ZAPIS SA STANARIJE (SALAA) GAPARA JAGODARA GAJE IZ SLAVONSKOG KOBAA

Stare sorte jabuka elifanka, blatnjaa, srika

Na stanariji mi je najljepe u proljee kad procvjetaju jabuke. Milina je vidjeti ogromne kronje okiene obiljem cvjetova
punih pela i bumbara, leptire koji oblijeu livade, sluati cvrkut ptica. To jednostavno opija - kae Gaja
Pokazuje nam i nekoliko starih sorti kruaka koje je njegov otac takoer
prenio iz Bosne.
- Bosanci je zovu karamut, a mi batve. Dozrijeva u ljeto. I od te kruke
peemo odlinu rakiju. Meni je bolja od viljemovke. Prepeenu
krukovau jaine 22 grada uvamo za posebne prigode. Obino je
poklanjam doktorima i drugima koji nam pomognu. Nju ne moe ni jedna
ljivovaa nadomjestiti. Sa dva velika stabla karamuta prikupio sam oko
600 kilograma kruaka.

Otac se odmarao pod kronjama

- To je prava jabuka! spontano mi se oteo uzdah kad sam s profesorima

Ivicom Baiem iz Nove Gradike i Ivanom Dautoviem iz Gunjavaca,
velikim zaljubljenicima u stare sorte jabuka, posjetio stanariju (sala)
Gapara Jagodara Gaje iz Slavonskog Kobaa u Brodskoj Posavini. I sam
imam mnogo starih sorti, ali ova me je posebno oduevila. Promjer
kronje joj je oko 24 metara, visina 10-12 metara. Deblo rukama jedva
obuhvate dva ovjeka. Puca od jedrine. Lie i plodovi zdravi. Othrvali se
svim vremenskim nedaama i bolestima koje sve vie napadaju voe. Bez
prskanja i drugih mjera njege i zatite.
- To je moj did Gapar, poznatiji kao Gaa, cijepio poetkom tridesetih
godina prolog stoljea - ponosan je Gaja na svoju elifanku, vjerojatno
jedno od najveih stabala jabuke u Brodsko-posavskoj upaniji.
- Jedne godine daje i do dvije tone plodova, punu manju traktorsku
prikolicu. Sljedee ih bude mnogo manje, jer obilno raa svake druge.

Prepeenica blatnjaa gali duu

- to sa jabukama - pitam domaina stanarije.
- Dio pokupimo i ispeemo dobru jabukovau prepeenicu, dio
podijelimo onima koji nemaju jabuka, neto pojedu krave i svinje, a neto
i istrune na zemlji - kae Gaja. Dodaje da su jabuke stoposto ekoloke, jer
ne prska. A i poludivlji okoli bogat umama, panjacima, livadama i
ikarama je ist.
Na Gajinoj stanariji vidjeli smo i stara stabla drugih jabuka.
- Ovu je moj otac zvao srika. Vrlo je zahvalna jabuka. Dugo se moe
uvati u zimi, u najobinijim uvjetima, u obinom podrumu - hvali Gaja
uvenu staru sortu koja se uzgajala u Slavoniji.
Uoavamo vei broj stabala jo jedne zanimljive sorte.
- To je blatnjaa. Stanovnici ovog dijela Posavine najvie su je sadili za
rakiju. Kada se rakija prepee dobije se odlina jabukovaa. Samo treba
odstojati u hrastovom buretu. uta kao dukat, gali duu. Ta stara sorta
jabuke odlino uspijeva na ovim prostorima - objanjava Gaja i savjetuje
da je kao staru sortu treba sauvati.

Zalutali u bajku
Provlaimo se kroz pomalo zaputeni vonjak. U njemu buja trava
proarana cvijeem raznih oblika, boja i mirisa. I mnogo ljekovitog bilja:
paprena metvica, kamilica, majina duica, stolisnik, divlja kupina, ipak,
sljez Na trenutak se ovjek osjea kao da je zalutao u neku bajku.
Nema strke, nema urbe, bujno raslinje odmara od svakodnevnih briga
U starom vonjaku zapaamo jo jednu jabuku ljepoticu.
- To je za mene kraljica jabuka. Vrlo je rodna. Ne znam kako se zove.
Otac je granice za cijepljenje donosio iz Bosne gdje smo imali vinograd.
Prije me to nije toliko zanimalo, ali sada sam sve vie zaljubljen u ta stara
stabla koja obilno raaju. Ta moja kraljica dozrijeva krajem rujna.
Plodovi su joj crveni, veliki i soni, slatkasto-kiselkasti. Stablo je zdravo,
dobro rodi. Po mnogo emu posebna jabuka - raspriao se Gaja o svojoj
ljubimici.

NG revija

- Na stanariji mi je najljepe u proljee kad procvjetaju jabuke, kad se sve

naglo budi. Milina je vidjeti ogromne kronje okiene obiljem cvjetova
punih pela i bumbara, leptire koji oblijeu livade, sluati cvrkut ptica. To
jednostavno opija. Moj otac Antun volio se odmarati pod tim kronjama prisjea se Gaja koji uiva na svojoj djedovini.
U razgovor se ukljuuje i prof. Ivo Bai, roeni Kobaanin, veliki
zagovornik obnove i ouvanja stanarija.
- Stanarije su bila mjesta gdje su ivjeli ljudi, ivotinje i biljke u jednoj
prekrasnoj zaokruenoj prirodnoj cjelini. Na njima su ljudi provodili vei
dio ivota: tamo su radili, spavali, uivali
Bai kae da je u bosanskoj Posavini, nasuprot Slavonskom Kobau,
bilo nastanjeno dosta eha koji su mnogo znali o voarstvu. Iz svoje
pradomovine donijeli su razne sorte voa, a Kobaani su ih precjepljivali i
sadili na poviene povrine, takozvane grede. A Gajin je otac, kae Bai,
bio jedan od uzornih kobaanskih seljaka koji je mnogo toga oplemenio.
S godinama i Gaja, priznaje, sve vie spoznaje vrijednost i ljepotu svoje
stanarije, starih voaka, prirode u kojoj uzgaja svinje, ovce i krave. I
punine koju ovjek osjea i doivljava. Ondje se, kae, die punim
pluima. Zato Gaja svake godine proiruje mladi vonjak. Opet sadi stare
sorte i na divljim podlogama. I uva svoju stanariju od propadanja.
Vjeko Hudolin