PSIHIJATRIJA

Draen Begi:

PSIHOPATOLOGIJA
Medicinska naklada,
Zagreb, 2011.
Vasko Muaevi:

PSIHIJATRIJA, Medicinska naklada, Zagreb, 1995.

***ulijano Ljubii:

DUHOVNOST I PSIHIJATRIJA, Rijeka, 2009.

Stania Nikoli, Marijana Maranguni i suradnici: Djeja i adolescentna psihijatrija,

Zagreb, 2004.
------------Normalna psiha nije samo odraz funkcije sredinjeg ivanog sustava nego
cjelokupnog ovjekova ustrojstva. Vana znaajka psihike normalnosti jest
subjektivni osjeaj koji ima pojedinac o sebi i okolina o njemu. Vaan preduvjet
mentalnog zdravlja odrasle osobe jest njegova sposobnost za ljubav i rad. Ovdje
pod pojmom ljubav razumijevamo samopotovanje, kao i sposobnost za
kvalitetne odnose s drugima (Jeri).
Mentalno se zdravlje moe mjeriti pomou vie indikatora, kao to je osjeaj sebe
(identitet) i vlastite vrijednosti, zdravi odnosi s lanovima obitelji, skladni odnosi s
vrnjacima, produktivnost u uenju i radu, sposobnost noenja s vanjskim i
unutranjim izazovima itd.

ETIOLOGIJA duevnih bolesti

Na poetku 3.tisuljea jo uvijek ne znamo to je uzrok nekog psihijatrijskog
poremeaja (iznimka su reaktivna stanja, postpartalna psihoza, PTSP).
Predmnijevamo kako uoene promjene u biologiji mozga, naslijee,
interpersonalni odnosi, stres i ivotni dogaaji te niz drugih imbenika DJELUJU na
pojavu neke duevne bolesti. Ali nismo dokazali to konkretno UZROKUJE
odreenu bolest. Iznimka su poremeaji prilagodbe, odnosno postporoajna
psihika stanja.
Duevni poremeaj moemo formulirati kao interakciju predisponirajuih i
precipitirajuih imbenika s osobnou pojedinca!
Predisponirajui imbenici (Muaevi: Psihijatrija): genetika, dob...
Precipitirajui imbenici (Muaevi: Psihijatrija): Meu precipitirajuim
imbenicima vrlo je vana uloga okoline, pri emu se pod okolinom treba
razumijevati ne samo fiziko okruje, nego i emocionalno okruje (rastave,
enidbe, dobivanje djece, smrt bliske osobe...). Ostali precipitirajui imbenici:
lijekovi, kemikalije, neke infekcijske bolesti, traume (mogu dovesti do poremeaja
osobnosti), alkohol, sedativi, droge, neki industrijski toksini, gladovanje,
prekomjerna deprivacija sna...
1

1. GENETSKI IMBENICI (vana je obiteljska anamneza, utjecaj nasljea...)

2. BIOLOKI IMBENICI:
Neurotransmitori se dijele na:
BIOGENI AMINI:
- noradrenalin (smanjen u depresiji, povien u maniji),
- dopamin (u pozitivnoj formi shizofrenije povean je dopamin u
mezolimbikom sustavu, a u negativnoj shizofreniji dopamin je smanjen u
frontalnom korteksu openito, radi se o smanjenoj aktivnosti tj.slabijoj
prokrvljenosti i sporijem metabolizmu u frontalnom renju u shizofreniji),
- serotonin (hormon sree) nastaje iz triptofana. Serotonin je snien u
depresiji. Iz serotonina nastaje melatonin (hormon spavanja) koji
usklauje ciklus budnost-spavanje. Kad se povea konc.serotonina,
smanjuje se konc.melatonina i obratno.
- histamin neuroni koji stvaraju histamin nalaze se u hipotalamusu, a
njihove se projekcije ire prema talamusu, limbikom sustavu i korteksu.
- AMINOKISELINE:
- gama-amino-maslana kiselina (GABA) najvaniji je inhibitorni
neurotransmitor u SS-u. GABA receptor A je mjesto djelovanja
benzodiazepina.
- glutamat je ekscitatorni neurotransmitor koji regulira prijenos dopamina i
acetilkolina.
- aspartat,
- glicin
- ACETILKOLIN je ekscitatorno-inhibitorni neurotransmitor. Kolinergiki sustav
ima 2 vrste receptora: nikotinske (stimulacija dovodi do brzog prijenosa
impulsa) i muskarinske (blokada ovih receptora izaziva smetnje pamenja).
Neuromodulatori su tvari koje kontroliraju neurotransmisiju ali sami nisu
transmitori. Najznaajniji neuromodulatori su razliiti peptidi pronaeni u
crijevnome tkivu (holecistokinin, gastrin, neurotenzin, supstancije K i P),
angiotenzin, inzulin, prolaktin, somatostatin, vazopresin, oksitocin, opioidni
peptidi (encefalini, endorfini) i faktori koje oslobaaju kortikotropin, tireotropin,
luteinizirajui hormon te mnogi drugi.
Psihoendokrinologija
Psihoneuroendokrinologija je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem
odnosa izmeu sredinjeg ivanog sustava, ponaanja (mentalnih funkcija) i
endokrinog sustava. Veza endokrinog sustava i psihikih smetnji je sloena. Na os
hipotalamus-hipofiza-endokrine lijezde utjee niz neurotransmitora i hormona. S
jedne strane neurotransmitorska neravnotea (koja se nalazi u podlozi psihikih
poremeaja) mijenjati funkciju te osi, a s druge strane, hormonalna je
neravnotea izravno povezana s nekim psihikim poremeajima. Neurohormoni
(hipofizotropni hormoni) stimuliraju stvaranje hormona. TRH omoguuje stvaranje
TSH (tiroid stimulirajui hormon), CRF oslobaa ACTH (adrenokortikotropni
hormon), GnRH stimulira stvaranje LH i FSH. PIF regulira luenje prolaktina.
Psihoneuroimunologija (Muaevi: Psihijatrija)
Ovo je znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem odnosa izmeu
sredinjeg ivanog sustava, mentalnih funkcija (ponaanja) i imunolokog
sustava. Psihiki su poremeaji udrueni s imunolokim nedostatnostima, ali nije

posve jasno jesu li te nedostatnosti posljedica ili etiologija nastanka duevnih

poremeaja.
3.PSIHODINAMSKI IMBENICI (odnos roditelja prema djetetu, emocionalna toplina
roditelja, reakcije roditelja, pretjerano zatitniki stav prema djetetu ili suprotno,
indiferentan stav)
4. SOCIJALNI IMBENICI (kola, sportski ili neki drugi krug, susjedstvo, kvart...)

TUMAENJE NEKIH POREMEAJA

Fobije. Kod socijalne fobije osoba pretjerano usmjerava svoju panju na svoje
tjelesne funkcije, ali i na reakcije drugih ljudi. Osoba koja ima strah od visine bit
e okupirana brigama o moguem padu i katastrofalnim posljedicama. Iako su
osobe s fobijama svjesne iracionalnosti svojih briga, ne mogu im se suprotstaviti.
Fobija se odrava zbog toga to osoba pobjegne iz situacije prije nego to se
uvjeri kako je rije o bezopasnom podraaju.
Osoba s generaliziranim anksioznim poremeajem pati od stalnih briga koje joj ne
doputaju smirivanje i oputanje. Ona je netolerantna na nesigurnost, ona eli
stalno imati sve pod kontrolom.
Opsesivno-kompulzivni poremeaj proizlazi iz odreenih nefunkcionalnih misli
koje navode osobu da pogreno interpretira ili pretjerano naglasi vanost
neeljenih nametljivih misli. Kad osoba daje neprimjerenu vanost takvim
mislima, one se pretvore u opsesije i mogu dovesti do kompulzija.
Posttraumatski stresni poremeaj razvija se kada osoba ne moe obraditi
traumatski dogaaj i prihvatiti ga u svoje ivotno iskustvo. Budui da je rije o
ekstremnim dogaajima, sjeanja e dugo biti vrlo iva, pobuivat e snane
osjeaje i u pamenju e se stvoriti mrea informacija o opasnim podraajima. Ta
mrea informacija o opasnosti vrlo se lako aktivira te dolazi do nejasne percepcije
to je opasno, a to je sigurno. Zbog toga osoba ostaje stalno u stanju pojaanog
opreza. Nastojei smanjiti tjeskobu, osoba poinje izbjegavati svaki podraaj koji
pobuuje takva stanja.
U depresiji, osoba zbog negativnih ivotnih dogaaja usvaja negativna vjerovanja.
Takva negativna vjerovanja dovode do negativnih stavova o sebi, budunosti i
svijetu. Takva osoba sve gleda kroz tamne naoale, bolje pamti negativne
informacije, a pozitivne pamti kratko, manje detaljno i openito. Osim toga,
njihova negativna vjerovanja dovode do raznih kognitivnih iskrivljenja:
razmiljanje tipa sve ili nita (crno-bijelo), pretjerano generaliziranje, selektivno
apstrahiranje (izdvoji se samo 1 element neke situacije i na temelju njega se
zakljuuje), umanjivanje nekih injenica, uveavanje nekih drugih injenica,
samookrivljavanje, neuspjenost (osoba vjeruje da je nesposobna uiniti bilo to
uspjeno). esto se spominju i teorija nauene bespomonosti (osjeaj
bespomonosti) te teorija beznaa (osjeaj da se pozitivni i eljeni ishod nee
dogoditi).
Shizofrenija. Ovdje postoji gubitak normalne panje koji se oituje na 2 naina:
1.nesposobnost povezivanja znaajnih dogaaja i situacija.
2.stvaranje veza izmeu nebitnih dogaaja, uz istodobno privlaenje panje od
strane nevanih dogaaja i situacija. Bolesnik pridaje nerealna znaenja i
pretjeranu vanost nekom dogaaju (osobito se to vidi u paranoidnoj shizofreniji).
U shizofreniji je vana i nemogunost shvaanja miljenja drugih.
Psihosomatske bolesti su one u ijem nastajanju vanu ulogu ima psihika
komponenta (ulkusne, ulcerozne, kardiovaskularne i eerne bolesti, te arterijske
hipertenzije, astme i psorijaze...). Praktiki nema organskog sustava koji ne moe
biti pogoen psihosomatskom boleu.

Komorbiditet je istovremeno pojavljivanje dviju ili vie bolesti.

Psihologijsko testiranje ima za cilj utvrditi razinu intelektualnog funkcioniranja,
postojanje organske podloge, znaajke linosti, mogunost prilagodbe,
sposobnost za psihoterapijski angaman itd.
Id je nesvjesni dio linosti, koji postoji od roenja. Id je izvor i nosilac nagona.
Ego (ja) je svjesni dio linosti. To je sredite akcija, misli i elja. Ukljuuje svjesno
miljenje, percepciju, govor, uenje, pamenje, rasuivanje, motoriku i akciju. Ego
se postupno razvija iz ida u drugih 6 mjeseci ivota, kao rezultat razvitka SS-a,
stimulacije iz vanjskog svijeta i stjecanja iskustava.
Superego (nad ja) veim je dijelom nesvjestan, a manjim svjestan. Razvija se kroz
tumaenja koja dijete dobiva od roditelja (odnosno autoriteta openito). Kontrolira
ego i tvori moralne standarde (savjest).

PREVENCIJA DUEVNIH POREMEAJA (Muaevi: Psihijatrija):

1. PRIMARNA PREVENCIJA predstavlja borbu za promicanje zdravlja puanstva i
pojedinca, ali i spreavanje specifine bolesti:
- osigurati sigurnost, standard i zatitu pojedinca i skupine
- osigurati maksimalne slobode i prava pojedinca i skupine, koji ne naruavaju
prava i slobode drugih
- sprijeiti nagle promjene u odnosu na obitelj i drutvo
- zatititi od bilo koje vrste eksploatacije, bilo pojedinca bilo skupinu
- maksimalno ouvati cjelovitost pojedinca, porodice i skupine
- pridravati se svih vidova vlastite i grupne afirmacije
- sprijeiti ruenje autoriteta, morala, etike i zakona, a posebno istine prihvaenih
sustava vrijednosti
- poticati opi kulturni, intelektualni, etiki i socijalni napredak i blagostanje
- sprijeiti agresivnost i zlostavljanje.
2. SEKUNDARNA PREVENCIJA je skup postupaka i aktivnosti na ranom otkrivanju,
dijagnosticiranju i lijeenju psihikih poremeaja i bolesti.
3. TERCIJARNA PREVENCIJA podrazumijeva osposobljavanje bolesnika za to je
mogue bolje socijalno funkcioniranje nakon preboljele duevne bolesti
(resocijalizacija, edukacija okoline i obitelji).

DIJAGNOZA:
Potrebno je da lijenik ouva svoj profesionalni identitet (osobito kod problema
transfer kontratransfer), da se iskreno zanima za probleme bolesnika, da ima
visok stupanj tolerancije (osobito prema agresiji), sposobnost da svlada strah, da
bude strpljiv i suosjeajan. Treba biti sposoban prihvatiti miljenja, etike principe
i svjetonazore koji se ne slau s njegovim, biti spreman na potekoe i na
neuspjeh. Lijenik bi trebao izbjegavati komentare koji bi imali znaenje osude,
kritike, nevjerice i slino. Isto tako nije primjereno iskazivati pretjeranu brinost i
ljubav za bolesnika i nastojati mu pod svaku cijenu ugoditi. To neke bolesnike
znade silno uplaiti. (Muaevi: Psihijatrija).

ANAMNEZA:
tijek trudnoe, poroaj, rano djetinjstvo (kad je progovorio, prohodao, kontrolirao
sfinktere, da li je iao u jaslice, vrti, tko ga je uvao...), predkolsko doba, susret
sa kolom, kognitivni i motoriki razvoj (itanje, pisanje, nespretnost, potekoe u
uenju), adolescencija, vojska, emocionalni problemi, odnos prema roditeljima,
seksualnost, odrasla dob (profesija, mijenjanje radnih mjesta, prilagodba...),
socijalni ivot (prijatelji, krugovi u kojima se kree, odnos s vrnjacima), stanje i
odnosi u iroj obitelji, aktualna socijalna situacija (prihodi, tko se brine za djecu,
ratna stradanja, progonstvo...)
Anamnestike podatke moemo dobiti i iz neformalnog razgovora (o politici,
sportu, cijenama, kako provodite dan, to vas veseli, imate li hobi, kako
provodite slobodno vrijeme, za to ima smisla i slino). U takvim neformalnim
razgovorima ljudi puno vie kau o sebi jer su oputeniji i slobodniji. (Muaevi:
Psihijatrija)

PSIHIKI STATUS:
SVIJEST oznauje cjelokupno psihiko doivljavanje. Svijest istodobno ine
opaanje, miljenje, osjeanje, htijenje i djelovanje. Kada svijest ujedinjuje sve te
funkcije, kae se da je osoba pri svijesti (pri punoj svijesti, jasne svijesti,
ouvane svijesti, odrane svijesti, budne svijesti). Neki su procesi blie svijesti i
lako ih je dovesti u svijest to je predsvjesno. Duboko potisnuti sadraji tee se
mogu dovesti u svijest to je nesvjesno.
Treba razlikovati nesvijest (gubitak svijesti, sve do kome) od nesvjesno (znai
dublje sadraje, uz ouvanu svijest).
5

Svijest je posljedica funkcionalne povezanosti retikularnog sustava, talamusa,

hipotalamusa i korteksa. Oteenja ovih podruja (osobito retikularne formacije)
uzrokuju poremeaj svijesti.
1.kvantitativni poremeaji svijesti:
- somnolencija (pospanost, najblai oblik pomuene svijesti; reagira na
vanjske podraaje)
- sopor (besvijest, reagira samo na intenzivne podraaje)
- koma (nesvijest, ne reagira na podraaje).
Obino su povezani s organskim bolestima.
2.kvalitativni poremeaji svijesti:
- u uem smislu:
- oneiroidno stanje (nesigurna orijentacija, smetenost, zbunjenost, esto
lutanje, sugestibilnost; ne mogu jasno pojmiti stvarnost; uzrok je teka
psihotrauma i organske promjene SS-a),
- delirantno stanje (inkoherentno miljenje, obmana osjetila, sumanute
ideje, strah, motorika hiperaktivnost; uzrok je apstinencijski sindrom kod
ovisnosti, ozljede, upalne bolesti, intoksikacije...),
- sumrano stanje (histerino, epileptino, bunovno, te pijana stanja),
- fuga (lutanje bolesnika, ak otputuje u drugo mjesto bez cilja, a kasnije
postoji amnezija; pojavljuje se u epilepsiji i histeriji),
- hodanje u snu (mjesearenje, nepotpuno budno stanje; osoba spava ali
istodobno hoda, otvara vrata, izbjegava predmete da u njih ne udari...),
- hipnoza (umjetno, sugestijom izazvano stanje suene svijesti, slino
polusnu).
- u irem smislu: poremeaji doivljavanja vlastite linosti koji se pojavljuju
kao podvojena linost, depersonalizacija, derealizacija, transformacija
linosti, tranzitivizam, autizam.
Svijest nije sinonim za prisebnost. Svijest moe biti potpuno ouvana a da je
prisebnost odsutna ili smanjena. Dok vrijedi suprotno: prisebnost uvijek znai i
ouvanu svijest. Prisebnost je kvaliteta jasne, nepomuene svijesti. Prisebna
osoba djeluje smisleno, racionalno, a ne nagonski i refleksno. Ona razmilja,
odluuje, odvaguje za neku odluku i protiv nje. Osobe koje nisu prisebne
donose nerazumne odluke, mogu imati halucinacije ili sumanutosti u sadraju
misli.
Iz perspektive neurobiologije, postoje barem dvije vrste svijesti: temeljna i
proirena svijest. Temeljna svijest je osjet samoga sebe sada i ovdje - u jednom
trenutku i na jednom mjestu (imaju je ljudi, ali i ivotinje). Proirena svijest je
sloeni i razraeni osjet, odnosno doivljaj samog sebe (doivljaj cjelovitog
identiteta). Proirena svijest je cjeloviti identitet osobe i iskljuivo je ljudska
znaajka.
LINOST nije sinonim za osobnost. Linost je iri pojam od osobnosti! Linost je
kompletna psihika struktura koja obuhvaa emocionalne i kognitivne osobine,
oblike doivljavanja i reagiranja, temperament, moralne osobine i karakter. Dakle,
linost ukljuuje temperament, karakter, sposobnosti, uvjerenja, interese,
stavove, vrijednosti, motive. Linost je u psihikom smislu cjelokupnost neke
osobe, njena psihika cjelina. Svi imaju sve sastavnice linosti kao cjeline
psihikog ivota, a OSOBNOST je individualno specifini dio linosti ona upuuje
na neke osobne znaajke pojedinca po kojima se razlikuje od drugih. Po njima je
pojedinac prepoznatljiv u svojoj socijalnoj sredini npr.on je povuen/nametljiv,
utljiv/sklon opirnom izlaganju, muca/teatralno se izraava, usporen/brzo
6

reagira, bahatost/skromnost, marljivost/lijenost, pouzdanost/nepouzdanost,

velikodunost, duhovitost, ljubomora, psovanje, tjelesne osobine ... Osobnost je
individualna i oznauje obiljeja koje osobu ine posebnom i neponovljivom.
Nema dviju jednakih osobnosti, ali postoje dvije ili vie jednakih linosti (kao to
postoji vie jednakih poremeaja linosti).
Poremeaji linosti:
1. POREMEAJI DOIVLJAVANJA VLASTITE LINOSTI:
podvojena linost (postoje 2 identiteta koja se izmjenjuju; vrlo rijetka
pojava; u shizofreniji...),
- depersonalizacija (bolesnik gubi svoj identitet jer drugaije sebe osjea i
doivljava - kao drugu osobu; javlja se u shizofreniji, rjee u depresiji),
- derealizacija (nestvarno doivljavanje okoline, stvarnosti, predmeta i
drugih ljudi; moe se javiti uz depersonalizaciju),
- transformacija linosti (depersonalizacija pri kojoj se osnovni identitet
izgubio, a osoba je poprimila novi; osoba se stalno ponaa kao neka druga
osoba; javlja se u shizofreniji),
- tranzitivizam (pripisivanje svojih doivljaja nekom drugom; javlja se u
shizofreniji),
- autizam (poremeaj doivljavanja vlastite linosti i vanjskog svijeta, te se
osoba povlai u svoj svijet sama je sebi dovoljna. Autizam je shizofreni
simptom (iako se u blaem obliku moe pojaviti kod poremeaja linosti).
Ovaj fenomen treba razlikovati od autizma djeje dobi, to je zaseban
entitet. ).
2. POREMEAJI LINOSTI U UEM SMISLU
- anksiozni poremeaji linosti: anksiozni, ovisni i opsesivno-kompulzivni
poremeaji linosti.
- ekscentrini poremeaji linosti: paranoidni, shizoidni i shizotipni
poremeaji linosti.
- Dramatini poremeaji linosti: granini (borderline), narcistiki, histrionski
i disocijalni (asocijalni) poremeaji linosti.
ORIJENTACIJA i dezorijentacija u vremenu, prostoru, prema osobama i prema
sebi. Orijentacija je ouvana ako osoba zna tko je, tko su ljudi oko nje, gdje je i
koje je vrijeme.
PSIHOMOTORIKA je motoriki izraaj psihikog stanja i ukljuuje motoriku
aktivnost, mimiku, gestikulaciju i govor.
1.Poremeaji govora: afazija (potpuni gubitak govora; oteenje centra za govor),
disfazija (djelomini gubitak govora), alogija (siromatvo govora, nemo
izraavanja), mutizam (prekid verbalne komunikacije; ne eli niskim razgovarati),
logoreja (pretjerano govorljiva osoba, brzo govori, javlja se npr.u maniji),
bradilalija (ekstremno spori govor; npr. u depresiji), koprolalija (ponavljanje
prostih i opscenih fraza ili rijei), palilalija (ponavljanje vlastite zadnje rijei ili
reenice; npr.sy Tourette), eholalija (bolesnik ponavlja ono to je njemu netko
izrekao), dislalija (neispravan izgovor glasova).
2.Poremeaji pokreta: apraksija, akatizija, akinezija, bradikinezija, hipokinezija,
hiperkinezija, parakinezija, automatska poslunost, negativizam, manirizam,
stereotipija, ehomimija, ehopraksija, kopropraksija, katatonija, katalepsija,
votana savitljivost, stupor.
3.Poremeaji radnji: impulzivne, automatske, reaktivne, prisilne (kompulzivne),
nagonske radnje.
7

VOLJA je svjesni i smiljeni izbor izmeu vie ciljeva i poriva. Poremeaji voljnih
funkcija (hiperbulija, hipobulija i abulija) i pojaana sugestibilnost.
PANJA je sposobnost usmjeravanja na jednu aktivnost (tenacitet,
usredotoenost) i mogunost preusmjeravanja na drugu (vigilnost). Poremeaji
panje: hipotenacitet , hipertenacitet, hipovigilnost, hipervigilnost. Rasijanost se
moe oitovati kao: 1.pojaani tenacitet uz oslabljenu vigilnost (npr.rasijanost
znanstvenika) ili 2.pojaana vigilnost uz smanjen tenacitet (rasijanost
nezainteresiranog uenika).
AFEKTIVNOST (emocije, raspoloenje, osjeajni ivot) obuhvaaju subjektivno
doivljavanje vlastite osobe i svijeta oko sebe.
Osjeaj (uvstvo) je subjektivno doivljavanje svijeta i sebe:
Tjelesni osjeaji su vezani uz tjelesne podraaje (bol, umor, vruina, hladnoa,
glad, e, munina, seksualna ugoda...). Duevni osjeaji su emocije: ljubav,
radost, veselje, alost, tuga, mrnja, bijes, ljutnja, srdba, briga, strah.
Afekt je intenzivna, nagla, kratkotrajna, obino reaktivno izazvana emocija
praena uzbuenjem. Afekti mogu biti ekscitirani (mrnja, bijes, veselje) i
depresivni (tjeskoba, strah, alost, briga).
Raspoloenje je osjeajno stanje duljeg trajanja.
1.kvantitativno: DEPRESIJA, bespomonost, beznae, bezosjeajnost, osjeaj
gubitka ivotne energije, osjeaj neadekvatnosti, osjeaj krivnje, osjeaj
osiromaenja, osjeaj unutarnjeg nemira, ravnodunost, distimija, ciklotimija,
hipomanija, MANIJA, morija, euforija, ekstaza, disforija, patoloka razdraljivost,
emocionalna labilnost, emocionalna inkontinencija.
2.kvalitativno: afektivna (emoc.) krutost (rigidnost), afektivna (emoc.) bljedoa,
afektivna (emoc.) udaljenost (hladnoa), paratimija, paramimija, anhedonija,
aleksitimija, ambivalencija.
3.fizioloke smetnje povezane s poremeajem raspoloenja: umor, hiperfagija,
konstipacija (zatvor), insomnija (nesanica; esto kod depresija i manija),
hipersomnija (pretjerana pospanost), poremeaji spolnog nagona, lana trudnoa.
4.oblici patoloke anksioznosti: ANKSIOZNOST (uznemirenost, tjeskoba, strah;
objekt tjeskobe je nepoznat), STRAH (objekt straha je poznat), fobija (intenzivni
strah od odreene situacije, predmeta, dogaaja...), panika (napad intenzivnog
straha).
MILJENJE je najsloeniji psihiki proces koji obuhvaa obradu ideja, predodbi,
simbola, slika i pojmova. Misaoni procesi su sastavljeni od asociranja, matanja,
sjeanja, stjecanja pojmova, rasuivanja i stvaralakog miljenja. Normalno
miljenje odraava cilju usmjeren misaoni tok (postoji ideja vodilja).
Poremeaji miljenja:
1.formalni: gubitak normalnog tijeka misli ovdje se promatra kako bolesnik
govori (inhibirano-zakoeno, usporeno, ubrzano, preopirno-okolino, ljepljivo,
stereotipno, bijeg misli ili ideja, inkoherentno, disocirano-ideja vodilja ne postoji,
blok misli...).
2.sadrajni: pogreno tumaenje znaenja misaonog sadraja ovdje se analizira
to (sadraj) bolesnik govori: prisilne, precijenjene i sumanute misli (
paranoidne misli, ideje veliine, moi i utjecaja, pseudofilozofske sumanutosti,
sumanute ideje ljubomore, hipohondrija, nihilistike ideje, ideje krivice, religiozne
8

sumanutosti on je boji izaslanik, spasit e svijet, on je mesija-spasitelj svijeta,

on je bog...), zablude, predrasude, praznovjerje...
PAMENJE je sloeni proces zadravanja informacija steenih iskustvom
(sjeanje) ili aktivnim uenjem (znanje).
Poremeaji pamenja:
1.kvantitativni poremeaji: hipermnezija, hipomnezija, amnezija.
2.kvalitativni poremeaji: alomnezija (iskrivljeno sjeanje), konfabulacija(praznine
u sjeanju koje se ispunjavaju izmiljenim sadrajima), kriptomnezija (osoba uje
neku informaciju i kasnije je se sjea kao da je njena vlastita) , sumanuta
sjeanja, patoloka laljivost, deja vu (osjeaj da je neku novu osobu, mjesto ili
dogaaj ve vidio)...
INTELIGENCIJA je sposobnost snalaenja u novonastalim situacijama /
sposobnost samostalnog i svrsishodnog rjeavanja ivotnih zadataka / skup
osobina koje omoguuju uspjeno prilagoavanje.
Poremeaji inteligencije:
Mentalna retardacija-slaboumnost (do 18-e godine ivota), demencija (kasnije
steeni oblik intelektualnog deficita; demencije mogu biti vaskularne i demencije
uz degenerativne promjene SS-a kao npr. Alzheimerova bolest itd.)
OPAANJE- percepcija je doivljaj osjeta i doivljaj stvarnosti uope. Postoji 5
glavnih osjeta (vid, sluh, miris okus, dodir) i jo mnogo drugih (za temperaturu,
bol, ravnoteu, kretanje, tjelesni osjet, seksualni osjet...).
Poremeaji opaanja:
1.kvantitativni poremeaji: hiperestezija (poveana osjetljivost na podraaj),
hipestezija, anestezija (neosjetljivost na podraaj).
2.kvalitativni poremeaji:
- ILUZIJE su kriva prepoznavanja; podraaj postoji ali se doivljava na
pogrean nain (fizioloka je ako nam se neto priinilo u umoru ili u stanju
straha i sl: nou u parku umjesto grma uini nam se da vidimo ovjeka, ali
onda shvatimo da je to grm, i sl.)
- HALUCINACIJE su uvijek patoloke. Ovdje nema podraaja a bolesnik se
ponaa kao da podraaj postoji. Postoje slune, vidne, imperativne, okusne,
njune, taktilne, vestibularne...
- PSEUDOHALUCINACIJE su lane halucinacije i nisu patoloki fenomen (npr.
nakon to je osoba nekoliko sati gledala kroz mikroskop, priini joj se
ivahna slika nekog preparata).
- Agnozija (nesposobnost prepoznavanja i shvaanja vidnih, slunih, taktilnih
ili drugih sadraja), sumanuta opaanja (pogreno tumaenje stvarnosti),
aura (upozoravajua senzacija koja prethodi epileptinom napadu ili
napadaju migrene...
NAGONI Nagon je sila koja nagoni organizam na neku aktivnost. Nagoni se
dijele na:
- nagon za samoodranjem (poremeaji: suicidalnost),
- nagon za vodom, hranom (poremeaji: anoreksija, bulimija, pika, kanibalizam),
- nagon za spavanjem (poremeaji: insomnia-nesanica, hipersomnia, narkolepsija,
hodanje u snu, noni strah, nona mora, enureza-nono mokrenje, kripanje
zubima, govorenje u snu...),
- nagon za izbjegavanje boli
9

- nagon za odravanjem vrste spolni nagon. Poremeaji: impotencija, frigidnost,

ekshibicionizam, transvestizam, fetiizam, sadizam, mazohizam, pedofilija,
zoofilija, nekrofilija, silovanje, incest, poremeaji spolnog identiteta
(transseksualnost nelagoda prema svom biolokom spolu, ne prihvaa ga, eli
njegovu promjenu u suprotni spol), poremeaji seksualne orijentacije
(homoseksualnost i biseksualnost) danas se vie ne svrstavaju u psihike
poremeaje, nego u oblike spolne orijentacije!
UVID: procjenjuje se kritinost prema svom stanju (osjeaj postojanja bolesti, bez
osjeaja bolesti) i suradljivost u terapijskim postupcima.
VJERODOSTOJNOST dojam o sposobnosti bolesnika da ispravno
(vjerodostojno) objasni svoju situaciju.
Kognitivne funkcije su: pamenje, opaanje, panja, miljenje i inteligencija.

PSIHOTERAPIJSKE METODE
(V.Muaevi: Psihijatrija)

A. PSIHOANALIZA je ponajprije psihoterapijsko lijeenje neuroza, ali i

nekih teih psihikih poremeaja kao to su psihosomatska oboljenja, granine
strukture linosti i ostali poremeaji selfa. Metodu je uveo Sigmund Freud (1856.1936.). Psihoanaliza se osniva na nesvjesnim mehanizmima i ona opservira
linost u njenoj dinamskoj interakciji sa samom sobom i sredinom koja je
okruuje. Psihoanalitika tehnika traje 3-5 godina, pa i vie. Odvija se u seansama
od 45 min, 3-5 puta tjedno.
Osnovni pojmovi psihoanalize:
10

Transfer (prijenos) je proces prenoenja osjeaja, misli, impulsa, fantazija i

slino na analitiara, koje je bolesnik doivljavao u ranom djetinjstvu u odnosu na
majku, oca, sestru, brata, baku, odgojiteljicu (tj.na znaajne likove svog
djetinjstva). Transfer se tijekom analize mijenja. Terapeut moe dugo vremena
predstavljati bolesniku dobrog oca s kojim se on eli identificirati, a zatim
odjednom postane zla i zahtjevna majka, koja ga progoni i s kojom se eli
obraunati. Indikator promjena u transferu najee su promjene u ponaanju
bolesnika prema analitiaru.
Kontratransfer (protuprijenos) je emocionalni odgovor psihoterapeuta na
nesvjesno bolesnika (jer je i terapeut ovjek koji nosi u sebi svoju povijest, svoje
svjesno i nesvjesno, i on je imao svoje djetinjstvo, frustracije i reakcije na njih).
Nekontrolirano iskazivanje kontratransfera moe tetiti analitikoj psihoterapiji.
Empatija u sebi sadri ljudsku senzibilnost i simpatiju, i sve je potrebnija za
psihoterapiju i u tom smislu razvijaju se moderni pristupi u sklopu psihoanalize.
Ljudi (pa tako i terapeuti) posjeduju razliitu razinu empatije, odnosno razliiti
empatijski kapacitet. Takoer, nailazimo na ljude koji bez ikakve psihoterapijske
izobrazbe mogu pomoi drugim ljudima koji imaju psihike probleme! To su
linosti s izrazito visokim empatijskim kapacitetom.
Nesvjesno neki duevni procesi su blizu svijesti (odmah ispod povrine) i lako
ih je dovesti u svijest. Zovemo ih predsvjesnima. Duboko potisnut nesvjesni
materijal teko se dovodi u svijest. Zato je jedan od vanih zadataka psihoanalize
pretvaranje nesvjesnog u svjesno, to je vrlo sloen i dugotrajan proces. U
otkrivanju nesvjesnog u psihoanalizi pomau snovi i slobodne asocijacije.
Otpor promjeni i otpor uvidu u svoje nesvjesno. Transfer je jedini klju koji
polako otvara bravu otpora.
Konfrontacija je sueljavanje bolesnika s njegovim otporima terapiji.
Konfrontacija je postigla svoj cilj ako bolesnik barem djelomino uvidi da se opire
terapiji.
Klarifikacija (rasvjetljavanje) klarifikacijom pokuavamo rasvijetliti radi li se
primarno o strahu, tuzi, krivnji ili nekom drugom osjeaju.
Interpretacija (tumaenje) znai jedan nesvjesni (ili predsvjesni) doivljaj uiniti
svjesnim. Psihoanaliza je spoznala da je najvanije interpretirati otpor i transfer.
Prorada je saetak cijelog procesa u kojem se obnavljaju konflikti, obrane i otpori
koji su bili dominantni u terapijskom procesu. Prorada dovodi do pogoranja
stanja bolesnika i novih otpora, koji se u naelu sada lake i uspjenije
prevladavaju.
Transferna neuroza je nova neuroza koju bolesnik doivljava u odnosu na
analitiara. Bolesnik dobiva nove simptome, stvara nove osjeaje prema
analitiaru, koji ga bie bole nego to ga bole sjeanja na odnose i emocionalne
interakcije sa znaajnim likovima iz najranijeg djetinjstva. Razumijevanje ove
neuroze i njeno proivljavanje i razrjeavanje osnovni su cilj psihoanalize, put
kojim se bolesnik oslobaa svoje osnovne neuroze. Dakle, osnovni je posao
analitiara i bolesnika razumijevanje transfera i otpora u sklopu transferne
neuroze i njihovo razrjeavanje u procesu psihoanalize.
Ciljevi psihoanalize su rekonstrukcija linosti (postie se novim emocionalnim
iskustvom u analizi do kojeg se dolazi razvijanjem i razrjeavanjem transferne
neuroze) i osnaivanje ega, ime se omoguuje zrelije reagiranje na nove
frustracije:
- poveanje praga tolerancije za frustracije
- dezinhibicija seksualnih poriva i konstruktivne agresije
- usklaivanje elja sa sposobnostima i realnou
- sposobnost predvianja i realizacije ivotnog plana
- poboljavanje komunikacije i odnosa s drugima
- naputanje stavova koji su suvie destruktivni ili konformistiki.
11

Sumarno se moe rei da je idealan cilj psihoanalize pomoi bolesniku da postane

zrela linost s visokim stupnjem slobode za odluivanje.

B. ANALITIKE PSIHOTERAPIJE:
I. EKSPRESIVNE PSIHOTERAPIJE INDIVIDUALNE bolesnik se sueljava sa
svojim nesvjesnim. Njegove nesvjesne potrebe i emocionalni odnosi se
rasvjetljavaju i tumae kao i u psihoanalizi, izbjegava se razvoj transferne
neuroze, a vie se potie identifikacija s analitiarom. Kratka dinamska
psihoterapija provodi se 1 puta tjedno u seansama od 45 minuta. Razni autori
predlau 10, 20, 30, a neki i vie terapija.
II. EKSPRESIVNE PSIHOTERAPIJE GRUPNE vrlo zahtjevan i sloen terapijski
postupak! Potreban vrlo iskusan terapeut. Ukljuuje: 1. Grupna analiza, 2.
Obiteljska i partnerska psihoterapija (nauiti komunikaciju i smanjiti konflikte), 3.
Psihodrama analitika (individualna se preporuuje za psihomotorno inhibiranu
djecu od este godine nadalje, a grupna za adolescente sa smetnjama ponaanja
u obitelji i koli, te za odrasle s fobijama i opsesijama, ali i kod smetnji ponaanja,
anksioznih i depresivnih stanja).
III. SUPORTIVNE PSIHOTERAPIJE:
1. SUGESTIVNE: 1. Larvirana sugestija, 2. Hipnoza (bolesnik se dovodi u posebno
stanje svijesti u kojem se stvara izrazitija regresivnost i infantilnost, to pomae
da sugestija terapeuta djeluje lake i izravnije) i 3. Autogeni trening (to je sustav
vjebi koje bolesnik provodi sam na sebi u svrhu tjelesne i psihike relaksacije).
2. SUPORTIVNO-VERBALNA PSIHOTERAPIJA: nastojimo postii odreene promjene
u ponaanju bolesnika ili mu pomaemo da shvati i prihvati svoje unutranje
konflikte i probleme te da se prema njima realnije postavi. Ovu terapiju koristimo
kod blagih neurotskih reakcija i akutnih emocionalnih kriza, ali i kod kroninih i
tekih neuroza.

NOVIJE PSIHOTERAPIJSKE TEHNIKE:

1. INDIVIDUALNO-PSIHOLOGIJSKA TERAPIJA

- zaetnik je Alfred
Adler (1870.-1937.). Meu odluujuim imbenicima djelovanja u ljudskom
ponaanju smatra se osjeaj manje vrijednosti, koji se esto nadovezuje na manju
vrijednost organa. Takoer je vaan i osjeaj zajednitva (to je elementarna
potreba za drutvom i smisao za zajednitvo). Prednost ove tehnike pred
psihoanalizom je to to ne dovodi bolesnika u poloaj ovisnosti o psihoterapeutu.

2. ANALITIKA (KOMPLEKSNA) PSIHOLOGIJA zaetnik je Carl

Gustav Jung (1875.-1961.). Ova terapija odreena je polaritetima: individualno i
kolektivno nesvjesno, dua i osoba, svjesni dio linosti i sjena, animus i anima,
ekstroverzija i introverzija. Postani ono to jesi, osnovno je Jungovo geslo. Vanu
ulogu ima i rad sa snovima. Jungova tehnika privlai obrazovane ljude u drugoj
polovici ivotne dobi, radno sposobni, koji su patili zbog osjeaja besmislenosti
ivota i problema svjetonazora, koje nisu mogli rijeiti svojim dosadanjim
nainom razmiljanja.

3. NEOPSIHOANALIZA zaetnik je Harald Schulth-Henke (1892.-1953.).

On upuuje na zakoenost kao osnovu ove teorije. Smatra da su neuroze
12

posljedica utjecaja okoline i tako se stvara inhibirani ovjek (karakterizira ga

zakoenost, lijenost, golema oekivanja i prekomjerna kompenzacija). I ovdje je
san put prema nesvjesnom. U sreditu analitikog rada je bolesnikova aktualna
ivotna situacija, a ne toliko rano djetinjstvo. Na kraju lijeenja bolesnik mora
postati autonoman u odnosu na nagone i u odnosu na svijet.

4. SUDBINSKO-ANALITIKA TRANSAKCIJSKA TERAPIJA

osnivao ju je Lipot Szondi, maarski psihijatar, nakon II svjetskog rata. Bavi se
analizom sudbine u tri sloja nesvjesnog: osobno nesvjesno, obiteljsko nesvjesno
i kolektivno nesvjesno. Njegovo teite je na obiteljskoj prolosti i njihovu utjecaju
na sudbinske izbore bolesnika. Snovi su i ovdje vani, ali iznad svega rodoslovlje.

5. EGZISTENCIJSKO-ANALITIKA PSIHOTERAPIJA (dasain

analiza = analitika bitka) osniva je Ludwig Binswanger (1881.-1966.). On je
spoznaje egzistencijske analitike (analitike bitka, odnosno Heideggerove
fundamentalne ontologije) primijenio na istraivanja psihijatrijskih bolesti. Ova
terapija pokazuje bolesniku kada i koliko je promaio strukturu ljudskog bitka.

6. EGZISTENCIJSKA ANALIZA I LOGOTERAPIJA osniva je

Viktor Emil Frankl (1905.-1997.). Svrha logoterapije nije da nadomjesti
dosadanju psihoterapiju, nego da je samo nadopuni. Dosadanjoj ovjekovoj slici
ona dodaje samo duhovno. Duh ne stoji nasuprot dui. Logoterapija se obraa
volji za smisao. Posebne su logoterapijske tehnike paradoksna intencija (zahtjeva
se od bolesnika da namjerno intendira ono ega se fobino plai) i derefleksija
(bolesnik odvraa pozornost od simptoma i okree se neem drugom).

7. GETALT TERAPIJA osniva je Friederich Solomon Perls (1893.1970.). Ovo je trea u nizu egzistencijalnih terapija. Naziva se jo i terapija
cjelinom konfiguracije. ivot je beskonaan broj nezakljuenih situacija
tj.nepotpunih oblika (getalta). Svrha je ove vrste lijeenja spoznaja nerijeenih
potreba koje blokiraju pojedinca da ih zadovolji ovdje i sada. Neurotiar je izgubio
sposobnost da svoje ponaanje uskladi s nunom hijerarhijom svojih potreba.
Neposredan cilj getalt-terapije jest puno uspostavljanje svjesnosti sebe samoga i
svih svojih neposrednih potreba otklanjanjem blokiranja. To je mogue uz
pretpostavku da je svjesnost dovoljna da pokrene promjenu i razvoj.

8. TRANSAKCIJSKA ANALIZA osniva je Eric Berne (1910.-1970.) koji

razvija ego-psihologijski model, koji govori da u svakoj osobi postoji: roditeljski
ego (stavovi i vrijednosti koje je osoba preuzela od roditelja, odnosno autoriteta),
odrasli ego (orijentiran je na realnost) i ego djeteta (podruje emocija, iskrenosti
ali i egocentrinih stavova). Ovi dijelovi osobnosti uspostavljaju odnose
tj.transakcije interpersonalno i intrapersonalno. U zdrave osobe ta su stanja ega
odijeljena jedna od drugih. Kada doe do parcijalnog preklapanja npr.odraslog
ega s roditeljskim egom, ili odraslog ega s egom djeteta, nastupaju poremeaji
rasuivanja stvarnosti, te nastaju predrasude ili iluzije. Postoje 4 osnovne formule
u TA: 1. Ja nisam OK, ti si OK (to je pozicija malog djeteta) 2. Ja sam OK, ti si OK
(poeljna pozicija) 3. Ja nisam OK, ti nisi OK (pozicija zanemarenog djeteta) 4. Ja
sam OK, ti nisi OK (rezultat je reakcije djeteta na njegovo zanemarivanje).

9. KOGNITIVNA PSIHOTERAPIJA uvodi je 1924. Mary Cover Jones.

Specifinost ove terapije jest razumijevanje svojega ponaanja u ovdje i sada
situaciji bolesnik se ui bolje koristiti svojim sposobnostima i mogunostima.
Bolesnika se osposobljava da bolje kontrolira vlastito ponaanje i da korigira
13

smetnje u meuljudskim odnosima. Najznaajniji putove ove terapije su:

kognitivno i socijalno uenje, uvid, persuazija i sugestija. Tehnike su: razgovor,
bihevioralna terapija, dubinsko-psihologijski kompleksni postupci te kombinacija
autosugestivnih i hipnotikih postupaka s razgovorom i uvidom. Najee se
koristi kombinacija kognitivno-bihevioralne terapije.

10. TERAPIJA PONAANJA (BIHEVIORALNA TERAPIJA) je

praktina primjena psihologije uenja na ljude s poremeajima u ponaanju. Cilj
je utjecati i mijenjati neadekvatno ponaanje ljudi. Neurotski simptomi smatraju
se nauenim ponaanjem, neprilagoenim navikama, koje su se razvile zbog
odreenih uvjeta u okolini. Cilj je promjena opaanja i ocjene bolesnikovih
emocionalnih iskustava u odnosu na njegovu okolina i na njega samoga, ali i
promjena fiksiranih, neprilagoenih naina ponaanja, odnosno navika u odnosu
prema okolini te u odnosu prema samome sebi. Stoga je prvi korak tona analiza
ponaanja. Pri analizi ponaanja ne uzima se u obzir samo bolesnik, nego i
reakcija okoline na njega. Drugi korak je objanjenje simptoma i neprilagoenog
ponaanja u odnosu na njegov postanak i u odnosu na njegov sadraj u
sadanjosti. Trei korak je planiranje terapijskog postupka i izbor najprikladnije
tehnike. Postoji mnogo tehnika.
Neke od tehnika teorije ponaanja:
1. Sustavna desenzibilizacija primjenjuje se za lijeenje fobija. U oputenom
stanju zapoinje se konfrontacija sa strahom. Poinje se sa strahom najnieg
stupnja. U slijedeim terapijama poveava se stupanj straha.
2. Preplavljivanje podraajima i ova se tehnika primjenjuje za lijeenje fobija.
Meutim, ovdje se bolesnik odmah izlae najviem stupnju straha. Terapeutova
nazonost spreava da bolesnik izbjegava situaciju straha.
3. Uenje na uspjehu, instrumentalno ili operantno kondicioniranje ova se
tehnika osniva na nagraivanju ponaanja u eljenome smjeru, koje se tako
stalno poboljava. I kronini psihiki bolesnici mogu se ovako lijeiti uz povoljne
rezultate.
4. Uenje modela, socijalno uenje (modeling) uenje novog naina ponaanja
promatranjem i oponaanjem modela, odnosno uzora. Ova je tehnika pogodna za
lijeenje straha i prisile.
5. Lijeenje averzijom koristi se averzivnim sredstvima (sredstvima koja
izazivaju izrazitu odbojnost ili bol), odnosno kaznom za nepoeljno ponaanje.
Nastoji se stvoriti uvjetni refleks izmeu zabranjenog ponaanja i reakcije koja
izaziva odbojnost. Primjer je lijeenje alkoholizma pomou sredstva (emetin,
apomorfin) koje izaziva gaenje pri uzimanju alkohola.
6. Trening samopouzdanja, vjebanje socijalne kompetencije (assertiveness
training) ovaj trening pomae plaljivim i nesigurnim ljudima da se bolje
potvrde u drutvu i da uspjenije artikuliraju svoje potrebe i elje.
7. Tehnike samokontrole tehnike koje pojaavaju samokontrolu (npr.postupak
zaustavljanja misli) kod opaanja, miljenja, misaonog prosuivanja, pamenja i
dr.
8. Biofeedback bolesnik opaa vlastite fizioloke procese putem prikladnih
signala, tako da stalno moe registrirati promjene. U tu se svrhu najee
primjenjuje EMG koji registrira miinu napetost, pri emu bolesnik nastoji postii
oputanje, za to se primjenjuju formule autogenog treninga.

12. PSIHOTERAPIJA PREMA BOLESNIKU USREDOTOENIM

RAZGOVOROM osniva je Carl Ranson Rogers. Emocionalni se aspekti
naglaavaju jae od intelektualnih. Ovdje bolesnik mora bolje razumjeti sebe,
stjecati iskustvo unutarnjeg rasta i napraviti korake prema veoj neovisnosti.
14

Terapeut daje bolesniku na znanje da nema patent rjeenja za njegove probleme,

nego mu se nudi prilika da nae vlastito rjeenje. Time je bolesnik ohrabren. U
bolesnika se stvara proces razbistravanja i rasta uvida u vlastite probleme.
Terapeut ga u tome samo podupire. Fokusiranje je tehnika gdje pacijent oputeno
oslukuje svoju unutranjost, opaa i shvaa tjelesni osjeaj koji se stvara
prilikom asocijacija vezanih uz neki problem ili osobu. Oslobaanje dosad
blokiranih emocija je kljuno. Najbolji se rezultati oekuju kod relativno akutnih
konfliktnih reakcija, kriza i emocionalne napetosti.

13. DIREKTIVNO-PERSUAZIVNA TEHNIKA PSIHOTERAPIJE

(terapija realiteta) osniva je William Glasser 1972.godine. U terapiji polazi od 2
osnovne ovjekove potrebe: 1. Da voli i da bude voljen i 2. Da razvije prikladan
osjeaj samosvijesti. Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, pojedinac gubi kontakt s
objektivnom realnou. Istodobno gubi sposobnost da stvari vidi onakvima kakve
one doista i jesu, to uzrokuje njegovo irealno ponaanje. Zadatak je terapije da
se bolesniku pomogne da izabere primjereno ponaanje, da preuzme odgovornost
za sebe samoga i da uspostavi konstruktivnu interakciju s drugim ljudima. Odgoj
odgovornosti osnovni je cilj terapije realiteta. Neurotinoj osobi teko se
odluivati za alternativne odluke. Zato terapeut pomae bolesniku da najprije
razvije jasne alternative, a zatim ga poduprite pri donoenju konane odluke. Da
bi mogao nai alternative za svoje ponaanje, bolesnik mora najprije spoznati
posljedice svojega dosadanjeg ponaanja. Mora si predoiti kako je doao do
svojih prijanjih odluka, koje sada imaju negativne posljedice; koje su okolnosti
tada bile u igri i koje su mogunosti postojale. Ovim nainom bolesnik dolazi do
samospoznaje i donosi nove, bolje odluke.

KONZULTATIVNO-SURADNA PSIHIJATRIJA (liaison

psihijatrija) je specijalizirani oblik rada u psihijatriji, koji obuhvaa klinike,
edukativne i istraivake aktivnosti psihijatra i drugih strunjaka na
nepsihijatrijskim odjelima. Djeluje na podruju spreavanja nastanka, otkrivanja i
otklanjanja psihikih poremeaja bolesnika s tjelesnim bolestima. Njene kljune
aktivnosti su:
1. psihijatrijska konzultacija za bolesnike na somatskim odjelima kojima je
potrebno psihijatrijsko lijeenje i praenje.
2. edukacija lijenika nepsihijatara i drugih koji sudjeluju u lijeenju bolesnika u
prepoznavanju i lijeenju psiholokih potekoa svojih bolesnika.
3. istraivanje u podruju psiholoke medicine i u procesima konzultativnih i
suradnih funkcija.
Lijenici su doli do zakljuka da se pojedinac ne moe promatrati samo s
organskog stajalita (ili samo s psihosocijalnog stajalita), ve da je potreban
tzv.bio-psiho-socijalni model gledita na zdravlje i bolest. Taj model prati osobu
kao jedinstvenu cjelinu u dijagnostikim, terapijskim, edukativnim i istraivakim
aktivnostima.
Danas se zna da je djelovanje imunog sustava povezano s psihosocijalnim
imbenicima, s ulogom hipotalamusa i limbikog sustava izravnim djelovanjem
na imuni sustav, ili neizravnim putem kortikosteroida, hormona rasta, tiroidnog
hormona i prolaktina.

15

SPECIJALNA PSIHOPATOLOGIJA
Meunarodna klasifikacija (ifre bolesti):
F00-F09 - ORGANSKI DUEVNI POREMEAJI
F10-F19 - POREMEAJI UZROKOVANI PSIHOAKTIVNIM TVARIMA
F20-F29 - SHIZOFRENIJA, SHIZOTOPNI I SUMANUTI POREMEAJI
F30-F39 POREMEAJI RASPOLOENJA: DEPRESIJA, MANIJA
F40-F48 ANKSIOZNI POREMEAJI, POREMEAJI VEZANI UZ STRES (PTSP) I
SOMATOFORMNI POREM
F50-F59 BIHEVIORALNI SINDROMI VEZANI UZ FIZIOLOKE POREMEAJE I FIZIKE
IMBENIKE
F60-F69 POREMEAJI LINOSTI
F70-F79 DUEVNA ZAOSTALOST intelektualne tekoe
F80-F89 POREMEAJI PSIHOLOKOG RAZVITKA
F90-F98 POREMEAJI PONAANJA I EMOCIONALNI POREMEAJI koji obino
poinju u djetinj i adole
F99

- neoznaeni duevni poremeaji

ORGANSKI DUEVNI POREMEAJI F00-F09

16

Uzrokovani su patolokim procesom koji se odigrava u mozgu (bolest, upala,

ozljeda mozga) te simptomatski poremeaji (bolest locirana izvan mozga uzrokuje
oteenja i disfunkciju mozga npr.upalne, metabolike, endokrinoloke,
hematoloke, imunoloke i dr. bolesti, te kod ovisnosti).
ALZHEIMEROVA DEMENCIJA oteenje pamenja, poremeene orijentacije...
Alzh.bolest je najei uzrok demencije; na nju otpada vie od 65% starakih
demencija.
POSTKOMOCIJSKI SINDROM javlja se nakon ozljede mozga (komocija potres
mozga je prolazni gubitak modanih funkcija uz koji se moe javiti kratkotrajni
gubitak svijesti): zaboravljivost, oslabljena koncentracija, glavobolja, vrtoglavica,
smetnje sna, te se mogu javiti i anksioznost i razdraljivost. Prognoza je dobra
(veina ih se oporavi u razdoblju od 3 mjeseca do 1 godine).

DUEVNI POREMEAJI PONAANJA UZROKOVANI

UZIMANJEM PSIHOAKTIVNIH TVARI F10-F19
/Muaevi: Psihijatrija)
Za ovisnost je karakterisina stalna udnja za uzimanjem tvari, tolerancija i
apstinencijski sindrom. Tolerancija je pojava smanjenog uinka psihoaktivne tvari
kod ponavljane uporabe, s posljedinom potrebom povienja doze da bi se
postigao eljeni uinak.
Apstinencija (ustezanje) se odnosi na skup simptoma koji se pojavljuju nakon
prekida uporabe psihoaktivne tvari.
Ovisnost se moe dijagnosticirati i bez pojave tolerancije ili sustezanja, uoava se
samo model kompulzivne uporabe: osoba i dalje uzima psihoaktivne tvari iako je
svjesna problema koji se pojavljuju.

Etiologija ovisnosti:
1. bioloki imbenici
2. obiteljski poremeaji
3. premorbidna struktura osobnosti. Poremeeno je prisno stvaranje odnosa s
objektima (s roditeljima i vanjskim svijetom). Mnogi govore o sociopatskim
crtama linosti ovisnika, te emocionalna nezrelost, sadistike i mazohistike crte,
agresivnost, potekoe prilagodbe i sklonost regresivnim oblicima ponaanja.
4. psiholoki i socijalni problemi
- ublaavanje anksioznosti, napetosti i depresije, te bijeg od osobnih problema
- traganje za samopouzdanjem i za smislom ivota
- pobuna prema drutvenim vrijednostima
- strah da se neto ne izgubi i konformizam prema vlastitoj drutvenoj podskupini
- dosada, znatielja, elja za uzbuenjem koje se ne moe drugaije zadovoljiti
Potrebno je izgraditi linost ovjeka na takav nain da bez droge moe svladati
ivotne potekoe.
*** Ovisnici su u pravilu nesigurne osobe, emocionalno nezrele s problemom
prilagodbe ili sklone regresivnim oblicima ponaanja.
/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/:
17

(Adolescenti u depresivnim krizama poseu za psihoaktivnim tvarima, koristei se

njima kao privremenim bijegom od neugodnih osjeaja beznadnosti, tjeskobe i
anksioznosti.)

Etiologija ovisnosti kod djece i adolescenata :

1. PSIHOLOKI IMBENICI: struktura linosti, obiteljska dinamika...
Psihoanalitike teorije: kod ovisnika se radi o oralnoj regresiji, narcistiki
fenomeni obuzetosti postizanjem vlastitog zadovoljstva, nesposobnost obrade
bolnih i neugodnih osjeaja...
Egzistencijalne teorije opisuju pojavu egzistencijske neuroze: osjeaj
besmislenosti, izraene unutranje praznine zbog gubitka tradicionalnih
vrijednosti te pojave permisivnog drutva koje potie hedonizam. Prema tom
gleditu, uzimanje psihoaktivnih tvari bio bi pogrean pokuaj borbe s osjeajem
unutranje praznine i besmisla.
2. NEUROKEMIJA psihoaktivne tvari djeluju na neurotransmitere (dopamin,
serotonin, noradrenalin), mijenjajui njihovu koncentraciju u sinaptikim
pukotinama, te na neurotransmiterske receptore, mijenjajui njihov broj i
osjetljivost i tako vjerojatno dovode do razvoja tolerancije i simptoma
apstinencije.
3. SOCIJALNI IMBENICI: kulturalne posebnosti, drutvena stajalita, socijalnoekonomski status, ponaanje vrnjaka ili pripadnost nekom supkulturnom
pokretu, opi duh vremena, zakoni, dostupnost i cijena, te utjecaj medija, slavnih
linosti, glazbe (hipy, techno i house glazba...).

1. ALKOHOL - Ovisnici o alkoholu esto imaju depresiju 40% alkoholiara

ima primarno depresivni poremeaj.

Etiologija:
1.genetski imbenici
2.bioloki imbenici: endokrinoloke teorije, teorija disfunkcije mozga...
3. psiholoke teorije: sklonost samorazaranju, oralna fiksacija, latentna
homoseksualnost... osjeaj krivnje, osjeaj manje vrijednosti, labilnost,
potiskivanje agresije...
4. socijalni imbenici, kultura pijenja itd.
Mogui rani znaci alkoholizma: nemogunost da se zaustavi na jednoj ai, ea
pijenja i opijanja, prvi prigovori obitelji (ili radne sredine), prvi znaci nediscipline u
obitelji (ili na poslu)...
Komplikacije alkoholizma:
- tjelesna oteenja
- neuroloka oteenja
- duevne komplikacije: delirium tremens (halucinacije, strah, nemir, opa
slabost, tremor, znojenje...), alkoholna halucinoza, psihoza ljubomornosti,
Korsakovljeva psihoza (demencija, konfabulacija, smetenost, smetnje pamenja i
sjeanja...), alkoholna demencija, samoubojstvo i depresija, alkoholna epilepsija...
- naruena obiteljska situacija

Terapija:
I. Tehnika prvog intervjua:
1.razgovor o tome to je bolesnika navelo da potrai pomo i u emu se sastoje
njegove potekoe
18

2. razgovor o primarnoj obitelji, kolovanju, profesionalnoj aktivnosti i o njegovoj

sadanjoj obitelji
3. informacije o ranijim zdravstvenim i/ili drutvenim potekoama
4. pitanja koja se odnose na upotrebu alkoholnih pia: prva aa, nain kasnijeg
pijenja, kada je poeo prekomjerno piti i zbog ega, kad se pojavila ovisnost i
koliko dugo traje
5. razgovor o potekoama glede pijenja: zdravstvenim, obiteljskim, radnim i
duevnim.
6. savjetodavna psihoterapija. Vano je da terapeut iskae jasno i odluno
miljenje o bolesti i potrebi lijeenja.
II. grupna psihoterapija, obiteljska terapija, medikamentozno lijeenje, klub
lijeenih alkoholiara.
Vano je potovati slijedea naela:
1. postupci na izmjeni ponaanja i prihvaanja novog naina ivota moraju se
provoditi dostatno dugo (najmanje 5 godina!).
2. najbolje rezultate daje obiteljska terapija, grupna terapija i edukacija.
Izvanbolniko lijeenje - grupna terapija provodi se najee 2-3 puta tjedno. U
obiteljskoj terapiji provodi se apstinencija svih lanova obitelji.
3. za rehabilitaciju alkoholiara najprimjereniji su klubovi lijeenih alkoholiara
(posjeti trebaju trajati najmanje 5 godina)

2. DROGA
1. Psihika ovisnost je tip ovisnosti gdje osoba posee za drogom kako bi se
izazvalo zadovoljstvo ili otklonila nelagodnost.
2. Fizika ovisnost je stanje nastalo nakon duljeg uzimanja droge, koje se oituje
izrazitim potekoama ako se uzimanje droge prekine (apstinencijski sindrom:
drhtavica, znojenje, bolovi, panika...).
Kod ovisnosti o drogama nastaje tolerancija. To je fenomen povezan s duljim
uzimanjem droge, a oituje se u postupnom slabljenju uinka ako se uzima ista
koliina tj.za postizanje istog uinka potrebno je stalno poveavati koliine.
/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/:
Razne vrste droga:
psihodepresori (umirujueg djelovanja) su OPIJATI: opijum, njegovi derivati
(morfij, heroin, kodein) te sintetiki preparati (metadon, petidin). Opijum je sok iz
ahure opijumskog maka. Opijati brzo dovode do psihike i fizike ovisnost te
drastino mijenjaju stil ivljenja. udnja za drogom postupno brie sve druge
interese. Oko 90% ovisnika o opijatima ima pridrueni psihijatrijski poremeaj.
HEROIN je sintetski derivat morfina i najraireniji je opijat. Izaziva najjau
ovisnost. Zbog uinka na depresiju disanja, prouzroio je nebrojene smrti
zbog predoziranja. Obino se poinje umrkavati, a zatim se prelazi na
intravenoznu primjenu, dok je potkono injiciranje neto rjee. Skupoa
nabave heroina dovodi esto do kriminalnih aktivnosti, te izraene
manipulativnosti i antisocijalnog ponaanja. Dominira impulzivnost,
poremeaj ponaanja, niska tolerancija za frustracije, nezrelost s potrebom
neposrednog zadovoljenja elja. Uzimanje heroina dovodi do intenzivne
euforije, praene fazom smirenja i ugode. Uoava se suenje zjenica,
pospanost, a katkad i otean govor. Prekid uzimanja heroina dovodi do
apstinencijskog sindroma nakon 6-8 sati, a vrhunac dostie tijekom drugog
ili treeg dana, a zatim u slijedeih 10-ak dana slabi, dok neki simptomi
mogu trajati i mjesecima.
19

 psihostimulatori (pobuuju mozak) su: KOKAIN, AMFETAMIN.

KOKAIN se dobiva iz biljke coca (do 1900.godine dodavao se Coca-Coli).
Izaziva osjeaj snage, moi, euforije i moe biti privlaan adolescentima
koji esto imaju osjeaj manje vrijednosti, neadekvatnosti i izgubljenosti.
Kokain se najee uzima umrkavanjem. Uinak traje 20-60 min. Brzo se
razvija ovisnost koja je vrsto povezana s agresivnim ispadima,
promiskuitetom i kraama. Apstinencijski sindrom je jak. Vee doze mogu
dovesti do delirija ili psihotinog poremeaja, najee s paranoidnim
idejama te halucinacijama. Kokain esto uzrokuje konvulzije,
subarahnoidalna krvarenja i drugi vaskularni poremeaji SS-a. Crack je
oblik kokaina za puenje.
AMFETAMINI uinak je slian kao kod kokaina. Mogu se uzimati
peroralno, intravenozno i puenjem. Ice je naziv za oblik metamfetamina
koji se uzima najee puenjem. Izaziva euforije, osjeaj grandioznosti,
govorljivost i stereotipne pokrete, te halucinacije, a mogu uzrokovati i
psihotini poremeaj. Razvija se tolerancija i apstinencijski sindrom.
Amfetamin MDMA (ecstasy) esto je vezan za glazbeni pokret techno,
house i acid house. lanice jedne sekte drogu se donijele u Europu
1987.godine kada je odran i prvi rave party. Uzimanjem nastaje konfuzija
identiteta, promjene realnosti te gubljenje sebe u masi. Dolazi do povienja
raspoloenja, osjeaja bliskosti s drugim ljudima, ugode i bezbrinosti.
Opisane su i pojave psihotinih simptoma te paninih napadaja. Budui da
se ecstasy proizvodi u ilegalnim laboratorijima, esto se dodaju i manje
koliine drugih psihoaktivnih tvari (npr. LSD, PCP) koje mogu biti znatno
tetnije od same droge.
halucinogeni (LSD, MDA, MDMA, MESKALIN...) uzrokuju promjenu percepcije
realnosti, stvaraju iluzije i halucinacije, te mijenjaju doivljaj selfa, prostora i
vremena. Brzo se razvija tolerancija, ali nema apstinencijskog sindroma.
Najpoznatiji je LSD, koji se najee nabavlja u obliku malih, oslikanih papiria,
koji su njime impregnirani, a dostupan je i u obliku tableta i kapsula. Pojava
smrtnih sluajeva povezanih s LSD-om doveli su do zabrane droge 1967.godine.
U zadnjih 20 godina ponovo raste broj mladih koji uzimaju LSD, ali nema naznake
ponavljanja epidemije iz 60-ih godina, to je dijelom posljedica i brojnih
neugodnih iskustava s tom drogom. Katkad LSD uzrokuje neugodne, zastraujue
osjeaje (bad trips), a udnim senzacijama moe pobuditi i strah od ludila.
Smrtni sluajevi su povezani s pogrenim prosuivanjem u vezi s nekom
bizarnom idejom (npr. skok s zgrade zbog vjerovanja da moe letjeti).
KANABINOIDI su aktivni sastojci biljke indijske konoplje (cannabis dolazi u
obliku marihuane i haia, koji se motaju u cigaretu (joint) i pue; mogu se
konzumirati i putem hrane i pia). Danas je kanabis najvie koritena ilegalna
psihoaktivna tvar. Puenje kanabisa dovodi do pojave osjeaja euforije,
razgovorljivosti.. Javlja se crvenilo oiju, suhoa usta, pa ak i halucinacije.
Uzimanjem marihuane javlja se karakteristian amotivacijski sindrom (apatija,
oteana koncentracija, povlaenje iz drutva te gubitak interesa za uobiajene
drutvene obveze) te apstinencijski sindrom. Vee doze mogu uzrokovati i
psihotinu simptomatologiju, najee paranoidne ideje.
Terapijski pristup: Za lake sluajeve dovoljan je ambulantni pristup te
individualna, obiteljska i grupna psihoterapija, uz edukaciju.
HLAPLJIVA OTAPALA inhalirajue tvari (lakovi, ljepila, benzin, eter,
smola). Izazivaju osjeaj euforije, lakoe, vrtoglavice, a vee doze mogu
20

uzrokovati i halucinacije, sumanute ideje, te encefalopatiju, atrofiju mozga,

epilepsiju, pa ak i stupor i komu. Razvija se tolerancija i povremeno
apstinencijski sindrom.
SEDATIVI, HIPNOTICI I ANKSIOLITICI: benzodiazepini i barbiturati.
BENZODIAZEPINI su lako dostupni, a intoksikacijom se javlja agresivno ponaanje,
uz poremeaj prosuivanja, nistagmus, nestabilnost pri hodu, otean govor, pa
sve do stupora i kome. Apstinencijski sindrom se javlja obino 2-6 dana nakon
prekida uzimanja.

Prevencija ovisnosti:
- preventivne mjere prema pojedincu (rano otkrivanje psihikih poremeaja)
- preventivne mjere prema obitelji (obiteljska terapija, korekcija poremeaja
dinamike obiteljskih odnosa)
- preventivne mjere prema koli (edukacija predstavljena bez aureole mistinosti!
U suprotnom pojaava interes za droge zbog buntovnosti i znatielje)
- preventivne mjere usmjerene prema drutvu (zakoni, smanjenje dostupnosti
legalnih psihoaktivnih tvari (alkohol, nikotin) kao i njihovu popularizaciju ...)

Terapija ovisnosti:
/Muaevi: Psihijatrija/
1. U prvoj fazi lijeenja (zdravstvena ustanova) provodi se detoksikacija postupno ili naglo prekidanje uzimanja droge uz usporedno lijeenje komplikacija
tjelesnih, neurolokih i duevnih, osobito apstinencijskih smetnji. Kod tekih
ovisnika kod kojih ne postoji jasna odluka o apstinenciji, detoksikacija se provodi
uz primjenu metadona (heptanona) i mora se provoditi iskljuivo u bolnikim
uvjetima (obino 7-21 dan).
2. mjere koje pomau u odravanju apstinencije: individualna i obiteljska terapija,
terapijska zajednica, razne terapijske komune (u kojima ovisnik ivi i radi dulje
vrijeme), transakcijska i bihevioralna terapija itd.
Primarna prevencija je najbolji nain lijeenja ovisnosti o drogama!

*** LIJEENJE BOLESTI OVISNOSTI DUHOVNOU

Religija i duhovnost izravno usauju moralne vrijednosti koje tite, a socijalna
podrka vjerske zajednice pomae u spreavanju socijalnog otuenja. Sve to
smanjuje rizik od bolesti ovisnosti.
Zadnjih nekoliko godina psihijatri i psiholozi poeli su koristiti metodu
opratanja kod pacijenata koji u sebi imaju ljutnju povezanu sa svojim
postupcima. Uglavnom se koristi svjetovna, racionalna metoda, a ne zasnovana
na religiji ili program s 12 koraka. Ipak, metoda opratanja ima bolje rezultate kod
vjernika (bez obzira koje vjere). Opratanje se moe definirati kao otputanje
ljutnje: znaajno smanjivanje negativnih misli i osjeaja prema drugima ili sebi
samome. Protokol opratanja vrlo je opsean i moe trajati mjesecima, to ovisi o
samom pacijentu i njegovoj spremnosti da otpusti ljutnju, jer u sluaju bolesti
21

ovisnosti upravo ta ljutnja predstavlja okida za budue relapse. Naravno,

najvanije je da pacijent ne osjea pritisak i prisilu za oprost.
Program s 12 koraka izraen je za alkoholiare, ali se uspjeno moe
koristiti i u lijeenju ostalih bolesti ovisnosti, kod pacijenata koji jesu ili nisu
vjernici:
Program 12 koraka:
1. Priznajem da sam bespomoan prema alkoholu (drogi) moj ivot je postao
nemogu.
2. Shvatio sam da me Sila vea od nas samih moe ozdraviti.
3. Donio sam odluku da sam svoju volju i svoj ivot predao Bogu (kako ga mi
razumijemo).
4. Istraio sam unutranjost sebe.
5. Priznao sam Bogu, sebi i drugim ljudima pravi uzrok mojih pogreaka.
6. Spreman sam da mi Bog ukloni sve ove moje mane karaktera.
7. Ponizno molim Boga da ukloni sve moje mane karaktera.
8. Izradio sam popis svih osoba koje sam povrijedio i spreman sam prema svima
ispraviti pogreke.
9. Uinit u ispravke kod svih gdje je to mogue, osim ako bi to natetilo meni ili
njima.
10. Nastavit u se ponaati najispravnije to mogu, a kada to ne uinim, priznat
u pogreku.
11. Molitvom i meditacijom poboljao sam svoj svjesni kontakt s Bogom (kako ga
mi razumijemo), molim jedino za znanje o Njegovoj volji za mene i za snagu da
nastavim dalje.
12. Kao rezultat ovih koraka duhovno sam probuen. Nastojat u iriti ove poruke
i drugim ovisnicima i provodit u ova naela u svim dijelovima svog ivota.
U lijeenju bolesti ovisnosti dokazano pomae meditacija. Meditiranje integrira
duhovnost i psihiko zdravlje. Primarno psiholoko djelovanje jest relaksacija.
Meditiranjem se razvija promatranje sebe na nain da oslukujemo svoje
vlastite misli i osjeaje koji se javljaju. Psihospiritualno djelovanje meditiranje
oituje se razvojem osjeaja unutarnjeg mira, ravnotee i uzvienosti, te
duhovnog rasta. Jednom kada se razvije istinski osobni promatra, pacijent
naui kako se fokusirati i odvojiti od svih tekih osjeaja i potreba (alkohol, droga,
hrana, cigarete i sl.).

PSIHOTINI POREMEAJI:
SHIZOFRENIJA I DRUGI SUMANUTI POREMEAJI
F20-F29
22

Zajedniko im je obiljeje pojava psihotinih simptoma: sumanute misli,

halucinacije, depersonalizacija i derealizacija linosti, dezorganizirano miljenje,
bizarno ponaanje, autizam, iskrivljenje objektivne stvarnosti poremeaj odnosa
prema realitetu (nesposobnost razlikovanja osobnih, subjektivnih iskustava od
stvarnosti vanjskog svijeta)...
Ponekad moe biti teko razlikovati sumanutost i tradicionalno uvjerenje u
nepoznatom kulturnom kontekstu.
Simptomi se esto puta dijele na pozitivne i negativne:
- pozitivna simptomatologija odnosi se na sumanutosti, halucinacije i poremeaj
miljenja.
- negativna simptomatologija odnosi se na poremeaj afekta i kognitivnih
oteenja: siromatvo govora i miljenja, otupljeni ili ogranieni afekti i
bezvoljnost .

SHIZOFRENIJA je obiljeena psihozom! (gubitak dodira sa stvarnou,

sumanute misli), halucinacijama (lane percepcije), iluzijama (umiljena
uvjerenja), neorganiziranim govorom i ponaanjem, osjeajnom otupjelou
(ogranieni raspon emocija), spoznajnim ispadima (poremeeno zakljuivanje i
rjeavanje problema) te profesionalnom i drutvenom disfunkcijom. Za
postavljanje dijagnoze Shizofrenije potrebno je da jedan ili vie napada simptoma
traje 6 mjeseci ili vie. Simptomi obino poinju u adolescenciji ili ranoj odrasloj
dobi. Lijei se lijekovima-antipsihoticima, psihoterapijom (potpora i poduka glede
prirode bolesti) i rehabilitacijom (zapoljavanje, zajednica....). Potrebno je trajno i
redovito uzimanje antipsihotika! (MSD)
Shizofrenija se esto opisuje kao rascjep due, neusklaenost misli i
osjeaja, ivot u svom svijetu... Shizofrenim bolesnicima panju zaokupljaju
nevane stvari. Karakteristino je dezorganizirano miljenje te odsutnost uvida.

Simptomi:
(Muaevi: Psihijatrija)
1. Afektivnost: za poetak izraenog shizofrenog procesa karakteristian je
simptom gubitka emocionalne topline i izbijanje emocionalne hladnoe,
emocionalna krutost, emocionalna ravnodunost, razdraljivost i manjak
spontanosti i inicijative, sve do afektivne tuposti, rigidnosti, narcistiki
egocentrizam, osjeaj otuenja od drugih, promjena osjeaja prema roditeljima,
brai, obitelji, prijateljima... , bezosjeajnost, sve do agresivnosti i nametanja
svojih psihotinih mjerila i zakonitosti. Afekti mogu biti i kvalitativno izmijenjeni:
ono to bi moralo stvarati radost stvara alost i obratno. Ukratko, drugaije
(izmijenjeno) doivljavaju sebe i vanjski svijet.
2. Ambivalencija istodobna prisutnost suprotnih emocija: bolesnik istodobno
voli i mrzi, eli i odbija, tei zajednitvu i separaciji, prihvaa i odbacuje, hoe i
nee.
3. Depersonalizacija (vlastitu linost doivljava kao stranu, nestvarnu,
promijenjenu i otuenu. opsjednutu, okamenjenu, hipnotiziranu...) i
derealizacija (utisci iz vanjskog svijeta se intelektualno i emocionalno
regresivno narcistiki prerauju na psihotian nain).
4. Autizam povlaenje iz stvarnosti i zatvaranje u vlastiti, psihotini svijet elja,
fantazija, simbolike, maginosti i strahovanja. Bolesnici ive u svom vlastitom
svijetu mogu zauzeti uloge kraljeva, prineva, kozmonauta, proroka, svjetskih
voa... Njihov im je autistini svijet bitan i vaan, pa u njemu ostaju sve dok im je
potreban kao pribjeite od nesnoljive stvarnosti. Psihotina lana stvarnost je
bolesniku privlana jer znai sigurnost. Gubitak stvarnosti (koja se pomou
23

regresije pomie na primarni narcizam) ini osnovu shizofrenije, meutim potpuni

prekid sa stvarnou gotovo nikad ne postoji.
5. Gubitak granice ega ja se u nemogunosti razrjeenja sukoba vraa u
svoj prvobitni neizdiferencirani stadij. Bolesnik se okree od vanjskog svijeta i
dolazi do promjena doivljavanja izmeu granice vlastitog ja i drugih, tj.dolazi do
promjene svijesti o jedinstvenosti s drugima. Dolazi do regresije na narcistiku
razinu u kojoj ego i vanjski svijet nisu odvojeni. Bolesnik ivi u svojoj patolokoj
stvarnosti.
6. Miljenje: rascjepanost, rastrganost, disocijacija misli, nepovezanost,
neloginost... Kada zapaze neprikladne i neprihvatljive misli, esto puta tvrde da
su im te misli silom nametnute, da su ubaene ili pak da su tue.
7. Sadrajni poremeaji miljenja:
- sumanutost odnosa s drugima (sve to bolesnik vidi ili uje povezuje sa svojom
osobom ako se netko nakaljao, neto zapisao... sve se to dogaa zbog njega),
- sumanutosti proganjanja (paranoidne ideje, koje su zasnovane na mehanizmu
projekcije svoje vlastite mrnje ili projekcije bolesnikove loe savjesti; bolesnici
govore da ih netko prati, progoni, nadgleda, kontrolira, zlostavlja, truje...)
- sumanute ideje veliine (megalomanija, vjerovanje u svoju svemonost, vjeruju
da su carevi, kraljevi, predsjednici, velike poznate linosti zapravo trae izlaz iz
mune i nesnoljive situacije.
- erotika sumanutost (npr.bolesnik je uvjeren da je oboavan od svih ena i sl.)
- religiozne i mistine sumanute misli, grandiozne ideje...
- hipohondrijske sumanute misli (raspada mi se srce, deformiralo mi se tijelo,
bole me bubrezi u prsima itd.)
8. Poremeaj percepcije (opaanja):
- iluzije su obmane najee vidne i slune, a izazvane su vanjskim podraajima
koji bivaju tako izmijenjene da pruaju pogrenu sliku stvarnosti.
- pseudohalucinacije su emocijama popraene predodbe, koje nastaju neovisno
o volji.
- halucinacije: slune (uju umove, pucketanje, piskanje, itanje, glasove,
razgovore, prijetnje...), olfaktorne (halucinacije mirisa), okusne, halucinacije
organskih osjeta (cijepa im se mozak, upaju im crijeva, nagrizaju im se plua,
elektriziraju spolni organi...), taktilne (osjeaj udaranja, tipanja, gmizanja
insekata po tijelu i sl.), vidne (iskrice, bljesak, zmije, guteri, vjetice, avoli,
sateliti, planete...)
9. Poremeaji psihomotorike: smanjena ili poveana pokretljivost, katatoni
stupor (ukoenost koja traje satima ili danima), mutizam (uporno uti), manirizam
(neprirodno vladanje, izvjetaene, bizarne poze), stereotipije, katalepsija,
prisilne radnje, automatizam...

Etiologija.
Specifian uzrok bolesti je nepoznat. Smatra se da je bolest uzrokovana
multifaktorijalno:
- bioloki (promijenjena graa mozga, promjene neurotransmitera, osobito ++
+dopamina i glutamata),
- nasljedni,
- psiholoki (psihoanalitiari vide temeljni defekt u poremeaju organizacije ega
(gubitak identiteta, bolest cjelokupne linosti, rascjep-disocijacija pojedinih
psihikih funkcija i cjelokupnog ponaanja) i stoga dolazi do poremeaja
interpretacije realiteta i kontrole poriva kao to su agresivnost, seks, volja itd.
Freud smatra da se javlja povratak u fazu kad se ego jo nije uspio formirati, pa je
takva osoba nesposobna razviti odrasli ego, koji se na odgovarajui nain moe
nositi s realnosti i interpretirati je na pravi nain. Sve psihoanalitike teorije o
shizofreniji smatraju regresivan proces ponajprije kao obranu od anksioznosti i
24

osjeaja krivice. Regresija omoguuje bolesniku da izbjegne svijest o neeljenim

psihikim sadrajima koji pripadaju svijetu odraslih. Povlaenje, negativizam i
neodgovornost smatraju se kao rezultat posebnih oblika objektnog odnosa, a ne
samo kao rezultat regresije k autoerotskoj fazi bez objekta. Psihotini fenomeni
predstavljaju pokuaj da se zaboravi razarajua mrnja, prvotno usmjerena na
majku, pomou mehanizama koji su redovito prisutni u djetinjstvu. Procesi
internalizacije (introjekcije) uvjetuju proganjanja koja dolaze iznutra. Te obrane
stvaraju bolesnikov negativizam i tenju da se pomijea s drugima, njegov uas
zbog gubitka identiteta i njegovu nesposobnost da se smisleno postavi prema
okolini. Snana je unutranja mrnja prema stvarnosti koja se pokazala toliko
nezadovoljavajuom i neprihvatljivom. Pojavljuju se sadraji i mehanizmi
primarnog procesa, koji u razliitim oblicima proimaju simptomatologiju
shizofrene psihoze. (Muaevi: Psihijatrija)).
- socijalni imbenici (sredina, odgoj, imitiranje roditelja...) poviena je
nesigurnost prilagoavanja okolini. Neki pojedinci pokazuju osjetljivost (bioloku
ili psiholoku) na nastanak shizofrenije. Na pojedinca potom djeluju stresni i drugi
okolinski dogaaji. Stresori mogu biti biokemijski (droga, osobito marihuana) ili
drutveni (odlazak na kolovanje, prekid ljubavne veze, nezaposlenost,
siromatvo...); meutim, ovi stresori nisu uzronici. (MSD)
- PARANOIDNA SHIZOFRENIJA paranoidne sumanutosti, obino s pridruenim
halucinacijama. este su ideje proganjanja, sumanute interpretativne ideje te
sumanute ideje ljubomore, ali i druge. Bolesnici tvrde da im netko na razne
naine priprema zlo, da ih truju, inficiraju, potkradaju, da im itaju misli, da im
oduzimaju misli, da ih hipnotiziraju... SVA DOGAANJA U SVOJOJ OKOLINI DOVODE
U VEZU SA SOBOM. esto su prisutne sumanute ideje veliine, a mogu biti i
surovo agresivni (nose vrlo rizini suicidalni i homicidni potencijal!!!). VANJSKA
FASADA LINOSTI DUGO OSTAJE NEUPADLJIVA.
PERZISTIRAJUI SUMANUTI POREMEAJ: paranoidni oblik (sumanute ideje
proganjanja), ljubomorni oblik (sumanute ideje nevjere i ljubomore), grandiozni
oblik (megalomanske ideje, ideje nadnaravne moi)...
AKUTNI I PROLAZNI PSIHOTINI POREMEAJ
INDUCIRANA SUMANUTOST pojavljuje se kod osobe koja ivi s psihotinim
bolesnikom, a psihotini fenomeni prelaze s bolesnika na tu osobu (obino se
radi o sugestibilnim osobama, nie inteligencije, niskog samopotovanja, te kod
djece ija majka pokazuje sumanute simptome).
SHIZOAFEKTIVNA PSIHOZA istodobno su prisutni simptomi shizofrenije i
afektivnog poremeaja.
*** Postoje 3 oblika RELIGIOZNE SUMANUTOSTI:
1. religiozne slike koje se koriste u objanjavanju shizofrenih iskustava iskustva
se sastoje od vrlo jezivih, nadnaravnih, udnih i prijeteih slika koje unitavaju
njihovu osobnost. Dogaa se da oboljeli bez ikakvih religijskih iskustava dobivaju
najfantastinije religiozne sumanute ideje.
2. sumanuto iskrivljeno poimanje prave religije pacijent prije bolesti ima zdravu
vjeru. Nju, kao i druge vidove ivota, doivljava i izraava na iskrivljen nain.
3. pogreno tumaenje (lijenika) razliitih religioznih izraza i neobinih
vjerovanja unato injenici da doivljaji pacijenata mogu biti odraz njegovih
stvarnih vjerovanja i prakse u religijskoj skupini kojoj pripada, lijenici ponekad
nemaju razumijevanja za neobine oblike religijskih vjerovanja. Stoga je vrlo
25

vano da psihijatri i ostalo medicinsko osoblje budu educirani i tolerantni prema

vjernicima, kako bi znali razlikovati vjerovanje, predrasude i sumanute ideje.
(Upravo zbog religioznih izraza koje koriste oboljeli dogaa se da neupuen
lijenik donese pogrean zakljuak da je pacijentova psihoza uzrokovana
uputanjem u religioznost i da se samim time religiozna manija smatra
negativnom posljedicom religije.)
Brojnim istraivanjima dokazano je da ne postoji uzrona veza izmeu religioznog
odgoja i religiozne manije. Mnogi dokazi ukazuju na vjerojatnost da
prevladavajue ideje i svjetonazori neke kulture mogu utjecati na sadraj
sumanutih ideja, ali nisu uzrokom same bolesti!
U duhovnoj literaturi postoje 3 razliita pristupa shizofreniji:
1. priznavanje shizofrenije kao bolesti: jasno je da je shizofrenija bolest koja
zahtijeva medicinsko lijeenje, to ne iskljuuje potrebu za duobrinitvom.
2. naglaavanje grijeha i neodgovornosti (vrlo loe utjee na pacijenta)
3. naglaavanje demonskog uzroka (vrlo loe utjee na pacijenta). Shizofrenija
moe biti spojena s okultnim aktivnostima. Meutim, egzorcizam i sline
aktivnosti u takvoj situaciji esto dovode do pogoranja stanja!

Terapija shizofrenije
(Muaevi: Psihijatrija)
1.Farmakoterapija je na prvom mjestu. Ona najvie pomae u smanjivanju
sumanutosti i halucinacija. Potrebno je redovito uzimanje terapije!!! Vano je
uvjeriti pacijenta i njegovu obitelj u nunost uzimanja terapije. Kontinuirana
medikamentozna terapija pod nadzorom psihijatra najvaniji je dio u spreavanju
recidiva. Naalost, kod tekih oblika bolesti lijekovi mogu zadovoljiti samo
djelomino.
2.Psihoterapija: Ovdje terapeutova linost stavlja u sjenu tehniku terapije.
Poznata je uzreica: Rijei lijee neurotiare, ljudi shizofrenike.
a. terapija anksioznosti
b. vraanje bolesnika na premorbidno stanje
c. postignue i odranje stanja delikatnog balansa (delikatni balans moe biti
zadovoljavajui i produktivan nain ivota: bolesnik je izgubio simptome, njegov
ivot je obogaen na mnoge naine, meutim, on ostaje ranjiv na ivotne
potekoe i na zadatke koje prosjeni ljudi mogu svladati tj. njegova snoljivost za
frustracije i tjeskobu ostaje niska).Neki bolesnici zahtijevaju tu vrstu postupka
neogranieno, a neki samo nekoliko mjeseci.
d. postupak mora biti sagledan kao nain pomou kojega bolesnik nastavlja
prema postupnom i progresivnom prihvaanju samoga sebe!!!
U prvom stadiju psihoterapije bavimo se interpersonalnim problemima i
glavni je zadatak izgradnja transfera (prijenosa). U tom stupnju psihoterapije
mogu se oprezno dati samo primjedbe, a ne tumaenja. U poetku se moramo
kloniti postavljanja pitanja koja se odnose na simptomatologiju ili konfliktna
podruja. Prvi zadatak nije dobiti informaciju, ve izgraditi transfer! Bolesnik mora
iznijeti predodbu o samome sebi, o drugima, o ivotu i svijetu. Bolesniku
pomaemo da postane svjestan naina pomou koji on pretvara svoje
psihodinamike sukobe u psihotine simptome. On tada postaje sposoban
zaustaviti odreeni fenomen i gubi psihotine simptome. Neki bolesnici
doivljavaju depresiju kad izgube psihotine simptome. Oni im nedostaju a jo
nisu u stanju zamijeniti ih zdravim ustrojima.
U srednjem stadiju psihoterapije postupno prelazimo od interpretacija
simptoma do interpretacija sadraja i njihovog dinamikog utjecaja. Na tom
26

stupnju bolesnik je postao sposoban podnijeti neki stupanj anksioznosti. Jedna od

najvanijih vjetina terapeuta jest procjena je li bolesnik spreman biti potpuno
svjestan nekih znaenja.
Kod naprednijeg stupnja psihoterapije ide se ka dubljem psihodinamikom
istraivanju bolesnikove ivotne povijesti, te njegovih stavova prema sebi i
drugima. USPJENI POSTUPAK ZAVRAVA BOLESNIKOVIM PRIHVAANJEM SAMOGA
SEBE. On ne bi trebao prihvatiti sebe jer nema drugog izbora, ve on zasluuje da
prihvati sebe. Konano, bolesnik se upuuje na reintegraciju u obitelj, koja mora
sudjelovati u rehabilitacijskom postupku. Dokazano je da su oni koje su lanovi
obitelji bolje prihvaali, manje kritizirali i putali da budu neovisniji, da su bili
uspjeniji u remisiji.
+ osjeaj vlastite vrijednosti, nesposobnosti, neprimjerenost, bezvrijednost,
krivnja, samopotovanje, mrnja, identifikacija, strah od objekata i njihovoga
gubitka...
*** Oboljelima od shizofrenije esto je teko organizirati dnevne aktivnosti. Zato
je vano napraviti RASPORED AKTIVNOSTI. Uz jasan raspored, pacijent se moe
orijentirati i razbiti jednolinost dana. To mu ulijeva osjeaj korisnosti i da nije
teret svojoj obitelji. Takoer, pomae lanovima obitelji odmoriti se.

*** DUOBRINITVO U SHIZOFRENIJI

Duobrinitvo u shizofreniji moe jedino biti dodatak psihijatrijskom lijeenju.
U akutnoj psihotinoj fazi treba preskoiti bilo kakve duobrinike razgovore. Isto
se odnosi i na duhovni ivot, koji je u akutnoj fazi poremeen, no tijekom remisije
potpuno je normalan i moe pruiti pacijentu veliku podrku.
U fazi bolnikog lijeenja posjeti duobrinika mogui su jedino u dogovoru s
psihijatrom. U radu duobrinika pacijenti obino postavljaju pitanja o smislu i o
vjeri, o uzrocima i tijeku same bolesti, te o snalaenju u svakodnevnom ivotu.
Nema jednostavnih odgovora na ova pitanja. Bitni su suut i strpljenje. U sluaju
postojanja religioznih sumanutih ideja, treba ih zanemariti. Vano je zadobiti
povjerenje u Boga i crpiti snagu iz njegovih rijei. Vrlo je vano duobrinikovo
ohrabrenje oboljelog da redovito uzima propisane lijekove.

*** SUMANUTI POREMEAJI I DUHOVNOST

Tipovi sumanutih ideja:
- sumanute ideje kontrole (pogreno vjerovanje da druga osoba kontrolira
pacijentove misli i ponaanje)
- nihilistike sumanute ideje pacijent vjeruje da je doao smak svijeta
- sumanuta ljubomora pacijent je uvjeren da ga njegov partner vara
- sumanute ideje krivnje ili grijeha pacijent je uvjeren da je uinio neko teko
kazneno djelo i da ga treba kazniti zbog toga, ili da je odgovoran za nekakvu
prirodnu katastrofu...
- sumanute ideje itanja misli pacijent je uvjeren da drugi ljudi znaju njegove
misli
- erotomanija sumanutost da je druga osoba, obino vieg poloaja, zaljubljena
u pacijenta i sl.
- grandiozne sumanute ideje pacijent je uvjeren u svoje vrijednosti, snagu,
znanje, osobnost ili posebnost odnosa s boanstvom (Isus) ili nekom poznatom
osobom (npr. glumaka zvijezda)

27

- sumanutost proganjanja najei je tip sumanutosti i ukljuuje uvjerenje da je

pacijent proganjan, otrovan, drogiran, napadnut s odreenim viim ciljem...
- religiozna sumanutost svaka sumanuta ideja s vjerskim ili duhovnim
sadrajem: moe biti pomijeana s grandioznim idejama, npr. vjerovanje da
odabran od Boga, idejama kontrole ili idejama krivnje ili grijeha. Dokazane su
ee u Jehovinih svjedoka.
- somatske ideje sumanutosti pacijent je uvjeren da ima neku bolest ili
poremeaj, npr. zaraen je nekim mikroorganizmima i sl.
Sumanute ideje su simptom odreenih psihikih poremeaja: psihotinih
poremeaja, bipolarnih poremeaja, teke depresije, delirija, demencije.
Etiologija:
1.bioloki uzroci u mozgu
2.primarno se radi o psihosocijalno uvjetovanim poremeajima. Podloga je
odrastanje uz okrutne, ekscentrine i nepouzdane roditelje, a takoer moe u
podlozi biti i odreeni invaliditet osobe (sljepoa, gluhoa, socijalna izoliranost...).
3.kod nekih somatskih bolesti kao to su odreene endokrinopatije, Parkinsonova
bolest, hepatalna encefalopacija, hipoglikemija, uremija...
4. nakon koritenja psihoaktivnih tvari (amfetamini, antiparkinsonici, kokain...)
Terapija: hospitalizacija je neophodna. Psihoterapija mora biti vrlo oprezna!
Naime, pacijenta ne treba razuvjeravati, ali niti podupirati njegove ideje. Vano je
pacijenta sluati, kako bi razumjeli to mu sumanutost moe znaiti, osobito u
vezi s njegovim samopotovanjem. Suosjeanje s pacijentom bitna je odrednica u
pruanju pomoi.

***DUHOVNOST U LIJEENJU SUMANUTOSTI

Duobrinika skrb moe pomoi u lijeenju uz adekvatan psihijatrijski nadzor, ali
tek u trenutku kada je stanje pacijenta postalo zadovoljavajue, odnosno kada su
ideje postale manje opasne za pacijenta (i/ili okolinu). Treba imati na umu da
sumanute ideje mogu predstavljati nain suoavanja s duboko ukorijenjenim
osjeajima srama i nesposobnosti. Stoga im je najvanije vratiti povjerenje u sebe
same, u osobe oko njih i u Boga koji ih nije napustio.

28

POREMEAJI RASPOLOENJA F30-F39

1. DEPRESIVNI POREMEAJ (DEPRESIJA) je najei psihijatrijski
poremeaj openito. Najei simptomi su: bezvoljnost, tuga, alost, briga,
usporen govor (i miljenje), usporena psihomotorika, nesanica, osoba je
zaokupljena svojim stanjem i tegobama, ne uiva u stvarima u kojima je prije
uivala, oslabljena koncentracija, zaboravljanje, slabije pamenje, oslabljen spolni
nagon, besmisao, suicidalnost...

***Simptomi:
1. fiziki: glavobolja, konstipacija, gubitak tjelesne teine ili pak pretilost, gubitak
libida, nesanica...
2. intelektualni: gubitak pamenja, konfuzija, suicidalne misli, smanjena
koncentracija, panja i rasuivanje
3. emocionalni: anksioznost, ljutnja, krivnja, dubok osjeaj bezvrijednosti,
bespomonosti i nestanak samopouzdanja, ispraznost, iritabilnost, preosjetljivost,
pesimizam.
4. socijalni: povlaenja, otuenje, izolacija, smanjeni interes za drutvene
dogaaje...
5. duhovni: bespomonost, bezdunost, gubitak smisla ivota, gubitak prijatelja,
nemogunost voljenja drugih, udaljavanje od Boga ili vie sile, gubitak unutarnje
snage, usamljenost, oaj, sram i krivnja...
Navedene simptome svaki ovjek osjeti tijekom ivota, to je normalno,
naroito kao odgovor na stres ili gubitak. Meutim, na depresiju ukazuje injenica
ako ovi simptomi traju neprekidno najmanje 2 tjedna, i to trajno, i ne mogu se
kontrolirati.
Depresije se dijele na:
29

1. blage depresije (s tjelesnim simptomima ili bez njih)

2. umjerene depresije (s tjelesnim simptomima ili bez njih)
3. teke depresije (s psihotinim simptomima ili bez njih)

DJEJA DEPRESIVNOST depresivno raspoloenje, emocionalno uzbuenje i

kombinacija agresivnosti, neodlunosti i prkosa; razdraljivost,
nezainteresiranost; u adolescenciji se javlja osjeaj bezvrijednosti i krivice, te
suicidalna razmiljanja. .
Etiologija: Od psiholokih imbenika veliku ulogu ima nisko samopotovanje,
ponaajni problemi, stresni dogaaji...

Simptomi depresije kod djece /Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna

psihijatrija/
Kod male djece esto se pojavljuju tjelesni simptomi, meu kojima su najee
glavobolje i abdominalni grevi. Mlaa djeca opisuju sebe negativno (glup sam,
nitko me ne voli...), esto puta se javlja oskudna motorika aktivnost, te manjkav
rast i razvoj.
Kod predkolske djece uoeno je manjkavo ukljuivanje u igre i aktivnosti uz
destruktivnost te odsutnost smijeha, plaljivost i iritabilnost.
Kod djece kolske dobi vidi se loe raspoloenje, uz potekoe koncentracije,
loe uenje, odbijanje kole, plaljivost, izbjegavanje vrnjaka, suicidalne misli te
este tjelesne simptome poput glavobolje i abdominalnih bolova.
Kod adolescenata postoje smetnje u ponaanju, promiskuitetno seksualno
ponaanje, zlorabe sredstava ovisnosti te bijeg od kue. Njihovi simptomi su
esto puta apatija, dosada, nebriga za vanjski izgled, gubitak interesa za
prijatelje i dotadanje aktivnosti i lo kolski uspjeh. Beznadnost i oaj odraavaju
se u poveanom broju pokuaja suicida u pubertetu.

Etiologija: koncept multifaktorijalnosti

1. bioloka tumaenja: nasljedni imbenici, neuroanatomske promjene,
metabolike i neurotransmitorske promjene (npr. niska razina serotonina),
endokrinoloke osobitosti.
2. psiholoke postavke:
- preusmjeravanje agresivnih impulsa s nekog objekta na samog sebe,
- pogreno procesiranje informacija,
- kognitivna iskrivljenja (pretjerano generaliziranje- na temelju 1 dogaaja donosi
ope zakljuke), negativna slika sebe, negativna slika svijeta, negativna
oekivanja budunosti
- selektivno apstrahiranje (od vie elemenata neke situacije izdvaja se samo 1 i
na njemu se temelji zakljuivanje), selektivna panja usmjerena na negativne
dogaaje
- umanjivanje ili uveavanje (zanemarivanje nekih injenica ili pretjeranim
davanjem vanosti),
- samookrivljavanje (osoba sebe okrivljuje za negativne dogaaje), osjeaj krivnje
(!!!) strogost i nemilosrdnost depresivnog superega, pretjerano
samokanjavanje...
- neuspjenost (osoba vjeruje da je nesposobna uiniti ita uspjeno),
- razmiljanje tipa sve ili nita (sve je crno-bijelo),
- negativni pesimistini stavovi o sebi, budunosti i svijetu,
- nauena bespomonost!, beznae (npr. kod ivotinja: ako dobivaju bolni
podraaj u jednom kutu kaveza, one poinju izbjegavati taj dio kaveza jer su
nauile da je tu bol. Meutim, kada ivotinje ponu dobivati bolni podraaj u
dotad sigurnom dijelu kaveza, postaju zbunjene. Nekoliko takvih promjena
30

potpuno uniti volju ivotinje za izbjegavanjem bolnog podraaja. Ona se preda,

ostane leati i vie ne reagira na nita, pa ak ni na bolni podraaj, potpuno se
predajui svojoj sudbini. Slino se dogaa i sa ovjekom koji uzastopce pokuava
promijeniti nepovoljne tijekove svoga ivota, da bi se na kraju potpuno predao
ivotnim zbivanjima na milost i nemilost)
- manjak socijalnih vjetina, manjak motivacije i inicijative, niska razina
interpersonalnih odnosa negativna reakcija okoline osamljivanje bolesnika i
pogoranje depresije.
3. znaajke linosti: pasivnost, povuenost, zatvorenost, nisko samopotovanje!
4. stresni dogaaji (ovdje je vana individualna osjetljivost na stres; gubitak
roditelja prije dobi od 11 godina - Muaevi)

Terapija:
lijekovi i psihoterapija. Vano je utvrditi da li je rije o unipolarnoj ili bipolarnoj
depresiji. O bipolarnom poremeaju se radi ako u bolesti postoje i faze manije.
Terapija u djejoj dobi je terapija igrom te obiteljska terapija i tehnike relaksacije.

2. MANINI POREMEAJ (MANIJA) je stanje povienog raspoloenja

u kojima se javlja i ubrzana psihomotorika (stalno je u pokretu, ima potrebu puno
govoriti), formalni i sadrajni poremeaji miljenja (ubrzani misaoni tok i bijeg
ideja, sumanute ideje veliine, moi, grandioznost), smetnje nagona (povean
spolni nagon, promiskuitet, smanjena potreba za spavanjem, neobuzdano
kupovanje, kockanje, upadno oblaenje, minkanje), poremeena emocionalna
ekspresija (poveanje ili promjena jaine emocija, koje idu od euforije i ekstaze do
razdraljivosti, ljutnje i bijesa). Manija se najee javlja u sklopu bipolarnog
poremeaja, a rijetko se pojavljuje izolirano.
Diferencijalno dijagnostiki potrebno ju je razlikovati od shizofrenije te od ADHD
kod djece, te poremeaja ponaanja.
Etiologija:
bioloki imbenici (nasljedni, neuroanatomski, neurotransmitorski,
endokrinoloki) i psiholoka objanjenja (negacija ovisnosti o voljenom objektu, i
na taj nain izbjegavanje odgovornosti, obveza i smanjenje osjeaja
depresivnosti).

3. BIPOLARNI AFEKTIVNI POREMEAJ je izmjena epizoda depresije

i epizoda manije, te stanja normalnog raspoloenja.

Terapija poremeaja raspoloenja

1. Farmakoterapija (vana je procjena rizika mogueg pokuaja samoubojstva,
briga o samome sebi itd.). Vano je motivirati bolesnika za redovito uzimanje
lijeka. Nikada ne prekidati naglo antidepresive, nego postupno tijekom najmanje
2 tjedna do 2 mjeseca. Takoer treba znati da antidepresivno lijeenje valja
nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon povlaenja znakova depresije.
2. Psihoterapija predstavlja znaajni dio antidepresivne terapije. Obino se koristi
interpersonalna terapija tijekom 12-16 tretmana koji se ine s razmakom od
tjedan dana. Glavni naglasak u terapiji usmjeren je na meuljudske odnose, a ne
razrauju se obrambeni mehanizmi niti unutarnji konflikti. Kognitivna terapija
pomae bolesniku da spozna i ukloni negativno razmiljanje, da razradi
31

alternative i stvori fleksibilniji nain razmiljanja i izvjeba nove kognitivne i

bihevioralne odgovore.
Bihevioralna terapija nastoji utjecati na promjenu ponaanja, to je kljuno u
otklanjanju depresije. Potrebno je izbjegavati okrivljavanje sebe. Ohrabrivanje
bolesnika da se postupno ukljue u jednostavne aktivnosti (npr.etnje, redovitu
tjelovjebu, izlaganje suncu...) i drutvene odnose. Ohrabrivanje bolesnika da
postupno prihvati drutvene i radne uloge.
Po potrebi moe se provesti i obiteljska terapija.

*** LIJEENJE DEPRESIJE UZ DUHOVNOST

Odreena religijska shvaanja mogu biti pokreta depresije, npr. shvaanje Boga
kao kazne, pasivno i automatsko prakticiranje religije, nezadovoljstvo svojom
vjerskom zajednicom... Meutim, mnoga su istraivanja dokazala da osobna
pobonost umanjuje uinke stresnih situacija na osobe sklone depresiji.
U radu duobrinika vrlo je bitno ohrabriti pacijenta da postoji izlaz iz
depresije. Uz ve navedenu terapiju lijekovima, lijeenje treba sadravati jo i:
- savjetovanje
- praktinu pomo i rastereenje
- opu motivaciju i rjeavanje somatskih simptoma.
Pomaganje osobama u tekoj depresiji trai veliko strpljenje i suivljavanje s
problemom. Osobu treba prihvatiti u njezinoj bolesti. Treba hrabriti pacijenta i
govoriti mu o Bojoj ljubavi, ak i u trenucima kad je on slabo moe osjetiti.
Opratanje je vaan dio procesa tijekom duhovnog preporoda i osobnog
preoblikovanja. Terapijski se ciljevi trebaju postavljati polagano i jedan po jedan,
uz napomenu da pacijent ne smije nikada osjetiti pritisak prevelikih duhovnih
zahtjeva.
Duobrinik treba biti spreman voditi razgovore o svakodnevnom ivotu i
pruiti praktinu pomo, npr. razgovarati s ukuanima... Potrebno je usmjeravati
pacijenta na neposredno zadovoljavanje osobnih, ali i opih potreba.
Depresivnu osobu treba polako reaktivirati i izraditi joj dnevni raspored.
Redovne etnje i sportske aktivnosti imaju pozitivan utjecaj i somatski e
simptomi biti sve manje prisutni.
Molitva predstavlja specifinu duhovnu aktivnost u lijeenju depresije,
dajui utjehu i nadu, poveava osjeaj povjerenja prema sebi i ljudima oko sebe
koji se bore za dobrobit oboljelog.

*** BIPOLARNI POREMEAJ I DUHOVNOST

Tijekom manine faze moe se javiti iluzija da je osoba vjerski glasnik ili duhovna
osoba... Postoje istraivanja u kojima je dokazano da vjera moe biti uzrokom
manije u osoba sklonih poremeajima raspoloenja. Dapae, ponekad je vrlo
teko odvojiti obmane od iskustava velikih vjerskih voa, kreativnih umjetnika ili
znanstvenika inovatora. No, u postavljanju dijagnoze psihoze pomau nam ostali
simptomi prisutni kod manije.
Depresivna faza bolesti opisana je detaljno u poglavlju o depresiji.
Vjera i nada vrlo su vane duhovne komponente u lijeenju bipolarnog
poremeaja. ivot ovih pacijenata esto je okruen bizarnim dogaajima i
epizodama, nakon ega slijedi sram i duboka tuga i pacijenta i lanova obitelji.
Stoga im je oprost i pomirenje neophodno da mogu preivjeti novi dan. To je
mogue uz adekvatnu pomo obitelji kojima pak treba stalna edukacija i
savjetovanja strunih osoba. Oboljeli mora nai naina kako oprostiti sam sebi za
32

svoje ponaanje i postupke koji mogu biti puni ljutnje, negativnosti i nasilja. Vaan
dio duhovnog lijeenja predstavlja rad na prihvaanju osobe, bez obzira to je
uradila u prolosti. Prihvaanjem oboljelog od njega samog i najue okoline
omoguava se usporavanje bipolarnog ciklusa i izmjena u ovom poremeaju.

ANKSIOZNI (NEUROTSKI) POREMEAJI, POREMEAJI

VEZANI UZ STRES, DISOCIJATIVI I SOMATOFORMNI
POREMEAJI F40-F48
Neuroza je u osnovi posljedica patolokog razvoja linosti. Prema Freudu, linost
je proizvod meudjelovanja nagonskih pulzija s jedne strane, te etikih i moralnih
naela s druge strane (id, ego, superego), koji oblikuju savjest. Neurotiki konflikti
33

nastaju zbog nesvjesnih i svjesnih sukoba izmeu nagonskih pulzija i savjesti.

(Muaevi: Psihoterapija)

1. ANKSIOZNI POREMEAJI ovdje je glavni simptom anksioznost

(pretjerano stanje pobuenosti koje je obiljeeno neizvjesnou, tjeskobom,
strepnjom, napetou, nejasnom zabrinutou, nemirom, uznemirenou i
strahom). Anksioznost i strah nisu sinonimi. Kod straha je poznat objekt straha, a
u anksioznosti je nepoznat. Strah je osjeaj vezan uz sadanjost, a anksioznost je
osjeaj vezan za budunost (anksiozna osoba strahuje da e se neto dogoditi).
Anksiozni poremeaji su se nekada zvali neurotskim.
*** Vrlo su esti somatski simptomi anksioznog poremeaja: palpitacije, tremor,
zaduha, pretjerano znojenje, proljevi, difuzna napetost miia, to dovodi do
bolnih stanja razliitih dijelova tijela (najee bol u leima i glavobolja).
Procjenjuje se da su kod 20% pacijenata koji dou kod lijenika obiteljske
medicine uzrok somatski simptomi povezani s depresijom ili anksioznim
poremeajem.
Postoji fizioloka (normalna) i patoloka anksioznost. Normalna anksioznost je
uobiajen pratilac svakodnevnih situacija (na radnom mjestu, na putovanju, na
ispitu, na medicinskim pretragama, u opasnosti, u stresu...). Normalnu
anksioznost pojedinac moe kontrolirati, a patoloka je ona koja kontrolira
pojedinca.

Etiologija: koncept multifaktorijalnosti

1.bioloke teorije: genetski imbenici, neurotransmitorski imbenici, hiperfunkcija
autonomnog ivanog sustava (hipotalamus-hipofiza-nadbubrena lijezda)
2.psiholoka tumaenja:
- strah od separacije (kad osoba doivljava odvajanje od bliske osobe ili kad ga
ona zanemaruje),
- reakcija na okolinske stresogene imbenike (1.put dijete doivi neugodu kod
itanja jer mu se smiju svaki idui put kad ita osjea neugodu),
- uenje po modelu (imitiranje ponaanja drugih osoba; npr.dijete oponaa
anksioznog roditelja),
- selekcioniranje podraaja (od mnotva podraaja, osoba selekcionira one koji su
mogua prijetnja)
- pogrena interpretacija nejasnih podraaja kao opasnih (nejasne podraaje
tumae kao opasne)
- pretjerano pamenje anksioznih situacija (vie pamte loe dogaaje nego dobre)
Psihoterapija: suoavanje s izvorom straha, tehnike relaksacije, probe ponaanja
3.egzistencijalne teorije (Muaevi: Psihijatrija) pretpostavljaju da je
anksioznost izazvana spoznajom osobe o dubokom besmislu ivota.

DJEJA ANKSIOZNOST:
- anksioznost zbog odvajanja (separacijski strah, nastaje pri odvajanju od
roditelja),
- fobini strah,
- socijalna tjeskoba,
- opsesivno-kompulzivni poremeaj (prisilne misli i prisilno ponaanje),
- generalizirani anksiozni poremeaj GAP (anksioznost i zabrinutost zbog
buduih dogaaja).
Glavni simptomi djeje anksioznosti su: zabrinutost, uznemirenost, napetost,
strahovi od ljudi, izlazaka, odlaska u kolu itd.
34

Etiologija: traumatski dogaaj i stres, poremeen odnos izmeu roditelja i

djeteta, prezatitniki roditeljski odgoj, rano odvajanje od majke...
Za neurotine reakcije djeteta znaajno je da one jo nisu ni priblino fiksne. One
se stalno preoblikuju odgojem u obiteljskoj i drutvenoj sredini. Zato tijek i
prognoza djeje neuroze ovise o mogunosti sanacije patogenih uzronika u
obitelji, odnosno o smanjenju odgojnih pogreaka, o vrsti i tijeku neuroze
roditelja, o klimi u obitelji, o mogunostima lijeenja neurotinih roditelja te o
suradnji roditelja tijekom psihoterapije njihova djeteta. (Muaevi: Psihijatrija)
Anksioznost u djece je esto neizdrljivo stanje u kojemu postoji krajnji
osjeaj bespomonosti. Anksiozna neuroza obino je izazvana neim u djetetovu
stvarnu ivotu, to je pokrenulo infantilne strahove i konflikte te ugrozilo sve
dotadanje obrane to ih je dijete upotrebljavalo u svojem ivotu da bi izbjeglo
gubitak majine ljubavi (tj.strah od odvajanja, oralni konflikt) i kaznu od oca
(strah od kastracije, genitalni konflikt). Naravno, opasnost nije izravno poznata
djetetu. Stoga, za razliku od reakcija straha, pri kojima je izvor opasnosti poznat,
kod anksioznosti nema racionalne ili logike osnove straha. Djetetov ego se brani
masivnom upotrebom potiskivanja. Iako se potiskivanjem kao obranom do
odreene mjere koristi svatko, masivna upotreba potiskivanja moe linost uiniti
nekritinom u svojem miljenju, te infantilnom i emocionalno nezrelom i
nepromiljenom u svom ponaanju. Anksioznost se mnogo vie nego bilo koja
druga emocija izravno oituje na tjelesnom planu u obliku prisutne somatizacije ili
s manje ili vie odreenim psihikim sadrajem: strah od noi (mraka i samoe),
strah od smrti, ludila itd. Noni strah u djetinjstvu (strah od samoe) esto je
prethodnik kasnije anksiozne neuroze u odrasloj dobi. Djeca opisuju smrt u
doivljaju nonog straha kao jedno stanje nepokretnosti, a kao smrtnu opasnost
djeca doivljavaju mrak i odvajanje, ili strah od nekog opasnog protivnika koji
upada nou u kuu, te ih moe ubiti ili ukrasti dok spavaju. Freud je istaknuo da
dijete jo nije sposobno svoju elju za voljenom osobom koja je odsutna preinaiti
ni u to drugo nego samo u strah koji se doivljava kao egzistencijalna opasnost.
(Muaevi: Psihijatrija)
Dijete u terapeutu dobiva zamjenu za izgubljeni objekt i u transferu
gratificira svoje simbiotske porive. Kontratransfer ukljuuje potrebu lijenika da
ostane dosljedan empatijskom stavu prema djetetovim tegobama, pokazujui
stalno zanimanje i brigu za njega, to emocijski ima znaenje biti volje i zatien
od majke i oca i jaa bolesnikov ego. Stvaranje tzv.terapijske simbioze ima
snagu da bolesnika zatiti od straha. Ona omoguuje internalizacije te simbiotike
fuzije s terapeutom kao izvornim simbiotikim objektom. U terapijskom procesu
terapeut tako postaje objekt identifikacije to pospjeuje proces individuacije i
razrjeenje separacijskog straha.

2. GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEAJ (GAP) je

obiljeen pretjeranom, gotovo svakodnevnom tjeskobom i zabrinutou oko
brojnih zbivanja, koja traje 6 mjeseci ili vie. Uzrok je nepoznat, premda je est u
alkoholiara, u osoba s tekom depresijom ili paninim poremeajem. (MSD
prirunik)

GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEAJ (GAP) KOD DJECE I

ADOLESCENATA
/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
Etiologija:
1. bioloki imbenici genski imbenici i poremeaju u sistemu neurotransmitera
35

2. psihosocijalni imbenici:
- kognitivno-bihevioralna teorija smatra da pacijenti reagiraju neispravno i
neprimjereno na opaenu opasnost. Netonost raste s pojaanim opaanjem
negativnih detalja u okolini i pretjerano negativistikim stavom prema vlastitim
obrambenim mogunostima.
- psihoanalitika teorija smatra da je anksioznost posljedica niza nerazrijeenih
nesvjesnih konflikata.

Klinika slika:
ustraenost, motorika napetost, uznemirenost, iritabilnost, osjetljivost,
hiperaktivnost autonomnog ivanog sustava (znojenje, ubrzan puls, tegobe
gastrointestinalnog sustava) te smetnje na planu kognitivnog
Terapija:
Kombinirano se provodi psihoterapija i farmakoterapija.

3. PANINI POREMEAJ (napadaj paninog straha, napadaj intenzivnog

straha, najee strah od smrti, strah od ludila ili gubitka kontrole...)
Simptomi: lupanje srca, znojenje, drhtanje, suha usta, osjeaj nedostatka zraka,
guenje, bol u prsima, munina, vrtoglavica, nesvjestica, strah od gubitka
kontrole, strah od smrti. esto je prisutan strah od straha. Ovi napadi
neizdrivog straha traju do 10-ak minuta. U najteem obliku napadaji se javljaju
barem 4 puta tjedno, srednji oblik ima najmanje 4 napadaja mjeseno, a ostalo su
laki oblici.
Kod mlae djece panika se obino oituje u obliku napadaja bijesa i ljutnje,
vikanja, te brzih i snanih pokreta tijelom.
Terapija: psihoterapija, relaksacijske tehnike i desenzitizacija.

4. FOBIJE su strah od specifinih situacija i objekata koji djeluju zastraujue,

pa ih bolesnik izbjegava. Osoba prepoznaje da je strah pretjeran i nerazuman.
Meutim, fobija nikad nije bez osnove. Ima neto u nesvjesnom doivljavanju
ovjeka, neto to ga mui i plai, to iz njegova nesvjesnog nastoji prodrijeti u
svijest.
Najee fobije su:
agorafobija-strah od mjesta iz kojeg bi bijeg bio otean ili nemogu;
socijalna fobija-strah od javnog nastupa (najee). esto puta je neprepoznata,
pa zato i nelijeena, jer takve osobe manje trae pomo, a uvrijeeno je
vjerovanje da je osoba samo neto vie srameljiva.
strah od ivotinja
FOBIJE KOD DJECE
Dva su specifina imbenika fobije:
1.upotreba mehanizma projekcije, poput one u snovima (kako bi se prikrila
nesvjesna instinktivna elja koja se nalazi u latentnom sadraju)
2. Kada fobija dovoljno oslabi terapijskim postupkom, katkad je potrebno aktivno
navesti bolesnika da uloi napor i svlada fobiju (uz podrku ga navodimo da se
izloi situacijama koje su sadraj njegova fobikog straha, npr.fobija od kole).
(Muaevi: Psihijatrija)

36

U djejim fobijama od ivotinja, esto puta te zastraujue ivotinje

predstavljaju zapravo ljude, obino oca (ili rjee majku). Ta ivotinjska predodba
sadri u sebi ideju svemonog agresivnog i seksualno neinhibiranog oca. U
djejim se animalnim fobijama projekcija koristi da bi se izbjegao stvarni
unutranji strah. Osnova toga fobikoga straha jest kastracijski strah. Neki autori
smatraju da je specifinost fobike neuroze u nedostatnoj istospolnoj
identifikaciji...
Obiteljsko ozraje i unutarobiteljska dinamika izuzetno su vani u nastanku
fobike neuroze uope, a posebno kolskih fobija (koje esto puta imaju osnovu:
doivljaj bespomonosti i separacijski strah).

Lijeenje djejih fobija

Djeca koja boluju od fobije razvijaju u psihoterapiji vrlo dobar transfer, jer fobija je
tipian primjer transferne neuroze. Stog stvaranje dobroga transfera omoguuje
povoljno razvijanje terapijskog procesa i u kratkom vremenu stvara pozitivne
terapijske rezultate. Kada fobija dovoljno oslabi terapijskim postupkom, katkad je
potrebno aktivno navesti bolesnika da uloi napor i svlada fobiju (uz podrku ga
navodimo da se izloi situacijama koje su sadraj njegova fobikog straha,
npr.fobija od kole). Osim toga, terapeut treba zajedno s bolesnikom raditi na
dobivanju uvida u topiku njegova konflikta, kako bi svladao svoju fobiju.
Terapija fobija:
/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
1. Psihoterapija:
prije svega treba ukloniti nepovoljne imbenike u okruenju djetetovom
(obiteljska psihoterapija): poboljati odnos roditelj-dijete jer je esto puta prisutan
nesiguran odnos izmeu roditelja i djeteta.
- sistematska desenzitizacija je metoda izbora. Provodi se u tri koraka: 1.
Relaksacija pacijenta 2. Naini se hijerarhijska lista od 10-12 scena koje
provociraju fobiku anksioznost, od slabije prema jaoj. Pacijent postupno prolazi
listu zamiljajui zadane fobine situacije. 3. Ovladavanje situacijom - smatra se
da je pacijent spreman na realno iskustvo kada moe smireno zamisliti
najtjeskobniju scenu.
- modeliranje je imitacija s grupom vrnjaka koji se bez straha suoavaju s
zastraujuom scenom (igranje raznih uloga)
- terapija igrom za mlau djecu.
2. Farmakoterapija

Terapija anksioznih poremeaja (openito):

Lijeenje izlaganjem strahu bolesnik se uz strukturu i potporu kliniara suoava
sa strahom i ostaju u dodiru s onim ega se boje, sve dok se njihova anksioznost
postupno ne smanji procesom koji se naziva habituacija (navikavanje). U
agorafobiji, u drutvenoj fobiji... lijeenje izlaganjem pomae u vie od 90%
osoba koje ga dosljedno provode
Kognitivno-bihevioralno lijeenje ukljuuje uenje bolesnika da prepozna i nadzire
svoje iskrivljene misli i lana uvjerenja te da promijene svoje ponaanje u tom
smislu da ono bude prilagodljivije. (MSD prirunik)

*** ANKSIOZNI I PANINI POREMEAJI I DUHOVNOST

37

Mogu se javiti morbidni osjeaji straha od smrti i o onome nakon smrti, moe se
javiti gubitak smisla, stalno razmiljanje o prolim grijesima ili pogrenim
postupcima, ali i opsjednutost vjerskim mislima i djelima.
Prakticiranje vjerskih obiaja i vjerovanja (osjeaj krivnje, srama) moe
ljude dovesti do anksioznosti u odreenim okolnostima.
Duhovna pomo oboljelom je od velike vanosti. Molitve i meditacije,
oprost i odrjeenje dokazano su pomogli u lijeenju i odnosu prema Bogu.
Koncept milosti pomae u rjeavanju straha i anksioznosti. Vjerska zajednica
moe vratiti povjerenje u samoga sebe i samim time ukloniti tjeskobu. Pozitivna
pobonost dokazano vodi prema poboljanju zdravstvenog stanja.

5. OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEAJ (OKP, OCD)

OKP sadri prisilne misli i radnje, pri emu bolesnik shvaa njihovu iracionalnost,
ali im se ne moe oduprijeti.
Opsesije su prisilne, ponavljajue i nametajue misli, ali i osjeaji ili doivljaji.
Kompulzije su svjesna, ponavljajua ponaanja i radnje koje bolesnik doivljava
nametnutima (brojenje, ienje, pranje ruku, izbjegavanje neega, stalno
provjeravanje neega...). Nakon to uini prisilnu radnju bolesnik ne osjea
zadovoljstvo, ali je smireniji i anksioznost je manja. OKP moe se javiti i u sklopu
nekih drugih psihijatrijskih poremeaja (fobije, depresija, shizofrenija, poremeaji
kontrole impulsa, Touretteov sindrom, tikovi, epilepsija...).

Etiologija:
1.bioloka tumaenja: genetske, imunoloke, patoanatomske i
neurotransmitorske hipoteze
2.psiholoka objanjenja:
-mehanizam obrane jer strogi i autoritativni roditelji onemoguuju razvitak
osjeaja sposobnosti u djece. Djeca razvijaju kompleks manje vrijednosti, i koriste
se prisilnim fenomenima kako bi se osjeali sposobnima.
-smanjivanje anksioznosti: bolesnik s vremenom spozna kako odreene aktivnosti
ublauju anksioznost. Bolesnik razvija izbjegavajue strategije kojima kontrolira i
smanjuje tjeskobu (npr.prisilom ienja).
- pogrene procjene u smislu precjenjivanja mogunosti javljanja nepovoljnih
ishoda (ako neto moe biti loe, to e se i dogoditi). Oni preuveliavaju vlastitu
odgovornost za mogue tetne dogaaje (koncept pretjerane odgovornosti).
- meu simptomima su esto puta zabranjeni porivi ili fantazije. Osoba se sama
nesvjesno kanjava zato to posjeduje takve porive i fantazije. Osjeaj krivnje
igra najistaknutiju ulogu u prisilnoj neurozi, iako osoba obino nije svjesna toga.
(Muaevi: Psihijatrija)

Terapija: lijekovi i psihoterapija

OPSESIVNO-KOMPULZIVNA NEUROZA KOD DJECE (Muaevi:
Psihijatrija)
esto puta se odnosi na opsesiju (odnosno kompulziju) obreda ienja, prehrane,
uspavljivanja... Katkad se mogu otkriti i neke crte opsesivnih linosti:
hiperkontrola, tvrdoglavost, perfekcionizam, ponaanje star-malog,
psihomotorna inhibicija, ogranieno zanimanje za posebno podruje (elektricitet,
astronomija, arheologija, oruje itd.).

38

Terapija: u veini sluajeva ne primjenjuje se individualna psihoterapija i

farmakoterapija. Metoda izbora je analitika psihodrama (scensko-analitika
psihoterapija).

6. REAKCIJE NA TEKI STRES I POREMEAJI PRILAGODBE:

Ovi poremeaji uzrokovani su razliitim traumatskim iskustvima (stresorima).

1./AKUTNA REAKCIJA NA STRES (akutni stresni poremeaj) izazvana je

postojanjem iznimno stresnog ivotnog dogaaja (akutno krizno stanje).
Poremeaj zapoinje za vrijeme ili neposredno nakon zavretka stresnog ili
traumatskog dogaaja (najkasnije nakon nekoliko dana). Traje od nekoliko dana
do 4 tjedna (ako simptomi traju dulje moe se razviti PTSP). Simptomi:
poremeaj, panje i koncentracije, smetnje orijentacije, disocijativni fenomeni, pa
i poremeaji svijesti, strah, anksioznost, uznemirenost, napetost, smetnje
spavanje, none more, razdraljivost...
Etiologija:
1.bioloki model: neuroendokrinoloke i neurotransmitorske promjene
2.psiholoka objanjenja: stresni dogaaj reaktivira nerazrijeeni konflikt (koji je
do tada bio u stanju mirovanja).

2./POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEAJ (PTSP) pojavljuje se nakon

izlaganja ekstremnom traumatskom iskustvu (prijetnja tjelesnom integritetu
npr.ranjavanje, dogaaji koji ostavljaju duboke tragove u psihikom ivotu osobe,
dogaaji koji u gotovo svih sudionika izazivaju strah, osjeaj uasa i
bespomonosti). PTSP je odgoen ili produljen odgovor na stresni dogaaj. PTSP
je jedan od rijetkih psihijatrijskih poremeaja za koji se zna to ga uzrokuje
(proivljena trauma).
U ovih osoba traumatski dogaaj ostane zamrznut u sjeanju, mijenjajui im
percepciju, doivljaje, osjeaje i reakcije u svakodnevnom ivotu. Takva e osoba
uporno proivljavati traumatski dogaaj i pokuavati izbjei sve to je podsjea
na njega. PTSP se uobiajeno povezuje s ratom, iako je on i mirnodopski
poremeaj (otmice, zarobljavanje, muenje, fiziko i spolno zlostavljanje). Stari
nazivi su: veteranski sindrom, vijetnamski sindrom. Kod mukaraca je PTSP
najee povezan sa sudjelovanjem u ratu, a kod ena s traumama od fizikih
napada i silovanja. Meu amerikim vojnicima koji su se borili u vijetnamskom
ratu oko 30% njih je razvilo potpuni PTSP. U Hrvatskoj, meu veteranima
Domovinskog rata 16% je razvilo potpuni PTSP (Komar i Vukui, 1999.).

Simptomi se mogu javiti ubrzo nakon traume, ali je mogua i njihova pojava
nekoliko mjeseci, pa i godina, nakon traumatskog dogaaja. Simptomi se dijele u
3 skupine:
1. ponovno proivljavanje traumatskog iskustva (runi snovi, flashback-ive
slike, osjeaji uasa, straha, uznemirenosti, bespomonosti),
2. izbjegavanje svega to podsjea na traumatski dogaaj (izbjegava razgovor i
situacije koje podsjeaju na dogaaj)
3. simptomi pojaane pobuenosti (potekoe spavanja, oslabljena koncentracija,
smetnje panje, uznemirenost, tjeskoba, razdraljivost, agresivnost-osobito kada
je udruena s alkoholizmom, autoagresivnost, suicidalnost).
Ako su prisutni simptomi iz svih 3 skupina, to je potpuni (kompletni) PTSP, a ako
nisu, radi se o djelominom PTSP-u. Simptomi PTSP-a traju razliito dugo, a mogu
biti prisutni ak i 30 godina nakon traumatskog dogaaja.
39

Etiologija: multifaktorijalni koncept

1.bioloki imbenici: neurotransmitorski, patoanatomski...
2.psiholoki koncept:
- model interakcijskog djelovanja traumatskog stresora i osobina pojedinca. Kada
osoba nije kadra obraditi dogaaj u svoje ivotno iskustvo, odnosno kada se ne
moe nositi s posljedicama dogaaja, nastaje PTSP.
- shvaanje kako su znaajke osobe (traume u djetinjstvu, zrelost mehanizama
obrane) presudnije za razvitak poremeaja od osobina stresora. Kod osobe
nastaje sveope zatajenje prilagodbenih mogunosti.

Terapija:
1. farmakoterapija
2. psihoterapija

3./POREMEAJI PRILAGODBE nastaju zbog novonastalih trajnih neugodnih

okolnosti koje dovode do znaajnih promjena u ivotu (npr.gubitak posla). Za njih
je karakteristino stanje jake uznemirenosti koje ometa funkcioniranje (prije
svega socijalno).
Simptomi: anksioznost i depresivnost.

Hitna terapija kriznih stanja:

Temelji se na kratkoj psihodinamski orijentiranoj psihoterapiji, kojoj je cilj ublaiti
ili ukloniti nastale simptome, te vratiti osobi sposobnost adekvatnog
funkcioniranja, a ne rekonstrukcija linosti (to je cilj psihoanalize). Izbjegava se
izravna konfrontacija. Kljuni moment je ojaati ego osobe podizanjem
samopotovanja. Pacijent u kriznom stanju ima jak osjeaj insuficijentnosti (esto
povezan s osjeajem odbaenosti). Treba isticati pozitivne momente u ivotu
osobe u krizi, kada je uspijevala rijeiti neku situaciju ili je bar pokazivala realan
pristup problemu. Treba pacijentu pomoi da uvidi injenicu da i drugi ljudi pate
od istih patnji, pa i sam terapeut. Terapeut jest pacijentu autoritet, ali ne na nain
da je on savren, velik i snaan, a pacijent insuficijentan, malen i jadan.
- pomoi pacijentu u stjecanju intelektualnog razumijevanja krize.
- pomoi pacijentu u iskazivanju aktualnih osjeanja
- pomoi u istraivanju prijanjih uspjenih adaptacija u kriznim stanjima ili
ivotnim potekoama kada je uspio svladati strah i tjeskobu ili pak zajedno s
pacijentom traiti nove mogunosti prilagodbe.
- pomoi pacijentu u ponovnom otvaranju drutvenog svijeta, tako da se gubitak
vane osobe na neki nain zamijeni drugom osobom. S takvim savjetima treba
biti krajnje oprezan, ali ako pacijent sam spominje mogunost takvog rjeenja,
valja ga u tome podrati. U krizi je vano: a. spokojna sigurnost terapeuta, b.
Optimistiki stav terapeuta, c. Aktivno voenje ovjeka u krizi, d. Terapeut ne
izbjegava nametljivost i e. Otvorena empatija.

*** PSIHOLOKA TRAUMA I PTSP I DUHOVNOST

Psiholoka trauma i PTSP mogu snano negativno utjecati na vjeru u Boga. Vjera
se uruava. Gubi se smisao ivota ulazi se u egzistencijalnu krizu. Kod
traumatiziranih esto se javlja osjeaj krivnje te Boje nepravde.
Meutim, vjera ima pozitivno djelovanje u smislu svladavanja
egzistencijalnih dilema. Probuena duhovnost jaa osjeaj oprosta, to je ovdje
neophodno.
40

Duhovna skrb odnosi se ovdje na slijedee teme:

1. Dovoenje duhovne dimenzije u sredite tijeka misli.
2. Duhovno preoblikovanje u smislu postavljanja pacijenta u sredite. Promjenom
misaonog znaenja dolazi do promjene u odgovoru i ponaanju, to daje sasvim
novo vienje osoba na dogaaje.
3. Duhovna interpatija omoguuje razumijevanje psihikog poremeaja.
4. Priznavanje i definiranje vanosti osobe kao jedinstvene osobe sa svojim
nadanjima, snovima i oekivanjima.
5. Terapeutsko razumijevanje temelj je duhovne skrbi. Ako ne razumijemo kroz
to pacijent prolazi, ne moemo mu ni ponuditi svrsishodnu pomo!
6. Iako je duhovnost univerzalni fenomen ljudi, takoer je vrlo osoban i
jedinstven.
7. Duobrinitvo je mogue kada je osoba otvorena drugoj osobi na nain da e
prihvatiti i razumjeti pacijentova stajalita koja su u suprotnosti s njegovim.
8. Potrebno je znati prihvaati pacijentova duhovna iskustva, bez obzira to mogu
izgledati patoloka.
9. Najbolje je tretman pacijenta zasnivati na multidisciplinarnom radu, ukljuivi i
lanove obitelji i prijatelje.
10. Duobrinici trebaju imati duhovno, psihijatrijsko i psiholoko znanje
i edukaciju!
Duobriniki tretmani sastoje se od individualnog i skupnog rada.

7. DISOCIJATIVNI POREMEAJI (konverzivni poremeaji)

Disocijacija je poremeaj u integraciji svjesnosti, pamenja ili identiteta.
Obuhvaa nemogunost integriranja sebe i vlastite svijesti s traumatskom
situacijom. To je nesvjesni obrambeni mehanizam kojim se izdvajaju neki
mentalni i ponaajni procesi iz cjelokupnog psihikog ivota, neka se traumatska
iskustva ne integriraju u iskustvo i sjeanje, nego se pohranjuju izdvojeno. Stari
nazivi disocijativnog poremeaja su: histerija, histerina reakcija, histerina
neuroza, histerina psihoza.

Etiologija:
1.bioloki imbenici: strukturne promjene mozga, biokemijska neravnotea...
2.psiholoki koncept:
- potiskivanje neugodnih sadraja (zbog straha od smrti ili ozljeivanja)
- reakcija izbjegavanja (ove osobe su vrlo esto bile zlostavljane kao djeca: vie
od 80% ovih osoba doivjelo je tjelesno ili spolno zlostavljanje!)
- prekid procesa pamenja
Najznaajniji disocijativni poremeaji su:
1. Disocijativna amnezija je stanje u kojem se javlja nagla amnezija (obino nakon
stresnog dogaaja), a pri tome ne postoji organska podloga u smislu oteenja
mozga. Traje od nekoliko sati do nekoliko tjedana.
Etiologija: Smatra se vanim postojanje traumatskog dogaaja u djejoj dobi. Taj
stari dogaaj u kombinaciji s novim traumatskim iskustvima dovodi do amnezije.

41

2. Disocijativna fuga bolesnik neoekivano otputuje u druga mjesta te se ne

moe prisjetiti svog identiteta (ponekad preuzme novi identitet i zapone novi
ivot). Ta se fuga obino javlja nakon traumatskog dogaaja.
Etiologija: esto su ovi bolesnici doivjeli zlostavljanja u djetinjstvu.
3. Disocijativni stupor je stanje bez motorike aktivnosti koje se javlja nakon
nedavnog stresnog dogaaja. Obino sjedi ili lei ukoen, ne govori, ne prati
pogledom i potpuno je odvojen od okoline. To je nain da se iskljui iz
stvarnosti.
4. Stanje transa i opsjednutosti obiljeava nagli, privremeni gubitak vlastitog
identiteta. Rije je o gubitku svijesti o sebi i okolini. Ovdje se radi o potiskivanju i
izbjegavanju neprihvatljivih sadraja, osjeaja i konflikata. Slabo reagira na
vanjske podraaje. Osoba se ponaa kao da je pod utjecajem druge osobe, sile,
duha. Osoba doivljava da joj je to nametnuto izvana. Kad trans prestane, esto
puta nastupa amnezija za to razdoblje, ali i osjeaj straha, neugode i krivnje.
5. Viestruka linost (disocijativni poremeaj identiteta, podvojena linost) rije
je o barem 2 odvojena identiteta, koji ne znaju jedan za drugoga. Obino je
uzrokovana nekim traumatskim dogaajem, najee zlostavljanjem u djejoj
dobi.
Pojavljuju se kao nastojanje ega da se izdvoji i udalji od tekih traumatskih
dogaaja koji ga optereuju, a od kojih se ne uspijeva obraniti na drugi nain.
(Grgi)
6. Ganserov sindrom (pseudodemencija) je stanje u kojem se bolesnik ponaa kao
da je intelektualno trajno oteen. Obino se vidi u optuenika i zatvorenika. Nije
rije o svjesnom simuliranju bolesti, nego o nesvjesnom izbjegavanju neugodnih
dogaaja.
7. Konverzivni poremeaj (nekada se koristio naziv histerija) ukljuuje niz
simptoma koji navode na neku bolest, najee neuroloku, a medicinska obrada
iskljuuje takvu mogunost. Simptomi su najee motoriki (razne klijenuti
udova, oteano gutanje, konvulzije...), senzorni (poremeen osjet boli, smetnje
vida, parestezije-trnjenje po koi...) i visceralni (munina, povraanje...). Tako
moemo vidjeti bolesnika koji je zanijemio, ogluio, obnevidio ili koji ne
moe hodati zbog uzetosti nogu. U pozadini svega nalazimo psihiki konflikt.

DISOCIJATIVNI POREMEAJI - KONVERZIJA KOD DJECE (Muaevi:

Psihijatrija) histerija konverzije
Najee se izraava kao: histerine pareze (slabost udova), nesposobnost hoda,
lokalizirane kontrakture (npr.koljena ili aka), tortikolis, glavobolja bez poznatog
uzroka, trbune boli, crijevne smetnje, povraanje, disfagija, mutizam, gluhoa...
U tim smetnjama nema znakova organske bolesti! esto se moe ustanoviti
postojanje slabe linosti, vrlo sugestibilne, koja nastoji na sebe svratiti pozornost
odraslih i koje teko podnose pritiske stvarnosti. . Najee je u periodu do pete ili
este godine djeteta. Gotovo uvijek odnos majka-dijete uspostavlja se na
patoloki nain, a izazivaju ga majke koje su obino hiperprotetktivne ili
odbijajue. Majke takve djece esto su i same patile od uestalih smetnji koje su
stvarale klimu sklonu patogenim reakcijama. U kolskim zajednicama mogu se

42

zapaziti sluajevi, ak i prave epidemije, histerinih pojava, obino nakon

latencije od najmanje jednog dana.
Djeju histeriju valja shvatiti kao poremeaj identifikacije (obino su
pokuaj preruavanja genitalnog karaktera djetetove strukture linosti). Moe
ukazivati i na djeju depresiju.
Lijeenje je psihoterapijsko a katkad je korisna izolacija djeteta (koja moe
preoblikovati interpersonalne odnose). Cilj terapije je integracija alternirajueg
identiteta s pravim!

8. SOMATOFORMNI POREMEAJI
Svim somatoformnim poremeajima zajednika je prisutnost tjelesnih simptoma
koji nemaju organsku podlogu i koji su uzrokovani psihogenim imbenicima.
Osoba se uporno ali na tjelesne simptome i trai medicinsku obradu (koja se
pokae urednom). Somatizacija je nastojanje da se psiholoki distres prikae u
obliku tjelesnih simptoma.
1.Somatizacijski poremeaj bolesnik iznosi brojne tjelesne simptome koji se ne
mogu objasniti medicinskom obradom.
Etiologija:
1.bioloki imbenici: genetski
2.psiholoki imbenici:
- ove osobe su vrlo esto doivjele niz trauma u ranoj dobi.
- nerazrijeeni nesvjesni konflikti
- nauena uloga bolesnika, koja se objanjava potrebom da se drugi skrbe o
bolesniku (on je tada zatien)
- pogrena interpretacija tjelesnih senzacija kao simptom teke bolesti
2.Hipohondrijski poremeaj neosnovana zaokupljenost tjelesnim funkcijama i
strahom da se boluje od neke teke, ozbiljne bolesti.
Etiologija:
- psihoanalitiki koncept: hipohondrija se javlja u osoba s niskim
samopotovanjem. Osobe odabiru model tjelesne bolesti jer manje stigmatizira
nego duevna bolest.
3.Dizmorfofobija osoba je zaokupljena vlastitim izgledom ili zamiljenim
nedostatkom vlastitog tijela (postoje stereotipi o ljepoti).
4.Bolni poremeaj je stanje praeno kroninom, tvrdokornom, optereujuom boli,
koje se ne moe objasniti medicinskim poremeajem, a povezana je sa stresnim
dogaajem. Bol mora trajati najmanje 6 mjeseci da bi se postavila dijagnoza
bolnog poremeaja. Psihogena bol se povezuje sa zlostavljanjem u djetinjstvu.

9. OSTALI NEUROTSKI POREMEAJI

1.Neurastenija je sindrom kroninog umora (umor, slabost, iscrpljenost,
glavobolja, nesanica te tjelesni simptomi probavne smetnje, lupanje srca...).
Dugotrajni stres moe uzrokovati neurasteniju. Psiholoka tumaenja govore o
osjeaju manje vrijednosti, o niskom samopotovanju, o osjeaju odbacivanja, o
potisnutom bijesu, o neadekvatnom pranjenju spolne energije, itd.

43

2.Depersonalizacijski poremeaj oznauje depersonalizaciju (osjeaj

promijenjenosti vlastitog ja: vide dijelove svoga tijela promijenjenog oblika ili
veliine, ini im se kako su napustili svoje tijelo i kako ga promatraju sa strane),
odnosno derealizaciju (osjeaj promijenjenosti okoline).

BIHEVIORALNI SINDROMI VEZANI UZ FIZIOLOKE

POREMEAJE I FIZIKE IMBENIKE F50-F59
1. POREMEAJI HRANJENJA
1./ANOREXIA NERVOSA namjeran gubitak tjelesne teine, mravljenje,
smanjeni unos hrane, strah od dobivanja na teini, poremeaj slike vlastitog tijela
(neprihvaanje slike svoga tijela, nezadovoljstvo izgledom, pretjerano vjebaju),
44

neprilagoen odnos s vrnjacima, ele udovoljiti drutvenim normama (izgled,

vitkost), neprihvaanje odrastanja.
Anoreksija je vrlo teka bolest samonametanja vrlo stroge dijete koja vodi u
krajnji gubitak teine. Tjelesna teina je manje od 85% oekivane tjelesne teine.
Najee su pogoene djevojke izmeu 14-23 godine. To je oblik neishranjenosti i
drugih pridruenih simptoma koji katkad mogu uzrokovati teka oteenja
organizma, pa i smrt. Mnoge od tih bolesnica obino moraju biti hospitalizirane.
Umre 9% pacijentica (Dulcan i Martini, 1999.). Biljei se uska veza izmeu
anoreksije i depresije.
Etiologija:
- Psihoanalitiki, esto se navodi da je uzimanje hrane kod tih osoba vezano uz
seksualne preokupacije, odnosno da su takve osobe od poetka svojeg ivota
imale vrlo siromanu i nestabilnu libidnu podrku. Bili su primorani da u sebi nau
tu podrku, ali suvie rano. To je u njih izazvalo raniji razvoj ega i selfa na raun
libida. Anorektina osoba ne moe niti zamisliti erotsko-seksualne probleme kao
angaman, odnosno svjesni izbor. (Muaevi: Psihijatrija)
- pretjerana kontrola emocija. Uspostava kontrole nad svojim tijelom gladovanjem
ima za cilj preuzimanje vlasti nad sobom u odnosu prema majci koja eli
kontrolirati svoju ker. (Boban)
Terapija:
1. spaavanje ivota, te ponovno uspostavljanje bolesnikove prehrane. Vana je
motivacija bolesnika.
2. sprijeiti povrat ili kroninost te vrlo teke bolesti
3. pomoi bolesniku da ivi zdrav emocionalni i drutveni ivot bez psihijatrijskih
simptoma: sumnja u sebe, depresija, identifikacijske potekoe suportivna
psihoterapija, scensko-analitika psihoterapija (psihodrama), obiteljska terapija...
Dobri rezultati postiu se i grupnom terapijom. Lijeenje traje dugo, najmanje 2-3
godine.
Vano je da se pacijentici kae kako se njezino mravljenje shvaa samo kao
simptom, tj.znak da postoji neki drugi problem u njoj ili u obitelji i ponuditi joj
zajedniki rad na prepoznavanju i rjeavanju tog problema. Stoga se u terapiji
nastoji to manje govoriti o jedenju, dijetama i teini da bi se sva panja posvetila
pacijentiinom osjeajnom ivotu (Vidovi, 1998.)
4. Farmakoterapija

2./BULIMIA NERVOSA napadaji pretjeranog jedenja (unos velike koliine

hrane s gubitkom kontrole), a potom namjerno izazivanje povraanja ili upotreba
sredstava za pranjenje crijeva, ili diuretika; pretjerana zaokupljenost tjelesnom
teinom, neprihvaanje odrastanja.
Zabiljeeno je da 80-90% pacijentica pribjegava povraanju, koje nakon
odreenog vremena mogu izazvati automatski, bez upotrebe prsta i slino
(Dulcan i Martini, 1999.)
esto bolesnici s bulimijom imaju i depresiju, a u obitelji bolesnika esto ima
pretilih osoba i osoba s depresijom.
Etiologija:
- esto se nalazi obiteljski slom i nasilje. Majke buliminih pacijentica opisuju se
kao nemarne i odbacujue, za razliku od kontrolirajuih majki anoreksinih
pacijentica (Kaplan, Sadock i Grebb, 1994.).
- Pokuavaju se svidjeti okolini, slijedei oekivanja drugih, a ne prepoznavajui
vlastite potrebe.
- Samopotovanje im je nisko.
45

- gubitak kontrole impulsa i emocionalna labilnost

Terapija:
- Individualna psihoterapija kognitivno-bihevioralno lijeenje. Jaanje ega i
podizanje samopotovanja.
- Obiteljska terapija
- Farmakoterapija

3./PRETJERANO JEDENJE uvijek upuuje na nisko samopotovanje.

4./PIKA je jedenje nejestivih tvari, a nalazi se u duevnih bolesnika (psihoze,
intelektualne tekoe...) te kod djece (takvu djecu roditelji ee zanemaruju ili ih
pak slabo nadziru).

2. POREMEAJ ELIMINACIJE (kod djece!)

1./ENUREZA (nekontrolirano mokrenje) najee je nevoljno, ali moe biti i
namjerno. Najee je nou. Dijete kao da hoe rei: Ja hou da me opet volite
kao novoroene. (Nikoli, Lonar)
2./ENKOPREZA (nemogunost kontrole pranjenja crijeva) - najee je
nevoljno, ali moe biti i namjerno.
Etiologija:
1.organski razlozi (upale, tumori, eerna bolest...)
2.psiholoki razlozi: stresne situacije, ponienje, zlostavljanje, socijalna izolacija,
anksioznost, strah, ljutnja, inhibirana agresivnost, strogi roditeljski odgoj i
kanjavanje.
Terapija:
- psihoterapija igrom
- analitika psihodrama za djecu iznad 6 godina
- za mlau djecu korisne su nagrade, npr.ploice sa zvjezdicom koje se lijepe za
svaku suhu no.
- poduiti roditelje da ne kanjavaju dijete jer to pogorava stanje.
- rijeiti konflikt roditelj dijete.

3. NEORGANSKI POREMEAJI SPAVANJA

1.Kvantitativni poremeaji nagona za spavanjem:
NEORGANSKA NESANICA (insomnia) pojavljuje se kao potekoa usnivanja (dulje
od 45 min) i/ili nedovoljno spavanje (krae od 6 sati).
NEORGANSKA HIPERSOMNIA je pretjerana pospanost (spavaju dulje od 10 sati i
bude se s osjeajem umora).
2.Kvalitativni poremeaji nagona za spavanjem: hodanje u spavanju, noni strah,
none more, nono mokrenje (enureza).

POREMEAJI SPAVANJA KOD DJECE: noni strahovi, none more, razni

fenomeni i vizije u polusnu, mjesearenje, GUBITAK RITMA SPAVANJA...

4. SPOLNE DISFUNKCIJE
- Nedostatak ili gubitak spolne elje
46

- Seksualna averzija (izbjegavanje spolnog kontakta) uzrok moe biti

traumatsko spolno iskustvo.
- Poremeaji spolnog uzbuenja (spolnog odgovora) uzrok moe biti
anksioznost, strah, depresivnost, strah od impotencije (kod mukaraca), strah od
gubitka kontrole (kod ena)...
- Pojaani spolni nagon

5. POREMEAJI PONAANJA U VEZI S BABINJAMA

Babinje je razdoblje od prvih 6 tjedana nakon poroaja. U nekim istraivanjima
navodi se i do 85% rodilja koje nakon poroaja pokazuje razliite psihike tegobe
(Nonacs i Cohen, 2000.). Kod nekih rodilja su psihiki poremeaji postojali i ranije,
a nakon poroda je dolo do njihova pogoranja.
1.Poslijeporoajna tuga javlja se vrlo esto (30-85% svih rodilja) plaljivost,
snieno raspoloenje, emocionalna labilnost. Ovo stanje traje 4-5 dana i najee
spontano prolazi.
2.Poslijeporoajna depresija (10-15% rodilja) zabrinutost, potitenost,
bezvoljnost, nezainteresiranost ili uznemirenost, neke rodilje ne mogu prihvatiti
sliku o vlastitom tijelu, partnerski problemi...
3.Poslijeporoajna psihoza (0,1% rodilja) sumanute misli se javljaju, paranoidne
ideje, moe se javiti i suicidalnost te agresivnost prema djetetu.

6. ZLOUPORABA TVARI KOJE NE IZAZIVAJU OVISNOST

- najee se radi o lijekovima: antidepresivi, antitusici, ekspektoransi, antacidi,
laksativi, analgetici, antireumatici, vitamini...

7. PSIHOLOKI IMBENICI U VEZI S NEKIM DRUGIM

BOLESTIMA (psihosomatske bolesti)- (Muaevi: Psihijatrija)
Danas se smatra kako nema organskog sustava u kojem se ne pojavljuje neka
psihosomatska bolest.
Najee su to:
1. kone bolesti: psorijaza, akne, neurodermitis, urtikarija, angioneurotski edem
2. bolesti probavnog sustava: ulkusna bolest, Crohnova bolest (kronina upala
debelog crijeva), ulcerozni kolitis (kronina upala tankog crijeva), opstipacija.
(parasimpatikus!)
3. bolesti dinog sustava: bronhalna astma (parasimpatikus!). Uzroci astme su
mnogostruki: psihogeni, infektivni i alergiki. Kod psihogenih uzroka kod astme
radi se o posljedici svjesnog ili nesvjesnog odbacivanja djece od strane majke.
Slian osjeaj odbacivanja u kasnijoj dobi ponavlja se kao odbacivanje od okoline.
Bolesnika ima osjeaj da je emocionalno odbaen od kljunog lana obitelji. U
astmatinom napadu veliku ulogu igraju emocionalni problemi vezani uz strah i
osjeaj naputenosti.
4. bolesti srca i krvnih ila: koronarna bolest, infarkt srca, visoki krvni tlak,
aritmija. Ovdje dolazi do neuroendokrinog podraaja (simpatikus!). Koronarna
bolest je najee posljedica kombinacije psihogenih inilaca i koronarne
skleroze, pri emu se obino udruuje vie faktora rizika (hipertenzija, puenje,
debljina...). Danas je openito prihvaena teorija koronarne linosti: velika
ambicioznost, veliki radni kapacitet, agresivnost, postavlja pretjerane radne
47

zahtjeve sebi i drugima, nema relaksacije i ima osjeaj stalne unutranje

napetosti. Istraivanja su pokazala da 80% oboljelih od koronarne bolesti ima
navedene znaajke. U nastanku arterijske hipertenzije glavnu ulogu igra
potisnuta agresija. Ako je ugroenost dugotrajna, moe doi do fiksirane
arterijske hipertenzije. Takve osobe obino nemaju sposobnost verbalizacije svoje
agresije. U terapiji art.hipertenzije, osim lijekova potreban je i psihoterapijski
pristup.
5. endokrinoloke bolesti: eerna bolest, hipoglikemija, pojaana funkcija
titnjae
6. reumatske bolesti: reumatoidni artritis, kronina bol u kriima
7. ginekoloke bolesti: bolne menstruacije, spontani pobaaji
8. ostale bolesti: debljina, migrenozne glavobolje, alergijske reakcije.
9. kod zloudnih bolesti takoer se sve vie upuuje na mogui psihosomatski
nastanak pojedinih tumora.
Psihosomatski poremeaji mogu se definirati i kao tjelesne bolesti u ijem je
nastanku bitnu ulogu odigrao psihogeni faktor. Psihosomatske poremeaje
moemo podijeliti u 2 glavne skupine:
1.skupinu kod koje dolazi do podraaja simpatikusa, koji uvjetuje agresivnosti i
kronini osjeaj neprijateljstva. (reakcija napada borbe, agresivna obrana
organizma). Posljedica takve agresivnosti su bolesti: migrena, arterijska
hipertonija, kardiovaskularne smetnje, dijabetes melitus i reumatoidni poliartritis.
2. skupinu kod koje dolazi do podraaja parasimpatikusa, koji obiljeava
pasivnost, povlaenje i osjeaj manje vrijednosti. (reakcija bijega od opasnosti). U
ovu skupinu poremeaja spadaju ir na elucu i dvanaestercu, opstipacija,
kronini ulcerozni kolitis, bronhijalna astma i dugotrajni umor
Psihosomatski poremeaj je posljedica blokade simpatikusa ili parasimpatikusa u
tijeku reakcije na podraaj neuroendokrinog sustava.
Adler smatra da e se psihosomatski poremeaj lokalizirati u tzv.manje vrijednom
organu, to je posljedica naslijea ili preboljele bolesti u ranom djetinjstvu. Radi
se uvijek o kompenzaciji nekog drugog organa ili cjelokupnog organizma.
U pojavi psihosomatskih oboljenja vanu ulogu igra aleksitimija (nesposobnost
izraavanja unutranjeg doivljaja).
Postoje i teorije stresa. Bolest nastaje zbog dugotrajnog izlaganja djelovanju
psihikog, odnosno emocionalnog stresora. U nainu reagiranja na stres vanu
ulogu igra i naslijee.
Psihosomatske bolesti mogu biti i posljedica kronine anksioznosti. Kod svih tih
osoba prisutna je i AUTOAGRESIVNOST.
Postoje bitne razlike izmeu neurotskog reagiranja (konverzivna neuroza,
hipohondrija, neurastenija) i psihosomatskog reagiranja. Kod neurotskog
reagiranja radi se o rezultatu potiskivanja i pomaka emocionalnog konflikta u
nesvjesno. Obino je rije o voljno inerviranim organima. Kod psihosomatskog
poremeaja dolazi do usmjeravanja emocionalne energije u vegetativni sustav i
konano do tjelesnog oteenja pojedinog organa. Radi se o inervaciji koja je
izvan voljne funkcije. Neurotik i njegova okolina u mnogo sluajeva znaju da je
48

simptom u stvari poremeaj unutranjeg emocionalnog ivota pojedinca, dok kod

psihosomatskog poremeaja bolesnik i okolina duboko vjeruju da je bolest
posljedica vanjskih faktora.
Postoji i odreena povezanost izmeu psihikih bolesti i psihosomatskih bolesti.
Ponekad se dogaa da se, kad psihosomatski poremeaj oslabi, javljaju psihiki
simptomi. Pri nestanku tjelesnih simptoma javljaju se psihiki simptomi. Tako se
npr.bronhijalna astma i kronini kolitis mogu izmjenjivati sa stanjima depresije.
Hipertireoza se moe izmjenjivati sa stanjima manije, opstipacija s paranoidnim
reagiranjem itd. Nerijetko se obje bolesti mogu javljati zajedno.

PSIHOSOMATSKI POREMEAJI - F 54
Filipi Igor, Jakovljevi Miro:
Psihiki poremeaji u somatskoj medicini i tjelesne bolesti u
duevnih bolesnika, Medicinska naklada, Zagreb, 2012:
Filipi Igor: Komorbiditet kronine tjelesne bolesti i psihiki
poremeaji depresija:
Istraivanja provedena u svijetu posljednjih godina ukazuju da su razni tipovi
psihikih poremeaja znaajno ei u kroninih tjelesnih bolesnika u odnosu na
opu populaciju, a takoer su kronine tjelesne bolesti znaajno ee u
populaciji duevnih bolesnika (najee uz depresiju). U velikom broju kroninih
tjelesnih bolesnika depresija nije prepoznata. Depresija se esto javlja uz:
- plune bolesti (astma, kronina opstruktivna bolest plua), 25-35%
- preboljeli infarkt miokarda, 45-50%
- u oboljelih od karcinoma, 48%
- u bolestima uz koje se javlja bol, i do 80%
- u oboljelih od dijabetesa, 35%
- u neurolokih bolesnika 40%, kod Parkinsonove bolesti 45%, kod multiple
skleroze, epilepsije...

Sanja Popovi-Grle: Astma, KOPB i karcinomi plua u psihikih

bolesnika:
Brojna istraivanja dokazuju povezanost izmeu astme i mentalnih poremeaja,
kao i vioj prevalenciji psihijatrijskih poremeaja u bolesnika s astmom nego u
opoj populaciji (depresija, anksiozni poremeaj i PTSP). Nije meutim poznato da
li bolesnici s astmom imaju povean rizik za razvoj psihijatrijskih poremeaja ili
razliiti psihijatrijski poremeaji poveavaju rizik za nastanak astme.

Marinko D, Bili V, Milii D: Psiholoko-psihijatrijski faktori kod

oboljelih od koronarne bolesti:
Kardiovaskularne bolesti su primjer somatskih poremeaja na koje psiholoki
faktori imaju znaajan utjecaj (osobito depresija i anksioznost). Negativni
psiholoki stres moe biti znaajan okida kod nastanka akutnih kardiolokih
bolesti (ishemija miokarda, akutni koronarni sindrom, srane aritmije i iznenadna
smrt zbog koronarnog incidenta).
49

Tip linosti A (brzi, hostilnost, ljutnja, nestrpljivost i nesigurnost u izazovnim i

stresnim situacijama) esto dovodi do poveanja krvnog tlaka i frekvencije srca,
pa poveava rizik koronarne bolesti i prediktor je iznenadne koronarne smrti.
Tip linosti D distres (zabrinutost bez specifinog razloga, pesimistini ivotni
stav, uz esta stanja depresije i tekoe iskustva pozitivnih osjeaja) takoer se u
novije vrijeme spominje u kontekstu rizinih faktora za nastanak
kardiovaskularnih bolesti.

Marijana Bra: Multidisciplinarni pristup u lijeenju bolesnika s

kroninom boli i u palijativnoj medicini:
U suvremenoj se medicini sve vie naglaava meupovezanost tjelesnog,
duevnog, socijalnog i duhovnog u zdravlju i bolesti, te koncept medicine
usmjerene prema osobi. U klinikoj praksi postoji znaajna meupovezanost boli
i psihikih smetnji, pa je bol mogu simptom u gotovo svim psihijatrijskim
poremeajima, a velik broj bolesnika s kroninom boli ima i neku od pridruenih
psihijatrijskih dijagnoza (depresija, anksioznost, PTSP). Otprilike polovina
bolesnika u palijativnoj medicini ima neku od onkolokih bolesti, znaajan je broj
bolesnika s demencijom, modanim udarom te terminalnim stadijima bolesti
(najee jetre ili srca).

Silvio Bai: Epilepsija i psihiki poremeaji nove dijagnostike

i terapijske metode:
Najee psihijatrijske bolesti u pacijenata s epilepsijom su: depresija, neuroze
(osobito tjeskoba i fobije), psihoze, poremeaji osobnosti te problemi s
ponaanjem.

Zdravka Poljakovi: Psihijatrijski poremeaji kod bolesnika s

modanim udarom:
Jedan od najeih psihijatrijskih poremeaja nakon bilo kojeg oblika modanog
udara jest upravo depresija. Depresija se javlja gotovo u 30% bolesnika nakon
preboljenog modanog udara. Meutim, vie ispitivanja je pokazalo da je kod
gotovo 30% bolesnika koji su doivjeli modani udar depresija postojala i ranije.
Takva su saznanja dovela do spoznaje da je depresija mogui rizini imbenik u
razvoju modanog udara. Dodatno se pokazalo da bolesnici s depresijom koji
razviju modani udar imaju i loiju prognozu to se tie oporavka od modanog
udara. Smrtnost je bila utoliko vea to su simptomi depresije bili izraeniji. U
novije je vrijeme predloena i genetska teorija, koja govori o postojanju
identinog gena odgovornog za razvoj i depresije i modanog udara.

Dunja Degmei: Psihogastroenterologija:

Opisani su brojni psihijatrijski simptomi koji se javljaju u funkcionalnim
gastrointestinalnim poremeajima kao npr:
Sindrom iritabilnog crijeva (proljev, zatvor...), kod kojeg se psihijatrijski
poremeaji javljaju u 36-59%.
Poremeaj motiliteta jednjaka i bol u prsima koja nije kardijalne etiologije. Prema
podacima iz literature, 84% bolesnika s poremeenom kontrakcijom jednjaka je
imalo psihijatrijsku dijagnozu u usporedbi s 31% u kontrolnoj skupini.
Dispepsija je simptom koji se moe pojaviti u irokom spektru gastrointestinalnih
poremeaja (peptiki ulkus, GERB, bolesti unog trakta, bolesti guterae i
mezenterija). Studije opisuju da bolesnici s funkcionalnom dispepsijom ee

50

imaju simptome somatizacije, depresije te vei sveukupni postotak

psihopatolokih fenomena.
Bolesnici s kroninom funkcionalnom abdominalnom boli (esta kod bolesnika sa
sindromom iritabilnog crijeva i funkcionalnom dispepsijom) u znaajno veem
broju sluajeva imaju psihijatrijski poremeaj, posebice depresiju i anksiozne
poremeaje. Ovi bolesnici su takoer znaajno ee proivjeli tjelesno ili
seksualno zlostavljanje u djetinjstvu ili odrasloj dobi.
Upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis) i psihijatrijske smetnje
takoer su esto u komorbiditetu (osobito depresivnost i anksioznost).
Postoje i genetski imbenici kod bolesnika s gastrointestinalnim poremeajima, ali
tek u interakciji s okolinskim imbenicima.

Branka Aukst-Margeti: Psihoonkologija:

Studije pokazuju i do 47% psiholokog morbiditeta u oboljelih od karcinoma, a
najee se radi o depresiji, anksioznosti, o potekoama u interpersonalnim
odnosima... U oboljelih od tjelesnih bolesti, pa tako i u onkolokih bolesnika,
depresija nepovoljno utjee na tijek bolesti i utjee na poveanje mortaliteta.
Povezanost depresije i tjelesnih bolesti je dvosmjerna tj.depresija moe pogorati
tjelesnu bolest, ali i tjelesna bolest moe dovesti do depresije. Takoer, kod
bolesnika se i bol pojaava kao posljedica depresije. Oboljeli od karcinoma plua
i karcinoma guterae pokazuju najvie stope depresije. Kod karcinoma guterae
depresija je est prethodnik pojave simptoma bolesti. Depresija i karcinogeneza
bi mogle biti povezane preko interakcije imunog sustava i endokrinog sustava
(hipotalamo-pituitarno-adrenalne osi). Imuni i endokrini sustav su u interakciji
preko citokina (regulatora imunog odgovora i prijenosnika meustaninih
signala). U pacijenata koji pate od depresije naena je leukocitoza, povien
odnos CD4/CD8 T-limfocita, povien IL-6 i smanjenje broja stanica priroenih
ubojica (natural killer-NK) koje smatramo odgovornima za unitavanje malignih
stanica. Psihoneuroimunoloka istraivanja pokazala su smanjenje broja NK
stanica i njihove aktivnosti u ena s karcinomom dojke koje su bile depresivne,
kao i znaajno vei broj metastatskih vorova nakon 3 mjeseca u depresivnih
bolesnica. Veina karcinogena ini se da djeluje oteujui DNK, te je mehanizam
reparacije oteene DNK izrazito bitan. Stres i depresija utjeu na ove
mehanizme. I stres i depresija uveavaju nepovoljno djelovanje starenja na
imune funkcije. Produkti pinealne lijezde imaju imunoprotektivno djelovanje i
smanjeni su kod pacijenata s karcinomom. Kako negativne emocije nepovoljno
utjeu na nastanak karcinoma, tako i pozitivne mogu pozitivno utjecati na njegov
tijek, no one su znatno manje istraivane (Aukst-Margeti B, Jakovljevi M,
Margeti B, Bian M, Samija M. Religiosity, depression and pain in patients with
breast cancer. Gen Hosp Psychiatry. 2005;27(4):250-5.) Konzultacija sa
sveenicima ili grupe duhovne pomoi takoer u nekih pacijenata mogu biti od
pomoi (Aukst-Margeti B, Jakovljevi M, Margeti B. Depression, cancer and
religiosity. Psychiatr Danub 2002;14:9-18).

Maja ivkovi, Alma Mihaljevi-Pele, Marina agud, Suzana

Vlatkovi: Osnove psihodermatologije: psihijatrijska i
dermatoloka komorbiditetna stanja:
Psihodermatologija predstavlja interakciju izmeu sredinjeg ivanog sustava i
koe. Mozak i koa imaju zajedniko ektodermalno podrijetlo i pod utjecajem su
zajednikih neuromodulatora, peptida i biokemijskih sustava u unutarnjem
prijenosu informacija. Povezanost ovih dviju disciplina predstavlja kompleksnu
interakciju izmeu neuroendokrinog i imunolokog sustava koji je opisan pod
nazivom neuro-imuno-kutani sustav (NICS). Kod nekoliko upalnih konih bolesti i
51

psihijatrijskih poremeaja uspjelo se dokazati da je NICS destabiliziran.

Psihodermatologija zapravo ima dugu povijest, od najranijih biblijskih tekstova u
Knjizi stvaranja, do Hipokrata i brojnih drugih koji su opazili povezanost konih
promjena i emocija. Unato tome, tek se od sredine XX stoljea moe govoriti o
psihodermatologiji kao znanstvenoj disciplini! Danas se suvremena
psihodermatologija dijeli u 3 kategorije:
1. psihofizioloki (psihosomatski) poremeaji koji su potaknuti razliitim
emocionalnim stanjima (npr.stresom), ali nisu izravno kombinirani s mentalnim
poremeajima. Tu spadaju: psorijaza, ekcem, atopijski dermatitis, rozaceja, akne,
hiperhidroza, seboroini dermatitis, pruritus, infekcija herpes simplex virusom i
urtikarija. Kona bolest nije primarno uzrokovana stresom, ali je stresor moe
potaknuti ili pogorati. Npr. kod psorijaze: brojni uobiajeni stresori mogu
prethoditi poetku ili egzacerbaciji psorijaze. Stres je bio prisutan u 44%
bolesnika prije oitovanja bolesti, dok se u fazama egzacerbacije nalazio kod ak
80% oboljelih od psorijaze.
2. primarni psihijatrijski poremeaji odgovorni su za kone promjene inducirane
od strane samog bolesnika i kod njih primarno postoji problem psiholoke naravi
(npr. neurotske ekskorijacije, psihogeni pruritus, . trihotilomanija-upanje kose...).
3. sekundarni psihijatrijski poremeaji karakterizirani su znaajnim psiholokim
problemima koji mogu imati negativan utjecaj na samopotovanje i sliku vlastitog
tijela, a uzrokovani su konim promjenama (ihtioza, teke akne, vitiligo,
generalizirana psorijaza, kronini ekcemi, neurofibromi, alopecija areata...) i
mogu voditi u stanja straha, depresije ili suicidalnih razmiljanja.
Ne smije se zanemariti ni utjecaj kortikosteroida koji se esto koriste u
dermatologiji i mogu biti povezani s pojavom psihikih simptoma, poput
kognitivnog oteenja, poremeenog raspoloenja, delirija ili psihoze.
Suvremene spoznaje koje su uspjele povezati psihijatriju i dermatologiju
omoguile su danas bolje razumijevanje, dijagnosticiranje i lijeenje
psihodermatolokih poremeaja.

POREMEAJI LINOSTI F60-F69

(psihopatije i granina stanja borderline)
Uestalost svih poremeaja linosti u opoj populaciji prelazi 15%!

I. SPECIFINI POREMEAJI LINOSTI obuhvaaju stanja s

dominirajuom crtom linosti koja je izmeu zdravlja i psihike bolesti.
Poremeaji linosti ne mogu se povezati s organskim oteenjima SS-a ni s
psihijatrijskim bolestima, pa se za njih ne rabi pojam bolesnik. Ovi su poremeaji
tvrdokorna i neprilagoena ponaanja, suprotstavljena emocionalnim, socijalnim,
profesionalnim i svim drugim odnosima. Osoba s poremeajem linosti ima znatni
osobni distres (ona pati), ali izvor vidi izvan sebe. Zbog toga rijetko trai pomo, a
ee to ini okolina koja zbog njezina ponaanja moe doivljavati veu patnju
od osobe s tim poremeajem. esto se kae za te osobe s poremeajem linosti
da su naporne i teke za svoju sredinu toliko da je izbjegavaju.

Etiologija:
1.bioloka tumaenja: nasljedni, metaboliki, neurotransmitorski imbenici
2.psiholoka tumaenja: prenaglaenost otpora i rigidnih mehanizma obrane:
- disocijacija (negiranje stvarnosti)
52

- pasivna agresija autodestruktivna

- projekcija (pripisivanje vlastitih neprijateljskih osjeaja drugima)
- rascjep nastaje kada se ljude dijeli na dobre i loe (crno-bijelo), pa se neke
idealizira a druge se podcjenjuje i poniava.
- acting out je nagla aktivnost (obino motorika) koja odudara od stvarnosti, a
pri tome osoba nije kadra shvatiti to ini (moe biti autoagresivno ili
heteroagresivno usmjerena).

Ekscentrini poremeaj linosti (skupina A -klaster A)

obuhvaaju paranoidne, shizoidne i shizotipne poremeaje linosti. Takve osobe
najee djeluju udno i neobino.
1. PARANOIDNI POREMEAJ LINOSTI stalna anksioznost, pretjeran oprez u
razliitim situacijama i njihovo izbjegavanje, osjetljivost na nepravdu,
neopratanje, nezaboravljanje uvreda, sumnjiavost, nepovjerljivost, borbeno
zastupanje svojih prava, tumaenje neutralnih ili ak prijateljskih postupaka kao
neprijateljskih... Oni pretpostavljaju da e ih netko povrijediti, iskoristiti, nauditi
im na bilo koji nain. Pronalaze skrivena znaenja, stalno nekomu neto
zamjeraju, pamte kada im je netko neto rekao ili uinio (zlopamtila), pa se ele
osvetiti, ljubomorni su bez razloga itd. projekcija.
Etiologija:
- projekcija kao mehanizam obrane. Osoba ne priznaje vlastite osjeaje kao svoje
i pripisuje ih drugima. Obino je rije o neprijateljskim osjeajima i konfliktima.
- vanu ulogu ima nisko samopotovanje, osjeaj manje vrijednosti, podreenost,
sram... To sve moe biti posljedica roditeljskog odbacivanja, neprihvaanja od
okoline...
- ove osobe vide svijet u dimenzijama sramote i ponienja, a pogreke i tekoe
pripisuju drugi, a ti drugi su zbog toga opasni i treba ih izbjegavati. Tri su osnovna
vjerovanja ovih osoba: 1.ljudi su zlonamjerni, 2.ljudi e me napasti im budu u
prilici, 3.bit u u redu samo ako sam oprezan.
2. SHIZOIDNI POREMEAJ LINOSTI glavna obiljeja su introvertiranost i
distanciranost od drutva povlaenje (povuenost, suzdranost, utljivost,
emocionalno hladne i udaljene, rezervirane u kontaktima, nezainteresirane za
okolna zbivanja, zaokupljene vlastitim mislima, sanjarenjem, ive u svom
izoliranom svijetu, imaju povrne drutvene kontakte ili izaberu osobu s kojom su
bliskiji dok druge zanemaruju). U ak 30-40% ovakvih osoba javlja se shizofrenija.
Etiologija: esto se navodi da je odbacivanje ili zlostavljanje od strane roditelja
bitno za pojavu ovog poremeaja (dijete nije u mogunosti izraziti ili primiti
ljubav)
3. SHIZOTOPNI POREMEAJ LINOSTI udaci, osebenjaci, ekscentrici (udnog
dranja, ponaanja, miljenja i govora, obino upadno odjeveni, nemaju prijatelje,
povlae se iz drutva, esto pate od pseudofilozofije, praznovjerja, imaju
magijsko miljenje, djeje fantazije i strahovi. U nekih se osoba razvije
shizofrenija, a neke poine samoubojstvo.
Etiologija: pretjerana briga, rigidni odgoj, zanemarivanje i zlostavljanje u
djetinjstvu.

Dramatini poremeaj linosti (skupina B -klaster B) jesu

disocijalni (antisocijalni), granini (borderline), narcistiki i histrionski poremeaji
linosti. Takve osobe su esto dramatine, preemotivne i razdraljive.

53

1. DISOCIJALNI POREMEAJ LINOSTI (antisocijalni, psihopatski, sociopatski)

zanemarivanje i nepotivanje prava drugih ljudi (esto ine kriminalne radnje),
zadovoljenje vlastitih potreba sada i ovdje, nebriga o osjeajima drugih,
neodgovornost, impulzivnost, esto su nepoteni, prevaranti, prebacuju krivnju za
druge, razdraljivost, bijes, esti ispadi, la, agresivnost, nema grinje savjesti.
Etiologija: zlostavljanje i zanemarivanje u djetinjstvu esti su predisponirajui
imbenici za nastanak ovog poremeaja.
2. GRANINI POREMEAJ LINOSTI (borderline) emocionalno nestabilna linost,
obuhvaa nestabilno raspoloenje, nepredvidivo ponaanje, impulzivnost, brze
promjene raspoloenja, osjeaj praznine, nestabilnost emocionalnih veza, esti
suicidalni pokuaji. Danas se taj poremeaj sve ee pridruuje spektru
bipolarnih poremeaja. este su depresivne epizode. Prognoza je nepovoljna jer
se ove osobe jednostavno ne mijenjaju (Kellerman navodi kako je granini
bolesnik nona mora terapeuta)
Etiologija:
1.bioloke hipoteze: genetski, metaboliki i neurotransmitorski imbenici
2.psiholoke hipoteze:
- traumatina iskustva iz djetinjstva, osobito spolno zlostavljanje (u osoba s tim
poremeajem dvostruko je ea pojava zlostavljanja u djejoj dobi nego to je to
u drugih psihijatrijskih bolesnika).
- odbacivanje djece, partnerski problemi roditelja i njihova psiholoka odstupanja
takoer se povezuju s kasnijim razvijanjem graninog poremeaja linosti.
- mehanizmi obrane slabog ega u graninoj strukturi linosti jesu projekcija,
projektivna identifikacija i rascjep te acting out.
- crno-bijeli pogled na sebe i druge (crno-bijela emocionalna stanja) brza
izmjena raspoloenja osobe se brzo odueve i brzo razoaraju u emocionalnim
odnosima.
- pred pojedinca se postavljaju veliki zahtjevi, gubi se osjeaj sigurnosti
- osobe s tim poremeajem pokazuju strah od ostavljanja i odbacivanja
3. NARCISTIKI POREMEAJ LINOSTI pretjeran osjeaj vanosti te traenje
panje; imaju potrebu da im se drugi dive, ali imaju i potpuni gubitak
razumijevanja za druge; precjenjuju svoje sposobnosti, preuveliavaju svoja
dostignua, oekuju pohvale; teko ostvaruju emocionalne odnose jer zanemaruju
partnerove osjeaje i potrebe, nemaju empatiju za druge.
Etiologija:
- obino su roditelji ovih osoba hladni, udaljeni i odbacujui, ne hvale djetetova
postignua i sposobnosti. dijete se bori protiv odbacivanja protiv osjeaja
bezvrijednosti i nezadovoljstva, te odrasta s lanim selfom. Ono samo sebi
dokazuje vrijednost i talentiranost i tako zapoinje narcistiki poremeaj.
- narcizam u odrasloj dobi izraz je djeje nesigurnosti i nezadovoljene potrebe za
panjom.
- narcizam se pojavljuje i kao posljedica zlostavljanja, zanemarivanja, sukoba u
obitelji.
- narcizam se moe javiti i u potpuno oprenoj situaciji, kada je svaka djeja elja
bila zapovijed. Roditelji su ovdje pretjerano hvalili dijete bez pokria, uzdizali
njegove sposobnosti i tako stvarali grandiozni self.
4. HISTRIONSKI POREMEAJ LINOSTI dramatino pokazivanje osjeaja i elja da
se bude u sreditu panje. Trae panju, potovanje, priznanje i divljenje drugih i
stoga se ponaaju teatralno, sklone su dramatizaciji i preuvelianom izraavanju
osjeaja; napadno se oblae i minkaju, ako nisu u centru panje reagiraju
dramatino, zaokupljeni su spolnou, zavodljivi su, koketiraju, nisu sposobni za
54

dulje i dublje emocionalne veze, nedosljedni su, manipulativnog su ponaanja, za

neuspjeh optuuju druge, trae uzbuenja, a mogu biti i sugestibilne. ee se
javlja u tjelesno atraktivnih osoba.
Etiologija:
- nerjeeni konflikti i odnosi s osobama suprotnog spola, neadekvatan roditeljski
odnos, roditeljski odnos prema spolnosti,
- roditeljska hladnoa, odbojnost, elja za kontrolom postavljaju dijete u situaciju
da oajniki trai ljubav i sigurnost.
- mehanizmi obrane: disocijacija, poricanje i potiskivanje.

Anksiozni poremeaj linosti (skupina C -klaster C) jesu

opsesivno-kompulzivni, anksiozni i ovisni poremeaji linosti (straljivci). Osobe
s takvim poremeajem esto su anksiozne i pune strahova.
1. OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEAJ LINOSTI (anankastini)
perfekcionizam, oprez, osjeaj sumnje, provjeravanje, zaokupiranost detaljima,
metodinost, pretjerana posveenost poslu, teko se prilagoavaju, krutost u
miljenju, tvrdoglavost i neodlunost, te krtost.
Etiologija: povezuje se s nerealistinim oekivanjima koje osobe postavljaju pred
sebe, kako bi se izbjegle pogreke i postalo savrenim. Ako ne uspiju u svom
perfekcionizmu, osjeaju se bezvrijedno. U nekih osoba razvije se shizofrenija ili
depresija.
2. ANKSIOZNI POREMEAJ LINOSTI (izbjegavajui) napetost, nesigurnost, strah
i osjeaj manje vrijednosti; izuzetno su osjetljivi na kritiku, neprihvaanje i
odbacivanje. Oni se ele druiti, ali pod uvjetom da su apsolutno prihvaeni.
Etiologija: smatra se da se zbog ekstremnog kriticizma u djetinjstvu u osobe
razvija bazino vjerovanje ja sam nevrijedan i ne zasluujem tuu panju i
odobravanje. Zato ove osobe oekuju da e ih drugi odbaciti pa se njima ni ne
pribliavaju, te pogreno (negativno) interpretiraju signale koje im ljudi odailju.
3. OVISNA LINOST nedostatak odlunosti, osjeaj bespomonosti i
nesposobnosti, vjerovanje drugima, pasivno preputanje drugima; za sve se
moraju konzultirati s drugima, pouzdaju se u tue odluke; pasivni su i
nesamostalni i sve rade za ljubav drugih; ne vole biti sami, niskog su
samopouzdanja, imaju strah od naputanja.
Etiologija: glavni mehanizam obrane ovdje je regresija i premjetanje.

Ostali poremeaji linosti:

1. SADISTIKI POREMEAJ LINOSTI trajno agresivno, okrutno i poniavajue
ponaanje prema drugima. Cilj im je nanijeti nekoj osobi bol i poniziti je pred
drugima. Te su osobe opinjene nasiljem, orujem, ozljedama, muenjem.
Etiologija: navodi se regresija i kastracijski strah.
2. SADOMAZOHISTIKI POREMEAJ LINOSTI ukljuuje elemente sadistikog i
mazohistikog ponaanja. Osoba eli nanijeti bol drugome, a istodobno eli i
sama podnijeti bol; osoba eli poniziti drugoga ali i biti poniena.
Etiologija: navodi se kastracijski strah (u sadizmu) te anksioznost i osjeaj krivnje
zbog seksualnih fantazija (u mazohizmu).
3. PASIVNO-AGRESIVNI POREMEAJ LINOSTI ima za cilj dobivanje panje,
smanjivanje vlastite odgovornosti, kontroliranje i kanjavanje drugih; izbjegavaju
55

odgovornost, prigovaraju, zaboravljaju, kasne; stalno su u aktivnom otporu;

bespomone su, tvrdoglave, ovisne i manipulativne, niskog samopouzdanja i
pesimistino gledaju na budunost; ne uivaju u ivotu, negodovanje im je iznad
zadovoljstva, emocionalni partneri ih bezuspjeno pokuavaju promijeniti.
Etiologija: esto su ove osobe odrasle u obiteljima u kojima je zabranjeno
iskazivanje osjeaja i gdje su roditelji izrazito dominantni. Ove su osobe kao djeca
kanjavane za pokazivanje agresije ili ljutnje.
4. DEPRESIVNI POREMEAJ LINOSTI pesimizam, nedostatak poleta, turobni,
pokorni, samokritini, samoosuujui, zabrinuti, neodluni, oklijevaju, nisu sretni,
ne uivaju; mogu biti pedantni, perfekcionisti; zaokupljeni negativnim
dogaajima.
Etiologija:
1.bioloke hipoteze: genetski i neurotransmitorski imbenici.
2.psiholoki koncept:
- poremeen rani odnos izmeu djeteta i roditelja, tako da strogi odgoj i zabrane
dovode do stvaranja jakog superega i pretjerane ovisnosti o autoritetu.
- gledanje sebe, svijeta i budunosti na negativan nain
- nauena bespomonost (sklonost razvijanja osjeaja bespomonosti i beznaa).

II. TRAJNE PROMJENE LINOSTI javljaju se nakon izlaganja

katastrofinim dogaajima ili nakon teke psihijatrijske bolesti.
1.Trajne promjene linosti nakon katastrofinih doivljavanja (psihofiziko
zlostavljanje, muenje, teke prometne nesree ili prirodne katastrofe)
nepovjerljivost, sumnjiavost, neprijateljstvo prema drugima; osoba se povlai,
narueni su partnerski i obiteljski odnosi; javlja se osjeaj praznine, beznaa,
otuenosti, suvinosti. Treba razlikovati od PTSP-a.
2.Trajne promjene linosti nakon teke psihijatrijske bolesti (shizofrenija,
depresija) ovisnost o drugim osobama, osoba ima stav o sebi da je nesposobna
i da joj je neizostavno potrebna pomo drugih; prisutno je trajno aljenje na
bolest; pasivnost, nezainteresiranost, promjene raspoloenja.

POREMEAJI PONAANJA ODRASLIH

56

1. POREMEAJ NAVIKA I NAGONA POREMEAJ KONTROLE

IMPULSA
Za svih est kategorija zajedniko je:
- pogoene osobe ne uspijevaju se oduprijeti nagonu (impulsu)
- prije pranjenja nagona osjeaju rastuu tenziju
- nakon pranjenja nagona osjeaju rastereenje.
Etiologija:
1. psihodinamski imbenici infantilna agresivnost kao obrana od unutarnjeg
agresivnog objekta (rezultanta nezrelih obrana i slabe superego strukture).
Destruktivne epizode su po svojoj naravi vie obrambene reakcije nego to su
akcije usmjerene prema objektu stvarne mrnje.
2. bihevioralni imbenici nisu imali odgovarajue identifikacijske modele,
nasilno ozraje u roditeljskom domu, psihika traumatizacija, umor, ovisnost...
3. bioloki imbenici limbiki sustav je upleten u agresivno i impulzivno
ponaanje
1. /Patoloka sklonost kockanju potreba da se kocka s rastuim sumama; nakon
gubitka novac se uvijek pokuava vratiti daljnjim kockanjem, to je pogubno.
2. /Patoloko potpaljivanje vatre (piromanija)
3./ Patoloka sklonost krai (kleptomanija)
4. /Manija upkanja vlastite kose (trihotilomanija), ili dlake brade i brkova
5. /Intermitentni eksplozivni poremeaj oznaava pojavu nagle i niim izazvane
agresivnosti.
6. /Patoloko kupovanje (oniomania) poriv je kupovanja nepotrebnih predmeta
kojem se osoba ne moe suprotstaviti. Etiologija: smanjeno samopouzdanje koje
se kupovanjem kratkotrajno podie.
7. /Patoloko skupljanje nabavljanje i uvanje razliitih, obino nepotrebnih,
predmeta.

2. POREMEAJI SPOLNE ULOGE (SPOLNOG IDENTITETA)

Poremeaj u kojem se osobe jednog spola identificiraju s osobama drugog spola.
U takvih osoba postoji vrlo jaka i trajna elja da se bude drugog spola, ali i
nelagoda ili osjeaj neprikladnosti ulogom vlastitog spola. Laboratorijske
hormonalne i genske pretrage pokazuju uredne nalaze.
Etiologija: psihosocijalni faktori (odgoj, sredina...) mogu imati utjecaja.
Lijeenje traje dugo.
1./ Transseksualnost (poremeaj rodnog identiteta) spolna identifikacija prema
spolu suprotnom od vlastitog, biolokog; osoba osjea trajnu nelagodu i
nepripadanje spolu u kojem je roena; osoba se osjea zarobljena u svom
biolokom spolu i eli njegovu promjenu u suprotni spol.
2./ Transvestizam povremeno noenje odjee suprotnog spola, ali bez elje da
se spol doista promijeni.

3. POREMEAJI SEKSUALNE SKLONOSTI obuhvaaju kvalitativne

poremeaje spolnog nagona: fetiizam, fetiistiki transvestizam,
ekshibicionizam, voajerizam, pedofilija, sadomazohizam, itd.

4. POREMEAJI POVEZANI SA SEKSUALNIM RAZVITKOM I

ORIJENTACIJOM
57

1./ Poremeaj seksualnog sazrijevanja

2./ Egodistona seksualna orijentacija
3./ Homoseksualnost danas se vie ne svrstava u psihijatrijski poremeaj.
Glasanjem cjelokupnog lanstva psihijatrijskog udruenja, odobreno je izbacivanje
homoseksualnosti iz meunarodne klasifikacije bolesti.

5. SILOVANJE rtve su ustraene, bespomone i poniene. Poslije esto

pokazuju razliite psihike smetnje (anksiozne, depresivne, poremeaji
prilagodbe, spolne disfunkcije...).

6. INCEST

spolni odnos izmeu bliskih srodnika

58

POREMEAJI U PONAANJU DJECE I ADOLESCENATA

/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
Osnovna je karakteristika poremeaja ponaanja trajni i ponavljajui sklop
ponaanja, koji traje najmanje 12 mjeseci, u kojem se kre osnovna prava drugih
kao i drutvene norme koje su u skladu s dobi (DSM-IV, 1994.). Smatra se da
priblino 3-5% djece i adolescenata pokazuje poremeaje u ponaanju koji su
takvog stupnja da zahtijevaju tretman strunjaka.
Simptomi:
krae, fizika agresivnost, esto laganje, izbivanje iz kue preko noi, izostajanje
iz kole, destruktivnost prema stvarima, fizika okrutnost prema ljudima ili
ivotinjama, sudjelovanje u krai auta, provali, pljaki ili silovanju. Osnovne
osobine te djece su impulzivnost i slaba tolerancija na frustracije. Kod neke djece
ili adolescenata u osnovi poremeaja ponaanja mogu biti anksioznost ili
depresija. U drugih postoji manjak povjerenja, nesposobnost da na primjeren
nain protumai svoje ili tue osjeaje, pomanjkanje brige za druge i
neprihvaanje odgovornosti za svoje postupke. Postiu slabiji uspjeh u koli.
Etiologija:
1. bioloki imbenici: mentalna insuficijencija, neuroloka oteenja, bolesti
ivanog sustava, nenormalnosti kromosoma, psihiki poremeaji...
2. psiholoki imbenici
u potrazi su za objektom izgubljenim u prolosti i bjee od svoje okoline.
- strog, kanjavajui ili zlostavljajui roditeljski odgoj, svae izmeu roditelja i
razvod povezuju se s eom pojavom tih poremeaja
- uenje po modelu agresivnog ponaanja roditelja ili kao posljedica gledanja TV
programa prepunog agresivnosti
3. socijalni imbenici nedostatak uobiajenih emocionalnih veza s obitelji, strah
od kazne, strah od autoriteta, odbacivanja od strane roditelja, nedosljednost i
krutost u odgoju, razvod i odsutnost oca, neprimjereno obiteljsko funkcioniranje,
nasilje i kriminalitet u obitelji, fiziki i seksualno zlostavljanje djece i poremeaj
povezan s uzimanjem psihoaktivnih tvari.
Diferencijalno-dijagnostiki treba razlikovati poremeaj u ponaanju od ADHD kod
mlae djece.
Terapija:
1. Psihoterapija
individualna psihoterapija (osnovni je cilj postii dobru komunikaciju i odnos
izmeu djeteta i za njega vanih odraslih osoba)
- obiteljska psihoterapija (roditeljima treba pomoi da razumiju da se dijete
ponaa loe zato to se osjea loe, a ne zato to eli biti zloesto!)
- kognitivni i bihevioralni postupci nauiti primjereno reagirati na razliito
ponaanje, nauiti bolje provoditi slobodno vrijeme... Cilj programa trebao bi biti
razvijanje svijesti o svojim i tuim osjeajima, potovanja prema tuem miljenju,
otkrivanje negativnih misli i destruktivnih osjeaja te razvijanje samokontrole i
strategije za rjeavanje problema.
2. Farmakoterapija

59

PSIHIKI POREMEAJI DJEJE I ADOLESCENTNE DOBI

F80-98
(PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEAJI)
I. POREMEAJI PSIHOLOKOG RAZVITKA
1. /AUTIZAM (djeji) pojavljuje se do 3.godine ivota. Postoje oteenja
socijalne interakcije, komunikacije i fleksibilnosti miljenja.
Dijete ivi u svijetu koji mu je potpuno nerazumljiv, ne razumije tui govor, ne
zna to drugi ljudi misle i zato se tako ponaaju, ne moe predvidjeti neke
dogaaje i aktivnosti. Uglavnom ivi u potpunoj zbrci i kaosu. Iz tog poremeaja
proizlaze i svi drugi simptomi, u prvom redu zaostajanje u razvoju govora i strah
(Baron-Cohen S., 1995.).
Simptomi:
- ponaajni (hiperaktivnost, impulzivnost, smetnje jedenja i spavanja),
- emocionalni (napadaji plaa ili smijeha, depresivnost, anksioznost, ljutnja...),
- kognitivni (oko 80% autistine djece ima neki oblik oteenja intelektualnih
funkcija, dok istodobno imaju neke posebne sposobnosti, kao npr.pamte red
vonje, brojeve, datume, kiparske, slikarske ili glazbene sposobnosti... Postoje i
visokointeligentne autistine osobe koje su postigle zavidnu strunu karijeru),
- opaajni (moe se javiti povienje praga za bol ili preosjetljivost na zvuk, svjetlo
i dodir)
- socijalni (povlaenje u sebe, izoliranje, prekid komunikacije, izbjegavaju kontakt
oima, emocionalno su udaljena)
- tjelesni (najee nisu prisutna, ali mogu javiti smetnje disanja, probave,
febrilne konvulzije...).
Prognoza autizma nije povoljna. Vei dio bolesnika u odrasloj dobi ne ivi
samostalno i ne uspijeva se prilagoditi zahtjevima okoline.
Etiologija:
postoje bioloki imbenici: genetski, patoanatomski, biokemijski, perinatalni
(komplikacije u trudnoi, poroaju i u razdoblju nakon poroaja).
*** Lijeenje se provodi specijalnom edukacijom, lijekovima ako postoji dodatni
psihiki problem, te psiholokim tretmanom, naalost ne djeteta, jer nema
uspjeha, nego roditelja (u smislu savjetovanja i stalne potpore).
Potrebno je stvoriti toplo ozraje puno ljubavi, koje bi potaknulo dijete da prihvati
stvarni svijet, te da bi dijete poelo vjerovati drugima i prihvatiti mogunost
ostvarivanja objektnog odnosa.
Prognoza: samo 5-17% autistine djece u odrasloj dobi relativno se dobro
prilagodi i vodi samostalan ivot, uz neke probleme, poput socijalne
neprilagoenosti. Veina drugih je veoma ograniena, a gotovo pola ih je potpuno
nesamostalno i institucionalizirano (Bujas-Petkovi, Taradi)

60

2. /RETTOV SINDROM javlja se samo kod djevojica: encefalopatija,

stereotipije, retardacija...

3. /DJEJI DEZINTEGRATIVNI POREMEAJ (djeja demencija,

dezintegrativna psihoza)

4. /ASPERGEROV SINDROM (shizoidni poremeaj u djetinjstvu). Poremeaj

slian autizmu, ali postoji razlika na intelektualnoj razini (djeca s Aspergerovim
poremeajem imaju viu razinu intelektualnog funkcioniranja).

II. POREMEAJI PONAANJA DJECE I ADOLESCENATA

A. Eksternalni poremeaji su nedovoljno kontrolirano ponaanje

HIPERAKTIVNI POREMEAJ (ADHD) naziva se jo i hiperkinetski

poremeaj.
(ADHD = Attention Deficit Hyperactivity Disorder)
Osnovni problem je slaba pozornost i pojaana aktivnost; nemir, nesmotrenost,
impulzivnost, dezorganizacija aktivnosti, slaba motivacija. Uestalost je 3-7% u
populaciji kolske dobi, a vea je u djeaka.
Postoje 3 oblika ADHD-a:
1. u jednom obliku prevladava oslabljena panja (nemogunost zadravanja
panje): ne posveuje panju detaljima, ne prati upute, ne moe organizirati svoje
zadatke i aktivnosti, izbjegava zadatke koji zahtijevaju napor; esto ih ometaju
vanjski podraaji, esto gube stvari i zaboravljaju na obveze.
2. u drugom obliku prevladava hiperaktivnost i impulzivno ponaanje, a panja je
ouvana. Ovakva djeca esto tresu rukama ili nogama, ustaju u razredu, tre,
esto mnogo priaju, nestrpljivi su, prekidaju druge u razgovoru i aktivnostima...
3. u treem obliku javlja se kombinacija simptoma i hiperaktivnosti i poremeene
panje.
U svim oblicima ADHD-a mogu se pojaviti razdraljivost, emocionalna
labilnost, depresivnost, anksioznost, oslabljena koncentracija, oteano
zapamivanje, smetnje uenja.
Etiologija:
1.bioloka objanjenja: genetski utjecaj, patoanatomski, biokemijski i prenatalni
imbenici
2.psihosocijalna tumaenja: autoritaran roditeljski odgoj, stresogeni dogaaji,
emocionalna hladnoa... Anksioznost i depresija mogu biti i uzrok i posljedica
deficita panje hiperaktivnog poremeaja.
Terapija: /Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
1. farmakoterapija!!!
2. psihoterapija
rjeavanje branih sukoba,
- lijeenje depresije majke
- uspostavljanje kunih navika, obiteljski raspored obveza, stvaranje radnih
navika djeteta. Svaki dan u obitelji mora biti isplaniran: vrijeme za etnju, igru,
pospremanje, kupnju, uenje... Tako zacrtane programe treba dosljedno provoditi!

61

- tehnike modifikacije ponaanja, tehnika nagrade i kazne je vrlo djelotvorna,

naravno ako se dosljedno provodi
- poveanje samopouzdanja samih roditelja i smanjenje obiteljskog stresa
- tretirati depresiju djeteta, nisko samopotovanje i anksioznost
Prognoza:
Oko 30% takvih osoba pokazuje usporenje razvoja. Vano je rano otkrivanje
poremeaja (u predkolsko doba).

POREMEAJI PONAANJA agresivnost, nedrutvenost i prkosno

ponaanje; nepriznavanje drutvenih normi i potreba drugih ljudi; kao da nemaju
razvijenu moralnu svijest; zlostavljaju drugu djecu, tuku se, oteuju imovinu,
podmeu poare, kradu, lau, obmanjuju druge. Takvim ponaanjem ulaze u krug
delinkvencije. Ova djeca ranije ponu konzumirati alkohol, puiti, eksperimentirati
s drogama... Vidljivo je pogoranje simptoma u situacijama stresa, napetosti i
straha.
B. Internalni poremeaji su pretjerano kontrolirano ponaanje: djeja
depresivnost, djeja anksioznost, konverzija, opsesivno-kompulzivna neuroza,
socijalno povlaenje, tikovi, enureza i enkopreza, psihosomatske bolesti,
poremeaj u uzimanju hrane, poremeaji spavanje...

alovanje nakon gubitka voljene osobe

/Nikoli, Maranguni: Djeja i adolescentna psihijatrija/
Djetetu je vano objasniti to je to smrt i to se zbiva s pokojnikom nakon smrti.
Dijete treba zadrati u obitelji, a ne ga odvesti k prijatelju ili rodbini. Djetetu treba
ne samo dopustiti, nego ga i poticati da govori o svojim emocijama prema
pokojniku. esto puta djeca pokazuju somatske smetnje te su konfuzna,
dekoncentrirana, teko svladavaju kolsko gradivo, pate od nesanice...
S djetetom je bolje otvoreno porazgovarati o smrti i o njegovim osjeajima, nego
prelaziti preko problema ili ga zatakavati i prikrivati. Vano je i da dijete ode na
sprovod. S djetetom treba razgovarati o umrloj osobi te podijeliti sjeanja na
njega.

PSIHOTERAPIJA U DJEJOJ I ADOLESCENTNOJ DOBI

Psihoterapija je prilagoena razvojnim potrebama djeteta ili adolescenta i
specifinoj grupi problema zbog kojih se pomo zahtijeva. Najvanije je da se
djetetu pokae da razumijemo njegove potekoe i anksioznosti, da je terapeut
osoba koja ne samo da razumije to se s njim dogaa, ve mu ujedno eli pomoi,
potujui pri tome djetetovu slobodu izbora i prava linosti.
INDIVIDUALNA PSIHOTERAPIJA (suportivna, analitiki orijentirana ili
psihoanaliza) primjenjuje se u djeteta koje je dosegnulo takav stupanj odvojenosti
od majke da moe ostati samo s terapeutom. Osniva se na igri, crtanju ili pak
razgovoru. Potrebna je roditeljska podrka i stalne terapijske konzultacije s
roditeljima (kako bi se i oni oslobodili vlastitih anksioznosti ili osjeaja krivnje i
sami svom djetetu pruili podrku u lijeenju). Potreban je vrlo paljiv postupak i
prema roditeljima.
PSIHOTERAPIJA OBITELJI: motiviranost obitelji da pomogne bolesniku, da mu
budu podrka, terapija disfunkcionalne obitelji, manipulacije...
62

 SCENSKO-EKSPRESIVNA ANALITIKA PSIHOTERAPIJA (analitika psihodrama),

osobito kod djece koja imaju jae izraene potekoe u verbalnom komuniciranju,
bilo zbog inhibicija u izraavanju osjeaja i sl. Bolesniku se nudi da se odigra
situacija prema njegovom vlastitom izboru i da pri tome bolesnik sam preuzme
ulogu po svom izboru. U igri dolaze do izraaja brojni nesvjesni fantazmi koji
postaju dostupni interpretaciji od strane terapeuta-voditelja psihodrame (koji ne
sudjeluje u igri ali predstavlja kljunu transfernu figuru). Specifinost transfera u
psihodrami vidi se u bolesnikovoj sklonosti da pojedinim terapeutima daje
odreene iste ili sline uloge. U individualnoj psihodrami koriste se posebni
postupci kao to su zrcalna igra, igra dvojnika ili pak obrat uloga. Novo osjeajno
iskustvo koje bolesnik stie u igri, te pozitivni osjeajni odnos prema lanovima
terapijskog tima omoguuju da bolesnik tijekom terapije ojaa ego pomou
jaanja unutranjeg dobrog objekta iskustvom da su njegove anksioznosti
sadrane u grupi i da je glavna transferna figura. Kontraindikacije su samo
pojedini oblici paranoidnih stanja ili perverzija s ekshibicionistikim crtama, ali to
je vrlo rijetko kod djece i adolescenata.
PSIHOTERAPIJA PARA MAJKA-DIJETE osobito kod anksioznosti i depresije majke,
kod loih ranih iskustava majka-dijete, kod rane odvojenosti djeteta od majke...
kod nedonoadi...
BIHEVIORALNI PRISTUP PSIHIKIM TEGOBAMA U DJECE I ADOLESCENATA, npr.
kod kolskih fobija, potekoa u uenju, uklanjanje poremeaja navika... Terapiju
provodimo treningom i stimuliranjem poeljnog ponaanja

*** DUHOVNOST KAO PRISTUP LIJEENJU PSIHIKIH

POREMEAJA U DJECE I ADOLESCENATA
Pozitivno obiteljsko ozraje u kojem djeca odrastaju najvaniji je imbenik
za promicanje njihova normalnog psihofizikog zdravlja. Podizanjem svijesti o
postojanju Boga ovjek nadilazi osjeaje egzistencijalne nesigurnosti, to je
naroito prisutno u adolescenata. Religija, kao apsolutna i neprolazna vrijednost,
ui ovjeka vezati se za ono to nikada nee izgubiti, ukoliko njegovo vjerovanje
bude ispravno i ukoliko se bude ponaao prema kodeksu po kojemu to vjerovanje
od njega zahtijeva.
Kod mladih oboljelih od depresije vrlo je bitno tijekom lijeenja raditi na
jaanju vjerovanja u sebe, u Boga, u obitelj i zajednicu, ali i na jaanju ostalih
duhovnih vrijednosti. Kod mladih oboljelih od depresije u vjerskom kontekstu
nedostaje osjeaj oprosta, smatraju da su naputeni ili kanjeni od Boga, bez
podrke od strane roditelja i vjerske zajednice.
Sposobnost oporavka djeteta od posljedica zaputanja i zlostavljanja ovisi o
temperamentu, inteligenciji, smislu za humor, o sposobnosti rjeavanja problema,
optimizmu, o samopouzdanju i samopotovanju. Upravo su to ciljevi prema
kojima treba usmjeriti rad dobro educiranog duobrinika. S obzirom da su
poinitelji uglavnom roditelji, rtve se vrlo esto bore s krivnjom, odnosno
uvjerenjem da su one krive za dogaaje. Djetetu treba vratiti vjeru u sebe, svoju
nevinost i omoguiti da vrati osmjeh na lice i opet se bezbrino igra sa svojim
istim osjeajima. Duobrinik treba biti podrka djetetu tijekom cijelog procesa
iscjeljivanja njegove due kako bi jednoga dana mogao oprostiti svom nasilniku.

63

INTELEKTUALNE TEKOE F70-F79

(duevna zaostalost, mentalna retardacija)
Intelektualne tekoe su stanja zaustavljenog ili nedovrenog psihikog razvitka
koja se oituju smanjenom inteligencijom i nedostatkom adoptivnog ponaanja
(briga o sebi, odgovornost...), a javljaju se prije 18.godine ivota. Osobe s
intelektualnim tekoama zaostaju u kognitivnom razvitku u odnosu na osobe iste
kronoloke dobi. Razina kognitivnog razvitka odreuje se testovima inteligencije
(prosjena vrijednost je 100, a osobe s rezultatom niim od 70 svrstavaju se u
kategoriju intelektualnih tekoa). Od 30-60% osoba s intelektualnim tekoama
pokazuje poremeaje ponaanja i psihike simptome.
Etiologija: u oko 75% svih osoba s intelektualnim tekoama ne znamo uzrok
tome stanju. Preostalih 25% intelektualnih tekoa moe se objasniti genskim
anomalijama (npr.Downov sindrom), metabolikim bolestima, upalama,
ozljedama, intoksikacijama, bolestima u trudnoi, preranim roenjem,
oteenjima pri poroaju... Postoji i psihosocijalna podloga javljanju
intelektualnih tekoa. Ona se odnosi na socijalno, emocionalno i odgojno
zanemarivanje i zaputenost.
Osobe s lakim intelektualnim tekoama (s lakom mentalnom retardacijom, IQ
50-70) odgovaraju mentalnoj dobi od 7-12 godina. Mogu zavriti posebne kolske
programe. Mnogi postignu potpunu samostalnost i skrb o sebi, sposobni su za
rad. Briga drugih nije im nuna, ali omoguuje njihovo bolje i sigurnije
funkcioniranje. Od psihikih poremeaja, kod njih se najee pojavljuju depresija,
anksiozna stanja i psihotini fenomeni (jednako kao kod osoba prosjenog
intelektualnog razvitka).

64

Osobe s umjerenim intelektualnim tekoama (s umjerenom mentalnom

retardacijom, IQ 35-50) odgovaraju mentalnoj dobi od 4-7 godina. Ne mogu ii u
kolu, ne mogu se sami brinuti o sebi, trebaju pomo druge osobe. Mogu postii
odreeni stupanj brige o sebi, a mogu se osposobiti i za obavljanje jednostavnih
zadataka, te sudjelovati u jednostavnim socijalnim aktivnostima. Od psihikih
poremeaja, javljaju se specifina psihotina stanja, anksiozni poremeaji,
poremeaji raspoloenja, autizam i eksternalni poremeaji ponaanja.
Osobe s tekim intelektualnim tekoama (s teom mentalnom retardacijom, IQ
20-35) odgovaraju mentalnoj dobi od 2-4 godine. Mogu obavljati sasvim
jednostavne zadatke uz stalan nadzor. Potrebna im je stalna skrb i pomo drugih
osoba. U osoba s tekim i dubokim intelektualnim tekoama najee se
razvijaju psihiki simptomi. Oni odgovaraju psihotinim stanjima, depresiji,
stanjima koja su slina autizmu, hiperaktivnosti i destruktivnom ponaanju.
Osobe s dubokim stupnjem intelektualnih tekoa (s dubokom mentalnom
retardacijom, IQ <20) odgovaraju mentalnoj dobi manjoj od 2 godine. Veina ih je
nepokretna ili ograniena u pokretljivosti; oni ne naue govoriti, samostalno jesti,
tititi se od opasnosti. Njima je nuna stalna pomo, posebna njega i nadzor
drugih osoba.

Terapija duevne zaostalosti:

1.farmakoterapija
2. psihoterapija kod lake i srednje zaostalih osoba
3. rehabilitacija bolesnika je najvanija terapija

SUICIDALNOST
Stopa suicida izraava se brojem uinjenih samoubojstava na 100 000 stanovnika
u jednoj godini. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije iz 2008.godine pokazuju
slijedee stope: Najveu stopu ima Litva (40), potom Rusija i Bjelorusija (35),
Maarska (27), Slovenija (25), Japan (24), Finska i Estonija (20), Hrvatska (19),
Francuska (18), Austrija (17), Kina (14), Njemaka (13), vedska (13), Bugarska
(13), SAD (12), Kanada (11), Italija (10), Portugal (6), Egipat (5).

Etiologija:
1.bioloka objanjenja: genetski, biokemijski (neurotransmitorski) imbenici
2.psiholoki koncept:
- agresija prema drugima usmjeruje se na sebe
- snana elja za bijegom od negativne slike o sebi
- bespomonost i osjeaj beznaa u sustavu vjerovanja u negativnu sliku o sebi, o
okolini i o budunosti
- s jedne strane osoba eli pobjei od svega, nestati, umrijeti, dok s druge strani
oajniki poruuje da eli ivjeti, ali da ne moe izdrati situaciju u kojoj je ivjela
do sada, nego je mora mijenjati, a za to treba pomo i razumijevanje drugih
osoba (Muaevi: Psihijatrija)
- na nesvjesnoj razini nalazi se intenzivna elja za ponovnim sjedinjenjem s
izgubljenim objektom, ili pak agresivno-osvetnika dimenzija usmjerena na
65

kanjavanje objekta (kada se ubilaka agresija ne moe rasteretiti na osobi koja

ju je izazvala, ona se okree prema sebi) (Muaevi: Psihijatrija)

Rizini imbenici: postojanje psihijatrijskog poremeaja, raniji pokuaj

suicida, suicid u obitelji ili blioj okolini, izravne ili neizravne prijetnje suicidom,
osjeaj manje vrijednosti, osjeaj beznaa, tjeskobna uznemirenost, traumatski
dogaaji u djetinjstvu, izostanak emocionalne podrke, brani problemi,
nezaposlenost, intenzivni osjeaji krivnje i insuficijentnosti, teke kronine bolesti,
bolni sindrom, maligne bolesti...
Postoje i zatitni imbenici koji smanjuju rizik od pojave suicida. To su:
nepostojanje psihike bolesti, sklad u obitelji i braku, negativno psihijatrijsko
naslijee, odsustvo suicida u obitelji, religioznost, stalan posao i ekonomska
neovisnost (Ljubii, 2010.)

Terapija:
Suicidalni poriv treba otvoriti, ali jednako je vano znati ga i zatvoriti. Osobu
treba opustiti, rei kako e moda ve sutra gledati drukije na vlastitu situaciju,
kako treba dopustiti drugima da joj pomognu o tom trenutku. Treba joj omoguiti
da upravlja svojom situacijom, pa i vezajui je za obeanje da nita nee sebi
uiniti (makar u iduih nekoliko sati). Tomu moe posluiti i formalni in, tzv.
Antisuicidalni ugovor.
Suicidalnu osobu treba podsjetiti na to vie stvari koje e ju, barem
kratkotrajno, uiniti kritinijom prema suicidalnim porivima. Tako se vjerniku
moe usputno rei da je suicid grijeh. Roditeljima treba rei da i samim
pokuajem suicida djecu predisponiraju za taj isti in i pred njih postavljaju veliki
teret cijeli ivot. Naime, djeca iji su roditelji pokuali suicid e ee pokuati
samoubojstvo od svojih vrnjaka. Osim toga, treba se zapitati kako e djeca
ivjeti bez roditelja, kako e se osjeati, koliko e im objektivno biti tee. A i
odrasli koji ostaju nakon neijeg suicida mogu imati brojne negativne posljedice
zbog samoubojstva lana obitelji.
I na kraju, da bi zatitili suicidalnu osobu od same sebe ponekad se
pribjegava prisilnoj hospitalizaciji. Taj se postupak provodi krajnje oprezno, ali
energino.

*** PREVENCIJA SAMOUBOJSTVA

Prevencija je usmjerena na savjetovalita s telefonskom slubom, na ogranienu
dostupnost opasnih i tetnih sredstava koja uzrokuju ovisnosti, ogranieno
objavljivanje izvjea o samoubojstvima, edukacija zdravstvenih djelatnika...
Psihijatrijski su poremeaji podloga za samoubojstvo u 90% sluajeva. Najee je
rije o depresivnim poremeajima. est je uzrok i alkoholizam i narkomanija. Uz
to, stresne okolnosti, socijalna izolacija te razliite neizljeive somatske bolesti
mogu biti okidaem osjeaja beznaa i donoenja odluke za samoubojstvo.
Dokazano je da u religioznoj populaciji postoji manja incidencija samoubojstava.
Duhovnost je proces koji nam pomae otkriti znaenje i svrhu ivota, ak i usred
osobne tragedije, krize, bolesti, boli i patnje.

66

POKUAJ SAMOUBOJSTVA
Pokuaj samoubojstva je in autoagresije, svjesno uinjen predoziranjem ili
samoozljeivanjem, bez fatalnog ishoda. Obino je 10 puta ei nego
samoubojstvo. U 50-60% sluajeva uzrok je depresivni poremeaj, potom slijedi
alkoholizam, poremeaj osobnosti i ostale psihike bolesti. Bez obzira to je u
pozadini psihiki poremeaj, u 90% sluajeva zapravo se radi o vapaju za pomoi,
odnosno elji za promjenom ivota i skretanju pozornosti na sebe.
Lijeenje se provodi u bolnici do poboljanja psihofizikog zdravstvenog
stanja pacijenta. Oko 20% njih ponovno pokua samoubojstvo u razdoblju od
godine dana, i to treba imati na umu.
Potrebno je poznavati rane pokazatelje samoubojstva: raniji pokuaji
samoubojstva, samoubojstvo u obitelji, jasne prijetnje samaoubojstvom.
Postoji nekoliko naela u lijeenju osoba sklonih samoubojstvu:
- razgovarati o suicidalnim mislima
- postavljati pitanja kako prebroditi krizu
- raditi na stalnom jaanju meusobnog pozitivnog odnosa
- biti u suradnji s lanovima obitelji i prijateljima bliskim pacijentu
- u akutnoj fazi organizirati razgovore u to kraim razmacima
- poticati hospitalizaciju u akutnoj fazi bolesti
Rad s depresivnim osobama vrlo je teak i duobrinik se ponekad moe osjeati
bespomono. No, trebamo znati da pomo moemo pruiti samo onome tko je na
to spreman i tko je otvoren za pozitivnu i neogranienu Boju energiju.

*** ETIKI POGLED NA DUHOVNOST I MENTALNO ZDRAVLJE

Iako postoje sigurne razlike izmeu vjere i psihijatrije, oito je da se interesi vjere
i psihijatrije kriaju u znatnoj mjeri.
Svaki ovjek stvara svoj svjetonazor. Postoje samo dvije osnovne pretpostavke:
1. ili vjerujemo da je nae postojanje stvar sluajnosti
2. ili vjerujemo da nae postojanje ima svrhu u okviru svevinje inteligencije.
Vano je uoiti da se oba ova svjetonazora temelje na pretpostavkama koje
trebaju vjeru.
Praktine upute Amerikog udruenja psihologa iz 1993.godine istiu vanost
vjerskih uvjerenja i vrijednosti kod samog pacijenta. Jedan od razloga za to jesu
brojna istraivanja koja su dokazala da vjerske aktivnosti imaju pozitivno

67

djelovanje na fiziko i psihiko zdravlje. Naravno, ne preporuuje se nametanje

duhovnosti u pacijentov misaoni tijek ako pacijent nije tome sklon.
Terapeuti i njihovi pacijenti mogu imati potpuno razliita vjerska stajalita o
pitanju relevantnom u odreenom problemu. (npr.o pitanju morala, o
svjetonazoru, pravu na smrt, pobaaju, vjeri, upotrebi narkotika, o razliitim
vrstama seksualnog ponaanja...). Kod suoavanja s takvim velikim razlikama u
stavovima, profesionalac treba otvoreno iskazati svoje miljenje i suoiti se s
miljenjem pacijenta i dati mu pravo za isto bez izravnog osuivanja, no
istovremeno treba voditi rauna da ova otvorena neslaganja ne ugroze povjerenje
pacijenta prema profesionalcu. Preporuuje se da terapeut mora potovati
vjerovanja pacijenta i ne smije ih suprotstaviti svojima, koja mogu biti posve
oprena.
Iako treba potivati pacijentova vjerska stajalita, nije poeljno poticati i
odobravati destruktivna vjerska stajalita, ve ih je potrebno mijenjati, i to na
nain da se konzultiramo s pacijentovim vjerskim autoritetom. Druga je
mogunost da iskusan i vjerski obrazovan kliniar postupno i oprezno mijenja
tetna vjerska stajalita pacijenta.
Vrlo rijetko, ali postoje neki kliniari koji mole zajedno sa svojim pacijentom. U
tom je sluaju mogue da se izgube granice u odnosu pacijent kliniar. Takoer
moe doi do nezdravog transfera, naroito kod pacijenata koji nisu rijeili svoj
unutarnji bijes ili ovisnost o Bogu i vjerskim autoritetima i stoga te osjeaje mogu
projicirati na terapeuta.
***Odreeni psihijatrijski poremeaji mogu imati oite religijske komponente. Ovi
elementi ukljuuju opsesije u opsesivnom-kompulzivnom poremeaju, osjeaje
utjecaja boanske snage u shizofreniji, religijske obmane veliine u maniji...
Zbog moguih razlika u svjetonazorima pacijenta i terapeuta informirani je
pristanak od iznimne vanosti. Sam terapeut predstavlja terapeutski instrument.
Stoga terapeutove temeljne misaone postavke o bitnim pitanjima (identitet,
nada, znaenje i svrha, moralnost, autonomija prema autoritetima) moraju
pacijentu biti transparentne!

68