Professional Documents
Culture Documents
Todd Burpo I Lynn Vincent Raj Zaista Postoji Zapanjujuća Priča Malog Dječaka o Njegovu Putu U Raj I Natrag
Todd Burpo I Lynn Vincent Raj Zaista Postoji Zapanjujuća Priča Malog Dječaka o Njegovu Putu U Raj I Natrag
Todd Burpo I Lynn Vincent Raj Zaista Postoji Zapanjujuća Priča Malog Dječaka o Njegovu Putu U Raj I Natrag
Zahvale
Predgovor
Prvo poglavlje: Gmizej
Drugo poglavlje: Pastor Job
Tree poglavlje: Colton hrabro izdrava muke
etvrto poglavlje: Nagovjetaji
Peto poglavlje: Sjena smrti
esto poglavlje: North Platte
Sedmo poglavlje: Mislim da je gotovo
Osmo poglavlje: Bijes na Boga
Deveto poglavlje: Minute nalik ledenjacima
Deseto poglavlje: Krajnje neobine molitve
Jedanaesto poglavlje: Colton Burpo, agent naplate
Dvanaesto poglavlje: Oevidac raja
Trinaesto poglavlje: Svjetla i krila
P O H -V A L B K -N jlZ^I
I^A j 2LA I.STA
P O S T O ) I
Bit ete ganuti iskrenim, jednostavnim, djetinjim
svjedoanstvom djeaka koji je bio u raju. iznimno je
zanimljivo i uvjerljivo. Ovo je knjiga koju biste trebali
proitati. Ako ste spremni poi u raj, ova knjiga e vas
nadahnuti. Ako niste spremni za raj, dopustite djetetu
da vas vodi. Kao to Colton kae: Raj zaista postoji.
Don Piper, govornik i autor djela
90 Minutes in Heaven
S vremena na vrijeme na mojemu radnom stolu pojavi
se rukopis koji naslovom pobudi moje zanimanje. To se
dogodilo s ovom knjigom, naslovljenom Raj zaista postoji.
Mislila sam da u je tek povrno proitati, ali je nisam
mogla ispustiti iz ruku. Proitala sam je od korica do
korica. Pria me se snano dojmila. Ova knjiga nee samo
produbiti vau Ijubav prema Bogu i ublaiti va strah od
smrti, nego e vam i pomoi shvatiti da raj nije mjesto
na kojemu samo sjedimo i tisuama godina pjevamo
hvalospjeve Bogu; to je mjesto na kojemu poinjemo
ivjeti onako kako smo oduvijek trebali ivjeti, prije pada
u grijeh. Ako je raj pitanje koje pobuuje vae zanimanje,
ili vas mui, ako se pitate kakvi e biti nai ivoti, tada
vam toplo preporuujem ovu knjigu.
Sheila Walsh, govornica organizacije WOF i autorica
djela Beautiful Things Happen When
a Woman Trusts God
z a h
v a l e
Predgovor
Aneli u restoranu
priziva sjeanja na
domoljubne parade, primamljive mirise zadimljenog
rotilja, slatki kukuruz i prtanje vatrometa na nonom
nebu. Ali, Dan nezavisnosti 2003. godine za moju je
obitelj bio vaan zbog drugih razloga.
D
a n
n e z a v i s n o s t i
Isus?
na kojemu je za
poela naa nona mora trebalo je biti proslava. Poetkom
oujka 2003. godine trebao sam otputovati u Greeley u
Coloradu na sastanak okrunog odbora Wesleyjanske
crkve. Naa je obitelj od prolog kolovoza proivljavala
teko razdoblje: sedam mjeseci uzastopnih ozljeda i bolesti
medu kojima su bili slomljena noga, dvije operacije i strah
od raka, a sve je to zajedno iscijedilo na bankovni raun
toliko da smo gotovo mogli uti zvukove cijeenja kad
bi stigao bankovni izvadak. jVloja mala pastorska plaa
ostala je nepromijenjena, ali je na glavni izvor prihoda
bio posao s garanim vratima. Nae zdravstvene tekoe
stajale su nas vrlo mnogo.
O b i t e l j s k o
p u t o v a n j e
s u s j e d n o j
Krc!
Zvuk loma moje noge bio je toliko glasan da sam za
mislio kako je loptica doletjela iz vanjskog polja i udarila
u nju. U mojoj potkoljenici i glenju planula je vatra.
Pao sam na leda, zgrio se u fetalni poloaj i privukao
koljeno prema trbuhu. Bol je arila i sjeam se kako se
tlo oko mene pretvorilo u maglovitu umu nogu, a potom
u zabrinuta lica, kad su dva igraa, obojica bolniari,
dotrala kako bi mi pomogli.
Nejasno se sjeam kako je onja dola vidjeti me. Po
izrazu njezina lica vidio sam da mi je noga neprirodno
izvijena. Odmaknula se kako bi se nai prijatelji bolnia
ri mogli primiti posla. Nakon to smo preli trideset
kilometara do bolnice, rendgensko snimanje otkrilo je
C O L T O N H R A .B R .O
(Z,I>1^2LAVA MHH6
skinuli su mi gips. Nakon to
smo strah od raka i bubrene kamence ostavili za sobom,
nekoliko mjeseci ponovno sam uio hodati, najprije uz
pomo gipsane izme, a potom sam, uz prilino teko
epanje, svoje oslabljene miie polako vraao u zdravo
stanje. Do veljae sam napokon postigao odreenu mjeru
neovisnosti upravo na vrijeme za sastanak okrunog
odbora nae Crkve u Greeleyju u Coloradu, koji je bio
zakazan za prvi tjedan u oujku.
S
l j e d e i
m j e s e c
E T V R T O POGLAVLJE
NAGOVJETAJI
a s n i j e
t e
v e e r i
SJE N A SM RTI
i l o
j e
t o
ta!
Ja sam od onih koji koraaju amo-tamo. Stopalima
sam nainio koloteine u Coltonovoj sobi, neprestano
NORJH
PL A T T B
U s r i j e d u
s m o
osoblju bolnice u Imperialu
priopili da emo Coltona odvesti u Regionalni medicinski
centar u North Platteu. Razmotrili smo Normin savjet da
poemo u Djeju bolnicu u Denveru, ali smo zakljuili
kako je bolje da ostanemo blie svojoj mrei potpore.
Bilo je potrebno neko vrijeme da odjavimo Coltona iz
bolnice, kao i uvijek u takvim situacijama, ali se nama to
vrijeme doimalo kao cijela vjenost. Sestra nam je napo
kon donijela otpusno pismo, kopije Coltonovih nalaza i
veliku, smeu omotnicu u kojoj se nalazila Coltonova
rendgenska snimka. onja je bila nazvala ordinaciju pe
dijatra dr. Della Shepherda kako bi obavijestila njegovo
osoblje da dolazimo.
U pola jedanaest poignuo sam Coltona iz kreveta i
zaprepastio se beivotnou njegova tijela. Osjeao sam
se kao da u rukama drim krpenu lutku. Bio bi to pravi
trenutak za paniku, ali sam se trudio ostati pribran. Barem
smo poduzimali neto. inili smo korak dalje.
Coltonova sjedalica bila je privrena na stranjem
sjedalu naega automobila. Paljivo sam ga polegnuo u nju
pitajui se, dok sam ga vezao, koliko brzo mogu prijei put
do North Plattea, koji inae traje sat i pol. onja je sjela
na stranje sjedalo s Coltonom, naoruana ruiastom
plastinom bolnikom posudom za povraanje.
Dan je bio sunan, ali hladan. Kad sam izaao na
autocestu 61., pomaknuo sam retrovizor tako da mogu
M IS L IM I V \ J 6
^OTOVO
N EEEE!
Ali, Colton, mora to popiti!
Neeee! To je fuuuuj\
Coltonovo buntovno vritanje odjekivalo je klinikom.
Bio je iscrpljen, slab i umoran od povraanja, a tada smo
ga prisiljavali da popije gustu tekuinu boje treanja,
naizgled punu pijeska, koju ni odrasla osoba pri zdravoj
pameti ne bi dobrovoljno popila. Colton je naposljetku
popio maleni gutljaj, ali ga je odmah povratio. onja se
nagnula kako bi ga uhvatila u posudu.
Neprestano povraa, rekao sam tehniaru. Kako
da to popije?
ao mi je, gospodine... mora to popiti kako bismo
dobili najbolje mogue snimke.
BIJ&S NA
P et
mi n u t a
p o s l i j f .
iz laboratorija je
izaao ovjek u bijelom ogrtau. Ne sjeam se njegova
imena, ali se sjeam da je na njegovoj ploici s imenom
pisalo radiolog.
Vaemu je sinu prsnulo slijepo crijevo, rekao je.
Potrebno ga je hitno operirati. ekaju vas kako bi pri
premili Coltona za operaciju. Poite sa mnom.
onja i ja smo, zapanjeni, krenuli za njim. Osjetio sam
vrelinu u sljepoonicama. Prsnue slijepog crijeva? Nije li
lijenik u Imperialu iskljuio tu mogunost?
onja je u prostoriji za pripremu polegnula Coltona na
leaj, poljubila ga u elo i odmaknula se kad im je sestra
prila nosei vreicu s infuzijom i iglu. Colton je odmah
poeo vritati i bacakati se. Srao sam pokraj njegove
glave i drao mu ramena te ga pokuao umiriti glasom.
onja se vratila k njemu i, ne skrivajui suze, pokuavala
tijelom smiriti njegovu lijevu ruku i nogu.
Kad sam podignuo glavu, vidio sam da je prostorija
puna mukaraca i ena u bijelim ogrtaima i kirurkim
odijelima. Kirurg je ovdje, blago je rekao netko od
njih. Ako biste doli razgovarati s njim, mi emo pre
uzeti Coltona.
Nevoljko smo preli na drugu stranu zaslona dok je
Colton vikao: Tata, molim te!N e idi!
U hodniku nas je ekao doktor Timothy O Holleran.
Doktor O Holleran je etiri mjeseca prije na meni obavio
M I N U T E NALIh
NJACIMA
poslije, ili moda vie,
izaao sam iz te sobe suhih oiju. Tada sam prvi put od
P
e t n a e s t
m i n u t a
klRAJNJ 5 N 6
0 ~B>\C/NB
MOLITVE
jo tjedan dana
nakon hitne operacije uklanjanja slijepog crijeva, a mi
smo nastavili dva puta dnevno izvlaiti otrov iz njegova
tijela pomou plastinih cjevica i granata. Colton se
C o l t o n
j e
p o v r a a o
COLTON B-KRPO,
A ^ 6 N T N A PLA TE
bolnice, spavali smo
tjedan dana. U redu, pretjerujem - ali ne mnogo. onja
i ja bili smo p otp uno iscrpljeni. Osjeali smo se kao da
smo sedam naest dana bili nadom ak uasa. Nae rane
V r a t i v i
s e
k u i
iz
D V A N A ESTO POGLAVLJE
O E V ID A C R A j A
Te k
e t i r i
m j e s e c a
nakon Coltonove
ga pusti da govori...
Ne sjeam se kako se zvao, veselo je rekao Colton,
ali je bio jako dobar.
D ok sam razmiljao o implikacijama njegove izjave da je upoznao Ivana Krstitelja Colton je m edu svojim
igrakama opazio plastinog konja i poignuo ga kako bih
ga vidio. 'Hej, tata, jesi li znao da Isus ima konja?
Konja?
Da, konja u duginim bojama. Mogao sam ga pom i
lovati. Im a puno boja.
Sto?
U kratk o sam joj ispriao to se dogodilo i tada sam
uo zapanjenost u njezinu glasu.
Pokuala me pitati o pojedinostima, ali je buka kon
ferencije bila preglasna. Naposljetku smo morali odustati.
jeti.
f
tu je pojedinost prvu iznio. Ne ljubiastu stolu, krunu
pa ak ni njegove oi, koje su ga oito oarale. O d m a h
je rekao: Isus ima markere.
Jednom sam uo sljedeu duhovnu zagonetku: Sto
je jedino u raju jednako kao to je bilo i na zemlji?
Odgovor: rane na Isusovim dlanovim a i stopalima.
M oda je to bilo tono.
SV JE T L A I K RILA
o n j a
j e
s u b o t u
Krila, ha?
Jesi li ti imao krila? upitao sam.
Jesam, ali moja ba nisu bila velika. Doim ao se
pomalo alosno kad je to rekao.
Dobro... jesi li hodao ili si letio?
Letjeli smo. Pa, svi osim Isusa. O n jedini u raju nije
imao krila. Isus je samo iao gore-dolje kao lift.
U mislima m u mi bljesnula Djela apostolska, prizor
Isusova uzaaa, kad je rekao uenicima da e biti njegovi
svjedoci, da e ljudima irom svijeta govoriti o njemu. U
Bibliji pie da je Isus potom na njihove oi uzdignut u
zrak, i oblak ga ote oima njihovim. Dok su oiju uprtih
u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoe kraj njih
dva ovjeka u bijelu i rekoe im: Galilejci, zato stojite
i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo
izmeu vas opet e se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli
da odlazi na nebo1.
Isus je uzaao. I ponovno e se spustiti. Bez krila.
Djetetu to moe izgledati kao dizalo.
C olton me je prekinuo u razmiljanju. Tata, u raju
svi nekako izgledaju kao aneli.
Kako to misli?
Svi ljudi imaju svjetlo iznad glave.
PO R A j S ^ O M
V IM E N U
T ri
m i n u t e
|u /n .i Dakota srpanj 2 0 0 3
C olton, odnosno, T he
Nash, listopad 2007. godine
LSPOVJJ
zaarili su ravnicu,
pruajui poljima k uku ruza toplinu golemog staklenika.
Nebo nad Imperialom gotovo je svakoga dana bilo modro,
a zrak je bio p rep u n komaraca koji su zujali na suncu i
cvraka koji su cvrali na svjerlosti zvijezda. Sredinom
srpnja odvezao sa m se u Greeley u Coloradu na sastanak
crkvenog okruga. O ko 150 pastora, njihovih .supruga
i izaslanika iz N ebraske i Colorada sastalo sc u crkvi
pastora Stevea W ilso n a - koju sam posjetio u oujku dok
je onja ostala k o d Harrisovih, njegujui Coltona kad
P r v i
t j e d n i
s r p n j a
iy e t>
g a
a r k o g
DVIje S 5 S T R
D o k
s u
z e l e n i
Kako je to znao?
U pravu si, Colton, rekla je onja. Nismo znali
ak ni da je djevojica.
Tada je Colton rekao neto to mi i dalje odzvanja u
uima: Da, rekla je kako jedva eka da ti i tata doete
u raj.
Sjedei za kuhinjskim stolom, vidio sam da onja
jedva zadrava pribranost. Poljubila je Coltona i rekla
mu neka se ide igrati. Kad je izaao iz sobe, suze su joj
se slile niz obraze.
Nae dijete je dobro, apnula je. Nae dijete je
dobro.
log je trenutka poela zacjeljivati rana jednoga od
najbolnijih dogaaja u naemu ivotu, gubitka djeteta
koje smo silno eljeli. Za mene je gubitak tog djeteta
bio straan udarac. Ali, onja mi je rekla da taj spontani
pobaaj nije samo ispunio srce tugom, nego ga je doivjela
i kao osobni neuspjeh.
ini sve to je potrebno, pravilno se hrani i moli
za djetetovo zdravlje, ali to majuno dijete ipak umre u
tebi, jednom mi je rekla. Osjeam se krivom. Znam da
nisam kriva za to, ali ipak se osjeam krivom.
eljeli smo vjerovati da je nae neroeno dijete otilo
u raj. lako Biblija o tome ne govori mnogo, povjerovali
smo da je tako. Ali, tada smo imali svjedoka: ki, koju
nismo upoznali, nestrpljivo nas eka u vjenosti. l aa
smo se onja i ja poeli aliti o tome tko e prvi stii u raj.
Nekoliko je razloga zbog kojih me je ona oduvijek eljela
nadivjeti. Prije svega, pastorova supruga mora trpjeti to
B>O,JA P R Jje .S T O L N A
DVORANA
J e d n e
v e e r i
B oga s neba, oprem ljen poput zaru n ice koja je nakicna za svoga m ua. Tada u li jak glas io dolazi od
prijestolja kako vie: Evo stana Bojeg m edu ljudima!
O n e stanovati s njim a: on i e biti njegov narod, i
on sam , B og bit e s njim a. O n e otrti svaku suzu s
njihovih oiju. Sm rti vie n ee biti; vie nee biti ni
tu ge, ni jauka, ni b oli, jer stari .svijet proe.
Tada onaj koji sjedi na prijestolju ree: Evo sve
in im novo...
H ram a ne vidjeh u njem u. N jegov hram , naim e,
jest G osp od in , B og, Svem ogui, i Janje. Cradu ne treba
S u n ce ni M jesec da svijetle u njemu jer ga je rasvijerlio
sjaj Boji, a Janje m u je svjetiljka*.
lobom govorim i da ri
IS U s S J A K O V O L I
P o tk ra j
2 0 0 3 . poetkom 2004. godine
Colton je bio usredotoen na odredene stvari. O smrti
i um iranju govorio je vrlo udno - doista udno - za
dijete svoje dobi. Ujedno je i vie govorio o tome kako
je u raju. Te su pojedinosti pristizale u nastavcima, za
veerom, dok je bio sa onjom ili sa mnom u gradu i u
ivotu openito.
Rekao je da je vidio vrata raja: Bila su zlatna i na
njima su bili biseri. Sam rajski grad bio je od neega
sjajnog, kao zlato iJi srebro. Cvijee i drvee u raju bilo
je lijepo i bilo je svakojakih ivotinja.
No, koju god bi novu pojedinost otkrio, jedna je tema
bila neizostavna: neprestano je govorio o tome koliko
Isus voli djecu. Doista: neprestano.
Ujutro bi se probudio i rekao mi: Hej, tata, Isus mi
je rekao neka ti kaem da On jako voli djecu.
Za veerom bi rekao: Sjeti se, Isus jako voli djecu.
Kad sam mu prije spavanja pom agao prati zube,
rekao bi, nerazgovijetno kroz usta puna pjene od paste:
Hej, tara, nemoj zaboraviti, Isus je rekao da jako, jako
voli djecu!
onja je doivljavala isto. Tada je poela raditi skra
eno radno vrijeme, a onih dana kad je bila kod kue
s Coltonom, on je neprestano cvrkutao o tome koliko
Isus voli djecu. Nakon nekog vremena vie i nije bilo
K M IR..A N je I
JVLjENje
PRVA O SO B A
6e> H^Ler>ATI BIT
K
U .
is ^ s
a j v e i
d i o
H R A J K NIThO NJJE
MO ODOZDO
e t v r t o g l i s t o p a d a 2004. godine na
svijet je doao Colby Lawrence Bin po. Od samog roenja
izgledao je kao Coltonova kopija. Ali, Bog ga je, kao i
svako dijete, uinio jedinstvenim. Ako je Cassie bila nae
osjetljivo dijete, a Colton nae o/biljno dijete, Colby je
bio na lakrdija. Njegova je aavost unijela novu dozu
smijeha u na dom.
onja se jedne veeri te jeseni sjela s ( dokonom kako
bi mu itala biblijsku priu.
Sjedila je na rubu njegova krevela i itala mu dok je
Colton leao ispod pokrivaa, glave poloene na jastuk.
A tada je dolo vrijeme za molitvu.
Jedan od divnih blagoslova nae roditeljske uloge
je sluanje kako naa djeca mole. M ala djeca mole bez
prijetvornosti koja se katkad uvue u molitve odraslih,
bez toga molitvenog jezika kojemu je svrha svidjeti se
svima koji sluaju osim Boga. A kad su Colton i Cassie
molili na svoj jednostavan i usrdan nain, doimalo se
da je Bog usliavao njihove molitve.
Zarana smo razvili praksu odreivanja specifinih
stvari za koje e naa djeca moliti, ne samo zato da bismo
gradili njihovu vjeru, nego i zato jer je molitva za druge
nain razvijanja osjeaja za potrebe drugih.
Zna kako tata propovijeda svaki tjedan? rekla je
onja sjedei pokraj Coltona. M islim da bismo trebali
ALIN TRENUTAK
roenja onja i ja
ustanovili smo da vie ne moemo istom dinamikom
voditi djecu posvuda sa sobom. Tada smo bili brojano
nadmaeni: tri prema dva. Zakljuili smo kako je dolo
vrijeme da angairam o nekoga tko e nam uvati dijete
pa smo pronali vrlo zrelu i odgovornu uenicu osmog
razreda Ali Titus. onja i ja smo ponedjeljkom naveer
i dalje igrali softball u naemu starakom timu, iako
je vrijeme uklizavanja bilo za mnom.
N
a k o n
o l b v j e v a
A N & E O S K I MAEVI
PREDSTOJEI R A T
N ekoliko
mjeseci
poslije morao sam
poslovno otii u McCook, gradi otprilike 95 kilome
tara udaljen od lmperiala, u kojemu se nalazi najblia
robna kua W al-M art. Vonja od sat vremena za mnoge
je Amerikance vrlo dugo putovanje u W all-M art, ali
ovdje u ruralnom dijelu naviknete se na to. Morao sam
povesti Coltona i nikada neu zaboraviti razgovor koji
smo vodili na povratku, jer iako mi je nas sin govorio o
raju i dogaajima iz moje prolosti, nikada do tada nije
dao naslutiti da poznaje moju budunost.
Vozili smo se kroz Culbertson, prvi gradi zapadno
od M cCooka i prolazili smo pokraj groblja. Colton tada
vie nije sjedio u sjedalici, nego je sa suvozakog sjedala
gledao redove nadgrobnih spomenika.
Tata, gdje je djed pokopan? upitao je.
Pa, tijelo mu je pokopano na groblju u Ulyssesu u
Kansasu, gdje ivi baka Kay, rekao sam. Kad sljedei
put budemo ondje, mogu te odvesti da vidi ako eli.
Ali ti zna da djed nije ondje.
Colton je i dalje gledao kroz prozor. Znam. On je
u raju. Ima novo tijelo. Isus mi je rekao da ako ne ide
u raj, ne dobije novo tijelo.
JE D N O G A D A N A
E M O VIDJET I
smo prvi put javno progovorili
o Coltonovu iskustvu. Bilo je to tijekom veernje slube
28. sijenja 2007. godine u Wesleyjanskoj crkvi Mountain
View u Colorado Springsu. Tijekom jutarnje slube odrao
sam propovijed o Tom i, ueniku koji se razljutio jer su
drugi uenici, i ak M arija M agdalena, vidjeli uskrsloga
Krista, a on nije. Ta je pria u Evanelju po Ivanu:
S
j e a m
s e
k a d
na ovo pitanje?
Colton je rekao da u raju ima mnogo, mnogo djece.
Ali, nisam ga mogao pitati je li vidio dijele te ene. No,
nisam je ni mogao jednostavno ostaviti u njezinoj tuzi.
Tada je doao djeai od otprilike esi ili sedam
godina te joj se uhvatio za suknju. I tada sam primio
odgovor.
Gospoo, vjerujete li da Bog voli mene? upitao
sam.
Treptala je kako bi otjerala suze iz oiju. Pa... da.
Vjerujete li da vas voli koliko voli i mene?
Da. Vjerujem.
Tada sam kimnuo prema njezinu siniu. Vjerujete
li da Bog voli ovoga vaeg sina koliko voli i Coltona?
Zastala je kako bi razmislila o tom pitanju, a tada je
odgovorila: Da, svakako.
Pa, ako vjerujete da Bog voli vas k o l i k o voli i mene i
vjerujete da vaega ivog sina voli koliko i mojega ivog
sina, zar ne vjerujete tla i vae neroeno dijete voli koliko
voli i moje?
POGOVOR.
r o l o
j e
t e k
s u je t>
do^ a
&a j a
B-ILJESklE
2. Daniel 10:13.
O TCXDxDK I S O NJ I
BURPO
B u r p o
O LyNN VINCENT
V i n c e n t