNA, jasno je da mtDNA ne
moe biti definitivni identifikacijski test.
Osim toga, pojedine osobe, iako nisu oiti
srodnici, imaju iste alele mtDNA koje su naslijedile od zajednikoga dalekoga enskog pretka ili su molekule mtDNA identino mutirale. Potrebno je stoga poznavati pojavnost pojedinih mtDNA alela u obraenoj populaciji
prije donoenja zakljuaka o znaajnosti podudarnosti mtDNA sekvencija osobe i uzorka.
Sve istraivane svjetske populacije pokazuju neke zajednike osobine: postoji vrlo
malen broj sekvencija (alela) koje se pojavljuju ee, dok je velik broj alela koji se u bazi
pojavljuju samo jednom ili dva puta. U bazi
podataka amerikih bijelaca (604 osobe) najei alel pojavljuje se 26 puta (4,3%), dok je
ak 390 alela koji se u bazi pojavljuju samo
jednom. U bazi za Afroamerikance (149 osoba) najuestaliji alel pojavljuje se u samo 2,7%
osoba, a alela sa samo jednim pojavljivanjem
ima ak 118. Izmeu tih dviju baza postoji
samo jedan sluaj podudarnosti u sekvenciji,
to je, osim razliite varijabilnosti, vrlo dobar
razlog za uspostavljanje i primjenu zasebnih
baza za razliite etnike skupine.
Veliina baza podataka glavni je ograniavajui imbenik u raunanju frekvencije
pojedinog alela, posebno za alele kojima je
pojavnost vrlo niska. Za alele koji se u bazi pojavljuju samo jedanput izraunana uestalost
moe biti vrlo precijenjena. Jednostavan pokus dokazuje ovu tvrdnju: poveanjem broja
osoba u bazi podataka vrlo se malo sekvencija
(alela) ponovi, dok se broj novootkrivenih
sekvencija poveava gotovo razmjerno poveanju baze. U jednom takvom pokusu [24]
poveanjem broja osoba u bazi podataka sa
700 na 800 ponovilo se samo est alela koji
su prethodno zabiljeeni, dok je dobiveno
66 novih sekvencija (alela). Samo za est se
alela poveanjem baze poveala izraunana
uestalost dok se za ostalih 445 (jo uvijek) jedinstvenih alela uestalost smanjila. Oito je
potrebno mnogostruko poveati broj osoba u
bazama da bi se moglo barem donekle pouzdano zakljuivati o stvarnim uestalostima
odreenih mtDNA alela u populacijama.
2.2.2.
Znaajnost podudarnosti
Primjenom sekvenciranja mitohondrijske DNA u sudskoj bi medicini trebalo biti
65
mogue odgovoriti na dva osnovna, meusobno povezana pitanja: je li mogue odreenu osobu iskljuiti kao mogui izvor uzorka
koji se ispituje? i ako nije mogue iskljuiti osobu kao mogui izvor uzorka, kolika je
pouzdanost tvrdnje da je ba ta osoba izvor
uzorka?. Oita je znaajnost pozitivnog odgovora na pr vo pitanje. Svaka analiza DNA,
pa tako i analiza mitohondrijske DNA u sluaju iskljuivanja osobe potpuno je pouzdana.
Ako osobu ne moemo iskljuiti kao mogui izvor, potrebno je postaviti drugo pitanje.
Ako pak nije mogue objektivno i nedvosmisleno izraziti vjerojatnost da je ba ta osoba
izvor upitnog uzorka, svrstavanje osobe u
skupinu moguih (podudarnost) ne znai nita.
Postoje mnogi naini izraavanja znaajnosti podudarnosti, a do sada u sudskomedicinskoj praksi ni jedan nije konano prihvaen. ini se da mali broj sudskih sporova u
kojima se kao dokazi iznose rezultati analize
mitohondrijske DNA nije dovoljan da se postigne standard u prezentaciji rezultata. Ipak,
pri izraavanju znaajnosti podudarnosti bitno je da je rezultat prikazan na znanstveno
opravdan nain i matematiki ispravno. Dok
god je pristup prikazu rezultata osnovan na
tim premisama, s poznavanjem mogunosti i
ogranienja odreene statistike metode, sudskim je medicinarima preputeno na volju koju e metodu izabrati.
Znaajnost podudarnosti u rezultatu
analize mtDNA ovisi o specifinom sluaju,
kao i o upitnom mtDNA alelu. Nedvojben
i konaan rezultat identifikacije mogu je samo ako je ispitivana populacija zatvorena,
ako je suena na tono odreenu skupinu
pojedinaca, npr. prometna nesrea u kojoj je
dovoljno dokazati koje je od pronaenih tijela koje, unutar skupine ljudi za koje se zna da
su sudjelovali u nesrei. Ako se usporedbom
referentnog uzorka mtDNA (od srodnika po
66
majinoj liniji) utvrdi da se referentni uzorak

podudara samo s jednom osobom u skupini
poginulih, ta se osoba moe smatrati pozitivno
identificiranom. U takvom se sluaju pozitivna identifikacija ne temelji na izraunavanju
apsolutne vjerojatnosti na temelju DNA-statistike, nego na sigurnosti u injenicu da je
upitni uzorak mogao potjecati samo od ogranienoga broja osoba.
esto je ipak sluaj da nije rije o zatvorenoj skupini osoba koje dolaze u obzir kao
mogui izvori uzorka, nego je potrebno kao
mogui izvor pretpostaviti cijelu populaciju.
U tom sluaju nije mogue podudarnost u
nalazu mtDNA-analize tumaiti kao konani nalaz, nego je potrebno izraziti relativno
znaenje takve podudarnosti.
Za svaku populaciju u kojoj je poznata
uestalost pojedinih alela mogue je izraziti
opu znaajnost bilo kojeg rezultata, raunanjem vjerojatnosti da e dvije sluajno izabrane osobe unutar baze imati isti alel. Primjerice, usporeujui meusobno sve osobe (N =
604) unutar baze za amerike bijelce, dobiveno je 669 podudarnosti. Ukupan broj usporeenih parova bio je 182 106, pa dakle vjerojatnost da u toj populaciji dvije nasumino
odabrane osobe imaju identian CR-genotip
iznosi 0,36%, odnosno 1 : 272. Ovaj je podatak vrijedan u smislu procjene ope znaajnosti mtDNA-testiranja za odreenu populaciju, ali ne moe odrediti znaajnost podudarnosti za pojedini sluaj. Toniji pokazatelj za
interpretaciju pojedinoga sluaja poiva na
poznavanju relativne rijetkosti (uestalosti)
odreenog alela, kojom moemo utvrditi koja je vjerojatnost da nasumino izabrana osoba ima upravo taj alel.
Najjednostavniji nain na koji se utvruje
relativna rijetkost odreenog alela mtDNA
jest tzv. metoda brojenja. Tom se metodom izraava samo koliko je puta odreeni
alel mtDNA naen u razliitim bazama po-
dataka. Za razliku od uobiajenog raunanja

uestalosti na osnovi brojenja [31] u sudskoj praksi Sjedinjenih Drava ne iznose se
uestalosti koje bi bile izraunane na taj nain,
nego se iznose samo brojevi. Razlog za to jest
slaba vrijednost metode brojenja za utvrivanje uestalosti kod vrlo rijetkih alela. Postoje
dvojbe o prihvatljivosti ove pseudometode
brojenja u sudskoj praksi, ponajprije zbog
toga to je neusporediva s uobiajenim principima statistike i populacijske genetike [32].
Za relativno uestale alele u populaciji
moe se prilino tono pretpostaviti stvarna uestalost. Najei alel u populaciji amerikih bijelaca (263G, 315.1C) pojavljuje
se 26 puta u bazi od 604 osobe. Izraunana
uestalost tog alela je 0,043. Pretpostavivi
normalnu raspodjelu, mogue je izraziti inter val u kojem se s 95%-tnom pouzdanou
stvarno nalazi uestalost tog alela u populaciji prema formuli:
p = p' 1,96 (p q/n)1/2
p'= frekvencija alela u bazi podataka, q = 1p',
n = broj osoba u bazi podataka
Za spomenuti alel frekvencija se nalazi u
inter valu 0,027 0,059 (0,0430,016). Dakle, najvia frekvencija (s 95% pouzdanosti)
je 0,059, te s 95%-tnom pouzdanou moemo iskljuiti 94,1% populacije iz skupine
moguih donora. S druge strane, otprilike svaka 17. osoba (5,9%) imat e taj alel mtDNA.
Za rijetke mtDNA alele, ukljuujui i
nove sekvencije koje nisu prisutne u bazi nije mogue na opisani nain raunati najviu
moguu uestalost. Zbog velikoga broja vrlo
rijetkih alela u populaciji ak ni velike baze
podataka nisu dovoljne da bi se utvrdila prava uestalost, a izraunana uestalost najee
je precijenjena u odnosu na stvarnu. Za niske
uestalosti (broj pojavljivanja u bazi najmanje
2) mogue je raunati inter val pouzdanosti logaritama uestalosti, te nakon izraunavanja
ponovno preraunati fuestalost. Razlog za

to jest neprimjenjivost aproksimacije normalnosti u sluaju da uestalost nije bliska 0,5,
to je najee sluaj ak i za ee alele.
Za novootkrivene alele (one koji ne postoje u bazi) nije mogue ni priblino raunati uestalost pojavljivanja u bazi. U takvim
se sluajevima primjenjuje izraunavanje tzv.
granice pouzdanosti iz nulte proporcije:
p = 1 1/N
N = veliina baze, = 1 razina pouzdanosti
(za 95%-tnu razinu pouzdanosti = 0,05).
Vrijednost izraunana za novi alel u bazi
podataka za amerike bijelce iznosi 0,005, to
znai da se s 95%-tnom pouzdanou moe
iskljuiti 99,5% populacije kao mogui izvor
uzorka, odnosno moramo ukljuiti jednu od
200 osoba iz populacije.
Jo jedan pristup izraavanju znaajnosti
podudarnosti jest izraavanje odnosa ansi
[33, 34]. Odnos ansi je relativna vrijednost
mtDNA-dokaza identiteta u odnosu na druge, suprotne hipoteze. Tipian je primjer sudski proces u kojemu su suprotstavljene hipoteze tuiteljstva (da je optuenik doista izvor
analiziranog uzorka) i obrane (da je mogue
da je izvor uzorka neka druga, nepoznata osoba iz populacije). Vrijednost odnosa ansi vea od jedan sugerira veu vjerojatnost da je
identitet utvren mtDNA-metodom stvaran.
to je vrijednost vea od jedan, vjerojatnost je
vea. U jednostavnom primjeru podudarnosti, bez heteroplazme, vrijednost dokaza da je
osoba izvor uzorka iznosi 1,0 (pretpostavlja
se potpuna podudarnost ako je osoba doista
izvor). Vrijednost dokaza da je rije o nepoznatoj osobi iz populacije zapravo je vjerojatnost pojave odreenog mtDNA alela u populaciji. U ovakvom sluaju odnos ansi zapravo je
obrnuta vrijednost uestalosti upitnog alela.
Konzer vativnim pristupom u raun bi uvijek
trebalo ukljuiti najviu moguu uestalost
67
alela, dakle za prije raunani novootkriveni

alel odnos ansi bio bi 1 : 200, dok bi za najuestaliji alel u bazi za amerike bijelce vrijednost bila 1 : 17. Prednost izraunavanja
odnosa ansi jest u tome to vjerojatnost da
je osoba izvor uzorka moe biti razliita od
1,0, to omoguuje uzimanje u obzir uinaka
heteroplazme i mutacija.
Slian pristup raunanju odnosa ansi
primjena je Bayesova teorema koji uzima u
prethodnu ansu, odnosno vjerojatnost
svih ostalih ne-mtDNA-dokaza da je osoba
izvor uzorka [33, 34]. Praktini problem u
primjeni ove metode jest nemogunost brojanog izraavanja vrijednosti veine dokaza.
U sudskoj praksi sudskom je vijeu ili poroti preputeno da odreuje vrijednost takvih
dokaza. Zadatak je analize mtDNA samo da
predstavi imbenik kojim mtDNA-dokaz pojaava bilo kakve prethodne dokaze, bez uputanja u njihovu vrijednost ili znaenje.
S obzirom na relativno malu snagu dokaza, koju u nekim sluajevima ima analiza
mtDNA, potrebno je katkad osloniti se na
prethodne dokaze, jer esto dokaz s pomou
mtDNA nije sam za sebe dostatan.
2.3.
Heteroplazma
Heteroplazma je pojava vie od jedne sekvencije mitohondrijske DNA u stanici ili

organizmu. Razlika moe biti u sekvenciji, ali
i u duljini. Molekule mtDNA u stanicama repliciraju se neovisno jedna o drugoj, a ta je replikacija neovisna o mejotikoj ili mitotikoj
diobi stanice. Uz to, mtDNA ima mnogo vii
stupanj pogrjeke pri replikaciji od jezgrine
DNA [35]. Zbog toga postoji mogunost da
se unutar stanice, odnosno organizma nalazi
vie razliitih sekvencija mtDNA koje se repliciraju i segregiraju neovisno. Ako bi se razliite sekvencije koje nastaju u stanicama pre-
68
nosile nekontrolirano na potomstvo, koncept

majinskog, ili zapravo bilo kakvog nasljeivanja mtDNA ne bi mogao doi u obzir. Ipak,
empirijsko iskustvo pokazuje da je taj koncept
ispravan i da najee zaista sva djeca od majke
nasljeuju istovjetnu sekvenciju mtDNA. Pojava vie subpopulacija mitohondrijske DNA
u organizmu (heteroplazma), katkad se, ipak
pojavljuje u ljudi. Uestalost pojave heteroplazme koja je dosadanjim metodama utvrena
nije velika (28% u razliitim istraivanjima
i populacijama), a kada se utvrdi postojanje
heteroplazme u pojedinom sluaju, ono moe
biti problem, ali i poveati vjerojatnost identifikacije mtDNA-metodom.
U mnogim starijim istraivanjima koja su
namjerno tragala za heteroplazmom u tkivima
za koja se pretpostavljalo da su podlonija oteenju genoma, npr. ronica [3638], otkriveno je iznenaujue malo varijacija. Mnoga
istraivanja koja su analizirala mtDNA pod
pretpostavkom homoplazme nisu nale bitne
dokaze o postojanju heteroplazme. Jedan je
od razloga tumaenje signala koje daje razliita sekvencija kao um, ili artefakt metode, jer
se sekvencije ne pojavljuju u jednakim koliinama u tkivima, odnosno stanicama. Novija
istraivanja koja su se koristila naprednijom
tehnologijom, pokazala su ipak postojanje
heteroplazme u odreenom broju sluajeva.
Jedan od pr vih, a i najpoznatijih sluajeva u
kojima je potvrena heteroplazma jest identifikacija ruske carske obitelji, kada su identificirani skeletni ostatci cara Nikole II. [39, 40].
Mnogi radovi nakon toga potvrdili su postojanje heteroplazme [4143].
Kako je regija koja se rutinski sekvencira
u analizi mtDNA relativno mala u odnosu na
punu duljinu mtDNA, nemogue je procijeniti stvarnu uestalost heteroplazme na cijelom mitohondrijskom genomu. Druge metode poput denaturirajue visokotlane tekuinske kromatografije (DHPLC) [20] denatu-
rirajue gradijent gel-elektoforeze (DGGE)

[44, 45] mogu se primijeniti za utvrivanje
heteroplazme na cijeloj molekuli mtDNA.
Uporabom denaturirajue gradijent-gel elektroforeze u jednom je istraivanju utvrena
uestalost heteroplazme od ~14% na uzorku
od 253 osobe. Ovako visoka uestalost posljedica je visoke osjetljivosti metode koja moe
detektirati komponentu koja ini manje od
1% mjeavine. Metoda sekvenciranja cijele
mtDNA moe otkriti heteroplazmu ako je
manje zastupljena komponenta mjeavine prisutna u najmanje 1015% [46]. Oito je pri
izraavanju suda o homoplazmi ili heteroplazmi odreenog u zorka potrebno naglasiti i osjetljivost metode. Vjerojatno su, ako se uzme
u obzir golema mnoina mtDNA molekula
u organizmu, svi organizmi heteroplazmini
na vrlo niskome stupnju, ali je to najee u
praktinoj primjeni analize mtDNA zanemarivo.
U mtDNA sekvenciji nemaju sva mjesta
jednaki potencijal za heteroplazmu. DGGE
istraivanja pokazala su dva vrua mjesta
koja su odgovorna za vie od polovine sluajeva heteroplazme: pozicija 16 093 (34%
heteroplazmi) i pozicija 16 129 (17% heteroplazmi). Ova vrua mjesta odgovaraju mjestima koja su najodgovornija za raznolikost
mtDNA-sekvencija u ljudskoj populaciji
i oito je da je heteroplazma dio jednoga jedinstvenog procesa mutiranja mtDNA ija je
posljedica dananja varijabilnost.
Budui da se u znatnijoj mjeri pojavljuje
samo na nekoliko mjesta u mtDNA-sekvenciji, heteroplazma moe dodatno ojaati
vrijednost metode analize mtDNA u identifikaciji ljudi. Pojava heteroplazme u ispitivanom uzorku i odgovarajuih sekvencija u referentnom uzorku dodatno moe suziti broj
moguih izvora uzorka. Takav nalaz treba
uskladiti s modelima po kojima se heteroplazma nasljeuje izmeu generacija, a takoer
po kojima heteroplazma segregira tijekom

razvoja organizma. Ovi procesi ukljuuju
jedno ili nekoliko genetikih uskih grla
koja stvaraju razlike u omjerima sekvencija
koje sudjeluju u heteroplazmi u razliitim tkivima, a takoer razlike izmeu srodnika. Najekstremniji sluaj bio bi kada dva srodnika ili
dva razliita tkiva naizgled uope ne bi imali
heteroplazmu, nego homoplazmu.
Teorija o genetikome uskom grlu
pretpostavljena je nakon istraivanja segregacije razliitih sekvencija u Hollstein-goveda
[47, 48]. Prema toj teoriji, broj razliitih sekvencija mtDNA smanjuje se tijekom jedne
od faza razvoja spolnih stanica. Samo mali
dio molekula mtDNA prolazi kroz usko
grlo da bi se njihovom replikacijom stvorilo 100 000 molekula mtDNA u zreloj jajnoj
stanici. Tijekom razvoja ljudske oocite takoer dolazi do djelovanja genetikoga uskog
grla. Istraivanjem na 180 parova blizanaca
[49] otkrivena je heteroplazma kontrolne regije u etiri sluaja. Procijenjena irina genetikog uskoga grla kree se u rasponu od
3 do 20 molekula mtDNA. ini se takoer
da irina grla nije konstantna, nego da se
mijenja ak u iste osobe [50].
Heteroplazma otkrivena u uzorku moe
biti vrlo koristan nalaz, no isto tako moe i
znatno zakomplicirati utvrivanje podrijetla
uzorka. Ve je spomenuto da, ako ispitivani
i referentni uzorak imaju heteroplazmu istih
sekvencija mtDNA, pri raunanju znaajnosti
takve podudarnosti mnogostruko raste vjerojatnost da ispitivani uzorak zaista potjee od
osobe davatelja referentnog uzorka. Mogue
je takoer da djelovanjem genetikih uskih
grla doe do razdvajanja heteroplazme tijekom razvoja razliitih tkiva ili tijekom nasljeivanja. Primjer moe biti sluaj identifikacije posmrtnih ostataka u kojima analizom
kosti nije naena heteroplazma koja postoji u
srodnika. Ekstremni primjer bio bi da je segre-
69
gacija dovela do potpuno razliitih homoplazmi u dvaju srodnika. Takvi sluajevi, naravno,
ne mogu biti pozitivno identificirani ovom
metodom. Mogue je takoer da razliita tkiva, primjerice krv kao referentni uzorak i dlaka s mjesta zloina zbog razliita djelovanja
uskih grla imaju razliite sekvencije. Identifikacija je i u ovom sluaju nemogua. Heteroplazma u referentnom uzorku koja ima
visoki udio (npr. 90 : 10) jedne sekvencije
ne mora iskljuiti osobu kao mogui izvor
uzorka ak i ako je u uzorku prisutna samo
sekvencija manje zastupljena u heteroplazmi.
Ovakvo neiskljuivanje, s druge strane, ne
daje nikakvu mogunost izraunavanja vjerojatnosti da je ispitivana osoba izvor uzorka. O
utjecaju genetikih uskih grla potrebno
je razmiljati i u kontekstu mjesta na kojem

se razlika pojavljuje. Ako je rije o uzorcima
koji pokazuju heteroplazmu na tipinome
mjestu, a, osim te jedne razlike, imaju istovjetnu sekvenciju koja je, uz to, vrlo rijetka ili
novootkrivena, s velikom vjerojatnou moe
se sumnjati da je rije o heteroplazmi koja je
razdvojena djelovanjem uskih grla. Ako je
pak rije o sekvencijama koje se razlikuju na
mjestu na kojem dotad uope nije bila zapaena mutacija, a zajedniki dio sekvencije pripada jednoj od najeih sekvencija u populaciji,
nemogue je iskljuiti osobu kao izvor, ali je
ta mogunost mnogo manje vjerojatna nego
u prethodnom sluaju. Prezentacija znaajnosti podudarnosti u takvim sluajevima trebala
bi se oslanjati na odnos ansi.
Literatura
1. Gray MW., The endosymbiont hypothesis revisited. Int Rev Cytol 1992;141:233357.
2. Michaels GS, Hauswirth WW. and Laipis PJ. Mitochondrial DNA copy number in bovine oocytes
and somatic cells. Dev Biol 1982;94(1): 24651.
3. Piko L. and Matsumoto L. Number of mitochondria and some properties of mitochondrial DNA
in the mouse egg. Dev Biol 1976;49(1):110.
4. Bogenhagen D. and Clayton DA. The number
of mitochondrial deoxyribonucleic acid genomes
in mouse L and human HeLa cells. Quantitative
isolation of mitochondrial deoxyribonucleic acid.
J Biol Chem 1974;249(24):79915.
5. Robin ED. and Wong R. Mitochondrial DNA
molecules and virtual number of mitochondria per cell in mammalian cells. J Cell Physiol
1988;136(3):50713.
6. Langb BF. et al. An ancestral mitochondrial DNA
resembling a eubacterial genome in miniature. Nature, 1997;387(6632):4937.
7. Arnheim N. and Cortopassi G. Deleterious mitochondrial DNA mutations accumulate in aging human tissues. Mutat Res 1992;275(36):15767.
70
8. Wallace DC. Mitochondrial genetics: a paradigm

for aging and degenerative diseases? Science, 1992;
256(5057):62832.
9. Anderson, S. et al. Sequence and organization
of the human mitochondrial genome. Nature,
1981;290(5806):45765.
10. Wallace DC. et al. A mitochondrial paradigm of metabolic and degenerative diseases, aging, and cancer:
a dawn for evolutionary medicine mitochondrial
biology, degenerative diseases and aging. Annu Rev
Genet, 2005;39(3):359407.
11. Parson W. et al. Population data for 101 Austrian
Caucasian mitochondrial DNA D-loop sequences:
application of mtDNA sequence analysis to a forensic case. Int J Legal Med 1998;111(3):12432.
12. Coble MD. et al. Effective strategies for forensic
analysis in the mitochondrial DNA coding region
characterization of new miniSTR loci to aid analysis of degraded DNA a multiplex allele-specific
primer extension assay for forensically informative
SNPs distributed throughout the mitochondrial
genome. Int J Legal Med 2006;120(1):2732.
Epub 2005 Oct 28.
13. Chuang LY. et al. V-MitoSNP: visualization of human mitochondrial SNPs. BMC Bioinformatics
2006;7:379.
14. Coble MD. et al. Effective strategies for forensic
analysis in the mitochondrial DNA coding region a multiplex allele-specific primer extension
assay for forensically informative SNPs distributed
throughout the mitochondrial genome. Int J Legal
Med 2006;120(1):2732. Epub 2005 Oct 28.
15. Parsons TJ. and Coble MD. Increasing the forensic discrimination of mitochondrial DNA testing
through analysis of the entire mitochondrial DNA
genome. Croat Med J 2001;42(3):3049.
16. Attimonelli M. et al. MitBASE: a comprehensive
and integrated mitochondrial DNA database. Nucleic Acids Res 1999;27(1):12833.
17. Chen X. et al. Rearranged mitochondrial genomes
are present in human oocytes. Am J Hum Genet
1995;57(2):23947.
18. Manfredi G. et al. The fate of human sperm-derived mtDNA in somatic cells. Am J Hum Genet
1997;61(4):95360.
19. King MP. and Attardi G. Injection of mitochondria into human cells leads to a rapid replacement
of the endogenous mitochondrial DNA. Cell
1988;52(6):8119.
20. Underhill PA. et al. Detection of numerous Y chromosome biallelic polymorphisms by denaturing
high-performance liquid chromatography. Genome Res 1997;7(10):9961005.
21. Gyllensten U. et al. Paternal inheritance of mitochondrial DNA in mice. Nature, 1991;352(6332):
2557.
22. Kaneda H. et al. Elimination of paternal mitochondrial DNA in intraspecific crosses during early mouse embryogenesis. Proc Natl Acad Sci USA
1995;92(10):45426.
23. Parsons TJ. et al. A high obser ved substitution rate
in the human mitochondrial DNA control region.
Nat Genet 1997;15(4):3638.
24. Melton T, Nelson K. Forensic mitochondrial
DNA analysis: two years of commercial casework
experience in the United States. Croat Med J,
2001;42(3):298303.
25. Primorac D, Schanfield MS. Application of forensic DNA testing in the legal system. Croat Med J
2000;41(1):3246.
26. Gabriel MN. et al. Population variation of human
mitochondrial DNA hyper variable regions I and
II in 105 Croatian individuals demonstrated by immobilized sequence-specific oligonucleotide probe
analysis. Croat Med J 2001;42(3):32835.
27. Divne AM, Allen M. A DNA microarray system

for forensic SNP analysis. Forensic Sci Int.
2005;154(23):11121. Epub 2004 Dec 2.
28. Miller KW, Budowle B. A compendium of human
mitochondrial DNA control region: development
of an international standard forensic database.
Croat Med J 2001;42(3):31527.
29. Handt O, Meyer S, von Haeseler A. Compilation
of human mtDNA control region sequences. Nucleic Acids Res, 1998;26(1):1269.
30. Ruiz-Pesini E. et al. An enhanced MITOMAP
with a global mtDNA mutational phylogeny. Nucleic Acids Res 2007;35(Database issue):D823-8.
Epub 2006 Dec 18.
31. Council N. DNA Technology in Forensic Science.
1991: National Academy Press.
32. Eaton OH Jr, C.J., Florida vs. James Edward Cron.
Order determining scientific evidence does not
meet frye standard. 1998.
33. Council N. The Evaluation of Forensic DNA Evidence. 1996: National Academy Press.
34. Evett I, Wier BS. Interpreting DNA Evidence.
1998, Sunderland, MA: Sinauer Associates.
35. Kunkel TA, Loeb LA. Fidelity of mammalian
DNA polymerases. Science 1981;213(4509):765
7.
36. Bodenteich A, Mitchell LG, Merril CR. A lifetime
of retinal light exposure does not appear to increase
mitochondrial mutations. Gene 1991;108(2):305
9.
37. Monnat RJ Jr., Loeb LA. Nucleotide sequence
preser vation of human mitochondrial DNA. Proc
Natl Acad Sci USA 1985;82(9):28959.
38. Monnat RJ Jr., Reay DT. Nucleotide sequence
identity of mitochondrial DNA from different human tissues. Gene 1986;43(3):20511.
39. Gill P. et al. Identification of the remains of the
Romanov family by DNA analysis. Nat Genet
1994;6(2):1305.
40. Ivanov PL. et al. Mitochondrial DNA sequence heteroplasmy in the Grand Duke of Russia
Georgij Romanov establishes the authenticity
of the remains of Tsar Nicholas II. Nat Genet
1996;12(4):41720.
41. Comas D, Paabo S, Bertranpetit J. Heteroplasmy
in the control region of human mitochondrial
DNA. Genome Res 1995;5(1):8990.
42. Howell N, Kubacka I, Mackey DA. How rapidly
does the human mitochondrial genome evolve?
Am J Hum Genet 1996;59(3):5019.
43. Mumm S. et al. mtDNA analysis shows common
ancestry in two kindreds with X-linked recessive
hypoparathyroidism and reveals a heteroplasmic si-
71
lent mutation. Am J Hum Genet 1997;60(1):153

9.
44. Hanekamp JS, Thilly WG, Chaudhry MA. Screening for human mitochondrial DNA polymorphisms with denaturing gradient gel electrophoresis. Hum Genet 1996;98(2):2435.
45. Steighner RJ, Holland M. Amplification and sequencing of mitochondrial DNA in forensic casework.
Methods Mol Biol 1998;98:21323.
46. Wilson MR. et al. Extraction, PCR amplification
and sequencing of mitochondrial DNA from human hair shafts. Biotechniques 1995;18(4):6629.
72
47. Hauswirth WW, Laipis PJ. Mitochondrial DNA polymorphism in a maternal lineage of Holstein cows.
Proc Natl Acad Sci USA 1982;79(15): 468690.
48. Hauswirth WW. et al. Heterogeneous mitochondrial DNA D-loop sequences in bovine tissue. Cell
1984;37(3):10017.
49. Bendall KE. et al. Heteroplasmic point mutations
in the human mtDNA control region. Am J Hum
Genet 1996;59(6):127687.
50. Dunbar DR. et al. Different cellular backgrounds
confer a marked advantage to either mutant or
wild-type mitochondrial genomes. Proc Natl Acad
Sci USA 1995;92(14):65626.
3.
Mjesto dogaaja i
analiza tragova naenih
u kriminalistikoj
obradbi
imun Anelinovi, Marija Definis-Gojanovi,
Davorka Sutlovi
Sadraj poglavlja
3.1.
3.2.
3.3.
3.4.
3.5.
3.6.
3.7.
3.8.
3.1.
Postupci na mjestu dogaaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

3.1.1.
Obdukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Openito o tragovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Bioloki tragovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Prikupljanje i pohrana biolokih tragova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Tragovi ljudskoga podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.5.1.
Krv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.5.1.1.
Analiza tragova krvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.5.1.2.
Prikupljanje tragova krvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
3.5.2.
Sperma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
3.5.2.1.
Analiza tragova sperme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.5.2.2.
Prikupljanje tragova sperme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.5.3.
Ostale tjelesne izluine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.5.3.1.
Prikupljanje tragova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.5.4.
Tkiva, organi i kosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.5.5.
Dlake i kosa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.5.5.1.
Analiza tragova dlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3.5.5.2.
Prikupljanje tragova dlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Tragovi ivotinjskoga podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Tragovi biljnoga, mineralnoga i sintetikoga podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Primjeri iz prakse. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Postupci na mjestu
dogaaja
Mjesto dogaaja (engl. crime scene) obino

je definirano kao mjesto na kojemu se dogodio
kriminalni in. Pod tim pojmom razumijeva
se u makroskopskome smislu cijela regija, a
73
ne samo odreena lokacija; tako tijelo rtve

i svaki dio sredstva kojim je poinjen zloin takoer ini mjesto dogaaja. Nadalje, svako drugo
mjesto i osoba ukljueni u zloin ulaze u kontinuitet mjesta dogaaja. Mjesto na kojemu je
poinjen zloin naziva se primarnim mjestom,
a u sluaju naknadnoga prijenosa tijela ili sred-
73
stva poinjenja zloina novo mjesto naziva se

sekundarnim. U mikroskopskome smislu svaki objekt ili dio materijala povezan s mjestom
zloina smatra se dijelom mjesta dogaaja. Za
pravilno rjeenje svakoga pojedinog sluaja
potrebne su makroskopska i mikroskopska
analiza mjesta dogaaja te dovoenje u loginu vezu sa rtvom ili s poiniteljem zloina
[1].
Mjesto dogaaja u pravilu je velika povrina s brojnim tragovima i predmetima. Stoga je potrebno da istraiva mjesta dogaaja
ima sposobnost inicijalnog odreivanja broja
mjesta dogaaja, osobitosti svakoga mjesta te
granice i stanje svakoga mjesta dogaaja. Dakle, bt cijeloga procesa pretraivanja mjesta
dogaaja ima za svrhu utvrivanje i prikupljanje samo vanih dokaza i tragova koji mogu
dovesti do rjeavanja zloina i otkrivanja poinitelja. Stoga su iskustvo i strunost dvije najvanije odrednice tima za oevid [25].
Oevid je postupovna radnja kojom se vane injenice vezane uz mjesto poinjenja kaznenoga djela prikupljaju neposrednim opaanjem. Neposrednost u uoavanju vanih
injenica jest neposredno znanje tijelima koji
provodi postupak, to oevidu daje dodatnu
teinu i vanost. Oevid se moe definirati
kao niz taktiko-tehnikih mjera koje se provode na mjestu dogaaja. Kao rezultat oevida
istrani sudac ili policijski strunjaci sastavljaju
zapisnik o oevidu koji slui kao dokaz o provedenom oevidu kojim se biljee najvanije injenice kako bi se mogle obraditi, a cjelokupna
radnja oevida podvrgnuti analizi. Obino
se, uz zapisnik o oevidu, izrauje i skica mjesta dogaaja i fotoelaborat o oevidu [25].
Svaki se oevid sastoji od statinog i dinaminog dijela, iako se ova dva naina preg leda mjesta dogaaja meusobno preklapaju.
U pr vom dijelu oevida prevladava statini
nain pregleda bez micanja predmeta. U sta-
74
tinom dijelu oevida potrebno je poduzeti

sljedee radnje:
osiguranje mjesta dogaaja
opis mjesta dogaaja i obiljeivanje tragova
fotografiranje i videozapis
izradba skice mjesta dogaaja u mjerilu.
U dinaminom dijelu oevida pr vi put se
pomiu predmeti i tragovi, i to ovim redom:
prikupljanje fizikalnih, kemijskih i biolokih tragova s mjesta dogaaja, njihovo
pakiranje, oznaivanje i priprema za transport u sudskomedicinski laboratorij,
zapisivanje vanih injenica koje se nau pri
okretanju predmeta ili pregledom tijela.
Svaki bi oevid trebao poeti osiguravanjem mjesta dogaaja. Potrebno je odrediti
slubenu osobu za oznaivanje mjesta dogaaja, sa svrhom kontrole ulaska drugih osoba.
Voditelj tima za oevid dolazi na mjesto dogaaja i, nita ne dirajui (s rukama u depovima!), opisuje mjesto dogaaja: datum, vrijeme, vremenske prilike, nazone, meusobne
udaljenosti predmeta. Dobar zapisnik o oevidu treba odgovoriti na pitanja: tko, to,
gdje, kada, zato i kako?. Nakon ovog opisa
voditelj tima imenuje osobu koja e prikupljati tragove, fotografirati tragove i uzimati otiske
prstiju i sl. [6].
Fotografiranjem i videozapisom treba zabiljeiti poziciju tragova i predmeta i njihov
meusobni odnos na mjestu dogaaja. Ope pravilo fotografiranja treba biti da se slike
rade od opih kadrova prema specifinima,
kako bi se izbjegla zbrka, a svi predmeti i dokazi moraju biti oznaeni specifinim oznakama i
brojevima koji se daju pri oevidu. Skica mjesta
dogaaja radi se prije pomicanja i uzimanja
tragova, odreuju se strane svijeta na mjestu
dogaaja, a predmeti se lociraju na skici mjerenjem udaljenosti od fiksne mjerne toke i njihovih meusobnih udaljenosti [1].
3.1.1.
Obdukcija
Sudski medicinari, kao istraitelji smrti,

obavljajui obdukciju (sekciju ili razudbu) mrtvoga tijela, pregledom svih njegovih vanjskih
i unutarnjih dijelova, postiu da se utvrdi to
je smrti prethodilo.
Obdukcija je vrsta dijagnostike metode
kojoj je svrha utvrivanje uzroka, mehanizma,
naina i vremena smrti, te utvrivanje postojanja i vrsta ozljeda, vremena i mehanizma
njihova nastanka, kao i njihove mogue povezanosti sa smru. Osim toga, obdukcijom se
utvruje i sve druge okolnosti i imbenike
koji mogu biti ukljueni u nastupanje smrti. Konano, ovime se razluuje prirodna od
neprirodne nasilne smrti, ime se zatiuju nedune osobe u sluajevima sumnjivih i
naprasnih smrti, te smrti nepoznata uzroka
[7]. Rezultat obdukcije jest injenino, objektivno sudskomedicinsko izvjee koje slui
sucima, tuiteljima i obrani u daljnjemu sudskom procesu. Zakon o kaznenom postupku
regulira sluajeve u kojima je potrebno obavljanje sudskomedicinske obdukcije. To su sluajevi
kad postoji sumnja ili je oito da je smrt prouzroena kaznenim djelom ili je u vezi s izvrenjem
kaznenoga djela. Ako je tijelo ve pokopano, obavit e se njegova ekshumacija (iskopavanje)
i potom obdukcija. Prije obdukcije obvezno
je utvrditi identitet pokojnika (l. 258.262.
ZKP RH) [8].
Cjelovita sudskomedicinska obdukcija
ili poslijesmrtna pretraga ukljuuje sljedee
postupke:
1. pretragu mjesta dogaaja,
2. identifikaciju tijela,
3. prikupljanje materijalnih tragova s tijela
i odjee,
4. vanjski i unutarnji pregled tijela, uz mikroskopsku analizu isjeaka tkiva i organa,
5. toksikoloku pretragu tjelesnih tekuina

i organa.
Sudska obdukcija zahtijeva medicinskokriminalistiki pristup te je, u pravilu, obavlja
vjetak specijalist sudske medicine u nazonosti istraitelja i kriminalistikog tehniara.
Pri tome je njihov zadatak da, u meusobnoj
suradnji, pravilno uoavaju, fiksiraju, prikupljaju, pohranjuju i tumae najrazliitije materijalne tragove, pa tako i one biolokog podrijetla,
koji se mogu nai na odjei i na mrtvome tijelu. Ako izuzimanje, pakiranje i obiljeivanje dokaza u obliku tragova nije obavljeno po svim pravilima struke (kriminalistike tehnike i drugih
znanosti) dovodi se u pitanje njihov identitet
istovjetnost i integ ritet nepovrjedivost,
a time i njihova dokazna valjanost.
3.2.
Openito o tragovima
Trag se moe definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi s kaznenim
djelom. Tragovi upuuju na postojanje kaznenoga djela, te na nain i sredstvo izvrenja.
Oni su dokaz koji moe neovisno i objektivno povezati osumnjienog, odnosno rtvu s
objektom ili mjestom kriminalnog dogaaja
ili pak povezati osumnjienog sa rtvom.
Osim toga, upuuju na motiv izvrenja kaznenoga djela, kao i na identitet nepoznatog poinitelja ili rtve, a mogu pridonijeti utvrivanju je li mjesto dogaaja zaista ono mjesto na
kojemu se kriminalno djelo i dogodilo. Ovo,
posljednje vano je zbog injenice to tragovi mogu nastati na dva naina: neposrednim
kontaktom s tijelom ili odjeom osobe, predmetom ili mjestom dogaaja, te posredno
prenoenjem na rtvu, poinitelja, svjedoka,
predmet ili mjesto dogaaja (tzv. sekundarni
prijenos) [25]. Na licu mjesta poinjenja
kaznenoga djela forenziari su esto u dvojbi
Mjesto dogaaja i analiza tragova na enih u kri mi na lis tikoj obrad bi
75
koji trag izuzeti pr vi. Je li to otisak prsta ili

su to bioloki tragovi za DNA-analizu, to prije to je poznato da pojedini daktiloskopski
reagensi bitno utjeu na kvalitetu i koliinu
DNA, a isto tako etkica za nanoenje reagensa moe prenijeti bioloke mikrotragove s
jednoga mjesta na drugo (sl. 3-1).
Pri tome treba imati na umu da se materijalni tragovi pojavljuju u dvama oblicima [6]:
u kvantitativnom obliku koliina: mikrotragovi (nisu vidljivi okom) i makrotragovi (oku vidljivi)
u kvalitativnom obliku vrsta: bioloki,
kemijski, fizikalni i ostali (tabl. 3-1).
Postoje brojne klasifikacije tragova, od
one prema vrsti kaznenoga djela, vrsti materijala, nainu nastanka te do klasifikacije prema
njihovu podrijetlu. Ova posljednja klasifikacija
ima veliku vrijednost kao podsjetnik pri izboru
najpogodnijih metoda za prikupljanje i uvanje
dokaznog materijala. U toj skupini razlikuju

se bioloki (primjerice krv, sperma, slina),
kemijski (vlakna, zemlja, droge), fizikalni
(otisci prstiju i stopala, tragovi vatrenog oruja i orua) i ostali tragovi (poligraf, snimka
glasa) [1].
3.3.
Bioloki tragovi u iremu smislu oznauju materijalne promjene na svim ivim biima, biljkama, ivotinjama, ljudima i one
koji potjeu od njih, dok bioloki tragovi u
uemu smislu oznauju tragove koji su ljudskog podrijetla. U novije se vrijeme sve ee
daje vanost pronalasku biolokih tragova
koji su u vezi s poiniteljem kaznenoga djela
kao to su dlake kunih ljubimaca ili neke specifine biljke. Bioloki tragovi ljudskoga podrijetla (u uemu smislu) mogu se podijeliti s
Slika 3-1. Otisak prsta s daktiloskopskim prahom i krvi.
76
Bioloki tragovi
Tablica 3-1. Podjela tragova

Bioloki
Kemijski
Fizikalni
Ostali
krv
vlakna
otisci prstiju
marka odjee
sperma
kemikalije
oruje
analiza glasa
slina
staklo
rukopis
poligraf
ostale izluine
zemlja
crte
fotografije
kosa
barut
otisci
biljni tragovi
metal
kosti
minerali
tkivo
droga
obzirom na to sadravaju li DNA ili ne [1].

Nuklearna (jezgrina) DNA moe se uspjeno
izolirati iz:
1. kr vi i kr vnih mrlja,
2. sperme,
3. kose s korijenima,
4. sline,
5. mokrae i stolice,
6. tkiva i stanica,
7. kosti i organa.
Ljudske izluine i tragovi iz kojih se ne
moe dobiti DNA, jer nemaju stanica s jezgrom, jesu:
1. serum (tekui dio kr vi bez stanica),
2. suze,
3. znoj i slino.
Postupci prikupljanja i uvanja tragova
mogu znatno utjecati na uspjenost analize
DNA pa je potrebno udovoljiti trima temeljnim uvjetima. Prvi je koliina uzorka, zbog
ega je potrebno prikupiti to je mogue veu
koliinu traga kako bi se osigurala dovoljna koliina DNA za daljnju analizu. Drugo je kakvoa, odnosno stanje traga. Poradi mogunosti
razgradnje ili oneienja bakterijama zbog

dugotrajnijega stajanja potrebno je prikupljeni trag to hitnije dostaviti u laboratorij, a
do zapoinjanja rada trag uvati na hladnom
i suhom mjestu. Trei je imbenik istoa uzorka. Stoga je bitno izbjegavati uzimanje prljavtina i masnoa iz okruenja traga, jer je znano da ove neistoe sprjeavaju proces analize
DNA [1, 9].
Bioloki se tragovi mogu na dva naina prenijeti na osobe i predmete: izravno (primarno)
ili posredno (sekundarno). ak i iz materijala
kao to je eluani sok ili stanice izmeta mogue je izolirati DNA, ali je tekoa u dobivanju
njihove dostatne koliine potrebne za analizu
DNA [10].
Izravni prijenos biolokih tragova, kao
to su krv, sperma i slino, na osobe ili njihovu odjeu ili na objekte i mjesta dogaaja
podrazumijeva izravni rasap ovih uzoraka pri
kaznenom djelu. Posredni ili sekundarni prijenos podrazumijeva da npr. osoba pokupi kosu
rtve sa sjedala automobila i prenese je u drugi
automobil. Ovo treba imati na umu zato da
pogrjenu osobu ne bismo doveli u izravnu
vezu s poinjenjem zloina [1].
77
3.4.
Prikupljanje i pohrana
biolokih tragova
Uspjenost DNA-analize na biolokim

tragovima s mjesta dogaaja ovisi o vrsti dobivenog uzorka, kao i o njegovoj ouvanosti.
Da bi se rezultati DNA-analize uope mogli
iskoristiti na sudu kao dokaz, uzorak mora
biti pravilno opisan u zapisniku o oevidu,
pravilno preuzet s mjesta dogaaja, zapakiran
i spremljen te transportiran do sudskomedicinskog laboratorija, gdje e biti adekvatno obraen po standardiziranoj i prihvaenoj metodi.
Loa pohrana uzoraka moe dovesti do njegove deg radacije i neupotrebljivosti. Zbog
toga se treba drati uputa za prikupljanje biolokih tragova [1, 9, 11].
Bioloki su tragovi specifini, jer mogu biti
zarazni te se prenijeti na osobu koja prikuplja
bioloke tragove. Nadalje, potrebno je izbjei
svako sekundarno oneienje biolokih tragova ili stanicama koje sadravaju DNA sakupljaa tragova (stanice povrinskog dijela koe
i slino) ili kontaminacijom uzorak-uzorak.
Primjer za to moe biti neadekvatna pohrana
dvaju uzoraka zajedno u jednoj vrei. Na taj je
nain logino oekivati da e provedena osjetljiva DNA-analiza i njeni rezultati biti upitni.
Preporuljivo je da sakuplja biolokih tragova
nosi dvostruke sterilne rukavice. Donje rukavice slue kao njegova zatita od kontakta
sa zaraznim materijalom, a gornje se mijenjaju pri uzimanju biolokog uzorka po pravilu
jedan uzorak i jedan par rukavica. Nadalje,
potrebno je striktno pridravanje uputa za
prikupljanje biolokih tragova, a koje se mogu
podijeliti na upute na mjestu dogaaja i na upute u sudskomedicinskom laboratoriju [1].
Pri radu na mjestu dogaaja prigodom
prikupljanja tragova potrebno je napraviti
sljedee:
1. obiljeene tragove fotografirati,
78
2. napraviti videozapis tragova i njihova poloaja na mjestu dogaaja,

3. zapisati mjesto i stanje uzorka,
4. napraviti skicu i ucrtati mjesto uzorka i
njegov odnos s drugim uzorcima i okolnim predmetima.
Prigodom primanja biolokoga traga u forenzinom laboratoriju treba napraviti sljedee [1, 9]:
1. prikupiti svaki pojedinani komad materijala uporabom istoga pribora,
2. zasebno pakirati svaki pojedinani komad prikupljenog materijala
3. opisati i skicirati zaprimljeni materijal,
4. biljeiti nain pakiranja i njegov broj,
5. dati uzorku novi laboratorijski broj s datumom,
6. provjeriti broj pod kojim je uzorak poslan i usporediti ga sa zapisnikom o oevidu,
7. opisati uzorak, njegovo stanje i fotografirati ga s laboratorijskim brojem i brojem
pod kojim je poslan u laboratorij,
8. provjeriti opis uzorka s njegovim stanjem
da bismo se uvjerili je li rije upravo o tom
uzorku i je li pri transportu oteen,
9. pohraniti uzorke na odgovarajua mjesta
(temperatura, svjetlost itd.).
Tijelo dopremljeno radi pregleda i obdukcije moe se razodjenuti iz plahte tek u prisutnosti lijenika vjetaka/istraitelja. Dopustiti
da se mrtvo tijelo dopremljeno s mjesta dogaaja svue i opere prije vanjskoga pregleda isto
je to i dopustiti da se mjesto dogaaja oisti
prije poetka oevida. S kriminalistikoga stajalita to znai unitenje tragova. Prije skidanja
odjevnih predmeta treba detaljno opisati vidljive tragove, oteenja i promjene na odjei,
obui i nepokrivenim dijelovima tijela, bez
obzira na to to je to uinjeno i na mjestu
dogaaja, osobito u dinaminoj fazi oevida
[6]. Tijekom kriminalistike obradbe treba

potovati i integritet traga. Pravilnim prikupljanjem i pakiranjem, te odgovarajuim
uvanjem i transportom sprjeavaju se kvalitativne i kvantitativne, sluajne ili namjerne
promjene traga.
Prigodom prikupljanja bilo koje vrste
biolokog materijala potrebno je drati se opih mjera opreza koje vrijede pri rukovanju
kr vlju i tjelesnim izluinama, a to ukljuuje
izbjegavanje neposrednog kontakta i zabranu
pijenja, jedenja i puenja tijekom obavljanja
poslova u vezi s biolokim uzorcima. Pri tome treba raditi u zatitnim rukavicama i u
odgovarajuoj zatitnoj odjei i obui, a sva
oprema za prikupljanje tragova mora biti
potpuno ista. Za svaki uzeti uzorak potrebno je u zapisnik unijeti to je i odakle uzeto,
kako je pakirano i oznaeno, te tko je uzorak
preuzeo [1].
Mogunost uspjeha analize DNA znatno
ovisi o vrsti prikupljenih biolokih tragova i
o nainu njihova izuzimanja i osiguravanja.
Ako se nepravilno prikupljaju i pakiraju, mogu se kontaminirati, a ako se ispravno ne uvaju, mogu se razgraditi. Bioloki trag nastao
neposrednim kontaktom ili posrednim prijenosom ostaje na podlozi zbog upijanja (ako
je u tekuemu stanju) ili prianjanja (ako je sasuen). Izbor metode prikupljanja uglavnom
ovisi o stanju traga i o vrsti podloge [1, 9].
Vano je drati se pravila da se odjea skida, a samo iznimno ree po avovima. Suhi
odjevni predmeti pojedinano se pakiraju i
oznauju, dok se vlani odjevni predmeti prethodno sue na zraku. Nakon skidanja sve odjee, plahta u koju je le bio umotan i na kojoj
je svuen, slae se tako da u njoj ostanu eventualno otpali tragovi, te se i ona posebno pakira. Odjea i obua obvezno se pohranjuju
u papirnate vree.
Prikupljene tragove, kao i pokojnikovu
odjeu i obuu, treba hitno dostaviti u labora-
torij za DNA-analizu, a do zapoinjanja rada

treba ih uvati na hladnom i suhom mjestu.
3.5.
3.5.1.
Tragovi ljudskoga
podrijetla
Krv
Forenzina hematologija bavi se odreivanjem kr vnih osobina, bilo da je rije o svjeoj kr vi bilo o tragovima kr vi, na mrtvim ili
ivim osobama, a za potrebe identifikacije u
kaznenim i graanskim postupcima. Tragovi
kr vi susreu se u mnogim kaznenim djelima
i mogu biti vaan dokazni materijal koji povezuje poinitelja, dotino djelo i rtvu [7].
Tragovi kr vi nastaju na tri naina: slijevanjem
niz tijelo, pri emu nastaju pruge, a krv se upije u odjeu ili nakupi na podlozi u obliku lokve, padanjem na podlogu jednostavnim kapanjem s visine zbog sile tee, pri emu nastaju
kapi, ili prskanjem aktivnom silom, pri emu
nastaju prskotine, te prenoenjem dodirom
na drugi predmet, pri emu nastaju otisci ili
brisotine [6].
3.5.1.1.
Analiza tragova krvi
a) Identifikacija kr vi potjee li mrlja od

krvi?
Svjei trag kr vi relativno je jednostavno
prepoznati. No, ovisno o eventualnom ispiranju, starosti mrlje, podlozi i djelovanju
vanjskih imbenika, tragovi mogu izmijeniti svoju osnovnu boju i vie ne nalikovati na
krv [1, 9, 11]. Postoje i tragovi nalik na krv,
kao to su mrlje od okolade, voa, vina, boje
i slino. Zbog toga se, u nekim sluajevima,
a radi pravilnijeg i breg usmjerivanja istrage,
primjenjuju jednostavne orijentacijske meto-
79
de koje nemaju dokaznu vrijednost, ali mogu

s odreenim stupnjem vjerojatnosti pokazati
potjee li ispitivana mrlja od kr vi. Ovakve se
probe temelje na reakciji sastojaka hemoglobina u kemijskim reagensima. Pretrage koje
se mogu izvesti jesu:
benzidinska proba uporabom filtrirnog
papira kojim se protrlja sumnjiva mrlja,
a potom na mjesto dodira s mrljom kapne
otopina benzidina i nakon toga peroksida.
Ako mrlja potjee od krvi, na filtrirnom e
se papiru pojaviti intenzivna tamnoplava
boja.
Sangur-test uporabom tvorniki pripremljene testne-trake koja se ovlai destiliranom vodom, pritisne na sumnjivo mjesto,
te nakon nekoliko sekunda odigne od mrlje.
Intenzivno obojenje trake dokaz je pozitivne reakcije.
luminolna proba uporabom otopine luminola koja se raspruje po veim povrinama na kojima su tragovi isprani. U
prisutnosti kr vi povrina e svijetliti svijetlo ljubiastim sjajem. Postupak se mora izvoditi u potpunom mraku.
fenolftaleinska proba (Kastle-Mayerov reagens) uporabom vatenoga tapia navlaenog fiziolokom otopinom koji se protrlja po sumnjivoj mrlji. Zatim se na vatu
kapne fenolftalein, a potom kap 3%-tna
vodikova peroksida. Kod pozitivne reakcije, tijekom 15 sekunda, dolazi do promjene boje vate u ruiastu do cr venu.
leukomalahitska proba (LMG) koja se
provodi na isti nain kao fenolftaleinska,
a pozitivna reakcija jest gotovo trenutana pojava zelenkastoplavog obojenja.
Pozitivna reakcija koja se dobije uporabom bilo koje od opisanih metoda samo
upuuje na prisutnost kr vi i ne upozorava na
njezino podrijetlo. Zbog toga se svakako moraju izvesti i potvrdne probe koje se provode
u laboratoriju. Ako je koliina traga mala, po-
80
trebno je u laboratorij dostaviti itavu mrlju

bez izvoenja prethodnih proba.
b) Odreivanje podrijetla krvi je li posrijedi
ljudska krv?
Analizom treba dokazati specifine ljudske proteine. U tu se svrhu izvodi imunoloki precipitinski test pri kojemu antihumani
serum daje s odreenim bjelanevinama iz
ljudske kr vi uoljivu reakciju taloenja, koja izostaje ako je rije o ivotinjskoj kr vi. Na
ovaj je nain mogue odrediti krv i bilo koje
ivotinjske vrste ako se prirede odgovarajui
precipitinski serumi.
c) Odreivanje genetikih biljega
Ovo ukljuuje odreivanje antigena cr venih kr vnih stanica, izoenzima, serumskih bjelanevina, vrsta hemoglobina, sustava ljudskih leukocitnih antigena (HLA), te DNA
analizu.
d) Odreivanje biljega koji nisu nasljedni
Ovo ukljuuje odreivanje starosti kr vne
mrlje, menstrualne kr vi (nalaz stanica iz maternice), spola (razlikovanje izgleda bijelih
kr vnih stanica), dobi (odreivanje fetalnog
hemoglobina) i rase.
Takoer, moe se odrediti ima li u tragovima kr vi primjesa i nekih drugih tkiva (koe,
dlaka i sl.).
3.5.1.2.
Prikupljanje tragova krvi [1, 9, 11]
a) Odjea:
osuiti na zraku na sobnoj temperaturi
ne izlagati neposrednoj Sunevoj svjetlosti
svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu
papirnatu vreicu
nikad ne rabiti plastine vreice ili hermetiki zatvorenu ambalau jer e ubrzani
proces truljenja degradirati bioloki materijal
pakirati tako da se sprijei protresanje ili

trenje
pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom,
hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u laboratorij).
b) Tekui uzorci:
5 mL kr vi prikupiti u vakuumsku epruvetu s etilendiaminotetraacetatnom kiselinom (EDTA) koja slui kao antikoagulans. Ako treba provesti i druge analize
(seroloke, alkohola, droga, otrova i sl.),
potrebno je uzeti dodatne uzorke krvi, pri
emu se uzorcima za seroloka ispitivanja
i analize na otrove ne dodaju sredstva za
konzer viranje, dok epruvete za analizu na
alkohol i/ili droge trebaju sadravati natrijev fluorid (NaF) koji slui kao antikoagulans i konzer vans;
pravilno oznaiti, pohraniti u hladnjak
na +4 C i to prije dostaviti u laboratorij; ako se uzorak za DNA-analizu ne
moe dostaviti unutar nekoliko dana,
potrebno ga je zamrznuti na 20 C i
zamrznutog dostaviti na analizu, dok se
ostali uzorci ne smiju zamrzivati;
alternativna metoda: komadi istoga
pamunog zavoja umoiti u tekuu krv,
osuiti na zraku i omotati papirom ili
kapnuti nekoliko kapi na filtrirni papir
(FTA-kartica).
c) Tragovi na ljudskom tijelu:
sve podrobno dokumentirati i opisati
(poloaj, dimenzije, koliinu i oblik traga);
trag prikupiti tako da se izuzme to je mogue manje epitelnoga tkiva koe, a to se
obavlja prikupljanjem s pomou ljepljive
vrpce ili s pomou tampona vate (tapi
za uzimanje obriska) navlaenog destiliranom vodom ili fiziolokom otopinom;
tragovi ispod noktiju prikupljaju se s pomou iste akalice, a sami nokti rezanjem
istim noicama; svaki nokat i svaku akalicu treba pakirati zasebno;

pravilno oznaiti i pohraniti.
d) Sasuene mrlje:
dokumentirati i opisati;
ako je mogue, itav predmet s tragovima
kr vi dostaviti u laboratorij; u suprotnome dio s tragovima izrezati i zapakirati;
ako su mrlje na vrstoj, neupijajuoj podlozi, mogue ih je sastrugati na list papira,
izuzeti s pomou ljepljive vrpce ili trljanjem s pomou navlaenog tampona vate koji se potom na zraku osui. Mogue
je trag i razrijediti dokapavanjem destilirane vode, te ga s pomou pipete prenijeti u suhu boicu ili epruvetu;
svaki izrezani komad s tragom ili izuzeti
trag zasebno pakirati, propisno oznaiti i
pohraniti. Slike (3-13. do 3-15.). prikazuju preuzimanje uzoraka za DNA analizu:
tragovi kr vi na nou i komadima stakla.
3.5.2.
Sperma
Tragovi sperme uobiajeno su povezani

sa spolnim nasiljem, iako mogu biti vaan dokaz i u drugim kaznenim djelima te u sluajevima dokazivanja oinstva.
Sperma je tjelesna tekuina, a sadrava
stanine sastojke sjemene stanice (spermije) koji se stvaraju u spolnim lijezdama (testisima) i tekue sastojke koje stvaraju pomone
lijezde, kao to su prostata i sjemeni mjehurii.
Sperma se moe traiti u rodnici ive ili
mrtve ene, na tijelu rtve, na odjei i na mjestu izvrenja kaznenoga djela, kao i na poinitelju. U rodnici ive ene spermiji se mogu
dokazivati oko 34 sata nakon snoaja, a pri
visokom stupnju istoe rodnice (rodnica s
fiziolokom florom, bez upale i sl.) i do 42 sata. U rodnici mrtve ene mogu se nai 23 dana
nakon smrti, a iznimno i dulje [7].
81
3.5.2.1.
Analiza tragova sperme
Ukljuuje identifikacijske testove kojima

je svrha utvrditi prisutnost sperme ili sjemene
tekuine, te individualizacijske testove koji
ukljuuju genetiko tipiziranje, kako odreivanjem konvencionalnih biljega, tako i
DNA-profila [1, 9, 11, 12]. Identifikacijom
se provjerava rtvin iskaz o poinjenom seksualnom nasilju, iako odsutnost sperme ne
znai potvrdu odsutnosti seksualne aktivnosti. Genetiko testiranje u pravilu se obavlja
radi prepoznavanja poinitelja. U velikome broju sluajeva rtva poznaje osumnjienu osobu
i u takvim sluajevima genetike se analize
obavljaju zbog toga to osumnjieni negira
bilo kakav kontakt sa rtvom.
a) Makroskopski pregled
Mrlja sperme je ljuskava, bjelkasto-sivkasta ili ukasta. Pod ultraljubiastim svjetlom
fluorescira plavoljubiasto. No, ovaj nalaz nema nekadanju vrijednost zbog sve vee uporabe detergenata i umjetnih vlakana koji takoer intenzivno fluoresciraju, a slinu reakciju
daju i neki drugi bioloki materijali, kao to
su mokraa i vaginalni sekret.
b) Kemijske probe
reakcija dokazivanja enzima kisele fosfataze koja se u spermi nalazi u velikoj
koncentraciji
probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekuine, kao to su spermin ili kolin.
c) Potvrdne probe
mikroskopski pregled traenje spermija tako da se uzorak sumnjive mrlje ili obrisak ekstrahira s fiziolokom otopinom
te ekstrakt ispituje pod mikroskopom
ut vrivanje prisutnosti bjelane vina
sjemene tekuine imunolokim metodama. Provodi se samo u sluajevima kada
se u uzorku ne pronau spermiji.
82
odreivanje genetikih biljega, to ukljuuje odreivanje kr vnih grupa (potekoe proizlaze iz oskudnosti materijala i
injenice da su mrlje sperme pomijeane
i s drugim izluinama), izoenzima, serumskih proteina i analizu DNA.
3.5.2.2.
Prikupljanje tragova sperme [1, 9,

11, 12]
a) Odjea:
svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu
papirnatu vreicu
pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom,
hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u laboratorij).
b) Tekui uzorci:
1. uporabom iste price ili pipete prenijeti
spermu u istu, sterilnu epruvetu, propisno je oznaiti, pohraniti u hladnjak i
to prije dostaviti u laboratorij
2. alternativno, uzorak se moe prikupiti s
pomou tampona vate ili iste tkanine
koja se potom osui na zraku, pakira,
oznauje i pohranjuje.
Za prikupljanje uzoraka s tijela rtve
spolnog nasilja rabe se standardni kompleti
opreme, oblikovani tako da pojednostave
skupljanje tragova sa rtve. Dostupni su razliiti komercijalni kompleti, a neki ukljuuju i
prikupljanje rtvinih odjevnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti u naputku podrobno
opisani redoslijed. Prikupljaju se:
neprijeporni uzorci: uzorak kr vi, sline,
stidne dlake i iupane vlasi kose
tragovi sa rtve: obrisci i razmazi sa stidnice i iz rodnice, obrisci i razmazi iz anusa,
obrisci oko spolnih organa, obrisci i razmazi iz usne upljine, obrisak nosne sluznice, stidne dlake eljanjem i upkanjem,
mikrotra govi ispod noktiju, odre zani

nokti, sasuene izluine.
Uzorke je potrebno izuzeti to prije, svaki
pakirati zasebno, propisno zatvoriti i oznaiti, te do dostave u laboratorij uvati u hladnjaku. Svaki uzorak koji sadrava tekuinu
potrebno je prije pakiranja osuiti na sobnoj
temperaturi.
Valja napomenuti da tragove sperme s tijela rtve obvezno uzima medicinsko osoblje.
Prije zapoinjanja prikupljanja tragova obavlja se lijeniki pregled kojim se trae i dokumentiraju znakovi genitalne traume, kao i sve
ostale negenitalne ozljede, ugrizi i sl., to moe upuivati na seksualno nasilje.
d) Sasuene mrlje:
ako su na predmetima koji se mogu rezati (a ne mogu se dostaviti u cijelosti),
istim skalpelom povrinu s mrljom izrezati na isti papir, omotati, zapakirati,
propisno oznaiti i pohraniti
ako su na nepokretnim predmetima, istim skalpelom sastrugati mrlju na komad
istog papira i omotati, izuzeti s pomou
ljepljive vrpce ili uzeti obrisak s pomou
tampona vate. Svaki omot zapakirati zasebno, propisno oznaiti i pohraniti.
3.5.3.
Ostale tjelesne izluine
Tjelesne izluine kao to su slina, mokraa, vaginalni iscjedak, znoj, iscjedak iz nosa,
mlijeko, eluani sok ili povraeni sadraj i
izmet takoer se pronalaze na mjestu dogaaja, na odjei, rtvi i/ili poinitelju kaznenoga
djela [1, 9, 11]. U laboratoriju se te tekuine
mogu identificirati, odrediti krvna grupa, izoenzimi i DNA-profil, a dobiveni rezultati slue za ukljuivanje ili iskljuivanje neke osobe
kao mogueg ostavitelja traga. Mrlje pljuvake najee se ispituju na opucima cigareta.
Zahtjevi za vjetaenjem znoja iznimni su, a
za ostale navedene izluine jo i rjei.
Za identifikaciju sline u tragu primjenjuje se metoda odreivanja prisutnosti enzima

amilaze. Identifikacija mokrae i izmeta temelji
se na njihovoj karakteristinoj boji i mirisu, te
na prisutnosti odreenih kemijskih sastojaka
kao to su kreatinin ili urea, odnosno urobilinogen.
3.5.3.1.
Prikupljanje tragova
a) Odjea:
pakirati u zasebne papirnate vreice ili
omotati papirom
pravilno oznaiti i pohraniti.
b) Tekui uzorci:
prenijeti u istu sterilnu staklenku, posudu zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak.
neprijeporni uzorci sline: nakon ispiranja
vodom ostataka hrane iz usne upljine,
uzimaju se na isti papir, gdje se olovkom
ocrtaju obrisi mrlje. Uzorak se sui na zraku, pakira u papirnatu omotnicu, propisno oznauje i pohranjuje. Kad se pronae
trag ugriza, uzima se obrisak destiliranom
vodom navlaenim sterilnim komadom
vate, i to s ruba traga ugriza i iz sredita ugriza. Vatu je potom potrebno osuiti na zraku, omotati u isti papir, propisno oznaiti
i pohraniti. Obrisak je takoer potrebno
uzeti i s drugoga slinog podruja na kojem nema tragova ugriza, a to slui kao
kontrolni uzorak.
mokraa i izmet prikupljaju se u iste posude, oznauju i pohranjuju u hladnjak
vaginalni iscjedak uzima se prema protokolu iz kompleta opreme za uzimanje
obrisaka kod spolnog nasilja, a sve tekue
uzorke potrebno je prethodno osuiti na
zraku
83
iscjedak iz nosa obino se nalazi na tkaninama (rupiu, odjevnom predmetu) pa je

te stvari potrebno osuiti, omotati u isti
papir, propisno oznaiti i pohraniti; ako
se trag nalazi na tijelu, uzima se obrisak,
a daljnji je postupak isti kao i prethodno
navedeni.
d) Sasuene mrlje:
mogu se prikupiti izuzimanjem itavog
predmeta ili pak struganjem ili izrezivanjem,
pakirati u iste omote, propisno oznaiti
i pohraniti u hladnjaku.
3.5.4.
Tkiva, organi i kosti
Bilo koji dio tijela moe biti predmet

sudskomedicinskog i biolokog ispitivanja u
kriminalistike svrhe [1, 9, 11]. Najee su to
kosti s analizom kojih se mogu odrediti spol i
dob osobe, priblino vrijeme smrti, ozljede ili
ak uzrok smrti, te obaviti identifikacija nepoznatog lea.
a) Svjei dijelovi tijela:
svaki uzorak opisati i dokumentirati, te
prikupiti istom pincetom ili rukom zatienom rukavicom,
svaki uzorak zasebno pohraniti u istu
posudu bez dodavanja sredstava za uvrivanje,
propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u
hladnjak.
b) Stari dijelovi tijela:
svaki trag opisati i dokumentirati, te izuzeti istom pincetom ili rukom zatienom
rukavicom; tragove koji su jo uvijek fiziki povezani treba prikupiti zajedno,
paziti da se jedan trag ne kontaminira
drugim; svaki uzorak zasebno pohraniti
u istu posudu,
propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u
hladnjak.
84
3.5.5.
Dlake i kosa
Trag dlake jedan je od najeih materijalnih tragova i moe se pronai u velikome broju
sluajeva, kako na rtvi i njenoj odjei, tako i na
predmetima, mjestu dogaaja i poinitelju [1,
9, 11]. U praksi su najee predmet pretrage
u sluajevima seksualnog nasilja. Do puberteta, a u ena i kasnije, vei je dio tijela pokriven
paperjem (maljama). To su njene i tanke dlaice, bijeloga vrka, dok je ostali dio stabljike
vie ili manje pigmentiran. Kad u pubertetu
otpadnu, na njihovu se mjestu pojavljuju dlake, koje su vre, due i sloenije grae. S obzirom na njihovu duljinu i izgled, mogue je
priblino odrediti s kojeg dijela tijela potjeu.
Tako su one krae, duljine do 3 cm, a istroena vrka podrijetlom s trupa i udova, dok su
one savinute i s otrim vrkom obr ve i trepavice. Due dlake, ako su kovrave, potjeu s
donjeg dijela trbuha, nepravilno valovite su
dlake s monji i stidnice, a one obloene masnim slojem jesu dlake ispod pazuha.
Kosa se razvija od paperja u 8. mjesecu
trudnoe. Tijekom pr ve godine ivota potpuno se izmijeni, a puni razvoj dostie u pubertetu. Starenjem se pigment zamjenjuje mjehuriima zraka, zbog ega kosa posivi. Vlasi kose
priblino su jednake debljine u cijeloj duljini
(ne deblje od 0,14 mm i ne tanje od 0,02 mm),
prilino jednakog, okruglastog ili jajolikog
presjeka, s tankom sri (medulom). Boja kose
ovisi o koliini i vrsti pigmenta koji je du vlasi
jednoliko razdijeljen. Nabrojene znaajke razlikuju ovjeju kosu od ivotinjske dlake.
3.5.5.1.
Analiza tragova dlaka
Ukljuuje makrometrijska i makroskopska, te mikroskopska odreivanja, kao i razliite fizikalno-kemijske pretrage. Ekspertizom
dlake obavljaju se:
a) identifikacija dlake,
b) odreivanje podrijetla dlake,
c) mikroskopsko ispitivanje i usporedba.
Ovim ispitivanjem ne dobivaju se podatci za individualizaciju, nego samo podatci kojima se neka osoba moe iskljuiti kao izvor
traga dlake. Pri tome se promatraju izgled
i graa dlake (kutikula vanjski sloj dlake,
medula, kora, korijen i vrh), njezin promjer,
presjek i pigmentacija, duljina, boja, prozirnost, te specijalne znaajke kao to su oteenost ili bolest.
d) Odreivanje genetikih biljega ukljuuje
odreivanje spola, AB0 sustava, izoenzima i DNA-analizu.
3.6.
3.5.5.2.
Prikupljanje tragova dlaka
a) Sporni (prijeporni, dvojbeni) uzorci

poje dinane dla ke mo gu se prikupljati
zatienim prstima ili pincetom, pri emu treba paziti da se ne otete i da se ne
dodiruje korijen. Mogue je upotrijebiti
ljepljivu vrpcu ili usisava;
staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinane dlake zasebno pakirati
u papirnate omotnice, pravilno oznaiti i
pohraniti;
dlake izmijeane s krvlju, tkivom ili tjelesnim izluinama paljivo prikupiti sa svim
dodatcima, staviti u iste posude i propisno oznaiti;
ako su dlake izmijeane s vlanim tjelesnim izluinama, potrebno ih je najprije
osuiti na zraku.
b) Nesporni (neprijeporni) uzorci
Prikupljanje tragova poznatog podrijetla
vano je radi usporedbe s onima nepoznata
podrijetla. Pri tomu je potrebno voditi rauna o nainu na koji je konkretni prijeporni
uzorak nastao pa na takav nain treba izuzeti
i usporedni uzorak:
povrina s koje e se uzeti uzorci prethodno se ielja da bi se odstranile otpale

dlake, a one se takoer prikupljaju, pakiraju i oznauju;
dodatne se dlake upaju zajedno s korijenom. Vlasi kose upaju se s razliitih dijelova vlasita (s prednje strane, tjemena,
bono i sa stranje strane), i to 45 dlaka
sa svakog podruja;
ako je uzorak mokar ili vlaan prethodno
ga je potrebno posuiti na zraku, a zatim
sve zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno oznaiti i pohraniti.
Tragovi ivotinjskoga
podrijetla
Tragovi ivotinjskoga podrijetla mogu

biti predmet ispitivanja zbog sumnje da prijeporni materijal potjee od ovjeka ili je potrebno utvrditi vrstu ivotinje od koje tragovi
potjeu [1, 9, 13]. Pri tomu se mogu analizirati krv, tkiva, dlake i perje.
ivotinjsku krv lako je razlikovati od ljudske (v. poglavlje: Tragovi ljudskoga podrijetla
krv). Mogue je razlikovati razliite ivotinjske vrste, a individualna je identifikacija
nemogua. Dijelovi tkiva mogu se ispitati
onako kako se ispituju mrlje krvi, pa je tako
mogue dokazati podrijetlo proteina u ispitivanom uzorku. ivotinjska se dlaka po svojim
morfolokim znaajkama jasno razlikuje od
ljudske. Ona je esto deblja od 0,14 mm ili
tanja od 0,02 mm, razliito pigmentirana
u svojoj duljini, iroke medule i presjeka koji se mijenja od ovalnoga, bikonkavnoga ili
drugaijega oblika. No, razlike u grai dlaka
pojedinih vrsta ivotinja nisu tolike da bi se lako moglo utvrditi kojoj vrsti ivotinje dlaka
pripada. Razliitost u grai perja doputa mogunost utvrivanja njegova podrijetla, a esto
85
je mogue i razlikovanje spola te utvrivanje

starosti ptice s koje uzorak potjee.
Za prikupljanje i pakiranje ivotinjskih
tragova vrijede ista pravila kao i za prikupljanje i pakiranje tragova ljudskoga podrijetla.
Posebno znaenje, osobito u posljednje
vrijeme, ima analiza kukaca. Oni se nalaze gotovo svagdje i tijekom cijele godine, te su
zbog toga od forenzinog interesa u brojnim
situacijama: utvrivanja vremena smrti, odreivanja mjesta smrti i mogueg pomicanja
tijela na druge lokacije, a mogu upuivati i na
vrstu, odnosno na uzrok smrti. DNA-analiza kukaca omoguuje odgovarajuu identifikaciju vrsta, a sami insekti mogu biti izvori
neinsektne, odnosno ljudske DNA koja potjee od organizama na kojima su se hranili.
Prikupljanje kukaca i njihovih razvojnih faza
postaje sastavnim dijelom prikupljanja ostalih tragova. Pri tome se rabe iste staklenke
s perforiranim poklopcima radi ventilacije, koje
se pravilno oznauju te pohranjuju na sobnoj
temperaturi ili u hladnjak.
3.7.
Tragovi biljnoga,
mineralnoga i
sintetikoga podrijetla
U kriminalistikoj praksi takvim se tragovima posveuje premalo panje, a rezultati

analiza mogu biti iznimno korisni [1, 9]. Ispitivanja vrsta i izgleda biljaka mogu pomoi
pri utvrivanju mjesta i vremena poinjenja
kaznenoga djela, vremena smrti rtve, identifikaciji tragova na odjei i obui poinitelja
itd. Zbog toga je pri obdukciji potrebno odjeu i tijelo rtve pregledati i radi pronalaska
tragova trava, lia, granica, korijenja i sl.,
a pronaeno izuzeti i dostaviti u laboratorij
na bioloka ispitivanja. Intenzivnija primjena
botanike u kriminalistici tek slijedi u budu-
86
Slika 3-2. Grana masline koja se moe iskoristiti

kao polazni uzorak u forenzinoj genetici.
nosti. Posebno znaenje ima analiza tragova vlakana koja se uobiajeno susreu kao
mikrotragovi i kontaktni tragovi. Potjeu od
tvari koje se nalaze u prirodi, a ukljuuju biljna vlakna (pamuk, vuna, svila) i mineralna
vlakna (primjerice azbest). Osim toga, tu su i
sintetina (umjetna) vlakna, te preraena prirodna vlakna. Postupci prikupljanja, uvanja i
ispitivanja tragova vlakana gotovo su istovjetni onima koji se primjenjuju s tragovima dlaka i kose. Posebno se radujemo injenici to
se u posljednje vrijeme brzo i snano razvija
posebna disciplina forenzina botanika te
je sve vie radova o analizi raznih biljnih vrsta
iz tog podruja, a koji mogu rasvijetliti vane
elemente u otkrivanju poinitelja kaznenoga
djela (sl. 3-2).
3.8.
Primjeri iz prakse
Primjer 1 (sl. 3-3. do 3-9.)

Rije je o ubojstvu iz runoga vatrenog
oruja u kojem je pokojnog P. H. ubio njegov
sin s 3 prostrijelne i 3 ustrijelne rane s lea i trbuha uz oteenje organa. Nakon to je P. H.
pao na pod licem okrenut prema tlu i dajui
znakove ivota, njegov drugi sin nije napustio

mjesto dogaaja, nego je u strahu da bi P. H. mogao ostati iv uzeo sjekiru te ga tupim dijelom
sjekire snano udario u lijevi donji zatiljni dio
glave, zbog ega je dolo do impresivne frakture lubanje i nag njeenja mozga, a te su ozljede bile dodatni uzrok smrti. P. H. je umro
pri dolasku na bolniki Hitni kirurki prijam.
No, policija pri oevidu na mjestu dogaaja
nije nala sjekiru koja je bila skrivena u otvoru
slijepoga nekoritenog bunara tako da je prva
verzija dogaaja bila da je rije o strijelnim ranama. Tijekom obdukcije, zatiljno lije vo, nae-
ne su rane u obliku slova L, nagnjeenih rubova. Na temelju takvog nalaza posumnjalo

se da je rije o nekom mehanikom sredstvu
slinom sjekiri ili ekiu. Policija je napravila
ponovni oevid te je u bunaru nala spomenutu sjekiru. S donjega desnog ruba sjekire
uzeti su mikrotragovi za analizu DNA te je,
kad su usporeeni s uzorcima krvi, utvreno
da je rije o mikrotragovima s tijela P. H. U
kasnijemu dijelu suenja obrana je pokuavala iskoristiti injenicu da je pri transportu P.
H. pao iz nosila Hitne pomoi te tada udario o podlogu. Pitanje je bilo je li ozljeda za-
Slika 3-3. Mjesto dogaaja makroplan.
Slika 3-4. Mjesto dogaaja s tragovima krvi.
87
Slika 3-5. Tijelo rtve s lea.
Slika 3-6. Tipine strijelne rane.
Slika 3-7. Rana zatiljno lijevo, nagnjeenih rubova.
88
Slika 3-8. Otvor bunara s naenom sjekirom.
Slika 3-9. Detalj desnoga ruba sjekire s otiskom kose i masnoe.
tiljno lijevo mogla nastati tako. DNA-analiza

potvrdila je da je takav mehanizam nastanka
ozljede iskljuen te da je ozljeda nastala udarcem upravo spomenutim dijelom sjekire.
Primjer 2. (sl. 3-10. do 3-12.)

Ovaj primjer pokazuje vanost DNA-analize kod biolokih tragova koji su bili izloeni visokoj temperaturi i drugim imbenicima degradacije. Rije je o eksploziji u skladitu Hr vatske vojske u Dubokom jarku kod Sesveta, koji se zbio 1994. godine. Prema naredbi
istranog suca, asnici Vojne policije obavili su

oevid, a prigodom prikupljanja biolokih tragova angairani su sudskomedicinski vjetaci iz
Klinike bolnice Split i s Medicinskog fakulteta
u Zagrebu. Mjesto dogaaja bilo je jo uvijek
vrlo opasno zbog prisutnosti velikoga broja
eksplozivnih naprava koje su se nalazile razbacane unaokolo. Pri eksploziji je nestalo
6 osoba, a oevidom je naeno 48 uzoraka
ljudskoga podrijetla. Samo je 20 uzoraka
bilo prikladno za izdvajanje i analizu DNA.
Analizom je utvren identitet 5 osoba, a jed-
89
Slika 3-10. Makroskopski prikaz mjesta dogaaja s djelatnicima Vojne policije i sudskomedicinskim
vjetakom te s tragovima razorenih skladita i unitenoga viliara.
Slika 3-11. Komad spaljenoga i oteenoga miinoga tkiva s oznakom DJ 5/94 i brojem 12.
90
Slika 3-12. Skica mjesta dogaaja s poloajem broja 12 sa slike 3-11. kao sastavni dio zapisnika o oevidu.
na je osoba koja je bila upravo u sreditu

eksplozije ostala neidentificirana. Analiza
posmrtnih ostataka DNA-identifikacijom prvi je put u nas primijenjena u masovnoj katastrofi upravo na ovome primjeru.
Primjer 3.
Mladi, u dobi od 16 godina, iz sreene
obitelji i u vrlo dobrim odnosima s okolinom,
naen je mrtav u svojoj spavaoj sobi. Nepoznati je poinitelj u prostorijama stana izvrio
premetainu radi pronalaska vrijednih pred-
meta, novca i zlatnine. Brojni tragovi kr vi naeni su u spavaoj sobi, kao i po cijelome stanu,
te na stubitu stambene zgrade. Obdukcijom je
utvrena nasilna smrt, nastala kao posljedica
kotano-modane traume glave uzrokovane
viestrukim udarcima tupim i tvrdim predmetom. Znaajke ozljeda glave upuivale su
na uporabu ekia. Osim toga, utvrene su
mnogostruke ubodne rane u prsite, kao i
brazda davljenja od elektrinog kabela koji je
bio omotan oko pokojnikova vrata. Tijekom
91
Slike 3-13. do 3-15. Preuzimanje

uzoraka za DNA-analizu: tragovi krvi na nou i komadima stakla.
92
oevida, kao i tijekom vanjskoga pregleda i

obdukcije tijela, prikupljeni su tragovi kr vi,
kose, tekstilnih vlakana, potom izuzeta odjea i obua pokojnika, te elektrini kabel, kao
i rukavice i noevi naeni u stanu. Naknadno
je pronaeno odbaeno nekoliko odjevnih
predmeta i eki, a i oni su takoer dostavljeni
na vjetaenje. Od osumnjienika, inae prijatelja pokojnog mladia, izuzet je uzorak
kr vi, kose i odjea. Analizom DNA dostavljenog materijala upravo je ta osoba identificirana kao poinitelj, a identificirana su i sredstva
izvrenja: eki i noevi. Utvreno je da krv
naena na odjei i obui poinitelja potjee
od rtve. Iz epitelnih stanica s ruku izuzetih
iz rukavica izolirana je DNA koja se podudarala s DNA poinitelja. Iz tragova krvi na odbaenom ekiu i noevima naenima u stanu
tipizirana je DNA koja se podudarala s DNA
rtve (sl. 13.15.). Osim toga, i DNA iz epitelnih
stanica s ruku, naenih na rukohvatu drke ekia, odgovarala je poiniteljevoj DNA.
guste, kratke, crtaste og rebotine, podrijetla ivotinjskih pandi. Na grmlju i travi oko lea
pronaen je vei broj dlaka duljine 3 do 15
cm. One su prikupljene i s pokojnikove odjee, kao i s podruja glave, vrata i prsnoga koa.
Morfolokom je pretragom utvreno da pripadaju ivotinji iz porodice pasa, i to kako je
utvreno DNA-analizom mukoga spola. Uz to,
usporedbom rezultata DNA-analize prijepornih tragova kr vi naenih na mjestu dogaaja
i neprijepornih uzoraka pokojnikove krvi utvreno je da je rije o istoj osobi. Analiza krvi na
alkohol pokazala je da je oteeni u trenutku
smrti bio u pijanome stanju. Rekonstruirajui dogaaj, zakljueno je da je biciklist, vozei pod utjecajem alkohola tehniki neispravan
bicikl, iznenada izgubio stabilnost, pao i udario
glavom o kameniti teren, zbog ega je na licu
mjesta preminuo. Tijekom noi tijelo su izjele
ivotinje, vjerojatno divlji psi, a oni se na tom
podruju viaju kako lutaju u potrazi za hranom.
Primjer 4.
Primjer 5. (sl. 3-16. do 3-21.)
Unakaeno mrtvo tijelo mukarca, u dobi

od 67 godina, naeno je u ranim jutarnjim satima na kamenitu zemljitu ispod mosta, oko
2 m nie od razine kolnika kojim se on, prema
iskazima oevidaca, biciklom kretao u sumrak
prethodnog dana. Oevidom i prometnim
vjetaenjem utvreno je da je, vozei stari
i neopremljeni bicikl, doavi na dio ceste u
zavoju i usponu, udario upravljaem bicikla o
ogradni zid mosta, izgubio ravnoteu i pao na
teren ispod mosta. Obdukcijom pokojnikova
tijela utvrena je nasilna smrt, nastala zbog
nag njeenja mozga uzrokovana padom. Pokojnikova je glava u cijelosti bila ogoljela, bez
oiju, nosa i uiju, a u podruju vrata naena
je opsena ugrizna rana tako da je vrat gotovo u potpunosti, sa svim pripadajuim strukturama, nedostajao. Na rubovima ostataka
vratne koe, kao i po prsnome kou, naene su
U Vukmanima pokraj Otiia, u Dalmatinskoj zagori, dogodila se nesrea u kojoj je

smrtno stradao mlai mukarac jer mu je pri
obaranju stabla grana pala na glavu. Imenovani je bio u drutvu vie svojih prijatelja koji su
zajedno, u umi, nedoputeno sjekli dr va.
U tijeku oevida i istrage, kao i kasnijeg
suenja, trebalo je utvrditi je li rije o nesretnom sluaju ili o ubojstvu. Provedena je obdukcija te je provedeno DNA-vjetaenje biolokih tragova izuzetih s mjesta dogaaja radi
rekonstrukcije.
Nakon provedene analize genskih lokusa utvreno je da svi uzorci kr vi pripadaju
preminulom mukarcu. Iz rasporeda kr vnih
tragova na licu mjesta, kao i naina njihova
nastanka mogla se porei ili potvrditi okrivljenikova obrana.
93
Slika 3-16. Suha grana s tragovima

tekuine nalik na krv. Grana je
duljine 95 cm, na jednom kraju
vide se dva roga u obliku slova
V te se na tom dijelu u podnoju
nalazi krvna mrlja crvenkaste boje,
duljine do 7 cm, irine do 2,5 cm.
Radi se o obrisotini.
Slika 3-17. Dio grane stabla na

kojem se uoavaju tragovi nalik
na krv u obliku prskotine. Inae
radi se o grani duljine 135 cm,
koja je na kraju prelomljena, a na
suprotnom kraju odrezana pilom.
Slika 3-18. Suhi list listopadnog

drveta koji na jednom dijelu ima
sasuenu tekuinu crvenkaste
boje, nalik na krv.
94
Slika 3-19. Motorna pila marke Stihl, model MS 290, Na vanjskoj oplati motorne pile i nou uouju
se tragovi nalik na krv.
Slika 3-20. Noktovina s desne ruke.
95
Slika 3- 21. Gornji dio trenirke marke ADIDAS, plave boje. Na gornjem rubu ovratnika lijevo, a dijelom
i desno vidi se crvenkasta mrlja (brisotina ili upijanje) veliine 7 3 cm.
Literatura
1. Zeevi D i sur., Sudska medicina, 3. izd. Jumena,
Zagreb, 1989.
2. Modly D. Objanjenje trileme ubojstvo, samoubojstvo, nesretni sluaj. MUP RH, Zagreb, 1994.
3. Zakon o kaznenom postupku. Narodne novine,
zbirka propisa 381, br. 110/97, Zagreb, 1997.
4. Gorki S. Medicinska kriminalistika. Privredna
tampa, Beograd, 1981.
5. Krajina J. Bioloki tragovi. MUP RH, Zagreb, 1998.
6. Lee HC. Materijalni tragovi. MUP RH, Zagreb,
1998.
7. Gaensslen RE, Lee HC. Sexual Assault Evidence
National Assessment and Guidebook. National
Institute of Justice, Department of Justice, Washington DC, 1996.
8. Geberth VJ. Practical Homicide Investigation: Tactics, Procedures, and Forensic Techniques, 2nd ed.
CRC Press, Boca Raton, 1993.
9. Lee HC, Ladd C, Scherczinger CA, Bourke MT.
Collection and preser vation of DNA evidence. In:
Burgi SB, editor. First European-American Intensive Course in PCR Based Clinical and Forensic
Testing. Laboratory manual; 1997 Sep 23-Oct 3;
Split, Croatia: Laboratory for clinical and forensic
genetics; 1997.
96
10. De Forest PR, Gaensslen RE, Lee HC. Forensic Science An Introduction to Criminalistics.
McGraw-Hill, Inc., New York, 1983.
11. Vanezis P, Busuttil A. Suspicious Death Scene Investigation. Oxford University Press, Inc., NewYork,
1996.
12. Byrd JH, Castner JL. Forensic Entomology The
Utility of Arthropods in Legal Investigations.
CRC Press, Boca Raton, 2000.
13. Brinkmann B, Wiegand P. DNA Analysen. Kriminalistik 1993;47 (3):191-5.
14. Coyle HM, Forensic Botany: Principles and Applications to Criminal Casework. CRC Press, West
Haven, Connecticut, 2005.
15. tambuk S, Sutlovi D, Bakari P, Petrievi S,
Anelinovi . Forensic Botany: Potential Usefulness of Microsatellite-based Genotyping of Croatian Olive (Olea europaea L.) in Forensic Casework. Croat Med J 2007;48: 556-62.
16. Coyle HM, Palmbach T, Juliano N, Ladd C, Lee
HC. An over view of DNA methods for the identification and individualization of marijuana Croat
Med J 2003;44:315-321.
17. Uvodi P, Magistarski rad, Zagreb, 2007.
4.
Postupci i metode pri

identifikaciji ljudskih
ostataka
Marija Definis-Gojanovi
Sadraj poglavlja
4.1.
4.2.
4.3.
4.4.
4.5.
4.1.
Openito o identifikaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Postupak i metode ekshumacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Postupak i metode identifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Primjeri iz prakse. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Openito o identifikaciji
Identifikacija oznauje utvrivanje istinitosti osoba, dijelova tijela, tragova i predmeta u svrhu otkrivanja pojedinih obiljeja koja
omoguuju nesumnjivo i neporecivo prepoznavanje [1]. Proces identifikacije temelji
se na dvama osnovnim postupcima: pr vi je
traenje i biljeenje karakteristinih osobina
objekta ispitivanja, a drugi je usporeivanje
utvrenih znaajki s ve prije poznatim podatcima o objektu za koji se identitet pretpostavlja. Opi pojam identifikacije osobe, kao
in iza kojega stoji cijeli niz pravnih radnji,
ovisno o vrsti predmeta u pravnom postupku, oduvijek je bio vrlo vana injenica. U
pojedinanim sluajevima identifikacija umrlih/poginulih ima jo vee znaenje uz odgovoran etiki in, a kad je rije o identifikaciji
poginulih u masovnim nesreama, posebice
u ratu, taj zadatak postaje jo sloeniji [2].
Utvrivanje identiteta ivih osoba malokad je vei problem, dok kod mrtvih osoba,
ovisno o stanju u kojem se tijela nalaze i nizu
okolnosti, to moe biti vrlo teak i dugotrajan proces, katkad i s negativnim konanim
rezultatom. Identifikacija je znatno oteana
u sluajevima velikog broja mrtvih tijela, kao
pri masovnim prometnim nesreama (pad
zrakoplova, sudar vlakova, potapanje broda)
i prirodnim katastrofama (potresi, poplave,
poari), kad se pojavljuje i dodatni problem
znatno izmijenjenih tijela, bilo zbog utjecaja
vanjskih imbenika bilo zbog poslijesmrtnih
promjena (problem zapaljenih, iznakaenih,
raskomadanih i trulih tijela). U ratu i nakon
njega proces identifikacije viestruko je sloeniji zbog znatnih migracija civilnoga stanovnitva (protjerivanja, iseljavanja, preseljavanja) i vojne pokretljivosti, prekida evidencije
stanovnitva, istovjetne vojne odjee i obue,
namjernog unitavanja osobnih dokumenata,
97
masovnih pogibija, velikoga broja mrtvih u

zajednikim grobnicama, neodgovarajueg
pokapanja (i iskapanja), premjetanja tijela
iz jednog u drugo ukopno mjesto (tzv. sekundarne grobnice), dugog razdoblja od trenutka smrti do iskapanja sa znatnom trulenom
izmijenjenou tijela ili skeletizacijom, kad su
mnogi identifikacijski pokazatelji nepouzdani ili potpuno neupotrebljivi, postojanja samo pojedinih dijelova tijela (bez glave i zuba)
ili samo fragmenata kostiju, te, to je moda
najvanije, nepostojanja zaivotnih podataka
[14].
Smrt nije samo kraj biolokog ivota nego istodobno i pravni pojam, kao dogaaj kojim prestaje pravna sposobnost ili pravni subjektivitet fizike osobe, te injenica koja za
sobom povlai niz pravnih posljedica iz obiteljskog i nasljednog prava. Upravo zbog toga
drutvo ima poseban interes upisati smrt svake osobe, iji je identitet neporecivo utvren,
u Matinu knjigu umrlih. U mirnodobnim se
uvjetima obino bez veih tekoa odreuju
vrijeme i mjesto smrti, obavlja identifikacija
nepoznatog lea i utvruje uzrok smrti, na
to obvezuje Pravilnik o utvrivanju uzroka
smrti, na temelju ega se ispunjavaju vitalno

statistiki obrasci: Prijava smrti i Potvrda o
smrti, a potom obavlja upis u Matinu knjigu
umrlih. Na to obvezuje i Zakon o kaznenom
postupku u sluajevima sumnje ili oitosti da
je smrtni sluaj proizaao iz pravno kanjivog
djela. Ako je le ve zakopan, predviena je ekshumacija radi pregleda i obdukcije uz izriito
nalaganje potvrivanja identiteta lea [5].
Identifikacije mrtvih osoba ili ljudskih
ostataka obavljaju se u razliitim situacijama
(tablica 4-1.). Mnogo je moguih zakonskih
razloga zbog kojih se poduzima daljnja istraga: arheoloka ispitivanja, traenje dokaza kriminalnoga djela, sudska istraivanja i drugo.
Kulturoloke, obiajne, politike i meuljudske specifinosti mogu varirati, ali osnovni cilj
mora ostati kao temeljno naelo: iskazivanje
potovanja prema preminulima na nain da
ih se vrati njihovim obiteljima, ime se podupiru ljudska prava, i ivih i umrlih. Pri tome
posebno znaenje imaju ekshumacije i identifikacije te sudskomedicinska obradba rtava rata. Osim ve prethodno reenog, potrebno je
upozoriti i na sljedee razloge: voenje tone
statistike evidencije broja stradalih i naina
Tablica 4-1. Situacije koje zahtijevaju sudskomedicinsku identifikaciju mrtvih osoba ili njihovih ostataka [8]
masovne nesree zbog prirodnih katastrofa (potresi, poplave, poari)
masovne civilne ili vojne prometne nesree (zrakoplovne, automobilske, eljeznike i brodske)
identifikacija ljudskih ostataka nakon jakih poara ili eksplozija
identifikacija rtava rata
identifikacija pronaenih ljudskih ostataka za koje se pretpostavlja da pripadaju nestalim osobama
kazneni predmeti u kojima sakaenje ili jako unitenje tijela prati smrtni ishod ili je povezano sa
smrtnim ishodom
sluajevi u kojima uznapredovale trulene promjene onemoguuju utvrivanje identiteta
sluajevi pronalaska kotanih fragmenata
98
njihova stradavanja, te struno dokumentiranje dogaaja uz odreivanje postojanja i vrste

zaivotnog ili poslijesmrtnog nasilja, a zbog
moguih buduih sudskih sporova i dokazivanja ratnih zloina. Ono to je jo vanije, ve
i prema enevskim konvencijama za zatitu
rtava rata, pravo je obitelji da dozna sudbinu
svojih lanova, kao i pravo da im se na zahtjev
vrate posmrtni ostatci umrlih osoba i njihove
stvari. S obzirom na injenicu krenja odredbi Konvencije od 12. kolovoza 1949., kao i dopunskih protokola o obavljanju lijenikoga
pregleda lea radi utvrivanja smrti i identiteta, sastavljanju odgovarajueg izvjea, spaljivanju ili pokopu tijela uz potovanje vjerskih
propisa i obiaja, zatiti i oznaivanju grobova i njihovoj evidenciji, potreba ekshumacija
i identifikacija rtava rata postavlja se kao neupitna obveza zajednice. Osim toga, znaajna
administrativna i sudska pitanja, a koja se tiu statusa nestalih osoba i njihovih obitelji,
zahtijevaju svoje rjeenje [6, 7].
4.2.
Postupak i metode
ekshumacija
Ako postoji razlog vjerovati kako su otkriveni ljudski ostatci ili je planirano arheoloko
istraivanje, moraju se prethodno kontaktirati odgovarajue slube. U mnogim sudskim
sluajevima, policija i sudski medicinari trebaju biti odmah o tome obavijeteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odluivanje o nainu daljnjeg rada.
Prije ekshumacije potrebno je prikupiti
to vie relevantnih podataka o dogaaju i
osobi/osobama iji su ostatci mogue pronaeni. Potom se prilazi lociranju pretpostavljene grobnice. Podruje gdje ona moe
biti smjetena mogue je otkriti zranim ili
satelitskim fotografiranjem, ali najvaniji su
izvor informacija izjave svjedoka. No, one
nisu uvijek tone ni dovoljno precizne, to

zbog subjektivnih (emotivni stres, zaborav)
ili objektivnih razloga (izmijenjena topografija terena zbog promijenjenoga godinjeg doba
ili zbog tijeka vremena). Zbog toga je uvijek
potrebno obaviti preliminarni posjet kojim
e se utvrditi mogue postojanje grobnice
(promjene u vegetaciji, na povrini zemlje i u
sastavu tla), oznaiti mjesto kopanja, a uiniti i probna sondiranja radi utvrivanja postojanja razgradnje organske materije (ljudskih
ostataka). Ako je rije o starijim ili skrivenim
grobnicama, u obzir dolazi uporaba radara za
otkrivanje objekata pod zemljom, detektora
metala, metalnih sondi, kao i pasa uvjebanih
za pronalaenje leeva.
Bez obzira na to je li rije o pojedinanim
ili masovnim grobnicama, ekshumacija zapoinje fotografiranjem irega i uega podruja, ienjem povrinske vegetacije, obiljeivanjem granica pretpostavljenoga groba te
pretragom povrine, a u svrhu pronalaenja
moguih dokaza (npr. strjeljiva). Uvijek je
preporuljivo prije zapoinjanja ekshumacije
odrediti granice ukopnoga mjesta, a najbolji je nain kopanje probnih jama kojima se
ne samo omeuje povrina nego i dobivaju
korisni podatci o slojevitosti terena, sastavu
zemlje, ostatcima flore i faune, arheolokim
uvjetima i slino.
Za uklanjanje povrinskoga sloja zemlje
doputena je uporaba tekih strojeva (rovokopa), zatim se nastavlja paljivim runim
kopanjem i na kraju ienjem zidarskom lopaticom, etkicom i ostalim malim runim
priborom do potpunog uklanjanja zemlje iznad i uokolo svakog ostatka tijela ili skeleta i
pridruenih mu predmeta. Pri tomu je vano
tono lociranje svakoga pojedinanoga groba, kao i cijeloga grobnog polja (sl. 4-1). Isto
se moe obaviti prostorunim crtanjem skice
poloaja i meusobnih odnosa grobova i karakteristinih okolnih detalja, ili ucrtavanjem
Identifikacija ljudskih ostataka
99
Slika 4-1. Primjer masovne grobnice iz Domovinskoga rata: bunar u itniu, Ercegovci, dubine 8 m,
iz kojega su nakon uklanjanja vode i lia izvaeni skeletni ostatci etiriju osoba ubijenih godine 1992.
Ekshumacija i identifikacija (na terenu) obavljena je 1998. godine.
Slika 4-2. Snimanje masovne grobnice iz Drugoga svjetskog rata, Zagvozd, Imotski. Ekshumacija je
obavljena 2005. godine.
100
grobnih polja i detalja unutar pravilne mree

kvadrata ili pak, to je najtonije, geodetskim
snimanjem u lokalnom ili dravnom koordinatnom sustavu (sl. 4-2). Otkriveni posmrtni
ostatci, dijagnosticirani kao ljudski, oznauju
se brojevima, fotografiraju, skiciraju u svom

poloaju, te se biljei stanje tijela i svega to se
uz njega ili na njemu nalazi (odjea, predmeti), (sl. 4-3. i 4-4.). Nakon toga se tijelo (ili njegovi ostatci) paljivo, zajedno s pripadajuim
Slika 4-3. Detalj masovne grobnice iz Drugoga svjetskog rata, Zagvozd, Imotski.
Slika 4-4. Skeletni ostatci ekshumacija rtava rata, Lukar, Drni, 1996. godine.
101
predmetima, stavlja u obiljeenu vreu, a tlo

ispod tijela, do dubine od jo nekoliko centimetara, ispituje radi moguega pronalaenja
zaostalih zuba, sitnih kostiju ili dokaznog materijala [912].
Ekshumirani posmrtni ostatci prebacuju se na mjesto sudskomedicinske obradbe i
identifikacije, u baze na terenu ili u najblii
zavod za sudsku medicinu.
Postupak i metode
identifikacija
4.3.
Ovisno o okolnostima sluaja i stanju poslijesmrtnih promjena tijela, primjenjuju se

razliite metode identifikacija ljudskih ostataka (tabl. 4-2.).
Identifikacija poinje podrobnim pregledom i opisivanjem odjee, obue i svih predmeta naenih uz tijelo i na njemu, to se upisuje u za to prethodno pripremljene obrasce.
Karakteristini odjevni predmeti ili njihovi
Tablica 4-2. Metode identifikacije ljudskih
ostataka
identifikacija koju obavljaju ive osobe
koje su poznavale pokojnika izravnim prepoznavanjem lica umrle osobe
daktiloskopija
prepoznavanje odjee/obue i predmeta
usporedba zubnog statusa sa zubnim kartonom
usporedba obdukcijskih nalaza s informacijama iz medicinske dokumentacije
antropoloke metode
radiografske metode
superimpozicije i rekonstrukcije lica
odreivanje i usporedba genetikih biljega.
102
detalji peru se, sue, te s osobnim dokumentima i vrijednim stvarima obiljeuju, fotografiraju i pakiraju u prozirne najlonske vreice
radi arhiviranja, kasnijeg izlaganja i mogue
predaje rodbini nakon zavretka procesa identifikacije. U specifinim situacijama identifikacija rtava rata iz masovnih grobnica, kad
su mnogi postupci neprimjenjivi, ova se metoda izlaganja pokazala vrlo korisnom u fazi
preliminarne pozitivne identifikacije [13].
Postupak identifikacije nastavlja se vanjskim i unutarnjim pregledom i opisom tijela,
odnosno posmrtnih ostataka. Ako je rije o
relativno svjeim leevima, slijedi se uobiajeni sudskomedicinski i kriminalistiki nain
opisivanja koji ukljuuje detaljno navoenje
oblika i izgleda glave i svih dijelova lica, boje
i osobitosti kose, oiju, uiju, te obiljeja zuba. Posebna se pozornost posveuje tjelesnim
osobitostima kao to su tetovae, madei, bradavice, promjene pigmentacije koe, oiljci,
prijelomi, uroene ili steene anomalije, profesionalna obiljeja i slino, kao i trajne promjene na unutarnjim organima.
Treba napomenuti da je daktiloskopija
otisci papilarnih linija, kao najsigurnija metoda identifikacije, neupotrebljiva kod starijih leeva zbog izraenih trulenih promjena
te posljedino propalih papilarnih linija koe
prstiju aka [1].
Ako je rije o analizi skeletnih ostataka,
primjenjuju se razliite antropoloke metode
i mjerenja, a na prethodno oienim i opranim kostima. Najprije je potrebno odrediti
radi li se o ljudskim kostima ili ne (1015%
kotanih uzoraka dostavljenih na sudskomedicinsku analizu nisu ljudski ostatci), to
katkad ni usko specijaliziranim strunjacima
nije jednostavno, poglavito ako je rije o pojedinanim ili sitnim kotanim fragmentima.
Najee se zamjenjuju kosti svinje, psa, krave, ovce, ali i mnogih drugih ivotinja, pa ak
i predmeti kao to su kamenje, vrtna crijeva
ili plastina ambalaa. Odreivanje podrijetla

kostiju oteano je i u sluajevima kad je njihov
normalni izgled izmijenjen zbog patolokih
promjena, kirurkih zahvata ili meteorolokih
prilika, a tada u dijagnosticiranju moe pripomoi mikroskopski izgled kosti [12].
Sljedei korak jest odreivanje spola. Ako
postoji itav kostur, tada identifikacija spola
nije teka; potekoe nastupaju kada se o spolu treba oitovati na temelju jedne ili vie pronaenih kostiju, odnosno njihovih fragmenata. U djece se spol odreuje usporedbom
stupnja kalcifikacije zuba sa stupnjem zrelosti
skeleta. U dobi od oko 18 godina spolne razlike na skeletu dobro su izraene pa razlikovanje mukarca od ene moe biti pouzdano
utvreno. Openito, kosti mukarca su vee,
deblje i robusnije, s jae izraenim grebenima
i kvrgama. Najpouzdanije informacije dobivaju se pregledom zdjelice, a nakon toga lubanje i dugih kostiju, posebice natkoljenine
kosti [1112, 1415].
Potom slijedi odreivanje ivotne dobi koje je to lake i preciznije to je osoba mlaa. U
procesu sazrijevanja, u mladih osoba, koriste
se kotane i zubne promjene koje prate rast i
razvoj, a to su: kalcifikacija i izbijanje zuba,
postojanje centara okotavanja, meusobno
srastanje dijelova kostiju te duljina dugih kostiju. Pri procjeni dobi u trenutku smrti u odraslih osoba primjenjuju se tehnike i metode
koje se zasnivaju na dobno uvjetovanim morfolokim i mikroskopskim promjenama na
kostima, ponajprije promjenama na spojnoj
plohi stidnih kostiju zdjelice, zglobnoj povrini bone kosti zdjelice i hvatitima rebara za
prsnu kost, te zatvaranje lubanjskih avova, a
korisne su i razliite radioloke i dentalne tehnike [1112, 1415].
Zaivotna visina odreuje se mjerenjem
duljine pojedinih kostiju, uz uporabu odgovarajuih regresivnih formula, a najrairenija
metoda jest mjerenje svih dugih kostiju udo-
va. Problemi nastupaju kada postoje samo

fragmenti dugih kostiju pa se tada preporuuje metoda utvrivanja zaivotne visine mjerenjem njihovih pojedinih dijelova, primjerice
gornjeg dijela goljenine kosti [11, 12, 15].
Kotani pokazatelji zaivotnih trauma ili
patolokih stanja takoer su bitni u identifikaciji, kao i antropoloke analize koje mogu
pruiti podatke o uobiajenim zaivotnim aktivnostima i navikama umrle osobe [15].
U identifikacijama se primjenjuju i druge, znatno sloenije, skuplje i dugotrajnije
metode. Ako se raspolae itavom lubanjom
i odgovarajuom zaivotno snimljenom fotografijom, mogue je prepoznavanje izvriti primjenom videosuperimpozicije kad se
s pomou videokamere i raunala obavlja
preklapanje fotografije i lubanje, mijeajui i
proizvodei sekcije slike u eljenim tokama
s usporedbom svih anatomskih i morfolokih
znaajki. Vano mjesto ima usporedba rentgenolokih snimaka kotanoga sustava uinjenih za ivota s onima uinjenima nakon smrti,
pri emu je posebno zanimanje usmjereno na
utvrivanje individualnih rentgenomorfolokih znaajki kostiju. Usporedba zaivotnih s
poslijesmrtnim dentalnim obiljejima (oblika,
veliine, pozicije i abnormalnosti zuba, stanja
parodonta, obiljeja kotanih struktura i oralne sluznice, postojanje protetikih radova) te
mogunost identifikacije pronaenih tijela s
pomou tih karakteristika pokazala se i dokazala kao nezamjenjiv i vrlo bitan postupak u
utvrivanju identiteta. Najvaniji imbenik
za uspjenost dentalne identifikacije jest kvaliteta prijesmrtnih zubnih kartona to su oni
potpuniji i precizniji, to je bre i lake prepoznavanje [1618].
DNA-analiza potencijalno je vrlo korisna i svakako najtonija metoda identifikacije. Zasniva se na usporedbi genomske ili mitohondrijske DNA izolirane iz uzoraka kosti
ili zuba ekshumiranih tijela (sl. 4-54-7),
103
Slika 4-5. Uzorak za DNA-analizu: dio lubanje sa zubima. Ekshumacija rtava rata, Kupres 1993. godine.
Slika 4-6. Uzorak za DNA-analizu: 3 natkoljenine ljudske kosti i 1 natkoljenina

ivotinjska kost. Ekshumacija rtava rata, Kupres 1993. godine.
Slika 4-7. Uzorak za DNA-analizu: zubi. Ekshumacija rtava rata, 1999. godine.
104
odnosno posmrtnih ostataka s DNA izoliranom iz uzorka kr vi pretpostavljene ue rodbine. No, zbog jake trulene degradacije, kao i
poslijesmrtne kontaminacije DNA, i ta metoda ima svoja ogranienja. Pri svakom sluaju
sloene identifikacije preporueno je uzeti
Slika 4-8 (A i B). Preuzimanje kostiju za DNA-analizu.
105
uzorak kosti (najbolje natkoljenine) i zub te

ih pohraniti u zamrziva do trenutka zapoinjanja obradbe i DNA-analize, i to tako da
se predviena kost/zub dobro oisti, opere i
osui, a potom dio kosti izuzme odgovarajuim izrezivanjem (sl. 4-8. A i B). Ako prilike
to ne doputaju (rad na terenu), potrebno je
uzeti cijelu dugu kost i/ili zube te ih naknadno pripremiti za pohranu uzorka. To treba
uiniti zato to DNA-analize mogu biti dugotrajne te je esto potrebno, i prije zapoinjanja analiza, tijelo ili njegove ostatke pokopati,
kada, ako nisu izuzeti, izvori DNA vie ne bi
bili dostupni [1920].
Podatci dobiveni sudskomedicinskom obradbom biljee se u posebne formulare ili obrasce, te se usporeuju s podatcima o nestalim
osobama, prethodno prikupljenima od rodbine, prijatelja, poznanika, preivjelih stradalnika i svjedoka stradavanja. Ti se podatci upisuju u takoer posebno pripremljene protokole.
Posljednjih godina irom svijeta u uporabi je
INTERPOL-DVI (Disaster-Victim-Identification)-FORM, u novom obliku potvren godine 1989. u Francuskoj, a koji je omoguio
bolju i bru meudravnu i meudisciplinarnu suradnju i razumijevanje i u pojedinanim
i u masovnim nesreama. Taj oblik protokola
primjenjivan je i u identifikacijama ratnih rtava u Republici Hr vatskoj.
No, ne tako rijetko identifikacija je oteana zbog nepodudarnosti s podatcima prikupljenima od navedenih osoba, a zbog razliitih
razloga: objektivnih (promjena predmeta, odjee, kose, zuba, zbog dugoga razdoblja od
naputanja posljednjega poznatog mjesta boravka) i subjektivnih (emocije, zaboravnost,
sugestija). Osim toga, pojavljuje se jo jedan
dodatni problem: lano pozitivna, odnosno
lano negativna identifikacija koju obavlja obitelj, pr va u elji da se nestala osoba, odnosno
njezini postmortalni ostatci, napokon pronau, a druga zbog neprihvaanja injenice smr-
106
ti. Takoer, mogua je i namjerna pogrjeka

u identifikaciji ako je to u interesu prepoznavatelja.
4.4.
Zakljuak
U svakom procesu prepoznavanja nuna je suradnja svih relevantnih slubi, a metodama identifikacije potrebno je sluiti se
planski, primjenjujui razliite postupke koji
e meusobnim upotpunjivanjem poveati
uspjenost identifikacije.
Identifikacije ljudskih ostataka esto su vrlo dugotrajni i sloeni postupci, te e se samo
strogim pridravanjem svih navedenih faza i
odreenog redoslijeda u tijeku procesa ekshumacije i identifikacije omoguiti uspjenije,
lake i bre pozitivno prepoznavanje. Na temelju iskustava steenih u identifikacijama rtava rata moe se preporuiti identifikacijski
model koji je mogue primijeniti u slinim sluajevima masovnih nesrea, odnosno istraivanja masovnih grobnica. Taj model ukljuuje
sastavljanje preciznog popisa nestalih osoba,
podrobno prikupljanje zaivotnih podataka,
tono lociranje mjesta nesrea ili grobova,
profesionalno provoenje ekshumacija uz aktivno sudjelovanje odgovarajueg osoblja (policijski istraitelji i kriminalistiki tehniari,
sudski antropolozi i sudski medicinari), formiranje multidisciplinarnoga identifikacijskog
tima strunjaka sastavljenog od specijalista
sudske medicine, antropologa, stomatologa,
radiologa i molekularnoga genetiara, koji e
obradbom ljudskih ostataka utvrditi to je vie
mogue elemenata potrebnih za prepoznavanje i privremenu identifikaciju usporedbom
prijesmrtnih podataka s nalazima strunoga
tima, te potvrivanje identiteta u nazonosti
rodbine. Ako identitet nije utvren primjenom standardnih metoda identifikacije, potrebno je primijeniti DNA-analizu [21].
4.5.
Primjeri iz prakse
Primjer 1.
Tijekom 1993.1994. godine posmrtni
ostatci 61 osobe stradale na kuprekom bojitu u Bosni i Hercegovini u travnju 1992.
godine, a ekshumirani iz est masovnih grobnica pod nepoznatim okolnostima, dopremljeni su iz razmjene i sudskomedicinski obraeni radi utvrivanja identiteta i uzroka smrti. Tijela su bila u uznapredovalim stadijima
raspadanja, dijelom i potpuno skeletirana,
bez ikakvih antemortalnih podataka. Kombiniranjem klasinih metoda, ukljuujui
antropoloke analize, stomatoloki pregled
zuba, rentgenografski pregled kostiju i videosuperimpoziciju, uspjeno je identificirano 35
osoba. DNA-analiza u trima je sluajevima
potvrdila identitet pretpostavljene osobe. Za
preostalih 25 stradalnika proces identifikacije, i to iskljuivo DNA-analizom (budui da
ostale metode nisu dale dovoljno elemenata
za prepoznavanje), nastavio se sljedeih godina te je broj neprepoznanih osoba smanjen
na polovinu. Ovakav primjer identifikacije
rtava rata nametnuo je zakljuak kako na
uspjeh procesa utjee ponajprije dostupnost
antemortalnih podataka, kao i poznavanje
vremena, naina i mjesta smrti, mjesta i naina pokapanja te iskopavanja posmrtnih ostataka. Takoer je, upozorio na injenicu da je
DNA-analiza, kao posljednja metoda izbora,
iako dugotrajna, skupa i neizvjesna, nezaobilazna, a rezultati neobino vani u konanom
prepoznavanju [20].
Primjer 2.
Dvanaest godina nakon to je prijavljen
nestanak 19-godinjeg mladia, u jami dinarskoga kra, na dubini od dvadesetak metara,
pronaeni su dijelovi ljudskih kostiju s ostatcima odjee. Sudskomedicinskom je eksper-
tizom utvreno da je rije o mukarcu (natkoljenina kost), dobi 1820 godina (spoj
stidnih kostiju), zaivotne visine 185190
cm (Trotter). Starost kostiju procijenjena
je na desetak godina. Na temelju dobivenih
podataka, pretpostavljeno je da kotani ostatci pripadaju nestalom mladiu. No, kako je
rodbina i dalje izraavala sumnju u identitet,
zatraena je DNA-analiza koja je nedvojbeno
potvrdila isto. Valja napomenuti da je DNA
dobivena iz kosti naene na tlu u izoliranom,
vlanom okruenju, bez dodatnih atmosferskih utjecaja, bila vrlo visoke kvalitete [22].
Primjer 3.
U sjevernom dijelu grada Splita, izvan
Dioklecijanove palae, tijekom arheolokih
iskapanja, pronaen je ljudski kostur, a uz
njega predmeti od keramike iz kasnoga romanikog razdoblja. Kostur je bio oteen pri
iskopavanju. Ipak, utvreno je da je rije o
mukoj osobi, dobi 3040 godina, zaivotne
visine 1675 cm. Vrijeme proteklo od smrti
do pronalaska skeleta uznosilo je 1 76080
godina (14C metoda). Unato starosti, DNA
je uspjeno izolirana iz natkoljenine kosti i
umnoena u 10 razliitih lokusa, ime je utvren genetiki profil osobe iji su ostatci pronaeni [23].
Primjer 4.
U travnju 2005. obavljena je ekshumacija ljudskih posmrtnih ostataka pronaenih
u Zagvozdu, Imotski, u masovnoj grobnici
iz Drugoga svjetskog rata. Nakon ekshumacije ostatci su prebaeni na Kliniki odjel za
sudsku medicinu KB Split, gdje je obavljena
sudskomedicinska obradba radi pokuaja
identifikacije. Polazna je pretpostavka bila
da se meu ekshumiranim ostatcima nalaze
tijela osmorice nestalih fratara koji su u veljai 1945. godine odvedeni iz samostana na
irokom Brijegu, BiH, te na putu prema SpliIdentifikacija ljudskih ostataka
107
tu ubijeni. Nakon provedene obradbe kojom

su rekonstruirani skeleti 18 odraslih, mukih
osoba, izuzeti su uzorci za DNA-analizu (zubi). DNA je uspjeno izolirana i umnoena
uporabom AmpFLSTR Identifiler PCR-sustava (u 7 sluajeva) za uzorke koji bi se mogli
identificirati putem DNK obaju roditelja, te
uporabom AmpFLSTR Yfiler PCR-sustava
(u svih 18 sluajeva) za uzroke koji bi se mogli
identificirati putem DNA iz uzoraka rodbine
naslijeene mukom linijom. Usporedbom s
rezultatima DNA-analize uzoraka kr vi ivue rodbine i DNA-analize uzoraka kostiju
naknadno ekshumirane umrle rodbine pretpostavljenih nestalih osoba, uspjeno su do
danas (2007. godine) identificirane 3 osobe
(fratra iz irokobrijekog samostana). Iako se

u itavome procesu ekshumacija i identifikacija postupalo u potpunosti po pravilima struke, identificiran je vrlo mali broj osoba. Dva su
kljuna razloga zbog kojih je identifikacija trajala dugo, a broj prepoznanih osoba, barem
za sada, nije bio vei: potpuno nepostojanje
antemortalnih podataka potrebnih za usporedbu te izuzetno loa ouvanost skeletnih
ostataka (kako onih iz ukopa u Zag vozdu,
tako i naknadno ekshumiranih ostataka umrle bliske rodbine nestalih osoba iji su ostatci
pretpostavljeno pronaeni u Zag vozdu). Navedeno je onemoguivalo i oteavalo primjenu
odreenih antropolokih metoda i DNA-analizu, kao i interpretaciju rezultata [4].
Literatura
1. Zeevi D. i sur. Sudska medicina. 3. izd. Zagreb:
Jumena, 1989.
2. Cihlar Z. Identifikacija i zbrinjavanje poginulih
u ratu i masovnim katastrofama. Tuzla: Infograf,
1994.
3. Strinovi D, kavi J, Gusi S i sur. Obiljeja identifikacije u domovinskom ratu. I. hr vatski kongres
patologa i sudskih medicinara, Zagreb, 1996. Hrvatsko drutvo za patologiju i sudsku medicinu,
Zagreb, 1996.
4. Mari A, Definis-Gojanovi M, Sutlovi D. Tragom ubijenih hercegovakih fratara. Mostar: Franjevaka tiskara, 2007.
5. Definis-Gojanovi M. Znaaj i obiljeja ekshumacija i identifikacija rtava rata. Vladavina prava
2001;21:127-35.
6. enevske konvencije za zatitu rtava rata s dopunskim protokolima. Zagreb: Narodne novine,
1997.
7. Williams ED, Crews JD. From dust to dust: ethical and practical issues involved in the location,
exhumation, and identification of bodies from
mass graves. Croat Med J 2003;44:252-8.
108
8. Gaensslen RE, Lee HC. Genetic markers in human

bone tissue. Forensic Sci Rev 1990; 2:126-45.
9. Skinner M. Planning the archeological recovery of
evidence from recent mass graves. Forensic Sci Int
1987;34:267-87.
10. Klonowski EE. Uputstva za ekshumaciju i identifikaciju ljudskog skeleta. Sarajevo, Physicians for
Human Rights: GIK, 1997.
11. Krogman WM, Iscan MY. The Human Skeleton
in Forensic Medicine. 2nd ed. Springfield: Charles
C Thomas, 1986.
12. Ubelaker DH. Human Skeletal Remains: Excavation, Aalysis, Interpretation. 3rd ed. Washington:
Taraxacum, 1999.
13. Anelinovic , Definis-Gojanovi M, Primorac D,
Schanfield MS. Methods of exhibiting victims belongings as a crucial tool in the identification of
human remains from mass graves in specific situations. Proceedings of the American Academy of
Forensic Sciences; 1999 Feb 15-20; Orlando, Florida: AAFS; 1999.
14. Roetzscher K. Techniques for evaluation of forensic odontological findings. 13th Meeting of the
15.
16.
17.
18.
19.
20.
International Association of Forensic Sciences,

Dsseldorf, 1993. Berlin: Verlag dr. Koster, 1995.
Reichs KJ. Forensic Osteology: Advances in the
Identification of Human Remains. Springfield;
Charles C Thomas, 1986.
Koelmever TD. Videocamera superimposition and
facial reconstruction as an aid to identification.
Am J Forensic Med Pathol 1982;3:45-8.
Kahana T, Hiss J. Identification of human remains
forensic radiology. J Clin Forensic M 1991;4:710.
Brki H, Strinovi D, Kubat M, Petroveki V.
Odontological identification of human remains
from mass graves in Croatia. Int J Legal Med
2000;114:19-22.
Jeffreys AJ. DNA typing: approaches and aplications. J Forensic Sci Soc 1993; 33:204-11.
Primorac D, Anelinovic , Definis Gojanovi M i
sur. Identification of war victims from mass graves
in Croatia, Bosnia and Herzegovina by the use of
standard forensic methods and DNA typing. J Forensic Sci 1996;41:891-4.
21. Strinovi D, kavi J, eevi D i sur. Experiencebased identification model for mass disasters. Proceedings of the 10th International Meeting on Forensic Medicine Alpe-Adria-Pannonia; 2001 May
23-26; Opatija. Department of Forensic Medicine
and Criminology, School of Medicine, University
of Zagreb; 2001.
22. Definis-Gojanovi M, Sutlovi D, Drmi I, Anelinovic . Forensic identification of human skeletal
remains from rugged cavity. Proceedings of the
10th International Meeting on Forensic Medicine
Alpe-Adria-Pannonia; 2001 May 23-26; Opatija.
Department of Forensic Medicine and Criminology, School of Medicine, University of Zagreb;
2001.
23. Anelinovi , Sutlovi D, Drmi I, Primorac D.
Bone DNA old as Diocletians palace? Proceedings of the 10th International Meeting on Forensic
Medicine Alpe-Adria-Pannonia; 2001 May 23-26;
Opatija. Department of Forensic Medicine and
Criminology, School of Medicine, University of
Zagreb; 2001.
109
5.
Primjena analize DNA

u hrvatskome
kaznenopravnom
sustavu
Damir Primorac
Sadraj poglavlja
5.1.
5.2.
5.3.
5.4.
5.5.
5.6.
5.1.
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
Sudski vjetaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Bioloki tragovi ljudskoga podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
Analiza DNA u hrvatskom kaznenopravnom sustavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
Primjeri iz sudske prakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Uvod
Deoksiribonukleinska kiselina (u daljnjem tekstu: DNA) vrlo je dugaka molekula

koja nosi zapise nasljednih svojstava svakog organizma. Prema onome to znamo o strukturi DNA, ona se odlikuje dvama svojstvima:
sadrava upute u obliku koda s pomou
kojih upravlja razvojem stanice
sposobna je da se razmnoavanjem tono
ponavlja kako bi kodove u istom obliku
predavala buduim generacijama stanica.
110
DNA analiza
Za analizu DNA moemo rei da je to

znanstveni molekularno-genetiki postupak
koji se provodi u posebno opremljenim laboratorijima, kojemu je cilj analiza temeljnoga
genetikog materijala. Uzorak DNA moe biti bilo koja supstancija organskog podrijetla
koja se moe upotrijebiti radi analize DNA
(kao npr. krv, dlaka, sperma, pljuvaka, nokti, kosti i dr.). Tehnologija temeljena na analizi DNA zauzela je nezamjenjivo mjesto
u sudskomedicinskoj znanosti. Premda je

razvoj tipizacije DNA u sudskomedicinskoj
znanosti bio izuzetno brz, danas smo svjedoci novog doba razvoja DNA-tehnologije koji
ukljuuje automatizaciju i minimalizaciju. U
sudskomedicinskoj znanosti analiza DNA je
oblik znanstvenog dokaza koji je javnost
procijenila i koji je dokazao svoju vrsnou.
Postoje dvije glavne primjene analize DNA u
sudskim postupcima:
u kaznenim postupcima, kada postoji vjerojatnost da e se analizom DNA pribaviti podatci vani za voenje kaznenog
postupka
u parninom postupku radi utvrivanja
oinstva i materinstva, odnosno osporavanja oinstva i materinstva.
Upravo je analiza DNA u kaznenopravnom sustavu dovela do toga da se unaprijedila tehnologija glede vjetaenja, to je bilo
prijeko potrebno radi otkrivanja poinitelja
teih kaznenih djela, odnosno radi pravilnog
i potpunog utvrivanja injeninoga stanja u
kaznenim postupcima. Jednostavno, na dananje oblike sofisticiranih oblika kriminalnih
ponaanja trebalo je odgovoriti najsofisticiranjim znanstvenim dostignuima, u to se
svakako ubraja primjena analize DNA u kaznenim postupcima kako bi se u sudskim postupcima na to kvalitetniji i bri nain utvrdile odlune injenice. Prema tome, takav razvoj znanosti prije svega dovodi do ouvanja
najvanijih vrijednosti svake pravne drave,
odnosno da nitko neduan ne bude osuen
te da se poinitelju kaznenoga djela izrekne
kazna ili druga mjera uz uvjete koje predvia
zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadlenim sudom.1
5.2.
Sudski vjetaci
Prije nego to se upustimo u analizu primjene DNA u hrvatskome kaznenopravnom

sustavu za poetak smatramo potrebnim osvrnuti se na osobe izvan pravne struke, koje
umnogome odreuju tijek kaznenog postupka. Naravno, rije je o sudskim vjetacima.
Meutim, ne emo se osvrnuti samo na sudskomedicinske vjetake, koji uz ostale vrste
vjetaenja iz svoje struke, provode i analizu
DNA, nego emo u jednome kratkom saetku, i to s pravnog aspekta, a kako je to odreeno u Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 110/97., 27/98., 58/99.,
112/99., 58/02., 143/02., 178/04. i 115/06.)
u daljnjem tekstu ZKP, pokuati openito
prikazati tko su to sudski vjetaci, kad se odreuje vjetaenje, tko odreuje vjetaenje, na
koji se nain procjenjuju nalaz i miljenje sudskih vjetaka u kaznenom postupku i dr.
Sudjelovanje sudskih vjetaka u kaznenom postupku ureeno je odredbama l. 247.
do l. 266. ZKP-a. Danas je sudjelovanje sudskih vjetaka u kaznenim postupcima gotovo
sastavni dio svakoga sudskog postupka jer se
pojavljuje sve vie situacija u kojima je sudovima za utvrivanje ili ocjenu neke vane injenice potrebno pribaviti nalaz i miljenje osoba
koje raspolau strunim znanjem. Dakle, ako
bi sud i imao kakvo struno znanje koje se odnosi na vjetaenje u odreenome kaznenom
predmetu, tada se on tim znanjem ne bi mogao koristiti, nego bi morao pozvati sudskog
vjetaka radi davanja nalaza i miljenja. Imajui na umu vanost vjetaenja u kaznenom
postupku, ne zauuje injenica da se time u
dananje vrijeme sve vie bavi znanost i praksa
kaznenoga postupovnog prava.2
Vidjeti l. 1. ZKP-a te l. 28. Ustava Republike Hr vatske (Narodne novine, br. 41/01.) u daljnjem tekstu Ustav.
O sudskim vjetacima vidi referat Primorac, D: Znaaj vjetaenja u kaznenom postupku, Aktualna pitanja
kaznenog zakonodavstva 2007. godina, Inenjerski biro d. d., Zagreb, 2007. godina, str. 174189.
Primjena analize DNA u hrvatskome kaznenopravnom sustavu
111
Sudski je vjetak osoba koja raspolae

strunim znanjem i koju u sluaju potrebe poziva sud radi davanja i miljenja glede utvrivanja ili ocjene neke bitne injenice u sudskom
postupku. Sudski je vjetak dakle struna osoba, prije svega nezainteresirana za ishod
odreenog postupka, te iz izvanpravnog podruja, kojemu je tijelo kaznenog postupka
povjerilo da, s obzirom na svoju strunost i
znanje, pomogne sudu u utvrivanju odlunih injenica.
Za sudskog vjetaka u kaznenim postupcima mogu se odrediti sljedee osobe:
stalni sudski vjetak (fizika osoba koja je
upisana u Popis stalnih sudskih vjetaka
kod nadlenog suda)
odreena struna ustanova (vjetaenja u
takvim ustanovama odreuju se kad je rije o sloenijim predmetima i vjetaenjima ili pak u situaciji kad se odreuje tzv.
tree vjetaenje)
osoba koja nije upisana u Popis stalnih
sudskih vjetaka, ali koja ima potrebno
struno znanje za odreeno vjetaenje
i koja se imenuje od sluaja do sluaja
tzv. ad hoc sudski vjetak. U pravilu,
sud bi najprije trebao odreivati vjetake
koji se nalaze na Popisu stalnih sudskih
vjetaka, a tek onda, ad hoc sudske vjetake. Meutim, ne postoji nikakva zakonska
zaprjeka da se u odreenim predmetima
postupi drukije, ako za to postoje opravdani razlozi koje treba uzimati od sluaja
do sluaja.
Prije poetka vjetaenja sudski e se

vjetak pozvati da briljivo proui predmet
vjetaenja, da tono navede sve to zapazi i
nae, te da svoje miljenje iznese nepristrano
i u skladu s pravilima znanosti i vjetine. Pri
tomu e se posebno upozoriti na to da je davanje lanog iskaza kazneno djelo. Dakle, prije
poetka vjetaenja sudski e vjetak biti pouen o svojim opim dunostima i obvezama.
Da bi neka osoba mogla vjetaiti u odreenom kaznenom predmetu, potrebno je
da ima pisani nalog. Prema odredbi l. 248.
ZKP-a vjetaenje odreuje, pisanim nalogom, tijelo koje vodi kazneni postupak, a u
njemu se mora navesti u vezi s kojim se injenicama obavlja vjetaenje i komu se ono povjerava.3 U pravilu se odreuje jedan sudski
vjetak, a kada je potrebno, mogu se odrediti
dva ili vie sudskih vjetaka. Ako se odreuje
vie vjetaka, oni mogu biti iste, srodnih ili
razliitih struka. Homogena su vjetaenja
ona u kojima sudjeluju vjetaci iste struke, a
heterogena ako sudjeluju vjetaci raznih struka.4 Primjerak naloga o vjetaenju dostavlja
se i strankama, premda se u praksi dogaa da
to sudovi ne ine uvijek. Nalog je vano dostaviti strankama prije svega zato da bi one znale
to je predmet vjetaenja, tko e obaviti vjetaenje, da mogu stavljati primjedbe i dopune na takav nalog, da se u tijeku postupka informiraju kako napreduje vjetaenje i sl.
Ako za odreenu vrstu vjetaenja postoji struna ustanova, ili se vjetaenje moe
obaviti unutar dravnog tijela, takva vjetae-
U praksi se zna dogaati da sudovi, nakon to je sudski vjetak izradio nalaz i miljenje, trae dopunu vjetaenja.
Razlog tomu zna biti i u nedovoljno preciziranom nalogu za vjetaenje, to sudske vjetake moe dovesti u nedoumicu, pogotovu ako je rije o sudskim vjetacima s nedovoljno iskustva. Zato je vrlo vano da svaki nalog za
vjetaenje sadrava jasne navode u vezi s kojim injenicama je potrebno obaviti vjetaenje. Ako to nije jasno
navedeno, moe se vrlo lako dogoditi da i taj propust moe biti jedan od razloga koji utjee na odugovlaenje
kaznenog postupka.
Pavii, B: Komentar Zakona o kaznenom postupku, agar, Rijeka, 2003. godina, str. 355.
112
nja, osobito sloenija, povjeravat e se, u pravilu, takvoj ustanovi, odnosno tijelu. Ustanova,
odnosno tijelo odreuju po svojemu slobodnom izboru jednog ili vie strunjaka koji e
obaviti vjetaenje, i to tako da se pri tome
vodi rauna o strunosti i kvalitetama pojedinih sudskih vjetaka za odreeno podruje.
Svakako je vano istaknuti kako stranke ne
mogu sudjelovati u takvom odabiru sudskog
vjetaka, samo to mogu iznositi odgovarajue primjedbe, koje opet ne obvezuju sud pri
odabiru sudskoga vjetaka. No, i u takvoj situaciji stranke zbog istih razloga kao gore imaju
pravo znati komu je od fizikih osoba u toj
ustanovi povjereno vjetaenje. Vjetaenje
se, u pravilu, povjerava strunim ustanovama
prije svega u sloenijim predmetima jer se u
takvim ustanovama moe kvalitetnije obaviti
vjetaenje, nego kada radi sam sudski vjetak
(ustanove imaju kvalitetniju tehnologiju, vei
izbor sudskih vjetaka i dr.). Struna ustanova, odnosno dravno tijelo duno je dostaviti
pisani nalaz i miljenje koji su potpisale osobe koje su obavile vjetaenje.5
U zapisniku o vjetaenju ili u pisanom
nalazu i miljenju naznait e se tko je obavio
vjetaenje te zanimanje, struna sprema i
specijalnost vjetaka. Dakle, uvijek se moraju znati osoba, struna sprema i specijalnost
vjetaka. Ovo ima za cilj da se vidi tko je u
strunoj ustanovi ili dravnom tijelu obavio
vjetaenje, to moe biti znaajno za daljnji
tijek kaznenog postupka. Isto tako, to moe
biti vano i pri moguem izuzeu sudskoga
vjetaka, odnosno pri utvrivanju njegove odgovornosti zbog davanja lanog nalaza i miljenja. Nakon zavrenog vjetaenja, kojemu
nisu bile nazone, stranke e biti obavijetene
da je vjetaenje obavljeno i da zapisnik o vjetaenju, odnosno pisani nalaz i miljenje mogu razgledati. Upoznavanje stranaka s ovom
mogunou prije svega se zasniva na naelu
kontradiktornosti stranaka, tj. da obje stranke budu jednako ravnopravne u kaznenom
postupku. Tako, primjerice, izvjeivanje stranaka o zavretku vjetaenja dok se postupak
jo nalazi u tijeku istrage daje mogunost
strankama da predlau nove dokaze, koje e
tijekom glavne rasprave biti teko ili nemogue provesti, to sve moe utjecati na odugovlaenje kaznenog postupka.
Vjetaenje zavrava davanjem iskaza sudskog vjetaka o utvrenim injenicama u kaznenom postupku.6 Iskaz se sastoji od dvaju
dijelova: nalaza (visum repertum) i miljenja
(parere). Nalaz je onaj dio iskaza sudskog vjetaka u kojemu on na temelju svoga posebnog
strunog znanja utvruje promjene to ih je
odreena injenica ostavila u izvanjskome svijetu, dok je miljenje onaj dio iskaza u kojemu sudski vjetak na temelju nalaza i svoga
strunog znanja izlae svoje shvaanje o tome
kakvo je znaenje utvrenih tragova koje je injenica ostavila u izvanjskome svijetu.7 Dakle,
preduvjet za davanje miljenja jest postojanje
nalaza na temelju kojega se i daje miljenje.
ZKP je propisao nekoliko sluajeva obveznoga vjetaenja, i to:
Kada je vjetaenje povjereno strunoj ustanovi, nema povrjede Zakona, ako je nalaz i miljenje potpisao direktor
te ustanove, a ne sam vjetak koji je obavljao vjetaenje, jer je direktor svojim potpisom ovjerio to vjetaenje, i
u ime ustanove preuzeo odgovornost za obavljeno vjetaenje VSH K-1001/68.
Vjetaenje je jedna od istranih radnji (Glava XIX. ZKP), uz napomenu da se vjetaenjem razjanjavaju samo
injenina, a nikada pravna pitanja. Za razjanjavanje pravnih pitanja iskljuivo je relevantan sud.
Jemri, M.: Zakon o krivinom postupku, VI. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1987., str. 299.
113
vjetaenje radila dva sudska vjetaka ili vie

njih te ako se njihovi nalazi bitno razilaze ili
pak ako je vjetaenje obavio jedan sudski
vjetak, ali je njegov nalaz nejasan, nepotpun
ili u proturjenosti sam sa sobom. Svi se ti
nedostatci najprije trebaju pokuati otkloniti
dopunskim vjetaenjem, tj. ponovnim ispitivanjem sudskih vjetaka radi otklanjanja
nedostataka. Ako te nedostatke nije mogue
otkloniti ponovnim ispitivanjem sudskoga
vjetaka (jednog ili vie njih), tada e se obnoviti vjetaenje s istim ili drugim vjetacima.
S druge strane, ako u miljenju vjetaka
ima proturjenosti ili nedostataka ili se pojave osnove sumnje u tonost danog miljenja,
a ti se nedostatci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vjetaka, tada e se
zatraiti miljenje drugih vjetaka.8 Dakle, u
ovom sluaju sud ne moe prihvatiti jedno ili
drugo miljenje, nego je duan takve nedostatke pokuati otkloniti ponovnim ispitivanjem
vjetaka (dopunsko vjetaenje).9 Ako se ni
nakon ponovnog ispitivanja vjetaka ne mogu otkloniti ti nedostatci, onda e se zatraiti
miljenje drugih vjetaka. To, novo, tzv. tree
vjetaenje esto se naziva super vjetaenjem
Kad je vjetak dao svoj pisani nalaz i miljenje o uraunljivosti optuenika, ali zbog opravdanih razloga ne moe
pristupiti glavnoj raspravi, a sud nae potrebnim da vjetaenje obnovi drugi vjetak, o tom sluaju drugi vjetak
treba da obavi ponovno vjetaenje na osnovi kojeg e dati svoj nalaz i miljenje Odluka VsS K 344/72.
Ako dvojica sudskomedicinskih vjetaka iznesu razliito miljenje o moguem mehanizmu nastanka ozljede oteenika miljenje jednog je da je prijelom kostiju ruke nastao padom, a drugog da je prijelom tipina posljedica
izravnog udarca po ruci pa kod takvih razliitih miljenja vjetaci ustraju i pri ponovnom sasluanju, sud se nije
ovlaten uputati u ocjenu tih miljenja i miljenje jednoga vjetaka prihvatiti kao uvjerljivije, jer za takvu ocjenu
sud nema strunoga znanja. U takvom sluaju, sud je duan, prema odredbi l. 257. ZKP-a, zatraiti miljenje
drugoga vjetaka sudskomedicinske struke, jer, u suprotnom, ini relativno bitnu povrjedu odredaba kaznenog
postupka iz l. 354. st. 2. ZKP-a upanijski sud u Bjelovaru K-396/1997 od 9. listopada 1997.
ako u kakvom smrtnom sluaju postoji

sumnja ili je oito da je smrt prouzroena
kaznenim djelom l. 258. ZKP-a
ako postoji sumnja o trovanju l. 262.
ZKP-a
pri vjetaenju tjelesnih ozljeda l. 263.
ZKP-a te
ako postoji sumnja da je iskljuena ili smanjena ubrojivost okrivljenika l. 264.
ZKP.
Prema tome, ako je rije o ovakvim sluajevima, tada sud nema pravo izbora, ve
uvijek mora odrediti vjetaenje. Meutim,
u svim ostalim sluajevima ne postoji obveza
vjetaenja tako da tijela kaznenog postupka
sama odluuju hoe li u odreenim predmetima narediti vjetaenje ili e odlune injenice utvrivati na drugi nain predvien ZKP.
Ako se podatci sudskih vjetaka u njihovu nalazu bitno razilaze ili ako je njihov nalaz
nejasan, nepotpun ili u proturjenosti sam
sa sobom ili s izvienim okolnostima, a ti se
nedostatci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vjetaka, obnovit e se vjetaenje s
istim ili drugim vjetacima l. 256. ZKP-a.
Primjena ove odredbe dolazi u obzir ako su
Ako sud posumnja u tonost miljenja vjetaka, ocjenjujui da je u smislu odredbe l. 349. st. 2. ZKP-a duan
pokuati nastalu situaciju otkloniti ponovnim ispitivanjem vjetaka, a, ako u tome ne uspije, treba odrediti novo
vjetaenje s drugim vjetakom, odnosno drugim vjetacima. Ovo zbog toga to sud ne moe sam raspraviti o
prijepornim pitanjima za koja nije struan Vrhovni sud Hrvatske K 356/99.
U sluaju neslaganja u miljenju vjetaka danih istodobno ili sukcesivno, nuno je najprije pokuati da se to neslaganje otkloni ponovnim sasluanjem vjetaka, a, ako se to ne uspije, sud ne moe odluiti koje e miljenje uzeti kao
pravilno, nego treba narediti novo vjetaenje s drugim vjetacima Odluka VsH K 906/67 i VsV K 771/74.
114
ili superekspertizom i u najveem broju sluajeva povjerava se strunim ustanovama.10

Prema odredbi l. 8. st. 2. ZKP-a, pravo
suda i dravnih tijela, koji sudjeluju u kaznenom postupku, da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje injenica nije vezano niti ogranieno
posebnim formalnim dokaznim pravilima.
To znai da sud pri ocjenjivanju dokaza nije
vezan nikakvim pravnim propisima, osim to
je vezan opim pravilima ljudskog miljenja i
iskustva, a to znai da zakljuak tog ocjenjivanja mora biti takav da ga prihvaa svaki upueni graanin (slobodna ocjena dokaza).11 No,
postavlja se pitanje, a s obzirom na strunost
sudskih vjetaka, je li sud obvezan prihvatiti nalaz i miljenje sudskog vjetaka. Iako se
i pri ocjenjivanju nalaza i miljenja sudskih
vjetaka primjenjuje naelo slobodne ocjene dokaza, u pravnoj teoriji razvila su se tri
razliita stajalita:12
Pr vo stajalite u potpunosti prihvaa naelo slobodne ocjene dokaza, pa nalaz i miljenje sudskoga vjetaka ocjenjuje kao i bilo koji
drugi dokaz koji je proveden u kaznenom
postupku. To znai da bi sud mogao nalaz i
miljenje vjetaka ne prihvatiti i zamijeniti ga
svojim miljenjem. Ova ekstremna stajalita
sudska praksa danas ne prihvaa,
Po drugom stajalitu, sud je u potpunosti
vezan za nalaz i miljenje sudskoga vjetaka,
kao strune osobe za odreeno podruje, pa
sud, kao laik, ne moe ne prihvatiti ono to
mu je sudski vjetak, kao strunjak, u svojem

nalazu i miljenju naveo,
Tree stajalite, koje danas usvaja sudska
praksa, omoguuje sudu da nalaz i miljenje
vjetaka ocijeni kao i druge dokaze, da se s
tim nalazom sloi ili ne sloi, to je duan u
presudi temeljito obrazloiti, no, ako se sud
ne sloi s nalazom i miljenjem vjetaka, on
ga ne moe zamijeniti svojim miljenjem.
Dakle, bez obzira na struno znanje kojim raspolau sudski vjetaci, u praksi nije
prihvaeno stajalite prema kojemu su sudovi u potpunosti vezani za nalaze i miljenja
sudskih vjetaka. Praksa je ila za tim da se
nalaz i miljenje sudskoga vjetaka ocjenjuje
kao i svaki drugi dokaz, uz napomenu da se
s takvim nalazom i miljenjem sudovi mogu
sloiti ili ne sloiti. Ako se sloe, sud je duan
u presudi obrazloiti zbog ega je prihvatio
nalaz i miljenje (pri obrazlaganju sudovi najee rabe formulaciju: ... sud je prihvatio
nalaz i miljenje sudskog vjetaka kao logian
i uvjerljiv te sukladan pravilima struke ...
i dr.). Ako sud ne prihvati nalaz i miljenje
sudskoga vjetaka, takoer je duan dati svoje obrazloenje, uz napomenu da tada nalaz i
miljenje sudskog vjetaka ne moe zamijeniti svojim miljenjem, nego je duan narediti
novo vjetaenje te postupiti sukladno odredbi l. 256. i 257. ZKP-a.
Pri ocjeni nalaza i miljenja sudskih vjetaka sudovi mogu ocjenjivati tzv. vanjsku i
unutarnju stranu vjetaenja.13 Problem se,
10
Kvalitetna izradba nalaza i miljenja svakako moe utjecati na smanjenje broja glede potrebe za superekspertizom
ili super vjetaenjem. Prema tome, strunost sudskih vjetaka veoma je bitan imbenik za kvalitetan i brz nain
utvrivanja odlunih injenica u kaznenom postupku. Isto tako, kvaliteta nalaza i miljenja sudskih vjetaka uvelike ovisi i o strunosti suca koji vodi kazneni postupak, odnosno o njegovu odabiru sudskoga vjetaka.
11
Vidi o tome kod Primorac, D. i suradnici: Primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu, Biblioteka
Pravo, Zagreb, 2001. godina, str. 135.
12
Vidjeti kod Garai, A: Vjetaenja u kaznenom postupku, 1997. godina, www.vsrh.hr.

Modly, D: Neki problemi pri odreivanju vjetaka, rukovoenju njegovim postupkom i ocjenjivanju njegovog
iskaza, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 7, br. 1/2000, Zagreb, str. 181219.
13
115
zasigurno, ne pojavljuje pri ocjenjivanju vanjske strane vjetaenja, tj. kada sudovi provjeravaju je li se sudski vjetak pri izradbi nalaza
i miljenja pridravao odredbi ZKP-a koje se
odnose na vjetaenje. No, problem se pojavljuje pri ocjenjivanju tzv. unutarnje strane
vjetaenja, tj. kada sud mora ocjenjivati dio
vjetaenja koji se tie izravno struke.14 Jasno
je kako netko, da bi mogao ocjenjivati struni
dio materije, mora biti dobar poznavatelj te
materije, a to sudovi sigurno nisu kad su u pitanju nalazi i miljenja sudskih vjetaka.15 Suci ak i mogu imati odreeno struno znanje
iz pojedine materije, ali to opet ne iskljuuje
potrebu za vjetaenjem, tako da to znanje sudaca moe posluiti samo radi lakeg razumijevanja problematike te pravilnije ocjene dokaza. Prema tome, cijenei injenicu da zbog
znanja, sposobnosti te dostupne tehnologije,
nalazi i miljenja sudskih vjetaka ine znanstveno objektivni dokaz, onda sudovi u najeem broju sluajeva samo potvruju ono
to je navedeno u nalazima i miljenjima te
poslije to obrazlau u presudi.
5.3.
Bioloki tragovi ljudskoga

podrijetla
Pod tragom kaznenog djela razumijeva se

svaka vidljiva ili golim okom nevidljiva materijalna promjena nastala na mjestu dogaaja,
na rtvi ili na poinitelju, u vezi s poinjenjem
kaznenog djela ili u povodu njega.16 Bioloki
su tragovi pak oni tragovi koji su ljudskog
podrijetla i koji se mogu pronai na mjestu
14
poinjenja kaznenoga djela (kao npr. tragovi

kr vi, dlake, pljuvake, sperme i dr.).
Bioloki tragovi kod kaznenih djela, pogotovu kad su u pitanju kaznena djela iz glave X. Kaznenog zakona (Narodne novine, br.
110/97., 27/98., 50/00. Odluka USRH,
129/00., 51/01., 111/03., 190/03. Odluka
USRH, 105/04., 84/05. ispr. i 71/06.) u
daljnjem tekstu KZ, koja nosi naziv Kaznena
djela protiv ivota i tijela, glave XIV. koja nosi naziv Kaznena djela protiv spolne slobode i
spolnog udorea te glave XVII. koja nosi naziv Kaznena djela protiv imovine, vrlo esto
mogu biti jedini dokaz oko razjanjenja pojedinoga kaznenog djela (kao npr. otkrivanja poinitelja kaznenoga djela, utvrivanja tonoga
mjesta poinjenja kaznenoga djela i dr.).
Od tragova biolokog podrijetla na mjestu poinjenja kaznenih djela, posebno kod
kaznenih djela protiv ivota i tijela, najee
se pojavljuje krv i za nju slobodno moemo
kazati da je najvaniji bioloki trag. Tragove
kr vi treba traiti na osumnjieniku, rtvi, na
cjelokupnom mjestu dogaaja, a posebno
tamo gdje se moglo oekivati da su se osumnjienik i rtva kretali. Katkad ti tragovi kr vi
mogu biti vrlo mali, pa ak i nevidljivi golim
okom, to moe dodatno oteati napore u
pronalasku takvih tragova. No, cijenei vanost tragova kr vi glede otkrivanja najteih
oblika kaznenih djela, onda te napore svakako treba maksimalno uloiti jer je u znatnom
broju sluajeva pitanje krivnje ili nedunosti
okrivljenika ovisilo o pronalasku i vjetaenju
tragova koji su nalikovali na krv.
Iako se mikrotragovi kr vi najee vjetae, to ne znai da treba zanemariti i osta-
Vidi o tome kod Zeevi, D i suradnici. Vjetaenje teine tjelesnih ozljeda u krivinom postupku, Informator,
Zagreb, 1985. godina, str. 14.
15 Garai A. Vjetaenje u kaznenom postupku., 1997., www.vsrh.hr

16
Vodineli V, Aleksi . Kriminalistika, Informator, Zagreb, 1990., str. 539.
116
le tragove biolokog podrijetla jer uvijek treba imati na umu da svaki dio ljudskog tijela
moe biti uzorkom radi analize temeljnoga
genetikog materijala. Jedan od tragova poinjenja kaznenog djela moe biti i dlaka.
Pronalaenje tragova dlaka vrlo je esto u kriminalistikoj praksi, pogotovu u sluajevima
kad je postojao osobni kontakt17. Tragovi dlake mogu biti veoma vaan dokazni materijal,
pod uvjetom da se pravilno izuzme s mjesta
dogaaja, pakira i poalje na vjetaenje. Zato je iznimno vano dobro pretraiti mjesto
dogaaja (pri takvom pretraivanju esto se
upotrebljava jaka rasvjeta, povealo i druge
naprave) jer i najprofesionalniji kriminalci pri
poinjenju kaznenoga djela ne mogu predvidjeti hoe li im na mjestu dogaaja otpasti dlaka s glave, brade i sl.
Kad su u pitanju kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog udorea, onda je tu kao
najznaajniji dokazni materijal trag sperme.
U praksi se vrlo esto dogaa da se upravo s
pomou traga sperme otkrije poinitelj kaznenoga djela, pa je stoga veoma bitno, pogotovu pri sumnji na poinjenje Kaznenoga djela
protiv spolne slobode i spolnog udorea,
pokuati pronai takve tragove i pravilno ih
izuzeti. Tragovi sperme mogu se pronai na
tijelu osumnjienika, rtve, njihovoj odjei te
na mjestu dogaaja.
Nadalje, kao jedan od tragova biolokog
podrijetla na mjestu poinjenja kaznenih djela pojavljuje se i pljuvaka. Najee se takvi
tragovi nalaze na ostavljenim ili baenim opucima cigareta, na omotnicama i dr. Tragovi
pljuvake takoer vrlo esto mogu biti jedini
pouzdani dokaz u otkrivanju poinitelja kaznenoga djela i u sudskim postupcima kod sudskih tijela imaju veliko znaenje.
17
Znaenje biolokih tragova kao dokazno

sredstvo u kaznenom postupku prije svega
se ogleda u njihovoj objektivnosti, za razliku
od osobnih ili personalnih dokaza. Naime,
poznato je da osobni dokazi, dakle iskazi okrivljenika i svjedoka, u sebi uvijek sadravaju
velik dio subjektivnosti, zbog ega su njihovi
iskazi veinom izmijenjeni. Upravo zbog toga vano je kriminalistiku obradbu mjesta
dogaaja obaviti veoma struno jer bioloki
tragovi vrlo esto ostanu iza poinitelja, a da
oni sami toga nisu svjesni. To sve upuuje na
vanost glede detaljnog i paljivog pretraivanja mjesta dogaaja, a posebno da se svaki
pronaeni trag opie u zapisniku o oevidu,
fotografira, pravilno izuzme i u to kraem roku dostavi na vjetaenje.
No, ne treba se zavaravati i misliti kako e
svaki put tragovi na mjestu poinjenja kaznenih djela biti oiti. Ima situacija kad e trebati
biti posebno oprezan, a prije svega dovoljno
educiran, radi pronalaska mikrotragova koji
se teko uoavaju golim okom, tako da su za
njihov pronalazak potrebna odreena tehnika pomagala, visoko profesionalno znanje i
iskustvo. Poznato je da tragovi biolokog podrijetla, u razliitim okolnostima i uvjetima, brzo mijenjaju svoj oblik ili gube svoja svojstva,
zbog ega je potrebno da se takvi tragovi na
vrijeme i struno fiksiraju i konzer viraju te da
se to prije dostave na vjetaenje radi analize
temeljnoga genetikog materijala. Ako se to
kvalitetno ne napravi, tada se tee otkrivaju
poinitelji kaznenoga djela i katkad se ostaje bez pouzdanog, ako ne i kljunog dokaza.
Osim toga, veoma je vano da se oevid napravi na pravilan i najbolji mogui nain, vodei
rauna da sve to bude u skladu sa ZKP-om kako se ne bi dogodilo da se doe do dokaza koji
je pribavljen na nezakonit nain, a na kojemu
Gregori-Kolar, T: Praktikum kriminalistike tehnike, MUP Republike Hrvatske, Zagreb, 1999., str. 169.
117
se ne moe utemeljiti sudska odluka. Samo se

napominje da su nezakoniti oni dokazi koji
su pribavljeni krenjem Ustavom, zakonom
ili meunarodnim pravom, zajamenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i ast
te prava na nepovrjedivost osobnog i obiteljskog ivota, kao i oni dokazi koji su pribavljeni povrjedom odredaba kaznenog postupka i
koji su izriito predvieni ZKP-om te drugi
dokazi za koje se iz njih doznalo18.
5.4.
Analiza DNA u hrvatskom

kaznenopravnom sustavu
Do godine 1998. u hr vatskom Zakonu

o krivinom postupku (Narodne novine, br.
34/1993.), l. 249. st. 2., postojala je jedino
mogunost uzimanja kr vi radi analize i utvrivanja drugih vanih injenica za kazneni
postupak, a nije bila propisana mogunost
uzimanja povjerljivih uzoraka radi analize
temeljnoga genetikog materijala ive osobe. No, unato tomu, u postupcima pred sudovima ve se od 1994., od kada je uvedena
mogunost analize genetikoga materijala u
Hr vatskoj, obavljaju takva vjetaenja te tako
izraeni nalazi i miljenja slue kao dokazi u
sudskim postupcima. Uporite za to hr vatski
suci imali su u odredbi l. 249. st. 2. Zakona
o krivinom postupku, koja je u to vrijeme
jo uvijek bila daleko od osnovnih postulata
Preporuke br. R (92) 1. Komiteta ministara
drava lanica Vijea Europe o primjeni analize deoksiribonukleinske kiseline (DNA) u
kaznenopravnom sustavu, koja je prihvaena
10. veljae 1992. na 470. sastanku zamjenika

ministara drava lanica Vijea Europe (u
daljnjem tekstu: Preporuka)19. Znajui da se
takve analize rade u kvalitetno opremljenim
laboratorijima, da ih rade strune osobe koje
su svoja znanja glede toga stjecale u SAD-u
i raznim europskim dravama te da je rad u
laboratorijima pod stalnim nadzorom mjerodavnih medicinskih i znanstvenih ustanova,
sudovi su sasvim opravdano prihvaali takve
nalaze i miljenja kao dokaz u kaznenim postupcima.
Tek novim ZKP-om (NN, 110/97.), l.
265. st. 5. i 6., koji je stupio na snagu dana
1. sijenja 1998., zakonodavac je predvidio
mogunost analize temeljnoga genetikoga
materijala ive osobe. Tako, stupanjem na
snagu tog ZKP-a, zakonodavac je u l. 265.
st. 5. propisao kako istrani sudac moe odrediti da se uzimanje povjerljivih medicinskih
uzoraka radi analize temeljnoga genetikoga
materijala ive osobe bez njezine privole, poduzme prema osobi za koju postoje osnove
sumnje da je poinila kazneno djelo za koje se
moe izrei kazna zatvora kao glavna kazna te
vjerojatnost da e se takvom analizom pribaviti podatci bitni za uspjeno voenje kaznenog postupka. Analiza se moe provesti na
nain koji je pod stalnim nadzorom Ministarstva zdravstva, a tako pribavljeni podatci mogu se pohraniti i uvati deset godina nakon
zavretka kaznenog postupka ako je okrivljenik u tom postupku pravomono osuen
zbog tekoga kaznenoga djela protiv ivota i
tijela, spolne slobode i spolnog udorea ili
sigurnosti osoba. Isto tako, prema odredbi l.
265. st. 6. ZKP-a navedeno je kako Ministar
18
Vidi l. 9. ZKP-a.
19
Vidi: Council of Europe, Committee of Ministers, Recommendation No. R (92) 1 of the Committee of Ministers to member states on the use of analysis of deoxyribonucleic acid (DNA) within the framework of the criminal justice system, (Adopted by the Committee of Ministers on 10 February 1992 at the 470 th meeting of the
Ministers Deputies.
118
zdravstva donosi pravilnik o nainu uzimanja

uzoraka iz l. 265. st. 2. i 5. ZKP-a te o nadzoru nad uzimanjem, pohranom, obradbom i
uvanjem podataka iz l. 265. st. 5. ZKP-a.
Kasnijim izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN, 58/02.), koje
su donesene 17. svibnja 2002., dolo je do odreenih izmjena u l. 265. st. 5. ZKP-a20, tako
da sada odredba l. 265. st. 5. glasi: Istrani sudac moe odrediti da se uzimanjem povjerljivih medicinskih uzoraka radi analize temeljnoga genetikog materijala ive osobe bez
njezine privole poduzme prema osobi za koju
postoje osnove sumnje da je poinila kazneno
djelo za koje se moe izrei kazna zatvora kao
glavna kazna te vjerojatnost da e se takvom
analizom pribaviti podatci bitni za uspjeno
voenje kaznenog postupka. Analiza se moe izvriti na nain koji propisuje i nadzire
Ministarstvo zdravstva. Tako pribavljeni
podatci mogu se pohraniti i uvati deset godina nakon zavretka kaznenog postupka ako
je okrivljenik u tom postupku pravomono
osuen zbog tekoga kaznenoga djela protiv
ivota i tijela (Glava X. Kaznenoga zakona),
spolne slobode i spolnog udorea (Glava
XIV. Kaznenoga zakona), braka, obitelji i
mladei (Glava XVI. Kaznenoga zakona) i
zdravlja ljudi (Glava XVIII. Kaznenoga zakona).21 Dakle, iz toga je razvidno da je sada
proiren broj onih kaznenih djela u odnosu
na koja se pribavljeni podatci analizom DNA

mogu pohraniti i uvati deset godina nakon
zavretka kaznenoga postupka.
Radi lake preglednosti i razumijevanja
smatram potrebnim navesti sva kaznena djela koja su sadrana u gore navedenim glavama Kaznenoga zakona (Narodne novine, br.
110/97., 27/98., 50/00. Odluka USRH,
129/00., 51/01., 111/03., 190/03. Odluka
USRH, 105/04., 84/05. ispr. i 71/06.) u
daljnjem tekstu KZ, a u odnosu na koja se pribavljeni podatci mogu pohraniti i uvati deset godina nakon zavretka kaznenog postupka, naravno, ako je okrivljenik pravomono
osuen zbog jednog od tih kaznenih djela.
1. Kaznena djela protiv ivota i tijela (glava
X. KZ-a):
ubojstvo (l. 90.),
teko ubojstvo (l. 91.),
ubojstvo na mah (l. 92.),
edomorstvo (l. 93.),
usmrenje na zahtjev (l. 94.),
prouzroenje smrti iz nehaja (l. 95.),
sudjelovanje u samoubojstvu (l. 96.),
protupravni prekid trudnoe (l. 97.),
zabrana kloniranja ljudskog bia (l.
97.a),
tjelesna ozljeda (l. 98.),
teka tjelesna ozljeda (l. 99.),
tjelesna ozljeda na mah (l. 100.),
20
l. 120. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN, 58/02.) glasi:
U lanku 265. stavku 1. u drugoj reenici ispred rijei: tijelu rije: njihovu zamjenjuje se rijeju: njegovu.
U stavku 3. rijei: 1. i 2. ovoga lanka zamjenjuju se rijeima: 1., 2. i 5. ovoga lanka.
U stavku 5. u pr voj reenici rije: temeljno zamjenjuje se rijeju: temeljnog. U drugoj reenici rijei:
koji je pod stalnim nadzorom Ministarstva zdravstva zamjenjuju se rijeima: koji propisuje i nadzire Ministarstvo zdravstva. U posljednjoj reenici iza rijei: protiv ivota i tijela dodaju se rijei u zagradi: (Glava
X. Kaznenoga zakona), iza rijei: spolne slobode i spolnog udorea dodaju se rijei u zagradi: (Glava
XIV. Kaznenoga zakona) stavlja se zarez, briu se rijei: ili sigurnosti osoba, a dodaju rijei: braka, obitelji
i mladei (Glava XVI. Kaznenoga zakona) i zdravlja ljudi (Glava XVIII. Kaznenoga zakona).
21
Izmjene u tom lanku oznaene su masnim slovima.
119
tjelesna ozljeda iz nehaja (l. l. 101.),

sudjelovanje u tunjavi (l. 103.),
nepruanje pomoi (l. 104.),
naputanje nemone osobe (l. 105.).
2. Kaznena djela protiv spolne slobode i
spolnog udorea (glava XIV. KZ-a):
silovanje (l. 188.),
spolni odnoaj s nemonom osobom
(l. 189.),
prisila na spolni odnoaj (l. 190.),
spolni odnoaj zlouporabom poloaja
(l. 191.),
spolni odnoaj s djetetom (l. 192.),
bludne radnje (l. 193.),
zadovoljenje pohote pred djetetom ili
maloljetnom osobom (l. 194.),
podvoenje (l. 195.),
iskoritavanje djece ili maloljetnih osoba za pornografiju (l. 197.),
djeja pornografija na raunalnom sustavu ili mrei (l. 197.a),
rodoskvrnue (l. 198.).
3. Kaznena djela protiv braka, obitelji i mladei (glava XVI. KZ-a):
dvobranost (l. 206.),
omoguivanje sklapanja nedoputenog
braka (l. 207.),
krenje obiteljskih obveza (l. 208.),
povrjeda dunosti uzdravanja (l.
209.),
oduzimanje djeteta ili maloljetne osobe (l. 210.),
promjena obiteljskoga stanja (l. 211.),
naputanje djeteta (l. 212.),
zaputanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe (l. 213.),
izvanbrani ivot s maloljetnom osobom (l. 214.),
sprjeavanje i neizvrenje mjera za zatitu djeteta i maloljetne osobe (l. 215.),
120
nasilniko ponaanje u obitelji (l. 215.

a).
4. Kaznena djela protiv zdravlja ljudi (glava
XVIII. KZ-a):
prenoenje zarazne bolesti (l. 238.),
prenoenje spolne bolesti (l. 239.),
nesavjesno lijeenje (l. 240.),
samovoljno lijeenje (l. 241.),
nedozvoljeno presaivanje dijelova
ljudskog tijela (l. 242.),
nepruanje medicinske pomoi (l.
243.),
nadrilijenitvo (l. 244.),
pripravljanje i proizvodnja tetnih sredstava za lijeenje (l. 245.),
nesavjesno postupanje pri pripravljanju i izdavanju lijekova (l. 246.),
proizvodnja i stavljanje u promet kodljivih ivenih namirnica (l. 247.),
nesavjesni pregled mesa za prehranu
(l. 248.),
teka kaznena djela protiv zdravlja ljudi (l. 249).
No, kad je u pitanju uzimanje uzoraka biolokoga materijala za potrebe analize DNA te
njihovo pohranjivanje treba razlikovati dvije
razliite situacije, i to:
je li analiza DNA obavljena u Centru
za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti, koji se vodi pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hr vatske u
daljnjem tekstu: MUP RH;
te je li analiza DNA obavljena u jednom
od medicinskih laboratorija, a na nain
kako to propisuje i nadzire Ministarstvo
zdravstva Republike Hr vatske u daljnjem tekstu: MZ RH.
U pr vom sluaju, dakle ako je analiza
DNA obavljena u Centru za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti, tada odredbu l. 265. st. 5. ZKP-a treba gledati u vezi
s odredbama Pravilnika o nainu uzimanja

uzoraka biolokog materijala za analizu deoksiribonukleinske kiseline (Narodne novine,
br. 107/99.) te Zakona o policiji (Narodne
novine, br. 129/00.) u daljnjem tekstu:
ZOP. Naime, u smislu odredbe l. 5. st. 1.
Pravilnika o nainu uzimanju uzoraka biolokog materijala za analizu deoksiribonukleinske kiseline, uzorak biolokog materijala
osoba za koje postoje osnove sumnje da su poinile kazneno djelo analizira se i pohranjuje
u Centru za kriminalistika vjetaenja Ivan
Vueti. Isto tako, prema odredbi l. 6. st. 1.
navedenog Pravilnika, podatci dobiveni analizom DNA uzoraka biolokog materijala pohranjuju se u evidenciji DNA osumnjienih i
osuenih osoba, dok se, prema odredbama l.
72. to. 7. i l. 77. to. 7. ZOP-a, takvi podatci uvaju trajno.
U drugom sluaju, dakle ako je analiza
DNA obavljena u jednom od medicinskih laboratorija, a na nain kako to propisuje i nadzire Ministarstvo zdravstva, tada se podatci
dobiveni analizom DNA uzoraka biolokog
materijala ne pohranjuju i uvaju trajno, nego najvie deset godina, a kako je to uostalom
i propisano u odredbi l. 265. st. 5. ZKP-a. Naravno, takvi se podatci mogu pohraniti i uvati
22
samo ako je okrivljenik pravomono osuen

zbog tekoga kaznenog djela protiv ivota i tijela (glava X. KZ-a), spolne slobode i spolnog
udorea (glava XIV. KZ-a), braka, obitelji
i mladei (glava XVI. KZ-a) i zdravlja ljudi
(glava XVIII. KZ-a). Podatci dobiveni na takav nain, sukladno odredbi l. 6. Pravilnika o
nainu uzimanju uzoraka biolokog materijala
za analizu deoksiribonukleinske kiseline, pohranjuju se u medicinskom laboratoriju koji je
i obavio analizu, a u odnosu na tako dobivene podatke primjenjuje se rok iz l. 265. st. 5.
ZKP-a (dakle, rok od najvie 10 godina), nakon ega se ti podatci, na temelju odredbe l.
6. gore navedenog Pravilnika, unitavaju.
Prema tome, kada se uzmu o obzir ova dva
sluaja, zakljuak je sljedei: Ako je analiza
DNA-uzoraka biolokog materijala obavljena
u Centru za kriminalistika vjetaenja Ivan
Vueti, koji se vodi pri MUP RH, tada se
podatci dobiveni tom analizom pohranjuju u
evidenciji DNA osumnjienih i osuenih osoba u navedenom centru te se uvaju trajno, a,
ako je analiza DNA uzoraka biolokog materijala obavljena u jednom od medicinskih laboratorija, tada se ti podatci pohranjuju upravo u tim laboratorijima koji su obavili analizu
i mogu se uvati najvie deset godina.22
Presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu iz l. 367. st. 2. u vezi s l. 9. st. 2. ZKP-a time to je sud utemeljio
presudu na nalazu i miljenju Centra za kriminalistika vjetaenja o provedenoj DNA analizi, jer je uzimanje
uzoraka biolokog materijala za analizu DNA obavljeno u Centru za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti,
sukladno l. 5. st. 1. Pravilnika o nainu uzimanja uzoraka biolokog materijala za analizu DNA (Narodne novine, br. 107/99.) koji se pohranjuju u evidenciju DNA osumnjienih i osuenih osoba i prema odredbi l. 77.
Zakona o policiji (Narodne novine, br. 129/00.) uvaju se trajno, pa se stoga iz ranije obavljene analize tog materijala mogu uzeti pohranjeni podatci u evidenciji DNA za potrebe novog vjetaenja.
Osuenik nije u pravu kada predmetnu pravomonu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka iz l. 367. st. 2. ZKP, jer, suprotno njegovim navodima, nalaz i miljenje Centra za kriminalistika vjetaenja o provedenoj DNA analizi nije nezakonit dokaz. Naime, osuenik se neosnovano poziva na odredbu l.
265. st. 5. ZKP, jer primjenu te odredbe treba tumaiti u vezi s odredbama Pravilnika o nainu uzimanja uzoraka
biolokog materijala za analizu DNA (Narodne novine br. 107/99 u daljnjem tekstu: Pravilnik). U skladu s l.
5. st. 1. Pravilnika, analiza uzoraka biolokog materijala, koji su uzeti od osobe za koju postoje osnove sumnje da
je poinila kazneno djelo, obavlja se u Centru za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti u Zagrebu i prema
odredbi l. 6. st. 1. Pravilnika podatci dobiveni analizom pohranjuju se u evidenciji DNA osumnjienih i osuenih osoba i prema l. 77. Zakona o policiji (Narodne novine br. 129/00) uvaju se trajno.
121
Kao to je ve reeno, Preporuka Vijea

Europe, koja se odnosi na primjenu analize
DNA u kaznenopravnom sustavu, sadrava
temeljne smjernice i postavke glede ureenja
ove materije. Tako su u njoj sadrane definicije DNA-analize, DNA-uzoraka i DNA-dosjea, zatim su navedene odredbe koje se odnose na nain prikupljanja podataka i primjenu
analize DNA (djelokrug rada i ogranienja),
uvjete koje moraju ispunjavati laboratoriji u
kojima e se obavljati analiza DNA, baze
podataka, pohranjivanje i uvanje podataka,
zatitu podataka, standardizaciju metode analize DNA te dostupnost i razmjenu rezultata DNA-analize meu dravama i dr. Osim
toga, u Preporuci je poseban naglasak dan i
na to kako postupak uzimanja i prikupljanja
uzorka DNA te njihove analize mora biti u
skladu sa standardima zatite podataka koje
je odredilo Vijee Europe u svojoj Konvenciji o zatiti podataka i u svojim preporukama
o zatiti podataka, pri emu posebnu pozornost treba obratiti na preporuku R (87) 15,
kojom se ureuje uporaba osobnih podataka

pri obavljanju policijskih poslova.23 Upravo
na tim smjernicama i hr vatsko je zakonodavstvo uredilo ovu problematiku koja se odnosi
na analizu DNA u kaznenopravnom sustavu,
i zatitu podataka, pa je tako u ZKP-u propisan nain uzimanja povjerljivih medicinskih
uzoraka radi analize temeljnoga genetikog
materijala ive osobe24, donesen je Zakon o
zatiti osobnih podataka (Narodne novine, br.
103/03 i 118/06) u daljnjem tekstu: ZZOP,
donesen je Zakon o potvrivanju Konvencije
za zatitu osoba glede automatizirane obradbe
osobnih podataka i dodatnog protokola uz
Konvenciju za zatitu osoba glede automatizirane obradbe osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i meunarodnom razmjenom
podataka (Narodne novine, br. 4/05.), propisane su i policijske ovlasti glede prikupljanja, obradbe, evidencije i uporabe osobnih podataka
(l. 16., l. 71.78. ZOP-a),25 te je propisan
i nain policijskog postupanja glede utvrivanja identiteta osoba (l. 7. Pravilnika o nainu
Slijedom navedenog, odredba l. 265. st. 5. ZKP na koju se poziva osuenik kao podnositelj zahtjeva, ne primjenjuje se na konkretni sluaj, jer se ima u vidu analiza koja se moe izvriti na nain koji propisuje i nadzire
Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, te se dobiveni podatci u skladu s odredbom l. 6. st. 2. Pravilnika
pohranjuju u laboratoriju ustanove koja je analizu obavila i u odnosu na te podatke primjenjuje se rok propisan
citiranom odredbom Zakona, nakon kojega se podatci unitavaju u smislu odredbe l. 6. st. 2. Pravilnika.
Na temelju svega izloenoga nedvojbeno je kako je vjetakinja Centra za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti u konkretnom kaznenom predmetu ispravno postupila kad je kao nesporni uzorak biolokog materijala
i ranije izvrenu analizu tog materijala uzela pohranjene podatke u evidenciji DNA osumnjienih i osuenih
osoba navedene ustanove. Naime, takvo postupanje je regulirano naprijed citiranim odredbama Pravilnika, pa u
ovom predmetu nije bilo potrebno utvrivati pravilnost uzimanja nespornog uzorka u ranijem predmetu koji se
protiv istog osuenika vodio kod Opinskog suda u P. Odluka Vrhovnog suda Republike Hr vatske br. III
Kr 4/2006-3 od 11. 10. 2005.
23
Vidi kod Pavii B. Komentar Zakona o kaznenom postupku, agar, Rijeka, 2003., str. 370.
24
l. 265. st. 5. i 6. ZKP-a.
25
Prema odredbi l. 16. ZOP-a, uz ostalo je propisano, kako u policijske ovlasti spadaju i prikupljanje, obradba i
uporaba osobnih podataka.
Nadalje, u odredbi l. 71. ZOP-a navedeno je kako policija prikuplja, obrauje i upotrebljava osobne podatke te
vodi evidencije o osobnim i drugim podatcima na ije je prikupljanje ovlatena prema ZOP-u radi sprjeavanja i
otkrivanja kaznenih djela, prijestupa i prekraja te pronalaska poinitelja kaznenih djela, prijestupa i prekraja.
Isto tako, prema odredbi l. 72. to. 7. ZOP-a navedeno je kako policija, uz ostalo, vodi i evidenciju osoba nad
kojima je provedeno utvrivanje identiteta, daktiloskopiranih osoba, fotografiranih osoba i DNA pretraga.
122
policijskog postupanja [PNPP], Narodne

novine br. 81/03).26 Ne treba takoer zaboraviti da je i u l. 37. Ustava odreeno kako
se svakomu jame sigurnost i tajnost osobnih podataka te da se bez privole ispitanika
osobni podatci mogu prikupljati, obraivati
i upotrebljavati samo uz uvjete odreene zakonom. Isto tako, u toj je odredbi navedeno
kako se Zakonom ureuje zatita podataka te
nadzor nad djelovanjem informatikih sustava u dravi, dok je zabranjena uporaba osobnih podataka suprotna utvrenoj svrsi njihovoga prikupljanja. Kada se, s druge strane,
uzme u obzir da je, sukladno odredbi l. 265.
st. 6. ZKP-a, Ministar zdravstva Republike
Hrvatske donio Pravilnik o nainu uzimanja
uzoraka biolokog materijala za analizu deoksiribonukleinske kiseline (Narodne novine, br.
107/99.), kojim je odreen nain uzimanja
uzoraka biolokog materijala za potrebe analize DNA, nain pohrane, obradbe i uvanja
pribavljenih podataka te obavljanje nadzora,
onda se slobodno moe rei kako je Republika Hr vatska veim dijelom prilagodila svoje
zakonodavstvo sukladno Preporuci Vijea
Europe, koja se odnosi na primjenu analize
DNA u kaznenopravnom sustavu.
5.5.
Primjeri iz sudske prakse
Imajui na umu da je primjena analize

DNA u kaznenopravnom sustavu jedan od
naina s pomou kojega se na izuzetno kvalitetan i pouzdan nain utvruju odlune i-
njenice u kaznenom postupku, smatrao sam

potrebnim u ovom radu prikazati i nekoliko
primjera iz sudske prakse koji e jo vie pribliiti ovu materiju itateljima i upozoriti na
vanost ove metode u kaznenopravnom sustavu svake drave. Odabrao sam tri primjera
te e o svakome od njih u iduem dijelu biti
neto reeno.
Primjer 1.
Pr vi sluaj se odnosi na kazneno djelo silovanja iz l. 188. st. 1. KZ-a, koje je sadrano
u glavi XIV. KZ-a, a koja nosi naziv Kaznena
djela protiv spolne slobode i spolnog udorea. Kazneno se djelo dogodilo tako da je
nepoznati poinitelj priao oteenoj dok se
ova kretala ulicom, te ju je najprije poeo udarati, a zatim ju je bacio na pod i rekao skini
hlae. Unato njezinu dozivanju u pomo i
pruanju otpora, nepoznati ju je poinitelj i
dalje nastavio tui, skinuo joj je hlae, ugurao
svoj penis u njezinu vaginu, obavio snoaj, ne
ejakulirajui u nju, jer su u tom trenutku naili prolaznici, te se tada dao u bijeg. Oteena
je pri poinjenju tog djela zadobila brojne tjelesne ozljede (glave i vrata).
Nakon poinjenja kaznenoga djela, djelatnici policije poeli su poduzimati potrebne
izviaje te hitne istrane radnje. Dolaskom
na mjesto dogaaja najprije su fiksirali i izuzeli sve pronaene tragove kaznenoga djela,
a meu njima i cjelokupnu odjeu oteene.
S obzirom na to da su na remenu oteene
pronali tragove nalik na krv, remen su poslali na vjetaenje kako bi se utvrdilo radi li
Nadalje, u odredbi l. 71. ZOP-a navedeno je kako policija prikuplja, obrauje i upotrebljava osobne podatke te
vodi evidencije o osobnim i drugim podatcima na ije je prikupljanje ovlatena prema ZOP-u radi sprjeavanja i
otkrivanja kaznenih djela, prijestupa i prekraja te pronalaska poinitelja kaznenih djela, prijestupa i prekraja.
Isto tako, prema odredbi l. 72. to. 7. ZOP-a navedeno je kako policija, uz ostalo, vodi i evidenciju osoba nad
kojima je provedeno utvrivanje identiteta, daktiloskopiranih osoba, fotografiranih osoba i DNA pretraga.
26
U l. 7. PNPP-a propisano je kako se utvrivanje identiteta osobe provodi primjenom metoda i sredstava kriminalistike tehnike i taktike te primjenom medicinskih i drugih odgovarajuih postupaka, a jedan od naina
predvien je i s pomou utvrivanja strukture DNA.
123
se uope o kr vi, te, ako se radi, je li u pitanju

krv ljudskoga podrijetla. Poslali su takoer na
vjetaenje i nesporan uzorak kr vi oteene.
Isto tako, obavili su i istranu radnju prepoznavanja osobe, te je upravo tijekom te radnje
oteena prepoznala kao poinitelja osobu
XY. Slijedom toga, uslijedilo je uhienje XY,
njegovo ispitivanje, a zatim i podnoenje istranog zahtjeva protiv njega. XY je negirao
poinjenje kaznenoga djela, a nakon njegova
ispitivanja istrani je sudac donio rjeenje o
provoenju istrage te sukladno prijedlogu upanijskoga dravnog odvjetnika protiv njega
odredio pritvor. Usporedo s tim poslan je na
vjetaenje i nesporan uzorak kr vi XY.
Tijekom istranoga postupka istranom
sucu dostavljeni su rezultati vjetaenja te je
utvreno da su na remenu pronaeni tragovi
kr vi ljudskoga podrijetla. Osim toga, u nalazu i miljenju navedeno je kako je, nakon
analize DNA-prijepornih tragova na remenu
oteene, utvreno da ti tragovi kr vi potjeu
od DNA-profila dviju osoba (dakle, rije je o
mijeanom profilu), uz napomenu da se dio
alela podudara s DNA-profilom oteene,
dok se preostali aleli podudaraju s alelima
DNA profila XX (dakle, ne s DNA-profilom
XY protiv kojega je pokrenuta istraga i odreen pritvor). Naime, kako je ve prije XX bio
optuen zbog kaznenoga djela silovanja iz l.
188. KZ-a, tada su izuzeti njegovi bioloki
tragovi i izvrena je DNA-analiza. Dakle, ve
u tom trenutku dostavljen je nesporni uzorak
DNA XX i pohranjen u arhivi Centra za kriminalistiko vjetaenje Ivan Vueti (tj.
u tzv. DNA-bazu podataka).
Odmah nakon toga uhiena je osoba XX
te su djelatnici policije obavili hitnu istranu
radnju prepoznavanja XX od oteene. Tada
je oteena prepoznala XX kao poinitelja kaznenoga djela, a tek nakon to je XX pri prepoznavanju izgovorio rijei skini hlae,
koje je ujedno izgovorio i pri poinjenju dje-
124
la, bila je sigurna da je XX upravo ta osoba.

S obzirom na te, nove okolnosti, protiv XY
obustavljena je istraga i ukinut pritvor, dok je
upanijsko dravno odvjetnitvo podnijelo
istrani zahtjev protiv XX i zatrailo odreivanje pritvora. Istrani je sudac, nakon prethodnog ispitivanja XX, protiv njega donio
rjeenje o provoenju istrage i odredio pritvor. XX je tijekom itavog postupka negirao
poinjenje kaznenoga djela, uz napomenu da
nije znao objasniti kako su njegovi DNA-tragovi pronaeni na remenu oteene, odnosno
na mjestu dogaaja.
Na glavnu raspravu pozvan je i sudski vjetak koji je obavio vjetaenje te je naveo kako
se nesporni uzorci DNA-profila XX ve otprije nalaze u bazi podataka te da je raunalo
prepoznalo taj DNA-profil s onim DNA-profilom koji je pronaen na remenu i koji pripada
XX-u. Takoer je naveo kako se DNA-profil
XY sa sigurnou iskljuuje iz onog DNA-profila koji je pronaen na remenu. Prema tome,
zakljuak je sudskog vjetaka kako sigurnost
ovog utvrenja, na temelju raunalnog izrauna, upuuje na 4 000 000 000 (etiri milijarde) veu vjerojatnost da pronaeni trag kr vi
potjee od XX i oteene, a ne od oteene i
neke tree osobe.
Slijedom toga, sudsko je vijee utvrdilo
da je upravo XX poinio predmetno kazneno
djelo, zbog ega je proglaen krivim i osuen
na viegodinju kaznu zatvora.
Ovaj nam je sluaj zanimljiv zato to su
upravo rezultati DNA-analize doveli do pravog poinitelja kaznenoga djela, dok je protiv
osobe koja je u poetku bila osumnjiena za
to djelo te je ak dulje vrijeme bila u pritvoru,
obustavljena istraga.
Primjer 2.
Tijekom poinjenja kaznenoga djela teke krae iz l. 217. st. 1. toka 1. Kaznenoga
zakona nepoznati je poinitelj u mjesecu svi-
bnju 1999. provalio u jedan upni ured, odakle je odnio i za sebe zadrao pronaeni domai i strani novac u vrijednosti od 20 000,00
kuna. Pri oevidu djelatnici policije su, uz ostale tragove, pronali i tragove nalik na krv
na etiri omotnice koje su se nalazile u ladici
gdje je bio otueni novac, i jedan trag nalik
na krv koji se nalazio na parketu ispod ladice. Poinitelj je bio nepoznat, oevidaca nije
bilo, a kao osumnjienik pojavio se jedan ovisnik o opojnim drogama koji je u to vrijeme
vie puta posjeivao upni ured i od upnika
traio novac za lijeenje i putovanje. Osumnjienik (poslije okrivljenik) tijekom cijelog
je postupka negirao poinjenje kaznenoga
djela. upnik je za okrivljenika govorio kako
je uvijek bio ljubazan i kulturan, te da mu je
uvijek, kad je to mogao, davao manji iznos
novca. Zbog osnovane sumnje da je poinio
predmetno kazneno djelo, od osumnjienika
je sukladno odredbama Zakona o kaznenom
postupku (l. 184. st. 2., l. 265. st. 2. i 5.),
uzeta krv te su redarstvene vlasti Centru za
kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti
naredile sljedee vjetaenje:
Nalae se vjetaenjem utvrditi potjeu
li prijeporni tragovi nalik na krv s omotnica
i vate od kr vi ljudskog podrijetla, te, ako potjeu, genotip prijepornih tragova potrebno
je usporediti s genotipom nespornog uzorka

kr vi osumnjienika (tabl. 5-1).
Metodologija DNA-vjetaenja s rezultatima DNA-analize Centra za kriminalistika
vjetaenja Ivan Vueti u Zagrebu bila je:
Tragovi nalik na krv sa Sangur-testom i
antihumanim serumom daju pozitivnu (+)
reakciju. Za analizu DNA rabljen je dio prijepornih tragova kr vi te nesporni uzorak
osumnjienika. DNA je izolirana uporabom
Chelexa, a potom je izvrena amplifikacija
CTT i FFv-alela primjenom Gene Print STR
Systems amerike tvrtke Promega. Identifikacija amplificiranih alela izvrena je elektroforezom na denaturiranom poliakrilamidnom
gelu. Za vizualizaciju alela rabljena je otopina
srebrnoga nitrata (AgNO3).
Konano miljenje Centra za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti u Zagrebu bilo je:
Prijeporni tragovi potjeu od kr vi
ljudskoga podrijetla. Iz tablice rezultata analize DNA vidljivo je da se CTT i FFv-aleli prijepornih tragova meusobno podudaraju, te
se podudaraju s alelima nespornog uzorka krvi osumnjienika. Uestalost genotipa osumnjienika izraunana na temelju ispitivanja
u hr vatskoj populaciji iznosi 1 od 2 170 138
osoba.
Tablica 5-1. Prikaz usporedbe utvrenih DNA profila

CTT-aleli
PRILOZI
FFv-aleli
CSF1PO
TPOX
TH01
F13A01
FESFPS
vWA
Omot br. 1
11, 12
8, 10
7, 9
3.2, 6
10, 11
15, 17
Omot br. 2
11, 12
8, 10
7, 9
3.2, 6
10, 11
15, 17
Omot br. 3
11, 12
8, 10
7, 9
3.2, 6
10, 11
15, 17
Omot br. 4
11, 12
8, 10
7, 9
3.2, 6
10, 11
15, 17
Omot br. 5
11, 12
8, 10
7, 9
3.2, 6
10, 11
15, 17
Omot br. 6 P. M.
11, 12
8, 10
7, 9
3.2, 6
10, 11
15, 17
125
Zahvaljujui kvalitetnoj kriminalistikoj

obradbi koju su provele redarstvene vlasti u
otkrivanju poinitelja kaznenog djela, bez obzira na to to je okrivljenik cijelo vrijeme pred
sudom negirao poinjenje kaznenoga djela, dolo se do pouzdanog dokaza analizom
DNA okrivljenika, na temelju kojega je sud
okrivljenika proglasio krivim i osudio ga na
kaznu zatvora.
Primjer 3.
Trei je sluaj primjer povrne i nestruno obavljene kriminalistike obradbe redarstvenih vlasti, pri kojoj uope nije obavljen
oevid, vjetaenje noa za koji se sumnja da
je upotrijebljen pri poinjenju kaznenoga djela te uvanje noa gdje mogui mikrotragovi
kr vi ne bi bili podloni razgradnji i gubitku
svojih svojstava. Radi se o sljedeem sluaju:
Okrivljenik je optuen da je tijekom
1995., za vrijeme prepirke s oteenikom, u
nakani da oteenika teko tjelesno ozlijedi,
najprije ga kamenom udario u glavu, od kojeg
je udarca oteenik pokleknuo, nakon ega ga
je okrivljenik noem ubo u predjelu lijeve natkoljenice, nanijevi mu pri tome ubodnu ranu s oteenjem konog ogranka femoralnog
ivca, to je ozljeda teke naravi. Okrivljeniku
je stavljeno na teret da je poinio kazneno djelo teke tjelesne ozljede iz l. 99. st. 1. (prije
l. 40. st. 1. Krivinoga zakona Republike Hrvatske) Kaznenoga zakona. U predmetnom
postupku nije provedena istraga, nego je podignuta neposredna optunica. Okrivljenik,
oteenik i svjedok, koji predmetni dogaaj
nije vidio u cijelosti, ispitani su tek na glavnoj
raspravi. Oevid nije obavljen, a no koji je
oduzet od okrivljenika nije dostavljen na vjetaenje. Od trenutka oduzimanja noa pa do
odravanja glavne rasprave proteklo je oko
pet godina, a za to vrijeme no se nalazio u
jednoj omotnici u spisu prekrajnog suda jer
je protiv okrivljenika i oteenika istodobno
bio pokrenut prekrajni postupak. Osim to-
126
ga, nije bilo osigurano ni adekvatno uvanje

noa. Tijekom glavne rasprave okrivljenik je
negirao poinjenje kaznenoga djela, dok je
oteenik potvrdio ono to je navedeno u injeninom opisu optunog akta. Prema kazivanju okrivljenika, oteenik je ubodnu ranu
zadobio tako da je pao na zemljite na kojemu su se nalazile taklje, vilice, avli, ostatci
razbijenih boca i dr.
Nakon to su ispitani optuenik, oteenik i svjedok te pribavljen predmetni no od
prekrajnog suda, sud je naloio sudskomedicinsko vjetaenje radi utvrivanja ima li na
nou nalaza mikrotragova kr vi, te ako navedeni tragovi postoje, tada je potrebno izvriti
njihovu DNA-tipizaciju. Rezultate DNA-tipizacije potrebno je usporediti s DNA-karakteristikama oteenika.
Metodologija rada Klinike bolnice Split
Odjela za patologiju i sudsku medicinu
Laboratorija za kliniku i sudsku genetiku
bila je:
Izuzet je obrisak s predmetnog noa
radi utvrivanja postojanja mikrotragova
kr vi. Nakon uzimanja uzorka provedena je
DNA--ekstrakcija metodom Chelex. Nakon
kontrole dobivene DNA, uporabom lanane
reakcije polimerazom (PCR), umnoeni su
ciljni fragmenti DNA. Vizualizacija rezultata
napravljena je kapilarnom elektroforezom na
ABI prism 310.
Nalaz Klinike bolnice Split Odjela za
patologiju i sudsku medicinu Laboratorija
za kliniku i sudsku genetiku glasio je:
Nakon napravljenih analiza genskih lokusa, na uzorcima obriska s predmetnog noa,
nisu dobiveni rezultati koji bi upuivali na
prisutnost mikrotragova kr vi.
Radi odreenih pojanjenja u vezi s nalazom i miljenjem, sud je na glavnu raspravu pozvao sudskog vjetaka koji je izradio
pismeni nalaz. Na glavnoj raspravi sudski je
vjetak iskazao sljedee: Na uzorcima pred-
metnog noa nisu dobiveni rezultati koji bi

upuivali na prisutnost mikrotragova kr vi.
No koji ue u tkivo na sebi mora imati tragove kr vi, ali postoji mogunost da se takvi
tragovi i ne ouvaju i to u sluajevima ako no
nije odmah podvrgnut analizi, ako je no prije oduzimanja bio mehaniki oien te ako
no prije analize nije uvan u adekvatnim uvjetima gdje mikrotragovi kr vi nisu podloni
razgradnji, bakterijama ili drugim kemijskim
i biolokim agensima.
Unato tomu to na nou nisu pronaeni nikakvi tragovi kr vi, sud je nakon ocjene
svakog dokaza pojedinano, i u vezi s ostalim
dokazima, ipak zakljuio kako je okrivljenik
poinio kazneno djelo te ga je proglasio krivim. Presudu opinskog suda potvrdio je upanijski sud.
No, zbog ega je ovaj primjer zanimljiv?
Zanimljiv je zbog toga to su se u prethodnom postupku dogodili odreeni propusti u
radu redarstvenih vlasti. Naime, redarstvene
su vlasti trebale odmah nakon to su doznale
za kazneno djelo i poinitelja izai na mjesto
dogaaja te o tome obavijestiti istranog suca
radi poduzimanja oevida i odreivanja vjetaenje noa radi utvrivanja ima li na nou
mikrotragova kr vi. Ako se pak radilo o hitnim istranim radnjama iz l. 185. ZKP-a,
onda su redarstvene vlasti mogle same obaviti oevid i odrediti potrebna vjetaenja te o
svemu tome izvijestiti dravnog odvjetnika.
U predmetnom sluaju redarstvene vlasti
nisu uinile ni jedno ni drugo. Isto tako redarstvene vlasti nisu osigurale ni adekvatno
uvanje noa, pri emu mogui mikrotragovi
kr vi ne bi bili podloni razgradnji i gubitku
svojih svojstava. to se tie dravnog odvjetnitva, ono je trebalo odmah nakon primitka
kaznene prijave provjeriti gdje je no i je li on
poslan na vjetaenje, odnosno po potrebi zatraiti provoenje istrage ili odreenih istranih radnji.
Navedenim se primjerima htjelo upozoriti na vanost predistranog postupka, a posebno u radu redarstvenih vlasti i dravnog odvjetnitva pri poduzimanju potrebnih mjera
radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaenja
poinitelja. Naime, redarstvene su vlasti te koje pr ve dolaze na mjesto dogaaja i koje moraju poduzeti sve da se otkriju i osiguraju svi
vani tragovi kaznenoga djela, dok dravno
odvjetnitvo aktivnim praenjem predistranog postupka ili pak same istrage, upuuje
na potrebu prikupljanja odreenih dokaza
o odlunim injenicama. Tu ne treba zaboraviti ni vanost istranog suca koji, nadzirui
zakonitost policijskog djelovanja, osigurava
pravnu valjanost dokaza pribavljenih prije
poetka kaznenog postupka. Upravo rezultati njihova rada mogu olakati ili oteati voenje kaznenoga postupka. Ve smo napomenuli da bioloki tragovi katkad mogu biti jedini
pouzdani dokaz u otkrivanju poinitelja kaznenoga djela, a to stoga to se znaenje takvih
dokaza ogleda prije svega u njihovoj objektivnosti, za razliku od osobnih dokaza (iskaza
svjedoka, okrivljenika). S obzirom na to da se
rezultati ispitivanja biolokih tragova temelje
na prirodnim znanostima i tehnici, oni ine
vaan dio kaznenog postupka. Znanstvenim
ispitivanjem biolokih tragova osigurava se
trajan napredak u svrhu utvrivanja istine u
kaznenom postupku i pribavljanja dokaza koji je prije svega objektivan.
5.6.
Zakljuak
Primjena analize DNA u kaznenopravnom sustavu dovela je do toga da su se u pojedinim sudskim postupcima poele na kvalitetniji i bri nain utvrivati odlune injenice. Rije je o metodi koja se, zasigurno, ubraja
meu najsofisticiranija znanstvena dostignua
i koja u velikome broju sudskih predmeta do-
127
vodi do ouvanja najvanijih vrjednota svake

pravne drave, tj. da nitko neduan ne bude
osuen. Temeljne postavke i smjernice koje se
odnose na primjenu analize DNA u kaznenopravnom sustavu sadrane su u Preporuci br. R
(92) 1. Komiteta ministara drava lanica Vijea Europe o primjeni analize deoksiribonukleinske kiseline (DNA) u kaznenopravnom
sustavu, koja je prihvaena 10. veljae 1992.
na 470. sastanku zamjenika ministara drava
lanica Vijea Europe. Kad je u pitanju Republika Hr vatska, treba istaknuti kako veliko
znaenje u cjelovitom ureenju ove materije,
osim navedene Preporuke, ima prije svega Zakon o kaznenom postupku, a zatim i Zakon
o zatiti osobnih podataka, Zakon o potvrivanju Konvencije za zatitu osoba glede automatizirane obradbe osobnih podataka i dodatnog protokola uz Konvenciju za zatitu osoba
glede automatizirane obradbe osobnih podataka u vezi s nadzornim tijelima i meunarodnom razmjenom podataka, Zakon o policiji,
Pravilnik o nainu policijskog postupanja,
Pravilnik o uzimanju uzoraka biolokog materijala za analizu deoksiribonukleinske kiseline
te Ustav Republike Hr vatske. Iako svi ti pro-
pisi, odnosno Ustav, ine sami sa sebe jednu

cjelinu, oito je kako se jedino sagledavanjem
svih tih propisa zajedno moe doi do potpuna ureenja ove problematike i odgovora na
pojedina pitanja kao npr. o nainu uzimanja
povjerljivih medicinskih uzoraka radi analize
temeljnoga genetikog materijala ive osobe,
o nainu pohrane i uvanja podataka, o zatiti
podataka i dr.
DNA-analiza zasigurno znai revolucionarni znanstveni napredak u otkrivanju poinitelja kaznenih djela i ona je samo odgovor
na sve vei profesionalni pristup poinitelja,
pri emu oni sve detaljnije i paljivije razrauju planove poinjenja i prikrivanja tragova
kaznenih djela. Upravo zbog toga je znanost
trebala pomoi u davanju kljunih odgovora
i u tome je uspjela. Naime, u posljednjih desetak godina s pomou ove metode djelatnici
policije irom svijeta uspjeli su otkriti na stotine poinitelja razliitih kaznenih djela. Da nije bilo toga, jasno se zakljuuje kako bi mnogi
od njih izbjegli pravdi te bi danas bili na slobodi. Dakle, primjena analize DNA poveala
je sigurnost graana, a smanjila sigurnost i samouvjerenost poinitelja kaznenih djela.
Literatura
1. Council of Europe, Committee of Ministers, Recommendation No. R (92) 1 of the Committee of
Ministers to member states on the use of analysis
of deoxyribonucleic acid (DNA) within the framework of the criminal justice system, (Adopted by
the Committee of Ministers on 10 February 1992
at the 470th meeting of the Ministers Deputies.
2. Garai A. Vjetaenja u kaznenom postupku,
1997., www.vsrh.hr.
3. Gregori-Kolar T. Praktikum kriminalistike tehnike, MUP Republike Hrvatske, Zagreb, 1999.
4. Jeffreys AJ, Wilson V, Thein SL. Hyper variable
minisatelite regions in human DNA. Nature
1985; 314:67-73.
128
5. Jeffreys AJ, Thein SL, Wilson V. Individual specific fingerprints of human DNA. Nature 1985;
316:76-89.
6. Jemri M. Zakon o krivinom postupku, VI. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 1997.
7. Kazneni zakon (Narodne novine br. 110/97, 27/98,
50/00 Odluka USRH, 129/00, 51/01, 111/03,
190/03 Odluka USRH, 105/04, 84/05 ispr.
i 71/06),
8. Modly D. Neki problemi pri odreivanju vjetaka,
rukovoenju njegovim postupkom i ocjenjivanju
njegovog iskaza, Hr vatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 7, br. 1/2000, Zagreb.
9. Odluka Vrhovnog suda Republike Hr vatske br. K
356/99.
10. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.

K-906/67 i VsV br. K-771/74.
11. Odluka Vrhovnog suda Republike Hr vatske br. III
Kr 4/2006-3 od 11. 10. 2005.
12. Odluka upanijskog suda u Bjelovaru br. K396/1997.
13. Pavii B. Komentar Zakona o kaznenom postupku, agar, Rijeka, 2003. godina,
14. Pravilnik o nainu policijskog postupanja (Narodne novine br. 81/03).
15. Pravilnik o nainu uzimanja uzoraka biolokog
materijala za potrebe analize deoksiribonukleinske
kiseline (Narodne novine br. 107/99).
16. Primorac D i suradnici. Primjena analize DNA u
sudskoj medicini i pravosuu, Biblioteka Pravo,
Zagreb, 2001.
17. Primorac D, Schanfield SM, Primorac D. Application of forensic DNA in the legal system, Croat
Med J 2000;41 (1):32-46.
18. Vodineli V, Aleksi . Kriminalistika, Informator, Zagreb, 1990.
19. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine br.

110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02,
178/04 i 115/06).
20. Zakon o krivinom postupku (Narodne novine br.
34/93).
21. Zakon o policiji (Narodne novine br. 129/04).
22. Zakon o potvrivanju Konvencije za zatitu osoba
glede automatizirane obrade osobnih podataka i
Dodatnog protokola uz Konvenciju za zatitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka
u vezi nadzornih tijela i meusobne razmjene podataka (Narodne novine br. 4/05).
23. Zakon o zatiti osobnih podataka (Narodne novine br. 103/03 i 118/06).
24. Zeevi D i suradnici. Vjetaenje teine tjelesnih
ozljeda u krivinom postupku. Informator, Zagreb,
1985. godina.
25. Ustav Republike Hr vatske (Narodne novine br.
41/01).
129
6.
Medicinska vjetaenja i
primjena analize DNA u
sudskom postupku radi
utvrivanja i osporavanja
majinstva i oinstva
Tihana Pivac
Sadraj poglavlja
6.1.
6.2.
6.3.
6.1.
Zakonsko reguliranje postupka utvrivanja i osporavanja majinstva i oinstva . . . . . . . 130

Dokazi u postupcima radi utvrivanja i osporavanja majinstva i oinstva. . . . . . . . . . . . . 136
Znaenje primjene analize DNA u medicinskim vjetaenjima u postupcima radi
utvrivanja ili osporavanja majinstva i oinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
Zakonsko reguliranje
postupka utvrivanja i
osporavanja majinstva i
oinstva
Postupci radi utvrivanja i osporavanja

majinstva te radi utvrivanja i osporavanja
oinstva regulirani su odredbama Obiteljskog zakona, objavljenog u Narodnim novinama (NN) Republike Hr vatske broj 116/03
od 22. srpnja 2003., te izmijenjenog i dopunjenog Zakonom o izmjenama i dopunama
Obiteljskog zakona (NN, broj 17/04), Zakonom o izmjenama i dopunama Obiteljskog
zakona (NN, broj 136/04), kao i Zakonom
130
o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona

(NN, broj 107/07)koji se primjenjuje od dana stupanja na snagu 22. srpnja 2003., sukladno prijelaznim i zavrnim odredbama od
lanka 361. do lanka 368. toga zakona (u
daljnjem tekstu: Obiteljski zakon) [1].
Do poetka primjene Obiteljskog zakona postupke utvrivanja i osporavanja majinstva (zakonski pojam ranije je bio materinstvo) i oinstva regulirao je Zakon o braku i
porodinim odnosima objavljen u NN, broj
11/78, 45/89 te 59/90 [3]te Obiteljski zakon, objavljen u NN, broj 162/98 [2].
Odnos roditelja i djece nastaje prirodnim putem, roenjem djeteta, ali veina pravnih poredaka poznaje i zasnivanje odnosa ro-
Primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu
ditelja i djece pravnim putem posvojenjem,

kao posebnim oblikom obiteljsko-pravnoga
zbrinjavanja i zatite djece bez odgovarajue
roditeljske skrbi, koji posvojiteljima omoguuje roditeljstvo.
Pravni poredak odreuje tko se smatra
ocem djeteta, ovisno o tome je li dijete roeno u braku ili izvan njega [5, 6].
Jo od rimskoga prava do danas obiteljska zakonodavstva izraavaju presumpciju da
se ocem djeteta roenog u braku smatra majin mu (pater est iste quem nuptiae demonstrant), a to vrijedi i za na pravni sustav.
Naime, odredbom lanka 54. Obiteljskog
zakona, propisano je da se djetetovim ocem
smatra majin mu ako je dijete roeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana od
prestanka braka (kako je prije bilo propisano
i odredbama lanka 53. Obiteljskog zakona,
NN, broj 162/98), a na slian nain presumpciju branog oinstva propisivao je u lanku
98. stavku 1. i Zakon o braku i porodinim
odnosima.
Na ovaj nain, za djecu roenu u braku
pojednostavnjeno se rjeava pitanje njihova
statusa i oinstva (praesumptio iuris), zbog ega se oinstvo brane djece ne utvruje, kao
to je to sluaj kod djece roene izvan braka.
Rok od 300 dana od prestanka braka
kao presumpcija branog oinstva odreen
je zbog moguega trajanja trudnoe, jer poroaj najee slijedi u razdoblju od 274. do
280. dana od koncepcije.
Za pravni je poredak mu majke otac
djeteta toliko dugo dok se u posebnom postupku ne ospori njegovo oinstvo. Kad presumirani otac nije i stvarni bioloki otac djeteta roenog u braku, odnosno, tijekom 300
dana od prestanka braka jer dijete nije zaeto
u odnosu majke s muem, nego s drugom
osobom izvan braka, odredbe Obiteljskog
zakona, kao i veina obiteljskih zakonodav-
stava, omoguuju da se presumpcija o oinstvu ospori u postupku osporavanja oinstva.

Uspjelo osporavanje dovodi do usklaivanja
pravnoga stanja sa stvarnim i oslobaa mua
majke roditeljskih obveza prema djetetu koje
ne potjee od njega.
Za razliku od djeteta ije se oinstvo presumira, ocem djeteta roenog izvan braka smatra se osoba koja ga prizna za svoje ili ije je
oinstvo utvreno sudskom odlukom (lanak
55. Obiteljskog zakona). Priznanje oinstva
je pravni akt kojim izjavu volje, u postupku
propisanom zakonom, daje osoba koja sebe
smatra ocem djeteta. Izjava o priznanju oinstva uzima se u pravnom poretku kao istinita,
premda je mogue da priznavatelj, uz suglasnost majke, svjesno prizna oinstvo u korist
djeteta za koje zna da ne potjee od njega.
Povjerenje pravnog poretka u izjavu o priznavanju oinstva postoji zbog dobrovoljnosti
priznanja kao jednog od naina utvrivanja
oinstva, za razliku od utvrivanja oinstva
sudskom presudom, u kojem sluaju nema
dobrovoljnosti za uspostavu pravnog odnosa roditelja i djeteta. Obiteljskim zakonom
precizno je odreen oblik priznanja oinstva.
Oinstvo se moe priznati na zapisnik pred
matiarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom, uz napomenu da su navedena tijela duna bez odgode dostaviti primjerak zapisnika
o priznanju oinstva matiaru ovlatenom za
upis djeteta u maticu roenih. Osim toga, mogue je priznanje oinstva i u oporuci, a oinstvo moe priznati i maloljetna osoba koja je
navrila 16 godina ako je sposobna shvatiti
znaenje izjave o priznanju, jednako kao i osoba djelomino liena poslovne sposobnosti.
Prema odredbama Obiteljskog zakona, mogue je i priznanje oinstva zaetog, a jo neroenog djeteta, ako se dijete rodi ivo. U svakom
sluaju, za upis priznanja oinstva potreban
je pristanak djetetove majke, odnosno djete-
Medicinska vjetaenja i primjena analize DNA u sudskom postupku
131
ta starijeg od 14 godina ili centra za socijalnu

skrb, u zakonom utvrenim sluajevima.
Odredbama Obiteljskog zakona propisano je i priznavanje majinstva. U skladu s
odredbama lanka 53. toga zakona, djetetova majka jest ena koja ga je rodila. Dakle, za
razliku od presumpcije iz odredbe lanka 54.
Obiteljskog zakona po kojoj se djetetovim
ocem roenim u braku ili 300. dana od prestanka braka smatra majin mu, Obiteljski
zakon izriito propisuje da djetetova majka
jest ena koja ga je rodila.
Priznanje majinstva na zapisnik pred matiarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom,
a i u oporuci te nakon djetetove smrti, regulirano je na isti nain kao i priznanje oinstva.
Ako pri upisu djeteta u maticu roenih
nema podataka o djetetovu ocu, matiar e
upoznati majku s djetetovim pravom da zna
tko mu je otac i s postupcima koji se mogu
poduzeti radi ostvarenja toga prava, a majka moe matiaru izjaviti na zapisnik koga
smatra djetetovim ocem te se ta njezina izjava smatra njezinim pristankom na priznanje
oinstva (lanak 65. Obiteljskog zakona). O
tome da je dijete u maticu roenih upisano
bez podataka o ocu, matiar je duan odmah
obavijestiti centar za socijalnu skrb prebivalita, odnosno boravita majke, uz primjerak
zapisnika o majinoj izjavi, a centar je duan
u roku od 15 dana pozvati majku da imenuje
osobu koju smatra djetetovim ocem, uz upozorenje da bi to trebala uiniti radi dobrobiti
djeteta. Od majke imenovanu osobu centar
e pozvati te mu predoiti majinu izjavu i
upoznati ga sa zakonskim odredbama o utvrivanju oinstva. Ako pak imenovana osoba
prizna oinstvo, centar e izjavu o priznanju
zapisnik o priznanju oinstva i majinu izjavu dostaviti matiaru radi upisa oinstva u
maticu roenih.
Kad majinstvo ili oinstvo nije utvreno
priznanjem, preostaje pravna mogunost ut-
132
vrivanja majinstva i oinstva sudskom odlukom. Na taj nain, veina modernih pravnih
poredaka zakonom tite pravni i stvarni interes djeteta za uspostavom obiteljsko-pravnog
odnosa s obama roditeljima. Sada ve pripadaju prolosti zakonodavstva koja nisu priznavala ili su ogranieno priznavala pravo utvrivanja majinstva, odnosno oinstva u sudskom
postupku, kao to je to bio sluaj sa Srpskim
graanskim zakonikom ili pak francuskim zakonodavstvom nakon 1912. godine.
Prema odredbama Obiteljskog zakona
(od lanka 71. do lanka 74.), tubu radi utvrivanja majinstva ili oinstva moe podnijeti dijete do navrene 25. godine ivota ili u
ime malodobnoga djeteta ili djeteta koje je
djelomino ili potpuno lieno poslovne sposobnosti, osoba koja ga po zakonu zastupa te
centar za socijalnu skrb do navrene 18. godine ivota djeteta. ena koja sebe smatra majkom moe podnijeti tubu radi utvrivanja
majinstva do navrene 18. godine djetetova
ivota. Tubu radi utvrivanja oinstva moe
podnijeti djetetova majka te mukarac koji
sebe smatra ocem djeteta u roku od jedne godine od primitka obavijesti da nije pribavljen
pristanak djetetove majke i djeteta na priznanje oinstva, ali samo do navrene 18. godine
djetetova ivota. Mukarcu koji je dijete priznao za svoje, a nije dobio suglasnost majke,
priznato je pravo na tubu radi utvrivanja
oinstva, radi zatite njegovih interesa, u svrhu utvrenja potjee li dijete doista od njega.
Konano, Obiteljski zakon doputa i mogunost podnoenja tube protiv nasljednika osobe za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac
djeteta, ali je rok za podnoenje takve tube
ogranien zbog oteanog dokazivanja relevantnih okolnosti i tekoa oko provoenja
medicinskih vjetaenja, u svrhu utvrivanja
majinstva ili oinstva, dulje vrijeme nakon
smrti osobe ije se majinstvo ili oinstvo
treba utvrditi. Meutim, treba naglasiti da je
ogranienje rokova u ovom sluaju posebice

imalo znaenje prije primjene metode analize
DNA u medicinskim vjetaenjima, a, s obzirom na to da upravo zahvaljujui primjeni
analize DNA postoji mogunost utvrivanja
majinstva i oinstva u znatnom postotku vjerojatnosti i dulje vrijeme nakon smrti osobe
ije se oinstvo ili majinstvo dokazuje, o emu e biti govora u daljnjem tekstu.
Pravomona sudska odluka kojom se majinstvo ili oinstvo utvruje ima deklaratorno, a ne konstitutivno znaenje jer je njezin
obiteljsko-pravni uinak utvrenje postojanja odnosa izmeu djeteta, s jedne strane, i
oca ili majke, s druge, koji odnos postoji od
roenja djeteta.
Na pravni poredak, kao i veina modernih zakonodavstava doputa i mogunost
osporavanja majinstva i oinstva. ena koja
je rodila dijete djetetova je majka, a mu majke presumirani je roditelj sve dok ne ospore
majinstvo, odnosno oinstvo i do tada imaju zakonom odreena prava i dunosti prema
djetetu. Tubu radi osporavanja majinstva i
oinstva, prema Obiteljskom zakonu, moe
podnijeti dijete ili njegov zakonski zastupnik
protiv osobe koja je upisana u maticu roenih
kao njegov roditelj do navrene 25. godine ivota, ena koja je upisana u maticu roenih
kao djetetova majka moe osporavati svoje
majinstvo u roku od 6 mjeseci od saznanja
za injenicu koja iskljuuje njezino majinstvo, a najkasnije do navrene sedme godine
djetetova ivota. ena koja sebe smatra djetetovom majkom moe osporavati majinstvo
eni koja je upisana u maticu roenih kao
majka, samo ako istodobno trai da se utvrdi
njezino majinstvo, i to u roku od 6 mjeseci
od saznanja da je ona majka toga djeteta, a najkasnije do navrene sedme godine djetetova
ivota. Majin mu ili njegov skrbnik mogu
osporavati oinstvo djeteta roenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana od
prestanka braka ako smatraju da on nije otac,

a oinstvo moe osporavati i majka djeteta roenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300
dana od prestanka braka, ali samo u roku od
6 mjeseci od djetetova roenja. Presumirani
brani otac tubu radi osporavanja oinstva
moe podnijeti samo u roku od 6 mjeseci od
dana saznanja za injenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog oinstva, a najkasnije
do navrene sedme godine djetetova ivota.
Na pravni poredak omoguuje osporavanje oinstva i mukarcu koji je priznao oinstvo, a poslije doznao injenicu koja iskljuuje njegovo oinstvo, ali opet samo u roku od
6 mjeseci od saznanja za injenicu i najkasnije
do navrene sedme godine djetetova ivota.
Slino je regulirano i pravo na tubu mukarca koji je izjavu o priznanju oinstva dao pod
prisilom i mukarca koji je priznao oinstvo,
a poslije doznao injenicu koja iskljuuje njegovo oinstvo. Konano, i onaj mukarac koji
sebe smatra djetetovim ocem moe tubom
osporavati oinstvo osobi koja je to dijete priznala za svoje, iskljuivo u sluaju da istodobno trai utvrenje svoga oinstva.
Treba posebno istaknuti da u naemu
pravnom sustavu nije doputeno osporavanje
majinstva i oinstva utvrenog odlukom
suda ni osporavanje majinstva i oinstva nakon djetetove smrti. Odredbama lanka 86.
Obiteljskog zakona propisana je iznimka od
naelne zabrane utvrivanja ili osporavanja
majinstva i oinstva djeteta zaetog u postupku oplodnje uz medicinsku pomo, utvrene radi zatite obiteljskoga statusa takvoga djeteta. Naime, na je pravni poredak
pr vi put u odredbama lanka 86. stavka 2. i
stavka 3. Obiteljskog zakona propisao da ena koja je rodila dijete koje je zaeto jajnom
stanicom druge ene ima pravo osporavati
majinstvo ako je do oplodnje uz medicinsku
pomo dolo bez njezina pismenog pristanka. Osim toga, ena ijom je jajnom stani-
133
com dijete zaeto bez njezina pristanka ima

pravo osporavati majinstvo eni koja ga je
rodila ako istodobno trai da se utvrdi njezino majinstvo. S tim u vezi, treba kazati da
je ve odredbama Obiteljskog zakona (NN,
broj 162/98) majinom muu bila propisana
mogunost osporavanja oinstva djeteta roenog za vrijeme trajanja braka, zaetog uz
medicinsku pomo sjemenom druge osobe
a ne majina mua, ako za to nije postojao
pismeni pristanak majina mua. Navedene
tube radi osporavanja majinstva, odnosno
oinstva, mogu se podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana saznanja da je do zaea dolo na
opisani nain, a najkasnije do navrene sedme
godine djetetova ivota, s time da, ako majin
mu za nain zaea dozna prije djetetova roenja, tubu radi osporavanja oinstva moe
podnijeti u roku od 6 mjeseci od djetetova
roenja. Citirane novne u naem zakonodavstvu svakako su napredak i upotpunjuju
pravnu regulativu utvrivanja i osporavanja
majinstva i oinstva, premda i dalje ostaje
niz praznina glede pravnog ureenja postupka oplodnje uz medicinsku pomo pa tako,
primjerice, i dalje nije predvieno pruanje
medicinske pomoi u postupku osjemenjivanja neudanoj eni.
No, najznaajnija novna, koja je u na pravni sustav uvedena stupanjem na snagu Obiteljskog zakona u postupcima osporavanja i
utvrivanja majinstva i oinstva, nedvojbeno
jest zakonsko propisivanje obveze odreivanja
izvoenja dokaza medicinskim vjetaenjem
sukladno postignuima suvremene medicinske znanosti u navedenim postupcima osporavanja majinstva i oinstva. Naime, u odredbama lanka 77. i lanka 83. Obiteljskog zakona,
kogentnim zakonskim normama propisana je
dunost suda da, prije nego uope zapone raspravljati i odluivati o zahtjevu ene koja sebe
smatra majkom djeteta radi osporavanja majinstva eni koja je upisana u maticu roenih
134
kao majka, odnosno o zahtjevu mukarca koji sebe smatra ocem djeteta radi osporavanja
oinstva osobi koja je to dijete priznala kao
svoje, odredi na troak tuitelja medicinsko
vjetaenje sukladno postignuima suvremene medicinske znanosti, a to svakako podrazumijeva upravo medicinsko vjetaenje uz
primjenu analize DNA.
Koliko povjerenje na ovaj nain zakono davac iskazuje rezultatima medicinskoga vjetaenja s obzirom na postignuta dostignua
primjenom znanstvene metode analize DNA
u medicinskim vjetaenjima, jasno se vidi
iz odredaba lanka 77. stavka 4. i lanka 83.
stavka 4. Obiteljskog zakona, u kojima je propisano da e sud rjeenjem odbiti tubeni
zahtjev tuitelja radi osporavanja majinstva,
odnosno, oinstva ako iz medicinskih vjetaenja proizlazi da tuiteljica nije majka djeteta kojemu osporava majinstvo, odnosno
da tuitelj nije otac djeteta kojemu osporava
oinstvo. Tek ako iz medicinskih vjetaenja
proizlazi da je tuiteljica majka djeteta, odnosno ako je tuitelj otac djeteta kojemu je
osporeno majinstvo, odnosno oinstvo, sud
e nastaviti raspravljati i odluivati o zahtjevima radi osporavanja majinstva, odnosno
oinstva.
Citirane zakonske odredbe sadravaju definitivnu i konanu potvrdu dokazne snage
medicinskoga vjetaenja utemeljenog na znanstvenoj primjeni metode analize DNA te konaan kraj lutanja u pronalasku dokaza u
postupcima utvrivanja i osporavanja majinstva i oinstva, o emu e vie rijei biti u daljnjem tekstu.
Zakljuujui novne koje je u na pravni
sustav unio Obiteljski zakon, svakako treba
spomenuti odredbe lanka 78. toga Zakona,
koje propisuju da se pravomonom odlukom
o osporavanju majinstva smatra osporenim
oinstvo majina mua, ali i mukarca ije je
oinstvo utvreno priznanjem.
Za razliku od Obiteljskog zakona (NN,

broj 162/98), Obiteljski zakon, na slian nain kao to je to prije regulirao i Zakon o braku i porodinim odnosima, odredbama koje
propisuju postupak radi utvrivanja ili osporavanja majinstva ili oinstva (od lanka
286. do lanka 289.), odreuje koje sve stranke moraju biti obuhvaene, bilo na aktivnoj
bilo na pasivnoj strani, u postupcima radi utvrivanja ili osporavanja majinstva i oinstva
(nuni suparniari). Naime, raniji Obiteljski
zakon (NN, broj 162/98), odredbama od
lanka 285. do lanka 294., propisivao je tko
sve moe biti stranka u postupku radi utvrivanja ili osporavanja majinstva ili oinstva,
ali nije bila propisana obveza da sve te osobe
moraju sudjelovati u postupku. tovie, odredbama lanka 292. toga Zakona bilo je propisano da pravomona presuda, donesena u
postupcima radi utvrivanja ili osporavanja
majinstva ili oinstva djeluje prema svim
osobama koje mogu biti stranke (koje je sud
bio duan obavijestiti o pokretanju parnice
te ih pouiti da se mogu pridruiti tuitelju
ili tueniku), ak i ukoliko one nisu bile obuhvaene tubom (proireni uinak pravomonosti presude). Prema Obiteljskom zakonu
koji propisuje tko sve mora biti stranka u navedenim postupcima, stranke u parnici radi
utvrivanja majinstva jesu dijete i ena ije
se majinstvo utvruje, centar za socijalnu
skrb ili ena koja sebe smatra majkom ako
su pokrenuli taj postupak te mukarac kojeg bi se smatralo djetetovim ocem za sluaj
utvrenja majinstva u parnici u kojoj druga
ena osporava majinstvo istodobno traei utvrivanje svoga majinstva. Stranke u
parnici radi utvrivanja oinstva jesu dijete,
djetetova majka i mukarac ije se oinstvo
utvruje, a centar za socijalnu skrb ako je pokrenuo taj postupak. Stranke u postupku radi
osporavanja majinstva jesu dijete, ena koja
osporava majinstvo, ena ije se majinstvo
osporava ili djetetov otac. Konano, stranke

u parnici radi osporavanja oinstva jesu dijete, djetetova majka i mukarac ije se oinstvo
osporava, a ako se osporava oinstvo utvreno
priznanjem, stranka je i mukarac koji osporava oinstvo. Prema odredbama lanka 290.
Obiteljskog zakona, kada u postupku ima vie tuitelja ili tuenika, oni se imaju smatrati
jedinstvenim suparniarima, to znai da se
postupak moe rijeiti samo na jednak nain
prema svima zbog naravi pravnog odnosa.
Dakle, zakonodavac je ponovno uveo obvezu
da sve potencijalne stranke moraju sudjelovati u postupku, tonije, da tubom radi utvrivanja ili osporavanja majinstva i oinstva
kao tuitelji i tuenici moraju biti obuhvaene sve osobe koje moraju biti stranke u postupku. Ako tuitelj tako nije uinio, sud ga
je duan pouiti da tui i onu osobu koja tubom nije obuhvaena, a mora biti stranka ili
da tu osobu pozove da se pridrui tubi kao
novi tuitelj. Ako tuitelj u ostavljenom roku
ne uredi tubu i ne postupi po nalogu suda,
budui da se radi o nunim suparniarima,
tuba se smatra neurednom i nepodobnom
za raspravljanje pa e sud, primjenom odredaba lanka 109. Zakona o parninom postupku (NN, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03
i 88/05 dalje: Zakon o parninom postupku) [4], smatrati tubu povuenom, odnosno
tubu odbaciti.
Daljnja novna u procesnom reguliranju
postupaka radi utvrivanja ili osporavanja
majinstva ili oinstva, koju donosi Obiteljski zakon, jest zakonsko propisivanje da sud
odlune injenice u tim postupcima moe
utvrivati i izvoenjem dokaza medicinskim
vjetaenjem sukladno postignuima suvremene znanosti, to je daljnja potvrda napretka u
znanstvenim metodama koje sudu sada stoje
na raspolaganju, i vrlo visokoj vjerojatnosti
tonosti rezultata vjetaenja koja se izvode
kao dokaz u postupku.
135
Tako je propisano da sud u rjeenju o izvoenju dokaza medicinskim vjetaenjem

odreuje i rok (ne dulji od 3 mjeseca) do kojeg e ekati izvoenje dokaza, a rjeenje uz
poziv za izvoenje medicinskoga vjetaenja
dostavlja osobno strankama te u pozivu oznauje ustanovu koja e izvriti medicinsko
vjetaenje, vrijeme vjetaenja i upozorenje
na posljedice izostanka. Ako ostavljeni rok
bezuspjeno protekne, rasprava e se provesti
bez obzira na to to taj dokaz nije izveden.
Ako pak medicinsko vjetaenje nije provedeno jer se jedna stranka nije odazvala pozivu
ili je uskratila izvoenje dokaza medicinskim
vjetaenjem, prema odredbi lanka 292. stavka 6. Obiteljskog zakona, sud e odluujui o
daljnjem tijeku postupka i odluujui o tubenom zahtjevu tuitelja, ocijeniti od kakvog je
to znaenja za postupak i osnovanost istaknutog zahtjeva o kojem odluuje.
Postupci radi osporavanja i utvrivanja
majinstva i oinstva vode se po pravilima parninog postupka, oni se pokreu tubom i oznauju hitne postupke. Radi zatite prava i interesa djeteta, u postupcima radi osporavanja
i utvrivanja majinstva i oinstva ograniena
je dispozicija stranaka, radi ega u ovim postupcima nije doputeno donoenje presude
na temelju priznanja, presude na temelju odricanja niti presude zbog izostanka, a ni presude zbog ogluhe. Dakle, stranke se ne mogu odrei svojih zahtjeva, priznati zahtjev protivne
stranke niti se nagoditi, a sud je ovlaten utvrivati i injenice koje stranke nisu iznijele te
moe odluiti da se dokazuju injenice koje
su stranke priznale u postupku. Smisao ovakvih zakonskih odredbi nije u zabrani stranakog disponiranja jer e sud na dispozicijama
stranaka zasnovati odluku ako ocijeni da su
one u skladu s interesima djece i drugih osoba koje nisu sposobne same se brinuti o sebi
i o svojim pravima i interesima, nego upravo
zatita prava i interesa tih osoba. U ovim je
136
postupcima uvijek doputeno izjavljivanje

revizije kao izvanrednoga pravnog lijeka protiv pravomone sudske odluke bez obzira na
vrijednost predmeta spora, a javnost je iskljuena. Takoer, o trokovima u ovim postupcima sud e odluiti slobodno, vodei rauna o
okolnostima sluaja i o ishodu postupka (lanak 272. Obiteljskog zakona).
6.2.
Dokazi u postupcima radi

utvrivanja i osporavanja
majinstva i oinstva
U parnicama radi utvrivanja ili osporavanja majinstva i oinstva dunost je suda utvrditi materijalnu istinu. U interesu je djeteta
utvrditi podrijetlo od majke i oca, a vrlo su
znaajne i pravne posljedice koje proistjeu
iz injenice da bioloka povezanost roditelja
i djeteta postoji ne samo stvarno nego i pravnim odnosom. U postupku pred sudom doputena je uporaba svih dokaznih sredstava,
koja mogu biti razliita s obzirom na specifinosti svakoga pojedinog sluaja.
Odredbama Zakona o parninom postupku odreeno je kako dokazivanje obuhvaa sve injenice koje su vane za donoenje odluke, a o tome koji e se dokazi izvesti
radi utvrivanja odlunih injenica, odluuje
sud. Ranije, do stupanja na snagu i poetka
primjene Obiteljskog zakona, u postupcima
radi utvrivanja i osporavanja majinstva i
oinstva najee su se izvodili dokazi pregledom isprava, rodnog i vjenanog lista, sasluanjem svjedoka i medicinskim vjetaenjima, a
zbog naravi pravnog odnosa znaajno je bilo
i izvoenje dokaza sasluanjem stranaka, bez
obzira na to to je taj dokaz Zakonom o parninom postupku odreen kao supsidijaran dokaz koji se izvodi kada nema drugih dokaza
ili, kad unato izvedenim drugim dokazima,

nisu dostatno utvrene vane injenice.
Spor radi utvrivanja oinstva djeteta roenog izvan braka zahtijeva najprije utvrivanje vremena koncepcije djeteta, kao i utvrivanja injenice je li u to vrijeme majka
odravala spolne odnose s osobom za koju u
tubi tvrdi da je otac djeteta, u emu je u praksi esto bitan dokaz upravo sasluanje stranaka. Nekadanja zakonodavstva apstraktno su
odreivala vrijeme zaea s obzirom na neprecizno odreenje trajanja trudnoe. Medicina,
biologija, genetika i druge znanstvene discipline svojim su dostignuima poveale znanja
o mogunosti znanstvenog dokazivanja majinstva i oinstva, zbog ega je, uz izvoenje
dokaza sasluanjem svjedoka, pregledom
isprava i drugih raspoloivih dokaza, sada upravo medicinskim vjetaenjima omogueno
s vrlo visokom vjerojatnou utvrditi ili iskljuiti majinstvo ili oinstvo odreene osobe.
Sukladno procesnom zakonu, sud e izvesti dokaz vjetaenjem kad je radi utvrivanja ili razjanjenja kakve injenice potrebno
struno znanje kojim sud ne raspolae. Uobiajeno je u postupcima radi utvrivanja majinstva i oinstva od zdravstvene ustanove u
kojoj je dijete roeno zatraiti podatak o pretpostavljenom vremenu koncepcije s obzirom
na vrijeme roenja djeteta te oekivano vrijeme poroaja. Ovisno o tome upuuju li ostali
dokazi dostatno na to da je djetetov bioloki
otac osoba ije se oinstvo utvruje, sud e odluiti o potrebnosti izvoenja dokaza medicinskim vjetaenjem. Prema izriitoj odredbi lanka 286. stavka 4. Obiteljskog zakona, u
parnicama radi utvrivanja majinstva i oinstva predujam za trokove vjetaenja isplatit
e se iz sredstava suda, bez obzira na to koja
je stranka predloila izvoenje spomenutog
dokaza. Na ovaj nain osigurano je da se injenino stanje odluno za ocjenu osnovanosti
tubenog zahtjeva potpuno i istinito utvrdi,
kako to nalau odredbe Zakona o parninom

postupku, u svrhu zatite interesa djeteta, s
obzirom na specifinost ovih postupaka.
Kao i svaki drugi dokaz, rezultat medicinskoga vjetaenja sud cijeni uzimajui u obzir
sve injenice i okolnosti. Pogrjeke u provedbi vjetaenja ne mogu se sasvim iskljuiti pa
je u praksi esto odreivanje novoga vjetaenja, imenovanjem novih vjetaka ili drugih
ustanova. Naime, vjetaenje uvijek mora biti
obrazloeno, a, ako su miljenje i nalaz vjetaka nejasni, nepotpuni ili u proturjenosti
sami sa sobom ili s izvienim okolnostima, a
ti se nedostatci ne mogu otkloniti ponovnim
sasluanjem vjetaka, obnovit e se vjetaenje s istim ili drugim vjetacima. Osim toga,
sukladno odredbama Zakona o parninom
postupku, ako u miljenju jednog ili vie vjetaka ima proturjenosti ili nedostataka ili se
pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog
miljenja, a ti se nedostatci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim sasluanjem vjetaka,
sud e zatraiti miljenje drugih vjetaka.
S obzirom na specifinost dokaznog postupka u parnicama radi utvrivanja majinstva i oinstva, u praksi je vrlo esto krunski
dokaz medicinsko vjetaenje, posebno ako
osoba ije se oinstvo utvruje osporava tubeni zahtjev, a izvoenje toga dokaza i pretpostavke odustanka od izvoenja sada su
podrobno propisani ve citiranim odredbama
lanka 292. Obiteljskog zakona.
Stupanjem na snagu i primjenom Obiteljskog zakona zakonodavac je odredio redoslijed izvoenja dokaza u postupcima radi
osporavanja majinstva i oinstva, upravo
u svrhu onemoguivanja odugovlaenja tih
postupaka i poveanja njihove efikasnosti i
ekonominosti, a radi zatite prava i interesa
djeteta, o emu je bilo rijei u prethodnom
tekstu.
Takvu inter venciju zakonodavca bez sumnje su omoguila znanstvena dostignua
137
suvremene medicine i sada ve nezamjenjiva

uloga primjene DNA-analize u pronalasku materijalne istine u postupcima radi osporavanja
(kao i utvrivanja) majinstva i oinstva. Upravo zahvaljujui preciznosti ove znanstvene
metode i vrlo visokom stupnju vjerojatnosti
(gotovo 100%-tnom) u kojem je mogue zakljuiti je li osoba roditelj malodobnoga djeteta, zakonom je bilo mogue propisati obvezu
suda da u postupcima osporavanja majinstva
i oinstva, prije poetka raspravljanja i izvoenja bilo kojega drugog dokaza, odredi izvoenje dokaza medicinskim vjetaenjem, a ako
iz medicinskog vjetaenja proizlazi da tuiteljica nije majka, odnosno da tuitelj nije
otac djeteta, odbijanje istaknutoga tubenog
zahtjeva u cijelosti.
6.3.
Znaenje primjene analize

DNA u medicinskim vjetaenjima u postupcima radi
utvrivanja ili osporavanja
majinstva i oinstva
Medicinsko vjetaenje, kao i izvoenje

drugih dokaza, odreuje sud koji vodi vjetaenje, oznauje vjetaku predmet o kojem je
potrebno dati nalaz i miljenje, postavlja mu
pitanja i, prema potrebi, trai objanjenja u
vezi s danim nalazom i miljenjem. Dunost
je suda, prije poetka vjetaenja, pozvati vjetaka da predmet vjetaenja briljivo razmotri, tono navede sve to opazi i nae te svoje
miljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima
znanosti i vjetine, pri emu je sud duan vjetaka upozoriti na posljedice davanja lanog iskaza. Ocjenjujui izvedene dokaze, sud e savjesno ocijeniti svaki izvedeni dokaz pojedinano
i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti te
138
na temelju takve ocjene izvesti zakljuak je li

neka injenica dokazana, to vrijedi i za ocjenu nalaza i miljenja sudskih vjetaka.
Do primjene analize DNA u medicinskim vjetaenjima u postupcima radi utvrivanja ili osporavanja majinstva i oinstva,
primjenjivane su metode ispitivanja kr vnih
grupa i faktora djeteta, majke i osobe za koju
se tvrdi da je otac, odnosno ije se oinstvo
osporava, kao i ispitivanja nasljednih biolokih osobina osoba za koje se tvrdi da su
najblie kr vnosrodniki povezane. Kr vne
ekspertize slue iskljuivanju, a ne utvrivanju oinstva, pri emu treba naglasiti kako
se smatra da je i ovo mogue u maksimalno
90% sluajeva, i to iznimno posebnim i sloenim metodama. Ispitivanje kr vnih grupa i
faktora sastoji se u vaenju i usporedbi kr vi
majke, djeteta i mukarca ije se oinstvo utvruje, odnosno, osporava, jer su kr vne grupe i
faktori konstantne bioloke osobine ovjeka
koje se po tzv. Mendelovu zakonu prenose
s roditelja na djecu. Za razliku od rezultata
ispitivanja kr vnih grupa i faktora na temelju
kojih se oinstvo moe samo iskljuiti, provoenjem antropolokoga vjetaenja mogue
je zakljuiti da dijete potjee od odreenog
mukarca. Antropoloko ili nasljedno bioloko vjetaenje podrazumijeva ispitivanje veega broja nasljednih svojstava za koja se zna
da ih, po Mendelovu zakonu nasljeivanja, dijete stjee od svojih biolokih roditelja. Ova
se metoda sastoji u mjerenju, usporeivanju
i fotografiranju odreenih morfolokih oznaka, uzimanju otisaka, razmatranju fizikih oznaka, svojstava djeteta, majke i mukarca ije
se oinstvo utvruje ili osporava, pri emu se
u obzir uzima vei broj elemenata na temelju
kojih se analizira podudarnost, odnosno odstupanja. Meutim, niti tom metodom nije
mogue doi do rezultata kojim bi se u svakom sluaju moglo utvrditi potjee li odreeno dijete od odreenog mukarca. Osim navedenih metoda, znaajna je i metoda odreiva-
nja nasljednih tkivnih gena sustava HLA, ali

ni tom metodom nije mogue uvijek utvrditi
bioloku vezu izmeu djeteta i osobe ije se
oinstvo utvruje ili osporava.
Tek primjena analize DNA od godine
1994. u Republici Hr vatskoj, u medicinskim
vjetaenjima u postupcima radi utvrivanja i
osporavanja majinstva i oinstva, omoguila
je znatno poveanje stupnja vjerojatnosti da
je odreena osoba bioloka majka ili bioloki
otac djeteta, odnosno iskljuenja mogunosti
da bi ta osoba mogla biti bioloki roditelj djeteta. Budui da svaki dio ljudskog tijela moe
biti uzorkom analize temeljnoga genetikoga
materijala (krv, dlaka, nokti, skeletni ostatci i
slino), zahvaljujui analizi DNA mogue je
utvrivati ili osporavati majinstvo i oinstvo
s vjerojatnou veom i od 99,99%, ak i u
odnosu na osobe umrle prije vie godina, to
je prije, uz primjenu tradicionalnih metoda,
bilo gotovo nezamislivo i nemogue[7].
Sloenost dokazivanja oinstva tradicionalnim metodama, do primjene analize DNA
u medicinskim vjetaenjima, dostatno je razvidna, primjerice, iz postupka koji se pred
Opinskim sudom u Splitu vodi radi utvrivanja oinstva jo od 1988. godine. U tom su
postupku do godine 2000. provedena ak tri
medicinska vjetaenja na temelju kojih, na
alost, uz ostale izvedene dokaze, nije bilo
mogue izvesti zakljuak o osnovanosti tubenog zahtjeva, odnosno o tome je li tuenik,
mukarac ije se oinstvo utvruje, doista bioloki otac djeteta.
Pr vo vjetaenje proveo je 24. svibnja
1988. Zavod za transfuziologiju Sarajevo. Metodom analize kr vnogrupnih sustava utvreno
je kako se tuenikovo oinstvo ne iskljuuje,
analizom HLA-sustava utvreno je takoer da
oinstvo nije mogue iskljuiti, analizom po
Essen-Molleru utvreno je oinstvo u stupnju
vjerojatnosti od 62%, uz napomenu da na djetetu nisu pronaene dominantne morfoloke
znaajke svojstvene samo njemu. Drugo vjetaenje provedeno je 27. rujna 1989. u Centru
za tipizaciju tkiva, Klinici za urologiju Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, i njime je utvren postotak vjerojatnosti od 70%
da je tuenik otac djeteta. Zakljuak u ovom
vjetaenju bio je da tuenik moe biti bioloki otac, da se ne moe iskljuiti od oinstva,
a premda je vjerojatnost oinstva tuenika izrazito niska, da nije mogue njegovo apsolutno
iskljuenje. Na osnovi rezultata odreivanja
gena HLA i ostalih kr vnih osobina utvreno
je kako od stotinu nasumce odabranih nesrodnih osoba, moe biti 91,20% iskljuenih od
oinstva djeteta.
S obzirom na navedene rezultate vjetaenja kojima nije bilo dostatno dokazano
oinstvo tuenika i prigovore stranaka, 4. listopada 1993. provedeno je novo vjetaenje
u Centru za tipizaciju tkiva u Ljubljani. U
nalazu i miljenju Centra utvreno je kako
se na temelju imunogenetike analize tkivnih
antigena sustava HLA smatra da je mogue
da je tuenik otac djeteta u izraunanoj kumulativnoj vjerojatnosti oinstva od 93,86%. Nakon izvoenja dokaza na osnovi medicinskih
vjetaenja provedenih u trima razliitim ustanovama ovlatenim za provoenje tih vjetaenja, budui da su stranke ustrajale u svojim prigovorima, a s obzirom na to da su i dalje postojali nepodudarnost, odreena proturjenost i
nesuglasje izmeu pojedinih vjetaenja, sud
je odluio izvesti dokaz novim medicinskim
vjetaenjem u svrhu potpunog i istinitog utvrivanja injeninoga stanja. Provedbom
vjetaenja od 5. lipnja 2000. u Odjelu za patologiju i sudsku medicinu Laboratorija za
sudsku i kliniku genetiku Klinike bolnice
Split, uz primjenu metode odreivanja DNA
polimorfizma, koja se zasniva na principu o
prijenosu genetikoga materijala s roditelja
na potomka, utvreno je da bi tuenik bio
otac djeteta s vjerojatnou ak od 99,998%.
139
To je vjetaenje provedeno analizom genskih

lokusa radi odgovora na dva pitanja: kolika je
statistika vjerojatnost da je tuenik stvarni
bioloki otac djetetu te kolika je vjerojatnost
nalaenja neke druge osobe u opoj populaciji
koja bi takoer mogla biti bioloki otac toga
djeteta, u konkretnom sluaju, tuitelja. Kako
to iz citiranog vjetaenja proistjee, struni
tim Odjela za patologiju i sudsku medicinu
Laboratorija za sudsku i kliniku genetiku
KB Split pri izradbi vjetaenja proveo je postupak izdvajanja DNA iz kr vi, umnoavanja
DNA, prikaza rezultata te analize rezultata i
statistike obradbe, na koji je nain utvreno
da bi tuenik bio bioloki otac djeteta, kako
je prije kazano, uz vjerojatnost od 99,998%, a
vjerojatnost nalaenja istoga genotipa utvrenog za tuenika u opoj populaciji Hr vatske,
procijenjena je s 1 : 38 904.
Iz navedenog je primjera mogue zakljuiti o napretku koji je u medicinska vjetaenja u postupcima radi utvrivanja i osporavanja oinstva unijela primjena analize
DNA. Zahvaljujui upravo mogunostima
ove znanstvene metode znatno je poboljana efikasnost dokazivanja u predmetnim
postupcima, kao i skraenje, ekonominost
postupaka te onemoguivanje zlouporabe
procesnih ovlatenja stranaka neosnovanim
prigovorima na provedena vjetaenja. Tonije, primjenom analize DNA u medicinskim
vjetaenjima olakano je provoenje dokaznog postupka i utvrivanje materijalne istine, uz napomenu da treba naglasiti kako e
i ovaj dokaz sud procjenjivati u kontekstu
ostalih izvedenih dokaza. Metoda analize
DNA u Republici Hr vatskoj primjenjuje se
tek nekoliko godina, no samo na Opinskom
sudu u Splitu, osim gornjega primjera, u veem broju postupaka potvren je zakljuak o
trajnom napretku koji je navedena metoda u
postupke radi utvrivanja i osporavanja oinstva unijela ponajprije svojom preciznou i
140
dostignuima (s obzirom na to da su postupci

radi osporavanja i utvrivanja majinstva vrlo
rijetki u praksi). Primjerice, u postupku radi
utvrivanja oinstva provedeno je vjetaenje
metodom tipizacije tkiva kojim je utvren
postotak vjerojatnosti da bi tuenik bio otac
djeteta u omjeru od 74%, da bi vjetaenjem
metodom odreivanja DNA-polimorfizma,
postotak vjerojatnosti da je tuenik otac djeteta bio izraen s ak 99,999 587 93%, to preciznost ove metode ini neupitnom.
Konano, u praksi je posebno znaajna
primjena metode analize DNA pri utvrivanju majinstva i oinstva osobe koja nije
iva, kada se tuba podnosi protiv njezinih
nasljednika (lanak 74. Obiteljskog zakona).
Zakonodavac je ograniio rokove u kojima se
moe podnijeti takva tuba precizirajui da
se tuba moe podnijeti u roku od godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka,
odnosno, otac djeteta ili u roku od 6 mjeseci od pravomonosti odluke o nasljeivanju.
No, budui da svaki dio ljudskog tijela moe
biti uzorkom radi analize temeljnoga genetikog materijala, primjenom analize DNA
mogue je dokazivati majinstvo i oinstvo i
umrle osobe, ak i dulje vrijeme nakon smrti
te osobe, ako su dostupni materijali kao to
su zubi, kosti, dlake, a, ako se radi o osobi umrloj prije kraeg vremena, i ouvana miina
ili neka druga tkiva. Za razliku od tradicionalnih metoda ispitivanja kr vnih grupa i faktora
te antropolokih vjetaenja, analizom DNA
iz ouvana genetikoga materijala umrle osobe, u velikome stupnju vjerojatnosti mogue je utvrditi bioloku povezanost izmeu
pretpostavljenog roditelja i djeteta. Dakle,
za sluaj objektivno mogue ekshumacije
tijela umrloga roditelja ije se majinstvo ili
oinstvo utvruje, sud rjeenjem odreuje
izvoenje dokaza medicinskim vjetaenjem
primjenom analize DNA iz ouvanog genetikog materijala umrloga roditelja. U situaciji
kad ekshumacija tijela umrle majke ili oca

nije mogua zbog objektivnih okolnosti (nedostupnost tijela, nemogunost ekshumacije
i slino), odnosno kad sudu nisu dostupni
ouvani genetiki materijali umrloga roditelja, mogue je odrediti i izvesti dokaz medicinskim vjetaenjem bliskih krvnih srodnika
nasljednika umrlog roditelja koji su (i ako
su) stranke u parnici. Potrebno je naglasiti da
te osobe, kao i inae stranke u postupcima
radi utvrivanja ili osporavanja majinstva ili
oinstva, nisu dune pristupiti vaenju krvi ili
uzimanju drugog materijala u svrhu provedbe
vjetaenja, a takvo njihovo postupanje sud
e cijeniti pri odluivanju o istaknutom tubenom zahtjevu u kontekstu ostalih izvedenih
dokaza i rezultata raspravljanja, u skladu s
odredbama lanka 8. Zakona o parninom
postupku.
Znaenje metode analize DNA u postupcima utvrivanja majinstva i oinstva inae, jest nezaobilazan i esto odluan dokaz,
posebno u okolnostima proturjenih iskaza
stranaka i svjedoka. Nije rijetkost da tuenik,
mukarac za kojega se tvrdi da je otac djeteta prigovara kako je majka u vrijeme koncepcije imala odnose s vie mukaraca (exceptio
plurium concubantium). U takvoj situaciji
moe od presudnoga znaenja biti visok stupanj vjerojatnosti utvren ovom metodom
vjetaenja, upravo zbog mogunosti da vie
osoba bude bioloki otac djeteta, neovisno
o tome jesu li sve te osobe stranke u postupku. Naime, s obzirom da mukarci za koje se
tvrdi da su s majkom u vrijeme koncepcije
imali odnose (konkubenti majke), u pravilu
nisu stranke u postupcima radi utvrivanja
ili osporavanja majinstva ili oinstva, sud
nema mogunost po slubenoj dunosti ili na
prijedlog stranaka odrediti izvoenje dokaza
medicinskim vjetaenjem tih osoba. Stoga
odluuje na temelju slobodne sudake ocjene
svih dokaza izvedenih u postupku, osobito,
lijenikih vjetakih nalaza i miljenja izraenih primjenom analize DNA parninih
stranaka.
Iz navedenih primjera i dosadanje prakse sa sigurnou moemo zakljuiti da je
definitivno i nedvojbeno primjena znanstvene metode analize DNA u medicinskim vjetaenjima u postupcima utvrivanja i osporavanja majinstva i oinstva trajan napredak
efikasnosti dokaznog postupka u ovim sporovima, to je stupanjem na snagu i primjenom
Obiteljskog zakona i formalno potvreno u
naemu pravnom sustavu.
Literatura
1. Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 116/03,
17/04, 136/04, i 107/07).
2. Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 162/98).
3. Zakon o braku i porodinim odnosima (Narodne
novine, broj 11/78, 45/89 i 59/90).
4. Zakon o parninom postupku (Narodne novine,
broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05).
5. Alini M, Bakari-Abramovi A, Hrabar D,

Hlaa N. Obiteljsko pravo, Zagreb 1994.
6. Alini M, Hrabar D, Jakovac-Lozi D, Kora A.
Obiteljsko pravo, Zagreb, 2006.
7. Primorac D, Schanfield SM, Primorac D. Application of forensic DNA in the legal system. Croat
Med J 2000; 41 (1):32-46.
141
7.
DNA-analiza u kaznenim
djelima protiv spolne
slobode i spolnoga
udorea
Gordan Mri i Petra Uvodi
Sadraj poglavlja
7.1.
7.2.
7.3.
7.4.
7.5.
7.1.
Opa razmatranja o kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnoga udorea . . . . 142
Tragovi u kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnoga udorea . . . . . . . . . . . . . . 145
7.2.1.
Kontaktni tragovi tekstilnih vlakana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
7.2.2.
Bioloki tragovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
7.2.2.2.
Izuzimanje biolokog materijala za DNA-analizu. . . . . . . . . . . . . . . . 147
7.2.2.3.
Izuzimanje nespornih uzoraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
7.2.2.4.
Izuzimanje spornih tragova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Sprjeavanje kontaminacije prilikom oevida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
7.3.1.
Lijeniki pregled rtve silovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
7.3.2.
Lijeniki pregled osobe osumnjiene za silovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
7.3.3.
Uvjeti adekvatnog uvanja uzoraka/tragova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
Sprjeavanje kontaminacije prilikom suenja corpora delicti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
7.4.1.
Pakiranje corpora delicti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
7.4.2.
Prijenos corpora delicti u laboratorij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Laboratorijsko ispitivanje biolokih tragova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
7.5.1.
Makroskopski pregled corpora delicti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
7.5.2.
Kvantitativno odreivanje DNA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
7.5.3.
Umnaanje DNA lananom reakcijom polimerazom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
7.5.4.
Vizualizacija umnoene DNA metodom kapilarne elektroforeze . . . . . . . . . . . . 158
7.5.5.
Rezultati DNA-analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
7.5.6.
Izraunavanje uestalosti genotipa na temelju rezultata analize DNA . . . . . . . 161
Opa razmatranja o
kaznenim djelima protiv
spolne slobode i spolnoga
udorea
Zatita slobode odluivanja (samoodreenje) u spolnom ivotu i spolnog morala
142
propisana je kaznenim djelima protiv spolne

slobode i spolnog udorea. Kaznena djela
protiv spolne slobode i spolnog udorea [1]
odnose se na sljedea kaznena djela:
a) silovanje,
b) spolni odnoaj s nemonom osobom,
c) prisila na spolni odnoaj,
d) spolni odnoaj zlouporabom poloaja,
Primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuu
e) spolni odnoaj s djetetom,

f) bludne radnje,
g) zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom,
h) podvoenje,
i) iskoritavanje djece ili maloljetnih osoba
za pornografiju,
j) upoznavanje djece s pornografijom,
k) djeja pornografija na raunalnom sustavu i mrei [2]
l) rodoskvrnue.
U komentaru Kaznenoga zakona autora
Berislava Paviia i Petra Veia [3] kaznena
djela protiv spolne slobode i spolnog udorea prema objektu zatite razvrstana su u dvije skupine:
a) kaznena djela protiv spolne slobode
b) kaznena djela protiv spolnog udorea.
Kaznena djela protiv spolne slobode su
kaznena djela silovanja, spolnog odnoaja s nemonom osobom, prisile na spolni odnoaj,
spolnog odnoaja zlouporabom poloaja, spolnog odnoaja s djetetom i bludnih radnji.
Kaznena djela protiv spolnog udorea su
kaznena djela zadovoljavanja pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom, podvoenje,
iskoritavanje djece i maloljetnih osoba za
pornografiju, upoznavanje djece s pornografijom i rodoskvrnue. Motiv kaznenih djela
protiv spolne slobode i spolnog udorea je
zadovoljavanje spolnog nagona.
Udio prijavljenih kaznenih djela protiv
spolne slobode i spolnog udorea u razdoblju 1998. 2006. (podatci Informacijskog
sustava MUP-a Republike Hrvatske) (tablica
7-1) u odnosu na ukupan broj kaznenih djela na podruju Republike Hrvatske kree se
prosjeno oko 0,72 %. Od ukupnog broja kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog
udorea u razdoblju 1998. 2006. prosjeno
33,39% ine bludne radnje, 20,53% silovanja, 15,63% zadovoljavanje pohote pred dje-
tetom ili maloljetnom osobom, 10,25% spolni odnoaj s djetetom, 5,82% podvoenje,
3,87% iskoritavanje djece ili maloljetnih
osoba za pornografiju, 3,45% upoznavanje
djece s pornografijom, 2,76% spolni odnoaj
s nemonom osobom, 1,59% rodoskvrnue,
1,34% spolni odnoaj zlouporabom poloaja,
0,77% djeja pornografija na raunalnom sustavu i mrei, 0,61% prisila na spolni odnoaj.
Promatrajui brojnost pojedinih kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnoga
udorea na podruju Republike Hr vatske,
najea su kaznena djela bludne radnje i silovanje. Osnovna forenzina teorija kae da im
doe do kontakta dviju osoba ili predmeta dolazi do meusobne izmjene materijala. To je
posebice vano kad se govori o seksualnim
deliktima, a nadasve o kaznenom djelu silovanja, gdje su tvari koje meusobno izmjenjuju
rtva i poinitelj tragovi koji se analiziraju u
forenzinim znanstvenim laboratorijima. Vlasi kose, dlake, krv, sperma, slina, epitelne stanice, tekstilna vlakna i drugi tragovi koji zaostaju nakon poinjenja silovanja nedvojbeno
su tragovi koji dovode, primjenom najnovijih
metoda i instrumentarija u forenzinim znanstvenim laboratorijima, do otkrivanja i identificiranja poinitelja kaznenog djela.
Silovanje je kazneno djelo koje ini osoba
koja drugu osobu uporabom sile ili prijetnje
da e izravno napasti na njezin ivot ili tijelo
ili na ivot ili tijelo njoj bliske osobe prisili na
spolni odnoaj ili s njim izjednaenu spolnu
radnju. Kvalificirani, odnosno tei oblik kaznenoga djela silovanja bit e ako npr. poinitelj kazneno djelo izvri na osobito okrutan
ili osobito poniavajui nain, ili ako je istom
prigodom prema istoj rtvi poinjeno vie
spolnih odnoaja ili s njim izjednaenih spolnih radnji od vie poinitelja, ako je prouzroena smrt silovane osobe, ili je teko tjelesno
ozlijeena, ili joj je zdravlje teko narueno, ili
je silovana enska osoba ostala trudna. Poini-
DNA u kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnoga udorea
143
Tablica 7-1. Kaznena djela protiv spolne slobode i spolnoga udorea u razdoblju od 1998. 2006.
(podatci Informacijskog sustava MUP-a Republike Hrvatske)
Glava Kaznena djela protiv
/ l. spolne slobode i
XIV spolnog udorea
1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

342
480
615
526
461
597
527
622
610
188
Silovanje
88
94
128
95
88
156
107
99
126
189
Spolni odnoaj s
nemonom osobom
13
19
10
14
12
21
12
11
20
190
Prisila na spolni odnoaj
191
Spolni odnoaj zlouporabom poloaja
10
12
192
Spolni odnoaj s
djetetom
42
39
47
56
52
57
58
71
68
193
Bludne radnje
100
152
248
183
155
178
157
219
204
194
Zadovoljavanje pohote pred djetetom ili

maloljetnom osobom
56
77
123
104
51
61
95
95
85
195
Podvoenje
18
37
16
29
34
48
42
30
24
196
Iskoritavanje djece ili

maloljetnih osoba za
pornografiju
15
16
23
31
37
26
18
18
197
Upoznavanje djece s
pornografijom
10
23
19
19
22
45
13
197a
Djeja pornografija na
raunalnom sustavu i
mrei
12
25
198
Rodoskvrnue
15
telj ili poinitelji kaznenoga djela silovanja

kao i njihove rtve mogu biti osobe obaju
spolova (muke ali i enske osobe). injenica
eventualnog postojanja braka ili izvanbrane
zajednice, za postojanje djela nije presudna.
Svaki spolni in pri kojem mukarac uvodi erigirani penis u tjelesnu upljinu svoga
enskog ili mukoga seksualnog partnera i
tamo izvodi snoajne radnje u irem smislu
prema medicinskoj enciklopediji je spolni
snoaj (coitus) [4]. Ta upljina moe biti vagi-
144
11
na, kada govorimo o vaginalnom snoaju, ili

snoaju u uem smislu, anus, ako imamo analni snoaj, ili usna upljina kada postoji oralni
snoaj. Bez obzira na spol, svaka penetracija
erigiranoga penisa u analni ili oralni otvor
rtve u svrhu zadovoljavanja spolnog nagona
bez dvojbe jest radnja izjednaena sa spolnim
odnoajem. Pod pojmom bludnje radnje
misli se na sve one radnje koje se ne mogu opisati pojmom spolnoga odnoaja ili s njim izjednaene spolne radnje, a kojima se zadovoljava
spolni nagon razliitim nainom od spolnog

odnoaja ili s njim izjednaene radnje [5].
7.2.
Tragovi u kaznenim
djelima protiv spolne
slobode i spolnoga
udorea
Silovanje je kazneno djelo ije je obiljeje

prijetnja i uporaba fizike sile koja na rtvi i
poinitelju ostavlja tragove nasilja, a koji su
bitno razliiti od tragova koji se nalaze pri
dobrovoljnom snoaju [6].
Uporaba fizike sile i prijetnje fizikom silom, orujem ili oruem od strane poinitelja
kaznenoga djela silovanja, te pruanje otpora,
tj. otimanje poinitelju od strane rtve svakako pridonosi brojnosti tragova koji se mogu
pronai forenzinom obradbom rtve silovanja, poinitelja silovanja i mjesta dogaaja.
Tragove u kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnoga udorea treba traiti
na:
rtvi
poinitelju
mjestu poinjenja kaznenoga djela
odjei koju su u trenutku poinjenja
kaznenoga djela na sebi imali rtva i
poinitelj
oruju, oruu i predmetima kojima je
izvrena prijetnja, prisila ili nanoenje
tjelesnih ozljeda
fotografijama, videovrpcama, CD-ima,
DVD-ima, raunalu, i dr.
U uvjetima meusobnog kontakta i primjene fizike sile poinitelja prema rtvi, tragovi koji se mogu analizirati u forenzinim
znanstvenim laboratorijima su:
1. kontaktni tragovi tekstilnih vlakana
2. bioloki tragovi
3. tragovi papilarnih linija

4. ostali tragovi (tragovi uporabe sile, oruje, orue, uporabni predmeti i sl.)
7.2.1.
Kontaktni tragovi tekstilnih

vlakana
Oni odjevni predmeti koje je u vrijeme

izvrenja djela rtva imala na sebi i koji su bili
u kontaktu s odjeom i tijelom poinitelja i
mjestom dogaaja, pravo su bogatstvo tragova koji se obino mogu pronai. Na vanjskim
dijelovima odjee rtve mogue je pronai
tragove tekstilnih vlakana odjee poinitelja. Odjeu koju je rtva nosila u vrijeme dogaaja potrebno je to prije izuzeti kako ne bi
dolo do gubitka i kontaminacije tragova koji
se nalaze na odjei.
Izuzimanje odjevnih i uporabnih predmeta, te obue oteene i osumnjiene osobe potrebno je obaviti neposredno nakon izvrenja
kaznenoga djela (tablica 7-2.) ili to je prije
mogue. Ukoliko izuzeti odjevni i uporabni predmeti oteene i osumnjiene osobe
nisu suhi, iste je potrebno osuiti na sobnoj
temperaturi u odvojenim prostorijama na
istim podlogama. Obvezno, nakon svakoga
suenja, podloge treba oistiti sredstvom za
dezinfekciju kako bi se izbjegla mogunost
kontaminacije. Nakon svakog izuzimanja
pojedinog uzorka materijala za komparativno vjetaenje tragova tekstilnih vlakana,
rezanja noktiju ili izuzimanja sadraja ispod
njih, te obljepljivanja dlanova, odjevnih predmeta i/ili mjesta dogaaja, nuno je oprati i
dezinficirati pribor (kare, pincete, skalpele
i dr.), kako bi se izbjegla mogunost kontaminacije materijala vjetaenja. Smatra se
iznimno vanim onemoguiti svaki kontakt
izmeu oteene i osumnjiene osobe ili njihovih odjevnih/uporabnih predmeta, nakon
poinjenja kaznenoga djela.
145
146
mikrotragovi s
dlanova i prstiju ruku
sredstvo izvrenja
strjelicom
brojem
fotografijom
unos u IKTP
strjelicom
brojem
fotografijom
unos u IKTP
Fiksiranje
strjelicom
brojem
fotografijom
unos u IKTP
komadi mate- strjelicom
rijala (tkanine, brojem
pletiva i dr.)
fotografijom
unos u IKTP
tekstilna vlakna strjelicom
brojem
fotografijom
unos u IKTP
mikrotragovi
strjelicom
s mjesta do brojem
gaaja (pojedi- fotografijom
nana tekstilna unos u IKTP
vlakna)
nokti ili sadraj strjelicom
ispod noktiju
brojem
(ako su nokti
fotografijom
prekratki za re- unos u IKTP
zanje)
Vrsta uzorka
odjevni ili uporabni predmeti
i obua
u papirnatu vreicu odgovarajue veliine
rukavicama za jednokratnu uporabu

pincetom (nedostupno mjesto)
Obiljeivanje
urudbeni broj
broj izuzetog uzorka
mjesto izuzimanja
potpis tehniara
urudbeni broj
mjesto izuzimanja
potpis tehniara
urudbeni broj
mjesto izuzimanja
potpis tehniara
urudbeni broj
mjesto izuzimanja
potpis tehniara
urudbeni broj
ime i prezime predmetne
osobe
oznaka ruke izuzimanja
potpis tehniara
urudbeni broj
ime i prezime predmetne
osobe
oznaka ruke izuzimanja
potpis tehniara
osueno sredstvo izvrenja paki- urudbeni broj
rati u papirnatu vreicu odgova- broj izuzetog uzorka
rajue veliine
mjesto izuzimanja
ako se radi o otrom predmetu, ime i prezime vlasnika
sjeivo dobro zatititi
potpis tehniara
prozirnim ljepljivim trakama irine 5 cm i duljine pravilno presavinute (ne zguvane) trake pakirati u papirnatu
oko 30 cm, rukavicama za jednokratnu uporabu
vreicu odgovarajue veliine
ako se izuzima s tekstilne povrine obvezno izuzeti nesporni uzorak materijala veliine otprilike 1
cm2 (zastupljene sve boje po osnovi i potki)
rezanje (odvojeno lijeva i desna ruka) istim o- odrezane nokte (ili izuzeti sadrtrim karicama u rukavicama za jednokratnu upoaj ispod noktiju) umotati u bijerabu na bijeli isti papir, ili ako su nokti prekratki
li papir na kojem je izuzimano i
za rezanje, vrhom sterilnog drvenog tapia izupakirati u papirnate vreice odzeti sadraj ispod noktiju u rukavicama za jednogovarajue veliine
kratnu uporabu, na bijeli isti papir
prozirnim ljepljivim trakama irine 5 cm i duljine pravilno presavinute (ne zguvaotprilike 15 cm, rukavicama za jednokratnu upone) trake pakirati (odvojeno lijerabu
va i desna ruka) u papirnatu vreicu odgovarajue veliine
uzorak osuen na sobnoj temperaturi pakirati u papirnate vree

odgovarajue veliine
Pakiranje
uzorak osuen na sobnoj temperaturi pakirati u papirnate vree
odgovarajue veliine
Izuzimanje
Tablica 7-2. Nain izuzimanja tragova i uzoraka s mjesta dogaaja za vjetaenje kontaktnih tragova
Da bi se to postiglo, potrebno je poduzeti sljedee:

iskljuiti mogunost da ovlatena osoba
(kriminalistiki tehniar) koja je bila na
mjestu dogaaja dolazi u kontakt s odjevnim ili uporabnim predmetima oteene
ili osumnjiene osobe;
odjeu oteene i osumnjiene osobe moraju zasebno izuzimati dvije osobe u odvojenim prostorijama, bez mogunosti
meusobnog kontakta;
iskljuiti mogunost da osobe koje sudjeluju u pretrazi stana, kue ili osobnog vozila, kasnije budu u kontaktu sa vlasnicima ili korisnicima istih;
sve slubene osobe koje se nalaze na mjestu
dogaaja ili dolaze u bilo kakav kontakt
sa odjevnim i/ili uporabnim predmetima
oteene/osumnjiene osobe moraju obvezno nositi propisanu zatitnu opremu
(zatitni jednokratni kombinezon, zatitnu kapu, rukavice za jednokratnu uporabu, specijalne navlake za zatitu obue
i jednokratnu zatitnu masku za nos i usta).
7.2.2.
Bioloki tragovi
Kad u forenzinoj analizi govorimo o biolokim tragovima najee se misli na tragove

humanog podrijetla. Takav pristup tragovima
biolokog podrijetla posljedica je spoznaje da
je kazneno djelo poinio ovjek i da poinitelja treba to prije otkriti.
U kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnoga udorea, najee, jedini
svjedoci kaznenoga djela jesu oteena osoba i
poinitelj(i). Ovakva kaznena djela tipina su
kontaktna djela s prijenosom tragova s poinitelja na rtvu odnosno sa rtve na poinitelja,
te na poinitelja i rtvu s mjesta dogaaja i obratno. U veini sluajeva oteena osoba nije u
stanju dati opis poinitelja, stoga odluujuu

ulogu imaju bioloki tragovi ljudskoga podrijetla kao to su: krv, slina, sperma, epitelne
stanice, dlake i kosa poinitelja i rtve izuzeti s mjesta dogaaja. Dakle, osnovni zadatak
je osigurati tragove i samim time osigurati
materijalne dokaze o poinitelju, rtvi, te o
mjestu i nainu izvrenja djela [7]. Potrebno
je odmah izuzeti odjevne predmete rtve koji
su u vrijeme izvrenja djela bili u kontaktu s
poiniteljem kako bi se na njima osigurale vlasi kose, dlake i ostali tragovi koji mogu otpasti i biti nepovratno izgubljeni. Ako je rtva
odjevena u istu odjeu koju je nosila u vrijeme dogaaja, ne bi trebalo dopustiti da se u
toj odjei odvede lijeniku, ukoliko lijenik
nije upoznat s kriminalistikom vrijednou
tragova i nainom izuzimanja istih. U pravilu bi trebalo, neposredno nakon to rtva da
iskaz, izuzeti odjevne predmete uz asistenciju
policijske slubenice ili policijskog slubenika
[6]. Ovisno o protoku vremena na isti se nain
izuzimaju i odjevni predmeti poinitelja. Kako bi se osigurali odgovarajui dokazi na tijelu
rtve potrebno je to prije obaviti medicinski
pregled rtve: opi i ginekoloki, te prema potrebi sudskomedicinski. Isto je tako potrebno
to prije obaviti tjelesni pregled osumnjienika, te medicinski i prema potrebi sudskomedicinski pregled, te pristupiti provoenju oevida na mjestu dogaaja [7].
7.2.2.2.
Izuzimanje biolokog materijala za

DNA-analizu
U prethodnim poglavljima jasno su

prikazani osnovni imbenici na kojima se
zasniva standardna forenzina DNA-analiza. U sklopu ovoga poglavlja te su osnove
razmotrene s gledita njihove primjene u svakodnevnim aktivnostima konkretnoga laboratorijskoga posla, tj. u svjetlu onoga s ime
se uposlenici jednoga laboratorija, u ovome
sluaju DNA-laboratorija Centra za krimina-
147
listika vjetaenja Ivan Vueti, MUP-a

Republike Hrvatske, svakodnevno susreu.
Ope upute za izuzimanje biolokih tragova

Ove upute sadravaju ope podatke o
potrebnom priboru i postupcima izuzimanja, prijenosa i rukovanja uzorcima i tragovima za DNA-analizu, a odnose se na sve
tipove kaznenih djela kod kojih je mogue
pronai zaostale tragove biolokog materijala
poevi od ubojstava, seksualnih zloina do
razbojnitava, kraa itd. Tragove izuzimaju
samo osobe ovlatene od strane pravosua ili
policije poevi od lijenika pa do policijskih
slubenika odgovarajue izobrazbe.
Europska mrea forenzinih znanstvenih instituta (ENFSI) jest organizacija koju
priznaje i Europska unija kao strunu organizaciju koja je zaduena na razini Europe
za propisivanje, unificiranje i harmonizaciju
forenzinih metoda rada. Ova organizacija u
radnim skupinama definira forenzine radne
zadae i okvire razultata u kojima se pojedine
analize moraju kretati. Isto tako briga ove organizacije jest i provoenje akreditacijskih i
certifikacijskih postupaka u laboratorijima
koji su lanovi ove organizacije.
7.2.2.3.
Izuzimanje nespornih uzoraka
Nesporni uzorak biolokoga materijala

izuzima se od osobe za koju postoji osnovana
sumnja da je poinila kazneno djelo, oteene
osobe radi utvrivanja njene istovjetnosti, te
od lanova obitelji u svrhu utvrivanja istovjetnosti mrtvog tijela. Obvezatno nesporni uzorak biolokog materijala izuzima doktor medicine ili neka druga struna osoba zdravstvene
ustanove u nazonosti ovlatenog slubenog
djelatnika MUP-a i pod njegovim izravnim
nadzorom prema Pravilniku o nainu uzimanja uzoraka biolokog materijala za analizu
deoksiribonukleinske kiseline [8] (tablica
148
7-3). Isti se na mjestu izuzimanja pakiraju u

papirnate omote koje odmah nakon zatvaranja moraju biti ovjereni peatom ustanove i
potpisane od ovlatene medicinske osobe, a
zatim predane ovlatenom djelatniku MUPa. Uzorci za eliminaciju su nesporni uzorci
izuzeti od svih osoba koje su bile ukljuene
u proces obradbe. Oni ukljuuju policijske
slubenike, ekipu za oevid na mjestu dogaaja, sve osobe koje su na mjesto dogaaja
dole s ovlatenjem ili bez njega, sve osobe koje su imale kontakt s materijalom vjetaenja,
te laboratorijsko osoblje. DNA-profili tih osoba slue kako bi se eliminirale sluajne kontaminacije tragova s mjesta dogaaja.
Postupak izuzimanja nespornih uzoraka:
Osoba koja izuzima nesporni uzorak mora nositi rukavice za jednokratnu uporabu za vrijeme izuzimanja.
Kad se otvori komplet za izuzimanje uzoraka mora se provjeriti i da li se u njemu
nalazi sve to je na priloenom popisu navedeno, te slijediti priloene upute.
Ako se za vrijeme izuzimanja uzoraka
dogodi da uzorak padne na bilo koju povrinu u prostoriji, sve treba baciti, uzeti
novi komplet i izuzeti uzorak.
Nakon to je uzorak uspjeno izuzet, sav
pribor s mjesta izuzimanja i rukavice koje
su se rabile treba pokupiti i baciti na za to
predvieno mjesto.
Na priloeni obrazac potrebno je upisati
sve traene podatke o osobi kojoj je izuzet nesporni uzorak.
Izuzeti nesporni uzorak (nakon to je osuen) i obrazac stave se u papirnati omot
namijenjen slanju u laboratorij.
7.2.2.4.
Izuzimanje spornih tragova
Sporne tragove pronaene na mjestu dogaaja izuzimaju ovlateni djelatnici MUP-a
Tablica 7-3. Vrste, nain izuzimanja, pakiranje i uvanje nespornih uzoraka za DNA-analizu do dostave
u laboratorij
Vrsta uzorka
Nain izuzimanja
Pakiranje i uvanje
krv
ubodom u jagodicu prsta prikupiti 45 kapi

krvi na filtar-papir (FTA-kartica) ili sterilnu
gazu
osueno pakirati u papirnati omot i

adekvatno uvati do dostave u laboratorij*
kosa ili dlake
iupati s korijenom minimum 15 vlasi kose

ili dlaka
osuiti na komadiu bijelog papira,

pakirati u papirnati omot i adekvatno uvati do dostave u laboratorij*
bris bukalne
sluznice
osoba mora prethodno isprati usnu upljinu osueno pakirati u papirnati omot i
adekvatno uvati do dostave u labo23 puta s pitkom vodom, a zatim se na za
to posebno dizajniran sterilni tapi s visoko ratorij*
upijajuim papirom izuzme bris stanica bukalne sluznice otrijim struganjem stijenke usne
upljine (68 zahvata na jedan bris).
postmortalni
uzorci izuzeti
pri obdukciji:
krv
kosa/dlake
tkivo
kosti/zubi
namakanjem filtar-papira ili komadia sterilne gaze u krv veih krvnih ila u dostupnoj
tjelesnoj upljini ili prikupiti 45 kapi krvi na
filtar-papir (FTA-kartica)
iupati s korijenom minimum 15 vlasi kose
ili dlaka
komadi tkiva veliine 1 cm3 koje nije
zahvaeno trulenim promjenama
komadi bedrene kosti ili 23 zdrava zuba
osueno pakirati u papirnati omot i

osuiti na komadiu bijelog papira,
pakirati u papirnati omot i adekvatno uvati do dostave u laboratorij*
odmah zalediti i zaleeno dostaviti
u laboratorij*
odmah zalediti i zaleeno dostaviti
u laboratorij*
*uvjeti adekvatnog naina uvanja i dostave uzoraka/tragova opisani su u daljnjem tekstu
(kriminalistiki tehniari). Hitnost glede pronalaenja tragova silovanja i njihova izuzimanja diktirana je time to bioloki tragovi vrlo
brzo postaju identifikacijski nepodobni, posebno ako je mjesto izvrenja kaznenog djela
izloeno djelovanju atmosferilija. Vrste spornih tragova, te njihovo izuzimanje, pakiranje
i uvanje opisani su u tablici 7-4. Prilikom
obavljanja oevida kriminalistiki tehniari
moraju nositi sljedeu zatitnu opremu: zatitni jednokratni kombinezon, zatitnu kapu,
rukavice za jednokratnu uporabu, specijalne
navlake za zatitu obue i jednokratnu zatitnu masku za nos i usta. Koveg za izuzimanje biolokih tragova (slika 7-1) pri oevidu
sadrava:
popis sadraja kovega
Slika 7-1. Koveg za izuzimanje biolokih tragova na oevidu.
149
upute o nainu izuzimanja tragova

rukavice za jednokratnu uporabu
kare i skalpele
pincete
boicu sa 70%-tnim etanolom ili drugim
sredstvom za dezinfekciju
pribor za pisanje i oznaivanje
papirnate omote za corpora delicti
kartonske kutijice (perforirane) za suenje izuzetih tragova
sterilne vatirane tapie
boicu s destiliranom vodom
testove za preliminarno dokazivanje prisutnosti kr vi
testove za preliminarno dokazivanje prisutnosti sperme
sterilne papirnate tapie za izuzimanje

nespornih uzoraka stanica bukalne sluznice
FTA-kartice za izuzimanje nespornih uzoraka kr vi
jedinstveno oznaene naljepnice s brojevima ili bar-kodovima
papirnate vree za zavrno pakiranje corpora delicti.
Sve tjelesne tekuine treba tretirati kao

potencijalno infektivne. Bilo kakva ozljeda
u obliku otvorene rane na rukama treba biti
zatiena vodonepropusnim omotom i rukavicama. Ruke treba prati vrlo esto, a osobito
pri poetku i zavretku obradbe jedne cjeline,
Tablica 7-4. Vrste, nain izuzimanja, pakiranje i uvanje spornih tragova za DNA-analizu do dostave
u laboratorij
Vrsta traga
Nain izuzimanja
Pakiranje/uvanje
krv, sekret iz nosa, iz plua,

slina, sperma s mjesta dogaaja
izuzeti iskljuivo sterilnim vatiranim

tapiem navlaenim s minimalnom
koliinom destilirane vode (ako je
trag osuen) nastojei to manje zadirati u podlogu
osueno pakirati u papirnati omot i adekvatno uvati

do dostave u laboratorij*

ispljuvak, sperma na odjei i
predmetima koje je mogue
dostaviti u laboratorij
odjeu ili predmete s tragovima

osuiti na sobnoj temperaturi i cijele
dostaviti


ispljuvak, sperma na drvenim drkama, letvama, korodiranim dijelovima orua, betonu, asfaltu, cigli, zidovima,
gumi, prirodnoj i umjetnoj
koi, travi, granju, liu i sl.
to prije izuzeti s podloge iskljuivo

na sterilni, navlaeni vatirani tapi
nastojei to manje zadirati u podlogu jer ove podloge nepovoljno
utjeu na trag


ispljuvak, sperma na podlogama od nehrajueg elika
tragove izuzeti ili predmete s tragovima osuiti na sobnoj temperaturi i

cijele dostaviti

kondom
cijeli kondom izuzeti (zajedno s tekuinom koja se u njemu nalazi) i

staviti u sterilnu plastinu vreicu,
ako u/na kondomu nema tekuine
osuiti ga na sobnoj temperaturi
HITNO s mjesta dogaaja

(u prijenosnom hladnjaku)
dostaviti u laboratorij*
150
Tablica 7-4. Vrste, nain izuzimanja, pakiranje i uvanje spornih tragova za DNA-analizu do dostave
u laboratorij
Vrsta traga
Nain izuzimanja
Pakiranje/uvanje
tkiva, organi, kosti
prikupiti komadie tkiva, organa ili

kostiju u sterilne spremnike, posudice, ili epruvete
odmah zalediti i zaleeno

(u prijenosnom hladnjaku)
krv, slina, sekret iz nosa, iz

plua, sperma s tijela osobe
izuzeti iskljuivo na sterilni, navlaeni vatirani tapi nastojei to

manje strugati po koi!!!

kosa i/ili dlake
izuzeti pincetom tako da se kosa i/ili

dlake ne otete i da se ne dodiruje
korijen kose i/ili dlake.
osuiti na komadiu bijelog

papira, pakirati u papirnati
omot i adekvatno uvati do
dostave u laboratorij*
opuci
izuzeti s pincetom tako da se ne dodiruje dio filtra koji je bio u kontaktu

s usnom upljinom

tragovi stanica usne upljine

s aa, boca i pribora za jelo
izuzeti na navlaeni vatirani tapi

snanim brisanjem dijelova koji su
bili u kontaktu s usnom upljinom

tragovi epitelnih stanica s

hrapavih povrina i otrih
rubova predmeta predmeta
koji slue iskljuivo za osobnu uporabu
izuzeti na navlaeni vatirani tapi

snanim brisanjem dijelova koji su
bili u kontaktu s rukama ili drugim
nezatienim dijelovima koe

feces
ne izuzimati
ne dostavljati u laboratorij*
mokraa
izuzeti samo ako je naena u posudi; dobro promukati posudu i preliti mokrau u odgovarajuu, sterilnu
plastinu boicu
mokrau ne izuzimati iz zahodske
koljke
uvati u hladnjaku i u prijenosnom hladnjaku dostaviti u laboratorij*
ljudski ostatci
(kosti i/ili zubi)
izuzeti, oistiti od tragova zemlje ili

osuiti ako su vlani
komadi butne (ili druge

najdeblje kosti) i 23 zdrava
zuba pakirati u papirnate
omote, i adekvatno uvati
i u prijenosnom hladnjaku
tragovi epitelnih stanica ili sluznica sa ileta, aparata za brijanje, etkica za zube, akalica,
seksualnih pomagala i sl.
ne izuzimati tragove ve predmete


tragovi stanica usne upljine

s gume za vakanje
ne izuzimati tragove ve predmete

osuenu gumu za vakanje

staviti na papir, zamotati i
pakirati u papirnati omot i
*uvjeti adekvatnog naina uvanja i dostave uzoraka/tragova opisani su u daljnjem tekstu
151
prije stanke za objed i na zavretku cjelokupne obradbe.
7.3.
Sprjeavanje
kontaminacije prilikom
oevida
Zbog osjetljivosti analize DNA nuno

je noenje propisane zatitne opreme kao to
su zatitni jednokratni kombinezon, zatitnu kapu, rukavice za jednokratnu uporabu,
specijalne navlake za zatitu obue i jednokratnu zatitnu masku za nos i usta, kako ne
bi dolo do kontaminacije epitelom, slinom,
prhuti, kosom i sl. osobe koja izuzima tragove (slika 7-2). Redoslijed oblaenja zatite je
sljedei: maska za lice stavlja se pr va, da bi
se izbjegla mogua kontaminacija zatitnog
odijela ili rukavica, zatim stavljamo kapu, oblaimo jednokratno zatitno odijelo, nazuvke
za obuu i na kraju navlaimo rukavice.
Pravila struke nalau da se nikad u ruke
ne uzimaju dva predmeta ili traga istodobno.
Na mjesto dogaaja treba donijeti propisane
papirnate omotnice i vree u koje e se spremiti izuzeti tragovi. Ne smije se dopustiti da
na bilo koji nain corpora delicti rtve doe u
kontakt s corpora delicti osumnjienika. Potrebno je mijenjati rukavice za jednokratnu upotrebu nakon svakog kontakta s corpora delicti,
a obvezna je prilikom rukovanja s corpora delicti koji potjee od oteene tj. osumnjiene
osobe. Izmeu svakog koritenja pribor (kare, pinceta i ostali pribor) potrebno je dobro
obrisati vatom natopljenom 70%-tnim etanolom.
7.3.1.
Lijeniki pregled rtve

silovanja
S obzirom na to da su dokazi u vezi sa silovanjem osjetljivog i prolaznog karaktera rtvu
152
Slika 7-2. Zatitna oprema za jednokratnu uporabu.
treba to prije odvesti u zdravstvenu ustanovu u pratnji policijskih slubenika. Lijenika

koji pregledava rtvu policijski slubenici moraju upoznati s onim to znaju o sluaju i to
moe biti korisno u pronalaenju i osiguranju
materijalnih dokaza na rtvi.
Opi pregled sastoji se od podrobnog opisa ozljeda u smislu njihove veliine, naravi i
starosti.
Ginekoloki pregled rtve ukljuuje pregled bedara i stranjice kako bi se evidentirale eventualne ozljede. Teite ginekolokog
pregleda je pregled usmina, djevinjaka,
rodnice i ua maternice [7]. Lijenik s pomou medicinskoga kompleta (Paketi A
oteena osoba) (slika 7-3) prilagoenoga
Slika 7-3. Medicinski kompleti za izuzimanje biolokih tragova pri kaznenom djelu silovanja ili bludnih
radnji (Paketi A oteena osoba, Paketi B osumnjiena osoba).
potrebama medicinske obradbe osobe po nalogu policije u sluajevima seksualnih zloina

izuzima sljedee: omot 1A nesporni uzorak
kr vi na FTA-karticu, omot 2A kosu eljanjem na arak istoga papira s pomou eljia
za jednokratnu uporabu, omot 3A stidne
dlake eljanjem na arak istoga papira s pomou eljia za jednokratnu uporabu, omot
4A nesporni uzorak stidnih dlaka izuzetih
upanjem, omot 5A nesporni uzorak kose
upanjem, omot 6A vaginalni, rektalni i
oralni bris koji se izuzimaju s pomou sterilnih vatiranih tapia, omot 7A odrezane
nokte desne i lijeve ruke (odrezani nokti se pakiraju zasebno u omot 7AL odrezani nokti
lijeve ruke i 7AD odrezani nokti desne ruke) i omot XA gaice koje je nosila oteena
osoba za vrijeme ili nakon silovanja.
7.3.2.
Lijeniki pregled osobe

osumnjiene za silovanje
Ako je rtva pruala jak fiziki otpor na

tijelu poinitelja mogu se nai ugrizi, podlje-
vi, ogrebotine ili iupana kosa [7]. Lijenik s

pomou medicinskoga kompleta (Paketi B
osumnjiena osoba) (slika 7-3B) prilagoenog
potrebama medicinske obradbe osobe po nalogu policije u sluajevima seksualnih zloina izuzima sljedee: omot 1B nesporni uzorak kr vi
na FTA-kartici, omot 2B kosu eljanjem na
arak istoga papira s pomou eljia za jednokratnu uporabu, omot 3B stidne dlake eljanjem na arak istoga papira s pomou eljia
za jednokratnu uporabu, omot 4B stidne
dlake upanjem, omot 5B nesporni uzorak
kose upanjem, omot 6B bris vanjskoga dijela spolovila koji se izuzima s pomou sterilnog
vatiranog tapia i omot 7B odrezane nokte
desne i lijeve ruke (odrezani nokti se pakiraju
zasebno u omot 7BL odrezani nokti lijeve
ruke i 7BD odrezani nokti desne ruke).
7.3.3.
Uvjeti adekvatnog uvanja

uzoraka/tragova
Suhe uzorke/tragove treba uvati na sobnoj temperaturi bez izravnog izvora Suneve
153
svjetlosti. Osueni uzorci/tragovi ostat e dugotrajno uporabljivi za DNA-analizu ako su

pohranjeni u papirnate omote i vree. Navedeno znai da se tragovi koji su vjetaeni metodama konvencionalne serologije i morfologije, prije uvoenja u forenzinu znanost metode analize DNA, mogu ponovo vjetaiti
ukoliko su tragovi bili uvani po pravilima
struke [9].
Vlane uzorke/tragove najbolje je osuiti
u sterilnim suionicima vodei rauna o potencijalnoj kontaminaciji. Ako nemamo takve uvjete onda se corpora delicti sue na sobnoj temperaturi. Dostavljena corpora delicti
izuzeta od oteene i osumnjiene osobe ne
smiju se suiti u istim prostorijama.
Svjee uzorke/tragove svih vrsta tkiva treba odmah zalediti i uvati na 20 C, te ih zaleene dostaviti u laboratorij u prijenosnom
hladnjaku. Svakim otapanjem i ponovnim zaleivanjem uzoraka/tragova umanjuje se njihova kakvoa.
izuzeti prilog mora biti pakiran, zalijepljen

i obiljeen to je prije mogue. Ne smije se
pakirati dva priloga u isti omot ili paketi.
Prilozi se oznauju iskljuivo rastuim arapskim brojevima (npr. 1, 1.1, 2, 3 ). Veliina
omota mora se prilagoditi veliini corpora delicti. Oteeni i/ili nepravilno pakirani omoti
ne e se vjetaiti. Paketi i omoti se zatvaraju
iskljuivo uporabom samoljepljivih traka preko kojih se potpisuje slubena osoba koja je
izuzimala i pakirala corpora delicti.
7.4.2.
Vozila kojima se prevozi bioloki materijal moraju imati na sebi meunarodni znak
upozorenja da prevoze materijal koji je potencijalno opasan. Corpora delicti prevoze se sukladno pravilima struke.
7.5.
7.4.
Sprjeavanje
kontaminacije prilikom
suenja corpora delicti
Za sprjeavanje kontaminacije radnih

povrina na kojima se tragovi sue, pakiraju
ili uvaju one se moraju tretirati Plivasept
tinkturom za radne povrine (Pliva-Barr), 10
%-tnim natrijevim hipokloritom (varikina) ili
1 M HCl-a.
7.4.1.
Pakiranje corpora delicti
Prilikom pakiranja vrlo je vano sprijeiti

protresanje odjevnih predmeta, posteljine, presvlaka iz auta i dr. Osuena corpora delicti
pakira se u oznaeni omot koji se zapeati i
ne otvara se do dostave u laboratorij. Svaki
154
Prijenos corpora delicti u

laboratorij
Laboratorijsko ispitivanje
biolokih tragova
Prikupljena corpora delicti dostavljaju se

u Centar za kriminalistika vjetaenja Ivan
Vueti.
7.5.1.
Makroskopski pregled
corpora delicti
Dokazni materijal sastoji se od biolokih

tragova izuzetih s oteene i osumnjiene osobe, te materijalnih dokaza poput kondoma,
odjee, posteljine, presvlaka iz auta i drugih
tragova ovisno o mjestu gdje je kazneno djelo
poinjeno.
Makroskopskim pregledom pretrauje se
dokazni materijal u svrhu pronalaenja tragova kr vi, sline, sperme, epitelnih stanica, dlaka
i kose. Zbog pravilnijeg i breg usmjerivanja
istrage, primjenjuju se jednostavne orijentacijske metode (preliminarni testovi) koji

mogu s odreenim stupnjem vjerojatnosti
pokazati potjee li ispitivana mrlja od kr vi,
sperme, sline [10].
Preliminarni testovi
Vrlo je vano prikupiti sve tragove nalik
na kosu ili dlake koji se pronalaze na odjei,
posteljini, presvlakama iz auta ili drugom dokaznom materijalu.
Tragovi sperme ne moraju uvijek biti vidljivi. U takvim sluajevima primjenjuje se ultraljubiasta svjetlost. Izvor ultraljubiastog
svjetla moe pomoi u otkrivanju osuenih
tragova sperme jer sastojci sperme fluoresciraju. Kemijske probe za utvrivanje prisutnosti
sperme temelje se na utvrivanju prisutnosti
enzima kisele fosfataze koja se nalazi u spermi
u visokoj koncentraciji. Test se s provodi s pomou Phosphatesmo KM-testa njemake tvrtke Macherey-Nagel u sluaju prisutnosti
sperme boja testnoga papiria mijenja se iz bi-
jele u ljubiastu. Za utvrivanje prisutnosti

hemoglobina rabe se tvorniki pripremljene testne trakice Combur3-Test E njemake tvrtke
Roche (slika 7-4). Hemoglobin katalizira
oksidaciju indikatora vodikovim peroksidom
koji se nalazi u papiriu, a pozitivan rezultat je
promjena ute boje testne trake u intenzivno
zelenu boju u svega nekoliko sekunda.
Pronaeni tragovi izrezuju se i otapaju.
Nakon otapanja ponavljaju se preliminarni testovi: Combur3 Test E njemake tvrtke
Roche i Phosphatesmo KM-test njemake
tvrtke Macherey-Nagel. Otopljeni tragovi
testiraju se i Phadebas Amylase-testom tvrtke
Pharmacia Diagnostics njemake tvrtke Macherey-Nagel za utvrivanje prisutnosti amilaze u slini, te PSA (za prostatu specifini
antigen) testom njemake tvrtke Seratec
za utvrivanje prisutnosti sjemene tekuine.
Pregled mikroskopskih preparata

Iz taloga otopljenih uzoraka izrauju se
mikroskopski preparati vaginalnog, rektalnog
Slika 7-4. Primjer pozitivne reakcije preliminarnih testova Phosphatesmo KM i Combur3-Test E na gaicama rtve silovanja.
155
i oralnog brisa, te ostalih tragova. Preparati se

boje specifinim bojama kako bi vizualizirali
stanice i spermije. Stanice se boje PICS (picroindigocarmine) bojom i rezultat je zelenoplavo obojenje stanica, dok se spermatozoidi
boje NFR (Nuclear Fast Red) bojom, a rezultat je cr veno obojenje glave spermatozoida.
Osim pregleda pripremljenih preparata
potrebno je mikroskopski pregledati i prikupljene dlake i vlasi kose (slika 7-5). Dlake
i vlasi kose koje imaju puni korijen, dostatne
su za analizu kromosomske DNA dok dlake i
vlasi kose atrofinog korijena i ulomci bez korijena nisu dostatni za analizu kromosomske
DNA. U tom sluaju preostaje jedino morfolokom analizom pokuati obaviti trijau
osoba u svrhu iskljuenja istih kao moguih
poinitelja. Individualizacija osobe temeljem
morfoloke analize nije mogua. Morfoloka
vjetaenja ukljuuju makroskopski i mikroskopski pregled kose i/ili dlaka, a prouava se
boja, oblik, duljina, prisutnost i stanje korijena, sri, boja pigmenta, granulacija, gustoa,
rasprostranjenost pigmenta i promjer vlasi

kose i/ili dlake. Sve te elemente svaki vjetak
vidi subjektivno i temeljem toga daje nalaz i
miljenje. Nema ni jednog elementa koji je
individualno specifian niti se instrumentalno ili kemijski eg zaktno moe izmjeriti ili
dokazati. Vrlo je esto praktiki nemogue i
iskljuiti vie osoba kao mogue izvore spornih vlasi kose i/ili dlaka jer je za to nuno da
sporni trag vlasi kose i/ili dlaka bude obilan
te da su zastupljene vlasi kose i/ili dlake s razliitih dijelova glave odnosno tijela. Petnaest
vlasi minimalan je broj spornih vlasi kose i/ili
dlaka za morfoloko vjetaenje. Iz nekoliko
vlasi kose i/ili dlaka nije mogue dati bilo kakvo decidirano miljenje, a najee se radi o
jednoj do nekoliko spornih vlasi kose i/ili dlaka pronaenih na mjestu dogaaja.
Kako bi morfoloka analiza dala rezultat (ne i potvrdu identiteta) sporni trag vlasi
kose i/ili dlaka mora biti obilan, a nesporni
uzorak izuzet od osumnjienika na nain da
su zastupljene vlasi kose sa svih dijelova glave
Slika 7-5. Mikroskopiranje pripremljenih preparata vaginalnog, rektalnog i oralnog brisa, te spornih
vlasi kose i dlaka.
156
u dostatnom broju (po desetak) i to eonog,

sljepoonog, tjemenog i dijela zatiljka. Kad se
radi o dlakama one bi morale biti izuzete sa
svih dijelova tijela na kojima se nalaze (udovi,
pod pazuhom, prsa, stidne dlake, lea). Svi
uzorci moraju biti zamotani u zaseban bijeli
papir s naznakom s kojega dijela glave i/ili tijela su izuzeti i kao odvojeni paketii stavljeni u
isti omot s naznakom: nesporni uzorak kose
ili dlaka.
Nakon mikroskopskog pregleda preparata pristupa se izdvajanju DNA iz stanica.
SDS-softverska verzija 1.1 (Applied Biosystems,

Foster City, SAD) prema postupniku proizvoaa uz koritenje QuantifilerTM Human
DNA Quantification Kit istog proizvoaa.
RT-PCR-a metoda omoguuje praenje sinteze novih kopija DNA ulomaka u stvarnom
vremenu njihova nastajanja. Real-Time PCR-metoda temelji se na detekciji i kvantifikaciji
fluorescentnog reportera, iji signal raste u
izravnoj ovisnosti o poveanju broja kopija
produkta u PCR-reakcijskoj smjesi [11].
7.5.3.
7.5.2.
Kvantitativno odreivanje
DNA
Po zavretku izdvajanja DNA iz tragova

krvi, sperme, sline, epitelnih stanica i punih
korijena dlaka ili kose pristupa se kvantitativnom utvrivanju DNA u njima (slika 7-6).
DNA-molekule izolirane iz tragova kvantitativno se odreuju s pomou Real-Time PCR-a
ABI Prism 7000 Sequence Detection System uz
Umnaanje DNA lananom

reakcijom polimerazom
Nakon to se utvrdi koncentracija DNA

u uzorcima metodom lanane reakcije polimerazom (PCR prema engl. polimerase chain
reaction) umnaa se odreeni slijed DNA
pri emu se proizvode milijarde kopija DNA
koje su istovjetne poetnom slijedu. Metoda
PCR zasniva se na in vitro umnaanju ciljnih sljedova DNA s pomou oligonukleo-
Slika 7-6. Pripreme za kvantitativno utvrivanje DNA u nespornim uzorcima i spornim tragovima RealTime PCR-metodom.
157
tidnih poetnica i uz katalitiko djelovanje

termostabilne DNA-polimeraze. Uzorci se
umnaaju tako da se reagensi za umnaanje
DNA dodaju u sterilne epruvetice u jednoj
sterilnoj komori s vertikalnim protokom zraka, dok se uzorci dodaju u drugoj sterilnoj
komori s vertikalnim protokom zraka (slika
7-7). Umnaanje DNA izvodi se uporabom
AmpFLSTR SGM Plus PCR Amplification
Kit (Applied Biosystems, Foster City, SAD)
na instrumentu GeneAmpPCR System 9700
(Applied Biosystems, Foster City, SAD)[12].
7.5.4.
Vizualizacija umnoene
DNA metodom kapilarne
elektroforeze
Umnoeni produkti, dobiveni PCR metodom, pripremaju se za analizu metodom

kapilarne elektroforeze (slika 7-8). Metoda
kapilarne elektroforeze temelji se na svojstvu
da elektrina struja pod naponom od 12 000
V, uzrokuje migriranje bojom obiljeenih
ulomaka DNA kroz kapilare ispunjene polimerom (set se sastoji od 16 kapilara za analizu ulomaka, ukupna duljina svake kapilare
je 36 cm) . Polimer je specijalno izraen za
analizu ulomaka s visokom rezolucijom (mikrosatelitna DNA) i naziva se POP4 (prema
engl. performance optimized polymer). Ovisno o duljini, ulomci e putovati razliitom
brzinom kroz polimer. S obzirom na to da
je svaki ulomak obiljeen fluorescentnom
bojom, svaka e boja emitirati svjetlost na za
nju karakteristinoj valnoj duljini izazvanoj
laserom, to e se detektirati na detekcijskom
prozoriu. Obavlja se multikomponentna
analiza kojom se etiri razliite boje (5-FAM,
JOE, NED i ROX) razdvajaju u razliite spektralne komponente. 5-FAM emitira najkrau
valnu duljinu koja se detektira kao plava, slijedi JOE zelena, NED uta i ROX cr vena. U
svaku elektroforezu obvezno treba ukljuiti
i razdvajanje alelnih ljestvi (prema engl. allelic ladder) koji, kako je navedeno u prvom
poglavlju, slue za konano oditavanje razdvojenih ulomaka.
Slika 7-7. Priprema uzoraka za umnaanje DNA u sterilnoj komori.
158
Slika 7-8. Laboratorij s instrumentima za kapilarnu elektroforezu.
Elektroferogram dobiven razdvajanjem

svih DNA-ulomaka analizira se raunalnim
programom koji ih identificira, odreuje
visine signala, duljine ulomaka i druge parametre, te ih prezentira grafiki u svakoj boji
kojom su obiljeeni. Konano ih program GeneMapper ID softverska verzija 3.2 (Applied
Biosystems, SAD) usporeuje s alelima prisutnim u alelnim ljestvama i svakom od ulomaka
daje brojanu oznaku, uz mogunost i drugih
naina obiljeivanja konanih rezultata [13].
7.5.5.
Rezultati DNA-analize
Nakon razdvajanja umnoenih kratkih

ponavljajuih sljedova kapilarnom elektrofo rezom, rezultati se prikazuju grafiki elektroferogramima. U svaku elektroforezu nuno je ukljuiti i razdvajanje alelnih ljestvi
koje sadravaju amplificirane sve alele iz svih
ukljuenih kratkih ponavljajuih sljedova, koji slue za konano oditavanje razdvojenih
ulomaka. Lokusi ukljueni u AmpFLSTR
SGM Plus komplet su obiljeeni plavom
(D3S1358, vWA, D16S539, D2S1338), zelenom (amelogenin, D8S1179, D21S11,

D18S51), crnom (D19S433, TH01 i FGA)
i cr venom bojom (standard) [13]. Uz svaki set
uzoraka obvezne su pozitivna i negativna kontrola. Jedan signal (pik) u genetikom lokusu
oznauje da je osoba za promatrani lokus homozigot, dok dva signala (pika) oznauju da
je osoba za promatrani lokus heterozigot. Brojevi dodijeljeni svakom alelu oznauju broj ponavljanja kratkih ponavljajuih sljedova u odreenom genetikom lokusu za pojedini alel.
Kao primjer, prikazani su rezultati dobiveni
DNA-analizom nespornih uzoraka i spornih
tragova izuzetih od rtve i poinitelja u kaznenom djelu silovanja (slike 7-9. do 7-12.).
Kao to je vidljivo iz elektroferograma (slika 7-12) u spermalnoj frakciji spornoga traga
izuzetog s vaginalnog brisa oteene osobe
amplificirani su i identificirani navedeni aleli
koji ine DNA-profil muke osobe a u potpunosti se podudara s alelima identificiranim u
nespornom uzorku kr vi osumnjiene osobe
(slika 7-10.), dok se DNA-profil identificiran
159
Slika 7-9. Elektroferogram koji prikazuje DNA-profil oteene osobe. Ordinata oznauje jakost fluorescencije boje kojom je obiljeena umnoena DNA, dok apscisa oznauje veliine ulomaka izraene u
baznim parovima.
Slika 7-10. Elektroferogram koji prikazuje DNA-profil osumnjiene osobe. Ordinata oznauje jakost
fluorescencije boje kojom je obiljeena umnoena DNA, dok apscisa oznauje veliine ulomaka izraene u baznim parovima.
Slika 7-11. Elektroferogram koji prikazuje DNA-profil oteene osobe (identificiran u epitelnoj frakciji
vaginalnog brisa oteene osobe). Ordinata oznauje jakost fluorescencije boje kojom je obiljeena
umnoena DNA, dok apscisa oznauje veliine ulomaka izraene u baznim parovima.
160
Slika 7-12. Elektroferogram koji prikazuje DNA-profil osumnjiene osobe (identificiran u spermalnoj
frakciji vaginalnog brisa oteene osobe). Ordinata oznauje intenzitet fluorescencije boje kojom je obiljeena umnoena DNA, dok apscisa oznauje veliine ulomaka izraene u baznim parovima.
u epitelnoj frakciji spornog traga izuzetog s

vaginalnog brisa oteene osobe (slika 7-11.)
u potpunosti podudara s alelima identificiranim u nespornom uzorku kr vi osumnjiene
osobe (slika 7-9.).
7.5.6.
Izraunavanje uestalosti
genotipa na temelju
rezultata analize DNA
Kako bi se interpretiralo znaenje podudarnosti DNA-profila meu genetiki tipiziranim uzorcima vano je znati distribuciju
koritenih alela u svakom genetikom lokusu u populaciji. DNA-laboratorij Centra za
kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti,
MUP-a Republike Hrvatske primjenjuje vlastitu populacijsku studiju provedenu na 200
mladih, zdravih osoba iz hr vatske populacije
koje nisu u srodstvu, a u kojoj su sadrane frekvencije alela genetikih lokusa AmpFLSTR
SGM Plus sustava.
Ako se DNA-profil dokaznog materijala
(spornog uzorka) razlikuje od DNA-profila
osumnjiene osobe (nesporni uzorak) tada
osumnjienu osobu iskljuujemo kao donora dokaznog materijala koji je analiziran.

Iskljuenje je neovisno o frekvenciji dvaju
genotipova u populaciji. Ako osumnjienik
i sporni trag imaju isti DNA-profil tada se
osumnjienik ukljuuje kao mogui izvor
biolokoga materijala u tragu. Vjerojatnost da
bi se neka druga osoba, koja nije u srodstvu
s osumnjienikom, mogla ukljuiti kao mogui izvor istog biolokog traga izraunava se
uestalou DNA-profila u populaciji iz koje
osumnjienik potjee. Usporedbom DNAprofila dobivenog analizom traga povezanoga
s kaznenim djelom i genotipa osobe koju
se sumnjii za poinjenje kaznenoga djela u
sluaju potpune podudarnosti moemo rei
da trag potjee od osumnjienika. Naime,
statistikim izraunom uz prethodno poznavanje uestalosti alela svakog analiziranoga
genetikog lokusa u promatranoj populaciji dolazimo do broja od ~ 1014. Toliko iznosi prosjena uestalost DNA-profila osobe nakon
analize 10 razliitih genetikih lokusa koji su
sadrani u AmpFLSTR SGM Plus sustavu.
Znaenje rezultata je gotovo jednoznano u
promatranoj populaciji moralo bi ivjeti 1014
161
osoba da bi postojala eventualna mogunost

pronalaska druge osobe istoga genotipa (to se
ne odnosi na jednojajane blizance koji imaju
identian DNA-profil). Statistiki izraun u
sluajevima mijeanog DNA-profila puno je
sloeniji. U sluajevima utvrivanja biolokog
oinstva u kaznenim djelima rodoskvrnua
potrebno je ukljuiti vie od 10 genetikih lokusa jer se radi o roacima po kr vi u ravnoj
lozi ili bratu/sestri [14].
Da bi se dobila potvrdna informacija o
pravilnom pristupu radu i tonosti rezulta-
ta rada, u predmetima vjetaenja biolokih

tragova, a koje obavlja Centar za kriminalistika vjetaenja Ivan Vueti, provodi
se meunarodna kontrola kvalitete rada.
Laboratorij za analizu DNA ukljuen je u
meunarodnu interlaboratorijsku kontrolu rada u organizaciji GEDNAP-a (German DNA
Profiling Group Stain Commission). Sve
dosadanje kontrole ispitivanja i vjetaenja
dostavljenih uzoraka u Centru su provedene
sa 100%-tnom tonou, a to upuuje na sigurnost rezultata rada ovog laboratorija.
Literatura
1. Pavii-Vei, Kazneni zakoni Roini prirunik,
Zagreb 2006.
2. Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
(Narodne novine br. 105/2004)
3. Pavii-Vei, Komentar Kaznenog zakona, Zagreb
1998.
4. Medicinska enciklopedija, Dopunski svezak, Zagreb, 1974.
5. Spolne radnje izjednaene sa spolnim odnoajem
kod kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog
udorea, tiskano u povodu seminara na temu: Konani prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama
Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, 2003.
6. Gorki S. Medicinska kriminalistika. Privredna
tampa, Beograd 1981.
7. Modly D. Metodika istraivanja silovanja, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Zagreb 1996.
162
8. Pravilnik o nainu uzimanja uzoraka biolokog

materijala za analizu deoksiribonukleinske kiseline
(Narodne novine br. 107/99).
9. Jurkovi K, Jurii I, Mri G. Vrednovanje DNA
analize u predmetima vjetaenja prije uvoenja
DNA tehnologije. Policija i sigurnost br. 1-2/04.
10. Lee HC. Materijalni tragovi. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb 1998.
11. QuantifilerHuman DNA Quantification Kit,
Users Manual, 2003.
12. AmpFLSTR SGM Plus PCR Amplification Kit,
Users Manual, 1999.
13. Applied Biosystems 3130/3130xl Genetic Analyzers,
User Bulletin, 2005.
10. Macan M, Uvodi P, Botica V. Paternity testing
in case of brother-sister incest. Croat Med J 2003;
44(3): 347-349.
8.
Bioterorizam i
forenzina
mikrobiologija
Alemka Markoti i James W. LeDuc
Sadraj poglavlja
8.1.
8.2.
8.3.
8.4.
8.5.
8.6.
8.7.
8.1.
Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
Povijest bioterorizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
Klasifikacija specifinih uzronika koji se mogu primijeniti u bioterorizmu. . . . . . . . . . . . . 164
Orua u forenzinoj mikrobiologiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
Kriteriji za proglaavanje epidemije neuobiajenom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Sumnjive epidemije zaraznih bolesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
Biosigurnost i biozatita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Definicije
Bioterorizam podrazumijeva uporabu

mikroorganizama ili njihovih toksina s nakanom ozljeivanja, razbolijevanja ili ubijanja
ljudi ili ivotinja, zbog osobnih, politikih ili
socijalnih razloga [1].
Forenzina mikrobiologija relativno je
nova znanstvena disciplina koja se primjenjuje za analizu moguih bioteroristikih napada ili nenamjernih oslobaanja mikroorganizama i njihovih toksina [2].
8.2.
Povijest bioterorizma
Iako imamo dojam da je bioterorizam zlo

novog doba, to definitivno nije izum moder-
163
noga svijeta. Jo u 6. stoljeu prije Krista Asirci su otrovali izvor svojih neprijatelja sa snijeti,
a atenski zakonodavac Solon otrovao je vodu
emerikom, biljnim purgativom, tijekom opsade Krisse. Tijekom pomorske bitke (184. g.
prije Krista) protiv kralja Eumenesa iz Pergamona Hanibalove su snage gaale neprijatelja
posudama punima zmija i pobijedile u bitci
[3]. U 14. stoljeu tijekom opsade Kaffe tatarska je vojska katapultirala tijela umrlih od
kuge preko gradskih zidova i prisilila obranu
na predaju. Tijekom rata izmeu Francuza
i Indijanaca (1767.) engleski general Sir Jeffrey Amherst dao je Indijancima lojalnima
francuskim snagama deke kontaminirane virusom velikih boginja. Epidemija je desetkovala plemena, a Britanci su uspjeno napali
Ft. Carillon [23]. Tijekom Pr voga svjetskog
rata Nijemci su pokuali proiriti koleru u
163
Italiji, kugu u Petrogradu, a bacali su i bioloke bombe nad Britanijom. Dr. Anton Dilger,
Nijemac koji je ivio u Americi, uz potporu
njemake vlade uzgojio je kulturu Bacillus anthracis i Pseudomonas mallei u svojem domu
u Washingtonu D. C. Uzronici su raspreni uz pomo nekoliko lukih radnika u Baltimoru, te je inficirano 3 000 konja, mula, i
goveda namijenjenih saveznicima u Europi.
Pretpostavlja se da je nekoliko stotina trupa
bilo pogoeno tim uzronicima [3]. Na dan
17. lipnja 1925. bioloko je oruje zabranjeno
enevskim protokolom. To je pr vi multilateralni sporazum koji je zabranu s kemijskih
proirio i na bioloke agense. Tijekom Drugoga svjetskog rata, Japanci su proirili kugu u
Chuhsienu, to je rezultiralo smru 21 osobe
(1940.), a g. 1941. Britanci su na kotskoj obali eksperimentirali s antraksom [34]. U blioj
povijesti, 1972., lanovi desnoga krila Reda
izlazeeg Sunca u posjedu su imali 3040
kg kultura uzronika tifusa, kojima su planirali kontaminirati vodovode u Chicagu, St.
Loisu, i u drugim gradovima srednjeg Zapada
u Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD)
[3]. Iste godine, 103 nacije potpisale su Konvenciju o biolokom oruju (Konvencija o
zabrani razvoja, proizvodnje i gomilanja bakterijskog i toksinskog oruja i o njihovu unitenju). Bugarskom disidentu Georgiju Markovu
je 1978. u Londonu utrcan ricin s pomou
specijalno napravljenog kiobrana, te je umro tijekom nekoliko dana [23]. U Tokiju su
1995. naena tri kovega dizajnirana za oslobaanje botulinskog toksina u podzemnoj eljeznici. U Zadru je 1999. kradljivac pokuao
orobiti mjenjanicu prijetei pricom koja je
navodno sadravala HIV kao oruje [3]. Tijekom 2001. na adrese nekoliko medija, kao i
amerikih senatora, bila su poslana pisma sa
sporama antraksa [510]. Postoje brojni drugi vie ili manje poznati primjeri, a neki od
njih bit e opisani u dijelu o sumnjivim epidemijama zaraznih bolesti.
164
8.3.
Klasifikacija specifinih
uzronika koji se mogu
primijeniti u
bioterorizmu
Ameriki centri za kontrolu bolesti (Centers for Disease Control and Prevention
CDC) sve su mikroorganizme koji bi se potencijalno mogli rabiti u bioteroristike svrhe
klasificirali u tri kategorije [1].
A-kategorija antraks (Bacillus anthracis), botulizam (Clostridium botulinum toxin),
kuga (Yersinia pestis), velike boginje (Variola
major), tularemija (Francisella tularensis), virusne hemoragijske vruice (filovirusi npr.,
Ebola, Marburg, i arenavirusi npr., Lassa, Machupo) bioloki uzronici koji se lako mogu diseminirati ili prenijeti s osobe na osobu,
rezultiraju visokim mortalitetom i imaju veliki javnozdravstveni uinak, mogu izazvati paniku i socijalne poremeaje i zahtijevaju specijalne akcije i javnozdravstvenu pripravnost.
B-kategorija bruceloza (Brucella species),
epsilon-toksin (Clostridium perfringens), uzronici koji mogu kontaminirati hranu (npr.,
Salmonella species, Escherichia coli O157:H7,
Shigella), sakagija (Burkholderia mallei), melioidoza (Burkholderia pseudomallei), psitakoza (Chlamydia psittaci), Q-vruica (Coxiella
burnetii), toksin ricin iz Ricinus communis,
stafilokokni enterotoksin B, epidemijski tifus
(Rickettsia prowazekii), virusni encefalitisi (alfavirusi npr. venezuelski konjski encefalitis,
istoni konjski encefalitis, zapadni konjski encefalitis), uzronici koji mogu kontaminirati
vodu (npr. Vibrio cholerae, Cryptosporidium
parvum) bioloki uzronici koje je srednje
lako diseminirati, rezultiraju srednjom stopom morbiditeta i niskom stopom mortaliteta te zahtijevaju specijalna poboljanja dijagnostikih kapaciteta kao i nadzora bolesti.
C-kategorija emergentne zarazne bolesti (npr. virus Nipah i hantavirusi) bioloki uzronici koji ukljuuju emergentne
patogene koji se mogu prirediti za masovnu
diseminaciju u budunosti zbog dostupnosti,
lake proizvodnje i diseminacije, a potencijalno mogu uzrokovati visoke stope morbiditeta i mortaliteta, te veliki zdravstveni ok.
Neke osnovne injenice o inkubaciji,
putevima prijenosa, opim simptomima i
znakovima, lijeenju i cjepivima za specifine
uzronike koji se mogu primijeniti u bioterorizmu prikazane su u tablici 8-1.
8.4.
Orua u forenzinoj
mikrobiologiji
Zahvaljujui modernoj tehnologiji i

golemom porastu informacija i znanja o molekularnoj biologiji mikroorganizama danas
moemo kreirati bazu poput DNA otisaka
prsta za patogene uzronike, odnosno jedinstvenu identifikaciju uzronika. Da bismo te
informacije uinkovito iskoristili na sudu i
dobili vie podataka o biolokom materijalu
uporabljenom u bioteroristikom napadu,
potrebno je kombinirati razliite discipline
kao to su: mikrobiologija, zarazne bolesti
u medicini openito, populacijska genetika,
kemija, fizika, statistika i raunalne znanosti.
Identifikacija osoba koje su skrivile bioteroristiki napad namjerno ili zbog nepanje zahtijeva rigoroznu uporabu modernih mikrobiolokih analitikih metoda i orua, tradicionalnu forenzinu analizu i obradbu, DNA-testiranje, uzimanje otisaka prstiju i sl. [2].
Za uspjenu identifikaciju sumnjivih uzronika vano je imati standardizirane laboratorijske procedure za uspjenu ekstrakciju
RNA/DNA, metode tipizacije DNA i odgovarajue kontrole te iscrpnu dokumentaciju.
Preduvjet uspjene detekcije mikroorganiza-
ma jesu odgovarajui uzorci, pravilno prikupljeni, oznaeni i transportirani. Popis uzoraka

i molekularnobiolokih tehnika za detekciju
specifinih agensa koji se mogu primijeniti u
bioterorizmu prikazani su u tablici 8-2. Kao
to moemo vidjeti, za detekciju esto nije
dovoljan samo kliniki materijal nego je esto potrebno uzeti uzorke od ivotinja ili iz
okolia. Protokoli za izdvajanje DNA iz nekih ljudskih uzoraka ne moraju u potpunosti
biti prikladni za uspjeno izdvajanje uzoraka iz okolia: koliina izolata moe biti mala,
a inhibitori PCR-a ne moraju biti pravilno
uklonjeni. Razliite, na analizi DNA bazirane tehnologije potrebne su za identifikaciju
specifinih uzronika koji se rabe u bioterorizmu. Neke od njih navedene su u tablici
8-2. Openito, DNA-tehnologija za identifikaciju mikroorganizama koji se primjenjuju
u bioterorizmu ukljuuje: sekvenciranje, sekvenciranje 16S rRNA, tehnike mikroipova, ukljuujui mikroip-analizu patogenosti,
karakterizaciju polimorfizma pojedinanih
nukelotida (single-nucleotide polymorphism
SNP), razliit broj uzastopno ponovljenih
analiza, te takoer vane tehnike u karakterizaciji gena odgovornih za rezistenciju na antibiotike. Laboratoriji takoer moraju moi
identificirati mikroorganizme promijenjene
biolokim inenjerstvom, te sa sigurnou razlikovati bioteroristike napade od prirodnih
epidemija. Za identifikaciju toksina danas su
dostupne razliite metode: razliiti imunoeseji proizvedeni rekombinantnom tehnologijom, biofunkcionalni eseji, eseji bazirani na
proteinima i peptidima, masivna spektrometrija i na DNA bazirani eseji.
Osim toga, za konanu detekciju i identifikaciju mikroorganizama, a takoer i osoba
ukljuenih u bioterorizam, vane su brojne
druge metode: metode klasine detekcije i
identifikacije, odgovarajue baze podataka i
informacije s terena, pohranjivanje uzroni-
Bioterorizam i forenzina mikrobiologija
165
Tablica 8-1. Osnovne injenice o specifinim uzronicima koji se mogu primijeniti u bioterorizmu
[1, 1119]
A-kategorija
Antraks (Bacillus anthracis)
inkubacija
nekoliko sati do sedam dana
nain prijenosa
zoonoza; goveda ili druga stoka inficirana sporama iz zemlje prenose infekciju
ljudima; prijenos kontaktom, ingestijom, aerosolom; prijenos s osobe na osobu
(meuljudski prijenos) vrlo je rijedak; predmeti i zemlja kontaminirani sporama
ostaju infektivni desetljeima
osnovni znakovi/
simptomi
koni oteklina, ulceracija, crni prit zacjeljuje spontano tijekom 12 tjedna

(80% sluajeva)
pluni edemski faktor (EF), protektivni antigen (PA) i letalni faktor (LF) uzrokuju
oteklinu i nekrozu u sredoprsju i pluima; septikemija i smrt unutar 25 dana
gastrointestinalni letalna oteklina crijeva
lijeenje*
parenteralno penicillin, ciprofloksacin, doksiciklin
cijepljenje
cijepljenje titi protiv invazivnog oblika bolesti, preporuuje se samo za visokorizinu populaciju
Botulizam (Clostridium botulinum toksin)
inkubacija
1236 sati
nain prijenosa
sporogeni obvezno anaerobni bacil koji producira toksin u nepravilno obraenoj, konzerviranoj hrani niske kiselosti ili lunatosti ili u nedovoljno kuhanoj
hrani; spore su este u zemlji i mogu kontaminirati hranu, ukljuujui i med
osnovni znakovi/
simptomi
toksin blokira oslobaanje acetilkolina i inter ferira s prijenosom signala za miinu kontrakciju (bolne flakcidne paralize, primarno su oteeni gutanje, vid i
govor, te disanje sa smrtnim ishodom do 10%)
lijeenje*
trovalentni konjski serum koji sadrava antitoksin A, B i E; simptomatsko lijeenje; po potrebi smjetaj u jedinicama intenzivne skrbi uz mehaniku ventilaciju
ako je potrebno, kod inficiranih rana primijeniti penicillin ili metronidazol parenteralno
cijepljenje
pentavalentni (ABCDE) toksoid, 3 doze; 100% uinkovit pri 25250 LD50 u primata
Kuga (Yersinia pestis)
inkubacija
17 dana
nain prijenosa
crna smrt srednjega vijeka; rezultat kontakta izmeu ljudi i umskih glodavaca, ali takoer moe inficirati domae ljubimce i njihove buhe (Xenopsylla cheopis); mogu meuljudski prijenos preko Pulex irritans (Juna Amerika, podruje
Anda); sekundarna pluna kuga nastaje kao rezultat kapljine infekcije koja se
prenosi meuljudski epidemije razorne snage
osnovni znakovi/
simptomi
bubonska kuga inflamirani, oteeni i bolni limfni vorovi (ingvinalno podruje

90%), vruica, moe progredirati u septikemiju s diseminacijom u krv s 50 do
60%-tnim letalitetom u nelijeenih bolesnika
pluna kuga sekundarna upletenost plua (diseminacija krvlju) pneumonija s medijastinitisom ili pleuralnim efuzijama nakon meuljudskog prijenosa
primarna pluna ili drijelna kuga; visoka stopa mortaliteta u plune kuge
166
[1, 1119]
lijeenje*
streptomicin, tetraciklin, kloramfenikol
cijepljenje
suspenzija mrtvih (formalinom inaktiviranih uzronika) Yersinia pestis; potrebna

su precizna kontrolna istraivanja; najmanje dvije cijepljene osobe dobile su
plunu kugu nakon ekspozicije Y. pestis
Velike boginje (variola major)
inkubacija
717 dana
nain prijenosa
meuljudski prijenos kapljinim putem na osjetljivu osobu tijekom bliskog kontakta s bolesnikom (licem u lice); bolesnici s velikim boginjama najzarazniji su
tijekom prvoga tjedna bolesti; odreen rizik prijenosa traje dok sve kraste ne
otpadnu; prijenos zrakom i izluinama
osnovni znakovi/
simptomi
inicijalni simptomi visoka temperatura, malaksalost, glavobolja i bol u leima;

karakteristian osip koji se razvija u 23 dana (najvie izraen na licu, rukama i
nogama), poinje crvenim ravnim lezijama koje se zatim ispunjaju gnojem te
se poetkom drugoga tjedna razvijaju kraste koje se odvajaju i otpadaju nakon
34 tjedna. Smrt nastupa u do 30% sluajeva. (http://www.bt.cdc.gov/agent/
smallpox/diagnosis/pdf/spox-poster-full.pdf )
lijeenje*
simptomatska terapija
cijepljenje
dva cjepiva podrijetlom iz telee limfe, Dryvax (Wyeth Laboratories Inc., Marietta, Pennsylvania) i Aventis Pasteur cjepivo (Swiftwater, Pennsylvania); novoproizvedena cjepiva u Acambis/Baxter Pharmaceuticals (Cambridge, Massachusetts)
jo u fazi ispitivanja; mogue je cijepljenje nakon ekspozicije, ali prije pojave
bolesti; razvoj antivirotika specifinih protiv ortopoksvirusa za sada zvui obeavajue
Tularemija (Francisella tularensis)
inkubacija
114 dana
nain prijenosa
ubodima lankonoaca krpelji, buhe, komarci; rukovanjem ili ingestijom nedovoljno kuhanoga zaraenog mesa, pijenjem kontaminirane vode, inhalacijom praine iz kontaminirane zemlje, ita ili sijena
osnovni znakovi/
simptomi
oteeni i bolni limfni vorovi, oteene i bolne oi, grlobolja sa suhim kaljem
i progresivnom slabou. Vanjski oblici: ulceroglandularni, glandularni, okuloglandularni, tonziloglandularni; unutarnji oblici: pluni, tifoidni, abdominalni.
lijeenje*
streptomicin ili gentamicin parenteralno, u lakim oblicima tetraciklin i doksiciklin, kod meningitisa kloramfenikol
cijepljenje
ivo atenuirano cjepivo

Virusne hemoragijske vruice uzrokovane filovirusima (npr. Ebola, Marburg)
inkubacija
Ebola virus: 221 dan

Marburg virus: 39 dana
nain prijenosa
meuljudski prijenos izravni kontakt s inficiranom krvlju, sekretima, organima

i spermom; este nozokomijalne infekcije; visoki rizik pri izravnom kontaktu s
akutnim bolesnicima ili tijelima umrlih s mortalitetom od 50 do > 80% (oko
90% u nekim epidemijama); rezervoar nepoznat
167
[1, 1119]
osnovni znakovi/
simptomi
za ivot opasne infekcije koje zahvaaju brojne organe, s vruicom, simptomima vezanima uz sredinji ivani sustav (SS), krvarenjima na multiplim mjestima, veinom sluznicama
lijeenje*
cijepljenje
cijepljenje je bilo 100%-tno uinkovito u zatiti jedne skupine majmuna; bazirano na rekombinantnim cjepivima s virusima vezikularnog stomatitisa ili adenovirusa koji nose povrinske proteine Ebole; u ljudi za sada nisu zabiljeeni uspjesi.
Virusne hemoragijske vruice uzrokovane arenavirusima (npr., Lassa, Machupo)
inkubacija
621 dan
nain prijenosa
rezervoar/domain arenavirusa glodavci; glodavci izluuju virus mokraom, a

infekcija nastaje izravnim kontaktom s kontaminiranim predmetima ili hranom
kontaminiranom izluinama, te preko rana i posjeklina; meuljudski prijenos
izravni kontakt sa zaraenom krvlju, sekretima, organima, spermom; este nozokomijalne infekcije
osnovni znakovi/
simptomi
za ivot opasne infekcije koje zahvaaju brojne organe i ukljuuju vruicu, retrosternalni bol, grlobolju, bol u leima, kaalj, bol u trbuhu, povraanje, proljev, konjunktivitis, oteklinu lica, proteinuriju i krvarenja iz sluznica; neuroloki
problemi (gubitak sluha, tremor i encefalitis) sa smrtnou od 30 do 50%
lijeenje*
simptomatska terapija; iv. ribavirin moe uvjetno reducirati mortalitet ako se

primijeni do sedmog dana od poetka bolesti
cijepljenje
ivo atenuirano cjepivo za Lassa-vruicu napravljeno je reasortmanom virusa

Lassa i Mopeia; za sada nema uinkovitih cjepiva za ljude. Jedini pozitivan primjer jest uspjena primjena cjepiva u Argentini protiv argentinske hemoragijske vruice uzrokovane virusom Junin.
B-kategorija
Bruceloza (Brucella species)
inkubacija
560 dana
nain prijenosa
kontakt s tkivima, krvlju, mokraom, vaginalnim izluinama, abortiranim fetusom i osobito placentom goveda (kroz oteenja koe); ingestija sirovog,
kontaminiranog, nepasteriziranog mlijeka ili sira od inficiranih ivotinja; nema
meuljudskoga prijenosa
osnovni znakovi/
simptomi
simptomi su sistemni i nespecifini, s vruicom, znojenjem, glavoboljom, anoreksijom, bolom u leima, gubitak tjelesne mase je est; kronini oblik bolesti
moe imitirati milijarnu tuberkulozu sa supurativnim lezijama u jetrima, slezeni
i kostima; mortalitet je do 5% u nelijeenih bolesnika
lijeenje*
tetraciklin + streptomicin ili doksiciklin + rifampin; djeca kotrimoksazol + gentamicin, neurokomplikacije doksiciklin + kortimoksazol + rifampin
cijepljenje
nema cjepiva za ljude; godine 1996. uveden je tip RB51, B. abortus kao ivotinjsko ivo atenuirano cjepivo
168
[1, 1119]
Epsilon-toksin Clostridium perfringens
inkubacija
822 sata
nain prijenosa
epsilon-toksin vjerojatno se prenosi kontaminiranom hranom, vodom ili aerosolom
osnovni znakovi/
simptomi
epsilon-toksin jedan od 12 proteina, toksina koje proizvodi Clostridium perfringens, gram-pozitivni, anaerobni sporogeni tapi; toksin ima sposobnost stvaranja pora u stanicama; uzrokuje gubitak kalija i tekuine iz stanice; vrlo je malo
informacija o djelovanju epsilon-toksina na ljude; ekstrapolacija iz istraivanja
sa zaraenim pokusnim ivotinjama govori o moguoj pojavi neurolokih simptoma, kao i plunog edema
lijeenje*
simptomatska terapija, hiperimuni serum moe biti koristan ako je dan brzo
nakon ekspozicije
cijepljenje
nema
Uzronici koji se prenose hranom (npr. Salmonella species, Escherichia coli O157:
H7, Shigella)
inkubacija
Salmonella: 672 sata

E. coli O157:H7: 38 dana
Shigella: 13 dana
nain prijenosa
kontaminiranom hranom koja moe imati normalan miris i izgled; prijenos

nedovoljno kuhanom ili sirovom hranom kontaminiranom ovim patogenima;
meuljudski prijenos ako su higijenske prilike loe, prljavim rukama, osobito
meu malom djecom koja jo nisu nauena na uporabu zahoda
osnovni znakovi/
simptomi
s vruicom ili bez nje, abdominalni grevi, esto s krvavim proljevom (dizenterija)
Lijeenje*
simptomatska terapija; po potrebi kotrimoksazol, ciprofloksacin, kloramfenikol,

ceftriakson, amoksicilin, ne davati terapiju pri infekciji E. coli O157:H7 (rizik pojaanog oslobaanja toksina i razvoja hemolitiko-ureminog sindroma)
cijepljenje
Ty21a (Vivotif Berna, Swiss Serum and Vaccine Institute); ViCPS (Typhim Vi, Pasteur
Merieux) za trbuni tifus
Sakagija (Burkholderia mallei)
inkubacija
15 dana
nain prijenosa
kontakt sa ivotinjama, zabiljeeni su pojedinani sluajevi meuljudskoga prijenosa (dva mogua prijenosa seksualnim putem i nekoliko lanova obitelji koji
su skrbili o bolesniku)
osnovni znakovi/
simptomi
lokalizirana gnojna infekcija koe, plune infekcije, bakterijemije i kronine supurativne infekcije koe; opi simptomi vruica, bolovi u miiima, bolovi u
prsima, glavobolja, jako suzenje oiju, fotofobija i proljev
lijeenje*
tetraciklin, ciprofloksacin, streptomicin, novobiocin, gentamicin, imipenem, ceftazidim, sulfonamidi
cijepljenje
nema
169
[1, 1119]
Melioidoza (Burkholderia pseudomallei)
inkubacija
dva dana do godinama
nain prijenosa
inhalacijom praine, pijenjem kontaminirane vode, kontaktom s kontaminiranom zemljom osobito preko ogrebotina na koi, u vojnika kontaminacijom ratnih rana, meuljudski je prijenos takoer mogu
osnovni znakovi/
simptomi
akutna lokalizirana infekcija: vor; mogu se pojaviti vruica i bolovi u miiima;

pluna infekcija: blagi bronhitis do teke pneumonije; est je bol u prsima; neproduktivni ili produktivni kaalj s normalnim sputumom. Akutna bakterijemija: obino su u podlozi druge bolesti HIV, zatajenje bubrega i dijabetes; obino rezultira septinim okom; respiracijskim distresom, tekom glavoboljom,
vruicom, proljevom, razvojem gnojnih lezija na koi, bolovima u miiima i dezorijentacijom. Kronina supurativna infekcija ukljuuje razliite organe (zglobove, limfne vorove, kou, mozak, jetra, plua, kosti i slezenu).
lijeenje*
imipenem, penicilin, doksiciklin, amoksicilin-klavulanska kiselina, azlocilin, ceftazidim, tikarcilin, ceftriakson, aztreonam
cijepljenje
nema
Psitakoza (Chlamydia psittaci)
inkubacija
14 tjedna
nain prijenosa
inhalacija uzronika u sasuenim kapljicama, sekretima i praini iz kaveza inficiranih ptica, no takoer i guske i golubovi mogu biti rezervoari; rijedak je
meuljudski prijenos
osnovni znakovi/
simptomi
malaksalost, vruica, glavobolja, osip, zimica i katkad pneumonija
lijeenje*
doksiciklin, azitromicin, kinoloni
cijepljenje
nema
Q-vruica (Coxiella burnetii)
inkubacija
23 tjedna
nain prijenosa
velik broj C. burnetii izluuje se u reproduktivnim tekuinama i placentama inficiranih ivotinja; infekcija u ljudi inhalacija uzronika sitnim kapljicama ili
inhalacijom u seoskim dvoritima kontaminiranim uzronikom C. burnetii. Infekcija ingestijom kontaminiranih mlijenih proizvoda; prijenos ubodom krpelja ili
meuljudski prijenos su rijetki.
osnovni znakovi/
simptomi
iznenadna pojava visoke temperature, jake glavobolje, konfuzije, grlobolje, neproduktivnog kalja, munine, povraanja, proljeva, bola u trbuhu i prsima, te
pneumonija; moe se pojaviti i gubitak tjelesne mase. Kronina Q-vruica koja je karakterizirana infekcijom, a perzistira dulje od est mjeseci rijetka je, ali
mnogo ozbiljnija bolest. U bolesnika koji su imali akutnu bolest moe se razviti
kronini oblik unutar jedne godine, ali i 20 godina nakon inicijalne infekcije s
ozbiljnim komplikacijama endokarditis s visokom smrtnou (65%).
lijeenje*
doksiciklin, azitromicin
170
[1, 1119]
cijepljenje
cjepivo za ljude razvijeno i uspjeno se primjenjuje u Australiji; prije cijepljenja cjelostaninim cjepivom, osoba mora proi koni test koji pokazuje moguu prethodnu ekspoziciju C. burnetii
Stafilokokni enterotoksin B
inkubacija
312 sati
nain prijenosa
ingestija hrane koja sadrava toksin (kontaminirano mlijeko i mlijeni proizvodi); izvor veinom osobe koje rukuju hranom gnojne izluine (inficirani prst,
oko, apsces, nazofaringealni sekret)
osnovni znakovi/
simptomi
iznenadna pojava visoke tempertaure, zimica, glavobolja, mijalgije, neproduktivni kaalj, kratak dah uz retrosternalni bol, munina, povraanje i proljev
lijeenje*
cijepljenje
nema
Epidemini pjegavac (Rickettsia prowazekii)
Inkubacija
12 tjedna
nain prijenosa
preko Pediculus humanus corporis (tjelesna u) inficiraju se sisanjem krvi bolesnika s akutnom boleu; mogu se takoer inficirati sisanjem krvi bolesnika
s Brill-Zinsserovom boleu; ljudi se inficiraju utrljavanjem zgnjeenih uiju ili
njihova fecesa na mjestu uboda i abrazije koe
osnovni znakovi/
simptomi
glavobolja, zimica, klonulost, vruica i opi algiki sindrom; makularni osip prelazi u petehije ili hemoragije, zatim nastaju smeasto pigmentirana podruja;
este su promjene mentalnoga statusa s delirijem i komom; toksemija, zatajenje srca i bubrega; smrtnost izmeu 10 i 40% meu nelijeenim bolesnicima
lijeenje*
tetraciklin, doksiciklin, kloramfenikol
cijepljenje
nema
Virusni encefalitisi (alfavirusi npr. venezuelski konjski encefalitis, istoni konjski encefalitis, zapadni konjski encefalitis)
inkubacija
venezuelski konjski encefalitis: 16 dana

istoni konjski encefalitis: 515 dana
nain prijenosa
ubod inficiranog komarca; virusi se odravaju u ciklusu glodavac ili ptica-komarac; ciklus takoer ukljuuje konje (iako katkad konji mogu biti krajnji i definitivni domain)
osnovni znakovi/
simptomi
visoka temperatura, povraanje, ukoen vrat, pospanost, generalizirani periorbitalni i edemi lica; pareze; znatna oteenja autonomnih funkcija (oteenje
respiracijske funkcije ili hipersalivacija) s mortalitetom izmeu 0,3 i 60%; neuroloke sekvele u preivjelih; kognitivna oteenja
lijeenje*
cijepljenje
samo u istraivake svrhe

Uzronici koji se prenose vodom (npr. Vibrio cholerae, Cryptosporidium parvum)
inkubacija
kolera: 4 h5 dana
kriptosporidioza: 112 dana
171
[1, 1119]
nain prijenosa
ingestija vode i hrane kontaminirane fekalijama, ukljuujui i vodu progutanu

tijekom plivanja; izloenost fekalijama oneienom okoliu i povrinama i fekalno-oralnim putem s ovjeka na ovjeka
osnovni znakovi/
simptomi
iznenadno povraanje, distenzija abdomena, glavobolja, bol, blaga vruica ili

bez vruice, praeni profuznim vodenim proljevom poput riine sluzi, dehidracijom, hipovolemijom i okom. Simptomi mogu biti blai u kriptosporidoze
Lijeenje*
doksiciklin, ciprofloksacin za koleru; simptomatska terapija za kriptosporidozu.
cijepljenje
postoji cjepivo protiv kolere ne preporuuje se zbog ogranienog uinka; nema cjepiva protiv kriptosporidioze
C-kategorija
Emergentne zarazne bolesti uzrokovane npr. virusom Nipah ili hantavirusima
inkubacija
virus Nipah: do jednog mjeseca

hantavirusi: 935 dana
nain prijenosa
virus Nipah na ljude, make i pse prenosi se bliskim kontaktom s inficiranim svinjama; jo se istrauju prirodni rezervoari; preliminarna istraivanja upuuju na
imie iz roda Pteropus.
Glavni rezervoari za hantaviruse jesu perzistentno inficirani mali glodavci (npr.
Apodemus flavicollis, Apodemus agrarius, Clethrionomys glareolus, Peromyscus
maniculatus, Olygoryzomis longicaudatus i dr.); glodavci izluuju virus svojim
sekretima i ekskretima; infekcija udisanjem kontaminirane praine; profesionalna ekspozicija; pretpostavlja se da je meuljudski prijenos mogu samo hantavirusom Anda
Osnovni znakovi/
simptomi
virus Nipah: encefalitis (upala mozga) se oituje vruicom, pospanou, kao i

mnogo ozbiljnijim poremeajima SS-a kao to su koma, napadaji i nemogunost odravanja funkcija disanja; ozbiljne sekvele nastaju nakon infekcija virusom Nipah i srodnim virusima (npr. stalne konvulzije, promjene osobnosti).
Dva se klinika sindroma prepoznaju pri infekciji hantavirusima: hemoragijska
vruica s bubrenim sindromom (HVBS) i hantavirusni pluni sindrom (HPS); razliit spektar klinikih oblika od inaparentnih, ili blagih do fulminantnih oblika
s hemoragijama i tekim bubrenim ili kardiopulmonarnim zatajenjem.
Lijeenje*
simptomatska terapija; iv. ribavirin moe uvjetno reducirati mortalitet ako se

primijeni unutar sedam dana od poetka bolesti u bolesnika inficiranih virusom
Hantaan (nije dokazana uinkovitost za amerike tipove hantavirusa kao ni za
Nipah)
Cijepljenje
nema cjepiva za virus Nipah

Hantavax mrtvo cjepivo; DNA cjepiva u istraivakoj fazi; za sada nema pouzdane uinkovitosti
* Informacije u dijelu Lijeenje openite su i informativne, a lijenici se upuuju na prirunike u kojima su navedene doze i nain primjene lijekova; lijeenje treba provoditi na osnovi laboratorijske potvrde uzronika i osjetljivosti na antibiotike gdje je to primjenjivo.
172
Tablica 8-2. Molekularnobioloke tehnike za detekciju specifinih uzronika koji se mogu rabiti u bioterorizmu [12, 10, 18, 2064]
Uzronik
Uzorci*
Molekularnobioloka dijagnostika
Kategorija A
lanana reakcija polimerazom u realnom vremenu
(RT-PCR) u detekciji Bacillus anthracis za SmartCycler,
ABI/PE 7700 i 5700
multilokusna ponavljajua analiza varijabilnoga broja
tandema (konsekutivnih) MLVA (multi-locus variable-number of tandem (consecutive) repeat analysis);
ispituje brojne segmente DNA unutar kromosoma ili
plazmida Bacillus anthracis koji imaju specifine obrasce ponavljanja (fundamentalne jedinice DNA); ponavljanja se mogu razlikovati u sekvenciji ili duljini, broju
ponavljanja; specifini obrazac koji identificira razliite
sojeve mikroorganizama (identificirano je vie od 100
razliitih B. anthracis)
antraks
(Bacillus
anthracis)
obrisci, puna krv,

tekuine (pleuralna,
bronhalna, likvor),
svjee tkivo, koagulum,
serum, citrirana
plazma, stolica
botulizam
(Clostridium
botulinum
toxin)
kompetitivna reverzna transkripcija PCR

feces, klistir, gastrini
aspirat ili povraeni sadraj, serum, tkiva ili eksudati, uzorci hrane, obrisci
(kliniki ili iz okolia),
zemlja, voda
kuga
(Yersinia
pestis)
PCR-metode u amplifikaciji DNA Y. pestis

donji respiracijski trakt
(pluna): bronhalni ispirak ili transtrahealni
aspirat (1 mL); sputum;
krv; aspirati tkiva (bubonska) ili bioptiki uzorci;
jetra, slezena, kotana
sr, plua
velike boginje
(variola major)
uzorci iz vezikula, uzorci

krasta, biopsija lezija,
serum
PCR-identifikacija DNA variole u klinikim uzorcima,

mikroipovi
tularemija
(Francisella
tularensis)
uzorci krvi, obrisak konjunktive, uzorci okolia

(voda, blato i dr.).
PCR-detekcija DNA F. tularensis

multiciljni RT TaqMan PCR-esej
virusne hemoragijske vruice

(filovirusi
npr. Ebola,
Marburg, i arenavirusi [npr. Lassa,
Machupo]
ante mortem: bioptiki

RT-PCR-eseji
materijal plua ili aspirat
kotane sri ili koagulum, puna krv i serum
post mortem: slezena,
plua, bubrezi, jetra,
limfni vorovi, srce, guteraa, hipofiza, mozak,
krv iz srca
173
Uzronik
Uzorci*
Kategorija B
bruceloza
(Brucella species)
krv, kotana sr, slezena,

jetra, sinovijska
tekuina ili apsces,
serum
PCR-eseji s poetnicama koje potjeu od 16S rRNA sekvencije Brucella abortus

RT, za rod specifian 5' nukleaza-PCR-esej za amplifikaciju 322-bp fragmenta per gena razvijeno za brzu (< 2
sata) identifikaciju Brucella spp. na agar ploama.
Tri pristupa SYBR Green I (dvolanana DNA interkalcija boje), 5'-egzonukleaza (enzimatsko oslobaanje
fluora), i hibridizacija proba (energetski transfer fluorescentne rezonancije) evaluirani su za primjenu u
RT-PCR-eseju za detekciju Brucella abortus.
epsilon-toksin
Clostridium
perfringens
stolica, uzorci iz okolia
PCR-esej moe detektirati gen epsilon-toksina.
uzronici koji se
krv, stolica, hrana
prenose hranom
(npr. Salmonella
species, Escherichia
coli O157:H7,
Shigella)
Jednostavna TaqMan PCR-tehnika razvijena je za izolaciju vjerojatnih izolata Salmonella enterica.

Komercijalno dostupan PCR-komplet (AnDiaTec Salmonella sp. PCR-ELISA) razvijen je i evaluiran za detekciju Salmonella sp. u uzorcima hrane.
Multipleksni fluorogeni RT-PCR za detekciju i kvantifikaciju Escherichia coli O157:H7.
Simultana identifikacija Escherichia coli serotipa O157:
H7 i njihova iga-slinog toksina s pomou MAMA/
multipleksnog PCR-a.
Uporaba PCR-a u amplifikaciji specifinog virA fragmenta gena za detekciju virulentne bakterije iz roda Shigella i enteroinvazivne Escherichia coli.
sakagija
(Burkholderia
mallei)
krv, sputum, urin, kone

lezije
5'-nukleaza RT-PCR ciljni esej za fliP za brzu identifikaciju Burkholderia mallei u klinikim uzorcima
RT-PCR TaqMan esej za brzu identifikaciju i diferencijaciju Burkholderia pseudomallei i Burkholderia mallei
melioidoza
krv, sputum, urin, kone
(Burkholderia pseu- lezije
domallei)
tip III Secretion sustav RT-PCR esej za dijagnozu melidioze

RT-PCR TaqMan esej za brzu identifikaciju i diferencijaciju Burkholderia pseudomallei i Burkholderia mallei
psitakoza
(Chlamydia
psittaci)
sputum, bronhoalveolar- Nested, multipleksni PCR za simultanu detekciju trini lavat, obrisak drijela, ju vrsta klamidija u ljudskim i ptijim uzorcima
serum
genotipizacija DNA Chlamydophila psittaci u ljudskim
uzorcima s pomou ompA sekvenciranja gena
Q-vruica (Coxiella krv, serum, tkivo

burnetii)
sranih zalistaka
174
LightCycler Nested PCR (LCN-PCR), brzi esej u kojem

se rabi serum uzet u ranoj fazi bolesti.
PCR-postavka za jednostruku kopiju gena kao Com1 i
16S rRNA gena
Uzronik
Uzorci*
stafilokokni
enterotoksin B
serum, izolati kultura,

hrana, uzorci iz okolia,
obrisak nosa, inducirani
respiracijski uzorci, urin,
stolica/gastrini aspirati
bioloki stabilni oligonukleotidni ligandi (zrcalnog odraza mirror-image) DNA Spiegelmers za stafilokokni
enterotoksin B
kvantitativni RT-imuno-PCR pristup u detekciji stafilokoknih enzima
epidemini pjegavac (Rickettsia

prowazekii)
krv, uzorci tkiva,

ukljuujui kone
bioptike uzorke
RT-PCR dupleks-esej
virusni encefalitis krv, serum, likvor, tkivo

ljudi i ivotinja
(alfavirusi npr.
venezuelski konjski
encefalitis, istoni
konjski encefalitis,
zapadni konjski
encefalitis)
uzronici koji se
prenose vodom
(npr. Vibrio cholerae, Cryptosporidium parvum)
stolica, povraeni
sadraj, uzorci hrane i
vode
RT-PCR
DNA-mikroipovi
PCR-metoda za selektivnu amplifikaciju DNA-fragmenta unutar ctxAB operona V. cholerae

PCR koji amplificira Vibrio cholerae RTX (ponavljanje u
toksinu repeat in toxin) gen toksina
Cryptosporidium parvum detekcija mijeanih genotipova PCR-analiza
detekcija Cryptosporidium parvum DNA u fecesu ovjeka s pomou nested PCR-a
detekcija i genotipizacija oocista Cryptosporidium parvum s pomou RT-PCR-a i analizom krivulje otapanja
PCR metoda za kvantifikaciju oocista Cryptosporidium
parvum u uzorcima pitke vode
Kategorija C
emergentne
zarazne bolesti
uzrokovane npr.
virusom Nipah ili
hantavirusima
krv, serum, likvor, urin,

tkiva ljudi i ivotinja
dupleks nested RT-PCR (nRT-PCR) s unutarnjom kontrolom u detekciji RNA virusa Nipah
specifini fluorogeni (5' nukleaza proba) Taqman RTPCR-esej za dijagnostiku i detekciju virusa Nipah
RT-PCR za detekciju hantavirusa
visoko osjetljivi Taqman PCR u detekciji hantavirusa
Puumala.
DNA-mikroipovi u detekciji hantavirusa
* Preporuuje se rukovanje potencijalno infektivnim klinikim materijalom i uzorcima svesti na najmanju moguu
mjeru i osigurati da se rukovanje i testiranje obavljaju u odgovarajuim uvjetima bioloke i osobne zatite (osobito se to odnosi na filoviruse, uzronike virusnih encefalitisa, emergentnih zaraznih bolesti, ali i na druge uzronike).
175
ka, razvoj novih standardiziranih analitikih

metoda, osiguranje kvalitete tijekom svih laboratorijskih procedura s briljivim dokumentiranjem od poetka prikupljanja uzoraka, detaljnom analizom fizikih svojstava
(morfologija, mikrostruktura), analize izotopa,
tradicionalne fizioloke metode, sposobnost
analiziranja tragova medija i podloga za rast
mikroorganizama i njihovih sastojaka, stabilizatora i aditiva, sluajnih biokontaminanata,
poznavanje endemske pojavnosti mikroorganizama, praenje promjena u imunoreakcijama, panel razliitih imunoeseja.
Za kvalitetan i uspjean posao u forenzinoj mikrobiologiji potrebno je uspostaviti rigorozne mjere kontrole kvalitete rada.
Precizno i propisano rukovanje i analitike
procedure moraju biti u potpunom skladu s
detaljno pisanim protokolima i standardnim
operativnim procedurama. Odgovarajua kontinuirana edukacija i uvjebavanje iskusnog laboratorijskog osoblja preduvjet je uspjeha. Jedino kalibrirana oprema sa standardiziranim
reagensima moe se upotrebljavati s odgovarajuim internim standardima, ponovljenim
analizama i slijepim testiranjem. Odravanje
i dokumentiranje lanca nadzora (praenje
tragova, dokumentiranje ili fizika kontrola
dokaza) uzoraka od kritine je vanosti za
konano sprovoenje kriminalaca pod nadzor, pravnu osudu i kaznu. Zbog istog razloga uzorci koji su naeni u kriminalnom inu
moraju biti sauvani u sigurnom okruenju
kao dokazi. Integritet uzoraka i rukovanje, s
forenzinog je gledita vano i za branitelje i
za tuitelje. Specifini uzronici koji se mogu
rabiti u bioterorizmu, kao i svi bioloki opasni mikroorganizmi moraju se procesirati u
certificiranim sigurnosnim biolokim kabinetima klase II i u laboratorijima razine-2 biosigurnosti (biosafety level-2, BSL-2), a, kad je
potrebno, i na razinama BSL-3 i BSL-4 [12,
10, 18, 2064].
176
8.5.
Kriteriji za proglaavanje
epidemije
neuobiajenom
Ad hoc grupa Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization WHO)

dala je godine 1998. kriterije za proglaavanje
neuobiajenih epidemija [2, 65]:
1. pr va pojava epidemije u regiji koja nije endemska za tu bolest,
2. pojava epidemije izvan uobiajene sezone,
3. neuobiajeni nain prijenosa uzronika,
4. rezer voari/insekti kao vektori ne obitavaju u regiji,
5. epidemioloki pokazatelji govore o neuobiajeno skraenom razdoblju inkubacije
za odreenu bolest,
6. znaajke otkrivenog patogena razlikuju
se od uobiajenih znaajki za taj agens
(tip, sekvencije, rezistencija na antibiotike, struktura i dr.),
7. porast virulencije patogena,
8. patogen se moe koristiti novim prirodnim rezer voarima za ubrzavanje i odravanje prijenosa.
Mikroorganizmi su raireni u cijelom svijetu. No, poznato je da neki od njih preivljavaju u odreenim klimatskim uvjetima i biotopima, a drugi ne preivljavaju. Svi znamo
da su neke zarazne bolesti uobiajene ili se
iskljuivo pojavljuju u odreenim sezonama
[1112]. Na primjer, dokaz infekcije virusom gripe u ljudi tijekom ljeta bila bi svakako neuobiajena epidemija vrijedna daljnjeg
istraivanja. Epidemioloka istraivanja u kojima razlikujemo prirodnu pojavu epidemija
od namjerno uzrokovanih osobito su vana.
Mikroorganizmi koji se sa ivotinja mogu prenijeti na ljude (zoonoze) ili kukcima (bolesti
koje se prenose vektorima) usko su vezani uz
njihove ivotinjske rezer voare/vektore i njihove biotope. Primjerice, rezer voari hantavirusa Novog svijeta, koji uzrokuju hantavirusni
pluni sindrom, razliiti su mali glodavci koje
moemo nai samo u Sjevernoj ili Junoj Americi. Bilo kakva epidemija koja bi se dogodila u
drugim dijelovima svijeta, ukljuujui Hr vatsku, bila bi sumnjiva na bioteroristiki napad
i bila bi potrebna paljiva istraga. Osim toga,
ako se iznenada neki ivotinjski rezer voari ili
vektori pojave kao prijenosnici nekih novih
mikroorganizama, to je potrebno paljivo analizirati u smislu moguega namjernog irenja
bolesti. Takoer je vano znati sve znaajke
bolesti, ukljuujui i vrijeme inkubacije. Ako
se neka bolest pojavi s vrlo kratkom inkubacijom ili pojaanim i neuobiajenim znakovima
i simptomima bolesti, osobito u populaciji koja se susretala s dotinim mikroorganizmom,
to se takoer moe razumijevati kao sumnjiva
pojava epidemije. Nain prijenosa za veinu patogena vrlo je dobro poznat kao i posljedini
patogenetski mehanizmi. Znaajne varijacije
u nainu prijenosa ili patogenetskim mehanizmima mogu biti rezultat infekcije genetikim
inenjerstvom namjerno promijenjenih mikroorganizama. To ukljuuje i pojavu neoekivano visoke rezistencije na antibiotike, pojaanu virulenciju mikroorganizama koji su prije
izazivali blage ili srednje teke infekcije [12,
1112].
8.6.
Sumnjive epidemije
zaraznih bolesti
Kao to je ve pokazano, bioterorizam

ima, na alost, bogatu i dugu povijest. No,
danas je modernim metodama forenzine mikrobiologije, te uz veliki porast informacija i
znanja o mikroorganizmima, ukljuujui moderne laboratorijske tehnike i globalni sustav
izvjeivanja o pojavama bolesti, mnogo lake

razlikovati prirodne od namjerno uzrokovanih bolesti.
Ovdje e biti opisano nekoliko za itatelje
potencijalno zanimljivih sluajeva, a mnogo
vie moe se nai u literaturi i na odgovarajuim mrenim stranicama.
U travnju 1979. godine u Sverdlovsku, u
jugoistonoj Ukrajini, zabiljeena je eksplozija u podruju na kojemu je stacionirana vojska. Tijekom nekoliko sljedeih dana, etiri
kilometra juno i istono u stanovnika su se
razvili visoka temperatura i oteano disanje,
te je u kratkom vremenu umrlo vie od 200
bolesnika. Lokalni su lijenici objavili da je
rije o epidemiji plunog antraksa. Suprotno
tomu, vlada je slubeno izvijestila da su infekcije posljedica konzumacije mesa zaraenih
ivotinja. No, bolesnici nisu pokazivali znakove gastrointestinalnog ili konog antraksa,
a obdukcija umrlih pokazala je pluni edem
i toksemiju. Ovce i koze u est razliitih sela
(50 km) uginule su od antraksa. DNA-analiza je pokazala istodobnu infekciju s nekoliko
razliitih sojeva antraksa, to je atipino za
prirodnu infekciju u goveda. Zakljueno je
da je antraks bio rezultat sluajnog irenja
bakterija zbog incidenta u tvornici biolokog
oruja [6670].
Tijekom 1980. godine, vie je osoba bilo
inficirano HIV-om, a svojim nainom ivota
i aktivnostima nisu bili u skupini visokorizinih za infekciju HIV-om. Kad je 1986.
utvreno da je njihov stomatolog HIV-pozitivan, pokazalo se i da je veina bolesnika
koji su se zarazili HIV-om posjeivala istog
stomatologa. Napravljeno je DNA-sekvenciranje (bolesnici, stomatolog i lokalna kontrolna skupina). Nukleotidne sekvencije HIV-a
u mnogih su bolesnika bile veinom, ali ne
potpuno podudarne onima u stomatologa,
te razliite od detektiranih u bolesnika koji
su posluili kao kontrolna skupina. Nalazi su
177
snano potkrijepili (ali ne u potpunosti i potvrdili) sumnju o prijenosu infekcije HIV-om

od stomatologa tijekom stomatolokih intervencija [2]. Ovo, meutim, nije bio namjeran
prijenos infekcije HIV-om, jer stomatolog nije bio svjestan da je nosilac virusa. U rujnu
1984. indijski je religiozni kult kontaminirao
salatom sa Salmonella typhimurium barove u
Dallesu, Oregon, kao i u regiji Wasco County, takoer u Oregonu. Vie od 750 osoba je
zaraeno, a oko 40 njih je hospitalizirano. Nakana je bila utjecati na ishod lokalnih izbora,
a to je otkriveno godinu dana poslije [3, 71].
Aum Shinrikyo je tijekom 1995., u vie od
10 sluajeva pokuao proiriti antraks, botulinski toksin, Q-vruicu i Ebolu meu stanovnitvom i organima vlasti u Japanu. Na sreu,
nisu zabiljeeni sluajevi infekcije [3, 71].
Meu posljednjim dogaajima jest i sluaj pisama sa sporama antraksa tijekom 2001.
godine koja su se pojavila u dva navrata: najprije su poslana u nekoliko amerikih medija,
a tri tjedna poslije i dvojici senatora. Petero je
ljudi ubijeno, a 17 inficirano. DNA-sekvenciranjem antraksa iz pr ve rtve koja je umrla
od plunog antraksa pokazano je da je antraks
istovjetan originalnom soju Ames koji je istraivan u Amerikom vojnom medicinskom
istraivakom centru za infektivne bolesti
(U. S. Army Medical Research Institute of
Infectious Diseases UAMRIID), Fort Detrick,
Maryland, SAD, a nakon toga distribuiran u
najmanje 15 istraivakih laboratorija u SAD-u, te na est prekomorskih lokacija. Takoer
je pokazano da je antraks vjerojatno kultiviran
oko dvije godine prije slanja pisama i da je voda
rabljena za procesiranje spora antraksa iz podruja sjeveroistonog SAD-a. Uz to, daljnji su
napori bili usmjereni na definiranje i identifikaciju procesa silikonizacije tijekom proizvodnje spora Clostridium. Istraivai su pronali
da je antraks poslan u SAD-u iz Nassau ulice
10, Princeton, New Jersey. Pretpostavili su
178
da je Amerikanac ili stranac koji ima obiteljske poveznice u podruju Princeton-Clinton

New Jersey doao u SAD i uspjeno izveo ovaj
napad. Do sada krivac nije naen [510].
Jedno od vrlo vanih orua koja pomau u diferenciranju prirodne epidemije od
namjernog napada jest nadzor nad zaraznim
bolestima i globalni sustavi za izvjeivanje
o tim bolestima. Postoji nekoliko programa
na mrei kao to su ProMed (http://www.
promedmail.org) ili GOARN (WHOs Global Outbreak Alert and Response Network
http://www.who.int/csr/outbreaknetwork),
koji su iznimno korisni u prepoznavanju
epidemija i moguih bioteroristikih napada.
Vano je prikupiti sve nune informacije o svim znaajnim imbenicima epidemije,
a koje nas mogu upozoriti na koji se nain i
zato bolest pojavila. U tu svrhu moraju neizostavno biti uspostavljeni: rutinsko praenje
promjena oblika bolesti, dokumentiranje i razumijevanje imbenika koji su inicirali promjene, pravodobno prosljeivanje informacija
nadreenima zaduenima za donoenje odluka, razumijevanje normalnih pojava bolesti,
praenje programa na mrei o meunarodnom nadzoru zaraznih bolesti uz izvjea o
bolestima u ljudi i ivotinja [2].
8.7.
Biosigurnost i biozatita
U podruju forenzine mikrobiologije

potrebno je harmonizirati napore znanstvenika u polju zaraznih bolesti, epidemiologije
i mikrobiologije, te osoba koje donose politike, administrativne i zakonske odluke u
stvaranju smjernica za bioobranu. To je preduvjet za izgradnju nacionalnih kapaciteta
u istraivanju bioterorizma. Najbolji pristup
za pripravnost u detekciji ili odgovoru na
akt bioterorizma je integrirana mrea koju
ine vladine institucije, akademska zajednica,
industrija te javno zdravstvo [72, 73]. Zbog

brojnih izazova koje bioterorizam postavlja,
ukljuujui mnoge patogene koji postoje u prirodi i ne zahtijevaju posebnu strunost ni tehnologiju da bi se proizveli u oruje, imperativ
je uspostaviti snanu potporu i mogunosti za
razvoj forenzine mikrobiologije ojaane metodama, educiranim znanstvenicima i strunjacima kao bitnim dijelom nacionalnog kapaciteta u obrani od bioterorizma. Znanstvene
zajednice u polju infektivnih bolesti, mikrobiologiji, epidemiologiji i imunologiji trebaju pomoi svojim sposobnostima i znanjem i
pridonijeti naporima u izgradnji nacionalnih
kapaciteta biosigurnosti i biozatite. Temeljna
istraivanja, ukljuujui genomiku, cjepiva, lijekove i snane timove talentiranih i predanih
znanstvenika, uvjebanih i educiranih, vani
su u stvaranju nacionalne biozatite i biosigurnosti. Osim toga postoji potreba za laboratorijima i javnozdravstvenim strunjacima
koji su upoznati sa zakonskim provedbama/
nacionalnim uredima za istragu ili slinim institucijama i vice versa. Planiranje i izgradnja
nacionalnih sigurnosnih laboratorija nuni su
u obrani od bioterorizma (npr. izgradnja prvog BSL3 laboratorija u Hr vatskoj, u Klinici
za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi
u Zagrebu). Drugi aspekt biosigurnosti jest
osiguranje kolekcija patogenih uzronika koji moraju biti sigurno pohranjeni, s ogranienim pristupom, te paljivim praenjem osoba
koje imaju pristup radu s takvim uzronicima.
U Americi su pravila o selekcioniranim agen-
Literatura
1. http://www.bt.cdc.gov/Agent/agentlist.asp
2. Breeze RG, Budowle B, Schutzer SE, editors. Microbial Forensics. Amsterdam: Elsevier Academic
Press; 2005.
sima i provjere o moguim kriminalnim dosjeima vani dijelovi organizacije programa

biozatite. To ukljuuje i pratnju pri ulasku u
zgrade u kojima su patogeni spremljeni, zakljuavanje i ogranien pristup u laboratorije gdje
se radi s takvim patogenima, brave na zamrzivaima u kojima su agensi pohranjeni. Uz to, s
takvim je uzronicima u laboratorijima bitno
rukovati s odgovarajuima razinama bioloke
zatite (BSL-2, -3, -4), i koristiti se sigurnosnim kabinetima (hudovima).
Nedvojbeno je da je odgovornost za biosigurnost i biozatitu na vladi svake zemlje,
ali, osim toga, postoje profesionalne organizacije (institucije, akademski i privatni sektor),
te pojedini strunjaci koji su odgovorni za
razvoj prirunika o ispravnom postupanju
i opoj koristi pri uporabi genskih resursa,
mikroorganizama (osobito selektiranih),
te etikim implikacijama u biotehnologiji,
meunarodnom upravljanju biotehnologijom i biosigurnou, programima cijepljenja i donoenjem regulativa [12, 7276].
Bez sumnje svi, od pojedinaca do razliitih
skupina moramo biti pripravni za mogue
bioteroristike napade, ali i preventirati
paranoidne reakcije i pristupe. Bitno je u
svemu ovome usmjeriti napore, sredstva,
organizaciju i znanje u velikoj mjeri i na nove
infekcije koje se prirodno pojavljuju, jer
mnoge od njih su eksperimenti prirode
[79], a priroda nas zna koji put iznenaditi
novim i opasnim infektivnim bolestima
poput pravog bioterorista.
3. http://www.bioterry.com/HistoryBioTerr.html
4. Kasten FH. Biological weapons, war crimes, and
WWI. Science. 2002; 296:1235-7.
5. Centers for Disease Control and Prevention
(CDC). Update: Investigation of bioterrorismrelated anthrax and adverse events from antimic-
179
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
robial prophylaxis. MMWR Morb Mortal Wkly

Rep 2001; 50:973-6.
Jernigan JA, Stephens DS, Ashford DA, Omenaca
C, Topiel MS, Galbraith M, Tapper M, Fisk TL, Zaki S, Popovic T, Meyer RF, Quinn CP, Harper SA,
Fridkin SK, Sejvar JJ, Shepard CW, McConnell M,
Guarner J, Shieh WJ, Malecki JM, Gerberding JL,
Hughes JM, Perkins BA. Anthrax Bioterrorism Investigation Team. Bioterrorism-related inhalational
anthrax: the first 10 cases reported in the United
States. Emerg Infect Dis. 2001; 7:933-44.
Atlas RM. Bioterrorism: from threat to reality. Annu Rev Microbiol. 2002; 56:167-85.
Greene CM, Reefhuis J, Tan C, Fiore AE, Goldstein S, Beach MJ, Redd SC, Valiante D, Burr G,
Buehler J, Pinner RW, Bresnitz E, Bell BP. CDC
New Jersey Anthrax Investigation Team. Centers
for Disease Control and Prevention. Epidemiologic
investigations of bioterrorism-related anthrax, New
Jersey, 2001. Emerg Infect Dis 2002; 8:1048-55.
Tan CG, Sandhu HS, Crawford DC, Redd SC,
Beach MJ, Buehler JW, Bresnitz EA, Pinner RW,
Bell BP. Regional Anthrax Sur veillance Team;
Centers for Disease Control and Prevention New
Jersey Anthrax Sur veillance Team. Sur veillance
for anthrax cases associated with contaminated
letters, New Jersey, Delaware, and Pennsylvania,
2001. Emerg Infect Dis 2002; 8:1073-7.
Hoffmaster AR, Meyer RF, Bowen MD, Marston
CK, Weyant RS, Thurman K, Messenger SL, Minor EE, Winchell JM, Rassmussen MV, Newton
BR, Parker JT, Morrill WE, McKinney N, Barnett
GA, Sejvar JJ, Jernigan JA, Perkins BA, Popovic T.
Evaluation and validation of a real-time polymerase
chain reaction assay for rapid identification of Bacillus anthracis. Emerg Infect Dis 2002; 8:1178-82.
Beneson AS, editor. Control of Communicable Diseases Manual. An official report of the American
Public Health Association. Washington DC: American Public Health Association; 1995.
Begovac J, Boinovi D, Lisi M, Bari B,
Schnwald S, urednici. Infektologija. Zagreb: Profil; 2006.
Schnwald S, Bari B, Beus A, Boinovi D,
Franceti I, Ladan V, Lisi M, Santini M. Prirunik za lijeenje i spreavanje infektivnih bolesti.
Zagreb: Birotisak; 2000.
Gilbert DN, Moellering RC Jr., Eliopoulos GM,
Sande MA, editors. The Sanford Guide for AntimicrobialTherapy 2006. Sperryville, VA, USA: Antimicrobial Therapy Inc.; 2006.
Markotic A, LeDuc JW, Hlaca D, Rabatic S, Sarcevic A, Dasic G, Gagro A, Kuzman I, Barac V, Av-
180
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
sic-Zupanc T, Beus I, Dekaris D. Hantaviruses are

likely threat to NATO forces in Bosnia and Herzegovina and Croatia. Nat Med 1996; 2:269-70.
Meltzer MI, Damon I, LeDuc JW, Millar JD. Modeling potential responses to smallpox as a bioterrorist weapon. Emerg Infect Dis. 2001; 7:959-69.
LeDuc JW, Damon I, Relman DA, Huggins J,
Jahrling PB. Smallpox research activities: U.S. Interagency Collaboration, 2001. Emerg Infect Dis
2002; 8:743-5.
Jahrling PB, Hensley LE, Martinez MJ, Leduc JW,
Rubins KH, Relman DA, Huggins JW. Exploring
the potential of variola virus infection of cynomolgus macaques as a model for human smallpox. Proc
Natl Acad Sci USA. 2004; 101:15196-200.
Engelthaler DM, Lewis K, editors. Zebra Manual:
A Reference Handbook for Bioterrorism Agents.
Phoenix, Arizona, USA: Arizona Department of
Health Ser vices, Division of Public Health Ser vices; 2004.
McGrath S, Dooley JS, Haylock RW. Quantification of Clostridium botulinum toxin gene expression by competitive reverse transcription-PCR.
Appl Environ Microbiol 2000; 66:1423-8.
Lindler LE, Fan W, Jahan N. Detection of ciprofloxacin-resistant Yersinia pestis by fluorogenic
PCR using the LightCycler. J Clin Microbiol.
2001; 39:3649-55.
Melo AC, Almeida AM, Leal NC. Retrospective
study of a plague outbreak by multiplex-PCR. Lett Appl Microbiol 2003; 37:361-4.
Tomaso H, Reisinger EC, Al Dahouk S, Frangoulidis D, Rakin A, Landt O, Neubauer H. Rapid
detection of Yersinia pestis with multiplex realtime PCR assays using fluorescent hybridisation
probes. FEMS Immunol Med Microbiol. 2003;
38:117-26.
Fedele CG, Negredo A, Molero F, Sanchez-Seco
MP, Tenorio A. Use of internally controlled realtime genome amplification for detection of variola
virus and other orthopoxviruses infecting humans.
J Clin Microbiol 2006; 44:4464-70.
Sulaiman IM, Tang K, Osborne J, Sammons S,
Wohlhueter RM. GeneChip resequencing of the
smallpox virus genome can identify novel strains:
a biodefense application. J Clin Microbiol. 2007;
45:358-63.
Versage JL, Severin DD, Chu MC, Petersen JM.
Development of a multitarget real-time TaqMan
PCR assay for enhanced detection of Francisella
tularensis in complex specimens. J Clin Microbiol
2003; 41:5492-9.
27. Barns SM, Grow CC, Okinaka RT, Keim P, Kuske CR. Detection of diverse new Francisella-like
bacteria in environmental samples. Appl Environ
Microbiol 2005; 71:5494-500.
28. Whitehouse CA, Hottel HE. Comparison of five
commercial DNA extraction kits for the recovery
of Francisella tularensis DNA from spiked soil samples. Mol Cell Probes. 2007; 21:92-6.
29. Tomaso H, Scholz HC, Neubauer H, Al Dahouk
S, Seibold E, Landt O, Forsman M, Splettstoesser
WD. Real-time PCR using hybridization probes
for the rapid and specific identification of Francisella tularensis subspecies tularensis. Mol Cell Probes 2007; 21:12-6.
30. Kurosaki Y, Takada A, Ebihara H, Grolla A, Kamo N, Feldmann H, Kawaoka Y, Yasuda J. Rapid
and simple detection of Ebola virus by reverse transcription-loop-mediated isothermal amplification.
J Virol Methods. 2007; 141:78-83.
31. Zhai J, Palacios G, Towner JS, Jabado O, Kapoor
V, Venter M, Grolla A, Briese T, Paweska J, Swanepoel R, Feldmann H, Nichol ST, Lipkin WI. Rapid molecular strategy for filovirus detection and
characterization. J Clin Microbiol 2007; 45:2246.
32. Gunther S, Asper M, Roser C, Luna LK, Drosten
C, Becker-Ziaja B, Borowski P, Chen HM, Hosmane RS. Application of real-time PCR for testing
antiviral compounds against Lassa virus, SARS
coronavirus and Ebola virus in vitro. Antiviral Res
2004; 63:209-15.
33. Hass M, Westerkofsky M, Muller S, Becker-Ziaja
B, Busch C, Gunther S. Mutational analysis of the
Lassa virus promoter. J Virol 2006; 80:12414-9.
34. Romero C, Gamazo C, Pardo M, Lopez-Goni I.
Specific detection of Brucella DNA by PCR. J
Clin Microbiol. 1995; 33:615-7.
35. Newby DT, Hadfield TL, Roberto FF. Real-time
PCR detection of Brucella abortus: a comparative
study of SYBR green I, 5'-exonuclease, and hybridization probe assays. Appl Environ Microbiol.
2003; 69:4753-9.
36. Bogdanovich T, Skurnik M, Lubeck PS, Ahrens
P, Hoorfar J. Validated 5' nuclease PCR assay for
rapid identification of the genus Brucella. J Clin
Microbiol. 2004; 42:2261-3.
37. Al-Khaldi SF, Myers KM, Rasooly A, Chizhikov
V. Genotyping of Clostridium perfringens toxins
using multiple oligonucleotide microarray hybridization. Mol Cell Probes 2004; 18:359-67.
38. Villalobo E, Torres A. PCR for detection of Shigella spp. in mayonnaise. Appl Environ Microbiol
1998; 64:1242-5.
39. Hoorfar J, Ahrens P, Radstrom P. Automated 5'

nuclease PCR assay for identification of Salmonella enterica. J Clin Microbiol 2000; 38:3429-35.
40. Metzger-Boddien C, Bostel A, Kehle J. AnDiaTec
Salmonella sp. PCR-ELISA for analysis of food
samples. J Food Prot 2004; 67:1585-90.
41. Ibekwe AM, Watt PM, Grieve CM, Sharma VK,
Lyons SR. Multiplex fluorogenic real-time PCR
for detection and quantification of Escherichia
coli O157:H7 in dairy wastewater wetlands. Appl
Environ Microbiol 2002; 68:4853-62.
42. Sharma VK, Dean-Nystrom EA. Detection of enterohemorrhagic Escherichia coli O157:H7 by
using a multiplex real-time PCR assay for genes
encoding intimin and Shiga toxins. Vet Microbiol
2003; 93:247-60.
43. URen JM, Van Ert MN, Schupp JM, Easterday
WR, Simonson TS, Okinaka RT, Pearson T, Keim
P. Use of a real-time PCR TaqMan assay for rapid
identification and differentiation of Burkholderia
pseudomallei and Burkholderia mallei. J Clin Microbiol. 2005; 43:5771-4.
44. Tomaso H, Scholz HC, Al Dahouk S, Eickhoff M,
Treu TM, Wernery R, Wernery U, Neubauer H.
Development of a 5'-nuclease real-time PCR assay
targeting fliP for the rapid identification of Burkholderia mallei in clinical samples. Clin Chem
2006; 52:307-10.
45. Meumann EM, Novak RT, Gal D, Kaestli ME,
Mayo M, Hanson JP, Spencer E, Glass MB, Gee
JE, Wilkins PP, Currie BJ. Clinical evaluation of a
type III secretion system real-time PCR assay for
diagnosing melioidosis. J Clin Microbiol 2006;
44:3028-30.
46. Messmer TO, Skelton SK, Moroney JF, Daugharty H, Fields BS. Application of a nested, multiplex
PCR to psittacosis outbreaks. J Clin Microbiol
1997; 35:2043-6.
47. Heddema ER, van Hannen EJ, Duim B, de Jongh
BM, Kaan JA, van Kessel R, Lumeij JT, Visser CE,
Vandenbroucke-Grauls CM. An outbreak of psittacosis due to Chlamydophila psittaci genotype A
in a veterinary teaching hospital. J Med Microbiol
2006; 55:1571-5.
48. Fournier PE, Raoult D. Comparison of PCR and
serology assays for early diagnosis of acute Q fever.
J Clin Microbiol. 2003; 41:5094-8.
49. Purschke WG, Radtke F, Kleinjung F, Klussmann
S. A DNA Spiegelmer to staphylococcal enterotoxin B. Nucleic Acids Res. 2003; 31:3027-32.
50. Fischer A, von Eiff C, Kuczius T, Omoe K, Peters
G, Becker K. A quantitative real-time immuno-
181
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
PCR approach for detection of staphylococcal enterotoxins. J Mol Med 2007; 85:461-9.
Jiang J, Temenak JJ, Richards AL. Real-time PCR
duplex assay for Rickettsia prowazekii and Borrelia
recurrentis. Ann N Y Acad Sci; 990:302-10.
Vernet G. Diagnosis of zoonotic viral encephalitis.
Arch Virol Suppl. 2004; (18):231-44.
http://www.cfsan.fda.gov/~ebam/bam-28.html
Chow KH, Ng TK, Yuen KY, Yam WC. Detection of RTX toxin gene in Vibrio cholerae by
PCR. J Clin Microbiol. 2001; 39:2594-7.
Balatbat AB, Jordan GW, Tang YJ, Silva J Jr. Detection of Cryptosporidium par vum DNA in human feces by nested PCR. J Clin Microbiol. 1996;
34:1769-72.
Chung E, Aldom JE, Carreno RA, Chagla AH,
Kostrzynska M, Lee H, Palmateer G, Trevors
JT, Unger S, Xu R, De Grandis SA. PCR-based
quantitation of Cryptosporidium par vum in municipal water samples. J Microbiol Methods 1999;
38:119-30.
Gile M, Warhurst DC, Webster KA, West DM,
Marshall JA. A multiplex allele specific polymerase chain reaction (MAS-PCR) on the dihydrofolate reductase gene for the detection of Cryptosporidium par vum genotypes 1 and 2. Parasitology.
2002; 125:35-44.
Tanriverdi S, Tanyeli A, Baslamisli F, Koksal F, Kilinc Y, Feng X, Batzer G, Tzipori S, Widmer G. Detection and genotyping of oocysts of Cryptosporidium par vum by real-time PCR and melting cur ve
analysis. J Clin Microbiol. 2002; 40:3237-44.
Wacharapluesadee S, Hemachudha T. Duplex nested RT-PCR for detection of Nipah virus RNA
from urine specimens of bats. J Virol Methods.
2007; 141:97-101.
http://www.iscb.org/ismb2003/posters/ian.
pritchardATcsiro.au_156.html
Aitichou M, Saleh SS, McElroy AK, Schmaljohn C,
Ibrahim MS. Identification of Dobrava, Hantaan,
Seoul, and Puumala viruses by one-step real-time
RT-PCR. J Virol Methods. 2005; 124(1-2):21-6.
Garin D, Peyrefitte C, Crance JM, Le Faou A,
Jouan A, Bouloy M. Highly sensitive Taqman
PCR detection of Puumala hantavirus. Microbes
Infect 2001; 3:739-45.
Nordstrom H, Johansson P, Li QG, Lundkvist A,
Nilsson P, Elgh F. Microarray technology for identification and distinction of hantaviruses. J Med
Virol 2004; 72:646-55.
U.S. Department of Health and Human Ser vices.
Biosafety in microbiological and biomedical labo-
182
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
ratories. Washington: U.S. Government Printing

Office; 1999.
Dando M, Pearson GS, Kriz B, editors. Scientific
and technical means of distinguishing between natural and other outbreaks of disease. Proceedings
of the NATO Advanced Research Workshop, Prague, Czech Republic, 18-20 October 1988. 2001.
Wade N. Death at Sverdlovsk: a critical diagnosis.
Science 1980; 209:1501-2.
Walker DH, Yampolska O, Grinberg LM. Death
at Sverdlovsk: what have we learned? Am J Pathol
1994; 144:1135-41.
Sternbach G. The history of anthrax. J Emerg Med
2003; 24:463-7.
Brookmeyer R, Blades N, Hugh-Jones M, Henderson DA. The statistical analysis of truncated data:
application to the Sverdlovsk anthrax outbreak.
Biostatistics 2001;2:233-47.
Wilkening DA. Sverdlovsk revisited: modeling human inhalation anthrax. Proc Natl Acad Sci USA
2006;103:7589-94.
http://www.ndu.edu/centercounter/Full_Doc.pdf
Budowle B, Beaudry JA, Barnaby NG, Giusti AM,
Bannan JD, Keim P. Role of the low enforcement
response and microbial forensics in investigation
of bioterorism. Croat Med J 2007;48:437-49
Shemer J, Shoenfeld Y, editors. Terorizam i medicina. Medicinski aspekti biolokoga, kemijskoga i
radiolokoga terorizma. Zagreb: Medicinska naklada: 2007.
Center for Disease Control and Prevention
(CDC), Department of Health and Human Services (HHS). Requirements for facilities transferring or receiving select agents. Final rule. Fed Regist 2001; 66:45944-5.
Atlas RM, Reppy J. Globalizing biosecurity. Biosecur Bioterror 2005; 3:51-60.
Cook-Deegan RM, Berkelman R, Davidson EM,
Finder S, Heitman E, Kelley MC, King NM, Moseley R, Thomas JC, Tilden SJ, Vangsnes NM.
Issues in biosecurity and biosafety. Science 2005;
308:1867-8.
Atlas RM, Dando M. The dual-use dilemma for the
life sciences: perspectives, conundrums, and global
solutions. Biosecur Bioterror 2006; 4:276-86.
Bork KH, Halkjaer-Knudsen V, Hansen JE, Heegaard ED. Biosecurity in Scandinavia. Biosecur
Bioterror 2007; 5:62-71.
Calisher CH. Bioterorism or natural disasters.
What shall we worry about next? Croat Med J
2007;48:574-8
9.
Forenzina analiza
DNA ivotinjskoga
podrijetla
Goran uri i Gordan Lauc
Sadraj poglavlja
9.1.
9.2.
Forenzina entomologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

9.1.1.
Analiza ljudske DNA izdvojene iz kukaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
Forenzina analiza kraljenjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
9.2.1.
Analiza jezgrine DNA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
9.2.2.
Analiza mitohondrijske DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
9.2.3.
Ostali izvori ivotinjske DNA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
9.2.3.1.
Slina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
9.2.3.2.
Fekalni materijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
9.2.4.
Izvjeivanje i statistiko potkrjepljivanje analize ivotinjske DNA. . . . . . . . . . . 195
9.2.5.
Forenzina analiza u kontroli podrijetla prehrambenih proizvoda. . . . . . . . . . . 195
Razvoj molekularne biologije, te otkrivanje i usavravanje molekularnih i biokemijskih tehnika te opreme, omoguili su tonu
identifikaciju razliitih vrsta. Nakon primjene u analizi ljudske DNA, nove su tehnologije
utrle put i u analizi ivotinjske DNA u forenzine svrhe. Iako je ovo podruje forenzine
analize relativno mlado, ima velik potencijal
te polako postaje rutinska metoda u razliitim sluajevima forenzine problematike.
Jedna od moguih podjela pri analizi
DNA ivotinjskih uzoraka jest podjela prema vrsti ivotinje od koje bioloki uzorak
potjee. U tom podruju temeljna podjela
osobito izdvaja: 1. forenzinu entomologiju
i 2. forenzinu analizu kraljenjaka (potkoljeno Vertebrata). Forenzina entomologija

ima primjenu gotovo iskljuivo kao pomona
metoda u humanoj forenzinoj analizi, dok
forenzina analiza kraljenjaka ima podjednaku primjenu i u humanoj i u animalnoj forenzinoj analizi u iremu smislu.
9.1.
Forenzina entomologija
Entomologija (od gr. entomon kukac,

i logos znanje) bavi se prouavanjem ivotinja koljena lankonoaca (Arthropoda), iz
183
razreda kukaca (Insecta). Forenzina entomologija prouava kukce u svjetlu pravnih

i kriminalistikih istraga. Moe se podijeliti
na: 1. urbanu, 2. vezanu uz skladitenje razliitih proizvoda te 3. sudskomedicinsku forenzinu entomologiju. Urbana forenzina
entomologija ima ulogu u parnicama u vezi
s dezinsekcijom u gradskim naseljima. Forenzina entomologija u vezi sa skladitenjem razliitih proizvoda ima ulogu u parnicama koje
se tiu kontaminacije hrane insektima. Kudikamo najea primjena forenzine entomologije jest u sudskomedicinskim sluajevima:
pri ubojstvima, samoubojstvima, silovanjima,
fizikom zlostavljanju i krijumarenju. Analiza DNA ima praktinu primjenu ponajprije
u sudskomedicinskoj forenzinoj entomologiji te je to predmet razmatranja ovog dijela
poglavlja. Analizom DNA kukaca moe se:
1. povezati osumnjienog s mjestom zloina
ili sa rtvom, 2. dokazati da je tijelo rtve bilo
pomaknuto ili 3. utvrditi vrijeme smrti rtve.
Glavni cilj forenzine entomologije jest
doprinos odreivanju vremena, uzroka, naina
i mjesta smrti (osobito kod jako raspadnutih ili
skeletiranih leeva), s pomou svih elemenata i
spoznaja koje se mogu dobiti prouavanjem kukaca naenih na leu ili oko njega. Primjenom
medicinskih analiza (mrtvake pjege, mrtvake ukoenosti i dr.) vrijeme smrti moe se tono procijeniti za pr va 23 dana. S pomou
forenzine entomologije, prouavanjem prisutnih nekrofagnih vrsta i utvrivanjem dobi
razvojnih stadija kukaca koji se hrane truplom,
vrijeme proteklo od trenutka smrti do otkria
trupla moe se tono procijeniti za inter val od
jednog dana do nekoliko tjedana.
U forenzinoj entomologiji, uz razvojni
stadij pronaenog kukca, kljuna je i tona
identifikacija vrste. Prepoznavanje na osnovi
morfolokih obiljeja esto je teko pa je potrebno vrlo specijalizirano taksonomsko znanje. Jedan od razloga sloenosti takvog naina
184
prepoznavanja jest taj to vrste razreda Insecta

ine vie od 80% svih vrsta carstva ivotinja.
Vrlo je mali broj strunjaka koji mogu identificirati liinke forenzino bitnih kukaca na razini vrste. Za neke skupine kukaca razlikovanje na stadiju liinke primjenom morfolokih
kriterija nije mogue. U takvim sluajevima
uobiajen je uzgoj liinki do odraslih jedinki.
Ta je metoda spora, zbog dugotrajnosti uzgoja, i nesigurna, kad uzgoj ne uspije.
U okolnostima manjka strunjaka (forenzinih entomologa) i nemogunosti razlikovanja liinki kukaca, rjeenje problema moe biti
identifikacija vrste na osnovi analize genetikog
materijala. Moderne analize DNA omoguuju
brzu i pouzdanu identifikaciju nekrofagnih kukaca. Analizom DNA (mitohondrijskog ili
jezgrinog podrijetla) mogue je utvrditi vrstu
kukca u svakoj fazi ivotnog ciklusa, a takoer
u sluajevima kada su dostupni samo dijelovi
kukaca (ahure liinki, raspadnute liinke ili dijelovi odrasle jedinke). Analiza DNA, u sluajevima kad je dostupna mala koliina uzorka,
jedina je mogua opcija.
Za analizu genetikog materijala potrebno je najprije izolirati DNA te je umnoiti
lananom reakcijom polimerazom (PCR).
Zatim se radi analiza slijeda nukleotida dobivenih fragmenata DNA i usporedba s referentnim uzorcima.
Izdvajanje DNA iz uzorka obino nije
problem. U primjeni su razliite metode: ekstrakcija fenol/kloroformom, isoljavanjem,
s pomou cetil-trimetil-amonijeva bromida
(CTAB), ekstrakcija Chelexom ili komercijalnim ekstrakcijskim kompletima (primjerice
QIAampTissue Kit ili DNAzol). Entomoloki uzorci, prikupljeni na truplu i oko njega,
obino se uvaju u 7095%-tnom etanolu te
su tako pohranjeni prikladni za izdvajanje
DNA. Kad je god to mogue, analiziraju se
primjerci u najkasnijemu razvojnom stadiju,
i to radi sprjeavanja kontaminacije stranom
Tablica 9-1. Popis forenzino bitnih kukaca*

Muhe
rod dvokrilci (Diptera)
Kornjai
rod kornjai (Coleoptera)
Grinje
porodica Calliphoridae zujare (engl. blowflies)

porodica Sarcophagidae strvinarke (engl. fleshflies)
porodica Muscidae muhe (engl. house Flies)
porodica Piophilidae sirne muhe (engl. cheese flies)
porodica Phoridae grbavice (engl. coffin flies)
porodica Sphaeroceridae (engl. lesser corpse flies)
porodica Fanniidae (engl. lesser house flies)
porodica Sepsidae (engl. black scavenger flies)
porodica Heleomyzidae (engl. sun flies)
porodica Stratiomyidae (engl. black soldier fly)
porodica Staphylinidae kusokrilci (engl. rove beetles)
porodica Histeridae kusonje (engl. hister beetles)
porodica Silphidae strvinari (engl. carrion beetles)
porodica Cleridae (engl. ham beetles)
porodica Trogidae (engl. carcass beetles)
porodica Dermestidae koukari, gagrice (engl. skin/hide beetles)
porodica Scarabaeidae listoroci (engl. bcarab beetles)
porodica Nitidulidae sjajnici (engl. sap beetles)
red grinje (Class Acari)
porodica Tyroglyphidae
porodica Oribatidae
Leptiri
porodica Tineidae moljci (engl. clothes-moths)
rod leptiri (Lepidoptera)

Opnokrilci
rod opnokrilci
(Hymenoptera)
porodica Vespidae ose (engl. wasps)

porodica Formicidae mravi (engl. ants)
natporodica Apoidea pele (engl. bees)
* popis nije potpun, jer se jo mnoge vrste mogu nai na truplu te mogu postojati bitne razlike s obzirom na klimatske uvjete
DNA (u kasnim su stadijima crijeva liinki prazna) te zbog to tonijeg utvrivanja

posmrtnog razdoblja PMI (od engl. postmortal interval).
Izdvajanje DNA referentnog uzorka nije
uvijek toliko uspjena. Referentni primjerak
vrste obino je dio entomoloke zbirke, a
izdvajanje moe biti neuspjena zbog degradacije DNA tijekom vremena ili zbog uporabe
etilnih estera za ubijanje kukca.
Umnoavanje izoliranih fragmenata lananom reakcijom polimerazom (PCR) i analiza sekvencija slijedi uobiajene protokole.
esto su analizirani mitohondrijski geni za podjedinice I i II citokrom-oksidaze

(COI i COII), 12S rRNA i 16S rRNA gen.
Od nuklearno kodiranih gena najee su
analizirani 18S rRNA i 28S rRNA. Do sada
je napose analiziran mitohondrijski genom
te je kompletan slijed mitohodrijskoga genoma poznat za oko 400 vrsta (pohranjeno kao
GOBASE, http>//megasun.bch.umontreal.
ca/gobase/). Od mitohondrijskih gena najopsenije je prouavan COI, kao dio pristupa
COI DNA barcoding incijative da se na globalnoj razini stvori baza podataka sa sljedovi-
Forenzina analiza DNA ivotinjskoga podrijetla
185
ma COI-gena svih ivotinja na Zemlji. Smislenost stvaranja takve, univerzalne baze podataka jo je uvijek predmet ustrih rasprava (za sada su u toj bazi pohranjeni referentni sljedovi
za oko 9 600 vrsta http://www.barcodinglife.
com).
Budui da su muhe forenzino najvaniji kukci, istraivanja su bila usredotoena
na red dvokrilaca (Diptera). Unosom slijeda
nepoznata uzorka mogue je uiniti filogenetiku analizu usporediti nepoznati uzorak
s homolognim podatcima poznatih uzoraka.
Ako se takvom analizom i ne otkrije tona
vrsta, moe se suziti izbor moguih vrsta te
zatim nastaviti s ciljanom analizom.
I u redu dvokrilaca najee se analiziraju
geni COI i/ili COII. Kada se slijed nukleotida nepoznatog kukca podudara s referentnim
uzorkom, moemo zakljuiti da te dvije jedinke pripadaju istoj vrsti ili barem pripadaju istoj skupini vrsta. U sluaju nepodudaranja,
moe se u veini sluajeva pretpostaviti da je
rije o razliitim vrstama. Ako postoje manja
odstupanja u redoslijedu nukleotida, potrebno je procijeniti informacije o varijacijama
unutar vrste, ne samo izmeu vrsta. Usporedbom sljedova COI i COII u dvije vrste muha
zujara (porodica Calliphoridae, engl. blow fly),
Chrysomya rufifacies i Chrysomya albiceps,
utvreno je manje od 1% nepodudaranja unutar vrste te oko 3% nepodudaranja izmeu
vrsta. (Iako nije iskljueno bar djelomino
preklapanje varijacija unutar vrste i varijacija
izmeu vrsta.) Slina razina varijacije utvrena je i za muhe str vinarke (porodica Sarcophagidae, engl. flesh fly) Sarcophaga argyrostoma
i S. crassipalpis (varijacija unutar vrste 1%,
izmeu vrsta oko 3%) te muha zujara (porodica Calliphoridae) Calliphora vicina i C. vomitoria (varijacija unutar vrste <1%, izmeu
vrsta oko 5%).
Iako su varijacije unutar vrste uglavnom
manje od varijacija izmeu vrsta, potrebna je
186
paljiva interpretacija, jer podatci o sljedovima i varijacijama jo uvijek nisu potpuni. Dodatni su problem mogua krianja izmeu
razliitih vrsta te mogue bitne razlike sljedova kod primjeraka iste vrste iz geografski udaljenih lokaliteta.
Analiza slijeda zasigurno je najzastupljenija metoda u forenzinoj entomologiji,
ponajprije stoga to je to najinformativnija
meu dostupnim metodama analize DNA.
Kompleti za analizu, raunalizirani analizatori i programska potpora uinili su analizu slijeda dostupnom i relativno lako izvedivom.
Mnoge tvrtke danas nude analizu slijeda po
relativno povoljnoj cijeni. Analiza slijeda zasigurno je metoda izbora u najveem broju
sluajeva kada je potrebno analizirati entomoloke uzorke u forenzinoj primjeni, no, uz
analizu slijeda, dostupne su i druge metode
analize DNA.
Analiza polimorfizma duljine restrikcijskih ulomaka nakon lanane reakcije polimerazom PCR-RFLP (engl. polymerase chain
reaction restriction fragment length polymorphism) neto se rjee rabi, ponajprije zbog slabije pouzdanosti. Umnoenu DNA kidaju endonukleaze na karakteristinim mjestima te
se dobivaju fragmenti DNA razliite duljine.
Ovom se metodom dobiva informacija samo
o manjem dijelu slijeda te se, u sluaju varijacije redoslijeda nukleotida unutar vrste na
restrikcijskom mjestu, moe doi do lanog
iskljuivanja.
Metoda nasumino umnoene polimorfne DNA (engl. random amplified polymorphic DNA RAPD) omoguuje brzu identifikaciju vrste kukca i moe posluiti kao
pomona metoda pri klasinoj morfolokoj
analizi. Jedan primjer primjene te metode bilo je utvrivanje jesu li liinke naene u vrei
s truplom bile identine onima naenima izvan vree i kukuljicama na podu ispod trupla.
S obzirom na broj vrsta kukaca, jedan od glav-
Tablica 9-2. Prednosti i nedostatci RAPD analize

Prednosti
Nedostatci
velika informativnost: varijabilni uzorak kod vei- velika informativnost: varijabilni uzorak kod veine
ne (ako ne i svih vrsta)
(ako ne i svih) vrsta
brzina (pripremljena reakcijska smjesa)
razliite visine vraka na elektroferogramu i razliiti

oblici vraka
laka pohrana (na sobnoj temperaturi i u hladnja- trenutano ne postoji valjana statistika podrka za
ku ako se rijetko rabi)
izraunavanje vjerojatnosti/iskljuivanje
nije podlona oneienju (unaprijed pripremlje- trenutano ne postoji baza podataka za usporedbu
na reakcijska smjesa)
profila
mala vjerojatnost pogrjeaka pri pipetiranju (vr- rezultati analize u razliitim laboratorijima mogu
lo malo koraka pri pripremi)
biti razliiti
nih problema u klasificiranju i analizi DNA

jest nedostatnost prikladnih poetnica (engl.
primer) za PCR. Poetnice za RAPD-analizu nisu vrstnospecifine, a ipak stvaraju jedinstveni uzorak za mnoge ivotinje i biljke.
Nedostatak spomenute metode jest osjetljivost na razlike u reakcijskim parametrima
PCR-a, ukljuujui i primjenu razliitih instrumenata, no standardizacijom i matematikim pristupom znatno je unaprijeena.
RAPD-analiza ima ograniene mogunosti
pouzdana je u iskljuivanju (da su dva uzorka razliita), no ne i u potvrdi da dva uzorka
potjeu od iste jedinke ili vrste, zbog mogunosti istog ili slinog RAPD-uzorka kod neke druge ivotinje.
Unato navedenim ogranienjima, RAPD-analiza mogla bi biti korisna metoda u hitnim forenzinim sluajevima identifikacije
liinki, kad uzgoj do odrasle dobi, zbog manjka vremena, nije mogu. Takoer je mogue
razlikovanje liinki iz razliitih vremena polaganja jajaaca.
Polimorfizam konformacije jednolanane DNA SSCP (engl. single strand conformation polymorphism) vrlo je rijetko rabljena
metoda u forenzinim analizama. Omoguuje samo izravnu usporedbu (site-to-site),
jer se dobivaju rezultati koji se teko mogu

provjeriti u drugom laboratoriju. To je takoer metoda koja brzo daje rezultate analize,
no ne moe osigurati nedvojbeno odreivanje vrste.
9.1.1.
Analiza ljudske DNA

izdvojene iz kukaca
Analiza ljudske DNA izolirane iz kukaca jo je jedna bitna primjena molekularnih

metoda u rasvjetljivanju zloina. Ta metoda
moe biti korisna: 1. u sluajevima kada je
truplo dislocirano te su na mjestu mogueg
ubojstva pronaene samo liinke, 2. na mjestu zloina postoji alternativni izvor hrane
koji je mogao rezultirati pojavom liinki
nekrofagnih kukaca, ili 3. kad je pouzdanost
prikupljenih dokaza prijeporna. Dokazom
ljudske DNA u probavnom sustavu liinke
moe se potvrditi da se ona hranila ljudskim
truplom. Analizom takve ljudske DNA (Dpetlja, STR-lokusi) moe se dokazati da se liinka hranila tono odreenim truplom.
Za takvu se analizu izdvajanje DNA iz liinke radi i za utvrivanje vrste kukca i za povezivanje liinke s njezinim posljednjim obrokom. Budui da je to relativno novo podruje
187
istraivanja, to je metoda jo neispitanih ogranienja. Istraivanja su potvrdila loginu pretpostavku da su zrele liinke treeg stupnja
(engl. third-instar larvae duge 1520 mm,
stare 46 dana) koje se aktivno hrane na truplu najbolji izvor ljudske DNA.
Pri dokazivanju domainove DNA u
probavnom sustavu kukca, kljuna je specifinost poetnica. Identifikacija ljudi na osnovi
mitohondrijske DNA obino poiva na dvjema hiper varijabilnim regijama (HV1 i HV2)
unutar nekodirajue kontrolne regije (D-petlja). Razlikovanje meu kraljenjacima takoer moe biti temeljeno na D-petlji, iako je za
veinu ivotinja biljeg izbora kodirajui gen
(primjerice citokrom B, Cyt B). Za kukce su
forenzini geni za podjedinicu I i II citokrom-oksidaze (COI i COII).
DNA kraljenjaka iz razliitih kukaca uspjeno se moe umnoiti i analizirati. DNA
izolirana iz komarca (do 26 sati nakon obroka) kvalitativno i kvantitativno je zadovoljavajua za identifikaciju (primjenom analize
mikrosatelitnih i minisatelitnih ponavljanja).
U forenzinom kontekstu ljudska je DNA uspjeno izolirana i umnoena iz kr vnog obroka i izmeta stidne ui (lat. Phthirius pubis, var.
pubis). MtDNA moe biti neoteena i u kasnim fazama raspadanja i uz dugu izloenost
okolinim uvjetima te potom biti izolirana iz
liinki kukaca koji se pojavljuju na truplu u
kasnim fazama raspadanja lea (vrste u kasnoj
fazi faunalne sukcesije).
Rezultati genetike analize sadraja probavnoga sustava kukca mogu biti kljuni u
povezivanju osumnjienog sa rtvom ili mjestom zloina, rekonstrukciji okolnosti zloina
ili utvrivanju vjerodostojnosti izjava svjedoka. Uzorke za takvu analizu najbolje je pohraniti na hladnjaku na 70 C ili u 95%-tnom
etanolu na sobnoj temperaturi. Pri analizi se
analizira ponajprije predcrijevo liinke, koje
slui kao skladite hrane. (Za podrobne upu-
188
te za disekciju i obradbu kukca vidi: Linville

JG. i Wells JD. [7] te Campobasso C.P., et
al. [6]). Za analizu se mogu upotrijebiti i
itave liinke, ako su premale za ralambu
(disekciju) ili se predcrijevo vie ne vidi kod
kasnih razvojnih stadija liinke. U takvim
sluajevima izdvajanje DNA moe biti manje
uspjeno, posebice ako su liinke bile ive neko vrijeme (dan ili dva dana) nakon to su uklonjene s tijela.
9.2.
Forenzina analiza
kraljenjaka
Primjenu analize ivotinjskih uzoraka

moemo naelno podijeliti na: 1. forenzinu
primjenu te 2. analizu ivotinjske DNA pri
kontroli podrijetla prehrambenih proizvoda.
Povremeno se u sudskomedicinskoj problematici pojavljuju bioloki tragovi koji ne
potjeu od ljudi te je utvrivanje vrste kojoj
takav uzorak pripada pr vi korak pri postupku identifikacije. Tradicionalno se to postizalo prouavanjem odreenih morfolokih
znaajki te dokazom vrstnospecifinih proteina (elektroforetikim, kromatografskim ili
imunolokim metodama). Danas se temelji
na razliitosti slijeda nukleotida odreenih
regija DNA. Gotovo svaka vrsta moe se genetiki okarakterizirati s visokim stupnjem
sigurnosti.
Napredak molekularne biologije i molekularne tehnike (razluivosti i specifinosti)
danas olakavaju odreivanje vrste, no omoguuju i prjelazak na razinu utvrivanja jedinke vrste o kojoj je rije. Lanana reakcija
polimerazom i izravno sekvenciranje DNA
omoguuju brzu i pouzdanu identifikaciju i
uzoraka koji sadravaju samo nekoliko kopija DNA koju se analizira. Osim primjene u
razliitim sluajevima humane forenzine
analize, metode analize ivotinjske DNA u

forenzinome smislu danas imaju mnogo iru
primjenu. Neke su od primjena u sluajevima
zatite divljih ivotinja te pri provjeri podrijetla i sigurnosti hrane.
Standardi i smjernice za analizu ivotinjskih uzoraka jo se uvijek razvijaju i utvruju, temeljeni na modelu forenzine analize
ljudske DNA, a ukljuuju analitike postupke, provjere valjanosti, nomenklaturu, validaciju alela, populacijska ispitivanja, statistiku,
testiranje izvrsnosti i izvjeivanje. Metode
analize neljudske DNA kao dokaz su nale
put do sudnice, no, za potpunu afirmaciju
nuno je tono definiranje standarda i smjernica. Principi forenzine analize ivotinjske
DNA prikazani su ponajprije s osvrtom na
analizu psee DNA, no temeljna su naela ista i za ostale ivotinjske uzorke.
U oko 90% objavljenih istraivanja molekularne identifikacije ivotinja primijenjena
je neka od sljedeih triju metoda: vrstnospecifini PCR, PCR-RFLP i PCR-FINS (forensically informative nucleotide sequencing).
Vrstnospecifini PCR temelji se na primjeni
poetnica karakteristinih za odreenu vrstu.
PCR-RFLP je analiza polimorfizma duljine
restrikcijskih ulomaka nakon lanane reakcije polimerazom (primjerice, umnoeni
fragmenti citokroma B izloe se djelovanju
razliitih restrikcijskih enzima, a zatim se
analiziraju dobiveni fragmenti). Prednosti
vrstnospecifinog PCR-a i PCR-RFLP-a jesu
brzina razvoja molekularnih biljega, niska cijena i nedvosmisleni rezultati. PCR-FINS je
najizravnija metoda za dobivanje informacija
iz produkata umnoavanja PCR-a, a temelji
se na primjeni univerzalnih poetnica za neke (forenzino informativne) regije ili gene.
Takav pristup omoguuje identifikaciju velikoga broja vrsta, a ipak nije previe osjetljiv
na varijacije unutar vrste. Prednost je i da se
s pomou kloniranja moe dokazati DNA
razliitih vrsta u istom uzorku. Novije metode poput lanane reakcije polimerazom u
stvarnom vremenu (real time PCR) i DNAipova nisu jo uvijek znatno zastupljene u
forenzinoj analizi ivotinja.
Tri su glavne skupine forenzinih sluajeva kad je ivotinjska DNA dokaz: 1. ivotinja
kao svjedok (povezivanje osumnjienog i rtve ili povezivanje osumnjienog s mjestom
zloina), 2. ivotinja kao rtva i 3. ivotinja
kao poinitelj (pri napadu na ovjeka).
Velik broj ljudi u razvijenim zemljama
dri ivotinje u kui, a ponajprije su to psi i
make. U SAD-u 50% kuanstava ima bar
jednog psa ili maku. U Europi 510% ljudi
ima bar jednog psa, a 816% barem jednu
maku. Ljudi su esto vrlo bliski sa svojim ljubimcima, tako da se njihove dlake lako nau
posvuda: na odjei, po kui, u automobilu
(primarnim ili sekundarnim prijenosom). Dlake su najei forenzini nalaz, no kao uzorak
mogu biti i ostatci sline, izmeta i drugo. Gotovo je nemogue posjetiti kuu u kojoj se dri
dlakavi kuni ljubimac, a da se posjetitelj ne
kontaminira ivotinjskim dlakama. Budui da je pas najei kuni ljubimac, on je i
forenzino najvanija ivotinja te za njih postoji najvie forenzinih podataka.
Dokazi ivotinjskog podrijetla mogu biti
naeni u sluajevima kad je rtva ili poinitelj bio u (bliskom) kontaktu s nekom ivotinjom, pri napadu divljih ili domaih ivotinja
na ljude itd. Dosta je opisanih sluajeva kad
je trag/dokaz ivotinjskog podrijetla bio poveznica osumnjienog i mjesta zloina. Neki
su od njih dobro poznati u forenzinim krugovima, poput tzv. Snowball sluaja iz 1994.
Analiza 10 specifinih majih dinukleotidnih
ponavljanja iz uzoraka majih dlaka s kr vlju
umrljane kone jakne naene na mjestu ubojstva potvrdila je da dlake pripadaju maki
zvanoj Snowball, koja je ivjela s osumnjienikom.
189
ivotinje linjanjem gube mnogo vie dlaka nego njihovi vlasnici te vjerojatnost pronalaska biolokoga traga koji potjee od ljubimca moe biti vea nego vjerojatnost pronalaska uzorka koji potjee vlasnika. ivotinjska
je dlaka est nalaz na mjestu zloina, no ipak
je taj dokaz esto previen. Moderna analiza
ivotinjske DNA u slubi humane forenzine analize obino ide u smjeru dokaza da
je odreena jedinka predmnijevane vrste izvor odreenoga biolokog traga.
Veina dlaka koje ivotinje otputaju linjanjem ima korijen, no, ako nema korijena
i ako je koliina uzorka vrlo mala (nekoliko
ivotinjskih dlaka), analiza moe biti problematina. U takvim sluajevima moe se pokuati poboljati ekstrakcijski postupnik. Jedno
od moguih poboljanja jest primjena ekstrakcijskog pufera s Ca2+, umjesto EDTA ili Chelexa, jer aktivira proteinazu K.
Analizu DNA prema podrijetlu DNA dijelimo na: 1. analizu jezgrine DNA te 2. na
analizu mitohondrijske DNA.
9.2.1.
Analiza jezgrine DNA
Pri forenzinoj analizi jezgrine DNA u

ivotinja se gotovo iskljuivo radi o analizi mikrosatelitnih ponavljanja. Aleli mikrosatelitnih
lokusa razlikuju se po broju ponavljanja odreenoga slijeda nukleotida (27 nukleotida).
Aleli umnoene regije nakon elektroforetikog
se razdvajanja razabiru detekcijom radioaktivnosti, bojenja srebrom ili fluorescentnog signala. Druge metode analize DNA, poput RFLP
i RAPD-analize, rjee su primjenjivane, ponajprije zbog slabije dokazne snage tih biljega,
iako te metode imaju neke prednosti (kao metoda probira, cijena). Poetnice za neke visoko
konzer virane sljedove DNA, kao, na primjer,
amelogeninski sustav, umnoavaju DNA razliitih vrsta. Umnoeni ulomci DNA s amelogeninskim poetnicama razliite su duljine,
190
no varijabilnost meu vrstama je mala. Takve

su metode nedovoljno informativne za valjanu analizu.
Analiza jezgrinih mikrosatelitnih ponavljanja ljudskoga genoma u svrhu identifikacije jedinke standard je u humanoj forenzinoj
analizi. Mikrosatelitni STR (od engl. short tandem repeat) lokusi su vrlo informativni biljezi,
iroko su prihvaeni u forenzinoj zajednici i
postoji dosta komercijalnih STR-kompleta.
Analizom mikrosatelitnih ponavljanja, uporabom vrstnospecifinih poetnica, dobiva
se informacija o vrsti od koje uzorak potjee.
Sroenost uobiajena u domaih ivotinja
smanjuje varijacije u mikrosatelitnim ponavljanjima i time njihovu dokaznu vrijednost.
Veim brojem prouavanih lokusa postie se
visoka mo razluivanja, te je utvreno da psei STR-lokusi imaju podjednaku diskriminatornu mo kao i ljudski STR-lokusi.
Velik broj pseih STR-biljega i odgovarajuih poetnica opisan je u literaturi, razvijene
su baze podataka i provedena populacijska istraivanja te se ti podatci rabe u svrhu forenzine identifikacije, ali i za potrebe uzgoja
pasmina pasa i provjere rodovnika. Unato
tomu, informacije o sekvencijama jo su uvijek
nepotpune, a populacijski podatci nisu iroko
primjenjivi. Do sada je podrobno proueno
i opisano dvadesetak pseih STR-biljega, no
ne postoji meunarodni dogovor o standardnom setu biljega dostatnom za pouzdano
utvrivanje identiteta psee jedinke. Na tritu postoje brojni multipleksni kompleti za
identifikaciju pasa.
Pri uporabi komercijalnih kompleta za
identifikaciju vrste/jedinke preporuljivo je
napraviti kvantitativnu analizu izolata DNA.
Ispad alela (allele drop-out) i nejednakost alela uoeni su kad je poetna koliina ulazne
DNA bila manja od 50 pg, no i prevelika koliina DNA moe uzrokovati probleme pri analizi. Metoda koja ujedinjuje kvantitativnu ana-
Tablica 9-3. Neki predloeni setovi biljega za identifikaciju pasa

Prijedlog seta od 17 mikrosate- StockMarks za pse (Canine Prijedlog seta od 15 mikrosatelitlitnih biljega (DeNise et al. [7]) Genotyping Kit) 10 biljega* nih biljega (Eichman et al. [11])
PEZ 6
PEZ 12
PEZ 5
PEZ 3
PEZ 8
FHC 2054
PEZ 20
FHC 2010
FHC 2079
CATA1
PEZ 10
PEZ 11
PEZ 13
PEZ 15
PEZ 16
PEZ 17
PEZ 21
PEZ 6
PEZ 12
PEZ 5
PEZ 3
PEZ 8
FHC 2054
PEZ 20
FHC 2010
FHC 2079
PEZ 1
PEZ 6
PEZ 12
FH 2087a
ZUBECA 4
WILMS-TF
FH 2054
ZUBECA 6
FH 2010
FH 2079
FH 2132
PEZ 2
FH 2611
VWF.X
PEZ 15
SRY
CHR.X
* izbor mikrosatelitnih biljega po preporuci Amerikoga kinolokog drutva (Americal Kennel Club)
lizu i umnoavanje DNA kvantitativna je lananoj reakciji polimerazom u stvarnom vremenu qPCR (od engl. quantitative real-time
PCR). Jedna od esto upotrebljavanih metoda
za qPCR jest uz uporabu TaqMan probi za
MC1R gen (Melanocortin-1 Receptor, kodiran jezgrinim genomom), a drugi za regiju
SINE (short interspersed element, dio mtDNA)
uz SYBR Green I boju. Kvantifikacija DNA
poglavito je potrebna radi optimiziranja uvjeta lanane reakcije polimerazom (PCR), multiplex PCR i stoga to komercijalni kompleti
najbolje funkcioniraju u relativno uskom rasponu koncentracije izolirane DNA.
Veina istraivanja prouava nekoliko vrsta
ivotinja u trima glavnim skupinama kraljenjaka sisavaca, riba i ptica (jezgrina DNA
i/ili mitohondrijska DNA). U sisavaca je u
veini istraivanja rije o psima i makama te
o ostalim eim domaim ivotinjama (govedo, svinja, ovca i koza), dok su ostalo uglav-
nom ugroene vrste ivotinja. Meu pticama

u 60% istraivanja radilo se o kokoima i/ili
purama, dok su ostala istraivanja najee
obuhvaala guske, patke i nojeve. Broj prouavanih ribljih vrsta mnogo je vei, no najee
su prouavani tuna, losos i keiga. Usprkos
relativno velikom broju objavljenih istraivanja, broj vrsta za koje postoje podatci o molekularnoj identifikaciji jo je uvijek relativno
malen, moda za stotinjak vrsta.
Za ivotinjske vrste za koje postoji manji
(forenzini) interes ne postoje komercijalni
kompleti. Za te je vrste jo potrebno dogovoriti nomenklaturu alela (najpraktinije temeljeno po broju ponavljanja, slinoj onoj u
ljudskih STR-lokusa), razviti standard za svaki biljeg (allelic ladder) i odrediti kontrolni
uzorak DNA, ime e se omoguiti usporedivost rezultata razliitih laboratorija i primjenjivost populacijskih podataka u cijeloj forenzinoj zajednici.
191
Tablica 9-4. Neki komercijalni mikrosatelitni kompleti za analizu ivotinjske DNA

pas, vuk
StockMarks for Dogs Canine Genotyping Kit

Canine MapPairs Microsatellite Markers
domaa maka i druge vrste porodice Feline MapPairs Microsatellite Markers

Felidae (puma, ocelet, itd.)
MeowPlex
govedo, bizon
The StockMarks for Cattle Bovine Genotyping Kit

Bovine MapPairs Microsatellite Markers
konj, magarac, zebra i njihovi krianci
StockMarks for Horses Equine Genotyping Kit

Equine MapPairs Microsatellite Markers
koza
Caprine MapPairs Microsatellite Markers
svinja
Porcine MapPairs Microsatellite Markers
ovca
Ovine MapPairs Microsatellite Markers
impanza
Chimpanzee MapPairs Microsatellite Markers
ljama
Llama MapPairs Microsatellite Markers
9.2.2.
Analiza mitohondrijske DNA
DNA u keratiniziranim stanicama dlake

dosta je degradirana, duljine samo oko 100
pb. Ako analiza jezgrine DNA iz dlake ili iz
drugih forenzinih uzoraka ne daje rezultat,
moe se analizirati mtDNA. S obzirom na
vei broj kopija (103104 po stanici) i esto
manju degradaciju od jezgrine DNA, mitohondrijska DNA osobito je korisna pri analizi jako raspadnutih uzoraka (dlake ili nekih
drugih ivotinjskih uzoraka). Mitohondrijski genom nalazi se u obliku male krune
molekule (veliine oko 16 kb u veine kraljenjaka). Nasljeuje se maternalno u veine
ivotinjskih vrsta i ne podlijee rekombinaciji te je stoga analiza jednostavnija. MtDNA
evoluira mnogo bre od jezgrine DNA pa se
analizom mtDNA mogu diferencirati i identificirati bliske vrste. Zbog visoke ureenosti
mtDNA domaih ivotinja ima manje varijacija nego u ljudi te je posljedica i neto slabija
mo razluivanja ove metode.
192
S druge strane, forenzina identifikacija na temelju mtDNA ima neke nedostatke.

Zbog maternalnog nasljeivanja ne mogu se
razluiti srodnici s majine strane. Jedinka
moe imati dvije populacije mitohondrija (heteroplazma), to moe zakomplicirati tumaenje rezultata. MtDNA redovito migrira u
jezgrinu DNA, gdje fragmenti mogu biti stabilizirani kao pseudogeni. Jezgrina mtDNA
moe biti protumaena za pravu mtDNA i
dovesti do pogrjenih zakljuaka.
Analiza mtDNA naelno se moe podijeliti u dvije skupine analiza: 1. odreivanje
vrste od koje uzorak potjee te 2. odreivanje
jedinke unutar neke vrste/pasmine. Prikladan DNA-biljeg za identifikaciju na razini
vrste trebao bi biti dovoljno varijabilan meu
vrstama (osobito meu onim najbliskijim) te
imati nikakve ili slabe varijacije unutar vrste s
obzirom na geografsku distribuciju. K tomu
bi taj biljeg trebao biti prouavan u velikome
broju vrsta da bi bila mogua usporedba nepoznatog uzroka s referentnim sekvencijama
iz baze podataka. Gen za citokrom B (cyt B

cytochrome B) zadovoljava veinu ovih uvjeta te je kudikamo najee prouavani gen za
filogenetike potrebe. Oko 80 000 sekvencija
citokroma B dostupno je u GenBank u 2007.
godini. Taj gen ima konzer viranu regiju, to
omoguuje uporabu univerzalnih poetnica,
ali i visoko varijabilne ulomke, to pak omoguuje prouavanje i vrlo bliskih vrsta. Otprilike u polovine svih istraivanja molekularne
identifikacije ciljni je gen citokrom B.
Uestalo prouavana regija mtDNA jest i
D-petlja. To je nekodirajua, hiper varijabilna
regija (otprilike 500 pb) mtDNA te je polimorfizam te regije dosta prouavan u genetici
razliitih ivotinjskih vrsta.
Identitet jedinke unutar vrste/pasmine
moe se utvrditi analizom mtDNA. Slino
kao to se radi u analizi ljudske mtDNA, u
pasa su prouavana dva hiper varijabilna segmenta, HVS-I (engl. hypervariable segment
I) i HVS-II unutar kontrolne regije mtDNA.
Tablica 9-5. Neke dostupne referentne sekvence mitohodrijskog genoma nekih forenziki
bitnijih ivotinja (s pristupnim kodom u NCBI
National Center for Biotechnology Information).
domae ivotinje
pas (NC_002008)
maka (NC_001700)
govedo (NC_001567)
koko (NC_001323)
koza (NC_005044)
konj (NC_001640)
svinja (NC_000845)
ovca (NC_001941)
divlje ivotinje
jelen (NC_004563)
medvjed (NC_s003426)
losos (NC_001960)
keiga (NC_004420)
Sekvenciranje kontrolne regije u maaka neto je sloenije zbog podruja dugih ponavljanja LTR (long tandem repeat) u sredini.
Ovo ponavljanje unosi znatan polimorfizam
u sekvenciju, no zbog veliine fragmenata
moe biti potekoa pri sekvenciranju forenzinih uzoraka, kao to su dlake.
Meu ee prouavanim biljezima jo su
geni za 12S rRNA, 16S rRNA, 18S rRNA,
a povremeno je ispitivano jo petnaestak drugih biljega.
Razvoj sudskomedicinske prakse koji se
odnosi iskljuivo na ivotinjska bia poinje
donoenjem jasnih zakona i propisa o trgovini, zatiti, dobrobiti i ouvanju razliitih ivotinjskih vrsta. Analiza ivotinjske DNA u
takvim sluajevima ima neke svoje posebnosti
(wildlife forensics).
Na treem mjestu po uestalosti protuzakonite trgovine, nakon droga i oruja, jesu
razliite divlje ivotinje ive ili njihovi dijelovi. Milijuni ugroenih ivotinja bivaju nezakonito ubijeni ili uhvaeni za privatne zooloke zbirke, lovne trofeje, ukrasne predmete
(bjelokost), za hranu (morske kornjae i njihova jaja) ili za sastojke lijekova tradicionalne medicine (tigrovi i nosorozi). Zatita ugroenih ivotinja i bioloke raznolikosti zahtijevaju pouzdane i tone metode utvrivanja
ivotinjske vrste u irokom rasponu uzoraka.
Analiza ivotinjske DNA u slubi animalne forenzine analize ivotinja obino ide u
smjeru dokaza da je odreena vrsta izvor odreenoga biolokog traga. Kao pr va metoda
probira identifikacije vrste od koje potjee
neki uzorak, moe biti analiza mitohondrijskoga gena citokroma B, a zatim eventualna
tona identifikacija jedinke utvrene vrste
(primjerice analizom jezgrinih STR-lokusa
ili kontrolne regije mtDNA). Izvor DNA u
takvim sluajevima mogu biti vrlo razliiti dijelovi tijela: kljove, kosti, meso, rogovi, koa,
krzno, jaja, krv itd.
193
Uporabom univerzalnih poetnica za specifini segment mitohondrijskoga gena citokroma B moe se odrediti pripadanje uzorka
nekoj od velikoga broja sekvenciranih vrsta.
3' krajevi poetnica nalijeu na evolucijski
ouvanu regiju citokroma B, to osigurava
univerzalnost primjene, a vrlo varijabilni nizvodni sljedovi umnoeni tim poetnicama
omoguuju filogenetiku analizu do razine
porodice, roda i vrste. Na osnovi analize gena
citokroma B moe se utvrditi filogenetiko
srodstvo meu vrstama, a sline genetike
analize danas su temelj moderne molekularne taksonomije i sistematike.
9.2.3.
Ostali izvori ivotinjske DNA
9.2.3.1.
Slina
Ostatci sline kao bioloki trag gotovo iskljuivo potjeu od pasa. Takav se ivotinjski
uzorak nalazi pri napadu na ljude ili kao trag
na mjestu zloina. Pri napadu ivotinje na
ovjeka analiza sline iz rane i njezine neposredne okolice moe biti pouzdanija u utvrivanju identiteta napadaa nego dokaz analize
ivotinjske dlake ili kr vi naene na rtvinoj
odjei. Pri izdvajanju ivotinjske DNA iz (ostataka) sline mogui su problemi zbog relativno velike koliine DNA rtve i male koliine
ivotinjske DNA (primjerice kr vavi zavoj).
Kod takvih uzoraka moe biti vrlo korisna
kvantifikacija DNA s pomou qPCR. Kvantifikacija moe pomoi uspjehu genotipiziranja
s pomou STR-lokusa kod uzoraka s malom
koliinom DNA. Pokazalo se da je izdvajanje
ivotinjske DNA uz veliku koliinu kr vi rtve
ipak najee uspjena. Kod manje kr vavih
uzoraka uzrok neuspjeha u izdvajanju ivotinjske DNA moe biti posljedica ienja rane.
9.2.3.2.
Fekalni materijal
Fekalni je materijal povremeno forenzini uzorak. Izvor DNA u fekalnom ma-
194
terijalu jesu epitelne stanice koje se ljute s

crijevne stijenke. Epitelne stanice ug lavnom
ostaju na povrini izmeta te je povrina fecesa izvor najmanje degradirane DNA, s
najniom koncentracijom inhibitora PCRa. Svje fekalni materijal kao vrlo pouzdan
izvor DNA tek je neto manje pouzdan od
kr vi ili tkiva.
Najuspjenijim metodama izdvajanja
DNA pokazale su se metode s cetil-trimetilamonijevim bromidom (CTAB), s gvanidintiocijanatom, magnetnim kuglicama te komercijalnim kompletima za izdvajanje DNA
iz fekalnog materijala. Uspjenost izdvajanja
moe ovisiti o stanju fekalnog uzorka. Prije
izdvajanja DNA uzorci trebaju biti pohranjeni u 70100%-tnom etanolu ili u DETS-otopini (DMSO/EDTA/Tris/salt), no i suenje
je prihvatljiva metoda pohrane. (Uzorci bi
se trebali to prije osuiti, jer time DNA na
povrini biva najkrae izloena bakterijskoj
degradaciji.) Glavni problem kod uporabe
fekalnog materijala kao izvora DNA jesu razliite neistoe, poput unih soli i drugih polifenolnih spojeva, koje ometaju PCR. Jedan
od naina smanjenja koliine inhibitora jest
ispiranje povrine fecesa fosfatnim puferom
(PBS phosphate-buffered saline, pH 7,4), uz
izbjegavanje dezintegracije uzorka, kao i uporaba supernatanta te otopine za izdvajanje
DNA. Za inaktivaciju PCR-inhibitora preporuuje se dodavanje BSA goveega serumskog albumina (engl. bovine serum albumin)
u reakcijsku smjesu za PCR.
Iako su se istraivanja s jezgrinom DNA
pokazala uspjenima, odreen udio lananih
reakcija polimerazom daje netone rezultate
(ispad ili lani aleli), tako da je za pouzdano
genotipiziranje potreban vei broj istovjetnih
PCR-a. No, feces se pokazao kao dobar izvor
mtDNA. U svakom sluaju, uvijek je potrebno raditi barem dvije lanane reakcije polimerazom iz istog uzorka.
9.2.4.
Izvjeivanje i statistiko
potkrjepljivanje analize
ivotinjske DNA
Pri vrjednovanju i izvjeivanju o ivotinjskim dokazima potrebno je dobro statistiki poduprijeti rezultate analize DNA.
Nekoliko je metoda za utvrivanje pouzdanosti dokaza brojenje (counting), vjerojatnost sluajnog podudaranja (random match
probabilities), omjer vjerojatnosti LR (likelihood ratios), vjerojatnost iskljuivanja (probability of exclusion) i metode temeljene na
Bayesovu teoremu. Uz uvjet odabira primjerene statistike metode i pravilnu primjenu,
iz svake se od ovih statistikih metoda mogu
dobiti pouzdani zakljuci. Potreban je oprez
pri statistikim proraunima za domae ivotinje (meu kojima su uobiajena sroenost
i substrukturiranost populacije). Ako se rauna odabrani LR, pri izraunu frekvencije
genotipova potrebno je uraunati i odreeni
koeficijent substrukturiranosti populacije (
population substructure coeficient). Prema podatcima iz nekih istraivanja, za pse je njegova
vrijednost = 0,11 (prema pseoj STR-bazi
podataka tvrtke Zoogen). Za domae make
nema dostupnih procjena sroenosti, no nasumino sparivanje prisutno je ee nego u
pasa te je veina mijeanog podrijetla.
Pri izvjeivanju o rezultatima analize ivotinjske DNA potrebno je napomenuti koja/koje statistike metode su primijenjene, uz
algoritam izrauna i citiranje referencije.
9.2.5.
Forenzina analiza u kontroli

podrijetla prehrambenih
proizvoda
Skoranji strahovi u vezi s hranom (poput kravljeg ludila BSE /Bovine Spongiform Encephalopathy/, ptije gripe, slinavke i
apa itd.), nesavjesnost nekih proizvoaa hrane, religijski razlozi, alergije na hranu i genetiki modificirani organizmi (GMO) podigli
su svijest javnosti o sastavu prehrambenih
proizvoda.
Molekularne metode mogu biti primijenjene i za utvrivanje podrijetla prehrambenih proizvoda, ponajprije mesa, no i krmiva
u prehrani domaih ivotinja. Specifinost
takve analize DNA jesu problemi zbog mogue jake degradacije DNA tijekom postupka
proizvodnje. Sirovine prehrambenih proizvoda mogu biti podvrgnute termikoj obradbi,
visokom tlaku, razliitom pH, zraenju, isuivanju i tako dalje. Molekularne metode identifikacije takvih vrlo degradiranih proizvoda
trebaju biti usmjerene na analizu vrlo kratkih
ulomaka DNA, dugakih izmeu 100200
parova baza. Uz to to je degradirana, DNA
je prisutna u maloj koliini, to znatno smanjuje broj DNA-ulomaka prikladnih za molekularnu analizu. Zbog tih je razloga katkad
potrebno poveati broj ciklusa lanane reakcije polimerazom na 45 ili 55 da bi se dobila
dovoljna koliina DNA za susljedne analize.
Poetnice za analizu takve DNA moraju biti vrlo specifine. Za postizanje visoke pouzdanosti analize nuno je paljivo odvajanje
postupaka prije i nakon lanane reakcije polimerazom te uporaba negativnih kontrola pri
svakoj analizi. Budui da je PCR vrlo osjetljiva metoda, moe se preteno umnoiti samo
jedna strana molekula DNA, umjesto degradirane DNA.
Primjer primjene molekularnih metoda
pri utvrivanju podrijetla hrane jest istraivanje sastava jedne hrane za kune ljubimce
(sl. 9-1). Na konzer vi je bilo naznaeno samo
da ima okus mesa. DNA je izolirana i umnoena uporabom univerzalnih poetnica za
citokrom B. Umnoene su DNA klonirane
i razdvojene te se dobilo 30 klonova, koji su
zatim izravno sekvencirani. U tom je proizvo-
195
du dokazana prisutnost 5 vrsta kraljenjaka:

goveda (Bos taurus 7 klonova), svinje (Sus
scrofa 4 klona), patke (Cairina moschata 5
klonova), kokoi (Gallus gallus 7 klonova)
i lososa (Salmo trutta 7 klonova). Ova je
metoda, uz DNA-ipove, jedina koja omoguuje identifikaciju velikoga broja vrsta upotrijebljenih u prehrambenim proizvodima.
Kontrola podrijetla prehrambenih proizvoda izuzetno je bitna s vie stajalita. Primjer
viestruke opravdanosti takve kontrole moe
se vidjeti na primjeru identifikacije goveda.
Goveda su zanimljiva zbog velikoga znaenja
u ljudskoj prehrani, ali i zbog opasnosti koje
moe donijeti konzumiranje mesa upitnoga
podrijetla. Molekularna biologija omoguuje
praenje puteva ivotinja koje ulaze u ljudsku prehranu (from stable to table), te time
pomo u suzbijanju crnog trita stoke,
ponajprije goveda. Deklaracija na prehrambenom proizvodu trebala bi omoguiti sljedivost komada mesa do ivotinje od koje (kojih) potjee. U interesu je svake drave takav
oblik nadzora kakvoe, no to je nuno i za meunarodnu trgovinu prehrambenih proizvoda. Time se istodobno postie osiguranje kakvoe i zatita proizvoaa koji svoje stado
uzgajaju u skladu s meunarodnim smjernicama za suzbijanje i sprjeavanje irenja zoonoza i drugih bolesti od kojih ovjek moe oboljeti konzumiranjem zaraenoga mesa. Osiguranje kontroliranog podrijetla nuno je i za
certifikaciju autohtonosti odreenih prehrambenih proizvoda i podrijetla sirovina za
proizvodnju odreenih proizvoda od autohtonih pasmina te dokaz geografskog podrijetla. S praktinoga stajalita malo je dostupnih
kompleta za identifikaciju domaih ivotinja.
Slika 9-1. Shema analize DNA ivotinjskoga podrijetla.
196
Trenutano dostupne komplete je potrebno

usavriti (na osnovi naih iskustava, ponajvie
u identifikaciji goveda) i time poboljati vjerodostojnost nalaza identifikacije, iako je uz
paljivu, strunu i iskusnu interpretaciju analize DNA mogue postii vrlo visoku vjerojatnost identifikacije jedinke.
Mnogi sastojci hrane mogu biti izolirani
zajedno s ciljnom DNA, a poznati su kao inhibitori umnoavanja DNA. Neki su od njih polisaharidi, glikogen, masti, bjelanevine mlijeka, kolagen, eljezo. Neumnoavanje DNA
iz hrane ili forenzinog uzorka (negativan rezultat) moe biti objanjeno inhibicijom umnoavanja u lananoj reakciji polimerazom,
a ne samo nepostojanjem ili nedostatnom
koliinom ciljne DNA. Neke od inhibitora
mogue je neutralizirati dodatkom BSA ili

spermidina u reakcijsku smjesu za PCR. Opisane su brojne metode izdvajanja DNA, no
ni jedan se protokol nije pokazao prikladnim
za sve vrste uzoraka. Za svaki novi oblik uzorka prehrambenoga proizvoda moe biti potrebno prilagoditi postojee metode izdvajanja i
umnoavanja DNA.
Molekula DNA izdvojena iz prehrambenih uzoraka, ali i iz drugih forenzinih uzoraka izloenih razliitim okolinim uvjetima
(kiseli medij, UV-svjetlo, vlaga itd.), moe biti kemijski modificirana. U takvim sluajevima mogu nastati lomovi ili mutacije, tako da
pri analizi takvih uzoraka treba imati na umu
i mogunost postojanja artefakata.
Literatura
Forenzina entomologija
1. Amendt J. et al. Best practice in forensic entomology standards and guidelines. Int J Legal Med
2007;121(2):90104.
2. Amendt J, Krettek R, Zehner R. Forensic entomology. Naturwissenschaften 2004;91(2)5165.
3. Benecke M. A brief history of forensic entomology. Forensic Sci Int 2001;120(12):214.
4. Benecke M. Random amplified polymorphic
DNA (RAPD) typing of necrophageous insects
(Diptera, Coleoptera) in criminal forensic studies:
validation and use in practice. Forensic Sci Int
1998;98(3):15768.
5. Campobasso CP, Introna F. The forensic entomologist in the context of the forensic pathologists
role. Forensic Sci Int 2001;120(12):1329.
6. Campobasso CP. et al. Forensic genetic analysis
of insect gut contents. Am J Forensic Med Pathol
2005. 26(2):1615.
7. Linville JG, Wells JD. Surface sterilization of a
maggot using bleach does not interfere with mitochondrial DNA analysis of crop contents. J Forensic Sci 2002;47(5):10559.
8. Maceljski M. Poljoprivredna entomologija, Zrinski, akovec, 2002.

9. Nelson LA. et al. Using COI barcodes to identify
forensically and medically important blowflies.
Med Vet Entomol 2007;21(1):4452.
10. Wells JD, Sperling FAH. DNA-based identification of forensically important Chrysomyinae (Diptera: Calliphoridae). Forensic Sci Int
2001;120(1):1105.
11. Wikipedia contributors. Forensic entomology
[Internet]. Wikipedia, The Free Encyclopedia;
2007 Jul 7, 20:36 UTC [cited 2007 Jul 9]. Available from: http://en.wikipedia.org/w/index.
php?title=Forensic_entomology&oldid=143158
243.
Forenzina analiza ivotinja

1. Andreas P, Hellmann AP. et al. A proposal for standardization in forensic canine DNA typing: Allele
nomenclature of six canine-specific STR Loci. J Forensic Sci., 2006;51(2):27481.
2. Bataille M. et al. Multiplex amplification of mitochondrial DNA for human and species identi-
197
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
fication in forensic evaluation. Forensic Sci Int

1999;99(3):16570.
Bjrnstad G, Red KH. Evaluation of factors affecting individual assignment precision using microsatellite data from horse breeds and simulated breed
crosses. Animal Genetics 2002;33(4):6470.
Bowling AT, Del Valle A, Bowling M. A pedigree-based study of mitochondrial D-loop DNA
sequence variation among Arabian horses. Animal
Genetics 2000;31(1):17.
Budowle B. et al. Recommendations for animal
DNA forensic and identity testing. Int J Legal
Med 2005;119(5):295302.
Dalmasso A. A multiplex PCR assay for the identification of animal species in feedstuffs. Mol Cell
Probes 2004;18(2):817.
DeNise S. et al. Power of exclusion for parentage
verification and probability of match for identity in American kennel club breeds using 17
canine microsatellite markers. Animal Genetics
2004;35(1):147.
Dimsoski P. Development of a 17-plex microsatellite polymerase chain reaction kit for genotyping
horses. Croat Med J 2003;44(3):3325.
Eichmann C, Parson W. Molecular characterization of the canine mitochondrial DNA control
region for forensic applications. Int J Legal Med.
2007 Jan 12; [Epub ahead of print]
Eichmann C. et al. Canine-specific STR typing of
saliva traces on dog bite wounds. Int J Legal Med
2004;118(6): 33742.
Eichmann C. et al. Estimating the probability of
identity in a random dog population using 15
highly polymorphic canine STR markers. Forensic
Sci Int 2005;151(1): 3744.
Evans JJ. Real-time polymerase chain reaction
quantification of canine DNA. J Forensic Sci
2007;52(1):936.
Flagstad . et al. Reliable noninvasive genotyping based on excremental PCR of nuclear DNA
purified with a magnetic bead protocol. Mol Ecol
1999;8(5):87983.
Guha S, Kashyap VK. Molecular identification of
lizard by RAPD & FINS of mitochondrial 16s
rRNA gene. Legal Medicine 2006;8(1):510.
Halverson JL, Basten C. Forensic DNA identification of animal-derived trace evidence: Tools
for linking victims and suspects. Croat Med J
2005;46(4):598605.
198
16. Imaizumi K. et al. Development of species identification tests targeting the 16S ribosomal RNA
coding region in mitochondrial DNA. Int J Legal
Med 2007;121(3):18491.
17. Jobling MA, Gill P. Encoded evidence: DNA in forensic analysis. Nat Rev Genet 2004;5(10):73951.
18. Karlsson AO, Holmlund G. Identification of
mammal species using species-specific DNA pyrosequencing, Forensic Sci Int 2007;doi:10.1016/
j.forsciint.2007.01.019
19. Kurose N, Masuda R, Tatara M. Fecal DNA Analysis for identifying species and sex of sympatric
carnivores: A noninvasive method for conser vation on the Tsushima Islands, Japan, Journal of Heredity 2005;96(6):68897.
20. Nakaki S. et al. Study of animal species (human,
dog and cat) identification using a multiplex single-base primer extension reaction in the cytochrome b gene. Forensic Sci Int 2007;doi:10.1016/
j.forsciint.2007.02.010
21. Pfeiffer I. et al. Forensic DNA-typing of dog hair:
DNA-extraction and PCR amplification, Forensic
Sci Int 2004;141(2-3):14951.
22. Verma SK, Singh L. Novel universal primers establish identity of an enormous number of animal
species for forensic application. Mol Ecol Notes
2003;3(1):2831.
23. Schanfield MS. Review of: fundamentals of forensic science. J Forensic Sci 2007;52(3):7489.
24. Teletchea F, Maudet C, Hnni C. Food and forensic molecular identification: update and challenges. Trends Biotechnol 2005;23(7):35966.
25. Verma SK. et al. Was elusive carnivore a panther?
DNA typing of faeces reveals the mystery. Forensic Sci Int 2003;137(1):1620.
26. Walsh SJ. Recent advances in forensic genetics.
Expert Rev Mol Diag 2004;4(1):3140.
27. Wasser SK. et al. Using DNA to track the origin of
the largest ivory seizure since the 1989 trade ban.
Proc Natl Acad Sci USA 2007;104(10):422833.
28. Wehausen JD, Ramey II, RR. Epps CW. Experiments in DNA extraction and PCR amplification from bighorn sheep feces: the importance
of DNA extraction method. Journal of Heredity
2004;95(6):5039.
29. Wetton JH. et al. Mitochondrial profiling of dog
hairs. Forensic Sci Int 2003;133(3):23541.
10.
Forenzina botanika:
biljke kao dokazi u
kriminalistikim
sluajevima
Heather Miller Coyle,
Timothy M. Palmbach
Sadraj poglavlja
10.1.
10.2.
10.3.
10.4.
10.5.
10.6.
10.7.
10.1.
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
Prikupljanje dokaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
Pregled tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
10.3.1.
Mikroskopija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
10.3.2.
Identifikacija vrste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
10.3.3.
Individualizacija DNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
Palinologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Nestale osobe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
10.5.1.
Mjesto pronalaska tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
Toksikologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
10.6.1.
Bioterorizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Saetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208
Uvod
Forenzina botanika je kombinacija vie

disciplina biljne biologije i njihove primjene
u podruju zakonodavstva [1]. Na taj nain
ona u sebi sintetizira aspekte anatomije i fiziologije biljaka, biljne genetike i populacijske
analize, zatim aspekte botanike klasifikacije
zasnovane na morfologiji, kao i osnove molekularne biologije biljaka (DNA). Forenzina
primjena ukljuuje prepoznavanje dotinih

dokaza na mjestu zloina, njihovo primjereno prikupljanje i pohranjivanje, potovanje
slijeda postupaka za osiguranje dokaza, razumijevanje znanstvenih metoda testiranja, validaciju novih forenzinih metoda, pruanje
osnovnih znanstvenih spoznaja o primjeni i
ogranienjima botanikih dokaza istraiteljima, izradbu referentnih populacijskih baza
podataka i osiguranje okvirnih naela za prihvaanje ovih dokaza na sudu [15].
199
Ovo je poglavlje napisano tako da prui

opi pregled forenzine botanike i naglasi neke osobitosti kao to je primjena palinologije
(identifikacija peluda) u kriminalistikim obradbama, te mogunost uporabe biljaka kao
bioteroristikih agenasa. Iako je ovo poglavlje
ponajprije usredotoeno, kako je ve navedeno, na primjenu u kriminalistikim obradbama, postoji gotovo jednak broj tzv. civilnih
podruja koja ukljuuju biljke i biljne proizvode. U Sjedinjenim Dravama ova podruja
spadaju pod jurisdikciju Uprave za hranu i lijekove (Food and Drug Administration FDA),
a komercijalni i privatni uzgajivai biljaka koji
ele zatititi kvalitetu svojih biljnih proizvoda
ili nove genetike inaice spadaju pod jurisdikciju Zakona o zatiti biljne raznolikosti i
Zakona o biljnim patentima [1].
Postoji bezbroj modaliteta prema kojima
biljke mogu biti bioloki dokazi, a navodimo
tek nekoliko primjera:
mrlje od trave na odjei nakon kaznenih
djela protiv spolne slobode
lie i stabljike biljaka zahvaene donjim
trapom vozila na sekundarnom mjestu
zloina, kamo je odbaeno tijelo rtve
sjemenje koje se zadralo u naborima nogavica provalnika pri bijegu s mjesta provale u kuu
sadraj eludca s biljnom tvari iz rtvina
posljednjeg obroka kako bi se potvrdilo
vrijeme smrti ili pak alibi prema lokaciji
pelud za odreivanje godinjeg doba kad
su posmrtni ostatci zakopani u masovnu
grobnicu
geografsko profiliranje kako bi se utvrdila mogua podruja s kojih bi neki biljni
uzorak mogao potjecati.
Svi ovi primjeri slue kao pomo forenzinoj zajednici da se utvrdi veza izmeu neke
osobe i nekog predmeta, osobe i mjesta ili pak
osumnjienika i rtve. Kad je malo drugih bio-
200
lokih dokaza, biljke mogu pruiti vrijedne

dokaze u takvom sluaju, ali se esto previde
zbog mikroskopske veliine peludnih zrnaca
ili siunoga sjemenja. Pr vi i najpresudniji korak u uporabi biljaka kao dokaza u nekom sluaju jest prepoznavanje dokazne vrijednosti
ovoga oblika biolokih dokaza. To nije uvijek
izravno mogue, jer mnogim istraiteljima nedostaje specijalizirana poduka, a oteavajue
je i to to broj i sastav biljne zajednice moe
znatno varirati od jednoga do drugoga geografskoga lokaliteta [1, 3, 5].
10.2.
Prikupljanje dokaza
Istraitelji na mjestu zloina trebaju u

obzir uzeti mogunost lociranja botanikih
dokaza i tako prilagoditi svoje istraiteljske
metode i podruja koja se pretrauju kako bi
u najveoj mjeri osigurali vjerojatnost pronalaenja ovakve vrste dokaza. Prije nego prepuste mjesto zloina drugim slubama treba
provesti pregled itavoga prizorita kako bi se
utvrdilo nije li prigodom prikupljanja dokaza
moda promaknuo kakav botaniki trag [1,
5]. Osobitu pozornost treba posvetiti moguoj prisutnosti malih listia biljaka, sjemenki,
peludnih zrnaca, alga, dr venog iverja i stabljika na tijelu i odjei pronaenima na prizoritu.
Osim toga, valja prikupiti poznate referentne
uzorke i kontrolne uzorke za kasniju usporedbu, a kod biljnih dokaza jedan dokaz obino
nije dostatan. Primjerice, ako se list boikovine
nae stisnut u rtvinoj ruci na sekundarnom
prizoritu, te ako se u boravitu osumnjienika
nalaze tri grma boikovine, tada treba uzeti najmanje tri uzorka (po jedan sa svakoga grma)
radi kasnije usporedbe. Postoji mnotvo razliitih genetikih varijanata iste biljne vrste, pa
stoga treba prikupiti poznati referentni uzorak
sa svakoga grma za naknadnu individualizaciju prema osobitim morfolokim obiljejima
ili genetikom analizom. Ako su uzorci biljaka mali, istraitelji e moda trebati uzeti
referentne uzorke mnogih razliitih moguih
biljnih izvora koji se nalaze na prizoritu ili
blizu njega [1].
Provedba odgovarajuih usporedbi jedan
je od najvanijih i najdugotrajnijih imbenika u forenzinoj botanici. Iz jednog jedinog
dokaza esto je mogue identificirati biljnu
vrstu; no, za provedbu individualizacije unatrag sve do pojedinog izvora esto treba uspostaviti usporedbenu referentnu bazu podataka.
U identifikaciji ljudskih ostataka s pomou
metoda DNA forenzini znanstvenici rabe
prethodno postojee populacijske referentne
baze podataka kako bi procijenili individualnost nekog uzorka [6]. Kod biljaka, u veini
sluajeva, potrebno je uspostaviti referentnu
populacijsku bazu podataka iz istoga, specifinoga zemljopisnog podruja za dotinu vrstu, i to zbog goleme biljne raznolikosti na koju se u postupku moe naii. Na alost, takve
baze podataka ne postoje, osim vrlo maloga
broja iznimaka, pa dio cjelokupnoga procesa
ispitivanja moe zahtijevati i izradbu ukupne
specifine baze podataka.
Stvarni proces prikupljanja biljnih dokaza
slijedi tradicionalne metode forenzinog prikupljanja, ukljuujui dokumentiranje mjesta
zloina, fotografiranje, pojedinano pakiranje
uzoraka u papirnate omote ili prikupljanje
peludnih obrisaka u sterilne spremnike [13,
5]. Svaki primjerak dokaza treba spremiti zasebno, a pritom potovati slijed postupaka
za osiguranje dokaza i njihovu zapeaenost.
Kod nekih neuobiajenih oblika biljnih dokaza (npr. sadraj eludca, povraeni sadraj,
fekalije) uvanje moe biti neto drukije, kao
to je prikupljanje u plastinu au i pohrana
na 4 C, jer se isuivanjem mogu unititi obiljeja biljnih stanica, to e oteati identifikaciju vrste. Kad postoji odreeno dvoumljenje
u odabiru procedure prikupljanja ovakvih
tragova, preporuuje se savjetovanje s forenzinim botaniarom ili laboratorijem za

forenzinu znanost.
Dokumentacija mjesta zloina treba obuhvatiti fotografije izbliza i u krupnome planu
razliitih izvorita biljaka na prizoritu [5].
Istraitelji trebaju paljivo procijeniti cjelokupno prizorite tako da prikupe referentne
uzorke od svake biljke koja pripada istoj vrsti
kao i potencijalno prijeporni botaniki materijal [1].
Prije nego se izie pred sud s biljnim dokazom, a nakon to je on usporeen i ispitan,
valja razmotriti nekoliko pitanja koja mogu
utjecati na prihvatljivost dokaza na sudu [1].
Je li proveden odgovarajui pregled dokaza i postupaka testiranja od mjesta zloina do testiranja u forenzinom laboratoriju?
Je li slijed postupaka za osiguranje dokaza dokumentiran i potovan?
Jesu li biljni dokazi ikad prije bili prihvaeni u vaem sudskom sustavu?
Jesu li ispitivai koji su provodili pretrage
i pisali izvjea dovoljno kvalificirani?
Je li bilo mogue provesti slijepu usporedbu za potrebe identifikacije?
Je li dostupna reprezentativna populacijska baza podataka uzoraka ili profila
DNA za usporedbu? I je li takva baza podataka izraena posebno za ovaj sluaj?
Je li poznata genetika reprodukcijska strategija dotinih biljnih vrsta? Na primjer,
razmnoava li se ona klonski i je li vjerojatno da u genetikom smislu ima vie od
jednog srodnog para? Razmnoava li se
pak sjemenjem pa je stoga individualna u
svojemu genetikom profilu?
Jesu li svi sudionici u sluaju obavijeteni
o koristima i ogranienjima botanikih
dokaza kako bi se izbjegla razilaenja u
svjedoenju?
Forenzina botanika: biljke kao dokazi u kriminalistikim sluajevima
201
Kakve su poznate i mogue stope pogrjeke u odnosu na ovu vrstu analize?

Jesu li postupci zasnovani na openito
prihvaenim znanstvenim naelima?
Botaniki dokazi su po sebi raznovrsni
zbog velikoga broja biljnih vrsta koje postoje na tlu i u vodi. Sveobuhvatno razumijevanje izmeu osoblja na prizoritu, forenzinih
znanstvenika, akademskih strunjaka i tuiteljstva/odvjetnika moe rezultirati jasnim prikazom pred sucem i porotom kad se biljni
dokazi predouju na sudu.
10.3.
Pregled tehnika
10.3.1.
Mikroskopija
Jednostavni i isplativi postupci kao to

je svjetlosna mikroskopija i uporaba usporedbenog (komparativnog) mikroskopa tradicionalne su metode u forenzinoj znanosti.
Veina laboratorija forenzine znanosti ima
odsjek za dokaze, koji prikuplja vlakna (od
kojih su mnoga biljnoga podrijetla), dlake,
mr vice boje, tla i peludna zrnca iz dokaza
procesom usisavanja ili pak postupkom struganja. U procesu usisavanja rabi se modificirani runi usisava sa specijalnim filtrom na
koji se sakuplja mikroskopski pelud [5]. Vei
fragmenti biljnih dokaza sakupljaju se pincetom i stavljaju u pojedinane papirnate omote kako bi se ouvali boja, oblik i povrinska
svojstva kao to su trihomi, lijezde, stome i
druga vana obiljeja korisna u identifikaciji
vrste. U postupku struganja rabi se patula kako bi se fiziki sastrugali mali djelii biljnog
materijala s odjee i sagova radi prikupljanja i
pohrane u papirnate omote [5].
Mikroskopijom se uveavaju fizika obiljeja djelia biljke pa se bre mogu identificirati uzorci vena i stoma, trihomski oblici
202
i ostala obiljeja koja neku biljku ine jedinstvenom. U pravilu se botaniki klju rabi
u pretraivanju referentne baze podataka za
one biljne vrste koje posjeduju uoene karakteristike i to omoguuje identifikaciju vrste
[1]. Usporedbeni je mikroskop koristan ako
se eli utvrditi fizika slinost dvaju biljnih
fragmenata. Biljni dokazi esto su siuni i
bez dodatnih vizualnih pomagala oku ba ne
izgledaju jedinstveni. No, kad se oba fragmenta promatraju pod istim poveanjem na usporedbenom mikroskopu, tada se njihove slike
mogu preklapati i sparivati analogno dvama
odgovarajuim, tj. specifinim dijelovima slagalice. Uzorci stoma i trihoma na povrini
lista mogu dopuniti informaciju dobivenu
usporedbom, kao i pokazati izravno fiziko
poklapanje dvaju rubova.
10.3.2.
Identifikacija vrste
Ispravna identifikacija biljke do razine vrste korisna je ako se nastoji utvrditi povezanost s primarnim ili sekundarnim mjestom zloina [1, 5]. rtve esto budu ubijene na jednome mjestu i potom premjetene na sekundarno mjesto u nastojanju da se zloin sakrije.
Mnogi sluajevi u kojima su uvedeni biljni
dokazi ukljuuju tragove naene stisnute u
rtvinoj ruci, na rtvinoj odjei, na pokrivau
ili u vozilu koje je upotrijebljeno za prijevoz
rtve. U drugim sluajevima katkada treba ispitati odgovaraju li dr veni fragmenti prikupljeni s podvoza vozila dr vetu koje se nalazi na
mjestu zloina; ili pak mogu li se iglice bora
naene u cijevi pitolja povezati s dr vetom koje se nalazi na mjestu gdje je napada uao
ekajui rtvu. Ovi primjeri mogu izgledati
kao neki udni oblici asocijativnih dokaza,
no oni se temelje na stvarnim sluajevima u
kojima je zatraena individualizacija biljke s
pomou DNA. Identifikacija biljne vrste odgovara na pitanje koja je ovo vrsta biljke i u
kojoj vrsti podneblja ona raste?, no ne moe osigurati individualizaciju koja odgovara
na pitanje potjee li ovaj fragment s ovoga
dr veta, i to iskljuivo s toga dr veta?. Identifikacija biljne vrste pr vi je prijeko potreban
korak kad se nastoji utvrditi forenzina povezanost, a potom se provodi individualizacija
ako je na raspolaganju dostatan uzorak za testiranje DNA (sl. 10-1.).
Identifikacija vrste moe se provesti procjenom znakovitih fizikih obiljeja biljnoga
dokaza, no, esto je fragment premalen ili nema dovoljno detalja za potpunu identifikaciju. U takvoj situaciji moe se takoer primijeniti DNA-analiza radi identifikacije vrste
[4, 610]. DNA biljke moe se izolirati tijekom manje od dva sata uz primjenu setova za
ekstrakciju biljne DNA koji su dostupni na
tritu. Dio iskoritene biljne DNA tada se
umnoava s pomou specifinih PCR poe-
tnica za selektivno ciljanu regiju koja je specifina za tu biljnu vrstu. Postoje stotine biljnih
sekvencija koje se mogu rabiti za identifikaciju na osnovi DNA (PCR-poetnice mogu se
izraditi tako da umnoavaju one regije koje se
najee rabe u evolucijskim studijama), a danas je na raspolaganju mnotvo baza podataka (npr. http://www.ncbi.gov) koje se mogu
pretraivati radi potvrde podataka o sekvencijama.
10.3.3.
Individualizacija DNA
AFLP: Polimorfizmi duljine amplificiranih

ulomaka (Amplified Fragment Length
Polymorphisms)
Vos i sur. [10] pr vi su opisali metodologiju AFLP-a koji ini metodu za genotipiziranje biljnih uzoraka iz jednoga izvora i to
Slika 10-1. Pelud iz uzoraka droge moe posluiti u pokuaju odreivanja zemljopisnog podrijetla ako
je pomijean s peludi autohtonih vrsta koje rastu na istome mjestu. Prisutnost dlaica cistolita na liu
kanabisa smatra se jednim oblikom botanike identifikacije s pomou mikroskopije. Sve botanike dokaze treba ispravno fotografirati, dokumentirati i zapakirati u iste papirnate omote uz potivani slijed
postupaka za osiguranje dokaza.
203
na velikome broju molekularnih biljega kako

bi se stvorio visoko diskriminirajui uzorak
DNA-vrpce ili, u slobodnome prijevodu, biljni DNA-profil. Tehnika AFLP-a temelji se na
otkrivanju genomskih restrikcijskih ulomaka
nakon umnoavanja s pomou PCR-a. Uzorci
vrpce stvaraju se bez prethodnog poznavanja
sekvencije uz primjenu ogranienog niza poetnica za umnoavanje. Metoda AFLP omoguuje pregledavanje polimorfizama na velikome broju mjesta u kratkom vremenu, a zahtijeva samo malu koliinu DNA (oko 10 ng). Iako
postoje i druge tehnike tipizacije DNA koje su
razvijene za specifine namjene, analiza AFLP-a metoda je izbora, jer je openito primjenjiva
na biljni uzorak iz bilo kojega pojedinanog izvora bez obzira na vrstu [1, 3, 9].
Na tritu je dostupno nekoliko setova
za analizu AFLP-a i svi oni slijede jedan opi
postupak:
reakcija digestije-ligacije u jednom koraku, gdje se kratki adaptori DNA dodaju
svakom kraju ulomka DNA
PCR predselektivno umnoavanje podskupine ulomaka DNA jednom poetnicom kako bi se stvorio skup (pool) ulomaka
PCR selektivno umnoavanje i fluorescentno obiljeivanje podskupine ulomaka
DNA kako bi se stvorio individualizirajui barkod
otkrivanje ulomaka DNA s pomou sekventora DNA i genetika analiza s pomou raunalnoga programa za pretvaranje
barkoda u brojani kod za usporedbu.
Slika 10-2. prikazuje tipian profil AFLP-a koji se od analize STR-a razlikuje po tome to diskretni aleli nisu tipizirani. Metoda
AFLP najblia je izvornoj metodi za identifikaciju ljudi koju je razvio Alec Jeffreys, poznatoj kao tipiziranje vie lokusa s pomou
RFLP-a (restriction fragment length polymorphism, polimorfizam duljine restrikcijskih
ulomaka), uz primjenu tzv. binova u bodovanju ulomaka DNA ak i tada kad su ulomci
pokazivali manje razlike u mobilnosti tijekom
elektroforeze na gelu [2, 46]. Proces biniranja (binning) ukljuuje stvaranje programskih binova zasnovanih na veliini ulomaka
DNA, koji su proizvoljni utoliko to pozicija
binova moe spadati bilo kamo od 30 do 100
baza, i to sve dok je proces bodovanja dosljedan. Tada prisutnost ili odsutnost detektiranoga zupca iznosi jedan, odnosno nula. to je
vei broj bodovanih ulomaka DNA, to je vii
stupanj sigurnosti mogueg poklapanja izmeu dokaznog uzorka i poznatoga referentnog
usporedbenog uzorka [1].
STR: kratki ponavljajui sljedovi (Short Tandem

Repeats)
STR, takoer poznat i kao SSRs (simple
sequence repeats) ili minisateliti visoko su indi-
Slika 10-2. Primjer profila AFLP-a lia Sutera. Relativne jedinice fluorescencije (RFU) prikazane su na
osi y (01 000); veliina (0460 nukleotidnih baza) prikazana je na osi x.
204
vidualizirani i izvrsni za otkrivanje mijeanih

uzoraka kad ih se razvije i potvrdi za dotinu
biljnu vrstu. Ako ve postoji panel biljega
STR-a ili ako nema ogranienja u potrebnom
vremenu i sredstvima, tada je ovo dobra metoda [79]. No, est je sluaj da se provede
iskoritenje neke neuobiajene biljne vrste,
ali nema interesa za uspostavu panela biljega
STR-a za neki pojedinani sluaj, jer njegovo
upotpunjivanje i potvrivanje mogu potrajati otprilike dvije godine. U takvim je sluajevima AFLP dobar izbor, jer je ova tehnologija
primjenjiva na svaku biljnu vrstu sve dok je
uzorak iz jednoga izvora.
Obino se primjenjuju multipleksni STR-sustavi, tj. simultana uporaba vie biljega
u jednoj reakciji za umnoavanje s pomou
PCR-a, a potom se detektiraju s pomou
DNA sekvencera, i to u obliku diskretnih
fragmenata DNA specifine veliine u usporedbi s alelnim ljestvama (allelic ladder). Za
razliku od forenzinog testiranja identiteta u
ljudi, moe se dogoditi da alelne ljestve nisu
dostupne za svaku biljnu vrstu, pa e se stoga
odreivanje ulomka DNA osnivati na programskoj analizi i mobilnosti ulomka bez komercijalno dostupne referencije. Ipak, paneli
biljega STR-a razvijeni su za mnoge razliite
ivotinjske i biljne vrste, a neki su setovi ak
i dostupni na tritu [1]. Za biljne vrste s visokim stupnjem razmnoavanja unutar vrste preporuuje se AFLP kad razlikovanje izmeu
pojedinanih biljaka s pomou biljega STR-a
ne uspije zbog visoke razine genske slinosti
[1, 3, 710].
10.4.
Palinologija
Analiza peluda ili palinologija korisna je

u otkrivanju forenzinih veza, kao i u utvrivanju vremena smrti [1117]. Jedan od najpoznatijih sluajeva jest onaj masovne grobnice
u Magdeburgu u Njemakoj. U veljai 1994.
otkrivena je masovna grobnica u kojoj su bila

trideset dva muka kostura. Nepoznat je bio
identitet rtava kao i ubojica. Budui da su
svi pripadali mukoj populaciji i uskom dobnom rasponu, pretpostavilo se da su ovi mladi mukarci moda bili pripadnici vojnih postrojba. Postavljene su dvije hipoteze: 1. rtve
je ubio i ukopao Gestapo u proljee 1945., na
kraju Drugoga svjetskog rata ili 2. rtve su bili sovjetski vojnici koje je ubila tajna policija
u lipnju 1953. nakon Demokratske pobune
u Njemakoj. Analizirana je dvadeset jedna
lubanja i sedam ih je pokazalo visoke razine
peluda trputca, lipe i rai. Sve ove tri biljne
vrste isputaju pelud tijekom mjeseca lipnja i
srpnja, to potvruje drugu hipotezu [17].
Pelud moe isto tako biti koristan u sluajevima kao to je ubojstvo, seksualni i fiziki
napad, krivotvorina, oruana pljaka ili raspaavanje droge [1, 16]. Analiza peluda moe
pomoi u osuivanju zloinaca, no glavna joj
je primjena u osiguranju asocijativnih dokaza
za potrebe istranih postupaka. Da bi se utvrdio izvor peludnoga zrnca, njegove se fizike
znaajke procjenjuju pod mikroskopom [1].
Te fizike znaajke ukljuuju: veliinu, oblik,
tip otvora, ornamentiku ili izgled povrine,
strukturu i sastav stijenke, te nain rasprivanja peludnih zrnaca. Kontrolni su uzorci
tipini uzorci povrine tla, mulja ili vode s
prizorita, uz peludna zrnca iskoritena iz gotovo bilo kojeg drugog materijala kao dokazni
uzorci [11]. Primjeri za vrste materijala koji
su ispitani na pelud u forenzinim sluajevima ukljuuju: zrane filtre, voe, med, heroin,
kou, lie, opij, ambalau, tlo, dr vo, oruje,
sag, kavu, papirnate novanice, odjeu, cipele
itd. [1].
Primjer sluaja s Novog Zelanda ukljuuje iskoritenje i identifikaciju peluda kanabisa
s poljoprivrednog zemljita koje je kupila i
onda preprodala jedna obitelj pod sumnjom
na uzgoj i raspaavanje marihuane. Budui da
205
pelud ostaje u uzorcima tla tijekom duljeg razdoblja, uzorak je prikupljen iz podnih dasaka
u gospodarskoj zgradi koju je ta obitelj posjedovala u tijeku prethodnih pet godina. Vlasti
su sada mogle zaplijeniti imovinu te obitelji
na osnovi procjene njihova cjelokupnog prihoda [1, 11]. Druga zanimljiva primjena
identifikacije peluda jest pokuaj da se heroin
i kokain slijede do njihova zemljopisnog izvorita, gdje se uzgajaju i pakiraju. Ako su tipovi
peluda rijetki i specifini za neko podruje,
tada mogu biti informativni za odreivanje
geografskoga mjesta podrijetla, to je korisno
kad se, primjerice, prate nelegalne avionske
poiljke [1, 11, 12, 14].
10.5.
Nestale osobe
10.5.1.
Mjesto pronalaska tijela
Primjena botanike u forenzinim istraivanjima obuhvaa identifikaciju fragmenata

biljaka, odreivanje starosti korijena i stabljika, te uporabu vegetacije kao indikacije poremeaja povrine. Mnoge agencije kao to je
NecrosearchInternational(http://www.necrosearch.org/) pruaju specijalizirano usavravanje u forenzinoj botanici kao sredstvu za
identifikaciju tajnih grobnica i utvrivanje vremena pokopa. Biljke ponovno rastu po predvidivoj stopi nakon to se dio tla poremeti,
primjerice, ukopom. Ako se uzorak vegetacije
razlikuje od okolnih podruja, moe se na osnovi tipa vegetacije i procijenjene stope rasta
biljaka ocijeniti koliko je dugo tijelo bilo na
tom mjestu.
Naslage lia uspjeno su posluile u lociranju nestalih osoba u sluaju ubojstva/samoubojstva kada je bilo malo drugih dokaza.
Dana 4. lipnja 2002. dva su forenzina znanstvenika iz kalifornijskog Ministarstva pravosua nazvala Katedru biolokih znanosti
206
na California State University (Chico, CA)

traei forenzinog botaniara koji e im
pomoi u profiliranju lokacije za jednu
nestalu djevojicu prema botanikim dokazima iskoritenim iz vozila njezina oca [1, 18].
Djetetov je otac umro od prostrijelne rane
koju si je sam zadao u svojem kamionetu na
brdskoj cesti u okrugu Butte u Californiji. Jakna s djevojiinom kr vlju naena je na sjedalu uz oca, zajedno s nekim listovima biljaka,
no sveobuhvatna pretraga toga podruja nije
dovela do otkrivanja njezina tijela. Na osnovi
vrsta biljaka prisutnih u uzorku utvreno je
da botaniki uzorak potjee iz gornjeg centimetra naslage lia u tom podruju. Biljne vrste obuhvaale su manzanitu (Arctostaphylos
patula), kanjonsku crniku (Quercus chrysolepsis), unutarnju crniku (Quercus wislizenii),
bijelu jelu (Abies concolor), veliki bor (Pinus
ponderosa) i crni hrast (Quercus kelloggii).
Identifikacija biljnih vrsta provedena je usporedbom prema morfolokim obiljejima s
poznatim referentnim uzorcima dostupnima
u Herbariju na California State University. Tada su razmotrena stanita i uvjeti rasta u podruju gdje je naeno vozilo, te su se odreene
regije u planinama mogle iskljuiti na temelju injenice da spomenute biljne vrste nisu
naene da rastu zajedno u tom stanitu biljaka. Sastav i tamna boja naslage lia upuivali su na visok sadraj organske tvari te na to
da je tijelo vjerojatno bilo ispod vrlo gustoga
umskog pokrova. Nakon to su razmotreni
svjetlosni uvjeti za rast i visinski zahtjevi, na
karti je oznaeno pet moguih podruja te su
dovedeni timovi ljudi i psi kako bi pokuali
nai tijelo nestale djevojice. Napokon je njezino tijelo locirano u petom podruju unutar
nekoliko milja od mjesta gdje je naen kamionet. Tijelo je pronaeno izmeu dvaju palih
stabala; otac je tijelo paljivo zamotao u deku
nakon to ju je ubio. Kad su rekonstruirane
oeve mogue putanje tijekom ubojstva, istra-
itelji su naili na sve biljne vrste i ovaj sluaj

ocrtava kako se, uz pravu poduku, iskustvo i
suradnju osoblja, ak i ovakvi sluajevi mogu
uspjeno razrijeiti [1, 18].
je tako to su ih djeca sluajno progutala, osobito mala djeca. No, u nekim sluajevima mogue je i otrovanje.
10.6.1.
10.6.
Toksikologija
Biljke se mogu identificirati s pomou

biolokih i kemijskih metoda, a kad se jednom opiu, te se metode esto mogu primijeniti u forenzinoj procjeni da bi se razlikovala ispravno uzeta hrana od otrovne biljke. To
postaje vano u forenzinoj znanosti kako bi
se pomoglo utvrditi uzrok i nain smrti, kao
i da bi se utvrdilo je li zakonski postupak primjeren za zakonski sumnjivu smrt [1, 19].
Jedan od kljunih aspekata parnice zbog
zakonski sumnjive smrti jest utvrditi je li preminuli namjerno uzeo neku tetnu tvar ili je
svjesno prekoraio preporuenu dozu. Uz to,
u graanskim parnicama vano je utvrditi je
li smrt ili teka bolest bila izazvana oneienjem hrane koje je nastalo u njezinoj proizvodnji. Standardni toksikoloki testovi izraeni
su za mjerenje toksinih tvari u kr vi ili za procjenu tkivnih promjena koje mogu pomoi
u identifikaciji mnogih estih biljnih otrova.
Bez obzira na to je li preminuli bio otrovan
ili je smrt nastupila zbog nesree ili samoubojstva, forenzini znanstvenik ipak podatke dobivene autopsijom mora povezati s izvorom i
vremenom uzimanja dotine tvari [2, 5]. Pr vi
korak u tom procesu jest ispravna identifikacija biljne vrste.
U pregledu forenzine literature identificirani su najei izvori smrti povezanih s biljkama. Centri za kontrolu otrova irom Sjedinjenih Drava primili su u godini 2003. vie
od 57 000 upita u vezi s izloenou biljkama
[20]. Osamdeset pet posto tih upita odnosilo se na djecu mlau od est godina. Veina
takvih sluajeva izloenosti biljkama nastala
Bioterorizam
U forenzinim krugovima jo veu zabrinutost izaziva mogunost lake dostupnosti

biljaka i njihovih otrova zbog njihove uporabe kao sredstava bioterorizma kako bi se potaknula masovna histerija i panika u opoj
populaciji [20]. Neki od biljnih otrova koji
izazivaju zabrinutost jesu sljedei:
Abrin dobiven iz biljke Abrus precatorius
L., korova koji je est u tropskim i subtropskim krajevima. Sjemenke su mu dekorativne i rabe se u biuteriji, rukotvorinama
i talismanima za sreu, pa ih turisti donose u Sjedinjene Drave. Toksin je biljni lektin koji inhibira sintezu staninih
bjelanevina i visoko je toksian. Abrin
se nalazi u tvrdoj ovojnici sjemenke i ne
otputa se sve dok se ne savae i probavom dospije u probavni sustav, gdje moe
uzrokovati teak poremeaj. Unos abrina
ne mora izazvati smrt, osobito ako sjemenka ostane cjelovita tijekom probave. Ako
se injicira ili udahne, ak i u malim dozama abrin moe uzrokovati vieorgansko
zatajenje [20].
Akonitin se dobiva iz viegodinje biljke
(rod Aconitum) zemljopisno rasporeene
u Sjevernoj Americi i Euroaziji. itava je
biljka otrovna, ukljuujui sjemenke; akonitin djeluje kao aktivator natrijskih kanala. Spomenute se biljke upotrebljavaju
u nekim biljnim proizvodima i vjerojatan
su izvor izloenosti. Simptomi su preteito kardioloki i neuroloki, a dovode do
konvulzija i kome prije smrti [20].
Ricin se dobiva iz jednogodinje biljke
(Ricinus communis L.) koja naraste do
4,5m u tropima (sl. 10-3.). Ta se biljka pri-
207
To su samo etiri vanija otrova koji se

dobivaju iz biljaka, no postoji neizmjeran
broj razliitih, manje poznatih i znatno tee
sljedivih otrovnih biljaka od kojih mnoge
imaju otrovne sjemenke. Pravilna identifikacija vrste biljke prije negoli nastupi smrt moe
pomoi u lijeenju bolesnika, odreivanju
razine opasnosti u odreenom kontekstu, te
osigurati dodatni vremenski okvir za dobivanje klinikih nalaza.
10.7.
Slika 10-3. Ricin, tvar koja se dobiva iz jednogodinje biljke (Ricinus communis L.) smatra se
moguim bioteroristikim otrovom. Fotografija s
mrene stranice: http://item.express.ebay.com.
rodno nalazi u zapadnoj Indiji, a kao korov i u Sjedinjenim Dravama (Florida,

Teksas, Kalifornija i Havaji). Takoer je
dostupna na tritu i prodaje se zbog svoje kronje. Toksin se nalazi u sjemenkama
i ne otputa se dok se ne probije ovojnica
sjemenke. Simptomi su slini onima kod
abrina. Postoji nekoliko forenzinih sluajeva u kojima je ricin upotrijebljen za
uspjeno otrovanje drugih ljudi, ukljuujui poznati sluaj pijuna, Georgija Markova [1923].
Strihnin se dobiva iz biljke Strychnos nuxvomica L. To je malo dr vce, domovina mu
je u Aziji, a uzgaja se na Havajima radi
proizvodnje strihnina. Otrovna je itava
biljka, ukljuujui sjemenke. U nekim se
zemljama te sjemenke rabe kao ljekoviti
biljni proizvodi. Velike doze mogu izazvati konvulzije i hipertermiju [20].
208
Saetak
Moda naoj ljudskoj naravi postoji svojstvena potreba za organiziranjem i svrstavanjem predmeta i organizama koje susreemo.
Mnoge stavke i organizme lako je identificirati i opisati; no, s drugima je to tee zbog nedostatnosti fizikih obiljeja ili konfliktnih
svojstava kao to su morfoloki i molekularni
biljezi koji se ne slau. Botaniki su dokazi
korisni u kriminalistikim i graanskim sluajevima, no jo uvijek se premalo rabe. Biljni
su dokazi esto povezani s mjestom zloina
i rtvama; kao botaniki tragovi najee se
upotrebljavaju stabljike, lie, sjemenke i cvjetovi. Ne samo cjelovit biljni materijal nego i
mikroskopski pelud i biljne smole mogu se
rabiti kako bi se dokazala asocijativna veza
izmeu prizorita i dokaznih primjeraka. Koristan je i pelud ako je jedinstven za godinje
doba ili mjesto, za slijed do zemljopisnog izvorita ili za procjenu doba u kojem je nastupila
smrt i tijelo pokopano. Kako se bude sve vie spoznavalo o forenzinoj botanici, a takva
vrsta dokaza sve se vie rabila na sudu, biljni
asocijativni dokazi sve e se vie smatrati presudnima u rjeavanju nekog sluaja i putem
identifikacije vrste i putem naknadne individualizacije uzorka.
Literatura
1. Coyle HM. Forensic Botany: Principles and Applications to Criminal Casework, CRC Press, Boca
Raton, FL, 2005.
2. De Forest PR, Gaensslen RE, Lee HC. Forensic Science: An Introduction to Criminalistics,
McGraw-Hill, New York, 1983.
3. Miller Coyle H, Ladd C, Palmbach T, Lee HC.
The Green Revolution: botanical contributions
to forensics and drug enforcement. Croat Med J.
2001 Jun; 42(3):340-5.
4. Lee HC, Ladd C. Preser vation and collection of
DNA evidence. Croat Med J. 2001 Jun; 42:225.
5. Lee HC, Palmbach TM, Miller MT. Henry Lees
Crime Scene Handbook, Academic Press, Boston,
2001.
6. Lee HC, Ladd C, Scherczinger CA, Bourke MT.
Forensic applications of DNA typing, collection
and preser vation of DNA evidence. Am J Forensic
Med Pathol.1998; 19:10.
7. Newton C, Vo T. Application of microsatellite
markers in plant forensics. Can Soc Forensic Sci J.
2003; 36:57.
8. Craft KJ, Owens JD, Ashley MV. Application of
plant DNA markers in forensic botany: genetic
comparison of Quercus evidence leaves to crime
scene trees using microsatellites. Forensic Sci Int.
2007 Jan 5; 165(1):64-70.
9. Ward J, Peakall R, Gilmore SR, Robertson J. A molecular identification system for grasses: a novel technology for forensic botany. Forensic Sci Int 2005
Sep 10; 152(2-3):121-31.
10. Vos P et al. AFLP: a new technique for DNA fingerprinting. Nucleic Acids Res. 1995; 23:4407.
11. Mildenhall DC, Wiltshire PE, Bryant VM. Forensic palynology: why do it and how it works. Forensic Sci Int 2006 Nov 22; 163(3):163-72.
12. Mathewes RW. Forensic palynology in Canada:
an over view with emphasis on archaeology and
anthropology. Forensic Sci Int. 2006 Nov 22;
163(3):198-203.
13. Brown AG. The use of forensic botany and geology in war crimes investigations in NE Bosnia. Forensic Sci Int. 2006 Nov 22; 163(3):204-10.
14. Bryant VM, Jones GD. Forensic palynology: current status of a rarely used technique in the United
States of America. Forensic Sci Int 2006 Nov 22;
163(3):183-97.
15. Montali E, Mercuri AM, Trevisan Grandi G, Accorsi CA. Towards a crime pollen calendar
pollen analysis on corpses throughout one year.
Forensic Sci Int 2006 Nov 22; 163(3):211-23.
16. Mildenhall DC. Hypericum pollen determines
the presence of burglars at the scene of a crime: an
example of forensic palynology. Forensic Sci Int
2006 Nov 22; 163(3):231-5.
17. Miller Coyle H, Lee CL, Lin WY, Lee HC, Palmbach TM. Forensic botany: using plant evidence
to aid in forensic death investigation. Croat Med
J. 2005 Aug; 46(4):606-12.
18. Schierenbeck KA. Forensic biology. J Forensic Sci
2003 May; 48(3):696.
19. Moffat AC. Forensic pharmacognosy poisoning
with plants. J Forensic Sci Soc 1980 Apr; 20(2):
103-9.
20. Nelson LS, Shih RD, Balick MJ. Handbook of Poisonous and Injurious Plants, Springer, New York,
2007.
21. Schier JG, Patel MM, Belson MG, Patel A, Schwartz
M, Fitzpatrick N, Drociuk D, Deitchman S, Meyer
R, Litovitz T, Watson WA, Rubin CH, Kiefer M.
Public health investigation after the discovery of ricin in a South Carolina postal facility. Am J Public
Health 2007 Apr; 97 Suppl 1:S152-7.
22. He X, Brandon DL, Chen GQ, McKeon TA,
Carter JM. Detection of castor contamination by
real-time polymerase chain reaction. J Agric Food
Chem 2007 Jan 24; 55(2):545-50.
23. Ler SG, Lee FK, Gopalakrishnakone P. Trends in
detection of warfare agents. Detection methods for
ricin, staphylococcal enterotoxin B and T-2 toxin. J
Chromatogr A. 2006 Nov 10; 1133 (1-2):1-12.
209
11.
Meunarodna praksa
glede DNA-baza
podataka
Chris Asplen
Sadraj poglavlja
11.1
11.2.
11.3.
11.4.
11.5.
11.6.
11.7.
11.8.
11.9.
11.10.
Ujedinjeno Kraljevstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

11.1.2.
Nacionalna DNA-baza podataka Ujedinjenog Kraljevstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
Njemaka unaprjeivanje potencijala DNA-analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
11.2.1.
Prekogranina razmjena DNA podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
Europska unija novi zakon o povezivanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
Interpolov globalni DNA-protokol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
Interpolov projekt uvezivanja drava G8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
Sjedinjenje Amerike Drave trokomponentni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
Indija nunost uvoenja DNA-tehnologije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
Juna Afrika potreba za suradnjom javnosti i privatnog sektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Australija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
Novi Zeland. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
Forenzina DNA-tehnologija i DNA-baze podataka iroko su prihvaene kao neka od

najuinkovitijih i najuspjenijih sredstava dostupnih snagama zakona u borbi protiv kriminala. No, u odsutnosti DNA-baze podataka,
ta tehnologija prestaje biti uinkovito orue
istrage i moe biti uporabljiva samo tada kad
je policija ve identificirala osumnjienog tradicionalnim nainom istrage. U tim uvjetima, kad je policija ve uinila svoj posao, sama
DNA moe samo dodatno poduprijeti sluaj.
No, s bazom podataka sam proces istrage postaje uspjeniji i uinkovitiji. To je posebno
tono kada tradicionalnim tehnikama istrage
nije mogue identificirati osumnjienog.
Svaki dan, u cijelome svijetu, stotine sluajeva biva rijeeno s pomou DNA-dokaza,
210
ak i tada kada policija nije prethodno poznavala identitet potencijalno osumnjienoga. To

su najee sluajevi najgnusnijih i najnasilnijih zloina, stari i po nekoliko godina ili ak i
desetljea. S obzirom na mogunosti koje pruaju DNA-dokazi, sve vie drava i institucija
za provedbu zakona irom svijeta osnivaju i
rabe DNA-baze podataka.
Velik je broj imbenika koji utjeu na kreiranje uinkovite DNA-baze podataka. No,
najvaniji od njih jest specifina legislativa i
ogranienja koja zakon namee snagama zakona pri uporabi tih baza. ak i ako je kvaliteta
laboratorija izvrsna i vrijeme procesiranja uzoraka veoma kratko, neadekvatna legislativa moe umnogome ograniiti iskoritavanje potencijala koje DNA-baze podataka imaju. Upravo
je kvaliteta danog zakona ono to DNA ini efikasnim sredstvom istrage. Mnoge drave u svijetu iskoristile su prednosti DNA-tehnologije,
no svaka je od njih na razliit nain pristupila
procesu uvoenja i uporabe DNA-baza podataka. Pitanja poput: iji bi podatci trebali biti
ukljueni u bazu, kako pohraniti uzorke, koliko je dugo doputeno uvati uzorke, trebaju li
i kada podatci biti izbrisani iz baze, samo su neka o kojima se mora voditi rauna pri kreiranju
i razvoju baze podataka. Vidjeti tablice 11-1.,
11-2. i 11-3. na kraju poglavlja radi usporedbe
razliitih praksi glede DNA-baza podataka u
europskim zemljama.
U ovom e poglavlju biti izloeno kako
su razliite drave diljem svijeta implementirale uporabu DNA-dokaza i baza podataka
u svrhu poboljanja kapaciteta u borbi protiv
kriminala. Takoer, bit e naglaene i neke
potekoe na koje se nailazilo pri pokuaju
uvoenja ove znaajne tehnologije u svakodnevnu praksu.
11.1
Ujedinjeno Kraljevstvo
Engleska slovi kao zemlja s najuspjenijim

i najuinkovijim pristupom uporabe forenzine DNA-tehnologije u svijetu. Osnivanjem
Nacionalne DNA-baze podataka (National
DNA Database NDNAD) 10. travnja 1995.
Engleska je preuzela primat u svijetu na podruju otkrivanja inovativnih naina uporabe
DNA-dokaza u svrhu identificiranja osumnjienih, zatite nedunih i kanjavanja krivih.
DNA-tehnologija i arhiviranje DNA--podataka postale su sredinje toke u procesu kriminalistike istrage. Odluka da se ova tehnologija integrira tako temeljno u proces istrage i
potonji uspjeh Nacionalne DNA-baze podataka moe se pripisati trima kljunim imbenicima: politika volja Odjela unutarnjih poslova
(Home Office), tehnika opremljenost Slube

za forenzinu znanost (Forensic Science Service) i operativna spremnost policije. Sve istrage
bazirane na DNA-dokazima u Engleskoj i Walesu temelje se upravo na stalno rastuoj bazi
podataka. Ipak, brojni su drugi imbenici koji
pridonose uspjehu britanskoga pristupa primjeni DNA u forenzici.
Engleska ima populaciju od otprilike 52
milijuna stanovnika. Ima 43 okrune policijske slube, s vie od 123 000 slubenika [1].
Devedeset posto svih forenzinih analiza DNA
provedenih u Engleskoj obavlja poludravna
agencija Forensic Science Service (FSS) Sluba za forenzinu znanost. Nadalje, ne samo
da ta sluba obavlja veinu DNA-analiza u
dravi, ona takoer ima i slubenu ovlast nad
DNA-bazom podataka, koju joj je dodijelila
Asocijacija policijskih zapovjednika (Association of Chief Police Officers ACPO).
U Ujedinjenom se Kraljevstvu u prosjeku provede 2 milijuna uhienja godinje. Statistika pak pokazuje da manje od etvrtine
tih uhienja otpada na prijestupnike koji su
neki prekraj poinili pr vi put [2]. Nadalje se
pokazalo da 85 posto prijestupnika bude osueno pr vi put izmeu svoje 14. i 19. godine
ivota, a da vjerojatnost da e neki 14-godinjak ponovno nainiti prekraj iznosi 77 posto [3]. Vladine statistike takoer pokazuju
da 20% kriminalaca poini 80% svih zloina,
a 60% sudskih suoenja tie se 21% svih prijestupnika. Sve su ovo imbenici koji snano
podupiru iroku uporabu DNA baza podataka [4].
11.1.2.
Nacionalna DNA-baza
podataka Ujedinjenog
Kraljevstva
Sluba za forenzinu znanost (FSS) bila

je pionir na putu uvoenja DNA-tipizacije u
Meunarodna praksa glede DNA i DNA-baza podataka
211
forenzinu medicinu i uspostavila je pr vu svjetsku obavjetajnu kriminoloku DNA-bazu

podataka pokrenutu u travnju godine 1995.
Struktura i uporaba Nacionalne DNA-baze
ipak se znatno razlikuje od strukture i uporabe lokalnih, dravnih i Nacionalne DNA-baze
Sjedinjenih Drava. Za razliku od SAD-a, iji
je Nacionalni sustav za DNA-indeksiranje (National DNA Indexing System NDIS) baziran
na sustavu po kojem samo profili osuenih prijestupnika mogu biti arhivirani i usporeivani
s profilima dobivenima s mjesta zloina, Nacionalna DNA-baza Ujedinjenog Kraljevstva
zasnovana je na uporabi i profila osumnjienih
osoba. U Engleskoj i Walesu, policija ima ovlasti uzeti i arhivirati bioloki uzorak od bilo koje osobe uhiene za bilo koje kazneno djelo.
Od svibnja 2007. Nacionalnom bazom
podataka upravlja Jedinica za nacionalnu
DNA-bazu podataka (National DNA Database Unit) [5]. Svrha te jedinice jest da, pod
vodstvom efa Jedinice, nadzire pruanje usluga nacionalne DNA-baze podataka, ali i da
osigura funkcionalnost svih sustava koji tite
integritet baze [6]. Usluge DNA-baze podataka pruaju se na osnovi uvjeta koje je odredio
FSS. Jedinica je nedavno postala dio Nacionalne agencije za unaprjeenje standarda (National Policing Improvement Agency NPIA) i
ovlatena je za akreditiranje svih znanstvenih
laboratorija koji analiziraju uzorke DNA za
potrebe policije i koji alju profile u bazu podataka. Takoer je odgovorna i za nadzor nad
upravljanjem i odravanjem NDNAD [7].
Nacionalna DNA-baza podataka trenutano sadrava 3,8 milijuna profila pojedinaca osumnjienih i/ili uhienih za bilo koje
kazneno djelo. Ti su DNA-profili oznaeni
kao kazneni ili CJ (Criminal Justice) profili. S druge strane, NDNAD sadrava vie od
300 000 neidentificiranih profila s mjesta zloina.
212
Nadalje:
otprilike 900 profila osoba svaki se tjedan dovede u vezu s profilima naenima
na mjestu zloina
oko 55 000 profila osoba pohranjuje se
mjeseno u bazu podataka
oko 4 500 profila tragova pronaenih na
mjestu zloina pohranjuje se mjeseno u
bazu podataka
tijekom 2006./2007. godine, 1 175 nasilnikih/seksualnih delikata povezano je, koritenjem DNA-baze, s jednom osobom
ili vie njih; 852 sluaja zlouporabe narkotika povezano je s jednom osobom ili vie
njih, a 7 892 sluaja provala povezano je
sa jednim profilom ili vie njih pohranjenih u bazi [8].
11.2.
Njemaka unaprjeivanje potencijala DNAanalize
Dok se Ujedinjeno Kraljevstvo openito

smatra zemljom koja najbolje iskoritava utjecaj DNA-tehnologije na rjeavanje i procesuiranje zloina, Njemaka ubrzano preuzima
prvo meunarodno mjesto u primjeni forenzike analite DNA. Od nedavnih promjena
u legislativi, do udjela u rjeavanju prekograninih zloina uporabom analize DNA, te
promocije forenzike analize DNA tijekom
predsjedanja Europskom Unijom, Njemaka
poduzima velike korake u maksimiranju mogunosti analize DNA.
U godini 2005. njemaki Parlament i Federalno Vijee usvojili su zakon koji znatno
proiruje mogunosti uporabe DNA-analize
u kriminolokim istragama [9]. Slino zakonima koji doputaju arhiviranje DNA-podataka u UK-u, policijske snage u Njemakoj sada
mogu uzimati DNA-uzorke u sluajevima koji ukljuuju bilo koje kazneno djelo. Drugim
rjeima, policija sada moe prikupljati DNA
s mjesta zloina bilo kojega kaznenog djela,
bez sudskog naloga. Jo je vanije da policija
moe takoer uzeti DNA-uzorak bilo koje
osobe osumnjiene ili osuene za bilo koje kazneno djelo [10]. Ova promjena u legislativi
ini Njemaku jednom od najnaprednijih drava u svijetu kad je rije o shvaanju potencijala DNA-tehnologije.
11.2.1.
Prekogranina razmjena DNA

podataka
Budui da sve vie zemalj uspostavlja

i iri svoje forenzine DNA-baze podataka,
mogunost da se uspjeno razmjenjuju podatci
izmeu zemalja takoer se poveala. Openito,
drave nastavljaju s praksom usvajanja i dopune legislative koja se tie ovoga pitanja. ak i
zemlje koje nemaju legislativu koja se posebno
bavi uporabom analize DNA poele su s procesom pohrane podataka pod nadzorom nekih
drugih institucija policijskog i pravosudnog
sustava. Kako baze podataka rastu u sadraju
i uinkovitosti, tako i znaenje prekogranine
razmjene podataka postaje sve oitije.
Njemaka takoer prednjai u procesu
prekogranine razmjene DNA-profila. Na osnovi sporazuma sklopljenog u Prmu, od prosinca godine 2006., Njemaka i Austrija mogu usporeivati sadraje svojih nacionalnih
DNA-baza podataka. Pr vi su put dvije zemlje dopustile jedna drugoj pristup svojim nacionalnim policijskim bazama podataka po
metodi slaganja/neslaganja profila. Nakon
samo est tjedana, pri usporedbi njemakih
kriminolokih profila s austrijskom bazom
podataka naeno je 1 500 unosa koji su se slagali [11]. Kad su austrijski profili usporeeni
s njemakom bazom podataka, to je rezultira-
lo s 1 400 podudarnih unosa. Na taj nain, u

veoma kratkom vremenu, njemaka i austrijska vlada osigurale su vane podatke za policiju i pravosue, dokazujui tako vrijednost prekogranine integracije DNA-baza podataka.
Njemaka je svoje predsjedanje Europskom unijom iskoristila za promociju razmjene DNA-podataka i profila unutar cijele Europe. Pr vobitno potpisan od sedam drava (i
naknadno jo od etiriju), sporazum iz Prma
olakao je razmjenu DNA-podataka izmeu
zemalja potpisnica. Kao predsjedateljica Europske unije, Njemaka je prenijela koncept
Sporazuma u EU-legislativu, to je uinilo da
svih 27 lanica Europske unije sada postanu
sudionici u mrei nacionalnih baza podataka
[12]. Sada kad je takva legislativa usvojena,
kriminalci vie nisu u mogunosti izbjei najefikasnijemu policijskom oruu u borbi protiv kriminala tako to e se jednostavno prevesti preko granice.
11.3.
Europska unija novi

zakon o povezivanju
Poveanje kapaciteta za prekograninu

razmjenu DNA-profila svakako je bilo uvjetovano i ubrzanom potrebom za takvom vrstom
povezanosti. irenje Europske unije rezultiralo je i mogunou putovanja unutar njezinih
granica bez posebnog nadzora. Ljudi mogu
slobodno putovati izmeu drava lanica, a
da ne budu legitimirani ili da njihovi podatci
budu provjereni u bazi podataka prije samog
ulaska u zemlju. To se odnosi ne samo na one
koji potuju zakon nego i na one koji e ga
potencijalno prekriti. Na taj nain iskusan
kriminalac s poveim kriminalnim dosjeom
moe slobodno putovati izmeu drava, bez
straha da e ga njegov dosje pratiti. To je posebno tono u sluaju DNA-profila pohranje-
213
nih u pojedinane dravne baze podataka. I

najgnusniji pedofil, jednom puten na slobodu, moe otputovati iz zemlje u ijoj je bazi
pohranjen njegov DNA-profil u susjednu zemlju, gdje mo i potencijal takvog podatka
postaju beskorisni. Drugim rjeima, prijestupnik moe biti osuen u Ujedinjenom Kraljevstvu (gdje se DNA-analiza intenzivno rabi u
rjeavanju zloina), preseliti se u panjolsku
(koja nema kriminoloku bazu podataka) i
poiniti brojne zloine neotkriven, upravo
zbog nepostojanja razmjene vitalnih podataka. to je slabija baza podataka neke drave,
utoliko je ta drava privlanija kriminalcima.
11.4.
Interpolov globalni
DNA-protokol
Interpol je takoer uspostavio Interpolov DNA-protokol (Interpol DNA Gateway),

kreiran da bi olakao usporedbu DNA-profila izmeu drava lanica Interpola. Interpol
odrava bazu podataka DNA-profila, a svaka
joj drava lanica nakon usvajanja povelje kojom se osigurava njezina sigurna uporaba moe pristupiti putem interneta. Baza sadrava
vie od 69 000 DNA-profila koje je pohranilo 45 drava lanica, a do sada su zabiljeena
143 transnacionalna pozitivna identificiranja,
koja su ukljuivala 13 razliitih zemalja [13].
Drava lanica moe dostaviti DNA-informaciju za pohranu u DNA-protokol Generalnom sekretarijatu putem Interpolova
sigurnoga telekomunikacijskog sustava ili u
obliku tiskanog dokumenta i temelji se na Interpolovu standardnom setu lokusa (Interpol
Standard Set of Loci ISSOL). Sustav je indeksiran u etiri osnovne kategorije: uzorci mje-
sta zloina, referentni uzorci, nestale osobe

i neidentificirani umrli. Takoer je vrijedno
spomenuti da drave lanice koje dostavljaju
DNA-profile Interpolu, u skladu s njihovom
legislativom, imaju mogunost ograniavanja
pristupa informacijama onim dravama koje
imenuju. Kada su drave lanice obavijetene
o postojanju pozitivnog identificiranja, na dravi koja je pohranila prijeporni profil jest da
odlui eli li otkriti dodatne informacije koje
se tiu tog DNA-profila.
Meunarodna povezanost forenzinih
DNA-baza podataka jest sljedei logian korak u nastojanju da se u potpunosti iskoristi
potencijal DNA-tehnologije u borbi protiv
kriminala. Konano, drave e imati mogunost da rabe DNA u svrhu lociranja prijestupnika bilo gdje u svijetu, potvrujui omiljenu krilaticu snaga zakona: Moete bjeati, ali se ne moete sakriti. Zanimljivo je
da je prvo podudaranje u okviru Interpolove
DNA baze podataka dobiveno na osnovi zahtjeva Republike Slovenije, a prema DNA
profilu koji su u bazu unijele odgovorne institucije iz Hrvatske.*
11.5.
Interpolov projekt
uvezivanja drava G8
U srpnju 2007. godine DNA-strunjaci

iz Interpola i drava lanica G8 uspjeno su testirali novu mreu elektronike dojave, koju
je razvio Interpol i koja e nacionalnim forenzinim laboratorijima u dravama G8 omoguiti da meusobno izravno razmjenjuju informacije o DNA [14]. Podgrupa za G8 Projekt
provedbe zakona zatraila je od Interpola da
razvije sigurnu mreu koja e osigurati integri-
* http://www.ombo.nsw.gov.au/publication/PDF/Other%20Reports/dna%20report%202.pdf
214
tet DNA-podataka, zadovoljavajui u isto vrijeme zahtjeve policije i pravosua. Pr vi su put

forenzini laboratoriji iz drava G8 povezani
tom mreom, to im daje mogunost da izravno razmjenjuju forenzine podatke.
11.6.
Sjedinjenje Amerike
Drave trokomponentni
sustav
Sustav arhiviranja DNA-podataka u Sjedinjenim Dravama temeljen je na softverskom sustavu zvanom CODIS. CODIS-baze
podataka postoje na lokalnoj, dravnoj i nacionalnoj razini. Ovako struktuiran sustav doputa kriminolokim laboratorijima da kontroliraju vlastite podatke svaki laboratorij
zasebno odluuje o tome koje e profile podijeliti s ostatkom zemlje. Od godine 2006.
otprilike 180 laboratorija iz svih 50 drava dio
je programa CODIS. Nacionalnim DNA-indeksnim sustavom (National DNA Index
System NDIS), programom na nacionalnoj
razini, upravlja FBI, na tajnoj lokaciji.
U svojem prvobitnom izdanju CODIS se
sastojao od dvaju dijelova: Indeksa osuenih
prijestupnika i Forenzinog indeksa. Prvi indeks sadravao je profile osoba osuenih za
neki zloin; dravni zakon odreuje koje
vrste zloina ulaze u CODIS-sustav. (Svih 50
drava usvojilo je DNA-legislativu kojom se
doputa prikupljanje DNA-profila osuenika
radi pohranjivanja podataka u CODIS.) Forenzini indeks sadrava profile dobivene iz
biolokih tragova naenih na mjestu zloina
[15].
Tijekom nekoliko prolih godina, CODIS je dodao i nekoliko novih indeksa, ukljuujui: Indeks uhienika, Indeks nestalih ili
neidentificiranih osoba i Referentni indeks
nestalih osoba. CODIS sadrava algoritam

za pretraivanje koji pretrauje i usporeuje
razliite indekse na osnovi strogih pravila
koja tite privatnost osoba.
Za rjeavanje sluajeva silovanja i ubojstava, CODIS usporeuje Forenzini indeks
s njim samim i s Indeksom osuenika. Usporeivanje Forenzinog indeksa s njim samim
daje mogui trag koji povezuje dva sluaja ili
vie prethodno nepovezanih sluajeva. Vano
je naglasiti da CODIS-algoritam daje samo
potencijalne veze. Svaku potencijalnu vezu potvruje ili opovrgava kvalificirani DNA-analitiar. (Da bi postao kvalificiran, DNA-analitiar mora posjedovati specifino obrazovanje
i radno iskustvo, i poloiti polugodinji test
kompetentnosti, koji nadzire trea strana.)
Od svibnja 2007. godine prikupljeno je
177 870 forenzinih i 4 582 516 profila prijestupnika, to ini ameriku bazu podataka
najveom DNA-bazom podataka na svijetu.
CODIS je dao 49 400 pozitivnih identificiranja, pruajui tako pomo u 50 343 istrage
[16].
Rastue odobravanje javnosti glede DNA-baza podataka u Sjedinjenim Dravama rezultiralo je razvojem DNA-baza u mnogim
amerikim dravama. Kalifornija trenutano
posjeduje treu po veliini DNA-bazu podataka u svijetu (naravno, CODIS sadrava sve
podatke iz dravnih baza).
11.7.
Indija nunost uvoenja

DNA-tehnologije
U godini 2003. indijska je vlada formirala Parlamentarni DNA-savjetodavni komitet

(DNA Parliamentary Advisory Committee
DPAC). Njegova je svrha bila da daje savjete i izradi nacrt zakona koji bi se odnosio na
215
stvaranje forenzine DNA-baze podataka u

Indiji. Prole godine, nakon iscrpnih studija
i istraivanja, DPAC je podnio svoj prijedlog
zakona. To je dobro osmiljen, iscrpan prijedlog koji e, kada bude u potpunosti implementiran, imati izvanredan utjecaj na kazneni sustav u Indiji. Prijedlog zakona, meutim,
jo uvijek eka na usvajanje.
Dvije pojave u indijskome kaznenome sudskom sustavu, meutim, neusvajanje DNA-legislative ine alarmantnim. Pr vo, u Indiji se oslobodi vie uhienih nego u bilo kojoj drugoj
zemlji u svijetu. Zapravo, vie od 1,1 milijun
oslobaajuih presuda u Indiji godinje znai triput vie takvih presuda nego u Turskoj,
dravi sljedeoj na listi po broju oslobaanja
(vie od 300 000) [17]. S druge strane, Indija,
druga zemlja na svijetu po broju stanovnika,
nalazi se tek na 52. mjestu po broju uhienja
po stanovniku. Bilo da se ini previe pogrjeaka pri samom procesu uhienja pa stoga
velik broj nedunih ljudi mora biti osloboen
na suenju bilo da pravosudni sustav nije kadar osuditi krive, jasno je da bi DNA-tehnologija mogla biti kljuni imbenik koji bi indijski pravosudni sustav uinio uinkovitijim.
Podjednako je alarmantan i nedavni izvjetaj o uestalosti zlostavljanja djece u Indiji. Objavilo ga je Ministarstvo za ene i razvoj
djeteta, a obuhvatio je 13 drava i pokazao
da je 53,22 posto zlostavljane djece bilo rtva
jednog ili vie oblika seksualnog zlostavljanja
[18]. Istraivanje je sponzoriralo navedeno
Ministarstvo, a provela ga je nevladina organizacija Prayas u saradnji s UNICEF-om i organizacijom Save the children. Poznajui mo
DNA-tehnologije u identificiranju napadaa
u kontekstu seksualnih delikata, ubrzano usvajanje zakona o DNA-bazama podataka zapoelo bi proces uinkovitije borbe protiv tako
uasavajue statistike.
Pa ipak, ak i s usvajanjem legislative, Indija se suoava sa velikim izazovom u svojem
216
naporu da maksimalno iskoristi potencijal

DNA-tehnologije. Plan Direkcije za forenzinu znanost (Directorate of Forensic Sciences)
podrazumijeva izgradnju 50 laboratorija u
roku od pet godina. Iako je vlada obeala novanu potporu za izgradnju tako zahtjevne infrastrukture, to e svakako biti izazovan pothvat. Sama poduka tolikoga broja analitiara
nunih za rad u takvom sustavu laboratorija
bit e veliki zadatak. Podjednako teak bit e
i proces poduke policije i drugog osoblja koje pr vo dolazi na mjesto zloina o tome kako
pravilno identificirati, zatititi i prikupiti bioloke tragove.
11.8.
Juna Afrika potreba

za suradnjom javnosti i
privatnog sektora
Zloin nasilja u Junoj Africi sasvim je uobiajena ivotna injenica. Juna Afrika ima
jednu od najviih stopa zloina nasilja u svijetu i, iako je veina tih zloina poinjena u
siromanijim podrujima, kriminal je glavna
briga cjelokupne populacije. Nasilje ima i nevjerojatan ekonomski utjecaj. Samo s gledita
turizma, milijuni dolara bivaju izgubljeni samo zbog reputacije June Afrike kao podruja s uestalim nasiljem.
Iako je junoafrika policija pokuala iskoristiti mo DNA-tehnologije u borbi protiv kriminala, postoje brojne preprjeke koje oteavaju uinkovitu uporabu DNA u te svrhe. ak
i uz najsofisticiraniji automatizirani sustav
DNA-testiranja na svijetu, sam broj kriminalnih sluajeva u Junoj Africi je porazan.
Trenutano se baza podataka osuenih
prijestupnika u Junoj Africi sastoji samo
od DNA-profila prikupljenih na mjestima
zloina i DNA-uzoraka osoba osumnjienih
da su poinili zloin. DNA-profili osuenih
prijestupnika nisu ukljueni u bazu. Razlog

za takvo stanje jest to da, umjesto da usvoji
specifine legislative o pohranjivanju DNA-profila u bazu podataka, junoafrika vlada
bazira svoje DNA-baze podataka na legislativi usvojenoj godine 1977. [19]. Oito, ti su zakoni ratificirani prije nego je DNA-testiranje
ulo u uporabu. Nadalje, s obzirom na to da je
pr vobitna metoda prikupljanja uzoraka bila
putem uzimanja uzorka kr vi, kasnije interpretacije zakona sprijeile su prikupljanje profila
osuenika pozivajui se na to da je uzimanje uzorka kr vi, tehniki gledano, napad. Zbog
tog razloga DNA-profili osuenika nisu ukljueni u bazu podataka [20]. Budui da je
danas mogue dobiti DNA-profil iz obriska
bukalne sluznice, junoafrika vlada mora
pronai nain da pohranjivanje DNA-profila
osuenika u bazu podataka bude prihvatljivo
prema postojeem zakonu ili da usvoji novu
legislativu koja e to omoguiti.
Drugi legislativni problem koji sprjeava uinkovitu uporabu DNA jest injenica
da profili bivaju izbrisani iz baze nakon odsluenja kazne. To je svakako kontradiktorno
onomu to samu bazu ini efikasnim oruem
mogunost da se osoba identificira nakon
to napusti zatvor i ponovno poini zloin.
Trenutana se procedura sastoji od toga da se,
nakon odsluenja kazne, DNA-profil ukloni
iz aktivne Nacionalne kriminalistike DNA-baze podataka i prebaci u inaktivnu bazu.
Ovo je posebno frustrirajua praksa, jer otisci
prstiju ostaju pohranjeni u arhivi ak i nakon
to je kazna odsluena.
Vanessa Lynch jedna je od osoba koje su
pogoene nasiljem u Junoj Africi. Vanessin
otac ubijen je u Johanessburgu 2004. godine. Vanessa, odvjetnica po profesiji, godine
2005. zatvara svoju kancelariju i zajedno s
obitelji Matthews, iji je sin otet i ubijen iste
godine, pokree Projekt DNA. Pokuali su pronai nain kako da znatno pridonesu smanje-
nju stope kriminala u Junoj Africi. Traili su

svrhovit, uspjean i konkretan nain reduciranja kriminala, koji bi u konanici imao dugoroan uinak. Iskustva uspjenih policijskih i
pravosudnih sustava u svijetu upuivala su na
jedno oito rjeenje: smanjenje stope kriminala u drugim zemljama postignuto je pokretanjem Nacionalnih kriminalistikih DNA-baza podataka (National DNA Criminal Intelligence Database NDCID). Stoga je i Projekt DNA kreiran radi maksimalnog iskoritavanja mogunosti forenzinih DNA-baza
podataka u Junoj Africi suradnjom javnosti
i privatnog sektora i lobiranjem za promjenu
legislative [21].
Trenutana iskoritenost DNA-tehnologije gotovo je zanemariva. Zatrpana prevelikim brojem sluajeva, bez nune infrastrukture, sa zastarjelim sustavima informiranja i
manjkom kompetentnog kadra, Juna Afrika
ne moe iskoristiti prednosti koje prua DNA.
Jedna od stvari koja umanjuje uinkovitost
DNA-baze podataka u reduciranju kriminala
jest i ogranienje koje je nametnula vlada da
se DNA moe iskoristiti samo u sluajevima u
kojima je osumnjieni identificiran.
11.9.
Australija
Australija je demokratska zemlja s federalnim ureenjem, a sastoji se od est drava i

dvije teritorije. Iako sastavljena od relativno
maloga broja drava i teritorija, Australija je
iskusila veliki manjak koordinacije izmeu
tih administrativnih jedinica kad je rije o
uporabi DNA u forenzine svrhe. Umjesto
da usvoje pravni akt na temelju kojega bi se
razmjenjivali podatci o DNA-forenzinim
profilima izmeu teritorijalnih granica kroz
nacionalni sustav razmjene (slino Nacionalnom sustavu DNA-baza podataka), drave i
217
teritoriji u Australiji razmjenjuju podatke o

DNA-profilima na osnovi niza meusobnih
bilateralnih sporazuma.
Australska drava Viktorija, 1997. godine, pr va je u zemlji usvojila legislativu kojom
se regulira uporaba DNA-baza podataka [22].
Australski forenzini laboratoriji, 1998. godine, usvojili su zajedniki nacionalni standard
za prikupljanje DNA-profila kriminalaca
[23].
Savjetodavni komitet kaznenopravnih
dunosnika (The Model Criminal Code Officers Committee) pri Stalnom komitetu glavnih dravnih odvjetnika (Standing Committee
of Attorneys-General) objavio je prijedlog
Modela zakona o forenzinim procedurama
u svibnju 1999. godine, koji je trebao posluiti kao vodi vlastima australskih teritorija
da usvoje ili unaprijede svoju legislativu koja
se tie primjene DNA-analize [24]. Commonwealth, Novi Juni Wales i teritorij australskoga glavnoga grada pomno su se drali modela zakona, s nekoliko manjih izmjena [25].
Tasmanija se donekle drala Modela, ali uz
vie izmjena [26]. Viktorija i Juna Australija
nedavno su prilagodile svoje legislative kako
bi bile u veoj suglasnosti s Modelom, iako su
se odreene razlike zadrale [27]. Zapadna je
Australija implementirala legislativu koja se
donekle slae s Modelom zakona [28]. S druge strane, Sjeverni Teritorij nije se uope vodio prijedlogom Modela [29]. U toj administrativnoj jedinici, s obzirom na to da policija
ne svrstava DNA-uzorak kao povjerljiv,
policija je u mogunosti prikupiti takav uzorak bez dobivanja suglasnosti osobe ili sudskog naloga [30]. Queensland takoer ne
slijedi prijedlog Modela zakona, iako je vlada
iskazala nakanu da izmijeni svoju legislativu
sa svrhom pojednostavnjenja sudjelovanja u
sustavu nacionalnih baza podataka [31].
Dana 1. srpnja 2000. u Australiji je osnovana agencija CrimTrac. Ta agencija za pro-
218
vedbu zakona opsluuje nacionalnu DNA-bazu podataka Nacionalnu istranu DNA-bazu podataka (National Criminal Investigation
DNA Database NCIDD) [32]. NCIDD
sustav daje policiji pristup DNA-profilima sa
svrhom da im pomogne u rjeavanju zloina.
[33]. CrimTrac opsluuje bazu DNA-profila
koja se rabi za pretragu i usporeivanje profila unutar i izmeu administracijskih jedinica.
No, sama agencija CrimTrac ne sakuplja niti
pohranjuje DNA-uzorke u bazu.
Federalnom je parlamentu godine 2004.
predoena legislativa koja bi omoguila da se
australski nacionalni forenzini sustav DNA-baza podataka rabi i za identificiranje rtava nepogoda u Australiji [34]. Ta legislativa
pomie granice uporabe sustava DNA-baza
podataka i izvan podruja kriminoloke istrage, i dopustit e uporabu nacionalnog sustava
DNA-baza podataka u svrhe identificiranja
nestalih i mrtvih osoba u sluaju nesree s velikim brojem rtava na australskome tlu [35].
11.10.
Novi Zeland
Novi Zeland bio je druga zemlja u svijetu

koja je usvojila zakon o stvaranju nacionalne
forenzine DNA-baze podataka. To je takoer jedina zemlja u svijetu u kojoj nadlenost
nad bazom podataka ima privatni subjekt, Institut za okolinu znanost i istraivanje (Institute of Environmental Science and Research).
Dokument o kriminolokim istragama
(uzorci kr vi) usvojen je godine 1995. na Novom Zelandu [36]. Taj dokument dopustio
je uzimanje DNA-uzoraka od neokrivljenih
dobrovoljaca, osoba osumnjienih za neki zloin i osuenih kriminalaca (krivih za odreeni prekraj), i svi ti uzorci arhiviraju se u nacionalnu bazu podataka [37]. Poevi od godine
1998., baza podataka bila je iskoritena u svrhu
usporeivanja DNA-profila osoba i profila iz
nerijeenih sluajeva [38]. Preciznije, uzorci

iz baze podataka usporeivani su s DNA-profilima iz nerijeenih sluajeva, u pokuaju da
se identificiraju bilo koje osobe koje bi mogle
biti povezane sa sluajem preko biolokog traga ostavljenog na mjestu zloina [39].
Originalni dokument dopunjen je godine 2003. kako bi se u njega uvela znanstvena
dostignua u forenzinoj DNA-tehnologiji, i
sada je oznaen kao Dokument iz 1995. o kriminolokim istragama (fiziki dokazi) [40]
.Novi dokument dopustio je unoenje u bazu
podataka i DNA-profila dobivenih iz uzoraka bukalne sluznice, uz one profile dobivene
iz kr vi [41].
Na Novom Zelandu uzorci dobiveni od
pojedinca ne mogu biti iskoriteni ni u jednu
drugu svrhu osim za dobivanje DNA-profila
radi pohrane u Nacionalnu DNA-bazu podataka. Uzorci, izolirana DNA i umnoeni
DNA-produkti moraju biti uniteni nakon
to se dobije DNA-profil.
Trenutano, DNA-baza podataka sadrava vie od 64 198 DNA-profila osoba, dok se
otprilike 800 do 1 000 novih profila doda svaki mjesec [42]. Baza takoer sadrava i vie od
13 900 profila mjesta zloina, s otprilike 200
novih profila dodanih svaki mjesec [43]. Institut za okolinu znanost i istraivanje upravlja
DNA-bazom podataka u ime novozelandske
policije [44].
Od svih DNA-profila dobivenih iz nerijeenih sluajeva, otprilike 58% podudara se s
profilom osobe ve prisutnim u NDD-u (Nacionalna DNA-baza podataka). Osim toga,
otprilike 34% nerijeenih sluajeva podudara
se s drugim zloinima unesenim u CSD [45].
DNA-baza omoguila je novozelandskoj policiji da doe do podataka za vie od 5 000 prethodno nerijeenih sluajeva. Ovi su brojevi
meu najviim u svijetu i predouju uinkovitost DNA-baze podataka kao orua u rjeavanju zloina.
Kriteriji za arhiviranje profila
Profili osuenih prijestupnika

Kriteriji za arhiviranje profila osuenih
prijestupnika umnogome variraju od zemlje
do zemlje. No, ono to je zajedniko za sve
sustave jest tendencija ukljuivanja veega
broja i specifinih zloina (npr. pljake ili
krae automobila) i skupina osuenih pojedinaca (npr. teki nasilni delikti). U nekim
zemljama unos profila osuenih poinitelja
kaznenih djela u bazu podataka provodi se samo za posebno naznaene zloine. U drugim
pak zemljama unos ovisi o duljini kazne ili o
moguoj duljini kazne. U nekim su zemljama
za uzimanje uzoraka potrebni i presuda i specifian sudski nalog, dok u drugim zemljama
policija ima ovlasti uzeti uzorke bez posjedovanja navedenih dokumenata.
Profili osumnjienika
Slino kao i za profile osuenih poinitelja kaznenih djela, kriteriji za pohranu DNA-profila osumnjienika i uhienika u baze podataka izrazito se razlikuju od zemlje do zemlje. U nekim zemljama pohrana podataka u
bazu ovisi o specifinom zloinu za koji se odreena osoba sumnjii. U drugim zemljama
odluka o pohrani podataka ovisi o moguoj
duljini kazne koju bi osumnjienik mogao dobiti ako bude osuen. Neke zemlje ne prave
razliku izmeu ovih dvaju pristupa i doputaju unos podataka o osobama osumnjienim
ili uhienim za bilo koje kazneno djelo. Kao i
za profile osuenika, postoji tendencija u svijetu za dopunom postojee legislative kako bi
se dopustio unos podataka o osumnjienim
osobama radi poveanja uinkovitosti baza
podataka.
Profili dobiveni iz mrlja naenih na
mjestu zloina
Nekolicina drava ograniava unos u bazu podataka DNA-profila dobivenih iz tragova naenih na mjestu zloina.
219
Tablica 11-1. Kriteriji za unos profila u bazu podataka

Drava
Osueni prijestupnici
Osumnjienici
Trag
da
bilo koji prijestup okarakteriziran kao teki

prijestup
da
Austrija
Belgija
nema baze podataka
ogranieno na specifine
prijestupe nad drugim oso- osumnjienika
bama
svaki trag moe biti arhiviran ako je to zatraio

sudac
ukljueni su svi osueni pri- doputeno uzimanje

jestupnici, osim onih osue- uzoraka osumnjienika
nih za lake prekraje
u svrhu usporedbe, ali
unos podataka u bazu
doputen samo u sluaju podizanja optunice
samo tragovi s nerazrijeenih mjesta zloina;

Profil mora biti uklonjen
iz baze podataka ako se
poklapa s prije unesenim
profilom.
nema podataka
nema podataka
eka Republika
Estonija
usvajanje legislative u tijeku
nema podataka
Francuska
Doputeno za naznaene
Doputeno za naznaezloine:
ne zloine (vidjeti pod
seksualni delikti,
osueni prijestupnici).
zloini protiv
ovjenosti,
terorizam,
razbojnitvo,
nasilje s predumiljajem,
muenje,
posjedovanje ukradenih
dobara,
krivotvorenje novca,
pranje novca,
trgovina narkoticima,
svodnitvo,
svi zloini protiv ivota
(ubojstvo itd.),
protupravno lienje slobode
(provedba u tijeku).
220
Svaki neidentificirani trag

iz sluajeva koji odgovaraju popisu zloina.

Drava
Osumnjienici
Trag
Doputeno za naznaene
zloine:
silovanje,
seksualni napad,
silovanje malodobnih
osoba,
zavoenje djece,
ubojstvo,
ubojstvo s umiljajem,
ubojstvo iz
predumiljaja,
ubojstvo iz nehaja,
napad,
razbojnitvo,
prisila,
zloporaba narkotika.
Kada maksimalno mogua kazna prelazi jednu

godinu;
Takoer, pokuaji, potpomaganje ili navoenje
na bilo koji zloin naveden pod osueni prijestupnici.
Pravno, profili svih tragova mogu biti uneseni u

bazu podataka. U praksi,
profil mora sadravati minimum 6 lokusa i ne unose se mijeani tragovi koji
sadravaju profile vie od
dviju osoba.
nema baze podataka
nema baze podataka
da
nema podataka
nema podataka
nema podataka
nema podataka
Zloini kanjivi s vie od

5 godina ili za navedene
zloine:
seksualni napad s
uporabom nasilja,
zloini koji ukljuuju meunarodnu
aktivnost,
zloini protiv djece,
serijski ili organizirani
zloini,
zloporaba narkotika,
zloini koji se tiu
novca ili prijevare
osiguranja,
oruani zloini,
terorizam,
nema ogranienja
Finska
Grka
Hrvatska
nema legislative nema podataka
Italija
Maarska
Po osudi za zloine kanjive
s vie od 5 godina ili za navedene zloine:
seksualni napad s uporabom nasilja,
zloini koji ukljuuju meunarodnu aktivnost,
zloini protiv djece,
serijski ili organizirani
zloini,
zloporaba narkotika,
zloini koji se tiu novca
ili prijevare osiguranja,
oruani zloini,
terorizam, zloini protiv
drave, zlouporaba nuklearne energije, pranje
221

Drava
Osumnjienici
Trag
novca, pripremanje teroristikih napada, zloini

protiv slubene dunosti, krenje meunarodnih prava i obiaja
(isti kriteriji kao i za profile osumnjienika),
(nema retroaktivnih
unosa profila osuenih
prijestupnika).
zloini protiv naroda,

zlouporaba nuklearne energije,
pranje novca,
pripremanje teroristikih napada,
zloini protiv slubene dunosti,
krenje meunarodnih prava i obiaja
(isti kriteriji kao i za
profile osuenih
prijestupnika).
nema ogranienja
Unos profila ovisi o moguoj duljini kazne od vie od

etiri godine. DNA-uzorak
mora biti uzet od poinitelja tijekom originalne
istrage (usvajanje legislative, koja e ukljuivati sve
prijestupnike osuene za
zloine kanjive s vie od 4
godine, u tijeku).
Unos profila ovisi o moguoj duljini kazne od

vie od etiri godine.
Dodatni je zahtjev da
tuilac ili istrani sudac
mora smatrati da test
moe pridonijeti rjeavanju sluaja).
Svi tragovi.
Profil pohranjen dulje od
18 godina mora biti uklonjen nakon presude.
Teki zloini ukljuuju:

seksualno zlostavljanje,
zloine protiv ivota i
tijela,
razbojnitva,
ucjenu,
zloine protiv ope sigurnosti (npr. piromanija).
Predviena kazna mora biti
najmanje dvije godine.
Nema unosa profila

osumnjienih u bazu podataka.
Izmjena legislative u
tijeku.
Ogranienja:
mijeani trag ne vie od 2
osobe i mrlja mora biti u
vezi sa zloinom.
Policija/sud mora smatrati

da postoji opasnost da e
osuenik i u budunosti poiniti jedan od navedenih
zloina:
(ubojstvo itd.),
terorizam,
Policija/sud mora smatrati da postoji opasnost da

e osumnjienik i u budunosti poiniti jedan
od navedenih zloina:
svi zloini protiv ivota (ubojstvo itd.),
terorizam,
Analizu mora odrediti sudac, i to samo za navedene zloine:

(ubojstvo itd.),
terorizam,
svi zloini protiv spolnog integriteta,
Nizozemska
Norveka
Njemaka
222

Drava
Osumnjienici
Trag

svi zloini protiv slobode
(otmica itd.),
sva razbojnitva i ucjena,
napad i zlostavljanje,
provala i kraa
automobila,
podmetanje poara,
drugi zloini koji odgovaraju kriterijima tekih zloina (isti kriteriji kao i za
profile osumnjienika).

svi zloini protiv slobode (otmica itd.),
sva razbojnitva i
ucjena,
provala i kraa
automobila,
podmetanje poara,
drugi zloini koji
odgovaraju kriterijima tekih zloina
(isti kriteriji kao i za
profile osuenih
prijestupnika).
svi zloini protiv slobode (otmica itd.),

sva razbojnitva i
ucjena,
provala i kraa
automobila,
podmetanje poara,
drugi zloini koji odgovaraju kriterijima
tekih zloina (isti
kriteriji kao i za profile
osumnjienika i osuenih prijestupnika).
nema podataka
nema podataka
da
nema unosa podataka u

baze
osobe osumnjiene za
ubojstvo, zloine protiv
spolne slobode ili
udorea, odreene
kategorije zloina protiv
imovine
Portugal
CODIS implementiran samo
za tragove povezane sa zloinima
Poljska
(usvajanje legislative u toku)
Republika Irska
nema podataka
nema podataka
za svako kazneno djelo

kada postoje opravdane
indicije da se pretpostavi umijeanost osobe u
kazneno djelo, a DNA-uzorak moe potvrditi
ili opovrgnuti njegovu
umijeanost u zloin
svi tragovi povezani sa

zloinom
Slovenija
223

Drava
Osumnjienici
Trag
Trenutano nema unosa,

osim:
profili uzeti od osumnjienih koji su naknadno
osueni.
Trenutano u razmatranju
uzimanje uzoraka zatvorenika.
Profili osumnjienih za
nema pravnih ogranienja
sva kaznena djela.
Kazneno djelo ono koje moe rezultirati zatvorskom kaznom.
Svatko zakonito uhien

ili pritvoren.
Svatko zakonito uhien

ili pritvoren.
Kriteriji policije za unos profila:

seksualni delikti,
zloini nasilja,
provale, sve krae i pokuaji krae,
kad god slubenik smatra da je nuno.
Kriteriji policije za unos nema ogranienja

profila:
seksualni delikti,
zloini nasilja,
provale, sve krae i
pokuaji krae,
kad god slubenik
smatra da je nuno.
Sjeverna Irska
kotska
nema ogranienja
panjolska
nema podataka
nema podataka
unos profila ovisi o moguoj duljini kazne od vie

od dvije godine
svi osumnjienici
svi tragovi
ako je kazna dulja od dvije

godine
svaka osoba osumnjiena za protuzakonito

djelo ili zloin
svaki trag koji prikupi policija ili sudski vjetaci

kada postoje opravdane
indicije da se pretpostavi umijeanost osobe u
kazneno djelo, a DNA-uzorak moe potvrditi
ili opovrgnuti njegovu
umijeanost u zloin
svi tragovi povezani sa

zloinom
vedska
vicarska
224
Kriteriji za uklanjanje profila iz baze podataka
Profili osuenih prijestupnika

Kao i kriteriji za unos profila osuenih
prijestupnika u bazu podataka, kriteriji za
uklanjanje profila iz baza razlikuju se od zemlje do zemlje. Uvidjevi mogunost rjeavanja starih, nerijeenih sluajeva, neke zemlje
zadravaju profile osuenih prijestupnika u
bazama podataka neodreeno dugo ili sve
do smrti te osobe. U nekoliko zemalja profili

ostaju pohranjeni u bazi podataka onoliko
godina koliko traje dodijeljena kazna.
Osumnjienici/uhienici
U veini zemalja koje imaju baze podataka DNA-profila osumnjienika profili se
uklanjaju nakon oslobaajue presude ili odbacivanja optubi. Ako osumnjiena osoba
bude osuena, tada se primjenjuju kriteriji za
uklanjanje profila osuenih prijestupnika.
Tablica 11-2. Kriteriji za uklanjanje profila iz baze podataka

Drava
Osumnjienici
nikada
Osumnjieni, ako je osloboen, mora podnijeti zahtjev za uklanjanje profila iz baze.
10 godina nakon smrti prijestupnika
nema baze podataka
Profili se revidiraju svake tri godine.

Uklanjaju se nakon 80 godina.
nema baze podataka
pet godina nakon smrti
nakon oslobaajue presude
godinu nakon smrti prijestupnika
Uzorak mora biti uniten, a profil uklonjen

u tijeku godinu dana nakon to je revizor
obavijeten od istraitelja da nema dokaza
zloinu, da su optube odbaene ili da je
presuda ponitena.
Neidentificirane mrlje: 40 godina nakon DNA-analize.

Osueni prijestupnici: profil biva uklonjen 40 godina nakon konane presude, ili kad osoba dosegne dobnu granicu (80 godina ivota).
Uklanjanje profila iz baze mora zatraiti istraitelj ili osumnjieni kada uvanje profila vie nije od koristi (nema dokaza zloinu,
ili osumnjieni nije osuen).
nema podataka
nema podataka
Austrija
Belgija
eka Republika
Estonija
planirana
legislativa
Finska
Francuska
Grka
nema legislative
225

Drava
Osumnjienici
nema podataka
nema podataka
Italija
nema legislative
Maarska
Profil se zadrava sve do odbacivanja Ako je osoba osuena, profil se zadrava
optubi ili oslobaanja.
20 godina nakon isteka kazne.
Ako je osoba podvrgnuta prisilnom medicinskom lijeenju, osuena na uvjetnu kaznu ili kaznu zatvora, profil se zadrava do
isteka kazne.
Nizozemska
Vrijeme uvanja profila varira:
20 godina ako je osoba osuena
za zloin s moguom kaznom od
4 do 6 godina;
za zloin s moguom kaznom duljom od 6 godina.
Ako je osumnjieni osuen, profil se zadrava sukladno duljini kazne:

20 godina ako je osoba osuena za zloin
s moguom kaznom od 4 do 6 godina;
30 godina ako je osoba osuena za
zloin s moguom kaznom duljom od
6 godina.
Norveka
Profili moraju biti uklonjeni iz baze nema podataka
podataka u roku od 2 godine nakon
prijestupnikove smrti ili ako je sluaj
ponovno otvoren i osoba naknadno
proglaena nedunom.
Njemaka
Podatci se provjeravaju nakon 10 godina za odrasle, nakon 5 godina za malodobne osobe.
Ako postoji opasnost od ponavljanja
zloina ili osoba ima kriminalni dosje,
produljenje je mogue.
Neogranieno zadravanje profila u
bazi mogue je u sluaju ubojstva ili
seksualnog delikta. U suprotnom, profili se uklanjaju.
Podatci se provjeravaju nakon 10 godina

za odrasle, a nakon 5 godina za malodobne osobe.
Ako postoji opasnost od ponavljanja zloina ili osoba ima kriminalni dosje, produljenje je mogue.
Neogranieno zadravanje profila u bazi je
mogue u sluaju ubojstva ili seksualnog
delikta. U suprotnom, profili se uklanjaju.
nema podataka
nema podataka
Poljska
(usvajanje legislative u tijeku)
Portugal
226

Drava
Osumnjienici
nema podataka
nema podataka
Republika Irska
nema legislative
Slovenija
Vrijeme ovisi o zloinu za koji su osu- Nakon oslobaajue presude.
eni.
Sjeverna Irska
Nema pravnih zahtjeva za brisanje
profila iz baze podataka.
Administrativna je praksa da profili
osoba koje su umrle ili navrile 100 godina ivota bivaju uklonjeni iz baze.
Nema pravnih zahtjeva za brisanje profila

iz baze podataka.
Administrativna je praksa da profili osoba
koje su umrle ili navrile 100 godina ivota
bivaju uklonjeni iz baze.
kotska
Profili ostaju u bazi neogranieno du- Profili ostaju u bazi podataka sve do oslobago.
anja ili dok policija ne odbaci optube.
panjolska
(samo neodobreni prijedlog
smjernica)
vedska
Uklanjaju se 10 godina nakon odslue- Ostaju pohranjeni sve do odobrenja da se
nja kazne.
osumnjieni ubiljei kao osueni prijestupnik.
vicarska
Nakon 30 godina ako osoba nije
ponovno osuena.
Ako je osoba umrla.
Po zahtjevu:
20 godina nakon putanja na slobodu
ili zavretka terapijskog tretmana.
Ako je osumnjienik izuzet u odreenim

okolnostima.
Ako je osoba umrla.
Po zahtjevu nakon oslobaanja:
godinu dana nakon zavretka suenja,
5 godina nakon putanja na uvjetnu
kaznu,
5 godina nakon plaanja globe.
Zakon doputa zadravanje profila u Zakon doputa zadravanje profila u bazi
bazi podataka neodreeno dugo.
podataka neodreeno dugo ak i ako je
osumnjieni puten ili osloboen.
Napomena: Podatci vezani za hrvatsko zakonodavstvo prezentirani su u poglavlju 6 ove knjige.
227
uvanje uzoraka
uvanje referentnog uzorka ima praktine i politike implikacije. Neke su zemlje
odluile zadrati uzorke u bazama podataka
radi usporedbe ili buduih analiza u sluaju
grjeke ili napretka tehnologije. Pa ipak, neke

zemlje odluile su unititi referentne uzorke
kako bi uklonile svaku mogunost ili pomisao da bi ih vlada mogla iskoristiti za bilo kakve neprikladne ili nezakonite analize.
Tablica 11-3. uvanje uzoraka

Drava
Osumnjienici
Uzorak se uva.
Osumnjieni, ako je osloboen, mora podnijeti zahtjev za uklanjanje profila iz baze i

unitenje uzorka.
Austrija
Belgija
Uzorak mora biti uniten odmah na- Uzorak mora biti uniten nakon potvrde da
kon dobivanja profila.
nema zahtjeva za supravjetaenjem.
eka Republika
Nema specifinih zakonskih odredbi
glede uvanja ili unitavanja uzorka.
Sudbina uzorka obino slijedi sudbinu sluaja.
Nema specifinih zakonskih odredbi glede

uvanja ili unitavanja uzorka.
Sudbina uzorka obino slijedi sudbinu sluaja (nema baze podataka za osumnjienike).
nema podataka
nema podataka
Unitavanje uzorka vezano je za brisanje profila. Uzorak mora biti uniten,

a profil izbrisan u tijeku godine dana
nakon to je istraitelj obavijestio revizora da nema dokaza zloinu, da su
optube odbaene ili da je presuda
ponitena, ili pak godinu dana nakon
smrti osobe.
Unitavanje uzorka vezano je za brisanje

profila.
Uzorak mora biti uniten, a profil izbrisan u
tijeku godine dana nakon to je istraitelj
obavijestio revizora da nema dokaza zloinu, da su optube odbaene ili da je presuda ponitena, ili pak godinu dana nakon
smrti osobe.
Uzorci se uvaju 40 godina nakon

odsluene kazne ili dok osoba ne
dosegne dobnu granicu (80 godina
ivota).
Uzorak osumnjienika vraa se u Magistrat

ili zaduenom policijskom slubeniku i pohranjuje se kao i svaki drugi dokaz.
Ako je osumnjieni osuen, uzorak se prosljeuje u skladite andarmerije (SCPPB)
na pohranu.
Estonija
planirana
legislativa
Finska
Francuska
228

Drava
Osumnjienici
nema podataka
Ako je profil osumnjienog usporeen s podatcima iz baze, uzorak mora biti uniten u
roku od 10 dana.
nema podataka
Uzorci se pohranjuju.
Grka
Italija
nema legislative
Maarska
Mogue je zadrati referentni biolo- Mogue je zadrati referentni bioloki uzoki uzorak onoliko dugo koliko po- rak onoliko dugo koliko postoje okviri za
stoje okviri za uvanje profila u bazi uvanje profila u bazi podataka.
podataka.
Nizozemska
Bioloki se uzorak uva onoliko dugo
koliko i sam profil. Vrijeme uvanja
profila varira:
za zloin s moguom kaznom od
4 do 6 godina;
za zloin s moguom kaznom
duljom od 6 godina.
Bioloki se uzorak uva onoliko dugo koliko

i sam profil. Vrijeme uvanja profila varira:
zloin s moguom kaznom od 4 do 6
godina;
zloin s moguom kaznom duljom od 6
godina.
Ako je osumnjieni osloboen, profil
mora biti izbrisan.
Norveka
Uzorak mora biti uniten nakon to Uzorak mora biti uniten nakon to je profil
je profil unesen u bazu podataka.
unesen u bazu podataka.
Njemaka
Svi referentni uzorci moraju biti uni- Svi referentni uzorci moraju biti uniteni nateni nakon zavretka DNA-analize. kon zavretka DNA-analize.
No, uzorci uzeti za potrebe istrage (izvjetaj
vjetaka) moraju biti uvani do zavretka
kaznenog postupka donoenjem konane
presude.
Poljska
(usvajanje legi- Zahtijevat e se uvanje uzorka.
slative u tijeku)
Zahtijevat e se uvanje uzorka.
Portugal
nema podataka
nema podataka
(Trenutana baza podataka sadrava (Trenutana baza podataka sadrava samo
samo mrlje naene na mjestu zloi- mrlje naene na mjestu zloina.)
na.)
229

Drava
Osumnjienici
nema podataka
nema podataka
Republika Irska
Slovenija
Nema specifinih zakonskih odredbi Nema specifinih zakonskih odredbi glede
glede uvanja ili unitavanja uzorka. uvanja ili unitavanja uzorka..
Sjeverna Irska
Nema pravnih zahtjeva za unitava- Nema pravnih zahtjeva za unitavanje uzonje uzoraka.
raka.
Lokalna policija nalae unitavanje uzorka
u posebnim okolnostima, nakon oslobaanja/zavretka postupka.
kotska
Uzorci se uvaju neogranieno dugo. Uzorci se uvaju neogranieno dugo.
panjolska
(samo neodobreni prijedlog
smjernica)
Nakon isteka vremena za mogue su- Nakon isteka vremena za mogue supravjepravjetaenje, uzorci e biti uniteni taenje, uzorci e biti uniteni po odluci
po odluci suda.
suda.
vedska
Uzorak se uva dvije godine.
Uzorak se uva dvije godine.
Ako je prijestupnik mrtav, uzorak se Ako je osumnjienik mrtav, uzorak se uva
uva 25 godina.
25 godina.
vicarska
Svi uzorci i odgovarajua DNA moraju biti uniteni u roku od tri mjeseca
nakon pohrane profila u bazu podataka ili to je mogue prije nakon to
uzorak vie nije potreban u svrhu usporedbe.
Svi uzorci i odgovarajua DNA moraju biti

uniteni u roku od tri mjeseca nakon pohrane profila u bazu podataka ili to je mogue
prije nakon to uzorak vie nije potreban u
svrhu usporedbe.
Zakon doputa neogranieno dugo Zakon doputa neogranieno dugo legalno
legalno uvanje uzoraka.
uvanje uzoraka (ak i ako je osumnjieni osloboen).
Napomena: Podatci vezani za hrvatsko zakonodavstvo prezentirani su u poglavlju 6 ove knjige.
230
Literatura
1. United Nations Office on Drugs and Crime Center for International Crime Prevention, Seventh
United Nations Sur vey of Crime Trends and Operations of Criminal Justice Systems, 19982002:117.
2. Busher Lesley. The Use of the UK National DNA
Database to Support an Intelligence Led Approach
to the Investigation of Crime, Journal of Forensic
Medicine, 2002; 2125.
3. Ibid., 21-25.
4. Ibid., 21-25.
5. http://www.npia.police.uk/en/7737.htm
9. Strafprozessordnung (StPO), 81a-81h. (German
legislation)
10. Ibid.
11. Presentation to the ENFSI DNA working Group
by Representatives of Austrian and German forensic laboratories.
12. http://www.eu2007.de/en/, Press release, EU
Wide networking of criminal records. June 13,
2007.
13. ht tp : / / w w w. i nt er p o l . i nt / Pu b l i c / I C P O /
PressReleases/PR2007/PR200729.asp
14. ht tp : / / w w w. i nt er p o l . i nt / Pu b l i c / I C P O /
PressReleases/PR2007/PR200729.asp
15. http://www.fbi.gov/hq/lab/html/codis3.htm
16. http://www.fbi.gov/hq/lab/codis/clickmap.htm
17. http://www.nationmaster.com/graph/cri_acq crime-acquitted
18. Government of India, Ministry of Women and
Child Development: Study on Child Abuse: India
2007, p.vi.
19. http://www.dnaproject.co.za/content/content.
php?type=article&section=15&id=38
20. http://www.dnaproject.co.za/content/content.
php?type=article&section=15&id=38
21. Interview, Vanessa Lynch, Founder of the DNA
project, June 11,2007.
22. http://www.crimtrac.gov.au/dnahistory.htm
23. http://www.crimtrac.gov.au/dnahistory.htm
24. http://www.bc.edu/bc_org/avp/law/lwsch/
journals/bciclr/24_2/05_TXT.htm
25. ttp ://www.austl ii.e du .au/au/other/a lrc/
publications/reports/96/39_Forensic_Uses_of_
Genetic_Information.doc.html
26. http ://www.austlii.edu.au/au/other/alrc/

32. http://www.crimtrac.gov.au/aboutus.htm
Genetic_Information.doc.html#heading2
34. http://www.news-medical.net/?id=3967
35. http://www.news-medical.net/?id=3967
39. h t t p : / / w w w. e s r. c r i . n z / c o m p e t e n c i e s /
forensicscience/dna/DNAdatabank.htm
forensicscience/dna/DNAdatabank
Genetic_Information.doc.html#heading24
45. Bedford Keith and Lai Betty. ESR, Powerpoint
Presentation, The Effective Use of DNA Databases: The New Zealand Experience. International
Academy of Sciences meeting, August 2005.
231
Kazalo pojmova
A
ABO sustav krvnih grupa 50, 84
ACPO 211
adenin 7
ad hoc sudski vjetak 112
AFLP vidi polimorfizam duljine umnoenih ulomaka
alel 6, 8, 37, 40-54, 64, 65
allelic ladder 30, 31, 191
Alternativno prekrajanje 3
AluQuant Human DNA
Ouantitation System 24
amelogenin 30
AmpFLSTR Cofiler sustav 30
AmpFLSTR Identifiler sustav 18, 30-33,
108
AmpFLSTR Minifiler sustav 17
AmpFLSTR Profiler Plus sustav 30
AmpFLSTR Profiler sustav 30
AmpFLSTR Yfiler sustav 14
AmpliType DQA1 sustav 27
AmpliFLP D1S80 sustav 28
AmpFLSTR Identifiler sustav 31
Andersonova sekvencija 15
antraks 164, 166, 173
automatsko sekvenciranje 33
autosom 6, 7
B
Bayesov teorem 38
benzidinska proba 80
bezmajinski (deficijentni) test oinstva
41, 44
biljna DNA 54, 203
biljni dokaz 200, 201
bioloki tragovi 17, 76-78, 145, 147
bioloki otac 37
biosigurnost 178
bioterorizam 163, 177, 207
biozatita 179
bludne radnje 143
BodePlex I 17
BodePlex II 17
C
14C metoda 46, 107
bentricon 22
Chelex 100 18, 21, 22, 74, 125, 126
citokrom B 60, 193
citozin 7
CODIS (engl. Combined DNA Indexing
System) 11, 29, 215
COI 185, 186, 188
COII 185, 186, 188
233
Combur3 test 155

CPI vidi kombinirani indeks oinstva
CRFNE vidi kombinirana neiskljuenost
sluajno odabrane ene iz ope populacije
CRMNE vidi kombinirana neiskljuenost
sluajne osobe u opoj populaciji
CRPNE vidi kombinirana neiskljuenost
sluajno odabranih roditelja iz ope
populacije
CRS (engl. Cambridge Reference Sequence)
61
CTAB (cetil-trimetil-amonijev bromid)
84
D
D-petlja 60, 61
daktiloskopija 102
denaturirajua visokotlana tekuinska kromatografija (DHPLC) 69
denaturirajua gradijent gel-elektroforeza
(DGGE) 69
DETS-otopina 194
DNA analitiki strojevi 33
DNA-baza podataka 210-218
DNA fingerprinting 37
DNA (genetiki) profil 37, 50-52, 83,
155, 206, 224
domovinski rat 47
Drugi svjetski rat 47
E
EDTA 22, 81, 190
ekshumacija 99, 100
elektroferogram 31, 32, 159
elektroforeza 23, 24
ENFSI 148
entomologija 183
eukarioti 4, 59
234
F
fenol-kloroform 22
fenolftaleinska proba (Kastk-Mayerov reagens) 80
fenotip 49
forenzina botanika 199, 200
forenzina entomologija 183
forenzina identifikacija 49
forenzina mikrobiologija 163
FSS (engl. Forensic Science Service) 29,
211
FTA 21, 23, 149, 150, 153
G
gen 4, 5, 36
GenBank 193
Gene Print STR System 125
genetiki drift 35
genetiko usko grlo 69, 70
genom 3
genotip 49
genska ravnotea 35, 36
GMO 195
GOBASE 185
gvanin 7
H
haplotip 53
Hardy-Weinbergova ravnotea 35, 49, 50
heteroplazma 14, 15, 68-70
heterozigot 6, 35
hibridizacija 18
hipoklorit 154
HIV 164, 177
HLA (humani leukocitni antigeni) analiza
80, 139
homologni kromosom 6
homoplazma 68-70
homozigot 6, 35
HV-1 14, 60, 61, 63, 64, 65
HV-2 14, 60, 61, 63, 64, 65

HVS I 193
HVS II 194
I
identifikacije 45-48, 97, 102
ILS (engl. Internal Lane Standard) 30
indeks oinstva (engl. Paternity index PI)
37, 38
INTERPOL 29
Interpol DNA-protokol 214
INTERPOL-DVI (Disaster-Victim-Identification)-FORM 106
intron 7
ISHF (engl. International Society of Forensic
Haemogenetics) 11
ISFHG (engl. International Society for Forensic Human Genetics) 9
ISGN (engl. International System of Gene
Nomenclature) 8
iskaz 113
ispad alela 190
izolacija 36
J
jezgra 4, 59
K
Kazneni zakon (KZ)
l. 90.95. 119
l. 96.249. 120
kemijske probe 82
klon 195
kodon 7
kombinirana neiskljuenost sluajne osobe u
opoj populaciji (engl. Combined Random
Man Not Excluded CRMNE) 40
kombinirana neiskljuenost sluajno odabrane ene iz ope populacije (engl. Combined Random Female Not Excluded
CRFNE) 45
kombinirana neiskljuenost sluajno odabranih roditelja iz ope populacije (engl.

Random Man Not Excluded CRPNE)
47
kombinirani indeks oinstva (engl. Combined Paternitv Index ili (CPI) 37, 38,
42
kombinirana vjerojatnost 39
kontaktni tragovi 145
kontaminacija 152, 154
kontributor mijeanoga traga 52
kontrolna regija mtDNA 60, 61
kratke tandemski ponavljajue sekvencije
(engl. Short Tandem Repeats STR)
7, 9-17, 27, 29-33, 47, 50, 62, 63, 187,
190, 193, 194, 204, 205
kromosom 5, 36
kukci 184, 185
kvantificiranje DNA 23
L
lanana reakcija polimerazom (engl. Polymerase Chain Reaction PCR) 3, 9, 17,
23, 26-29, 33, 63, 157, 165, 173, 184,
187, 188, 189, 191, 194, 204
leukomalahitska proba (LMG) 80
liinka 184, 185, 188
LR (engl. likelohood ratio) 50, 51, 195
lokus 6
LTR (engl. Long Tandem Repeats) 29, 193
luminolna proba 80
M
makrotrag 76
makroskopski pregled 82
Maxam-Gilbertova metoda 33
MC1R gen 191
Mendelovo nasljeivanje 35
metoda brojenja 66
migracija gena 36
mijeani trag 51
Kazalo pojmova
235
mikroip 173-175
mikrosatelitna ponavljanja 10
mikroskopski preparat 155
mikrotrag 76, 87
miniSTR sustav 17
miljenje 113
mitohondrij 4, 59
mitohondrijska DNA (mtDNA) 14, 46,
59-70, 191
mjesto dogaaja 73, 74, 87
monohibridno krianje 35
multipleksni STR sustav 10, 29-33, 190
mutacija 36
N
NaF (natrijev fluorid) 81
nalaz 113
Narodne novine
broj 11/78 130
broj 45/89 130
broj 59/90 130
broj 53/91 135
broj 91/92 135
broj 110/97 116, 118, 119
broj 27/98 111, 116, 119
broj 162/98 130
broj 58/99 111
broj 112/99 111, 135
broj 50/00 116, 119
broj 129/00 116
broj 51/01 116
broj 58/02 111, 119
broj 143/02 111
broj 103/03 122
broj 111/03 116
broj 116/03 130
broj 117/03 135
broj 193/03 116
broj 17/04 130
broj 178/04 111
236
broj 4/05 122

broj 88/05 135
broj 115/06 111
broj 118/06 122
nasumino umnoena polimorfna DNA
(engl. Random Amplified Polymorphic
DNA RAPD) 186, 187, 190
neiskljuena vjerojatnost oinstva 40
neiskljuenost sluajno odabrane ene iz
ope populacije (engl. Random Female
Not Excluded RFNE) 43-46
neiskljuenost sluajne osobe u opoj populaciji (engl. Random Man Not Excluded
RMNE) 40, 43, 48, 49
neiskljuenost sluajne odabranih roditelja
iz ope populacije (engl. Random Man
Not Excluded RPNE) 46, 47
neprijeporni (nesporni) uzorci 82, 148
nuklearna DNA (jezgrina DNA) 5
nukleotid 16
O
obdukcija 75
Obiteljski zakon
l. 53.-55. 131
l. 65. 132
l. 71.-74 . 132
l. 77. 133, 140
l. 78. 133
l. 86. 133
l. 88. 133, 140
l. 272. 135
l. 286. 135
l. 292. 135, 137
l. 361.-368. 130
obvezatni alel 37, 41
oevid 74, 87, 89, 91, 93
oinstvo vidi dokazivanje oinstva
odnos izgleda 66
oralni bris 156
organska otapala 20
P
par baza 7
PBS (phosphate-buffered saline) otopina
194
palinologija 205
PCR vidi lanana reakcija polimerazom
PCR-RFLP 186, 189
PCR-FINS 189
pelud 200, 202, 205
Phadebas Amylase-test 155
Phosphatesmo KM-test 155
PI vidi indeks oinstva
plazmid 4
PNPP (propisani nain policijskoga ponaanja) 123
poetnica 27, 34, 187
pohranjivanje tragova 77
polimeraza 27
polimorfizam 8
polimorfizam duljine restrikcijskog ulomka
(engl. Restriction Fragment Length polymorphism RFLP) 9, 24, 26, 27, 29,
190
polimorfizam duljine umnoenih ulomaka
(engl. Amplified Fragment Length polymorphism AFLP) 7, 203, 204
polimorfizam konformacije jednolanane
DNA (engl. Single Strand Conformation Polymorphism SSCP) 77
polimorfizam pojedinih nukleotida (engl.
Single Nucleotide Polymorphism SNP)
13, 16, 61, 63, 165
polimorfni lokus 8
PowerPlexY sustav 14, 53
Power Plex 16 sustav 18, 30, 31
preporuka 92 36, 118, 128
pretpostavljeni otac 37, 39
prijeporni (sporni) uzorci 84, 148
prikupljanje tragova 77
prirodna selekcija 36
produkt gel 23, 25

prokarioti 4
promjenjivi broj ponavljajueg niza (engl.
Variable Number Tandem Repeats
VNTR) 7, 26, 27, 29
PSA 155
Q
Quantiblot Human DNA Identification Kit
24
Quantifiler Human DNA Identification Kit
24, 157
Quantifiler Y-male DNA Identification Kit
24
Qiagen 18, 22
QRT-PCR 18, 24, 25
R
rekombinacija 13, 35, 36
rektalni bris 155
RFNE vidi neiskljuenost sluajno odabrane ene iz ope populacije
RMNE vidi neiskljuenost sluajne osobe
u opoj populaciji
RPNE vidi neiskljuenost sluajno odabranih roditelja iz ope populacije
RNA 165, 175
RFLP vidi polimorfizam duljine restrikcijskog ulomka
RAPD vidi nasumino umnoena polimorfna DNA
S
Sangerova metoda 33
Sangur test 80
segregacija 35
Seratec-test 156
silovanje 143, 215
SINE (engl. Short Interspersed Element)
191
Size standard 33
Kazalo pojmova
237
slobodna ocjena dokaza 115

snaga iskljuenja 40
SNP vidi polimorfizam pojedinih nukleotida
spektrofotometrija 23
spolne stanice 6
spolna sloboda 143
spolni kromosomi 6, 12, 14
spolno udoree 143
sroivanje 36
SSCP vidi polimorfizam konformacije jednolanane DNA
SSO (engl. Sequence Specific Oligonucleotide
Probe Analysis) 15
StockMarks for Cattle Bovine Genotyping
Kit 191
StockMarks for Dogs Canine Genotyping Kit
191
StockMarks for Horses Equine Genotyping
Kit 191
STR vidi kratke tandemski ponavljajue
sekvencije
Stutter 29
sudski vjetak 111
T
Taq polimeraza 27
TE-pufer 22
testiranje roditeljstva 35
timin 7
tjelesne (somatske) stanice 6, 61, 62
toksikologija 207
trag 75
two exclusion rule 43
U
uestalost alela 37, 38, 40
usporedna mikroskopija 202
uravnoteeno vezivanje 36
238
V
vaginalni bris 156
vjerojatnost oinstva 39, 40, 42, 44
vjetaenje 113
VNTR pogledaj promjenjivi broj ponavljajueg niza
W
WHO (engl. World Health Organization)
176, 178
X
X-kromosom 6, 12, 14
Y
YHRD baza podataka 53, 54
Y kromosom 6, 14, 52
Y-Plex 14
Y-STR sustav 14, 53
Yiedl gel vidi produkt gel
Z
Zakon o braku i porodinim odnosima
l. 286.-289. 135
Zakon o kaznenom postupku (ZKP)
l. 8. 114
l. 249. 118
l. 258.-262. 114
l. 247.-266. 112, 114, 115, 118,
119, 121, 123
Zakon o parninom postupku 135, 136
Zakon o potvrivanju (ZOP) 122
Zakon o zatiti osobnih podataka (ZZOP)
122
ivotinjska DNA 54
Dragan Primorac i suradnici / ANALIZA DNA U SUDSKOJ

MEDICINI I PRAVOSUU
Izdava
MEDICINSKA NAKLADA
ZAGREB, Cankarova 13
Za izdavaa
ANA RAI, prof.
Urednica
ANA RAI
Lektor
TOMISLAV SALOPEK
Korektorica
JASENKA LESNIK-GAPI
Slog i prijelom
Naslovnicu oblikovala
ANDREA KNAPI
Tisak: MEDICINSKA NAKLADA, Zagreb, 2008.

DNA Analiza PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

DNA Analiza PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dragan Primorac i suradnici / ANALIZA DNA U SUDSKOJ MEDICINI I PRAVOSUU

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Prevoditeljica 10. poglavlja:

Prevoditeljica 11. poglavlja:

1. Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1

Dokazivanje oinstva (roditeljstva) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

DNA (engl. Deoxyribonucleic Acid; hrv.

nja. Podatak da se vie od 30% mukaraca koji

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

Kratak prikaz povijesti

Jo od vremena starih Grka postojala je

gije DNA sadravaju ponavljajue sekvencije

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

Uvod u humanu genetiku

Sva iva bia, pa tako i ovjek, graena

S obzirom na injenicu da svaka osoba

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

[8]. Fiziki poloaj gena na kromosomu naziva

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

DNA (deoksiribonukleinska kiselina)

Molekula DNA graena je u obliku

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

i o njima e biti neto vie rijei u iduim dijelovima ovoga poglavlja.

Analiza DNA u sudskoj medicini temelji

otkrivanje tih varijabilnosti (polimorfizama)

Razvojem projekta ljudskoga genoma

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

-biljezi sastoje se od sekvencija duljine 27 (a

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

likosti jesu tetranukleotidni STR-lokusi, tj.

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT GAAT

Na slici 1-8. prikazani su najei tipovi

2. strukturno jednostavni uz prisutnost nekonzistentnih alelnih varijanti (simple with

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

S, kada se slijed pojavljuje na samo jednom

TH01 ime je dobio po genu u iji sustav ulazi:

Analiza spolnih kromosoma vana je u

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

po modelu XY, opepoznato je da se pojam

U posljednjih nekoliko godina zabiljeen

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

Jedan od pokazatelja koliko je ozbiljno i

u sljedeem poglavlju, no ovdje emo kratko

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

dine stanice mogu sadravati neke molekule

gdje se usporeuju rezultati dobiveni nakon

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

vravanja ve postojeih sustava, a sve radi

datnoj analizi mitohondrijske DNA [34].

Slika 1-13. Polimorfizam jednog nukleotida

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

nim dijelovima ovoga poglavlja, mtDNA ima

U forenzine laboratorije dostavljaju se

Analiza DNA u sudskoj medicini i u pravosuu

b) stupnju razgradnje DNA. Dugotrajno

Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuu

naciju traga bakterijama da trag postane

Osnovni modeli i etape

Proces forenzine DNA-analize zbiva se