Professional Documents
Culture Documents
Skola Elektronike by Amir Halep
Skola Elektronike by Amir Halep
PREDGOVOR
Napisano je mnogo knjiga o elektronici, a veina njih se moe svrstati u jednu od sljedee
dvije kategorije: knjige upuene amaterima hobistima i knjige upuene profesionalcima.
Drugim rijeima reeno postoje dvije vrste knjiga o elektronici: elektronika na teak nain
(pisane za uenike i studente odnosno profesionalce) i elektronika na lak nain (pisane za
amatere hobiste). Karakteristika knjiga upuenih profesionalcima je da se materija, esto i
bespotrebno, opisuje na jako komplikovan nain dok se u knjigama upuenim amaterima
mnoga poglavlja ne obrauju premda bez njihovog obraivanja prikaz elektronike ostaje
nedoreen, jer autori ta poglavlja smatraju neprikladnim za amatere. Ova kola elektronike je
negdje na pola puta, jer prikazuje elektroniku na lak nain, ali ipak daje cjelovit prikaz
elektronike. U tom smislu ova knjiga je pogodna za irok krug italaca poev od uenika
osnovnih kola pa do inenjera pogotovo je korisna za inenjere graevinske, saobraajne
i mainske struke, a takoer i za medicinsko osoblje koje rukuje ureajima medicinske
elektronike. Takoer oni kojima je elektronika hobi u knjizi mogu pronai mnotvo
interesantnih informacija i shema za samogradnju ureaja.
I pored svih nastojanja mogue je da se u knjizi potkrala i poneka greka te se u tom smislu
izvinjavam itaocima. Sve dobronamjerne primjedbe na sadraj knjige e biti uvaene sa
zahvalnou.
Zenica, 2008.
Autor
Svi projekti i savjeti prikazani i objavljeni u ovoj knjizi izraeni su na temelju iskustva i
strunog znanja autora s namjerom da pomognu itateljima, ali u sluaju neuspjeha autor ne
preuzima nikakvu odgovornost. Takoer, autor ne preuzima nikakvu odgovornost u sluaju
tetnih posljedica nastalih primjenom navoda datih u knjizi.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati bez prethodne suglasnosti autora. Sva prava
pridrana.
2008 Amir Halep
SADRAJ
R.b. Naslov
0
Uvod
Stranica
4
-Elektricitet
-El. struja
-El. kola jednosmjerne struje
-El. kola sinus. izmjenine struje
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
-Radionica elektroniara
-Elektronika kao profesija
-Elektronika kao hobi
Otpornici
Kondenzatori
Zavojnice i transformatori
Diode
Elektronske cijevi
Katoda, displej i plazma
Kamera, mikrofon, sl. i zvunik
Bipolarni tranzistori
Unipolarni tranzistori
Releji
Tiristori i triaci
Tehnologija
Elektrina pojaala
Regulaciona pojaala snage
Audio pojaala
Jednosmjerna pojaala
VF pojaala
Oscilatori
Modulatori i demodulatori
Ispravljai i stabilizatori
Brojni sistemi i logike operacije
Logika kola
Multivibratori
Familije logikih kola
Flip-flopovi, brojai i registri
Memorije i mikroprocesori
Programabilne komponente i ureaji
Analogna integrisana kola
Mjerni instrumenti
Dizajniranje i odravanje elektronskih ureaja
14
18
22
27
32
37
41
46
52
58
65
72
78
82
89
95
100
106
112
117
122
127
132
139
144
150
154
159
163
171
UVOD
Elektronika je jedan ogranak elektrotehnike te je prije prouavanja elektronike potrebno
upoznati osnovne principe elektrotehnike i fizike. U ovom uvodnom poglavlju e biti
objanjeni upravo ti principi, a takoer i date osnovne upute iz oblasti elektrotehnike i
elektronike.
Elektricitet
Osnovna elektrina pojava je djelovanje privlanih i dobojnih sila izmeu tijela koja su
naelektrisana (nabijena elektricitetom). Prostor u kome djeluju spomenute sile se zove
elektrino polje. Npr. posmatrajmo dvije metalne ploe prikazane na slici 1. uz pretpostavku
da je jedna od njih nabijena pozitivnim, a druga negativnim elektricitetom.
gdje je U napon izmeu ploa, a d razmak izmeu ploa. Npr. ako je napon izmeu dvije
ploe 10V, a razmak 1cm tada je jaina elektrinog polja E=U/d=10V/0,01m=1000V/m.
Napon se mjeri u voltima V. Sila F kojom se ploe meusobno privlae se rauna po formuli:
gdje je S povrina ploa, a dielektrina konstanta izolatora koji se nalazi izmeu ploa.
Elektrina struja
U primjeru sa slike 1. izmeu metalnih ploa se nalazio vazduh tj. izolator, ali pretpostavimo
da se izmeu ploa nalazio provodni materijal (provodnik, vodi) npr. neki metal. Tada bi
kroz provodnik potekla elektrina struja. Jaina elektrine struje kroz provodnik se rauna po
formuli (Omov zakon):
gdje je I jaina struje, a R otpor provodnika (vodia). Npr. ako je napon U=10V, a otpor R=2
tada je struja I=U/R=10/2=5A. Otpor se mjeri u omima , a struja u amperima A. Njemaki
fiziar Georg Ohm je ovaj zakon objavio 1827. godine. Otpor R provodnika se rauna po
formuli:
Ako je povrina S=55=25mm2 tada je uz struju I=5A gustina struje J=5/25=0,2 A/mm2 .
Gustina struje je mjerilo optereenja provodnika. Drugim rijeima reeno to je gustina struje
vea provodnik je vie optereen. Naime provodnik se moe uporediti sa cjevovodom kroz
koga tee voda ako pokuamo preveliku koliinu vode propustiti kroz usku cijev doi e do
pucanja cijevi. Na isti nain, ako kroz tanku icu propustimo prejaku struju ica e se
pregrijati i pregoriti. U provodniku se vri konverzija (pretvaranje) elektrine energije u
toplotnu. Npr. ako je otpor provodnika R=2 i struja kroz njega I=5A tada je snaga koja se
pretvara u toplotu data izrazom:
P=UI=RI2=252=225=50W
Snaga se mjeri u vatima W. Kao to vidimo u ovom provodniku se 50W snage pretvara u
toplotu. Ova toplota sa provodnika zrai u vanjski prostor. Dozvoljena gustina struje kroz
provodnik ovisi o nainu hlaenja provodnika. Ako je hlaenje zrakom tada se moe uzeti
kao pravilo da je dozvoljena gustina struje kroz bakar 2,5 A/mm2. Meutim, ako je hlaenje
slabo tada je ova struja mnogo manja. Dalje, ako struja tee sa prekidima (tzv. intermitentni
pogon) tada se moe dozvoliti gustina do 10 A/mm2. Na slici 2. su dati vremenski dijagrami
razliitih struja.
Kao to se vidi sa slike 2. jednosmjerna (istosmjerna) struja kakvu dobivamo npr. iz baterija i
akumulatora ima konstantnu vrijednost i ne mijenja se sa vremenom. Iz elektrine mree
dobivamo tzv. sinusoidalnu izmjeninu (naizmjeninu) struju. Ova struja se naziva
sinusoidalna zato to njezin vremenski dijagram ima oblik krive sinusoide. U
anglosaksonskoj terminologiji jednosmjerna struja se zove DC (Direct Current), a izmjenina
struja AC (Alternate Current).
Elektrina kola jednosmjerne struje
Posmatrajmo jednostavno elektrino kolo jednosmjerne struje prikazano na slici 3.
Sl. 4. Konture
10
11
postavljanjem sistema linearnih diferencijalnih jednaina ili primjenom fazorskog rauna koji
je odranije bio razraen u mehanici. Na slici 6. je prikazan vremenski dijagram sinusoidalne
izmjenine struje.
12
Dakle, izmjenina struja je definisana sa dvije veliine: efektivna vrijednost i faza (ve je
reeno da je izmjenina struja vektorska veliina). Npr. kaemo da je vrijednost struje
I=5A37. Ovo je tzv. polarni oblik prikaza. Dalje, trebamo se podsjetiti nekih pojmova vezano
za kompleksne brojeve. U kompleksnom broju z = a + bi broj a se naziva realni dio, pie se a
= Re(z), a broj b je imaginarni dio i pie se b = Im(z). Ovdje su a i b realni brojevi. Veliina i je
tzv. imaginarna jedinica i vrijede odnosi:
i = 1
i 2 = 1
Pri analizi alaktrinih kola umjesto oznake i za imaginarnu jedinicu se koristi oznaka j jer je u
elektrotehnici oznaka i rezervisana za struju. Dakle vrijedi:
j = 1
j 2 = 1
Uzmimo npr. kompleksni broj z=4+j3 i predstavimo ga grafiki u komplesnoj ravni (slika 9.)
13
= Re 2 + Im2 = 4 2 + 32 = 16 + 9 = 25 = 5
Bolji poznavoci matematike e se sjetiti da su stari narodi prije vie hiljada godina brojeve 3,
4 i 5 koristili za kreiranje pravog ugla od 90. Na pravili bi tri tapa sa duinama 3, 4 i 5 te ih
postavili tako da formiraju trokut. Na taj nain bi dobili trokut sa jednim pravim uglom.
Postupak raunanja argumenta je neto sloeniji. Argument se rauna primjenom arkus
tangens funkcije:
I = 4 + j 3( A)
Posmatrajmo dalje kako se otpornik, kondenzator i zavojnica ponaaju u kolu izmjenine
struje i definiimo pojmove impedanse, rezistance i reaktanse. Impedansa je pokazatelj
otpora toku izmjenine elektrine struje i oznaava se slovom Z:
gdje je R omski otpor (rezistansa), a X reaktansa. Kada imamo otpornik u kolu izmjenine
struje njegova impedansa je:
Kondenzator u kolu jednosmjerne struje predstavlja prijekid kola, jer jednosmjerna struja
praktino ne tee kroz kondenzator (tok jednosmjerne struje kroz kondenzator je ekstremno
slab i praktino zanemariv). Meutim izmjenina struja moe da tee kroz kondenzator, a
impedansa kondenzatora se rauna po formuli:
Kao to vidimo kondenzator ima samo reaktansu. Kruna frekvencija (kutna uestanost)
se rauna po formuli:
Npr. uz mrenu frekvenciju f=50Hz imamo krunu frekvenciju =2f=314. Slina stvar je i
sa zavojnicom. Zavojnica u kolu elektrine struje predstavlja inercioni element koji sprjeava
brze promjene toka struje poput nekog priguivaa. Zavojnice se izauju tako to se na tijelo
od izolatora koje najee ima valjkast oblik namota odreeni broj zavojaka izolovane
bakarne ice. Za zavojnicu se jo koriste termini svitak, kalem, solenoid i induktor. Zavojnica
za jednosmjernu struju praktino predstavlja kratak spoj, jer je omski otpor zavojnice
najee zanemariv. Impedansa zavojnice se rauna po formuli:
14
Na slici 10. je prikazan serijski spoj otpornika, kondenzatora i zavojnice. Na slici 11. je dat
primjer kola izmjenine struje. Kao to vidimo kolo izmjenine struje se u biti ne razlikuje
mnogo od kola jednosmjerne struje.
polovina kuhinjskog stola na kojoj elektroniar radi svoje majstorije dok na drugoj polovini
njegova mati ili supruga pripremaju ruak.
Elektronika kao profesija
Elektroniari profesionalci se danas bave ili dizajniranjem ili odravanjem elektronskih
ureaja. Naime, danas je proizvoidnja elektronskih ureaja visoko automatizirana tako da na
poslovima proizvodnje obino rade priueni niskokvalificirani radnici i tek poneki educirani
elektroniar koji vri poslove nadzora i kontrole. Danas se dizajniranje elektronskih ureaja
vri primjenom raunara. Odravanje elektronskih ureaja je danas svedeno na minimum, jer
se danas elektronski ureaji sve manje popravljaju, a sve vie mijenjaju novim u sluaju
otkaza i tavie i prije njihovog otkaza.
Elektronika kao hobi
Elektronika je lijep hobi. Svako moe bez nekih velikih investicija priutiti sebi lemilicu, par
izvijaa i kombinovana klijeta te sastavljati elektronske sklopove i uivati u rezultatu. Kada
je vrijeme lijepo najpametnije je slobodno vrijeme provesti u prirodi, ali kada su loe
vremenske prilike te je ovjek prisiljen ostati u sigurnosti doma svoga zgodno je sastaviti
poneki ureaj. Ovo moe biti pogotovo korisno za mlae ljude koji imaju namjeru da se u
zreloj dobi bave elektronikom kao profesijom. Sastavljajui ureaje te analizirajui njihov rad
mladi konstruktori mogu mnogo nauiti. Za mlade konstruktore je veoma bitno da nakon to
sastave ureaj provedu mnogo vremena na mjerenjima i ispitivanjima ureaja kako bi shvatili
njegovu funkcionalnost i vremenom preli na narednu fazu, a to je dizajniranje ureaja. Nije
preporuljivo da konstruktori amateri sami prave tampane (tiskane) ploice za elektronske
ureaje iz vie razloga, a glavni je injenica da izrada ploica moe biti opasna po zdravlje
odnosno konstruktor se moe ozlijediti. Dalje, kada su u pitanju mlai konstruktori
preporuuje se iskljuivo izrada baterijski napajanih ureaja, a nikako ureaja napajanih
naponom 220V. Postoji mnotvo ureaja koje konstruktor amater moe sastaviti (pojaala,
ispravljai, sirene, asovnici itd), a preporuljivo je odabrati neki ureaj koji e kasnije biti od
koristi konstruktoru. Takoer je dobro koristiti tzv. KIT komplete u kojima se dobivaju svi
dijelovi potrebni za gradnju ureaja i detaljno uputsvo. Danas je ponuda KIT kompleta jako
velika i izbor ureaja je vrlo irok. Osim KIT kompleta dobra stvar za amatere konstruktore su
univerzalni kompleti za eksperimentisanje koji sadre potrebne dijelove obino za po
nekoliko desetaka ureaja. Takoer, mogu se nabaviti relativno jeftini (ponekada i besplatni)
softverski paketi za simuliranje elektronskih ureaja koji omoguavaju da se ureaj sagradi
i ispita na ekranu PC raunara. Nakon to se elektronski ureaj sastavi obino ga treba
smjestiti u neko kuite. Mogu se nabaviti gotova kuita ili eventualno iskoristiti npr. kutija
od sapuna, razvodna kutija za elektronistalacije i slino, ali esto se elektroniari amateri
uputaju u izradu kuita od metala i drveta to ih odvede ka drugim hobijima bravariji i
stolariji. Dobro je ako se elektroniar hobista drui sa stolarom hobistom te mu on moe
praviti kuita za njegove ureaje. Na kraju nije zgoreg rei i koju rije o historiji amaterskog
bavljenja elektronikom. 1920.-tih godina su poele sa radom prve difuzne radio-stanice te se
radioprijemnicima mogao pratiti njihov program. Meutim u to vrijeme radioprijemnici su bili
basnoslovno skupi i rijetki su bili ljudi koji su sebi mogli priutiti njegovu kupovinu, ali zato su
dijelovi za radioprijemnike bili relativno jeftini te se samogradnjom moglo doi do
radioprijemnika po mnogo nioj cijeni nego da se isti kupuje. 1920.-tih godina su
organizovani kursevi (teaji) za samogradnju radioprijemnika. Kasnije su se osim
radioprijemnika masovno u samogradnji gradila elektrina pojaala. Sve do 1980.-tih godina
bilo je ekonomski isplativo praviti elektronske ureaje u samogradnji. tavie mnogima je
elektronika bila dodatni izvor prihoda, jer su u slobodno vrijeme sastavljali pojaala,
lightshow i druge ureaje te ih kasnije prodavali. Danas stvari stoje drugaije i u 90%
sluajeva se samogradnja elektronskih ureaja ekonomski ne isplati, ali kao to je ve
reeno mladim ljudima koji planiraju da im nekada elektronika bude profesija je sigurno
korisno da sastave poneki ureaj te ga kasnije analiziraju i testiraju i kroz to mnogo naue.
16
17
OTPORNICI
Precizna struna definicija kae da su otpornici elektronske komponente koje se u odreenoj
mjeri suprotstavljaju proticanju elektrine struje. Meutim kao i sve druge suhoparne strune
definicije ona ne govori mnogo. Ako biste nekog eksperta elektroniara upitali da vam
objasni ta je to otpornik vjerovatno nita ne bi objanjavao ve bi dohvatio prvi otpornik na
koji naie u svojoj radionici i pokazao ga uz komentar "Evo, ovo ti je otpornik !". Sjeam se
kada sam davno u jednoj prodavnici elektroopreme ljubaznu prodavaicu upitao dre li
otpornike otpora 220 k dobio odgovor "Otpornik ? Jel' to ono malo areno ?" alu na stranu
otpornici su naizgled trivijalne, ali u svojoj biti veoma znaajne komponente elektronskih
ureaja. Na slici 1. su prikazne razne izvedbe otpornika.
Sl. 1. Otpornici
Veina nas je za otpornike prvi puta ula na asovima fizike kada smo uili poznati Omov
zakon:
U = RI
koji kae da je pad napona na otporniku direktno proporcionalan otporu otpornika i struji koja
tee kroz otpornik. Drugim rijeima reeno napon na otporniku je vei to otpornik ima vei
otpor i to je struja kroz otpornik jaa. Njemaki fiziar Georg Simon Om (Georg Simon Ohm)
je navedeni zakon objavio jo daleke 1827. godine (dakle prije nekih 180 godina) i time
udario jedan od glavnih temelja elektrotehnike ija je jedna vrlo znaajna oblast i elektronika.
U prethodno navedenoj formuli za napon smo koristili oznaku U, za struju I, a za otpor R.
Oznaka R za otpor ima korijen u engleskom jeziku na kome se za otpor koristi rije
resistance. Na naem jeziku se za otpornike esto koristi vrlo slian naziv rezistori. Glavni
podaci o otporniku tj. rezistoru su njegov otpor R i njegova elektrina snaga P. Jedinica za
otpor nosi ime OM upravo prema pomenutom njemakom fiziaru, a za oznaavanje se
koristi grko slovo (omega). Kod otpornika manjeg otpora se esto umjesto oznake
koristi oznaka E sa istim znaenjem. Osim oma vrlo esto se koriste vee jedinice kiloom
(k) i megaom (M):
1 k = 1000 , 1 M = 1000 k = 1000 000 .
Jedinica za snagu je VAT, a dobila je ime po kotskom fiziaru Demsu Vatu (James Watt).
Oznaka za jednicu snage je W. Elektrina snaga disipirana na otporniku se rauna prema
formulama:
18
P =U I = RI 2 =
U2
.
R
U prethodnoj reenici smo upotrijebili pojam disipacije kada smo rekli da se elektrina snaga
disipira na otoprniku. Sam pojam dispacija znai rasipanje, a konkretno u ovom sluaju se
misli na rasipanje elektrine snage koja se na otporniku pretvara u toplotnu snagu. Ako
bismo u elektronski sklop umjesto predvienog otpornika snage npr. 1 W ugradili otpornik
snage npr. 0,5 W tada bi dolazilo do pregrijavanja otpornika, jer isti nebi bio u stanju da
dovoljnu koliinu elektrine energije pretvori u toplotnu energiju, u zadanom vremenu, to bi
u konanici dovelo do pregaranja otpornika. Otpornik koji je pregorio ima beskonaan otpor.
Pored otpora vezano za otpornike se definie i provodnost G kao reciprona vrijednost od
otpora:
G=
1
R
19
prstena oznaavaju cifre, a trei prsten oznaava umnoak tj. broj nula. Postoji i sistem
oznaavanja sa 5 prstenova kod kojeg prva etiri prstena oznaavaju otpornost otpornika, a
posljednji prsten oznaava toleranciju otpora. Sistem sa 5 prstenova se uglavnom koristi kod
otpornika sa niskim tolerancijama i rijetko se susree. Najee se koriste otpornici snage
0,25 W iji prjenik je priblino 1,5 mm i otpornici snage 0,5 W sa prjenikom priblino 3 mm.
Kao to vidimo vee dimenzije otpornika znae i veu snagu. Proizvode se otpornici sa
konstantnim otporom (stalni otpornici), otpornici sa promjenljivim otporom i specijalni
otpornici. Postoje dvije vrste otpornika sa promjenljivim otporom i to potenciometri i trimeri.
Sa potencimetrima se svakodnevno susreemo, jer npr. jaina reprodukcije zvuka se jo
uvijek vrlo esto podeava pomou potenciometra premda se sve vie za te svrhe koriste
digitalni regulatori. Sam naziv potenciometar ima korijen u primjeni potenciometara za
regulaciju elektrinog potencijala. Za razliku od potenciometara iju otpornost podeavamo
pomou ruice otpornost trimera se podeava pomou izvijaa. Sama rije trimer na
engleskom jeziku znai podeava ili dotjeriva. Specijalni otpornici su termistor (NTC
otpornik), pozistor (PTC otpornik), fotootpornik (LDR otpornik) i varistor (VDR otpornik).
Termistor je otpornik iji se otpor mijenja sa promjenom temperature i to tako to pri porastu
temperature otpor termistora opada. Dakle termistor ima negativan temperaturni koeficijent
NTC. Naprotiv otpor pozistora raste sa porastom temperature odnosno pozistor ima pozitivan
temperaturni koeficijent PTC. Termistori i pozistori se koriste za mjerenje temperature. Npr.
temperatura mikroprocesora raunara se mjeri ugraenim termistorom u svrhe zatite istog.
Takoer savremeni elektronski termostati temperaturu prostorije mjere pomou termistora.
Fotootpornici su otpornici ija otpornost opada kada se osvijetle. Koriste se u ureajima za
regulaciju svjetlosti. Npr. paljenje uline rasvjete se moe vriti pomou automata sa
ugraenim fotootpornikom. Skraenica LDR potie od engleskog izraza Light Dependent
Resistor otpornik ovisan o svjetlosti. Varistori su otpornici ija otpornost opada nakon to
se napon na njima povea iznad zadane granice. Kada na varistor dovedemo nizak napon
on ne provodi struju (ima jako veliki otpor), a kada poveamo napon do odreene granice on
provede struju (opadne mu otpor). Varistori se koriste za zatitu od previskih napona. Npr.
produni kablovi sa ugraenom prenaponskom zatitom sadre varistor. Uloga varistora je
da u sluaju pojave previsokog napona uzrokovanog npr. udarom groma propusti struju te na
taj nain izazove pregaranje osiguraa koji se takoer nalazi unutar produnog kabla. Osim
pregaranja osiguraa posljedica protoka struje kroz varistor jeste i "obaranje" napona ime
se titi oprema napojena preko predmetnog produnog kabla. Skraenica VDR potie od
engleskog izraza Voltage Dependent Resistor otpornik ovisan o naponu. Na slici 3. su date
oznake navedenih otpornika koje se koriste za crtanje shema elektronskih ureaja.
20
21
KONDENZATORI
Kondenzatori su elektronske komponente koje mogu da zadravaju elektrine naboje.
Drugim rijeima reeno kondenzatori predstavlju svojevrsne akumulatore elektrine energije.
Za razliku od npr. olovnih akumulatora kakvi se koriste u automobilima kondenzatori
akumuliu znatno manju koliinu energije, a i sam proces akumulacije se bitno razlikuje.
Pojam kondenzator je u na jezik (kao i niz drugih tehnikih pojmova) doao iz njemakog
jezika u kome se za kondenzator koristi isti naziv - Kondensator. Pojam kondenzator vie
asocira na fenomen kondenzacije sa kojim nema nikakve povezanosti te engleski pojam
capacitor djeluje mnogo prikladnije, ali bio dobar ili ne u naem jeziku se odomaio
spomenuti termin. Prvi kondenzator je konstruisan jo daleke 1745. godine u Nizozemskoj na
univerzitetu Lajden (Leyden). Taj prvi kondenzator je u stvari bio obina flaa napunjena
vodom kroz iji otvor za ep je provuen metalni lanac koji je ostvarivao kontakt sa vodom.
Voda i pomenuti lanac su bili jedna elektroda, a ruka ovjeka koji je drao flau duga
elektroda. Ubrzo je spomenuti kondenzator unaprijeen tako to je oko flae omotana
metalna folija koja je predstavljala elektrodu. Ovakav kondenzator je nazvan lajdenska flaa
(lajdenska boca). Interesantno je napomenuti da se vezano za pronalazak lajdenske flae
desio jedan od prvih ozbiljnih sluajeva povrede elektrinom strujom. Naime jedan od
eksperimentatora je jedva preivio elektrini udar strujom iz jedne od lajdenskih flaa.
Savremeni kondenzatori se proizvode tako to se izmeu dvije metalne folije postavi neki
izolacioni materijal npr. keramika. Na slici 1. su prikazane razne izvedbe savremenih
kondenzatora.
Sl. 1. Kondenzatori
Dva glavna podatka o kondenzatoru su kapacitet C i probojni napon U. Ukoliko na
kondenzator narinemo vii napon od probojnog doi e do proboja izolacije kondenzatora.
Mehaniki ekvivalent napona je sila. Dakle, kada izolaciju kondenzatora opteretimo naponom
viim nego to ona moe da izdri to je isto kao da npr. most opteretimo veim teretom nego
to je predvieno. Kondenzator ija izolacija je probijena ima otpor nula tj. provodi struju.
Odnos napona U, naboja Q i kapaciteta C kondenzatora je dat relacijom:
Q = C U
Jedinica za napon je VOLT, a dobila je ima prema italijanskom nauniku Aleksandru Volti
(Alessandro Volta) koji poznat izmeu ostalog i po pronalasku prve baterije poznate pod
nazivom voltin element. Oznaka za volt je V. Jedinica za kapacitet kondenzatora je FARAD,
a oznaka F. Jedinica farad je imenovana prema engleskom nauniku Majklu Faradeju
(Michael Faraday). Osim farada mnogo se koriste manje jedinice mikrofarad (F), nanofarad
(nF) i pikofarad (pF). Vrijede odnosi:
22
1
C
Za elasticitet nije odreena oznaka, a jedinica je DARAF kao anagram od FARAD. Jedinica
za elektrini naboj je KULON, a oznaka C. Ime jedinici je dato prema francuskom nauniku
arlu Kulonu (Charles Augustin de Coulomb). Kao to vidimo imamo tri jedinice i tri naunika
iz tri razliite zemlje. Postoje sljedee vrste kondenzatora: stalni kondenzatori, promjenljivi
kondenzatori, trimeri i elektrolitski kondenzatori, njihove oznake su date na slici 2. Na slici 3.
je prikazan promjenljivi kondenzator.
23
24
mrei se javljaju najee uslje udara groma ili iskljuenja jakih potroaa. Sklop sa slike 6.
se moe ugraditi u produni kabl, u kuite utinice ili u razvodnu tablu stana ili kue.
25
ZAVOJNICE I TRANSFORMATORI
Zavojnica je elektronski element kod koga pri promjeni jaine struje koja tee kroz zavojnicu
dolazi do indukovanja napona. Zavojnica u kolu elektrine struje predstavlja inercioni
element koji sprjeava brze promjene toka struje poput nekog priguivaa. Zavojnice se
izauju tako to se na tijelo od izolatora koje najee ima valjkast oblik namota odreeni
broj zavojaka izolovane bakarne ice. Za zavojnicu se jo koriste termini svitak, kalem,
solenoid i induktor. Termin solenoid se vie odnosi na zavojnice elektromagneta, a potie od
latinske rijei sol to znai sunce. Pojam induktor potie iz engleskog jezika u kome se za
zavojnicu koristi naziv inductor. Osim toga jedna specijalna vrsta zavojnice nosi naziv
prigunica. Na slici 1. su prikazane razne izvedbe zavojnica.
Sl. 1. Zavojnice
Dva glavna podatka o zavojnici su induktivitet L i dozvoljena jaina struje I. Jedinica za
induktivitet je HENRI, a dobila je ime po amerikom fiziaru Dozefu Henriju (Joseph Henry).
Oznaka za jednicu induktiviteta je H. Zavojnice se fabriki proizvode u standardnim
izvedbama, ali esto u praksi pri konstruisanju elektronskih ureaja elektroniari runo
izrauju zavojnice tako to ih namotavaju na valjkstom tijelu od izolacionog materijala.
Potreban prjenik ice u milimetrima se odreuje prema formuli:
d = 0,7 I
U datoj formuli se struja uvrtava u amperima. Npr. ako nam je potrebna zavojnica za struju
od 4 A minimalan potreban prjenik ice je 1,4 mm:
N=
100 l L
D
N=
100 l L
D
100 5 27
= 78
1,5 2
27
P =U I I =
P
.
U
P 150
=
= 0,68 A
U 220
P 150
Is = =
= 12,5 A
U
12
Ip =
Drugi korak je proraun potrebnog prjenika ice za primar i sekundar po istoj formuli kao i
za zavojnicu:
28
A = P = 150 = 12,2cm 2
Kao to vidimo minimalno potreban prijesjek jezgra je 12,2cm2. Inae jezgro transformatora
moe biti od ferita ili od eljeznih limova (limeno jezgro). Prethodna formula vrijedi, ako se
jezgro sastavlja od limova. Feritna jezgra obino imaju oblik tapa ili torusni (prstenasti) oblik
dok eljezna jezgra imaju tzv. EI oblik kao to je prikazano na slici 5.
n=
45 45
=
=3
A 15
Poto je primarni napon 220V potreban broj zavojaka na primaru je 220/3=73 zavojka, a na
sekundaru 4 zavojka. Zbog injenice da su u transformatoru uvijek prisutni gubici snage broj
zavojaka sekundara se obino mora neto uveati da bi se dobio potreban napon
tranformatora pri punom optereenju. Uveanje broja namotaja je najbolje utvrditi
eksperimentalno mjerenjem. Bitno je napomenuti da se mjerenje mora provesti pri punom
optereenju, jer tek tada gubici tranformatora dolaze do izraaja u punoj mjeri.
Transformatori i zavojnice imaju vrlo iroku primjenu, a ovdje emo spomenuti jednu od prvih
primjena poznati Teslin transformator koji je prvi puta konstruisan prije nekih 120 godina.
Shema Teslinog transformatora je data na slici 6.
29
30
DIODE
Dioda je elektronska komponenta koja elektrinu struju proputa samo u jednom smjeru, od
anode A prema katodi K. Funkcija diode je ilustrovana na slici 1.
31
jo vie proiriti i dioda e biti zakoena. Na slici 3. su prikazane izvedbe dioda, a na slici 4.
prijesjek diode.
32
33
f =
1
2 L C
34
35
ELEKTRONSKE CIJEVI
Elektronske cijevi su elektronske komponente koje se koriste za obradu i generisanje
elektrinih signala pomou kontrolisanog kretanja elektrona u vakuumu. Premda su danas
prevaziene odnosno umjesto njih se u veini aplikacija koriste tranzistori ipak se jo uvijek
proizvode i koriste. I dan danas se primjenjuju za gradnju pojaala velike snage za visoke
frekvencije, u industrijskim ureajima, audiopojaalima posebne namjene i za gradnju vojnih
ureaja. Dakle popularne "lampe" kako se elektronske cijevi zovu u argonu jo uvijek nisu
za tehniki muzej. Kao to je poznato prvi elektronski raunari su bili konstruisani upravo od
elektronskih cijevi. Na slici 1. je prikazana elektronska cijev proizvodnje Elektronske
industrije iz Nia (Ei Ni).
36
Dodatna elektroda je nazvana anoda, a arna nit katoda zbog smjera toka struje. Naime
elektronska cijev dioda koju je Edison konstruisao je provodila struju samo u jednom smjeru
od anode ka katotodi. Kao to vidimo sa slike 3. Edison je koristio dvije baterije i to katodnu
niskog napona za grijanje uarene niti i anodnu bateriju visokog napona koja je "protjerivala"
struju kroz elektronsku cijev. U prvi mah nije bilo objanjenja kako to da struja tee kroz
vakuum. Objanjenje je pronaeno u tzv. termoelektronskoj emisiji. Naime uarena nit
izbacuje slobodne elektrone u vakuum. Navedene elektrone prihvata elektrino polje anode
koja je pozitivno naelektrisana te privlai negativne elektrone. Ako se na anodu spoji
negativni pol baterije tada kroz cijev nee tei struja, jer e u tom sluaju anoda odbijati
elektrone sa katode. Smjer struje je suprotan toku elektrona kao to je poznato iz fizike.
Edisonova elektronska cijev je na svoju primjenu ekala ravno 20 godina, odnosno prvi puta
je primjenjena 1904. godine za konstrukciju poboljanog radiodetektora u kome je izbacila iz
upotrebe diodu od galenita. 1907. godine je konstruisana elektronska cijev trioda koja pored
spomenute dvije elektrode (anode i katode) imala i treu smjetenu izmeu nih. Ta trea
elektroda ima reetkast oblik te se i zove reetka. Uloga reetke je da regulie tok elektrona
izmeu anode i katode. Na ovaj nain je dobivena elektronska komponenta kojom su se
mogli pojaavati slabi signali. Naime pomou nekog slabog signala dovedenog na reetku se
mogao regulisati tok struje od anode prema katodi. Ovo je odmah iskoriteno za konstrukciju
poboljanog radioprijemnika prema shemi sa slike 4.
37
38
39
40
41
Flechsig). Za razliku od crnobijele katodne cijevi katodna cijev u boji ima tri elektronska topa
za tri boje (crvenu, zelenu i plavu), a ispred ekrana ima metalnu masku. Uloga maske je da
vri usmjeravanje elektronskih mlazeva. Osim toga fosforni sloj katodne cijevi u boji se
sastoji od takica koje odgovaraju trima spomenutim bojama. Obojena svjetlost se postie
dodavanjem primjesa u fosfor. Npr. plava boja se dobiva dodavanjem primjesa cink sulfida
ZnS. Na slici 2. je prikazan mikroskopski uveani "pogled" kroz metalnu masku katodne cijevi
u boji.
42
kolor filterom koji daje boju. Na slici 4. je prikazan mikroskopski uveani snimak LCD displeja
u boji.
43
velikom brzinom tako da ne moemo primjetiti njihovo paljenje i gaenje. Ako je potrebno
formirati slovo U tada bi se zaredom palile sijalice 1, 3, 4, 6, 7, 8 i 9. Za one koji vole
eksperimentisanje na slici 6. je dat raspored izvoda displeja LTD 202R ije elije se pale
jednosmjernim naponom od 10V DC ili izmjeninim naponom od 3,5V AC.
44
45
otpor mikrofona. Pomou takvog mikrofona je Bel izgovorio svoju uvenu reenicu:
Gospodine Votson, doite, elim da Vas vidim!. To je bio prvi prijenos ljuskog glasa preko
elektrinog ureaja. Danas su u najiroj upotrebi dinamiki i kondenzatorski mikrofon.
Osnovna razlika izmeu dinamikog i kondenzatorskog mikrofona je u osjetljivosti. Dinamiki
mikrofon reaguje na udaljenosti od nekoliko centimetara, dok kondenzatorski mikrofon
reaguje na udaljenosti od nekolikio metara. To praktino znai da ukoliko govorimo u
dinamiki mikrofon te ga odmaknemo od sebe on nee reagovati na na glas to se esto
deava u praksi. Naprotiv, ako se koristi kondenzatorski mikrofon on e reagovati na glas sa
udaljenosti od nekoliko metara. Zbog toga se kondenzatorski mikrofoni koriste npr. u
kombinaciji sa kamerama za video nadzor kako bi se osim slike zabiljeio i zvuk. Na slici 2.
je prikazana konstrukcija kondenzatorskog mikrofona.
46
47
48
49
BIPOLARNI TRANZISTORI
Tranzistori su elektronske komponente koje se koriste za pojaavanje signala, u prekidakim
sklopovima i nizu drugih primjena. Tranzistori se dijele na bipolarne i unipolarne. Kod
bipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju i elektroni i upljine dok
kod unipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju ili samo upljine ili
samo elektroni u ovisnosti da li je tranzistor P ili N tipa. Dakle, kod bipolarnih tranzistora
tranzistorski efekat se postie sa dvije vrste nosilaca (elektroni i upljine). Bipolarni tranzistori
se dijele na PNP i NPN tranzistore. Podjela tranzistora je ilustrovana na slici 1.
50
51
I C = hFE I B
hFE je strujno pojaanje tranzistora, a esto se oznaava i grkim slovom . Skraenica hFE
potie od engleskih rijei Hybrid Forward Emitter. Naime hFE je jedan od tzv. hibridnih
parametara kojima se opisuju etvoropoli u teoriji elektrinih kola. Kao to je ve reeno
tranzistor ima tri izvoda, ali u teoriji se razmatra kao etveropol. Na slici 6. su dati simboli
PNP i NPN tranzistora.
52
Sl. 7. Shema regulatora rasvjete (lijevo) i raspored izvoda tranzistora BD239 (desno)
53
Pomou potenciometra otoprnosti 47k moemo podeavati jainu svjetlosti male sijalice
snage 1,2W. Moe se iskoristiti automobilska sijalica 1,2V, a napajanje jednosmjernim
naponom 12V se najjednostvanije ostvaruje sa adaptera premda se moe koristiti i
automobilski akumulator. Tranzistor BD239 je ugraen u kuite TO-220 koje ima otvor za
vijak pomou koga se tranzistor montira na hladnjak. Uloga hladnjaka je da odvodi toplotu
koja se disipira na tranzistoru. Kao hladnjak nam moe posluiti obian komad lima
dimenzija npr. 2x3 cm. Mnogi e se zapitati kako su odabrane komponente za ovaj sklop
odnosno kako je sklop proraunat pa ni njih neemo ostaviti bez adekvatnog pojanjenja.
Sijalica napona 12V i snage 1,2W je odabrana, jer se do nje lahko dolazi, zbog injenice da
se koristi na automobilima. Napon izvora od 12V je odabran prema sijalici, a pri izboru
tranzistora smo imali mnogo mogunosti. Upravo tranzistor BD239 je odabran opet zbog
injenice da se do njega relativno lahko dolazi. Njegova maksimalna struja kolektora je
ICmax=2A, a maksimalni napon izmeu kolektora i emitera je UCEmax=45V to zadovoljava
zahtjeve, jer u naem sluaju maksimalna struja kolektora je:
I=
P 1,2W
=
= 0,1A = 100mA
U 12V
Kao to vidimo tranzistor BD239 podnosi struju 20x jau od potrebne struje. Pri proraunu
struje smo uzeli u obzir injenicu da u stanju zasienja napon izmeu kolektora i emitera
tranzistora pada na vrlo mali nivo od priblino 0,2V. Naredni korak je proraun raspona u
kome se smije kretati ukupni otpor otpornika RB1 i RB2. Drugim rijeima reeno trebamo
izraunati koliki je minimalna i maksimalna vrijednost otpora RB= RB1+RB2. Minimalna
vrijednost otpora RB se rauna primjenom Omovog zakona kao:
RB min =
Napon napajanja 12V je umanjen za napon od 0,7V koliki je priblian pad napona izmeu
baze i emitera, a struja od 2A je odabrana prema maksimalnoj struji tranzistora umanjenoj za
struju 0,1A koja tee sa kolektora tako da ukupna struja kroz emiter bude maksimalno 2A.
Dakako nikada se ne bira minimalna vrijednost te je otpornik RB2 odabran sa otpornou od
1k. Takoer treba vodti rauno i o snazi otpornika. Poto znamo da je pad napona na
otoprniku 11,3 V i ako odaberemo maksimalnu snagu otpornika od 250mW=0,25W tada
dobivamo da je minimalno potrebna vrijednost otpora:
RB min =
U 2 11,32
=
= 511
P
0,25
Dakle kada se otpor potenciometra 47k podesi na nulu struju baze ograniava samo otpornik
RB2 otpornosti 1k tako da u tom momentu kroz bazu tee struja koju raunamo opet
primjenom Omovog zakona kao:
IB =
11,3V
= 0,0113 A = 11,3mA
1000
Da bismo izraunali maksimalnu potrebnu vrijednost otpora trebamo prvo izraunati baznu
struju pri kojoj tranzistor BD239 ulazi u zasienje. Pri struji kolektora od 100mA kao to je
na sluaj tranzistor BD239 ima pojaanje hFE=40 te baznu struju zasienja odreujemo po
formuli:
54
IB =
I C 100mA
=
= 2,5mA
hFE
40
Vidimo da je bazna struja zasienja (2,5mA11,3mA) manja od struje koja tee u bazu kada
se otpor potenciometra smanji na nulu to je dobro, jer znai da sigurno moemo dovesti
tranzistor u zasienje. Ukoliko elimo da se jaina svjetlosti sijalice moe smanjiti na 10%
tada trebamo odabrati potenciometar koji moe smanjiti struju baze sa struje 2,5mA na 10x
niu struju tj. na 0,25 mA. Potreban otpor raunamo ponovo primjenom Omovog zakona:
R=
U
11,3V
=
= 45,2k
I 0,25mA
Kao to vidimo maksimalna vrijednost baznog otpornika je priblino 45k. Zbog injenice da je
najblia standardna vrijednost 47k biramo upravo taj potenciometar. Vidimo da emo struju
baze moi oboriti ispod 0,25mA to znai da emo moi zatamniti sijalicu i ispod 10%.
Treba napomenuti da e nam ovaj proraun neto poremetiti injenica da je pojaanje
tranzistora hFE neto vee pri niim strujama. Vidimo koliko raunanja je potrebno ak i za
proraun ovako jednostvanog sklopa te pokuajmo zamisliti ta je tek potrebno za proraun
jednog savremenog mikroprocesora! Dakako ovdje smo raunali runo, a prorauni
mikroprocesora se vre primjenom savremnih CAD (Computer Aided Design) softverskih
paketa. Vjerujem da su mnogi itaoci ovog lanka ve odavno odustali od itanja, jer ih je
zamorila dosadna teorija, ali ako ste ipak bili uporni i itali sve do ove reenice te ako ste
razumjeli barem pola ove prie tada zasluujete estitke, jer sigurno prevazilazite prosjeke i
sigurno imate talenta ne samo za elektroniku ve za tehnike nauke uopte. Na dijagramu sa
slike 8. je ilustrovana prethodna pria o struji baze i otpornosti baznog otpornika.
55
UNIPOLARNI TRANZISTORI
Tranzistori su elektronske komponente koje se koriste za pojaavanje signala, u prekidakim
sklopovima i nizu drugih primjena. Tranzistori se dijele na bipolarne i unipolarne. Kod
bipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju i elektroni i upljine dok
kod unipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju ili samo upljine ili
samo elektroni u ovisnosti da li je tranzistor P ili N tipa. Dakle, kod bipolarnih tranzistora
tranzistorski efekat se postie sa dvije vrste nosilaca (elektroni i upljine). Bipolarni tranzistori
se dijele na PNP i NPN tranzistore. Podjela tranzistora je ilustrovana na slici 1.
56
Glavni dijelovi unipolarnog tranzistora su: sors S (source izvor), gejt G (gate vrata) i drejn
D (drain odvod). Kao to vidimo sa slike postoji simetrija izmeu sorsa i drejna te u naelu
nema razlike izmeu njih. Meutim, najee je sors elektrino povezan sa podlogom
premda postoje izvedebe MOS FET-a sa etiri izvoda kod kojih se podloga po elji spaja.
Uglavnom podloga, sors i drejn ine jednu elektrodu spomenutog kondenzatora dok gejt ini
drugu elektrodu. Takoer, vidimo da podloga i kanal ine diodu. Npr. kod N-kanalnog MOS
FET-a podloga ini anodu, a kanal katodu spomenute diode. Na slici 3. su dati simboli Nkanalnog i P-kanalnog MOS FET tranzistora.
G FS =
ID
I D = G U GS
U GS
Naziv strmina je logian, jer kriva sa slike 4. (prijenosna karakteristika) upravo podsjea na
strminu. Dakle, kao to vidimo promjenom napona izmeu gejta i sorsa moemo regulisati
struju struju kroz MOS FET. Izmeu gejta koji je izraen od aluminijuma i kanala se nalazi
izolacija od silicijumdioksida SiO2. Ova izolacija je veoma tanka i moe da je uniti statiki
elektricitet sa naih ruku. Zato se MOS FET tranzistori pakuju u antistatika pakovanja, a
57
58
59
rukom dotaknemo sondu promijenti e se status LED diode. Ovo je uzrokovano injenicom
da statiki elektricitet sa naih ruku je dovoljan da afektira JFET tranzistor. Naime ulazni
otpor JFET tranzistora je jako visok. Zato se u sklopovima sa JFET-ovima uvijek predvia
otpornik izmeu gejta i sorsa kako bi se eventualno zaostali naboj eliminisao. Sa slike vidimo
da u seriju sa baterijom nije spojen otpornik. JFET tranzistor BF244C ima struju zasienja od
25 mA to znai da on ograniava struju u krugu na spomenutih 25 mA tako da otpornik nije
potreban. Na slici 9. je data shema pretpojaala na bazi JFET tranzistora. Na ovo
pretpojaalo se moe prikljuiti dinamiki mikrofon, elektrina gitara i slini izvori slabih
signala.
60
61
RELEJI
Relej je komponenta elektronskih i uopte elektrinih kola koja se koristi za pojaavanje
digitalnih signala niske frekvencije i niz drugih primjena. Digitalni signali za razliku od
analognih signala mogu imati samo dva stanja kao to je ilustrovano na slici 1.
62
Elektromagnet releja, ovisno o tipu releja, se napaja jednosmjernom ili izmjeninom strujom.
Razlika izmeu releja napajanih jednosmjernom i izmjeninom strujom se ogleda u tome to
kod releja napajanih jednosmjernom strujom smijemo zaglaviti kontakte, a da ne doe do
pregorijevanja elektromagneta. Ukoliko zaglavimo kontakte releja napajanog izmjeninom
strujom moe se desiti da pregori zavojnica elektromagneta, jer tada moe imati manju
impedansu pa e povlaiti jau struju. Releji napajani jednosmjernom strujom se standardno
proizvode za napone: 5V, 6V, 12V, 24V, 48V i 220 V. Vani podaci o releju su takoer i
maksimalni napon i maksimalna struja koju podnose kontakti releja. Na slici 4. je dat primjer
primjene releja.
63
rid releji,
kontaktori (sklopnici) i
vremenski releji.
Rid relej (engleski: reed relay) je minijaturni relej, a kontaktor je relej za velike struje. Drugi
naziv za kontaktor je sklopnik, ali bitno je napomenuti da su pojmovi sklopnik i sklopka dva
razliita pojma. Razlika izmeu sklopke i sklopnika je u tome to se sklopka ukljuuje runo,
a sklopnik pomou elektromagneta. Vremenski releji su releji sa kanjenjem pri ukljuenju ili
iskljuenju. Pojam reed na engleskom jeziku znai jeziak te se kod nas ponekada koristi
termin jeziasti relej. Rid relej ima kontakt u obliku jezika kao to se vidi sa slike 6. na kojoj
je prikazan kontakt rid releja i vanjski izgled jednog rid releja.
Sl. 6. Kontakt (lijevo) i vanjski izgled (desno) rid releja (palidrvce pored releja radi poreenja
veliine)
Kontakti su izraeni od feromagnetnog materijala i prevueni srebrom, a smjeteni su u
malenu staklenu cjevicu u kojoj je vakuum ili inertni gas kako bi se izbjeglo korozivno
djelovanje zraka. Ovakva cjevica sa kontaktima se smjeta u untranjost zavojnice tako da
u momentu kada na zavojnicu narinemo napon usljed magnetnog polja dolazi do spajanja
kontakta rid releja. Rid relej ija skica je data na slici 6. ima samo jedan radni kontakt, ali
proizvode se rid releji i sa veim brojem kontakata. Kontakti kakvi se koriste u rid releju imaju
svoju primjenu u alarmnim ureajima za signalizaciju otvaranja/zatvaranja prozora i vrata.
Opisani kontakt se smjeta unutar plastinog kuita koje se vijcima uvrsti na okvir (tok)
vrata. Na krilo istih vrata se vijcima uvrsti magnet. Kada se vrata zatvore magnet nalegne
na kontakt te se kontakt usljed magnetnog polja zatvori. im se vrata otvore barem 1 cm
kontakt se prekine. Kontakti se kablovima spoje na alarmnu centralu koja signalizira da su
vrata otvorena. Na istom principu su konstruisani i senzori pozicije kabine u liftovima i
obrtomjeri na tokovima koji se vrte niskim brojevima obrtaja. Na toak se uvrsti magnet koji
pri svakom obrtaju proe pored kontakta te ga afektira uslje ega kontakt da impuls. Vezano
za impulse koji dolaze sa relejnih kontakata bitno je napomenuti jedan detalj. Naime pri
zatvaranji i otvaranju kontakata releja dolazi do poskakivanja (treperenja) kontakata te se
javljaju impulsi uzrokovani spomenutim poskakivanjem kao to se vidi sa vremenskog
dijagrama datog na slici 7.
64
Sl. 8. Kontaktori
65
kontaktori za struje poev od nekoliko stotina miliampera pa do nekoliko stotina ampera. Nije
svejedno da li pomou sklopke ili kontaktora prekidamo strujni krug sa omskim ili induktivnim
optereenjem. Kada se prekida strujni krug sa induktivnim potroaem kao to je npr.
elektromotor ili elektromagnet u trenutku prijekida u induktivitetu se indukuje jako visoki
napon to dovodi do pojave varnice (iskre) na kontaktima koja razorno djeluje na kontakte.
Usljed ovoga kontakti kontaktora i sklopki za induktivne potroae moraju biti daleko
otporniji. Takoer nije isto da li je u pitanju strujni krug izmjenine ili jednosmjerne struje, jer
se kod izmjenine struje javljaju vii naponi. Kontaktori za izmjenine strujne krugove se
oznaavaju slovima AC, a za jednosmjerne krugove DC. Nazivi AC i DC potiu od engleskih
skraenica za izmjeninu i jednosmjernu struju. Vrsta optereenja se oznaava brojem.
Kontaktori za omske potroae kao to su npr. sijalice i grijai imaju oznaku AC-1 ili DC-1, a
kontaktori za elektromotore AC-3 ili DC-3. Glavni podaci o kontaktoru su: maksimalna
dozvoljena struja kontaktora, kategorija upotrebe i napon napajanja elektromagneta. Npr.
kontaktor sa podacima: 16A, AC-3, 24VDC je predvien za struju do maksimalno 16A uz
kategoriju upotrebe AC-3 (napajanje izmjeninog elektromotora), a elektromagnet mu se
napaja jednosmjernom strujom napona 24V.
66
rasvjete u stubitu ista ostaje ukljuena podeeno vrijeme premda smo tasterom dali samo
kratak impuls. U industriji se koriste dvije vrste vremenskih releja: releji sa kanjenjem pri
ukljuenju i releji sa kanjenjem pri iskljuenju. Vremenski dijagrami rada i oznake kontakata
za obje vrste releja su dati na slici 11.
Sl. 12. Oznaka, fotografija i shema poluprovodnikog releja konstruisanog na bazi MOSFET
tranzistora
67
Kao to se vidi sa slike12. afektiranje MOSFET-a se vri pomou LED diode ija svjetlost
djeluje na ugraenu fotodiodu. Poluprovodniki releji u poreenju sa klasinim relejima imaju
niz prednosti i nedostataka. Glavne prednosti su beuman rad i mnogo via frekvencija rada,
a glavni nedostatak Na slici 13. je data shema sklopa za regulaciju rada elektrine grijalice
snage do 2kW uz primjenu poluprovodnikog releja.
Sl. 13. Sklop za regulaciju rada elektrine grijalice snage do 2kW uz primjenu
poluprovodnikog releja
Za regulaciju je iskoriten elektronski relej CWD2410, zidni termostat i baterija napona 9V.
Regulacija grijalice snage 2kW koja povlai iz mree struju od I=P/U=2000/220=9,1A se ne
moe vriti direktno preko termostata, jer njegovi kontakti podnose struju reda miliampera.
Meutim poluprovodniki relej podnosi struju do 10A te se preko njegovog izlaza moe
napajati grijalica. Ovakav sklop se moe iskoristiti za regulaciju temperature unutar
prostorija, a takoer i u manjim peima, inkubatorima itd. Ako se umjesto releja CWD2410
ugradi relej CWA2410 tada baterija nije potrebna ve se umjesto nje koristi mreni napon
220VAC. Oba releja (CWD2410 i CWA2410) imaju ugraen limiter ulazne struje tako da se
baterija odnosno mrea 220VAC mogu spajati direktno na ulaz releja. Na slici 14. je
ilustrovana histereza releja nominalnog napona zavojnice 5V.
68
TIRISTORI I TRIACI
Tiristor je elektronska komponenta koja se koristi kao prekidaki element kako u krugovima
jednosmjerne tako i u krugovima izmjenine struje. Razvijen je 1956. godine u SAD. Za
tiristor se esto koristi naziv SCR to je skraenica od engleskog izraza Silicon Controlled
Rectifier (silicijumski upravljivi ispravlja). Naziv tiristor je nastao spajanjem pojmova tiratron i
tranzistor. Tiratron je vrsta elektronske cijevi koja ima slinu primjenu kao i tiristor. Na slici 1.
je prikazan tiristor u prijesjeku i oznaka tiristora.
69
U momentu kada pritisnemo taster START preko tastera i otpornika R potee struja u gejt te
tiristor provede usljed ega se upali sijalica. Sijalica e goriti sve dok ne pritisnemo taster
STOP bez obzira to smo otpustili taster START. Kada pritisnemo taster STOP sva struja
koja je ila kroz tiristor skrene na taster STOP, jer je njegov otpor zanemariv u poreenju
sa otporom tiristora. Naime struja uvijek tee linijom manjeg otpora. Usljed ovoga tiristor
praktino ostane bez struje te prestane da vodi i sijalica se gasi u momentu kada otpustimo
taster STOP. Ako se tiristor koristi u kolima sinusoidalne izmjenine struje tada se okidanje
tiristora vri pomou specijalnih elektronskih sklopova koji su sinhronizovani sa izvorom
napajanja kako bi impuls za okidanje tiristora doveli u pravom momentu. Pomou
spomenutog elektronskog sklopa moemo regulisati jainu struje kroz tiristor tako to emo
podesiti momenat okidanja na poetak poluperiode to odgovara najjaoj struji ili na kraj
poluperiode to odgovara najslabijoj struji. Elektronski sklop se sastoji od blokova kanjenja
koji po elji pomjeraju momenat okidanja, a sami impulsi se na gejtove dovode preko malih
transformatora. Na slikama 3. i 4. je data ilustracija rada tiristora u kolu sinusoidalne
izmjenine struje sa omskim potroaem (sijalicom).
Sl. 4. Vremenski dijagrami napona izvora, struje kroz tiristor i impulsa na gejtu pri isto
omskom optereenju
70
Sl. 5. Vremenski dijagrami napona izvora, struje kroz tiristor i impulsa na gejtu pri
kombinovanom (omskom i induktivnom) optereenju
Sa slike 5. vidimo da osim to struja tee izvjesno vrijeme u voenju i nakon to naie
negativna poluperioda napona dijagram struje je zaobljen. Da bi se mogle provesti obje
poluperiode (negativna i pozitivna) spajaju se dva tiristora kao to je prikazano na slici 6.
71
72
73
74
diak BR100 koji se koristi u shemi sa slike 11. ima napon proboja u rasponu 28-36V ovisno o
tome na kome primjerku diaka se mjeri, a diak 1N5758 napon proboja u rasponu 16-24V.
Kao to vidimo teko je tokom proizvodnje postii tano zadani napon proboja. Na slici 13. je
data shema ureaja za regulaciju jaine rasvjete. Ovakvi ureaji se danas ugrauju u zidne
prekidae rasvjete, stolne i podne lampe itd. U literaturi se za njih koristi i termin
potamnjivai.
75
oksidacija,
fotolitografija,
difuzija,
metalizacija i
isjecanje.
76
77
78
kontrola, a zatim konana montaa ureaja u kuite te zavrna kontrola. Pri pojedinanoj
proizvodnji vri se lemljenje komponenti pomou rune lemilice. Koriste se lemilice sa i bez
regulacije temperature. Za rad na terenu su posebno pogodne tzv. pitolj lemilice zbog
injenice da se brzo zagriju.
Sl. 9. Lemilice
Pravilo je da se prvo leme otpornici, prekidai i induktiviteti, zatim kondenzatori i tek na kraju
poluprovodnike komponente koje su najmanje otporne na visoke temperature. Noice
poluprovodnikih komponenti se pri lemljenju pridravaju pincetama radi ovoenja toplote.
Pri lemljenju tranzistora je najoblje komadiem tanke ice omotati izvode tranzistora kako bi
se iste kratkospojile. Naime, moe se desiti da iz lemila procuri izvjesna mala struja koja je
ponekada opasna za tranzistore.
Posebna vrsta elektronskih komponenti koje se danas jako mnogo koriste su SMD
komponente. SMD je skraenica od engleskog izraza Surface Mount Devices (komponente
za povrinsku montau). Ove elektronske komponente se od konvencionalnih komponenti
razlikuju u dva datalja. Kao prvo mnogo manjih dimenzija, a kao drugo nemaju ianih izvoda
ve se direktno leme na tampanu plou. Primjeri SMD komponenti su prikazani na slici 10.
Sl. 10. Primjeri SMD komponenti (desno je novi 5PF radi poreenja veliine)
80
SMD tehnologija je razvijena sredinom 60.-tih godina 20. stoljea u okviru amerikog
programa razvoja svemirskih letjelica sa ciljem minijaturizacije elektronskih ureaja. Meutim
do iroke primjene SMD tehnologije je dolo tek krajem 80.-tih godina 20. stoljea. Veina
dananjih PC raunara je izraena upravo u SMD tehnologiji. Pri serijskoj proizvodnji ureaja
u SMD tehnologi se na tampanu plou prvo ubrizgava posebna ljepljiva pasta na odreena
mjesta. Zatim se postavljaju SMD komponente i poslije toga sve zajedno ide u tunel sa
toplim zrakom gdje se ljepljiva pasta pretvara u kalaj i time je lemljenje dovreno. Pri
pojedinanoj proizvodnji elektronske komponente se opet pojedinano leme pomou lemilica
sa otrim vrhom.
Danas, je proizvodnja elektronskih ureaja globalizovana. Npr. nije rijetkost da se nacrti
(dizajn) ureaja urade npr. u vedskoj, proizvodnja tampanih ploa obavi u Tajvanu,
komponente da se proizvedu u Holandiji i Maleziji, lemljenje se obavi u Kini, a konana
motaa u Francuskoj.
81
ELEKTRINA POJAALA
Kao to samo ime kae pojaala su ureaji koji vre pojaavanje signala. Dakako mi emo
se prvenstveno pozabaviti elektrinim pojaalima premda postoje npr. mehanika, optika i
druga pojaala. Elektronska pojaala su vrsta elektrinih pojaala premda ne i jedina vrsta
elektrinih pojaala. Kao to je poznato postoje dvije vrste signala i to digitalni i analogni
signali. U tom smislu i pojaala se prema vrsti signala kojeg pojaavaju dijele na pojaala
digitalnih i pojaala analognih signala. Meutim, kada za neko pojaalo kaemo da je
digitalno to ne mora znaiti da je to pojaalo digitalnih signala ve to znai da se radi o
pojaalu realizovanom u digitalnoj tehnologiji. Dakle, druga podjela pojaala je prema
tehnologiji (analogna i digitalna pojaala). Historijski gledano prvo elektrino pojaalo
koriteno za pojaavanje digitalnih signala je relej koji se koristio za pojaavanje na
telegrafskim linijama. Naime telegrafske linije (duge vie kilometara) su usljed elektrinog
otpora vodia slabile signale, jer je dolazilo do pada napona na vodiima. Kako bi se
telegrafski signal osvjeio postavljani su releji sa baterijama na zadanim distancama.
Postavljanjem telefonskih linija pojavila se potreba za pojaalima analognih signala. Naime
na kilometrima dugim telefonskim linijama je takoer dolazilo do slabljenja signala. Prva
pojaala za analogne signale su bila konstruisana poetkom 20. stoljea mehanikim
spajanjem slualice i ugljenog mikrofona. Premda primitivna ova pojaala su mogla dati na
svom izlazu priblino sto puta jai signal nego to je bio na ulazu. Glavni nedostatak ovih
pojaala je visok nivo smetnji koje su poticale od ugljenog mikrofona. Na slici 1. je prikazana
konstrukcija ovog pojaala.
82
83
84
Signal o zadanoj vrijednosti pozicije npr. radarske antene se dovodi na regulator koji isti
poredi sa signalom o stvarnoj poziciji koji dolazi sa senzora. Na osnovu razlike spomenuta
dva signala regulator proraunava signal koji se proslijeuje Vard Leonardovoj grupi. Vrlo
jaki signal sa Vard Leonardove grupe dolazi na motor za pozicioniranje koji pomjera npr.
radarsku antenu u eljenu poziciju. Kao to je ve reeno elektronska pojaala su vrsta
elektrinih pojaala. Danas najiru primjenu imaju sljedea elektronska pojaala: regulaciona
pojaala snage, audio pojaala, visokofrekventna pojaala i jednosmjerna pojaala.
85
86
Broj obrtaja se opet zadaje pomou potenciometra, ali potenciometar na shemi sa slike 2.
ima snagu manju od 1W dok potenciometar sa slike 1. ima snagu nekoliko stotina vati ili ak
nekoliko kilovata. Osim pomou potenciometra broj obrtaja se moe zadavati pomou
standardnih naponskih signala 0-5 V ili 0-10 V ovisno o tipu regulatora. Regulaciona pojaala
snage mogu biti konstruisana tako da rade u linearnom reimu ili u prekidakom reimu.
Ukoliko pojaalo radi u linearnom reimu gubici energije su opet jako veliki kao i kod
regulacije pomou otpornika. Meutim i pored tog nedostatka pojaala sa linearnim reimom
rada su u upotrebi. Shema jednostavnog regulacionog pojaala sa linearnim reimom rada je
data na slici 3.
87
f =
1
T
88
89
90
Signal zadane vrijednosti broja obrtaja je najee standarni naponski signal u rasponu od 10V do +10V. Frekventni pretvara mreni napon frekvencije 50Hz pretvara u napon eljene
frekvencije. Bitno je napomenuti da frekventni pretvarai osim frekvencije prilagoavaju i
napon napajanja u svrhu optimalne regulacije. Stari frekventni frekventni pretvarai su bili
konstruisani kao elektromehniki ureaji tzv. motor-generatorske grupe. Tipina motorgeneratorska grupa se sastojala od motora jednosmjerne struje iji broj obrtaja se regulisao
pomou otpornika i generatora izmjenine struje spojenog na isto vratilo sa spomenutim
elektromotorom tako da je elektromotor pogonio generator uz regulisani broj obrtaja. Poto je
broj obrtaja generatora bio promjenljiv bila je i promjenljiva i frekvencija generisane struje.
Ovakvi ureaji su bili glomazni mnogo manje pouzdani u radu u poreenju sa savremenim
mikrporocesorskim frekventnim pretvaraima. Savremeni frekventni pretvarai generiu
struje eljene frekvencije pomou IM-a kao to je ilustrovano na slici 8.
92
AUDIO POJAALA
Po definiciji audio pojaala su pojaala koja pojaavaju signale u frekventnom opsegu
izmeu 20Hz i 20kHz to je opseg sluha ovjeka. Meutim, mnoga audio pojaala imaju ui
frekventni opseg, a takoer i veina ljudi ne moe uti cjelokupan opseg izmeu 20Hz i
20kHz. Historijski gledano prva audio pojaala su konstruisana poetkom 20. stoljea
mehanikim spajanjem slualice i ugljenog mikrofona, a kasnije su konstruisana audio
pojaala na bazi elektronskih cijevi, zatim na bazi tranzistora i na kraju na bazi integrisanih
krugova. Danas se najvie koriste upravo pojaala konstruisana na bazi integrisanih
krugova, a tranzistorska i cijevna pojaala neto manje. Cijevna pojaala su jo u upotrebi,
jer imaju specifian zvuk koji posebno cijene kod ljubitelji elektrinih gitara. Za audio pojaala
se koristi i termin instrumentaciona pojaala, jer se koriste za pojaavanje signala
instrumenta kao to je npr. spomenuta elektrina gitara. Meutim pojam instrumentaciona
pojaala se takoer koristi i za pojaala mjernih instrumanta tako da ponekada dolazi do
konfuzije te je bolje izbegavati taj termin. Glavni podaci o audio pojaalu su: frekventni
opseg, pojaanje, izlazna snaga, izlazna impedansa i izoblienje signala. Pojaanje se
definie kao odnos izlaznog i ulaznog napona. Izlazna impedansa je bitna pri spajanju
pojaala na zvunike. U principu pojaalo i zvunici trebaju biti iste impedanse, ali je
dozvoljeno da zvunici imaju veu impedansu od pojaala. Ako je impedansa zvunika vea
tada nee biti iskoritena sva snaga pojaala. Ako pokuamo spojiti zvunik nie impedanse
od pojaala tada moe doi do pregaranja zvunika i/ili pojaala, ako nije ugraena zatita.
Izoblienje signala je jako znaajno kada su u pitanju audio pojaala, ali zbog injenice da
savremena pojaala imaju visok kvalitet reprodukcije u specifikaciji savremenih pojaala se
ak ne navodi podatak o izoblienju. Vezano za izoblienje signala vezan je i pojam HiFi.
HiFi je skraenica od engleskog izraza High Fidelity visoka vjernost. Pedesetih godina 20.
stoljea smatralo se da je pojaalo HiFi, ako je njegovo izoblienje signala bilo ispod 1%, jer
veina ljudi ne moe da primjeti izoblienje ispod 1%. Meutim kako je tehnika pojaala
napredovala zahtjevi su rasli da bi recimo osamdesetih godina zahtjevano izoblienje ispod
0,1%. Kako bi se sluaocu muzike u kunom ambijentu omoguio barem priblian ugoaj
koncertne dvorane razvijene su stereo i kvadro tehnika. Stereo pojaala imaju dva kanala
(lijevi i desni), a kvadro etiri. Meutim upitno je koliko se postiglo u doaravanju koncertnog
ugoaja. Jer bez obzira da li sluamo neku klasinu simfoniju ili neku pop-rock muziku
obueni u trenerku i duboko zavljeni u naslonjau dnevne sobe ma kakvu tehniku da imamo
neemo imati ugoaj neke koncertne dvorane gdje su oko nas drugi ljudi i gdje je prisutan
jedan poseban naboj u zraku. Prema svojoj konstrukciji audio pojaala se dijele u klase: A,
AB, B, C i D. Pojednostavljeno reeno pojaalo klase A cijelo vrijeme radi u linearnom reimu
(100% vremena), pojaalo klase AB priblino 60% vremena je u linearnom reimu rada,
pojaalo klase B 50% vremena, pojaalo klase C priblino 40% vremena, a pojaalo klase D
je manje od 1% vremena u linearnom reimu. Pojaala klase A su prva pojaala koja su
konstruisana na bazi elektronskih komponenti. Imaju nizak stepen izoblienja, ali i vrlo nizak
stepen iskoritenja snage. Kako bi se poveao koeficijent iskoritenja kosntruisana su
pojaala klase B, C i D. Pojaalo klase AB je u sutini verzija pojaala klase B. Danas se
koriste pojaala klase A, klase D i neto manje pojaala klase AB te emo se na njih
fokusirati. Na slici 1. je data tipina shema tranzistorskog pojaala u klasi A konstruisanog
primjenom unipolarnog tranzistora (JFET tranzistora). Kondenzatori kapaciteta 22F se
biraju tako da imaju to manji otpor za izmjeninu struju. Predvieni su kondenzatori od 22F
premda je bolje uzeti to vei kapacitet kondenzatora kako bi se smanjili gubici na
kondenzatoru. Obino su predvieni kondenzatori u rasponu 1-100F. Tranzistor BF244 ima
strminu GFS2mS, a maksimalna dozvoljena struja drejna je 50mA. Napon napajanja od
E=9V je odabran, jer je to standardni napon koji se moe podesiti na adapteru ili se pojaalo
moe napojiti sa baterije napona 9V. U shemi sa slike je odabrana struja drejna ID=3mA.
Napon izmeu sorsa i gejta treba da je UGS=ID/GFS=3mA/2mS=1,5V. Da bi se postigao napon
od 1,5V potrebno je da otpor otpornika izmeu sorsa i uzemljenja bude
R=U/I=1,5V/3mA=500. Ipak odabran je otpornik 560 kako bi se osigurao vii napon na
sorsu.
93
I D = GFS U GS
Dalje usljed pada struje drejna ID poraste potencijal drejna. Tokom negativne poluperiode se
deava obrnut proces tako da potencijal drejna opadne. Pretpostavimo da je na ulaz
doveden signal amplitude 1mV i sraunajmo kolika e biti amplituda signala na izlazu
odnosno drugim rijeima reeno sraunajmo koliko je pojaanje pojaala. Ako je GFS=2mS
tada je promjena struje drejna ID=GFSx0,001V=2mSx0,001V=0,002mA. Promjena
potencijala drejna je 0,002mAx1,5k=0,003V. Kao to vidimo pojaanje ovog pojaala je 3x.
Meutim treba napomenuti da se radi o minimalnom pojaanju, a realno je oekivati
pojaanje 10x. Osim toga ovdje se radi o jednostepenom pojaalu, a kada bi vezali ovakva
dva pojaala jedno na drugo tada bi pojaanje poraslo po kvadratnom zakonu tj. minimalno
bi bilo 9x, a realno bi se moglo oekivati 100x. Na slici 2. su date dvije tipine sheme
tranzistorskog pojaala u klasi A konstruisanih primjenom bipolarnih tranzistora. Kao to se
vidi imamo jednostvaniju i sloeniju shemu. U obje sheme se koristi tranzistor BC109.
Dakako da je sloenija shema skuplja za realizaciju, ali daje i bolje rezultate. Fakusirajmo se
na jednostavniju shemu. Kao sto vidimo osim tranzistora imamo dva otpornika (bazni i
kolektorski) i dva kondenzatora. Uloga kondenzatora je da tranzistorsko kolo elektriki odvoji
za jednosmjernu struju od drugih kola na koje e se pojaalo eventualno spojiti. Predvieni
su kondenzatori od 1F premda je bolje uzeti to vei kapacitet kondenzatora kako bi se
smanjili gubici na kondenzatoru. Uloga baznog i kolektorskog otpornika je da tranzistor
dovedu u tzv. radnu taku. Radna taka tranzistora se bira tako da se postigne optimalna
funkcija sklopa.
94
95
Sl. 4. Meusobna ovisnost struje baze i nabone izmeu baze i emitera tranzistora BC109
Usljed porasta bazne struje poraste i kolektorska struja, jer vrijedi relacija:
I C = hFE I B
Usljed porasta kolektorske struje opadne napon na izlazu (opadne potencijal kolektora).
Tokom negativne poluperiode se deava obrnuto tj. potencijal kolektora poraste. Vidimo da
ovo pojaalo vri tzv. invertovanje signala u smislu da tokom pozitivne poluperiode na ulazu
na izlazu imamo negativnu poluperiodu i obrnuto. Invertovanje signala je ilustrovano na slici
5.
96
Dakle pojaanje ovog pojaala je 144x. Kao to vidimo parametri tranzistora znaajno ovise
o izboru radne take. Ovo je iskoriteno za konstruisanje ureaja za automatsku regulaciju
pojaanja koji regulie pojaanje pojaala pomjeranjem radne take tranzistora. Runa
regulacija pojaanja se vri pomou potenciometra koji se obino ugrauje na ulazu u
pojaalo. Boja zvuka se podeava takoer pomou potenciometara kojima se priguuju
odreni dijelovi tonskog spektra. Kvalitetnija pojaala imaju ugraen ekvilajzer (engleski:
equaliser) pomou koga se moe vriti fino podeavanje boje zvuka. Obino se boja zvuka
podeava prema vrsti zvuka (rock muzika, klasina muzika, film, govor), ali je jako bitna i
akustika prostorije u kojoj se slua. Drugim rijeima reeno potrebno je podesiti ekvilajzer
prema akustikim karakteristikama prostorije. Tranzistori male snage obino imaju veliko
pojaanje, ali snani tranzistori ne. Npr. tranzistor BD239 ima pojaanje od svega 15x pri
struji kolektora od 1A. Da bi se postiglo visoko pojaanje i sa tranzistorima snage ameriki
naunik Sidni Darlington (Sidney Darlington) je 1953. godine izumio spoj tranzistora prikazan
na slici 6.
97
98
JEDNOSMJERNA POJAALA
Jednosmjerna pojaala (engleski: DC amplifiers) su pojaala koja pojaavaju signale
jednosmjerne struje. U jednosmjerna pojaala u irem smislu spadaju i pojaala digitalnih
signala. Potreba za pojaavanjem signala jednosmjerne struje se prvo pojavila u mjernoj
tehnici. Prvobitni instrumenti za mjerenje elektrinih veliina galvanometri su bili dovoljno
osjetljivi da su mogli mjeriti i vrlo slabe signale, ali njihov ulazni otpor je bio nizak, reda
nekoliko stotina oma tako da su optereivali strujno kolo na koje su se spajali. Da bi se
navedeni nedostatak eliminisao na ulaz galvanometra je postavljano jednosmjerno pojaalo
sa visokom ulaznom impedansom kao to je ilustrovano na slici 1.
99
Kao to vidimo pojaalo za svoj rad treba izvor napona sa pozitivnim i negativnim naponom.
Ako nemamo takav izvor on se realizuje pomou djelitelja napona kao to je prikazano na
slici 4. Potenciometrom RC se podeava nula (engleski: set zero) na izlazu instrumenta u
odsustvu signala na ulazu. Ovo je neophodno, jer su ovakva pojaala jako osjetljiva na
temperaturne promjene. Trimer potenciometar na izlazu slui za svrhe kalibracije
(umjeravanja) pojaala. Naime pojaanje tranzistora odstupa od primjerka do primjerka te je
potrebno podestiti pojaanje sklopa na zadanu vrijednost. Vremenom, usljed starenja
pojaanje tranzistora se mijenja te je potrebno povremeno vriti kalibracije.
100
podataka je hFE40 pri struji kolektora od 200mA tako da pri naoj struji od 126mA moemo
oekivati priblino isto pojaanje. Da bi tranzistor sigurno bio u stanju voenja potrebno je da
u njegovu bazu tee struja od IC/hFE=126/40=3mA ili jaa. Ako bi tekla slabija struja od 3mA
tada bi tranzistor bio u linearnom reimu rada. Istovremeno trebamo voditi rauna da je
maksimalno dozvoljena struja na ulazu 8mA, jer je to najvea dozvoljena struja izvora
signala. Ako elimo da u bazu tee struja 3mA otpor baznog otpornika treba biti (5V0,6V)/3mA=1,47k, a za struju baze od 8mA bazni otpornik treba imati otpor (5V0,6V)/8mA=0,55k. Dakle bazni otpornik treba biti u rasponu imeu 0,55k i 1,47k. Sa slike 5.
vidimo da je na bazu tranzistora spojen bazni otpornik 1k. Otpornik 47k je spojen izmeu
baze i emitera kako bi se poveala stabilnost sklopa. Kroz njega tee zanemariva struja od
0,6V/47k=0,013mA=13A tako da praktino ne utie na struju baze, ali zato u sluaju da
usljed poveanja temperature poraste inverzna struja IC0 izmeu baze i kolektora otpornik
47k e tu struju odvesti na masu i tako sprijeiti nekontrolisano provoenje tranzistora. Usljed
pomjeranja kotve u zavojnici releja se indukuju visoki naponi koji mogu unititi tranzistor te se
paralelno sa zavojnicom spaja dioda 1N4007 ija uloga je da provede struju uzrokovanu
spomenutim visokim naponom te na taj nain visoki napon obori na niskih 0,7V. Na slici 6.
je ilustrovano stanje sklopa kada je na ulaz narinut napon 0V, a na slici 7. stanje kada je na
ulazu sklopa narinut napon 5V.
101
Vezano za histerezu releja potrebno je sraunati maksimalni napon na ulazu sklopa koji
sigurno nee izazvati zatvaranje kontakta releja i minimalni napon koji e sigurno izazvati
zatvarnje. Ako je napon na releu 1V tada je kolektorska struja 1V/38=0,026A=26mA. Da bi
kroz kolektor tekla struja od 26mA potrebno je u bazu tee minimalna struja odreena
maksimalnim strujnim pojaanjem tranzistora. Naalost u podacima tranzistora obino
nemamo podatak o maksimalnom pojaanju, ali realno moemo oekivati da je ono 10x vee
od minimalnog tako da moemo raunati sa maksimalnim pojaanjem od 400x. Dakle
minimalna struja baze je 26mA/400=0,065mA=65A. Ova struja e tei pri naponu na ulazu
U=0,5V+1kx0,065mA=0,565V. Dakle, tek za napon ispod priblino 0,5V se moe sa
sigurnou tvrditi da nee izazvati zatvaranje kontakta releja. Ako je napon na releu 3V tada
je kolektorska struja 3V/38=0,079A=79mA. Da bi ta struja tekla kroz kolektor potrebno je da
bazna struja bude minimalno 79mA/40=2mA. Ova struja e tei pri naponu na ulazu
U=0,7V+1kx2mA=3,7V. Znai minimalan napon na ulazu koji e sigurno dovesti do
zatvaranja kontakta releja je 3,7V. Ako se dva navedena napona ele poveati tada se na
ulaz sklopa postavi jedna ili ak dvije diode kao to je ilustrovano na slici 9.
102
103
VISOKOFREKVENTNA POJAALA
Visokofrekventna pojaala (skraeno VF pojaala) su pojaala koja pojaavaju signale
visokih frekvencija. Dijele se na irokopojasna i uskopojasna. Kao to im i samo ime kae
irokopojasna VF pojaala pojaavaju signale ireg opsega frekvencija dok su uskopojasna
selektivna. Prva primjena VF pojaala je bila u radiotehnici. Na slici 1. je data blok shema
tzv. direktnog radio prijemnika.
104
Danas u doba satelitskih radio prijemnika i prijema radio programa putem interneta ovakvi
radio prijemnici iz 50.-tih godina prolog stoljea odista djeluju poput nekog muzejskog
eksponata. Meutim ljudi i dan danas runo sastavljaju ovakve prijemnike i kompleti dijelova
za njihove sastavljanje se mogu pronai u specijalizovanim prodavnicama elektronike.
Uenici i studenti ih sastavljaju radi sticanja znanja i vjetina, a stariji jednostavno iz zabave.
Direktni prijemnici su se mogli koristiti za prijem jakih signala tzv. koncertnih radio stanica, a
za potrebe radiokomunikacija nisu bili podesni te su konstruisani tzv. superheterodinski
prijemnici. Sam pojam heterodina potie iz starogrkog jezika i oznaava udruivanje vie
sila. Heterodinski princip je 1900. godine izumio kanadski naunik Reginald Fessenden, ali je
do njegove ire primjene dolo tek 20.-tih godina prolog stoljea. Prvu praktinu primjenu
heterodinskog principa u radiokomunikacijama je ostvario major amerike vojske Edwin
Armstrong 1917. godine. Blok shema superheterodinskog prijemnika je data na slici 3.
105
cos A cos B =
cos( A + B ) + cos( A B)
2
Dakle kada se umnoe dva sinusna signala dobivamo opet dva sinusna signala, ali jedan sa
frekvencijom koja predstavlja zbir i drugi koji predstavlja razliku frekvencija umnoenih
signala. Uzmimo npr. da je ulaz radio prijemnika podeen da prima signal BH radija 1 na
frekvenciji 612 kHz te da je meufrekvencija 455 kHz to znai da je frekvencija oscilatora
612+455=1067 kHz. Dakle u mikseru se formira umnoak signala frekvencija 612 kHz i 1067
kHz tako da na izlazu miksera dobivamo signale frekvencija 1067-612=455 kHz i
1067+612=1679 kHz. Signal frekvencije 455 kHz se pojaava u meufrekventnom pojaalu.
Glavni razlog zbog koga su konstruisani superheterodinski radio prijemnici lei u injenici da
se frekvencija signala sniava te se pojaanje vri na niim frekvencijama gdje je pojaanje
tranzistora vee. Bitno je spomenuti pojam SDR - Software-Defined Radio koji je 1991.
godine uveo u upotrebu Joseph Mitola, a odnosi se na raunarsku realizaciju radio ureaja.
Istraivanja na ovom polju su otpoela krajem 70.-tih godina prolog stoljea, a danas se na
tritu mogu nabaviti ureaji koji se spajaju na mikrofonski ulaz PC raunara, a omoguavaju
kvalitetan prijem radiosignala poput profesionalnih komunikacijskih ureaja. Na PC raunar
se dakako instalira ogovarajui softver. Najvie su u upotrebi besplatni softverski paketi
Winrad i GNU Radio. Spomenuti ureaj se sastoji od VF pojaala, oscilatora i miksera
spojenih prema blok shemi sa slike 3. Signal sa miksera se vodi na mikrofonski ulaz PC
raunara. Poev od 2005. godine se radi na razvoju HPSDR-a (High Performance Software
Defined Radio). Na ulaz HPSDR ureaja se spaja antena, a sam HPSDR ureaj se na PC
spaja USB kablom. Za razliku od SDR ureaja koji su u veini sluajeva analogni ureaji
HPSDR su digitalni ureaji koji ulazni signal pojaavaju i pomou digitalnoanalognog
konvertora (DAC) prevode u digitalni oblik. Na slici 5. je data tipina shema uskopojasnog VF
pojaala.
106
107
108
109
OSCILATORI
Oscilatori su elektronski ureaji koji jednosmjernu struju pretvaraju u izmjeninu. Drugim
rijeima reeno oscilatori su elektronski ureaji koji generiu izmjeninu struju. Prvi ureaj
koji je mogao generisati izmjeninu struju je bio generator izmjenine struje (alternator) koga
je izumio Michael Faradey 1831. godine. Faradejev generator se sastojao od bakarnog diska
koji je rotirao izmeu polova magneta. Danas se koriste alternatori konstruisani prema
patentu Nikole Tesle iz 1891. godine. Kao to je ve reeno alternator je generator
izmjenine struje za razliku od diname koja je generator jednosmjerne struje. Alternatori
mogu generisati izmjenine struje frekvencija maksimalno do stotinjak kiloherca. Da bi
generisao izmjenine struje viih frekvencija Nikola Tesla je 1891. godine konstruisao
oscilator koji se danas prema njemu zove Teslin oscilator, a koji je prikazan na slici 1.
110
nepriguene oscilacije u LC krugu. Bez tranzistora, LC krug bi oscilovao, ali bi oscilacije bile
kratkog trajanja usljed priguenja izazvanog otporom zavojnice. LC krug se moe uporediti
sa klatnom. Naime njihanje klatna je prigueno otporom koji prua zrak. Meutim u satu sa
klatnom njihanje klatna nije prigueno, jer satni mehanizam vraa izgubljenu energiju klatnu.
Ista stvar je i kod elektronskog oscilatora gdje tranzistor vraa energiju LC krugu. U ovom
tipu oscilatora je ostvarena tzv. pozitivna povratna sprega, jer se energija sa izlaza vraa na
ulaz bez invertovanja za razliku od audio pojaala kod kojih se ostvaruje negativna povratna
sprega. Kod negativne povratne sprege se signal takoer vraa na ulaz, ali invertovan. U
Armstrongovom (Meissnerovom) oscilatoru, je invertovanje signala izbjegnuto primjenom
transformatora. Naime tranzistor izvri prvo invertovanje, a zatim se transformatorom obavi
drugo invertovanje tako da se na kraju ova dva invertovanja ponite ista kao to se dva
minusa ponitavaju i na kraju daju plus (negacija negacije je afirmacija). Frekvencija
oscilovanja ovog oscilatora se rauna Thomsonovom formulom:
f =
1
2 L C
Spomenutu formulu je 1853. godine izveo lord William Thomson Kelvin koji izmeu ostalog
poznat po jedinici za temperaturu Kelvin. Paralelno oscilatorno kolo osciluje na frekvenciji na
kojoj su izjednaeni induktivni i kapacitivni otpor:
2 f L =
1
2 f C
f =
1
2 L C
1
= 159236 Hz = 159kHz
2 3,14 0,001 0,000000001
111
112
f =
1
1
=
= 48,4 Hz
1,4 R C 1,4 180 0,000082
113
Zavojnica L1 ima 10 zavojaka bakarne ice debljine 0,3 mm, a zavojnica L2 ima 2 zavojka
iste ice. Tijelo je debljine 5 mm sa feritnom jezgrom za podeavanje. Kristal kvarca treba biti
odabran za eljeni CB kanal. LC krug je potrebno podesiti na najjai signal odailjaa
pomjeranjem feritne jezgre. Kao to se vidi sa sheme koristi se ugljeni mikrofon koji se
nekada koristio u telefonskim slualicama. Bitno je pronai ispravan ugljeni mikrofon, jer je
jedan od nedostataka ugljenih mikrofona kratak vijek trajanja te se zbog toga kod
savremenih telefonskih aparata vie ne koriste. Umjesto ugljenog mikrofona se moe
iskoristiti i dinamiki mikrofon, ali e tada trebati podeavati radnu taku tranzistora tako to
se umjesto otpornika 10k postavi trimer priblino 20k. Domet ovog odailjaa je mali, jer je
snaga tranzistora BF240 mala. Ako se eli postii vei domet potrebno je ugraditi jai
tranzistor. Kristal kvarca u ovom oscilatoru je iskoriten da se preko njega ostvari pozitivna
povratna sprega sa izlaza na ulaz. Ekvivalentna shema kristala kvarca je data na slici 8.
fs =
fp =
1
2 L1 C1
1
2 L1
C0 C1
C0 + C1
115
MODULATORI I DEMODULATORI
Modulatori su elektronski ureaji koji vre oblikovanje noseeg signala prema moduliuem
signalu. Dakle modulator ima dva ulaza, a jedan izlaz. Sama rije modulator ima korijen u
latinskom jeziku. Latinska rije modulus se odnosila na malu mjeru (kalup) koja se koristila
za oblikovanje. U naem jeziku postoji termin modla sa istim korijenom i slinim znaenjem.
Danas postoji mnogo vrsta modulacije i to u analognoj tehnici: AM, SSB, QAM, FM, PM i SM,
a u digitalnoj: FSK, PSK, QAM, MSK, CPM, PPM, TCM, OFDM, SC-FDE, PAM, PWM, PCM
itd. Mi emo ovdje opisati AM, SSB, FM i FSK postupke modulacije, jer se isti najvie koriste.
Amplitudna modulacija (skraeno AM) se najdue koristi. Prvi AM modulator je konstruisan
1906. godine, a konstruisao ga je ameriki naunik Ernst Alexanderson. To je bio generator
izmjenine struje (alternator) konstruisan za rad sa visokim brojem obrtaja tako da je
generisao struje visoke frekvencije do 75kHz. Napon generatora je regulisan ugljenim
mikrofonom, a iskoriten je za prvi prijenos ljudskog glasa putem radio linka. Prema svom
pronalazau je nazvan Aleksandarsonov alternator. Radio odailjai (predajnici) sa
Aleksandarsonovim alternatorom su zadrani u upotrebi sve do kraja 50.-tih godina prolog
stoljea dakle do kraja zlatnog doba radija. Naime 50.-tih godina je televizija poela da
preuzima primat nad radijem. Interesantno da je zavretak zlatnog doba radija doao
otprilike u isto vrijeme kada je doao i zavretak zlatnog doba brodskog i eljeznikog
putnikog prijevoza, jer su 50.-tih godina avioni poeli da preuzimaju primat nad brodovima i
vozovima. Interesantno je spomenuti da je prva radio stanica sa stalnim programom poela
da radi u SAD 1920. godine, a samo nekoliko godina kasnije 1926. godine poinje sa
emitovanjem Radio Zagreb kao prva radio stanica u Jugoistonoj Evropi. Na slici 1. je data
blok shema AM modulatora sa signalima u vremenskom domenu, a na slici 2. sa signalima u
frekventnom domenu.
116
Moduliui signal je obino signal koji dolazi sa studijske miksete radio stanice dakle signala
ljudskog glasa i muzike, a moduliui signal je sinusni signal visoke frekvencije sa oscilatora.
Kao to samo ime kae kod amplitudne modulacije se vri modulisanje amplitude signala.
Matematiki gledano AM modulator je ureaj u kome se vri operacija mnoenja ulaznih
signala tako je izlazni signal AM modulatora umnoak (proizvod, produkt) ulaznih signala to
se dobro vidi sa slike 1. Primjetimo na slici 2. da sinusni signal u frekventnom domenu
predstavlja jedan pik ija amplituda odgovara amplitudi sinusnog signala. Taj pik se vidi i
u dijagramu na izlazu AM modulatora, a oko njega je kao slika u ogledalu (zrcalu) prenijet
moduliui signal i to desno originalni moduliui signal, a lijevo zrcaljeni moduliui signal.
Elektronski AM modulator se najednostvnije realizuje tako to se u seriju sa napajanjem
oscilatora postavi ugljeni mikrofon. U svojoj biti AM modulator obavlja istu funkciju kao i
mikser u smislu da vri mnoenje signala tako su AM modulatori sklopovi iste vrste kao i
mikseri. Bitno je napomenuti da se u studijskim miksetama na vri mnoenje ve sabiranje
(zbrajanje, sumiranje) signala tako da se u miksetama koristi druga vrsta sklopova koji se
zovu sumatori. Vezano za modulalaciju je bitno spomenuti jo jedan tehniki problem, a to je
irina komunikacijskog kanala (engleski: signal bandwith). Kao to je poznato ljudi mogu uti
audio signale u opsegu 20Hz-20kHz, ali za potrebe radiokomunikacija nije praktino prenositi
cijeli opseg od 20 kHz, jer se za prijenos opsega od 20 kHz troi vie energije, a zauzima se i
prostor u radio spektru. Na poetku primjene radiotelefonije se postavilo pitanje kolika je
minimalna potrebna irina opsega za prijenos ljudskog glasa. Poto su istraivanja vrena u
SAD mjereni su parametri engleskog jezika i dolo se do zakljuka da veina energije
govornog signala na engleskom jeziku ulazi u opseg 300Hz-3kHz tako da je usvojena irina
komunikacijskog signala od 3 kHz. Istraivanja za slovenske jezike su obavljena kasnije te je
ustanovljeno da je za slovenske jezike dovoljna irina kanala od 1,2 kHz, ali u meuvremenu
je usvojen standard od 3 kHz. Danas se u SDR tehnici realizuju softverski AM modulatori na
PC raunarima za potrebe radio komunikacija. Za potrebe radiodifuzije gdje se osim glasa
prenosi i muzika potrebna je vea irina kanala i to 40Hz5 kHz. Druga esto koritena vrsta
modulacije je frekventna (FM) modulacija. Kao to je poznatosinusni signal je odreen sa
dvije veliine: amplituda i frekvencija. Ako AM modulacije se modulie amplituda, a kod
frekventne frekvencija. FM modulaciju je izumio 1935. godine ameriki naunik Edwin
Armstrong sa ciljem smanjenja smetnji pri prijenosu signala. Naime glavna prednost FM
modulacije nad AM modulacijom jeste manja osjetljivost na smetnje odnosno kvalitetniji
prijenos signala. U poreenju sa AM modulacijom FM modulacija trai iri frekventni opseg
za prijenos signala, a sami ureaji za realizaciju su neto sloeniji. Kod FM modulacije
amplituda modulisanog signala je konstantna, a frekvencija varira izmeu nanie fmin i
najvie fmax frekvencije. Ako je amplituda moduliueg signala nula tada je frekvencija na
izlazu modulatora fmin, a ako je amplituda moduliueg signala maksimalna tada na izlazu
modulatora fmax. Ovo je ilustrovano na slici 3.
Sl. 3. FM signal
Modulacioni indeks FM modulacije h se rauna po formuli:
h=
f max f min
fm
118
119
120
ISPRAVLJAI I STABILIZATORI
Ispravljai obavljaju suprotnu funkciju u odnosu na oscilatore. Naime, ispravljai izmjeninu
struju pretvaraju u jednosmjernu. Ispravljai se dijele na upravljive i neupravljive. Upravljivi
ispravljai su ispravljai kod kojih moemo regulisati izlaznu struju za razliku od neupravljivih
kod kojih ne moemo regulisati struju. Najednostavniji neupravljivi ispravlja se sastoji od
samo jedne diode, ali takav ispravlja se rijetko sree. Danas se najvie koristi Graetz
ispravlja koga je izumio njemaki naunik Leo Graetz. Za Graetz ispravlja se esto koristi
termin diodni most (engleski: diode bridge). Na slici 1. su prikazane sheme ispravljaa sa
jednom diodom i Graetz ispravljaa te vremenski dijagrami sinusnog napona na ulazu
ispravljaa i izlaznog napona.
121
Uul =
Uiz + 1
[V ]
2
Npr. ako je na sekundaru trafoa tj. ulazu Graetza napon 10V tada na izlazu dobivamo napon
od priblino 13V. Naime na Graetzu dolazi do pada napona od priblino 1V ili vie, a filter
podie napon za inos 2 , jer je odnos efektivne i maksimalne vrijednosti napona upravo
2 . Napon koji dobijemo na izlazu iz ispravljaa i filtera nije stabilan. Njegova vrijednost
varira u ovisnosti o naponu mree i o optereenju. Da bismo dobili izvor stabilnog napona na
izlaz filtera moramo spojiti stabilizator napona. Postoje dvije vrste stabilizatora napona:
linearni (kontinualni) i prekidaki (impulsni). Za razliku od linearnog stabilizatora napona, kod
prekidakog stabilizatora, struja kroz tranzistor tee u impulsima, i to tako da kada tranzistor
provodi, on bude u zasienju. Tada je napon na njemu vrlo mali (reda oko 0,2 V), pa je i
disipacija snage na njemu mala. Kada tranzistor ne provodi na njemu praktino nema
disipacije snage. Na osnovu toga se zakljuuje da je disipacija snage na tranzistoru u ovom
sluaju znatno manja nego kod linearnog stabilizatora, pa je samim tim potreban tranzistor
manje snage i manji hladnjak za njega. Dalje za razliku od linearnog stabilizatora prekidaki
stabilizator na izlazu mora imati dodatni filter. Upravljako kolo prekidakog stabilizatora
sadri irinskoimpulsni modulator IM. Na slici 4. su date blok sheme linearnog i prekidakog
stabilizatora.
122
previsok u bazu tranzistora se dovodi slabiji signal kako bi tranzistor proputao slabiju struju i
na taj nain oborio napon na potroau. Obrnuto, ako je napon na izlazu nizak tada se
puta jaa struja na izlaz. Kao to vidimo ovdje je prisutna negativna povratna sprega.
Najjednostavniji linearni stabilizator napona se realizuje pomou otpornika i Zenerove diode
kao to je prikazano na slici 5.
123
Na shemi sa slike 7. su ucrtane diode premda se vrlo esto umjesto njih ugrauju tiristori
kako bi se postigla upravljivost. Upravljaki impulsi se na gejtove tiristora dovode pomou
impulsnih transformatora. Na slici 8. je data jedna tipina shema ispravljaa sa izlaznim
naponom od 24V i strujom od 2A.
124
Na slici 10. je data fotografija prekidakog ispravlja za printer. Kod ovakvih ispravljaa ne
samo to se pomou oscilatora podie frekvencija ve se vri i stabilizacija napona. Na kraju
je bitno napomenuti da se danas stabilizatori napona za ispravljae esto konstruiu
primjenom integrisanih krugova o emu e biti rijei u jednom od narednih nastavaka kole
elektronike.
125
0
0
0
0
0
0
0
0
1
1
1
1
1
1
1
1
Binarni
0 0
0 0
0 1
0 1
1 0
1 0
1 1
1 1
0 0
0 0
0 1
0 1
1 0
1 0
1 1
1 1
0
1
0
1
0
1
0
1
0
1
0
1
0
1
0
1
Nakon ovog kratkog uvoda sa opisom brojnih sistema moemo prei na opis logikih
operacija. Osnovne logike operacije su: logiko mnoenje, logiko sabiranje i logika
negacija. Ukoliko promjenljive oznaimo sa A i B rezultat logikog mnoenja se oznaava
formulom:
Y = AB
Rezultat logikog mnoenja za sve kombinacije promjenljivih A i B predstavljamo tablicom
istine datoj u tabeli 2.
Tabela 2. Tablica istine logikog mnoenja
A B Y
0 0 0
0 1 0
1 0 0
1 1 1
126
127
128
129
ILI
OR
NE
NOT
EX ILI EX OR
130
LOGIKA KOLA
Logika kola su sklopovi pomou koji se realizuju logike operacije. Logika kola se danas
realizuju na jedan od sljedea tri naina:
-u relejnoj tehnici,
-u tehnici diskretnih elektronskih komponenti i
-u tehnici integrisanih kola.
U ovom nastavku kole emo opisati realizaciju elektronskih kola u relejnoj tehnici i tehnici
diskretnih elektronskih komponenti, dok e integrisana kola biti opisana u jednom od
sljedeih nastavaka. U jednom narednih nastavaka emo takoer opisati primjenu PIC i PLC
za realizaciju logikih sklopova. PIC je skraenica od Programmable Interface Controller, a
PLC od Programmable Logic Controller. Danas se relejna tehnika mnogo manje koristi, ali se
ipak zadrala u primjeni uglavnom zbog svoje jednostavnosti za realizaciju i jednostavnog
odravanja. Dva glavna nedostatka relejnih sklopova su mala brzina rada i mala pouzdanost.
Elektronski sklopovi kako diskretne tehnike tako i u tehnici integrisanih kola su neuporedivo
bri. Diskretne elektronske komponente su pojedinane komponente (otpornici, diode,
tranzistori itd.), a sklopovi raeni na bazi diskretnih komponenti se danas jako malo koriste.
Glavni nedostatak im je niska pouzdanost u radu koja je esto nia od pouzdanosti rada
relejnih ureaja. Ovo je uzrokovano velikim brojem lemnih mjesta koja su uvijek nepouzdana.
Vezano za nepouzdanost rada digitalnih sklopova u diskretnoj tehnici postoji jedan
interesantan podatak. Prvi elektronski digitalni raunar koji je projektovan u Jugoslaviji 1956.1963. godine se zvao CER-10 (cifarski elektronski raunar), a konstruisan je u diskretnoj
tehnici. Problem nepouzdanih lemnih mjesta na raunaru je rjeavan pomou obinog
pendreka. Naime svaki puta kada bi raunar zapeo u radu udarali su ga pendrekom dok ne
proradi. Usljed udara gumenog pendreka na kuite raunara loa lemna mjesta bi
uspostavljala prekinuti kontakt. Inae raunar je koriten za potrebe Saveznog MUP-a pa su
tamo logiki razmiljali da pendrek sigurno mora djelovati i na raunar kada ve djeluje na
ljude. Sva kola koja emo opisati rade u pozitivnoj logici. Logiko kolo I se u relejnoj tehnici
konstruie pomou dva releja iji radni kontakti se spoje u seriju kao to je prikazano na slici
1.
131
132
133
stvari sloenije, jer imamo tri varijable. Tablica istine za rjeenje ovog problema je data u
tabeli 1. Iz tabele 1.
Tabela 1. Tablica istine sklopa za ukljuenje pumpe
A
B
C
Y
Preoptereenje <20C >95C
0
0
0
0
0
0
1
1 A B C
0
1
1
1
1
0
0
1
1
0
1
0
1
0
0
0
0
A B C
A B C
Vidimo da na izlazu sklopa treba biti logika jedinica u tri sluaja tako da je formula koja
definie logiku funkcionalnost:
Y = A B C + A B C + A B C = A (B + C )
Shema upravljakog strujnog kola za realizaciju ove funkcionalnosti u relejnoj je data na slici
8., a na slici 9. je dat simboliki prikaz funckionalnosti. Kao to vidimo u ovom primjeru
realizacija funkcionalnosti u relejnoj tehnici je vrlo jednostavna, a brzina rada zadovoljava
tako da nema potrebe za realizacijom u diskretnoj tehnici ili u tehnici integrisanih krugova
koje su znatno sloenije za realizaciju.
134
Ponekada je potrebno logiku funkciju prevesti iz tablinog oblika u analitiki kao to smo
upravo proveli u primjeru ukljuenja pumpe centralnog grijanja. Analitiko predstvaljanje se
moe vriti u:
135
MULTIVIBRATORI
Multivibrator je elektronski sklop koji ima dva stanja. Ovo znai da na izlazu multivibratora
moe biti signal logike nule ili logike jedinice. Osim ovoga treba navesti da stanje
multivibratora moe biti stabilno i kvazistabilno tj. nestabilno. Stabilno stanje je stanje u
kojem multivibrator moe biti trajno, sve do nailaska vanjske pobude, kad se prebacuje u
drugo stanje. Kvazistabilno ili nestabilno stanje je stanje u kojem se multivibrator zadrava
tano odreeno vrijeme, nakon ega se prebacuje u drugo stanje. Postoje:
bistabilni,
monostabilni i
astabilni multivibrator.
Uz ova tri sklopa moe se jo dodati i emiterski vezani bistabil ili Schmittov okidni sklop
(Schmittov triger) kojim se postie razluivanje ulaznog signala po amplitudi. Multivibrator sa
elektronskim cijevima je izumljen 1918. godine. Bistabilni multivibrator su izumili naunici
Eccles i Jordan te se u literaturi njihov sklop esto naziva EcclesJordanov sklop. Astabilni
multivibrator su takoer 1918. godine izumili naunici Abraham i Bloch. Istraivanja
multivibratora su 50.-tih godina 20. stoljea nastavili ameriki naunici Montgomery Phister i
Eldred Nelson. Bistabilni multivibrator je elektronski sklop koji ima dva stabilna stanja. Koristi
se za memorisanje logikih stanja, a formira se od dva NILI kola kao to je prikazano na slici
1.
136
137
f =
1
1,4 R C
Npr. ako je kapacitet kondenzatora C=1F i otpor otpornika R=14k tada je frekvencija
oscilovanja:
f =
1
1
=
= 51Hz
1,4 R C 1,4 14000 0,000001
138
139
Astabilni multivibrator se vrlo esto realizuje u tehnici integrisanih krugova. Na slici 10. je dat
primjer astabilnog multivibratora frekvencije priblino 1000Hz realizovanog pomou
integrisanog kola 555. Na slici 11. je data interesantna shema astabilnog multivibratora
realizovanog pomou jednog PNP i jednog NPN tranzistora
generator impulsa nam slui astabilni multivibrator. Kada je na bazi tranzistora T3 logika
nula tranzistor je zakoen, a kondenzator C se puni preko otpornika R tako da napon na
izlazu raste. U trenutku kada na ulaz naie impuls tranzistor T3 pree u zasienje ime
napon na njegovom kolektoru padne na nulu. Usljed ovoga se kondenzator isprazni pa
napon na izlazu takoer padne na nulu. Potrebno je primjetiti da se kondenzator puni iz
izvora napona Ec koji je razliit od napona E. Obino je napon Ec mnogo vii od napona E.
Vremenski dijagram rada generatora pilastog napona je dat na slici 13.
141
f =
1
1,2 R C
Zbog injenice da se otpor otpornika moe odabrati u rasponu od 100 do 1k, a kapacitet
kondenzatora u rasponu od 1nF do 1000F po ovoj shemi moemo konstruisati impulsni
generator frekvencije od 1Hz do 1MHz. Onima koji ele da koriste ovaj sklop kao zujalicu se
preporuuje da signal uzimaju sa kondezatora, jer je na kondezatoru pilasti signal koji je
sliniji sinusnom. Npr. piezoelektrini zvunik se moe spojiti paralelno sa kondenzatorom, a
takoer signal sa kondenzatora se moe prikljuiti na pojaalo sa visokom ulaznom
impedansom.
142
143
Kao to se vidi sa slike 1. tranzistor T1 je tzv. multiemiterski tranzistor sa dva emitera na koje
se dovode ulazni signali A i B. Ukoliko su oba ulaza u stanju logike jedinice tada se
tranzistor T1 ponaa kao obina dioda u smislu da preko njegove baze i kolektora (PN spoj)
tee struja u bazu tranzistora T2 usljed ega tranzistor T2 provede. Zbog injenice da
tranzistor T2 vodi doi e do voenja i tranzistora T4 koji dobiva struju preko emitera
tranzistora T2. Istovremeno tranzistor T3 biva zakoen, jer je njegova baza uzemljena preko
tranzistora T2 i T4 koji su u stanju voenja. Usljed ovoga na izlazu imamo logiku nulu.
Dovoljno je da jedan od emitera stranzistora T1 bude na logikoj nuli pa da tranzistor T1
bude u stanju voenja to dovodi do toga e tranzistor T2 biti zakoen, jer mu je baza
uzemljena preko tranzistora T1. Ako je T2 zakoen tada je zakoen i T4, jer ne dobiva struju
u bazu. Istovremeno je T3 u stanju voenja tako da preko otpornika R3=130, tranzistora T3
i diode na izlazu dobivamo signal logike jedinice. Dakle da rezimiramo, ako je na oba ulaza
A i B logika jedinica tranzistor T4 e biti u stanju voenja, a tranzistor T3 zakoen tako da
na izlazu dobivamo logiku nulu. Meutim, ako je barem jedan ulaz u stanju logike nule
tada na izlazu imamo logiku jedinicu. Na slici 2. je data fotografija i shema jednog TTL
integrisanog kola (ipa) sa ukupno etiri NAND kola.
Navedeni podaci se oitavaju sa data sheet-a TTL kola i crvene LED diode, a mogu se
pronai i u veini prirunika iz oblasti elektronike. Potrebno je posmatrati dva krajnja sluaja
ili drugim rijeima izraunati maksimalni i minimalnu vrijednost otpornika. Prema II Kirhovom
zakonu (Kirhofov zakon za napone) imamo:
Vcc=IR+UD+VOL
iz ega dobivamo formulu za raunanje vrijednosti otpornika R kao:
R=(Vcc-UD-VOL)/I
tako da dobivamo:
Rmax=(5,25-1,65-0,25)/4=836.
Ovdje smo pretpostavili da je minimalna struja pri kojoj dioda ima dovoljnu jainu svjetlosti
petina od maksimalne struje tj. 4 mA. Takoer moemo izraunati i
Rmin=(4,75-2,25-0,5)/8=250.
Raunali smo sa maksimalnom strujom TTL kola od 8 mA. Vidimo da otpor otpornika moe
biti u granicama izmeu 250 i 836. Kao to se vidi sa sheme odabran je otpornik od
470. Sraunajmo sada kolika je maksimalna i minimalna struja kroz diodu u ekstremnim
sluajevima uz otpornik 470:
Imax=(5,25-1,65-0,25)/470=7,1mA
Imin=(4,75-2,25-0,5)/470=4,3mA.
Vidimo da e struja biti u granicama izmeu 4,3mA i 7,1mA uz pretpostavku da je vrijednost
otpornika tano 470. Meutim, ako pretpostavimo da je tolerancija otpornika 10% tada
moemo oekivati da je Imax=1,1x7,1=7,8mA, a Imin=0,9x4,3=3,9mA. Potrebno je sada
sraunati najveu moguu disipaciju na otporniku. Uz toleranciju 10% najvei otpor otpornika
je 1,1x470=517, a najmanji 0,9x470=423. Pri proraunu disipacije vodimo rauna da je pri
najmanjem otporu struja najjaa i obrnuto pa dakle imamo:
Pmax=UI=RI2=4230,00782=26mW
Pmin=UI=RI2=5170,00432=10mW.
Vidimo da je disipacija na otporniku izmeu 10mW i 26mW tako da moemo iskoristiti
standardni otpornik disipacije 250mW. Na slici 4. je data shema slinog spoja sa TTL NAND
kolom gdje se LED dioda gasi kada se pritisnu oba prekidaa.
145
Uz pretpostavku da e struja na izlazu NAND kola biti maksimalno dozvoljena tj. 0,4mA
proraunavamo sklop vodei rauna da je napon na bazi tranzistora 0,5-0,7V. Poto je
NAND sklop maksimalno optereen moemo oekivati da e na njegovom izlazu biti
minimalni napon od 2,4V, a na bazi tranzistora napon 0,7V. Sraunavamo minimalnu
vrijednost baznog otpornika kao:
Rmin=(2,4V-0,7V)/0,4mA=4,25k
Kao to se vidi sa sheme odabran je otpornik 4,7k tako da je oekivana struja baze:
Ib=(2,4V-0,7V)/4,7=0,36mA
Ovo znai da struja kolektora smije biti najvie
Icmax= hFEIb=900,36=32mA
jer u suprotnom tranzistor nee biti u zasienju. Otpornik od 47k koji je spojen izmeu baze i
emitera nije neophodan tj. sklop moe da radi i bez njega, ali on poveava stabilnost sklopa.
Odabran je da bude 10x vei od baznog otornika kako bi kroz njega tekla minimalna struja
od 0,7V/47k=0,015mA. Uz pretpostavku da je pad napona na LED diodi i tranzistoru ukupno
2,5V sraunavamo da je struja kolektora:
Ic=2,5V/0,22k=11mA
146
to je manje od maksimale struje zasienja 32mA. itaocima koji sastave ovaj sklop
preporuujemo da izmjere napone u karakteristinim takama i da na taj nain ustanove
stanje svog sklopa. Proraunima nije mogue tano predvidjeti stanje sklopa, jer se
komponente razlikuju jedna od druge, a takoer temperatura okoline i male promjene
napona napajanja imaju uticaj na sklop. CMOS (Complementary Metal Oxide
Semiconductor) logika kola je 1963. godine izumio Frank Wanlass. Na slici 5. je dat simbol i
shema NI (NAND) kola u CMOS logici.
147
Qnext = S + R Q
Problem nedefinisanog izlaza RS flip-flopa je rijeen konstrukcijom JK flip-flip flopa ija
shema i simbol su dati na slici 2.
148
jedinicu izlaz e skoiti na logiku jedinicu to znai da J ulaz odgovara S ulazu RS flipflopa. Istovremeno K ulaz odgovara R ulazu RS flip-flopa. Eldred Nelson je navodno odabrao
oznaku JK kao deveto i deseto slovo engleske abecede, ali u literaturi se moe nai
objanjenje da je J prvo slovo rijei Jump skoi, a K prvo slovo rijei Kill ubij. Ulaz CLK
(clock) slui za odobrenje izlaza kako bi izlazni impulsi iz flip-flopa bili sinhronizovani sa
impulsima clock-a.
Qnext = J Q + K Q
MS JK flip-flop je kaskadna veza dva JK flip-flopa. Prvi flip-flop slui kao memorijski flip-flop
(master) i on upravlja radom drugog (slave) flip-flopa. Na engleskom jeziku master znai
gospodar, a salave rob. Brojai su elektronski sklopovi koji odbrojavaju impulse. Shema
brojaa koji moe da broji do etiri impulsa je data na slici 4., a vremenski dijagram na slici 5.
149
Za memorisanje informacije od etiri bita, potreban nam je registar koji se sastoji od etiri flip
flopa. Registri su podijeljeni na stacionarne i pomjerake (shift) registre. Stacionarni registri
su registri sa paralelnim izlazom, a shift registri su registri sa serijskim izlazom informacije.
Stacionarni registri se dijele na paralelno paralelne i serijsko paralelne, a shift registri se
dijele na paraleno serijske i serijsko serijske. Shema paralelno paralelnog dvobitnog registra
je data na slici 6.
REGISTRI
STACIONARNI
PARALENO
PARALELNI
POMJERAKI (SHIFT)
SERIJSKO PARALELNO
PARALELNI SERIJSKI
150
SERIJSKO
SERIJSKI
151
boju je zauzimao pola obima tj. 180, a brijeg za utu boju tek nekih 10. Pomo u releja za
invertovanje je ostvarivano istovremeno paljenje crvenog i zelenog svjetla u dva razliita
pravca. Jedno od starijih rjeenja programskog upravljanja je i buena traka na kojoj je bio
upisan program koji je oitavan pomou fotodioda. Primjenom brojaa konstruisanih na bazi
flip-flopova je ostvarivana elektronska varijanta programskog upravljanja, ali i ovo rjeenje je
ve prevazieno i danas se koriste PLC i PIC ureaji za realizaciju ovih funkcija. tavie u
mnogim primjenama je generacija programatora sa diskretnim komponentama preskoena te
se sa elektromehanikih programatora odmah prelo na PLC i PIC ureaje. Bitno je
spomenuti i elektromehanike brojae koji su se u mnogim primjenama zadrali do danas.
Elektromehaniki brojai sadre elektromagnet koji elektrine impulse sa ulaza pretvara u
mehanike impulse za pogon brojaa. Na slici 8. je prikazan jedan elektromehaniki broja.
152
153
MEMORIJE I MIKROPROCESORI
Memorije su, kao i registri, elektronski sklopovi za memorisanje informacija uz razliku to
memorije imaju daleko vei kapacitet. Dvije osnovne vrste memorija su ROM i RAM
memorije. ROM memorije su dobile naziv prema engleskim rijeima Read Only Memory to
znai memorija samo za iitavanje. U ROM memoriju se jednom upiu podaci, a poslije se
mogu samo iitavati, za razliku od RAM memorije u koju se podaci mogu i upisivati i
iitavati. RAM je skraenica od rijei Random Acces Memory to znai memorija sa
direktnim pristupom. Blok shema etvorobitne RAM memorije je data na slici 1.
154
155
Charles Babbage koji je 1820. konstruisao mehaniki kompjuter i engleska naunica Ada
Byron Lovelace koje je 1842. godine sastavila prvi program za raunar te se smatra za prvog
programera u historiji. Ada Lovelace je takoer prva koristila pojam programski jezik. 1946.
je konstruisan prvi elektronski digitalni raunar ENIAC. Bitno je napomenuti da osim digitalnih
raunara postoje i analogni raunari koji se i danas koriste u odreenim primjenama.
Analogni raunari su konstruisani na bazi jednosmjernih pojaala i mogu da vre razne
operacije nad analognim signalima kao to je npr. sabiranje, oduzimanje, diferenciranje,
integriranje i druge. Prvi analogni raunari su konstruisani kao mehaniki ureaji, a prvi
elektronski analogni raunar je konstruisan 1950. godine. Postoje i tzv. hibridni raunari koji
su kombinacija analognih i digitalnih raunara. Digitalni raunari se dijele na univerzalne i
namjenske. Univerzalni raunari se mogu konfigurisati za vie raznih primjena, a namjenski
raunari se koriste samo za jednu primjenu ili evenutalno ui krug primjena. Primjer
digitalnog raunara univerzalne primjene je PC raunar, a primjer namjenskog raunara je
raunar u mikropocesorki upravljanom mjernom ureaju. Namjenski raunar koji ima istina
vei broj primjena, ali ipak u ogranienoj oblasti je PLC (Programmable Logic Controller).
PLC se koriste uglavnom u industriji za upravljanje mainama i ureajima. Na slici 4. je
prikazan jednostavan PLC sa 8 digitalnih ulaza i 4 relejna ulaza. Proizvode se i mnogo
sloeniji PLC sa velikim brojem raznih vrsta ulaza i izlaza (analogni, digitalni, relejni itd.).
PLC sa slike 4. od ulaznih i izlaznih jedinica ima: karticu digitalnih ulaza, karticu relejnih
izlaza i komunikacionu karticu. Komunikaciona kartica se koristi za komunikaciju sa PC
raunarom. Naime softver za PLC se edituje i kompajlira na PC raunaru, a zatim se
download-uje u PLC. Takoer softver koji je nekada download-ovan u PLC se moe uploadovati u PC raunar. PC raunar i PLC se u svrhe download-ovanja i upload-ovanja povezuju
specijalnim kablom.
156
157
158
160
(komponenta B). Gljiva ventila se pokree pomou jednofaznog motora. Unutar motora su
ugraeni krajnji prekidai koji iskljuuju motor kada se ventil otvori, odnosno zatvori. Kada
161
162
163
njegovom izlazu je napon jednak naponu izvora. Shema i vremenski dijagram invertujueg
pojaala realizovanog pomou kola 741 su dati na slici 4.
164
Na slici 6. je data shema integrisanog kola 741, a na slici 7. je data shema spajanja
potenciometra kojim se podeava nula (engleski: set zero) i raspored izvoda.
Sl. 8. Komparator
Ukoliko je U2 >U1 na izlazu e biti napon +E i obrnuto ukoliko je U2 <U1 izlazni napon e biti 0
V. Ovo je posljedica injenice da kolo 741 ima jako veliko pojaanje, tako da je dovoljno da
se naponi U1 i U2 vrlo malo razluju da kolo pree u zasienje. Kao to se vidi sa sheme, u
ovom sluaju ne trebamo dvostrano napajanje kola 741, jer se izvod E spaja na masu.
Opisano integrisano kolo 741 ima vrlo malu izlaznu snagu od svega desetak mW. Ako elimo
pojaalo vee izlazne snage tada moramo koristiti posebna integrisana kola snage.
Razvijeno je mnogo integrisanih kola snage kao to su npr. IL237, LM380, TBA810,
TDA7294 itd. Integrisano kolo LM380 daje izlaznu snagu 2,5 W to je dovoljno za ozvuenje
manjih prostorija. Shema pojaala na bazi kola LM380 je data na slici 9. Potenciometrom se
regulie pojaanje. Pinovi 3, 4, 5, 7, 10, 11 i 12 se spajaju na masu. Kondenzator 500F je
165
elektrolitski. Na slici 10. je data shema interfona sa kolom LM380. Zvunici se koriste i kao
166
MJERNI INSTRUMENTI
Metrologija je nauka o mjerenjima. Osim pojma metrologija se esto koristi i pojam
mjeriteljstvo. Svojevremeno je ameriki naunik Alfred Kinsey dao uvenu izjavu Bez
mjerenja nema nauke. I odista sve ono to se ne moe mjeriti ne moe biti ni nauno
obraivano. Elektrina i elektronska mjerenja osim velikog znaaja kojeg imaju za
elektrotehniku danas imaju veliki znaaj za nauku uopte zbog injenice da se elektronski
mjerni instrumenti ve odavno koriste za mjerenje ne samo elektrinih ve i niza drugih
veliina. Pored primjene za nauna istraivanja mjerni instrumenti i ureaji se koriste u
trgovini, medicini i za niz drugih primjena. Prvi instrument kojim se moglo reglo registrovati
prisustvo elektrinog naboja je bio elektroskop koga je 1600. godine izumio engleski naunik
William Gilbert. Prikazan je na slici 1.
167
168
elektrometar vrsta voltmetra tako je i galvanometar vrsta ampermetra. Postoje sljedee vrste
galvanometara:
169
Kao to se vidi glavni dijelovi ovog galvanometra su: permanentni (stalni) magnet, zavojnica,
opruge, kazaljka i skala. Ukoliko kroz zavojnicu ne tee struja usljed djelovanja opruga
zavojnica se nalazi u nultom poloaju, a takoer i kazaljka koja je uvrena na zavojnicu.
Meutim ukoliko se kroz namotaje zavojnice zavojnice propusti struja usljed interakcije
magnetnih polja zavojnice i stalnog magneta dolazi do zakretanja zavojnice, a time i
kazaljke. Naime, kao to je poznato magnetni polovi suprotnog pola se odbijaju to u ovom
konkretnom sluaju dovodi do zakretanja zavojnice. Na slici 7. je prikazan galvanometar koji
mjeri struju do 100A, a ima unutarnji otpor 1k.
Sl. 7. Galvanometar
Pri struji od 100A pad napona na galvanometru je U=RxI=1000x0,0001=0,1V. Ovo
praktino znai da se ovaj galvanometar moe iskoristiti i za mjerenje napona do 100mV.
Npr. ako na galvanometar spojimo idealan izvor napona 10mV kroz galvanometar e tei
struja od I=U/R=0,01V/1000=0,00001A=10A. Dakle galavnometar se osim za mjerenje
struje moe iskoristiti i za mjerenje napona. Glavni problem pri upotrebi galvanometara za
mjerenje napona jeste njihov relativno nizak unutarnji otpor. Idealan naponski izvor ima
unutarnji otpor nula, ali npr. ako je unutarnji otpor izvora 100 to je realno tada e pri
naponu izvora od 10mV kroz galvanometar tei struja I=U/R=0,01V/(1000+100)=9,1A tako
da e greka mjerenja biti 0,9mV. Ovaj problem je rijeen ugradnjom elektronskih pojaala.
U elektrometre se ugrauju pojaala na bazi CMOS i FET tranzistora kako bi se postigao
izuzetno visok ulazni otpor, ali za veinu primjena je sasvim dovoljan ulazni otpor od 1M te
se najee koriste pojaala na bazi operacionih pojaala. Na slici 8. je data shema
elektronskog voltmetra sa operacionim pojaalom i galvanometrom opsega 1mA. Ovakav
elektronski voltmetar ima ulazni otpor vei od 1M.
170
Potenciometrom 10k se vri fino podeavanje nule. Ulaz voltmetra se kratko spoji kako bi na
ulazu bio napon 0V, a zatim se spomenutim potenciometrom podesi da skala galvanometra
pokazuje 0V. Naredni problem kojim emo se pozabaviti jeste proirenje opsega mjerenja
voltmetra i ampermetra. Proirenje opsega mjerenja voltemtra se vri dodavanje predotpora,
a proirenje opsega mjerenja ampermetra se vri dodavanjem paralenih otpornika tzv.
entova (engleski: shunt). Npr. galvanometar sa slike 7. mjeri napon do 100mV, jer mu je
opseg 100A, a ulazni otpor 1k. Ako elimo da ovim galvanometrom mjerimo napon do 100V
tada trebamo u seriju sa galvanometrom spojiti otpornik otpora 999k kako bi ukupni otpor
galvanometra i otoprnika bio 1M. Naime prema Omovom zakonu I=U/R=100V/1M=100A.
Dakle uz predotpor od 999k pri naponu 100V e kroz galvanometar tei struja od 100A.
Sraunajmo sada koliki je otpor enta kojeg treba spojiti paralelno sa galvanometrom kako bi
isti mjerio struju od 1mA. Potrebno je da pri struji od 1mA ukupni pad napona na paralelnoj
vezi enta i galvanometra bude 100mV=0,1V. Dakle prema Omovom zakonu ukupni otpor
paralelne veze treba biti R=U/I=0,1V/0,001A=100. Provodnost otpronika 100 je
1/100=0,01S. Istovremeno provodnost galvanometra otpora 1k je 1/1000=0,001S=1mS. Iz
ovoga zakljuujemo da provodnos enta treba biti 0,009S, jer se prvodnosti otpornika pri
paralelnoj vezi sumiraju. Dakle ukupna provodnos enta 0,009S i galvanometra 0,001S je
0,01S. Otpor enta 0,009S je 1/0,009=111. Ovo znai da paraleno sa galvanometrom
trebamo spojiti ent otpora 111. Opisani elektrometar i galvanometar su instrumenti
konstruisani u vrijeme primjene jednosmjerne struje. Meutim 1880.-tih godina se poinje
znaajno primjenivati sinusoidalna izmjenina struja te se javlja potreba za mjerenjem jaine
(amperae), napona (voltae) i utroene energije ove struje. Engleski naunici William Ayrton
i John Perry su tada konstruisali ampermetar sa pominim eljezom (engleski: moving iron
ammeter) koji se sastojao od eljezne ipke koja je na jednom kraju bila uvrena oprugom,
a na drugom kraju ju je privlailo magnetno polje zavojnice. to je jaa struja bila bilo je vee
pomjeranje ipke koje se pomou zupanika iz linearnog pretvaralo u kruni oblik u cilju
indikacije na skali. Ampermetar s pominim eljezom moe da mjeri kako izmjeninu tako i
jednosmjernu struju, a takoer se moe iskoristiti i kao voltmetar. U SIEMENS-u su izvrili
rekonstrukciju galvanometra tako to su umjesto permanentnog magneta ugradili
elektromagnet te su tako dobili elektrodinamski ampermetar koji je mogao mjeriti kako
jednosmjernu tako i izmjeninu struju. Engleski naunik Philip Cardew je 1883. godine
konstruisao termogalvanometar koji je mjerio jainu kako jednosmjerne tako i izmjenine
struje kroz mjerenje izduenja platinske ice usljed zagrijavanje iste strujom koja tee kroz
nju. Ovo je bio prvi instrument koji je mogao mjeriti jainu struja visokih frekvencija. Na ovom
principu je kasnije konstruisan bimetalni ampermetar. Na slici 9. su date oznake opisanih
instrumenata.
171
IZLAZ
00
01
10
11
172
Kod osmobitnog A/D konvertora imamo ukupno 28=256 kombinacija izlaza. A/D konvertori se
konstruiu od komparatora i logikih kola. Shema jedne od izvedbi dvobitnog A/D konvertora
je data na slici 12.
173
Danas veliku primjenu imaju univerzalni instrumenti (engleski: multimeter) koji mjere napon,
struju, otpor i ovisno o tipu instrumenta i druge veliine. Za univerzalne instrumente se u
argonu koriste nazivi AVOmetar (Amper, Volt, Om) i unimer. Naziv avometar potie od
engleske firme AVOMETER koja je proizvodila univerzalne instrumente, a naziv unimer
potie od naziva serije univerzalnih instrumenata koje je proizvodila slovenaka firma ISKRA.
Na slici 14. su prikazani anlogni i digitalni univerzalni instrument. Kao to se moe vidjeti
preklopnikom se bira mjerna veliina koja se mjeri i opseg mjerenja. Mnogi univerzalni
instrumenti imaju funkciju automatskog podeavanja opsega mjerenja (engleski: auto range).
Na kraju je bitno napomenuti da su galvanometar i elektronski voltmetar svakako
najznaajniji elektrini mjerni instrumenti. 1980.-tih godina je elektronski voltmetar poeo da
prevladava i znaajno je opala primjena galvanometra koji je vie od stotinu godina bio
najvie primjenivani elektrini mjerni instrument. Kao to je ve reeno u naoj literaturi se za
galvanometar esto koristi pojam instrument s pominom zavojnicom to je neprikladno, jer
je instrument pojam ireg znaenja, a pojam galvanometar je znatno precizniji. Dalje i u
engleskom i u njemakom jeziku te u nizu drugih jezika se za galvanometar koristi pojam
galvanometer.
174
U biti bilo koji proces dizajniranja pa ak i proces razvoja softvera se sastoji od istih etapa.
Neovisno o tome da li se dizajnira automobil, friider ili televizor red radnji je isti. Neto
drugaije stvari stoje kada se dizajniraju veliki brodovi i projektuju graevinski objekti, jer
tada je prototip ujedno i zavrni proizvod. Zahtjevi koji se postavljaju na ureaj trebaju biti
to preciznije specificirani u projektnom zadatku. Obavezno treba navesti koje standarde
treba uvaiti pri konstruisanju te cijena ureaja. Na taj nain se izbjegavaju eventualni
problemi u kasnijoj fazi. Naime vrlo esto je naruilac dizajna druga firma sa kojom se sklapa
ugovor koji se vee za projektni zadatak. Projektni zadatak je tehniki dokument koji pored
tekstualnog dijela moe sadravati i grafiki (skice i dijagrame). Na osnovu dobivenog
projektnog zadatka se vri konstruisanje (dizajn) ureaja. Ako je ureaj jednostavniji tada
projektovanje vri jedan inenjer ili tehniar, a ako je u pitanju obimniji ureaj kao to je npr.
matina ploa PC raunara tada se formira tim strunjaka koji realizuje projekat. Da bi se
ureaj konstruisao potrebno je prije svega poznavati funkcionalnost elektronskih sklopova, a
zatim se vri proraun istih te dizajniranje tampane ploice. Takoer esto je potrebno
isprogramirati softver ureaja. Danas se konstruisanje vri uz pomo raunara primjenom
CAD softvera. CAD je skraenica od Computer Aided Design to znai kompjuterski
podrano projektovanje. Za elektroniku postoji irok spektar CAD softvera poev od
besplatnih softverskih paketa namjenjenih hobistima i uenicima pa do veoma skupih
profesionalnih CAD alata. Tokom konstruisanja se maksimalno koriste ve postojee
konstrukcije iz arhive, jer esto se uz manje dorade mogu iskoristiti ranije konstruisani
ureaji. uvena je izreka jednog francuskog inenjera da je konstrukcioni biro dobar onoliko
koliko mu je dobar arhiv. Nakon to se ureaj konstruie prije izrade prototipa vri se
kalkulacija trokova kako bi se provjerilo da li cijena ureaja zadovoljava zahtjeve iz
projektnog zadatka. esto je potrebno izvriti izmjene na dizjanu kako bi se zadovoljili
zahtjevi na trokove. Sljedei korak je izrada i testiranje prototipa. Prototip je rije koja ima
korijen u starogrkom jeziku a odnosi se na prvi sastavljeni ureaj na kome se vri testiranje.
Na prototipu se vre mjerenja kako bi se provjerilo da li isti zadovoljava zahtjeve i takoer da
li zadovoljava zahtjeve standarda i propisa koji se odnose na sigurnost ljudi koji rukuju
ureajem. Prototip se prvo testira u laboratoriji, a zatim u pogonskim uvjetima. Npr. ako se
konstruie elektronski ureaj za mjerenje nivoa vode u rezervoaru obavezno se isti mora
provjeriti u realnim pogonskim uvjetima. Upravo ova pogonska ispitivanja su pravi test
ureaja. Vrlo esto prototip ne zadovolji zahtjeve prvenstveno uzrokovano smetnjama koje
su prisutne u pogonu te se vri dorada dizajna te ponovna izrada prototipa i ponovno
ispitivanje. Postoji niz testova koji se provode nad elektronskim ureajima od kojih emo
navesti samo neke. Npr. ureaj se ukljui i ostavi da radi 24 sata nakon ega se vri
snimanje ploice sa komponentama pomou termovizijske kamere kako bi se ustanovilo da li
se neka komponenta pregrijava. Dalje pojedini ureaji se moraju provjeriti da li mogu
podnijeti zadani nivo vibracija te se testiraju na vibracionom stolu. Takoer neki ureaji
moraju biti u stanju da rade na niskim temperaturama od npr. -30C ili pak visokim
temperaturama od +120C itd. Nakon to se definitiv no konstruie ureaj koji zadovoljava
zahtjeve kreira se tehnika dokumentacija na osnovu koje se kasnije moe vriti
projektovanje tehnolokog procesa i proizvodnja ureaja. Dakumentacija sadri: projektni
zadatak, tehniki opis, proraune, listing softvera, specifikaciju materijala, kalkulacije cijene
ureaja, crtee, dijagrame, rezultate ispitivanja i drugo. Zavrni korak je zatita dizajna tj.
175
reaktivno odravanje,
176
preventivno odravanje,
prediktivno odravanje i
proaktivno odravanje.
Naime esto se na osnovu simptoma kvara odmah moe znati ta je upitanju. esto se u
uputama za odravanje ureaja daju tablice kvarova sa njihovim simptomima na osnovu
kojih se vri detektovanje kvara. Npr. u uputama za odravanje jednog tipa TV aparata stoji
da ako se TV gasi sam sebe nekoliko sekundi nakon ukljuenja tada je otkazao elektrolitski
kondenzator C1097 u napojnoj jedinici. Traenje kvara se vri na osnovu poznavanja
funkcionalnosti ureaja. Pojedini profesionalni ureaji imaju i posebne alate za
dijagnosticiranje tako da se u sluaju kvara ureaj spaja kablom na LAP TOP PC raunar
kome je instaliran dijagnostiki softver. Takoer na pojedinim ureajima svaki modul ureaja
ima sklop za dijagnostiku koji pomou LED dioda signalizira stanje ureaja (ako gori zelena
LED dioda sve je u redu, a ako ne gori modul je neispravan). Pretpostavimo da trebamo
traiti kvar na ispravljau sa slike 1. Poinjemo od izlaza i prvi dio na koga treba posumnjati
da je otkazao jeste osigura. Osigura se provjerava pomou ommetra (ako provodi struju
ispravan je). Dalje moemo oekivati da je elektrolitski kondenzator izgubio kapacitet ili da
177
je probio tj. da provodi struju. Takoer moe doi i do proboja blok kondenzatora.
Posljedica njihovog proboja moe biti pregorijevanje Graetza, a zatim i trafoa. Ukoliko Graetz
pregori moe, ali ne mora pregoriti trafo. Svako lemno mjesto je potencijalni uzrok problema.
Ovo je uzrokovano tzv. fenomenom hladnog lema koji nastaje ako je lemljenje loe
provedeno. Hladni lem ima visoki otpor. Dakle pri traenju kvara logiki zaredom ispitujemo
komponente sve dok ne otkrijemo komponentu koja je neispravna. Ponekada se pri
traenju kvara primjenjuje metoda koju odravaoci podrugljivo zovu metoda orave
kokoi. To je metoda pri kojoj se zaredom ispitaju sve komponente dok se ne otkrije koja je
otkazala. Naime slijepe kokoke kljucaju bez nekog reda dok sluajno ne nakljucaju neko
zrno kukuruza. Isti taj metod se ponekada (ako se ne moe drugaije) koristi pri odravanju.
Kada su u pitanju mikroprocesorski ureaji tada je resetovanje ureaja prva stvar koju treba
pokuati. Dalje, poznato je da su osigurai, elektrolitski kondenzatori, potenciometri,
prekidai i preklopnici najnepouzdanije komponente te njih prvo treba ispitivati. Osigurai
pregorijevaju (to im i jeste zadaa), elektrolitski kondenzatori vremenom gube kapacitet,
potenciometri se troe, a prekidai i preklopnici osim to se troe vremenom mogu oksidirati.
Takoer dijelovi elektronskih ureaja koji su u dodiru sa vanjskim svijetom kao to su npr.
izlazni tranzistori i ipovi su esto u kvaru, jer su izloeni preopterenju i slino. Pojedine
elektronske komponente pokazuju simptome kvara tek kada se zagriju na radnu temperaturu
to oteava otkrivanje kvara.
178