Saetak

U doba tanzimata osmanska vlast u Bosni je regulirala poloaj vakufa sa nekoliko zakona, a najznaajniji je bio Zakon
o upravljanju vakufima iz 1863. godine. Nakon okupacije
1878., austro-ugarska vlast je 1883. formirala Zemaljsku
vakufsku komisiju, koja nije mogla donijeti nijednu odluku
bez vladinog komesara za vakufske poslove niti se mogla
odrati sjednica bez njegovog prisustva. Zemaljska vakufska direkcija formirana je 1894. koja je bila pod upravom
slubenika Zemaljske vlade, sve do donoenja tatuta za
autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearif-

VAKUFI U
RAZLIITIM
POLITIKIM
SISTEMIMA ODNOS VLASTI
PREMA VAKUFIMA,
POSEBNO NAKON
AGRESIJE NA BIH

skih poslova u BiH iz 1909., kada Vakufsko-mearifski sabor

postaje vrhovni upravni i nadzorni organ za upravljanje
vakufima. U Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji, od 1918. do 1941. godine, samo u Sarajevu oteto
je etiri miliona dunuma vakufskog zemljita, poruene su
24 damije, meu kojima i Havade Kemala, poznatija kao
emalua u istoimenoj ulici (sruena 1940.), dvije medrese
(Inadija na Bentbai i Atmejdan ili Misrijina na Atmejdanu),
ekshumirano 75 muslimanskih grobalja, oteto 108 duana,
118 kua sa avlijama, itd. U Titovoj Jugoslaviji od 1945. do
1958. godine, prema podacima Vakufske direkcije u Sarajevu, broj oduzetih vakufskih dobara (duana, kua, stanova,
damija, zgrada) iznosi 11.324, odnosno ukupna povrina je
30.342.496 m2. Uniteno je, samo u Sarajevu, 246 duana,
uglavnom u starom jezgru grada, oteto 14 mekteba, 25
imamskih kua, sruena tekija na Bentbai i Skenderiji,
damije Skenderpaina na Skenderiji i Kalin hadi Alije
(airdik) u blizini Narodnog pozorita. U toku agresije na
BiH 1992-1995. godine, agresori su unitili 1347 vakufskih
objekata (damija, mesdida, mekteba i tekija), a otetili
472 vakufska objekta. Nova, "demokratska" vlast, ve punih
dvadeset godina ne rjeava povrat vakufske imovine, jer
je veliki dio vakufskih dobara upravo u njihovim rukama
ili im slui za manipulacije kako bi se odrali na vlasti. Materijalna teta koju vakuf Islamske zajednice trpi od 1996.
godine zbog nevraanja imovine koja joj pripada iznosi
286 miliona KM, dok je ukupna teta milijardu i trideset
miliona KM. Godinji gubici vakufa u BiH iznose 25 miliona
i 500 hiljada KM. Zadatak Islamske zajednice i svih njenih
pripadnika je da upotrijebi sva pravna i politika sredstva
da joj se omogui povratak njene imovine i slobodno
uivanje njenog vlasnitva, jer je ono nepovredivo i sveto.

Prof. dr. Enes DURMIEVI

15
Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

Vakuf u Bosni u vrijeme osmanske vlasti

"...Nije dozvoljeno nikom, ko vjeruje
Boga, Njegova Poslanika i Sudnji dan,
bio to nevjeran mutevelija ili nasilan
sultan, ili valija koji kvari, ili kadija
koji uzima mito, da uniti i pokvari ili
obustavi ovaj vakuf ili da koju njegovu
odredbu prevrne ili promijeni ..."
(Iz Gazi Husrev-begove vakufname)
Nastanak vakufa u Bosni vezan je za dolazak Osmanlija i irenje islama meu domaim
stanovnitvom. Poklanjanje vlastite imovine za
ope dobro sugerira se i u Kurnu i u hadisu,
tako da je ovaj institut postao sastavni dio islamske civilizacije. U najirem smislu, cilj uvakufljenja je trajna dobrotvorna svrha (ope dobro). Da
je tako prakticirano i u Bosni tokom etiristogodinje osmanske vladavine, najbolje potvruju i
mnogobrojni nazivi lokaliteta, gradova i naselja
pod imenom vakuf. Mnogi objekti kao to su
damije, mostovi, kole, mektebi, imareti (javne
kuhinje), hanovi, putevi, esme, uglavnom su rezultat islamskog poziva i podsticanja na injenje
dobra.
Posebna panja ureenju vakufske imovine poinje se poklanjati u doba reformi (tanzimat). Jedan od najznaajnijih zakona koji tretira
i vakufsku imovinu bio je Ramazanski zakon iz
1858. godine, koji pored ostalih kategorija zemljita navodi i vakufsko zemljite, za koje vae
propisi klasinog erijatskog prava.
Zakon o upravljanju vakufima donesen je
1863. godine, kada je formirano Ministarstvo
vakufa u Osmanskom carstvu. Ovo ministarstvo
vrilo je nadzor nad vakufskom imovinom, svim
prihodima vakufa, pregled i kontrolu samostalnih vakufa, njihovih upravitelja (mutevelija),
svih vakufskih slubenika, itd. Uprkos svemu,
zloupotreba vakufa nije bila rijetkost, a pojedini
vakufi su bili izvan kontrole ministarstva. Propadanju vakufske imovine doprinijele su i mnoge
bune irom Osmanskog carstva.
Zakon o postupanju sa vakufskim dobrima musaqqaft i mustagillt donesen je 1870.
godine. Vakufska dobra musaqqaft ine ona
zemljita na kojima su izgraene zgrade ili su
predviena za graenje, dok vakufska dobra
mustagillt ine ona zemljita koja se obrauju ili
slue za vonjake i sl. Status vakufa rjeavan je i
kasnije donesenim uvenim osmanskim graanskim zakonikom Medellom (1869-1876).

16

Sva zakonodavna djelatnost osmanske vlasti

koja je regulirala status vakufa u najopenitijem
smislu u doba tanzimata, u sutini nije mijenjala
osnovni poloaj ovog instituta utvrenog klasinim erijatskim pravom, nego je samo upotpunila njegov institucionalno-pravni okvir.
Vakuf u Bosni i Hercegovini za vrijeme austro-ugarske uprave (1878-1918)
Austro-Ugarska je lanom XXV Berlinskog
ugovora 1878. godine dobila mandat velikih
evropskih sila da okupira Bosnu i Hercegovinu.
Ovim lanom ona je preuzela obavezu, u skladu
s opim naelima meunarodnog prava, zatititi
vakufsku imovinu, odnosno okupacija je pretpostavljala zadravanje zateenog stanja i u oblasti
vakufa.
Ovo pitanje je, pored drugih, bilo regulirano
Carigradskom (Novopazarskom) konvencijom
koju su potpisali Austro-Ugarska i Osmansko
carstvo 21. aprila 1879. godine, u kojoj se kae da
e " ... administrativne vlasti i dalje sa najveom
panjom da bdiju nad tim da se ne nanosi nikakva teta asti, obiajima, slobodi ispovjedanja,
sigurnosti linosti i vlasnitva muslimana".1
Nakon okupacije nova vlast donosi propise
o evidentiranju i sreivanju podataka o vakufskoj imovini u Bosni i Hercegovini. Vakuf, kao
znaajan vjerski, a posebno ekonomski institut u
islamu, zadrao je svoju ulogu u javnom ivotu
Bonjaka, jer su ga smatrali iskljuivo vjerskom
institucijom, odbacujui svako mijeanje nemuslimanske vlasti (kaurske vlasti, kako se tada
govorilo). Jedan od uzroka pojave autonomnog
pokreta Bonjaka, koji je u literaturi i nazvan pokret Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku
autonomiju, bio je mijeanje okupacionih vlasti
u upravljanje i koritenje vakufa.
Okupaciona vlast je veoma dobro znala
znaaj vakufa za muslimane, pa "nije htela da ih
ispusti iz svojih ruku. Ona je uoila da ova ustanova moe posluiti kao zgodno sredstvo i put
da se mea u verske poslove muslimana i da dri
na uzdi verske slubenike koji se izdravaju iz vakufske imovine".2
Nakon to je 17. oktobra 1882. godine, austrijski car imenovao prvog reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mustafu
Hilmi-efendiju Hadiomerovia, idue 1884. go1 Denana auevi, "Pravno-politiki razvitak Bosne i
Hercegovine Dokumenti sa komentarima", Magistrat, Sarajevo,
2005., str. 198.
2 Mehmed Begovi, "Vakufi u Jugoslaviji", Srpska akademija
nauka i umetnosti, Beograd, 1963., str. 8.

Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

dine, zajedniko Ministarstvo finansija formiralo

je privremenu komisiju za ureenje vakufskih
poslova (Privremena vakufska zemaljska komisija /povjerenstvo), na ijem elu je bio Mustaj-beg
Fadilpai, kandidat za reisul-ulemu ispred sarajevske arije, to mu je, vjerovatno, bilo utjeno
mjesto, jer su okupacione vlasti ipak prednost
dale Hadiomeroviu koji je bio poznavalac erijatskog prava. Stvarni upravitelj vakufskih dobara bio je vladin sekretar Istvn Kvassay (Itvan
Kvasaj).3
Zemaljska vlada, naredbom izdatom 8. maja
1885. godine, taksativno nabraja obaveze Privremene zemaljske vakufske komisije, kao to su:
propisivanje vakufskih taksi, donoenje propisa
o upravljanju vakufima, imenovanje vakufskih
slubenika i raspolaganje vlastitim prihodima.
Godinu dana ranije, 1884., Zemaljska vlada formirala je i kotarske vakufske komisije (povjerenstva) za svaki kotar, na ijem elu se nalazio
erijatski sudija, dok su lanovi bili imam glavne
damije, muderis jedne kole u kotaru, te oba
lana kotarskog upravnog medlisa. Kotarske
vakufske komisije bile su potinjene Zemaljskoj
vakufskoj komisiji, ije sjedite je bilo u Sarajevu.
Prema ovoj naredbi nadlenosti kotarskih vakufskih komisija su bile istraivanje i evidentiranje
vakufske imovine, nadgledanje vakufskih objekata, kontroliranje rada mutevelija i vakufskih
slubenika, troenje vakufskih dobiti itd.
Rad kotarskih vakufskih komisija odvija
se u sjednicama, kojima obavezno prisustvuje i
izaslanik kotarskog ureda. Nadzor nad radom
kotarskih vakufskih komisija vri kotarski predstojnik.
Upravnici vakufa su od 1888. godine jednim uputstvom bili duni da svake godine izrauju bilanse (zakljune raune), te da sa svim
ustanovljenim vikovima upoznaju Zemaljsku
vakufsku komisiju. Na taj nain eljelo se sprijeiti manipuliranje vakufskim vikovima prihoda
i zloupotrebe tih vikova. Tako je u 1889. godini, kod 622 samostalna vakufa utvren viak od
84.000 kruna, koji je ostavljen navedenom povjerenstvu.4
Ovakva organizacija vakufske uprave bila
je privremena, pa je Zemaljska vlada, na zahtjev
muslimanskih predstavnika (vjerskih, politikih,
3 Mustafa Imamovi, "Pravni poloaj i unutranjo-politiki
razvitak BiH od 1878. do 1914.", Magistrat i Pravni fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str. 144.
4 Abduselam Balagija, "Uloga vakufa u verskom i svetovnom
prosveivanju naih muslimana", tamparija Drg. Gregoria,
Beograd, 1933., str. 26.

kulturnih, prosvjetnih itd), odredila da najvii

organ uprave vakufima bude Zemaljska vakufska
komisija sa sjeditem u Sarajevu, a kao izvrno
tijelo ovog organa uspostavljena je Zemaljska vakufska direkcija (ravnateljstvo).
Zemaljska vakufska komisija imala je predsjednika, sekretara, vakufskog nadzornika i kao
lanove jo etiri lana Ulema-medlisa, dvojicu sudija Vrhovnog erijatskog suda i po dvojicu predstavnika svakog okruga. Predsjednika
je imenovao vladar, a lanove zajedniko Ministarstvo finansija u Beu. Predsjednik, sekretar i
nadzornik bili su plaeni kao inovnici, dok su
ostali lanovi Zemaljske vakufske komisije ovu
dunost obavljali poasno. Predsjednik komisije
bio je duan da jednom godinje sazove lanove
komisije na redovno zasjedanje, a imao je pravo
da sazove i vanrednu sjednicu.5
Kao operativno tijelo Zemaljske vakufske Uprkos otuenoj, uzurpikomisije osnovan je cen- ranoj i dijelom unitenoj
tralni odbor Zemaljske vakufskoj imovini u doba
okupacije,
vakufske komisije, u koju austro-ugarske
su uli predsjednik, sekre- ipak se mora priznati da je u
tar, vakufski nadzornik, ovom periodu evidentirana
etverica lanova Ulema- sva dotadanja, sauvana vamedlisa i dvojica sudi- kufska imovina. Stavljanjem
ja Vrhovnog erijatskog
pod muslimansku autonosuda. Osnovni zadatak
mnu upravu ove imovine,
ovog tijela je bio nadzor
nad cjelokupnim radom ona je sluila za vjersko-proZemaljske vakufske komi- svjetne potrebe Bonjaka
sije, a posebno njegovih u ovom periodu, i time na
najbolji mogui nain sluila
finansija.
Nadzor nad radom svojoj svrsi.
svih ovih organa vrila je
Zemaljska vlada preko svog povjerenika koji je
mogao suspendirati svaku odluku bilo kojeg organa. Konanu odluku o suspenziji donosila je
Zemaljska vlada.
Zemaljska vlada je 1894. godine formirala
Zemaljsku vakufsku zakladu koja je sve vikove
prihoda koncentrirala na jednom mjestu, tako
da su zloupotrebe svedene na minimum. Imovinu zaklade inile su pokretnine i nekretnine
to ih je bila prikupila Privremena zemaljska vakufska komisija, vlastiti budetski vikovi, vikovi samostalnih vakufa, novanih sredstava koja
su uplatili samostalni vakufi, te dohodak same
zaklade. Iz prihoda je Zaklada finansirala ope
5 Senad eman, "Vakufi i fondacije Komplementarna studija
o poloaju vakufa i fondacija u erijatskom pravu i pozitivnim
zakonskim propisima u Bosni i Hercegovini", El-Kalem, Sarajevo,
2011., str. 149.

17
Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

upravne i personalne trokove i trokove Zemaljske vakufske komisije i direkcije. Najmanje jednu
petinu prihoda Zaklada je morala da rasporeuje u poveanje novane mase vakufa, a ostatak je
mogla troiti u investiranje ili podmirenje opih
muslimanskih potreba (prosvjeta, vjerske kole,
internati itd). Iz ovih prihoda gradile su se i damije i mesdidi.
Svake godine Zemaljska vakufska komisija
sastavljala je budet i bilans zaklade koje je odobravala Zemaljska vlada.
Zaklada je opravdala svoje postojanje jer su
budeti samostalnih vakufa u periodu od 1886.
do 1909. godine znatno porasli pa je budetski
viak u ovom periodu iznosio 621.355. kruna.6
Uprkos unapreenju upravljanja vakufima, velikoj pomoi vladinih slubenika i
poveanju vakufske imovine, jer je poprilino
bila uzurpirana tokom okupacije, Bonjaci nisu
bili zadovoljni statusom vakufa i odnosom Zemaljske vlade prema ovoj instituciji. Drastian
primjer otuenja vakufske imovine bio je sluaj
mezarja (harema) ekrinice, koji je Zemaljska
vlada pretvorila u Park (danas poznati Veliki
park). Vlada je obrazlagala da je predsjednik Zemaljske vakufske komisije Mustaj-beg Fadilpai
odobrio takvu "transakciju". Dodatan prigovor
Bonjaka odnosio se na injenicu da je Fadilpai istovremeno bio i gradonaelnik Sarajeva, te
su stoga traili da se vakuf organizira prema samoupravi onoliko koliko je to doputeno i ostalim vjeroispovijestima. Traeno je da se raspusti
Zemaljska vakufska komisija i da se umjesto nje
formira vijee ili medlis sastavljeno od dvanaest
lica.7
Muslimansko nezadovoljstvo zbog odnosa okupacionih vlasti prema vakufskoj imovini
najbolje je izraeno u jednom od mnogobrojnih
memoranduma koji su upuivani austrijskom
caru i Zemaljskoj vladi u Sarajevu.
"Od velikog islamskog groblja u Sarajevu,
zvanog "ekrdinica", uinjen je gradski park.
U Fojnici, u selu Groani, prisvojili su katolici islamsko groblje za svoje privatne svrhe.
U Viegradu je nadomak Drine, uz "Viegradsku upriju", islamsko groblje, koje je vlast
unitila time to je na istome otvoren kamenolom, a nadgrobni kameni "niani" su smrvljeni i
njima cesta nasuta.
6 Abduselam Balagija, "Uloga vakufa u verskom i svetovnom
prosveivanju naih muslimana", str. 30.
7 Nusret ehi, "Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini", Svjetlost, Sarajevo, 1980., str.
28.

18

Drugo islamsko groblje zvano "Okolita" u

Viegradu, vlast je oduzela i na istome od nadgrobnog kamenja sazidana je kua za nadcestara,
a preostalo zemljite obraeno je za nadcestovnu
bau.
U ajniu je dozvolila oblast inovjernicima
da sagrade kue na starom islamskom groblju,
to ovi kao Novica Kovaevi i drugi uinie.
U Mostaru na Lakiia groblju, koje ima u
povrini 19.400 metara, nalazi se eljeznika postaja, magazin okrune oblasti, magazin opine i
uprava gradskih kua.
U Mostaru, u Zahum mahali, kod Lolia
vira, na islamskom groblju nainio je rimokatoliki biskup Buconji sopstvenu bau.
U Mostaru, od islamskog groblja napravljen
je nanovo put u dom politikog hrvatsko-katolikog drutva.
...
U Trebinju, na islamskom, zvanom atovigroblju, nalazi se zgrada opinskog ureda kotarske oblasti, osnovna kola, opinska mesarnica,
Rabia spomenik, dvije gostione i kuglana.
...
U Poitelju u medresi smjetena je politika
kotarska ispostava.
U Travniku je sagraena rimokatolika crkva na groblju, koje bijee uz "Rahimino turbe"
u Halil ef. Bai.
...
U Travniku grade dravni inovnici svoje
kue na islamskim grobljima, kao Viktor Schnek
financijalni perovoa i Bajo Boi, okruni povjerenik.
U Jajcu, islamsko groblje zvano "Za gradom", pretvoreno je u privatno dobro, na kojem
je naelnik Jozo Filipovi (katolik) napravio pod
najam izdavajue kue.
...
U Banjoj Luci, kod Musline jaruge, islamsko
groblje pretvoreno je u etalite i u njemu javni
zahod.
...
U Bihau je od islamskog groblja nainjeno
javno marvinsko sajmite.
...
Eto, tako se nae najsvetije tradicije poniavaju; eto, tako su naa groblja, koja su po eriatu
i postojeim bosansko-hercegovakim zemaljskim zakonima vlasnitvo vakufa, sada postala
pusto maslo i svako ih otima, hara i u svoje svrhe
upotrebljava, a mi muslimani moramo trpiti i sa
bolom u dui pregarati i gledati kako se unitava-

Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

ju blage uspomene naih predaka. ta vie, moramo ister-istemez mirne due, takoer, gledati,
kako se sa naih groblja uzima nadgrobno spomen kamenje i njima zidaju rimokatolike crkve, kao npr. u Trebinju, i nasipaju ceste, kao npr.
u Sarajevu, Livnu, Viegradu i ostalim mjestima.
Gornje sluajeve navedosmo samo primjera
radi, poto nam se ini da je suvino da u ovoj
predstavci sve pojedince nabrojimo, jer nema
mjesta u Bosni i Hercegovini gdje nisu naa groblja oduzimana u javno i privatno dobro".8
Nakon desetogodinje politike borbe i donoenja Statuta za autonomnu upravu islamskih
vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i
Hercegovini, od 15. aprila 1909. godine, poloaj
vakufa je znatno poboljan i stavljen pod upravu
muslimanskih institucija.
"Sva pokretna i nepokretna vakufskomearifska dobra islamskog naroda u Bosni i Hercegovini vlasnitvo su dotinih vakufa (zaklada),
a slue iskljuivo za vjerske i prosvjetne svrhe
ovozemnih muslimana. Ovim imetkom upravljaju po muslimanima izabrana tijela i organi na
temelju eriata prema ustanovama ovoga tatuta"
(l. 1. tatuta za autonomnu upravu islamskih
vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH).9
Ovim statutom ustanovljeno je naelo autonomije i izbornosti organa koji upravljaju vakufima i potvrena nadlenost erijatskih sudova u
sporovima, iji su predmet vakufska dobra.
Uprkos otuenoj, uzurpiranoj i dijelom unitenoj vakufskoj imovini u doba austro-ugarske
okupacije, ipak se mora priznati da je u ovom periodu evidentirana sva dotadanja, sauvana vakufska imovina. Stavljanjem pod muslimansku
autonomnu upravu ove imovine, ona je sluila
za vjersko-prosvjetne potrebe Bonjaka u ovom
periodu, i time na najbolji mogui nain sluila
svojoj svrsi.
Vakuf u Kraljevini SHS/Jugoslaviji
Odmah po formiranju Kraljevine SHS 1. decembra 1918. godine, poela je pljaka i otimaina zemlje bonjakih veleposjednika, begova.
Ovu pljaku su vrili srpski seljaci (kmetovi) jer
su smatrali da imaju pravo na zemlju koju obrauju i koju su drali pod zakup. Kao to je poznato, kmetovi su bili samo zakupnici zemlje, dok
su njeni vlasnici bili begovi. Agrarnu reformu je
trebalo izvriti kako su to uradile i sve evropske
8 Bonjaki memorandum "Nepoznati dokumenti", Proton,
Sarajevo, 1998., str. 64-67.
9 Muhamed Salki, "Ustavi Islamske zajednice", El-Kalem,
Sarajevo, 2001., str. 27.

zemlje likvidiravi feudalizam, ali ne ubistvima

vlasnika, pljakom i otimainom njihove zemlje.
S druge strane, nova vlast je podsticala takvu pljaku, jer je regent Aleksandar, ne znajui ili pravei se da ne razumije sutinu agrarnog
pitanja, posebno u Bosni i Hercegovini, uputio
narodu proglas i na taj nain "dao zeleno svjetlo"
za pljaku: "Ja elim odmah da se pristupi pravednom reenju agrarnog pitanja, i da se ukinu
kmetstva i veliki zemljini posedi. U oba sluaja zemlja e se predati meu siromane zemljoradnike, sa pravinom naknadom dosadanjim
vlasnicima njenim. Neka svaki Srbin, Hrvat i
Slovenac bude na svojoj zemlji gospodar. U slobodnoj dravi naoj moe da bude i bie samo
slobodnih vlasnika zemlje ... Pozivam da s poverenjem u moju kraljevsku re mirno saekaju da
im naa drava zakonskim
putem preda zemlju, koja Zavrni udarac vakufima
e unapred biti samo Bo- zadan je Zakonom o nacioija i njihova, kao to je to nalizaciji najamnih zgrada i
ve odavno u Srbiji".10 A graevinskog zemljita 1958.
u Srbiji je u posljednjih
godine. Tada je Islamskoj
stotinu godina izvreno
zajednici, prema podacima
"trijebljenje" Turaka, odnosno pobijeni su ili pro- Vakufske direkcije, oduzeto
tjerani i, naravno, zemlja 11.324 vakufa (duana, daje ostala "samo Boija i mija, grebalja, kua, stanova,
zgrada, mekteba) ukupne
njihova (srpska, E.D.)".
Vladi u Beogradu u povrine 30.342.496 kvaovo vrijeme svakodnevno dratnih metara. teta, nastiu telegrami iz svih kra- stala usljed nacionalizacije
jeva Bosne i Hercegovine i vakufskih stanova i poslovSandaka, uglavnom slije- nih prostora, procjenjuje se
deeg sadraja:
na 744.000.000, 00 KM.
"Mnoga imanja zemljoposjednika, aga i begova, opljakana su i zapaljena, a izvjestan broj
aga i begova i njihove posluge je ubijen".11
Naravno da je pod udarom bila i vakufska
imovina irom novoformirane drave. Uzalud je
bio potpisan Senermenski ugovor, 10. septembra 1919. godine, koji u lanu 10. posebno spominje muslimane:
"Drava Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da
za muslimane, ukoliko se tie njihovog porodinog i linog statusa, donese odredbe koje doputaju da se ta pitanja reguliraju po muslimanskim
obiajima. Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca predu10 Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja, Atif Purivatra, "Ekonomski
genocid nad Bosanskim Muslimanima", Mag, Sarajevo, 1993., str. 46.
11 Milan Gakovi, "Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i
Hercegovini 1918-1921.", Prilozi, Institut za istoriju radnikog
pokreta, br. 6, god. VI, Sarajevo, 1970., str. 21.

19
Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

zet e korake da se naimenuje reisul-ulema.

Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca obavezuje se da
prui zatitu damijama, grobljima i drugim
vjerskim ustanovama muslimanskim. Dat e se
sve potrebne olakice i dozvole vjerskim zadubinama (vakufima) i vjerskim ili dobrotvornim
muslimanskim ustanovama, koje ve postoje, i
Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca nee za stvaranje
novih vjerskih i dobrotvornih ustanova uskratiti
nijednu od potrebnih olakica koje su zagarantirane drugim privatnim ustanovama te vrste."
Iako je ovim ugovorom Kraljevina SHS
preuzela zatitu i vakufske imovine, on je ostao
"mrtvo slovo na papiru", jer je veliki broj muslimanskih vjerskih objekata sruen, pretvoren u
vojne i privredne objekte, kole i dr. Mnoga muslimanska groblja su prekopana i pretvorena u
parkove i graevinska zemljita.12
Kao to je poznato, status vakufske imovine
u Bosni i Hercegovini bio je reguliran tatutom
za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova iz 1909. godine. Vlada
Kraljevine SHS je 12. septembra 1919. godine donijela privremenu Uredbu o upravi vakufa, koja
je izuzimala Bosnu i Hercegovinu. Ova uredba je
28. februara 1922. godine zamijenjena Zakonom
o upravi vakufa po kojoj je vakufskom imovinom
u Kraljevini SHS upravljalo Ministarstvo vjera u
Beogradu. Ono je bilo i upravna i nadzorna vlast.
Na prijedlog muftije ministarstvo je imenovalo sreske vakufske odbore kojim predsjedavaju
muftije. Ministarstvo vjera je, po ovom zakonu,
postavljalo ak i one vjerske slubenike koje je
plaao vakuf iz svojih sredstava. Viak vakufskih
prihoda sakupljan je u centralni vakufski fond
u Beogradu i upotrebljavan za vjerske potrebe
muslimana u Srbiji i Crnoj Gori. Ovakvo stanje
12 Vidi, vie: Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja, i Atif Purivatra,
"Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima"; Nijazija
Kotovi, "Sarajevo izmeu dobrotvorstva i zla", El-Kalem i
Muslimansko dobrotvorno drutvo Merhamet, Sarajevo, 1995.;
"Zatita integriteta Islamske vjerske zajednice", Glasnik Vrhovnog
starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, broj
1, god. II, Beograd, januar 1934., str. 54-62. "Sudovi ni ne ispituju
tube, a niti sude po zakonu. Od novembra 1919, nastavio je Spaho
(Mehmed, op. E. D.) "zna se to su pretrpjeli Muslimani, a za tolike
pljake i ubojstva nema ni jedne presude ili se one ne izvruju.
Izlike su da je zlikovac dobrovoljac ili bilo koje druge. O zbivanjima
u Hercegovini u Bileu, u Nevesinju, toliko je pisano u novinama
a vlast nije nita poduzela. Nije nita poduzela ni u bjelopoljskom
okrugu gdje je ubijeno 2.000 Muslimana. Situacija u Sandaku je
ista. O tome pie samo komunistiki list "Socijalistika zora.
Provoenje agrarne reforme u Bosni i Hercegovini predstavlja
otimanje onoga to je u rukama Muslimana. Nisu to samo age i
begovi, nego sirotinja. Ako je pravilo da zemlja pripada onome
tko ju obrauje neka to bude i za Muslimane. Muslimani u ovoj
zemlji nisu ravnopravni, a to je uzrok nemira i nezadovoljstva u
Bosni (Neda Engelsfeld, "Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata
i Slovenaca", Globus, Zagreb, 1989., str. 221).

20

je trajalo sve do uvoenja estojanuarske diktature 1929. godine. Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini imala je autonomiju u okviru koje
je ureivala svoje vjerske, vakufske i prosvjetne
poslove, dok je vjerska organizacija muslimana
u Srbiji (Kosovu i Makedoniji) i Crnoj Gori bila
poseban dio dravne uprave koja je rjeavala
brane i neke imovinske poslove muslimana.
Nakon uvoenja estojanuarske diktature
1929. godine i donoenja Zakona o Islamskoj
vjerskoj zajednici 31. januara 1930. i Zakona o
izboru reisul-uleme 4. juna 1930. godine, uspostavljena je jedinstvena, reorganizirana Islamska
vjerska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji sa jedinstvenim vrhovnim vostvom i jedinstvenom
upravom vakufskom imovinom na podruju cijele drave. Ovim je ozakonjeno samo formalno
vjersko jedinstvo muslimana u Kraljevini. Vladi
Kraljevine Jugoslavije nije smetalo takvo jedinstvo, u kojem je sva vjerska i vakufska uprava bila
u rukama dravnih vlasti, odnosno Ministarstva
vjera u Beogradu. Ovi zakoni su imali dva kljuna cilja, oduzimanje autonomije Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini i dovoenje na elo
Islamske zajednice reimu odanih ljudi. Penzioniranjem dotadanjeg reisul-uleme auevia
i imenovanjem hafiza Ibrahim ef. Maglajlia na
funkciju reisul-uleme, oba cilja su realizirana.
Ubrzo, nakon donoenja Zakona o Islamskoj
vjerskoj zajednici, Vlada Kraljevine Jugoslavije
je donijela Uredbu o privremenoj organizaciji
vlasti i poslova Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije po kojoj je ministar pravde
postao najvia upravna vlast za vakufsko-mearifske poslove na cijeloj teritoriji drave. Time je
svom vakufskom imovinom, iji je stvarni titular
bila Islamska zajednica, u potpunosti raspolagao
ministar pravde. Uostalom, to je i bio cilj "reorganizacije" Islamske zajednice na koju nije pristao reisul-ulema auevi, pa je podnio ostavku
i penzioniran je.
Nakon mnogobrojnih ubistava bonjakih
veleposjednika i otimaine njihove zemlje, Vlada
Kraljevine Jugoslavije je poslije estojanuarske
diktature donijela Zakon o likvidaciji agrarne
reforme na velikim posjedima 1931. godine. "U
trenutku stvaranja zajednike jugoslavenske drave 1. decembra 1918. godine u BiH je preko
62% privatne zemlje bilo u muslimanskom (bonjakom) vlasnitvu. Od ukupne zemlje od skoro
dva miliona hektara koja je u Jugoslaviji od 1919.
do 1931. bila zahvaena agrarnom reformom
BiH je pripadalo 1.286.227 hektara, ili 66,9%.

Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

Bosna i Hercegovina je, prema tome, bila okosnica i glavna meta agrarne reforme kojom nisu
ostvarivani samo socijalno-ekonomski, nego
prije svega nacionalno-politiki ciljevi. Trebalo
je potpuno socijalno-ekonomski unititi muslimanske zemljoposjednike, a Bonjake u cijelosti
nacionalno-politiki razoriti i podjarmiti".13
U svim agrarnim reformama od 1919. do
1939. godine, ukupno je oduzeto u BiH od nekadanjih veleposjednika (uglavnom Bonjaka) i
predato u ruke seljaka (uglavnom pravoslavnih
Srba), kako beglukih zemalja (400.072 hektara), tako i kmetskih selita (775.233 hektara),
to ukupno iznosi 1.175.305 hektara zemlje koja
je oteta od Bonjaka.14 Svakako da je i veliki dio
otetog zemljita pripadao i vakufu.
Ne smije se zaboraviti da su neki bonjaki
politiari i intelektualci, u slubi velikosrpskog
reima i samo svojih linih interesa, ali i slubenici Islamske zajednice bili uzurpatori vakufske
imovina i time doprinosili njegovom propadanju.
"Svi redom i hode i svetovna inteligencija
stavili su svoje snage u slubu stranake politike koja je gospodarila njihovim biem i bila im
svakodnevna duhovna potreba. to je jo gore, i
vakufi onako zaputeni i zanemareni, postali su
agitaciono sredstvo bezobzirnim pojedincima
koji su za svoj lini uspeh bili spremni da rtvuju
sve. Ne samo u slabom voenju finansija, nego
naroito u voenju versko-prosvetne politike,
vakufi a s tim i cela islamska zajednica doiveli
su svoj najgori period".15
Na kraju treba spomenuti da je prema Memorandumu udruenja bivih posjednika kmetsko-beglukih zemalja u Sarajevu, koji je upuen
princu Pavlu 27. septembra 1938. godine, samo
vakufske zemlje oduzeto oko etiri miliona
dunuma u periodu od 1919. do 1938. godine.
Ako tome dodamo da je samo u Sarajevu u to
doba porueno 24 damije, dvije medrese (Inadija na Bentbai i Misrijina na Atmejdan), 108 duana, 118 kua, ekshumirano 75 muslimanskih
grebalja,16 dovoljan je pokazatelj odnosa tadanje
vlasti prema Bonjacima, islamu i vakufskoj imovini.
13 Mustafa Imamovi, "Historija drave i prava Bosne i
Hercegovine", Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2003., str. 317.
14 Mustafa Imamovi, Kemal Hrelja, Atif Purivatra, "Ekonomski
genocid nad Bosanskim Muslimanima", str. 65.
15 Abduselam Balagija, "Uloga vakufa u verskom i svetovnom
prosveivanju naih muslimana", str. 41.
16 "Vakufi u Bosni i Hercegovini historijat, trenutno stanje i
perspektive", Vakufska direkcija, Sarajevo, 2010., str. 16-17.

Vakufi u SFRJ
Pod geslom da "zemlja pripada onima koji je
obrauju, nova komunistika vlast je Zakonom
o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. augusta
1945. godine, koji je donijela Privremena Narodna
skuptina Demokratske Federativne Jugoslavije
(DFJ), oduzela ogromne komplekse zemljita.
Oduzimanje zemlje vjerskim zajednicama obrazloeno je, izmeu ostalog, izgradnjom budueg
jedinstva jugoslavenskih naroda.17
lanom 8. stavom 1. odreen je maksimum
zemljita koji su mogle zadrati vjerske zajednice
za svoje potrebe, dok je sve ostalo pripalo dravi:
"Bogomoljama, manastirima i verskim
ustanovama mogu se prema mesnim uslovima,
u svakom pojedinom sluaju ostaviti bate, vinogradi, vonjaci, njive, utrine i ume najvie do 10
ha ukupne povrine za izdravanje ili za humane
ustanove i narodne skupove. Ako su ove ustanove
veeg istorijskog znaaja, moe im se ostaviti u
vlasnitvo najvie do 30 ha obradivog zemljita.18
Ovim zakonom je ekonomska osnova
vjerskih zajednica gotovo unitena i one su bile
prisiljene da ive od dobrovoljnih davanja svojih
vjernika i dijelom od dravne pomoi.
Iako vlast, u principu, nije pravila razliku
meu vjerskim zajednicama, njihov poloaj u
novoj dravi, pored specifinosti svake vjerske
zajednice ponaosob i njihovi odnosi sa dravnim
organima, zavisili su u velikoj mjeri i od unutranjih politikih odnosa, ali i od meunarodnih
politikih kretanja, odnosno od meunarodnog
poloaja Jugoslavije.
Nakon Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. augusta 1945. godine, slijedi itav
niz zakona koje je donijela nova vlast i koji se odnose i na oduzimanje vakufskih dobara koja su
pripadala Islamskoj zajednici.19
17 "Objanjavajui u referatu za sovjetsko poslanstvo u Beogradu,
problem agrarne reforme na crkvenim zemljama u Jugoslaviji,
ministar poljoprivrede Vasa ubrilovi je pisao oktobra 1945.: "Za
svakoga ko malo poznaje unutranje odnose u Jugoslaviji je jasno
da jedinstva njenih naroda nee biti sve dotle, dok uticaj vere ne
ogranii i ne uputi samo na uske verske ciljeve i zadatke. To e
se moi postii jedino slabljenjem privredne, kulturne i politike
moi crkvenih jerarhija. Zato e on morati preduzeti itav niz mera,
poev od zavoenja graanskog braka, preko laicizacije prosvete
do agrarne reforme da bi uticaj crkava sveo na pravu meru tj.
onemoguio im da nove narataje u Jugoslaviji odgajaju kao dosad
u verskoj iskljuivosti i mrnji i to je jedan od velikih razloga zato
je potrebno izvriti agrarnu reformu i na crkvenim zemljama
(Radmila Radi, "Drava i verske zajednice 1945-1970", I, Institut
za noviju istoriju Srbije, Beograd, 2002., str. 179).
18 Radmila Radi, "Drava i verske zajednice 1945-1970", I, str.
180.
19 Senad eman, u gore citiranoj knjizi, "Vakufi i fondacije",
taksativno nabraja sve zakone koji se tiu oduzimanja vakufa u
periodu od 1945. do 1958. godine. Vidi na str. 157-160.

21
Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

Zavrni udarac vakufima zavlasnitvu Islamske zajednice.22

dan je Zakonom o nacionalizaciji Nakon agresije, oekivanja
Nakon agresije, oekivanja
najamnih zgrada i graevinskog svih graana Bosne i Her- svih graana Bosne i Hercegozemljita 1958. godine. Tada je cegovine, pa i pripadnika vine, pa i pripadnika Islamske
Islamskoj zajednici, prema poda- Islamske zajednice, bila su zajednice, bila su da e democima Vakufske direkcije, oduzeto da e demokratska vlast koju kratska vlast koju su oni ve ne11.324 vakufa (duana, damija, su oni ve nekoliko izbor- koliko izbornih procesa birali,
grebalja, kua, stanova, zgranih procesa birali, vratiti im vratiti im imovinu koju su pretda, mekteba) ukupne povrine
hodni politiki reimi uzurpiimovinu koju su prethodni
30.342.496 kvadratnih metara.
rali. Na tom tragu je formiran
teta, nastala usljed nacionaliza- politiki reimi uzurpirali.
Koordinacioni odbor za povrat
cije vakufskih stanova i poslovi kompenzaciju uzurpirane i denih prostora, procjenjuje se na 744.000.000, 00
vastirane imovine vjerskih zajednica u BiH. Ovaj
KM.20 Idue 1959. godine, ukinuta je Vakufska
odbor 1997. godine alje memorandum Preddirekcija i svi organi vakufsko-mearifske uprave,
sjednitvu BiH u kojem naglaava da se proces
jer je Islamska zajednica ostala bez imovine i zadevastacije vakufske imovine "nastavlja i danas u
hvaljujui samo dobrovoljnim prilozima njenih
naem demokratskom drutvu jer aktuelne vlasti
pripadnika, ona je preivjela.
nee da vrate nekretnine koje su izvor prihoda za
"Naroito je stradala vakufska imovina u Saodravanje bogomolja i tako nastavljaju uhodani
sistem unitavanja onog najvrijednijeg u BiH, a
rajevu. Gradski narodni odbor odmah po zavretku rata, juna 1945. godine, obrazuje komisiju
to je, u ime Boga nastala, naa graditeljska civilizacijska batina".23
za ruenje duana na Baariji, emu se odmah
i pristupilo kroz takozvane radne akcije graana,
Nudei radne verzije i prijedloge zakona za
da bi ruenje Baarije bilo nastavljeno sve do
povrat i kompenzaciju uzurpirane imovine, ovaj
proljea 1950. godine.
Koordinacioni odbor, dalje u svom memoranduU tom vremenu u potpunosti su porueni
mu, lamentira nad injenicom potpune nezainteitavi blokovi duana oko Kolobare hana, Gorresiranosti politiara za rjeavanje ovog gorueg
nje i Donje trgovke, blokovi duana oko Halaa i
problema, pomalo naivno udei se takvom odAbadiluka, duana sa sve etiri strane Brusa-benosu:
zistana, te itava jedna mala arija od dananjeg
"Najvie zabrinjava injenica da prilikom
Sebilja prema sjeveroistoku do Sagrdija i ulice
razmatranja i usvajanja Zakona o restituciji na
Safvet-bega Baagia. Tom prilikom do temelja je
Predstavnikom domu Parlamenta, niko od posrueno 246 duana, neki od njih sa magazama ...
slanika (veinu su sainjavali poslanici vladajue
Rijeju, nad vakufskom imovinom je tokom soSDA (kurziv moj) dok zastupnici vladajue HDZ
cijalistike Jugoslavije napravljen pravi zloin i
nisu ni prisustvovali) nije reagovao na ovaj maepljaka bez presedana u prethodnim historijskim
hinski odnos prema vjerskim zajednicama u BiH
periodima, ma kako oni znali biti teki i pogubni
i njihovim tekim egzistencijalnim problemima.
po grad Sarajevo."21
Treba li to shvatiti da u domovima Parlamenta
nema ljudi koji bi zastupali interese, ne samo
Vakuf u samostalnoj Bosni i Hercegovini
vjerskih zajednica, nego i milionskog vjerskog
auditorija s kojim su vjerske zajednice intenzivno
Nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Herceradile u toku agresije a i danas rade na, prije svegovine 1992. godine i pada komunizma sve vjerga, nama toliko potrebnom moralnom uzdizanju
ske zajednice, pa i Islamska zajednica, raunale
(kurziv moj). Koliko nam je poznato niti jedna
su na povratak nacionalizirane imovine. Meupolitika stranka u nas ne provodi nikakvu aktivtim, agresija na BiH koju su izvrili SR Jugoslanost meu svojim lanovima izuzev predizborvija (Srbija i Crna Gora) i Hrvatska sprijeila je
nih kampanja."24 Koordinacioni odbor, u istom
povrat nacionalizirane imovine.
memorandumu nastavlja, govorei o vakufskoj
U ovoj agresiji porueno je 1.347 vakufskih
imovini i dijelom daje odgovor zato se ta imoviobjekata: 614 damija, 218 mesdida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 drugih objekata u
22 Vidi vie u knjizi: Muharem Omerdi, "Prilozi izuavanja
20 "Vakufi u Bosni i Hercegovini historijat, trenutno stanje i
perspektive", str. 19.
21 Majo Dizdar, "Sarajevksi vakifi i njihovi vakufi 1462-2001".,
Sarajevo, 2010., str. 32-33.

22

genocida nad Bonjacima (1992-1995)", El-Kalem, Sarajevo, 1999.

23 "Memorandum Predsjednitvu Bosne i Hercegovine", Rijaset
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997., str. 11.
24 Isto, str. 14.

Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

na ne vraa njihovim izvornim vlasnicima:

"Zato je sva ta imovina za itelje Bosne i
Hercegovine svetinja kojom se ne bi smjelo manipulisati kako to ine administrativni birokrati
iz biveg socijalistiko-komunistikog sistema
koji je tako bezduno raznoraznim zakonskim
ujdurmama unitavao tu neobinu imovinu koja
u cjelosti i svim svojim segmentima pradstavlja
ono najvrijednije u naoj civilizacijskoj batini.
Naalost, ti isti birokrati ponovo su na sceni i ne
samo da onemoguavaju da se adekvatno kompenzira ono to je devastirano, dravnom imovinom,
nego i ono to je i sauvano od te svete imovine na
oigled naih vjernika, nenamjenski zadravaju u
najee profitersku korist lokalnih monika (kurziv moj). I sve to rade pravdaju "objektivnim" izmiljenim nemogunostima pravednih rjeenja i
to je najgore tvrde da sve to rade po odobrenju i
uz saglasnost najviih dravnih institucija i ljudi
koji obnaaju najvie dravnike funkcije. ta e
o svemu ovome na kraju rei narod i milionski
vjerniki auditorij?"25
Ali ta rade vjerske zajednice koje bi morale tititi svoju imovinu? One imaju veliki uticaj
na "narod i milionski vjerniki auditorij". Ako je
tako, nije nemogue da taj auditorij izglasa nepovjerenje takvoj vlasti koja radi protiv vjernikih
interesa, jer su svi vjernici istovremeno i graani
i glasai u ovoj dravi. Oito je da su vrhovi ili
pojedinci u vrhu vjerskih zajednica u "neprirodnom braku" sa takvim politikim strankama iz
najprizemnijih ovosvjetskih interesa (lanstvo u
upravnim odborima javnih kompanija ili ustanova, zapoljavanje bliih srodnika, prijatelja itd).
Stoga, veliku odgovornost za nepovrat imovine
vjerskim zajednicama, u ovom sluaju vakufskih
dobara snose i strukture Islamske zajednice, jer
iz svojih privatnih interesa ne ele javno i transparentno kazati "vjernikom auditoriju", koje
su to stranke i pojedinci u njima koji rade protiv
svojih graana. Uostalom, poznato je da je skoro
svih ovih dvadeset godina od dolaska demokratije Islamska zajednica, uglavnom, imala "neprirodne" odnose sa svim bonjakim, politikim
partijama koje su obnaale vlast u ovom peridu.
Ako stvari posmatramo u najirem drutvenom kontekstu, moramo sebi postaviti pitanje, a
ne samo stalno biti iznenaeni, ne razumijevajui ili ne elei iz oportunistikih razloga razumjeti drutvene procese. A ta se to desilo?
Desila se sprega duhovne i politike moi,
jer je povratak religije u javni ivot bio jai i sna25 Isto, str. 31-32.

niji nego povratak pojedinca vjeri. Insistiranje

vjerskih zajednica na jedinstvu, bez objanjenja
kakvo to jedinstvo mora biti (u vjeri, humanosti,
pravdi) i podrci svemu, pa i vlasti, makar ona
bila i nepravedna, pa ak i zla, otvara prostor
svim manipulantima i ednim vlasti da po svaku
cijenu osvoje vlast, pa makar to znailo i glumljenje vjere.
Da li su vjerske zajednice pokleknule pred
moi vlasti, ili je, nakon decenija neslobode, rtvovala slobodu, jer je "ovjekova najvea muka
ta uiniti sa slobodom" (Dostojevski). Slobodu
je najlake rtvovati, ne ivjeti je, jer je oportunizam laki. Strah od slobode objanjava se mudrou, a ona gotovo uvijek znai relativiziranje
principa i kriterija. Ili, biti svuda (u svim ulogama i na svim funkcijama), ali nikad u bitnom ne
zauzimati lini stav, niti odgovornost. Sve zavisi
od ambijenta, treba se uvijek prilagoditi. Sve se
moe pomiriti, i krivi i pravi, i zlo i dobro. Izriu
se velike rijei kao tolerancija, dijalog, suivot,
multi ovo, multi ono,
ali nigdje konkretnog Ako se Islamska zajednica
ovjeka i nigdje realnog bude ponaala prema poliivota.
tikoj bonjakoj sceni u BoMora nam biti jasno, da ovakve politike sni i Hercegovini, kao to se
u Bosni i Hercegovini u ponaala i svih ovih dvadesavezu sa religijom, pod set godina, teko e u bliskoj
maskom lane pobo- budunosti uspjeti vratiti vanosti, koristei njenu kufsku imovinu
snagu, ele ostvariti svoje prizemne politike ciljeve?! Takvim savezom
samo politika dobija, a religija gubi, jer je time
podvrgnuta procesu ideologizacije, koja je smrtni neprijatelj istinske religioznosti.
Jasno je da su stare strukture vlasti samo izvrile preraspodjelu snaga, prestrojile se i zalijepile nove etikete, a da same nisu doivjele gotovo
nikakve promjene, osim to su detektirale gdje
se preselila vlast. A religijsko kameleonstvo (bosanski muslimani bi to lijepo rekli: munafikluk),
esto uz pomo religijskih struktura, tu im je bilo
na pomoi.
Ako se Islamska zajednica bude ponaala
prema politikoj bonjakoj sceni u Bosni i Hercegovini, kao to se ponaala i svih ovih dvadeset
godina, teko e u bliskoj budunosti uspjeti vratiti vakufsku imovinu. Jer, imati i moi, smisao je
ovakve vlasti kakvu mi imamo. Sve druge svrhe
vlasti su u drugom planu. Ali ne treba zaboraviti
jednu staru bosansku poslovicu: Kloni se vakufskog i jetimskog!

23
Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47

Summary
THE WAQF IN VARIOUS POLITICAL SYSTEMS
ATTITUDE OF THE AUTHORITIES TOWARDS THE WAQF, PARTICU-

LARLY AFTER THE AGGRESSION ON BOSNIA AND HERZEGOVINA

Ph.D. Enes Durmisevic

During the Tanzimat era Ottoman government in Bosnia
regulated the position of waqf with several laws, the most
important of which was the Law of Directing the Waqf of
1863. After the occupation in 1878, Austro-Hungarian
government formed the National Waqf Board in 1883. The
board was, however not authorised to make any decision
without commissioner for the waqf matters appointed
by the government, nor could a session of the board take
place without his presence. The National Waqf Directorate was formed in 1894 and it was directed by the official
appointed by the National government until 1909 when
the Statute for Autonomous Administration of Islamic
Religious, Waqf, and Educational Affairs in Bosnia and Hezegovina was brought, consequently Waqf-Mearif Assembly
became supreme administrative and supervising body for
directing the waqf affairs. In the period of the Kingdom of
Serbs, Croats and Slovenes, later called Yugoslavia, from
1918 to 1941,only in Sarajevo, four million dunums (400 000
hectares) of land owned by waqf were seized, 24 mosques
were demolished, among those were: Khawage Kamal
Mosque known as emalua (demolished in 1940), two
madrasas ( Inadia Madrasa that was situated in Bentbaa,
and Aatmaydan Madrasa or Misriyyah situated at Aatmaydan), 75 Muslim graveyards were exhumated, 108 ducans/
stores and 118 houses with courtyards were snatched and
so on. In Titos Yugoslavia from 1945 to 1958, according
to data of the Waqf Directorate in Sarajevo, the number
of properties seized from waqf (stores, houses, flats, mosques, buildings) counts to 11.324 of total area 30. 342.496
square meters. Only in Sarajevo, old town 246 stores were
destroyed, 14 Mactab properties were snatched, 25 houses
for the imams, taqiyyah on Bentbasa as well as the one
in Skenderija were demolished, Skenderpasha Mosque in
Skenderija and Kalin Hajji Ali Mosque (airdik) near the
National Theatre also demolished. During the aggression
on Bosnia and Herzegovina 1992-1995 aggressor has ruined1347 buildings belonging to waqf (mosques, masjids,
mactabs and takiyyas), and other 472 waqf estates were
damaged. The new Democratic government, for full twenty
years has not managed to solve the issue of the restitution
of the waqf property, the reason for that is eather the fact
that a great deal of the waqf property is in their hands
now, or that it serves them as means of manipulation to
keep themselves in power. Material damage that waqf of
the Islamic Community here has endured since 1996 as a
result of not retrieving its property counts up to 286 million
KM, ant the actual damage comes to 1.3 billion KM. Annual
loss of the waqf in BiH is estimated to 25.5 million KM. The
task of the Islamic community of BiH and all its members
is to use all the legal and political means to facilitate the
recovery of this property for it is inviolable and sacred.

24

. .


.


.




.




) ( )

(
.

)
. (




.
)
. (
""


.


.




.

Novi Muallim jesen 2011. god. XII br. 47