ABDULAH SIDRAN - SREBRENICA

Bolje da je nema
Nego da je ima
Ovakve
Kakva danas jeste
Naa Srebrenica
Ni mrtvo ni ivo
U njoj
Boraviti ne moe
Pod olovnim nebom
Od olova zrak
Niko jo nikada
Nije nauio
U plua udisati
Iz nje bjei sve
to ima noga
Su kojima moe
I ima ie
Pobjei
Iz nje bjei sve
I ono to nie
Nego pod zemlju crnu
Nema pobjei
Pravoslavci bjee
Pridoli i domai
Muslimani bjee
Domai i pridoli
I koji je bio
iv nekako ostao
Otiao pa se vratio
Ni jedne zime sa ljetom
Nije sastavio
Niti jednu jesen
Sa proljeem
Nego je gledo
Da to prije opet
Iz Srebrenice ode

ta je bilo
Komija nam katolika
A njima je Srebrenica
Stotinama godina
Bila milo
i prelijepo
Stono mjesto
Njihove dobre
Plemenite udruge
Otili su odavno
Kano da su
U svojoj mudrosti
Znali da e doi vrijeme
U kom vie nee biti
Dobre Srebrenice
Govore nam
Deset nam godina govore
Kako je u Bosni
Prestao rat
Ue nas
I pisane nam upute o tome alju
Kako je u naoj dravi
Bosni i Hercegovini
Prestao rat
I kako vie niko
Ne smije
Gledati u prolost
Zar oni
Uistinu vjeruju
Da smo ivi mi
Koji ovdje stojimo
I sa ovog mjesta
Govorimo tako
Kako da stvarno jesmo ivi
Zar misle da se zove zdravlje
Zar misle da se zove razum
Ono to je u nama preostalo
Od negdanjeg naeg zdravlja i razuma?
Zar ne vide, zar ne uju
Zar ne znaju, da smo mi,
ta nas je preosalo, mrtviji od svih
Naih mrtvih, i da ovdje danas, njihovim glasom,

Glasom naih mrtvih, iz njihovih grla,

Vritimo, i njihovim vriskom govorimo?
Ne date nam
Da u prolost gledamo!
A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas gleda!
Vi kaete:
U budunost gledajte!
A mi nju
Nikakvu i nigdje
I nikako ne vidimo
Nit vidimo da ona
Ikakvijem okom
U nas gleda
A kamo li da nas vidi
I o nama brine
Mi imamo sadanjost
U koju se ljudskim okom
Pogledati ne moe
Mi isti
Od olova zrak
U naoj Srebrenici
Koje vie nema
Diemo sa onima
ije su oi
ije su ruke
ije su due
U naoj krvi ogrezle
I samo se oni
Mogu radovati
Vaoj komandi
Da u prolost ne gledamo
A ta mi to drugo osim nje imamo
U ta mi to drugo
Nego u nju
Imamo gledati?
Zar moete
Materi kazati
Da ne gleda sina?
Zar sestri moete
Komandu slati
Da ne gleda brata?

Uzmite nam oi Al ne uite nas vie, ne aljite nam vie

Takve savjete, upute i komande!
Moda i jeste, kako vi velite,
Prestao rat! Ali je nama, u naoj Srebrenici,
Rat prestao malice, dok se i same, prekodana,
Varakamo da je tako, i da jeste prestao!
Ali su unas, i ljeti i zimi i ve je sedamnaest godina
Tako! prekratki dani, a duge i preduge noi.
im se sumrak prvi javne, mi svoje kapije
Gvoem mandalimo, da ne doe i ne ue
Onaj to je onomad uao i doao, pa nam sve nae,
Milo i drago od ivota rastavio!
On nam, danas, Mir u Srebrenici uva!
Kako da spava srebrenika majka?
im sklopi oi, eto rata na vrata, eto one sekunde
U kojoj je vidjela kako se, pod etnikim noem,
Rastavila, od vlastitog tijela, glava njenog sina!
Samo joj se ponekad, od hiljadu, u nesanici, prouenih
Jasina, smiluje Dragi Bog! A san kad joj na oi spusti,
Ona, u snu, sve sastavlja glavu sa tijelom nesahranjenog
Sina!
Kako da ivimo sadanjost?
Kako da u prolost ne gledamo?
Naa sestra jedna ima, meu nama ovdje nije, a jest iva!
Grob je sebi napravila, od jednoga, ovdje, u Sarajevu,
Stana. Prozora ne otvara, kroz njih pogledati ne smije, a
Kamo li na ulicu izi! etvero je djece izgubila! Ako
Bi na ulici ikakvo mome il djevoje srela, pa joj koje
Od njih na koje od njenih zaliilo srce bi joj prslo, u
etiri stotine komada!
Je li to Mir?
Da li tako prestaje Rat?
Kad zauti
eljezno oruje
A do neba vriti
Materino srce?
Kad zlikovac
Promijeni koulju
Pa u njoj
Pod naim kuama
I naim penderima

U naoj Srebrenici
uva na mir?
Vama jeste vaa
A nama
Nikako nije
Naa prolost prola!
Nit e proi
Niti moe proi
Dok olovno nebo
Od srebra Srebrenicu
Nau prekriva
Dok pod njenim
Od olova nebom
Olovni zrak
I olovne
Od zraka zalogaje
Diemo i gutamo
S onima to jesu
Promijenili koulju
Al srce pod kouljom
I u srcu mrnju
Niti su mijenjali
Niti misle mijenjat
Vama vaa jeste
Nama nije
Naa prolost prola
Nemojte nas vraati
Nemojte nas vraati
U tu i takvu
Od olova
Srebrenicu
Nego
Barem na tren jedan
Pogledajte gdje vam se
U duama
Po knjigama
Zagubilo zrno
Istine i Pravde
Ako u svom srcu
Barem jedno
Od Pravde i Istine
Zrno pronaete

Od dobra i srebra
Srebrenu i dobru
Ljepoticu
Srebrenicu Srebrenici vratite!
Mrvu Pravde
I zrno Istine
Pronaite!
Srebrenicu Srebrenici vratite!
A mi emo se
Uz Boiju pomo
to ive to mrtve
Odmah u nju vratiti
Neka se
Uz Boiju pomo
Sastave i smire
Sve
Od svijeh vremena
Srebrenike due
I
Due ove nae
alosne i mrtve
Sa ivim duama
Svih naih mrtvih