HANS CHRISTIAN ANDERSEN:

CAREVO NOVO RUHO

Biljeke o piscu:
Hans Christian Andersen (1805. - 1875.) je danski knjievnik,
sin siromanog postolara koji je proveo djetinstvo u bijedi,
preputen sam sebi i svojoj mati. Izbjegavao je kolu,
pa je s redovitom obukom poeo kasno, kad je sa 14 godina doao u
Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine 1827.
objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis "Pjeice od
Kanala Holmen do istone toke Amagu", pa niz lirskih pjesama,
melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz naao je tek u bajkama kojima
je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog
svijeta, puke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i
stvarima svakidanjice, zapravo su slike ivota s njegovim dobrim i loim
stranama. Odlikuju se humanou, prostodunou i mudrou,
a proete su profinjenim osjeajem pjesnika za neiscrpive ljepote svijeta.
Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i skice", "Vinjete",
"Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak", "Improvizator", "O.T.",
"Samo gusla", "Mulat", "Slikovnica bez slika", "Maurka",
"Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i prie", "Ahasver",
"Dvije baronese", "U vedskoj", "Bajka mog ivota", "Biti ili ne biti",
"U panjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i pria".
Vrsta djela:
Bajka
Mjesto radnje:
U velikom gradu
Vrijeme radnje:
Kao u svim bajkama, prije mnogo godina.

Kratki sadraj:
U jednom je gradu ivio car poznat po tome to je najvie volio
lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac troio samo na to da se lijepo
obue, dok je sve ostale carske dunosti u velikoj mjeri zanemarivao.
Saznavi za tu neobinu carevu strast u grad su pristigli varalice koji su
tvrdili da mogu istkati najljepe ruho na svijetu, ali tako neobino ruho da
ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve sposobni i pametni. Polakomivi
se za novim ruhom car je naruio da mu se istka to neodoljivo lijepo ruho,
platio je varalicama velike novce i ivio u iekivanju novog ruha.
Podanici kao podanici, vidjevi da od tog ruha nema nita, a bojei se za
svoj poloaj i carsku milost nisu se usuivali glasno izrei svoja saznanja
da ruho ustvari ne postoji. Tako i car, bojei se da ne ispadne glup i
nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho, obukao ga,
i ponosan na njegovu ljepotu izaao pred svoje podanike i graane.
"Nitko nije htio priznati da nita ne vidi, jer bi time pokazao kako nije za
svoju slubu ili kako je veoma glup."
Jedino je djeak sa svojom iskrenou i nevinou viknuo kako car
nema nita na sebi od ega je car protrnuo ali ipak odlui da ostane
u povorci do kraja, "a komornici i dalje noahu skute kojih nije bilo".
Analiza likova:
Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do voenja svoje
zemlje, ve su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje
svojih strasti za lijepom odjeom. Pri tom je bio isuvie ponosan na
dunost koju je obnaao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio
priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar.
Svoju nesposobnost nadoknauje gomilanjem odjee, jer se jedino na
tom polju osjea dovoljno sposoban. Okruen je licemjernim podanicima,
koji bojei se za svoj poloaj i status, podravaju tezu o "lijepom" ruhu,
s ime zadravaju svoj poloaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju
svoju pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i astohlepnih likova
stoji dijete sa svojom djejom iskrenou i nevinou, koje jedino ima
hrabrost na glas rei istinu o carevom ruhu.
Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposobni glumci i pantomimiari,
koji su znali i uspjeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist.
Svjesni da je ovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti,
oni igraju na tu kartu, dokazujui pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.
Analiza stila pisanja i jezika djela:
Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga
pisana jednostavnim stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti.
Odlikuje se svim epskim elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i
moemo je svrstati u sveobuhvatnu podjelu knjievnih rodova.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org