Bioetika u svjetlu islamske gnoze

dr. Mubina Moker

Rezime: U najranijim gnostikim izvorima s prvih stoljea islama naii emo na brojne primjere
koji nas ue o tome da svaka razina bitka unutar univerzuma predstavlja jedan zaseban oblik
ivota koji, kao takav, zavreuje potovanje, a to u novijem dobu prepoznajemo u bioetikim
stajalitima Fritza Jahra i Van Rensselaer Pottera, koji su, moglo bi se kazati, tek aktualizirali
svjetopogled odnjegovan na gnostikim etikim principima. U gnostiki nauk ugraen je
bioetiki kodeks ponaanja kao njegovanje i uvanje granica pristojnosti, etike, lijepog
ophoenja u komunikaciji s vanjskim svijetom kao oitovanjem boanske kreacije. Gnostiki
nauk pokazao je, a u novije vrijeme to su potvrdili eksperimenti s vodom japanskog znanstvenika
Masarua Emotoa, da je temelj pravilnoga bioetikoga odnosa odgojena ljudska dua. Kao to
odgojena ljudska dua ini da svemir blista svjetlou, tako isto neodgojenost samo jedne ljudske
due izaziva poremeaje na globalnoj razini.
Kljune rijei: bioetika, gnostiki nauk, edeb, Fritz Jahr, Van Rensselaer Potter, Masaru Emoto,
vitetvo

Doba konzumerizma i savremene tehnologije uinilo je ovjeka modernoga doba robom

materijalnim vrijednostima postupno ga potpuno otuujui od transcendentnoga aspekta njegova
bia koje jeste njegova mikrokosmika zbilja u ijem sreditu pulsira duhovno srce preko kojega
ovjek gradi svoju vezu s makrokosmikom zbiljom. Obamrlost ovjekova duhovnoga srca koja
je ujedno znaila i otuenost od sutine vlastitoga bia imala je i ima za posljedicu ovjekovo
iskrivljeno percipiranje i nerazumijevanje nastalo kao plod neznanja vlastitoga poloaja u
univerzumu, to u konanici odreuje i oblikuje ovjekov odnos spram svijeta koji ga okruuje u
cjelini.[1] Stoga se kao sasvim nunom nametnula potreba ponovnog propitivanja odnosa
ovjeka i svijeta u kojem ivi svoj ovozemni ivot. Taj je proces u savremenom dobu doveo do
pojave bioetike. Bioetika u jednom opem i irem smislu predstavlja svjetopogled koji na svaku
razinu bitka unutar univerzuma motri kao na jedan zaseban oblik ivota koji ima svoje

zakonitosti i koji, kao takav, zavreuje potovanje. Neki e za bioetiku ustvrditi da je rije o
novoj znanstvenoj disciplini, a ja bih kazala da se tu radi samo o novom terminu budui da
bioetiki imperativ Fritza Jahra iz 1927. god.: Potuj svako ivo bie kao svrhu samu po sebi i,
ako je mogue, odnosi se prema njemu kao takvome![2] ili Van Rensselaer Potterovo
razumijevanje

bioetike

kao

vraanje

biologiji

izgubljenih

moralnih

vrijednosti[3]

prepoznajemo kao aktualiziranje i oivljavanje svjetopogleda koji poiva i koji je odnjegovan na

gnostikim etikim principima. Sveukupnost gnostikog svjetopogleda i kodeksa ponaanja
utemeljenog na njemu sadrana je u pojmu edeb[4] koji stoga to ima iznimno vano mjesto u
procesu ovjekova duhovnog napredovanja predstavlja nezaobilazan segment gnostikoga nauka
koji obrauju najraniji izvori iz prvih stoljea islama. I budui da je edeb u nerazdvojivoj sprezi s
razinom na kojoj obitava dua svake zasebne ljudske jedinke, on kreira samo njoj svojstveni vid
ponaanja i komuniciranja sa spoljanjim svijetom u zavisnosti od njezine duhovne (ne)zrelosti.
Ovdje je nuno naglasiti da edeb predstavlja jedan iri i sveobuhvatniji pojam u odnosu na
bioetiku jer tretira kodeks ponaanja prema vlastitoj linosti, prema drugim ljudima, prema svim
drugim oblicima ivota i, konano, prema Stvoritelju kao vrhunskom kreatoru svega postojeeg.
Dakle, njegovanje i uvanje granica pristojnosti, etike, lijepog ophoenja u komunikaciji s
vanjskim svijetom kao oitovanjem Boanske kreacije vrhovni je gnostiki princip. Sr ovakvog
promiljanja utemeljena je na stajalitu o zajednikoj bivstvenoj sutini svih pojedinanih oblika
egzistencije. Sve stvoreno, stoga to je izraz Boanskoga oitovanja, ima duu i ivi svoj vlastiti
ivot te u tom smislu nema razlike izmeu ovjeka i ostalih oblika egzistencije.
1.

Duhovni koncert univerzuma

Kako nas ue i upozoravaju svete Knjige, sve stvoreno, svaki atom, svaka estica univerzuma, ali
i metauniverzuma izrie slavljenje Stvoritelju. Zar nisu Psalmi Davidovi poticali planine, ptice
(Kurn, Sd: 1719), sve stvoreno, da zajedno s Davidom, jezikom govora njima svojstvenim,
izriu hvalospjeve Bogu:[5]

1 Aleluja!
Hvalite Jahvu s nebesa,
hvalite ga u visinama!

2 Hvalite ga, svi aneli njegovi,

hvalite ga, sve vojske njegove!
3 Hvalite ga, Sunce i mjesee,
hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!
4 Hvalite ga, nebesa nebeska,
i vode nad svodom nebeskim! []
7 Hvalite Jahvu sa zemlje,
nemani morske i svi bezdani!
8 Ognju i grde, snijee i maglo,
olujni vjetre, to rije njegovu izvrava!
9 Gore i svi breuljci,
plodonosna stabla i svi cedrovi!
10 Zvijeri i sve ivotinje,
gmizavci i ptice krilate! []
Aleluja!

(Psalm: 148)

6 Sve to god die

Jahvu neka slavi! Aleluja!

(Psalm: 150)

I naredni Mevlanin stih potvrda je da su i planine i kamen, ma koliko se to savremenom

ovjeku inilo nestvarnim, poput ivoga bia koje slavi svoga Stvoritelja:
Da planine i kamenje nisu gledali,
Zar bi se Davudu u hvalospjevu pridruili?

(Mesnevija 4: 645/2415) [6]

Brojne su predaje koje biljei islamska tradicija a u kojima priroda progovara, tavie, ispoljava
osjeaje, a jedna od najpoznatijih jeste ona o panju Hannaneu i njegovu jecaju zbog rastanka od
Poslanika:

Da Hannane oko srca nije imao,

zar bi zbog rastanka od Resula jecao?

(Mesnevija 4: 645/2417)

Bremenita znaenjima jeste i predaja o kameniima koji su u Poslanikovoj, alejhisselam,

ruci progovorili kako bi posvjedoili Boiju jednou. Veoma je zanimljiv nain na koji profesor
Mottahari tumai ovu predaju. On istie da Poslanikova mu'diza nije bila u tome da kamenie
potakne na slavljenje Boga, budui da oni jezikom stanja, na ta je ukazano ranije u radu, poput
svega stvorenog neprekidno i stalno izriu slavu i zahvalu Bogu, ve je Poslanikova mu'diza
bila u tome to je ljudsko tjelesno uho prilagodio onoj frekvenciji na kojoj je ono moglo
oslukivati govor prirode, te su tako svi u Poslanikovoj blizini uli i razumjeli govor
kamenia:[7]

Da kamenii u ruci nisu gledali,

zar bi jednou Boiju posvjedoili?

(Mesnevija 4: 645/2418)

U nastavku u iznijeti neka zapaanja i o vodi stoga to voda ima posebno mjesto u cjelokupnom
gnostikom svjetonazoru, kako kao jedan od oblika materijalnoga bitka, jednako tako i jo vie
na duhovnoj razini kao b-e hayt voda koja ovjeku daruje zbiljski ivot. Voda je po svojoj
biti ista, jer je Bog sputa iz nadosjetilnog svijeta, s neba, i jer dolazi s Izvora istote. U svom
krunom toku, dolazei u doticaj sa zablaenim ovozemnim svijetom, u borbi s prljavtinom,
voda i sama biva zamuena. Ali, kada se povrati svome iskonskome Izvoru, iznova poprima
svoje prvotno svojstvo:
Voda, kada u borbi zamuti se,

Njena svojstva vode iste gube se.

Hakk je odvodi opet u more Svog milosra,

Da iz plemenitosti oisti tu vodu vodom mora.

(Mesnevija 5: 717/200-201)

Da je voda ivo bie i da njezini molekuli reagiraju na poticaje iz vanjskoga svijeta u

novije doba svojim je eksperimentima pokazao japanski znanstvenik Masaru Emoto. Naime,
molekuli vode u zavisnosti od izvanjskih poticaja formiraju kristale raznovrsnih oblika. Tako je
npr. voda koja je oslukivala Mozartovu ili Chopinovu muziku oblikovala profinjene elegantne
kristale s jasnim detaljima, dok je voda koja je bila izloena agresivnoj heavy-metal muzici
stvarala iskrivljene i iskidane kristale tamnih boja. to je jo zanimljivije, istovjetno djelovanje
na vodu kao i klasina muzika imale su rijei koje su u sebi sadravale pozitivna znaenja kao na
primjer: Hvala ti, dok su rijei s negativnim nabojem kao: Ti, budalo djelovale kao i heavymetal.[8]
Veoma me se dojmio nain na koji ovaj japanski znanstvenik promilja o vodi i njezinoj ulozi u
ovjekovu organizmu:
Na samome poetku ivota, dok smo u obliku fetusa, tijelo nam se sastoji od 99 posto vode. Kad
se rodimo, imamo 90 posto vode, a u odrasloj dobi taj se postotak smanjuje na 70. Umremo li u
dubokoj starosti, tijelo e nam vjerojatno sadravati oko 50 posto vode. Drugim rijeima, tijekom
najveega dijela svojega ivota postojimo uglavnom u obliku vode. Sa stajalita fizike, ljudska
su bia voda. Kad sam to shvatio i tako poeo promatrati svijet, sve mi se uinilo drukijim.[9]
Prihvatimo li izreeno stajalite da su ljudska bia voda, onda samo moemo zamisliti
kakvoj je negativnoj energiji izvrgnuta voda u tijelu onoga ovjeka koji svojim jezikom izrie
psovke, pogrde i ostale rune i neprimjerene rijei, kojih smo svjedoci na svakom koraku, i
kakve e rune i tamne kristale oblikovati takva voda u ovjeku, a to u konanici ima direktnog
utjecaja na oblikovanje njegova bioetikog odnosa spram svijeta koji ga okruuje. U onoj mjeri u
kojoj ovjek uspije u vlastitu linost ugraditi kuranski kodeks ophoenja sadran u ajetu: Reci
robovima Mojim: Neka govore najljepe rijei (Kurn, Al-Isr: 53) i njegov e bioetiki odnos
biti pravilniji i uspostavljen na zdravim temeljima.

2. Potovanje prema ivotinjama

Na hijerarhijskoj ljestvici bioetikih kriterija gnostikoga svjetopogleda na prvom mjestu nalazi
se ovjek stoga to on predstavlja vrhunsku boansku kreaciju u ijem je mikrokosmosu due
sukusirano znanje o imenima i znaenjima svih stvari. Nakon ovjeka posebna blagonaklonost
iskazuje se prema ivotinjama, ak i onim najsiunijim, jer su i one, kao to je kazano, izraz
boanskog stvaralakog ina. Njima se, kao takvima, poklanja posebna panja. Brojne su
stihovane prie iz ivota gnostikih prvaka koje su imale cilj razviti u ovjeku (bio)etiki kodeks
ponaanja prema ivotinjama. Na temelju tih pria koje su motrile razliite aspekte odnosa prema
ivotinjama, moe se izdvojiti nekoliko obrazaca ponaanja spram svijeta ivotinja:
-

nikada ne povrijediti i ne goniti ivotinju od sebe;

nahraniti i napojiti gladnu ivotinju i ophoditi se prema njoj kao prema svome gostu;

dati prednost ivotinji nad vlastitim egom:

Neki crni rob, usprkos tekim poslovima koje je obavljao, svakoga dana svoj obrok hrane davao
je gladnome psu koji bi dolazio k njemu. Kada su ga upitali: Zato ini toliku rtvu?,
odgovorio je: Ovaj pas nije odavde. Gladan je, a dolazi izdaleka. Ne mogu, a da ga ne
nahranim.[10]
Usporedba izmeu ovjeka i psa koja slijedi u nastavku objanjava sutinu bioetikoga
odnosa spram ivotinjskoga svijeta koji se, prije svega, temelji na potovanju koje je plod
duboke svjesnosti da svi potjeemo iz jedne jedinstvene zbilje. Ne smije se poniavati i smatrati
manje vrijednim u odnosu na vlastitu linost ak ni pas jer, iako vanjtinom neist, on sutinom
svoga bia posjeduje osobine koje mu, potencijalno, mogu obezbijediti uzvieno mjesto. Sjetimo
se samo psa Kitmira, koji je zbog druenja s Ashb-i kehfom stekao takav ugled da je za njega
kazano da e ui u Dennet jer je uvao Drugove iz peine.

Svi lavovi svijeta glave su oborili

Kada su cuki Ashab-i kehfa apu pruili.

(Mesnevija 1: 102/1022)

Kako je mnogo nedoreenih i neizrecivih tajni skriveno u nutrini psa, iako njegova vanjtina to
ne odaje! Smatrati sebe vrednijim od psa, s obzirom na jedinstvenu sveegzistencijalnu zbilju,
nedolino je. Ako, opijen samoljubljem, sebe vidi boljim, znaj da to progovara pas tvoje vlastite
nutrine.[11]
Zar niste pas i ti iz jednog kalupa?
Niim od sebe zato ga smatra stoga?! []

Ako sebe boljim od psa vidi,

siguran budi da psa bia svoga vidi.

[...]

Ko god vie zemni prah ovdje[12] bude,

znaj sigurno da tamo[13] sjat e vie.

Poto su istinski ljudi sebe zemljom uinili,

duu i tijelo ljudskou su proistili.

Odlinici ovog puta zato su uzvieni,

jer su oholost potpuno iz glave izbacili.

(Ilahinama: 56/16; 58: 6, 1012)[14]

Posebna panja u gnostikoj literaturi posveuje se mravu, ivotinji koju je, ako se ne
obrati panja, veoma teko zamijetiti golim okom. Mrav je zbog svoje siunosti mjerilo
njenosti ili grubosti koju ispoljavamo prema ivotinjama, ali je i stvorenje koje ima svoju tajnu
sa Stvoriteljem te je dostojan svakoga potovanja. U prilog tome govori i injenica da XXVII
kur'anska sura nosi naslov Al-Naml (Mravi). Pria o hazreti Aliji i mravu moe posluiti kao jo
jedan ilustrativan obrazac slojevitosti prefinjenoga gnostikoga kodeksa ponaanja spram
ivotinja.
Jednoga dana hazreti Alija prolazio je putem. Nije primijetio da je stao nogom na mrava i
zgnjeio ga:
Dana jednog Alija u hamam poao je,
Na putu mrava jednog zgazio je

Mrav onaj siuni koprcao se,

Od nemoi njegove Alija snudi se.

Uplai se i tijelo drhtaj mu protrese

Takvom lavu zbog mrava ta desi se.

Gorko plakao je i sve je inio,

Ne bi li onog mrava u ivot povratio.

(Ilahinama: 53/1518)

Sljedee noi usnio je Poslanika, alejhisselam, kako ga prekorijeva, govorei: O, Alija! Ne uri
kada ide putem! Ve je dva dana kako su nebesa ojaena zbog jednoga mrava. Poslanik mu je
nadalje rekao:
O suluku svome bez znanja si,

im mrava na putu zgazio si.

Takvog mrava punog duhovnosti,

to stalno je bio u zikru i molitvi.

Alijevim tijelom drhtaj prostruji,

Zbog mrava u zamku pade "Lav Boiji".

(Ilahinama: 54/24)

Izmeu mnogih stihovanih pria u ijem su sreditu mravi, ovu sam odabrala stoga to
njome elim potaknuti itatelja na promiljanje o tome da li je u vlastiti kodeks ponaanja uope
ugradio bioetiku odgovornost spram svakog oblika ivota, i ako jeste, u kolikoj mjeri, jer
mislim da nas je veoma mali broj koji emo pjeaei voditi rauna i o tome da ne pogazimo
mrava, kada ve ne vodimo rauna o daleko bitnijim stvarima.

3. Vitetvo
Svjetopogled utemeljen na bioetici ugraen je i u vitetvo, iji etiki principi
predstavljaju jedan od najuzvienijih primjera potpunoga edeba koji se reflektirao u linosti
Poslanika islama. Na drutvenoj razini motreno, povijest vitetva (awnmard) u islamskome
svijetu datira iz drevnoga Irana i vjerovanj utemeljenih na zoroastrizmu, dok se na idejnoj i
teorijskoj ravni vee za arapski svijet, osobito za pojavu islama. S dolaskom islama, principi
drevnoga iranskog vitetva ugraeni su u strukturu dvaju drutvenih slojeva novoga iranskog
drutva: slobodnjaka preostalih iz sasanidskog perioda i vojnika.[15] U tom je periodu viteki
pokret bio isto ovosvjetovni i imao je cilj stjecanje i promoviranje jedino materijalnih
vrijednosti. Meutim, kada u VIII st. vitetvo dolazi u doticaj s tesavvufom, u tom
meuproimajuem odnosu poprima novo obiljeje. Tesavvuf vitetvu poklanja duhovnost te se
ovosvjetovna staza pripadnika vitekoga pokreta transformira u duhovnu stazu traganja za

upotpunjenjem vlastitoga bia, i u konanici zadobijanja Boijeg zadovoljstva koje postaje

glavni i konani cilj vitekoga djelovanja.
ejh Suhravardi motrio je na vitetvo kao na zaseban put (tarq) koji je bolji od svakog
drugog puta.[16] Ajetollah Amoli vitetvo je smatrao znanou koja predstavlja ogranak
tesavvufa u ijem je sreditu ovjek.[17] Veoma je bitno da vitetvo nije ogranieno samo na
individualnu razinu, odnosno odgoj zasebne jedinke i njezino dosezanje punine fitreta, ve da se
naglasak stavlja i na drutveno djelovanje, te u tom smislu kodeks vitetva podrazumijeva stalnu
borbu s nasilnicima i pruanje zatite nemonima i slabima. U duhu toga jeste i izreka:
Znaj da je sutina vitetva u tome da je ovjek stalno okupiran djelovanjem za drugoga a ne za
sebe.[18]
U jednom irem kontekstu promatrano, a to je vano s obzirom na predmet ovoga rada, ta se
zatita nije protezala samo na ovjeka ve su njome bile obuhvaene i ivotinje. Iskazati vitetvo
prema ivotinji vrhunski je etiki kodeks i najuzvienija razina vitekoga odgoja, o emu govori
naredna pria u ijem je sreditu ponovo jedan mrav:
Neki ovjek diio se svojim vitetvom. Grupa duhovnih odlinika dola mu je u posjetu.
Domain je zapovijedio slugi da postavi sofru. Sluga se nije odazivao. Nekoliko puta ponovio je
naredbu, ali se sluga ogluio. Gosti su se zgledali i rekli: Nije vitetvo sluenje gostiju povjeriti
nekome kome se nekoliko puta mora ponoviti da postavi sofru. Kada je sluga, konano, donio
jelo, gospodar ga je ukorio: Zato toliko odugovlai? Sluga ree: Jedan mrav naao se na
sofri, a vitetvo ne doputa da se pred duhovne vitezove iznese sofra s mravom. Takoer,
vitekom kodeksu ne prilii tjerati mrava sa sofre, te sam saekao da mrav sm ode i tada sam
prinio sofru. Svi su povikali: profinjeno si postupio. Ti si olienje istinskoga duhovnog
vitetva.[19]
Sve izreeno u ovome radu ima cilj ukazati da se pravilan bioetiki odnos temelji na odgojenoj
dui. Nae izvanjsko ponaanje refleksija nae je nutrine. Profesor Masaru Emoto o tome kae:
Kako je iskrivljen na svijet? Rije je o iskrivljenoj dui, a takvo stanje ima utjecaj na itav
svemir.

Upravo kao to kap vode u jezeru izaziva mrekanje koje se beskonano iri, iskrivljenost ve i
samo jedne due iri se itavim svijetom, izazivajui globalne poremeaje.[20]
Veoma je neobino i slino Emotoovu stajalite koje je jo u XIII st. iznio Mevlana Delaluddin
Rumi, koji je promiljao o utjecaju prosvijetljenosti odnosno zatamnjenosti ovjekove nutrine na
pojave u izvanjskome, pojavnom svijetu. Kao to odgojena dua sa svojim bezgraninim
prostranstvom ini da svemir blista svjetlou, tako isto, smatra Rumi, duhovna neodgojenost
reflektira se na duu, pobuujui u njoj stanje tjeskobe i stegnutosti (qabz) koje dovodi do
pomraenja kako onog fizikog, osjetilnoga sunca, tako i Sunca na obzorju individualne ljudske
due.
Ovaj svemir pun nura je zbog odgoja,
i melek[21] nevin i ist posta zbog odgoja.

Sunce pomrai se zbog neodgojenosti,

Azazila[22] sa Boije kapije otjerae zbog neodgojenosti.

(Mesnevija 1:78/9192)

Stoga je na zadatak da:

se na Zemlji preobrazimo u istu vodu. Kako bismo to ostvarili, najprije moramo ivjeti
potpunim ivotom. Vodu proiava naa svijest i na taj nain sveukupnom ivotu aljemo
poruke o ljepoti i snazi. Ne bi li bilo prekrasno kad bismo itav svijet prekrili najljepim
vodenim kristalima? Kako bismo to mogli uiniti? Odgovor glasi: ljubavlju i zahvalnou.
Molim vas da jo jednom pogledate ljepotu kristal. Kad bi svi ljudi svijeta bili ispunjeni
ljubavlju i zahvalnou, ponovno bi se vratila nedirnuta ljepota Zemlje.[23]

IZVORI
Attr, Fardod-dn (1368/1989) Elhnme, tashh wa moqaddame H. Ritter, Tehrn: Entert-e
Ts
Attr, Fardod-dn (1383/2005): Manteqot-teyr, moqaddame, tashh wa talqt M. R. af
Kadkan, Entert-e Soxan, Tehrn.
Attr, Fardod-dn (1380/2001): Mosbatnme, be ehtemm wa tashh N. Wesl, Entert-e
Zawwr, Tehrn.
Moulaw, . (1378/2000): Masnaw Manaw, be tashh wa pgoftr Abdol-Karm Sor,
Entert-e elm wa farhang, Tehrn.
Mufti, Teufik (1997): Arapsko-bosanski Rjenik, El-Kalem, Sarajevo.
Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye (1374/1995), b tashht wa estedrkt B. Forznfar,
Entert-e elm wa farhang, Tehrn.

LITERATURA
Emoto, Masaru (2005): Poruke skrivene u vodi, s engleskoga prevela: Radha Rojc-Belec,
http://www.ivantic.net. Poruke_skrivene_u_vodi. Pdf
Kur'an asni (1990); preveli: Muhammed Panda i Demaluddin auevi, Stvarnost, Zagreb.
Mottahar, Mortaz (1369/1990): eny b Qorn, IV, Entert-e Sadr, Tehrn.
Muzur, Amir i Rini, Iva (2011): Korijeni i budunost evropske bioetike, Znakovi vremena,
br. 52/53, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo.
Nasr, Seyyed Hossein (2004): ivi sufizam; s engleskog preveli: Edin Kukavica i dr. Enes
Kari, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo.
Rumi, Delaluddin (2002): Mesnevija I, preveo sa perzijskoga Fejzullah Hadibajri, Ljiljan,
Sarajevo.

Sarrf, Mortaz (1370/1991): Rasel-e awnmardn: motamal bar haft fotowwatnme,

Enteart-e moayyan, Tehrn.
Taeschner, Franz (1944): Das islamische Rittertum im Mittelater, Der Orient in deutscher
Forschung, Leipzig.

[1] Seyyed Hossein Nasr: ivi sufizam (ovjek i univerzum: Trajnost sred prividne promjene), s
engleskog preveli: Edin Kukavica i dr. Enes Kari, Naunoistraivaki institut Ibn Sina,
Sarajevo, 2004, str. 120135.
[2] Amir Muzur i Iva Rini: Korijeni i budunost evropske bioetike, Znakovi vremena, br. 5253/2011, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, str. 88.
[3] Ibid, str. 85.
[4] Odgojenost, vaspitanje; lijepo ponaanje, uljudnost, uglaenost, pristojnost, utivost vidjeti:
Teufik Mufti: Arapsko-bosanski rjenik, El-Kalem, 1997, Sarajevo, str. 18.
[5] Dva su naina na koja sve stvoreno slavi Boga: jezikom stanja i jezikom govora. Slavljenje
jezikom stanja stalno je i neprekidno. To znai da planine i ptice, sa Davidom ili bez njega, slave
Boga jezikom stanja. Stoga je potrebno naglasiti da se planine i ptice, u kontekstu gore
izreenom, jezikom govora pridruuju Davidu u hvalospjevu Bogu.
[6] Moulaw, Masnaw Manaw, be tashh wa pgoftr Abdol- Karm Sor, Tehrn: Enterte elm wa farhang, 1378 (1999).
[7] Mortaz Mottahar: eny b Qorn, IV, Entert-e Sadr, Tehrn, 1369(1990), pp. 174.

[8] Masaru Emoto: Poruke skrivene u vodi, s engleskoga prevela: Radha Rojc Belec,
http://www.ivantic.net. Poruke_skrivene_u_vodi. pdf, str. 1819, stranica posjeena: 06. 07.
2012.
[9] Ibid, str. 10.
[10] Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye, b tashht wa estedrkt B. Forznfar, Entert-e
elm wa farhang, Tehrn, 1374 (1995), pp. 409.
[11] Reeni aspekti ponaanja mogu se promotriti u: Prii o Hade Dundiju i psu; Prii o
Mauku Tusiju, psu i jahau; Razgovoru ejha Ebu Seida sa sufijom i psom i sl. Vidjeti: Attr:
Elhnme, tashh wa moqaddame H. Ritter, Entert-e Ts, Tehrn, 1368 (1989), pp. 5658;
Attr: Manteqot-teyr, moqaddame, tashh wa talqt M. R. af Kadkan, Entert-e Soxan,
Tehrn, 1383 (2005), pp. 234; Attr Mosbatnme, be ehtemm wa tashh N. Wesl, Enterte Zawwr, Tehrn 1380 (2001), pp. 314.
[12] Odnosi se na pojavni materijalni svijet.
[13] Odnosi se na duhovni svijet.
[14] Attr: Elhnme, tashh wa moqaddame H. Ritter, Entert-e Ts, Tehrn, 1368 (1989).
[15] Franz Taeschner: Das islamische Rittertum im Mittelater, Der Orient in deutscher
Forschung, Leipzig, 1944, pp. 94104.
[16] Mortaz Sarrf: Rasel-e awnmardn: motamal bar haft fotowwatnme, Enteart-e
moayyan, Tehrn, 1370/1991, pp. 69.
[17] Ibid, pp. 66.
[18] Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye, pp. 355.
[19] Ibid, str. 362363.
[20] Masaru Emoto, Poruke skrivene u vodi, str. 21.
[21] Odlika odgoja melek jeste da nunou svoje prirode djeluju i postupaju u skladu s
Allahovim, delle anuhu., zapovijedima. Vidjeti: Kur'n, 66:6.

[22] Iblis.
[23] Masaru Emoto, Poruke skrivene u vodi, str. 203.