Bukovica. Narodni Zivot i obidaji. Pise Viapnor Arpatié iz Drvrsacal. Kraj. Bukovica se prostire, i za'vaca dijo sjeverne Dalmacije: Obrovatka nemalo opcina sva, benkovatka to tako, kistatiska op- cina sva je, Sto se zove Bukovica: selo Devrske spada pod Buko- vicu, koje je opdine skradinske, i koje je na medi Ravnije’ Kotara, oklen su junaci bili, kao: Jankovié Stojan, Smilani¢ Hija, Motivan Vuk i jo& drugije’ dosta ima, od koije’ se pjesme uz gusle U Bukoviei su ajduci bivali te i od i pjesama puno i puno i kao Sto su: arambase ajdutke bili Drata i Kutlaéa. Kutlata je ubijo devet Jovana, devet svoi’ imeiaka, za koga je guveran 50) ‘ilada onda u zgolnije’ evancika’ potrosijo, dok ga je Ziva u'vatijo; od koga ima velika pjesma, Sto slepei o godovije’ uz gusle pjevaju po kuéami, de ima zvanica (gostiju). Mijesta’. Medvida je naj jate selo u sred Bukovi Tu su nemal svi katolici. Ovo je daleko selo od Pevrsaka prijekim putom za deset mila. — Nami medadi selo Nunié, de sn kr&éani i 'ri8éani izmjesati, kamo je i erkva sv. Ante, i parok je tu krsdanski. — [ Kistahe, kamo je opéina, i sud, katolika ima; sudski su svi novnici, 8 i duéan jedan samo katoli¢ki ima, a ono su sve pravo- slavni, ili ti 'risdani. Ispod nas u selu Ostrovici 5 knéa katolicki ima, kamo se nalazi i erkvica sv. Ante’. U jug naseg sela medadi Bribir. I tu imadu tri kude imuéne kricanske. — Za jedno tri do cetri od nas nalazi se selo katolitko Vacane, u kom * Ostavjam ne samo jezik, nego i pravopis g. Ardaliéa onako, je napisao, Razumijevaiu to ne ée smotati, a za jezikoznanstvo bi gdje- Koja, pravopisna pogrjedka mogla dobro postudi ® Nabrojena su samo ‘riicanska i mjedovita. — Ur. * U kojoj sam ja iz vanka zamjerijo uzidat kao prosta grada menik kraja Zvonimira, koga sam spasijo, da ne bude po obi¢aju r: bijen; a da su ga 2nali prostiti, ipak to bi mu bilo. Od koga sto bi, to o’fe ne éu kasti; kad svijet moze zagonctke pogadati, i nek po- gada ito. — V. A. ZBORNIK ZA NAR. ZIVOT IV. 8114 ¥. ABDALIC, | samo jedna pravoslayna kuéa bogata'. Tako isto u Dobropolcije. jednake daletine, ka i do Vaéani, ima pet kuéa katoliékije’, a ma se, kad nije bilo nijedne, nego sve pravoslavni*. Ni selo Rupe nije daleko od nas, bi’ ée do fi’ 4—5 mila puta. A Iéevo je jos bit. U Rupa’ ima 7 kuda pravoslavnije’, ali kako su one postale, stvar je smijesna, ali je istinita*. Narod‘, Gud. (Bukoviéanci.) U Bukovici, koja se prostire of Krke pa do Karinskog mora, narod je jedan, koi je pun vratarai vratarica. Vila niko nije zaboravijo: i dan danadhi da ij opazsju, kadu, i ¢uju pjevati. A bas sav narod je vilovski. U vrijeme prolec, de se god popned, tuje’ pastirsko dozivatie ovaca i pjevate na svake krajeve. Ma svirale svire, ¢urlikaée curlikaju, da se razlijeZu brda i doline; diple jesu i po gotovu. A tice ope’ u svake okrecu, da se ne moze od milka sludati. I u zimno doba narod je veseo pasuci sroje blago. Povr’ svega, Sto je vast svoj Bukovici oduzela oru%je i ims 1 Tu kau, da je bila jedna cura isto kriéanica, pa ode krijudi 23 ‘rijanina. Umru joj roditeli, a ona sa svoim bégom dode stati, kao svoju kuén. Istina, da to nije po kondi mjeséanma, da se jedan ‘ridéanin basi na kricanskom 2itku: da hesu naokolo oblizia sela 'riséani sve zgo|ai, ovi bi toga izparlili otalen, ka bi i ‘riSéani bili protivni krics- ninu. Po taj natin ne samo po vjeri da mrze onog, koi dode curi tako u kuéu, ma svakako zlo je taj svaki zvani ules (ujeg) viden: za op stati vaja da je svakom podlofan i pokoran, da u svaku seosku koleda pristane, i to najprvi, da koi porez dava, to ij sejani pro godine modu se za koje posle vise puta kipé, o dem éo (t. j. tije’ porezije’. ili po- reitina’) biti kasnije rijed. 2 Tako da je jedan katolik staja u najmu u kuéi pravoslavnoj, koja je bila bogata; onda da je dosao bijo pomor na selo, i u toj kuci svi pomru do li’ jedne cure i toga sluge katolika. Bogme se oni snuie i ostanu gospodari tu za uvjek, da im je sve napredku idlo, tako da 0 se nakopitili zvani Ivkovidi, te sad razdjelili na pet kuéa, i uvjek boli stoje od drugije’. Ben da fi’ nema pram tim selom, a kom su, nek (neg) Saka pare, ali vide brane Korist selansku, neg oni, koi su stare- nici; jer onl su najgori devorcn, da mu ne dadu ni stupiti uw kuvia svoji’ selana: za to se najviée zavadaju, koi brani svak svoj gaj, kao svoju domovinu od neprijatela, o cem éo kadte biti rijet. Ovi Ivkoviti prem eu katolici u pravoslavnom clu, de ima i pop svoj, dobro su videni sve i od pops, jer su podteni za svakog selanca: o Boiicu jedni u dragije’ idu piti; tako ope’ o krenije’ imenije’. * Dodi de na svoje mjesto. — Ur. “ Opéeniti ovaj i kratki uvod, Sto ga je g. Ardali¢ napisao kao od- govor na eka moja pitata, Kojih nema svih u ,Osnovi", potreban je radi lakiega razumijevatia, kad uz veliko obije grade nije nade, da bi se skoro moglo sve ovo iznijeti opsirno po ,Osnovit. — Ur.BUKOVIOAj: RARODNI ZIVOT 1 OBIOASL. 115 je na umi sporad bivéije’ ajduka, isto zimi, kad se izade na brda, éuje se prasak puSaka i stekit vizladi lovatke za zecovma, i de jedan drugom dovikuje. Ugaju i dendari poplasiti kadgod te lovee. Lov zabratien u zimpo doba, ali oni ‘oce da puske odnesu onom, ko nema dopusta je positi, Da drugi po krsu za dugo gonaju. Lani se vraZi ogres dogodijo u Vodica’ (Bodulije’) nedaleko od nas: Dva brata bila u lovu, a dendari se zatisnu za thima, te ala da ij Bukovica, el. 1. Oyéarica iz Vacani, gonaju po pustidi. NajkaSiie dendaru se dodjalo, pa kad je vidijo, da Bodo ne da puske svoje, neg to vise hjezi, — a on zapali u i. Brat toga, kad je vidijo, da mu je brat pao i kotrla se u krvi, a on ne budi |en, zapali u istog dendara, koga na mjestu odma’ ubije. Sreéa, da nije imao puske dvocjeve, i onoga bi u onom zoru dru- goga ubijo. Vodala se pravda i vodala, durati oproste ovog, Sto je Gendara ubijo, i tako Boduli ostase junaci. A kamoli Bukovitani u prve zemane i nevi ajduci! Kogod je uo, da je Bodo ubijo dendara, svaki veli: ,E, junaée, evakcela mu ruka!“ Bukovitanac na’, ako i ne more biti vide ajduk, jer je nestalo vjere, ali mu je drago nositi *116 V. ARDALIO, ajduéko odijelo: neka imaju na umu, da je i on od onog korjena potekao. Jo3, kom je ¢aéa, oli ded bijo ajduk, on se s tijem dici i uznosi, pa se jo’ uzdize reci u tesovom pregonaiu: ,Ni mom ste rijemu nije svak oda ni brnba ispod nosa, pa ne ce ni meni“. (Boduli.) U Bodula, — u koije’ je sve drugovadije: noSha, govor pa i oblivay; Boduli su svi plavi, i bjele koze, Zuckasti, a zenske im nikakve ernomanaste nema — Zivot je sav uti’ drugovadi. Bogo- moni su od pravoslavnije’ i od katolika, koi u Bukovici Ziv. jer on, kud god ide, brojanice (krunicn) nosi i Bogn se moli. Kod kuée kad su, pa kad adrava marija zvoni, oli na podne, de je god koi, kapu skine i Sapée. Ako se nadu de u skupu, oli a krémi, a ds zazvoni podne, ili u veée, onda svi u jedno grlo na glas Boga mole: jedan potme prvi, a drugi za tiim svi. Sasvim sto su oni valani tezaci, kad im ko umre, ocrne kapu, pa dekoi puste i bradu, da jr ne briju za godinu dana. Bukovitki katolici, ka i pravoslavni, ne mnadu, Sto je ta krunica nego mjesto te, kad nema *dopudta za pasom nositi kubure, on je u torbak metne; kad ko najaSe na 1, a on mu je razglavi i otata sve od neba do zemle. Da nije tako pri kojoj prigodi, a da mu je krunica u ruci, kaze, da bi kod te pogino. Bukovitancu nije do toga. On putuje po pustiii i gori, de nema svijedoka. Kad bi ga Sto zadesilo, svijedok mu je i sudae tica kosovica, pa mora da ozbilan postane, kom je u prve zemane bila puika Sarka otac i majka, kabanica kuca vjetnica; de on svice, tu te ne omrée, nego za syoim blagom ide od pase do pase, i dok sa ajduci bili, od planine do pecine, pa otalem ucjetiuj bogataSe lacmane. da ne odnose podvornica jadnom teZaku na dusi. A Bodo, dok radi. u polu je, za sunca dode svaki kuci jasuci na mazgami i magaradma. premeée oenaSe (krunicu) i Sapori. Je li zveknula zdrava marija, svaki u kudu se zbije, rijedko koi da se posle kuda moze videti. Tvrdo vjeruju, da ima vukodlaka, protiv koije’ zapise o vratu nose, u ttima vosak nekakavy i pamuk blagosoveni. Ti zapisi dospjeli su i do Bukovice, jer gutaju kako koi na Skolu Pagu, de se sé gradi od morske vode. Kona tu ne vidi se, 8 magaradi do 400 imade, o prolece puladije’ (Zdrebadi sieve) ima, kolik Bo%e prosti na broj, i velikije’, — ina svakom zapis, od crjenog gajtena(!) ili struke: omotato je oko tiega po vr’ plecd, pa svezato na grudije’, kamo visi na tetvrt i zapis u crlenom skerletu za tri do éetri prsta dirok, da “nako viseci |epo slisi puletu; joS kad se zaigra, a on tandirite. Pitam ja: Zasto je ono? RekoSe mi, da je sporad malka. Gudim se ja, Sto je to malak. Onda mi kazake, da Zena, kad pobaci djete, daBUKOVICA: NARODNI #1vOT 1 OBICAN. U7 se od onog stvori malak, da ne bude vidi od lakta, kapu crjenu da na sebi imade i éizmice do kolena, i mamuze na fima, pa da mu je najdraze ja’ti na puletu; na koje god on uzjaxe, umori ga, i krepa, ana kom je zapis, da na onog ne smije, i ono da ostane Zivo. Pitam ja: ,Koliko ti zapisi guitaju?“ RekoSe mi: ,Kako koi; ima ij dale vijorina: ali niko ne Zali dati, kad pomaze.“ Ko te zapise gradi, ne da mi se izreci. Eto. nek pogadaju. U bukovitkije’ katolika i Bukovica, sl. 2. Ludi iz okolice skradinske. pravoslavnije’ nema toga malka, nego orko, o gem ¢e biti kate rijed. f Raslike u Zicleru (Duboka Bukovica, Doni svijet, Bo- duli.) Narod jednako Zivi potimlujuci od blize mora, t. j. od Bodula, pa sve do planina ili ti turske mede (Bosne). Mi, koi smo bl mora, vele, da smo blize i Boga, jer moremo, Sto ‘o¢emo dobiti, jer nam nije daleko oti¢i pazariti na svoije’ konije’. A onijem, koi su daleko, a ima ij, da tesu mora ni vidli, oni u trgovaca svoije’ kupe, ono plate duplo, Sto mi jednojstruko na majdenu t. j. u trgovaca morski’.118 ¥. ARDALIC, Obiéaj isto jednaki ¢eraju i oni, koi su na domak moru, zaludu je, teke pokvaren. Zivlente bole imadu, jer se, kako je reteno, lasie mogu i cijetie syega dobiti, neg oni u dubokoj Bukovici: jer ti. zaulena, ima ij, da nikad ne edu, pa ni osolena, nego mjesto ula u Jetno doba, pa dok god teée, varenikom zatitiaju zele, pulu i varivo. A po&to skuplaju u kablice pjene i slaku, &to se uzluti, i to im biva na mjesto ula. Ni za vino iz duboke Bukovice ne znadu, nego od goda do goda: i to ona-éelad, kao Sobani i Zenskadija, ne ¢e ni o godovije’, da ga piju, samo &to, kad zapale svijedu, okuse, te kako ga resu naudili piti, kazu, da im stumba. Onda pri’vate vodu, koja su naudili, a dognato vino posvire muskidi, oni, koi su testo po putovije’, te su se vi8e puta oda ni i okvasili. U opée duboka Bukovica s blagom ‘ive i gonaju ga za pasom bolom. Ima ij, koi su sav svoj vijek proveli pasudi ga, i koi znadu, &to misli flegova ovea; a ovee tega poznaju i sluSaju, one svaki tegov &vik znadu: je li fev toban de lega, onda i one oko nega: uga taj tev toban, kad ga dofe vola za varenikom, podvndi glavu pod vime, pa se nasati do mile vole. I katu, da ga se to tako dobro primi: zdrav je bukovidki svaki éoban, kr&an je i jak, jer ga ne dere motika, ka primorca. U opée svi Bukovitani malo rade motikom, nego ono, sto s plugom usprlajn, dubra dosta imaju, pa nagigje, a testo se i kida u ni’ navraéa, jer je gora velika i brda, koja priteZu, kazu, kiiu, koje fesu oni Ze|ni nikad |eti. A pri moru je sva gora posjetena, ne&’to davno od Mleéana, a ne&to od sadastega svijeta, jedan mimo drugog kra- dudi te prodavajudi u grad, koi je blizo, da kupe soli. Pa ne samo da je posjetena gora, ma i patie povadi’e, te sade vinograde, na koje je bolest napala, peronospora (oni zovu: medena rosa), te sad ni vinograda, ni gore, nego tako na goli kamen krupa se esto navraéa, jer kaZu, da gora priteZe kisu, a goli kamen krupu, koja ne ¢e da se smiluje na vinograd: kad je gro%@a u temu, kazu, da je krupe punu torbu proneti pro vinograda, da mu ne bi dobro uéinila. A jedan veli, da je napaka drata i krupa, al da bi opet voleli stati bosom nogom na krupu, neg na drawu. Osim Bodula teve medase Bukovitani zovu doti svijet i roba dotiska, koja je malo razlititija od bodulske. Gudo ovi ne opée s Bukovicom naSom, a Bukovica & hima, nego da bi kade o godovije’ iSli jedan u drugog &to pazariti, kao donski |udi da bi idli krmaka kupovati u ovije’, jer ij na krdove imadu, i prostrancije imadu sa pasti ij. Bukovéani o godovije’ natovare na kote Zita te u dotskije’BUKOVICA: NARODNI 2iVOT I OBIOAT. 119 Judi kupuju vino i rakiju, dadu robu za robu. A Zivleie im je jednako i dusa im je jednaka. Samo ovi, de su u vinu, vise se svadaju, i se dijele, ba’ svak po samo stoji; a u Bukovici i sad kucé ima su 80 deladi, jer nemaju vina ni rakije, pa su mirniji, nidte ij he uspaluje, da se zavadaju, a od zavadiie rada se dijo. Iz trijeznog Bukovitanca ne ce se & ikad besjeda trufava, ka onije’, sto iz ni’ vino divani; nego on, Sto kazuje, sve polagano vete rijeé uz rijet, od potetka pa do svrSeka, o Gem Sto divani. U sud kad bude Bukovica, sl. 3. Zena | djeca Iz Devrsaka. zasto zvan, on ne znau kratko nista kazivati, nego po svoju i istinski, da sudeu dokofa cutiti ga, pa mu rete: ,Brze kazuj i u krace!* aon mu rede: ,Ja, gospodine, ne znam, neg ovako; bez potetka ne mogu kasti ni svrsetka; a kad ti se grsti sluSati me, onda ne bijase me ni avati*. I tako za jamiti ga se sudac, oli pisar, kako god pred- rapi i skrati mu ispit, da ni jedan cijelu stvar, kakva je u naravi, ne more da izkaze, jer mu stiskuju usta. Jo8, kad se trevi biti blizo ruvak, tezak sit u preturu dode, pisari gladni pi8u, onda se Cuje svega od jednog i od drugog, nikad one rijedi ne pisu se, man da de koju, koje se izgovaraju; nego okredu je i prekivaju, da vise120 V. ARDALIC, puta, kad osude izatu te kad im ko prodita ispite svjedoka, oli koga, odma’ ce reci: ,Ja tako tlesam reka, kuko e to?“. te da je najpravije sudeno, Stetna strana ce redi: ,'Tu je neko podmicen, kad se zapisalo onako, kako mi izgovarali nesmo*. Kako reku, da se Solacaju, kad se sastanu dofani sa goriijem Bukovitanma: da ne pijn vina, ka oni; da ma%u peréin maslom: da ce aii’ vise edan izjesti, neg tri doriska; da su perdinadi i divla da nemaju nigta pitoma. A Bukoviéani ¢e hima: ,Zaludu ste blize mora, ma mi ne gonimo Zita od vas, nego k vami. Ako peréine nosimo, nasi su: tedko ti je svakoj onoj ovei, koja nije kapea svoga runa nositi, nego je vavjek gola. A Sto se mazemo maslom, a i vi ulem: s Gim bi svoj peréin raspravijo! A Sto imate vina i rakije, a mi nemamo, vavjek vi gore s\ jer se izopijate, pa jedan drugog uprdite, pa onda k vragu oba: vaj, koliko ima nadije’ u przunu u Istriji, a koliko vasije’! NaS nema ni jedan, a vas jedan izade, a drugi ude. Pa vi blize mora i grada potrositiji ste, da vam je trgovae sve odnijo, nemate neg sami vinograd i masline: to uga obiti krupa i bolest odieti, te kad vam vali to, valilo je sve. A nami u polu da sve propane, os! nase toliko blago i ovnovi. Ta da mleko nage prolijemo, ozgo hi vas potopilo o’de! Pa ako puno edemo, i ludi smo: pogledaj nam Jubinu, pa mi spremi uzinu! U Sake se ne boimo: svaki nas jedan vasije’ triju.< Tako se oni nadmudruju i svak svoim vali, makar na fev divan da svi stoe dobro, NajkaShe ovi doni reku tijem: ,,U nas je svaka vocka i smokva, a u vas nema, nego sami Ziri, i vi neste niSta drugo, nego Zirari.~ A ovi ¢e tijem: ,Bogme ako nemamo smokava, nemamo ni groznice: vi se ni’ u jutru na Ste srce nadrete, pa se za hima napijete vode, eto odma’ po vas tetke grdje (groznice). Ako imamo Zira dosta, mi § hima krmke u'ranimo, pa ij vami prodamo za novee, koe ste u trgovea digli. Za ludu ste u svakom milku kontra nas, ma jos bukovitka cura nije se udala o'de u vas kraj, niti bi: voli ona srkati vareniku, neg piti vino, — kao ni vasa po gotovu iz smokava ne bi dosla nu nas“. Eto, rugala se bakra tavi, a crne obe. De ko nika, i obuda, kako u nagem selu Devrskama, tako baS u svoj Bukovici jednako nosi se. U obrovatkoj Bukovici peréine veée nose. da su u jednije’ pali po ramenije’, niti bi ga 2a rugo ostrigli: na- vlastito u nagije’ ‘riSCana, kad se koi oSi8a, reku mu, da je vini vratar. U nagem kraju koporane nose modre, a rijedko da koi zatarmi maramom ili peSkirom glavu, man da de na dal ide. AuBUKOVICA! NARODNI 2ivoT 1 OBICAJT. 121 dubokej} Bukoviei erleni su koporani, i éarme glavu, kud god se krenu, pa i kod kuce radnim danom. Vise je navezenija roba buko- vitka, neg dotska. Rugaju se jedan drugom, kad se sastanu u Sali, jer su n svem edan od drugog u oblitayi i u robi. Bukoviéani nose Bukovica, sl. 4, Djevojka iz Bevrsak& (uysvakidadiem ruhv). kapu s evancikami, zatarme glavu, kad idu uw dotii svijet: to je ka neko veliéaie. Na tiemu je jaderma, oli krozet od skerleta, na jaéermi su toke od debele Zice srebrene, kolaéi savijeni, oli su srebreni ilici jedan do drugoga, koje zovu puca, pa je ozgo obnéen svr toga koporan ina tiemu evancike, Opasat je kanicom otkanom i iz¢igatom, pa je povr’ te opasat ope’ koznom pastiaéum, za kojom zaprdi kuburu, ako ima dopust; a dok je svak nosijo oruzje, onda su za122 V. ARDALIO, padiiagom po dvije kubure bivale, i noz veliki, i jos oa nem kita. Pa su na Bukovitancu izgigani benevreci (gace) otjesni, pak su podkolenice, pa obuda izveZena i opanci: uprav sve ajduéko odijelo. s koim se oni ponose. A dori |udi drkéu, a navlastito Boduli, od tako odevena Bukovitanca, o em bi se mogla velika kiiga napisati, Sto se dogadalo u prve zemane izmedu jedno drugije’ u ajdutko doba Razlike u vjeri. Pravoslayni i katolici na sve ove krajeve jednako tivot imaju. Govor im je razli pravoslavni govore: de, a ka- tolici: di; ovi: djelo, a oni: bilo; ovi: vjere mi reku, a oni: rire mi; sikira reku jednako svi. U ni’ jednije’ ovda, koi su dale od grada, ne more se opaziti u govoru nikakvu f ni hk: na mjesto reci: fala, oli: jorin, oli: fratar, oni svi reku: vala, vijorin, i vratar ; na mjesto rei: vide ih — oni katu: vide ij. Rijedko ¢e koi redi jednom gospodinu: Vi, nego: ti; @ kad su dva, ili ij je vise, onda reku: Vi gospodo, oli: Vi gospodari. Katolici vecinom svi kracega su perdina. Roba im je vise izve- zenija (t. j. koSule po koljerije’ i po rukavije’): po vezu i po besjedi oni se svade poznaju. Zenske su im u svemu i po svemu razlititije od pravoslavnije’. Deset puta vise na sebi vezove neke imadu, ajine i carcze(?) su im puno krace od pravoslavnije’, a to za to, da im se iavezene hjetve bole vide na nogami. U pravoslavnije’ je na svim zenskima pis kanica, a katolitkije’ nekakav litar, koju oklopi ‘nako izliven svu po drobu, spried i strag, da je ne bi mogla balota iz puske probiti, jer je sav od kostera taj fev litar na kozi govedoj izliven na neke kuke i kola, Niz Ravni Kotar jednako robu nose wenske od jedne vjere i druge. Obitaje jednake ¢eraju. Selo Pristeg ima u benkovatkoj cirkuliji, kamo su jednako izmjeSati pravoslavni i katolici. Pravoslavni, de je god koji, krsno ime slavi, kao i katolici svoe; ali u Pristegu svetog Vranu, koi dolazi na 4. oktobra, katolici ne Stuju, ma i pravoslavni isto drze ga od davnije’ davnina. Ima ij, da sluze i prayoslavne svece, pa da im jo8 i poste. Tako isto i pravoslavni poste nel svetom Anti i zavjete ine velike. U popova pravoslavnije’ idu i nose im robu, da na tioj mole Boga. Tako opet ovi u katolitkije’, ako se koi oglasi, da ima starodavne kiige, tréu mu i nose plaéu. Neki proto Suga u Sibeniku udinijo je 50 ‘ilada viorina s molitvami: Narod ka narod: éim erijevo na lijevo, tré popu, o dem ée kadie dula biti rijet. Razlika u Bukovici, pa i svagde ima izmedu katolika i pravo- slavnije’, 8to za radi vjere jedni drugom rngaju se. To ne bi oniBUKOVICA: NARODNI ZIVOT I OBIGAJI. 123 éeli, niti im je iz srea niklo, nego ima neko drugi, sto tu bracu od jednog obiéaja uvjek digu na punat i zavaduju. Ba’ rade po tursku, jer kaku: kad god Turdin se moli Bogu, izgovara: ,,Boze, ne sjedini krsta, onda je na’e carstvo!* Tako bas rade na pravo- Bukovica, sl. 5. Djevojka iz Bevreaka wu svecanoj i dovjek u svaki- daénoj odjedi. slavnije’ i katolicije’, da jedan na drugog krivo gleda i imena nadjeva. Pravoslavne katolici zovu za poruganiju: rkaci, i da se krste madijom nogom ; a pravoslayni zovu katolike buievcima isto za podruganiju, i da se krste lopatom. Jedni drugom nadjevaju imena od svake vele, ne to, da im divane iza leda jedan drugom, nego sve u oti,124 V. ARDALIC, ili oko na oko. Ta podruganija biva polak u Sali, polak u zazbilo, naiskoli, kad se de izmjedaju u kojoj radii, da su zaedno, a Bote satuvaj, Sto edan drugom pere i govore! Tvrdo vjeruje se, da se butievei vukodlate, a pravoslavni da postaju ogajnici, t. j. u grebu ne raspane se: toga drke za grieSnika, da je bijo ziv'. A vukodlaka u katolika tvrdo se vjeruje da ima, te da se ne povukodlate, ugaju kosjerom vinogradskijem, kad je ve¢ umro, prerezati mu Zile ispod kolend na butina’: onda vjeruju, da se ne ée dignuti, — o koima ce kasnije biti vide reéeno. Najvise se jedni drugom rugaju izim popova. Pravoslavni nikako ne mogu da vratre vide, de da se je opasao konopom, ide je ‘hake zabrijat, da nema ni brka, ni brade. A Bog zna, Sta se iznosi, de nema brade, ni brka, — ima o(d) tog dugije’ pripovjedaka najped- rugli . Pa ima, zaSto su kvatre u bunevaca, da ij poste, a zasto u ‘rigcana trapavice (t. j. & petka, da za slavu mrse). O bradi opet, za8to je pravoslavni popovi nose; opet, kako su postovi postali?. A Bog ti ga ana, Sta oni jedan drugom namecu, koe najkasie svre salom. Sa svim tim, &to tako jedan drugom se ruga, ipak Zenske u to ne dibe. Je li joj se smilijo momak, ona utete za i, pa koi bijo. a koja bila, da bila. Dragovolno uzim|u cure jedni od drugije’, ali iz kude, da svi znadu, nikad ne(?), niti bi se to dopustilo, jer popovi ne dadu, nego za to dobri su i kleti s oltara. Vise katolici “riSéanice uzimlu, neg pravoslayni neve, jer im zabranuju. Istina, da je vavjek od postatia bilo po neSto zadjevata izim vjere jedni’ u druge, ali su se ipak dréali u preko blizom prijate|stvu: jedan drugom zajam davali i na ruku isli, pa zaedno u prve zemane iSli bi iu ajduke, i u svako voevaie. A sad od nekog novog vre- 1 U istinu, poito mi je grobje ciko kuée stojnc, natrag nekoliko go- dina vidijo sam, kad su greb otvorali, u kom je prije jedan bijo prosjak zakopat na 15—20 godina, i rane je na nogami ima, te kad su greb otvarali(!), mren su ¢jela izvadili i prislonili uza zid, koga su pos|e moti- kami i lasunma raskomadali i zakopali opet sa novijem mrcom. I na Bribiru su nalazili natrag nekolike godine starinskije’ grebova prigodom kopaa novije’, i u ima neraspanuti’ Judi: u jednog da su poveli ploéa dizati do glave, kad se ukaza mrtac zdrav zdraveat, kapa da je na fem éudnovata bila, a brei da su mu bili ka ruka debeli, te onda so popladige te brie bole puitise plotu, ka je i bila, a ovgo thega sa’raniie jednog siromaka. Eto daklen, otajnika ima u nas. * Da su bili papa i patrijarka trgovei od bakalara i suve ribe, pa da im je slabo kurila; onda da su se dogovorili i izamili postove pa metouli na narod, za da im trgovina ribom bole prode.. BUKOVICA: NARODNI ZIVOT I OBIGASI. 125 mena Boze i Boze satuvaj, 3to se je nametnulo i omrazilo, da su se gore poveli gleti pravoslavni s katolicim, neg u prve zemane 8 Turcima, i da nije carskije’ bajuneta, te da je dopudtiti, pravoslavni bi selaci doisto juri8 udinili na sve katolike, kao Sto sludajeva ima u razlike i zidu hedeme izim meda8a od kuvind. Koliko popovi ine iamedu jedne vjere i druge, toliko vise utiteli. Za pravo i po dudi re¢i, samo_u nasem kraju, odkad su &kole postale, odunda(!) se Ses’ Bukovica, sl. 6. Bevrsadko grobje. ' Kako je prije recon, dau selu Pristegu su izmjesati od jedne i drage vjere, da sto god imadu, u zajedno im je, a da sv. Vranu svi slave kao krsno ime po vide dana. Pravoslavni spadaju pod parokijn sela Ceraia. Do sad tu se vise pravoslavnije’ popova izmjenilo, ali niko nikad nije prigovorijo. Nek se veseli svak na svom ogiistu, kako ga je vola, jer svak se svoim vratima zatvora, i svakom svoe u sv ule gori. Ali progastog sv. Vrane trevijo je doci drugi pop od novog kalupa i kroja, to ala od kuée do kuéo, ka aud narednj i moli, da nema niko svetkovati sv. Vrane. Ajdo, neki obeta, da ‘occ, neki da ne ée. Kad u voti nega, eto pope opet od kuée do kuée” aa viditi, sprema li ko ato, kad i cigli nav: i napeka, ka u voti Be zvaniee zasjele, ka i lani, Kazivali su, da je reka, da ée kleti. Sad ne znam, je li, ol nije.126 Y. ARDALIC, BUKOVICA: NARODKI ZIVOT I OBICAJI. puta vise mrze na katolike. Katolici uvjek stoje jednako s mirom, ne pomién se, & pravoslavni goe mrénu dan na dan. Ne da to hims niée samo iz srea, ne daj ti Boze! nego sve &to ij na pu’uju drugi, naiskoli sad pred izbore opéinske'. Ne daj Bote, da bi sad katolik ua curi pravoslavnoj u kudu, ka u prve zemane, natrag 10—15 do 20 godina! Ajde opet, imuéni ludi od jedne vjere i druge, pa koi su stari, jo8 se drie jedni s drugijem po starom priete|stvu, i ne prima ij se ono, Sto im ko nameée, a mladi se bore. (Nastavit ¢e se.) 1 Kako su u nas u Skradinu pravoslavui na upravi, pa se boe, da ne bi izgubili u napried, zato svaito iznose na katolike. U Marcu mjesecu zatecen jedan, de po Devrskama ’oda od knée do kuée, pa govori narodu: ,Ako budevei sad opéina nami otmu, najprvo ée soriti u Skradinu erkvu sv. Spiridona naieg, te ée na ioj ozidati svoju; pak éo onda soriti sv. Iliju devrsatkog, pa na homu svoj manastir nadiniti. Ako oni # nami obladaju, gori ée nam biti, neg Turci u prve zemane. I vjera je ieva gora, neg tureka4,