1.

Mainski sistemi i maine

Mainski sistem predstavlja materijalan proizvod ljudskog rada koji vri samostalno
odreenu funkciju. Mainski sistemi mogu biti:
-izvrni, energetski i za posebne namjere.
Izvrni vre neki koristan rad (u mainogradnji, metalurgiji, saobradaju, poljoprivredi,
hemijskoj, drvnoj i elektro industriji).
U energetskim sistemima se vri pretvaranje jednog oblika energije u drugi (hidro ili
nuklearna energija u elektrinu).
U mainskim sistemima posebne namjene ostvaruju se posebne funkcije (u naoruanju).
Svaki proces u kome se vri transformacija, prenos, promjena stanja ili akumulisanje energije
predstavlja parcijalnu funkciju u sistemu. Najznaajnije osobine mainskih sistema su:
-radni uinak, stepen iskoritenja, stabilnost procesa, dinamiko ponaanje, trokovi
proizvodnje, pouzdanost sistema, trokovi odravanja.
Proces usaglaavanja ovih osobina pri konstruisanju, izbor njihovih najpovoljnijih odnosa za
odreene uslove predsatvlja optimizaciju sistema. Dijelovi mainskih sistema pomodu kojih
se ostvaruju parcijalne funkcije mogu da predstavljaju podsisteme, maine, grupe ili
sklopove.
Pod mainom se podrazumijeva svaka kombinacija vrstih tijela koja ima odreenu ulogu u
procesu iskoritavanja energije. Pogonske maine druge vidove energije pretvaraju u
mehaniku energiju, a radne maine obavljaju koristan mehaniki rad.
Mainski dio je osnovni dio maine koji vri tano odreenu funkciju i ne moe se razdvojiti
na prostije dijelove.
Mainski podskup je skup 2 ili vie mainskih dijelova u jednu cjelinu (automobilski toak s
pneumatikom, gibanj).
Mainski sklop je skup vie podskupova koji vri odreenu funkciju (kotrljajni leaj, spojnica,
ventil i sl.).
Mainska grupa je skup vie sklopova sjedinjenih zajednikom funkcijom.
Dijelovi koji vre odreene funkcije nazivaju se mainski elementi.
Opti mainski elementi su oni koji se upotrebljavaju kod velikog broja razliitih maina
(zakovice, klinovi, vijci, opruge, vratila), a mainski elementi koji se upotrebljavaju samo kod
pojedinih vrsta maina su specijalni mainski elementi (klipnjae, klipovi, klipni prstenovi).

2. Kriteriji potrebni za donoenje odluke o proizvodnji mainskih sistema

Ti kriteriji su :
- obim ovih potreba u zemlji i inostranstvu,
- drutvene potrebe za odreenim mainskim sistemima,
- saznanja o osobinama slinih ili istih mainskih sistema drugih proizvoaa u zemlji i van
nje,
- poznavanje patenata iz odgovarajudih oblasti,
- informacije o osobinama svojih proizvoda ako se predvia proizvodnja slinih ili poboljanih
sistema,
- informacije o materijalima potrebnim za proizvodnju sistema, njihov udio u trokovima
proizvodnje i mogudnost nabavke isith u zemlji i inostranstvu,
- saznanja iz literature o problemima znaajnih za proces i proizvodnju predvienih
mainskih sistema,
- proizvodne mogudnosti u sopstvenim proizvodnim jedinicama
- obim i vrsta potrebnih novih strunih znanja svih uesnika u procesu proizvodnje, kontrole i
dr.,
- obim potrebnih novih proizvodnih sredstava,
- obim i mogudnost nabavke pojedinih komponenata i elemenata u zemlji i inostranstvu,
- druga saznanja koja imaju znaaj za proizvodnju i prodaju predvienih mainskih sistema.
Prva faza konstruisanja mainskih sistema obuhvata analizu postavljenih zadataka i
odreivanje svih uslova kojim se definiu funkcija i osobine mainskih sistema. U listu
zahtjeva i graninih uslova takoer spadaju i radni uinak, podruja spoljnih mujera i ukupne
mase, kinematske i dinamike veliine, sigurnost i pouzdanost sistema i njegovih elemenata,
troskovi izrade, troskovi odravanja, mogudnost regeneracije sistema, obim automatizacije i
upravljanja sistemom, ergonomski uslovi, estetski izgled, vrsta i podruje veliine potrebne
energije, vrsta i osobina radnog materijala, eljeni radni vijek, vijek sistema i njegovih
elemenata, potreban obim primjene standarda, tehnoloka ogranienja (u pogledu mjera,
postupka izrade, kvaliteta povrina, kvaliteta tolerancija mjera i oblika, mogudnosti
kontrole), sloenost alata i pribora, montae i demontae,vrijeme potrebno za izradu
projekta i razvoj proizvoda.
Stepen ispunjenja navednih zahtjeva i predvienih znaajki pojedinih osobina i uslova
predstavlja osnovni kriterijum za ocjenu valjanosti i kvaliteta mainskih sistema.

3. Metode konstruisanja
Metode konstruisanja se svode na metode razmiljanja, koje treba poeti od
najjednostavnijih i postepeno proirivati sve do najsloenijih procesa. U principu, nijedno
rjeenje ne treba prihvatiti kao dobro ako nije potpuno izanalizirano, odnosno tako dobro
proueno da se ne moe sumnjati u utvrene njegove osobine. Pri tome treba uvijek izvriti
pregled svih osobina, pobrojati sve pozitivne i negativne znaajke i inioce u takvoj mjeri koja
obezbjeuje da nije nita izostavljeno ili zanemareno. Postoji tenja da se u process
razmiljanja uvedu odreena usmjeravanja radi lakeg i jednostavnijeg postizanja cilja koja
se mogu nazvati i metodama konstruisanja. Usmjeravanje razmiljanja i dobijanje podsticaja
za nova rjeenja se mogu ostvariti sistematizacijom predmeta obrade u mainskim sistemima
:
-vrste energija, fizikih i hemijskih osobina radnog materijala.
Svrstavanjem niza varijanti rjeenja za svaku funkciju na osnovu ovako utvrenih veliina i
formiranje odgovarajudih ema dobiaju se mogude kombinacije rjeenja opte funkcije za
razliite varijante parcijalnih funkcija.
4. Vrednovanje rjeenja funkcija i njihovi izvrioci
Osnovni kriterijum za vrednovanje rjeenja parcijalnih funkcija i njihovih izvrioca u procesu
konstruisanja ini lista zahtjeva zahtjeva i graninih uslova razmatranog rjeenja. Ocjenu
valjanosti (V) daje se brojevima od 1-5 po emu:
-1 znai nezadovoljavajude rjeenje,
-2 jedva prihvatljivo,
-3 dovoljno,
-4 dobro,
-5 vrlo dobro.
Teine (g) se takoer oznaavaju brojevima, ali manjim od 1, s tim da im je zbir jednak 1.
Mjerilo vrijednosti moe biti srednja vrijednost zbira poena po svim kriterijumima
podijeljenog sa Vmax:

X=(V1+V2+...+Vn)/n*Vmax
ili odgovarajuda vrijednost proizvoda broja poena i teine Xg:

Xg=(g1V1+...+giVi+...+gnVn)/(g1+...+gi+...+gn)Vmax
Navedene jednaine koriste se za odreivanje tehnike valjanosti svake varijante i
predstavljaju osnovu za izbor najpogodnije. Ekonomski pokazatelji valjanosti su u osnovi
trokovi proizvodnje, koji predstavljaju zbir trokova materijala i izrade.

5. Opteredenje usljed inercijalnih sila i spregova

Mainski dijelovi mogu biti opteredeni inercijalnih silama i spregovima koji se pojavljuju pri
promjeni intenziteta ili pravca brzine. Inercijalna sila mainskog dijela mase (m) koji se krede
translatorno sa ubrzanjem, a izraunava se:

Fdyn= -ma ,
a inercijalni moment dijela koji vri obrtno kretanje sa ugaonim ubrzanjem ():

Mdyn= -J ,
gdje je: J dinamiki moment inercije
Dinamiki moment inercije izraunava se:

J=(mD2)/4

Gdje je:
D - najvedi prenik dijela

- faktor koji uzima oblik masa dijela

m - masa mainskog dijela
Vrijednost faktora za pojedine mainske dijelove:

=0,5 - za dijelove cilindrinog oblika bez otvora

=0,45 - za spojnice
=0,55-0,6 - za zupanike, kainike, tokove
=0,7 - za doboe dizalica
Centrifugalna sila ekscentrino posatavljenog diska se rauna:

Fc=mr2

Gdje je:
r-ekscentrinost, m-masa diska, -ugaona brzina
Sva opteredenja koja su posljedica funkcije predstavljaju primarna opteredenja, a
opteredenja nastala kao posljedice netanosti oblika predstavljaju sekundarna opteredenja.

6. Opteredenje usljed trenja

Dijelovi masinskih sklopova koji se medjusobno dodiruju i pri tome vrse kretanje jedni u
odnosu na druge, optereceni su dopunskim otporima koji se protive ovom kretanju. Razlikuju
se 2 sluaja ovih kretanja i to klizanje i kotrljanje. U sluaju kada uvijek iste take jednog
sklopa dolaze u dodir sa raznim takama drugog sklopa, nastaje klizanje. Kotrljanje nastaje
kada razne take jednog sklopa dolaze u dodir sa raznim takama drugog sklopa, tako da su
brzine trenutnih dodirnih taaka jednake.
Tangencijalni otpor povrine pri klizanju naziva se trenje. Otpor kretanja manifestuje se kao
sila trenja i rauna se kao:

F=Fn*,
gdje je: - koeficijent trenja, a Fn - normalna sila.
Velicina koeficijenta trenja odreuje se eksperimentalnim putem i zavisi od materijala
dijelova u dodiru, hrapavosti dodirnih povrina, podmazivanja, veliine povrinskog pritiska
na dodirnoj povrini i od brzine klizanja.

Moment trenja:

M=rsrFn

7. Napadno opteredenje
Napadno opteredenje nekog presjeka mainskog dijela predstavlja opteredenje koje
posmatrani presjek mainskog dijela prenosi zahvaljujudi vrstodi materijala. Ustvari
napadno opteredenje predstavlja zbir svih spoljanji opteredenja koja djeluju sa jedne strane
presjeka, redukovan na teite presjeka. Glavni vektor i glavni moment napadnog
opteredenja izraavaju se preko njihovih komponenata koje odgovaraju projekcijama na ose
usvojenog sistema i to:
1. moment savijanja, zbir momenata svih sila i spregova koji djeluju sa jedne strane, u
odnosu na x i y osu,
2. moment uvijanja, zbir momenata u odnosu na z osu,
3. transferzalna sila, zbir sila u odnosu na x i y osu
4. aksijalna sila, zbir sila koje djeluju s jedne strane posmatranog sistema.
Napadni moment:

M=SQRT(Mx2+My2)

Za cilindrine povrine pod pritiskom:

F=pA
A=D2/4
p pritisak u pravcu normale, D - unutranji prenik, A povrina

8. Jednociklusne i vieciklusne promjene radnog napona

Naponska stanja zavise ne samo od vrste i raspodjele napona u osnovnim dijelovima, ved i od
intenziteta i broja promjena.
Osnovni dijelovi u kojima su naponi u toku radnog vijeka priblino nepromjenljivi ili sa naglim
promjenama iji broj u radnom vijeku nije vedi od graninog statikog broja ciklusa promjena
predstavljaju statiki napregnute dijelove.
Dinamiki napregnuti dijelovi su oni u kojima su naponi u toku radnog vijeka promjenljivi i toj
grupi pripada vedina osnovnih dijelova mainskih sistema. Dinamiki napregnuti dijelovi
mogu imati pravilnu (jednociklusne i vieciklusne) i nepravilnu promjenu napona u radnom
vijeku. Kod jednociklusnih napon se mijenja u radnom vijeku stalno po jednom istom ciklusu,
koji obuhvata tok promjena napona izmeu dva istoimena ekstrema. Vieciklusne promjene
napona su promjene prema vie razliitih ciklusa koji ine blok promjena i koji se stalno
ponavlja u radnom vijeku posmatranog osnovnog dijela.

a=(g-d)/2

sr=(g+d)/2

r=g-d=2a

a amplituda promjenljivog opteredenja

sr - srednje opteredenje
r raspon
g gornje (najvede) opteredenje
d donje (najmanje) opteredenje
Neposredni pokazatelj promjena predstavlja odnos najmanjeg i najvedeg napona:

P=d/g
Najznaajnije promjene napona u odnosu na njihov zamor su:
simetrino naizmjenine promjene i poetno jednosmjerne promjene.
Prema nepravilnoj promjeni radni naponi se mijenjaju sluajno, i ta promjena se nemoe
neposredno koristiti za odreivanje izdrljivosti osnovnih dijelova mainskih sistema.
Nepravilna promjena se zamjenjuje sa nekom zakonitom, koja treba da ima isto dejstvo na
zamor i izdrljivost dijela maine kao i nepravilna.

9. Metode intervala vremena

Prema ovoj metodi cijelo podruje snimljenih napona se dijeli u klase utvrene izabranom
razlikom dva susjedna napona . U svakoj klasi odbrojavaju se svi naponi koji se utvruju
poslije unaprijed izabranog intervala vremena t, a ije se veliine nalaze u granicam klase
izmeu napona i i i+1.

Broj registrovanih napona ni u svakoj klasi predstavlja mjerilo pojave napona i u snimljenoj
nepravilnoj krivoj i odreen pokazatelj raspodjele napona. Ovi podaci se odreuju priblino,
usvajanjem najnepovoljnijih kombinacija u pogledu uticaja na zamor. Rasponi se dobijaju kao
njihove razlike:

r1=1-k

r2=2-k-1

ri=i-k-1-i

Srednji naponi se dobijaju kao polovina zbira najvedih i najmanjih napona bilo kojeg raspona:

sr=(1+k)/2

ili

sr=(i+k+1-i)/2

Pored navedinih metoda postoje i druge koje imaju nedostatke sline ili iste metode
intervala vremena.

10. Oblici relativne uestalosti

Ovakav oblik promjena pogodan je za koritenje pri odreivanju izdrljivosti
eksperimentalnim ispitivanjima ili na osnovu hipoteza o akumulaciji zamora. Nezavisno
promjenjiva X predstavlja odnos bolo kojeg napona rX ili aX prema najvedem r1 ili a1, tj.:

X= rX/r1

ili

X= aX/a1

Zbirna uestalost radnih napona predstavlja vjerovatnodu pojave svih amplituda ili raspona
napona od neke veliine odreene nezavisno promjenljivom X do maksimalnog. Jednaka je
zbiru odnosu integralu funkcija gustine u ovim granicama:

H(X)=
11. Karakteristike spektara radnih napona
Najvanije karakteristike spektara radnih napona su veliine koje najvie utiu na zamor i
izdrljivost, a to su:
- pokazatelj ueda najvedih napona H(0,9) ili H(0,8), odnosno vrijednost zbirne funkcije H(x) za
napone x=x1 vede od neke granice, npr. X=0,9 ili X=0,8;
- mod XM, odnosno veliina najuestalijeg napona xM=xM 1 za koji je funkcija relativne
uestalosti najveda, f(xM)=fMAX;
- pogonski faktor KB predstavlja odnos najvedeg 1 prema najuestalijem naponu xM

KB= 1/ xM, odnosno KB=1/xM;

- faktor udara KA je odnos najvedeg 1 prema nominalnom naponu nom: KA= 1/ nom.

12. Oblici spektara raspodjelje radnih napona

Oblici spektra raspodjele radnih napona su posljedica oblika i rspodjele opteredenja i zavisna
su od vrste mainskih sistema i uslova njihovih koritenja. Najjednostavniji su spektri sa dva
stepena veliine radnih napona.
Prvi stepen pokazuje veliinu i broj maksimalnih opteredenja i napona, udara, koji nastaju
prilikom pokretanja mainskih sistema ili njegovih dijelova. Drugi stepen pokazuje veliinu
opteredenja, odnosno napona pri uhodanom radu sistema.
Funkcije raspodjele napona u osnovnim dijelovima mainskih sistema sa sluajno
promjenljivim radnim otporom, su jako promjnenljive. Za svaku vrstu maina i za svaku
kombinaciju izabranih uslova rada kriva raspodjele napona je drugaija. Dobro poznavanje
uticaja izabranih spektara na izdrljivost omoguduje dovoljno tanu procjenu uticaja svakog
drugog spektra koji se nalazi izmeu izabranih predstavnika.
Kad se za mjeru teine spektra uzme veliina napona koji se najede pojavljuje u radnom
vijeku osnovnog dijela, mogu se usvojiti sljededa podruja:
1. Podruje jako opteredenih dijelova - tu su dijelovi izloeni najvie naponima ije su
veliine
bliske najvedem xM=(0,7 - 0,8) 1; xM=0,5 0,7
2. Podruje srednjih opteredenja ovo podruje je sa pojavom srednjih napona xM0,5 1;
odnosno sa modom xM=0,5
3. Podruje lakih opteredenja to su najuestaliji naponi manjih od srednjih, xM=(0,25
0,4)1; odnosno xM=0,25 0,4,
13. Naponi pod dejstvom statikih opteredenja
Statiki napregnute dijelove predstavljaju dijelovi izloeni gotovo stalnim naponima ili
promjenljivim naponima. Kritino stanje statiki opteredenih dijelova su statiki lomovi ili
trajne deformacije. Izuzetak ini mali broj osnovnih dijelova koji mogu da vre svoju funkciju
iako se plastino deformiu do neke utvrene granice. Najvedi naponi pri kojima osnovni
dijelovi mogu ispravno da funkcioniu predstavljaju naponi na granici elastinosti (e).
Veliina napona neposredno ispod najmanje vrijednosti napona na granici elastinosti
predstavljaju granini naponi (egr).
Granini napon predstavlja najvedi napon u osnovnom dijelu pri kojem vjerovatnoda pojave
klasinih deformacija tei nuli.
Naponi vedi od graninih, a koji izazivaju plastine deformacije ili razaranja osnovnih dijelova
predstavljaju kritine napone. Najede raspoloive osobine materijala su zatezna vrstoda
(Zm) i naponi teenja pri zatezanju. Za konvencijalni napon razvlaenja (Zp) najede se uzima
napon koji odgovara jedininom izduenju =0,2. Pored kritinih napona pri zatezanju, za
neke materijale su propisane veliine navedenih osobina i za druge vrste naprezanja.

14. Naponi pod dejstvom dinamikih opteredenja

Podjela kritinih napona dinamiki napregnutih dijelova moe se izvriti prema nainu
promjene napona. Ukoliko su promjene napona jednociklusne (sa stalnom amplitudom),
izdrljivost je osnovna, a kada su promjene vieciklusne (sa razliitom amplitudom),
izdrljivost je radna.
Za bilo koji broj ciklusa u podruju rasipanja, Cmin< C < Cmax , broj razorenih epruveta (ri)
prema broju ukupno ispitanih epruveta r predstavlja vjerovatnodu razaranja V R.

VR=ri/ r
Vi=( r ri)/ r
VR + Vi = 1
Gdje je:
VR vjerovatnoda razaranja,
Vi - vjerovatnoda izdrljivosti
ri broj razorenih epruveta
r ukupan broj ispitanih epruveta

Ove jednaine se koriste ako je broj epruveta velik. Ako je broj epruveta relativno mali,
koriste se ove jednaine:

VR = ri/ (r + 1)
VR = (ri 0,5) / r
VR = (ri 0,3) / (r + 0,4)
VR = (ri - 0,33) / (r + 0,33)
Ove jednaine se najede koriste ako je r < 20

15. Osnovna izdrljivost

Oblast u kojoj sve epruvete izdravaju odreen konaan vijek predstavljaju oblast konane
izdrljivosti (K).

Km*K = const.
Eksponent (m) je gotovo isti za sve funkcije izdrljivosti ali je konstanta razliita.
Najznaajnija granina izdrljivost je Kgr , koja predstavlja najvedi napon koji moe izdrati C
ciklusa napona sa vjerovatnodom razaranja koja tei nuli. U praksi se najede koriste
izdrljivosti sa vjerovatnodom razaranja VR=0,5 i VR=0,1

Kx=K/(K/KX)m
Naponi pri kojima se razara samo dio ispitivanih epruveta ine oblast trajne izdrljivosti. Ona
predstavlja najvedi napon koji moe da izdri nadgranian broj ciklusa sa vjerovatnodom
razaranja koja tei nuli. Najede se koriste vrijednosti za trajnu izdrljivost sa V R=0,5 i VR=0,1
, a rijetko sa VR=0,05.

16. Uticaj promjene napona na osnovnu izdrljivost

Intenzitet promjene napona u osnovnim dijelovima mainskih sistema ima veliki uticaj na
zamor materijala, a tada i na njegovu izdrljivost. Najvedi zamor izaziva simetrino
naizmjenina promjena napona sa sr=0 i P= -1. Porastom srednjeg napona i pokazatelja
promjenljivosti (P) povedava se izdrljivost do svojih najvedih vrijednosti koje su priblino
jednake naponu teenja.

Nagib funkcije izdrljivosti izraunava se:

Analitiki proraun izdrljivosti:

D=D(-1)/(1-tg*ctg)ReH,p
R pokazatelj promjenljivosti
Za dijelove sa konstantnom veliinom donjeg radnog napona iz uslova d,D=d , moe se
njena vrijednost odrediti ako se kroz taku ije su koordinate d na srednjoj liniji povue
prava pod uglom =63,440 . Vrijednost izdrljivosti dobija se u presjeku ove prave i linije
izdrljivosti. Analitiki se izraunava:

D=D(0)*(1+(d/D(-1)))-dreH,p
17. Uticaj veliine presjeka na izdrljivost
U dijelovima vedih dimenzija i presjeka, usljed manje homogenosti materijala, izdrljivost
dijelova opada sa povedanjem presjeka. Kada ne postoje podaci o izdrljivosti dijelova
odgovarajudih mjera, izdrljivost epruvete se koriguje mnoenjem faktorom mjera ( 1).
Izdrljivosti su dobijene najede ispitivanjima epruveta standardnih oblika najede krunog
presjeka prenika 10mm. Veliine faktora za dijelove krunog presjeka prenika vedih od
10mm izloenih savijanju i uvijanju prikazani su u tabelama. Vrijednosti ovog faktora izloeni
istezanju, bez koncentracije napona, su znatno manje. Povedanje izdrljivosti dijelova iji su
presjeci prenika manji od 10mm se moe odrediti prema veliinama vrstode elika za
opruge.
18. Uticaj hrapavosti povrina dijelova
Veliine izdrljivosti opadaju sa porastom hrapavosti. Razlog opadanja su neravnine koje
predstavljaju izvore koncentracije napona u povrinskim slojevima u kojima su nominalni
naponi najvedi. Ukoliko je hrapavost dijela razliita, odgovarajuda izdrljivost se dobija
korigovanjem faktora stanja povrina (2):
1,05-1,1 - za finu obradu
0,8 - za elike male vrstode
0,3 - za elike velike vrstode
Poboljanjem kvaliteta strukture povrinskog sloja dijelova, povedava se izdrljivost, posebno
na mjestima koncentracije napona.

19. Uticaj povrinskih slojeva,korozije i temperature

Termikom obradom dobijaju se povrinski slojevi velike vrstode pa je njihov uticaj na
izdrljivost jako pozitivan naroito na mjestima sa koncentracijom napona. Uticaj korozije je
izrazito nepovoljan i on jako smanjuje izdrljivost dijelova.Najede se uzima u obzir
korigovanjem izdrljivosti dobivenih pri normalnim uslovima ispitivanja mnoenjem
faktorom . Toplotno stanje materijala se neposredno odrava na
osobine,izdrljivosti,vrstodu i druge osobine materijala.Npr.na povienim temp. viim od
350 400 C izdrljivost, vrstoda i modul elastinosti naglo opadaju,dok na temp. ispod 0
izrazito raste.
20. Puzanje materijala
Kritino stanje osnovnih dijelova na visokim temperaturama moe nastati usljed pojave
plastinih deformacija poslije odreenog vremena rada. Ova pojava se zove puzanje
materijala i javlja se ako su veliine napona i temperatura iznad dozvoljenih granica.
Zavisnost brzine puzanja od napona moe da se izrazi preko jednaine:

Vp=f m
m eksponent koji zavisi od radne temperature i od vrste materijala
f parameter
Elastine deformacije se izraunavaju po formuli:

el= /E
Ukupne deformacije ine zbir deformacija poslije vremena rada t:

uk= + t f m
E modul elastinosti materijala
t vrijeme rada