Professional Documents
Culture Documents
Gijom Muso - Sutra
Gijom Muso - Sutra
SUTRA
Ljubav puzi kada ne moe da hoda.
VILJEM EKSPIR
Prvi dio
SUDBINSKI SUSRET
Prvi dan
Meu utvarama
Nismo onaj koga vidimo u ogledalu.
Onaj smo koji sija u tuem pogledu.
TARUN J.TEJPAL
UNIVERZITET HARVARD
KEMBRID
19. DECEMBAR 2011.
Amfiteatar j e bio prepun, ali bilo je tiho.
Kazaljke na bronzanom brojaniku starog zidnog sata pokazivale su 14.55h. as
filozofije koji je drao Metju apiro bliio se kraju.
Sjedei u prvom redu, Erika Stjuart od dvadeset i dvije godine pomno je posmatrala
svog profesora. Ve itav sat bezuspjeno je pokuavala da privue njegovu panju,
upijajui svaku njegovu rije i klimajui glavom na svako njegovo zapaanje. Uprkos
ravnodunosti na koju su nailazili pokuaji mlade ene, profesor ju je iz dana u dan sve
vie fascinirao.
Mladoliko lice, kratka kosa i brada od tri dana, neosporno su mu davali arm koji je
izazivao prilino uzbuenja meu studentkinjama. U izblijedilim farmerkama, iznoenim
konim izmama i rolkom, Metju je vie liio na postdiplomca nego na pojedine svoje kolege
krutog i ozbiljnog dranja, na kakve se nailazilo na kampusu1. Ali jo vie nego lijepom
spoljanjou, opinjavao je svojom rjeitou.
Metju apiro je bio jedan od najpopularnijih profesora na univerzitetu. Za pet
godina, koliko je predavao na Kembridu, njegova predavanja su iz godine u godinu
privlaila sve vie novih studenata. Zahvaljujui dobrom glasu, vie od osam stotina
studenata upisalo se bilo ovog tromjeseja na njegova predavanja, tako da se njegov as
sada odravao u najveem amfiteatru Sever Hola.
FILOZOFIJA JE BESKORISNA UKOLIKO
NE MOE DA ODAGNA PATNJU DUHA.
Ispisana krasnopisom na tabli, ova Epikurova reenica inila je okosnicu Metjuove
nastave.
Njegovi asovi filozofije bili su pristupani i nije ih oteavao mistifikovanim
konceptima. Sva njegova rasuivanja hvatala su se ukotac sa stvarnim dogaajima.
apiro bi svaku svoju intervenciju zapoinjao polazei od svakodnevice svojih uenika,
konkretnih problema s kojima se suoavaju: strah od padanja na ispitu, raskid ljubavne
veze, optereenost onim kako nas drugi gledaju, smisao studiranja... im bi odredili
problematiku, profesor bi okupio Platona, Seneku, Niea i openhauera. I zahvaljujui
ivosti njegovog predstavljanja, izgledalo je kao da ove velike linosti privremeno
naputaju univerzitetske prirunike da bi postale poznati i pristupani prijatelji, kadri da
vam daju korisne i utjene savjete.
Zajedno s inteligencijom i humorom, Metju je u svoje asove ukljuio i irok spektar
popularne kulture. Filmovi, pjesme, stripovi: sve je to sluilo kao izgovor za filozofiranje.
ak su i televizijske serije nale svoje mjesto u tom poduavanju. Dr Haus je tu bio da
Kampus je prostor na kome se nalazi koled ili univerzitet zajedno sa okolnim zgradama koje mu pripadaju i u kojima
su smjetene uionice, biblioteke, laboratorije, studentski domovi i parkovi. Termin se koristi i za poslovne i bolnike
cjeline. - Prim. prev.
1
***
Sa svojim prostranim travnjacima, impozantnim zgradama od braon cigle i latinskim
izrekama na zabatima, Harvard je imao otmenost i bezvremenost britanskih koleda.
***
Vrvei kao u konici, Skver je zapravo bio ogroman trg okruen radnjama,
knjiarama, malim restoranima i kafiima sa terasama, odakle su uenici i profesori
prekrajali svijet ili pratili svoja predavanja. Metju je pretraio dep da bi izvadio kartu za
metro. Upravo je bio zakoraio na pjeaki prelaz da bi doao do stanice T-red lajn, kojom
se stizalo do centra Bostona za manje od etvrt sata - kada se jedan stari evrolet Kamaro
uz zagluujuu buku, pojavio na uglu Masausets Avenije i Ulice Pibodi. Mladi profesor je
odskoio i ustuknuo da ga ne bi zgazio jarkocrveni kupe koji se uz kripu guma zaustavio
tik pored njega.
Prednje staklo se spustilo i ukazala se riokosa Ejpril Ferguson, njegova podstanarka
od smrti njegove ene.
- Hello, tamnokosi ljepotane, da te povezem?
Tutnjava motora V8 prolamala se u toj ekolokoj enklavi, koja je znala samo za vrline
bicikla i hibridnog vozila2.
- Vie volim da se vratim javnim prevozom - odbio je on. -Vozi kao u video
igricama!
- Hajde, ne glumataj s tim tvojim strahovima. Odlino vozim i ti to zna!
- Nemoj da navaljuje. Moja ki je ve izgubila majku. elio bih da izbjegnem da
moja ki postane siroe s etiri i po godine.
- O, u redu je! Ne preljeruj! Hajde, kukavice, pouri! Blokirala sam saobraaj!
Pourivi zbog zvuka sirena, Metju je uzdahnuo i pomirljivo uskoio u evrolet.
Tek to je vezao pojas, kad je uprkos svim pravilima bezbjednosti Kamaro napravio
2
Vozilo koje koristi dva izvora snage - elektrini motor i standardni motor sa unutranjim sagorijevanjem. - Prim. prev.
bila ljekar-nisu uspjele da je reanimiraju. Vidio je kako mu smrt surovo otima enu koju
voli. Imali su prava samo na etiri godine savrene sree. etiri godine dubokog
razumijevanja, a jedva vremena da postave putokaz za priu koju nee doivjeti. Takav
susret se deava samo jednom, u to je bio siguran. I ta pomisao mu je bila nepodnoljiva.
Suznih oiju, Metju je shvatio da upravo stiska burmu koju i dalje nosi. Sada je poeo
da se znoji i srce mu je jako udaralo u grudima. Spustio je staklo na Kamaru, potraio
tabletu anksiolitika u depu svojih farmerki i stavio je pod jezik. Lijek se polako topio,
donosei mu hemijsku pomo koja je njegovu uzrujanost rastvorila za nekoliko minuta.
Sklopio je oi, izmasirao kapke i poeo duboko da die. Da bi se potpuno smirio, osjetio je
potrebu da pui. Izaao je iz kola, zakljuao vrata i napravio nekoliko koraka na trotoaru
prije nego to je pripalio cigaretu i povukao dugaak dim.
Opori ukus nikotina obloio mu je grlo. Srce je ponovo poelo da radi normalnim
ritmom i on se ve osjeao bolje. Zatvorenih oiju, lica okrenutog ka jesenjem lahoru, on je
uivao u svojoj cigareti. Bilo je lijepo vrijeme. Sunce se provlailo kroz grane. Vazduh je
bio nestvarno blag. Ostao je tako nepomian nekoliko trenutaka prije nego to e podii
kapke. U dnu ulice, nekakva gomila se okupila pred jednom kuom. On se radoznalo
pribliio jednoj brvnari, tipinoj za Novu Englesku: prostranoj kui s drvenim trijemom, sa
iljatim krovom i mnogobrojnim prozorima. Ispred kue, na travnjaku, je bila
organizovana neka vrsta rasprodaje. Garana rasprodaja, karakteristina za ovu zemlju
iji se stanovnici sele po petnaest puta tokom svog ivota.
Metju se pomijeao sa radoznalom gomilom koja je trgovala starom robom na sto
metara kvadratnih travnjaka. Prodaju je vodio jedan ovjek njegovih godina, elav i sa
malim etvrtastim naoarima, na kome su se isticali namrgoeno lice i plah pogled.
Obuen u crno od glave do pete, izgledao je ozbiljno i kruto poput nekog kvekera. Kraj
njega je jedan ar-pej, boje pijeska, glodao gumenu kost.
U vrijeme zavretka asova, blago vrijeme je izmamilo mnogo svijeta u potrazi za
dobrim stvarima. Stolovi su bili krcati neobinim predmetima: drvena vesla, torba za golf,
bejzbol palica i rukavica, stara gitara Gibson... Naslonjen na ogradu, jedan bicikl BMX,
nezaobilazni boini poklon poetkom osamdesetih godina, zatim, neto dalje, roleri i
skejtbord. Nekoliko minuta je Metju pretraivao meu tandovima, pronalazei mnotvo
igraaka koje su ga podsjetile na djetinjstvo: jo-jo od svijetlog drveta, Rubikova kocka,
prodrljivi nilski konjii, Mastermajnd, frizbi, dinovski pliani vanzemaljac E.T., figurica
iz Ratova zvijezda... Cijene su bile niske; prodava je oigledno htio da se to prije otarasi
najveeg mogueg dijela predmeta.
Metju se upravo spremao da napusti pojas rasprodaje kad je opazio jedan kompjuter.
Bio je to model laptopa: Mekbukpro, ekran od petnaest ina. Nije bila posljednja verzija tog
modela, ve ona prethodna ili ak ona prije nje. Metju se pribliio i osmotrio mainu iz
svakog ugla. Aluminijumsko kuite sprave dobilo je lini peat zahvaljujui jednoj
naljepnici od vinila zalijepljenoj na poleini ekrana. Stiker je predstavljao jedan lik u stilu
Tima Bartona: stilizovanu i seksi Evu, koja je izgledala kao da meu rukama dri logo u
obliku jabuke, te uvene marke u informatici. U dnu ilustracije, mogao se proitati potpis
Ema L., s tim to se nije moglo pouzdano znati da li se radi o umjetniku koji je nacrtao
figuru ili o bivoj vlasnici kompjutera.
Zato da ne, pomislio je on gledajui etiketu. Njegov stari Pauerbuk je crkao krajem
ljeta. Imao je dodue jedan PC kod kue, ali bio mu je potreban jedan novi personalni
laptop. A ve tri mjeseca neprestano odlae taj izdatak za kasnije.
Predmet je bio procijenjen na 400 dolara. Smatrao je da je suma razumna. Dobro mu
je dolo: u ovom trenutku nije ba leao na parama. Na Harvardu je profesorska plata bila
dobra, ali poslije Kejtine smrti on je po svaku cijenu elio da zadri njihovu kuu na Bikon
Hilu, ak iako, uistinu, nije vie imao sredstva za to. Rijeio je bio da uzme podstanarku,
10
Mis Laventajn
Psi me nikada nisu ujeli. Jedino ljudi jesu.
MERILIN MONRO
11
***
Ema je krenula liftom i za nekoliko sekundi obrela se u podnoju Rokfeler Centra.
Ve odavno je bila pala no. Para joj je izlazila iz usta. Ledeni vjetar koji je brisao trijem nije
obeshrabrio brojne dangube koje su se tiskale uz ogradu da bi fotografisale dinovsku
boinu jelku to se uzdizala iznad klizalita. Visoko oko trideset metara, drvo se povijalo
pod elektrinim girlandama i ukrasima. Prizor bjee oaravajui, ali kod Eme je budio
melanholiju. Uzalud to je to otrcana fraza, ali teina samoe je zaista bila tea tokom
boinih praznika. Ona se pribliila ivici trotoara, namjestila svoju kapicu i zategla al,
paljivo posmatrajui svjetla na krovu taksi vozila, u nadi, ah ne vjerujui mnogo u to, da
e ugledati neko slobodno vozilo. Naalost, bio je pic i svi Jelou kebs koji su prolazili
12
Preklinjem te, draga, odgovori mi. Pruimo sebi jo jednu ansu. Daj mi neki znak. Molim
te.
Toliko mi nedostaje.
Tvoj Fransoa
13
Ema je zatvorila oi i usporila disanje. Njen bivi ljubavnik bio je sebini i nestalni
manipulator. Znao je da iskoristi svoju zavodljivost da bi ispao heroj velikog srca i drao je
u svojoj vlasti. Bio je sposoban da je navede da ona izgubi svaku kontrolu nad sobom.
Umio je surovo da iskoristi sve njene slabosti i manjak njenog samopouzdanja. Zaranjao je
u provalije njenih pukotina, grebao njene oiljke. Naroito je bio umjean u uljepavanju
stvarnosti da bi prikazao stvari u svoju korist, do te mjere da se moe smatrati
mitomanom4.
Da ne bi dola u iskuenje da odgovori, iskljuila je mobilni. Uloila je previe napora
da bi se otrgla njegovom uticaju. Odbijala je da ponovo upadne u zamku samo zato to se
osjeala usamljenom za Boi.
Jer njen najgori neprijatelj nije bio Fransoa. Njen najgori neprijatelj bila je ona sama.
Nije mogla da se odlui da ivi bez strasti. U pozadini svoje uglaene i zabavne strane,
poznavala je svoju impulsivnost i emotivnu nestabilnost koji su je, kad je obuzmu,
naizmjenino uranjali u periode duboke depresije i nekontrolisane euforije.
uvala se svog straha od ostavljanja, koji je mogao daje poljulja u svakom trenutku i
potopi u samodestruktivnost. Njen ljubavni ivot bio je posut bolnim vezama. U ljubavi je
previe davala osobama koje je nisu zasluivale. Gadni tipovi poput Fransoe. Ali bilo je u
njoj neega to nije razumjela, neto ime nije umjela da vlada. Neka mrana sila,
zavisnost, koja je gura u naruje mukaraca koji nisu slobodni. Iznova je bez razmiljanja
traila neku vrstu stapanja, znajui vrlo dobro da joj ove veze u sutini nee donijeti ni
sigurnost ni stabilnost kojima je toliko teila. Ali istrajavala je u tome i s gaenjem je
postajala sauesnica u njihovim nevjerstvima, rasturajui brakove, iako je to bilo suprotno
njenim vrijednostima i tenjama.
Sreom, psihoterapija na koju je ila ve nekoliko mjeseci pomogla joj je da se povue
i sauva se od svojih emocija. Od sada je znala da mora da misli kako sebe da zatiti i dri
se podalje od pojedinaca koji joj donose nevolju.
Stigla je na posljednju stanicu linije: stanicu Svjetski Trni centar. Ovaj kvart u
junom dijelu grada bio je potpuno opustoen atentatima. Danas je jo uvijek bio u
radovima, ali ubrzo e se vie staklenih i elinih kula uzdizati na njujorkom nebu.
Simbol sposobnosti Menhetna da izae jo jai iz svih iskuenja, pomislila je Ema penjui
se uza stepenice da bi stigla do Ulice Grinvi.
Primjer za razmiljanje...
Koraala je urnim korakom sve do raskrsnice ulice Harison i krenula esplanadom
jednog stambenog kompleksa koji se sastojao od visokih zgrada od kestenjaste cigle,
sagraenim poetkom sedamdesetih godina, kada je Trajbeka5 bio samo industrijska zona
s gomilom skladita. Unijela je ifru da bi ula i odgurnula s obje ruke teka gvozdena
vrata.
Tokom dugo vremena je Nort Plaa 50 imala stotine stanova sa prihvatljivim
stanarinama u svoje tri kule na etrdeset spratova. Danas su cijene u kraju buknule i
zgrada je bila pred renoviranjem. U meuvremenu, hol je izgledao tuno i oronulo: zidovi
s kojih opada malter, potmulo osvjetljenje, sumnjiva istoa. Ema je uzela potu iz
sandueta i krenula jednim od liftova da bi stigla do pretposljednjeg sprata na kome se
nalazio njen stan.
- Klovis!
Jedva da je kroila preko praga, njen pas je ve skakutao pred njom, sav radostan.
Mitoman (gr.) onaj koji pokazuje bolesnu sklonost ka izmiljanju stvari i dogaaja i pretjerivanju u njihovom
prikazivanju. -Prim. prev.
5 TriBeCa, skraenica od Triangle below Canal Street, kraj u Donjem Menhetmi, Njujork. - Prim. prev.
4
14
- Pusti me bar da zatvorim vrata! - alila se ona, milujui obilnu kou ar-peja koja se
talasala u suvim i tvrdim naborima.
Spustila je svoju tanu i igrala se nekoliko minuta sa psom. Voljela je njegovu
nabijenu i robusnu siluetu, njegovu debelu njuku, njegove iskrene oi, upale u trouglastu
glavu i njegov simpatini izgled prznice.
- Ti e mi barem biti zauvijek odan!
I kao da bi mu zahvalila, pruila mu je veliku iniju s kroketima.
Stan je bio mali - jedva 40 kvadrata - ali imao je arma: svijetao parket od sirovog
drveta, zidovi od sline cigle, iroki prozor. Otvorena kuhinja bila je usredsreena oko
anka od crnog pjeanika sa tri barske stolice od sjajnog metala. to se salona tie, on je
bio preplavljen knjigama koje su bile poredane po policama. Amerika i evropska fikcija,
eseji o bioskopu, djela o vinu i gastronomiji. Zgrada je imala brojne mane: stare
vodovodne cijevi, tete od vode koja je procurila, praonicu u kojoj je prava navala mieva,
liftove koji su uvijek u kvaru, neispravnu klimatizaciju, zidove tako tanke da podrhtavaju
za vrijeme oluje i kroz koje se moe uti svaka intimnost susjeda. Ali pogled je bio
oaravajui i irok, pruao se preko rijeke, nudei pogled na Donji Menhetn od koga
zastaje dah. U neprekidnom nizu su se redale osvijetljene zgrade, etalita Hadsona i
amci koji klize rijekom.
Ema je skinula kaput i al, okaila svoj kostim na vjealicu, navukla stare farmerke i
preiroku majicu Jenkija prije nego to je ula u kupatilo da skine minku.
U ogledalu se ukazao odraz lica mlade ene od trideset i tri godine, kestenjaste blago
talasaste kose, svijetlozelenih oiju, iljatog nosa, na kome se naziralo nekoliko pjegica. U
njenim (vrlo) dobrim danima, mogla se prepoznati izvjesna slinost sa Kejt Bekinsejl ili
Evanelinom Lili, ali danas nije bio njen dobar dan. U krajnjem naporu da ne dopusti da je
preplavi tuga, ona je uputila ogledalu podrugljivu grimasu. Skinula je kontaktna soiva
koja su joj bockala oi, stavila naoare za kratkovidost i otila do kuhinje da sebi napravi
aj.
Brrr, ovdje je ba ledeno, drhtala je umotavajui se u toplo ebe i pojaavajui grijanje
na radijatora. Kako je voda sporo kljuala, ona se smjestila na jednu od barskih stolica i
otvorila svoj laptop koji je stajao na anku.
Umirala je od gladi. Konektovala se na sajt jednog japaskog restorana koji je vrio
isporuke na kunu adresu i naruila je miso supu kao i asortiman suija, makija i saimija.
Dobila je potvrdu mejlom, provjerila svoju porudbinu i as isporuke, zatim je
iskoristila priliku da pregleda ostale poruke, bojei se pote svog biveg ljubavnika.
Na svu sreu, nije bilo poruka od Franosoe.
Ali bilo je druge pote, enigmatine, koju je napisao izvjesni Metju apiro.
ovjek za koga nikada ranije nije ula.
I koji e joj preokrenuti ivot...
15
Poruka
Kada je patnja ono to najbolje poznajemo,
pravo je iskuenje odrei je se.
MIKELA MARZANO
BOSTON
KVART BIKON HILA
20 ASOVA
- Mama se nee vratiti, a, tata? - upitala je Emili zakopavajui svoju pidamu.
- Ne, nee se nikada vratiti - potvrdio je Metju uzimajui ker u naruje.
- To nije pravedno - poalila se djevojica drhtavim glasom.
- Ne, nije pravedno. ivot je ponekad takav - odgovorio je, naglo je podignuvi na
krevet.
Mala prostorija u potkrovlju bila je topla i prijatna, i u njoj nije bilo njenih ili
pastelnih tonova, kakvi su se preteno mogli vidjeti u djejim sobama. Kad su Metju i Kejt
renovirali kuu, trudili su se da svakoj prostoriji daju originalni peat. Radi ove sobe
uklonili su pregradni zid, oistili i izglaali stari parket da bi mu dali nekadanji sjaj i
kupili starinski namjetaj: krevet od sirovog drveta, bijelu stilsku komodu, fotelju
presvuenu konopljom, drvenog konjia koji se klati i sanduk za igrake od koe i
mesinga.
Metju je pomilovao Emili po obrazu i uputio joj pogled za koji se nadao da e je
umiriti.
- eli li da ti proitam jednu priu, duo?
Sputenog pogleda, ona je tuno odmahnula glavom.
- Neka, neu.
Namrtio se. Od prije nekoliko nedjelja, osjeao je da mu je ki veoma uznemirena,
kao da je na nju prenio sopstveni stres i zbog tog zapaanja je imao osjeaj krivice. Pred
njom se, pak, on zduno trudio da prikrije svoj bol i tjeskobu, ali to mu nije polazilo za
rukom: djeca su imala esto ulo da otkriju ovakve stvari. Uzalud se Metju trudio da sebe
urazumi, nemir ga je bio u potpunosti savladao: osjeao je iracionalni strah da ne izgubi
ker poto je izgubio enu. Odsad je bio ubijeen da opasnost vreba odasvud i taj strah ga
je tjerao da previe titi Emili, uz rizik da je ugui i izazove gubitak samoupouzdanja kod
nje.
Istina je to da je on kao otac bio sluen. U prvim nedjeljama je bio poljuljan
tobonjom ravnodunou koju je pokazivala Emili. U to vrijeme, dijete je izgledalo
nepropustljivo za bol, kao da nije uspijevala da shvati da joj je majka mrtva. U bolnici je
psiholog koji prati djevojicu, ipak, objasnio Metjuu da to ponaanje nije nenormalno. Da
bi se zatitila, neka djeca se namjerno dre na distanci od traumatinog dogaaja,
nesvjesno ekajui da se osjete snanijim da bi se s njim suoila.
Pitanja o smrti dola su kasnije. Tokom nekoliko mjeseci Metju se odupirao,
potpomaui se savjetima psihologa, albumima za crtanje i metaforama. Ali Emilina
pitanja od skoro su bivala sve konkretnija, dovodei njenog oca u nepriliku i satjerujui ga
u tjesnac. Kakvu je predstavu o smrti imalo dijete od etiri i po godine? Nije znao koji
rjenik da upotrijebi, nije bio siguran koje rijei ona u tom uzrastu moe da razumije.
Psiholog mu je savjetovao da se ne brine, objanjavajui mu da e Emili, kako bude
odrastala, sticati svijest o konanom nestanku njene majke. Po njegovom miljenju, ta
16
pitanja su bila zdrava. Omoguavala su joj da izae iz tiine, izbjegne zabranjene teme i da
se u dogledno vrijeme oslobodi straha.
Ali Emili je oigledno bila daleko od toga da je dostigla tu oslobaajuu fazu.
Naprotiv, svako vee, u vrijeme spavanja, poinjala je po stoti put sa istim strepnjama i
istim pitanjima sa bolnim odgovorima.
- Hajde, u krevet!
Zamiljena, djevojica je skliznula pod pokriva.
- Baka kae da je mama na nebu... - poela je ona.
- Mama nije na nebu, baka pria gluposti - presjekao ju je Metju, proklinjui svoju
majku.
Kejt nije imala porodicu. On se vrlo rano odvojio od svojih roditelja, dva sebinjaka
koji su provodili mirne penzionerske dane u Majamiju i koji nisu ni pojmili koliko je velika
njegova patnja. Nikada nisu zaista voljeli Kejt, zamjerajui joj da joj je vanija karijera od
porodice. Vrhunac za roditelje koji su oduvijek mislili samo na sebe! Prvog mjeseca koji je
uslijedio nakon Kejtine smrti, oni su zaista bili doli u Boston da mu prue podrku i da se
staraju o Emili, ali ta brinost nije potrajala. Sada su se zadovoljavali time da mu jednom
sedmino telefoniraju kako bi vidjeli ta ima novo i da bi ispriali ovakve budalatine
njihovoj unuci.
To ga je izluivalo! Nije bila stvar u prihvatanju religijskog licemjerja. Ne vjeruje u
Boga, niti je ikada vjerovao, a smrt njegove ene svakako nee promijeniti stvari! Za njega
je biti filozof podrazumijevalo oblik ateizma i takvo vienje je dijelio sa Kejt. Smrt je
oznaavala kraj svega. Nije bilo nieg drugog, nije postojalo poslije, samo praznina, totalno
i apsolutno nitavilo. Bilo mu je nepojmljivo, makar i radi toga da umiri ker, da je
uljuljkuje iluzijom u koju ne vjeruje.
- Ako nije na nebu, gdje je onda? - bilo je uporno dijete.
- Njeno tijelo je na groblju, to dobro zna. Ali njena ljubav, ona nije mrtva - dopustio
je. - Ona je uvijek u naim srcima i naem sjeanju. Moemo da nastavimo da odravamo
sjeanje na nju, priajui o njoj, prisjeajui se lijepih trenutaka koje smo skupa proveli,
gledajui fotografije i okupljajui se na njenom grobu.
Emili je klimnula glavom, daleko od toga da je ubijeena.
- I ti e umrijeti, zar ne?
- Kao svi - priznade on - ali...
- Ali ako ti umre, ko e se brinuti o meni? - uspaniila se ona.
Snano ju je zagrlio.
- Neu umrijeti sutra, duo! Neu umrijeti do stote godine. Obeavam ti!
Obeavam ti, ponovio je, znajui da je to pusto obeanje.
Maenje se produilo jo nekoliko minuta. Zatim je Metju uukao Emili i ugasio
svjetla, osim none lampe okaene iznad kreveta. Prije nego to je odkrinuo vrata, jo
jednom je zagrlio svoju ker obeavi joj da e Ejpril svratiti da joj poeli laku no.
***
Metju je siao niz stepenice koje su vodile do salona. Prizemlje kue oblivala je
priguena svjetlost. ivio je ve tri godine u toj kui od crvene cigle na uglu Ulice Maunt
Vemon i Ulice Vilou. Jedna lijepa iownhouse sa masivnim bijelim vratima i aluzinama od
tamnog drveta, koja je gledala na Luizburg skver.
On se nagnuo kroz prozor i stao da posmatra elektrine girlande koje su treperile,
okaene na gvozdenoj ogradi parka. itavog ivota Kejt je sanjala da stanuje u istorijskom
jezgru Bostona. Bila je to mala ouvana enklava, sa viktorijanskim kuama, poploanim
trotoarima i cvijetnim uliicama s obiljem drvea i starinskim fenjerima na plin. Magino
mjesto koje je odavalo utisak da je vrijeme stalo, zaledivi kue u otmenom i starinskom
17
armu. Bio je to ivotni okvir koji nije bio u domaaju stipednije jednog ljekara staiste u
univerzitetskoj bolnici i jednog fakultetskog profesora, koji tek to je isplatio dug svoje
studentske pozajmice! Ali bilo je potrebno mnogo vie da bi se Kejt obeshrabrila.
Mjesecima je obilazila radnje u kvartu, lijepei svuda oglase. Jedna stara dama, koja se
spremala da se preseli u staraki dom, bila je nabasala na njen oglas. Ova bogata Bostonka
gnuala se agenata za nekretnine i vie je voljela da proda nekome odreenom kuu u
kojoj je provela itav svoj ivot. Mora biti da joj se Kejt svidjela, jer je nekim udom pristala
da spusti cijenu, postavljajui svoju ponudu kao neku vrstu ultimatuma. Imali su dvadeset
i etiri sata da se odlue. ak i sa znaajnim umanjenjem, suma je i dalje bila pozamana.
Bilo je to ivotno ulaganje, ali noeni ljubavlju i vjerom u budunost, Metju i Kejt su
napravili taj korak, zaduujui se na trideset godina i provodei svaki svoj vikend do grla
u kreu i bojama. Oni, koji nikad u ivotu nisu majstorisali, postali su strunjaci za
vodoinstalaterske radove, za popravku parketa i ugradnju elektrinih kablova sa
tekerima.
Kejt i on su bili razvili gotovo tjelesni odnos sa starom kuom. Njihov dom je bio
njihovo intimno sklonite, tu gdje su namjeravali da podiu svoju djecu, tu gdje su
planirali da ostare. Sklonite od oluje6, kako je pjevao Bob Dilan.
Ali, sada kada je Kejt mrtva, kakav je smisao svega toga? Mjesto je bilo teko od jo
uvijek ivih uspomena. Namjetaj, dekoracija i ak odreeni mirisi koji su nastavili da
lebde u vazduhu (mirisne svijee, potpuri, indijski tapii) vezivali su se za Kejtinu linost.
Zbog svega toga Metju je neprestano imao utisak da njegova ena pohodi kuu. Uprkos
svemu, nije imao ni volje ni hrabrosti da se preseli. U tom periodu nestabilnosti, townhouse
je sainjavao jedno od njegovih posljednjih pribjeita.
Ali samo jedan dio kue je bio zaleen u uspomeni. Posljednji sprat je bio razgaljen
prisustvom Ejpril koja je iznajmila jednu lijepu sobu, kupatilo, veliki garderober i
kancelariju. Na spratu nie, nalazila se Metjuova vlastita soba, soba za Emili i ona za
dijete, koje su bili planirali da imaju uskoro on i Kejt... to se tie prizemlja, bilo je ureeno
kao potkrovlje, sa velikim salonom i otvorenom kuhinjom.
Metju se prenuo iz svoje obamrlosti i trepnuo nekoliko puta ne bi li odagnao svoje
bolne misli. Preao je u kuhinju, mjesto na kome su nekada toliko voljeli da dorukuju, a
uvee da se sastanu i jedno drugome prepriavaju kako su proveli dan, sjedei rame uz
rame za stolom iza anka. Iz friidera je izvadio pakovanje svijetlog piva. Otvorio je jednu
flau i uzeo novu tabletu anksiolitika koju je progutao s gutljajem alkohola. Koktel piva
Korona i lijekova. Nije znao za bolji lijek da sebe otupi i brzo utone u san.
- Hej, lijepi deko, vodi rauna o toj vrsti mjeavine, moe biti opasno! - opomenula
ga je Ejpril, silazei niz stepenice.
Bila se presvukla da bi izala i, kao po obiaju, izgledala je raskono.
Na vrtoglavo visokim potpeticama, nosila je sa zaprepaujuom prirodnou
ekscentrini, ali ik komplet, koji naginje fetiizmu: gornji dio providan, obrubljen bordo
trakom, orts od lakovane koe, neprozirne arape i tamni demper sa nitnama na
rukavima. Vezala je bila kosu u puuu i stavila sedefasti puder, koji je isticao njen karmin
boje krvi.
- Nee sa mnom? Idem u Gan at, novi pab blizu keja. Njihova prasea glava prena
u ulju je da se ubije. A tek mohito, neu ni da ti spominjem. U ovom trenutku tamo izlaze
najljepe djevojke u gradu.
- A Emili, da je ostavim samu u sobi?
Elpril je smjesta osporila primjedbu.
- Moemo da pitamo djevojku iz susjedstva. Nju nikada ne mora mnogo da moli da
6
18
izigrava bebisiterku.
Metju je odmahnuo glavom.
- Ne elim da se moje dijete od etiri i po godine probudi kroz sat vremena zbog
nekog komara i otkrije da ju je otac ostavio da bi iao da ispija mohito u nekom baru za
lezbae.
Prilino ljuta, Ejpril je namjestila svoju iroku manetna-narukvicu s utisnutim
purpurnim arabeskama.
- Prije svega, Gan at nije bar za lezbejke - iznervirala se ona. - A pritom sam ozbiljna.
Mete, prijae ti da izae, vidi svijet, da ponovo pokua da se svidi enama, vodi
ljubav...
- Ali kako misli da se ponovo zaljubim? Moja ena...
- Ne govorim ti o osjeanjima - prekinula ga je. - Govorim o kresanju! O tijelu na
tijelu, radosti i zadovoljstvu ula. Mogu da ti predstavim drugarice. Otvorene djevojke
koje trae samo malo zabave.
Pogledao ju je kao stranca.
- Vrlo dobro, neu da te tjeram- rekla je zakopavajui demper. - Ali zar se nikada
nisi zapitao ta bi Kejt mislila?
- Ne razumijem.
- Da moe da te vidi odozgo, ta bi ona mislila o tvom ponaanju?
- Nema odozgo! Nemoj sad i ti da poinje!
Odbacila je argument.
- Nije vano. Ja u ti rei ta bi ona mislila: voljela bi da te vidi kako napreduje,
voljela bi da se sabere, da sebi bar da ansu da ponovo zavoli ivot.
Osjetio je kako poinje da kipti od bijesa.
- Kako moe da govori u njeno ime? Nisi je ni poznavala! Nikad je nisi ni srela!
- Tano - sloila se Ejpril - ali mislim da ti na izvjestan nain uiva u bolu i da ga
odrava, jer tvoj bol je posljednja spona koja te vezuje za Kejt i...
- Prekini s tvojom psihologijom iz enskih magazina! - planuo je.
Povrijeena, ona se nije ak ni potrudila da mu odgovori i izala je zalupivi vrata za
sobom.
***
Poto je ostao sam, Metju je pronaao utoite na svom kauu. Popio je naiskap jednu
flau piva, zatim se opruio i izmasirao kapke.
Ludilo...
Nije imao ni najmanju elju da ponovo vodi ljubav, ni najmanju elju da miluje
drugo tijelo ili ljubi drugo lice. Imao je elju da bude sam. Nije traio nikoga da ga
razumije, nikoga da ga utjei. elio je samo da umiri svoj bol, imajui za jedine pomonike
vjernu kutiju lijekova i njegovu dragu Koronu.
im je sklopio oi, slike su se nizale u njegovoj glavi kao film koji je ve stotinama
puta gledao. No izmeu 24. i 25. decembra 2010. Te veeri, Kejt je bila deurna sve do 21
as u Djejoj bolnici u Damajka Plejnu, zgradi u okviru MGH-a7, specijalizovanoj u
pedijatriji. Kejt ga je pozvala na kraju svog deurstva.
- Auto mi je jo u kvaru na parkingu bolnice, dragi. Kao i uvijek, bio si u pravu:
stvarno treba da se otarasim te krntije.
- Rekao sam ti hiljadu puta...
- Ali toliko sam vezana za tu staru Mazdu kupe! Zna da je to prvi auto koji sam
mogla da priutim kad sam bila studentkinja!
7
19
***
Met je otvorio oi i pridigao se. Nije smio da se prepusti. Morao je da se odupre zbog
Emili. Ustao je i potraio neku zanimaciju. Da ispravlja radove? Gleda koarkaku
utakmicu na televiziji? Zatim mu se pogled zaustavio na velikoj torbi u kojoj se nalazio
polovni kompjuter koji je kupio nekoliko sati ranije.
On se smjestio za drveni kuhinjski ank, izvadio kompjuter iz kutije i prikljuio ga na
mreu, posmatrajui iznova udno aluminijumsko kuite na kome se nalazio stiker koji je
predstavljao Evu i jabuku.
Otvorio je mainu i pronaao post-it nalijepljen na ekranu. Tip sa garane rasprodaje
pobrinuo se da mu ostavi pristupni kod administratorovog rauna.
Metju je upalio laptop i ukucao lozinku da bi pristupio ekranu. Na prvi pogled, sve je
bilo normalno: tastatura, ekran, ikone svojstvene za Mek. Unio je svoju identifikaciju da bi
se konektovao na internet i tokom nekoliko minuta je pretraivao po programima da bi se
uvjerio da uspijeva da otvori sve aplikacije: obrada teksta, pretraiva, imejl, slike.
Startujui ovaj posljednji softver, saekalo ga je iznenaenje, jer naletio je na niz fotografija.
udno, prodava ga je, meutim, bio uvjerio da je formatirao hard disk...
Pritisnuo je tipku na tastaturi da bi se ukazalo na desetine snimaka kao slajdou. Bio
je to album sa godinjeg odmora na kome se vide pejzai kao sa razglednica. Tirkizno
plavo more, daske za surfovanje zabodene vertikalno u bijeli pijesak, mukarac i ena u
zagrljaju, koji su ovjekovjeili svoju sliku u maginoj svjetlosti zalazeeg sunca.
Havaji? Bahami? Maldivi? Pitao se on, zamiljajui zvuk talasa i osjeaj vjetra u kosi.
Poslije mora, ukazalo se zelenilo, poto su se pojavili brdoviti pejzai, dvorci,
vinogradi i trg nekog seoceta.
Francuska ili Toskana, kladio se on.
Zaintrigiran svojim otkriem, prekinuo je projekciju i kliknuo na svaku fotografiju da
bi prikupio vie informacija. Pored njihovih tehnikih karakteristika, svaka je nosila
napomenu snimila ema.lavenstajn@imperatomyc.com.
Ema Laventajn...
20
21
Da, u odlinom. Jo se sjeam nekih jela: karamelizovanih abljih bataka, teleih lijezda sa
tartufima i makarona s riom u mlijeku!
30 sekundi kasnije.
A vino? Sirevi?
1 minut kasnije.
22
Nesumnjivo u Vas razoarati, Ema, ali da budem iskren, ne pijem vino i nikada ne jedem
sir.
1 minut kasnije.
Ba tuno! Ne znate ta proputate. Ako svratite u restoran, ja u Vam otkriti neke dobre
boce!
ivite u Njujorku, Metju?
30 sekundi kasnije.
***
U jednom skoku Metju je ustao sa stolice i udaljio se od kompjutera. Evo emu se
ovjek izlae razgovarajui s nepoznatim ljudima na intemetu! ta mu je bilo na pameti
kad je zapoinjao ovaj nadrealni dijalog? Obrisao je bez aljenja fotografije i otvorio novu
flau Korone.
Ako mu razgovor nije prijao, svakako mu je probudio apetit! Otvorio je friider u
kuhinjskom dijelu i ustanovio da je prazan.
Logino, nee se napuniti sam od sebe... promrmljao je u sebi.
Pretraujui po hladnjaku, ipak je pronaao picu koju je ugurao u mikrotalasnu
penicu. Podesio je tajmer i vratio se pred kompjuter. Dobio je novu poruku od Eme
Laventajn...
***
Gospode, kako sam nesmotrena! Ali kako sam mogla da znam da mu je ena mrtva, prebacila
je sebi Ema.
Ova razmjena je pobudila njenu radoznalost. U svakom sluaju, ona je ukucala na
Guglu Metju apiro + Boston . Prvi rezultati koji su se pojavili upuivali su na zvanini
sajt Univerziteta Harvard. Zaintrigirana, kliknula je na prvi link i naletjela na kratku
biografiju jednog od predavaa odsjeka za filozofiju. Oigledno je njena tajanstvena osoba
za dopisivanje drala predavanja na prestinom fakultetu. U profesorovom CV-iju bila je
priloena i fotografija. Ako je vjerovati fotografiji, apiro je bio lijep cmomanjasti
mukarac, u ranim etrdesetim i prefinjenog arma nalik Donu Kasavecu. Oklijevala je
nekoliko sekundi a onda je prstima preletjela po tastaturi:
23
***
Metju se namrtio. Nije volio da mu neko tako upada u ivot. Ipak, uzvratio je istom
mjerom:
24
***
BOSTON
KVART BEK BEJ
1 AS UJUTRU
Pab je vibrirao u ritmu basova elektorodensa. Ejpril se probijala kroz gomilu u Gan
atu da bi izala i popuila cigaretu.
Uh, malo sam pripita... pomislila je zanosei se ivicom trotoara. Svje veernji vazduh
joj je prijao. Previe je popila, previe igrala, previe flertovala. Namjestila je bretelu svog
brushaltera, pogledavi na sat. Bilo je ve kasno. Mobilnim telefonom je naruila vozilo
jedne taksi firme, zatim prinijela cigaretu usnama, traei upalja u torbi.
Gdje li je ovaj bezvezni upalja?
- Je l' ovo trai? - upitao je jedan glas iza nje.
Ejpril se okrenula i vidjela mladu enu plave kose, sa prelijepim osmijehom. Dulija,
djevojka koju je bez prestanka gutala oima itave veeri i koja nije odgovorila na njena
udvaranja. Kratke kalifornijske kose, blistavog pogleda, graciozne siluete, poput vile koja
se popela na stratosfeme plesne cipele: upravo tip koji se dopadao Ejpril.
- Zaboravila si ga na anku - objasnila je mlada ena, upalivi vatru na ruiastosedefastom lakiranom upaljau.
Ejpril se primakla da upali cigaretu. Hipnotisana prozranom koom, ulnim
usnama i njenim crtama ene koja je stajala naspram nje, ona je osjetila kako joj se budi
grozniava elja u utrobi.
- Ne moe vie da se razgovara unutra - primijetila je Dulija.
- Istina. Ova muzika nije vie za moje godine - naalila se Ejpril.
Blicanje farova privuklo je panju dvije none ptice.
- To je moj taksi - objasnila je Ejpril, pokazujui vozilo koje se zaustavilo ispred paba.
- Ako hoe da te povezem...
Tokom nekoliko sekundi inilo se da Dulija oklijeva. Ona je vodila igru i to je znala.
- Vai, lijepo od tebe. Nee morati mnogo da krui. ivim odmah pored, u Ulici
Pembrok.
Dvije ene su ule na zadnje sjedite vozila. Dok je taksi naputao etalita rijeke
arls, Dulija je ovla naslonila glavu na Ejprilino rame, a ova je imala neodoljivu elju da
je poljubi. Nije uinila nita, zbog neprijatnog osjeaja da ih ofer gleda.
Ako misli da e moi s uivanjem da me gleda tek tako... Izazivala ga je ona gledajui
netremice u retrovizor.
Putovanje je bilo brzo i, za manje od pet minuta, vozilo se zaustavilo usred uliice s
mnotvom drvea.
- Ako eli da se popne da popijemo neto... - predloila je nehajno Dulija. - Jedna
od mojih bivih drugarica sa faksa poslala mi je pie s pulpom aloje. Nevjerovatno dobra
stvar koju sama proizvodi! Mnogo e ti se svidjeti.
Ejpril se jedva primjetno nasmijeila, radosna zbog poziva; meutim, u odluujuem
momentu neto ju je zadralo. Nekakva neodreena uznemirenost koja ju je pritiskala i
bila protivtea njenoj elji. Ta Dulija joj je stvarno zapala za oko, ali ona se sada brinula za
Metjua. Kad ga je ostavila, ranije te veeri, izgledao joj je posebno deprimiran, ak moda
na ivici da napravi neku glupost... Bilo je to nesumnjivo besmisleno, ali tu misao nije
mogla da izbaci iz glave. Vidjela je sebe kako se vraa kui i zatie ga objeenog o gredu ili
u komi od predoziranosti lijekovima.
25
26
Poto je pustio da ga malo moli, Metju je prihvatio da joj prepria svoje vee, od
pronalaska fotografija na hard disku kompjutera sve do udnog toka razgovora koji je
uslijedio izmeu Eme i njega. Kucajui skoro tri sata, pretresli su irok spektar tema kroz
desetine mejlova. Podijelili su svoju strast prema Keriju Grantu, Merilin Monro, Bili
Vajlderu, Gustavu Klimtu, Miloskoj Veneri, Doruku kod Tifanija i Radnji na uglu. Obnovili
su vjekovnu dilemu: Bitlsi ili Rolingstonsi, Odri ili Ketrin Hepbem, Red Soksi ili Jenkiji,
Frenk Sinatra ili Din Martin. Sukobili su se oko Izgubljen u prevodu, film beskrajno
precijenjen za Metjua, neprevazieno remek-djelo za Emu. Pitali su se koje je novo
ostvarenje Stefana Cvajga bilo najuspjelije, koja ih je slika Edvarda Hopera najvie dotakla,
koja je najbolja pjesma s albuma Anplagd grupe Nirvana. Svako je navodio svoje
argumente za to da li je Dejn Ejr bolja knjiga od Gordost i predrasude, da li je itanje
romana na Ajpodu podjednako prijatno kao i okretanje stranica jednog tampanog djela,
da li je Off the Wall bolji od Trilera, da li su Ljudi sa Menhetna trenutno najbolja serija, da li je
akustina verzija Lejle podjedako vrijedna kao originalna verzija, da li je Get Jer Ya-Yas
Out! najbolji ivi album svih vremena, da li...
- Dobro, dosta, razumjela sam - prekinula ga je Ejpril. - A van toga, jeste li oboje sebi
priutili malu seansu sajberseksa?
- Ne, pobogu! -povikao je bijesno. - Samo smo razgovarali, to je sve.
- Naravno...
Metju je odmahnuo glavom. Nije mu se svidio smjeru kom je iao ovaj razgovor.
- A ko ti kae da se ba ta lijepa brineta nalazi iza ekrana? - upitala je Ejpril. - Kraa
identiteta je uobiajena stvar na internetu. Moda, a da ne zna, ve tri sata razgovara s
nekim mlohavim djedicom od osamdeset godina...
- Ti si stvarno rijeila da mi upropasti vee...
- Naprotiv, srena sam to vidim da se opet puta u promet, ali ne bih eljela da se
razoara i da se previe trudi, ukoliko ta osoba nije stvarno ona koja misli da jeste.
- ta predlae?
- Da ne eka previe da se sastane s njom. Zato je ne pozove u restoran?
Odmahnuo je glavom.
- Ti si luda, to je previe rano! Mislie da...
- Nee misliti apsolutno nita! Gvoe se kuje dok je vrue. Tako to danas ide. Vidi se
da dugo nisi uestvovao u igri zavoenja.
Zbunjen, Metju se nakratko zamislio. Osjeao je da mu izmie kontrola nad
situacijom. Nije elio da prenagljuje, niti da se previe oduevljava. Najzad, nije zaista
poznavao tu Emu Laventajn. Ali morao je da prizna da je meu njima bila neka
povezanost, neko uzajamno zadovoljstvo koje razmjenjuju, nekoliko sati spokoja usred
svakodnevne tuge. Takoe je volio romantinu stranu njihovog susreta, ulogu koju je
odigrao sluaj ili moda ak i... sudbina.
- Pozovi je to prije - iznova gaje posavjetovala Ejpril. - Ako treba, ja u uvati Emili.
Zijevnula je i pogledala na sat.
- Mnogo sam popila, idem na spavanje - obavijestila ga je mahnuvi mu.
Metju joj je uzvratio pozdrav, gledajui je kako se penje uz stepenite. im je ostao
sam, otvorio je kompjuter i pourio da klikne na dugme ne bi li vidio ima li novih poruka.
Nije bilo nove pote od Eme. Moda se umorila. Moda je Ejpril bila u pravu. Moda nije
trebalo ekati.
Odluio je da bude iskren.
Sljedea konferencija je planirana za 15. januar, ali mogli bismo da se vidimo ranije.
Zato ne bismo sutra? U 20 asova?
***
Sutra...
Sutra!
SUTRA!
Ema je imala elju da skae po krevetu. Suvie je lijepo da bi bilo istinito!
- uje li, Klovis? Jedan uzoran i inteligentan tip eli da me pozove na veeru! Jedan
seksi profa filozofije odlijepio je na mene! - objavila je u zanosu psu, koji je drijemao kraj
njenog kreveta.
Ovo je bilo vie nego dovoljno da se jedan ar-pej uzbudi, ipak, ovaj je na jedvite jade
zabrundao, kao iz kurtoazije.
Ema je skakala od radosti. Provela je koliko neoekivano, toliko i savreno vee. Kroz
nekoliko poruka, Metju je unio sunce i povjerenje u njen ivot. A sutra uvee, sree ga
uivo. Osim to sutra uvee... Radi.
Odjednom uznemirena, Ema se podigla s jastuka i umalo nije prosula olju verbene.
Bila je to velika mana njenog posla: nije raspolagala svojim veerima. Ostalo joj je dana od
odmora, ali nije mogla da ih trai danas za sutra. Procedura je bila sloena, a u restoranu je
mjesec decembar bio vrlo optereen.
Razmislila je na trenutak i odluila da se ne brine. Zamolie jednog od svojih kolega
da je zamijene u veernjoj smjeni. To je bilo komplikovano, ali izvodljivo. U svakom
sluaju, nije dolazilo u obzir da propusti svoj galantni randevu, kako je govorila njena
baka.
Nabacila je, dakle, iroki osmijeh i sjela da napie posljednji mejl te veeri:
29
Drugi dan
SUTRADAN
BOSTON
12.15H
Metju je zatvorio vrata za sobom i siao niz red stepenika koji su odvajali kuu od
ulice.
Jo koliko prethodne noi padala je kia, a sada su se uliice Bikon Hila kupale u
suncu. Mirisi umskog rastinja lebdjeli su nad Luizburg Skverom a narandasti zraci
pojaavah su jesenje boje parka. Sa torbom preko ramena, navukao je aerodinaminu
kacigu, sjeo na svoj bicikl i zviduui okrenuo pedale nekoliko puta zaputivi se ka Ulici
Pinkni. Koliko je vremena prolo otkako nije bio ovako rastereen? Ve godinu dana je
ivio kao utvara, ali ovog jutra probudio se vedrog duha. Odrao je tri dopunska asa na
univerzitetu i alio se sa studentima, ponovo uivajui u nastavi koja protie u dobrom
raspoloenju.
Gvozdena ruka popustila je stisak u njegovom stomaku. Osjeao je kako ivot vrvi
oko njega i ponovo je imao utisak da uestvuje u njegovom kretanju. Opijen tim ponovnim
osjeajem, on je ubrzao i skladno skrenuo u otru krivinu prema Ulici Brimer. Vjetar mu je
duvao u lice. Jo vie je ubrzao spazivi Pablik Garden, priljubio se tijelom uz bicikl,
probijajui vazduh u opojnom osjeaju slobode. Kuao je taj trenutak, proao du parka
dok su se tokovi sami vrtjeli, sve dok nije skrenuo desno ka Ulici Njubari.
Prepuna otmenih kafia, umjetnikih galerija i modnih butika, ova prometna ulica je
bila jedno od najposjeenijih mjesta u Bek Beju. Po lijepom vremenu, u vrijeme ruka bila
je prava navala na terase. Metju je privezao svoj bicikl pred jednim elegantnim
brownstoneom9 od tamnog pjeanika ije je prizemlje bilo preureeno u restoran. Bistro 66
je bila njegova menza kad je ruavao sa Ejpril. Ostalo je jedno mjesto napolju i on je
pourio da ga zauzme poto je dao znak konobaru. im je sjeo, izvadio je svoj novi laptop
iz torbe i konektovao se na Wi-Fi mreu restorana. S nekoliko klikova, rezervisao je
avionsku kartu za Njujork na sajtu Delta Erlajns. Let u 17.15h dozvoljavao mu je da bude
na DFK-ju u 19 asova. Upravo na vrijeme da bi veerao s Emom. U guvi je nazvao Broj
5 i naletio na svoju drugaricu Koni. Nisu se bili vidjeli ve dugo vremena. Bilo joj je drago
to ga uje i imala je hiljadu stvari da mu ispria, ali bila je guva u vrijeme ruka, a jedan
od njenih konobara je bio bolestan. Ubiljeila je njegovu rezervaciju i obradovala se to e
moi na miru, jo iste veeri, da razgovara sa njim.
- Je l slobodno, mladiu?
Metju je prekinuo vezu i namignuo Ejpril.
9
Brownstone, braon pjeani kamen nekada popularan kao graevinski materijal. Termin se ovdje odnosi na kue u nizu napravljene
od ovog materijala. Prim. Prev.
30
***
NJUJORK
13 ASOVA
- Laventajnova, vi ste izgubili kompas! - urlao je Piter Benedikt, odgurnuvi
prozirna vrata podruma pia u restoranu Imperator.
Glavni somelijer je krenuo urnim korakom ka podreenoj koja je redala boce u
metalno kuite.
- U ast ega ste preuzeli inicijativu da kupite ova vina? - povikao je vitlajui
odtampanim listom krem papira.
Ema je bacila pogled na dokument. Bila je to faktura na memorandumu jednog
internet prodajnog sajta, specijalizovanog za izvanredne sorte vina. Na njoj je bila
narudbina tri boce:
1. Domaine de la Romanee Conti, 1991
10
11
31
32
33
34
- Imamura ima tri salona u Njujorku - nastavila je, dok je treber kucao po tastaturi
zaprepaujuom brzinom. - Jedan u Sobnu, drugi u Midtaunu a posljednji u Aper Ist
Sajdu.
- Tamo radi ovog popodneva - obavijestio ju je Romuald, pokazujui listu termina
kod frizera.
Impresionirana, ona se nagnula nad ekran.
- Isti je princip kao kada rezerviete preko intemeta sto u restoranu - objasnio je
mladi Francuz.
- Moe li da izmijeni imena?
- Naravno, inae kakva korist? U koliko sati elite da idete?
- Je l moe u sedamnaest asova?
- Djeja igra...
Upisao je Emino ime umjesto prvobitno predvienog klijenta, ne zaboravivi da
poalje poruku ovoj posljednjoj o odlaganju njenog termina.
Mlada somelijerka nije mogla da vjeruje sopstvenim oima.
- Odlino izvedeno, Kalahane! - oduevljeno je uskliknula poljubivi ga u obraz. - Ti
si takoe mag!
Okruglo Romualdovo lice se zajapurilo.
- Bilo je lako - rekao je skromno.
- Ne izgleda tako, ali skroz si opak - rekla je otvarajui vrata da bi se vratila na svoje
radno mjesto. - Naravno, sve ovo zadri za sebe, capitol
***
BOSTON
BUTIK BROOKS BROTHERS
15.30H
- Zaista si elegantan - zaklinjala se Ejpril. - Klasini kroj ti najbolje pristaje: dobro
ocrtana ramena, uzan u struku, ali slobodnih prsa. To je ik i uvijek aktuelno.
Metju je pogledao svoj odraz u ogledalu sa stalkom luksuznog butika. Brino
izbrijan, kratke kose, utegnut u sako koji mu stoji kao saliven, bio je neprepoznatljiv.
Otkada nisam nosio odijelo?
Odgovor mu je bljesnuo u glavi. Neprijatan i uznemirujui.
Od mog vjenanja.
- Umalo zbog tebe da se preorijentiem na heteroseksualce! - bila je uporna Ejpril,
zakopavajui mu dugme.
On se na silu osmijehnuo u znak zahvalnosti to se toliko trudi oko njega.
- Upotpuniemo tvoje odijelo jednim vunenim kaputom ravnog kroja i kidamo na
aerodrom - potvrdila je gledajui na sat. - U ovo doba su jo uvijek zastoji, a ne dolazi u
obzir da propusti avion!
Poto su platili kupljene stvari, otili su do Kamara i Ejpril je krenula u pravcu
aerodroma Logan. Metju je utao tokom itave vonje. Kako je dan odmicao, zanos ga je
naputao i osjeao je da mu oduevljenje splanjava. Sada mu se ideja o susretu sa Emom
Laventajn nije vie inila tako dobra kao prethodne veeri. Kad malo bolje razmisli, ovaj
sastanak ak nije imao nikakvog smisla: proistekao je iz odluke koju je donio u stanju
neuraunljivosti, pod dejstvom alkohola i lijekova. Nije poznavao tu enu, oboje su
dopustili da ih ponese kratka razmjena pisama i fiziki susret e samo donijeti uzajamno
razoaranje.
evrolet je krenuo putem koji vodi ka parkingu na ogranieno vrijeme. Ejpril je
nakratko zastala pred terminalom da bi svom prijatelju ostavila vremena da izae iz auta.
35
***
Prodavnica BERGDORF GUDMAN
5. AVENIJA
16.15H
Pomalo izgubljena, Ema se kretala meu rafovima njujorke robne kue. Ovdje je sve
bilo zastraujue, od velike zgrade u bijelom mermeru do sofisticiranog izgleda
prodavaica - lijepih kao manekenke - od ega ste se osjeali bijedno. U dubini due, Ema
je mislila da jedna takva prodavnica - u kojoj ne pitaju za cijenu, u kojoj treba biti lijep,
bogat i siguran u sebe, makar samo da bi se isprobalo odijelo - nije za nju, ali danas se
osjeala sposobnom da prevazie svoje inhibicije. Bilo je to iracionalno, ah mnogo je
vjerovala u ovaj sastanak. One noi skoro da nije spavala; ovog jutra je, nestrpljiva, ustala
rano i skoro itav sat provela u razgledanju svoje garderobe ne bi li nala odjeu koja istie
njene vrijednosti. Poslije brojnih isprobavanja i sumnji, na kraju se opredijelila za jedan
komplet koji joj je stajao prilino dobro: okoladni korset sa vezom bakarne boje i ravnom
suknjom s visokim strukom, od crne svile, koja je bila efektna. Da bi kompletirala svoj
izgled, bio joj je potreban kaput dostojan tog imena. A njen je bio samo stari i uasni
bezoblini moher. Otkako je u ovoj prodavnici, koraci su je stalno vraali ka ovom divnom
tri i etvrt kaputu od brokata. Opipala je svilenu tkaninu protkanu zlatom i srebrom. Bilo
je toliko lijepo da se nije usudila ak ni da ga proba.
- Mogu li da vam pomognem, gospoo? - upitala je prodavaica koja je zapazila
njeno kolebanje.
Ema je zatraila da isproba kaput. Divno joj je stajao, ali kotao je 2700 dolara. Bilo je
strano to to uopte nije imala sredstava da ga sebi priuti. Na prvi pogled, njena plata je
bila besprekorna, jedino to je bila na Menhetnu gdje je sve bilo preskupo. Naroito je
jedan dobar dio njene uteevine odlazio na sedmine seanse psihoanalize. ivotni troak.
Njena psihoterapeutkinja, Margart Vud, spasila ju je kad joj je bilo najgore. Nauila ju je da
sebe zatiti, da podigne brane da ne bi potonula usljed straha ih ludila.
A ovdje se izlagala opasnosti.
Ema se pribrala i izala iz kabine za probu.
- Neu ga uzeti - rekla je.
Zadovoljna to nije popustila pred impulsom, ona se zaputila ka izlazu iz
prodavnice. Bacivi posljednji pogled ka odjeljenju sa cipelama, ona je s divljenjem opazila
jedan par lakih konih cipela Brajana Atvuda u puder rozoj boji. Izloeni model bio je u
njenoj veliini. Stopalo joj je skliznulo u cipelicu i ona se preobratila u Pepeljugu. Cipelice
su bile od starog pitona, imale su ljubiasti odsjaj i vrtoglave lakovane pete. Tip cipela koji
bi doprinio bilo kakvoj garderobi. Zaboravivi svoje dobre odluke, Ema je izvadila svoju
kreditnu karticu da bi platila cijenu iz snova: 1 500 dolara. Prije nego to je otila na kasu,
36
***
Let Delta 1816 sletio je na aerodrom Kenedi s nekoliko minuta zakanjenja. U
pozadini aviona, Metju je nervozno gledao na sat. 19.18h. Tek to se iskrcao, on se
ustremio na red taksi vozila i strpljivo saekao desetak minuta da bi doao do vozila. Dao
je vozau adresu restorana i kao na filmu obeao mu dobru napojnicu ako stigne na
vrijeme. U Njujorku je takoe bilo nevjerovatno toplo za mjesec decembar. Bilo je
saobraaja, ali ne toliko koliko je zamiljao. Dosta brzo je Jelou keb uspio da se izvue iz
Kvinsa i stigne do mosta Vilijamsburg prije nego to e se provui kroz uliice Ist Vilida.
Bilo je 20.03h kada se vozilo zaustavilo ispred Broja 5.
37
38
Sudbinski susret
Vrijeme je apsolutni gospodar ljudi;
ono je u isti mah i njihov tvorac i njihov grob,
ono im daje ono to mu se svia a ne ono to oni trae.
VILJEM EKSPIR
Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.01H
Dok joj je srce tuklo, Ema se predstavila na pultu restorana. Doekala ju je mlada
ena sa irokim osmijehom.
- Dobro vee, imam sastanak sa Metjuom apirom. Rezervisao je sto za dvoje.
- Zaista, Metju je u Njujorku? - uzviknula je ena. - To je odlina vijest!
Pogledala je listu rezervacija. Oigledno Metjuovog imena nije bilo na njoj.
- Mora da je direktno zvao mog mua Vitorija na mobilni. Taj smetenjak je zaboravio
da mi kae, ali nije strano, nai u vam neko lijepo mjesto na meuspratu - obea ona
udaljavajui se od pulta.
Ema je zapazila da je trudna. ak u poodmakloj trudnoi.
- elite li da vam odloim kaput?
- Zadrau ga.
- Predivan je.
- S obzirom na to koliko me je kotao, zadovoljna sam to vidim da ostavlja utisak!
Dvije ene su razmijenile osmijehe.
- Zovem se Koni.
- Drago mi je, ja sam Ema.
- Poite za mnom.
Popele su se drvenim stepenitem koje je vodilo do meusprata sa zasvoenom
tavanicom.
Vlasnica restorana je pokazala klijentkinji jedan sto s kraja koji se nadnosio nad
glavnu salu.
- elite li aperitiv? Na ovoj hladnoi, dobro bi vam dola aa toplog vina?
- Saekau Metjua.
- Vrlo dobro - rekla je Koni, pruajui joj jelovnik prije nego to je nestala.
Ema se osvrnula oko sebe. Restoran je bio topao, prijatan i intiman, irio je dobre
talase.
Na jelovniku je jedan mali tekst objanjavao da se mjesto zove Broj 5 u ast Doa di
Maa. Poto je igrao za Jenkije, mitski igra bejzbola je zapravo nosio dres sa ovim brojem.
Na zidu od opeke, fotografija ampiona sa Merilin Monro odavala je utisak da je par
nekada izlazio na veeru u ovaj restoran. Bilo je teko u to povjerovati, ali pomisao na to
bila je lijepa.
Ema je pogledala na sat: bilo je 20.04h.
***
39
Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.04H
- Metju! Tako znai, ovo je pravo pravcato iznenaenje! - povikao je Vitorio ugledavi
svog prijatelja kako ulazi na vrata restorana.
- Vitorio, zadovoljstvo mi je da sam ovdje!
Dvojica mukaraca su se zagrlila.
- Zato mi nisi javio da e da svrati?
- Nazvao sam jutros Koni. Ona nije tu?
-Ne, ostala je kod kue. Pol ima ponovo upalu uha.
- Koliko on to ve ima godina?
- Napunie godinu dana sljedeeg mjeseca.
- Ima li sliku?
- Da, pogledaj koliko je porastao!
Vitorio izvue novanik iz depa da bi iz njega izvadio fotografiju jedne lijepe
bucmaste bebe.
- To je ve prava junaina - nasmijeio se Metju.
- Da, zahvaljujui pici koju mu stavljam u flaicu! - alio se vlasnik restorana, bacivi
pogled na listu s rezervacijama.
- Ah, vidim da si traio od Koni da ti reervie na ljubavni sto! Onda, nadam se da
je tvoja prijateljica lijepa!
- Ne zalijei se - stiao ga je, postien. - Ona jo nije stigla?
- Ne, sto je prazan. Doi da te smjestim. Hoe li aperitiv?
- Ne, hvala, saekauEmu.
***
Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.16H
Metju apiro, roditelji vas oigledno nisu nauili da je tanost utivost kraljeva12.. :
prigovorila je Ema gledajui na sat.
Sa meusprata je mogla da posmatra vrata restorana. Svaki put kad bi se otvorila,
ona je oekivala da vidi Metjua i svaki put bi se razoarala. Okrenula je glavu da bi gledala
kroz prozor. Poeo je da pada snijeg. Nekoliko srebrnih pamunih pahulja lebdjele su u
kovitlacu ispod svjetlosti ulinih svjetiljki. Ona je blago uzdahnula a potom je izvadila
telefon iz torbe da bi vidjela ima li poruka.
Nita. .
Poslije kraeg oklijevanja, odluila je da mu poalje poruku sa smartfona. Nekoliko
lagodnih reenica koje su prikrivale njeno nestrpljenje:
Dragi Metju,
Stigla sam u Broj 5.
ekam Vas unutra.
Pica sa artiokama, parmezanom i rukolom boanstveno izgleda!
Doite brzo, umirem od gladi!
Ema
12
40
***
Restoran BROJ 5
NJUJORK
20.29H
- Pa, tvoju princezu ba treba ekati! - primijetio je Vitorio, pridruivi se svom
prijatelju na meuspratu.
- Tano - priznao je Metju.
- Nee da je pozove?
- Nismo razmijenili brojeve telefona.
- Hajde, ne brini: na Menhetnu smo. Zna dobro da mi Njujorani imamo rastegljivo
poimanje tanosti...
Metju se nervozno osmijehnuo. Usljed nemogunosti da Emi telefonira, on joj je
napisao poruku da bi joj dao do znanja da je stigao:
Draga Ema,
Moj prijatelj Vitorio apsolutno eli da Vam da da probate jedno toskansko vino. Jedan
proizvod sandoveze sa malog posjeda blizu Sijene. Ne prestaje da pria o italijanskim vinima koje
smatra najboljim na svijetu. Doite brzo da ga uutkate, Kejt!
Met.
***
RESTORAN Broj 5
NJUJORK
20.46H
Ema se osjeala uvrijeenom. Taj tip je neotesan! etrdeset i pet minuta zakanjenja i
nijednog mejla ili bar da pozove restoran da se izvini!
- elite li da pokuam da pozovem Metjua na mobilni? - predloila je Koni.
Vlasnica restorana je prozrela njenu zbunjenost. S osjeajem neugodnosti, Ema je
promrmljala:
- Da.. .moe, da.
Koni je ukucala Metjuov broj, ali je nabasala na sekretaricu.
- Ne ljutite se, stii e. Nesumnjivo je zbog snijega.
Tihi bip oznaio je da joj je stigla elektronska poruka.
Ema je spustila pogled na ekran. Bila je to poruka o greci tipa
nepoznat korisnik kojom je obavijetena da mejl koji je poslala Metjuu nije mogao
da bude isporuen.
udno...
Provjerila je adresu i pokuala jo jedno slanje koje se zavrilo novim neuspjehom.
***
RESTORAN Broj 5
NJUJORK
21.13H
- Mislim da nee doi - izustio je Metju, prihvatajui flau piva koje mu je pruio
Vitorio.
41
***
Restoran BROJ 5
NJUJORK
21.29H
Ema je zatvorila vrata restorana i ula u taksi koji joj je pozvala Koni. Vjetar se bio
primirio, ali snijeg koji je padao u jednakom ritmu poeo je da se taloi na zemlji. U vozilu
je pokuala da odagna negativne misli koje su je salijetale, ali bijes je bio jai. Osjeala se
ponienom i iznevjerenom. Ljutila se na sebe to je i ovoga puta upala u zamku jednog
ovjeka, to je povjerovala lijepim rijeima, to je bila tako naivna. Stigavi u hol Nort
Plaa 50, ona je krenula stepenitem da bi sila u suteren zgrade. Zajednika perionica je
bila pusta, tuna i sumorna. Prola je sivkastim hodnicima, s tronim zidovima, da bi
stigla do prostorije sa smeem u najmranijem i najprljavijem dijelu zgrade. Iz bijesa ona je
polomila obje tikle na cipelama i bacila ih ujedan metalni kontejner. Poto ga je iscijepala
golim rukama, i skupocjeni kaput je doivio istu sudbinu.
Sva u suzama, krenula je liftom do svog stana. Otvorila je vrata, ignorisala kevtanje
svog psa i skinula se prije nego to je otila pod ledeni tu. Ponovo je osjeala kako u njoj
raste ona neodoljiva elja da sebi uini neto loe, da uperi u sebe taj bijes koji ju je itavu
obuzimao. Toliko je patila da vie nije bila gospodar svojih emocija. To je bilo iscrpljujue i
zastraujue. Kako je mogla da iz jednog stanja oduevljenja i zanosa za samo nekoliko
minuta pree u stanje depresije? Da se za tako kratko vrijeme najjaa radost preokrene u
najmranije pomisli?
krguui zubima izala je iz staklene kabine, obukla svoj bade mantil, uzela
sredstvo za spavanje iz apotekarskokg ormaria i pobjegla u krevet. Uprkos tableti, Emi
nije uspijevalo da utone u san. Prevrtala se u svim smjerovima, traei zgodan poloaj za
spavanje, zatim je rezignirano poela da pilji u plafon. Bilo je jasno daje isuvie iznervirana
da bi se uspavala. Ne mogavi vie, oko jedan sat ujutru, ona je ukljuila svoj laptop da bi
poslala posljednju poruku ovjeku koji joj je upropastio vee. Bijesna, podigla je ekran
ukraen naljepnicom sa lijepom stilizovanom Evom.
13
42
***
Metju je sa zaprepaenjem proitao mejl koji mu je Ema poslala.
Koje godine?
Samo se Vi i dalje zafrkavajte sa mnom...
Kaite mi, molim Vas, koje godine?
Ovaj tip je lud, pomislila je ona, grei ruke na tastaturi. Da bi umirila savjest, ipak je
uzela da provjeri Metjuove mejlove. Svi su bili s datumom iz decembra... 2011. Dani su bili
isti, samo godinu dana kasnije u odnosu na danas...
***
Uasnuta, ona je ugasila kompjuter.
Trebalo joj je nekoliko minuta da bi se usudila da sebi objasni situaciju.
Ona je ivjela u 2010.
Metju je ivio u 2011.
A iz nekog njoj neobjanjivog razloga, njihov laptop je izgleda bio njihovo jedino
sredstvo komunikacije.
44
Drugi dio
PARALELNI SVIJETOVI
Trei dan
45
Paralelni svjetovi
Strah ne moe bez nade, a nada bez straha.
BARUH SPINOZA
SUTRADAN
21. DECEMBAR
Ustavi sljedeeg dana, Ema i Metju su imali isti refleks: grozniavo su krenuli da
provjere svoje imejlove i osjetili olakanje vidjevi da nema nijedne poruke.
- Tata, hoemo da vidimo moje boine poklone ovog jutra? - pitala je Emili, pojurivi
u kuhinju kao metak da bi mu se bacila u naruje.
On ju je podigao na barsku stolicu pokraj sebe.
- Prvo, kae se dobar dan - nastavio je Metju.
- Bar dan, tata - promrmljalaje trljajui oi.
On se nagnuo da je zagrli. Bila je uporna:
- Je l idemo onda, kai? Obeao si mi!
- Vai, duo. Idemo da odaberemo tvoje poklone po radnjama da bi mogla da napie
pismo Djedu Mrazu.
Ritual Djeda Mraza... Da li je trebalo drati Emili u zabludi i lakovjernosti? Nije imao
vrsto miljenje po ovom pitanju. Uopte uzev, nije volio da lae svoju ker i s te take
gledita bi prestanak vjerovanja u Djeda Mraza predstavljao korak ka odrastanju i
formiranju racionalnog razmiljanja. Ali, s druge strane, moda je bilo preuranjeno da je
lii te magije. Usljed traume zbog Kejtine smrti, Emili je proivjela jednu teku godinu.
Dalje vjerovanje u uda moe da ima blagotvorno dejstvo na duevno raspoloenje male
djevojice. U ovom prazninom periodu, Metju je, dakle, bio odluio da produi bajkovit
svijet i da otkrivanje te velike tajne odloi za sljedeu godinu.
- Ko eli jogurt sa muslijem? - upitala je razdragano Ejpril, silazei niz stepenice.
- Ja! Ja! - povikala je Emili, skaui sa svoje barske stolice i hitajui ka mladoj eni da
bi je poljubila.
Ova ju je uhvatila u letu i pomazila je.
- Ide li s nama u prodavnicu igraaka? - upitala je Emili.
- Ejpril danas radi - dobacio je Metju.
- Ali, nedjelja je! - primijetila je djevojica.
- Posljednji je vikend pred Boi - objasnila je Ejpril. - Radimo svakog dana da bi i
odrasli mogli da izaberu svoje poklone, ali idem u galeriju tek od podne, to znai da
mogu da vam pravim drutvo ovog jutra.
- Sjajno! A je l moe da mi pripremi veliku olju tople okolade s minimarmelouom?
- Ako se tata slae...
Metju se nije protivio ovom slatkiu. Ejpril mu je namignula i ukljuila radio,
pripremajui doruak.
- Pa, kako je bilo sino? - upitala gaje.
- Fijasko - promrmljao je stavljajui posudicu s kafom u aparat za espreso.
Pogledao je Emili. Dok je ekala svoj kakao, igrala se na svom tablet raunaru,
tamanei zelene svinje svojim Engri Birdsima. Metju je apatom ispriao svojoj podstanarki
nevjerovatnu pustolovinu od prethodne veeri.
- Ne sluti na dobro ta pria - priznala je. - I ta e sad da radi?
- Ba nita. Zaboraviu ovaj neuspjeh, nadajui se da vie neu dobijati poruke od te
46
ene.
- Upozorila sam te: avrljanje na inteenetu je veoma opasno.
- E ba si mi pametna! A ti si me ohrabrila da je pozovem u restoran!
- Samo zato da ne bi ivio u iluziji! Priznaj da je suvie lijepo da bi bilo istinito, ta
ena koja ima isti smisao za humor kao ti, potpuno isti ukus kao ti i koja je uspjela da te
tako brzo pridobije, uprkos svoj tvojoj obazrivosti.
- Trebalo je vie da se uvam - dao joj je za pravo.
Kao da bi mu dosula so na ivu ranu ili raspirila nemir, Ejpril mu je ispriala niz
razliitih sumornih injenica u vezi sa prevarama na mrei. Odvratne prie lakovjernih
osoba koje su povjerovale da su na intemetu nale izabranika svoga srca, prije nego to su
shvatili, neto kasnije, da su upali u zamku koja je imala za cilj da im izmami novac.
- Ta djevojka je ih luda ili ima neasne namjere - nastavila je. - U oba sluaja, ona se
sigurno raspitala o tebi ne bi li te uhvatila u zamku s takvom lakoom. Ili je, pak, to neko
ko te dobro poznaje i ko sve to radi pod lanim identitetom.
Neka od mojih studentkinja, zapitao se Metju.
Odjednom se sjetio dramatine epizode koja se desila prethodne godine na Koledu
Emanuel, jednom katolikom univerzitetu u Bostonu. Vjerujui da pria na internetu sa
svojim dekom, jedna studentkinja je prihvatila da se skine i miluje pred veb kamerom. Na
nesreu, nije njen vjerenik bio iza kamere, ve neko ko mu je ukrao profil. Skot je snimio
scenu da bi ucjenjivao djevojku. Traio joj je ogromnu sumu novca da ne bi objavio video
snimak. Da bi pokazao da je njegova prijetnja ozbiljna, poslao je tokom noi dijelove filma
pojedinim kontaktima studentkinje. Unitena stidom i prestraena zbog posljedica svog
postupka, pronaena je sutradan ujutru objeena u svojoj sobi...
Od sjeanja na ovu tragediju Metjua je podila jeza. Ledeni znoj je poeo da mu se
sliva niz kimu.
Nisam se dovoljno uvao, iznova je sebi prigovarao. Kad bolje razmisli, vie bi volio da
je ta ena samo neka pljakaica, ali vie je izgledala kao mentalni bolesnik. Neko ko vjeruje
da ivi u 2010. veoma je poremeen bez daljnjeg.
Dakle, potencijalno opasan.
Napravio je listu svih stvari koje joj je povjerio: svoje ime, ulicu u kojoj ivi,
univerzitet na kome predaje. Takoe je znala da ima dijete od etiri i po godine, da
dogira u parku utorkom i etvrtkom ujutru, da njegova ki pohaa kolu Montesori, u
kojim je okolnostima izgubio enu...
Znala je sve... Dovoljno u svakom sluaju ako je eljela da mu nanese tetu ili da ga
napadne. Ili da nakodi Emili. Izlaui se ovome, stekao je odjednom utisak da je doveo u
opasnost dio svoje egzistencije.
Ne, paranoian si, pokuavao je da bude razuman. Najvjerovatnije vie nee ni uti za
tu Emu Laventajn i ubudue e mu ova neprijatna dogodovtina sluiti kao lekcija. Stavio
je na posluavnik olju koju mu je pruala Ejpril i odluio da konano zaboravi tu priu.
- Doi da sjedne, duo, tvoja okolada je gotova.
***
- Nasmijeite se!
Sat vremena kasnije, Ejpril je fotografisala Emili i Metjua pred ulazom u Bazar
igraaka, jednoj od gradskih institucija.
Smjetena na uglu Kopli Skvera i Ulice Klarendon, Bazar je bio hram igraaka u
Bostonu. Na nekoliko dana pred Boi, ambijent je bio u punom zamahu: animacije,
muzika, dijeljenje bombona... Emili je pruila jednu ruku svome ocu, a drugu Ejpril. S obje
strane dvokrilnih vrata, portiri obueni u likove iz Maksa i Maksimonstersa doekali su ih
poklanjajui im lizalice. Obili su prva odjeljenja s divljenjem. Ako su spratovi prodavnice
47
bili rezervisani za haj-tek aparate (konzole za igrice, figurice koje reaguju na glas,
elektronske igrice...), u prizemlju su bile poredane tradicionalne igrake: pliane igrake,
drvene konstrukcije, Lego, lutke bebe...
Emili je irila oi pred plianim ivotinjama u prirodnoj veliini.
- Kako je meko! - divila se ona, milujui jednu visoku irafu od est metara.
Bilo je neosporno: mjesto je bilo magino, spektakularno i brzo vas je vraalo u
djetinjstvo. Ejpril se dugo oduevljavala pred impresivnom kolekcijom Barbi lutaka, dok je
Metju ostao zabezeknut spazivi jedan dinovski elektrini voz ija je pruga vijugala na
vie desetina metara.
On je pustio Emili da jo nekoliko minuta tri meu rafovima, zatim je kleknuo da bi
bio u ravni sa djevojicom.
- Dobro, zna pravila: moe da izabere dva poklona, ali moraju da stanu u tvoju
sobu.
- Znai, ne irafu - pogodila je Emili grickajui usnu.
- Sve si razumjela, duo.
U drutvu Ejpril, Emili se ludo zabavljala dok nije izabrala jednog plianog medu
meu stotinu izloenih modela. Raspoloenog izgleda, Metju se kretao u prostoru gdje su
bili izloeni metalni modeli tipa Mekano, zatim je razmijenio nekoliko rijei sa
maioniarem koji je izvodio trikove ispred pokretnih stepenica. Iako udaljen, budno je
motrio na svoju ker, srean to je vidi tako oduevljenu. Ali ovi momenti sree oivljavali
su bol zbog gubitka Kejt. Osjeao je takvu nepravdu to ne moe da dijeli ovakve trenutke
sa njom. Spremao se da se pridrui Ejpril, kad mu je zazvonio telefon. Broj Vitorija
Bartoletija ukazao se na ekranu. On se javio, pokuavajui da svojim glasom nadjaa
okolnu galamu.
- Zdravo, Vitorio.
- Dobar dan, Mete. Gdje si to, u jaslicama?
- U jeku boine kupovine, stari moj.
- Hoe kasnije da se ujemo?
- Kroz deset minuta.
Iz daljine je dao znak Ejpril da bi je obavijestio da izlazi da popui cigaretu, zatim
izaao iz prodavnice i preao ulicu da bi stigao do Kopli Skvera.
Zasaen drveem i ureen oko fontane, trg je bio poznat po kontrastima u
arhitekturi. Svi turisti su snimali iste zadivljujue fotografije: lukove, portale i vitrae
Crkve Sv. Trojstva koji su se odraavali na staklima, kao u ogledalima, Henkok kule,
najveeg oblakodera u gradu. Po ovom sunanom nedjeljnom danu, mjesto je bilo ivo, ali
ipak mnogo mirnije nego u prodavnici. Metju je sjeo na klupu i pozvao svog prijatelja.
- Pa, Vitorio, kako je Pol? A njegov otitis?
- Bolje je, hvala. A ti, jesi li se oporavio od tvoje udne veeri?
- Ve sam zaboravio na to.
- U stvari, zbog toga te zovem. Jutros sam ispriao Koni o tvom neugodnom
dogaaju i ona je bila veoma zbunjena.
- Zaista?
- Odmah se sjetila neega. Prije otprilike godinu dana, jedno vee kad nisam bio u
restoranu, Koni je primila jednu mladu enu u Broju 5. Jednu djevojku koja je tvrdila da
ima sastanak s tobom. ekala te je skoro vie od jednog sata, ali ti nikada nisi doao.
Metju je osjetio kako mu je krv jumula u sljepoonice.
- Ali zato mi ona o tome nikada nije priala?
- To se desilo samo nekoliko dana pred Kejtinu nesreu. Koni je bila planirala da te
nazove da bi ti to prenijela, ali zbog smrti tvoje ene ovaj sluaj je ispao kao neukusna ala.
Ona je na ovo ak zaboravila sve dok jutros nismo poveli razgovor o tome.
48
***
NJUJORK
Restoran IMPERATOR
POPODNEVNA SMJENA
Emina ruka je blago podrhtavala dok je sipala bijelo vino u kristalne ae kupastog
oblika.
- Gospoo, gospodine, za pie koje e pratiti vae karamelizovane ablje batake sa
bobom u soteu od bijelog luka i kori medenjaka, predlaem vam vino iz doline Rone:
kondrije iz 2008, loza vionjije.
Mlada ena je progutala da bi joj se proistio glas. Samo joj je ruka podrhtavala. Sve
je u njoj treperilo. Vee i prethodna no su je potpuno uzdrmali. Gotovo da nije spavala
cijele noi i strana goruica joj se pela uz jednjak.
- Moete da nazrete lijepu ivahnost kondrijea, uravnoteenog, napetog. To je
aromatino vino, bujno i cvijetno.
Zavrila je sluenje za stolom, a zatim dala znak pomoniku kako bi ga upozorila da
joj je potrebna pauza.
Zbog nesvjestice ona je napustila salu i zatvorila se u toalet. Imala je groznicu, znojila
se, neprestano bolno zujanje probijalo joj je glavu. Mlazevi kiseline zapalili su njen
probavni kanal. Zato joj je toliko loe? Zato se osjeala tako krhko? Tako iscrpljeno? Bio
joj je potreban san. Kad je umorna, sve bi joj se ubrzavalo u glavi. Negativne misli bi je
gotovo bez predaha opsjedale, izguravi je iz stvarnosti ujedan fantastini i zastraujui
svijet.
Previjajui se od greva, ona se nagla nad olju, ispovraala svoj doruak i ostala vie
od minut u tom poloaju, pokuavajui da doe do daha. Ova pria o elektronskoj poti iz
budunosti ju je uasavala. Bio je decembar 2010. Ne moe da se dopisuje sa ovjekom koji
ivi u decembru 2011. Znai, taj ovjek je ili mentalni bolesnik ili neko sa loim namjerama.
U oba sluaja, bila je to prijetnja, za nju i njeno mentalno zdravlje. To je bilo dovoljno da
prsne. Ovoga puta bilo je previe! Posljednjih mjeseci, stanje joj se bilo stabilizovalo, ali
danas, ponovo je potonula u tjeskobu. Bili su joj potrebni lijekovi da bi se malo smirila.
Bilo joj je potrebno da pria sa psihijatrom, ali ak ju je i Margaret Vud izdala, otila je za
boine praznike u Aspen.
Sranje!
Pridigla se i pogledala se u ogledalo, ruku oslonjenih s obje strane lavaboa. Jedna nit
ui visila joj je sa usana. Ona ju je obrisala papirnim ubrusom i malo se umila. Valjalo je
da se otrijezni i sabere. Taj ovjek joj nije mogao nita. Ako pokua da je kontaktira,
ignorisae njegove poruke. Ako bude navaljivao, obratie se policiji. A ako pak pokua da
joj se priblii, znae kako da ga doeka: u torbi uvijek nosi elektrini pitolj. U ruiastoj
boji kao bombone, njen Tejzer je vie liio na seksi igraku nego na sredstvo za
samoodbranu, ali bio je avolski efikasan. Malo umirena, Ema je duboko udahnula,
49
***
BOSTON
- Mogu li da dobijem jedan lobster rol 14 s pomfritom? - upitala je Emili.
- Bolje sa salatom - predloio je Metju.
- Bljak, zato? Bolji je pomfrit!
- OK - popustio je, - ali u tom sluaju nema deserta. Jel u redu?
- U redu - sloila se djevojica, pokuavajui da namigne ocu.
Metju je potvrdio porudbinu konobaru i vratio mu jelovnik.
Smjestili su se za sto na terasi Bistroa 66 u Ulici Njubari. Poslije njihove etnje po
prodavnici igraaka, Ejpril ih je napustila da bi otila u svoju galeriju. Metju je bio srean
to vidi da se Emili jo cakle oi od sree. Upitao ju je koje to poklone eli da spomene u
svom pismu Djedu Mrazu. Emili je izvadila Ajped iz svoje mini torbe i upitala da li bi bilo
bolje da poalje mejl Djedu Mrazu, ali Metju se usprotivio. Ta sklonost da se tehnologija
mijea u sve oblasti svakodnevnog ivota, sve vie ga je ljutila. Naroito danas!
Samo to su im donijeli sendvie s jastogom, kad mu je zazvonio telefon. Bio je to
Vitorio. Koni se jo nije bila vratila, ah on je istraio i pronaao taan dan kada je dola
ena koja je tvrdila da ima sastanak sa njim.
- Jue se navrilo tano godinu dana: 20. decembra 2010.
Metju je zatvorio oi i uzdahnuo. Komar se nastavljao.
- Ali to nije sve - nastavio je vlasnik restorana. - Zamisli imam jedan film na kome se
vidi.
- Ko?
- Ta ena.
- ali se?
- Da ti objasnim: u novembru prole godine, na restoran je u dva navrata bio
opljakan i isprevrtan, u toku noi, u rasponu od svega nekoliko dana.
- Sjeam se. Mislio si da je to napad brae Manini.
- Da, oni nikada nisu prihvatili to smo im konkurencija, ali to nikada nisam uspio da
dokaem. Ukratko, u to vrijeme, policijci su nam, kao i nae osiguravajue drutvo,
preporuili da nabavimo video nadzor. Tokom gotovo tri mjeseca, kamere su radile
dvadeset i etiri sata dnevno. Sve je snimljeno, prenijeto na server i arhivirano na hard
disku.
- I ti si uspio da doe do snimaka od te veeri 20. decembra?
- Upravo tako. I ak sam pronaao djevojku. Ona jedina nije dola u pratnji to vee.
- Tome se nisam nadao, Vitorio! Moe li da mi poalje kopiju?
- Ve sam ti poslao mejl, ortak.
Metju je prekinuo vezu i izvadio svoj laptop iz torbe da bi se prikaio na beini
internet Bistroa 66. Ne bjee jo nikakvog mejla od Eme Laventajn, ali mu je Vitoriov mejl
stigao. Video je bio obiman i trebalo mu je nevjerovatno mnogo vremena da bi ga skinuo.
- Mogu da dobijem okoladni sufle, tata, molim te?
- Ne, duo, rekli smo da nema deserta. Zavri sendvi.
Metju je pustio video preko cijelog ekrana. Nimalo udno, slika je izgledala kao kroz
pijunku i mutno kao to je to obino na kamerama za nadzor. Dio koji je Vitorio izdvojio
trajao je manje od dva minuta. Kamera je bila namjetena visoko, u jednom uglu glavne
sale. Digitalni inkrustirani sat u dnu snimka pokazivao je da je u 20.01h jedna elegantno
14
50
obuena ena odgurnula vrata restorana. Vidjelo se nakratko kako razgovara sa Koni prije
nego to je izala iz kadra. Snijeg na ekranu ukazivao je na to da je isjeena scena, koja se
nastavila sat i po vremena kasnije, tano u 21.29b. Na njemu se jasno vidjela ista ena kako
bez oklijevanja naputa restoran. Zatim se slika zamutila i film zaustavio. Metju je ponovo
pustio taj dio i pritisnuo PAUZU da bi zaustavio taan momenat kada je mlada ena
kroila u restoran. Nije bilo sumnje. Ma koliko otkaeno izgledalo, radilo se o Emi
Laventajn.
- Obuci kaput, duo, idemo.
Metju je izvukao iz depa tri novanice od po 20 dolara i izaao iz restorana, ne
saekavi kusur.
- Moram neto hitno da obavim, Ejpril. Trebalo bi da mi pozajmi kola i priuva
Emili na sat ili dva.
Sa kerkom u naruju, Metju je upravo banuo u galeriju koju je drala njegova
podstanarka. Zidovi sale za izlobe bih su obloeni japanskim erotskim slikama i
slobodnim fotografijama nainjenim na mjestima za uivanje u XX vijeku. Salu su
zauzimale nedvosmislene afrike statue, izloba navlaka za penis i moderne skulpture
prevelikih falusnih formi. Mada mjesto nije imalo nieg zajednikog sa seksi opom, ovo
nije bilo mjesto za edne due ni djecu.
Metju je treim korakom, dakle, proao du sale da bi Emili stavio u zaklon u
Ejprilinu kancelariju.
- Budi mirna i ekaj me ovdje, vai duo?
- Ne! Hou da se vratim kui!
Izvadio je tablet raunar iz svoje torbe i predloio svojoj kerki:
- Hoe li da gleda film? Aristokratske makel Roks i Ruki!
- Neu, to je bezveze! Hou da gledam Igru prestola!
- Ne dolazi u obzir, to je nasilno. Nije to serija koju treba da gledaju male djevojice.
Emili je spustila glavu i otila sva uplakana. Metju je izmasirao sljepoonice. Imao je
migrenu, a ki mu je bila umorna od uzbuenja i trkaranja u svim pravcima po Bazaru
igraaka. Bio joj je potreban odmor, na miru u njenom krevetu. A ne da gleda seriju za
odrasle u predvoiju pornolenda.
Ejpril je pritekla u pomo.
- Mislim da bi bilo dobro da se ja vratim kui sa Emili.
- Hvala ti! Tu sam za sat i po najvie.
- Kakva to posla ima?
- Ispriau ti, obeavam...
- Vodie rauna o kolima, a? - upozorila ga je dobacivi mu kljueve.
Metju je uzeo Kamara, parkiranog ispod velikog drvea na Komonvelt Aveniji. Kao
kad ide na posao, napustio je Bek Bej preko mosta Masausets Avenije koja prelazi preko
rijeke i nastavio svoj put ka Kembridu. Proao je univerzitet i zaobiao veliko jezero Fre
Pond, zatim nastavio jo nekoliko kilometara da bi doao do Belmonta. Trebalo je da
pronae ovjeka koji mu je prodao kompjuter. Adresa Ejprilinog klijenta ostala je u GPS-u,
to mu je omoguilo da lako pronae ulicu s mnotvom kua malog stambenog kvarta.
Ovoga puta, parkirao se direktno ispred brvnare s drvenim trijemom i iljatim krovom.
Ispred ulaznih vrata ga je doekalo brundanje ar-peja svijetle dlake, koga je ve bio
zapazio onog dana na garanoj rasprodaji. Vrata utonulog u kone nabore kao u ogroman
mantil, pas je pokazivao da budno i agresivno straari.
- Klovis, ovamo! - povikao je vlasnik izlazei na prag.
Dok je ovjek prelazio travnjak da bi mu priao, Metju je opazio ime na zvoncetu:
Laventajn.
- ta elite?
51
To je bila upravo osoba koja mu je ustupila polovni Mek. Ista stroga pojava, iste
etvrtaste naoari, isto pogrebno odijelo.
- Dobar dan, gospodine Laventajn, imate li nekoliko trenutaka?
- Povodom ega?
- Prodali ste mi kompjuter prije dva dana, na garanoj rasprodaji koji...
- Da, prepoznao sam vas, ali upozoravam vas, ne radim servisiranje nakon prodaje.
- Nije rije o tome. elio bih samo da vam postavim nekoliko pitanja. Mogu li da
uem?
- Ne. Kakva pitanja?
- Rekli ste mi da kompjuter pripada vaoj sestri, je l tako?
- Hm - izustio je lakonski.
Ne obeshrabrivi se, Metju je izvadio iz depa kaputa fotografije koje je odtampao.
- Vaa sestra je ova mlada ena koja se nalazi na ovim snimcima?
- Da, to je Ema. Kako ste doli do tih fotografija...
- Ostale su na hard disku u kompjuteru. Poslau vam ih imejlom ako elite.
On je utke klimnuo glavom.
- Moete li mi rei gdje se nalazi Ema u ovom trenutku? - nastavio je Metju. - Veoma
bih volio da porazgovaram s njom.
- elite s njom da priate!
- Da, line je prirode i vano.
- Moete da pokuate, ali sumnjam da e vam Ema odgovoriti.
- A zato?
- Zato to je mrtva.
52
Anastasis
Strah je unitio vie stvari na
ovome svijetu nego to ih je radost stvorila.
POL MORAN
- Jo od mladosti, moja sestra je... je uvijek pokazivala udljivu i melanliolinu stranu,
karakter koji bih opisao kao manino-depresivan.
Danijel Laventajn je priao nadmenim glasom. Na Metjuovo navaljivanje, on je
konano pristao da ga pusti da ue i ispria mu priu o Emi.
- Njeno duevno raspoloenje bilo je veoma promjenljivo - nastavio je Laventajn. Jednog dana bila bi to najsrenija ena na svijetu, puna entuzijazma i planova. Sutradan,
potonula bi u crne misli i nije uspijevala da pronae smisao ni u emu. Smjenjivanje stanja
euforije i depresivnih perioda ubrzavalo se vremenom. Posljednjih godina inilo mi se da
je oigledno kako pati od poremeaja linosti. Tokom dugih mjeseci mogli ste stei utisak
da se dobro osjea, ali uvijek bi povratak bolesti bio gori od onog prethodnog.
On se zaustavio na nekoliko sekundi da bi otpio gutljaj aja. Dva mukarca sjedili su
jedan naspram drugog, svaki utonuo u tapaciranu fotelju s dugmadima. Tuna i hladna,
prostorija je bila uronjena u polutamu, kao da je pohoena Eminim duhom.
- Naroito je zbog ljubavnih veza izgubila tlo pod nogama - potvrdio je Danijel
Laventajn gorkim tonom. - Ema bi se vrlo lako zagrijala za odreene mukarce a
razoarenje koje bi uslijedilo bilo je svaki put bolnije. Posljednjih godina nije nas potedjela
niega: krize histerije, pokuaji samoubistva, samopovreivanje, boravci u psihijatrijskoj
bolnici... Nikada joj zvanino nije postavljena dijagnoza da je bipolarnog ponaanja, ali za
mene je ona to nesumnjivo bila.
to je izlaganje vie odmicalo, Metju se osjeao sve neugodnije, toliko je kivnost brata
prema sestri bila opipljiva. Ali ta je bila istina u cijeloj toj prii? Laventajn je bez
oklijevanja postavljao hipoteze koje, kako je Metju razumio, nikada nisu bile medicinski
potvrene.
Danijel se nagnuo da bi dohvatio fotografije sa stoia.
- Prije tri mjeseca, tokom ljeta, obnovila je vezu sa jednim bivim ljubavnikom. Ovaj
tip, - objasnio je oznaivi ovjeka koji je pored Eme na snimcima. - Francuz, Fransoa iro,
nasljednik jednog vinograda u Bordou. On joj je nanio mnogo bola. I ovoga puta Ema je
suvie vjerovala. Povjerovala je da je ovoga puta spreman da napusti svoju enu. Naravno,
to se nije desilo, pa je ona pribjegla jo jednom pokuaju samoubistva koje je bilo kobno i...
Njegovo izlaganje bilo je prekinuto iznenadnim lajanjem ar-peja.
- To je bio Emin pas, zar ne? - naslutio je Metju.
- Da, Klovis. Bila je mnogo vezana za njega. Jedina osoba, po njenom miljenju,
koja je nikada nije iznevjerila.
Metju se sjetio da mu je Ema govorila o njemu, koristei tano iste rijei u mejlovima
koje su razmijenili.
- Ne bih da pokreem bolne uspomene, gospodine Laventajn, ali kako je Ema
nastradala?
- Bacila se pod voz, na Vajt Plejnzu, 15. avgusta ove godine. Nesumnjivo pod
uticajem koktela lijekova. U svakom sluaju, bilo je kutija s lijekovima po cijelom njenom
stanu: benzodijazepina, pilula za spavanje i drugih bezveznjarija...
Preplavljen bolnim sjeanjima koja je evocirao, Laventajn je naglo ustao sa svoje
53
***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Object: Porazgovarajmo
Date: 21. decembar 2011. - 13 h 45 m 03 s
Draga Ema,
Ako ste ispred svog ekrana, moete li da mi date znak? Mislim da treba da razgovaramo o
onome to nam se deava.
Met
***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Object:
Date: 21. decembar 2011. -13 h 48 m 14 s
Ema,
Razumijem da Vas ova situacija zbunjuje i uznemirava. I mene plai, ali moramo zaista o
tome da razgovaramo.
Odgovorite mi, molim Vas.
Met
***
Metju je kliknuo da poalje svoju dragu poruku Emi. Taj jedan minut mu se oduio u
grozniavom ekanju i nadi da e mu mlada ena smjesta odgovoriti.
Nakon posjete Danijelu Laventajnu, sjeo je u Kamaro da se vrati u Boston, ali se
poslije nekoliko kilometara zaustavio na Veeri na strmim obalama rijeke arls. Brend Nju
Dej bio je stari hromirani vagon-restoran u koji su svraali, kako sluajni prolaznici, tako i
studenti Harvarda poslije treninga u veslanju. Smjestivi se na jednu klupu od moleskina,
Metju je izvadio svoj laptop i prikaio se na mreu.
Nikad u ivotu nije bio ovako uzrujan, nikada tako poljuljan u onome to je smatrao
54
1 - Ema Laventajn prima moje poruke istog dana, ali s razlikom od godinu dana.
2 - Polovni kompjuter koji sam kupio, nae je jedino sredstvo komunikacije.
Metju je podigao glavu sa svog notesa i zapitao se koliko je ova druga tvrdnja
ispravna. injenice su bile tu: Ema nije primila mejlove koje joj je poslao s mobilnog
telefona, kao to ni on nije dobio poruke koje mu je ona poslala sa svog smartfona. Zato?
Na trenutak je razmislio. Ako je Ema mrtva ve tri mjeseca, poruke koje joj on danas
alje, a koje ne idu preko kompjutera, sigurno odlaze na nalog koji vie niko ne gleda.
Logino.
Ali ta je s porukama koje mu je Ema poslala 2010. sa svog telefona? Po logici stvari
trebalo je da ih je primio u prolosti ili se moda nije sjeao da je itao poruke koje je
potpisala Ema Laventajn u decembru 2010.
Dobijao je svakako mnogo mejlova, ali ovi su vjerovatno nedostajali. Pokuao je da se
sjeti i sinulo mu je: bio je promijenio internet provajdera - dakle mejl adresu - od decembra
2010! Adresa na koju mu je slala mejlove sa svog telefona jednostavno nije postojala u to
vrijeme! Umiren to je pronaao bar malo racionalnosti u itavoj ovoj zbrci, on je zabiljeio
novo zapaanje u svoj notes:
***
NJUJORK
Ema je pogledala potu i kliknula da bi otvorila atament. Zumirala je da bi uveliala
fotografiju i zavrtjela glavom. Nita nije bilo lake od namjetanja snimka uz pomo
fotoopa u dananje vrijeme...
To nita ne dokazuje, degeneriku!
***
BOSTON
Poelo je da grmi. Nebo se naglo naoblailo i pravi potop se sruio na Veeru. Za
nekoliko minuta buna gomila je preplavila restoran da bi se sklonila od kie.
Oiju prikovanih za ekran, Metju nije obraao panju na pometnju.
I dalje nema odgovora.
Oigledno fotografija nije uvjerila Emu. Trebalo je da pronae neto drago. I to brzo.
Konektovao se na internet sajt Njujork Tajmsa i poeo da pretrauje svakodnevne
arhive. Poslije nekoliko klikova, doao je do informacije koju je traio.
Ovoga puta, Ema Laventajn nee vie moi da ga ignorie...
***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Dosaivau Vam jo ovaj put, Ema.
Iako mi ne odgovarate, siguran sam da ste ispred Vaeg ekrana...
Volite li sport? Koarku? Ako je tako, nesumnjivo znate da je danas (govorim o Vaem
danas) dugo oekivani me: sastaju se Niksi iz Njujorka i Seltiksi iz Bostona.
Ukljuite radio ili upahte televizor na kanalu 9 i dau Vam dokaz na koji ekate...
Met
Ema je osjetila kako srce poinje ubrzano da joj radi. Svaka Metjuova poruka joj je
davala utisak da se eljusti mengela sklapaju nad njom, prijetei da je zdrobe. Ali
uzbuenost se mijeala sa strahom. Ona je spustila ekran, uzela svoj laptop i napustila
kancelariju da bi se liftom spustila do najnieg sprata gdje su se nalazile prostorije za
odmor Imperatorovog personala. Odgurnula vrata i ula u prostranu salu svijetlih zidova,
opremljenu stolovima od svijetlog drveta, sofama i foteljama Vasili.
Ema je pozdravila ljude koje je poznavala: nekoliko zaposlenih koji su eretali itajui
asopise na mekom kauu, preteno muku grupu koja se okupila oko velikog
pljosnatog ekrana okaenog na zid da bi gledala... koarkaku utakmicu.
Ema se smjestila za jedan sto, ukljuila kabl svog kompjutera u struju, potom ustala
da bi otila da uzme pie s automata. Otvorila je konzervu dok se pribliavala televizoru.
Utakmica se nastavlja na Medison Skver Gardenu, oduevljeno je prenosio novinar. Na
kraju ove posljednje etvrtine, njujorki Niksi vode sa 90 naprema 83. Od poetka utakmice obje
ekipe nam pruaju uzbudljiv me. Igrai u razliitom poretku bore se za...
Ema je osjetila knedlu u stomaku. To je upravo bio me na koji je Metju pravio
56
57
58
NJUJORK, 2010.
MITPEKING DISTRIKT
ETVRT SATA KASNIJE
Otra hladnoa ledila je etalita Hadsona.
Ema je zalupila vrata na taksiju. Ledeni dah ju je doekao im je izala iz vozila.
Smrzavajui se, zavukla je ruke u depove svog kaputa. Na kraju tog popodneva, bivi
kvart klanica bio je opkoljen maglom. Jae je zavezala al i prela elini luk koji je vodio u
Dok 54, istorijsko pristanite prekookeanskih parobroda. Mjesto na kome joj je Romuald
zakazao sastanak.
Zvuk motora naveo ju je da podigne glavu, kada je ugledala pravu eskadrilu
sastavljenu od dvadesetak minijaturnih helikoptera i radiokomandovanih aviona koji su
kruili po snijenom nebu. Rasuti po asfaltiranom lukom nasipu, ljudi svih uzrasta
takmiili su se u vjetini upravljanja svojim letjelicama.
Pogledom je potraila Romualda i trebalo joj je nekolliko sekundi da bi ga
prepoznala. Obuen u toplu, debelu zimsku jaknu, tinejder je nosio skijaku kapu, koja
mu je prekrivala ui i sezala mu sve do obrva. Pokuavao je da lansira svoju napravu,
ureaj sa etiri elise, koja je beznadeno ostajala prikovana za zemlju.
- Zdravo, bubavabo - dobacila mu je pribliavajui se otpozadi.
Poskoio je i namjestio naoare.
- Dobar dan, gospoice Laventajn.
- ta je ovo ovdje? Skup anonimnih trebera amatera u aero-modelarstvu?
- To su dronovi - objasnio je tinejder.
- ta?
- Ove spravice: to su civilni dronovi.
Oarana, Ema je pogledom pratila jedan od minijaturnih kvadrikoptera koji se
uzdigao veoma visoko, poput zmajeva iz njenog djetinjstva, prije nego to e postii
ubrzanje i sletjeti na nasip. Primijetila je da nijedan radiokomandovani ureaj ne izgleda
isto: avioni, helikopteri s etiri ih est rotora, predmeti u obliku letee tacne... Vjeto
izraeni NLO-i koje je sklopila zajednica strastvenih kolekcionara koji vole da majstoriu.
Zamislila je ove ljude u njihovim garaama: informatiari, fanovi robotike, nadneseni nad
povezivanje elektronskih i rezervnih dijelova ne bi li dotjerali svoj ureaj prije nego ga
iznesu i testiraju pred ortacima.
Prava djeca.
Ona je prola od jedne do druge grupe i ustanovila daje veina pilota povezala svoje
dronove sa smartfonom da bi upravljali svojim ureajem sa mobilnog terminala. Neki su
ak imali ultralake kamere koje su snimale i slale snimke direktno na ekran telefona.
Vratila se kod Romualda koji se jo borio sa svojim kvadrikopterom. Niko nije priao
da mu pomogne. Nijedna fina duica iz zajednice da bi mu pruila ruku pomoi.
Posmatrajui ga tako, bilo joj ga je ao. Nasluivala je da je usamljen, inteligentan i pomalo
izgubljen
Kao ja...
- Zato tvoj ne leti?
59
***
Kafi NOVOSKI
10 MINUTA KASNIJE
Romuald je lakomo progutao ogromno pare trudle s vinjama i otpio gutljaj, do
vrha pune ae, tople okolade.
- Razuvjeri me, jesi li jeo posljednja tri dana?
Tinejder je klimnuo glavom prije nego to je progutao drugu polovinu kolaa.
- Jednog dana u te nauiti da jede na elegantan nain pred nekom mladom damom
- obeala mu je, briui papirnom salvetom mrvice kolaa koje su klincu ostale zalijepljene
na spoju usana.
On je oborio pogled, kao to je to obino inio, i povukao kraj svog dempera da bi
toboe prikrio svoju debljinu. Ona se zabrinula za njega.
- Gdje stanuje, Romualde?
- U hostelu u elsiju.
- Jesi li se javljao skoro roditeljima?
- Brinete se - izbjegao je da odgovori.
- Da, tano, brinem se pomalo za tebe. Ima li novca?
- Dovoljno - uvjerio ju je.
Nervozno je protrljao kosu i pourio da skrene razgovor na drugu temu.
- Zato ste eljeli da me vidite?
- Htjela bih da pregleda moj kompjuter - zatraila je, vadei laptop iz svoje torbe da
bi ga spustila ispred tinejdera.
Romuald je otpio novi gutljaj kakaoa prije nego to je podigao ekran koji se otvorio
na softveru za imejl.
- ta je problem?
- Primam udne mejlove ve neko vrijeme. Moe li da identifikuje odakle potiu?
- Normalno, to nije komplikovano - potvrdio je mladi.
60
Uputila mu je izazov.
- OK, pokai mi ta zna. Tie se cijele moje prepiske sa Metjuom apirom.
Romuald je urno oznaio poruke koje je poslao apiro i sklonio ih u jedan folder.
Pristupajui hronolokim redom, otvorio je zaglavlje prvog mejla, pregledajui IP adresu
poiljaoca, tip imejla koji koristi i redosljed razliitih servera kuda je poruka prolazila od
trenutka kad je poslata pa sve do prijema.
Teorijski, nita lake od otkrivanja izvora jednog imejla, osim to se u ovom sluaju
neto nije poklapalo. Izraz odreene neugodnosti ocrtavao se na Romualdovom licu.
Skinuo je naoare sa prljavim staklima da bi ih obrisao krajem svog dempera.
Iznervirana, Ema mu je istrgnula naoare iz ruku, potraila u svojoj tani krpicu za stakla,
oistila ih i vratila naoare tinejderu na nos.
- Pa? - bila je nestrpljiva.
Ne odgovorivi na pitanje, Romuald je pohitao da otvori drugu poruku na koju je
primijenio isti postupak, zatim nastavio s treom: jednim od odgovora koje je Ema poslala
Metjuu.
- Ej, jesi li pronaao neto, bubavabo?
- Da... datumi - promrmljao je Romuald. - Reklo bi se da Vam tip alje poruke iz
budunosti.
- Da, to sam primijetila, hvala. Kako to objanjava?
Odmahnuo je glavom.
- U stvari, ne objanjavam.
- Potrudi se, molim te!
Romuald je odabrao jednu od Metjuovih poruka, potom je jednim klikom na ta ped
otvorio skrivenu zonu zaglavlja.
- Na netu se razmjene podataka odigravaju izmeu dvije IP adrese, OK?
Ema je odobrila klimanjem glave. Mladi Francuz je nastavio:
- S jednog kompjutera na drugi, ista poruka moe da proe kroz nekoliko posrednih
servera koji stavljaju datume pri svakom prolasku.
Ema se primakla. Na ekranu se mogao pratiti put imejla s Metjuovog kompjutera sve
do njenog sopstvenog kompjutera.
- Kad vam ovaj tip alje poruku - nastavio j e Romuald - prvi serveri se svi odreda
pojavljuju sa datumom iz 2011, a onda, najednom, usred prelaska, jedan od servera pravi
neku vrstu vremenskog skoka da bi preao u 2010. I taj obrnuti fenomen sa deava kad
mu vi piete.
- Mora da postoji racionalno objanjenje - bila je uporna. - U tvom okruenju nikada
nisi uo za tako neto? Na forumima? U razgovorima hakera?
Romuald je odmahnuo glavom. Pustio je da proe nekoliko sekundi a onda je dodao:
- Ova pria o datumima nije jedina zbunjujua stvar...
- to e rei?
Uperio je kaiprst u ekran.
- U oba sluaja, izvor i odredite poruke su istovjetni. Kao da mejl kree iz 2011. da bi
stigao u 2010... na isti kompjuter.
Romuald je opazio zastraujui efekat ovog otkria. Emino lice je preblijedilo i ona je
ustuknula. elei da je umiri, obeao je da e obaviti ostala istraivanja i zatraiti pomo
od kompetentnijih ljudi.
Upravo je zavravao sa svojom uslugom kad je novi melodini zvuk oznaio dolazak
nove elektronske pote.
Ema je okrenula ekran ka sebi. Kao to se pribojavala, bila je to nova poruka od
Metjua.
61
***
From: Metju apiro
To: Ema Laventajn
Object: Cijena utanja
Ema,
Ne znam kako da protumaim Vae utanje. Ne mogu da vjerujem da nemate elju da
saznate neto vie o onome to nam se deava. Da otkrijete ta nam je dozvoljeno da inimo ili ne
inimo. Mogu da razumijem Vae strahove, ali radoznalost bi trebalo da ih prevazie!
Moda Vam je potrebno jo neto da biste se odluili na taj korak... ta elite? Novi dokaz?
Novac? Evo oba, ako smijem tako da kaem.
Molim Vas, odgovorite mi.
Met
Uz poruku je bio pripojen atament. Dokument u PDF-u sadrao je novinski lanak
iz Njujork Tajmsa od ponedjeljka, 23. decembra 2010.
vedska turistkinja dobila 5 miliona dolara u kazinu na dan svog stotog roendana
Turistkinja srene ruke osvojila je u noi izmeu subote i nedjelje vie od 5 miliona dolara
(tano 5 023 466) na poker aparatu Mala sirena kazina hotela Nju Blenhajm u Atlantik Sitiju.
Osvojena pozamana suma... na sam dan njenog roendana! Porijeklom iz Stokholma, ga
Lina Nordkvist nalazila se u grupi vedskih penzionera koji su uestvovali u organizovanom
putovanju na sjeveroistoku Sjedinjenih Drava. Dobitnica je ispriala da je stavila 2 dolara u
prorez jednorukog Deka oko 20.45h. Uz aplauz itave kockarnice u Nju Blenhajmu, ga
Nordkvist je potvrdila da e dobar dio novca iskoristiti da bi ostvarila svoj san: otila sa svojim
muem na put oko svijeta u balonu...
Na fotografiji koja je ilustrovala lanak, mogla se vidjeti ekstravagantna
stogodinjakinja kako pozira pored poker aparata drei se vrsto za hodalicu. Bila je
odjevena u duks I Love Stockholm i nosila nekakav slamnati eir.
Ema je pogledala na sat.
17.30h.
Jedva da je imala neto vie od tri sata da odreaguje.
Trebalo je brzo djelovati. Vie nije mogla da ostane u neizvjesnosti. Morala je da
sazna. Bez daljnjeg.
- Zna li gdje moe da se iznajmi auto u kraju, Romualde?
- Mislim da postoji jedan Fast Kar na trista metara odavde, na raskrsnici Gejnsvurta i
Grinvia.
- Vidim gdje je - uvjerila ga je, ostavljajui na stolu novanicu od 20 dolara.
Naglo je ustala i zakopala svoj kaput prije nego to e izai na hladnou.
- Hvala na pomoi, Romualde. uvaj se.
- Zvau vas im neto otkrijem. I... svakako povedite rauna!
Ona je izala iz kafia mahnuvi mu kroz staklo.
***
Kad je Ema stigla pred agenciju za iznajmljivanje, ve je pao mrak. ekala je u redu
dvadeset minuta, u slabo ugrijanoj sali, prije nego to ju je primio slubenik, toliko
odvratan i arogantan, da umalo nije odustala od svog nauma. Konano je uzela prvo
vozilo koje su joj ponudili: SUV Deneral Motors, krvavonarandaste boje. Platila je
kreditnom karticom, napustila Menhetn kroz tunel Holand i krenula putem ka jugu.
62
Ema je mrzila da vozi nou, naroito putem koji ne poznaje, ali vonja od Njujorka
do Atlantik Sitija bila je s dobrim oznakama na putu. Kao najvanije, sastojala se u
praenju Garden Stejt Parkveja, autoputa koji je prolazio kroz Nju Dersi pored morske
obale. Tokom itavog puta ona se trudila daje ponovo ne obuzmu strahovi. Upalila je
radio na jednoj muzikoj stanici i pokuala da pjevui da bi ispraznila glavu. Ali previe se
misli tu tiskalo.
Iz straha da ne zakasni, stalno je gledala na sat na instrument-tabli. Taman kad je
pomislila da je stigla, njena napetost je porasla jer se nala zaglavljena usljed zastoja. Zbog
lananog sudara nije moglo da se doe do expressway-a koji je iao du obale.
Dugo je ekala da se traka autoputa oslobodi i da konano moe da ue u
prijestonicu igara na istonoj obali: grad koji je uvijek smatrala punim suprotnosti i u koji
nikada nije nogom kroila.
Novo gledanje na sat.
20.25K
Izala je na Atlantik Aveniju, koja joj je omoguavala da pristupi uvenom
boardwalku, beskrajnom etalitu pokraj morske obale na kome su se smjenjivala velika
kazina zbog kojih je kupalite bilo na glasu.
Bio je poetak veeri i grad je vrvio od aktivnosti: glavna ulica u kojoj su bili
koncentrisani svi glavni hoteli, restorani, sale za spektakl, bila je preputena turistikim
autobusima, ljateim limuzinama i smijenim rikama.
20.29h.
Primijetivi da je crveno svjetlo na semaforu, Ema je iskoristila priliku da se orijentie
usred svih tih svjetlosnih i neonskih slapova. U centru boarchvalk-a prepoznala je
jedinstveni obris Nju Blenhajma, najnovijeg kazina u gradu, ije je fotografije vidjela u
jednom asopisu. Izgraen sredinom dvijehiljaditih godina, kompleks je bio zamiljen kao
marina i uzdizao se oko etiri talasaste piramide, podsjeajui na velike plave valove koji
se uzdiu na ezdeset metara iznad mora. Nou su etiri zgrade, i njihovih dvije hiljade
soba, blistale tirkiznom svjetlou i liile na eskadrilu inter-galaktikih letjelica spremnih
da napadnu nevidljivog neprijatelja.
20.34h.
Ema je pretekla jedan taksi i provukla se sve do ulaska na parking Nju Blenhajma
koji se nalazio na est spratova. Parkirala je iznajmljeni auto i otrala ka brojnim liftovima
koji su opsluivali hol hotela. Tu je nala vremena da na interaktivnom planu potrai salu
sa poker aparatima.
20.39h.
Hotelski kompleks je bio kolosalan i brojao je desetine restorana, spa centar, bazen,
dva kabarea, tri bara i jednu povrinu posveenu hazardnim igrama, koja se protezala na
vie od 10 000 metara kvadratnih. Uspjela je da odredi gdje se nalazi prostor rezervisan za
poker aparate i upamtila je put kojim se do njega dolazi. Nije smjela da pogrijei.
20.40h.
Prola je kroz hol trei, dva puta promijenila lift, pola dinovskim staklenim
tunelom koji meusobno povezuje piramide. Jo samo jedne pokretne stepenice da se
spusti sprat nie, uvaru pokae linu kartu i evo je gdje stie u jazbinu poker aparata.
20.41h.
Kockarski pakao se ukazao u obliku beskrajnog hola s niskim plafonom. Onako bez
prozora, mjesto je izgledalo deprimirajue, uprkos veselom zvmdanju koje je dopiralo iz
maina. Ema je razmijenila 50 dolara za etone i prela brzim korakom zvuno-svjetlosni
kovitlac armije jednorukih Dekova: Dekpot Kendi, Kleopatra, Tri kralja, Bijela orhideja,
Opasna ljepotica... Stotine maina tvorile su razapetu mreu, koja je bila aktivna dvadeset i
etiri asa dnevno. Ona se utopila u bunu gomilu koja se premjetala meu
63
atrakcijama: mladi tipovi koji su glumili velike hazardere, porodine ekspedicije, koje bi
da pobera sav novac, igrai zavisnici, sa licima zombija koji metodino rasipaju svoje
bogatstvo, roj tridesetogodinjaka koji su doli da pokopaju momaki ivot svojih drugara,
oronulih i bezubih staraca koji tu pronalaze ukuse vaarskog slavlja iz svog djetinjstva...
20.43h.
Ema nikada nije razumjela da ovjek moe da se izgubi na ovakvom mjestu.
Nekoliko graki znoja izbilo joj je na elu i od blage vrtoglavice ona se zaljuljala. Uprkos
svom prostranstvu, prostor je odavao utisak da je ogranien i van vremena. Na ivici
munine, ona se za trenutak oslonila da bi opet dola do daha.
A onda je primijetila slamnati eir usred kaketa! Prila je grupi vedskih
penzionera. Nije bilo sumnje, to je bila ona: Lina Nordkvist, stogodinja penzionerka u
duksu I Love Stockholm. U desnoj ruci je drala jednu veliku posudu sa etonima
pritisnutu na grudi. Lijevom rukom grevito je stezala metalni okvir hodalice s tokiima.
Brzinom pua uputila se ka nizu maina na ijem se kraju nalazila Mala sirena.
Zaboravivi lijepe manire, Ema nije potovala pravilo pristojnosti i prva se smjestila ispred
ekrana.
-Du gick in i mig! Jag ar en gammal dam! Tillbaks tili kolan med dig sa att du kan lara dig
lite hyfs! - iznervirala se starica, vrlo nezadovoljna.
20.4411.
Samo ti priaj, ba sam se potresla... - pomislila je Ema, izvinjavajui se tiho. Saekala je
da se veanka okrene i ode, a onda je ubacila prvi eton u prorez na aparatu.
20.45h.
Ova pria nema nikakvog smisla, ponavljala je, pritiskajui dugme na ekranu na dodir
da bi pokrenula ciklus kombinacija na aparatu.
Ovoga puta, igre su odigrane... pomislila je dok se pet valjkova zavrtjelo svom brzinom.
***
BOSTON, 2011.
22 ASA
- Fuck! Fuck! I tri puta fuckl - povikala je Ejpril vadei iz rerne zagorjeli kalup.
Iznenaena toplotom, ispustila je staklenu posudu koja se uz prasak razbila o pod.
Drijemajui na kauu, Metju se trgnuo i ustao u jednom skoku. Poto je uspavao ker,
on se bio sruio od umora pred n-tim emitovanjem Its a Wonderful Life, Kaprinog boinog
klasika.
- Trebalo bi da pravi jo veu buku - predloio je - nisam siguran da se Emili
probudila.
- Ma nije nita! Moj lijepi medenjak je sav izgorio! - poalila se Ejpril. - I to ba sad
kad sam se jednom u ivotu uhvatila za rernu!
Metju je protrljao kapke. Bilo mu je hladno, osjeao je da ima groznicu i muio ga je
nespokoj. itavo popodne je proveo u slanju poruka Emi, gomilajui dokaze da bi je
uvjerio da je ono to preivljavaju zaista stvarno, ali sve ove poruke su ostale bez
odgovora. Izaao je iz salona i otiao u kuhinju da pomogne Ejpril da popravi svoje
gluposti a potom provjerio svoje mejlove po petstoti put toga dana.
Ovoga puta njegovo potansko sandue je treperilo! Iako u to vie nije vjerovao, Ema
mu je dala znak, aljui mu nekoliko zbijenih redova.
Metju,
Poto Vi toliko volite novine, bacite, dakle, ponovo pogled na lanak Njujork Tajmsa...
Ema
Na ta cilja? Zato je eljela da on opet pogleda taj lanak? Da li je mogue da je...
Osjetio je kako mu nadire adrenalin, pribliio je barsku stolicu i sjeo ispred
kompjutera koji se nalazio na radnoj povrini u kuhinji. Bile su mu potrebne bistre misli.
Istovremeno dok se konektovao na arhive Njujork Tajmsa, ubacio je mjericu za kafu u
aparat i napravio sebi jak napitak. Lako je pronaao izdanje od 23. decembra 2010, skinuo
jednu njegovu PDF verziju te pomou ta peda listao strane numerikih novina u potrazi
za lankom. U poetku nije vidio nita. Meutim, savreno se sjeao nadrealne fotografije
vedske penzionerke, oslonjene na svoju hodahcu, kako ponosno pozira pred bljetavim
poker aparatima. Ali fotografija je iezla. Stao je ponovo da ita i konano doao do
mnogo skromnijeg lanka, bez ilustracije, koji je evocirao priu o dekpotu iz Atlantik
Sitija.
Mlada Njujorkanka osvojila 5 miliona dolara u kazinu uloivi samo jedan jedini eton!
Jedna mlada ena, koja je eljela da ostane anonimna, osvojila je u subotu uvee vie od 5
miliona dolara (tano 5 023 466) na poker aparatu Mala sirena kazina hotela Nju Blenhajm u
Atlantik Sitiju. Osvojena je pozamana suma uz ulog od samo 2 dolara. Dobitnica je ispriala da
samo to je bila stigla u kockarnicu kad je ubacila eton u prorez jednorukog Deka oko 20.45h.
Uz aplauz svih igraa u Nju Blenhajmu, ona je potvrdila da e dio te sume iskoristiti za moda
kupovinu novih kola, ali svakako ne novog kompjutera....
Zaprepaen, proitao je lanak jo jednom, odmjeravajui sve posljedice. Grlo mu se
osuilo a elo orosilo znojem. Pokuao je da otpije gutljaj kafe, ali nije mogao da proguta.
Krenuo je da ustane sa svog mjesta kad se na ekranu ukazala nova poruka.
65
Trei dio
PRIVIDI
etvrti dan
66
BOSTON
22. DECEMBAR 2010.
11 ASOVA UJUTRU
Zavist.
elja za osvetom.
Ljubomora.
Mjeavina osjeanja, koja su obuzela Emu dok je posmatrala sreu porodice apiro,
imala je gorak ukus.
Ovog nedjeljnog jutra, Metju, njegova ena i mala Emili etali su snijenim alejama
Pablik Gardena. Veliki bostonski park bjee prekriven finim paperjastim slojem koji je
napadao u zoru. Taj prvi snijeg ove zime zabijelio je krajolik i davao gradu sveani izgled.
- Doi mi u naruje, duo! - rekao je Metju podiui svoju ker da bi joj pokazao
velikog srebrnog labuda koji je pratio grupu pataka na mirnoj vodi jezera.
Na nekoliko metara odatle, sjedei na jednoj klupi, Ema je posmatrala scenu, ne
trudei se da prikrije svoje prisustvo. Nije rizikovala da bude primijeena poto Metju iz
2010. nije znao ni kako ona izgleda, ni da li postoji. Bila je to paradoksalna situacija, koja
se mladoj eni inila koliko nevjerovatna toliko i uzbudljiva. Zahvaljujui snu, ona se malo
smirila. Spavala je itave noi u autobusu Grejhaund, koji je vozio od Atlantik Sitija do
Bostona. Prethodnog dana joj je, poto je osvojila dekpot, administracija kazina bila dala
da popuni nekoliko obrazaca. Neophodna formalnost da bi na njen bankovni raun bila
uplaena suma koju je bila osvojila. Kroz prozore Nju Bernhajma opazila je bila prve
pahulje na nebu Atalntik Sitija. Kako nije imala ni najmanju elju da satima vozi po
snijegu, uruila je kljueve iznajmljenog vozila portiru hotelskog Kazina kako bi ih on
vratio jednoj od gradskih agencija. Potom je uzela taksi sve do stanice i kupila autobusku
kartu za Boston. Autobus je poluprazan napustio Atlantik Siti u 23.15h. Voza je mirnim
ritmom vozio itave noi. Mlada ena je malo otvorila oi tokom pristajanja u Hartfordu,
ali se nije potpuno razbudila sve dok Grejhaund nije proao kroz vrata prijestonice
Masausetsa u 8 asova ujutru.
Ema se spustila do Four Sizonsa, velikog hotela s pogledom na park. S vie miliona
dolara na raunu, to je od sada sebi mogla da priuti. Pozvala je Imperator da bi rekla kako
je bolesna i da cijele nedjelje nee dolaziti na posao. Zatim se istuirala, kupila toplu odjeu
u butiku hotela i izala, grabei krupnim koracima vijugavim ulicama Bikon Hila. Nije
imala jasan plan u glavi. Samo pitanja. Da li je trebalo da prie Metjuu? ta bi mu rekla? I
kako to da uini, a da on za nju ne pomisli da je neka ludaa?
Prije nego to bilo ta odlui, bilo joj je potrebno da osmotri ovog tipa. Znala je
njegovu adresu: brownstone na raskru Luizburg Skvera i Ulice Vilou. Kad se tu nala, bila
je oarana jedinstvenim armom Bikon Hila. Koraajui trotoarima s izoblienim kockama,
zamislila je sebe u ulozi neke junakinje Henri Dejmsa. itav kvart je izgladao kao zaleen
u XIX vijeku. Izlozi butika bih su uokvireni oslikanom drvenarijom, ulini fenjeri rasipali
su svjetlost iz jednog drugog vremena, dok su uske uliice vijugale ka tajnim vrtovima, ije
su se nekolike grane mogle spaziti iza kapije od kovanog gvoa.
Lako je pronala kuu apirovih, okienu girlandama i zimzelenim vjeniima sa
67
iarkama i trakama. Kao izvan vremena, ekala je gotovo sat vremena, sa tim
jedinstvenim osjeajem da se kree unutar snijene kugle iz svog djetinjstva: dinovske
staklene kugle koju bi protresla nou da bi poele da padaju snijene ljokice po crvenim
crijepovima kua. Nevidljiva kupola koja je titi od nasilnosti i ludila svijeta...
Oko 10 asova, vrata su se otvorila i ona ga je vidjela prvi put uivo. NJEGA, Metjua.
S vunenom kapom na glavi, obazrivo je silazio niz klizave stepenice pred svojom kuom,
drei ker u naruju. Kad je stigao do kraja stepenita, smjestio je Emili u kolica, pjevuei
joj refren neke smijene djeje brojalice. Ema je pomislila kako je bio ak i armantniji nego
to ga je zamiljala. U njemu je prepoznala neto zdravo, iskreno i vrsto, to je nazrela u
njegovim mejlovima. A zaokupljenost kerkom inila ga je jo privlanijim.
A onda ju je primijetila, NJU. Drugu enu, Kejt apiro. Lijepu plavuu, tanku i
visoku, koja ne samo da je bila lijepa, ve je naprosto bila... savrena. Klasine ljepote,
potpuno plemike, s oreolom majinske njenosti i tajanstvenosti: velikih bistrih oiju,
naglaenih jagodica, lica svijetlog tena i punih usana, s punom Hikokovih junakinja...
Poto se osjetila pogoenom - Kejt je bila tip ene pored kojih se ona osjeala jadno Ema je pratila malu porodicu sve do bostonskog Pablik Gardena, parka koji je spajao
Bikon Hil i Bek Bej.
- Pogledaj, duo! - uzviknula je Kejt svojoj keri, pokazujui joj vjevericu iji je
nakostrijeeni rep virio iza jednog drveta.
Mala djevojica je iskoila iz kolica da bi pratila ivotinju, ali poslije dva skoka, pala
je nosem pravo u snijeg. Vie uplaena nego povrijeena, briznula je, meutim, u pla.
- Hajde, srce moje, doi kod tate.
Metju ju je stavio u kolica i trio je nastavio svoju etnju, prelazei Ulicu arls da bi se
obreo na Boston Komonu, gdje je zimi bilo smjeteno klizalite. Da bi utjeila Emili, Kejt je
kupila vrue kestenje kod jednog prodavca sa pokretnim tandom. Jeli su kestenje i
posmatrali klizae koji su pravili smjele figure ih pak padali svom teinom na led. Ova
druga vrsta figura posebno je uveseljavala Emili.
- Uvijek je zabavnije kad drugi padaju, zar ne, bebo? - zadirkivao ju je njen otac.
Zatim su se lagano premjestili ka centru irokog travnjaka gdje se okupljalo najvie
etaa. Metju je podigao ker na ramena. Sa sjajem u oima, ona se divila bogato ukraenoj
ogromnoj boinoj jelci, koju je, u skladu sa starom tradicijom, grad Halifaks svake godine
poklanjao stanovnicima Bostona.
Na nekoliko koraka odatle, Ema nije isputala Emili iz vida. I njene su se oi sijale
kad je bila mala djevojica. Ali plamen koji je gorio obojila je gorina.
Ona nikada nije spoznala porodinu sreu, taj spokoj kojim zrae, ljubav koja
slobodno struji meu njima. Zato? ta je to ona imala manje od drugih pa joj nije bila
dostupna ta srea?
***
BOSTON
22. DECEMBAR 2011.
U POLA NOI
U donjem dijelu pidame i majici Red Soksa, Metju je upalio red svjetala oko
ogledala u kupatilu.
Nije mogao oka da sklopi. Grlo mu se suilo, srce mu je lupalo i imao je stranu
migrenu. Potraio je dvije kapsule ibuprofena u apotekarskom ormariu i progutao ih
odjednom s gutljajem vode. Siao je stepenitem do kuhinje. Ve tri sata kako se okretao i
prevrtao u krevetu, jedna pomisao mu nije izlazila iz glave. Jedna oigledna stvar koja mu
se postepeno nametala. Luda ideja, previe, lijepa da bi bila istinita, od koje mu se vrtjelo u
glavi: mora sve da pokua i ubijedi Emu da sprijei Kejtinu nesreu! Pomiljajui na tu
68
mogunost, jedna rije ga je neprestano opsijedala. Anastasis: termin koji Grci koriste da
oznae uskrsnue mrtvih. Kao u romanu naune fantastike. Da li zaista postoji ta
mogunost da se ovjek vrati unazad i promijeni tok svog ivota? Nada je bila krhka, ali
ovu ansu mora da iskoristi do kraja.
Pomislio je na taj ludi san o kome su snivali svi ljudi: vratiti unazad vrijeme da bi se
ispravile greke i nepravde u ivotu. Zamislio se nad mitom o Orfeju i vidio sebe u ulozi
sviraa lire kako silazi do vrata Pakla ne bi li umolio bogove da mu vrate njegovu pokojnu
enu. Kejt je bila njegova Euridika, ali da bije vratio u ivot, oajniki mu je bila potrebna
pomo Eme Laventajn.
U polusjenci je upalio zidnu lampu, koja se nalazila ispod kuhinjske police od
lakiranog drveta. Podigao je ekran laptopa, smjestio se na jednu od barskih stolica i
napisao Emi jednu poruku u koju je unio svu svoju duu i svu svoju vjeru.
***
BOSTON
22. DECEMBAR 2010.
Porodica apiro je napustila travnjake Boston Komona da bi krenula ka istoku. Ema
ih je oprezno pratila, ostajui na dobroj razdaljini, pokuavajui da se orijentie i navikne
na grad. Boston joj se odmah svidio: otmeniji, civilizovaniji, manje krut i uskomean od
Njujorka. Na svakom ukrtanju ulica, izmeu klasine arhitekture i modeme gradnje,
prolost i sadanjost su se naizgled stapali u mirnom skladu. .
Uskoro, kako su se pribliavali Nort Endu, toj italijanskoj etvrti, u vazduhu su
poeli da lebde mirisi prene kafe. U Ulici Hanover izlozi gostionica i poslastiamica bili
su takvi da muterijama poe voda na usta: mozzarella di huffala, artioke na rimski nain,
hrskavi hljeb iz enove, strufoli sa medom, kanoli sa izdanim kremom.
Drei se za ruke, Metju i njegova ena su uli u jedan restoran, sav u irokim
prozorima, gdje su izgleda po navici odlazili. Fektori je bila jedna tratorija u modi, u
poluporodinom, polutrendi ambijentu, u koji su navraali umreeni studenti kao i lokalni
mladi roditelji, japiji. Pratei pravac njihovog kretanja, Ema je ula za njima i zatraila sto.
- Sami ste, gospoice? - upitala je kelnerica takvim tonom kao da joj prigovara.
Ema je potvrdno klimnula glavom. Bilo je rano. Restoran je poinjao da se puni, ali
oigledno je preostalo jo mjesta.
- Nemate rezervaciju, zar ne?
Drugi prigovor.
Ovoga puta nije odgovorila, trpei u tiini nadmenost te djevojke, finih crta lica, duge
ravne kose i u ultrakratkom ortsu koji je isticao njene noge dvadesetogodinjakinje.
- Molim vas saekajte. Moram da vidim da li nam je ostalo neto..
Ema je gledala kako ide u polukrug, prolazei kroz salu kao da defiluje po cat-walk15
u . Da bi se pribrala, ona je krenula ka bara - bloku od azbestocementa okruenog
metalnim barskim stolicama - i naruila jednu kajpiroku16.
Sunce je izalo. Lijepa svjetlost preplavila je salu. Smjeteno na nekoliko spratova,
mjesto je podsjetilo Emu na ambijent nekih njujorkkih restorana, s industrijskim dekorom
koji se odlikovao nijansama sive i sirovog drveta. Na anku je bila izloena parmska unka
kao umjetniko djelo pored runog sjekaa, a u dnu sale se ulo pucketanje vatre u velikoj
pica pei.
- Slijedite me, gospoice, molim vas - predloila je kelnerica, vrativi se do nje.
15
16
69
Namignuvi joj, barmen je dao Emi do znanja da e joj njen koktel donijeti za sto.
Igrom sluaja, smjestili su je na stolicu na manje od deset metara od Metjua i njegove ene.
Umirena time to je pronala povlaeno mjesto za osmatranje, popila je svoju votku
naiskap i naruila drugu au sa tartarom od dorade i malom picom s artiokama i
rukolom.
kiljila je da bi bolje vidjela apira. Bili su srena porodica. Orile su se ale, dobro
raspoloenje je bilo zarazno. Metju je glumio klovna da bi zabavio ker a Kejt se
razdragano smijala. Par je oigledno bio ujedinjen u vrstom zajednitvu. Tip ljudi za koje
ne moete a da ne kaete da dobro idu skupa. Ema pogleda malu Emili.
E-MI-LI. Tri sloga su udno odjekivala u njenoj glavi. Oduvijek je sebi govorila da e
upravo to ime dati kerci ako postane majka. Ova podudarnost je oivjela nezalijeeni
nemir i bol.
O tome nikome nije priala, ak ni svom psihologu, ali tokom njene dvogodinje
nejasne veze sa Fransoom, ona je u tajnosti pokuavala da ostane u dragom stanju. Lagala
je svog ljubavnika, uvjeravajui ga da uzima pilule za kontracepciju. Naprotiv,
izraunavala je vrlo precizno periode njenog mjesenog ciklusa i svaki put, kad je to bilo
mogue, imala je seksualne odnose sa njim u najzgodnijem trenutku. U poetku je mislila
da e, ukoliko uspije da rodi dijete Fransoi, on odluiti da napusti svoju enu. Potom je
shvatila da to nee imati nikakvog uticaja na neodlunost njenog ljubavnika, ali elja za
djetetom je ostala vrsto usaena u njoj.
Naalost, oekivana beba nikada nije dola.
Nije se bila prekomjerno potresla zbog toga. Najzad, imala je samo trideset i tri
godine. Ali jednoga dana je listajui jedan broj Njuzvika u ekaonici svog psihologa,
naletjela na lanak koji govori o fenomenu preuranjene menopauze. Bila je dirnuta
ispovjeu ovih ena ija je plodnost poela da opada na samom poetku tridesetih. A
priori, ona nije imala posebnog razloga da se osjeti zabrinutom: nikada nije imala probleme
sa menstraacijom i ciklus joj je bio redovan. Ali potmula uznemirenost je poela da je mui
odmah nakon to je proitala novine. Da bi okonala svoje nespokojstvo, ona je kupila test
za bioloki sat, koji se prodaje u apoteci. Procedura je bila ozbiljna. Zahtijevala je da se
drugog dana menstruacije ode i izvadi krv. Uzorak je potom slat u laboratoriju koja
analizira tri tipa hormona na osnovu kojih e se izmjeriti broj ovocita i uporediti s
normalno oekivanim brojem za enu njene starosne dobi.
Ema je dobila rezultate potom, nedjelju dana kasnije, otkrivi da su njene rezerve
ovocita iste kao kod ene od preko etrdeset godina! Ovo otkrie ju je potpuno porazilo.
Mogla je da ponovo uradi test ili da ode kod ginekologa; vie joj se svidjelo da potisne to
saznanje, koje joj se sada vratilo sa destruktivnom snagom bumeranga.
Ema je osjetila kako joj strah i bijes pulsiraju u grudima. itavo tijelo joj je
podrhtavalo. Da bi odagnala ovu uspomenu, prikovala je pogled za sto porodice apiro.
Ali bijes nije iezao. Ponovo se osjetila pogoena nepravdom dok su je salijetala
pitanja na koja nije bilo odgovora. Kako to da drugi ostvare prave susrete u pravom
trenutku? Zato neki imaju pravo na ljubav i toplinu porodice? Je li to imalo veze sa
zaslugama, sreom, sluajem ih sudbinom? ta je to njoj nedostajalo u ivotu pa je bila
tako usamljena i skrhana, s potpunim nedostatkom samopouzdanja?
Dala je znak konobaru da bi od njega zatraila da raisti sto i izvadila laptop iz
torbe. Boston je bio ultrakonektovani grad, pa je restoran stavio svojim klijentima na
raspolaganje slobodan pristup beinom intemetu. Otvorila je svoju potu da bi skinula
mejlove i, kao to je oekivala, pronala je jednu Metjuovu poruku.
71
***
Ona je urno izala na Nort Skver i pronala apirove kako tumaraju ulicom
Hanover. Pratila ih je do dugake esplanade zelenila, ukraene drveem, fontanama,
vodoskocima i kandelabrima. Poslije petnaest godina kolosalnih radova, Boston je ostvario
podvig da ukopa ogroman autoput koji je nekada naruivao grad. Sada je osam
podzemnih traka bilo nevidljivo, u utrobi grada. One su oslobodile mjesto na povrini,
nudei novi prostor za naizmjenina zelena i pjeaka ostrvca.
Ema je nastavila da motri na njih sve do ukrtanja Ulice Kembrid i Ulice Templ.
Kod pjeakog prelaza, Metju i Kejt su kriom razmijenili poljubac prije nego to su
krenuli u razliitim pravcima. Iznenaena, Ema je oklijevala nekoliko sekundi. Shvatila je
da se Metju i njegova ker vraaju kui na Bikon Hil i vie joj se svidjelo da nastavi da u
stopu prati Kejt. Mlada ena je prola ispred vertikalnih linija crkve Old Vest, zatim se
pribliila jednoj modernijoj etvrti u kojoj su hladni odrazi stakla i elika potisnuli
patinirani arm crvenih cigh. Ema je podigla glavu ka svjetleem natpisu: nalazila se na
samom glavnom ulazu u MDM, Masausets Deneral Hospital, jednoj od najveih i
najstarijih bolnica u zemlji.
Mjesto je bilo zona sa velikim prigradskim naseljima u kome su se zgrade gomilale
jedne uz druge bez oitog sklada i logike. Moglo se naslutiti da se tokom godina bolnica
razvijala po modelu grada-peurke. Na staru prvobitnu gradnju nakalemio se skup novih
graevina, jo irih, jo viih. Medicinski kompleks je uostalom jo bio u radovima:
ogromna masa betona izlazila je iz zemlje usred dizalica, kontejnera, buldoera i baraka na
gradilitu.
Kejt se s lakoom utopila u ovaj neprijateljski dekor da bi stigla do impozantne
tirkizne staklene kocke: zgrade u kojoj se nalazi Hart Centar. Doktorka se sportskim
korakom popela uz stepenice, kojim se dolazilo do automatskih vrata i nestala u zgradi.
Ema je tada pretpostavila da Kejt preuzima deurstvo na odjeljenju MD-M-a
specijalizovanom za srane bolesti.
Oklijevala je. Nemogue je da prati Kejt unutar bolnice. Brzo bi je primijetili i izbacili.
Kakvu je korist uostalom imala od toga? Ema je bila na putu da odustane, ali radoznalost
je bila jaka. Nezasita. Naroito je osjeala kako joj adrenalin tee kroz vene, uzrokujui
uzbuenje koje je uklanjalo sve konice i inilo je neustraivom.
Ona se osvrnula jer joj je upravo sinula jedna pomisao. Iako je bila nedjelja, parking je
bio pretrpan kamionima za dostavu, parkiranim u dva reda. Sa irom otvorenim vratima,
isporuivali su svoju robu bez ikakvog reda: hranu, lijekove, proizvode za domainstvo,
ve koji se iz jedne firme vraa sa hemijskog ienja...
Prila je posljednjem furgonu i brzo bacila pogled unutra. Tovar se sastojao od
velikih korpi sa aravima, kouljama za pacijente i ljekarskim mantilima. Pogledom je
potraila vozaa. On se nesumnjivo nalazio u grupi koja pravi pauzu pored automata sa
piima. Zaokupljeni svojim razgovorom, momci nisu obratili panju na nju. Dok joj je srce
ubrzano lupalo, pruila je ruku da dohvati jedan od mantila. U veliini za mukarca,
mantil je bio dva puta vei, ali Ema se zadovolji time, zavrnu rukave i nestade u centru za
kardiologiju.
***
Svijetao i ist, hol je odudarao od spoljanje guve. Svuda su bili razmjeteni prirodni
elementi - bambusi, orhideje, tropske biljke, voda koja se sliva niz zidove od kriljca - da bi
se stvorila umirujua atmosfera.
Ema je pronala Kejt nasred hodnika u razgovoru sa jednom koleginicom, ali njihova
pria nije potrajala i doktorke se ve pela drugim stepenicama, pokazujui svoju
propusnicu uvaru, koji je nadgledao pristup salama rezervisanim za ljekarsko osoblje.
72
Poto nije imala dragocjenu propusnicu, Ema je zgrabila jednu brouru na stalku sa
materijalom za prezentaciju. Kao na asovima glume u mladosti, pokuala je da se
preobrati u neku linost pribjegavajui mimikriji. Sa rancem na leima, mantilom i
odlunim korakom, nije se mnogo razlikovala od staista i ljekara koji su boravili na ovom
mjestu. Oborenog pogleda usredsredila se na brouru kao da toboe prouava ljekarski
dosije uoi operacije. uvar je nije ni pogledao, omoguivi joj na taj nain da slijedi Kejt
sve do kafeterije za osoblje. Doktorka se tu nala sa dvoje staista: jednom lijepom
meleskinjom prefinjenog lica i lijepim, atletski graenim klincem, koga je lake bilo
zamisliti u fudbalskom dresu nego sa stetoskopom koji visi o vratu.
Ema je sjela za susjedni sto da bi prislukivala razgovor. Ne osmijehnuvi se, Kejt je
pozdravila dva studenta kojima je oigledno bila supervizor u evaluaciji, odbila kafu koju
su joj predloili i otrim tonom zapoela litaniju prigovora, nemilosrdno ciljajui na
njihove nedostatke. Okvalifikovala ih je veoma grubo: da su nekompetentni, dangube,
nestruni, nisu na nivou, besposleni, nikakvi, opasni po pacijente... Izoblienog
lica, dva studenta su tu i tamo izrazili neka neslaganja, ali njiihova odbrana nije imala
izgleda naspram estine Kejtinih napada. Ova je, uostalom, naglo ustala da bi stavila taku
na razgovor ali nije otila dok im nije najstroe priprijetila:
-Ako iz korijena ne promijenite stanje svog duha, ako Vam ne dopre do svijesti da
stvarno morate da ponete da radite, moete da se oprostite od svojih snova o specijalizaciji
iz hirurgije. U svakom sluaju, ja u se bez grie savjesti usprotiviti ovjeri vaeg efa
klinike.
Pogledala ih je pravo u oi da bi provjerila da li je njen metak pogodio cilj i okrenula
se, zaputivi se prema liftovima.
Ovoga puta, Ema nije pola za njom ve je ostala za stolom da bi prislukivala dvoje
staista koji su davali oduka svojoj gorini:
- Ova gadura je podjednako zahtjevna koliko i odvratna!
- Ba hjepo, Time. Trebalo je to da joj kae dok je bila ovdje...
- Ma nek se nosi, Melisa, rintamo dvadeset etiri sata dnevno svake sedmice, a ona
nas tretira kao besposliare!
-Tano je da je zahtjevna. I prema drugima kao prema sebi. Ona je ipak jedina efica
slube koja prihvata da joj uvale deurstva...
- To nije razlog da nam se obraa kao psima! Zato to se zauzima, ma nemoj!
- Zato to je to to jeste: nesumnjivo najbolji hirurg u bolnici. Zna li da je imala 3200
poena na svom MCAT17? To je najvea ocjena od uvoenja testa i niko je nikad do dana
dananjeg nije prevaziao.
- Stvarno misli da je toliko izuzetna?
- Briljantna je, to je sigurno - nerado je priznala Melisa. - Pitam se kako ima vremena
za sve: radi ovdje u Hart Centru, rukovodi pedijatrijskom hirurkom slubom koju je
oformila u Damajka Plejnu, ide na konferencije, pie lanke za najprestinije medicinske
asopise, stalno je u toku s inovacijama u operativnim tehnikama...
- Znai divi joj se?
- Naravno. Povrh svega, ena je...
- Ne vidim kakve to veze ima.
- To mijenja sve. Nikada nisi uo za dupli dan? Ona mora da se posveti porodici,
muu, kerci, kui...
Tim se zavalio u svoju stolicu. Od dugog zijevanja samo to nije razvalio vilicu.
17
Medical College Admission Test je standardni prijemni ispit koji polau studenti koji ele da upiu medicinske fakultete u
Sjevernoj Americi.
73
74
Vrsta rata
Ljubav je vrsta rata.
OVIDIJE
Ali niste rekli ni suprotno! Ako odbijete da sprijeite Kejtin udes, biete sauesnik u njenoj
nesrei!
10 sekundi kasnije.
Zato?
1 minut kasnije.
75
1 minut kasnije.
Laete!
Zbunjena, ona je priekala jo pet minuta dok se novi mejl nije pojavio na njenom
ekranu. Bio je od Metjua, ali sadrao je samo jedan atament u PDF formatu. Ona ga je sa
zebnjom otvorila.
Radilo se o lanku iz Vajt Plejnz Dejli Vojs, lokalnim novinama jednog grada iz
njujorkog predgraa.
***
Ema je osjetila kako joj se stee grlo. Drhtavica ju je paralisala na nekoliko sekundi.
Preneraena, ona je zatvorila svoj ekran i urno izala iz bolnice. Na parkingu je poela da
tri kao da bjei od smrti. Pogled joj se maglio. Izgubljena i uspaniena, kretala se
nasumino ulicama, pognute glave, pokoena strahom. Odbljesci sunca na snijegu mijeali
su se sa njenim suzama, dajui joj iskrivljenu sliku njenog okruenja. U svojoj jurnjavi, ona
je oborila neke pjeake i prela iroku glavnu ulicu usred saobraaja, uz zvuke silnih sirena
i mnotvo psovki. Iznemogla i bez daha, zavukla se u prvi kafi na koji je naila.
Smjestila se u dnu prostorije i na trenutak ostala klonula na stolici. Kad se konobarica
pribliila stolu, obrisala je oi, skinula kaput i zatraila votku tonik. I prije nego to su joj
posluili pie, grozniavo je pretraila svoj ranac u potrazi za lijekovima. Sreom, uvijek je
kod sebe imala svoj apotekarski ormari. Bili su joj poznati proizvodi i doze: dvije
tablete benzodijazepina i nekoliko kapi hlorpromazina. Progutala je svoj koktel
anksiolitika i neuroleptika i, magijom hernije, gotovo trenutno pronala prividnu
ravnoteu. Dovoljnu, u svakom sluaju, da bi izvadila kompjuter i proitala lanak koji
najavljuje njeno samoubistvo.
Bjee to udan osjeaj: saznati vijest o sopstvenoj smrti iz popodnevnih novina...
udno, ali ne iznenaujue. Tako je, znai, ona opet bila prela na djelo. I taj put nije
omanula.
Tako je, djevojko, ako nita drugo bar ui iz svojih greaka, mislila je cinino. Tano, voz je
efikasniji od pilula i sjeenja vena...
Pogledala je datum novina: samoubistvo je izvrila 15. avgusta sljedee godine, u
punom jeku ljeta. Momenat koga se najvie bojala u Njujorku: kada joj je sparno vrijeme
76
77
nastavie da radi i ekae da proe vrijeme. Nee se ubiti narednog avgusta. Jer od sada je
imala jako dobar razlog da ostane u ivotu...
Sada je razumjela zato je Metju imao njen kompjuter u vlasnitvu, a ako se ne ubije,
njen brat nee naslijediti njene stvari i nee znai moi da preproda njen laptop, te Metju
nee moi da ga kupi. to je znailo da je nikada nee kontaktirati mejlom u decembru
2011.
Da li je ovaj scenario izvodljiv? Situacija u kojoj se danas nalazila prkosila je svakoj
logici. U nauno fantastinim filmovima i romanima nikada nita nije razumjela u vezi sa
zatvorenim krivuljama vremenskih paradoksa. Ali njen brat, koji je predavao fiziku na
univerzitetu, priao joj je o naunicima koji zastupaju stanovite o postojanju jednog
paralelnog univerzuma sa naim, tavie viestrukog univerzuma u kojem se itava lepeza
moguih dogaaja ostvaruje na razliitim vremenskim linijama.
Postojala je, vjerovatno, vremenska linija na kojoj bi ona mogla da sretne udovca
Metjua, koji ne bi imao nikakvo sjeanje na njihove prethodne razgovore. Metjua, koji bi
umio da je voli. Metjua koji ve ima kerkicu i o kojoj bi ona umjela da se stara.
Zadovoljno je odluila da se dri plana. Platila je raun i vratila se u hotel. Jo nije bio
poeo da pada mrak, ali ona je navukla zavjese. Vrtjelo joj se u glavi. Strahujui od novog
haosa u svojoj glavi, progutala je dvije tablete anksiolitika i otila pravo u krevet.
***
2011
- Tata, mogu li da gledam SOS Fantome!
Metju je podigao pogled sa ekrana.
Lekarei na kauu ispred televizora, Emili je ve progutala dvije kesice M&Ms
umjesto doruka.
- Gledala si taj film ve deset puta...
- Da - smijala se. - Ali oboavam da ga gledam kad si ti tu! Tada se ne bojim!
- Dobro - predao se on.
Iz daljine je posmatrao kako odlazi i stavlja DVD u ita i puta video kao odrasla.
Bio je to prvi dan kolskog raspusta i djevojica je ustala kasno. Danas je odluio da
popusti uzde - open bar to se tie bombona i televizije po volji - vie zbog udobnosti nego
iz ubjeenja. Svu njegovu energiju upijala je zapravo Ema Laventajn.
Metju se mnogo ljutio na sebe. Suvie kasno je shvatio da je pogrijeio to je iskalio
bijes na jedinu osobu koja moe da mu vrati enu. Kako je mogao sebi da dozvoli da
pobjesni, znajui da je Ema psihiki nestabilna? Upravo joj je poslao dvije poruke s
izvinjenjem, ali nije dobio odgovor. Sada je preko puta sebe imao nestabilnu enu koja
prijeti da postane nekontrolisana. Neko ko je imao izrazito odluujuu prednost u odnosu
na njega. Dok je mlada ena imala irom odrijeene ruke u ispravljanju budunosti, on nije
mogao da utie ni na ta. Od sada je bio osuen da eka gospoicu Laventajn da ponovo
pone da kontaktira s njim.
Ovakva neravnopravna situacija bila mu je nepodnoljiva. Bio je 22. decembar. Imao
je na raspolaganju samo jo dva dana da bi sprijeio udes zbog koga je izgubio Kejt.
Sklopio je oi i obuhvatio glavu rukama da bi se bolje skoncentrisao. Ema je bila mrtva,
naravno, ali bilo je moda jo ljudi do kojih, joj je stalo i kojima je mogao da je ucijeni. Ali
ko? Njen brat Danijel? Lo izbor. Po onome to je shvatio, brat i sestra se ba nisu mnogo
voljeli. Njeni roditelji? Danijel mu je rekao da im je majka umrla a da im otac boluje od
uznapredovale Alchajmerove bolesti. Prijatelji? Oigledno ih nije imala.
To je jedina osoba koja me nikada nije iznevjerila...
Reenica se sama nametnula kao da mu je Ema apnula na uho.
Njen pas! Njen uveni Klovis!
78
Bio je jo u ivotu!
im je ovoga postao svjestan, povratilo mu se raspoloenje. Upravo je pronaao
neoborivo sredstvo kojim e uticati da mu se Ema javi!
Ustao je sa barske stolice i ugasio televizor daljinskim upravljaem.
- Idi brzo da se obue, duo, idemo u etnju!
- Ali moj film...
- Gledae ga veeras, mrvice.
- Ne, hou sad da gledam!
- A ako ti kaem da idemo po jednog psia da bismo ga uvali za vrijeme raspusta?
Djevojica je poskoila od sree.
- Je l to istina, tata? Imaemo psa? Odavno elim jednoga! Hvala! Hvala!
***
- Hoete da vam pomognem da kidnapujete jednog psa?
- Da, Ejpril. Tvoja pomo e biti dobrodola u ovoj delikatnoj operaciji - potvrdio je
Metju.
- A iz kog razloga eli to da uini? - upitala je mlada ena, ustajui od svog radnog
stola.
- Sve u da ti ispriam u kolima - uvjeravao ju je Metju.
- I uz to idemo mojim kolima?
- Teko da bih mogao da vuem pseto na gepeku svog bicikla.
Stajao je pred njom, drei ker za ruku, s metalnom kutijom za alat koja mu je bila
sputena kraj nogu.
- Zna da se zbog toga ide u zatvor, Metju?
- Biemo dovoljno snalaljivi da nas ne uhvate. Zbog toga mi je potreban tvoj seksi
mozak.
-Ako misli da e tom vrstom komplimenata...
- Hajdemo sada, molim te. Vrlo mi je vano.
- Psi ujedaju, to zna?
- Radi se o sasvim malom psu.
- Koliko malom?
- Sjea ga se moda: pas brata Eme Laventajn. Vidjela si ga tokom garane
rasprodaje na travnjaku.
- ar-pej! I jo pita da li ga se sjeam! To nije pas, Metju. Taj ker je teak bar 40
kilograma i prava je miiava lopta!
Emili je ispustila ruku svog oca i potra da obgrli Ejpril oko struka.
- Preklinjem te, Ejpril, pomozi nam! Pomozi nam! Odavno elim psa. Molim te!
Molim te!
Galeristkinja je odmjerila Metjua kao da mu prigovara.
- Nema prava da se koristi djetetom! - dobacila je zgrabivi svoj kaput.
***
Metju je sjeo za volan Kamara. Vozilo je napustilo centar Bostona i polo u pravcu
Belmonta.
- Dobro, sad mi objasni? - zahtijevala je Ejpril.
Saekao je da stigne do semafora; tu se okrenuo ka Emili i pruio joj slualice.
- Hoe malo da slua muziku, duo?
Naravno da je htjela!
Saekao je da njegova ki stavi slualice na ui da bi mogao da informie Ejpril o
svojim namjerama. Pustila ga je da zavri svoje izlaganje prije nego to je zakljuila:
- Dakle, misli da e kidnapovanjem tog jadnog psa vratiti enu?
79
80
***
21 AS
Na povratku kui, zaustavili su se u jednoj prodavnici ivotinja da bi kupilli
povodac, krokete i posudu za hranu. Kad se pas povratio u kui, Metju je oekivao
najgore: zavijanje, agresivno lajanje, tavie da ih napadne. Naprotiv, Klovis je otvorio
jedno oko, zabrundao nekoliko puta, malo se kotrljao po parketu a onda se nemamo
smjestio na kau, kao da je oduvijek ivio u toj kui. Kada se u potpunosti povratio, obiao
je dnevni boravak. Oi su mu bile ive, reakcije pozitivne. Cijela porodica je provela vee
igrajui se sa njim i milujui ga. Emili je bila na sedmom nebu, a Metju se borio da je stavi
na spavanje. Da bi pristala da se popne u sobu, Metju je morao da joj obea na desetinu
puta da e Klovis biti tu i sutradan.
im je ostao sam u salonu, on se smjestio ispred ekrana i preao na drugu fazu svoga
plana. .
- Doi, Klovis, doi, dobra moja kuco! - mamio ga je s posudom kroketa.
ivotinja se uzverala na stolicu na koju je Metju dodao nekoliko jastuka da bi mu
omoguio da bude na dobroj visini.
- Pogledaj ekran! Vidjee ponovo nekoga ko te odavno nije vidio! Lijepo mu se
nasmijei.
Pokrenuo je aplikaciju za videokonferenciju na kompjuteru. Kako je softver
zahtijevao, ukucao je lozinku. Snimani veb kamerom, njegov lik i lik psa pojavili su se na
ekranu. Da bi zapoeo video poziv, uzeo je Emin mejl, kliknuo i saekao nekoliko sekundi.
Jedno zvonjenje.
Dva zvonjenja.
Tri zvonjenja...
81
***
2010
Ema se teko budila iz svog sna u koji je bila utonula zahvaljui lijekovima.
Bacila je pogled na svoj mobilni, ali nije on zvonio. Bio je to kompjuter koji je ostavila
ukljuen.
Pogledala je na sat, podigla pokriva i napravila nekoliko nesigurnih koraka da bi
dola do stola.
Na ekranu je treperila ikonica Face Time, signalizirajui dolazni poziv od Metjua
apira. Nikada nije koristila ovu aplikaciju, ali kliknula je da preuzme poziv.
Mada to nije oekivala, pojavio se lik njenog psa! Bio je to Klovis, s njegovom
punjenom njukom, njegovom glavom ko u nilskog konja, malim usaenim oima i
miiavim tijelom, prekrivenim naborima zbog kojih je liio na plianu igraku.
- Klovis!
Ali ta njen pas radi u 2011. u kui Metjua apira?
Odjednom se kadar kamere pomjerio ulijevo, na Metjuovo lice i poprsje.
- Dobro vee, Ema. Kako ste? Jeste li se malo smirili?
- Koju igru sad igrate, pobogu?
- Kao to moete da konstatujete, upoznao sam se sa vaim cukijem. Kako bjee vi
ono kaete? Ah, da: Jedina osoba na svijetu koja me nikada nije iznevjerila. Stalo vam je
do njega, zar ne?
- Ti si jedan...
- Dobro de, neemo da se vrijeamo. Meni je, recimo, stalo do moje ene i mislim da
niste dobro procijenili moju rijeenost da je pronaem.
Metju je pomjerio ruku da bi dohvatio neto na radnoj povrini. S jednog draa za
noeve, povukao je jedno dugako sjeivo od tridesetak centimetara i zavitlao njime pred
kamerom.
- Ovo je no za meso, Ema. Vidjeli ste sjeivo: kruto i otro. Lijep komad, njemaki
kvalitet... Imam i ovaj drugi alat: zovu ga kineska satara. Idealna za pripremanje kotleta.
- Ako samo dlaka zafali mom psu, ja u vas...
- ta ete uiniti, Ema?
Ostala je bez glasa. Metju je preao u napad:
- Vidite, Ema, vrlo mi je neugodno: mnogo volim ivotinje. Va Klovis je stvarno
dobra njuka i mnogo se svia mojoj kerki, ali ako ne obeate da ete uiniti sve to je
potrebno da sprijeite Kejtinu nesreu, neu oklijevati ni sekunde. Rasporiu vaeg psa.
Isijei u mu stomak i izvadiu mu crijeva. I to u uraditi pred ekranom da ne biste
prepustili ni trunku te scene. Trajae dugo. Dugo i bolno. Neu to uraditi s radou, Ema,
ali ako mi ne ostavite izbor...
- Gade jedan!
- Razmislite, ali razmislite brzo, Ema...
Poela je bijesno da vie na njega kad je Metju prekinuo vezu i slika izgubila.
82
Peti dan
SUTRADAN
23. DECEMBAR 2010.
9 ASOVA UJUTRU
Snijeg se bio otopio. Vazduh je bio suv i hladan, ali sunce je blaeno i pobjedniki
sijalo na metalnoplavom nebu Bostona.
Ema je dunula u ruke da se ugrije. Svijetla para izala joj je iz usta i podigla se pred
njenim oima prije nego to se rasprila u vazduhu.
Ve deset minuta je koraala gore-dolje pred ulaznim vratima Hart Centra, vrebajui
kraj Kejtinog deurstva. Jedva je obuzdavala zijevanje. No je bila nemirna, ali uprkos
manjku sna, misli su joj bile jasne. Jue je pod dejstvom oka, zbog proitanog novinskog
lanka koji najavljuje njeno samoubistvo, bila izgubila razum i posrnula u gotovo
zloinako ludilo. Danas se toga stidjela, ali bilo je ovako: uasni teret samoe izvlaio je
ponekad iz nje ono najgore. Osjeaj koji gori od nepravde, ljubomora koja ju je izjedala i
vodila ka najmranijim mislima. Ali ona nije ubica, ve samo obina budala kojoj nedostaje
ljubav i koja je eljela da ostane malo due u jednoj prii unaprijed osuenoj na propast.
Metjuova intervencija i scenario sa Klovisom posluili su da je prizovu pameti i
natjeraju je da uhvati korak sa realnou, a ovoga jutra ona je bila vrsto odluila da
poslua glas razuma. Pronai e rjeenje da bi se izbjegao taj Kejtin kobni udes 24.
decembra. Provela je no razmiljajui o neizbjenom nainu da se sprijei sudar. Za sada
joj nije sinula nijedna jednostavna ideja, ali imala je jo vremena.
Hladnoa joj je koila ruke i noge. Lupkala je nogama o zemlju da bi se ugrijala.
Jedan veliki kamion za prikupljanje krvi sa znakom Crvenog Krsta bio je parkiran nasred
parkinga. Neto dalje, na jednim pokretnim metalnim kolicima prodavala su se topla pia i
perece. Ema je stala u red da bi naruila aj kad je opazila Kejt kako izlazi na automatska
vrata da bi napustila zgradu. S mobilnim telefonom na uhu, mlada doktorka je i dalje bila
u bolnikom mantilu, iji su krajevi svijetloplave tkanine virili ispod tamnog ogrtaa.
S Emom za petama, Kejt je sila niz stepenice, prela parking urnim korakom i
napustila krug bolnice. Ema ju je pratila sve do stanice Habvej u Ulici Kembrid gdje se
nalazio samousluni sistem bicikala. Oigledno je Kejt bila naviknuta na ovu vrstu
prevoza. Ona je izvadila svoju pretplatiniku kartu i sjela na bicikl.
Dok je Kejt navlaila rukavice, stavljala kapu i vezivala al, Ema je platila na
automatu est dolara da bi dobila casual membership card, karticu koja joj je omoguila da i
ona iznajmi bicikl. Saekala je da Kejt pokrene pedale te je krenula za njom, drei
razumnu distancu da je ne bi izgubila iz vida i da bi ujedno izbjegla da bude opaena.
Prvih pet stotina metara sveli su se na vonju putem kojim je ila prethodnog dana
samo u obrnutom smjeru. Drei jednom rukom guvernalu, Ema je navukla arape preko
83
***
S gredama na plafonu, obloenim zidovima, s vitraima, pikadom i priguenom
svjetlou, rustini dekor kafia Gejtvej bjee tipian i odisao je toplinom. Nou bi mjesto
oivjelo uz zvuke tradicionalne muzike i litarskim kriglama Ginisa 18, kojima se uz kucanje
nazdravljalo, ali ujutru je to postajao gostoljubiv i miran kafi u kome se sluio doruak
lukim radnicima. Ema je zakiljila i za kratko vrijeme primijetila Kejt kako sjedi sama u
jednom separeu u dnu prostorije sa oljicom kafe.
Na jednoj tabli bilo je naznaeno da prvo treba naruiti pa tek onda sjesti. Ema je
strpljivo saekala iza jednog krnog tipa u koulji drvosjee i s mornarskom kapom, koji
nakon nekoliko sekundi ode s posluavnikom zatrpanim ribom i ipsom, slaninom,
kobasicama i prenim jajima. Ona se zadovoljila ajem i tostom i otila da zauzme mjesto
na klupi u separeu blizu Kejtinog stola.
ta je doktorke radila na tom mjesta, poto je itavu no provela na poslu? Zato se
nije vratila pravo kui poslije svog deurstva?
Posmatrajui je sa svog mjesta, Emi se uinilo da je umorna, da joj se na licu ogleda
nespokojstvo. S oima koje ne miruju, Kejt je neprestano bacala poglede as na ekran
telefona, as na ulazna vrata. Oigledno je ekala nekoga i taj sastanak nije bio bezazlen.
Ema se zaudila zbog ove promjene. Zavodljiva i vedra porodina ena koju je pratila
prethodnog dana, pretvorila se u bie koje izjeda strepnja i kome se zbog toga grozniavo
gre ruke.
Natjerala je sebe da okrene glavu da njeno posmatranje ne bi izgledalo suvie
napadno, i zahvaljujui odrazu zidnog ogledala, nije joj promakao ni najmanji pokret
doktorke. Kejt je izvadila flanelsku kipiu iz tane i pudrijeru. Oistila je lice, ponovo se
nervozno naminkala, namjetajui nekoliko pramenova kose, koji su joj se razbaruili
usljed vonje biciklom. Zatim je ustala i nestala u pravcu toaleta.
18
Popularno irsko pivo, porijeklom iz pivnice Artura Ginisa (1725-1803). Prim. prev.
84
Ema je shvatila da treba da djeluje. Kejt je ponijela sa sobom svoju tanu i telefon, ali
ostavila je ogrta na klupi. Ema je duboko udahnula prije nego to je krenula. Mirno je
ustala i nainila nekoliko koraka kao da se i ona zapuuje ka toaletu, ali u posljednjem
trenutku je zastala kod Kejtinog stola. Molei se da niko u tom momentu ne pogleda ka
njoj, pretraila je depove ogrtaa. Ruka joj je naila na neto hladno i metalno. Privezak za
kljueve.
Adrenalinsko pranjenje prostrajalo joj je tijelom. Provjerila je da li su i kljuevi od
kola na privesku i izustila neujni povik:
Imam ideju!
Da bi sprijeila nesreu, ona e jednostavno ukrasti kljueve uvene Mazde kupe,
koju je Kejt trebalo da vozi u dramatinoj noi. Zatim e ukrasti kola, ostavie ih na tri
stotitne kilometara odatle, zapalie ih ili e ih gurnuti u provaliju.
Ako nema kola, nema ni nesree!
Dograbila je kljueve i prola kroz bar da bi napustila objekat prije nego to se Kejt
vrati. Ubrzala je korak i pognula glavu da joj se pogled ne bi ukrstio s tuim pogledom, ali
u svom uurbanom bjekstvu, naletjela je na klijenta koji je upravo naruio pie za ankom.
Istrpio je sudar, ali prosuo je pola oljice kafe na posluavnik.
Ema je poela da se izvinjava.
- Izvinite, stvarno mi je ao, ja...
Bio je to visok i vitak tip, kratke svijetle kose, u crnim farmerkama, platnenim
patikama, rolci i konoj jakni s kragnom od ovjeg krzna. Lice mu je bilo duguljasto, s
bradom od tri dana i uokvireno naoarima za sunce s plavim ramovima.
- Nije vano! - uvjerio ju je on i ne pogledavi je.
Pourivi da nestane, Ema je osjetila olakanje to se izvukla bez posljedica. Prije
nego to je odgurnula vrata, nije mogla da odoli, a da ne okrene glavu i jo jednom baci
pogled.
U dnu prostorije, ovjek se pridruio Emi.
Grlio ju je.
Ljubio ju je.
***
To nije mogue.
Prestala je da se kree i ostala kao ukopana, nesposobna da naini i najmanji pokret.
Kejt nije mogla da ima ljubavnika. Ema je ponovo kiljila. Sigurno se vara, loe tumai
odreene gestove. Moda je taj ovjek samo lan porodice, njen brat ili...
- Mogu li da vam pomognem, mlada damo?
Iza anka, gazda ju je sumnjiavo posmatrao.
- Odluite se. Ili ostajete ili idete. Na kraju e vas neko udariti vratima posred nosa.
- Ja... Treba mi papirna salveta.
- A to, trebalo je da traite. Evo.
Zgrabila je sveanj salveta koje joj je ovaj pruao i vratila se da sjedne za sto, upinjui
se da bude to je mogue diskretnija. Refleksivno je izvadila telefon, prebacila ga na
kameru i postavila na sto da bi snimala scenu.
Srce joj je snano udaralo u grudima. Pomislila je na Metjua koji je idealizovao svoju
enu. Na scenu kojoj je prisustvovala jue: to porodino zajednitvo koje se irilo oko ovog
para. Kako je mogue do te mjere glumiti osjeanja?
Ne, neto se tu nije uklapalo. S obzirom na posveenost koju je Metju i dalje gajio
prema svojoj eni i nakon njene smrti, izgledalo je malo vjerovatno da je ova bila
zaljubljena u dragog ovjeka. apiro nije bio glup, primijetio bi to, bilo je oigledno. Ali da
nije slijep za stvari koje ne eli da vidi?
85
Gospode Boe!
Vie nije znala ta da misli. Pokuala je sebe da ubijedi da Kejt i misteriozni neznanac
nisu ljubavnici, mada je njihovo ponaanje ipak bilo nedvosmisleno: promiskuitet,
isprepletani prsti, pogledi prikovani jedno za drugo. Kejt se ak prepustila milovanju lica i
kose ovog tipa.
Ema je provjerila da li njen telefon i dalje snima. Scena kojoj je prisustvovala inila se
do te mjere nadrealnom da je morala da sauva neki trag o tome.
Tip je bio u ranim etrdesetim. Imao je poneto sofisticiranu i krhku ljepotu.
Spoljanjost koja nije bila potpuno strana Emi...
Nije mogla da uje ta priaju, ali nije bilo sumnje da su oboje bili zaokupljeni. ime?
Da li je i mukarac bio oenjen? Da li su pokuavali da ubijede jedno drago da napuste
svoje dotine suprunike? Ova nagaanja vratila su Emu na njenu priu i bolne uspomene
na vezu sa Fransoom.
Odagnala je svoje misli i odjednom postala svjesna opasnosti. Pab je bio skoro
prazan. Na kraju e opaziti njeno postupanje. Iskljuila je telefon i diskretno se povukla.
Ledeni vazduh joj je prijao. Udahnula je nekoliko puta da bi se povratila. Nije eljela
da ide biciklom, te se zaputila ka jednom taksiju u nizu vozila koja su strpljivo ekala pred
ulazom u hotel Mariot.
teta zbog depozita za bicikl!
U trenutku kad je ulazila u vozilo, shvatila je da su na Kejtinom privesku za kljueve
nesumnjivo i kljuevi od porodine kue. Imala je dakle mogunost da se uunja u dom
apirovih i to odredite je dala taksi vozau. Stigavi na Luizburg Skver, napravila je jedan
krug oko kue, pitajui se da li su Metju i njegova ki unutra. Pomislila je na mogunost da
pozvoni na vrata i provjeri, ali je odustala od toga.
Nema svrhe da Metju iz 2010. sazna da ja postojim...
Takoe je zapazila mali stiker nalijepljen na prozoru koji je oznaavao da postoji
alarmni sistem.
Sranje...
Kljuevi joj nee biti od velike pomoi ukoliko se urlajua sirena oglasi nekoliko
sekundi poto bude otvorila vrata.
Zapamtila je ime firme za ugradnju alarmnih sistema prije nego to je krenula natrag
da ne bi skretala panju. U elji da na miru razmisli, ona se sklonila u jednu prodavnicu
sitnih kolaa u Ulici arls. Bilo je to hibridno mjesto s retro ambijentom koje je svojim
klijentima prualo mogunost degustacije poslastica dok sjede za ankom od sirovog
drveta. Ema je sjela na jednu barsku stolicu i izvadila kompjuter. Zbog formalnosti,
naruila je kafu i pare izkejka prije nego to e se konektovati i u imeniku na internetu
potraiti broj telefona apirovih. Pozvala je i naila na sekretaricu. Porodina poruka u
kojoj je i mala Emili dala svoj doprinos. Prekinula je i pozvala u jo nekoliko navrata da bi
se uvjerila da je kua prazna. Zatim je kontaktirala Imperator i traila da razgovora sa
Romualdom Leblanom.
- Treba mi, bubavabo.
- Ba sam htio da vas zovem, gospoice Laventajn.
- Ima li neto novo povodom moje prie?
- Poslao sam neke vae mejlove Derodu. To je moj prijatelj informatiar.
Najdarovitiji koga znam. Rekao mi je da su poetkom dvijehiljaditih, na brojnim
forumima, neki internet surferi ostavljali poruke, tvrdei da dolaze iz budunosti i da su
putnici kroz vrijeme. Razumije se, to su bile neslane ale, ali u vaem sluaju, situacija je
drugaija: vremenski skok zabiljeen na serverima je vrlo zbunjujui elemenat i moj
prijatelj nije u mogunosti da ga objasni. ao mi je.
86
- Uradio si sve to si mogao, hvala. Zapravo, zovem te zbog neeg drugog. Ako ti
dam adresu jedne kue u Bostonu kao i ime firme za ugradnju alarmnih sistema, da li bi
umio da ga deaktivira?
- Da ga deaktiviram? - mehaniki je ponovio treber. - ta u stvari pod time
podrazumijevate?
- Ti to mene zeza ili ta? Da li bi znao da neutralizuje alarmni sistem na daljinu?
- Ne, to je nemogue. Kako mislite da to uradim?
- Mislila sam da nita nije nemogue s tvojim kompjuterima...
- To nikada nisam rekao - poeo je da se brani.
Ona ga je izazivala:
- U redu, razumjela sam. Ti si jak samo na rijeima, ali kad treba prei na djela, nema
te vie...
- Hej! - branio se. - A zahvaljujui kome ste dobili termin kod frizera?
- Ne govorimo o terminu kod frizera! Govorim ti o neem mnogo teem.
- Ah ja nisam maioniar - gotovo se pravdao Romuald.
- Dajem ti adresu, ima li ime da je zapie?
- Ah rekao sam vam da...
- Ima li ime da je zapie?
- Ajde - uzdahnuo je.
- Metju i Kejt apiro. ive u Bostonu, na raskrsnici Ulice Maunt Vernon i Ulice Vilou.
Firma koja im je ugradila alarm zove se Blu Voer. Sjedite joj je u Nidamu u Masausetsu.
- I ta hoete da uradim s tim?
- ta god hoe, samo pouri. Za petnaestak minuta ja u svratiti u tu prokletu
baraku. Ako se ne snae, pajkani e da me ukebaju i bie odgovoran za moje hapenje.
Prekinula je vezu, ne ostavivi mu vremena da odgovori. Bila je svjesna da je
tinejderu dala teak zadatak, ali uzdala se u njegovu inteligenciju.
Otpila je gutljaj kafe i uzela zalogaj kolaa. Mislila je da nije gladna, ali poslasticu je
pojela s dobrim apetitom. Sve vrijeme dok je jela izkejk, gledala je film koji je maloas
snimila telefonom. Zvuk se nije mogao uti, slika je bila malo mrana i isprekidana,
snimano je s velike daljine, ali prizori nisu ostavljah ni najmanju nedoumicu o prirodi
odnosa izmeu Kejt i misterioznog neznanca.
Ko je bio taj ovjek? Kolega hirurg? Prijatelj para? Zato je Ema i dalje imala taj utisak
da joj fiziki izgled ovog tipa nije potpuno nepoznat?
Dvoumei se kako da postupi, mlada ena je prebacila film s telefona na svoj
kompjuter prije nego to je otvorila imejl. Zatrpana pitanjima, poela je da pie poruku
Metjuu a onda je stala. Pod izgovorom da otkriva istinu, ima li ona pravo da uzburkava
prolost? Da se beskrajno uplie u intimu jedne porodice koju i ne poznaje? Da oivljava
bol ovjeka, koji ionako ne uspijeva da preali svoju suprugu?
Osim ako ta ena nesumnjivo nije ikona koju on oboava...
S prstom na ta pedu kompjutera, ona je proitala svoju poruku i oklijevajui jo
nekoliko sekundi konano pritisnula na SEND.
***
2011.
- Oboavam te, kuco! - uzviknula je Emili, mugnuvi u kuhinju sa ar-pejom za
petama.
Lijep miris tople okolade lebdio je u vazduhu. Istovremeno dok je listala novine na
svom tabletu, Ejpril je jednim okom nadzirala erpu koju je podgrijavala na indukcijskoj
ploi. Iza svog ekrana, Metju je umornih oiju ve satima vrebao Emin odgovor na njegov
jueranji ultimatum.
87
88
Pred ogledalom
ivot ima potrebu za iluziijama,
to jest za neistinama koje se smatraju istinama.
Fridrih NIE
BOSTON, 2010.
Bip, bip, bip...
Ulazei u kuu, Ema je bila pokrenula blagi zvuni signal koji je liio na sonar.
Zatvorila je vrata i okrenula se ka kuitu alarma. Bilo je nemogue ukucati kod da bi
se deaktivirao sistem: nije znala koji je.
Bip, bip, bip...
Jo koliko vremena preostaje prije nego to tihi zvuk detektora ustupi mjesto
ozbiljnijem signalu? Pokuala je da proguta pljuvaku, bezuspjeno. Grlo joj se suilo, elo
vlailo znojem. Ostala je nepomina nekoliko sekundi, poput osuenika koji eka kaznu
delata. Najzad, upozoravajue bipkanje se prekinulo i zagluujue zavijanje sirene je
zatreslo zidove.
Vloiiiiing! Vloiiiiing! Vloiiiiing!
Ma koliko da je oekivala ovaj talas, snano zvonjenje je kod nje prouzrokovalo
strepnju koja joj je prostrujala venama. Osjetila je da je hvata panika. Poela je da drhti.
Krv joj je pulsirala u sljepoonicama sve jae. U tom trenutku, poeo je da joj vibrira
telefon u depu. Javila se i poela da govori to je mogla glasnije da bi prikrila zvuk
zvonjenja.
- Alo.
- Gospoa Kejt apiro?
- Da, ja sam.
- Firma za alarme, Blu Voer, upravo smo...
- Moj alarm, da, znam, ao mi je. Mora da je moj mu promijenio kod a da me nije
obavijestio. Moete li da ga zaustavite?
- Ne prije nego to izvrimo postupak provjere upotrebe.
Vloiiiiing! Vloiiiiing! Vloiiiiing!
Ako Romuald nije mogao da deaktivira sistem na daljinu, ipak je uspio da prodre u
server preduzea. Neprimjetno je promijenio broj koji e kontaktirati u sluaju da se
pokrene zvonjenje, zamijenivi broj Kejtinog i Metjuovog mobilnog jednim jedinim
brojem, Eminim. Takoe je uspio da iskopira tajne odgovore na tri pitanja iz dosijea u
kompjuteru, neophodne radi utvrivanja vjerodostojnosti sagovomika i prekidanja sirene.
- U kome gradu su se sreli vai roditelji? - upitao je slubenik.
Ema je spustila pogled da bi proitala odgovore koje joj je poslao Romuald i koje je
hemijskom olovkom zabljeila na podlaktici.
- U Sankt Peterburgu.
- Koji je va omiljeni film kad ste bih dijete?
- Avanture Bemara iBjanke.
- Kako se zvala vaa najbolja drugarica dok ste studirali?
- Dojs Vilkinson - odgovorila je ona bez oklijevanja.
Istog trenutka sirena je prestala da zavija.
- Zahvaljujemo, gospoo apiro. Ubudue zamolite mua da vas obavijesti u sluaju
promjene koda.
Ema je zavrila razgovor i obrisala grake znoja sa ela. Krenula je ka prozoru, ali
89
ostajui zaklonjena iza zavjese. Nita za sada nije unosilo pometnju u Luizburg Parku, ali
bojala se da to nee potrajati.
ta ako pajkan zazvoni na vrata? Ili ako se Met ili Kejt iznenada vrate kui? Odbacila
je tu pomisao i poela da istrauje.
Njen bijes usmjeren prema Kejt ju je motivisao i kao prvu dobru posljedicu imao je to
to ju je izveo iz njenog depresivnog stanja, budei u njoj elju da se bori, za sebe, za svoju
budunost, za Metjua...
Ema nije tano znala ta trai. Potvrdu o Kejtinom nevjerstvu? Neki pokazatelj koji bi
je naveo na pravi trag da identifikuje misterioznog neznanca? U svakom sluaju, morala je
da vidi ta je iza prividne spoljanjosti. Da zaviri u podsvijest kue: u plakare, ormare,
fioke, kompjutere, podrum...
Prizemlje je bilo ureeno kao potkrovlje sa velikim salonom i otvorenom kuhinjom.
Grijanje je irilo ugodnu toplotu. Prostorija je bila prijatna, gostoljubiva, porodina. Pored
kaua, lijepa boina jelka s treperavim svjetlima, na anku kuhinje, mrve od hljeba, tegla
dema koju su zaboravih da sklone, djeji crte do pola obojen, Njujork Tajms od tog dana
otvoren na dodatku o kulturi.
Na zidovima i u ramovima poredanim po policama mogle su se vidjeti brojne
fotografije lanova porodice, od kojih su crno-bijeli snimci predstavljali, sigurno, Kejt kao
dijete: lijepa plavokosa djevojica i njena majka pored klavira ili kako etaju, drei se za
ruke ulicama nekog ruskog grada - nesumnjivo Sankt Peterburga. Potom davni snimci u
boji: krhka tinejderka kako pozira ispred Spejs Nidla i kasnije, kao mlada, gotovo
prozirna studentkinja, u dinsu i s rancem na travnjaku koji se prostire ispred tornja
Univerziteta Berkli. Skokom kroz vrijeme, od stidljive studentkinje dolo se, dakle, do
mlade ene sigurne u sebe. Bila je to dananja Kejt, onakva kakvu je bila zapazila,
doktorku sigurnu u sebe, lijepe spoljanjosti, kako pozira sa kerkom i muem.
Ovi snimci pokretali su mnoga pitanja, ali Ema je svoju analizu ostavila za kasnije.
Posegla je za telefonom i posvetila tri minuta slikanju svih okaenih fotografija u prostoriji.
U kuhinji je takoe zapamtila jedan trag Kejtinog sedminog rasporeda, zakaenog na
panou od plute.
Privremeno naputajui prizemlje, procijenivi da je previe eksponirano, ona se
popela na prvi sprat.
On se sastojao od velike prostorije za roditelje, bez mnogo dekoracija, dva kupatila, u
ijem produetku je soba za garderobu, djeja soba i jedna gotovo prazna prostorija koja je
predstavljala kancelariju.
Brana soba je bila preplavljena knjigama, postavljenim na samom podu s obje strane
kreveta. Na lijevoj strani, filozofski eseji {ivot Svetog Avgustina, Nieove misli...), na desnoj,
nauna izdanja {Hirurgija srane insuficijencije, Kongenitalne kardiopatije, Vjetaka krv i
matine elije...). Nije teko pogoditi gdje je ije mjesto...
Pogled na brani krevet raspalio je kod Eme ar ljubomore. Ona je nervozno
pregledala police i pretraila fioke komode. U jednoj je pronala pasoe para. Otvorila je
prvi: Metju apiro, roen 3. juna 1968. u Bengoru (Mejn), zatim drugi: Ekaterina Ljudmila
Svatkovski, roena 6. maja 1975. u Sankt Peterburgu (Rusija).
Kejt je Ruskinja...
To objanjava plavu kosu, svijetle oi, tu hladnu i daleku ljepotu...
Zvuk motora automobila zauo se sa ulice. Uplaivi se da se par vraa, ona je bacila
pogled kroz prozor - lana uzbuna - prije nego to je nastavila svoju potragu.
Nije gubila vrijeme u Metjuovom kupatilu, ali se zadrala u gospoinom.
Pootvarala je vratanca, fioke i pregrade sveg namjetaja. Glavni elemenat - visea polica bila je prepuna kozmetikih proizvoda: krema, losiona, minke. U drvenoj oslikanoj
pregradi, koja je sluila kao apotekarski ormari, pronala je plastine tube, na kojima je
90
proitala etikete (aspirin, paracetamol, ibuprofen), boice 70% alkohola, fizioloki rastvor,
oksigenizovanu vodu. Iza kutija sa hanzaplastima i kompresama, naila je na neoekivano
otkrie. Molekuli sa sloenim, ali poznatim nazivima, antidepresivi, anksiolitici i lijekovi
za spavanje. Ema nije mogla da vjeruje roenim oima: i Kejt je imala iste avolje
prijatelje. Na nekoliko sekundi osjetila je udno olakanje.
Uprkos spoljanjem izgledu, Kejt nije bila vedra i vesela ena kakvom ju je zamiljala.
Bila je nesumnjivo kao ona: uznemirena, anksiozna, moda povredljiva. Da li je njen mu
znao za sadraj apotekarskog ormaria? Vjerovatno ne, inae doktorka ne bi tako brino
poredala tube. A i Metju nije izgledao kao tip ovjeka koji e da prevre po stvarima svoje
ene.
Nastavila je svoju istragu, ulazei u prostoriju s vjealicama.
Moj san...
Bio je to savreni garderober: prostran, prozraan, rafiniran i funkcionalan. Klizna
vrata od svijetlog drveta smjenjivala su se sa staklenim ploama i povrinama s
ogledalima koja su jo vie uveavala prostor.
Sa svjesnom radoznalou, metodino je poela da vadi svaku vjealicu, da
pretrauje svaki ormar, pregledava svaku fioku, podie hrpe odjee, ispituje desetine pari
cipela i komada vea. Postavljene uza zid, jedne ljestvice od tamnog drveta i stepenik
omoguavah su da se pristupi najviim dijelovima. Ona se popela da bi pretresla i taj
sadraj garderobera. Ubrzo je spustila ruku na konu jaknu koja je bila sklopljena i
odloena na najvioj polici. Bila je to iznoena motociklistika jakna s kragnom od ovjeg
krzna. Ista kakvu je nostio Kejtin ljubavnik onoga jutra! Ema ju je paljivo pretresla.
Opipala je postavu. U jednom od unutranjih depova pronala je izblijedilu fotografiju.
Bila je to Kejtina fotografija, s obnaenim grudima, od prije petnaestak godina. U seksi
provokativnoj pozi mlade ene od jedva navrenih dvadeset godina, koja s rijetkom
smjelou gleda u objektiv. Ema je okrenula fotografiju u potrazi za posvetom, ali nita
nije pisalo na poleini.
Njeno uzbuenje je raslo. Kao to je to i prethodno inila, trag snimka je sauvala u
telefonu prije nego to ga je vratila u dep jakne, koju je potom uredno sklopila.
Sada valja krenuti...
Da bi umirila savjest, otila je da baci pogled na posljednji sprat. Ovaj dio kue nije
zagrijavan. U njemu se nalazila, otprilike, gostinska soba, jo jedno kupatilo i dvije velike,
jo nedovrene, prostorije.
Ponovo je sila u prizemlje i prola jo jedan krug. Najednom stoiu od intarziranog
drveta nalazio se porodini kompjuter. Ve ga je bila primijetila maloprije, ali mislila je da
je zatien lozinkom.
Nikad se ne zna...
Pomjerila je mia da bi ukljuila spravu. Ekran se otvorio na Kejtinom dokumentu.
Nije bilo lozinke, ni zatite.
Znai nema interesantnih informacija, pomislila je ona.
Ipak je pretraila razliite foldere. Kejt je oigledno koristila kompjuter samo u
profesionalne svrhe. Bio je prepun lanaka, dokumenata, filmova u vezi sa hirurgijom i
sranim malformacijama. Isto je bilo i sa istorijom pretraivanja na intemetu i
elektronskom potom. Jedino skretanje s tog medicinskog univerzuma bile su Avanture
jedne Bostonke, jedan lino izraeni blog o dobrim adresama u Bostonu (restoranima,
kafiima, radnjama...) koje je doktorka izgleda s manjom ili veom revnou posjeivala.
Ema je zabiljeila adresu sajta na podlaktici i pokuala da otvori Metjuova dokumenta. Ni
on nije bio zatien nita vie nego njegova ena. Oigledno je vladalo povjerenje kod para,
bar po ovom pitanju. Ema se predala istoj analizi, ali nije pronala nita znaajno. Bilo je
tu, meutim, vie stotina fotografija, bez reda skupljenih u jednom folderu. Ona je poela
91
da ih razgleda, ali bilo ih je previe da bi ih sve vidjela. Zavukla je ruku u dep svog
kaputa da bi uzela svoj sveanj kljueva. Njen privezak je bio jedna mala metalna boca,
koja predstavlja bocu kalifornijskog pino mara. Reklamni predmet koji su joj dali tokom
posjete jednom vinogradarskom imanju. Kad se odvrne gornji dio boce, pojavljuje se USB
prikljuak. Ema ga je stavila u kompjuter da bi prekopirala fotografije, ostavljajui
mogunost da ih kasnije na miru pogleda. Kopiranje je bilo u toku kad je zaula brujanje
motora. Izvukla je USB, ne ekajui, i prila prozoru.
Sranje...
Ovoga puta bili su to Metju i Kejt koji su se parkirali odmah ispred ulaznih vrata.
Suvie kasno da zbrie!
Jedino rjeenje: da se iskrade.
Krenula je stepenitem koje vodi u sobe, u trenutku kad su se ulazna vrata otvorila.
Sa sprata je mogla jasno da uje glasove Metjua i Kejt. Uplaila se i pobjegla u branu
sobu. Pokuavajui da pravi to je mogue manju buku, podigla je sputeni prozor. Bacivi
jo jednom pogled na prostoriju, primijetila je iz daljine, u garderoberu, neto to je nije
iznenadilo prvi put, ali sada ju je udilo. Zato su drvene merdevine bile postavljene uza
zid? Stepenik koji je koristila bio je sasvim dovoljan da bi se dolo do najviih polica.
Zastala je i ponovo se odunjala do prostorije s vjealicama.
I zato su merdevine od tamnog drveta dok je sav namjetaj na spratu od svijetlog drveta?
Ema je podigla pogled ka plafonu i uprkos glasovima para koji su dopirali iz salona,
postavila je merdevine i uzverala se uz prve preage.
Merdevine ne slue da se doe do vjealica, ve da se stigne do... plafona.
Stigavi do posljednjih preaga, Ema je gurnula gipsanu plou lanog plafona.
Pruivi ruku, napipala je neto. Remen, ili prije kai od torbe. Povukla je i ispala je jedna
ogromna platnena torba. Oajnikim potezom, polo joj je za rukom da je pridri.
Bjee to obina putna torba, od crvenog plastificiranog platna, s bijelim logom na
kome je zarez jedne uvene sportske marke. Torba je bila teka, napunjena skoro do
pucanja. Oslonivi je na ravni dio merdevina, ona ju je na brzinu otvorila, pogledala
unutra i iznenaena onim to vidi, umalo je nije ispustila.
Srce je poelo ubrzano da joj kuca. Oslukivala je korake koji se penju uz stepenice.
Vratila je torbu u skrovite, namjestila ponovo lani plafon, sila sa merdevina i
vrtoglavom brzinom projurila kroz prostoriju. Prozor na sobi je bio ostao otvoren. Ona ga
je opkoraila, spustila se na gvozdene poarne stepenice i pobjegla to je noge bre nose.
***
Boston, 2011.
9.45H
Tastatura kompjutera kupala se u toploj okoladi.
- Izvini, tata, stvarno mije ao! Izvini! Izvini! - molila je mala Emili, shvativi razmjere
katastrofe.
Metju je u skoku ustao sa stolice, iskljuio aparat i iskrenuo ga vertikalno da bi
ljepljiva tenost otekla.
- Nisam namjerno! - izvinjavala se djevojica u Ejprilinom naruju.
- Naravno, duo - pokuala je da je utjei.
Ne progovarajui ni rijei, Metju je brisao kompjuter jednom krpom.
ta da radi?
Srce mu je snano udaralo. Morao je da uradi neto. Brzo.
Ejpril je izvadila iz svoje torbe nekoliko jastuia vate za skidanje minke i pruila ih
Metjuu da bi dovrio ienje tastature.
92
93
***
- Ima li moje parice, efe?
94
Metju je pruio starom hipiku sedam novanica od po 100 dolara koje je ovaj odmah
strpao u izblijedile farmerke.
- Je l u redu? - upitao je, pokazujui komponente koje su se i dalje suile pod
reflektorom lampe.
- Aha, sad emo sve ovo da montiramo - rekao je gestikulirajui dok pria.
Operacija je potrajala jo dobrih petnaest minuta, po ijem je isteku prodava objavio
sveanim tonom:
- Sada valja ukrstiti prste, efe.
Pritisnuo je dugme za ukljuivanje i desilo se udo. Kompjuter je poeo da radi,
zaulo se zujanje, a potom se pojavio zahtjev da se ukuca lozinka.
Alelujal
Tastatura na dodir je savreno funkcionisala. Metju je s olakanjem ukucao kod koji
je sistem prihvatio.
- Pravi ste srenik! - povikao je hipik.
Metju se napravio da nije uo ovu njegovu primjedbu. Otvorio je folder, zatim jednu
aplikaciju. Krenuo je da se konektuje na internet kad se ekran odjednom ukoio i pocrnio.
Nestade sve.
Pokuao da ga ponovo upali.
Nije se moglo nita uiniti.
- Spreno je - potvrdio je prodava. - Bilo je previe lijepo da bi bilo istinito.
- Ali mora da neto moe da se uradi. Da se zamijene komponente ili pak...
- Samo bez mene efe. Tvoja maina je mrtva. Takav je ivot.
Pruio mu je eksterni hard disk.
- Izvukao sam iz tvog kompjutera sve to se moglo spasti. To je najhitnije, zar ne?
Ne.
To nije najhitnije...
95
Ekaterina Svatkovski
Ne poeli ene Blinjega svoga.
EGZODUS, 20.17
BOSTON, 2010.
11 ASOVA UJUTRU
Nebo se naoblailo zaprepaujuom brzinom. Blistavo sunce na poetku
prijepodneva ustupilo je mjesto debelom sedefastom velu iz koga su uskoro poele da
padaju prve pahulje. Sada se fin i gust snijeg u kovitlacima sputao na ulice Saut Enda.
Ema je sklanjala snijene kristale koji su joj se hvatali po kosi i jae je stegla
kapuljau. Hodala je ve dvadesetak minuta. Izaavi iz kue apirovih, svratila je u svoj
hotel, ali soba jo nije bila spremna. Tada je odluila da se malo proeta i razmisli na
svjeem vazduhu. Naalost, hladnoa je bila tako britka da joj se inilo da joj se oduzima
mozak.
Stigla je do ugla Kopli Skvera i Ulice Bojlston gdje se uzdizala sveana zgrada javne
gradske biblioteke. Bez oklijevanja se popela stepenicama ispred ulaza i ula u raskoni
hol ukraen freskama i statuama.
Neko bi pomislio da se nalazi u italijanskoj renesansnoj palati. Nasumino je
napravila nekoliko koraka, prolazei pored prijemnog pulta i biletarnice - na kojoj su se
prodavale ulaznice za jednu privremenu izlobu - da bi stigla u jedno malo unutranje
dvorite, koje je podsjealo na trijem nekog samostana. Pratei uputstva uvara, prola je
obezbjeenje i krenula velikim mermernim stepenitem koje je vodilo do itaonice.
Bejts Hol je bila monumentalna prostorija, koja se prostirala na gotovo sedamdeset
metara duine pod ogromnim zasvoenim plafonom. I s jedne i s druge strane sale bilo je
naredano desetine stolova od tamnog drveta, na kojima su se nalazile mesingane lampe s
opalnim abaurom.
Ema se smjestila s kraja sale da bi iskoristila dnevnu svjetlost. Izvadila je svoj telefon i
laptop i bacila se na posao, pokuavajui da pretrese sve dijelove dokaza koje je
prikupila tokom svoje ekspedicije.
Prva stvar koja intrigira: Kejtino rusko porijeklo, ili bolje one koja je amerikanizovala
svoje ime, a koja se u stvari zvala Ekaterina Ljudmila Svatkovski.
Roena 6. maja 1975. u Sankt Peterburgu (Rusija).
Pogledala je Kejtine fotografije iz djetinjstva. Sa est ili sedam godina, vidjelo se gdje
pozira pored jedne pijanistkinje - van sumnje, njene majke - u koncertnim dvoranama ili
salama za probu. Zatim su se dvije ene mogle vidjeti na snimcima napolju, na kojima su
se katkad pojavljivali zvonici s karakteristinim kupolama pravoslavne arhitekture. Malo
kasnije, oko jedanaeste ili dvanaeste godine, dekor se mijenja. Sive tonove Sjeverne
Venecije zamjenjuju sivi tonovi smaragdnog grada. Ema je u mislima rekonstruisala taj
put: egzil iz Sankt Peterburga u Sijetl.
Zagledana u daljinu, Ema se pogladila po bradi a potom ukucala na Guglu:
Svatkovski + pijanistkinja. Kejtina majka je imala pravo na sopstvenu stranicu
Vikipedije.
S radoznalou ju je proitala.
Ana Irina Svatkovski (12. februar 1954. Sankt Peterburg - 23. mart 1990. Sijetl) bila je
ruska pijanistkinja. Preminula je usljed komplikacija vezanih za multiplu sklerozu.
96
udo od djeteta u sviranju klavira, ona studira na konzervatorijumu RimskiKorsakov u Sankt-Peterburgu, gdje je poduavaju najvei majstori ove ustanove.
Zapoinje svoju solistiku karijeru sa esnaest godina s Prvim koncertom Rahmanjinova, u
pratnji Sanktpeterburkog orkestra.
Potom gostuje na brojnim festivalima i odlazi na najprestinija mjesta, poput Berlinske
filharmonije ih njujorkkog Karnegi Hola. Za Doje Gramofon snima svoju prvu plou: Sonata u B
molu Franca Lista. Ploa e ostati kao apsolutna referenca njenog rada.
Dok se briljantna karijera otvara pred njom, njena sudbina se mijenja 1976: multipla skleroza
poinje da napreduje poto je rodila kerku. Komplikacije ove bolesti su je primorale da zapostavi
svoj koncertni ivot. Poetkom osamdesetih godina ona odlazi u Sjedinjene Drave na lijeenje, ali
umire 1990, provevi svoje posljednje godine u bijedi.
Ema je zamislila Kejtino djetinjstvo i poetak mladosti. Teak ivot u stranoj zemlji,
krivicu zbog vjerovanja da je ona odgovorna za majinu bolest, potom trauma zbog njene
smrti, koja je vjerovatno uticala da se mlada Kejt opredijeli za ljekarsku karijeru.
Izraunala je, potpomaui se prstima, ako je njena majka umrla 1990, Kejt je tada imala
samo etrnaest ih petnaest godina. Ko ju je podizao od tog vremena? Njen otac? Moda, ali
nijedna biljeka ni fotografija nisu ukazivale da je postojao.
Sljedei snimci bih su veseliji. Na njima se vidjela Kejt na prestinom Univerzitetu
Berkli, esto u drutvu iste mlade ene, studentkinje indijanskog porijekla. uvena Dojs
Vilkinson, zapitala se Ema, mislei na posljednje tajno pitanje firme za alarmne sisteme.
Neto drugo ju je golicalo: na ovim snimcima Kejt je oigledno imala izmeu osamnaest i
dvadeset godina, ali crte njenog lica nisu potpuno iste kao danas. Ema je prebacila
fotografije na kompjuter da bi ih na velikom ekranu uporedila sa skorijim slikama.
Preobraaj je bio oigledan, ali ne pretjeran: jabuice neto uzdignutije, simetrinije lice.
Mlada ena je sasvim sigurno prola kroz ruke nekog estetskog hirurga. Ali iz kog
razloga? Zato biste eljeli da postanete vie nego savreni kad ste ve tako lijepi?
Moda je zbog neke nesree bila neophodna korektivna hirurgija?
Ostavila je pitanje da lebdi u vazduhu, ne mogavi da da odgovor na njega, zatim se
zagledala u glamurozni snimak, koji je takoe prebacila na ekran svog kompjutera. Jedva
neto starija nego na prethodnim fotografijama, Kejt je izazivaki gledala u objektiv. Ruku
prekrtenih preko poprsja, doputala je da se nazre oblik njenih grudi, ne skrivajui ni
stomak ni njenu enstvenost na pomolu. Fotografija je odisala zbunjujuom senzualnou.
emu slui to da moe da dobije svakog tipa im zapucketa prstima, pitala se Ema kao da
se obraa Kejt. Da li je ivot laki? Da li se doive isti ljubavni jadi, isti nemiri zajedniki svim
smrtnicima?
Nesumnjivo, ako je suditi po lijekovima koje je pronala u njenom apotekarskom
ormariu...
Namrtila se i primakla lice ekranu, uveliavajui fotografiju. U to vrijeme, Kejt je
nosila tetovau na gornjem dijelu lijeve ruke. Znak koji se ne nalazi ni najednom drugom
snimku. Je li to bila privremena ih trajna tetovaa? Bilo je nemogue rei. Meutim, moda
je Ema mogla da nasluti motiv. Pomou ta peda, izdvojila je zonu crtea, stavila je u prvi
plan i dodatno uveliala. Slika konja sa jednim spiralno uvijenim rogom ocrtala se na
ekranu.
Jednorog...
Napravila je kopiju simbola ne znajui da li taj element ima jednostavno mitski
karakter ih stvarnu vanost. Zatim je sklonila pogled sa ekrana i protrljala kapke. Kroz
prozor biblioteke primjeivala je kako pada snijeg u sve guim pahuljama. Od ovog
prizora je zadrhtala. Ovdje je, meutim, bilo fino. Grijanje je brujalo. Pogodno za
razmiljanje, mjesto je ulivalo sigurnost, bilo je gotovo tako toplo i intimno, uprkos svojim
97
dinovskim proporcijama, kao da je neki stari engleski klub smjeten sa cijelim svojim
inventarom u neku katedralu. Ema se zakaila za detalje koji su je smirivali: hiljade knjiga
u raskonim povezima na policama, ukanje stranica dok se okreu, kripanje olovaka po
papiru, zvuk tipki kompjutera koje ovla dodiruju.
Ona je najednom osjetila potrebu da bude zatiena. Jer otkrivi crvenu sportsku
torbu u lanom plafonu kue apirovih, ona je bila svjesna da je vidjela neto to nikada
nije smjela da vidi. Neto to moe da bude mnogo opasno.
Zatvorila je oi i u mislima ponovo prola kroz tu scenu. im je otkopala rajsferlus,
naletjela je na desetine svenjeva novanica od sto dolara. Na brzinu je izraunala. itava
torba je bila teka bar pet kila. Koliko je teka jedna novanica od 100 dolara? Jedva gram?
Torba je dakle morala da sadri otprilike 500 000 dolara...
Pola miliona...
Kakva to osoba posjeduje pola miliona dolara sakrivenih u plafonu svoje sobe za garderobu? zapitala se ona, posmatrajui Kejtinu fotografiju, ije su oi izgledale kao da je probadaju.
Ko si ti zaista, Kejt Sapiro?
Ko si ti zaista, Ekaterina Ljudmila Svatkovski?
***
Ema je pokupila svoje stvari. Spremala se da spakuje kompjuter u torbu kad se
prisjetila da jo nije pogledala Metjuove fotografije koje je uzela sa porodinog PC-a.
Ubacila je USB prikljuak, za svaki sluaj. Prebacivanje je bilo prekinuto zbog dolaska
Metjua i njegove ene, ali vie stotina snimaka je ipak uspjelo da se iskopira. Ona ih je brzo
pregledala, ne idui hronolokim redom: scene iz svakodnevnog ivota, koje prikazuju
sliku srenog porodinog ivota usredsreenog oko male Emili. Ema je ubrzala
pregledanje da bi otila dalje u prolost: prije roenja djevojice, prije braka Metjua i Kejt.
A ono to je otkrila, zaprepastilo ju je: prije nego to je sreo Kejt, Metju je bio oenjen! Na
desetinama fotografija pojavljivala se jedna niska brineta, mrava, duge kose esto
upletene u kiku. ak se i na slikama rijetko osmjehivala. Lice joj je bilo fino, esto
nepominog i ozbiljnog izraza, zbog ega je Ema pomislila da se radi o intelektualki,
staromodnoj uiteljici ili iskompleksiranoj bibliotekarki.
Pustila je da se redaju slike, sve dok nije naila na fotografije s vjenanja. Bile su
veoma stare, ah se radilo o skeniranim snimcima. Na jednoj od njih, vidio se dinovski
desert pripremljen za dogaaj: torta na sprat, ruiastobijela, s puno laga. U kvadratu od
marcipana stajao je natpis:
Sara + Met 20. mart 1996.
Zahvaljujui internetu, Ema je uspjela da ue u trag izvjesnoj Sari apiro, koju je
pronala u internet izvjetaju o jednoj kolskoj ekskurziji na koju su ili uenici etvrtog
razreda jedne osnovne kole u Roksberiju. Dokument je bio od prije est godina, ali Ema je
za svaki sluaj pokuala da pozove kolu. Mada je bio period kolskog raspusta, u
sekretarijatu su odgovorili na njen poziv. Sara apiro jeste poduavala u toj koli. Poslije
razvoda je vratila svoje djevojako prezime - Higins - i traila premjetaj u drugu kolu.
Emi su dali ime jedne osnovne kole u Vatapanu. Novi poziv. Novi sekretarijat. Ne samo
da je Sara Higins poduavala ovdje, ve je osnovna kola i dalje okupljala siromanu djecu
tokom boinog raspusta. Ba u ovom trenutku, Sara je vodila djecu iz kole na optinsko
klizalite u Vatapanu...
***
98
BOSTON, 2011.
11.15H
Metju se vratio kui, uznemiren i skruen. Otvorio je vrata i pronaao zakaenu
cedulju na tabli od plute:
Otile smo da napravimo jedan krug do boinog bazara u ulici Maribora. Ako bude dobar,
donijeemo ti flau jabukovae!
Ljubimo te.
Emili + Ejpril.
Klovis, ar-pej, priao je da se protrlja o njegovu nogu. Metju ga je zamiljeno
pomazio po glavi. Pas je bio prevrnuo svoju iniju sa vodom; on mu je napunio, sve
vrijeme razmiljajui. Laptop je bez daljnjeg bio pokvaren, ali jo uvijek je mogao da koristi
stari kuni PC da bi oitao hard disk. Dakle, on se smjestio za intarzirani stoi na kome se
nalazio porodini kompjuter. Prikljuio je eksterni hard disk koji mu je dao stari hipik i
otpoeo svoju pretragu. Poto je eksterna memorija bila skoro prazna, nije mu dugo
trebalo da otvori folder s video snimkom (IMG_5662. MOV) koji je traio.
Pustio je film, oigledno sniman mobilnim telefonom i ostao skamenjen tri minuta,
koliko je trajao snimak. Nije vjerovao svojim oima! Kejt je bila pripijena uz jednog ovjeka
koga nije poznavao. Ljubili su se, milovali, gledali zaljubljeno poput tinejdera.
- NE!
Dograbio je prvi predmet koji mu je doao pod ruku - porcelansku olju prepunu
olovaka - i tresnuo je o zid. Zvuk lomljenja uplaio je Klovisa koji se sakrio ispod niskog
stola. Metju je zatvorio oi, stavio lice meu ruke i dugo ostao tako preneraen. Uniten.
To nije mogue...
Podigao je glavu. Mora da postoji neko objanjenje. ak i najoigledniji prizori mogu
ponekad da imaju skriveni smisao. Prvo, od kog datuma je film? U svojoj poruci Ema kae
da ga je upravo snimila. Znai bilo je to 23. decembra 2010. ujutru, to znai samo jedan
dan prije Kejtine nesree i smrti. Zatim mjesto. Drveni elementi ga podsjeaju na Gril 23 ili
Mekintis u koje su ili ponekad, ali kad se pogleda malo bolje, ogledalo i zidni sat se ne
uklapaju sa ove dvije adrese. Tip: visok, plava kratka kosa, crna kona jakna. Da li ga
poznaje? Moda, ali nije mogao da povee njegovo lice s nekim imenom. Njihovo
ponaanje, najzad, neto to je najtee podnio. Kejt je voljela tog ovjeka, to je toliko
upadalo u oi. Njihovo zajednitvo je bilo oigledno, dah im se mijeao, njihova dva srca
proimala je ista strast. Otkada traje ova veza? Kako to da nije posumnjao?
Stisnuo je pesnicu obuzet bijesom i ogromnim razoaranjem. Kejt, ljubav njegovog
ivota, izdala ga je i on to saznaje tek sada, godinu dana poslije njene smrti! Osjeanje
izdaje ustupilo je mjesto gaenju. Jo uvijek u oku, on se odvukao do verande i otvorio
staklena vrata. Trebalo mu je svjeeg vazduha, kao roniocu koji je isuvie dugo ostao u
apneji. Ubrzano je disao, noge su mu se oduzimale i on se sruio na jednu batensku
stolicu. Tijelo mu je podrhtavalo od jecanja, suze su mu tekle niz lice, a da nije mogao da
ih zaustavi. Kiseli okus mu se pojavio u ustima.
Odjednom se iz salona zauo povik.
- Tata, tata, kupili smo ti jabukovau i medene kolaie u obliku ovjeuljka! povikala je Emili izletivi na terasu.
Baci mu se u naruje i on spusti lijepo lice svoje kerkice u jamicu ispod vrata, briui
istovremeno suze rukavom.
Ejpril primijeti da je alostan i ispitivaki ga pogleda.
99
***
est mjeseci ranije, 4. jula 2011. na dan nacionalnog praznika, prihvatio je bio poziv
Rakel Smit, jedne od svojih koleginica na Harvardu, koja je organzovala rotilj u svojoj
vikendici na Kep Kodu: bivem svjetionku na kraku morskih stijena, s okeanom koji se
prua u nedogled. Dok su se mukarci bavili rotiljem, ene su askale pored vode a djeca
se igrala u svjetiniku, pod nadzorom jedne porodine dadilje.
- Ko eli piletinu? Ko e hot-dog? - povikao je svima Dejvid Smit, jedan simpatini
tip, uvijek jednako raspoloen, koji je radio kao ljekar opte prakse u arlstaunu.
Odjednom su etiri djevojice istrale iz svog skrovita i pohitale ka hrani. Bio je
predivan ljetnji dan. Sunce je jako prilo. Stigavi na svjetlost, Emili je stavila ruku na usta
i kihnula u nekoliko mahova.
- To joj se deava svaki put kad iz sjenke izae na sunce - primijetio je Metju. - udno
je, zar ne?
-Ne uzbuuj se - rekao mu je Dejvid. To je poznati fenomen: od svjetlosti kija
otprilike svaka etvrta osoba. To je beningna genetska osobenost. U medicini se to naziva
fotosenzitivno refleksno kijanje.
- Kako to objanjava?
Ljekar je zavitlao u vazduhu svojom dugakom viljukom sa niclom, kao da se
nalazi pred crnom tablom.
- Dobro, vidi, optiki nervi se nalaze blizu velikog nerva u glavi: nerv trigeminus
koji kontrolie senzibilitet itavog lica. On, primjera radi, omoguava proizvodnju suza i
pljuvake kao i izraze lica. I upravo ovaj nerv pokree kijanje.
- U redu - prihvatio je Metju.
Dejvid je nastavio pokazujui na sunce.
- Tokom naglog dotoka svjetlosti kod izvjesnih osoba se javlja interferencija izmeu
dva nerva: svjetlost stimulie optiki nerv koji stvara kratak spoj sa nervom
trigeminusom i izaziva kijanje.
- Kao dva elektina provodnika?
- Razumio si, ortak.
- I siguran si da nije opasno?
- Apsolutno! To je samo uroena anomalija glavnog nerva. Uostalom, sigurno i ti
pati od ovog problema, je l tako?
- Ne, uopte, nikada to nisam osjetio.
- Onda je Kejt to morala da ima, sigurno.
100
- Zato?
- Zato to se to naziva autosomno dominantni tip nasljeivanja.
- ta to znai?
- Da svaka osoba koja pati od ove anomalije ima bar jednog roditelja koji pati od nje.
Znai, ako to nisi ti, onda je to obavezno Kejt. Evo, uzmi niclu prije nego to zagori.
Metju je klimnuo glavom i udaljio se na nekoliko trenutaka. Zamiljen. Tokom etiri
godine, nijednom, ni jedan jedini put nije vidio Kejt kako kija na svjetlosti...
-Tata, gledaj moj veliki hot-dog! - povikala je Emili, bacajui mu se u naruje i u svom
zanosu poprskavi oevu koulju keapom. Oh...
- Nita strano, duo, samo povedi rauna, pravi mnogo nagle pokrete.
Obrisao je fleku od soka od paradajza sa odjee, razmiljajui sve vrijeme o onome
to mu je ispriao ljekar. Zatim je odluio da sebe ne mui time i potisnuo je tu epizodu
veoma duboko u svom sjeanju.
***
Sada mu je ova scena naglo iskrsnula pred oima.
Povratak u sadanjost. Povratak bijesu. Naglom unitenju ivotne snage usljed ovog
emotivnog oka. Tjeskobi svakako. Uasna sumnja se kap po kap slivala u njemu. A ta
ako Emili nije njegova ki? Vratio je film unazad. Upoznao je Kejt u oktobru 2006. Po
onome to mu je saoptila, Emili je zaeta 29. oktobra. Roena je osam mjeseci kasnije, 21.
juna, na dan kad poinje ljeto. Beba roena mjesec dana ranije je bila uobiajena stvar.
Jedino to Emili uopte nije izgledala kao prijevremeno roena beba: 3,4 kila na roenju,
dugaka 52 centimetra, nije dugo ostala na posmatranju u bolnici. Ali tada se on, sav
radostan to je postao otac, nije iznenadio zbog ovih detalja.
- Jesi li dobro, tata? Hoe li da proba tvoj medeni kolai?
Emilino pitanje ga nije u potpunosti prenulo iz njegovih misli.
- Kasnije, duo - promrmljao je on.
Okrenuo se ka Ejpril i, ne dajui joj ni najmanje objanjenje, rekao:
- Moram da trknem na jedno mjesto.
***
BOSTON, 2010.
12.30H
Taksi je ostavio Emu na ulici Somerset, u srcu Vatapana. Smjeten na krajnjem jugu
Bostona, kvart nije bio vrsta mjesta kome turistiki vodii posveuju nekoliko stranica.
Zbog snijega, ulice su bile skoro puste. Ema nije osjetila da je u opasnosti, ali okruenje
nije bilo ba najsjajnije: male zgrade od cigli koje ekaju na renoviranje, skladita, kue sa
limenim krovovima, zidovi pretrpani grafitima i drvene ograde oko zaputenog zemljita.
Idui avenijom, u potrazi za klizalitem, ona je nabasala na grupu kloara koji su
zaposjeli trotoar da bi se grijali oko plamena iz zapaljenog bureta, dok su vadili limenke
piva skrivene u kesama od kraftpapira. Uvrede natopljene alkoholom poletjele su za njom
u prolazu, ali trebalo je da ih bude vie da bi se ona uplaila ili odustala.
Najzad je stigla do zgrade sa gradskim klizalitem. Gigantski metalni hangar sa
fasadom prefarbanom tagovima ulinih heroja kvarta. Ema je uletjela unutra. Kupila je
kartu da bi mogla da ue u salu, ah sila je pravo do klupa, ne proavi kroz garderobu.
Djeji poklici su buno odzvanjali u ograenom prostoru. Na ledu je polovina
povrine bila rezervisana za grupu kolaraca od est ili sedam godina koji su pratili
poetni kurs hokeja koji im je drao mladi uitelj. Dvije uiteljice su pratile trening,
podiui klince koji padaju, zakopavajui im klizaljke, podeavajui im kacige ih titnike
za koljena.
101
***
DVADESET MINUTA KASNIJE
- Bila sam udata skoro deset godina za Metjua, ali poznajem ga mnogo due - poela
je Sara prije nego to je otpila gutljaj aja.
Sjedei naspram nje, Ema ju je sluala s panjom, nervozno gnjeei slamka koja je
lebdjela u njenoj ai koka-kole.
- Upoznali smo se 1992. u klupama univerziteta u Masausetsu. Metju je studirao
filozofiju, a ja pedagogiju.
- Ljubav na prvi pogled?
- Recimo da je to prije bila intelektualna privlanost. itali smo iste knjige, dijelili iste
ideje, imah ista politika ubjeenja. Uostalom, poljubili smo se prvi put one veeri kad je
prvi put izabran Bil Klinton. Oboje smo bili dobrovoljci u njegovom komitetu za podrku...
Sara je okrenula glavu i nakratko zatvorila oi. Sve je to danas izgledalo tako daleko.
Ema ju je podstaknula:
- Razveli ste se prije etiri godine, je l tako?
- Malo ranije. Sve se odigralo na surov nain, zapravo. Vrlo neoekivano.
- Brak vam je prolazio kroz krizu?
- I nije. ivjeli smo mirno, bili smo sreni. Bar sam ja bila srena.
- Metju je otiao preko noi?
Sara se nervozno osmijehnula.
- To je pravi izraz, zaista. Jedno vee se vratio kui, priznao mi je da je sreo jednu
enu u koju se zaljubio i da eli da ivi s njom. Bio je rijeen, siguran u sebe. Nije mi
ostavio izbor.
- Je l ta ena bila Kejt?
- Naravno! Upoznao ju je nekoliko dana ranije u bolnici. On se povrijedio makazama,
orezujui vrt, i ona ga je njegovala. A jo sam ja bila navalila da ga tog dana odvezem u
hitnu pomo! Metju je tvrdio da to nije ba nita i nije elio da ide...
Ema nije mogla da se suzdri da je ne grdi:
- Niste se borili da ga zadrite?
Sara je slegnula ramenima.
- Jeste li vi dobro pogledali tu enu? Nisam imala oruje za borbu. Bila je mlaa,
ljepa, uspjenija od mene. I zatim, tokom godina smo bezuspjeno pokuavali da
dobijemo dijete, dok...
102
103
Bolne istine
Istine koje najmanje volimo da ujemo su one
koje su nam od najvee koristi da ih saznamo.
KINESKA POSLOVICA
BOSTON, 2010.
17 ASOVA
Bila je no. Snijeg se taloio na ulicama Bostona u debelim i tihim slojevima. Krupne
paperjaste pahulje padale su na oferajbne taksija prije nego to bi ih rastjerali moni
brisai. Jedno vozilo stiglo je u Ulicu Bojlston i ostavilo Emu ispred hotela For Sizons.
Portir joj je pomogao da izae iz automobila i otpratio je sa svojim kiobranom sve do
hotelskih vrata.
Udubljena u svoje misli, mlada ena je prola kroz hol ne zaustavljajui se. Dok se
kretala ka liftovima, pozvao ju je glavni recepcioner:
- Gospoo Laventajn, va bratani je stigao prije sat vremena. Postarao sam se da ga
smjestimo u susjednoj sobi vaeg apartmana.
- Moj bratani? Kako to, moj bratani?
Popela se do sedmog sprata i ula u svoju sobu da bi tu otkrila. .. Romualda Leblana.
Leei na kauu, grickao je ips iz minibara i pijuckao gazirani sok iz konzerve.
Ukljuio je zvunike, na kojima su se nalazile slualice, odakle je tretala neka pjesma
Dimija Hendriksa.
- Bubavabo?
Ema se osvrnula oko sebe. Klinac je donio sa sobom itavu svoju skalameriju: kofer,
ranac, torbu... ak je i njegova bespilotna letjelica bila poloena na niskom stolu u salonu.
- ta ti radi ovdje? - upitala ga je, utiavajui zvuk muzike.
- Doo sam da vam pomognem - odgovorio je tinejder punih usta.
- Da mi pomogne oko ega?
- Mislim da imate problem: ne dolazite vie na posao, dobijate udne imejlove,
uunjavate se kod ljudi... Oigledno sprovodite neku istragu.
- I ta se to tebe tie?
- Tie me se jer na kraju uvijek doete da traite pomo od mene.
Ema ga je pogledala kiljei. Nije grijeio, ali nije htjela da ide tom logikom.
- Sluaj, deko, vrlo ljubazno od tebe, ali uinie mi zadovoljstvo i uzee svoje
stvari i otii odavde, smjesta!
- Zato?
- Prvo, zato to si maloljetan. Zatim, zato to si na amerikoj teritoriji ilegalno i to se
u Francuskoj tvoji roditelji vjerovatno brinu za tebe. Konano, zato to imam dovoljno
svakojakih problema pa ne moram jo i tebe da trpim!
Ustao je s kaua u jednom skoku, rijeen da ne ode.
- Ali mogu da vam pomognem u istrazi! Udvoje ide bre i bolje se razmilja.
Uostalom, veina velikih istraitelja radi u tandemu: erlok Holms i doktor Votson,
Betmen i Robin, Starski i Ha, Bret Sinkler i Deni Vajld.
- Dobro, nee valjda sve da mi ih reda! - iznervirala se Ema.
- Lois i Klark, Hit-Gerl i Big Dedi, Riard Kasi i Kejt Beket... - nastavio je Romuald,
nabrajajui naveliko.
- SAD JE DOSTA! - povikala je. - Rekla sam ti ne. A ne znai ne!
Izvadila je kompjuter iz torbe, postavila ga na sto i podigla ekran.
104
***
BOSTON, 2011.
Leei na mekanom lejzi begu u drutvu svog psia, Emili je gledala svoj omiljeni
film: uvene SOS Fantome.
- Ba je strano, a, Klovise? - alila se ona privijajui se uz ar-peja.
Sjedei na jednoj od stolica koje okruuju kuhinjsko ostrvce, Metju je bio zadubljen u
itanje uputstva za set koji je upravo kupio u jednom dragstoru u Ulici arls. Ejpril ga je
gledala prekorno i preneraeno.
Nita nije jednostavnije od utvrivanja oinstva u Sjedinjenim Dravama. Za svotu
od 30 dolara, moete bez recepta kupiti set u jednoj od oko dvadeset hiljada apoteka u
zemlji. ak ih i neki megamarketi imaju u prodaji.
Test je dostupan svakome: bilo je dovoljno da obezbijedite dva uzorka oljutenih
elija, uzetih sa unutranje strane obraza pomou neke vrste velikih vatiranih tapia. Prvi
uzorak je oev a drugi djetetov.
Metju se prvi odvaio. Zavukao je vatirani tapi u usta i tridesetak sekundi je trljao
unutranju stranu obraza, prije nego to je tutnuo uzorak u jednu kesicu predvienu za to,
na kojoj je unaprijed popunio tampani obrazac. Zatim je iz depa sakoa izvadio kutiju
slatkia koje je kupio u prodavnici.
- Duo, hoe gumene medvjedie?
- Stvarno, kupio si mi ih? - povikala je djevojica, razrogaivi oi.
Ustala je sa svog lejzi bega i potrala ka njemu.
- Hvala, tata!
- Ali prvo, mora da uradi j ednu vjebicu.
- Koju?
- Prava sitnica, vidjee, otvori usta.
Djevojica je pristala i on je njeno ponovio operaciju da bi joj uzeo nekoliko elija
koe.
- Brojim do trideset i dobie svoje medvjedie, vai? 1, 2,3...
Ejpril ga je oinula pogledom punim bijesa i prezira.
- Stvarno si bijedan - promrmljala je.
Nije je udostojio ak ni odgovora.
-... 28,29 i 30. Bravo, mrvice, stvarno si zasluila tvoje bombone.
105
***
Ostavi sama, Ejpril je pokuala da se savlada. Morala je, kako zna, da sprijei svog
prijatelja da napravi glupost.
Pribliila se napunjenom jastuku na kome su se Emili i Klovis izleavali.
- Moram da te ostavim samu nekoliko minuta, srce, obeaj mi da nee da pravi
gluposti, u redu?
Pomalo uznemirena, djevojica je grickala usne.
- Da se ne igram sa ibicama, je l to?
- Ostani mirno i gledaj SOS Fantome i ekaj dolazak Mielina. To je tvoj omiljeni dio,
zar ne?
utke je potvrdila.
Ejpril je zatim pokazala kaiprstom u pravcu ar-peja.
- A ti, nilski konju, tebi je u interesu da dobro uva strau!
Uzela je svoju jaknu, pokupila kljueve od kola i izala na Luizburg Skver. Kamaro je
bio parkiran s druge strane parka. Upalila je auto i krenula pravo da bi se domogla Ulice
arls, zatim je proiala kroz semfor na raskrsnici, odakle je mogla da se ukljui na ulicu
Bikon.
Ako je Met uzeo taksi na aveniji, morao je da bude jo tu u okolini. Ejpril je vozila
slalom meu vozilima, odmjeravajui putnike na zadnjem sjeditu taksija svaki put kad bi
naila na neki.
Ubrzo, nakon petsto metara, ona je primijetila Mejua u jednom Kliner kehu, jednom
od onih hibridnih taksija koji su se u posljednje dvije-tri godine namnoili u gradu. Naglo
ubrzavi, stigla je do njega i pokazala znak prijatelju da bi ga navela da izae. Ali Metju
nije bio voljan da poslua. Naprotiv, nagnuo se prema vozau da ga zamoli da ubrza
vonju.
Ejpril je uzdahnula i usporila da bi se premjestila iza Tojote. Pustila je da taksi stigne
na gvozdenu konstrukciju mosta Harvard, a onda je ubrzala. Poslije nekoliko metara, dva
vozila su se kretala opasno jedno uz drugo, gotovo da se okrznu. Voza taksija se tada
106
20
107
adolescentno doba i mladost: loe drutvo, rano bjeanje od kue i droga. Mnogo droge.
Jedno vrijeme sam bila spremna da uradim bilo ta da bih dola do nje. Zaista bilo ta.
Suza je odjednom potekla mladoj eni niz obraz. U glavi su joj na povrinu isplivali
bolni i poniavajui prizori kao bujica, ali ona ih j e potisnula.
- Silazak u pakao me je oigledno odveo u zatvor. U dvadeset i drugoj godini,
pajkani su me uhapsili poslije nasilne krae. Dobila sam tri godine zatvora u ouili. Eto
ko sam ja u stvari...
Zastala je da bi dola do daha, sklonila pramen kose, koji joj je od vjetra poigravao
pred oima.
- Ali nisam samo to - nastavila je na kraju ona. - Ja sam takoe ona ena koja se borila
da bi dobila drugu ansu, koja je otpoela svoj ivot na drugom kraju drave, koja nije
pipnula drogu ve deset godina i koja je uspjeno osnovala sopstvenu umjetniku galeriju.
- Mogla si da mi se povjeri - prihvatio je Metju. - Zato mi to nisi rekla odmah na
poetku?
- Zato to treba ii naprijed. Zato to je prolost prolost. Zato to mrtve treba ostaviti
sa mrtvima.
Metju je oborio glavu. Ejpril ga je konano ubijedila.
- Zaustavi se na tome. Ne izlai se riziku da sve dovede u pitanje i da sebi dodatno
nanese patnju. Spoljanji izgled esto vara i Kejt nikada nee biti u mogunosti da ti prui
svoju verziju injenica. Ostavi je, neka ima koristi od te sumnje. Testom oinstva i
prekopavanjem Kejtinog ivota, napravio bi samo dvije rtve: tebe i tvoju kerkicu. Okreni
stranicu, Mete, preklinjem te.
Otupio, oiju punih suza, Metju je prepustio mali kofer Ejpril. Ona je iz njega izvadila
laptop i poiljku namijenjenu laboratoriji. S vrha mosta, iz sve snage ih je hitnula u rijeku.
Potom je pomogla Metjuu, potpuno skrhanom, da sjedne u Kamaro da bi ga vratila kui.
***
Jaka struja rijeke arls odnijela je kesu sa uzorcima, koja se brzo utopila u Atlanskom
okeanu. to se kompjutera tie, on je porinuo u hladne vode, odakle ga niko nikada vie
nee izvui, ime je konano sprijeena svaka nova komunikacija izmeu Metjua i Eme.
***
Samo to stvari nisu tako jednostavne.
108
etvrti dio
ENA NIOTKUDA
109
Crni princ
uvajte tajnu, ona e vas sauvati.
SOLOMONOVE ODE, 8
BOSTON, 2010.
18.30H
Zen i svijetao, japanski restoran je zauzimao lijep prostor u prizemlju hotela. Ema i
Romuald su se probili sve do bara sa suijem i sjeli jedno pored drugog na barske stolice.
Romuald je izvadio tablet raunar iz svog ranca i pruio ga Emi, kako bi stekla uvid
u dokumenta koja je skinuo s intemeta.
- Nik Fi je negdje na sredini, izmeu Stiva Dobsa i Marka Zukerberga- otpoeo je
tinejder. - Iako nije poznat iroj javnosti, on je prava legenda u svijetu informatike.
Dok je sluala mladog Francuza, Ema je stala da pregleda njegovu kratku biografiju.
Nikolas Patrik, zvani Nik Fi, roen 9. marta 1968. u San Francisku, je informatiar i
direktor amerike firme, osniva, predsjednik i generalni direktor firme Fi Inc.
Haker
Sa sedamnaest godina, zbog opklade sa drugom, uspio je da uz pomo kompjutera sa svog
univerziteta ue na servere NASA-e, koje bije glas da su najbolje zatieni na svijetu. Nekoliko
dugih minuta on eta po mrei vladine agencije, a da nije ukrao ni jedan jedini podatak. U danima
koji slijede, policija mu alje poziv za sud na Univerzitet Berkli. Bie osuen, nekoliko mjeseci
kasnije, za ilegalni upad u jedan informatiki sistem. Zbog njegovih godina i injenice da nita nije
ukradeno, dobio je blau kaznu suda, koji ga je osudio na dva mjeseca zadravanja u popravnom
domu, uz godinu dana zabrane pristupa kompjuteru.
- Ovaj tip je imao skoro istu mladost kao ti-primijetila je Ema.
- Niste mogli da mi date ljepi kompliment! - uzviknuo je Romuald, nasmijeivi se
od uveta do uveta.
Sav radostan, uhvatio je jedan temaki s jeguljom i strpao ga u usta.
Restoran je funkcionisao po principu kaitena21: jela se niu na jednoj pokretnoj traci
koja vijuga kroz itavu prostoriju, pozivajui klijente da se sami poslue. Pod providnim
zvonima, specijaliteti su bili poredani u male tanjire razliitih boja zavisno od njihove
cijene.
Ema je naruila aj i nastavila da pregleda biografiju Kejtinog ljubavnika.
Kreator video igrica
Poetkom devedestih godina, Nik Fi je postao poznat kao tvorac Obeane zemlje, strateke
igrice u realnom vremenu, smjetene u svijetu heroja i fantazije. Igra tu predstavlja konjanika,
Crnog princa, branitelja Tri zemlje, koji se bori da odbije napade ratobornih stvorenja i zavjere
neprijatelja Kraljevstva. Licenca za igricu je prodata, za rekordni iznos, izdavau Didital soft.
Razliite verzije bie putene do 2001.
Stvaranje operativnog sistema
Dok je jo student, Nik Fi razvija originalni operativni sistem, Jednorog, iji izvorni kod
odluuje da objavi na internetu, uinivi ga time slobodnim i besplatnim. Drutva za razvojne
tehnologije poinju tada da ga koriste, umnoavaju i poboljavaju. Platforma postepeno dobija
21
Kaiten, sui restoran u kome se jela slue na pokretnoj traci. - Prim. prev.
110
reputaciju stabilnosti i pouzdanosti, ali njena popularnost ostaje ograniena na mali svijet
informatike.
Stvaranje Fi Inc.
Da bi razvio sistem Jednorog, Nik Fi stvara sopstvenu strukturu, Fi Inc, drutvo koje se
stara da novim pristalicama to vie olaka korienje operativnog sistema i uini ga boljim za
igrice. Fi Inc. postaje ekskluzivni distributer Jednoroga, komercijalizujui brojne servise vezane za
softver, poput tehnike podrke, savjetovanja i obuke zaposlenih. Pojedini Jednoroani od samog
poetka, zamjeraju tada Fiu da hoe da transformie svoj operativni sistem u prost i
standardizovan proizvod. Ova komercijalnija logika donosi meutim plodove, poto Jednorog
postepeno postaje softver koji uspijeva da konkurie Vindouzu, glavnom proizvodu Majkrosofta.
Mada je malo korien na personalnim kompjuterima, Jednorog e se na serverima firmi,
navigacionim sistemima GPS-a i naroito smartfonu izboriti za svoj lavovski dio.
- Ta ena je bomba! - uzviknuo je Romuald.
Ema je podigla glavu da bi ustanovila da se tinejder dokopao njenog laptopa.
- Ne ustruavaj se. Samo preturaj po mojim stvarima!
- Znai to je ona, Kejt apiro? - upitao je, okreui ekran u pravcu nje. - ena tipa koji
vam alje poruke iz budunosti?
- Da, to je ona.
- Pomislio bi ovjek da je... Aneo - izustio je, ne odvajajui oi od Kejtine fotografije.
One najsenzualnije fotografije. Ona na kojoj je bila s golim grudima, prekrtenih ruku
preko prsa.
Ema ga je pogledala potcjenjivaki.
- Mukarci... Koliko god da vam je godina, svi ste isti, to je oajno.
Romuald je i dalje ostao otvorenih usta, prilijepljen za Kejtinu drsku ljepotu. Ema se
iznervirala:
- Prestani da balavi pred tom djevojkom, smijean si. tavie, imala je korektivne
zahvate! Pogledaj! - pokazala mu je, prikazujui mu niz drugih snimaka.
- Tano - priznao je - ali nije manje lijepa zbog toga. Ona je u vezi sa Nikom Fiom,
zar ne?
Razrogaila je oi.
- Zbog ega to misli?
- Zbog tetovae jednoroga na lijevoj ruci. Ta mitska ivotinja je oduvijek Fiov
simbol. Najprije za video igricu, koju je kreirao sa osamnaest godina, zatim kasnije za ime
njegovog operativnog sistema. To je, uostalom, danas logo njegove firme.
- Jednorog - promrmljala je Ema.
Licome na francuskom... Ovaj mali pokvarenjak ima pravo... - pomislila je nastavljajui da
ita.
Trijumf Jednoroga u firmama, administracijama i vladinim agencijama.
Masovno instaliran na servere firmi, sistem Jednorog oprema, takoe, ameriku vojsku. Za
vrlo kratko vrijeme, Fi Inc. je postao privilegovani i nezaobilazni partner Odsjeka za odbranu. Od
2008. stotine smartfona i tablet raunara amerikih vojnika, primaju modifikovanu verziju
Jednoroga. Pentagon je, naime, procijenio da je ovaj operativni sistem najsigurniji za njegovo
osoblje u slanju osjetljivih i povjerljivih dokumenata sa nekog konektovanog aparata.
Operativni sistem takoe oprema i borbene bespilotne letjelice vazduhoplovne snage SAD-a,
kao i sistem upravljanja razaraima i lansirnim projektilima u mornarici.
Privatni ivot
Nazvan Crni princ zbog svoje video igrice i svog nepromjenljivog stila u oblaenju (crne
farmerke, tamna rolka i kona jakna), Nik Fi je zagonetna i netradicionalna linost.
111
Direktor firme je tajanstven ovjek koji od 1999. nije dao vie nijedan intervju novinama i koji
je oduvijek titio svoj privatni ivot. lmati poznato ime, a nepoznato lice, to mi ba odgovara,
objanjavao je magazinu Vajrd tokom svog posljednjeg razgovora. Ljubitelj deza i savremene
muzike, poznat je po tome to posjeduje veliku kolekciju nadrealistikih djela koje je okupio na jednoj
stalnoj izlobi u okviru UC Umjetnikog muzeja Berkli.
Prema asopisu Forbs, njegova imovina je danas procijenjena na vie od 17,5 milijardi dolara.
Ema je podigla glavu s tablet raunara i izmasirala kapke. U ta se uvalila?
Informatiki genije koji je postao milijarder, imperija izgraena na novim tehnologijama,
amerika vojska... Njeno istraivanje o Kejt odvelo ju je do zavojitih puteva na koje nije
ni pomiljala.
Ima li sve ovo smisla? - zapitala se ona, najednom obeshrabrena. Koje je moje pravo da
istraujem o toj eni? ta radim ovdje uoi Badnje veeri, zatvorena u hotelu s debeljukastim
tinejderom, podjednako udarenim kao ja? Ovo je patetino...
Iza pulta, ona je na trenutak osmotrila pomnu kretnju kuvara, koji je stavljao pirina
na list norija prije nego to e ga garnirati surimijem, avokadom i krastavcem i konano ga
urolati u maki. Zatim joj se pogled spustio na Romualda. Zalijepljen za ekran, lik nije
podizao glavu, osim kada treba da dohvati tanjiri koji prolazi ispred njega: karpao Senak, topli sui, temaki s morskim jeom, noga dinovske krabe...
- Zna da nisi obavezan da proba cio jelovnik iz restorana...
Zaokupljen svojom potragom, trebalo mu je nekoliko trenutaka da odreaguje.
- Pogledajte ovo - rekao je, okreui kompjuter ka Emi. - Vrlo intrigantno...
Na ekranu je bio otvorio mnotvo prozoria: fotografije Kejtinog lica prije i poslije
njene estetske hirurke operacije. Romuald je obiljeio snimke, oznaavajui ih s nekoliko
poteza i u raznim veliinama.
- ta je intrigantno?
- Ipak je udno podvrgnuti se operaciji estetske hirurgije kad si tako lijep i mlad, zar
ne?
- Da, i ja sam o tome razmiljala. Naroito zato to su ispravke minimalne.
- Da i ne. Naime, onako prepravljeno, Kejtino lice potuje sve kanone ljepote.
- Govori o proporcijama?
- Da. Postoje matematike studije o savrenoj ljepoti. Naunici su pokuali da
razumiju zato se neka lica odmah dopadnu. I uspjeli su da dokau da savrena ljepota
prati matematiki algoritam.
- Algoritam?
- Skup pravila koja se zasnivaju na simetriji lica i potovanju odreenih proporcija.
- Otkud ti to zna?
- Zavrio sam srednju kolu prirodnog smjera. Jedan profesor nam je dao da
prostudiramo lanak iz Nauka & ivot na ovu temu i to me je privuklo. Ali ove teorije nisu
nove: one slijede uputstva koja su bila poznata jo u vrijeme Leonarda da Vinija.
- Pored simetrije lica, koja su druga pravila?
- Ako se dobro sjeam, razmak izmeu zjenica mora da bude neto manji od polovine
ukupne irine lica. A razmak izmeu oiju i usta mora da bude neto vei od treine
razdaljine izmeu korijena kose i brade.
- I to je ovdje sluaj ?
- Da. Kejtino lice je postiglo neku vrstu optimalnih proporcija savenstva. To
objanjava njenu privlanost. Kejt je bila gotovo savrena, a postala je vie nego
savrena.
Ema je upamtila ovu informaciju.
Stalno toliko pitanja, a uvijek premalo odgovora...
112
***
Bar For Sizons je imao izgled starog engleskog kluba: veliki kamin, drvene ploe od
sekvoje, kaui od velura, biblioteka, bilijarski sto i prigueno svjetlo. Obavezno je za Boi
jedna velika inija egnoga22 stajala na pultu. Ema se sruila na jednu fotelju esterfild i
naruila kajpiroku.
Mada nije izgledalo da je tako, ona nije bila nezadovoljna Romualdovim
neoekivanim prisustvom. treber je bio vanzemaljac, ivahan, pun ideja. Mogao je da joj
bude od dragocjene pomoi ako ona uspije da kanalie njegovu inteligenciju.
Vidjevi da je rijeen da joj se prikljui u istrazi, ostavila je svoje samoljublje po strani
i sve mu ispriala, od svog zaljubljivanja u Metjua, preko razmjene mejlova sve do
pretraivanja kue apirovih onog jutra, spomenuvi i epizodu u kazinu i otkrivanje
Kejtinog nevjerstva. Nita nije sakrila od njega, ak ni epizodu o svom samoubistvu, ni
otkrie sportske torbe, skrivene u lanom plafonu, koja sadri ne manje od pola miliona
dolara.
Sada je iskoristila odsustvo tinejdera da bi mu pretresla depove zimske jakne.
Meu tanglama okolade otkrila je mnotvo interesantnih stvari. Prvo, povratnu voznu
kartu Njujork-Skarsdejl, bogatog predgraa Menhetna. Transportna karta je probuena
prethodnog dana. Polazak u 10.04h, povratak na brzinu, u 13.14h. Na jednom post-itu,
pronala je ime i adresu Miel Berkovi, generalne direktorke Imperatora. Ona je ivjela u
Skarsdejlu sa svojim muem, finansijerom sa Vol Strita i svoje dvoje djece. Berkovieva je
bila upravnica, ohola i ne ba srdana, koja je imenovana u Imperatoru nakon odlaska
Donatana Lamperera. ta je, dakle, iao Romuald da radi jedne nedjelje kod porodice
Berkovi?
Druga udna stvar bila je avionska povratna karta za Pariz, aerodrom ari de Gol.
Putovanje je imalo datum... dananji. Ema je zatvorila oi da bi razmislila. To objanjava
kako se tinejder tako brzo iskrcao u Bostonu sa svim svojim stvarima. Njegov prtljag je
ve bio spakovan jer se spremao da krene u Francusku, ali morao je da odgodi svoje
putovanje kad ga je ona bila pozvala da deaktivira alarmni sistem apirovih. Nije znala
kako da protumai taj njegov gest, te je pohitala da vrati sva njegova dokumenta u
22
Pie slino ptijem mlijeku" (nenoklama), spravljeno na bazi mlijeka, eera, jaja, pavlake i ruma.
113
depove jakne.
Donijeli su joj njen koktel koji je ona popila naiskap. Mjeavina votke i limuna njeno
joj je palila jednjak. Taman se spemala da narui jo jedan, kad je primijetila Romualda
kako ulazi na vrata bara.
Dala mu je znak, ali je on nije ni primijetio. U svom filmu, oiju sputenih na mobilni
telefon, tipkao je po svojoj maloj tastaturi.
Kakva generacija... Neprestano za ekranom, s telefonom ili tabletom nakalemljenim kao da su
im produetak tijela... Ali jesam li ja mnogo drugaija?
Romuald je psovao server, mrmljao nejasno izvinjenja i konano spazio Emu.
- Mogu li da probam va koktel? - upitao je, sjedajui naspram nje.
- Ne, ti si dijete a djeca ne piju alkohol. Uzmi limunadu ili toplo mlijeko...
- Dijete? Pfff. Siguran sam da svi misle da smo par.
- Da, samo ti sanjaj...
On se uozbiljio.
- Dobro, razmislio sam. Nedostaje nam pouzdan izvor o Kejtinoj mladosti. Tu je klju
misterije: moete razumjeti ljude tek kad shvatite njihovu prolost. To je pravilo bez
izuzetka - objavio je sveano.
- Kao da sluam svog psihijatra - uzdahnula je Ema. - Ali hajde nastavi, ba bih
voljela da vidim ta ima da kae na tu temu.
- Kladim se da njena idila s Nikom Fiom nije od jue. ak sam siguran da je on
snimio tu fotografiju - tvrdio je on, pokazujui glamurozni cmo-bijeli snimak, koji je
prebacio na svoj smartfon. Onaj na kome je Kejt nosila tetovau jednoroga.
- Mogue je - priznala je Ema.
- Trebalo bi da pronaemo staru Kejtinu drugaricu i ispitamo je.
- Koju staru drugaricu?
- Prisjetite se: meu tri pitanja za deaktivaciju alarma, bilo je jedno koje se odnosi na
ime njene najbolje drugarice tokom studija.
- Tano - rekla je, podvrui rukav da bi proitala odgovore koje je zapisala na
podlaktici.
- Simpatian vam je notes, imao sam isti kad mi je bilo osam godina....
- Umukni, njukalo - izgrdila ga je Ema. - Djevojka se zove Dojs Vilkinson. Ali
trebae nam sati dok je ne pronaemo. Uz to, ta ena je danas sigurno udata i...
- Trebae nam tri minuta - presjekao ju je Romuald.
Konektovao se na vebsajt Berklija, ali je pristup podacima koji se tiu bivih aka bio
zatien.
- Ne moe da ga hakuje?
- Ne prostim pucketanjem prstiju, ah uradiu to na klasian nain.
Tinejder je jednostavno ukucao Dojs Vilkinson + MD na monitoru za pretragu,
koji je gotovo trenutno izbacio traenu informaciju.
- Ima jedna Dojs Vilkinson, profesor neurolokih nauka, sa zvanjem Ph. D. koje
dodjeljuje Univerzitet Stanford. Ila je u Medicinsku kolu Berkli od 1993. do 1998.
- To je ona, sigurno!
- Ona je specijalista za Alchajmerovu bolest - dopunio je on, prelazei preko
informacija sa stranice. - lag na tortu: radi na Brejn end Memori Institutu, organizaciji
koja zavisi od MIT-a, specijalizovanog u istraivanju cerebralnih bolesti.
Ema se ujela za usnu od uzbuenja. Bilo je suvie lijepo da bi bilo istinito: MIT je
imao svoje prostorije na Kembridu, na samo nekoliko desetina kilometara od Bostona...
- Dojs je na faksu bila sa Kejt, to je bila njena najbolja drugarica, moda ak i
cimerka. Treba da odete da je ispitate.
114
***
Smjeten pored recepcije, Biznis centar je bio veliki prostor namjeten foteljama i
zatvorenim separeima koji su opremljeni kompjuterima, tampaima i faksom. Ema je
pronala Romualda kako radi u jednom boksu.
- Nasmijeite se! - zatraio je, usmjeravajui ka njoj objektiv foto aparata na svom
telefonu. Treba mi vaa slika. Vie volite FBI ili BPD23 karticu?
- BPD je kredibilnije.
- U svakom sluaju, valjalo bi da promijenite te vae krpice. Ne djelujete u njima kao
policajka.
- E sad bih ti rekla kako djeluju moje krpice!
Smjestila se pored njega i, posmatrajui ga kako radi, iznijela mu svoje sumnje:
- Moda smo na potpuno pogrenom putu. Moda Kejt nema apsolutno nita da se
zamjeri.
- alite se? Neko ko krije pola miliona dolara u bankarskim novanicama u lanom
plafonu nuno ima neto da mu se zamjeri. Trebalo bi saznati odakle dolazi taj novac i
naroito ta s njim planira.
- ta predlae?
23
115
***
Na ulici Bojlston snijeg je i dalje padao u jednakom ritmu, usporavajui saobraaj. Ali
Bostonci nisu bili spremni da se predaju pred ovom nepogodom. Naoruani lopatama,
uvari su istili snijeg ispred ulaza u zgrade, dok su zaposleni u optini sipali so na
kolovoz i regulisali saobraaj.
U blizini hotela For Sizons nalazio se jedan trni centar. Ema je tu obavila svoju
namjensku kupovinu: farmerke, izme, rolku od kamira i konu jaknu.
U kabini za probu, osmotrila je svoj preobraaj, pitajui se da li je uvjerljiva.
- Porunik Ema Laventajn, bostonska policija! - rekla je, pokazujui legitimaciju pred
ogledalom.
116
Mladi sa ekranima
Naa sloboda se gradi na onome to drugi ne zna o naem ivotu.
ALEKSANDAR SOLENJICIN
BOSTON, 2010.
19.15H
Snijene pahulje su se gomilale na Romualdovim naoarima.
Tinejder je skinuo okvire i obrisao ih rukavom svog dempera. Vratio je naoare na
nos, zakljuivi da ne vidi nita bolje. S naoarima ili bez njih, svijet mu je uvijek izgledao
zamagljen, taman i komplikovan.
Pria mog ivota...
Bar jednom je pokuao da radi po nekom redu. Vraajui se s aerodroma, on je bio
primijetio zgradu s velikim informatikim natpisom, dinovsku prozirnu kocku smjetenu
na Ulici Bojlston. Tu je trebalo da ue. Trotoar je prijetio da se pretvori u klizalite. On se
okliznuo nekoliko puta i u posljednjem trenutku uhvatio, najprije za ulinu svjetiljku,
zatim za saobraajni znak. Konano je stigao pred ogromnu staklenu fasadu koja se
uzdizala na tri nivoa. Na dva dana od Boia radnja je bila otvorena sve do ponoi. Liila
je na mravinjak. Uurbana i gusta gomila umalo da pokoleba trebera. Kao i svaki put kad
bi se zatekao u slinoj situaciji, on je osjetio da mu naglo nadolazi tjeskoba. Srce je poelo
ubrzano da mu lupa u grudima a ledeni znoj da mu se sliva sa strane. S vrtoglavicom koja
polako uzima maha, pokuao je da se izvue iz te ljudske plime, zaputivi se stepenicama
od pleksiglasa, najosjetljivijeg mjesta radnje koje je povezivalo tri sprata.
Stigavi gore, poeo je da die malo bolje i postepeno je uspio da smiri svoju
anksioznost. Stao je u red i strpio se nekoliko minuta prije nego to se prodava pozabavio
njime. im je uspostavio kontakt, tinejder je umio da se pokae ubjedljivim: ne samo to
je znao ta hoe, ve je raspolagao i gotovo neogranienim kreditom. Izabrao je, dakle, vrlo
moan kompjuter, kupio nekoliko ekrana, kao i brojne dodatke, kablove i produetke. Sve
ono o emu je oduvijek sanjao. Poto su provjerili valjanost njegove platne kartice,
prodavnica je prihvatila - vidjevi iznos kupovine i blizinu hotela - da mu u roku od sat
vremena isporui svu robu.
Ponosan to je dobro odradio prvi dio svoje misije, Romuald se vratio u For Sizons.
Stigavi u hotel, pozvao je rum servis, naruio hamburger Rosini sa tartufima, pare torte
varcvald i lajt kolu da bi umirio savjest.
im mu je isporuena kompjuterska oprema, prikljuio je slualice na zvunike,
isprogramirao prigodnu plejlistu (Led Cep, Blu Ojster Kalt, Vizer...) i proveo itavo vee
konfiguriui aparate.
Tu, u toplini sobe, zatien brujanjem maina, bio je u svom svijetu. Volio je
kompjutere, pribor, klopu i duga usamljenika bjekstva u sajens fikn ili fantastine knjige.
Naravno, stalno se osjeao usamljenim. Vrlo usamljenim. Tuga je naglo nadolazila kao
talas koji se valja izdaleka, hvatala ga za guu i dovodila ga na ivicu suza.
Svuda se osjeao loe, nikada stvarno na svom mjestu, nesposoban da izgleda
oputeno. Roditelji su mu, kao i psiholog koji ga je pratio, stalno ponavljali da treba da
ide ka drugima, da se bavi sportom, da stie drugove i dragarice. Ponekad, da bi im
uinio zadovoljstvo, pristajao je da napravi neke napore koji nikada nisu donosili plodove.
Suvie je zazirao od ljudi, njihovog pogleda, njihovog miljenja, udaraca koji su mogli da
ga rastue. Onda bi saekao da odapnu nekoliko strijela na njega i vraao bi se ponovo u
svoj oklop, koji je skovao jo u djetinjstvu.
117
118
Porunik Laventajn
ena je kao kesica aja, nikad ne zna koliko je jaka
sve dok ne ue u vrelu vodu.
ELINOR RUZVELT
BOSTON, 2010.
Sa svojom strukturom dvostruke spirale koja svijetli u noi, staklena zgrada Instituta
za mozak i memoriju liila je na dinovski molekul DNK.
Staklena vrata zdanja otvorila su se sa jakim dakom vazduha. Ema je samouvjereno
krenula ka prijemu.
- Porunik Laventajn, bostonska policija - predstavila se, - isukavi legitimaciju.
- ta moemo da uinimo za vas, porunie?
Ema je zatraila da razgovara sa Dojs Vilkinson.
- Najaviu vas profesoru - odgovorila je hostesa, podignuvi slualicu. - Samo
trenutak molim.
Pomalo nervozna, Ema je raskopala rajsferlus na; svojoj jakni i napravila nekoliko
koraka u holu, iji su opalni i mlijeni zidovi odavali utisak kao da se kreete po
svemirskom brodu. Sa svake strane zida, sjajni panoi su prikazivali scene iz skorije istorije
instituta, koji je u cjelini bio posveen izuavanju najmisterioznijeg i najfascinantnijeg
organa koji postoji.
Ljudskog mozga...
Projekat ustanove za neuronauke bio je jasan: okupiti neke od najveih istraivaa na
planeti da bi se dalje istraile bolesti nervnog sistema (Alchajmer, izofrenija,
Parkinsonova bolest...).
- Porunie, poite za mnom, molim vas.
Ema je u stopu pratila recepcionerku.
Neujni lift, u obliku staklene kapsule, odvezao ih je na posljednji sprat kule. Na
kraju jednog staklenog hodnika nalazio se potpuno providni prostor: radno mjesto Dojs
Vilkinson.
Naunica je podigla pogled sa laptopa kad je Ema kroila u njenu kancelariju.
- Uite, porunie. Molim vas - rekla je, pokazujui joj rukom mjesto ispred nje.
Kao to se to moglo naslutiti po fotografijama, Dojs Vilkinson je bila indijanskog
porijekla. Njena zagasita koa i kratka, kao gagat crna kosa, inila je kontrast sa svijetlim i
nasmijanim pogledom, koji je svjetlucao iza finih naoara sa prozirnim okvirima.
Ema joj je pokazala legitimaciju, ne trepnuvi.
- Zahvaljujem to ete mi posvetiti nekoliko minuta vaeg vremena, profesore.
Dojs je klimnula glavom. Pod raskopanim ljekarskim mantilom, nosila je
jednostavne platnene pantalone kaki boje i demper s krupnim petljama, koji joj je davao
gotovo djeji, djeaki izgled. Njeno etvrtasto i mladoliko lice izazivalo je simpatije.
Prije nego to je sjela, Ema je bacila pogled oko sebe po prostoriji. Zidovi su bili
obloeni ravnim ekranima, na kojima se prostiralo desetine planova presjeka ljudskih
mozgova.
- Pomislio bi ovjek da su u pitanju slike Endi Vorhola - primijetila je, ukazujui na
ive boje markera koji oznaavaju cerebralnu aktivnost, to je ive snimke uinilo
gotovo veselim.
Dojs je objasnila:
- Radi se o medicinskoj studiji sprovedenoj u Junoj Americi na nekoliko hiljada
119
osoba iz jedne ire porodice, iji lanovi imaju nasljednu predispoziciju da razviju
Alchajmerovu bolest.
- I kakvi su zakljuci?
- Pokazuje da se prvi znaci bolesti javljaju preko dvadeset godina prije prvih
simpotoma.
Ema je prila veoma blizu jednom snimku. Pomislila je na svog oca, u zavrnoj fazi
bolesti, hospitalizovanog u jednoj ustanovi u Nju Hempiru. Kao odjek na njena
razmiljanja, Dojs joj je povjerila:
- Moj ouh je razvio jedan prijevremeni oblik ove bolesti. To mi je upropastilo
djetinjstvo, ali je i odredilo moj poziv.
Policajka je nastavila razgovor:
- Mozak... Sve se deava unutra, zar ne? - rekla je pokazujui na svoju lobanju. Elektrini signali, veze meu grupama neurona.. .
- Da - odgovorila je Dojs, smijeei se. - Mozak rukovodi naim odlukama i odreuje
nae ponaanje i naa miljenja. Razvija svijest koju imamo o naem okruenju i nama
samima i ide dotle da ak odreuje nain na koji emo se zaljubiti!
Imala je topao, pomalo promukao glas. Moni arm. Ljekarka je klimnula glavom,
vrtei se u svojoj fotelji.
- Vrlo uzbudljiva tema, ali niste zato doli da me vidite, zar ne, porunie?
- Naime, ovdje sam zato to bostonski policijski department vodi istragu u kojoj se
pojavljuje ime Kejt apiro.
Dojs je pokazala da je primjetno iznenaena.
- Kejt? Za ta je osumnjiena?
- Ni za ta ozbiljno - uvjerila ju je Ema. - Kejt nije glavna osoba koju cilja naa istraga.
Ne mogu da vam kaem nita vie za sada, ali zahvaljujem vam na vaoj saradnji.
- Kako mogu da vam pomognem?
- Tako to ete mi odgovoriti na nekoliko pitanja. Kada ste sreli Kejt prvi put?
- Pa, bilo je to... 1993. - potvrdila je raunajui na prste. - Bile smo obje aci na prvoj
godini DMP.
- DMP?
- Doint Medikal Program Univerziteta Berkli. Radi se o jednom od najprobranijih
medicinskih kurseva u zemlji, koji traje pet godina. Tri godine mastera iz nauke na
univerzitetu i dvije godine stairanja na razliitim bolnicama u Kaliforniji.
- Na univerzitetu ste bili njena najbolja prijateljica, zar ne?
Dojs je zakiljila u tiini, putajui da sjeanja polako izrone iz prolosti.
- Da, sigurno. Dijelile smo istu sobu tokom tri godine na Berkliju, prije nego to smo
iznajmile mali stan u San Francisku na dvije godine. Zatim smo se preselile u Baltimor da
bismo tu otpoele stairanje.
- Kakva je Kejt bila u to vrijeme?
Doktorka je slegnula ramenima.
- Kao i danas, pretpostavljam: lijepa, ambiciozna, inteligentna, obdarena elinom
voljom... Zaista, vrlo obdarena. Nikada nisam vidjela nekog ko moe tako brzo i tako dugo
da radi. Sjeam se da je vrlo malo spavala i imala nevjerovatnu mo koncentracije. Bila je
nesumnjivo najbolji ak iz nae klase.
- Odakle je dola?
- Iz jedne male katolike gimnazije iz Mejna, ije sam ime zaboravila. Prije Kejt
nikada niko iz te ustanove nije bio primljen na DMP. Sjeam se da je njen rezultat iz
cjelokupnog testa iz kole bio najvii otkad je ustanovljen taj ispit. I mogu da se opkladim
da ga jo do dana dananjeg niko nije premaio.
- Kako ste se sprijateljile?
120
121
uvijek bio vrlo diskretan po pitanju svog linog ivota. Pravi paranoik. Neete pronai
nijednu fotografiju niti jedan snimak na kome se vide zajedno. Nik se za to starao.
- Otkud ta paranoja?
- Nemam predstavu. U svakom sluaju, to je bilo duboko usaeno u njemu.
Ema je napravila kratku pauzu. Ta paranoja se loe uklapala sa filmom koji je snimila
istog jutra svojim mobilnim telefonom. Zato su se Kejt i Nik sreli u pabu u kome je bilo ko
mogao da ih vidi?
- Koliko vremena je trajala njihova veza?
- Nekoliko godina, ali bila je to nejasna veza. Prati me, ja ti bjeim; bjei od mene, ja te
pratim. Shvatate?
- Vrlo dobro, naalost - uzdahnula je Ema.
Dojs se nasmijeila i nastavila:
- Po onome to mi je povjerila, Kejt je mnogo patila zbog Nikove nestalnosti.
Prebacivala mu je to se dovoljno ne trudi. Jednog dana bi se pokazao kao veoma
zaljubljen, da bi ve sutradan postao nekako dalek. Raskidali su nekoliko puta, ali su na
kraju uvijek zavravali zajedno. Ona je bila pravi akrobata i uinila bi bilo ta za njega,
ukljuujui i tu glupu operaciju estetske hirurgije.
Ema je osjetila trnce u stomaku. Bila je u pravu...
- Koje je godine to bilo?
Dojs je ponovo stala da rauna na prste.
- Tokom ljeta 1998. na kraju nae prve godine stairanja, nekoliko mjeseci, dakle, prije
nego to je Kejt promijenila specijalnost.
- Po vaem miljenju, da li je uradila tu operaciju da bi se dopala Fiu?
- Da, to mi se ini oiglednim. U to doba, Kejt nije shvatala zato je Nik gura od sebe.
Nije imala vie samopouzdanja. Ta operacija je bila oajniki potez.
Ema je promijenila temu.
- Do kada su se Kejt i Nik viali?
Dojs je odmahnula glavom.
- Ne znam pouzdano. Kao to sam vam rekla, izgubile smo jedna drugu iz vida kada
je Kejt promijenila put. Slale bismo povremeno jedna drugoj poneki imejl, ali bilo je gotovo
s povjeravanjem. Poslije Baltimora ona se vratila u San Francisko da bi zavrila svoje
stairanje, zatim je pratila obuku iz kardio hirurgije u Njujorku. Prije pet godina zakljuila
je svoju specijalizaciju kao ef klinike za transplantaciju srca u Bostonu i odmah uspjela da
dobije mjesto na MDH.
Ema je spremno doekala odgovor.
- Nale ste se znai obje u istom gradu u istom trenutku?
- Skoro. Ja sam dola na Brejn Institut prije tri i po godine.
- Pretpostavljam da ste pri dolasku ovdje ponovo potraili staru prijateljicu...
Osjetivi blagu neprijatnost, Dojs je saekala nekoliko sekundi prije nego to je
odgovorila.
- Da, kontaktirala sam je i otile smo na pie ujedan kafi u Bek Beju. To je bilo
nekoliko mjeseci poslije njenog poroaja. Rekla mi je da je veoma srena, vrlo zadovoljna
svojim porodinim ivotom i vrlo zaljubljena u svog mua, profesora filozofije na
Harvardu.
- Jeste li joj povjerovali?
- Nisam imala nijedan razlog da to ne uinim.
- Jeste li ponovo priale o Niku?
- Ne, nije bio trenutak. Upravo se bila vjenala i dobila dijete. Nisam htjela da je
vraam u prolost.
- Da li ste se ponovo vidjele?
122
- Predloila sam joj, ali mi ona nikada nije odgovorila na imejlove ili telefonske
pozive. U jednom trenutku sam digla ruke.
Dojs je uzdahnula i tiina je zavladala prostorijom. Ema je okrenula glavu prema
prozoru. kiljei, razabrala je rijeku, crnu i tamnu, koja tee ispod.
- Vrlo dobro. Hvala na saradnji - rekla je ustajui.
Ustala je i Dojs.
- Ispratiu Vas, poranie.
Ema je krenula za naunikom u hodnik, potom u lift.
- Zaista ne moete da mi kaete za ta se Kejt tereti? - bila je uporna Dojs, pritisnuvi
dugme da bi sile u prizemlje.
- Prerano je, ao mi je. Zamolila bih vas takoe da nikome ne priate o naem
razgovoru.
- Kako vi kaete. Iskreno se nadam da se nije desilo nita ozbiljno, ali ma ta da je
Kejt uradila, ima jedna stvar koju biste morali da imate u vidu: kad se neega lati, ona to
radi inteligentno i odluno. I ide do kraja. Ima samo jednu manu, jednu slabu taku.
- Ljubav?
- Van svake sumnje. Kejt je i sama govorila da osjea kako se njena ruska dua budi
onda kad je zaljubljena i da je tada spremna na najvee ispade. Vjerujte mi, to nije ala.
Dojs joj je pruila vizitkartu kad su stigle u hol instituta.
- Ukoliko vam budu potrebne jo neke informacije, slobodno me pozovite, porunie.
- Hvala. Samo jo posljednje pitanje: da li bi Kejt bila sposobna da uradi neto da bi se
osvetila Niku?
Dojs je rairila ruke u znak nemoi. Dvije ene su nastavile da razgovaraju jo
dobrih pola sata pri mlijenoj svjetlosti Brejn Instituta.
Konano je Ema izala u no. Bilo je kasno. Snijeg je prestao da pada, ali je polarna
hladnoa ledila kampus.
Nijednog taksija na vidiku. Koraala je sve do stanice Kendal/MIT i ula u metro do
Bostona.
Odgurnuvi vrata hotelske sobe, ugledala je Romualda kako spava ispred naikanih
ekrana, glave poloene na svoje prekrtene ruke.
Ona je radoznalo pogledala informatiku instalaciju, razrogaivi oi. Tinejder je
preobratio sobu u impresivni glavni tab slube bezbjednosti.
Neujno je napustila sobu i vratila se u hotelski bar.
U to doba noi mjesto je brojalo samo nekoliko klijenata.
Naruila je novu kajpiroku i pijuckala, razmiljajui o onome to joj je ispriala Dojs
Vilkinson prije nego to su se rastale.
O prvom susretu Kejt i Nika.
123
U ahu, rokada je pokret koji dozvoljava da se u jednom potezu zamijene mjesta topu i kralju da bi se zatitio kralj.
124
125
- Sranje!
- ta? - pita gazda.
- Pokupila mi je kljueve od kola!
***
ISTOG DANA
PET SATI KASNIJE
Kucanje na vratima budi Nika iz sna. On otvara oi, gleda oko sebe. Treba mu
nekoliko sekundi da se sjeti gdje se nalazi (u maloj sobi pomalo sumornog motela u
Oregonu) i zato (zato to je bio dovoljno glup da bi dozvolio da mu jedna klinka digne
kljueve od kola dok on ima vrlo vaan sastanak u San Francisku kroz nekoliko sati...).
- Da? - pita on, otvarajui vrata.
- Gospodine Fi? Ja sam Gabrijel Alvarez, pomonik u kancelariji erifa okruga
Kolumbija. Nali smo va auto i lopova.
- Stvarno? Mogu li da ga brzo pokupim? U velikoj sam urbi i...
- Doite, odveu vas.
Auto 4X4 pomonika erifa teko se probija kroz no. Snijeg je prestao da pada, ali je
put i dalje vrlo klizav.
- ta ste koji avo dolazili u nau nedoiju? - grdi ga Gabrijel Alvarez.
- Prisustvovao sam jednoj konvenciji za video igrice u Sijetlu. Vozio sam putem da se
vratim u San Francisko kad je poeo da pada snijeg i...
- Video igrice, stvarno? Moj klinac provodi sate pred tim udima. To nam garantuje
lijepu generaciju bezmozgovaca.
- O tome se raspravlja - odgovorio je Nik oprezno. - A moja kola? Gdje ste ih
pronali?
- Skrivena u umskom rastinju, u jednoj umi na dvadeset kilometara odavde.
Djevojka je spavala unutra.
- Kako se zove?
- Ekaterina Svatkovski. Ima esnaest godina. Po onome to nam je rekla, ivjela je u
kamp-prikolici sa svojom majkom u Belviju. Majka joj je umrla prije dva mjeseca. Djevojka
je odbila da bude smjetena u porodici i pobjegla je iz doma kome je dodijeljena. Otada se
bespravno useljava gdje god stigne.
- ta e biti s njom?
- Bojim se nita dobro. Kontaktirali smo socijalne slube, ali to nee rijeiti problem.
- Moda bi trebalo da povuem tubu?
- Radite ta hoete.
- Da li bih mogao da razgovaram sa njom?
- Ako vam to odgovara, ali upozoravam vas: stavili smo je u eliju, da je malo
zastraimo, ipak...
***
Nik gura vrata elije.
- Zdravo, Kejtlin. Brrr! Ovdje je da ti se sledi guzica.
- Gubite se!
- Polako! ta je tvoj problem?
- Majka mi je umrla, otac je nestao, nemam love, nemam gdje da spavam: je l vam se
svia opis?
On sjeda pored nje na drvenu klupu okaenu na zid elije.
- Zato odbija da ide u neku porodicu ili dom?
- Ostavite me! - vie ona, udarajui ga po ramenu.
Da bi se odbranio, on joj zadrava pesnice.
126
127
128
Peti dio
IZBOR ZLA
esti dan
129
ivo sjeanje
Mukarci vie vole plavue zato to
plavue znaju ta mukarci vie vole.
MERILIN MONRO
BOSTON
24. DECEMBAR 2010.
7.46H
Sunce je izalo iznad Bostona, bacajui zrake na hotelsku sobu od ega se metalna
povrina polica presijavala. Zaslijepljen odbljeskom, Romuald je prinio ruku oima i naglo
okrenuo lice da bi izbjegao svjetlost.
Trebalo mu je malo vie vremena da se razbudi. Grlo mu je bilo suvo, nos zapuen a
trnci su mu prolazili kroz ruke. Prilikom ustajanja, primijetio je da su mu svi zglobovi
ukoeni. Napravio je nekoliko koraka da bi dohvatio flau mineralne vode sa niskog
stoia, ali se spotakao i pao svom teinom, prostrvi se koliko je dugaak preko svoje
putne torbe. Podigao se, povrijeen, i pokuao da napipa naoare.
S okvirima na nosu zapazio je da Eme nema u sobi. Pogledao je na sat i uznemirio se.
Svakako nije elio da propusti Kejtin dolazak u bolnicu.
Jednim pritiskom na tipku tastature aktivirao je svoje ekrane i otkucao, kao na
klaviru, nekoliko ifrovanih redova da bi se pojavile slike sa kamera za nadzor spoljnog
parkinga.
Potom je pozvao Emu.
- Jesi dobro spavao, bubavabo? - upitala gaje sva zadihana.
- Gdje ste vi?
- Na posljednjem spratu teretane. I za tebe bi bilo dobro da malo mrdne da bi
sagorio tu mast.
- Nemam vremena - spretno je izbjegao pitanje. - Ako vas istraga i dalje zanima, bilo
bi vam bolje da je odmah nastavite.
- U redu, stiem.
Tinejder se poeao po glavi, pomno pratei prizore.
U nekoliko pokreta je preuzeo kontrolu nad kamerama. Od sada je mogao ne samo
da ima pristupa posmatranju, ve i da zumira i usmjerava aparate po svojoj volji. Tako je
pregledao itavu zonu parkiralita napolju: Kejtina kola jo nisu bila stigla.
Sa flaom vode u ruci i pekirom oko vrata, Ema je kroila u prostoriju.
- Ima li neto novo? - upitala je, odgurnuvi vrata.
- Jo nita, ali uskoro e kucnuti as. - A kod vas?
Ema je obrisala znoj sa lica, prije nego to e tinejderu ispriati pojedinosti svoje
istrage od prethodnog dana. Romuald je sasluao mladu enu sa zanimanjem, sve vrijeme
drei oko na monitorima. Odjednom ju je prekinuo.
- Ovaj tip, je l to Kejtin mu? - rekao je, pokazujui jednog mukarca koji parkira
motor.
Ema se pribliila ekranu. treber je imao pravo.
Metju je upravo stavljao katanac na stari Trijumf.
- ta on tu radi, sam?
- Uskoro e stii i njegova ena - naslutila je Ema.
I stvarno, za manje od jedne minute, stari kabriolet mazda proao je kroz rampu
parkinga da bi se parkirao pored motora.
130
- Moe li da zumira?
Romuald se potrudio i slika crvenih otvorenih kola nala se preko itave povrine
ekrana. Sa svojom karoserijom zaobljenih formi, sjeditima sa visokim naslonom, farovima
koji se diu i sputaju, kao i hromiranim rukama, vozilo je imalo prepoznatljive obrise
meu hiljadu drugih. Danas su se ree mogli vidjeti, ali Ema se sjea da je devedestih
godina na hiljade ovakvih modela preplavljivalo puteve itavog svijeta.
Kejt je otvorila vrata, izvukla se iz kabrioleta i zaputila prema muu.
- Boe dragi! - izustila je Ema, pokazujui ekran. - Pogledaj ovo!
Romuald je skinuo naoare za kratkovidost i prilijepio lice na nekoliko centimetara
od monitora.
Obuena u elegantnu kinu kabanicu stegnutu u struku, doktorka je krenula ka
Metjuu.
U lijevoj ruci je nosila teku crveno-bijelu sportsku torbu.
***
Dok je vjetar ibao preko njega, parking se presijavao pod suncem. Jedan veliki
kamion za prikupljanje krvi sa znakom Crvenog krsta uparkiravao se na sredini asfalta
pod visokim transparentom:
131
***
Ema je grizla nokte.
- Svata, zato se izlae riziku i etka se naokolo sa torbom u kojoj je 500 000 dolara?
- Mislite da njen mu zna?
Ema je odmahnula glavom.
- Ne vjerujem.
Sputenog lica, Romuald se nervozno vrtio po sobi.
- Sigurno nije izala s lovom da bi je poloila u banku.
Priao je i sjeo kraj Eme, i zajedno su u tiini piljili u ekran sve dok nisu spazili par
kako izlazi iz kamiona.
Zahvaljujui sistemu za videonadzor, ispratili su apirove do hola i kroz bolnike
hodnike sve do kafeterije.
- teta to ne moemo da ujemo ta priaju - primijetila je Ema.
- Vi ba nikada niste zadovoljni! - gunao je Romuald, shvativi opasku kao
zamjerku.
- U svakom sluaju, Kejt i dalje ima novac - primijetila je Ema, pokazujui sportsku
torbu koju je doktorka spustila na stolicu pokraj nje.
Tokom dobrih petnaest minuta ostali su prikovani za ekran. Ali nisu vidjeli nita vie
od para koji upravo dorukuje.
- Prave mi zazubice s njihovim palainkama - poalio se tinejder kao da nije jeo tri
dana.
Ema je bila oajna.
- Zna da u ivotu postoje i druge sfere interesovanja osim klope i kompjutera?
Romuald se ujeo za jezik a potom skrenuo razgovorna drugu temu.
- Stvarno se stie utisak da su zaljubljeni. Teko je povjerovati da ona ima ljubavnika,
a?
- Tano - prihvatila je Ema - dobro umije da glumi...
Poslije petnaest minuta par je ustao. Kejt i njen mu su se zaljubljeno poljubili i
napustili kafeteriju svako za sebe.
Metju je pokupio svoj motor sa parkinga, dok je Kejt otila u garderobu za hirurge - u
kojoj je ostavila sportsku torbu u svoj ormari - prije nego to e se popeti u operacioni
blok.
Romuald je pogledao raspored doktorke, koji je skinuo sa servera.
- Poinje dan sa zamjenom srane komore a nastavlja zatim na aneurizmi grudne
aorte. elite da ostanete da gledate?
- Ne, hvala. Nita se vie nee desiti sve do podneva, a ve sam vidjela sve epizode
Grejsine anatomije.
- Ja sam ba ogladnio od ovih palainki - ponovio je prostoduno Romuald.
- Je l to podsvjesna poruka da ti platim doruak? - nasmijeila se Ema.
132
***
U kariranom sakou i sa hipster bradom, konobar je donio na sto dva kapuina, ija je
pjena formirala srce krem boje koje je podrhtavalo na povrini.
Ema i Romuald su se smjestili u mali kafi u Ulici Bojlston, na dva koraka od
njihovog hotela.
Sa svojim zelenim biljkama, vintid stolovima, stolicama od sirovog drveta i retro
lampama, mjesto je na prvi pogled odisalo gotovo pastoralnom atmosferom.
Ema je promijeala svoj Birer musli s jogurtom, sve vrijeme gledajui, ne bez
izvjesne njenosti, Romualda koji je svjesno sipao pola posude sirupa, od javora preko
svojih palainki.
- Treba neto da mi objasni, Romualde.
- ve o evite - obeao je punih usta.
- to si doao u Sjedinjene Drave?
On je progutao zalogaj palainke, koji je progurao s velikim gutljajem kapuina.
- Ve sam vam rekao: poao sam za djevojkom koja je dola u Njujork da radi za stan
i hranu...
- ... i koja te je ostavila im je stigla, da, tako si mi rekao. Ali oboje znamo da je to la,
zar ne?
- Naravno da je istina! - pobunio se on.
- ak i da je tako - rekla je - zato se onda ne javlja roditeljima?
- Javljam se - odgovorio je mladi ovjek, gledajui netremice u svoj tanjir.
- Ne, nije tano. Pozvala sam ih sino. Premrli su od brige. Nisi im se javljao ve tri
nedjelje.
- Ah... kako ste pronali njihov broj ?
- Oh, nita posebno, je l tako? Misli da samo ti umije da barata kompjuterom!
- Niste imali pravo da to radite - zamjerio joj je.
- Bar sam ih smirila. Nego, reci mi jednu stvar: zato si ostao u Njujorku ako te je ta
djevojka stvarno ostavila? Zato se nisi vratio u Francusku da nastavi kolu?
- Zato to mi je preko glave i Bona i roditelja, kako to ne moete da razumijete?
- Da, u redu, ali ta je s odlukom da ostane u Sjedinjenim dravama, mogao bi da
putuje, upoznaje zemlje, nae podesniji i bolje plaen posao. To ti je bilo nadomak ruke,
ti si promuuran. Umjesto toga, proveo si petnaest dana ivotarei na stairanju u
Imperatoru, radei neto to ne voli. Zato?
- Pustite me s vaim pitanjima. Niste pajkan.
- Jesam pomalo otkad imam ovu lijepu legitimaciju koju si mi ti izradio. I kao svaki
dobar policajac koga treba potovati, imam jo jedno pitanje: ta si iao da radi prole
nedjelje u Skarsdejl kod Miel Berkovi, generalne direktorke Imperatora?
Odmahnuo je glavom.
- Nikada nisam kroio tamo.
- Prestani da me smatra budalom - zaprijetila mu je, stavivi na sto voznu kartu koju
je bila pronala u njegovom depu.
- Preturali ste mi po depovima? Nemate pravo!
- Je l da, a ime se jo bavi tako skriven iza ekrana i kamera? Provodi itave dane u
pretresanju tuih ivota. U njihovom posmatranju i naruavanju njihove privatnosti.
- Ali to inim da bih vam pomogao - stao je da se brani.
- I ja tebi hou da pomognem. Zato si iao kod Miel Berkovi?
133
***
- Dobar dan, gospoo Berkovi.
- Dob... dobar dan... ko ste vi?
- Ja sam Romuald Leblan. Radim u PR slubi Imperatora. Vi ste me zaposlili.
- Ah da, sjeam se, francuski staista. ta elite?
134
Ostavila je otvorena vrata. Kroz otkrinuta vrata zapazio sam udoban salon, Boinu
jelku. uo sam muziku, radosne usklike djece. Osjeao sam miris ukusnog jela koje se
upravo sprema.
Tokom gotovo jednog minuta nisam prestajao da je gledam u oi. Do posljednjeg
trenutka sam bio ubijeen da e me prepoznati. Da e prepoznati slinost u mojim crtama
ili u mom glasu. Ali nita. Ona je stajala pred strancem. Nametljivim tipom.
- Dobro, sad je dosta - iznervirala se Miel Berkovi. - Neete mi tu stajati kao
ukopani s blentavim izrazom. Odlazite ili u zatraiti od mua da zovne policiju.
Klimnuo sam glavom. Oklijevao sam, a onda sam joj rekao:
- Ja sam va sin.
Najprije su joj se crte sledile, zatim joj se lice izobliilo.
- O emu pria? - uznemirila se ona.
Zatvorila je vrata za sobom, a zatim nainila nekoliko koraka da bi me nagovorila da
je pratim do vrta.
- Sluaj, ne znam ko ti je napriao te gluposti, ali to nije tano.
Stavio sam ruku u dep i pruio joj dokumenta koje sam s mukom sakupio, izmeu
ostalog i dosije o usvajanju iz Djeje pomoi gdje se pominje njeno ime.
Pregledala je dokument i vidio sam kako poinje unezvjereno da gleda. Nije
prestajala da se okree, u strahu da joj se ne pridrue mu ili neko od djece. Doao sam po
ljubav, a ona mi je pruila samo strah.
Vratila mi je dokument i otpratila me do ulice. Objasnila mi je da je to roenje samo
greka iz mladosti. Imala je samo osamnaest godina i nije odmah primijetila da je
trudna. Oigledno je preduzela mjere predostronosti, ali...
***
- Pretpostavljam da si je pitao ko ti je otac.
- Ni sama nije znala. Tip za jedno vee tvrdila je, vojnik koga je srela u baru u
Bezansonu. U to vrijeme bila je sama, ali imala je ambicije: po svaku cijenu je htjela da
napusti istok Francuske i ode da studira u Sjedinjene Drave. I nije dolazilo u obzir da sebi
oteava s djetetom...
- Je l ti postavila pitanja o tebi?
- Nijedno. Razumio sam da eli da zna to manje. Objasnila mi je da ni njen mu niti
djeca nisu u toku sa tim periodom njenog ivota i da je veoma vano da nikada nita ne
saznaju, jer takvo otkrie moe da razbije itavu porodicu. Zatim se izgubila nakratko.
Kada se vratila, u rukama je drala karnet ekova. Zatraila je od mene da se sutradan ne
vraam u restoran na posao i dala mi ek na 5000 dolara. Pruila mi ga je kao da smo sada
kvit i naredila da nikada vie ne pokuavam da je ponovo vidim. Vratila se u kuu i
zatvorila vrata. Ja sam ostao tamo, dotuen, sasvim sam na kii.
Zatim sam hodao do stanice, ek sam bacio u jednu kantu za otpatke i rijeio da se
vratim u Francusku. Vi ste me pozvali u trenutku kad sam pakovao kofere...
- ao mi je to se tako desilo, Romualde. Ali pokuaj da pronae dobre strane u
tome. Tvoji pravi roditelji su te zapravo podigli, to vrlo dobro zna. I sada bar zna koji su
tvoji bioloki roditelji. Moe da krene naprijed i...
Zvonjenje tinejderovog mobilnog telefona prekinulo je Emino izlaganje.
Romuald je pogledao u ekran i odluio da odgovori. Bio je to Derod.
Javio se, razmijenio nekoliko rijei sa informatiarem i iskolaio oi.
- Moramo da se vratimo u hotel to prije - rekao je, navlaei jaknu.
- ta se deava?
- Znam kako je Kejt dola do 500 000 dolara.
135
BOSTON
24. DECEMBAR 2010.
9.43H
- Ne dirajte taj kompjuter!
Kad su se vratili u hotelsku sobu, sobarica je bila u jeku rasprave sa svojim
menaderom, kome je upravo ukazala na Romualdovu udnu informatiku instalaciju.
- Gospoo, iskreno mi je ao, ali hotelske eletrine utinice nisu predviene da
podre itavu ovu opremu - rekla je Emi upravnica sprata, pokazujui isprepletane
kablove i produetke. Biu primorana da vas zamolim da uzmete i...
- Sve emo iskljuiti - obeala je Ema, izbacujui dvije ene napolje.
Zatvorila je vrata i pritisnula prekida da bi aktivirala signal Ne uznemiravaj.
- Dobro, hoe da mi objasni? - upitala je, pridruujui se tinejderu iza njegovog
zida od ekrana. - Kako je Kejt uspjela sebi da obezbijedi toliki novac?
Romuald se konektovao na internet da bi stavio svoj imejl na veliki ekran.
- Sjeate se Kejtinog bloga : Avanture jedne Bostonke?
- Oigledno.
- Kao to ste mi savjetovali, dobro sam proanalizirao sajt, ali nisam pronaao nita
uvjerljivo. Za svaki sluaj, poslao sam link Derodu, zamolivi ga da se pozabavi
problemom.
- Tvom pajtosu informatiara?
- Da. Obeao sam da ete mu dati 1000 dolara ako otkrije neto...
- Ba si velikoduan s tuim novcem - rekla je zajedljivo. - Ali dobro si uradio.
- Najprije je zapazio da su fotografije malo teke za ovu vrstu bloga.
- A poslije?
- To ga je navelo da provue foldere kroz razliite softvere za deifrovanje.
- Dadeifruje, ta?-upitala je Ema, sjedajui na ivicu prozora.
Romuald se okrenuo na stolici ka njoj.
- Jeste li ve uli za kriptografiju?
- Stenografiju?
- Kriptografiju. To je tehnika kojom se jedna slika prikriva dragom bezazlenom
numerikom slikom.
Ema je zakiljila.
- ekaj, to mi ba nije jasno... O tome su nedavno govorili u vijestima, zar ne?
- Da, to je jedna od tehnika koje je koristilo deset ruskih pijuna koji su uhvaeni u
Sjedinjenim Dravama prolog ljeta. Putem interneta su dostavljali povjerljiva dokumenta
u Moskvu, maskirajui ih fotografijama sa godinjeg odmora. Takoe su spominjali
kriptografiju sutradan poslije atentata 11. septembra. FBI je uvijek stavljao do znanja da su
Bin Ladenovi ljudi koordinisali svoje napade razmjenjivanjem ifrovanih fotografija na
forumima za razgovor koji izgledaju bezazleno.
- Sve to je stvarno nevidljivo za golo oko?
- Savreno nemogue da se otkrije.
- Ali kako je to mogue? Kako moe da se umetne slika u neku drugu?
136
U jeziku pijunae, mrtvo potansko sandue je mjesto koje se koristi za tajno razmjenjivanje dokumenata, a da ne
mora da doe do fizikog susreta.
137
ekranom kompjutera.
- Kao Tom Kruz u Suvinom izvjetaju - zabavljao se Romuald.
Drugi folderi ticali su se beta verzije jednog softvera koji moe trenutno da prevede
svaki tip zvunog dokumenta. Ali najosjetljiviji materijal se nalazio skriven u najskorijim
fotografijama. Radilo se, naprosto, o izdijeljenim dokumentima koji se odnose na kontrolni
sistem amerikih borbenih dronova MQ1 Predator i MQ9 Riper: najsofisticiranije oruje
amerike vojske. Ono koje je sada bilo korieno u udarima na Avganistan.
Tehnoloke i vojne tajne...
Ema je osjetila kako joj se gri stomak.
Kejt je oigledno iskoristila blizinu Nika Fia da bi mu ukrala industrijske tajne, koje
je poslije sigurno preprodala po basnoslovnoj cijeni konkurentskoj firmi ili dravi koja je
eljela da sazna odreene vojne tajne Sjedinjenih drava.
- Tome su sluili komentari ostavljani na blogu! - naslutio je Romuald, kao da je itao
njene misli. Nevano, Zanimljivo, voljeli bismo vie da saznamo o tome... Radilo se o
tome da se doktorka usmjeri u svojim istraivanjima. Da joj se kae koje su informacije
korisne, a koje ne. Da se navede da ispita odreene tragove tako to e obezbijediti druga
dokumenta.
Ema je razmijenila nespokojni pogled s tinejderom. Oboje su osjetili kako
istovremeno skau i adrenalin i opasnost. Kao da su junaci nekog kriminalistikog filma,
njihova istraga je irila svoje pipke u neoekivanim sferama. Na teritorije na koje ne bi
smjeli nikada da kroe.
Doavola...
Obuzeta strahom, zatvorila je oi i poduprla rukama bradu.
Kako je dola dotle? Prije pet dana, jednostano je odgovorila na mejl jednog
profesora filozofije, na iji je arm pala. Sve to je eljela to je da nae momka! A to ju je
odvelo do umijeanosti u destruktivni zaplet koji ju je u potpunosti prevazilazio. Iza
prividnog, lijepo ureenog ivota Metjua i Kejt, otkrila je stvarnost sainjenu od lai i
opasnih tajni. Do sada je imala sree, ali to je vie napredovala u istraivanju, to je vie
nasluivala da je vreba opasnost.
- Sve ovo nas ne vodi stvarno naprijed - primijetio je Romuald. - Kejt je morala da
preuzme ogromne rizike da bi sebi pribavila ova dokumenta. A sve to znamo o njoj jeste
da ona nije podmitljiva ena. Lova nije njen pokreta, to je sredstvo da sebi obezbijedi
neto drugo.
- Neto to kota pola miliona dolara... - promrmljala je Ema. - Treba zapravo da
otkrijemo ta Kejt namjerava s tim novcem.
Tek to je zavrila svoju reenicu kad je Romuald dograbio naoare.
- Vjerujem da emo odmah saznati - povikao je, pokazujui jedan od ekrana.
Bilo je skoro trinaest asova. Kejt je bila zavrila svoje dvije operacije.
Njihove oi prelazile su s ekrana na ekran, pratei doktorku od operacione sale sve
do bolnikih hodnika. Vidjeli su gdje se zaustavlja pred svojim ormariem i uzima
sportsku torbu.
- Idem tamo! - povikala je Ema, oblaei svoju jaknu.
- Ali...
Zgrabila je svoj ranac, telefon i izletjela iz sobe.
- Ne gubi je iz vida! - naredila je Romualdu prije nego to je zalupila vrata.
***
Bre!
Ema je jurila krupnim koracima da bi stigla pjeice do bolnice, Izlazei iz hotela,
pola je desno da bi stigla do Ulice arls, jedne od najprometnijih ulica grada, koja je
138
razdvajala Boston Komona od Pablik Gardena, dvije zelene povrine grada. Sledila se od
hladnoe ve prvih sekundi. Koraala je uz vjetar koji joj je pekao lice. Prilikom svakog
udaha, njene nozdrve, dunik i bronhije izgledali su kao da se pune ledom.
Nastavila je tako jo vie od dvjesta metara, ubrzavi korake. U nadi da e dobiti na
vremenu, skrenula je desno i ula u park da bi se popela dijagonalno ka istoku. Muila se.
Boljeli su je svi miii. Njena plua su traila kiseonik koji ona vie nije uspijevala da im
obezbijedi. Kao za inat, onovi njenih izmica bili su klizavi a njene tijesne farmerke su je
spreavale da tri brzo. Ranac joj je posebno bio teak i pri svakom pokretu, kuite
kompjutera ju je udaralo dolje u bubrege.
Bre!
Kad je izala na Ulicu Doj trebalo joj je nekoliko sekundi da se orijentie. Htjela je da
krene odmornija, ali bila je na ivici snage. Vrtjelo joj se u glavi, hladnoa joj je tipala oi, a
grudi su joj goijele. Posrui, ona se spotakla o ivicu trotoara.
Ne zaustavljaj se! Ne sada...
Na ivici sloma, uprkos otrom bolu koji joj se irio kroz grudni ko, ona je uspjela da
nastavi svoju trku. Znala je da ako sada stane, nee pronai Kejt na vrijeme.
Tri stotine metara koji su je dijelili od ulaza u bolnicu bili su najtei. Stigavi u Ulicu
Kembrid, izvukla je telefon. Povraalo joj se. Od vrtoglavice joj se maglio vid.
- Gdje je ona, Romualde? - viknula je, prilijepivi mobilni za uho.
Kaljala je. Imala je elju da legne na trotoar.
- Izgubio sam je! - alio se tinejder. - Kejt je napustila bolniki krug. Vie nije u polju
kamera!
- Sranje! Kuda je izala?
- Ulicom Blosom, u nivou Holidej Ina, prije nepuna dva minuta.
Ema je pogledala unaokolo. Vidjela je poetak ulice, nije bilo ak ni sto metara. Kejt je
bila sasvim blizu. Osjeala ju je.
- Kako je obuena?
- Ima i dalje ljekarski mantil i uzela je kinu kabanicu.
Bez daha, s rukama na koljenima, Ema je nastavljala da die, dok su kolutovi pare
izlazili s njenih usana.
Mantil, kina kabanica kao mastika...
Pokuala je da razabere odjeu meu pjeacima koji su se tiskali na trotoaru, ali u to
doba dana je gomila ljekara, medicinskih sestara i bolniara koristila pauzu za doruak u
restoranima i okolnim fast fudovima.
Bijeli mantili, zelenkaste pidame, rozikastonarandaste uniforme...
Obrisala je kapljice znoja koje su joj se skupile pred oima. Odjednom je, za tren oka,
u guvi koja se kretala ka Hol Fuds Marketu primijetila jednu crvenu taku, na pedeset
metara pred sobom.
Sportska torba...
Uzbuenje je gotovo trenutno izbrisalo umor i Ema je skupila posljednju snagu da bi
stigla do hipermarketa.
- Ostani na vezi, bubavabo! Pronala sam Kejt!
***
Ema je uletjela u hipermarket i zaputila se prema doktorki krupnim koracima. Bila je
sama i jo uvijek je nosila putnu torbu na ramenu. Sve vrijeme drei Kejt u vidnom polju,
Ema se bez tekoe utopila u gomilu. Sa svojim irokim izborom bio-proizvoda, Hol Fuds
je ciljao na imuniju i ekoloku klijentelu. Na nekoliko sati od Badnje veeri nizale su se
Boine pjesme a mjesto je bilo dupke puno. Na ulasku u radnju, u jednoj velikoj zoni,
139
organizovanoj kao kafeterija, moglo je da se uzme osvjeenje ili da se rua na licu mjesta,
tako to ete se posluiti u bifeima ili na pultovima koji nude kuvana jela, sui i evreke.
Stigavi na nekoliko metara od doktorke, Ema je poela u stopu da prati Kejt. Ubacila
se u red u baru sa salatama, uzela ovalni tanjiri, posluila se asortimanom svjee salate i
klica, izabrala bocu kombuhe i platila svoju hranu na jednoj od kasa za tu namjenu.
Zatim je pratila Kejt u dugakoj sali brzog restorana gdje su klijenti mogli da
degustiraju svoj obrok, posmatrajui sve vrijeme uline priredbe kroz veliko prozorsko
okno.
Prostorija je bila prepuna. Ljudi su se tiskali i laktali da bi nali mjesto da sjednu za
jednim od zajednikih stolova sa drvenim stolicama.
Ambijent je bio kao u kantini s raznovrsnom ponudom. S pomalo prenaglaenom
srdanou, ljudi su ustajali i sami odlazili da podgriju svoja jela u mikrotalasnim
penicama koje su im stajale na raspolaganju. Ovdje je, meutim, vrijeme bilo dragocjeno.
Jelo se brzo: gotovo jelo koje se jede s nogu u simpatinoj vrevi prije povratka na posao u
bolnicu ili u kancelarije Vest Enda. Idealno mjesto da ovjek proe neopaen.
Gledajui Kejt kako se provlai meu stolovima, Ema je shvatila da ova ima sastanak.
Doktorka je sjela na kraju jednog stola, na stolicu koju je jedan ovjek rezervisao, stavivi
svoj kaput na nju. Ema je pokuala da se priblii, ali je jedino slobodno mjesto bilo na oko
est metara odatle. Dva dugaka stola su ih dijelila a okolna buka je smanjivala gotovo na
nulu svaku nadu da uje njihov razgovor.
Baksuz!
Ona se smjestila i zakiljila da bi bolje razabrala pridolicu. ovjek od pedesetak
godina, kratke prosijede kose, obuen u tamno, svedeno, prugasto odijelo. Njegov pogled
plavosive boje, hladan i proziran, savreno se slagao sa njegovim ledenim licem koje kao
daje isklesano u mermeru.
- uje me, bubavabo?
U nekoliko reenica, Ema je izvijestila Romualda o situaciji.
- O Boe! Njemu e predati torbu! Moram apsolutno da ujem ta priaju!
- Treba samo da se pribliite - odgovorio je Romuald s druge strane linije.
Iznervirala se.
- Jesi li ti gluv! Objasnila sam ti da NE MOGU! A i Kejt mi je ve presjekla put u
nedjelju i jue ujutru. Na kraju e me zapaziti.
- OK, ne nervirajte se... - uvrijedio se tinejder.
- Romualde, nije trenutak da se igra srditih tinejdera, treba da mi pomogne! Oni
govore jedno drugom dosta stvari. Ako ima neku ideju, sad je vrijeme za nju!
Tinejder je pustio da prou tri sekunde, a onda uzviknuo:
- Va telefon! Postavite ga na pod i okrenite ga u njihovom smjeru. Ja u ih snimiti.
Odmahnula je glavom.
- Stvarno ti fali neka daska! - procijedila je kroza zube. - Kako misli da e to da
funkcionie?
Grizla je nokte od uznemirenosti. Ali, nemajui kud, posluala je savjet trebera.
Spustila je svoj mobilni na parket od svijetlog drveta, pravei se kao da vezuje pertle i
nogom ga odgurnula poput pljosnatog kamena.
Mobilni je poeo da klizi po podu kao po staklu, proao ispod stolica i nogu koje vise,
zatim se zaustavio pod velikim stolom gdje je Kejt ruala s nepoznatim ovjekom.
Poetnika srea...
Napeta i zgrena na stohci, Ema je u dva gutljaja ispila svoju flau fermentisanog
aja, molei se u sebi da niko ne primijeti telefon. Njena molitva je brzo usliena poto su
kroz manje od tri minuta Kejt i nepoznati mukarac istovremeno ustali.
140
I ona je ustala, diskretno pokupila svoj aparat pred iznenaenim pogledima ljudi koji
su sjedili za stolom, i izala za njima.
***
Ema je napustila hipermarket vrtoglavom brzinom.
- Jesi li razumio ta su govorili, Romualde?
- Ne ba - izvinio se tinejder. - Razgovor se nije uo zbog amora gomile. Moram da
preistim snimak.
- Navali onda! - zapovijedila je, zalupivi mu slualicu.
Dok je doktorka ponovo kretala ka bolnici, nepoznati ovjek je krenuo suprotnim
putem. Ema je odluila da poe za ovjekom koji je pokupio crvenu torbu s 500 000 dolara.
Posmarala ih je, njega i Kejt, tokom itavog susreta i bila je sigurna da do razmjene
nije dolo: ovjek je uzeo novac, ali nita joj zauzvrat nije dao.
Ko je taj tip? ta je obeao Kejt za sav ovaj novac?
ovjek je iao Ulicom Kembrid nekoliko stotina metara. Ema ga je u stopu pratila,
ostajui uvijek na razumnoj razdaljini. Gomila je bila gusta. Boston je vibrirao u boinom
ritmu. Velika avenija je bila ukraena stotinama svjetiljki. Nije bilo nijednog drveta ni
jedne uline svjetiljke bez girlande, nijedne fasade na kui koja nije bila uljepana vijencem
boikovine ili kuglama imele. Punili ruku, mnogi prolaznici su izgledali veselo i preputali
su se prazninom ushienju. ak je i ledeni vjetar, raznosei mirise jelki, cimeta i peenog
kestenja na svoj nain uestvovao u toj radosnoj atmosferi.
Stigavi na stanicu Boudoin, Ema je povjerovala da e ovjek uzeti metro, ali umjesto
toga on je preao ulicu i popeo se u autobus br. 18. Emi je takoe polo za rukom da u
posljednjem momentu uskoi, koristei svoj LinkPass, kartu za prevoz koju je kupila
prethodnog dana, vraajui se sa sastanka sa Dojs Vilkinson.
Dok je autobus kreao, pronala je jedno izdvojeno mjesto, tri sjedita iza ovjeka
koga je uhodila. On se nije pomjerio tokom itave vonje, gledajui netremice kroz staklo
urbani pejza koji je promicao pred njegovim oima.
Autobus je napravio veliki kruni luk da bi stigao do Ulice Park. Proao je pored
Boston Komona i Pablik Gardena na sjeveru, zatim ubrzao prema zapadu na Komonvelt
Aveniju. Preao je vie od jednog kilometra u prometnoj ulici zasaenoj brijestovima i
kestenovima kada je ovjek ustao i uputio se ka zadnjim vratima autobusa.
Ema je vidjela kako silazi na stajalitu u Ulici Glouester i iskoristila kretanje gomile
da i ona napusti autobus, a da ne bude primijeena. Ila je u stopu za njim, hodajui na
stotinak metara prema jugu da bi dola do Ulice Bojlston.
Ulica BekBej gdje se nalaze luksuzni hoteli...
ovjek je uao u hol St. Fransisa, ija je fasada od stakla i cigle kombinovala modemu
rasko sa viktorijanskim armom bostonskih graevina. Emi je bio poznat ovaj prestini
hotel. Naroito njegov restoran, koji je prethodne godine dobio treu Milenovu zvijezdu.
Pratila je neznanca sve do lifta i u posljednjem trenutku uletjela za njim u kabinu. Pustila
ga je da stavi svoju karticu - da bi deblokirao staklenu kabinu - i pritisne dugme treeg
sprata.
- I ja idem na isti sprat - rekla je kao da se pravda.
Samo ju je pogledao i nita nije odgovorio, odmjerivi je od glave do pete.
Ovoga puta me je provalio...
Staklena kapsula se otvorila ka hodniku sa itisonom. ovjek ak nije pokazao
dovoljno pristojnosti da joj ustupi prolaz. Bez oklijevanja je krenuo desno. Ema je nainila
nekoliko koraka u suprotnom smjeru i okrenula se pola sekunde prije nego to su se vrata
sobe zakljuala. Upamtila je broj i spustila se liftom do hola u prizemlju.
141
***
Sala restorana St. Fransis bila je pravi dragulj, opremljena u jasno modernom stilu.
Svi elementi dekora naginjali su ka paleti krem i srebrnastih tonova, poev od satenskih
paravana u sva etiri ugla prostorije, sve do metalnih vezova koji su visili na garninama.
ak je i monumentalni luster, ukraen izbruenim kristalima, bacao odsjaje boje slonovae.
- Dobro doli, gospoo, imate li rezervaciju? - upitao je ef sale.
- Nisam dola da ruam. Moram hitno da razgovaram sa vaim somelijerom,
Mikaelom Buarom.
- Samo trenutak, molim vas.
Ema je saekala manje od minuta prije nego to je mladi somelijer doao da joj se
pridrui.
- Laventajnova? ta radi ovdje? - upitao je njen kolega iz Kvebeka.
Nisu bili prijatelji, ali su se esto sretali na seminarima, degustacijama i konkursima.
- Zdravo, Mikael. Treba mi tvoja pomo.
- Sad sam u velikoj guvi. Zna kako je. Da popijemo kasnije pie? - predloio je.
Ona mu se pribliila i insistirala:
- ao mi je to te ometam, ali stvarno je hitno.
- OK, kai brzo.
- Moe h da se raspita i sazna identitet klijenta iz sobe 321?
- Pretpostavljam da se ali? A ta emo sa diskrecijom prema naim klijentima? Je l i
vi tako tretirate vae u Imperatoru?
- Molim te, Mikael, vrlo je vano. Pozovi recepciju ih vratara.
- Ali mogu da izgubim posao!
-Ne pretjeruj, traim ti samo njegovo ime!
- A ta ja dobijam u cijeloj stvari?
- Ne znam. ta eli? Da ti ga malo popuim, sad odmah iza kuhinjskih vrata?
Namjerno je povisila glas i nekoliko klijenata se okrenulo.
Kanaanin je preblijedio i odvukao Emu u hol.
- Ne smaraj me, Laventajnova! Stvarno si bolesna!
- Idi na recepciju i pronai mi ime tipa iz sobe 321. Molim te!
Nerado je pristao. Razgovor je bio kratak. Za manje od dva minuta on se vratio kod
Eme i izustio:
- Tip je odsjeo pod imenom Oleg Tarasov. Je l sad u redu?
Izvadila je hemijsku iz depa svog ranca.
- Hvala na saradnji, dragi kolega - rekla je, ispisujui njegovo ime na unutranjosti
podlaktice.
- Jebi se, Laventajnova - odgovorio joj je Mikael, okrenuo se i otiao.
***
Romualdove oi su sijale jarkim plamenom iza ekrana. Upravo je uitao audio
snimak na svom kompjuteru i spremao se da ga oisti, uklanjajui smetnje.
Pokrenuo je odgovarajui softver kojim je otvorio jedno prozore stvarajui
konfiguraciju tajmlajna. Presluao je snimak da bi izolovao jedan dio na kome je buka u
pozadini neprekidna i uporna. Posluio se tim uzorkom da bi odredio parametar profila
buke, jasno identifikujui njenu frekvenciju i decibele. U drugoj etapi je oznaio cjelinu da
bi na nju primijenio suzbijanje buke.
Tinejder je ponovo presluao poetak zvunog zapisa, ali nije bio oduevljen
rezultatom.
142
***
Ema se smjestila u baru St. Fransis na jednoj stolici blizu ulaza odakle je mogla da
ima pogled na hol u sluaju da Tarasov odlui da izae. Naruila je jednu kajpiroku,
zatim izvadila svoj kompjuter i konektovala se na beini internet hotela.
Bila je uznemirena. Sada je bila potpuno upletena u istragu. Nikada do sada nije
imala taj osjeaj. Adrenalin i uzbuenje satjeravali su je u njene tjesnace, davali joj smjelost.
Ukucala je oleg tarasov na pretraivau. Bilo je mnogo mogunosti: profili na
Fejsbuku, Linkedln-u, VK27... Prela je na Google images i, divnog li iznenaenja, naila
gotovo trenutno na jednu od fotografija Olega Tarasova koga je traila. Na snimku je bio
mlai dobrih deset godina, ali i tada je imao onaj isti hladnokrvni izraz lica kao da je
izliven u mermeru. Slika je dalje vodila na referentni sadraj internet bioskopa: sajt Internet
Movie
Database. Ako je vjerovati filmskoj internet bazi podataka, Oleg Tarasov je vaio za
kaskadera i koordinatora kaskaderskih skokova na impresivnom broju akcionih
filmova devedesetih godina. Veina nije bila remek-djelo, daleko od toga: televizijski
filmovi, serije drugorazredne produkcije, niskobudetni trileri koji mora da su i u to
vrijeme izali direktno na VHS-u ih DVD-u. Skoro uvijek je radio sa svojim bratom
Vasilijem, a specijalnost brae su, izgleda, bih kaskasderski skokovi na motorima. Njihova
umjetnika karijera se okonala desetak godina ranije, ali s nekoliko klikova, Ema je
uspjela da im ue u trag u Los Anelesu gdje su se oigledno preorijentisali na linu
bezbjednost. Prema vebsajtu njihove agencije, Tarasovi su od sada radili na nadziranju i
zatiti osoba.
Taman je izvadila telefon da pozove Romualda i obavijesti ga o svom otkriu, kad ju
je treber preduprijedio. ak nije saekala da se zavri prvo zvonjenje da bi se javila.
- Jesi li pronaao neto, bubavabo?
- Da - odgovorio je on bezbojnim glasom.
- Jesi li to vidio duha ih ta?
- Oistio sam traku snimka - poeo je on.
- Dobro, i?
- Pustiu vam da ujete. To je... jezivo.
Ema se namrtila. Priljubila je telefon uz desno uho i zapuila lijevo da joj nita ne bi
promaklo iz ovog razgovora.
Kejt: Novac je u torbi. Ispotovala sam doslovno svoje obaveze: druga isplata od 500 000
dolara. Pet stotina kompaktnih svenjeva s novanicama od 100 dolara.
Oleg: A ostatak?
Kejt: Dobiete ga im se budem uvjerila da je posao obavljen tano po mojim instrukcijama.
Oleg: Dakle, to je za veeras?
Kejt: Da, ali morate apsolutno da ekate moj poziv da biste stupili u akciju. A to nee biti prije
21 as. Ako vas ne kontaktiram, neete preduzeti nita, je l to jasno?
Oleg: A mjesto?
27
143
Kejt: Napisala sam vam podsjetnik na ovom USB prikljuku. Mjesto se zove korni28. To je
betonska rampa, uzana, jednosmjerna, iza stanice Dekson Skver u Damajka Plejnu. Ona
omoguava da se izbjegnu saobraajna petlja i semafori, ali ljudi je izbjegavaju zbog marginalaca,
droge i optinske zabrane.
Oleg: Sigurni ste da nee biti nikoga?
Kejt: Nikada se ne moe biti siguran ni u ta, ali na ovoj hladnoi e i dileri i narkomani ostati
zavueni u kue. Treba li da vam ponovim modus operandi?
Oleg: Ne, razumio sam.
Kejt: Zabiljeili ste adresu?
Oleg: Da, jesam.
Kejt: Da se razumijemo: ako tano ne pratite proces, na dogovor pada u vodu.
Oleg: Shvatio sam, kao to rekoh. Samo jo jedna stvar: koji je identitet osobe koju treba da
ubijem?
Kejt: Radi se o ovjeku na ovoj fotografiji. Zove se Metju apiro. To je moj mu.
28
144
Grupa Helsinki
Smrt je dug koji se plaa samo jednom.
VILIJEM EKSPIR
Emino srce je snano udaralo. Tokom vie od jednog minuta, ona je ostala bez glasa,
primajui vijest sa zaprepaenjem, nesposobna da izgovori i najmanju reenicu.
Kejt je angaovala plaenog ubicu da ukloni Meta...
Ali iz kog razloga? Zato to ga vie nije voljela i zato to je htjela da ivi sa Nikom?
Nemogue, ne ubijaju ljude zbog toga. Dovoljno je razvesti se. Htjela je da joj ki bude
iskljuivo pod njenim nadzorom? Ni ovo nije moglo da se odri. Novac? Po onome to je
shvatila, Metju nije imao imetak, a Nik je bio jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. ta onda?
Osveta?
Ema je pokuala da sredi svoje misli. U ta je bila sigurna? Kejt nikada nije prestala
da voli svoju veliku ljubav iz mladosti, Nika Fia. Poslije dugog perioda razdvojenosti, ona
je oigledno obnovila vezu s njim, ali je i iskoristila taj promiskuitet da bi mu ukrala
povjerljive informacije, koje je po svemu sudei preprodala po unosnoj cijeni kako bi
mogla da priuti usluge jednog plaenog ubice i eliminie svog mua.
Ovo je pria za budale...
Mora da je postojala neka veza izmeu svih ovih dogaaja, ali za sada joj je izmicala.
Ema je stavila glavu meu ruke. Potiljak joj je bio ukoen, noge i grudni ko bolni.
Jedno drugo pitanje ju je muilo. Zato je u 2011. Met i dalje u ivotu? Zato kaskader
na kraju nije uspio da ga eliminie?
- Jesi li jo na vezi, Romualde? Pusti mi da jo jednom presluam snimak, molim te.
Tinejder je pristao. Ema se zaustavila na ovoj reenici:
(...)morate apsolutno da ekate moj poziv da biste stupili u akciju. A to nee biti prije 21 as.
Ako vas ne kontaktiram, neete preduzeti nita, je l to jasno?
Ona se sjetila onoga to joj je Metju ispriao. Voza kamiona sa branom koji je
udario u kola njegove ene, one uvene veeri kad je nastradala, stalno je tvrdio da je ona
drala mobilni u ruci. A Metju je mislio da je Kejt u tom trenutku zvala njega da bi ga
obavijestila da je konano uspjela da pokrene mazdu. A Kejt je zapravo pokuavala da
pozove plaenog ubicu da bi mu dala zeleno svjetlo. Poziv koji, zahvaljujui udesu, nikada
nije obavljen.
Met je izvukao ivu glavu samo zato to mu je ena nastradala prije nego to je
mogla da obavi taj kobni poziv.
ivot za smrt...
Bacajui neprestano pogled ka holu hotela, ona je prenijela Romualdu svoje
razmiljanje, a ovaj ju je sa zanimanjem sasluao. Sada su imali puno elemenata,
putokaza, dokaza, ali osnovno im je izmicalo: Kejtina motivacija. To je bila karika koja
nedostaje, ona koja bi rasvijetlila smisao itave te uasne stvari.
- A Kejt? ta je s njom? - na kraju je upitala Ema.
- Kao to je predvieno, uzela je kola i samo to je stigla u djeju bolnicu u Damajka
Plejnu.
- Nita drugo?
- Bila je jedna stvar, moda ne tako bitna... - poeo je tinejder.
- Kai mi.
- Kada se vratila iz Hol Fudsa, Kejt je pourila da pogleda svoje poslovne imejlove i
145
jedina poruka koju je otvorila i odtampala bila je ona koja se ticala analiza krvi njenog
mua.
- Onih koje je Metju uradio jutros u kamionu Crvenog krsta?
- Da. udno je da su njoj poslali rezultate, zar ne?
- Nemam pojma. Ne poznajem procedure. Imao si pristupa toj poruci?
- Imam pristupe svim imejlovima svih lanova osoblja - podsjetio je sa trunkom
ponosa.
- Onda mi je poalji na moj imejl.
***
Metjuovi rezultati analize krvi nalazili su se na dvije strane. Amater u toj oblasti, Ema
se unijela, pokuavajui da sakupi svoje krhko znanje ne bi li se snala usred nepoznatih
rijei i komplikovanih cifara. Na elu liste, hematoloki rezultati: crvena krvna zrnca,
hemoglobin, hematokriti, VGM, bijela krvna zrnca, limfociti, ploice, brzinasedimentacije,
gvoe, feritin...
Mlada ena je prelazila s jednog reda na drugi, nadajui se da e naii na neki trag,
uporeujui Metjuove rezultate sa rasponom parametara koji prate svaku pretragu.
Nastavila je s biohemijskim rezultatima: glikemija, kreatinin, mokrana kiselina,
enzimi, gama GT, transaminaze, TSH, dobar holesterol, lo...
Jetra, titna lijezda, bubrezi... Sve je izgledalo normalno...
Proitala je sve a da nita posebno nije primijetila... osim jednog malog okvira u
desnom uglu dokumenta u kome je naznaeno:
Rijedak eritrocitni fenotip - Grupa Helsinki Ema se uspravila na stolici.
Grupa Helsinki? ta to znai?
Zagledala se u ekran, oekujui okida koji se nije pojavio. Ovi posljednji dani bili su
jezivi, ali oni su je oslobodili straha i primorali da izae iz svog oklopa da bi dokazala
odvanost. Meutim, tu je zapela. Bila joj je potrebna pomo nekog biologa ih ljekara, ali
nijednog nije poznavala.
Okrenula se licem ka prozoru, uzdiui. Sunce u rano popodne napravilo je lapavicu
na ulici, bacajui odsjaje po brojnim snijenim breuljcima koji bjehu rasuti po trotoaru.
Mada ju je muio poetak migrene, bila je potpuno budna duhom. Pregledavajui u
mislima svoj imenik, ona se dosjetila da mu njenog psihologa vodi jednu laboratoriju za
medicinske analize u Aper Vest Sajdu. Njegova laboratorija je bila u istoj zgradi kao i
kabinet njegove supruge, ali Ema nije s njima u kontaktu jo odonda kad je par dolazio
jedno vee u Imperator na veeru. Problem je to je Margaret Vud bila na godinejm odmoru
u Aspenu. Ema je imala njen broj mobilnog telefona, ali psihoterapeutkinja nije nikada
direktno odgovarala na pozive svojih pacijenata, a jo manje kad je na odmoru. Pokuala je
uprkos svemu i naletjela, nita iznenaujue, na sekretaricu, na kojoj je ostavila poruku s
molbom da je nazove to prije jer je pitanje ivota ili smrti, kako je poblie objasnila.
Mora da je psihoterapeutkinja pomislila da se ova upravo sprema da skoi sa Bruklinskog
mosta jer ju je kontaktirala za manje od minut. Ema se izvinila i objasnila da joj je hitno
potrebna jedna bitna informacija koju samo njen mu moe da joj obezbijedi.
- Ja sam na vrhu planine Aspen sa skijama na nogama, ali ako vam je stalo da se
ujete sa Dordom, on je ostao u dnu piste da pijucka burbon u taverni Ajaks. aljem vam
njegov broj mobilnog.
***
- Gospodine Vud?
- Ja sam.
- Izvinite to vas uznemiravam dok ste na odmoru, ah zovem vas po preporuci vae
146
ene.
- Hum, hum... - mumlao je ovjek, slabo zainteresovan.
- Moda me se sjeate: Ema Laventajn. Bila sam va somelijer tokom jedne veere
prole godine u restoranu Imperator.
Na ovo podsjeanje, glas Dorda Vuda je postao veseliji.
- Sjeam se jako dobro. Divno vee. Dijelom zahvaljujui vama. Savjetovali ste mi
izvanredni porto uz moj rokfor.
- Tano.
- Quinta do Noval, ako se ne varam.
- Da, Quinta do Noval Nacional, berba 1987.
- Izgleda da je godina 1964. jo bolja.
- Tanije 1963. - ispravila ga je Ema. - To je legendama godina, ali iz nje je ostalo jo
samo nekoliko boca. Ako bi vas to radovalo, pokuau da vam nabavim jednu. Gospodine
Vud, imala bih nekoliko pitanja za vas, ako vam to nije problem.
- Naravno, djevojko, sve to elite.
Ema se nagla nad ekran da ne bi pogrijeila u izgovoru.
- ta znai rijedak eritrocitni fenotip?
- Ah, krv, odmah nije vie tako glamurozno kao s vinom, zar ne? Mada nisu naa
zanimanja tako daleka kao to izgledaju: Pijte, jer ovo je moja krv..., kako je govorio na
prijatelj!
Ponesen ovom svojom dosjetkom, on se grohotom nasmijao.
- Dakle, rijedak eritrocitni fenotip? - ponovila je Ema pokuavajui da prikrije
nestrpljenje.
- To je naprosto argon koji koriste biolozi da bi oznaili jednu rijetku krvnu grupu.
- Koliko rijetku?
Dord Vud se malo nakaljao da bi proistio grlo.
- Hm, poznat vam je princip krvnih grupa, Ema?
- Da, u stvari, kao i svima. Znam etiri velike grupe: A, B, AB i O. Kao i princip
pozitivnog i negativnog rezus faktora.
- To je tek poetak, a zapravo je mnogo kompleksnije nego to. Malo ljudi to zna, ali
postoje odreeni pojedinci koji nisu ni A, ni B, ni AB, ni O.
- Zaista?
- Da, njihova krvna grupa se naziva Bombaj, po imenu indijskog grada gdje su
naunici prvi put naili na tu specifinost. Druge osobe nisu ni rezus pozitivne ni rezus
negativne. Tada govorimo o fenotipu Rh nula. A to su samo dva primjera meu ostalima.
Da uprostim, rijetka krvna grupa se definie odsustvom jednog ili vie antigena koje
obino nalazimo u sistemima drugih grupa.
Glas profesora Vuda je ponovo postao pun ivota. Oigledno je nalazio zadovoljstvo
u pokazivanju svoga znanja.
- Zbog svoje specifinosti, ovi fenotipoviproizvode odreeni tip antitijela koja
rizikuju, na primjer, da izazovu reakcije odbacivanja u sluaju transfuzije ih
transplantacije. Bombaji, naroito, mogu da prime samo krv koja ima potpuno iste
karakteristike kao njihova.
Mlada ena je konano postavila pitanje koje je izletjelo sa njenih usana:
- A grupa Helsinki, da li vam to neto govori?
Biolog se isprekidano nasmijao od zadovoljstva.
- Ah, grupa Helsinki, naravno! Grupa jo rea nego te vae boce portoa iz 1963! Pod
ovaj naziv svrstavaju se svi pojedinci koji imaju kombinaciju vie ekstremno rijetkih
eritrocitnih fenotipova. Koliko mi je poznato, svega dvanaestak osoba, koje pripadaju ovoj
grupi, zabiljeeno je na itavoj amerikoj teritoriji.
147
***
Ema je ponovo osjetila kako joj srce tue. Nala je informaciju za kojom traga od
samog poetka! Iako jo nije razumjela domet svega ovoga, bila je sigurna da je Metjuovo
pripadanje grupi Helsinki epicentar misterije koja lebdi oko Kejt.
Ostani smirena...
Da bi joj se misli slegle, Ema je usredsredila svoju panju na sedefaste i kao pelin
zelene odraze koji su se na suncu prelivali na dnu njene ae. Odluila je da napravi kratak
pregled onoga to je znala o Kejt i Metjuu. Poela je s rekonstrukcijom toka njihovog
upoznavanja. Skupila je uspomene, sjetila se rijei Sare, prve apirove ene.
Jesen 2006: Met se nalazi u bolnici, poto se posjekao batenskim makazama. U hitnoj
pomoi, put mu se ukrta sa Kejt, koja je tog dana deurna. Raa se simpatija, ona ga
njeguje, uiva nekoliko avova.
I nesumnjivo mu uzima krv...
Mlada ena je otila jo dalje u svom razmiljanju: ako je Kejt dobro uradila testove
krvi, ona je onda po rezultatima otkrila da Metju pripada izvanredno rijetkoj krvnoj grupi:
grupi Helsinki. Nekoliko dana potom, ona izlazi sa njim, a samo nakon nekoliko mjeseci
od njihovog susreta, ona se udaje za njega.
Ali zato?
Ema je podigla glavu i ugledavi kaskadera prekinula svoja razmiljanja. Oleg
Tarasov je upravo ostavio karticu na recepciji i kretao se ka izlazu.
Pognula se nad stolicom, nadajui se da je nije primijetio i pratila ga pogledom to je
due mogla...
S telefonom prilijepljenim za uvo, napustila je bar i treim korakom izala iz St.
Fransisa.
- Romualde? Tarasov se upravo sprema na put. Pokuau da ga pratim, ostani na
vezi. Dola sam do nevjerovatnog otkria.
- I ja, imam neto da vam ispriam.
- Kasnije, ja... O Boe!
- ta se deava?
- Mislim da je u autu!
Prinijela je ruku oima da bi se zatitila od odsjaja. Van svakog oekivanja, ofer je iz
voznog parka hotela upravo bio dovezao masivni bordo pikap s impozantnim krstastim
znakom na kome je srebrni ovan. Pruio je kljueve ogromnog kamioneta Tarasovu koji je
odmah sjeo za volan.
Zateena, Ema je pogledom oajniki potraila taksi. Zamolila je ofera da joj
pomogne, ali pikap se ve utopio u saobraaj, iezavajui polako iz njenog vidnog polja.
Sranje!
148
***
Tinejder je navukao svoju debelu zimsku jaknu s krznenim okovratnikom i tutnuo
mobilni u dep. Izletio je u urbi iz sobe, jurei niz stepenice kao da mu ivot od toga
zavisi. Prolazei u trku kroz hol luksuznog hotela, umalo nije oborio staru gospou koja se
teko kretala vrsto se drei za svoju hodalicu, spotakao se o njenog upavog maltezera i
oborio konobara sa sprata koji je na posluavniku nosio ae za ampanjac.
- Pardon, ao mi je, izvinite, ja...
Ustremio se ka izlazu iz hotela For Sizons. Tu je primijetio portira, utegnutog u tamnu
uniformu sa zlatnim dugmiima, kako pomae jednoj porodici da istovari prtljag.
Bar jednom, ne postavljaj sebi pitanja...
Motor vozila je jo radio. U djeliu sekunde Romuald se smjestio na sjedite vozaa i
naglo ubrzao. Vrata su se zatvorila dok je SUV ostavljao nekoliko tragova guma uz kripu
tokova.
149
Linija srca
Ko ne bi mogao da zadrhti pri pomisli na nesree
koje moe da izazove jedna jedina opasna veza.
oderlo de LAKLO
im je izbio na aveniju, Romuald je imao bordo pikap u svom vidnom polju. Iz
depa je uo kranje Eminog urlanja jer je i dalje bila na vezi. Stavio je telefon na uvo.
- Zaustavljaj ta kola i vraaj se smjesta u hotel! - povikala je Ema.
Hodala je brzim koracima, gurajui prolaznike na Ulici Bojlston da bi stigla do
hotela.
- Razumije li ta ti govorim?
- Ovo nam je jedini konkretni trag!
- Vozi ukradena kola, a ne zna da vozi!
- Nije tano, znam!
- Izazvae udes i zavrie u orci!
- Ne dolazi u obzir da odustanem.
Ovog puta, Romuald joj je zalupio slualicu.
Prvi put otkako se poznaju, Ema je istinski postala svjesna opasnosti u koju je uvukla
tinejdera. Uvlaei ga bez razmiljanja u svoju istragu, nije ni na ta drugo mislila. Sada je
bila uasnuta zbog svoje neobazrivosti, ali bilo je prekasno: izgubila je svaku kontrolu nad
mladim Francuzom.
Kroila je u hol For Sizonsa i zaputila se ka liftovima. Trebalo je da se smiri. Da se
sabere. Da ponovo popria sa tinejderom. Ponovo je okrenula njegov broj. Javio se.
- Tu si, bubavabo? Dobro, sluaj, u redu je. Prati tog tipa. Ali nareujem ti da vozi
oprezno da te ne bi primijetio ni on ni pajkani. Ne izlai se nikakvom riziku i ne izlazi iz
kola ni pod kakvim izgovorom, je l jasno?
- Da, mama.
- I da mi vie nikada nisi zalupio slualicu!
Romualdov telefon je ispustio piskutav zvuni signal. Deko je pogledao u ekran:
simbol je oznaavao da mu je baterija pri kraju, jo samo 7% punjenja.
Dolo mu je bilo da upa kosu. Kako je on, koji provodi ivot izmeu telefona i
kompjutera, mogao da bude tako nemaran?
- Skoro mi se ispraznila baterija - poalio se. - Zovem vas ponovo im bude neto
novo.
***
Ema je ula u sobu bijesna na samu sebe, izmodena krivicom i nemoi. Nita vie
nije mogla da uini da bi pomogla Romualdu osim da se moli.
Borila se da je ne preplave emocije. treber je napustio sobu u brzini, ostavivi
upaljene ekrane i aktivne aplikacije. Ona je sjela u svoju fotelju i pogledala ispred sebe. U
trenutku odlaska Romuald je ba bio pretraivao arhive Volstrit urnala. U jednom
prozoretu je bio otvorio jedan od brojnih lanaka koji je dnevni list iz ekonomije posvetio
Niku Fiu. Dokument nije bio skorijeg datuma: iz 2001. lanak je bio dugaak koliko
agencijska depea, ali je njegova sadrina bila interesantna.
151
Iako je zahvaljui ovim operacijama ostao, u ivotu, one su samo odloile rok: prije ili
kasnije, da bi nastavio da ivi, trebalo bi mu presaditi novo srce. Takorei nemogue
presaivanje, s obzirom na njegovu izvanredno rijetku krvnu grupu, tu famoznu grupu
Helsinki. S etrdeset i dvije godine, Nik Fi je dakle bio neka vrsta uda. Godinama je u
najveoj tajnosti bio predmet pomnog ljekarskog nadzora. Nesumnjivo se bio zakaio za
ivot sa elinom voljom i dobrom dozom sree. Ali sada je njegovo srce slabilo.
Ema je kliknula na ta ped da bi pregledala dokument. Posljednje biljeke oznaavale
su da je Fi hospitalizovan prije dvadeset i etiri sata i ekao je na transplantaciju srca.
Ovog puta, ovjek je istroio sve keeve u rukavu: bilo je presaivanje ih smrt.
***
Romuald se koncentrisao na vonju. Prepao se kad je njegov SUV naglo zakoio na
crvenom svjetlu u Ulici Bikon. Trebalo mu je vremena da ponovo krene i na trenutak je
pomislio da je izgubio kaskaderov trag. Ali pronaao je vatrenocrveni pikap na
expresswayu, koji je obilazio oko centra grada sa sjeverozapadne strane.
Saobraaj je nakratko, bio usporen zbog zastoja na petlji autoputa kojim se dolazi na
Interstejt 93. Ovoga puta, dok su se vozila kretala branik uz branik, on je dobro obratio
panju da se ne pree u mijenjanju brzina. U Francuskoj je sa svojim ocem bio zapoeo
vozaku obuku u pratnji, ali nikada ni na trenutak nije pomislio da e se tako brzo nai
sam za volanom automobila.
Saobraaj je ubrzo postao prohodan. Romuald se kretao za bordo pikapom, drei ga
na liniji niana i trudei se da ne bude primijeen. Sada je dod brzo iao u pravcu sjevera.
U petnaest minuta proli su rezervat Midlseks Fels, okruen hrastovima, bijelim borovima
i orahom, zatim je kamionet skrenuo ka istoku, nekih desetak kilometara prije nego to e
ponovo krenuti na sjever sporednim putevima.
Idui ka Louelu - nekada bogatom industrijskom gradu - tinejder se trudio da vozi
na dobroj razdaljini od svoje mete. Od ljepote pejzaa je zastajao dah. Sunce je
dodirivalo horizont, presjecajui nebo uto-narandastim trakama koje su se spajale u
buket oivien svjetlosnim prstenom. U nedogled su se prostirale iroke mhjenobijele
povrine, istakane svjetlucanjem jezera ih srebrne bujice vodenog toka.
U trenutku kada je Romuald to najmanje oekivao, pikap je naglo skrenuo udesno i
zaao na uzan put jelove ume.
Ali gdje ide?
Tinejder se parkirao sa strane i pozvao Emu da je izvijesti o svom poloaju.
***
U Bostonu, sunce samo to je zalo za oblake. U polusjenci sobe, Ema je dugo ostala u
tiini. Vrijeme je oko nje bilo stalo. Uprkos oiglednim injenicama, ona je teko prihvatala
zastraujuu istinu koju je upravo otkrila: Kejt je planirala da ubije mua da bi ljubavniku
obezbijedila srce.
U njoj je sve kljualo, ali malo po malo, sve je postajalo uasno jasno. Informacije koje
je dobijala ve nedjelju dana, nadovezivale su se jedna na drugu da bi nainile potku
opasne zamke. Portret jedne ene ocrtavao se u njenoj glavi. Jedna ena, zaljubljena do
ludila, koja je stavila svoju inteligenciju u slubu monstruoznog plana.
U Eminoj glavi razmotavao se film. Prizori, scene kojima nije prisustvovala, ali koje je
bila kadra da rekonstruie ne do njihovih detalja, ve do njihove istine.
Sredina devedesetih godina. Kejt i Nik proivaljavaju bumu strastvenu ljubav. Njih
dvoje su stvoreni jedno za drugo i da se vole. Magnetska ljepota, mladost, iva
inteligencija. Opinjeni su jedno drugim. Njihova pria je jaka i jedinstvena. Ona se raa
tokom tog uvenog prvog susreta o kome joj je ispriala Dojs Vilkinson, jednog snijenog
dana, u restoranu na benzinskoj pumpi na autoputu. Pria koju Kejt mora da uzdigne
152
iznad svega: dan kad je njen ivot poljuljan, dan kad su se prepoznali, dan kad ju je Nik
spasio...
Ali Nik ima tajnu: sranu bolest za koju zna da je fatalna i koju krije od najranijeg
djetinjstva. Moda zato to ne eli da ga saaljevaju, naroito zato to ne eli da izgubi
kontrolu nad svojom firmom. Zna da moe da umre u svakom trenutku i ne eli da
nametne to breme i taj bol Kejt. Onda se povlai, ini je nesrenom poto je primorava da
se i ona udalji od njega. Kejt je oajna. Gubi samopouzdanje, ne razumije zato je Nik
odgurkuje od sebe i ide dotle da se podvrgava estetskoj hirurkoj operaciji u nadi da e ga
ponovo osvojiti.
ta se potom deava? Nesumnjivo, Nik shvata da se pogreno ponaa i da treba da
razotkrije istinu onoj koju voli. Otkrie koje e mlada ena primiti kao nekakvo olakanje.
Ne samo da je Nik i dalje zaljubljen u nju, ve ona od sada ima mogunost da ga spasi.
Otkrie koje je navodi da naglo prekine stairanje na neurologiji da bi se okrenula hirurgiji
srca. Poetak novog ivota, u potpunosti posveenog poslu, medicinskom istraivanju i
praenju Nikovog zdravlja. Njeni radovi su briljantni i istrauju vie oblasti - imunosupresivne tretmane, genetsko modifikovanje krvnih grupa... - ali ne donose rezultate koji
u kratkom roku mogu da pomognu Niku. Jer uvijek nailazi na istu prepreku: jedino bi
presaivanje moglo da spasi ovjeka koga voli, a ona zna da e Fiova specifina krvna
grupa izazvati odbacivanje svakog organa koji potie od pojedinca koji ne pripada grupi
Helsinki.
***
Dokle se moe ii iz ljubavi?
Daleko.
Vrlo daleko.
Ali postoji granica preko koje je malo osoba spremno da se odmetne.
Kejt je zakoraila preko nje.
Kako je posrnula? ta je bio okida? I tu je Ema, kao nekim udnim oponaanjem,
bila gotovo u stanju da vidi scenu kao na bioskopskom platnu.
Jesen 2006. Usred deurstva, kome nema kraja, jedan pacijent, neto armantniji od
ostalih, dolazi u hitnu pomo bolnice. Tip se posjekao batenskim makazama. To je bio
mladi profesor filozofije. Stvarno kul tip, inteligentan i zabavan. Kejt se stara o njemu i
zaiva mu nekoliko avova. Ona osjea da mu se svia, ali tip je uzoran. Meutim, on ne
moe da se uzdri a da ne zapone igru zavoenja. Sa njom se svi mukarci ponaaju tako.
Iako se time ne dii, ona zna da ima ono neto to druge nemaju. To joj ne laska, to je ne
umiruje. Ve odavno ona vodi jednu drugu bitku. Jedan drugi rat.
Meutim, tog popodneva neto je popustilo u njoj. ta se zaista deava? Moda je
dan bio naporan, a Metju je uspio da je nasmije, moda je osjetljiva na njegovu kulturu,
moda se ba i ne trudi da joj se udvara te ona ne osjea da je u opasnosti. Tada prihvata
da ode na koka-kolu s njim.
Poetak je mjeseca oktobra. Miholjsko ljeto u punom jeku. Zlatno sunce sipa svoje
zrake na bolniki parking na kome je parkiran kamion Crvenog krsta za davanje krvi. Njih
dvoje su tu, ispijaju limenku gaziranog soka. Kao to ima obiaj sa svima, Kejt pokuava
da ubijedi svog pacijenta da da krv. Pokazuje mu lanak, objanjava mu da ona rukovodi
tom akcijom, da bi bilo simpatino da i on uzme uee. On je slua, a da je zapravo i ne
slua. Gleda kako sklanja pramen njene plave kose iza uha. Pomilja na Grejs Keli u starim
Hikokovim filmovima. Pita se postoji li tip koji ima sree da se svakog jutra budi kraj te
ene. I namah postaje ljubomoran. Ve traga za ansom da je ponovo vidi. ini mu se
ljupkim to ona toliko navaljuje na njega da da krv. On joj odgovara da je ve jeo. Ona mu
kae da nije strano. On uzvraa da se boji igala. Ona mu predlae da bude uz njega. On
153
poputa sa uivanjem.
Potom njihovi ivoti nastavljaju svojim tokom. Moda su razmijenili brojeve telefona,
ali nije sigurno. U Kejtinoj glavi, sjeanje se nee dugo odrati. Ve poinje da iezava kad
dva dana kasnije, ona otkriva rezultate analize krvi.
Najprije ne vjeruje svojim oima i trai od laboratorije da ponovi rezultate na
drugom uzorku. Rezultat je potvren: Metju odista pripada grupi Helsinki! Metju je roen
iste godine kad i Nik. Ima istu morfologiju. On je savreni donor .
Kako da u tome ne vidi znak s neba? Nevjerovatnu priliku koja se nikada vie nee
ponoviti.
ta se onda deava u Kejtinoj glavi tano u tom trenutku? ta osjea kada shvata da je
jedini nain da spase ovjeka koga voli da postane ubica?
Kako se prelazi granica izmeu ljubavi i ludila?
***
Telefon je zvonio nekoliko trenutaka u prazno prije nego to se Ema prenula iz svojih
misli.
- Da, Romualde. Gdje si ti?
- Na desetak kilometara juno od Louela. Kaskaderov pikap je upravo zaao na
umsku stazu.
- U redu. Tip sigurno ima neku kolibu ili nekakvo skrovite u tom dijelu. Sada kad
znamo gdje se krije, vrati se navrat-nanos u hotel.
Tinejder je oklijevao. Ema je ula zvuk motora SUV-a kako jo radi.
- Vrati se, Romualde. Imam puno toga da ti ispriam. Treba da donesemo jednu
odluku.
Ali tinejder je nije sluao.
- Romualde, molim te!
Deko je obrisao naoare. Nije mogao sada da se zaustavi, usred posla. Ne saznati ta
je na kraju puta za njega bi znailo pomanjkanje hrabrosti, lini poraz.
Ponovo je stavio naoare i nagazio papuicu.
- Idem da vidim - dobacio je Emi. - Ostajem na vezi.
Bacio je pogled na bateriju - 3% - zatim se i on zavukao u umu. Staza je bila
prekrivena debelim slojem snijega, ali su ogromne gume doda dobro krile prolaz.
to se vie zavlaio to je postajalo sve mranije. Sunce je nestalo, skriveno gustinom
etinara. Krivudao je tako u polutami nekih pola kilometra.
Na drugom kraju veze, Ema je bila pretrnula.
- Jo si tu, bubavabo?
- Da, ali stiem u orsokak.
Tinejder je zgrio ruke na volanu. Na kraju staze dod je bio napravio poluokret i
stajao je naspram njega.
- Pikap je tu, ali...
Zakiljio je.
- Ali ta?
- Mislim da nema nikoga za volanom.
- Romualde, doavola, krei brzo nazad!
- Da, mislim da je pametnije - priznao je.
Sada je zaista bio uplaen. Za nekoliko sekundi uma je postala mrana i inilo se kao
da se zatvara nad njim. Pokuao je da krene unazad, ali put je bio uzak i vozilo se zaglibilo
u snijeg.
Sranje...
154
Znoj je poeo mu se sliva niz elo. Podigao je runu i izaao na hladnou. uma je
bila zaogmuta platom tiine. Nekoliko pahulja se odvajalo sa grana i lelujalo u vazduhu.
- Ima li koga? - upitao je drhtavim glasom.
Nije bilo odgovora.
Nainio je nekoliko koraka da bi se pribliio pikapu i pogledao kroz staklo.
Niko.
Zapazio je da vrata nisu zakljuana. Spremao se da ih otvori kad je zauo kripanje
snijega pod neijim koracima. Naglo se okrenuo i u tren oka spazio crnu priliku koja se
obruila na njega.
Otvorio je usta da bi vikao, ali ga je kundak nekog oruja udario u glavu.
I on je izgubio svijest.
Ema je bila ula naizmjenine tupe zvuke i uspaniila se.
- Bubavabo? uje me? - upitala je krajnje usplahirenim glasom. - Objasni mi ta se
deava, Romualde! Molim te!
Oiju punih suza, ona vie nije mogla da nastavi da ga moli. Samo se uo jednolini
ton zvonjenja.
Veza je bila prekinuta.
155
esti dio
PREKO GRANICE
156
Heroji i kukavice
ali one koji se boje jer sami stvaraju
svoje sopstvene strahove.
STIVEN KING
No je bila pala kada je bordo pikap stigao u blizinu industrijske zone Nju Hartlanda,
izmeu Neua i Salema, na granici Nju Hempira i Masausetsa.
Na prvi pogled, mjesto je bilo zatieno, kako ianom tako i drvenom ogradom, ali
nedovoljno za onoga ko stvarno eli da prodre u pojas. Dod je proao ispred glavnog
ulaza, zaobiao dio koji ide du puta i lagano se popeo manje primjetnom ljunkovitom
alejom da bi stigao pred teku metalnu kapiju obmotanu lancem. Kaskader je naglo
prikoio, izaao iz kola naoruan polugom za obijanje vrata i makazama za metal. Pri
svjetlosti farova trebalo mu je samo nekoliko sekundi da obije bravu dvokrilnih vrata.
Uskoio je u kabinu kamiona i nastavio put.
Stijenjeno izmeu rijeke i stare eljeznike pruge, mjesto je postepeno pripalo dravi
tokom dvijehiljaditih godina. Kamionet je prolazio kroz odvratni pejza koji se prostirao
na nekoliko hektara: naputeni hangari i skladita, fabrike sa zazidanim prozorima,
zaputeno zemljite.
Za volanom pikapa, Oleg Tarasov je uao u jedan dugaak hangar u kome su se
nekada nalazile klanice Okruga Hilsborou. Objekat je bio posljednji u zoni na koji je
stavljen katanac prije tri godine i jedan dio lokala, koje je otkupio neki investitor, bio je jo
uvijek snabdjevan strujom.
Optina je bila pokuala da obnovi mjesto, razraujui sa privatnim investitorima
projekte parcelisanja i prostora za kulturno oivljavanje i razonodu, ah zbog ekonomske
krize nita nije zaivjelo. Tereni su i dalje bili zaputeni, lokali bez namjene a zgrade
ruinirane, na veliku sreu beskunika, bandi i narkomana.
Tarasov je iskoio iz vozila i pritisnuo prekidae. Treperava svjetlost je slabo obasjala
skladite.
Nimalo ga ne tedei, stao je da vue Romualdovo tijelo po zemlji i udario mu
nekoliko amara da bi se ovaj osvijestio.
Bezuspjeno.
Tarasov je bio uznemiren. Ispitao je paljivo paso klinca, koji je naao u jednom od
njegovih depova pantalona: bio je maloljetan i stranac. Iz kog razloga ga je pratio od St.
Fransisa? Da li je to imalo veze s nagodbom koju je trebalo da izvri te noi? U mislima je
vratio film od tog dana. Trgnuo se, sjetivi se mlade ene koja je ula sa njim u lift hotela.
Sada kad o tome razmilja, bio je siguran: ponaala se udno. Da li ga je i ona pratila? Ali
zato? On je, meutim, bio ispotovao sva pravila opreznosti. Kao i obino, slaba karika
nagodbe je bio izdavalac nareenja. Oklijevao je da pozove Kejt apiro, ali dil je bio jasan:
nema poziva, nema kontakta, nema tragova. Prosto i jednostavno izvrenje onoga to je
dogovoreno. On se zapitao da li obeana suma vrijedi truda da nastavi dalje. Zakljuio je
potvrdno. ena je bila korektna. Ve mu je bila isplatila dva puta po 500 000 dolara. Nije
znao kako je nalazila svu tu lovu i to nije bila njegova stvar, ali imala je pristupa keu.
Mnogo kea. I neoznaene novanice. Preostalo mu je da pokupi jo milion dolara.
Odluio je, dakle, da ide do kraja svoje nagodbe.
Dok je ekao mogunost da ispita deka koji je nepomino leao na zemlji, jo uvijek
u nesvijesti, kaskader je dohvatio jednu elinu stolicu, skinuo pauinu i sjeo za jedan
157
metalni sto. Prinio je cigaretu ustima, zapalio je i poloio kutiju ibica na sto. Izbacujui
prvi oblak dima, izvadio je noutbuk iz svog malog kofera, otvorio ga i pregledao detaljni
dosije iz koga je strpljivo obnavljao sve informacije o ovjeku koga je trebalo da ubije.
***
Romuald je poeo polako da opaa narandastu svjetlost koja mu je titrala pred
oima. U glavi mu je odzvanjalo potmulo brujanje dok mu je istovremeno otar bol
probadao lobanju. Bio je poloen na tvrdoj i ledenoj zemlji. Pokuao je da se pridigne, ali
shvatio je da su mu ruke vezane uetom.
Gdje sam to ja?
Kada se stvarno osvijestio, shvatio je da se nalazi u hangaru s obinim betonskim
zidovima, osvijetljenom turobnom svjetlou. Kratkim trzajem pokuao je da se oslobodi
svog poveza, ali najlonsko ue mu se urezalo u kou. Lice mu se izobliilo od bola i
shvatio je da nee uspjeti da se oslobodi.
Dok su mu suze navirale na oi, spazio je ovjeka koji mu se pribliava odlunim
korakom. Nainio je napor da sjedne, ak pokuao da se podigne, ali Tarasov mu je
izmom pritisnuo grudi.
- Ne mrdaj!
Prestravljen, tinejder se ak nije usudio ni da ga pogleda.
- Zato si me pratio? - upitao ga je, pritiskajui klincu trup cipelom.
Romuald je zatvorio oi i sav se sklupao.
- ZATO? - zaurlao je Tarasov, tako silno da je tinejder briznuo u pla.
Van sebe, Rus ga je utnuo u rebra. Romuald je od toga poeo isprekidano da die, a
onda, kad je istrpio prvi udarac, poeo je napadno da kalje.
S uasnom snagom Tarasov ga je zgrabio za jaknu i odvukao u jednu prostoriju bez
prozora, gdje su zidovi i plafon obloeni metalom. Kaskader je ostavio Romualda, koji se
svom teinom stropotao na zemlju i zatvorio vrata za sobom. Klincu nije trebalo dugo da
shvati gdje se nalazi. Ledeni vjetar ibao mu je lice. Podigao je pogled. Hladan vazduh
izbijao je iz cijevi ogromnog evaporatora. Bio je zatvoren u hladnjai.
***
BOSTON
Fina prodavnica, ZELIG FUD
Metju je gurao kolica, pokuavajui da se probije do dijela sa voem i povrem.
- Bre, tata, bre! - ciala je Emili, drei se vrsto za sjedite kolica.
Metju je pomilovao ker po obrazu i uzeo vezicu peruna, sveanj listova estragona,
vlasac i mladi luk.
Na zaokretu kod jedne police, konano ih je ugledao: krompirie sa Nuarmutijea koje
je njegova ena oboavala. Obiao je bio ve pola grada u potrazi za ranim voem i
povrem, ali nije uspio da ugleda ovu divotu. Bilo mu je stalo da ovo vee bude savreno.
Spremio je praznini obrok sastavljen od svih omiljenih Kejtinih jela. Uprkos prevelikoj
cijeni, uzeo je veu koliinu krompira, provjerio na spisku da li nedostaje jo neto i
zaputio se ka kasama.
- Tata, zaboravili smo pie za Djed Mraza! - povikala je Emili.
- Da, u pravu si - rekao je, zaokrenuvi.
U rashladnim vitrinama, oni su zajedno izabrali tetrapak ptijeg mlijeka.
- Dodaemo i punu au burbona. Djed Mraz to mnogo voli, a po ovako hladnom
vremenu, to e mu dobro doi - dodao je namignuvi kerki.
- Dobra ideja! - smijala se ona.
158
***
Hladnoa je ledila Romualdovo tijelo. Sklupan kao lopta, s koljenima savijenim uz
grudi, on je bio zabio lice u krznenu kapuljau svoje zimske jakne. Pogledao je na sat. Vie
od dvadeset minuta je bio u hladnjai. Polomljene drvene palete bile su naslagane u uglu
lokala. Brzo ga je obiao. Na zidovima je bila bu i ra. Nemogue je bilo zaustaviti
hlaenje iznutra. Nemogue otkljuati vrata.
Oajniki je dunuo u svoje rake u pokuaju da ih zagrije. Drhtao je, usne su mu
podrhtavale, zubi cvokotali. Srce mu je ubrzano udaralo, kao poslije dueg napora.
U poetku je skakutao sjedne noge na drugu da se ne bi smrzao na licu mjesta, ali
hladnoa je postajala sve jaa, od nje je sve trnulo, probijala mu se kroz odjeu, jeila
njegove udove s gujom koom.
Odjednom, kad se vie nije nadao, zvuk dekompresije nadjaao je jednolino brujanje
prostorije s hladnjaom. Vrata su se otvorila i kaskader je lagano krenuo ka njemu, s
pitoljem u jednoj a noem u drugoj ruci.
- Uas jedan ova hladnoa, zar ne? - rekao je naginjui se prema tinejderu. - Prije
nego to je ovjek iskusi, ne moe ni da zamisli koliko je to muenje.
Jednim rezom otrice noa presjekao je konopac koji je izranjavio Romualdove
zglobove. Tinejder je gotovo puzei izaao iz hladnjae.
Tarasov ga je ispratio pogledom. Znao je kakve komplikacije izaziva nagla promjena
temperature. Romuald je imao isprekidan dah. Kaljao je zvuno, trljao je sebi ramena,
ruke, lice, ali mu je i dalje bilo hladno. Jedino su mu veliki udisaji toplijeg vazduha
donosili malo olakanje.
Tarasov ga je samo nekoliko trenutaka ostavio na miru.
- Neu da ti postavljam pitanje deset puta - upozorio ga je. - Alternativa je prosta: ili
e mi smjesta odgovarati ili se vraa u hladnjau odakle vie nikada nee izai.
Zatvorenih oiju Romuald je i dalje dahtao. Tarasov je nastavio sa svojim prijetnjama:
- Misli da je ono to si upravo preivio pakao, ali vara se. To je tek poetna
poslastica. Razmisli dobro: ti si usred nedoije. Moe da vie koliko god hoe, niko te
nee uti. Ako ne progovori, crknue sasvim sam, sporo i na surov nain.
Romuald je otvorio oi, bacio brz pogled unaokolo. Nigdje izlaza da bi se nadao da
moe da pobjegne. Nikakvo mjesto gdje bi se sakrio.
Rus se namjestio ispred njega.
- Pitam te posljednji put: zato si me pratio?
Tinejdera uhvati novi napad kalja.
Tarasov je postao, nestrpljiv i epao ga za kosu.
- Hoe da mi odgovori?
Skupljajui svu svoju energiju, Romuald je naglo pognuo glavu i na prepad udario
njome napadaa iz sve snage u grudni ko.
Iznenaen, Rus je istrpio napad. Tinejder je to iskoristio i krenuo da tri, ali
kaskader je jednim udarcem noge osujetio njegov zalet.
- Mislio si da e otii tek tako?
Romuald je pao svom teinom na metalni sto, na koji je Tarasov poloio svoje stvari.
U sekundi se ubica bacio na njega i pretukao ga. Direkt u stomak, kroe, lakat u
rebra: udarci su pljutali bez predaha. Batine su se nastavile utiranjem kad je Romuald
pao na zemlju.
Kad se oluja stiala, tinejder, pretuen, nije imao snage da se podigne. Tarasov ga je
uhvatio za jaknu i ponovo ga odvukao do hladnjae.
159
***
Motor se izvukao s krivudavih puteva koji su okruivali Uindham i jurio je
Interstejtom 93 u pravcu Bostona. S vjetrom koji mu je duvao u lice, Oleg Tarasov je vozio
sa otvorenim vizirom dok ga je umirivao zvuk dvocilindra. Saobraaj je bio zauujue
prometan. Tim ritmom bie u gradu za manje od etrdeset minuta.
Ostajui i dalje usredsreen na vonju, zakljuio je svoju neuobiajenu nagodbu koju
je trebalo da izvri. Bilo je mnogo jednostavnije prosvirati metkom glavu Metjuu apira ili
mu prerezati grlo jednim potezom noa. Ali Kejt apiro je bila vrlo jasna: nije htjela oruje.
Jer bi vatreno oruje ili no neizostavno znaili policijsku istragu. A njoj je apsolutno bilo
stalo da policajci ostanu van te stvari. Jo tog popodneva, ona mu je ponovila da ostatak
isplate ugovorene sume zavisi od toga da li e se plan odvijati tano onako kako je ona
predvidjela: njen mu mora da strada u tekoj saobraajnoj nesrei. Nesrei koja e
prouzrokovati traumatizam lobanje praen cerebralnom hemoragijom.
Oleg je progutao pljuvaku. Kejt ga je izabrala zato to je u mladosti, u Rusiji, bio
zapoeo studije medicine i radio kao medicinski tehniar. Nije mu dakle bio problem da
jasno razumije instrukcije doktorke: da totalno i bespovratno uniti centralni nervni sistem
koji se nalazi u lobanji Metjua apira, s tim da ostali dio tijela ostane neoteen. Drugim
rijeima, simulirati nesreu da bi mu se unitio mozak, ali ouvali organi. U sluaju
cerebralne smrti, srce moe i dalje da kuca tokom vie od dvadeset i etiri sata, jer aparati
za reanimaciju omoguavaju da se odri dotok kiseonika u krv.
Tarasov je imao princip da nikada ne pokuava da razumije motivacije svojih
klijenata. Nije ih ni osuivao. Svako uvijek ima svoje razloge. To ne mijenja stvar: od
makijavelistikog plana koji je smislila ova ena podilazila ga je jeza. ak je do te mjere
ila u detalje da je sama predloila mjesto nezgode. A to je bila prokleto dobra ideja...
Korni je bila jedna uska betonska rampa koja se nalazila ne na padini litice, ve na
uzdignutom terenu, koji je omoguavao da se zaobie saobraajna petlja. Ako biste znali
da postoji, utedjeli biste dragocjeno vrijeme od Konoli Avenije do Ulice Roup, male
prometne ulice iza stanice Damajka Plejn.
Mada konfiguracija puta ne dozvoljava veliku brzinu, za dvije posljednje godine,
trojica motociklista su stradala. Za to su krive metalne bankine du puta, na iju opasnost
160
***
- Jesu li mi lijepi crtei? - upitala je Emili, pruajui svome ocu tri lista iz bloka.
Met ih je paljivo pogledao: usred simfonije toplih boja isteklih iz vrha flomastera,
jasno su se raspoznavah irvasi koji vuku saonice Djed Mraza, jedna princeza i Snjeko
Bjeli. Nije loe za djevojicu od tri i po godine.
- Predivno je duo! - rekao je oduevljeno, milujui je po kosi. - Mama e biti srena
da vidi kako si lijepo naslikala na jelovnik. Hoe li da ga stavi na sto?
Emili je pristala i odjurila u dio sa trpezarijom, popela se na stolicu i spustila u svaki
od tri tanjira meni od te posebne veeri, koji se sastojao od omiljenih jela njene majke:
Ohlaeni karpao
Sen-ak sa kavijarom
Supa od artioke uz male brioe sa tartufima
Ostrige Rokfeler
Kuvani jastog iz Mejna i krompirii sa Nuarmutijea
Torta sa pekan orasima i okoladom
- Vodi rauna da ne padne! - dobacio je Metju, nadzirui je iz daljine.
Obrisao je ruke o kecelju, obnavljajui istovremeno u svojoj glavi sastojke za nadjev
da bi garnirao svoje ostrige Rokfeler: bijeli luk, perun, estragon, vlasac, slanina, prezle,
maslinovo ulje, kajen biber...
Met je pogledao na zidni sat. Sada bi trebalo da se pojavi Kejt. Provjerio je da li je
stavio bocu ampanjca da se hladi, koju je uvao za ovu priliku, zapitao se da li da pone
da zagrijava rernu, prekontrolisao kako mu se kuvaju krompirii...
- Tata, gladna sam! - poalila se Emili.
Podigao je pogled. Djevojica se vratila da se igra odmah pored jelke.
- Za nekoliko minuta, duo - uvjerio ju je on.
Girlande koje su svjetlucale mijenjale su boje od ruiaste, srebrne i plave, stvarajui
bajkoviti prsten oko njegove keri, zbog ega je hila na princezu.
- Slikau te pored jelke i poslau je mami da bi malo pourila - odluio je.
Taman je dohvatio telefon kad je ovaj poeo da vibrira u njegovim rukama.
Bila je to njegova ena.
161
U dolini sjenki
Nevolja nas, poput estokog vjetra, ometa da idemo kuda elimo,
ogoljuje i ostavlja suoene sa nama samima kakvi jesmo,
a ne kakvi mislimo da jesmo.
ARTUR GOLDEN
***
21.03H
Samir Narahejem je dao kontakt kljuem na svom kamionu-cisterni i napustio kraj s
fabrikom brana Olvit u zapadnoj industrijskoj zoni Damajka Plejna.
Obavljao je svoju posljednju isporuku prije nego to e se vratiti kui i pridruiti
162
svojoj eni Sajano. Dan je bio dug i teak. Samir, normalno, nije trebalo da radi za Badnje
vee, ali gazda mu je telefonirao u bezizlaznom poloaju poetkom jutra da bi od njega
zatraio da pod hitno zamijeni jednog vozaa koji ne odgovara na poziv. Iako su on i
njegova supruga planirali da provedu dan u porodinom okruenju, Samir se nije usudio
da odbije predlog svoga efa. S ekonomskom krizom i Sajaninom trudnoom nije bio
trenutak da rizikuje da izgubi posao.
U svakom sluaju bio je u frci...
Pogledao je na sat na instrument-tabli.
Ne smijem da gnjavim!
Trebalo je da do 22 asa isporui svoj tovar brana jednoj fabrici u Kvinsiju, juno od
Bostona.
Samir je malo ubrzao, krei propisana ogranienja.
Nije ni sanjao da e kroz nekoliko munuta ubiti nekoga svojim kamionom...
***
21.05H
Kejt je krenula napolje ka parking mjestima da bi dola do svojih kola. Stigavi na
mjesto broj 66, sa zaprepaenjem je vidjela da je prazno. Ukrali su joj kupe!
Nemogue!
Bila je parkirala kola na uobiajenom mjestu kad je stigla poetkom popodneva, bila
je sigurna u to!
Osjetila je kako je obuzima bijes i dvoumila se koji korak da preduzme. Trebalo je da
pozove plaenog ubicu da bi mu dala zeleno svjetlo prije nego to Met napusti kuu. Ali
uspjeh plana je zavisio i od toga da ona bude prva na mjestu nesree.
Htjela je po svaku cijenu da nadgleda dolazak hitne pomoi i vjeto iskoristi manjak
osoblja za Boi. U prvo vrijeme je raunala da odigra na kartu dvostrukog statusa ljekara
i rtvine supruge. Zatraie da zadri Metjuovo tijelo pod nadzorom sve do bolnice,
pojurie da uradi angiografiju kojom e potvrdtiti cerebralnu smrt, sama e osigurati da
njegovo srce bude vjetaki odravano u stanju funkcionicanja i brzo e regulisati
probleme koji se tiu saglasnosti za doniranje organa. Jutros nije zaboravila da provjeri da
se u novaniku njenog mua nalazi kartica za doniranje organa koju ga je ubijedila da
napravi prije tri godine. Znala je da e medicinski odbor upravo njoj postaviti pitanje i
zatraiti da donese odluku: mu joj je odravao daleke veze sa roditeljima, koji ive na
Floridi, i nije imao drugu porodicu u Bostonu.
Plan e joj uspjeti pod uslovom da se stvari ubrzaju. im princip uzimanja organa
bude utvren, laboratorija e pristupiti dobijanju serumoloog rezultata i ustanovie stanje
organa zahvaljui medicinskoj bazi podataka. Tolika ispitivanja koja e ih usmjeriti na
potencijalne i kompatibilne primaoce. Nik je bio na listi prioriteta, crvenoj listi, i bie
odmah identifikovan. Ve dva mjeseca je ona vrebala rasporede timova i, kako nee moi
lino da operie Nika, obezbijedila je da deurni kardiohirurg te noi bude jedan od
najboljih ljekara u bolnici.
Danima, mjesecima, godinama, sve je planirala.
Osim da e joj ukrasti kola na ovom prokletom parkingu...
Ne gubiti prisebnost.
Kejt nije predvidjela ovu vrstu tekoe, ali morala je da sauva prisebnost. Kao u
ahu. Sjetila se reenice Tartakovera, majstora ove discipline: Taktika se sastoji u tome da
znate ta treba uraditi kad neto moe da se uradi. Strategija se sastoji u tome da znate ta treba
uraditi kad nita ne moe da se uradi.
Treim korakom je odjurila do kabine s uvarom zaduenim da motri na parking i
prijavila je krau vozila.
163
***
STARA INDUSTRIJSKA ZONA UINDHEMA
21.08H
Prostorija s hladnjaom bila je u potpunom mraku.
Romuald je kresnuo jo jednu ibicu, izvaenu iz kutije koju je uspio da ukrade ubici
kad ga je ovaj premlatio. Naivno je povjerovao da e mu moda biti od koristi, ali u
ledenom skladitu nije bilo niega to bi se moglo zapaliti. Naslagane drvene palete bile su
previe vlane da bi mogle da gore.
Jedno drvce se zapalilo, proizvodei slabu svjetlost koja je tinjala samo nekoliko
sekundi.
Potom je prostorija ponovo utonula u mrak.
Samrtna hladnoa obavijala je tinejdera, stezala ga je za guu, ledila mu lice,
oduzimala nos i ui. Ledeni dah tipao mu je ruke, uvlaei mu se u svaki dio tijela,
prodirui sve do sri u kostima. Nevidljivi neprijatelj protiv koga nije mogao da se bori.
Poto je u poetku bio ubrzan, njegov srani ritam je sada postao mnogo sporiji.
Drhtanje i strah su se stopili u uasni umor. Osjeao je kako ga postepeno izdaje snaga. Bio
je iznemogao. Da ne bi pao u stanje letargije, sebi je zadao cilj da na, otprilike, svakih deset
minuta upali po jedno zrnce ibice i drao se tog obreda.
Stopala i noge su mu bili ukrueni, kao u tetanusnim grevima. Na asu biologije je
nauio da krv, da bi se izborila sa hipoglikemijom, naputa ekstremitete tijela da bi
164
***
BOSTON, BIKON Hil
21.09H
Za manje od minut nakon to je spustio slualicu, Oleg Tarasov je primijetio Metjua
apira kako silazi niz stepenice pred kuom. Rus je stavio kacigu i rukavice, ne isputajui
iz vida mladog profesora. Vidio je kako sjeda na motor a njegovo struno oko odmah je
zapazilo model: Trijumf Tajger Kab s kraja pedesetih godina, divno renoviran, sa njegovim
okruglim farom, niskim sjeditem i vatrenocrvenim hromom.
Pustio je apira da malo odmakne, dao gas na svom Harliju i poao za njim.
***
21-11 H
urei da se nae sa enom, Metju je u punoj brzini proao kroz grad. Kvart koji je
poznavao kao svoj dep, vonja koju je obavio na stotine puta. Ulica arls, Ulica Bikon,
Ulica Arlington... Uprkos slaboj susnjeici, njegov stari motor je prianjao uz asfalt i dobro
se drao puta. Jo vie je ubrzao u Kolambasu, prostranoj prometnoj ulici koja se protee
pravo i koja povezuje centar sa Saut Endom, Roksberijem i istokom Damajka Plejna. Bilo
je jo rano, ali grad je bio pust. Svjetlost dekoracija se stapala sa svjetlou kancelarija i
prodavnica. Srebrni aneli su bili zakaeni na ulinim svjetiljkama, girlande sa zvijezdama
su blistale s hiljadu iskrica a udni fosforescentni krugovi obavijali su drvee, stvarajui
futuristiku atmosferu.
Pribliavajui se perifernim kvartovima, rasvjeta je postajala sve rea. Metju je osjetio
kako mu se motor zanio dok je prebrzo ulazio u kruni tok iznad stanice Dekson Skvera.
Uspio je bez tekoe da ga stabilizuje, zatim je obiao stanicu i kroio na korni,
betonsku rampu izmeu Ulice Roup i Konoh Avenije, ulice u kojoj se nalazila Kejtina
bolnica. Teorijski, ova preica je bila zabranjena za motore, ali nikad nije vidio nijednog
policajca da sastavlja zapisnik na tom mjestu. Ipak, vozio je oprezno zbog nestabilnog
zemljita. Neto malo prije nego to e stii do otre krivine, primijetio je u svom
retrovizoru drugog motociklistu koji mu se previe pribliavao, sjedei na ogromnom,
sreenom Harliju.
Far ga je zaslijepio.
Nemam elju da se trkam, pomislio je, usporivi i sklanjajui se udesno da bi ga
propustio. Kruzer je izaao iz trake da bi ga pretekao ali u posljednjem trenutku je
naprasno skrenuo. Prednji toak Harlija udario je u zadnji toak Trijumfa od ega je ovaj
izgubio ravnoteu. Iznenaen silinom udara, Metju je izgubio kontrolu nad svojim
motorom.
Posljednjim refleksom okrenuo je guvernalu i blokirao zadnji toak da bi oborio
motor koji je otklizao po raskvaenom asfaltu i zaglavio se meu prekama metalnih
barijera. Zbaen sa Trijumfa, Metju se otkotrljao na zemlju. Kacigom je udario nekoliko
puta u beton, a jedna noga mu je popreno udarila u stub koji je podupirao bankine, prije
nego to je ostao nepomino da lei. Trebalo mu je desetak sekundi da shvati ta mu se
deava. Leei na zemlji, pokuao je da ustane i jauknuo od bola. Bila mu je slomljena
165
desna noga. Oslonio se na bankinu i podigao kacigu. im je oslobodio lice, Metju je spazio
vozaa opera kako se ustremljuje na njega, naoruan bejzbol palicom.
ovjek je ve bio zamahnuo ka njemu, speman da mu slomi vrat...
***
Dva hica Tejzera pogodila su Rusa u potiljak, izazivajui elektrino pranjenje koje ga
je dotuklo. On se grubo sruio, kao udaren gromom.
Obuena u crne helanke i konu jaknu, Ema je iskoristila oduzetost ubice da ga
razorua.
- Jesi dobro? - upitala je hrlei ka Metjuu.
Podigao je pogled ka toj eni koja je preko lica imala navuenu tamnu zimsku kapu i
koja se pojavila niotkuda da bi mu spasila ivot.
- Ali... ta se deava?
- Vaa ena! - povikala je Ema. - Hoe da vas ubije!
- ta? ta buncate! Ko ste vi?
Ema nije imala vremena da odgovori.
Dva okrugla bljetava fara probila su se kroz no. Kejtina mazda kupe parkirala se
pored Harli-Dejvidsona. Doktorka je izala iz kola i hladnim pogledom osmotrila situaciju.
Nita se nije odigralo po planu.
- Duo! - pozvao ju je Metju.
Kejt ga nije ni pogledala. Pitala se samo ko je ta ena s izgledom ene make koja joj
je upravo upropastila plan.
Rjeavati probleme jedan po jedan.
Nagnula se nad Tarasovim i primijetila pogotke Tejzera zadate na potiljku.
Paralizovanog nervnog sistema, ubica je nepokretno leao na asfaltu, napreui se da doe
sebi. Pretraujui po unutranjem depu Olegove jakne, ona je pronala ono to je traila:
Glok 17 od polimera, sa arerom. Kejt je uzela automatski pitolj u ruke i opalila u pravcu
Eme da bi je primorala da uzmakne. Opruene ruke, vertikalno u odnosu na tijelo, prstiju
zgrenih na obarau, Kejt se kretala ka svome muu.
Jo uvijek mogu da spasim Nika. Metak u glavu e ubiti Metjua, ali e sauvati njegovo srce.
- Kejt, ta to radi, duo? ta to...
- Umukni! - urlala je. - Ne nazivaj me duo! Ti me ne poznaje. Ne zna nita o meni.
NITA!
Okonau moje dane u zatvoru, ali Nik e ivjeti...
Lice lijepe doktorke se bilo izobliilo. Izgubila je svoju privlanost i ljepotu da bi se
pretvorila u porcelansku masku, bijelu i hladnu. Samo su joj oi gorjele, zapaljene bijesnim
plamenom. Poput robota, nastavila je da hoda prema muu.
- Voljela bih da ti objasnim, Mete, ah ti to ne bi mogao da razumije.
Ema se bila sklupala na suprotnoj ivici puta. kiljei, ona je primijetila kaskadera
kako se oajniki trudi da ustane. Tada je primijetila holster privezan za Tarasov gleanj.
Neto joj je kljocnulo u glavi. Otpuzala je do njega i izvukla mu iz futrole Smit i Veson 36.
Rukama je obuhvatila kundak i ispruila ruku da bi nanianila Kejt.
Nema se vremena za postavljanje pitanja.
Cijev Kejtinog Gloka bila je uperena u glavu njenog mua, a Emina se pruala u
pravcu doktorke. Dvije ene su bile spremne da opale.
Ema se pomolila da ne zadrhti.
Prva je povukla obara.
***
Pogoena u grudi, Kejt je pala unazad. Tijelo joj se zanjihalo iznad bankine i ona se
stropotala niz strmu padinu provalije.
166
***
Ema se pribrala. Ugledala je Metjua na nekoliko metara od sebe, potpuno klonulog, u
stanju oka. Ali ivog.
Romuald!
Otrala je sve do olupine motora i iupala GPS koji je bio dvostruko privren vrlo
jakom prianjajuom gumom. Zatim se vratila nazad i uskoila u Kejtina kola.
***
im je ula u kola, skinula je zimsku kapu i konsultovala sistem za geolokalizaciju.
Kao to se nadala, sprava je zadrala u memoriji posljednje vonje koje je ubica obavio.
Upalila je kola i uz kripu tokova napustila komi.
Boston je bio pust. Ukljuila se na 1-93 sa sjevera i poela da vozi auto-putem,
ogluujui se o sve bezbjednosne propise i opreznost. Bilo ju je briga za ogranienja,
patrole, opasnost. Nita nije bilo vano osim Romualda.
Pod uslovom da mu se nita nije desilo...
Vozila je s gasom do daske pola sata a onda je izala s auto-puta kod Uindhema, na
granici Masausetsa i Nju Hempira. Pustila je da je vodi GPS, idui sporednim putevima
sve dok nije izbila u pojas stare industrijske zone.
A sada?
Ema je pogledala u ekran navigatora: strelica je oznaavala da zona odredita nije
daleko, ali je nedostupna kolima. Ostavila je upaljene farove i izala iz kola. Taj dio puta je
bio u potpunom mraku. Nije mogla da vidi mnogo, osim visoke iane ograde koja se
uzdizala pred njom. Odluila je da se uzvere uz mreu golim rukama. Prelazei s druge
strane ograde, jedan kraj ice, otar kao no, zabio joj se u gornji dio ruke i rasparao joj
kou na najmanje pet centimetara.
Od bola se zateturala. Osjetila je kako joj krv lije ispod dempera i jakne, ali nije htjela
da ali nad svojom sudbinom. Odbacila se i otkotrljala na zemlju. Zatim je ustala i zatrala
se da bi se uzverala na vrh jedne kosine odakle je uspjela da razabere fantomski grad.
Stare fabrike i naputena skladita pruah su se u nedogled. Mjesto je bilo nadrealno.
Pravi dekor za filmove strave i uasa. Nekoliko vagona se kotrljalo po staroj eljeznikoj
pruzi. Od fijukanja vjetra kripale su stare metalne instalacije. Izobliene siluete prijetile su
da iskoe iza svake barake. Dolina sjenki koja se sigurno prostirala na pet ih est hektara.
Kako da pronae Romualda u ovom lavirintu gvourije i lima?
- Romualde! Romualde! - povikala je vie puta, ali vjetar i snijeg su ove povike
odnijeli u nitavilo.
Pogledom je potraila neki putokaz ili detalj na osnovu kojeg bi mogla da se
orijentie, ali nije se vidjelo ni na tri metra.
Sklanjajui pahulje koje su joj se kaile na lice, sluei se mobilnim telefonom kao
lampom, trala je do iznemoglosti, naspram vjetra, kreui se prema sjeveroistoku
industrijske zone. Tarasov je nesumnjivo traio najudaljenije mjesto od puta da bi tu
ostavio svoja kola. Odjednom ju je nekakva buka zaustavila. Upravo je prela preko
ljunka. Osvijetlila je zemlju, dolazei do daha.
167
168
169
UNIVERZITET HARVARD
KEMBRID
19. DECEMBAR 2011.
Amfiteatar je bio prepun, ali bilo je tiho.
Kazaljke na bronzanom brojaniku starog zidnog sata pokazivale su 14.55h. as
filozofije koji je drao Metju apiro bliio se kraju.
Zvuk zvona je oslobodio studente. Metju je spakovao svoje stvari, obukao kaput,
zavezao al i izaao na kampus. im se naao napolju, zamotao je jednu cigaretu i preao
Jard.
Park se kupao u lijepoj jesenjoj svjetlosti. Ve deset dana su posebno blaga
temperatura za to doba godine i izdano sunce nudili stanovnicima Nove Engleske
miholjsko ljeto, utoliko prijatnije to je kasnilo.
- Gospodine apiro! Hvatajte!
Metju se okrenuo u pravcu glasa koji ga je pozvao i po intuiciji podigao pogled.
Ragbi lopta mu se pribliavala.
On ju je uhvatio, s takvom preciznou, i u skoku je dobacio natrag kvorterbeku koji ju
je traio. Zatim je izaao iz kruga univerziteta kroz ogromni portal koji je izlazio na
Harvard Skver.
Upravo je bio zakroio na pjeaki prelaz da bi doao do stanice metroa kada se jedan
stari evrolet Kamaro uz zagluujuu buku pojavio na uglu Masausets Avenije i Ulice
Pibodi. Mladi profesor je odskoio i ustuknuo da ga ne bi zgazio jarko crveni kupe koji se
uz kripu guma zaustavio tik pored njega.
Prednje staklo se spustilo i ukazala se riokosa Ejpril Ferguson, njegova podstanarka
nakon ubistva njegove ene.
- Hello, tamnokosi ljepotane, da te povezem?
- Vie volim da se vratim javnim prevozom - odbio je on. - Vozi kao u video
igricama!
- Hajde, ne glumataj s tim tvojim strahovima. Odlino vozim i ti to zna!
- Nemoj da navaljuje. Meni je stalo do ivota! elio bih da izbjegnem da moja ki
postane siroe s etiri i po godine.
- O, u redu je! Ne pretjeraj! Hajde kukavice, pouri! Blokirala sam saobraaj!
Pourivi zbog zvuka sirena, Metju je pomirljivo uzdahnuo i otvorio vrata da bi
170
uskoio u evrolet.
Tek to je vezao pojas, kad je uprkos svim pravilima bezbjednosti kamaro napravio
opasni poluokret da bi vrtoglavom brzinom pojurio ka sjeveru...
- Boston je na drugoj strani! - pobunio se on, hvatajui se za vrata.
- Samo zaobilazim preko Belmonta. To je na deset minuta. I ne brini se za Emili.
Zamolila sam njenu bebisiterku da ostane sat vremena due.
- Kako si smjela! Upozoravam te, ja...
Mlada ena je urno prebacila za dvije brzine a zatim naglo dala gas to je Metjua
presjeklo usred rijei. Kad je ponovo smanjila na normalnu brzinu, ona se okrenula ka
njemu i pruila mu blok za crtanje.
- Zamisli, moda imam klijenta za Utamarovu sliku - rekla je.
evrolet je napustio univerzitetsku etvrt. Krenula je brim putem koji je iao du
Fre Ponda prije nego to e stii u Belmont, jedan rezidencijalni gradi na zapadu Bostona.
Ejpril je unijela adresu u GPS i stala da ga slijedi sve do otmene i poznate zone s
vikendicama. Uprkos jasnoj zabrani, kamaro je pretekao kolski autobus i parkirao se u
jednoj tihoj ulici s mnotvom drvea.
- Ide li sa mnom? - upitala ga je, uzimajui, blok za crtanje.
Metju je odmahnuo glavom.
- Radije bih da te saekam u kolima.
- Gledau da pourim koliko mogu - obeala je, popravljajui minku u retrovizoru.
- Ne misli li da pretjeruje? - zadirkivao ju je on.
- Nisam loa, samo sam tako nacrtana - mazno je izgovorila, oponaajui repliku i glas
Desike Rebit.
Zatim je ispruila svoje beskonano duge noge utegnute u helanke i izala iz kola.
Ostavi sam, Metju je bacio pogled preko puta ulice. Jedna majka je sa svoje dvoje
djece ukraavala dvorite prazninim dekoracijama. Shvatio je da je Boi kroz nekoliko
dana i ta istina ga je bacila u nekakvo panino stanje. Sa uasom je uvidio kako se nazire
prva godinjica od Kejtine smrti: taj kobni 24. decembar 2010. kada se njegov ivot survao
u patnju i nepodnoljivu tjeskobu.
Od ubistva njegove ene, ivot mu se pretvorio u komar. Kako da reagujete kad
saznate da se ona s kojom dijelite ivot ve etiri godine, majka vae male djevojice, udala
za vas samo zato da bi vas ubila? Da bi Vas ubila samo zato da bi presadila Vae srce i
spasila svog ljubavnika. Kako ivjeti od sada? Kako i dalje vjerovati ljudima? Kako se
ponovo usuditi da ivite s nekom enom?
Metju je uzdahnuo. Samo ga je ki sprijeila da potone u ludilo i da se ubije. Kad je
dogaaj izaao u javnost, odmah poslije smrti Nika Fia, morao je da se bori da zatiti
Emili od radoznalih novinara. Postojao je jedan posebno muan period kada ga mediji
nisu ostavljali na miru. Izdavai su mu predlagali luake sume da bi ispriao svoju priu,
a Holivud je htio da ekranizuje njegovu tragediju. Da bi pobjegao od ovih uljeza, ozbiljno
je tada pomiljao da napusti Masausets, ali je bio previe vezan za Boston, svoju kuu i
studente. Od prije nekoliko nedjelja, stvar je poela da se stiava u medijima. To nije
umanjilo njegovu nevolju, ali bar je osjeao da je zbacio teret jedne bolesne popularnosti.
Preko malih stvari se polako vraao u ivot: etnja po sunanom danu s Emili,
fudbalska utakmica sa njegovim studentima, posebno dobra ala koju je izvalila Ejpril.
Ali ova blagodet je bila krhka. Bol je vrebao, spreman da ga epa za guu,
ponavljajui vjeno ista pitanja na koja nema odgovora. Kako prihvatiti da su najljepe
godine vaeg ivota bile samo maskarada? Kako povratiti samopouzdanje poto ste
izigrani na takav nain? Kako pronai rijei da biste takvu situaciju objasnili Emili?
Metju se znojio. Srce mu je jako udaralo u grudima. Spustio je staklo na kamaru,
potraio tabletu anksiolitika u depu svojih farmerki i stavio je pod jezik. Lijek se polako
171
topio u njegovim ustima, donosei mu hemijsku pomo koja je polako rastvorila njegovu
uzrujanost. Da bi se potpuno smirio, osjetio je potrebu da pui. Izaao je iz kola, zakljuao
vrata i nainio nekoliko koraka na trotoaru prije nego to je pripalio cigaretu i povukao
dugaak dim.
***
Zatvorenih oiju, lica okrenutog ka jesenjem lahoru, on je uivao u svojoj cigareti.
Bilo je jo uvijek lijepo vrijeme. Sunce se provlailo kroz grane. Ostao je tako nepomian
nekoliko trenutaka prije nego je otvorio oi. U dnu ulice, nekakva gomila se okupila pred
jednom kuom. On se radoznalo pribliio jednoj brvnari, tipinoj za Novu Englesku:
prostranoj kui s drvenim trijemom, sa iljatim krovom i mnogobrojnim prozorima. Ispred
kue je, na travnjaku, bila organizovana neka vrsta rasprodaje.
Metju se pomijeao sa radoznalom gomilom koja je trgovala starom robom na sto
metara kvadratnih travnjaka. Prodaju je vodila jedna lijepa mlada ena, brineta njenog i
nasmijanog lica. Kraj nje je jedan ar-pej boje pijeska glodao gumenu kost.
Meu neobinim predmetima, Metju je opazio jedan laptop: Mekbuk pro, ekran od
petnaest ina. Nije bila posljednja verzija tog modela, ve ona prethodna ili ak ona prije
nje. Pribliio se i osmotrio mainu iz svakog ugla. Aluminijumsko kuite sprave dobilo je
lini peat zahvaljujui jednoj naljepnici od vinila, zalijepljenoj na poleini ekrana, koja je
predstavljala stilizovanu i seksi Evu. U dnu ilustracije, mogao se proitati potpis Ema L.,
s tim to se nije moglo pouzdano znati da li se radi o umjetniku koji je nacrtao figuru ili o
bivoj vlasnici kompjutera.
Zato da ne, pomislio je on, gledajui etiketu. Njegov stari Pauerbuk je crkao krajem
ljeta. Bio mu je potreban jedan novi laptop, ali ve tri mjeseca kako neprestano odlae taj
izdatak za kasnije.
Predmet je bio procijenjen na 400 dolara. Smatrao je da je suma razumna.
Priao je mladoj eni zaduenoj za prodaju i pokazao na Mek.
- Ovaj kompjuter radi, zar ne?
- Naravno. To je moj stari laptop. Formatiran je hard disk i instalirana nova verzija
operativnog sistema. Kao nov je!
- Nisam siguran... - oklijevao je.
- Mislite da hou da vas preem? - poela je da ga zadirkuje.
Metju joj je uzvratio osmijehom. Pruila mu je vizitkartu.
- Sluajte, evo ta predlaem: ako u roku od est mjeseci kompjuter bude imao i
najmanji problem, ja u preuzeti na sebe da vam ga popravim. Moj najbolji prijatelj se
odlino razumije u informatiku.
Metju je pogledao vizitkartu:
Ema Laventajn.
Glavni somelijer
Imperator
30 Rokfeler Plaa Njujork, NY 10020
- Radite u restoranu Imperator?
- Da, jeste li tu ve jeli?
- U jednom drugom ivotu - spretno je izbjegao odgovor, odagnavi jednu uspomenu
koja ga je previe podsjeala na njegov brak sa Kejt.
ar-pej je doao da se oee o njegovu nogu i veselo zalajao.
- Zove se Klovis i reklo bi se da mu se mnogo sviate! - oduevljeno je rekla Ema.
Met je pomilovao ivotinju. Sunce se provlailo kroz grane.
172
***
BOSTON
KVART BIKON HIL
20 ASOVA
Metju je uukao Emili i pogasio svjetla, osim none lampe okaene iznad kreveta.
Prije nego to je odkrinuo vrata, jo jednom je zagrlio svoju ker, obeavi joj da e Ejpril
svratiti da joj poeli laku no.
Zatim je siao niza stepenice koje su vodile do salona. Prizemlje kue oblivala je
priguena svjetlost. On se nagnuo kroz prozor i za trenutak stao da posmatra elektrine
girlande koje su treperile, okaene na gvozdenoj ogradi parka. Zatim je preao u kuhinju i
izvadio pakovanje svijetlog piva. Otvorio je jednu flau i uzeo novu tabletu anksiolitika.
- Hej, lijepi deko, vodi rauna o toj vrsti mjeavine, moe biti opasno! - opomenula
ga je Ejpril.
Na vrtoglavo visokim potpeticama, nosila je ekscentrini, ali ik komplet, koji naginje
fetiizmu. Vezala je bila kosu u punu i stavila sedefasti puder, koji je isticao njen karmin
boje krvi.
- Nee sa mnom? Idem u Gan at, novi pab blizu keja. Njihova prasea glava prena
u ulju je da se ubije. A tek mohito, neu ni da ti spominjem. U ovom trenutku tamo izlaze
najljepe djevojke u gradu.
- Predlae mi znai da ostavim svoju ker od etiri i po godine da bih iao da ispijam
mohito u nekom baru za lezbae.
Prilino ljuta, Ejpril je namjestila svoju iroku manetna-narukvicu s utisnutim
173
purpurnim arabeskama.
- Prije svega, Gan at nije bar za lezbejke - iznervirala se ona. - A pritom sam ozbiljna.
Mete, prijae ti da izae, vidi svijet, da ponovo pokua da se svidi enama, vodi
ljubav...
- Ali kako misli da se ponovo zaljubim? Moja ena ...
- Ne pokuavam da poreknem traumu koju si preivio zbog Kejt, Mete, ali ako eli
da prevazie to iskustvo, treba da ide naprijed, da se prodrma, da sebi makar da ansu
da ponovo zavoli ivot.
- Nisam jo speman - tvrdio je.
- Vrlo dobro, neu da te tjeram - predala se i, zakopavi demper, zalupila vrata za
sobom.
Ostavi sam, Metju je pretraio po zamrzivau i pronaao pakovanje prekriveno
injem. Gurnuo je picu u rernu, podesio tajmer i pronaao utoite na kauu. Imao je
potrebu da bude sam. Nije mu bio potreban niko da ga razumije ni da ga tjei. elio je
samo da umiri svoj bol, imajui za jedine pomonike vjernu kutiju lijekova i njegovu dragu
Koronu.
Meutim, im je sklopio oi, slika mlade ene sa garane rasprodaje ukazala mu se
zauujue jasno. Njena talasasta kosa, nasmijan pogled, lijepe pjegice, vragolast osmijeh,
njen drzak glas koji mu je dobacio:
Ako sluajno poelite da mi se javite ranije, ne smatrajte se obaveznim da ekate da se maina
pokvari.
Odjednom je sve postalo oigledno: imao je stranu elju da ponovo vidi tu enu.
On se uspravio, smjestio se za drveni kuhinjski ank, na koji je poloio svoj novanik
u kome se nalazila vizitkarta:
Ema Laventajn... Kako bi bilo da je pozovem sad odmah i ponudim joj da izaemo u
restoran?
Oklijevao je jedan trenutak. Mora da je u avionu za Njujork, ali ipak moe da joj
ostavi poruku.
Ukucao je prve cifre njenog broja na svom telefonu, a zatim zastao. Ruke su mu
drhtale.
emu ovo? - zapitao se, i dalje obuzet istim sumnjama. Nije bilo svrhe da jedno
drugom priaju prie. On vie nije vjerovao u par, u zajednitvo, u podijeljene emocije.
Osjetio je kako ga obuzima bijes.
etiri godine...
etiri godine je ivio sa nepoznatom osobom, kriminalcem, pakosnom enom koja se
njime poigrala kao s pajacom.
Samo sat vremena prije nego to je planirala da ga ubije, on joj je jo pripremao njena
omiljena jela! On nije bio Kejtina rtva, ve bijedna nitarija, jadni glupak koji je dopustio
da bude nasamaren kao budala. Ne samo da je zasluio to to mu se desilo, nego je zbog
toga trebalo da ispata do smrti!
Od bijesa je razbio telefon o zid, popio tablete sa gutljajem alkohola i vratio se da
legne na svoj kau.
***
NJUJORK
SUTRADAN
21. DECEMBAR 2011.
-Hej!
Sjedei na jednoj klupi na Vaington Skver Parku, Ema je mahnula u pravcu
Romualda.
174
175
Bereraka esto latila pera umjesto njega. I taj zajedniki osvajaki poduhvat kao nekad
urodio je plodom. Ne samo da se Erika upustila u igru, ve je upravo prihvatila
Romualdov poziv na veeru, u Imperatoru, sljedee subote.
- Zna da se eka po tri mjeseca da bi se dobio sto u restoranu - napomenula mu je
Ema ozbiljnim tonom.
- Da, znam - uzvratio je ljutito. - Ah mislio sam da...
- Naravno da u ti pomoi da dobije mjesto! Lijep sto pored prozora s pogledom na
Empajer Stejt Bilding!
On joj je srdano zahvalio, a ona ga je pjeice otpratila sve do zgrade univerziteta.
***
BOSTON
13 ASOVA
Metju je zavrio s dogingom sav zadihan. Trao je vie od jednog sata, pravei pun
krug oko basena rijeke arls, izdravi sve do MIT-a prije nego to je krenuo nazad ka
Pablik Gardenu.
S rukama na koljenima, savijenih lea, zastao je da bi doao do daha prije nego to
pree preko travnjaka Boston Komona.
Dok su mu noge podrhtavale a stomak se stezao, nije uspijevao da uspori otkucaje
srca u grudima. ta mu se to deavalo?
To nije imalo veze s naporom. Otkako je ustao, jedan novi osjeaj ga je preplavljivao;
opojni i neoekivani osjeaj koji ga je naao zateenog. ta god da je radio, gdjegod da je
iao, Ema Laventajn mu nije izlazila iz glave. Nije mogao da pobjegne. Nije mogao da se
otrgne. I to prisustvo je od njega pravilo nekog drugog ovjeka koji je izaao iz ljuture i
koji je konano sposoban da krene ka sutranjem danu. Uvidio je ono to je bilo
oigledno...
Sjeo je na jednu klupu i posmatrao metalnoplavo nebo, odbljeske sunca na povrini
jezera, i prepustio lice milovanju povjetarca.
Oko njega su se igrala djeca.
ivot je ponovo bio tu.
***
Poto se rastala sa Romualdom, Ema je uzela taksi da bi se vratila u Imperator i
provela poetak popodneva sa svojim timom da bi se dogovorili koja e vina predloiti
gostima uz boina i novogodinja jela.
U 15 asova telefon joj je zavibrirao u depu. Diskretno je pogledala.
Vam se svidi.
Da li prihvatate da izaete na veeru sa mnom veeras? 20 asova?
Met.
Ema je osjetila da e srce da joj iskoi iz grudi. Istog trena je odgovorila:
***
- Alo, bubavabo?
- Na asu sam, Ema... - apatom ree Romuald.
- Treba da mi pomogne. Konektuj se na sajt Akahiko Imamure.
- Frizer? Opet?
- Da, treba mi termin za dva sata.
- Ali rijeio sam da se smirim i da se vie ne bavim uhoenjem...
- Ili e to da uradi ili se moe oprostiti od tvoje rezervacije u Imperatoru s Erikom.
***
Ponesena blagom euforijom, Ema je izala na Rokfeler Plau i pola na Petu Aveniju
sve do radnje Bergdorf Gudman.
Imala je utisak da je u koi neke glumice koja drugi put snima scenu, ali ovoga puta
se nadala da e moi da promijeni kraj filma. Ignoriui prodavaice, proetala se meu
rafovima velike njujorke prodavnice. Iako se moda bila malo promijenila od prole
godine, pronala je ono to je traila: kaput od brokata sa svilenom tkaninom protkanom
zlatom i srebrom, kao i par cipelica od zmijske koe, sa ljubiastim odsjajem i vrtoglavim
potpeticama.
im je obavila kupovinu, izala je iz radnje i kako je bilo lijepo vrijeme, pjeice je
otila do salona Akahika Imamure. Nakon dva sata imala je potpuno istu frizuru kao i
prole godine: kosu podignutu u punu sa spiralnim uvojcima koja je njeno lice uinila
svjetlijim i istakla njene svijetle oi i enstvenost.
Pozvala je taksi da bi se odvezla do Ist Vilida. U kolima je shvatila da joj se tresu
ruke. Izvadila je neseser sa minkom i upotpunila svoj izgled s malo roe rumenila,
zlatnom sjenkom na kapcima i koralno crvenim ruom.
Dok se ofer zaustavljao pred Brojem 5, sumnja i nespokoj su ponovo izbili na
povrinu. A ta ako ni ovoga puta Metju ne bude tamo?
Ema se vratila godinu dana unazad i izmjerila preeni put.
Dokle se moe nekanjeno ii u varanju sudbine? Koju e cijenu platiti zato to je
htjela da prkosi zakonima vremena i izbjegne zlu kob?
To e ubrzo saznati. Platila je vonju, izala iz kola i odgurnula vrata italijanskog
restorana.
Dok joj je srce snano udaralo, prola je kraj prijemnog pulta, ne zaustavljajui se.
Restoran je bio topao i intiman, ba kao to joj je ostao u uspomeni. Popela se drvenim
stepenicama koje su vodile na meusprat sa zasvoenim plafonom. Stigavi gore, krenula
je ka stolu s kraja koji je nadvisivao glavnu salu.
Metju je bio tu.
ekao ju je.
177
Zahvaljujem
Ingrid.
Esteli Tuze, glavnom somelijera u Merisu.
Dr Silvi Anel i Dr Aleksandru Labrosu.
Bemaru Fiksou, Edit Leblon i Katrin de Laruzijer.
Valeri Taj fer, an-Polu Kamposu, Brunu Barbetu, Stefani Le Fol i Izabel de aron.
BIBLIOTEKA HIT
Izdavako kua NOVA KNJIGA Podgorica, Ludviga Kube bb
Za izdavaa Predrag Uljarevi
Korektura i lektura Milenka Okuka onja Popovi
Korice Irena Milai
Slog i prelom Jovan Uljarevi
tampa Art print, Novi Sad
Tira
1000
178