Praktikum Za 2012-2013 - FMM

I
ZITET U Z
E
ST
UDIORUM
N
IC
ER
UN
SI
IC
AEN IS
S
UNIVER
A
UNIVERZITET U ZENICI
FAKULTET ZA METALURGIJU I MATERIJALE
Prof.dr.sc. Suada Biki, dipl.fiziar

mr.sc. Dijana Dujak, dipl.fiziar
PRAKTIKUM
iz
FIZIKE
sa radnom sveskom
Zenica 2011.
Autori:
Prof. dr.sc. Suada Biki, dipl. fiziar

mr.sc. Dijana Dujak, dipl. fiziar
Naslov:
Praktikum iz fizike sa random sveskom
Izdava:
Univerzitet u Zenici
Fakultet za metalurgiju i materijale
Prof.dr.sc. Sulejman Muhamedagi
Recenzenti:
Lektor:
Prof.dr.sc. Rajfa Musemi-Karabeg, dipl.fiziar, redovni profesor

Mainskog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu
Prof.dr.sc. Izet Gazdi, dipl.fiziar, vanredni profesor Prirodnomatematikog fakulteta, Univerziteta u Tuzli
Lejla Biki-urukovi, prof.
Grafika obrada i DTP:
Prof.dr.sc. Suada Biki, dipl. fiziar

mr.sc. Dijana Dujak, dipl. fiziar
tampa:
Tira:
PRINT
200 komada, 2011. godina
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
53(075.8)(076)
BIKI,Suada
Praktikum iz fizike sa radnom sveskom/Suada
Biki, Dijana Dujak.-Zenica:Fakultet za
metalurgiju i materijale, 2011.-VI, 117 str.:
Bibliografija: str. 117.
ISBN 978-9958-785-23-8
1.Dujak, Dijana
COBISS.BH-ID 19114246
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------Nauno-nastavno vijee Fakulteta za metalurgiju i materijale odobrilo je izradu ovog udbenika
Odlukom broj 02-200-501-1056/08. od 12.12.2008. godine, a Senat Univerziteta u Zenici
Odlukom broj 01-108-313-3342/11. od 26.10.2011. godine odobrio je tampanje rukopisa kao
univerzitetskog udbenika.
Predgovor
Savremena nastava fizike ne moe se zamisliti bez samostalnog rada studenata u Laboratoriji
za fiziku. Putem praktinih eksperimentalnih vjebi studenti
se upoznaju sa fizikalnim
metodama mjerenja i odreivanja razliitih fizikalnih veliina, metodama ispitivanja prirodnih
pojava i najzad metodom naunog razmiljanja i zakljuivanja. Radi toga, je cilj laboratorijskih,
tj. eksperimentalnih vjebi iz fizike, viestruk. Kroz rad u Laboratoriji za fiziku studenti treba da
se naue preciznosti u izvoenju eksperimenta, da razviju spretnost i umjenost u koritenju
instrumenata, aparata i laboratorijskog pribora, da razviju osjeaj kontrole i sposobnost
procjenjivanja rezultata mjerenja. Dalje, kroz rad u Laboratoriji studenti se ue strpljenju pri
izvoenju eksperimenata, razvijaju sposobnost posmatranja i uoavanja funkcionalnih veza
izmeu promjenljivih veliina, koje su obuhvaene nekom pojavom i najzad, kroz osnovna
fizikalna mjerenja stiu predstavu o naunom pristupu ispitivanja neke pojave ili verificiranju
nekog fizikalnog zakona.
Obrada rezultata mjerenja izvrenih na eksperimentalnim vjebama ima za cilj da kod
studenta razvije sposobnosti primjene teorijski steenih znanja za rjeavanje razliitih problema,
zatim da razvija logino miljenje i ovladavanje metodama prorauna i primjene matematike.
Stie se iskustvo u primjeni tabela, grafikog predstavljanja rezultata, ispravnom koritenju
sistema mjernih jedinica i dimenzionalne analize. Ako se ovome doda da je za pripremu
laboratorijskih vjebi student upuen na koritenje literature, onda se cilj laboratorijskih vjebi ne
iscrpljuje samo u tome da student pedantno uradi laboratorijsku vjebu i doe do rezultata
mjerenja, nego i da ono to je uradio razumije. Na osnovu svega toga se moe sagledati koliko je
dalekosean efekat studioznog prilaza laboratorijskim vjebama u strunom formiranju buduih
inenjera.
Napomena: Na narednoj stranici, nalaze se naini bodovanja, polaganja i ocjenjivanja znanja
studenta iz predmeta: Fizika I i Fizika II , u skladu sa Bolonjskim procesom.
AUTORI
ZITET U Z
EN
IC
ER
UN
IT
NI
CA
ENSIS
UNIVERS
A
ST
UDIORUM
ZE
FAKULTET Z A METALURGIJU I MATERIJALE
Naini bodovanja, polaganja i ocjenjivanja znanja

studenta iz predmeta Fizika I i Fizika II
Ukupan broj ocjenskih bodova (OB) koji moe ostvariti student iz predmeta Fizika I i
Fizika II je 100.
Da bi ocjenski bodovi bili aktivni student mora polagati zavrni ispit bez obzira na broj
ostvarenih bodova.
Ocjenski bodovi su rasporeeni na sljedei nain:
1. 12 OB nose zadae (ukupno 3 zadae po dva zadatka; svaki zadatak 2 OB)
2. 12 OB nose laboratorijske vjebe.
Ostalih 76 OB student moe ostvariti putem eliminatornih testova i zavrnog ispita ili
integralnog eliminatornog dijela ispita i zavrnog ispita i to:
1. 20 OB na prvom eliminatornom testu
2. 20 OB na drugom eliminatornom testu i
3. 36 OB zavrni ispit
ili
1. 40 OB na eliminatornom dijelu ispita i
2. 36 OB zavrni ispit.
3.
Ocjene zavise od broja ostvarenih ocjenskih bodova na sljedei nain:
broj OB
55 64
65 74
75 84
85 94
95 100
ocjena
6
7
8
9
10
ocjena po ECTS-u
E
D
C
B
A
Napomena:
-
Student mora na laboratorijskim vjebama ostvariti minimalno 6 OB.

Student mora ostvariti najmanje 10 OB na eliminatornom dijelu prvog testa da bi mu
se bodovi priznali. Drugi eliminatorni test boduje se na isti nain kao i prvi.
Ukoliko student ne uspije ostvariti minimalan bodova na jednom od testova
nepoloeni test polae u prvom regularnom ispitnom terminu. Ako student ni tada ne
poloi preostali test, ispit na svim ostalim terminima polae integralno.
Student koji ne uspije poloiti nijedan eliminatorni test polae integralni eliminatorni
dio ispita na kojem treba ostvariti minimalno 20 OB.
Nakon poloenih eliminatornih testova, ili integralnog eliminatornog dijela ispita
student mora polagati (pismeno) zavrni ispit na kojem mora tano odgovoriti
najmanje na 60% postavljenih pitanja da bi do tada ostvareni OB-ovi bili aktivni.
Ukoliko ne bude minimalno prisutan na 80% predavanja i vjebi (odsutan maksimalno
9 asova sa predavanja, 6 asova sa raunskih vjebi) u toku semestra ne moe dobiti
potpis u index iz navedenih predmeta, a samim tim ne moe polagati ni zavrni ispit.
Prvu zadau studenti dobijaju nakon 4 sedmica nastave, drugu zadau nakon 8
sedmica nastave, a treu zadau nakon 12 sedmica nastave. Zadae se predaju
ZITET U Z
EN
IC
ER
UN
IT
NI
CA
ENSIS
UNIVERS
A
ST
UDIORUM
ZE
FAKULTET Z A METALURGIJU I MATERIJALE
Naini bodovanja, polaganja i ocjenjivanja znanja

studenta iz predmeta Fizika I i Fizika II
na sljedei nai: prva u 5-oj sedmici nastave, druga u 9-oj sedmici nastave i trea
u 13-oj sedmici nastave.
Predmetni asistent e kontrolisati da li su zadae samostalno uraene na taj nain to
e student usmeno objasniti kako je rijeio dobijene zadatke. Ukoliko student ne bude
znao valjano objasniti uraeni zadatak, smatrat e se da zadaa nije samostalno
uraena i taj student gubi sve do tada ostvarene bodove iz prethodnih zadaa.
I test e biti nakon osme sedmice nastave, a II test nakon etrnaeste sedmice
nastave.
Zavrni ispit se polae u regularnim ispitnim rokovima, januarsko-februarskom,
junsko-julskom i septembarskom roku.
Zenica, oktobar 2012. godine
Predmetni nastavnik:
Prof.dr.sc. Suada Biki
Praktikum iz fizike sa radnom sveskom
SADRAJ
1. UVOD .......................................................................................................................................... 6
1.1. Obaveze studenata i pravila rada u Laboratoriji ................................................................... 6
2. GREKE PRI MJERENJU .......................................................................................................... 7
2.1. Opi pojmovi o mjerenju ...................................................................................................... 7
2.2. Greke mjerenja .................................................................................................................... 7
2.3. Utjecaj pojedinih mjerenja na tanost konanog rezultata ................................................... 9
2.4. Greke direktnih mjerenja ..................................................................................................... 9
2.5. Greke indirektnih mjerenja................................................................................................ 11
3. ZADACI ZA VJEBU .............................................................................................................. 15
PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA ....................................................................................... 18
4. I VJEBA Mjerenje duine .................................................................................................... 21
4.1. Mjerenje duine pomou linijara sa noniusom (pominim mjerilom)................................ 21
4.2. Mjerenje duine pomou mikrometarskog zavrtnja ........................................................... 23
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 25
5. II VJEBA Hookov (Hukov) zakon ....................................................................................... 29
5.1. Elastine deformacije, Hookov (Hukov) zakon .................................................................. 29
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 33
6. III VJEBA Matematiko i torziono klatno ........................................................................... 34
6.1. Matematiko klatno ............................................................................................................ 34
6.2. Odreivanje torzione konstante i modula torzije ice pomou torzionog klatna................ 35
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 39
7. IV VJEBA Gustoa tenosti i vrstih tijela .......................................................................... 41
7.1. Piknometar .......................................................................................................................... 41
7.2. Tenosti (koje se ne mijeaju) u spojenim sudovima ......................................................... 42
7.3. Hidrometar .......................................................................................................................... 43
7.4. Arhimedov (Arhimedesov) zakon....................................................................................... 44
7.5. Hidrostatika vaga .............................................................................................................. 44
7.6. Mohrova (Morova) vaga ..................................................................................................... 45
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 48
8. V VJEBA Povrinski napon ................................................................................................. 51
8.1. Kapilarne pojave ................................................................................................................ 51
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 55
9. VI VJEBA Adijabatska konstanta ......................................................................................... 57
9.1. Adijabatska konstanta ......................................................................................................... 57
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 60

10. VII VJEBA Izo procesi ................................................................................................... 61
10.1. Izo - procesi ...................................................................................................................... 61
10.2. Izotermalni proces ............................................................................................................ 61
10.3. Izohorni proces ................................................................................................................. 63
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 66
11. VIII VJEBA Kalorimetrija ................................................................................................. 68
11.1. Toplotni kapacitet kalorimetra .......................................................................................... 68
11.2. Specifina toplota vrstih tijela ........................................................................................ 69
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 71
12. IX VJEBA Ohmov (Omov) zakon ..................................................................................... 73
12.1. Omov zakon i vezivanje otpornika ................................................................................... 73
12.2. Voltmetar, ampermetar i reostat ....................................................................................... 74
12.3. Provjeravanje Omovog zakona u kolu .............................................................................. 75
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 79
13. X VJEBA Elektrometar i Vitstonov (Wheatstone) most .................................................. 82
13.1. Elektrometar ..................................................................................................................... 82
13.2. Kirhofova (Kirchhoff) pravila i Vitstonov (Wheatstone) most ....................................... 83
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 86
14. XI VJEBA Odreivanje brzine zvuka ............................................................................... 89
14.1. Mehaniki talasi ................................................................................................................ 89
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................... 95
15. XII VJEBA Trioda ............................................................................................................. 98
15.1. Termoelektronska emisija................................................................................................. 98
15.2. Dioda ................................................................................................................................ 98
15.3. Trioda................................................................................................................................ 99
15.4. Snimanje karakteristika triode ........................................................................................ 100
15.5. Karakteristini parametri triode ...................................................................................... 101
PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA ..................................................................................... 104
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................. 105
16. XII B VJEBA Difrakcija svjetlosti................................................................................... 106
16.1. Difrakcija na jednoj pukotini .......................................................................................... 106
16.2. Difrakciona reetka ......................................................................................................... 111
PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA ..................................................................................... 113
PRAKTIAN RAD ................................................................................................................. 114
Napomene / Nadoknade............................................................................................................... 116
LITERATURA ............................................................................................................................ 117

1. UVOD
Eksperimentalne vjebe iz fizike izvode se u Laboratoriji za fiziku na Fakultetu za metalurgiju i
materijale u Zenici.
1.1. Obaveze studenata i pravila rada u Laboratoriji
Pohaanje predavanja i vjebi je obavezno. U protivnom ne moe se dobiti ovjera za uredno
pohaanje vjebi i predavanja.
Rad u Laboratoriji se obavlja po grupama. Raspored studenata po odreenoj vjebi odreuje
unaprijed nastavnik ili asistent koji rukovodi vjebama.
Vjebe rade studenti samostalno pod nadzorom nastavnika ili asistenta.
Student je obavezan da na asove laboratorijskih vjebi donese praktikum, grafitnu
olovku, gumicu, kalkulator, milimetarski papir i pribor za crtanje (po potrebi).
Student je duan da na poetku izrade vjebe provjeri da li je aparatura kompletna. Ako
neto nedostaje treba da se obrati laborantu (ili nastavniku, odnosno asistentu).
Na vjebe student je duan da doe sa prostudiranim neophodnim teorijskim osnovama za
laboratorijsku vjebu koju e raditi. U ovu pripremu spada i obavezno pismeno
odgovaranje na pitanja u okviru svake pojedine vjebe (kolikviranje) koje se boduje po
utvrenom pravilu.
Ukoliko student ne kolokvira vjebu, ne moe nastaviti praktini dio vjebe. Student moe
nadoknaditi samo jednu vjebu koju je propustio (iz bilo kojih razloga) ili dio vjebe koji
nije stigao uraditi, ali samo u terminu koji je predvien za nadoknade.
Cjelokupni rad na vjebama unosi se u Praktikum iz fizike sa radnom sveskom. Svaki
zadatak u vjebi nosi odreeni broj poena, koji zavisi od preciznosti mjerenja, tanosti
prorauna i urednosti. Maksimalan broj poena za pojedini zadatak/vjebu je napisan u
Praktinom dijelu te vjebe.
Pri ovjeravanju vjebe student je duan da brani sve stavove iz izraene vjebe na zahtjev
asistenta/nastavnika. Ovjeravanje vjebe vri se bilo na asu na kome je zadatak uraen ili u
za to predvienim terminima.
Svaka vjeba nosi odreeni broj Ocjenskih bodova, koji se na osnovu ostvarenih poena
izraunavaju po utvrenom pravilu.
Student je duan da briljivo uva instrumente i aparature koje su mu povjerene. Prilikom
rada sa osjetljivim instrumentima student prije ukljuivanja treba da pozove asistenta radi
kontrole i izbjegavanja mogunosti tete nastale neispravnim postupkom. Za sve tete nastale
uslijed neznanja ili nepanje, student je moralno i materijalno odgovoran i snosi cio iznos
tete. Visinu cijene koju student treba da plati odreuje asistent. Student mora svaku
priinjenu tetu da prijavi laborantu (asistentu ili nastavniku). Napravljenu tetu student e
platiti u punom iznosu. Ukoliko se ne nae student koji je tetu priinio, tetu nadoknauje
grupa koja je tu vjebu radila ili cjelokupna grupa u laboratoriji.
Nakon zavrene vjebe student ili grupa studenata je duna da aparaturu dovede u stanje u
kome ju je primio ili primila i da je preda laborantu (asistentu ili nastavniku ).
6

2. GREKE PRI MJERENJU
2.1. Opi pojmovi o mjerenju
Izmjeriti neku veliinu znai uporediti je sa istovrsnom veliinom koja je odabrana za mjernu
jedinicu.
X n A
mjerena veliina
brojna vrijednost mjerene veliine jedinica mjere
Takoer, se moe rei da izmjeriti neku veliinu u fizici znai odrediti brojni odnos
posmatrane veliine i usvojene jedinice za tu veliinu. Dakle, rezultat mjerenja se izraava
jednim brojem i odgovarajuom jedinicom. Meutim, u fizici, postoje neki koeficijenti i
konstante, koje su odreene samo brojnom vrijednou. Pojam brojne vrijednosti u fizici se
razlikuje od pojma brojne vrijednosti u matematici. Dok broj u matematici predstavlja samo
jednu vrijednost, dotle u fizici rezultat mjerenja se nalazi u odreenom intervalu. Mjerenje je
tanije ukoliko je taj interval ui. Radi nesavrenosti instrumenta, kojim se mjerenje vri, taj
interval ne moe biti beskonano mali. Idealizirani pojam stvarne ili tane vrijednosti je nastao uz
pretpostavku da imamo savren instrument za mjerenje neke veliine kojim postiemo da taj
interval bude beskonano mali. Obino se smatra da tana vrijednost lei negdje unutar opisanog
intervala, a mjerene vrijednosti odstupaju manje ili vie od nje. Ovo odstupanje mjerene
vrijednosti neke veliine od tane se naziva grekom.
2.2. Greke mjerenja
Mjerenja, iz raznih razloga, se ne mogu sprovesti sa idealnom tanou. Radi sloenosti pojava u
prirodi jedan broj faktora, od kojih ovisi tanost mjerenja, moe se ustanoviti, ali veliki broj
ovakvih faktora ne moemo saznati. Radi toga, kao to je reeno, svaki rezultat mjerenja se moe
nalaziti u odreenom intervalu. Pri tome se uvijek trudimo da taj interval bude to manji, odnosno
kaemo, da mjerenje bude to tanije.
Pretpostavimo da pri mjerenju postoji idealna vrijednost mjerene veliine. Pri mjerenju
inimo veu ili manju greku. Dakle, odstupanje rezultata mjerenja od idealne vrijednosti naziva
se greka mjerenja. U mnogo sluajeva uzrok ovih odstupanja ne moemo ustanoviti, niti pak
predvidjeti koliko e ih biti pri bilo kojem mjerenju. Zavisno od uzroka nastanka, greke se dijele
na:
Grube (promaaji) pogreno mjerenje, nemarno oitavanje, nepravilno ukljuen instrument,
loe zapisivanje itd.
Sistematske javljaju se zbog uzroka koji je ve unaprijed poznat (npr. podjela na skali nije
jednaka; kazaljka nije na nuli...)
Sluajne javljaju se zbog uzroka, koji nije unaprijed poznat (npr. nesavrenost ureaja,
promjena temperature okoline...)
7

Grube greke
U ovu vrstu greaka spadaju omake koje se ine pri oitavanju rezultata npr. umjesto 26 se
proita 62 ili 38 umjesto 88 itd. Gruba greka nastaje ako se pogreno upotrebljava instrument i
uope sve greke koje nastaju nepanjom i neobazrivou lica koje mjeri. Ove greke su
uglavnom vema velike (grube) po emu se mogu i uoiti, pa lake i otkloniti. One mogu biti i
znatno manje, ali pri neto veoj panji lica, koje mjeri, one se mogu potpuno otkloniti.
Sistematske greke
Utjecaji koji dovode do ovakvih greaka su veoma raznovrsni, te se ne mogu postaviti neka
uopena pravila za njihovo upoznavanje i otklanjanje. Moemo samo nabrojati neke
karakteristine primjere, kod kojih nastaju sistematske greke, a to su :
-netano badarenje instrumenta ili upotreba netanog standard,
-nepravilna upotreba instrumenta,
-promjena karakteristika instrumenta uslijed starenja ili drugih uzroka,
-oteenje mjernog instrumenta uslijed preoptereenja, potresa i dr.,
-zanemarivanje nekih faktora, koji utjeu na vrijednost mjerene veliine
(temperatura,
atmosferski pritisak, vlanost zraka i dr. ),
-zanemarivanje Zemljinog magnetnog polja ili polja okolnih ureaja ili objekata,
-zanemarivanje promjene napona mree ili elektrinog izvora.
Da li e se pri mjerenju javiti sistematska greka zavisi od umjenosti i uvjebanosti lica
koje mjeri. Karakteristika ovih greaka je da se one javljaju kao odstupanja samo u jednom
smjeru ( npr. izmjerena veliina je uvijek manja od tane vrijednosti za istu vrijednost).
Najbolji nain da se ustanovi postojanje ovih greaka je stalna kontrola instrumenata ili metoda
mjerenja i njihovo uporeivanje sa drugim instrumentima i metodama mjerenja.
Sluajne greke
Ove su greke najvanije sa stanovita teorijske fizike i rezultat su manjeg ili veeg broja uzroka
koji utjeu na tanost mjerenja neke veliine. U procesu mjerenja, ti uzroci se javljaju, po
sloenim zakonima, te ih je praktino nemogue kontrolirati ili predvidjeti. Za razliku od
sistematskih greaka, koje u svim mjerenjima jedne serije imaju isti smjer i veliinu, kod
sluajnih greaka postoji izvjesna pravilnost ili simetrija, to omoguava njihovo matematiko
tretiranje u teoriji vjerovatnoe. Treba naglasiti da grubim i sistematskim grekama zaista
odgovara termin greka, dok sluajnim grekama vie odgovara termin odstupanje.
Ako se izvri niz uzastopnih i nezavisnih mjerenja neke veliine, sa najveom moguom
panjom i to tanijim instrumentom, rezultati mjerenja e se obavezno meusobno razlikovati.
Vrijednosti jedne serije mjerenja rasporeene su u jednom intervalu. Za svako dalje mjerenje
moemo skoro sigurno rei da e se dobijene vrijednosti nai u priblino istom intervalu.
Meutim, ne moemo predvidjeti gdje e se u ovom intervalu nai slijedei rezultati mjerenja.
Uzrok ovih odstupanja unutar intervala ne moemo ustanoviti. Ova odstupanja se deavaju po
zakonima vjerovatnoe ili kako obino se kae sluajno.
Radi ovakve prirode sluajnih greaka, za poboljanje tanosti mjerenja, vri se vie ponovljenih
mjerenja. Na osnovu statistikih zakona se dolazi do tanijeg rezultata. Ovo predstavlja sloen
problem, utoliko vie, to tana vrijednost nije nikada poznata.

2.3. Utjecaj pojedinih mjerenja na tanost konanog rezultata
Ako neku veliinu mjerimo pomou nekog instrumenta kaemo da mjerimo direktno. Meutim, u
praksi to nije uvijek mogue, ve se na osnovu mjerenja jedne ili vie veliina, koje su podesne
za direktno mjerenje, izraunava traena veliina. Pri tome se koristi matematika relacija, koja
povezuje traenu veliinu i veliine koje se mogu direktno mjeriti. Tada se kae da je ova
izraunata veliina izmjerena indirektno. Indirektna mjerenja su, dakle, ona mjerenja kod kojih se
rezultat dobije iz eksperimentalnih podataka direktnih mjerenja nekoliko razliitih veliina, koje
su sa mjerenom veliinom povezane preko neke funkcionalne zavisnosti (formule). Pri svakom
pojedinom, direktnom mjerenju se pravi neka greka, te se postavlja pitanje sa kojom tanou je
odreena veliina dobivena indirektnim putem.
2.4. Greke direktnih mjerenja
Pri direktnom mjerenju neke veliine potrebno je tu veliinu izmjeriti vie puta, pri emu se
skoro uvijek dobiju drugaije vrijednosti. Najblia njenoj pravoj vrijednosti je srednja vrijednost
rezultata mjerenja ili aritmetika sredina mjerenja. Srednja vrijednost rauna se po formuli:
x1 x 2 x3 ... x n 1 n
xi , (2.1)
n
n i 1
gdje je:
xi ( x1 , x2 , x3 ...) - rezultati pojedinanih mjerenja
n broj izvrenih mjerenja.
Nakon izraunavanja srednje vrijednosti potrebno je izraunati i greke koje su pri tim
mjerenjima napravljene.
Apsolutna greka pojedinanog mjerenja
Ona pokazuje apsolutno odstupanje pojedine izmjerene vrijednosti od srednje vrijednosti:
xi x xi . (2.2)
Apsolutna greka se izraava istom jedinicom kao i mjerena veliina.
Srednja apsolutna greka
Srednja vrijednost apsolutnih greaka, svih izvrenih mjerenja u jednoj seriji mjerenja, naziva se
srednja apsolutna greka mjerenja:
x1 x 2 x 3 ... x n 1 n
x i
n
n i 1
9
. (2.3)

Relativna greka
Relativna greka je kolinik srednje apsolutne greke i srednje (tane) vrijednosti mjerene
veliine:
x
100% . (2.4)
x
Relativna greka je bezdimenzonalna veliina i izraava se u procentima. Relativna greka je
definirana da bi se izrazila na korektniji nain tanost mjerenja. Npr. Ako kaemo da smo neku
duinu izmjerili sa apsolutnom grekom od 1cm , to nam ne opisuje dovoljno tanost mjerenja.
To je veoma loe mjerenje, ako je ta greka napravljena pri mjerenju duine od 10cm , a znatno
tanije mjerenje, ako je mjerena duina od 1000 cm . Tanost mjerenja se moe odmah ocijeniti,
ako se izrauna relativna greka, tj. ako se apsolutna greka izrazi po jedinici mjerene veliine. U
1
navedenom primjeru e u prvom sluaju biti relativna greka
10% , a u drgom sluaju je
10
1
ona jednaka
0,1% .
1000
Srednja kvadratna greka ( standardna devijacija )
Standardna devijacija rauna se po formuli:
n
x
i 1
2
i
n 1
. (2.5)
Najvea dozvoljena greka

Veliina 3 zove se najvea dozvoljena greka. Mjerenje kod kojeg je apsolutna greka
mjerenja izmjerene vrijednosti vea od treba odbaciti.
Konaan rezultat mjerenja
Konaan rezultat mjerenja zapisuje se u slijedeem obliku:
x x x mjerna jedinica. (2.6)

Ovakav nain prikazivanja rezultata pokazuje da veliina x nije apsolutno tano
izmjerena, nego da je njena vrijednost vea ili manja od srednje vrijednosti, za onoliko koliko
iznosi srednja apsolutna greka. Pri proraunu greaka i zapisivanju rezultata potrebno je voditi
rauna da broj decimalnih mjesta bude isti kod srednje vrijednosti mjerene veliine i srednje
apsolutne greke.
Primjer 1.
Izvreno je 8 mjerenja duine l nekog predmeta i na osnovu izmjerenih vrijednosti potrebno je
izraunati sve, gore navedene, greke.
10
B.M.*
l (cm )
l (cm )
l 2 (cm)
1.
20,10
0,05
0,0025
2.
20,12
0,03
0,0009
3.
20,13
0,02
0,0004
4.
20,14
0,01
0,0001
5.
20,11
0,04
0,0016
6.
20,50
0,35
0,1225
7.
20,12
0,03
0,0009
8.
20,00
0,15
0,0225
161,22
0,68
0,1514
S.V.**
20,15
0,08
- broj mjerenja;
n
x
i 1
2
i
n 1
**
- srednja vrijednost.
0,1514cm 2
0,1471cm
8 1
3 3 0,1471 cm 0, 4413 cm ;
l
0,08
100%
100% 0,40%
20,15
l
Konaan rezultat je: l 20,15 0,08 cm

2.5. Greke indirektnih mjerenja
Sigurno je da ova greka zavisi, kako od veliine pojedinih greaka direktno izmjerenih veliina,
tako i od oblika ovisnosti traene veliine i veliina koje direktno mjerimo.
Npr. neka je veliina u data funkcijom
u f ( x ) , (2.7)
to znai da se mjerenjem veliine x moe izraunati veliina u sa tanou koja ovisi o tanosti
mjerenja veliine x i oblika funkcije f . Moemo pisati
u u f ( x x ) , (2.8)
gdje je u apsolutna greka koja se pravi pri odreivanju veliine u . Iz relacije (2.8) slijedi
u f ( x x ) f ( x ) .(2.9)
Na ovakav nain moemo odrediti apsolutnu greku veliine u za svaki oblik funkcije f
i proizvoljan broj nezavisno promjenljivih, tj. proizvoljan broj veliina koje direktno moemo
mjeriti. Tada ova funkcija se moe pisati kao f ( x , y , z , ... ) . Pri ovome se uvijek sluimo
pojednostavljenjima i aproksimacijama koje proizilaze iz injenice da su greke mjerenja veliina
11

x , y , z ,... znatno manje od samih veliina pa njihove stepene i meusobne proizvode moemo
zanemariti.
Iz pomenute injenice da su greke mjerenja male veliine u odnosu na same veliine,
dolazi se do zakljuka da se za izraunavanje greaka u konanim rezultatima mogu koristiti
diferencijali i odgovarajua pravila diferencijalnog rauna. Strogo uzevi, apsolutna greka x
predstavlja konano malu veliinu, dok diferencijal dx to nije.
Prva aproksimacija je da apsolutnu greku x , kao veoma malu veliinu mijenjamo sa
odgovarajuim diferencijalom dx . Apsolutna greka, veliine koja se indirektno odreuje, je
du f ( x dx ) f ( x ) , (2.10)
odnosno
du
f ( x dx) f ( x)
df ( x)
dx
dx f , ( x)dx .(2.11)
dx
dx
Moemo rei da je apsolutna greka jednaka diferencijalu funkcije, a relativna greka
du f ( x dx) f ( x)
df ( x)
d ln f ( x) , (2.12)
u
f ( x)
f ( x)
je diferencijal prirodnog logaritma funkcije f ( x ) .
Ova dva zakljuka imaju vaan praktian znaaj, jer se na osnovu njih mogu lahko i brzo
izraunati greke ma kako sloenog oblika bila funkcija f ( x ) .
U sluaju da je veliina u funkcija vie promjenljivih, npr. dviju promjenljivih x, y , tada
je apsolutna greka funkcije f ( x , y )
du f ( x dx , y dy ) f ( x , y ) , (2.13)
odnosno
du df x ( x, y ) df y ( x, y ) , (2.14)
gdje je sa df x ( x, y) oznaen diferencijal funkcije f ( x , y ) po x , a sa df y ( x, y ) diferencijal funkcije

f ( x , y ) po promjenljivoj y .
Kako greke mjerenja veliina x i y mogu biti pozitivne i negativne, tj. x i y , ili
i
dx dy , da bi se dobila najvea mogua greka mjerenja, koja nas i interesira, potrebno je na
desnoj strani relacije (2.14) uzeti sumu svih lanova. Dakle, bez obzira na predznak lanova treba
uzeti sumu apsolutnih vrijednosti pojedinih lanova u relaciji (2.14). Tada je maksimalna
apsolutna greka veliine koja je data funkcijom f ( x , y ) jednaka
du df x ( x, y ) df y ( x, y ) , (2.15) tj.
du
f ( x, y)
f ( x, y)
dx
dy . (2.16)
x
y
Za maksimalnu relativnu greku, indirektno mjerene veliine, dobijamo

du d x f ( x, y ) d y f ( x, y )
, (2.17)
u
f ( x, y )
f ( x, y )
12

odnosno
du
d x ln f ( x, y ) d y ln f ( x, y ) , (2.18) tj.
u
du
d ln f ( x, y ) . (2.19)
u
Kada je veliina u funkcija vie promjenljivih, f ( x , y , z ,...) , tada se, analogno

prethodnom raunanju, moe pisati da je maksimalna apsolutna greka veliine u jednaka
du df x ( x, y, z...) df y ( x, y, z...) df z ( x, y, z...) , (2.20) tj.
maksimalna apsolutna greka veliine u , koja je funkcija vie promjenljivih, jednaka je sumi
apsolutnih vrijednosti parcijalnih diferencijala te funkcije.
Maksimalna relativna greka veliine u jednaka je
du d x f ( x, y, z...) d y f ( x, y, z...) d z f ( x, y, z...)
, (2.21)
u
f ( x, y, z...)
f ( x, y, z...)
f ( x, y, z...)
odnosno
du
d ln f ( x, y, z ,...) . (2.22)
u
Maksimalna relativna greka veliine u , koja je funkcija vie promjenljivih jednaka je

apsolutnoj vrijednosti totalnog diferencijala prirodnog logaritma date funkcije.
Radi lakeg izvoenja apsolutne greke indirektnih mjerenja u tabeli 2. dat je prikaz
apsolutnih greaka u zavisnosti od raunske operacije.
Tabela 2.
Raunske
operacije
Apsolutna greka
Raunske operacije
Apsolutna greka
(a b)
a b
( a 2 )
2 a a
(a b c)
a b c
( a n )
na n 1 a
(a b)
a b
( a )
( n a )
n const.
na
(3 a )
(ab )
b a a b
(abc )
ab c acb cba
1 a
2 a
1 a
33 a
1 a
nna
a b b a
b2
(n a )
a
( )
b
13

Primjer 2.
Izraunati relativnu greku volumena cilindra ako su mjerenjem dobiveni sljedei podaci za
prenik baze d i visinu valjka h:
Tabela 3.
d 2
h 2
10 3 (m)
10 3 (m)
10 6 (m 2 )
10 3 (m)
10 3 (m)
10 6 (m 2 )
1.
21,2
0,1
0,01
62,1
0,0
0,00
2.
21,4
0,1
0,01
62,3
0,2
0,04
3.
21,3
0,0
0,00
62,1
0,0
0,00
4.
21,2
0,1
0,01
61,9
0,2
0,04
5.
21,4
0,1
0,01
62,1
0,0
0,00
0,4
0,04
0,4
0,08
S.V.
21,3
0,1
62,1
0,1
B.M.
xi2
i 1
n 1
0,04 10 6
0,10 10 3 m ;
5 1
d 3 d 0,30 10 3 m ;
x
i 1
2
i
n 1
0,08 10 6
0,14 10 3 m
5 1
h 3 h 0,42 10 3 m
Zapremina cilindra rauna se po formuli

d 2h
Srednja vrijednost volumena valjka se, dakle rauna po sljedeoj formuli
3,14
V d 2h
(21,3 10 3 ) 2 62,1 10 3 22116,7 10 9 m 3 2,21 10 5 m 3
4
4
Srednja apsolutna greka se moe dobiti na dva naina:
I nain na osnovu formula za srednju apsolutnu greku indirektnog mjerenja,za zapreminu
valjka dobiva se:
V ( d 2 h ) ( d 2 h ) h ( d 2 ) d 2 ( h ) h 2 d d d 2 h
4
4
4
4
14
3,14
(62,1 10 3 2 21,3 10 3 0,1 10 3 ( 21,3 10 3 ) 2 0,1 10 3 ) 243,3 10 9 m 3
4
0,02 105 m3
II nain za svaku dobivenu vrijednost za prenik i visinu valjka posebno izraunati zapreminu
te apsolutnu greku odrediti kao i u sluaju indirektnih mjerenja:
B.M.
h
3
10 (m)
10 (m)
10 (m )
10 5 (m 3 )
1.
21,2
62,1
2,19
0,02
2.
21,4
62,3
2,24
0,03
3.
21,3
62,1
2,21
0,00
4.
21,2
61,9
2,18
0,03
5.
21,4
62,1
2,23
0,02
S.V.
2,21
0,02
Relativna greka se, u oba sluaja, rauna po formuli:
V
0,02 10 5
100% 0,90%
100%
V
2,21 10 5
Konaan rezultat se zapisuje u slijedeem obliku:
V (2,21 0,02) 10 5 m 3
Dakle, zapremina valjka nalazi se u intervalu V 2.19 10 5 ,2.23 10 5 m 3 .
3. ZADACI ZA VJEBU
1.Odrediti maksimalnu relativnu greku specifine toplote vrstog tijela, pri emu je ona funkcija
vie promjenljivih i to cT f (m, mT , M , t1 , t 2 , t S ) i izraunava se po slijedeoj formuli
cT
mc0 M t S t
.
mT t1 t S
Rjeenje:
15

(mc M )(t S t )
dcT
d ln cT m, mT , M , t , t1 , t S d ln

cT
mT (t1 t S )
ln(mc M ) ln(t S t ) ln mT
d (mc M ) d (t S t ) dmT d (t1 t S )
d
(mc M )
(t S t )
(t1 t S )
mT
ln(t1 t S )
dt S
dt1
dm
cdm
dM
T
(mc M ) (mc M ) (t S t ) (t S t ) mT
dt S
dt 2
(t1 t S ) (t1 t S )
dt S
dt S
dt1
dmT
dt 2
cdm
dM
.
(mc M ) (mc M ) (t S t ) (t S t )
mT
(t1 t S ) (t1 t S )
Ako preemo sa diferencijala na konano male veliine dobit emo izraz
t S
t S
t1
mT
t 2
cT
cm
M
.
cT
(mc M ) (mc M ) (t S t ) (t S t )
mT
(t1 t S ) (t1 t S )
S obzirom, da se temperature mjere istim termometrom, onda je
t t1 t S t .
Izraz za izraunavanje maksimalne relativne greke pri odreivanju specifine toplote tijela e
imati konani oblik
mT
t1 t
cT
cm
M
t .
2
cT
(mc M ) (mc M ) mT
(t S t )(t1 t S )
2. Odrediti maksimalnu relativnu greku torzione konstante ice, ako se ona izraunava po
formuli:
8 2 m 2
c 2
.
T2 T12
Rjeenje:
8 2 m 2
dm
d d (T22 T12 )
dc
2
2
2
d ln 2
ln
8
ln
2
ln
ln
2
d
m
T
T
2
1
2
m
c
T22 T12
T2 T1
2T dT
dm
d 2T2 dT2
dm
d 2T2 dT2 2T1 dT1
2
2
2
2 1 12
2
2
2
T2 T1 T2 T1
m
m
T2 T1
T dT T1 dT1
dc dm
d
2
2 2 22
.
c
m
T2 T12
Prelaskom na konano male veliine imamo da je
T T T1 T1
c m
2
2 2 22
; T1 T2 T ,
c
m
T2 T12
c m
T
.
2
2
c
m
T2 T1
16

3. Izraz za specifinu gustou tenosti odreivane pomou piknometra glasi:
m m1
0 3
, tj. f (m3 , m2 , m1 ) . Odrediti maksimalnu relativnu greku.
m2 m1
Rjeenje:
m m1
d m3 m1 d m2 m1
d
d ln 0 3
d ln 0 ln m3 m1 ln(m2 m1 )
m3 m1 m2 m1
m2 m1
m3 m2 2m1
m3 m1 m2 m1
m3 m2 m1 m
m .
2
m3 m1 m2 m1
m3 m1 m2 m1
4. Formula za odreivanje specifine gustoe tenosti pomou spojenih sudova

glasi:
h
0 0 f (h0 , h1 ) . Odrediti maksimalnu relativnu greku
h1
Rjeenje:
h
dh
dh
d
d ln 0 0 d ln 0 ln h0 ln h1 0 1
h1
h0
h1
h0 h1
h0 h1
h.
h0 h1 h
h0 h1
h0
h1
5. Puluprenik kapilarne cijevi odreuje se prema slijedeem obrascu
m
r
r f ( m, L) . Odrediti maksimalnu relativnu greku.
L
Rjeenje:
m
dr
1
1
1
1
1 dm 1 dL r 1 m L
;

d ln
d ln m ln ln ln L
r
2
m
L
r
L
2
2
2
2
2
m
2
L
6. Odrediti maksimalnu relativnu greku pri mjerenju povrinskog napona tenosti koja kvasi
kapilarnu cijev ako je:
1
g h r f ( h, r )
2
Rjeenje:
1
dh dr h r
d ln g h r d ln ln ln g ln h ln r
;
h
r
h
r
2
17

PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA
1. ta znai izmjeriti neku veliinu?
2. Kakve mogu biti greke pri mjerenju i objasniti svaku grupu greaka?
3. Kako se izraunava srednja vrijednost za n izmjerenih veliina?
4. Napisati formulu za apsolutnu greku pojedinog mjerenja i definisati veliine u njoj.
5. Napisati formulu za apsolutnu greku za proizvoljan broj mjerenja i definisati veliine u njoj.
6. Napisati formulu za relativnu greku i definisati veliine u njoj.
7. Napisati formulu za standardnu devijaciju i definisati veliine u njoj.
8. Kako i zbog ega se odreuje maksimalna dozvoljena greka?
9. U kojem obliku se zapisuje konaan rezultat mjerenja neke veliine (objasniti veliine)?
10. ta je direkno, a ta indirektno mjerenje neke veliine?
1. Zadatak
Poluprenik kapilare odreuje se po sljedeem obrascu:
r
m
,
L
( 13600
kg
)
m3
Na osnovu izmjerenih vrijednosti za masu m i duinu L ( u tabeli ) izraunati vrijednost

poluprenika kapilare, apsolutnu i relativnu greku mjerenja.
B.M
m 2
L2
10 3 (kg )
10 3 (kg )
10 6 (kg 2 )
10 3 (m)
10 3 (m)
10 6 (m 2 )
1.
88
787
2.
89
788
3.
85
798
4.
88
774
5.
87
756
6.
86
722
7.
81
745
S.V
Formula po kojoj se rauna srednja vrijednost poluprenika kapilare je:
r
___________________________________________________________________________
18

Srednja vrijednost poluprenika kapilare je:
r
___________________________________________________________________________
Srednja apsolutna greka se moe izraunati na dva naina.
I nain:
Formula po kojoj se rauna srednja vrijednost apsolutne greke indirektnog mjerenja

poluprenika kapilare je:
r
___________________________________________________________________________
Srednja vrijednost apsolutne greke poluprenika kapilare je:
r
___________________________________________________________________________
II nain:
B.
M
L
3
10 (kg )
10 3 (m)
1.
88
787
2.
89
788
3.
85
798
4.
88
774
5.
87
756
6.
86
722
7.
81
745
S.V
r
3
10 (m)
10 3 (m)
Relativna greka je:
_______________________________________________________________________
1. Zadatak
Tanost
prorauna
/11
19

2. Zadatak
Masa ipke pravouglog presjeka stranica a,b,c, je m. Mjerenjem je dobijeno:

m ( 43,2 0,1) g ; a (80 3) mm ; b (10 2) mm ; c ( 20 1) mm
Izraunati gustou ipke, relativnu greku mjerenja i napisati konaan rezultat.
2. Zadatak
Tanost
prorauna
/11
Broj ostvarenih poena i ocjenskih bodova (1poen = 0,01 OB)
Kolokvij
/20
Tanost prorauna
()
Urednost
/22
/8
DATUM
Ukupan broj
bodova
OVJERA
20
/50
Broj ocjenskih bodova

/0,5 OB

4. I VJEBA Mjerenje duine
4.1. Mjerenje duine pomou linijara sa noniusom (pominim mjerilom)
Noniusom se naziva mali metalni linijar, koji moe da klizi du veeg metalnog linijara. Na
noniusu je ucrtana skala sa m meusobno jednakih podioka, a razmak izmeu dva susjedna
podioka iznosi npr. x . Vrijednost ovog jednog podioka neto je manja od vrijednosti najmanjeg
podioka na linijaru. Naime, nonius je tako napravljen da na istoj duini na kojoj nonius ima m
podioka duine x , linijar ima ( m 1) podiok duine y ( obino je y 1mm ).
Onda moemo pisati da je
y
m x (m 1) y x y . (4.1)
m
Razlika izmeu duine jednog podioka na linijaru i duine jednog podioka na noniusu
jednaka je:
y
x y x . (4.2)
m
Ova veliina naziva se tanost noniusa, a jednaka je odnosu duine najmanjeg podioka na
linijaru y i ukupnog broja podioka na noniusu m . Npr. ako nonius ima 10 podioka, a duina
1mm
najmanjeg podioka na linijaru iznosi y 1mm , tanost noniusa e biti: x
0,1mm , za
10
1mm
nonius sa 50 podioka i za y 1mm tanost noniusa je x
0,02mm , itd. Tanost noniusa
50
predstavlja vrijednost jednog podioka na noniusu.
Stvarni izgled linijara sa noniusom prikazan je na slici 4.1..
D
M
B
Slika 4.1. Linijar s noniusom
Linijar LM je podijeljen na milimetre. Okomito na njemu stoji nepokretan krak A. Du

linijara klizi pokretni krak B, koji na sebi nosi nonius. Kada se kraci A i B dodirnu, nula noniusa
se poklapa sa nulom linijara. Kraci A i B slue da se izmeu njih stavi predmet, ije spoljanje
dimenzije mjerimo. Kraci C i D slue za mjerenje unutranjih dimenzija, a krak E za mjerenje
21

dubine predmeta. Greka, koja se pri mjerenju noniusom unosi u rezultat mjerenja, zavisi od toga
koliko se tano poklapa n ti podiok noniusa sa ( k n ) tim podiokom linijara. Maksimalna
apsolutna greka ne moe biti vea od polovine tanosti noniusa, tj.
y
1
mm . (4.3)
x
2
2m
1. Zadatak: Odrediti zapreminu kvadra, mjerei njegove stranice a, b,c pomou linijara sa
noniusom.
2. Zadatak: Odrediti zapreminu valjka mjerei odgovarajue dimenzije pomou linijara s
noniusom.
Zapremina kvadra rauna se po formuli V a b c gdje su a,b,c stranice tog kvadra, dok
se zapremina valjka rauna po formuli V d 2 4 1 h pri emu je d prenik valjka, a h visina
valjka. Sve dimenzije je potrebno izmjeriti vie puta da bi se uklonile eventualne greke nastale
pri mjerenju.
Postupak pri mjerenju
Mjerenje duine pomou linijara s noniusom vri se na sljedei nain. Posmatrajmo sliku 1. Neka
je L mjerena duina. Predmet se prisloni uz nepokretni krak na linijaru. Kraj predmeta nee se, u
opem sluaju, nalaziti na nekom cijelom podioku skale velikog linijara, nego e se nai izmeu
nekog k tog i (k 1) og podioka skale velikog linijara. Tada moemo pisati da je
L ky L , (4.4)
gdje je L dio duine predmeta koji se nalazi izmeu k tog i (k 1) og podika skale velikog
linijara.
2 3
k+1
L
Slika 4.2. Princip mjerenja pomou linijara sa noniusom
Sada se na kraj predmeta prisloni nonius. Neki n ti podiok na noniusu poklapat e se sa
( k n ) tim podiokom na linijaru. Sa slike 4.2. se vidi da je
y
L n , (4.5)
L ny nx n ( y x ) n x
m
22

L ky n
te je ukupna duina predmeta jednaka
y
, (4.6)
m
4.2. Mjerenje duine pomou mikrometarskog zavrtnja

Zavrtanj, kod kojeg je hod mali, slui za precizno mjerenje duine, te se naziva
mikrometarski zavrtanj. Izgled mikrometarskog zavrtnja prikazan je na slici 4.3. Kod
mikrometarskog zavrtnja je iskoriteno svojstvo da je translatorno pomjeranje zavrtnja
(pomjeranje du pravca) proporcionalno uglu obrtanja zavrtnja. Pod hodom zavrtnja se
podrazumijeva duina za koju zavrtanj napreduje du pravca, pri njegovom obrtanju za jedan
cijeli obrt, tj za 360 0 . Naspram nepomine povrine A slika 4.3, nalazi se glava zavrtnja B. Ona
je na drugom kraju preko navoja spojena sa tzv. bubnjem C. Obrtanjem bubnja C , on klizi du
horizontalne skale D. Pri dodiru povrina A i B, skala D je potpuno prekrivena. Na bubnju C,
nalazi se kruna skala E, podijeljena na n jednakih podioka, tako da pri dodiru povrina A i B,
skala E se nalazi na nultom podioku.
A
D
C
Slika 4.3. Mikrometarski zavrtanj
Ako hod zavrtnja iznosi hmm , onda e pri obrtanju bubnja za jedan podiok na krunoj
h
mm , a pri obrtanju za m podioka na krunoj skali
n
h
h
glava zavrtnja e se pomjeriti du pravca za m mm . Veliina mm naziva se tanost
n
n
skali E, glava zavrtnja napredovati za duinu
mikrometarskog zavrtnja i predstavlja vrijednost jednog podioka na krunoj skali koja se nalazi
na bubnju mikrometarskog zavrtnja.
Horizontalna skala D podijeljena je na podioke ija je veliina jednaka hodu zavrtnja.
Tanije reeno udaljenost od gornje crtice do donje, na skali D, je jednaka hodu zavrtnja.
3. Zadatak: Izmjeriti debljinu ploice pomou mikrometarskog zavrtnja
Predmet koji se mjeri stavlja se izmeu povrina A i B i uvrsti. Traena debljina ili duina L
biti e jednaka sumi duine, koja odgovara cijelom broju obrta bubnja N , koji se oitava na skali
D i dijela mjerene duine, koja odgovara pomjeranju zavrtnja, koje je manje od hoda zavrtnja i
oitava se na krunoj skali E, a koja odgovara umnoku m tog podioka na krunoj skali E i
tanosti mikrometarskog zavrtnja, tj.
h
L N h m . (4.7)
n
23

Da bi svako tijelo, ije dimenzije mjerimo pomou mikrometarskog zavrtnja, bilo jednako
stegnuto izmeu povrina A i B, a da se pri tome ne deformira, na mikrometarskom zavrtnju
postoji mali dodatni zavrtanj na bubnju C oznaen slovom F, ijim se okretanjem postie isti
pritisak na svako tijelo. Naime, im povrina B dodirne predmet, zavrtanj vie ne napreduje i
dodatna korekcija poloaja povrine B vri se obrtanjem mehanizma F mikrometarskog zavrtnja.
Dakle, treba zapamtiti da se tijelo ne stee pomou bubnja C nego pomou dodatnog
zavrtnja F!!!
Maksimalna greka, koju inimo pri oitavanju rezultata pomou mikrometarskog
h
zavrtnja jednaka je polovini tanosti mikrometarskog zavrtnja, tj.
mm .
2n
1. ta je nonius? Definisati tanost noniusa (definicija i formula uz objanjenje veliina)?
2. ta predstavlja tanost noniusa? Ako nonius ima 20 podioka a vrijednost najmanjeg podioka
na linijaru je 1mm kolika je tanost noniusa?
3. Opisati postupak pri mjerenju predmeta noniusom.
4. Ukupna duina predmeta izmjerena noniusom je L=? (objasniti svaku veliinu)
5. ta je mikrometarski zavrtanj?
6. Na osnovu kojeg svojstva radi mikrometarski zavrtanj? Definisati hod zavrtnja?
7. Za koju duinu se pomjeri glava zavrtnja kada se bubanj okrene za 15 podioka?
8. Navesti definiciju i formulu (uz objanjenje veliina) za tanost mikrometarskog zavrtnja.
9. Koliko iznosi udaljenost izmeu dvije gornje crtice na horizontalnoj skali zavrtnja?
10. Opisati postupak pri mjerenju predmeta mikrometarskim zavrtnjem.
11. Ukupna duina predmeta izmjerena mikrometarskim zavrtnjem je L=?(objasniti svaku
veliinu)
12. Koja je maksimalna greka koja se pravi pri oitavanju rezultata pomou mikrometarskog
zavrtnja?
13. Skicirati mikrometarski zavrtanj i imenovati sve njegove dijelove.
14. Koju funkciju ima dodatni zavrtanj na bubnju?
15. Dopuniti:
3
3
78 dm _______ m ; 2, 4 cm _______ m ; 98 mm _______ m ; 56dm _______ m ;
8,4mm3 _______m 3 ; 33cm3 _______ m 3 ; 1,12cm2 _______m 2 ; 121mm2 _______m 2
24

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Odrediti zapreminu kvadra, mjerei njegove stranice a, b,c pomou linijara sa
noniusom.
V a b c
Gdje su a,b,c duine stranica kvadra.
a
a
B.M.
3
3
10
( m)
10 (m)
a2
10 3 (m)
b
10 3 (m)
b
3
10 (m)
b2
10 3 (m)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
S.V
B.M.
c
3
10 ( m)
c
10 3 (m)
c2
10 3 (m)
(a)
________________________
(b )
________________________
(c )
________________________
(a)
________________________
(b )
________________________
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
S.V.
(c )
________________________
Srednja vrijednost zapremine valjka je:

V
____________________________________________________________________________
25

S obzirom da je mjerenje zapremine kvadra indirektno, potrebno je izvesti formulu za
srednju apsolutnu greku na osnovu koje se izraunava njena vrijednost:
V
____________________________________________________________________________
V
____________________________________________________________________________
Relativna greka mjerenja zapremine je:

____________________________________________________________________________
Zapremina mjerenog kvarda iznosi:
V ____________________________________
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/10
/40
2. Zadatak: Odrediti zapreminu valjka mjerei odgovarajue dimenzije pomou linijara s

noniusom.
d2
V
h
4
gdje je:
d prenik baze valjka, h visina valjka.
d2
h2
d
h
d
h
B.M.
10 3 (m)
10 3 (m)
10 3 (m)
10 3 (m)
10 3 (m)
10 3 (m)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
S.V
26

(d )
_________________________________
(h)
( d ) ____________________________
( h ) __________________________________
__________________________________
____________________________________________________________________________
V
____________________________________________________________________________

____________________________________________________________________________
Zapremina mjerenog valjka iznosi:
V _____________________________________
2. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/10
3. Zadatak: Izmjeriti debljinu ploice pomou mikrometarskog zavrtnja

Pomou mikrometarskog zavrtnja izmjeriti debljinu date ploice i izraunati maksimalnu
dozvoljenu greku.
B.M.
d 10 3 ( m )
d 10 3 (m)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
S.V
27
d 2 106 (m)
/40

(d )
(d )
_____________________________
__________________________________

____________________________________________________________________________
Debljina ploice je:
d =_________________________________________________________________________
4. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/5
/15
Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/60
/25
/95
DATUM
Urednost
/20
OVJERA
28
Ukupan broj
poena
/200
Broj ocjenskih
bodova
/2

5. II VJEBA Hookov (Hukov) zakon
5.1. Elastine deformacije, Hookov (Hukov) zakon
Uslijed djelovanja vanjskog optereenja na vrsto tijelo dolazi do njegove deformacije, koja se
ogleda u promjeni dimenzija i oblika tijela. Razlikuju se dva granina sluaja deformacija,
elastine i plastine (neelastine) deformacije. Deformacija tijela je elastina ako tijelo, nakon
prestanka djelovanja vanjskih sila, vrati svoj prvobitni oblik i dimenzije, u suprotnom
deformacija je plastina. Posljedica deformacije je pomjeranje estica tijela tj. promjena poloaja
tih estica u odnosu na referentni poloaj.
Veliina deformacije, uzrokovane djelovanjem vanjskih sila na neko tijelo, zavisi od
intenziteta te sile po Hukovom zakonu koji galsi: pri malim elastinim deforamcijama veliina
deformacije proporcionalna je sili koja ju je izazvala. Hukov zakon, dakle, vrijedi samo za male
elastine deformacije.
l l `l , (5.1)
Veliina l naziva se izduenje tijela i predstavlja razliku
poetne i krajnje duine l`, tijela. Kada se izduenje tijela
S
podijeli sa njegovom poetnom duinom dobiva se relativno
l
`
izduenje
ili relativna deformacija
l
l
. (5.2)
l
Pri deformaciji tijela se, pa tako i pri istezanju, javlja
napon
F
F N
Slika 5.1. Istezanje tapa
2 Pa , (5.3)
S m
Taj napon je, za metale i keramike u podruju malih elastinih deformacija, direktno
proporcionalan relativnom istezanju
E , (5.4)
N
gdje je E 2 Jangov (Young) modul elastinosti i predstavlja konstantu za dati materijal.
m
Dakle, Hukov zakon se moe na osnovu formule (5.4) definisati i na sljedei nain:
napon koji se stvara pri malim elastinim deformacijama direktno je proporcionalan relativnom
istezanju. Cilj ove vjebe je odrediti Jangov modul elastinosti pomou Hukovog zakona.
1. Zadatak: Odrediti Jangov modul elastinosti ice.
Iz linearne zavisnosti napona i relativne deformacije mogue je odrediti Jangov modul
elastinosti. Ako se Hukov zakon:
E , (5.5)
napie u razvijenom obliku dobija se jednaina
29

F
l
. (5.6)
E
S
l
Iz relacije (5.6) se vidi da se mjerenjem izduenja l i sile F , koja je izazvala to
izduenje, moe odrediti Jangov modul elastinosti.

Ureaj koji se koristi u ovoj vjebi dat je na Slici 5.2. Sastoji od ice (1) koja je na
jednom kraju zakaena za dinamometar (2) sa skalom (3), a na drugom kraju na navoj (4)
pomou kojeg se moe zatezati po potrebi. Na ureaju se nalazi i indikator (5) koji pokazuje
izduenje l tako to se vrh indikatora (6) pritie ( ili ako je ve pritisnut, onda poputa)
pomou ipke (7) pri emu se njegova kazaljka (8) pomijera na desnu (lijevu) stranu.
7a
4
10
1
Slika 5.2. Ureaj za ispitivanje elastinosti
Prije poetka mjerenja potrebno je uraditi sljedee:

kazaljku dinamometra (2) postaviti na nulti podiok na skali (3) odvrtanjem navoja (4), icu
uvrstiti pomou navoja (9) i (10) (taj dio ice e biti podvrgnut istezanju), ipkom (7) pritisnuti
vrh (6) indikatora tako da kazaljka (8) na indikatoru (5) opie jedan ili vie krugova i zaustavi se
na nuli (moe i na nekom drugom podioku, koji e se onda uzeti za nulu), te je uvrstiti pomou
navoja (7a), izmjeriti poetnu duinu l dijela ice, koji e se istezati (dio izmeu navoja (9) i (10))
i poluprenik ice.
Kada je ureaj pripremljen za mjerenje, pomou navoja (4) se zatee dio ice (l) pri emu
dolazi do njenog istezanja za neku vrijednost l . Sile zatezanja koje se javljaju na ici se
meusobno ponitavaju, tako da je rezultujua sila, koja djeluje na taj dio ice, samo sila F,
kojom se ta ica istee pomou navoja (3). To znai, da se taka (10) udaljava od take (9), a to
dovodi do pomjeranja ipke (7). Pomjeranjem ipke (7) poputa se vrh indikatora, te dolazi i do
pomjeranja njegove kazaljke na lijevu stranu. Broj podioka za koji se pomjeri kazaljka indikatora
(u odnosu na poetni podiok) predstavlja upravo vrijednost izduenja l . Svaki podiok na
indikatoru, koji se koristi u ovoj vjebi vrijedi 0,01mm, tako da je potrebno broj oitanih podioka
pomnoiti sa 0,01mm da bi se dobilo izduenje l u mm.
Vrijednost sile kojom se istee ica oitava se na skali (3) dinamometra. Skala
dinamometra pokazuje vrijednosti sile u kilopondima ( kp ), pa je potrebno izvriti konverziju te
30

jedinice u njutne znajui da je 1kp 9,81 N . Potrebno je izvriti 8 mjerenja i to za sile od 0.5kp,
1,0kp, 1,5kp, 2,00kp,...., 4,0kp (svaki put silu treba pretvoriti u N).
Traeni rezultat moe se odrediti na dva naina:
1. na osnovu grafika zavisnosti sile F od izduenja l ,
2. na osnovu grafika zavisnosti napona od relativnog izduenja .
1. nain
F
l
ES
napiemo u obliku: F
E
l , vidimo da postoji linearna zavisnost
S
l
l
sile F od izduenja l , te kad se ta zavisnost predstavi grafiki dobiva se pravac kao na Grafiku
1.
ES
predstavlja koeficijent
Razlomak
F
l
pravca dobijene prave. U opem sluaju koeficijent
pravca se dobija kao tangens ugla, koji prava
zaklapa sa x-osom. U ovom sluaju to je tangens
ugla , koji je predstavljen na grafiku. Dakle,
vrijedi da je:
ES
tg l
E
tg
l
S
(trougao je izabran proizvoljno).
Ako jednainu:
Grafik 1. Zavisnost sile od izduenja
Grafik 2. Zavisnost napona od relativnog

izduenja
31
2.nain
i
Dobijene vrijednosti napona
relativnog izduenja , unose se na
grafik. Njihova zavisnost, po Hukovom
zakonu, mora biti linearna: E .
Ako ovu formulu napiemo u obliku
y kx , pri emu je k koeficijent pravca,
uoit emo da je koeficijent dobivenog
pravca upravo vrijednost Jangovog
modula elastinosti.
Koeficijent
pravca
prave
predstavlja tangens ugla ( grafik 2. ),
to znai da je
E tg
Na ovaj nain smo dobili traenu
veliinu.

1. Deformacija je
2. Kakve mogu biti deformacije (objasniti svaku)?
3. Definisati Hukov zakon (definicija i formula uz objanjenje veliina).
4. Navesti obje definicije Hukovog zakona (sa formulama i objanjenem veliina).
5. Za kakve deformacije vai Hukov zakon?
6. emu je jednako izduenje tijela (objasniti rijeima)?
7. emu je jednako relativno izduenje tijela? (objesniti svaku veliinu)
8. Pri istezanju se pretpostavlja da se jedna veliina ne mijenja. Koja?
9. Napisati formulu za napon koji nastaje pri deformaciji tijela (uz objanjenje veliina).
10. Za koje materijale i kakve deformacije je napon proporcionalan istezanju?
11. Za ta slui indikator i na kojem principu radi?
12. Kolika je vrijednost jednog podioka na indikatoru i kako se dobiva vrijednost za koju se
istegne tijelo?
13. Koji su navedeni naini odreivanja Jangovog modula elastinosti?
14. Objasniti kako se pomou grafika zavisnosti sile F od izduenja l izraunava Jangov modul
elastinosti.
15. Objasniti kako se pomou grafika zavisnosti napona od relativnog izduenja izraunava
Jangov modul elastinosti.
32

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Odrediti Jangov modul elastinosti ice.

tg l
II nain: E tg
S
E Jangov modul elastinosti, S povrina poprenog pesjeka ice, r poluprenik ice,
l poetna duina ice (duina ice izmeu navoja (9) i (10) oznaenih na Slici 2. prije
poetka mjerenja).
I nain: E
Potrebne konstante:
r =___________________l =_______________S =_________________________________
B.M
F ( kp )
1.
0,0
2.
0,5
3.
1,0
4.
1,5
5.
2,0
6.
2,5
7.
3,0
F(N)
( N/m2 )
l ( mm )
Konano rjeenje:
(1. nain)
tg ______________________ E _____________________________
(2. nain)
tg ______________________ E _____________________________
Kolokvij
/60
DATUM
Preciznost
mjerenja
/30
Tanost
prorauna
Urednost
/100
/10
OVJERA
33
Ukupan broj
poena
/200
Broj ocjenskih
bodova
/2

6. III VJEBA Matematiko i torziono klatno
6.1. Matematiko klatno
Matematiko klatno slika 6.1, je materijalna taka objeena o neistezljivu nit zanemarljive mase.
Materijalna taka vri prosto periodino (oscilatorno) kretanje. Period matematikog klatna
(vrijeme trajanja jedne oscilacije) u sluaju kada je amplituda mala jednak je
l
T 2
, (6.1)
g
gdje su:
T s period oscilovanja,
l m duina niti i
m
g 2 ubrzanje sile Zemljine tee.
s
1. Zadatak: Odrediti ubrzanje sile Zemljine tee pomou matematikog klatna.

Iz relacije (6.1), ubrzanje sile Zemljine tee jednako je
l
g 4 2 2 . (6.2)
T
Dakle, ubrzanje se moe odrediti ako je poznata duina matematikog klatna
oscilovanja T . Te veliine moemo direktno mjeriti.
i period

Izaberemo jednu duinu klatna (rastojanje izmeu take vjeanja i centra kuglice). Ovu duinu
odreujemo tako to izmjerimo udaljenost od take vjeanja do gornje tangencijalne povrine
kuglice l1 , i udaljenost od take vjeanja do donje tangencijalne povrine kuglice l2 , slika 6.1.
Aritmetika sredina ovih dviju vrijednosti e biti traena
duina matematikog klatna, tj.
l l
l 1 2 m .
2
Mjerenje perioda T , vrimo hronometrom, na sljedei
l1
nain: klatno izvedemo iz ravnotenog poloaja i pustimo da
oscilira tako da amplituda bude mala, najvie 1 cm. . U trenutku
l2
putanja kuglice da oscilira, ukljuujemo hronometar i pri tome
odbrojavamo to vei broj oscilacija (30-50), n oscilacija.
Jedna puna oscilacija je izvrena, kada se kuglica vrati u
poetni poloaj. U trenutku odbrojavanja n - te oscilacije
iskljuujemo hronometar. Na taj nain smo izmjerili vrijeme ,
vrijeme trajanja n ocilacija. Period, tj. vrijeme trajanja jedne
oscilacije, tada je jednako:
Slika 6.1. Matematiko
klatno
34

T
s . (6.3)
Vrijeme trajanja samo jedne oscilacije se ne mjeri, jer bi greka pri mjerenju bila jako
velika. Ukoliko je broj oscilacija n vei, utoliko je dobijena vrijednost za T tanija. Isti postupak
se ponavlja za nekoliko razliitih duina klatna.
l
Za nalaenje srednje vrijednosti odnosa
, koristimo svojstvo da je ovisnost:
T2
l f (T 2 ) , linearna i da taj pravac prolazi kroz koordnatni poetak koordinatnog sistema l T 2 .
Dobijene vriednosti za l i T 2 unosimo u
koordinatni sistem, slika 6.2.
l
Uslijed greki, koje se javljaju pri
mjerenju, take pojedinog mjerenja e odstupati
lsr
M
od povuenog pravca, koji se povlai tako da su
take mjerenja simetrine u odnosu na njega i da
to
manje odstupaju od tog pravca. Na tom
l3
pravcu odabiremo taku M sa veom ordinatom i
oitavamo koordinate te take, tj. vrijednosti za
l2
lsr i Tsr2 , tako da je ubrzanje sile Zemljine tee
jednako
l1
l m
g sr 4 2 sr2 2 . (6.4)
Tsr s
Ubrzanje sile Zemljine tee uglavnom
0
zavisi od geografske irine i nadmorske visine.
Za nau geografsku irinu vrijednost
Slika 6.2 Grafiki prikaz rezultata
mjerenja
m
ubrzanja je: g T 9,808 2 . Relativna greka u
s
tom sluaju je
g g sr g T
. (6.5)
g
gT
6.2. Odreivanje torzione konstante i modula torzije ice pomou torzionog klatna
Pod dejstvom sile se svako tijelo vie ili manje deformira. Deformacija se sastoji u
promjeni rasporeda i u promjeni srednjeg rastojanja izmeu estica tijela, to se ispoljava,
makroskopski, kao promjena oblika ili promjena zapremine tijela. Za neko tijelo se kae da je
elastino deformirano, ako se pri prestanku djelovanja vanjskih sila, tijelo vrati u prvobitno
stanje. Ukoliko tijelo zadri promjenu oblika i zapremine, po prestanku djelovanja vanjskih sila,
onda je na njemu izvrena neelastina (plastina) deformacija. Da li e deformacija biti elastina
ili plastina zavisi od svojstava tijela i od veliine vanjskih sila, koje na njega djeluju. Kada su
sile, koje vre deformaciju, vee od neke odreene vrijednosti, koja je karakteristina za svaki
materijal, tijelo ostaje trajno deformirano. Vrsta deformacije zavisi od pravca i smjera djelovanja
35

vanjskih sila. Ako se ica ili ipka, uvrena na jednom kraju, uvre spregom sila na slobodnom
kraju dolazi do tzv. deformacije torzije (uvrtanja smicanja) kod koje je:
M c , (6.6)
gdje su:
M Nm moment sprega sila
rad ugao uvrtanja
Nm
c
konstanta proporcionalnosti, tzv. torziona konstanta.
rad
Torziona konstanta je veliina sprega sila koji izaziva uvrtanje za jedinini ugao izraen u
radijanima. Deformacija uvrtanja, tj. torzija je istog tipa kao i deformacija smicanja. Uslijed
deformacije torzije unutar materijala se javlja naprezanje u obliku sprega koji nastoji da vrati
tijelo u prvobitno stanje, ravnoteni poloaj estica materijala. Takvo tijelo moe da vri obrtne
ili ugaone oscilacije, te se naziva torziono
klatno, slika 6.3. Dakle, torziono klatno je
klatno, koje oscilira pod uticajem momenta
torzije ice. Period torzionog klatna rauna se
I
, (6.7)
po formuli T 2
c
2r
l
gdje su:
I kgm 2 moment inercije tijela u odnosu na
d2
osu oko koje osciluje,
c torziona konstanta ice.
m
m
d1
Slika 6.3. Torziono klatno
2. Zadatak: Odrediti torzionu konstantu i modul elastinosti ice.
Torziono klatno, u ovoj vjebi, ini ica iji je jedan kraj uvren, a na slobodnom kraju
je objeena horizontalna ipka (tap) na koju se mogu stavljati tegovi iste mase m na eljenom
rastojanju d od ose obrtanja, koje je jednako
d d2
d 1
, slika 6.3. (6.8)
2
Ukoliko ipka oscilira bez tegova, period osciliranja je
I
, (6.9)
T 2
c
gdje su:
I kgm 2 moment inercije ipke bez tegova,
c torziona konstanta ice.
36

Period oscilovanja dat formulom (6.9), predstavlja period oscilovanja svakog torzionog
klatna.
Kada se tegovi postave simetrino, na istom rastojanju d od ose obrtanja (osa se poklapa
sa zategnutom icom), klatno oscilira i period osciliranja mu je jednak
I1
I 2md 2
T1 2
2
, (6.10)
c
c
gdje je
I 1 I 2md 2 ,
ukupan moment inercije, tj. moment inercije ipke i dva tega, koja se smatraju materijalnim
takama.
Kvadriranjem relacija (6.9) i (6.10), i oduzimanjem kvadrirane relacije (6.9) od
kvadrirane relacije (6.10) slijedi formula za raunanje torzione konstante ice
md 2
c 8
. (6.11)
T12 T 2
2
Na osnovu izvedene relacije (6.11), vidimo da torzionu konstantu ice dobijamo direktnim
mjerenjem mase tegova m , perioda osciliranja torzionog klatna sa tegovima T1 i perioda
osciliranja torzionog klatna bez tegova T , te udaljenosti d1 i d2. Pomou izmjerenih vrijednosti za
d1 i d2 na osnovu formule (6.8) se dobije udaljenost od ose osciliranja d. Radi to tanijeg
mjerenja potrebnih perioda, mjerimo vrijeme trajanja to veeg broja oscilacija, te na osnovu
formula T1 1 i T raunamo traene periode.

n
n
Torziono klatno se pobudi na osciliranje, tako to se ipka okrene oko vertikalne ose za
90o i pusti. Pri tome treba paziti da se ipka ne trese nego da se samo okree.
Nakon odreivanja torzione konstante ice moemo odrediti modul torzije ice na
osnovu izraza, dobijenog u teoriji elestinosti, koji glasi
ES
2lc
r 4
N
m 2 , (6.12)

gdje su:
l m duina ice,
c Nm torziona konstanta ice,
r m poluprenik presjeka ice.

Iz formule (6.12) se vidi da je potrebno izmjeriti jo neke veliine kao to su duina ice i
njen poluprenik.
Poluprenik ice r, tanije prenik ice ( 2 r ) mjerimo mikrometarskim zavrtnjem, duinu
ice l , kao i duine d1 i d 2 , mjerimo linijarom ili metrom, a masu tegova m , mjerimo pomou
vage.
37

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
ta se u ovoj vjebi odreuje pomou matematikog klatna?

Napisati formulu za moment sprega sila, imenovati svaku veliinu i njihove jedinice.
Zavriti reenicu: Matematiko klatno je?
Nacrtati zavisnost duine matematikog klatna od kvadrata njegovog perioda?
Izvesti formulu za duinu matematikog klatna u zavisnosti od njegovog perioda.
Izvesti izraz za ubrzanje sile Zemljine tee iz formule za period matematikog klatna.
Zavriti reenicu: Torziono klatno je ?
Kako se izraunava period oscilatonog kretanja ako je poznat broj oscilacija i vrijeme za koje
su one izvrene?
9. Pod kojim uslovom e doi do torzije ice?
10. Napisati formulu za period torzionog klatna (imenovati svaku veliinu i napisati odgovarajue
jedinice).
11. Definisati torzionu konstantu.
md 2
12. Izvesti izraz za torzionu konstantu c 8 2 2
.
T1 T 2
13. emu je jednak ukupan moment inercije kada se na kraj ipke stave dva tega? Objasniti
zato!
14. ta se sve u ovoj vjebi moe odrediti pomou torzionog klatna?
38

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Odrediti ubrzanje sile zemljine tee pomou matematikog klatna.
g 4 2
l
;
T2
l1 l 2
m ;
2
gdje su:
T s period oscilovanja, s vrijeme trajanja n oscilacija, l m duina niti,
l1 - udaljenost od take vjeanja do gornje tangencijalne povrine kuglice,
l2 - udaljenost od take vjeanja do donje tangencijalne povrine kuglice.
Sva mjerenja izvriti za n 15 oscilacija.

B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
Konaan rezultat (dobiven sa grafika) je: g sr
____________________
m
Relativna greka u odnosu na tanu vrijednost g T 9,808 2 iznosi:

_______________________________
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/50
39
/60

2. Zadatak: Odrediti torzionu konstantu i modul elastinosti ice.
c 8 2
md 2
;
T12 T 2
T1
1
n
d1 d 2
;
2
ES
2lc
r 4
N
m2

gdje je:
c torziona konstanta, m masa jednog tega, d1 duina ipke, d 2 duina tega,
T - period oscilovanja klatna bez tegova, vrijeme trajanja n oscilacija ( bez tegova ),
T1 period oscilovanja klatna sa tegovima, 1 vrijeme trajanja n oscilacija ( sa tegovima ).
ES modul elastinosti, l duina ice, r poluprenik ice.
Sva mjerenja izvriti za n = 5 oscilacija.
Potrebne konstante: m =_______________ l =______________ r =________________
d1 _______________ d 2 _____________ d =_______________
B.
M.
1.
2.
3.
S.V
.
__________________________________________________________________________________________________________________
Konaan rezultat je:
2. Zadatak
Precizost
mjerenja
c __________________________
ES =_________________________
Tanost
prorauna
/50
/60

Kolokvij
/60
DATUM
Preciznost
mjerenja
/100
Tanost
prorauna
Urednost
/120
/20
OVJERA
40
Ukupan broj
poena
/300
Broj ocjenskih
bodova
/3

7. IV VJEBA Gustoa tenosti i vrstih tijela
7.1. Piknometar
Piknometar je satklena posuda odreene zapremine iji zatvara ima
karakteristian oblik kroz iju sredinu prolazi uzani kanal, slika 7.1.
Kada je piknometar zatvoren zatvaraem napunjen tenou
do vrha kanala onda on sadri, na odreenoj temperaturi, tano
odreenu zapreminu tenosti. Zapremina piknometra odreuje se
pomou destilirane vode.
1. Zadatak: Odrediti gustou tenosti pomou piknometra
Slika 7.1.
0 10 3
Ako su: m1 kg masa praznog piknometra, m 2 kg masa piknometra
napunjenog vodom
m2 m1 - masa vode u piknometru
kg
gustoa vode, i ako se zna da je veza izmeu mase i zapremine data relacijm:
m3
m
, (7.1)
V
tada je zapremina vode, a time i zapremina piknometra

m2 m1
V
m m1
V 2
(7.2)
Sada se piknometar napuni tenou nepoznate gustoe pri emu ima masu m3 . Gustoa,
nepoznate tenosti, je onda jednaka
m m m1
3
m 2 m1
V
0
m m1
0 3
(7.3)
m2 m1
Piknometar se opere destilovanom vodom i osui, a nakon toga mu se izmjeri masa m1
zajedno sa zatvaraem. Zatim se piknometar napuni destiliranom vodom, stavi se zatvara tako
da viak vode izie kroz kanal zatvaraa i ponovo izvaga dobijajui na taj nain masu m2.
Piknometar mora biti spolja suh. Sada se piknometar isprazni, ponovo osui i napuni tenou,
iju gustou mjerimo, zatvori zatvaraem i osui sa spoljanje strane. Nakon toga se izmjeri
41

masa m3 piknometra, koji je napunjen nepoznatom tenou. Traena gustoa se izrauna po
formuli (7.3).
Maksimalna relativna greka koja je uinjena pri ovom mjerenju jednaka je (izvedena u
uvodnom dijelu)
m3 m 2 2m1
m3 m1 m2 m1
m , (7.4)
gdje je m 0,1g .
7.2. Tenosti (koje se ne mijeaju) u spojenim sudovima
Ako se dvije tenosti, koje se ne mijeaju, stave u spojene sudove (staklena U cijev otvorena
odozgo), slika 7.2, onda se one postavljaju tako da pritisci stubova tenosti u jednom i drugom
kraku cijevi budu u ravnotei. Sa p0 , na slici 7.2, je oznaen atmosferski pritisak. Pritisak koji
potie od teine tenosti, koja miruje, naziva se hidrostatiki pritisak i rauna se po formuli
p h g h . Ukupan pritisak jednak je zbiru atmosferskog i hidrostatikog pritiska tenosti.
p0
p0
2. Zadatak: Odrediti gustou nepoznate tenosti pomou

spojenih sudova
h1
h0
Neka je 0 gustoa tenosti, koja je poznata, a

1 gustoa tenosti, koja se odreuje. Ukupan pritisak u
odnosu na nivo OO` u lijevom kraku cijevi je
O`
p1 p 0 1 gh1 , (7.5)
1
a u desnom kraku je
p2 p0 0 gh0 . (7.6)
Sa slike se vidi da vrijedi jednakost, koja se
dobija na osnovu ravnotee pritisaka u odnosu na nivo
Slika 7.2 U cijev sa
OO` ( p1 p2 ) kako slijedi
kracima
p0 1 gh1 p0 0 gh0 . (7.7)
Iz relacije (7.7) se izraunava nepoznata gustoa tenosti, koja je jednaka:
h
1 0 0 . (7.8)
h1
U cijev, koja ima oblik slova U, naspe se iva, a zatim tenost ija se gustoa eli odrediti.
Tenosti e zauzeti poloaje kao na slici 7.2. Potrebne visine mjere se pomou milimetarskog
papira, koji se nalazi iza staklene U cijevi, te se na osnovu formule (7.8) izrauna traena
gustoa. Potrebno je izvriti vie mjerenja za razliite visine vode u cijevi.
42

7.3. Hidrometar
Hidrometar je staklena U cijev slika 7.3, iji su vertikalni kraci okrenuti nadole i slui za
mjerenje gustoe tenosti u sluaju kada se poznata i nepoznata tenost mijeaju. Kraci
hidrometra su potopljeni u dvije tenosti, koje se nalaze u staklenim sudovima, slika 7.3. Za
jednu od tih tenosti je gustoa poznata 0 , a za drugu se ona treba odrediti, tj. treba odrediti
1 .
3. Zadatak: Odrediti gustou tenosti pomou hidrometra.
V
O
p
p0
p0
h0
p0
p0
h1
Ako je ventil V na otvoru O

otvoren, onda unutar cijevi pritisak zraka
jednak je atmosferskom pritisku p0 , te je
nivo tenosti u oba kraka hidrometra
izjednaen sa nivoima tenosti u
sudovima. Meutim, ako se kroz otvor O
izvue neto zraka, a nakon toga ventil V
zatvori, pritisak zraka unutar cijevi p e
biti nii od atmosferskog pritiska, tako da
e se tenosti iz posuda popeti u krakove
U cijevi do razliitih visina da bi se
uspostavila ravnotea pritisaka. Onda
moemo pisati za lijevu stranu slika 7.3,
relaciju
p0 p 0 gh0 , (7.9)
a za desnu stranu vrijedi
p0 p 1 gh1 . (7.10)
Slika 7.3 Hidrometar
Izjednaavanjem ovih relacija dobijamo da je nepoznata gustoa tenosti jednaka
1 0
h0
. (7.11)
h1

U jednu staklenu posudu nasuti destilovanu vodu, ija je gustoa 0 1000 kg m 3 , a u
drugu posudu nasuti tenost nepoznate gustoe. Pomou pumpice, koja je spojena sa ventilom V
izvui vazduh i brzo zatvoriti ventil. Tenosti e se popeti do nekih visina u kracima hidrometra.
Visine se mjere pomou linijara, pri emu je h0 , visina do koje e se popeti destilovana voda, a
h1 visina do koje e se popeti nepoznata tenost. Mjerenja izvriti vie puta za razliite visine
stuba tenosti u cijevima hidrometra i na osnovu relacije (7.11) izraunati traenu gustou.
43

7.4. Arhimedov (Arhimedesov) zakon
Na sva tijela zaronjena u tenost djeluje sila potiska suprotna djejstvu sile Zemljine tee. Ova sila
jednaka je teini tijelom istisnute tenosti ( Arhimedov zakon ), tj.
Fp Gt . 0 gVt , (7.12)
gdje je:
Gt - teina istisnute tenosti,
0 - gustoa tenosti u koju je uronjeno tijelo,

Vt - zapremina istisnute tenosti.
7.5. Hidrostatika vaga
Hidrostatika vaga slui za odreivanje

gustoe vrstog tijela. Ona ima na
jednom tasu tijelo objeeno lahkim
koncem, ija se gustoa odreuje, a na
drugi tas se postavljaju tegovi, slika7.4..
Hidrostatika vaga radi na
principu Arhimedovog zakona.
4. Zadatak: Odredit specifinu gustou
vrstog tijela pomou hidrostatike
vage.
Kako je zapremina istisnute

tenosti jednaka zapremini potopljenog
Slika 7.4. Hidrostatika vaga
tijela Vtijela , a 0 gustoa tenosti, koja
je poznata, zapremina tijela ma kakvog
oblika ono bilo, moe se odrediti, ako se odredi sila potiska, jer je na osnovu Arhimedovog
zakona
Fp
Vt Vtijela
. (7.13)
0 g
Sila potiska, jednaka je razlici teine tijela izmjerene u zraku i teine tog tijela, kada je
ono potopljeno u tenost. Onda je
Vtijela
G1 G2 m1 g m2 g
0 g
0 g
Vtijela
m1 m2
44
, (7.14)

gdje su:
m1 masa tijela kada se mjeri teina u zraku i
m 2 masa tijela kada se mjeri teina tijela potopljenog u tenost poznate specifine gustoe 0 ,
gustoa tijela e biti
m
m1
1
Vtijela m1 m 2
0
m1
0
. (7.15)
m1 m 2
Tenost, u koju emo potapati tijelo, je obino voda, ija gustoa iznosi
g
kg
0 1 3 10 3 3 . Potrebno je izvagati tijelo kada se ono nalazi u vazduhu/zraku, pri emu se
cm
m
dobije masa m1 , a onda se tijelo potopi u vodu i opet izvaga dobijajui tako masu m2 . Koristei
formulu (7.15) izrauna se traena gustoa tijela. Maksimalna relativna greka, pri mjerenju
gustoe tijela pomou hidrostatike vage jednaka je
3m1 m2
m , (7.16)
m1 m1 m2
gdje je m 0,1g .
7.6. Mohrova (Morova) vaga
Morova vaga radi na
principu djelovanja sile
potiska na tijelo zaronjeno u
neku tenost, slika 7.5.
Vagu ini poluga,
iji kraci ne moraju biti iste
duine. Poluga je oslonjena
u leitu O. Na jednom
kraju vage je objeeno tijelo
P, a na drugom kraju nalazi
se teg Q, koji se pomou
zavrtnja moe pomjerati da
bi se postigla ravnotea na
vagi (dovoenje poluge u
horizontalan poloaj).
1
O
3 4 5 6 7 8
Slika 7.5. Morova vaga
45

5. Zadatak: Odredit gustou vrstog tijela pomou hidrostatike vage.
Kao prvo, se tijelo P objesi na deseti podiok skale na poluzi i pri tome se nalazi u
vazduhu/zraku. Okretanjem tega Q se uspostavi ravnotea na vagi. Nakon toga se tijelo u
potpunosti potapa u destiliranu vodu.
Uslijed sile potiska, koja djeluje na tijelo P vertikalno navie, sa napadnom takom koja
se poklapa sa desetim podiokom, ravnotea na vagi je poremeena. Da bi se ponovo uspostavila
ravnotea, sila potiska se kompenzira tegom-jahaem, ija je masa tako odmjerena da teg na
desetom podioku poluge svojom teinom kompenzira silu potiska koja djeluje na tijelo P
zaronjeno u destiliranu vodu, tj. teina tega jednaka je teini istisnute vode. Nakon toga, poluga je
ponovo u horizontalnom poloaju. Zapremina istisnute vode jednaka je zapremini tijela P. Ovo se
moe izraziti u obliku sljedee jednakosti
F p 0 gV mg , (7.19)
gdje su:
F p sila potiska,
0 gustoa destilirane vode,

V zapremina tijela P i
m masa najveeg jahaa.
Iz relacije (7.19), slijedi da je zapremina tijela P jednaka
m
. (7.20)
V
Sljedei korak, pri mjerenju gustoe tenosti pomou Morove vage, jeste potapanje tijela
P u tu tenost. Ravnotea na vagi je poremeena, jer je zapremina istisnute tenosti ista kao i
zapremina istisnute vode, ali njena gustoa je npr. manja od gustoe vode. U tom sluaju je sila
potiska te tenosti, koja djeluje na tijelo P, manja od sile potiska, kojom djeluje voda na to tijelo.
Ravnotea se moe postii smanjivanjem statikog momenta teine jahaa njegovim
postavljanjem na manje rastojanje od oslonca O, njegovim postavljanjem u neki podiok na
horizontalnoj skali, tako da smo to blii horizontalom poloaju poluge. Dakle, u tu svrhu je
poluga, od oslonca O do kraja gdje je objeeno tijelo P, podijeljena na deset jednakih dijelova (na
mjestu svakog podioka nalazi se zarez u koji se postavlja jaha). Da bi se postigla potpuna
1
1
,
dio mase
ravnotea na poluzi na raspolaganju imamo manje jahae, ije mase iznose
10 100
najveeg jahaa.
Neka je ravnotea na poluzi ponovo uspostavljena, tako to se najvei jaha nalazi na
i tom podioku poluge, srednji jaha na j tom podioku, a najmanji jaha na k tom
podioku skale na poluzi. Sada moemo pisati da je
g V 10 x mg ix
m
m
g jx
g kx , (7.21)
10
100
46

gdje su:
gustoa tenosti, koja se odreuje,
x duina podioka skale na poluzi.
Uvrtavanjem zapremine tijela P u dobijenu relaciju (7.21), slijedi:
10 x mg ix
m
m
g jx
g kx ,
10
100
odnosno
1
1
j
k
0
10
100
j
k
i
0
. (7.22)
10 100 1000
kg
Dakle, ako je gustoa tenosti manja od 10 3 3 , prvi veliki jaha nije potreban na
m
mjestu desetog podioka na poluzi, te njegov i ti poloaj predstavlja broj stotica gustoe tenosi,
j ti poloaj srednjeg jahaa predstavlja broj desetica, a k ti poloaj najmanjeg jahaa, broj
jedinica mjerene specifine gustoe. Npr. na slici 7.4 je prikazana Morova vaga i na osnovu
kg
poloaja jahaa se vidi da je gustoa tenosti jednaka 852 3 . Kada se gustoa tenosti
m
kg
kg
nalazi u intervalu 1 10 3 3 2 10 3 3 , tada veliki jaha objeen na mjestu desetog podioka daje
m
m
jednu hiljadu, poloaj drugog velikog jahaa daje broj stotica itd., vrijednost gustoe, kao u
prethodnom sluaju.
10 i
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Napisati formulu za gustou i definisati svaku veliinu.

ta je piknometar?
Kako se odreuje zapremina piknometra?
ta je atmosferski pritisak?
Definisati hidrostatiki pritisak i napisati emu je jednak ukupni pritisak.
Kako se postavljaju tenosti koje se ne mijeaju u spojenim posudama (napisati taj uslov i
matematiki)?
7. ta je hidrometar?
8. Cijevi hidrometra su potopljene u dvije razliite tenosti. Ukoliko je ventil na hidrometru
otvoren, koliki je pritisak unutar cijevi hidrometra?
9. Kada i zato e tenost iz posude poeti da se penje uz krak U cijevi i do koje visine e se
tenost penjati u krak U cijevi?
10. Na kojem principu radi Morova vaga?
11. ta je hidrostatika vaga?
12. Definisati Arhimedov zakon.
13. Da li je teina tijela ista kada se mjeri u vazduhu i u vodi? Zato? emu je jednaka razlika tih
teina (napisati i formulu)?
47

PRAKTIAN RAD
U svim zadacima se za poznatu tenost uzima voda gustoe:
1000
1. Zadatak: Odrediti gustou tenosti pomou piknometra
m3 m1
m2 m1
specifina gustoa nepoznate tenosti,

0 gustoa vode,
m1 masa praznog piknometra,
m 2 masa piknometra napunjenog vodom,
m3 masa piknometra napunjenog nepoznatom tenou.

B.M.
1.
Relativna greka iznosi: _________________________
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/6
/16
2. Zadatak: Odrediti gustou nepoznate tenosti pomou spojenih sudova

1 0
h0
h1
1 - gustoa nepoznate tenosti, 0 - gustoa poznate tenosti, h0 - visina

stuba poznate tenosti, h1 - visina stuba nepoznate tenosti.
B.M.
1.
2.
3.
S.V.
48

Standardna devijacija, maksimalna i relativna greka su:
________________;
Konaan rezultat je:
__________________; _________________ .
1
2. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/6
/16
3. Zadatak: Odrediti gustou tenosti pomou hidrometra.

1 0
h0
h1
1 - gustoa nepoznate tenosti, 0 - gustoa poznate tenosti, h0 - visina stuba

poznate tenosti, h1 - visina stuba nepoznate tenosti.
B.M.
1.
2.
3.
S.V.
__________________; ___________________; __________________

Konaan rezultat je:
1
3. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/6
49
/16

4. Zadatak: Odredit gustou vrstog tijela pomou hidrostatike vage.
0
m1
;
m1 m 2
1 gustoa tijela, 0 gustoa poznate tenosti, m1 masa tijela u

vazduhu, m 2 masa tijela kada je ono potopljeno u poznatu tenost.
B.M.
1.
Relativna greka iznosi:
_________________________
4. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/6
/16
5. Zadatak: Odrediti gustou tenosti pomou Morove vage.

j
k
i
; i podiok na kojem se nalazi najvei jaha, j podiok na kojem se

10 100 1000
nalazi srednji jaha, k podiok na kojem se nalazi najmanji jaha.
B.M.
1.
5. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/6
/16

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/30
/30
/80
DATUM
Urednost
/10
OVJERA
50
Ukupan broj
bodova
/150
Broj ocjenskih
bodova
/1,5

8. V VJEBA Povrinski napon
8.1. Kapilarne pojave
Pri dodiru tenih i vrstih tijela javljaju se razni efekti kao posljedica djelovanja
molekularnih sila. Ovi efekti su najjae izraeni u kapilarnim cijevima. Kapilarna cijev ili
kapilara je svaka cijev, iji je poluprenik mali, obino manji od 1mm. U kapilarnim cijevima,
tenosti se ne ponaaju po zakonu spojenih posuda. Kada se kapilara, otvorena na oba kraja,
potopi u neku tenost, tako da joj donji kraj bude ispod slobodne povrine tenosti, pojavit e se
odstupanje nivoa tenosti u kapilari od nivoa slobodne povrine tenosti. Ovakvo ponaanje
tenosti poznato je pod imenom kapilarne pojave. Ako su meumolekularne sile unutar
tenosti (kohezione sile) znatno manje od meumolekularnih sila tenosti i vrstog tijela
(athezione sile), to je u ovom sluaju zid kapilare, onda tenost tei da se penje uz zid kapilare,
odnosno posude u kojoj se tenost nalazi. Za takve tenosti kaemo da kvase vrsto tijelo sa
kojim su u kontaktu. U ovom sluaju je slobodna povrina tenosti u kapilari konkavna, a nivo
tenosti u kapilari je vii od nivoa slobodne povrine tenosti. Ova pojava se naziva atrakcija.
U sluaju kada su kohezione sile mnogo vee od athezionih sila, slobodna povrina
tenosti u kapilari je konveksna, a nivo tenosti u kapilari je nii od nivoa slobodne povrine
tenosti. Ova pojava naziva se depresija.
Na osnovu razlike nivoa tenosti u kapilari i nivoa slobodne povrine tenosti moemo
odrediti konstantu povrinskog napona tenosti. To je sila potrebna za prekidanje jedinice duine
krive, koja zatvara slobodnu povrinu tenosti. Moe se, takoer, rei da je to rad potreban da se
povrina tenosti povea za jedinicu, tj.
F pn
l
A N
J
2 . (8.1)
S m m
Sila Fpn se naziva sila povrinskog napona, te iz relacije (8.1) se vidi da je
Fpn l , (8.2)
2
r
gdje je l duina krive, koja zatvara slobodnu povrinu

tenosti.
1. Zadatak: Odrediti konstantu povrinskog napona
tenosti pomou kapilarne cijevi
Posmatrajmo sluaj kada tenost kvasi, slika8.1,

kapilaru. Slobodna povrina tenosti u kapilari ima
konkavan oblik, te radi spontane tenje da zauzme poloaj
u kome je veliina slobodne povrine tenosti u kapilari
minimalna (veliina povrine poprenog presjeka
kapilare), javlja se sila, koja djeluje nagore. Nasuprot nje
djeluje teina stuba tenosti u kapilari. Uslijed toga tenost
51
G
Slika 8.1. Tenost koja kvasi
Slika 1. kapilaru
Tenost koja
kvasi
i kapilara
kapilaru i

u kapilari e se penjati do te visine na, kojoj je izjednaena sila povrinskog napona Fpn i teina
stuba tenosti u kapilari. Sa slike 8.1 se vidi da vrijedi
F pn. G , (8.3)
pri emu je
2
F pn. 2r , G g r h , (8.4)
gdje je:
l 2 r - duina (obim) krive (u obliku kruga) kojom kapilra zatvara slobodnu povrinu
tenosti,
r poluprenik kapilare,
konstanta povrinskog napona tenost,
specifina gustoa tenost,
h visina tenosti u kapilari.
Onda je
1
2r g r 2 h g r h . (8.5)
2
Na osnovu dobijene relacije vidimo da konstantu povrinskog napona tenosti moemo

odrediti mjerenjem visine stuba tenosti u kapilari i naravno, ako su poznate: gustoa tenosti u
kapilari i poluprenik kapilare.
Staklena kapilara, pomou koje vrimo mjerenje, mora biti jako ista. To se postie, ako
je due vrijeme potopljena u rastvor, rastvor sumporne kiseline i kalijum bikromata u priblino
jednakim dijelovima. Nakon vaenja iz rastvora cijev se dobro ispere alkoholom i osui. Pri
pranju i suenju treba dobro paziti da se cijev dri za onaj kraj koji nee biti potapan u tenost.
Za izraunavanje konstante povrinskog napona, kako se vidi iz relacije (8.5), potrebno je
osim visine h i gustoe , koja se moe oitati iz tablica, znati i poluprenik kapilare r .
Visina h se mjeri na sljedei nain: u isti stakleni sud uspe se tenost, kojoj se odreuje
konstanta povrinskog napona. Kapilara se potopi do dna posude (da se postigne kvaenje
kapilare), a onda se kapilara podigne navie tako da samo mali dio kapilare ostane pod
slobodnom povrinom tenosti. Linijarom se mjeri visina stuba tenosti u kapilari h . Ovaj
postupak moemo ponoviti nekoliko puta.
Mjerenje poluprenika kapilare moemo izvriti pomou ive. Kapilaru stavimo u dublju
posudu sa ivom u kosi poloaj, da bi to vie ive ulo u cijev. Slobodni kraj cijevi zatvorimo
prstom, da iva ne izie iz cijevi, a onda se stavi u horizontalan poloaj, te izmjeri linijarom
duina konca ive u cijevi. iva se zatim iz kapilare istrese u pripremljenu posudu poznate mase.
Postupak se ponovi vie puta, pri emu se svaki put mjeri duina konca ive ( l1 , l 2 , l3 ,..., l n ) i iva
istresa u istu posudu. Pomou vage se onda izmjeri masa posude sa ivom tako da je
m m 2 m1 Hg r 2 l1 l 2 l 3 l n Hg r 2 l
52

r
m 2 m1
, (8.6)
Hg l
gdje su:
m1 masa prazne posude, m 2 masa posude sa ivom, Hg 13,6 10 3
l l1 l 2 l3 l n ukupna duina konca ive.
kg
- gustoa ive,
m3
2. Zadatak: Odrediti konstantu povrinskog napona tenosti metodom otkidanja prstena
Kada se prsten od ice potopi u tenost i izvue nekoliko milimetara iznad slobodne
povrine tenosti obrazovat e se izmeu prstena i povrine tenosti tanka cilindrina opna, slika
8.2. Ova opna ima dvije cilindrine dodirne povrine sa vazduhom/zrakom, a njihov horizontalan
presjek su dva koncentrina kruga, slika 8.3.
d1
d2
Slika 8.2 Formiranje opne
izmeu
Slika 8.3.Presjek dodirnih povrina

opne sa zrakom
Tenost kvasi unutranji obim prstena prenika d1 i vanjski obim prstena prenika d 2 , te
je ukupna sila povrinskog napona tenosti, koja djeluje na prsten, jednaka
Fpn. l (l1 l 2 ) (2r1 2r2 ) (d1 d 2 )

F pn. d 1 d 2 . (8.7)
Iz ove relacije slijedi da je
F pn.
d1 d 2
. (8.8)
Sila povrinskog napona moe se izmjeriti pomou dinamometra. Naime, sila

povrinskog napona nastoji da dodirnu povrinu opne tenosti svede na minimum, tako da je
53

usmjerena vertikalno nanie. Pri ovome treba uzeti u ozir teinu prstena i konca o koji je prsten
okaen.
Prsten, od tanke ice, okaen je o dinamometar, tako da je horizontalan, paralelan sa

slobodnom povrinom tenosti u posudi, iju konstantu povrinskog napona odreujemo, slika 8.
2. Dinamometar je uvren o stalak. Ispod prstena se nalazi posuda sa tenou.
Pomou noniusa izmjerimo unutranji prenik d1 i vanjski prenik d 2 , prstena. Nakon
toga, oitamo na dinamometru teinu prstena i konca, F1 . Zatim se prsten potopi u ispitivanu
tenost, koja se nalazi u posudi. Posudu drimo u rukama, vodei rauna da je slobodna povrina
tenosti u njoj horizontalna. Lahgano posudu pomjeramo nadole, te u momentu otkidanja prstena
od tenosti, oitavamo silu na dinamometru, F2 . Sila povrinskog napona tenosti, koja djeluje
na prsten, jednaka je
F pn. F2 F1 .(8.9)
Sada moemo napisati formulu za konstantu povrinskog napona tenosti, koja u sebi sadri
veliine, koje direktno mjerimo, tj.
F2 F1
. (8.10)
d 1 d 2
1.
2.
3.
4.
5.
6.
ta je kapilara i ta su kapilarne pojave?

ta su adhezione, a ta su kohezione sile?
ta je atrakcija, a ta je depresija?
Definisati konstantu povrinskog napona.
Do koje visine e se penjati tenost u kapilari?
Doi do formule G g r 2 h iz definicije teine tijela i definisati svaku veliinu u formuli
1
g r h .
2
7. Objasniti ukratko postupak odreivanja poluprenika kapilare.

8. Objasniti ukratko postupak odreivanja povrinskog napona pomou prstena.
F2 F1
9. Definisati svaku veliinu u formuli
.
d 1 d 2
54

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Odrediti konstantu povrinskog napona tenosti pomou kapilarne cijevi
m 2 m1
Hg l
m1 masa prazne posude,

m 2 masa posude sa ivom,
kg
Hg 13,6 10 3 3 - gustoa ive,
m
ukupna
duina
konca ive.
l
l l1 l 2 l3 l n
1
g r h
2
konstanta povrinskog napona tenost,

r poluprenik kapilare,
specifina gustoa tenost,
h visina tenosti u kapilari.
m1 ___________________; m 2 ___________________
l1 (10 3 m)
l 2 (10 3 m)
l 3 (10 3 m)
l 4 (10 3 m)
l 5 (10 3 m)
l 6 (10 3 m)
l (10 3 m)
Poluprenik kapilare je: r ________________________

Standardna
devijacija,
maksimalna i relativna greka
su:
B.M.
1.
2.
______________________
3.
______________________
______________________
S.V.
Konaan rezultat je:
________________________________
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/15
55
/50

2. Zadatak: Odrediti konstantu povrinskog napona tenosti metodom otkidanja prstena
F2 F1
d1 d 2
F1 - teina prstena i konca u vazduhu, d1 - unutranji prenik prstena,

F2 - izmjerena sila u momentu otkidanja prstena, d 2 - vanjski prenik prstena.
Potrebne konstante: F1 = ___________________

B.M.
d1
d2
1.
2.
B.M.
3.
1.
4.
2.
5.
3.
S.V.
S.V.
________________________ ___________________ __________________

Konaan rezultat je:
________________________________
2. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/5
/40

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/60
/20
/90
DATUM
Urednost
/10
OVJERA
56
Ukupan broj
bodova
/180
Broj ocjenskih
bodova
/1,8

9. VI VJEBA Adijabatska konstanta
9.1. Adijabatska konstanta
Specifina toplota nekog tijela definira se kao koliina toplote, koja jedininoj masi toga
tijela promijeni temperaturu za jedan stepen. Kod gasova, pri zagrijavanju, se zapremina gasa
znatno poveava, pa kod njih postoje dvije mogunosti dovoenja toplote (pri stalnoj zapremini
gasa ili pri stalnom pritisku gasa). Radi toga se definiraju cV specifina toplota pri stalnoj
zapremini gasa i c p specifina toplota pri stalnom pritisku gasa. Jedna od veza izmeu tih
specifinih toplota jeste njihov odnos,
cp
, koji se naziva adijabatska konstanta, i koju je

cV
jako bitno poznavati u sluaju ako se na idealanom gasu vre adijabatske promjene njegovog
stanja (to su promjene pri kojima ne dolazi do razmjene toplote sa okolinom).
1. Zadatak: Odrediti adijabatsku konstantu za vazduh metodom Clement-Desorme (Kleman
Dezorme)
h
1
Za odreivanje veliine za vazduh/zrak

koristimo ureaj prikazan na slici 9.1. To je stakleni
balon, kroz iji zatvara prolaze dvije cijevi. Na
jednoj od cijevi nalazi se ventil V (slavina). Na kraj
te cijevi se postavlja pumpica, pomou koje
ubacujemo zrak u stakleni balon. Druga cijev je
spojena gumenim crijevom sa ivinim manometrom.
Razlika nivoa ive u manometru pokazuje za koliko
je pritisak vazduha/zraka u balonu vei od
atmosferskog pritiska.
Pomou pumpice ubacimo u balon izvjesnu koliinu

zraka, tako da je pritisak u njemu
vei od
atmosferskog. Pritisak, koji potie od teine tenosti
Slika 9.1. Ureaj za odreivane
(u ovom sluaju ive u manometru), koja miruje,
adijabatske konstante
naziva se hidrostatiki pritisak i rauna se po
formuli p h g h (gdje je h : visina stuba ive u cijevi). Ukupan pritisak u balonu je sada
p1 p a g h1 , (9.1)
kg
gustoa ive, a h1 razlika nivoa ive u manometru (treba da bude
m3
4cm 6cm ). Ventil se nakon toga zatvori, te poslije 5 min 10 min , nakon to se temperatura
komprimiranog zraka izjednai sa temperaturom okoline, oitavamo razliku nivoa ive u
gdje je 13,6 10 3
57

manometru, tj. h1 . Sada imamo poetno stanje zraka posmatranog u balonu definirano
parametrima:
p1 p a g h1 ; V1 ; T1 ( temperatura okoline ). (9.2)
Sljedei korak u eksperimentu jeste otvaranje ventila V, na kratko vrijeme, dovoljno da se
pritisak zraka u balonu izjednai sa atmosferskim pritiskom, to moemo kontrolirati preko uma,
koji se uje prilikom izlaenja zraka kroz ventil dok se pritisci ne izjednae ili pomou
manometra do momenta kada se nivoi ive u njemu izjednae. Nakon toga zatvaramo ventil.
Prilikom otvaranja ventila izvrili smo adijabatsku ekspanziju zraka od zapremine V1 , do
zapremine V2 ( zapremina balona ). Temperatura zraka poslije adijabatskog irenja je opala do
vrijednosti T2 . Drugo stanje gasa opisano je sljedeim parametrima
p 2 p a ; V2 ; T2 T2 T1 . (9.3)
Poslije zatvaranja ventila, trei korak u eksperimentu, trebamo ekati 10 min.15 min. , da se
temperatura zraka u balonu izjednai sa temperaturom okoline. Pri tome izvjesna koliina toplote
sa okoline prelazi na zrak u balonu. Poto je zapremina zraka konstantna, pritisak zraka u balonu
e se poveavati u odnosu na atmosferski pritisak. Tree stanje gasa, nakon izjednaavanja
temperatura gasa i okoline (pomjeranje nivoa ive u manometru se zaustavlja) je opisano
sljedeim parametrima
p3 p a g h2 ; V3 V2 ; T3 T1 , (9.4)
gdje je h2 razlika nivoa ive u manometru nakon izjednaavanja temperature zraka u balonu i
temperature okoline.
Dakle, moemo parametre prvog i drugog stanja povezati relacijama koje vrijede za adijabatske
procese, a parametre prvog i treeg stanja gasa relacijom za izotermalne procese, tj.
p1V1 p 2V2 , (9.5)
p1V1 p3V3 p3V2 . (9.6)

Iz relacija (9.5), (9.6), dobija se da je
p 2 p3
, (9.7) tj.
p1 p1
razvijanjem dobijenih binoma u red
p a g h2
p 1
pa
p a g h1 1 p a g h2 a

p a g h1 p a g h1
pa
p a g h1
pa
p g h2
a
pa
g h1
1
p a
g h2
1
pa
1 g h1 1 g h1
g h2 g h2
1
pa
2 p a
1 p a
2 p a
2
1 g h1 ( 1)( 2) g h1
1
pa
1 2
p
a
58

g h2 ( 1) g h2
1
pa
1 2 p a
i radi
p a g h1 ; g h2 ,
u prvoj aproksimaciji se dobija

g h1
g h2
1 g h1
g h2
1
1
( 1)
1
1
pa
pa
pa
pa
h1 h1 h2
h1
. (9.8)
h1 h2
Iz relacije (9.8), vidimo da

odreujemo
direktnim
mjerenjem
razlika nivoa ive u manometru h1 i h2
opisani nain.
Na slici 9.2, dat je grafiki prikaz
stanja kroz koja zrak prolazi pri
odreivanju adijabatske konstante .
I (T1)
p1
III (T1)
p3
p2
na
II (T2<T1)
V1
V2
Slika 9.2. Grafiki prikaz

termodinamikih stanja
1. ta je adijabatski proces ?
2. Koja jednaina opisuje adijabatski proces?
3. Definisati adijabatsku konstantu?
4. Koji zakon vrijedi za izotermne procese (formula i definicija)?
5. Definisati specifinu toplotu tijela.
6. ta je atmosferski pritisak?
7. ta pokazuje razlika nivoa ive u manometru?
8. ta je hidrostatiki pritisak?
9. emu je jednak ukupni pritisak u balonu nakon ubacivanja vazduha?
10. Zato je potrebno saekati par minuta nakon ubacivanja vazduha u balon?
11. ta se deava nakon otvaranja ventila na balonu (predhodno je ve ubaen vazduh u balon)?
12. Kroz koliko procesa prolazi gas u ovoj vjebi i koji su to procesi redom?
59

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Odrediti adijabatsku konstantu za vazduh metodom KlemanDezorme.
h1
- adijabatska konstanta; h1 - razlika nivoa ive u manometru nakon ubacivanja
h1 h2 vazduha; h2 - razlika nivoa ive u manometru nakon izbacivanja vazduha
B.M.
1.
2.
3.
4.
S.V.
____________________; _____________________; _____________________.

Konaan rezultat je:

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/30
/20
/60
DATUM
Urednost
/10
OVJERA
60
Ukupan broj
bodova
/120
Broj ocjenskih
bodova
/1,2

10. VII VJEBA Izo procesi
10.1. Izo - procesi
Izo procesi su procesi kod kojih jedan od parametara stanja ( p,V i T ), pri konstantnoj
koliini idealnog gasa n const . , ostaje nepromijenjen. Idealan gas je gas kod kod koga
molekule smatramo materijalnim takama (zanemarljive zapremine) i izmeu kojih nema ni
privlanih ni odbojnih sila. Dakle, ako se posmatraju ova tri navedena parametra stanja, onda se
mogu definisati i tri izoprocesa: izobarni, izohorski i izotermalni. Izobarni procesi su procesi u
kojima pritisak ostaje konstantan, izohorski su oni u kojima zapremina ostaje konstatna, a
izotermalni su, dakle, oni procesi kod kojih temperature ostaje nepromijenjena.
10.2. Izotermalni proces
Za izotermalne procese promjene stanja idealnog gasa vrijedi Bojl-Mariotov (Boyle

Mariotte) zakon koji glasi: proizvod pritiska i zapremine odreene koliine idealnog gasa, pri
konstantnoj temperature je konstantan
p1V1 p2V2 p3V3 p4V4 const.; p V const . ; T const . (10.1)
Ovaj zakon se moe, sa malim aproksimacijama, primjeniti i na kisik, vodik, duik, zrak itd.
1. Zadatak: Provjeriti da li vai BojlMariotov zakon primjenjen na
vazduh.
V1
A
V2
h
1
Slika 10.1. Aparatura za provjeru

izotermalne promjene stanja
Aparatura, slika 10.1, se sastoji iz

staklenog balona, koji ima dva otvora.
Gornji otvor je zatvoren gumenim
epom, kroz koji prolaze dvije
staklene cijevi. Jedna cijev ima ventil
V1 i slui za vezu sa okolnim zrakom.
Druga je vezana za ivin
manometar pomou kojeg se oitava
pritisak zraka u balonu u odnosu na
atmosferski pritisak. Na dnu balona
nalazi se otvor koji je vezan sa
menzurom i posjeduje, takoer, ventil
(slavinu) V2.
Mjerenje se vri na sljedei nain :

Balon se u poetku napuni vodom do vrha. Pri otvorenom gornjem ventilu preko donjeg, takoer,
otvorenog ventila, se izlije odreena koliina vode, ija se zapremina izmjeri pomou menzure (
V1 ). Toj zapremini odgovara zapremina zraka, koji je popunio osloboeni prostor u balonu.
Pritisak zraka jednak je atmosferskom pritisku, tj. p1 pa , koji se oitava na barometru, koji se
61

nalazi u laboratoriji i to u torima (1tor 1mmHg ). Ovo bi bio prvi par vrijednosti zapremine i
pritiska koliine zraka koji je ispunio balon.
Sljedei korak u eksperimentu jeste da se prvo zatvori gornji ventil (koliina zraka je konstantna),
te nakon toga iz balona isputamo odreenu zapreminu vode V , i zatvaramo donji ventil. Pri
tome se zapremina zraka poveala na vrijednost
V2 V1 V , , (10.2)
a pritisak je jednak
p 2 p a h1 , (10.3)
gdje je: h1 razlika nivoa ive u manometru.
U ovom sluaju je nivo ive vii u kraku, koji je vezan za balon, od nivoa ive u kraku,
koji je u vezi sa okolinom, zato to je p a p 2 . Nakon ovoga, u menzuru sipamo odreenu
zapreminu vode, V ,, V , , koju dolijevamo u balon i nakon toga zatvaramo donji ventil. Sada
je zapremina zraka u balonu jednaka
V3 V 2 V ,, , (10.4)
a pritisak zraka u balonu je jednak
p3 p a h2 , (10.5)
gdje je h2 mm razlika nivoa ive u manometru.
U ovom sluaju je nivo ive nii u kraku, koji je vezan za balon, od nivoa ive u kraku,
koji je u vezi sa okolinom, zato to je p a p3 .
Napomena: Prilikom mjerenja se mogu direktno oitavati zapremine V2 i V3 , umjesto da se
oitavaju promjene zapremine V , i V ,, , pri emu je potrebno u menzuri ostaviti poetnu
koliinu vode zapremine V1 .
Iz opisanog postupka u eksperimentu vidimo da ekspanziju i kompresiju odreene
koliine zraka u balonu vrimo odlijevanjem i dolijevanjem vode u balon, respektivno.
U cilju provjere Bojl-Mariotovog zakona treba izmjeriti parove vrijednosti pritiska i
zapremine zraka, na osnovu tih podataka nacrtati grafik, te sa grafika oitati neke proizvoljne
parove vrijednosti pritiska i zapremine (Slika 10.2.) i ustanoviti da za njihove proizvode vai:
p1V1 p 2V2 p3V3 p nVn . (10.6)
Pritisak zraka treba izraziti u
p
SI jedinicama imajui u vidu da
je
p 1tor 1mmHg
kg
m
rezultata mjerenja
p 13,6 10 3 3 9,81 2 10 3 m
m
s
N
p 133,416 2 Pa
m
Zapremina vode se
V
oitave sa skale na menzuri i to
u ml. Pri tome treba znati da je
1ml 10 6 m 3 .
62

10.3. Izohorni proces
Ako se gas zagrijava pri konstantnoj zapremini (izohorni proces), tada se pritisak gasa mijenja sa
temperaturom (izraenom u 0 C ) po arlovom (Charles) zakonu na sljedei nain
pt p 0 1 t ; V const. , (10.7)
gdje su:
pt pritisak gasa ta temperaturi t , p0 pritisak gasa na 0 0 C i koeficijent poveanja
pritiska.
Dakle, arlov zakon glasi: zagrijavanjem odreene koliine idealnog gasa (pri
1
-i dio po jedinici
konstantnoj zapremini) za jedan stepen, njegov pritisak se povea za
273
pritiska, kojeg je gas imao na 0 o C .
Uz male aproksimacije ovaj zakon se moe primjeniti i na kisik, vodik, duik, zrak, itd.
2. Zadatak: Odrediti koeficijent poveanja pritiska.
Za ovaj eksperiment potrebna je
aparatura prikazana na slici 10.3. Aparatura
se sastoji iz staklenog balona, ispunjenog
idealnim gasom (zrakom), koji je potopljen
T
u sud sa vodom zajedno sa termometrom (T)
M
i mjealicom (M). Termometrom se mjeri
temperatura vode, odnosno temperatura gasa
u balonu. Mijeanjem vode u posudi vrimo
0
pomou mjealice i na taj nain postiemo
izjednaenost temperature vode u posudi, a
time i izjednaenost temperature gasa u
balonu. Balon je spojen sa ivinim
manometrom iji krak, koji je u vezi sa
zrakom u laboratoriji, se moe pomjerati u
vertikalnom pravcu. Dizanjem
ili
Slika 10.3. Aparatura za provjeravanje
sputanjem
tog
kraka podeavamo da
arlovog zakona
nivo ive u drugom kraku, koji je vezan za
balon, bude uvijek na istom nivou (na slici
oznaen kao 0-ti nivo). Na taj nain zapremina gasa u balonu je uvijek ista, tj. V const .
Na poetku, prije zagrijavanja vode u posudi, oitava se njena poetna temperatura
(ujedno i temperatura gasa) t1 0 C i pritisak gasa, koji je jednak
p1 p a h1 , (10.8)
gdje su:
p a atmosferski pritisak, h1 razlika nivoa ive u manometru.
63

Kada se temperatura vode povisi za 5 0 C u odnosu na poetnu temperaturu, vri se
pomjeranje pokretnog kraka manometra, dok se nivo ive u drugom kraku ne dovede do nultog
podioka na skali, te u tom trenutku oitavamo temperaturu vode i razliku nivoa ive u
manometru. Na taj nain dobili smo par vrijednosti: p 2 i t 2 . Isti postupak se ponavlja za sljedee
vie temperature (otprilike jo 6 do 8 mjerenja; do 60 0 C ), te dobijene podatke unosimo u tabelu.
Pri svakom mjerenju treba saekati 1-2min. radi izjednaavanja temperature vode i gasa u balonu,
pri emu vodu u posudi trebamo mijeati. Prilikom oitavanja podataka pri jednom mjerenju se
grijanje iskljuuje. Nakon oitavanja vrijednosti pritiska gasa i njegove temperature, grijanje se
ponovo ukljuuje.
Na osnovu mjerenih podataka crtamo
grafik p f (t ) . Dobijene take mjerenja trebaju
se nalaziti na pravoj u granicama greaka. Take
mjerenja trebaju biti simetrino rasporeene i to
manje udaljene od pravca kojeg povlaimo. Ako
je odstupanje taaka od prave veoma malo onda
je dokazana linearna zavisnost pritiska od
temperature gasa.
Potrebno je izvriti i provjeru vrijednosti
veliine . Dobijenu pravu, slika 10.4,
produimo do presjeka sa ordinatom. Odsjeak
na ordinati predstavlja pritisak gasa, kojeg bi on
imao na 0 0 C , tj. vrijednost p0 . Nakon toga, na
t
eksperimentalnih podataka
pravoj izaberemo jednu taku A, na vioj temperaturi, te oitamo vrijednost njenog pritiska pt i
temperature t na odgovarajuim osama. Prema tome, koeficijent poveanja pritiska gasa (zraka )
e biti
pt p0 1
, (10.9)
p0
t
Napomena: temperaturna osa mora poeti od 0 0 C .

Dobijena vrijednost treba, u granicama greaka, da je priblino jednaka vrijednosti
1 1
1
0,003663 0 . (10.10)
0
273 C
C
Relativna greka se moe izraunati na osnovu slijedee relacije
T
. (10.11)
T
64

1. ta je idealan gas?
2. ta su izoprocesi i navesti tri osnovna izoprocesa?
3. Navedi tri parametra stanja idealnog gasa?
4. ta u svim izoprocesima mora biti nepromjenjivo?
5. Navesti ime, definiciju i formulu zakona koji vai za izotermalne procese.
6. Nacrtati grafik zavisnosti pritiska od zapremine pri konstantnoj temperauri.
7. Kako se provjerava Bojl Mariotov zakon u ovoj vjebi?
8. Od ega se sastoji aparatura za provjeru BOjl Mariotovog zakona u ovoj vjebi?
9. Kako se u balon (prvi zadatak) ubacuje vazduh i kako se odreuje njegova zapremina?
10. Zato, prilikom mjerenja, mora biti zatvoren gornji ventil na balonu u prvom zadatku?
11. ta je izohorski proces?
12. Definisati arlov zakon?
13. Kako se postie konstantna zapremina pri mjerenju u drugom zadatku?
14. emu je jednak poetni pritisak u balonu (drugi zadatak)?
15. Nacrtati grafik zavisnosti pritiska od temperature pri konstantnoj zapremini i objasniti ta
predstavlja odsjeak na y-osi.
p p0 1
16. Izvesti formulu za koeficijent poveanja pritiska: t

iz formule arlovog
p0
t
zakona.
17. Kakva mora biti zavisnost pritiska od temperature da bi se potvrdio arlov zakon?
18. Objasniti kako se pomou grafika p f (t ) izrauna koeficijent poveanja pritiska.
65

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Provjeriti da li vai Bojl-Mariotov zakon primjenjen na vazduh.
Atmosferski pritisak oitan sa barometra iznosi: p a ______________________
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Vrijednosti parova pritiska i zapremine oitane sa grafika i njihov proizvod:
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/25
66
/60

2. Zadatak: Odrediti koeficijent poveanja pritiska.
pt p0 1
;
p0
t
pt p a ht
gdje je: pt pritisak gasa ta temperaturi t , p 0 pritisak gasa na 0 o C , koeficijent poveanja

pritiska, p a atmosferski pritisak, ht razlika nivoa ive u manometru.
p a __________________________
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Vrijednosti oitane sa grafika:
_________________________
_________________________
2. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/25
/60

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/60
/50
/120
DATUM
Urednost
/20
OVJERA
67
Ukupan broj
bodova
/250
Broj ocjenskih
bodova
/2,5

11. VIII VJEBA Kalorimetrija
11.1. Toplotni kapacitet kalorimetra
Ako se tijelu mase m dovede koliina toplote Q , onaj iznos unutranje energije, koji se
prenese s jednog tijela na drugo, tada se temperatura tijela promjeni za t 0 C . Izmeu ovih
veliina postoji sljedea matematika veza
Q m c t , (11.1)
gdje je c faktor proporcionalnosti, koji se naziva specifina toplota . Umnoak mase tijela i
njegove specifine toplote, mc M , naziva se njegovim toplotnim kapacitetom. Toplotni
kapacitet jednak je koliini toplote koju je potrebno dovesti nekom tijelu mase m i specifine
toplote c , da bi mu se temperatura povisila za jedan stepen. Vidi se, dakle, da se toplota moe
napisati i kao
Q M t . (11.2)
1. Zadatak: Odrediti toplotni kapacitet datog kalorimetra.
Da bismo odredili toplotni kapacitet kalorimetrijske posude, (kalorimetar posuda toplotno
izolirana od okoline pomou nekog izolatora), zagrijavamo izvjesnu koliinu vode mase m1 do
temperature t1 , te je sipamo u kalorimetarsku posudu u kojoj se nalazi koliina vode mase m 2 i
temperature t 2 . Nakon izvjesnog vremena, nakon to se prestane pomjerati stub ive na
termometru, koji se nalazi na poklopcu kalorimetra, termometra pomou kojeg mjerimo
temperaturu unutar kalorimetra, sistem, kalorimetr i voda u njemu, poprima neku temperaturu
smjese t . Predajnik toplote je zagrijana voda. Koliina toplote koju ona oslobodi jednaka je
Q1 m1c(t1 t ) , (11.3)
Prijemnik toplote je hladna voda u kalorimetru i kalorimetrijska posuda. Da bi se oni
zagrijali do temperature smjese, potrebno je da prime koliinu toplote
Q2 m2 c(t t 2 ) M (t t 2 ) . (11.4)
Dakle, predajnik toplote je zagrijana voda, te je, nakon uspostavljanja termike ravnotee,
koliina toplote koju ona oslobodi, jednaka koliini toplote koju prime hladna voda u kalorimetru
i kalorimetrijska posuda, ako se zanemare svi gubici toplote. Sada moemo pisati matematiki
jednainu termike ravnotee Q1 Q2 :
m c(t t )
J
m2 c 0 , (11.5)
m1 c (t1 t ) m 2 c (t t 2 ) M (t t 2 ) M 1 1
(t t 2 )
C
J
, specifina toplota vode.
gdje je c 4186,8
kg 0 C
Menzurom se izmjeri masa vode m1 (zapremina vode od 1ml 10 6 m 3 ima masu od
jednog grama, jer je m V 10 3 kg m 3 10 6 m 3 10 3 kg 1g ). Zatim se, ta voda, zagrijava
68

do temperature t1 , koja se oitava pomou ivinog termometra neposredno prije sipanja u
kalorimetar. Takoer, se pomou menzure izmjeri masa vode m2 . Temperatura vode i
kalorimetra t 2 , se oitava neposredno prije sipanja tople vode. Nakon sipanja tople vode u
kalorimetar, paljivo se prati porast temperature na termometru, koji se nalazi na poklopcu
kalorimetra. Temperatura najprije raste, zatim izvjesno vrijeme ostaje stalna, a nakon toga
poinje da opada. Maksimalna temperatura, koja se pri tome opaa, je temperatura sistema t .
11.2. Specifina toplota vrstih tijela

Specifina toplota tijela definira se kao koliina toplote, koja jedinici mase tijela, promijeni
temperatutu za jedan stepen
Q
. (11.6)
c
m t
Specifina toplota tijela ovisi o temperaturi, te njena vrijednost odgovara odreenoj
temperaturi tijela ili pak temperaturnom intervalu. SI jedinica za specifinu toplotu je
J
J
J
, te je specifina toplota vode jednaka: c H 2O c0 4186,8
.
0
kgK
kg C kgK
2. Zadatak: Odrediti specifinu toplotu tijela.
S obzirom na opu relaciju
Q mc t , (11.7)
koliina toplote koju oslobodi toplo tijelo, jednaka je

Q1 mT cT (t1 t S ) , (11.8)
a koliina toplote koju primi hladna voda u kalorimetru i kalorimetar, jednaka je
Q2 mc0 (t S t ) M (t S t ) (mc0 M )(t S t ) . (11.9)
Ako uzmemo u obzir, da je koliina toplote, koju oslobodi zagrijano vrsto tijelo, jednaka
koliini toplote, koju primi hladna voda, onda je
mT cT (t1 t S ) (mc0 M )(t S t ) . (11.10)
Iz jednakosti (11.10), izraunavamo da je specifina toplota vrstog tijela jednaka
( mc 0 M )(t S t )
cT
. (11.11)
mT (t1 t S )
Za odreivanje specifine toplote vrstih tijela, netopivih u vodi, koristit emo od
aparature: kalorimetar, ivin termometar, vagu i menzuru.
U kalorimetar, iji je toplotni kapacitet ranije odreen, potrebno je nasuti vodu mase m ,
koja je izmjerena pomou menzure. Zatim se, pomou termometra, koji se nalazi na poklopcu
kalorimetra, izmjeri temperatura hladne vode i kalorimetra t . Pomou vage se izmjeri masa tijela
mT , ija se specifina toplota mjeri. Ovo tijelo se zagrijava tako to se stavi u au, koja se nalazi
na reou i u kojoj se nalazi voda. Pusti se da voda u ai prokljua. Nakon izvjesnog vremena,
otprilike desetak minuta, tijelo je zagrijano na temperaturu kjuanja vode t1 , koju mjerimo
termometrom. Zagrijano tijelo brzo prebacimo u kalorimetar sa hladnom vodom i sistem
69

zatvaramo poklopcom. Poto se tijelo nalazi na vioj temperaturi nego voda i kalorimetar, dolazi
do prelaska toplote sa tijela na vodu i kalorimetar, sve dok se temperatura cijelog sistema ne
izjednai. Prema tome, tijelo e se ohladiti od temperature t1 do temperature sistema t S , a voda u
kalorimetru i kalorimetar e se zagrijati od temperature t do temperature sistema t S . Ovaj proces
se prati na termometru, koji se nalazi na poklopcu kalorimetra. Termometar prvo pokazuje
temperaturu hladne vode i kalorimetra t , prije sputanja toplog tijela, a onda nagli porast
temperature, da bi se postepeno zaustavilo penjanje ive u termometru, to predstavlja
temperaturu sistema.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
Definisati koliinu toplote (definicija i formula)?

emu je jednaka specifina toplota nekog tijela (formula i definicija)?
ta je toplotni kapacitet tijela (formula i definicija)?
Navesti sve jedinice za temperaturu i kako se one pretvaraju u osnovnu jedinicu.
Objasniti ukratko postupak pri mjerenju toplotnog kapaciteta kalorimetra.
Napisati i objasniti jednainu toplotne ravnotee kada se u kalorimetar, toplotnog kapaciteta
M, sa hladnom vodom mase m1 i temperature t1, naspe topla voda mase m2 i temperature t2,
pri emu se uspostavi temperatura smjese tS.
7. Opisati ukratko na koji nain se u ovoj vjebi mjeri specifina toplota vrstog tijela?
8. Napisati i objasniti jednainu toplotne ravnotee kada se u kalorimetar, toplotnog kapaciteta
M, sa hladnom vodom mase m1 i temperature t1, ubaci tijelo mase m2 i temperature t2, pri
emu se uspostavi temperatura smjese tS.
70

PRAKTIAN RAD
1.Zadatak: Odrediti toplotni kapacitet datog kalorimetra.
Toplotni kapacitet kalorimetra se moe izraunati po formuli:
m1c(t1 t )
m2 c
(t t 2 )
J
0 C ,

gdje je:
m1 - masa tople vode
t1 - temperatura tople vode

m2 - masa hladne vode u kalorimetru
t 2 - temperatura hladne vode u kalorimetru
t - temperatura smjese
Potrebne konstante: c 4186,8
J
kgK
B.M.
1.
2.
3.
S.V.
______________________; _______________________; __________________

Konaan rezultat je:
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/15
71
/35

2.Zadatak: Odrediti specifinu toplotu tijela.
Specifina toplota vrstog tijela jednaka je:
cT
(mc 0 M )(t S t )
mT (t1 t S )
Potrebne konstante: c0 4186,8
J
,
kgK
mT _________________
gjde je:
m - masa hladne vode u kalorimetru
t - temperatura hladne vode u kalorimetru
t1 - temperatura tijela
mT - masa tijela
t S - temperatura smjese
M - toplotni kapacitet kalorimetra (uzeti iz
prethodnog zadatka).
B.M.
1.
2.
3.
S.V.
______________________; _____________________; ____________________

Konaan rezultat je:
cT
2. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/15
/35
Broj osvojenih bodova

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/60
/30
/70
DATUM
Urednost
/20
OVJERA
72
Ukupan broj
bodova
/180
Vrijednost u
procentima
/1,8

12. IX VJEBA Ohmov (Omov) zakon
12.1. Omov zakon i vezivanje otpornika
Za elektrini provodnik, kroz koji protjee elektrina struja, karakteristine su tri osnovne
veliine: razlika potencijala u njegovim krajnjim takama, tj. napon U Va Vb , zatim jaina
struje I i elektrini (omski, termogeni) otpor R , provodnika.
Potencijal, u nekoj taki elektrinog polja, brojno je jednak radu koji izvre sile
elektrinog polja, kada ono jedinino probno naelektrisanje premjesti iz te take polja u
beskonanost. S obzirom, da je napon jednak razlici potencijala, on se onda definie kao rad koji
izvre sile elektrinog polja, kada ono, jedinino probno naelektrisanje, premjesti iz jedne take
polja u drugu. Elektrina struja je svako usmjereno kretanje naelektrisanja. Jaina elektrine
struje predstavlja odnos koliine naelektrisanja, koja proe kroz popreni presjek provodnika, u
jedinici vremena. Veliina koja pokazuje kako provodnik svojom strukturom i oblikom utjee na
jainu elektrine struje naziva se elektrini otpor.
Omov (Ohm) zakon daje vezu izmeu napona, jaine struje i otpora provodnika na
sljedei nain
U I R . (12.1)
SI jedinice parametara strujnog kola su : U V volt ; I A amper ; R om .
Elektrine provodnike (otpornike i instrumente) veemo u strujno kolo serijski, paralelno
i mjeovito. Kod serijskog vezivanja nadovezuje se jedan otpornik na drugi, a poetak prvog i
kraj posljednjeg su prikljuci za izvor struje (slika 12.1).
a
R1
R2
R3
Rn
U
Slika 12.1. Serijska veza provodnika
Na taj nain take, a,b,c,d, u kolu elektrine struje, imaju razliite potencijale, to ovisi
o veliini ukljuenog otpora, a to znai, da vezani otpornici imaju razliite napone. Ono to je isto
kod svih otpornika vezanih serijski jeste struja.
Kod paralelne veze, jedni krajevi svih provodnika su meusobno povezani, a isto tako i
drugi, te na taj nain na krajevima otpornika vlada ista potencijalna razlika (isti napon), dok su
struje razliite i ovise o veliini otopora provodnika, slika12.2. Mjeovita veza provodnika je
kombinacija prethodnih dviju veza, slika 12.3.
73
R1
R3
R2
R1
R2
R4
R5
Rn
U
Slika 12.3. Mjeovita veza
provodnika
U
Slika 12.2. Paralelna veza
provodnika
U serijskoj vezi ukupan otpor jednak je sumi pojedinih otpora, tj.

n
R Ri , (12.2)
i 1
a kod paralelne vrijedi:

n
1
1
. (12.3)
R i 1 Ri
12.2. Voltmetar, ampermetar i reostat

U ovoj vjebi upotrijebit emo dva osnovna elektrina mjerna instrumenta i to
ampermetar, za mjerenje jaine struje, i voltmetar za mjerenje napona na krajevima otpornika.
Ova dva instrumenta razlikuju se samo po tome, to voltmetar ima znatno vei vlastiti otpor
(hiljade oma) nego ampermetar. Treba naroito paziti kako se oni ukljuuju u kolo i da ne budu
strujom optereeni izvan doputene granice, koja je definirana mjernim podrujem instrumenta.
Ampermetar se vee u kolo elektrine struje sa odgovarajuim otpornikom u seriju i nipoto bez
njega, jer bi prejaka struja unitila sistem instrumenta, slika 12.4.
R
R
U
Slika12. 4. Vezivanje
ampermetra u strujno kolo
U
Slika 12.5. Vezivanje voltmetra
u strujn kolo
Voltmetar se vee paralelno sa opornikom na kojem mjerimo potencijalnu razliku, slika

12.5. Na ovaj nain, jedan dio struje struje protjee mimo otpornika, ali je vlastiti otpor
voltmetra obino mnogo vei od otpora na kojem se vri mjerenje, tako da je ta struja zanemarivo
74

mala. Kod elektrinih mjerenja, obino je potrebno regulirati jainu struje i veliinu napona,
kojeg daje raspoloivi izvor struje (akumulator, baterija, generator, itd.). U tu svrhu slue nam
promjenljivi otpornici i transformatori. Klizni otpornik ili reostat je najei oblik promjenljivog
otpornika. Sastoji se od ice odgovarajueg ukupnog otpora, koja je namotana na izolator, zatim
od metalnog kontakta, klizaa, koji moemo pomjerati du jednog masivnog provodnika. Na
krajevima ice i voice klizaa nalaze se prikljuci a,b i c, slika 12.6.
c
a
b
Slika 12.6. Promjenjivi otpornik ( reostat )(lijevo) i shematski prikaz reostata (desno)
Ako se izvor struje prikljui na izvodnice a i b, tada je ukljuen itav otpornik i takva
veza se naziva potenciometrijska veza. Meutim, ako vezivanje izvrimo preko prikljunice c i
jedne fiksne take, a ili b, moi emo, pomjeranjem klizaa, mijenjati veliinu ukljuenog otpora
tj. u kolo je ukljuen samo dio provodnika i takva veza se naziva reostatska.
Na reostatu je uvijek naznaena vrijednost njegovog ukupnog otpora i maksimalna
doputena jaina struje, preko koje se ne smije ii, kako ne bi dolo do pregaranja otpornika.
Slino je i sa ostalim elektrinim ureajima, pa zato prije njihove upotrebe treba uvijek proitati
podatke, koji su izloeni na vidljivom mjestu instrumenta. Prilikom ukljuivanja reostata, treba u
prvom redu, vidjeti da li je napon, koji emo upotrijebiti, u doputenim granicama, tj. manji od
proizvoda maksimalno doputene struje i otpora reostata. Osim toga, u poetku treba kliza
uvijek postaviti u poloaj maksimalnog otpora, a tek nakon toga pomjerati u poloaj u kojem se
postie potrebna jaina struje.
12.3. Provjeravanje Omovog zakona u kolu
1. Zadatak: Nacrtati grafik zavisnosti I=I(U); R=const. Za tri razliite vrijednosti otpora.
Kao prvo treba napraviti spoj po
shemi prokazanoj na slici 12.7. Istosmjerni
izvor struje ukljuiti na reostat preko
prekidaa P potenciometrijski. Treba
naroito voditi rauna da se instrumenti za
istosmjernu struju prikljue pravilno, tj. na
strani pozitivnog pola izvora vee
odgovarajua prikljunica instrumenta,
oznaena sa znakom + ili je crveno
obojena, druga je oznaena sa znakom
ili bijelo ili plavo obojena. U protivnom
sluaju kazaljka na instrumentu se nee
kretati od nule prema krajnjoj vrijednosti
skale,udesno, ve e doi do udara o branik
I (mA)
R1
R2
R1 < R2 <
R3
R3
U
(V)
Slika 12.8. Grafiki prikaz ovisnosti
pri
75

ispred nule, to moe prouzrokovati mehaniko oteenje instrumenta. Ako kazaljka ne pokazuje
nulu skale dok struja ne tee kroz kolo, treba izvriti dotjerivanje pomou vijka koji se nalazi s
prednje strane instrumenta.
Poto je provjerena ispravnost spojeva treba zatvoriti strujno kolo prekidaem P i
pomjeranjem klizaa potenciometra, reostata, dovoditi razliite napone na otpornik, te za razne
poloaje oitavati vrijednosti, koje pokazuju voltmetar i ampermetar. Rezultate treba grafiki
predstaviti u koordinatnom sistemu I I (U ) , te ako dobiveni grafik izgleda kao na slici 12.8, to
znai da je provjerena linearna ovisnost jaine struje u elektrinom kolu o naponu, pri konsantoj
vrijednosti otpora otpornika, tj. Omov zakon.
Na svakom pravcu izabrati po dvije take i izraunati vrijednost otpora u tim takama.
Dobivene vrijednosti moraju se poklapati sa izabranim vrijednostima otpora R1, R2, R3. Pri
U
izraunavanju koristiti formulu R ,vrijednosti napona i struje za izabranu taku oitati sa
I
grafika.
2. Zadatak: Nacrtati grafik zavisnosti U U ( R ); I const . za tri razliite vrijednosti struje
P
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
(cm)
V
Treba sastaviti elektrino kolo

kao na slici 12.9.
Klizni otpornik, reostat, za
reguliranje jaine struje u kolu vezan je
reostatski. Otporna ica, duine 1m,
montirana je na daski sa metrom, koji je
paralelan sa icom. Na taj nain je
omogueno mjerenje duine dijela
otpornika kroz koji protjee struja.
Naime, koristimo relaciju
R
l
, (12.4)
S
Slika 12.9. Provjeravanje ovisnosti
gdje su: R otpor provodnika, l duina

provodnoka, S povrina poprenog
presjeka provodnika i specifini
otpor provodnika. Iz ove formule vidimo da su otpor provodnika i njegova duina upravo
proporcionalne veliine.
Sa slike12.9, se vidi da je jedna prikljunica voltmetra fiksno vezana za otpornu icu ab u
taki a, a sa druge strane pokretnom prikljunicom c dodirujemo otpornu icu na svakih 10 cm
njene duine.
Mjerenje ovisnosti napona o duini otporne ice prvo vrimo pri odreenoj vrijednosti
jaine struje, koju definiramo pomou klizaa na reostatu, a oitavamo je na ampermetru
(napisati tu vrijednost u tabelu). Pokretnu prikljunicu c pomjeramo na opisani nain sve do kraja
76

b, otporne ice. Oitane podatke
U
unosimo u
tabele. Nakon toga,
I1
(V)
mijenjamo vrijednost jaine struje i
I1 > I2 > I3
I2
ponovo izvrimo mjerenje na prethodno
opisani nain. To se izvri za nekoliko
vrijednosti jaine struje.
I3
Ako se primjeti da u toku
mjerenja kazaljka ampermetra odstupi
od definirane vrijednosti jaine struje na
poetku mjerenja, treba lahganim
pomjeranjem klizaa na reostatu dovesti
l
jainu struje u poetno stanje. Dobijene
(cm)
rezultate predstavit emo grafiki, a koji
Slika 12.10. Grafiki prikaz ovisnosti
treba da izgledaju kao na slici 12.10.
Na ovaj nain je, takoer, potvrena
linearna ovisnost napona i otpora otporne ice i njihova direktna proporcionalnost.
3. Zadatak: Nacrtati grafik zavisnosti napona od jaine struje kada temperatura otpornika raste i
izraunati vrijednost otpora u dvije proizvoljne take.
Shema spajanja za ovo mjerenje je data na slici 12.11. Kao otpornik koristimo nit arulje
(sijalice).
Regulacioni
transformator
V
omoguava
kontinuirano
~
transformiranje napona gradske
mree od 0V 300V .
To
postiemo
okretanjem
dugmeta, koje je vezano za krunu
~U
plou sa podiocima, koja se nalazi
A
na gornjoj povrini transformatora..
Slika 12.11. Strujno kolo za posmatranje zavisnosti

pri
Prije ukljuivanja struje

treba ampermetar i voltmetar
korigirati u nulti poloaj. Nakon to su provjereni svi spojevi, postepeno poveavamo napon na
sijalici, te kod cjelobrojnih vrijednosti jaine struje, oitavamo vrijednost napona na arulji, koji
je neto nii od onog kojeg imamo na transformatoru. Rezultate mjerenja unijeti u tabelu i dati
njihov grafiki prikaz, slika 12.12.
Ovisnost napona od jaine struje nee biti linearna. Iz dobijenog grafikona moemo
izraunati veliinu otpora sijalice u pojedinim stanjima napona i struje (take A i B na grafikonu).
Taki A odgovara par vrijednosti struje i napona, I 1 i U 1 , respektivno, a taki B, I 2 i U 2 .
Onda je
77

R1
U1
U
i R2 2 .(12.5)
I1
I2
Raun treba da pokae da je R R2 R1 0 , tj.
R2 R1 , s obzirom da se nit sijalice zagrijava

prilikom mjerenja, onda se i njena temperatura
poveava. Poznato je da otpor provodnika ovisi o
temperaturi i to po formuli
R R0 (1 t ) , (12.6)
gdje je:
R0 otpor na 0 oC, - termiki koeficijent
poveanja otpora, t - temperatura.
Dakle, sa poveanjem temperature poveava se i
otpor sijalice, pa samim tim mora biti R2 R1 .
U
(V)
U1
U2
A
I1
I2 I (mA)
Slika 12.12 Ovisnosti

pri

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
ta je potencijal?
ta je napon?
ta je elektrina struja?
Definisati jainu elektrine struje.
Definisati Omov zakon.
Objasniti serijsku vezu otpornika ( ta se deava sa I, U i kako se rauna ekvivalentni otpor?).
Objasniti paralelnu vezu otpornika ( ta se deava sa I, U i kako se rauna ekvivalentni
otpor?).
8. ta je voltmetar i kako se vee u kolo (slika)?
9. ta je ampermetar i kako se vee u kolo (slika)?
10. ta je reostat i kako se moe vezati u kolo ( objasniti svaku vezu)?
11. Nacrtati grafik zavisnosti jaine struje od napona za slijedee vrijednosti otpora: R1 20 ;
R2 32 ; R3 25 .
12. Nacrtati grafik zavisnosti napona od otpora ice za slijedee jaine struja: I1 20 A ;
I 2 32 A ; I 3 25 A .
13. Kako se mijenja otpor sa temperaturom (formula, nacrtati i grafik I=I(U))?
78

PRAKTIAN RAD
1.Zadatak: Nacrtati grafik zavisnosti I I (U ); R const .
Izmjeriti vrijednost napona i jaine struje za tri razliite vrijednosti otpora i nacrtati grafik
I I (U ); R const . Na svim graficima izabrati dvije proizvoljne take (jednu za manje
vrijednosti napona, a drugu za vee vrijednosti) i izraunati vrijednost otpora u tim takama.
R1
R3
R2
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Vrijednost otpora u proizvoljnim takama:
Prvi grafik
Drugi grafik
1. taka
2. taka
1. taka
2. taka
Trei grafik
1. taka
2. taka
U (V)
I (mA)
R ( )
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/15
79
/35

2. Zadatak: Nacrtati grafik zavisnosti U U ( R ); I const .
Mjeriti napon i pripadajuu duinu ice za tri razliite vrijednosti struje te nacrtati grafik
U U ( R ); I const . . Na svim graficima izabrati dvije proizvoljne take (jednu za manje
vrijednosti napona, a drugu za vee vrijednosti) i izraunati vrijednost struje u tim takama.
I1
I3
I2
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Vrijednost struje u proizvoljnim takama:
Prvi grafik
1. taka
2. taka
Drugi grafik
1. taka
2. taka
Trei grafik
1. taka
2. taka
U (V)
I (mA)
R ( )
2. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/15
80
/35

3. Zadatak: Nacrtati grafik zavisnosti napona od jaine struje kada temperatura otpornika raste
Izabrati 10 razliitih vrijednosti napona te izmjeriti pripadajuu jainu struje za svaku
vrijednost izabranog napona i to za provodnik sa promjenjivim otporom, a zatim izraunati
vrijednost otpora u dvije proizvoljne take (sa grafika).
B.M.
Vrijednost otpora u dvije proizvoljne take na
grafiku, ali, koje nisu dobijene mjerenjem:
1.
2.
1. taka
3.
4.
U (V)
5.
I (mA)
6.
R ( )
2. taka
7.
Napomena: Taka 1. se uzima za manje
vrijednosti struje i napona (oko poetka
povuene krive), dok se taka 2. uzima za
velike vrijednosti napona i struje (pred kraj
povuene krive).
8.
9.
10.
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/10
/20

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/60
/40
/90
DATUM
Urednost
/10
OVJERA
81
Ukupan broj
bodova
/200
Broj ocjenskih
bodova
/2

13. X VJEBA Elektrometar i Vitstonov (Wheatstone) most
13.1. Elektrometar
Na slici 13.1, predstavljen je najjednostavniji
B
oblik elektrometra sa listiem. Metalni provodnik A,
uvren je u metalnoj kutiji pomou izolatora D. Na
D
jednom dijelu provodnika, koji se nalazi u kutiji, je
lahki metalni listi C, iji donji kraj prelazi preko
skale S, koja ima ugaonu podjelu. Provodnik se na
A
gornjem dijelu, koji je izvan kutije, zavrava
C S
metalnom krunom ploicom B. Metalna kutija
(koja je u obliku prstena) sa prednje i zadnje strane
je
zatvorena
staklenim
povrinama.
Pri
naelektrisanju provodnika A, uslijed elektrinih sila,
listi skree iz svog vertikalnog poloaja. Ukoliko je
naelektrisanje q provodnika A, vee, utoliko listi
skree za vei ugao .
Sistem od dva provodnika razdvojena
dielektrikom (izolatorom) ima elektrini kapacitet
Slika 13.1. Elektrometar
jednak po definiciji
q
C ,(13.1)
U
gdje je:
q koliina elektrinog naboja na jednom provodniku,
U napon izmeu provodnika.
Oba provodnika imaju istu koliinu naboja q , suprotnog znaka. U SI jedinicama, jedinica
za elektrini kapacitet je 1 farad 1F , a ima ga sistem provodnika kod kojih je, pri
naelektrisanju od 1 kulona 1C , napon izmeu njih jednak 1 volt 1V .
q
je stalan za dati sistem provodnika, te onda ovo vrijedi i za elektrometar kod
U
koga je jedan provodnik, provodnik A, a drugi je metalni oklop elektrometra. Pored mjerenja
koliine elektrinog naboja pomou elektrometra, moemo mjeriti i napon koji je proporcionalan
koliini naboja. Ako uglovi skretanja listia nisu veliki, napon na elektrometru je proporcionalan
uglu otklona listia , tj. U k , gdje je k koeficijent proporcionalnosti, tzv. faktor skale.
Ovim elektrometrom mogu se vriti samo relativna mjerenja.
Odnos
1.Zadatak: Odrediti kapacitet elektrometra.

Aparatura se sastoji iz elektrometra i metalne lopte sa drkom od izolatora. Za mjerenje
poluprenika lopte koristimo linijar sa noniusom. Za naelektrisanje elektrometra slui ebonitna
ipka i vunena krpa.
82

Trljanjem ebonitne ipke vunenom krpom naelektriemo je i sa nje elektrini naboj
prenosimo na elektrometar. Naelektrisanje, koje se pri tome nalazi na elektrometru, obiljeimo sa
q . Neka je tada napon na elektrometru U 1 , koji je proporcionalan uglu 1 , te je
U 1 k 1 . (13.2)
Ako je traeni kapacitet elektrometra C E , onda je

q C E U 1 C E k 1 . (13.3)
Nakon ovoga se pomou izolatora prinese metalna kugla poluprenika r i dovede u dodir
sa ploicom B elektrometra. Pri dodiru e jedan dio elektrinog naboja prei sa elektrometra na
kuglu. Koliina naboja q , se pri tome nije promijenila, nego se rasporedila i na kuglu. Ako je
elektrini kapacitet lopte Cl , onda je u ovom sluaju ukupni kapacitet sistema jednak C E Cl .
Ovim se kapacitet sistema poveao, a koliina naboja ostala ista, te e s obzirom na relaciju
(13.3), napon na elektrometru opasti, a listi zauzeti novi poloaj definiran uglom 2 , koji je
manji od ugla 1 . U ovom sluaju vrijedi relacija
q C E Cl k 2 .
(13.4)
Izjednaavanjem relacija (13.3) i (13.4), slijedi da je

C E k 1 C E Cl k 2 C E k 1 C E k 2 Cl k 2 C E (1 2 ) Cl 2
2
C E Cl
. (13.5)
1 2
S obzirom da je kapacitet lopte ( kugle ) jednak:
2
12 C
C l 4 0 r 0 8,854 10
,
Nm 2
dobijamo konani izraz za elektrini kapacitet elektrometra
C E 4 0 r
2
. (13.6)
1 2
Postupak se moe ponoviti sa kuglama razliitih poluprenika. Konani rezultat je srednja

vrijednost dobijenih vrijednosti elektrinog kapaciteta elektrometra.
13.2. Kirhofova (Kirchhoff) pravila i Vitstonov (Wheatstone) most

Mjerenje otpora pomou Vitstonovog (Wheatstone) mosta zasniva se na pravilima
grananja struje za strujne mree, a to su dva Kirhofova (Kirchhoff) pravila koja glase:
83

I za svaku taku (vor) grananja struje je suma intenziteta struja, koje u taku utjeu, jednaka
sumi intenziteta struja, koje iz nje istjeu, tj. I i 0 .
i
II u svakom zatvorenom strujnom kolu je suma elektromotornih sila jednaka sumi

elektrootprnih sila, tj. i Ri I i .
i
R3
I1
I3
M
R1
S
K
R4
I4 N
I2
R2
Slika 13.2. Vitstonov most
Neka su etiri otpornika

vezana u strujno kolo kao na slici
13.2. Ovako vezano strujno kolo
predstavlja Vitstonov most. U takama
M i N vezan je izvor istosmjerne
elektrine struje. Izmeu taaka S i K
vezan je galvanometar G, ime se
pravaugaonik MNSK premouje, te
otuda naziv za ovakvo kolo most.
Promjena vrijednosti otpora moe se
podesiti tako da kroz galvanometar G
ne protjee struja. Pri tome e take S
i K biti na istom potencijalu, a za most
kaemo da je u ravnotei.
2. Zadatak: Odrediti vrijednost nepoznatih otpora pomou Vitstonovog mosta.

U sluaju kada je Vitstonov most u ravnotei, vrijede sljedee relacije, koje se dobijaju iz
I-og Kirhofovog pravila
I1 I 2
I 3 I 4 . (13.7)
Take S i K, slika 13.2, nalaze se na istom potencijalu, te je potencijalna razlika izmeu

taaka S i K jednaka nuli. Prema II-gom Kirhofovom pravilu onda vrijedi
I 1 R1 I 3 R3 0 i I 2 R 2 I 4 R 4 0 , te je
I1 R1 I 3 R3 (*) i I 2 R 2 I 4 R 4 .(**)
Dijeljenje relacija (*) i (**) jedne sa drugom dobijamo da je
R1 R3
. (13.8)
R2 R4
Prema relaciji (13.8), se uvijek moe odrediti vrijednost jednog od otpora na osnovu
poznavanja ona ostala tri. Neka je: npr. R1 x , nepoznati otpor. Tada je
R
x R2 3 . (13.9)
R4
Koristimo modificirani oblik Vitstonovog mosta, slika13.3. Na drvenom linijaru sa
milimetarskom podjelom, ija duina je jedan metar, uvrena je metalna ica konstantnog
presjeka i homogenog sastava, slika 13.3. Krajevi ice M i N odgovaraju takama M i N na
mostu, slika13.2, te se ove take uvijek vezuju za istosmjerni izvor struje. Za krajeve M i N
vezani su nepoznati otpor x i kutija sa poznatim otporima R . Izmeu taaka S i K vezan je
84

most, galvanometar G, tako da je
kontakt K pokretan i moe da klizi du
ice na linijaru. Pomjeranjem kontakta K
moemo most dovesti u ravnoteu, tj. da
kroz galvanometar ne tee struja. Neka je
taj uvjet ispunjen kada se kliza K nalazi
na rastojanju l od take M, poetka
linijara, a neka je cjelokupna duina ice
L. Dio ice duine l ima funkciju otpora
R3, slika 13.3, a drugi dio ice duine L-l,
ima ulogu otpora R4. Na osnovu
navedenog, slijedi da je nepoznati otpor
jednak
l
S x R l . (13.10)
xR
Ll
Ll
R1
l
M0
Ll
N
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
(cm)
Otpor R oitavamo sa otporne

Slika 13.3 Modificiran Vitstonov most
kutije, a duine l i L oitavamo sa
linijara. Vea tanost mjerenja se dobija
ako se otpor x izmjeri nekoliko puta za razliite vrijednosti otpora R . Iz dobijenih rezultata se
izraunava srednja vrijednost nepoznatog otora x .

1. Opisati elektrometar sa listiem (slika obavezna!).
2. Izvesti izraz za kapacitet elektrometra (objasniti svaku veliinu).
3. Ako je elektrometar ranije naelektrisan njegov listi e se otkloniti za neki ugao. ta e se
desiti sa nabojem u ukupnim kapacitetom ako se na takav elekrometar stavi metalna kugla
(ta se deava i sa listiem)?
4. emu je proporcionalan napon na elektrometru (napisati formulu i objasniti veliine)?
5. emu je jednak kapacitet sfernog kondenzatora?
6. ta se deava sa ukupnim nabojem i ukupnim kapaciteom kada se na naelektrisani
elektrometar stavi metalna kugla?
7. emu je jednaka koliina naelektrisanja na elektrometru prije i poslije stavljanja metalne
kugle na elektrometar?
8. Navesti prvo Kirhofovo pravilo?
9. Navesti drugo Kirhofovo pravilo?
10. Za ta slui Vitstounov most? Objasniti postupak pri mjerenju sa Vitstounovim mostom.
11. Na osnovu Kirhofovih pravila izvsti formulu x Rl ( L l ) 1 .
85

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Odrediti kapacitet elektrometra.
C E 4 0 r
2
,
1 2
gdje je:
C E - kapactet elektrometra, r poluprenik metalne kugle, 1 - poetni ugao otklona listia
(nakon naelektrisavanja ploice), 2 - ugao otklona listia nakon stavljanja metalne kugle.
Potrebne konstante: 0 8,854 10 12
C2
, r _______________________
Nm 2
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
S.V.
_________________;
Konaan rezultat je:
_________________;
_________________
C E _______________________________________________
1. Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/5
86
/25

2. Zadatak: Odrediti vrijednost nepoznatih otpora pomou Vitstonovog mosta.
xR
l
Ll
gdje je:
l duina ice od njenog poetka do mjesta na kojem se nalazi kliza kada je most u ravnotei,
L ukupna duina ice,
R poznati otpor.
Potrebne konstante: L =__________________, R =____________________
Prvi nepoznati otpor X 1 :
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
S.V.
_________________;
Konaan rezultat je:
_________________;
_________________
X1 =
2.a Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/10
87
/20

Drugi nepoznati otpor X 2 (L i R kao u predhodnom sluaju) :
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
S.V.
_________________;
Konaan rezultat je:
_________________;
_________________
X2 =
2.b Zadatak
Precizost
mjerenja
Tanost
prorauna
/5
/15

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/60
/20
/60
DATUM
Urednost
/10
OVJERA
88
Ukupan broj
bodova
/150
Broj ocjenskih
bodova
/1,5

14. XI VJEBA Odreivanje brzine zvuka
14.1. Mehaniki talasi
Periodini poremeaji estica u nekoj sredini, koji se javljaju u pravilnim vremenskim
intervalima, zovu se talasi. Pri irenju talasa, estice elastine sredine ostaju na svojim mjestima,
oscilirajui oko ravnotenog poloaja, dok se iri samo stanje osciliranja preko kohezionih sila,
sile interakcije izmeu estica sredine. Dakle, moe se rei da je talas osciliranje, koje se iri kroz
prostor i na taj nain prenosi energiju izvora talasa. Izvor talasa je dio prostora u kome se javilo
osciliranje, odnosno dio sredine, koji je prvi izveden iz ravnotenog poloaja. Talasi mogu biti
longitudinalni, estice sredine osciliraju u pravcu prostiranja talasa, i transverzalni, estice
sredine osciliraju okomito na pravac prostiranja talasa. Transverzalni talasi se prostiru samo kroz
sredine koje se nalaze u vrstom stanju, dok se longitudinalni talasi prostiru kroz sva tri agregatna
stanja. Dok estica u izvoru talasa napravi jednu punu oscilaciju, talas pree odreeni put,
prostirui se kroz homogenu sredinu konstantnom brzinom c, koji se naziva talasnom duinom
. Veza izmeu talasne duine i brzine talasa data je sljedeom relacijom:
c f ; f
1
, (14.1)
T
gdje je:
c brzina prostiranja talasa, talasna duina, f frekvencija talasaT period talasa, vrijeme za
koje talas pree rastojanje jednako jednoj talasnoj duini.
Ukoliko dva ili vie talasa istovremeno
dou u istu taku prostora rezultujue sciliranje u
toj taki je suma vektora pojedinih oscilacija. Taj
nain slaganja talasa naziva se superpozicija
talasa. Kada se pri superpoziciji javljaju dva
ekstremna sluaja, totalno ponitenje talasa i
c
c
maksimalno pojaanje talasa, tu pojavu nazivamo
interferencija. Kao rezultat interferencije dva
talasa istih frekvencija, amplitude, a koji se kreu
u susret jedan drugom nastaje stojei talas kao na
slici 14.1. Mjesta, na kojima je amplituda
maksimalna, nazivaju se trbusi, a mjesta, koja ne
osciliraju, nazivaju se vorovi. Udaljenost izmeu
trbuh
dva susjedna vora je jedna polovina talasne
vor
duine, slika 14.1, itd. .
Talasi, za ije je prostiranje potrebna
Slika 14.1. Stojei talas
elastina sredina, nazivaju se mehaniki talasi.
Mehaniki talasi, frekvencija od 16 do 20kHz, tj. oni koje registruje ljudsko uho, je zvuni talas,
ili kratko, zvuk. Postoje zvuni izvori kao to su: ica, ipka, svirala,otvorena, otvorene na
jednom kraju i zatvorena na oba kraja, povrina i prasak. U ovoj vjebi se za odreivanje brzine
zvuka koriste otvorena i zatvorena svirala, te emo precizije objasniti nastanak zvuka u njima.
89

1. Zadatak: Orediti brzinu zvuka pomou svirale zatvorene na jednom kraju
Stub zraka u otvorenoj svirali, svirali
zatvorenoj na jednom kraju, moe da oscilira kao to
je prikazano na slici 14.2 a). Tako, ako od otvorenog
kraja cijevi kroz stub zraka krene longitudinalni
talas, on se odbija o zatvoreni kraj cijevi. Odbijeni
talas se kree suprotno dolazeem talasu, te kao
rezultat njihove superpozicije nastaje stojei talas.
vor stojeeg talasa formirat e se uvijek na
zatvorenom kraju cijevi, a trbuh talasa na otvorenom
kraju cijevi, kada je stub odreene duine. Na ovaj
nain se dobija prosti zvuk najnie frekvencije i
naziva se osnovni ton, slika 14.2 b), ostali zvukovi
nazivaju se vii harmonici, slika 14.2c).
Naime, u stubu gasa, stojei talas formirat e
se sa 1,2,3,4,5,vorova. Na slici 14.3, grafiki su
prikazani stojei talasi sa 1, 2 i 3 vora pri istom
broju oscilacija u jedinici vremena, tj. istoj
frekvenciji. Da bi se obrazovao stojei talas u
gasnom stubu u cijevi zatvorenoj na jednom kraju,
duina cijevi treba da bude jednaka

,
4
a)
b)
c)
Slika 14.2. Stojei talas u
stubu gasa
3 , 5 , 7 ,... .Znai, za odreenu frekvenciju f ,

4
4
4
stojei talas u stubu gasa formirat e se samo ako je
duina cijevi jednaka:
l (2n 1)
, (14.2)
tj. neparnom broju talasnih duina talasa, kojeg

emitira zvuni izvor, gdje je n 0,1, 2,3,... , a koji se
prostire i kroz gasni stub. Od nekog zvunog izvora
se, u okolni prostor, ire longitudinalni zvuni talasi
ija je brzina prostiranja data relacijom (14.1).
Kada ovakav talas dospije u opisanu cijev, u
njoj se formira stojei talas, ako je duina cijevi l
jednaka prema datoj relaciji (14.2). U tom sluaju
nastupa rezonancija osciliranja estica zraka u cijevi
i zvunog izvora, koja se primjeuje kao pojaanje
zvuka. Pomou rezonancije, u svirali zatvorenoj na
jenom kraju, se moe odrediti brzina zvuka u zraku.
Ako iznad cijevi postavimo zvuni izvor, te
postoji mogunost mijenjanja duine cijevi
poveavanjem duine stuba zraka, u jednom
90
Slika 14.3. Duina gasnog stuba

potrebna za formiranje stojeeg
talasa u njemu
l1
Slika14.4.Odstupanje trbuha
talasa od kraja cijevi

momentu e se uti pojaan zvuk, tada je nastupila rezonancija, tj. duina cijevi jednaka je 4 .
Pri daljnjem poveavanju duine zranog stuba, nastupit e opet rezonancija kada je duina cijevi
, itd.
4
Kada je frekvencija f zvunog izvora poznata, moemo brzinu zvuka c u zraku odrediti
jednaka 3
ako odredimo duinu cijevi l pri kojoj nastupa recimo prva rezonancija. Tada je: l
4l ,
pa je brzina prostiranja zvuka jednaka

c 4l f . (14.3)
Pri ovakvom odreivanju brzine zvuka, javlja se greka uslijed injenice da se trbuh
stojeeg talasa na otvorenom kraju cijevi nalazi neto iznad nje, slika 14.4. Veliina odstupanja
, ovisi o frekvenciji zvunog talasa
i prenika cijevi. Ta veliina se moe eliminirati mjerenjem duina cijevi l1 i l2 za dvije
uzastopne rezonancije. Ako je l1 najmanja duina cijevi, pri kojoj nastupa prva rezonancija, tada
je:
l1 . (14.4)
Za drugu rezonanciju je
3
l 2 .(14.5)
l1
l2
Oduzimanjem prve relacije od druge

slijedi da je
l 2 l1
2
2l 2 l1 , (14.6)
a brzina zvuka je
c 2l 2 l1 f .(14.7)
Slika 14.5. Mijenjanje duine stuba

vazduha
Kao zvuni izvor e nam posluiti zvuna viljuka sa oznaenom frekvencijom.

Osciliranje zvune viljuke ostvarujemo udarom gumenim ekiem. Viljuka se, odmah nakon
toga, prinosi iznad otvorenog kraja cijevi prenika 3-4 cm, iji drugi kraj je potopljen u vodu,
vodu koja se nalazi u dubokoj staklenoj posudi. Cijev se nakon toga postepeno izvlai iz vode, pri
emu se istovremeno, podie i zvuna viljuka tako da je uvijek iznad gornjeg otvora cijevi, slika
14.5. Kada stub zraka u cijevi dostigne duinu, pri kojoj se uje znatno pojaan zvuk, dolo je do
prve rezonancije. Cijev se tada zadri u tom poloaju, te se izmjeri duina cijevi, koja je iznad
povrine vode u posudi, tj. mjerimo tada l1 . Nakon toga, cijev se nastavi izvlaiti dalje iz vode, na
91

opisani nain, sve dok ne nastupi druga rezonancja. Zadravamo je u tom poloaju i onda
mjerimo duinu cijevi iznad povrine vode u sudu, tj, mjerimo veliinu l 2 . Postupak opisanog
mjerenja ponovimo vie puta. Radi preglednosti, dobijene rezultate treba unijeti u tabelu.
2. Zadatak: Orediti brzinu zvuka pomou svirale zatvorene na oba kraja, mjerei duine svirale
pri osnovnom tonu i prvom viem harmoniku, za tri razliite frekvencije.
Da bi se dobio jasan zvuk kod svirale
zatvorene na oba kraja, mora se formirati stojei talas
tako da se na oba zatvorena kraja nalazi vor, slika
14.6. Sa slike se vidi, da u tom sluaju duina svirale
mora biti , 2 , 3 ,...

2
2
2
Znai, za odreenu frekvenciju f , stojei
talas u stubu gasa formirat e se samo ako je duina
cijevi jednaka
ln ,
n 1, 2,3,... (14.8)
a)
b)
2
Slika 14.6. Duina gasnog stuba
Slika 14.6 a) predstavlja osnovni ton, n=1, a
potrebna
slika 14.6 b), n=2, prvi vii harmonik.
Kao to je ve poznato, brzina zvuka se dobija
po formuli (14.1), tako da se, mjerei frekvenciju i
duinu stuba gasa u cijevi, svirali, dobija brzina zvuka po formuli
c
2l
f . (14.10)
n

Kao sviralu zatvorenu na oba kraja koristit emo Kundtovu cijev, slika 14.7. Ona se
sastoji od staklene cijevi (1) koja ima jedan pokretan kraj (2), a na drugom kraju nalazi se
zvunik (3). Preko itave cijevi se nalazi milimetarska skala (4). Na zvunik (3) se, preko
prikljuaka (5), spoji generator zvuka (6), koji proizvodi zvuk eljene frekvencije.
4
5
Slika 14.7. Kundtova cijev sa generatorom zvuka
92

Prije poetka mjerenja, potrebno je pokretni kraj (2) dovesti na poetak skale, zatim
prikljuiti generator zvuka i odabrati zvuk odreene frekvencije. Nakon toga, pokretni kraj treba
pomjerati du skale, sve dok ne doe do rezonancije, koja se moe primijetiti kao pojaanje
zvuka. Kada doe do pojaanja zvuka, oitava se duina na skali. Ta duina predstavlja, duinu
svirale potrebnu da se formira osnovni ton. Zatim se, pokretni kraj dalje pomjera, dok se ponovo
ne dobije pojaan zvuk, tj.rezonancija, to e predstavljati prvi vii harmonik. Unosei, te duine,
u formulu za brzinu zvuka, slijedi relacija
c
2l
f , (14.10)
n
te uzimajui pri tome da je n = 1 za osnovni ton i n = 2, za prvi vii harmonik, dobit e se brzina
prostiranja zvuka kroz vazduh/zrak. Mjerenja je potrebno izvriti za tri razliite frekvencije. Za
svaku frekvenciju potrebno je izvriti po 4 mjerenja duine svirale za osnovni ton i prvi
harmonik. Konana vrijednost brzine zvuka bit e srednja vrijednost svih dobijenih vrijednosti za
brzinu.
Izgled generatora zvuka dat je na slici 14.8.
3k /
50kHz
DISPLAY
FREQUENC AMPLITUDE
Y
ADJUST
MIN MAX
/ /
CURSOR
Slika 14.8. Generator zvuka

Generator zvuka se ukljuuje na napon preko adaptera 12VAC. im se ukljui adapter,
na displeju se pojavi broj verzije generatora. Pritiskom na dugme iznad kojeg pie 3k / 50kHz
mogue je izabrati frekventni opseg. On se pojavljuje u drugom redu na displeju i moe biti 0,53kHz ili 1-50kHz. U prvom redu na displeju je data trenutna vrijednost frekvencije zvuka. Ta
frekvencija se mijenja, tako to se pritiskom na tipku <CURSOR> ,kursor, dovede ispod broja,
koji se eli promijeniti ( kursor je predstavljen na displeju kao crtica koja se nalazi ispod broja), a
onda se okree dugme Frequency adjust dok se ne dobije eljeni broj. U drugom redu na
displeju, takoer, je naznaen oblik talasa, a on se moe promijeniti pritiskanjem tipke iznad koje
stoje oznake talsa
/ / . S obzirom da se zvuk predstavlja sinusnom funkcijom, potrebno je
odabrati sinusni oblik talasa
.
93

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
ta je talas? ta se deava pri irenju talasa?

ta je izvor talasa? Kako se dijele talasi (objasniti svaku vrstu)?
Kakvi su to mehaniki talasi? Definisti talasnu duinu?
emu je jednaka brzina talasa? Koja je veza izmeu frekvencije i perioda talasa?
ta je stojei talas (nacrtati sliku)?ta su trbuh i vor stojeeg talasa (pokazati i na slici)?
Kolika je udaljenost izmeu prvog i etvrtog vora stojeeg talasa?
ta je zvuk i koji su izvori zvuka?
Zbog ega je potrebno, kod svirale zatvorene na jednom kraju, mjeriti duinu za dvije
uzastopne rezonancije?
9. Izvesti konanu formulu za raunanje brzine zvuka kod svirale zatvorene na jednom kraju.
10. ta se koristi kao izvor zvuka i kako se postie mijenjanje duine stuba vazduha kod svirale
zatvorene na jednom kraju i svirale zatvorene na oba kraja?
11. Da bi nastao zvuk, kod svirale zatvorene na oba kraja, kako mora da se formira stojei talas?
12. Izvesti konanu formulu za raunanje brzine zvuka kod svirale zatvorene na oba kraja.
94

PRAKTIAN RAD
1.Zadatak: Odrediti brzinu zvuka pomou svirale zatvorene na jednom kraju
c 2l 2 l1 f
gdje je:
c brzina zvuka,
l1 najmanja duina cijevi pri kojoj nastupa prva rezonancija,
l 2 najmanja duina cijevi pri kojoj nastupa druga rezonancija,
f frekvencija zvuka (zvune viljuke).
Potrebne konstante: f ______________
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
S.V.
________________________
1. Zadatak
________________________
Precizost
mjerenja
________________________
Tanost
prorauna
/10
Konaan rezultat je:

c _________________________
95
/30

2.Zadatak: Odrediti brzinu zvuka pomou svirale zatvorene na oba kraja,
Mjerei duine svirale pri osnovnom tonu i prvom viem harmoniku, za tri razliite
frekvencije odrediti brzinu zvuka.
2l1
2l
f , c 2 f
n
n
gdje je:
l1 - duina cijevi pri kojoj nastupa prva rezonancija,
l 2 - duina cijevi pri kojoj nastupa druga rezonancija,

n = 1 ili 2 zavisno od toga da li se radi o osnovnom tonu ili prvom viem harmoniku,
f frekvencija zvuka.
f =__________________
B.M.
l1 (m)
m
c ( )
s
l 2 (m)
m
c ( )
s
1.
2.
3.
4.
S.V.
f =__________________
B.M.
l1 (m)
m
c ( )
s
l 2 (m)
1.
2.
3.
4.
S.V.
96
m
c ( )
s

f =__________________
B.M.
m
c ( )
s
l1 (m)
m
c ( )
s
l 2 (m)
1.
2.
3.
4.
S.V.
Konaan rezultat za brzinu zvuka se dobiva kao srednja vrijednost svih dobivenih srednjih
vrijednosti brzine zvuka za pojedine frekvencije:
B.M.
m
c ( )
s
1.
2.
3.
4.
1. Zadatak
5.
Precizost
mjerenja
6.
Tanost
prorauna
/10
S.V.
/30

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/30
/20
/60
DATUM
Urednost
/10
OVJERA
97
Ukupan broj
bodova
/120
Broj ocjenskih
bodova
/1,2

15. XII VJEBA Trioda
15.1. Termoelektronska emisija
Slobodni elektroni u metalu, ponaaju se slino molekulama gasa u nekoj zatvorenoj
posudi. Zbog toga je, uobiajeno, da se ti elektroni nazivaju elektronskim gasom. Pod
djelovanjem elektrinog polja dolazi do usmjerenog kretanja elektrona, te kroz metal protjee
struja.
Pri temperaturama niim od 1000 C , slobodni elektroni nisu u stanju da napuste metal.
Ovo je uzrokovano atomskim privlanim silama, ija veliina ovisi o prirodi materijala. Tek pri
viim temperaturama, iznad 1000 C , pojedini elektroni posjeduju dovoljnu kinetiku energiju da
savladaju privlane sile i napuste metal. Ovi elektroni formiraju elektronski oblak oko metala,
koji sada uslijed vika pozitivnog naboja, privlai izvjestan dio osloboenih elektrona. Ova
pojava, oslobaanja elektrona iz metala na visokim temperaturama, naziva se termoelektronska
emisija. Termoelektronska emisija je primijenjena u radu elektronskih cijevi,
diode i triode.
15.2. Dioda
Dioda je najjednostavnija elektronska cijev. To je stakleni balon, u kome vlada dobar
vakuum ( 106 109 mmHg , odnosno 133,416 10 6 133,416 10 9 Pa ). U balonu su ugraene
dvije elektrode, elektroda A- anoda i elektroda K-katoda, slika 15.1.
a) direktno grijanje katode
b) indirektno grijanje katode
Slika 15.1. Elektronska cijev ioda

Katoda K, tj. kada se katoda uari, emitira elektrone i oko sebe formira elektronski oblak.
Grijanje katode moe se ostvariti direktno, slika 15.1a) ili indirektno, slika 15.1 b). Kod direktnog
grijanja ari se nit, koja emitira elektrone. Indirektno grijanje se primjenjuje kod tzv. oksidnih
98

katoda. Oksidni sloj, najee BaO+SrO, ima privlane sile, koje su znatno slabije nego kod
metala, a koji slui kao emiter elektrona. Taj sloj se navlai na keramiki cilindar, kroz koji je
provuena nit arulje. Ako se izmeu anode i katode uspostavi elektrino polje pomou baterije
Ba, slika 15.2, iji se pozitivni pol vee za anodu A, a
negativni pol za katodu K, doi e do usmjerenog
m
kretanja elektrona, te e kroz kolo protei struja. Ova
A
struja se naziva anodna struja. Smjer anodne struje je, po
konvenciji, od katode ka anodi u spoljanjem dijelu kola,
van cijevi. Na slici 15.2, je B f baterija, koja slui za
Ba
Bf
Slika 15.2. Ukljuivanje
diode u
Ba
Slika 15.3. Zavisnost anodne

struje od dnog napona kod
diode
grijanje katode. Pomou reostata, koji je ukljuen u kolo

katode, mogue je regulirati napon grijanja, a na taj
nain i temperaturu niti. Jaina struje I a , ovisi o naponu
U a , koji vlada izmeu katode i anode, tzv. anodnog

napona i od temperature grijanja katode, tj.
I a I a (U a , T ) .
Pri konstantnoj temperaturi katode, anodna struja
je samo funkcija anodnog napona, tj.
I a I a (U a ) .(15.1)
U koordinatnom sistemu, u kome je na apscisnu
osu nanesen napon U a V , a na ordinatnu osu struja I a
mA, ovisnost I a I a (U a ) je predstavljena u obliku
krive, prikazane na slici 15.3.
Na krivulji razlikuju se dva dijela. Dio AB, u
kome struja raste gotovo proporcionalno sa naponom, i
dio BC, tzv. struja zasienja, u kome poveanje anodnog
napona ne izaziva porast struje. Zasienje nastaje pri
onoj vrijednosti anodnog napona U S , pri kojem anoda
privlai sve osloboene elektrone sa katode, na datoj
temperaturi grijanja katode. Dioda se u praksi
primjenjuje kao ispravlja naizmjenine struje, jer
proputa struju kroz anodno kolo samo u sluaju kada je
anoda pozitivna.
15.3. Trioda
Ako se u diodu ugradi jo jedna elektroda u obliku reetke, mreice G, dobijamo novu
elektronsku cijev koju nazivamo triode, slika 15.4.
Sve to je ranije reeno za diodu, vrijedi i za triodu. Meutim, kod triode treba uzeti u
obzir i ulogu reetke. Kod diode smo na anodnu struju mogli utjecati anodnim naponom i
naponom grijanja katode. Kod triode postoji jo jedna mogunost, a to je promjena napona
izmeu katode i reetke, tzv. napon reetke U g .
99

Na slici 15.4. data je principijelna shema triode sa kolom anode, kolom reetke i kolom
grijanja katode. Reetka se moe stavljati na razne napone u odnosu na katodu pomou baterije
B g . Kada je reetka slabo negativna u odnosu na katodu, pored anodnog polja formira se i polje
suprotnog smjera, koje e sprjeavati izvjestan broj
elektrona da proe sa katode na anodu. Kao rezultat
e biti slabljenje anodne struje. Poveavanjem
negativnog napona U g , moemo postii da je
m
A
A
I a 0 , tj. kroz cijev ne tee struja. Napon reetke
G
za koji je I a 0 , naziva se napon koenja.
Pozitivan napon reetke u odnosu na katodu
Ba
K
formira polje, koje je istog smjera kao to je
Bg
anodno, uslijed ega dolazi do pojaanja anodne
struje. Meutim, pozitivna reetka privlai na sebe
izvjestan broj elektrona, koji daju slabu reetkinu
struju I g , koja tee kroz reetkino kolo. Ova struja
Bf
je veoma slaba, radi veoma male povrine reetke.
Obino trioda radi u oblasti malog negativnog
Slika 15.4. Ukljuivanje
napona reetke. Mali naponi dovedeni na reetku,
triode u
uslijed njene male udaljenosti od katode, znatno
utjeu na promjenu anodne struje. Ovo svojstvo triode se koristi pri njenoj upotrebi kao pojaala
slabih struja i napona.
15.4. Snimanje karakteristika triode

Kao to smo ve rekli, anodna struja kod triode ovisi o anodnom naponu, temperaturi
grijanja katode i naponu reetke, tj. I a I a U a , T , U g . Ukoliko je napon grijanja katode, tj.
njena temperatura konstantna T const . , tada je
I a I a U a , U g . (15.2)
Anodna struja je funkcija dviju promjenljivih i to: funkcija, U a anodnog napona i
funkcija, U g reetkinog napona. Za grafiko predstavljanje ove funkcije bile bi potrebne tri
dimenzije, a karakteristika triode bi bila jedna povrina. Ova povrina se moe predstaviti u
trodimenzionalnom sistemu. U ravni se pribjegava parametarskom predstavljanju navedene
povrine, tj. funkcija I a I a U a , U g rastavlja se na tri meusobno nezavisne funkcije i to:
I a I a U g U a const.
I a I a U a U g const . (15.3)
U a U a U g I a const .
100

15.5. Karakteristini parametri triode
Pored karakteristika, o kojima je do sada bilo rijei, za svaku elektronsku cijev definiraju
se odreeni parametri nazvani: karakteristini parametri cijevi. Ti parametri su: strmina,
unutranji otpor i faktor pojaanja.
Strmina elektronske cijevi definira se kao prvi izvod anodne struje po reetkinom naponu,
pri emu anodni napon ostaje konstantan, tj.
dI
S a ; U a const. (15.4)
dU g
Ako pogledamo karakteristiku I a I a U g , s obzirom na geometrijsko znaenje prvog

izvoda funkcije po nezavisnoj promjenljivoj, za radnu taku cijevi oznaenu na slici 15.7 sa A,
strmina je koeficijent smjera tangente povuene na navedenu krivu u taki A, tj.
S tg . (15.5)
Fizikalno znaenje parametra strmine je: ona pokazuje za koliko se promijeni anodna
struja pri promjeni reetkinog napona za jedinicu. Jedinica koja se u praksi koristi za strminu
mA
jeste
. Kako je strmina dimenziono jednaka elektrinoj provodljivosti, to se u literaturi
V
esto koristi naziv transkonduktansa cijevi.
Unutranji otpr cijevi je otpor, kojeg cijev prua prolasku sruje kroz cijev i definira se kao
prvi izvod anodnog napona po anodnoj struji pri konstantnom reetkinom naponu, tj.
dU a
Ri
; U g const. , (15.6)
dI a
to u sistemu karakteristika I a I a (U a ) predstavlja koeficijent smjera tangente povuene u
odabranoj taki, slika 15.7, taka A, odnosno
Ri tg . (15.7)
Faktor pojaanja cijevi je parameter, koji pokazuje koliko puta je potrebna vea promjena
anodnog napona od promjene reetkinog napona da bi se dobila ista promjena anodne struje.
Grafiki faktor pojaanja odreujemo iz karakteristika U a U a (U g ) , iz kojih se njegova
vrijednost oitava kao tangens ugla . U odabranoj taki, faktor pojaanja je
dU a

tg , I a const . (15.8)
dU g
Znak dolazi odatle to su anodni i reetkin napon suprotnog znaka, a rezultat treba da bude
pozitivan broj. Faktor pojaanja cijevi je bezdimenziona veliina.
1. Zadatak: Nacrtati sve tri karakteristike date triode i izraunati njene karakteristine parametre
Navedene karakteristike mogue je snimiti prema shemi prikazanoj na slici 15.5.
Pozitivan napon se dovodi na anodu i mogue ga je mijenjati pomjeranjem klizaa K1 du
potenciometra, reostata AB. Na reetku se dovodi bilo pozitivan, bilo negativan napon. Da bi se
snimile ove karakteristike potrebno je omoguiti promjenu napona U a , pri tome mjeriti promjenu
101

anodne struje I a , a veliinu reetkinog napona drati konstantnom, tj. navedena mjerenja izvriti
za nekoliko vrijednosti reetkinog napona, npr.
U g 3V ;2V ;1V ;0V ;1V ;2V ;3V ;4V ;5V ;6V .
mA
V1
V2
C
K2
6,3V
K1
250 V
Slika 15.5. Shema za snimanje karakteristika triode
Klizaem K2, na potenciometru za
Ia (mA)
promjenu reetkinog napona, podesiti eljeni
napon reetke. Veliina reetkinog napona se
(oblast mjerenja
oitava na voltmetru V2
Ug1 Ug2 Ug3
Ug4
koritenog voltmetra je 0 10 V). Pri tome treba
paziti da je anodni napon jednak nuli (kliza K1
u poloaju A). Ovo je mjera predostronosti radi
ouvanja cijevi. Nakon toga postepeno
poveavamo vrijednosti anodnog napona idui
klizaem K1 od poloaja A ka poloaju B na
potenciometru. Pri tome se napon kree od 0
250 V. Oitavamo ga na voltmetru V1. Za svaku
oitanu vrijednost anodnog napona oitavamo
Ua (V)
vrijednost anodne struje na miliampermetru, mA
koja se kree od 0 150 mA .
Slika 15.6. Anodne karakteristike
U koordinatnom sistemu, gdje je na
apscisnoj osi anodni napon U a , a na ordinatnoj osi anodna struja I a , daje se grafiki prikaz
dobijenih podataka. Svakoj tabeli odgovara jedna kriva, tako da u tom koordinatnom sistemu
imamo familiju krivih iji broj ovisi o broju vrijednosti retkinog napona, pri kojem se dobija
anodna karakteristika, slika 15.6.
102

Na osnovu ove familije krivih, grafikim putem moemo nacrtati reetkinu karakteristiku
I a I a U g ; U a const . i karakteristiku U a U a U g ; I a const. na sljedei nain:
I a I a U g ; U a const .
a)
Odaberemo neku vrijednost anodnog napona, slika 15.7, i povlaimo paralelnu liniju sa
ordinatnom osom I a . Presjene take te prave i krivih daju par vrijednosti anodne struje i
reetkinog napona. Dobijene podatke unosimo u koordinatni sistem, ija je apscisna osa reetkin
napon U g , a ordinatna osa anodna struja I a , slika 15.7.
U a U a U g ; I a const.
b)
Postupak je analogan prethodnom, s tim to se kao konstantna vrijednost uzima anodna struja, tj.
povlaimo paralelan pravac sa apscisnom osom u koordinatnom sistemu I a U a . Taj pravac
sijee familiju karakteristika, svaku krivu u jednoj taki, tako da dobijamo parove vrijednosti
anodnog napona U a i reetkinog napona U g .
Na slici 15.7. je prikazano grafiko dobijanje karakteristike I a I a U g , za U a 150V i
karakteristke U a U a U g , za I a 50mA .
Ia (mA)
Ua = 250V
Ia (mA)
0V-2V -4V-6V
50
100 150 200
250
Ia=50m
A
Ua (V)
Ug (V)
-6
-4
-2
-2
-4
-6
Slika 15.7 Grafiko dobijanje

karakteristika
i
Ug (V)
103

Sa dobivenih karakteristika potrebno je izraunati odgovarajue vrijednosti
karakteristinih parametaka, koristei njihovo geometrijsko znaenje, to je objanjeno u odjeljku
15.5, a grafiki predstavljeno na slici 15.7.

1.
2.
3.
4.
ta je termoelektronska emisija?
ta je dioda i od ega se sastoji (slika)?
ta je anodna struja i koji joj je smijer?
Od ega zavisi anodna struja kod diode, pri konstantnoj temperatri (nacrtati grafik i
objasniti)?
5. U koju svrhu se upotrebljava dioda?
6. ta je trioda i gdje se koristi?
7. ta je napon koenja i na koji nain se on postie?
8. Od ega zavisi anodna struja pri konstantnoj temperaturi kod triode i kako se ta zavisnost
moe predstaviti grafiki?
9. Definisati transkonduktansu elektronske cijevi? Koja joj je mjerna jedinica?
10. Kako se geometrijski dobiva strmina elektronske cijevi?
11. Definisati unutranji otpor elektronske cijevi? Koja mu je mjerna jedinica?
12. Kako se geometrijski dobiva unutranji otpor elektronske cijevi?
13. Definisati faktor pojaanja elektronske cijevi? Koja mu je mjerna jedinica?
14. Kako se geometrijski dobiva faktor pojaanja elektronske cijevi?
104

PRAKTIAN RAD
1.Zadatak: Nacrtati sve tri karakteristike date triode i izraunati njene karakteristine parametre
mjerei samo karakteristiku I a I a U a
pri U g const.
Ug =
Ug =
Ug =
Ug =
Ug =
Ug =
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
105

Ia =
Ua =
B.M.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Dobijene vrijednosti traenih parametara su:
S _____________________; Ri _____________________; ____________________
Broj osvojenih bodova

Kolokvij
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
/60
/30
/180
DATUM
Urednost
/30
OVJERA
106
Ukupan broj
bodova
/300
Vrijednost u
procentima
/3

16. XII B VJEBA Difrakcija svjetlosti
16.1. Difrakcija na jednoj pukotini
Pojava odstupanja svjetlosti od pravolinijskog prostiranja naziva se difrakcijom svjetlosti,
a ona se javlja kada je otvor ili prepreka kroz koju prolazi svjetlost manji od 0,3mm.
S obzirom da je svjetlost i talasne prirode, difrakcija se moe objasniti Hajgensovim
(Huygens) principom, koji glasi: Svaka taka talasne fronte je izvor novog sfernog
elementarnog talasa; obvojnica svih elementarnih talasa je nova talasna fronta. Ako je
pukotina mnogo ira od talasne duine svjetlosti, koja na nju pada, onda nastaju paralelne talasne
fronte ograniene paralelnim zrakama te se dobija geometrijska slika pukotine. Ako je pukotina
reda veliine talasne duine svjetlosti, svjetlosne zrake se savijaju iza pukotine, i to vie, ako je
pukotina manja. To savijanje zraka svjetlosti se naziva difrakcija svjetlosti. Difrakcijom se
upravo dokazala talasna priroda svjetlosti.
U ovoj vjebi bit e potrebno odrediti irinu pukotine pomou He-Na lasera, ija je
talasna duina poznata.
L
E
Slika 16.1. Difrakcija na jednoj pukotini
Na slici 16.1 predstavljena je difrakcija svjetlosti na jednoj pukotini. Potrebno je da na
pukotinu pada paralelan snop monohromatske svjetlosti, svjetlost koja ima jednu talasnu duinu,
pri emu e svi zraci biti u fazi. To je ostvareno pomou sabirnog soiva, tako to na sabirno
soivo pada svjetlost iz izvora S, koji se nalazi u njegovoj ii, jer se u tom sluaju zrake
prelamaju tako da su paralelne sa optikom osom soiva.
Posmatrat emo svjetlosne zrake koje se nakon prolaska kroz pukotinu difraktuju pod
istim uglom u odnosu na normalu i dolaze u istu taku na zaklonu, i zrake koje ne difraktuju
107

pri prolasku kroz pukotinu. Sve zrake se nakon prolaska kroz pukotinu pomou drugog sabirnog
soiva fokusiraju na ekran E, koji se nalazi na rastojanju L od pukotine.
Zrake, koje ne difraktuju pri prolasku kroz pukotinu, padaju u taku C i nakon
interferencije e dati svijetlu prugo na ekranu. Zrake, koje su se savile pod uglom , dolaze u
taku A, koje nakon interferencije daju svijetlu ili tamnu prugu. Uslov da u toj taki rezultujui
talas dostie minimum, tj. da se formira tamna pruga, dat je relacijom
b sin k , (16.1)
gdje je:
b irina pukotine
,k red difrakcije, redni broj tamne pruge,
k = 1,2,3,4,...,
talasna duina koritene svjetlosti, 635 nm .
1. Zadatak: Odreivanje irine pukotine pomou lasera.
S obzirom da je irina pukotine mala onda je i ugao mali ugao te se sa slike vidi da je:
tg
x
sin , (16.2)
L
pri emu je x udaljenost od sredine centralne svijetle pruge do sredine posmatrane tamne pruge.
Nakon uvrtavanja jednaine (16.2) u jednainu (16.1) dobija se formula za irinu
pukotine, ukoliko je poznata talasna duina svijetlosti, koja pada na pukotinu
b x / L k
kL
. (16.3)
x
Radi preciznijeg mjerenja, umjesto x , potrebno je izmjeriti xk , udaljenost izmeu dvije
tamne pruge istog reda, te uzimajui u obzir da vrijedi:
b
xk
, (16.4)
2
konana formula po kojoj se rauna irina pukotine je

b
2kL
. (16.5)
xk
108

(1)
(5)
(4)
(3)
(2)
Slika 16.2. Pozicija komponenti na optikoj klupi
itav eksperiment se obavlja u zamraenoj prostoriji, radi dobijanja to jasnije
difrakcione slike. Sva aparatura je smjetena na optokoj klupi kao na slici 16.2. Kao izvor
svjetlosti koristi se He-Na laser (1), talasne duine 635nm, koji se nalazi na jednom kraju optike
klupe. Prilikom mjerenja, treba voditi rauna da se ne ni u kojem sluaju ne gleda direktno u snop
laserske svjetlosti. Na suprotnom kraju optike klupe nalazi se zaklon (3), sa milimetarskom
skalom, na kojem se obrazuje difrakciona slika. U dra (4), se postavlja ona pukotina, ija se
debljina odreuje. Za fokusiranje laserskog snopa koriste se soiva (5).
Nakon proputanja svjetlosnog snopa kroz pukotinu, na zaklonu se formira difrakciona
slika u vidu tamnih i svijetlih pruga. Potrebno je izmjeriti udaljenost izmeu dvije tamne pruge
istog reda xk . Mjerenje se vri na taj nain to se olovkom oznae na milimetarskoj skali
(milimetarski papir) centri tamnih pruga, zatim se zaklon skine sa draa na kojem je bio
privren, te se izmjeri traena udaljenost. Udaljenost od pukotine do zaklona mjeri se pomou
metra, koji se nalazi na optikoj klupi. Zaklon se pomjera dok se ne dobije jasna slika svijetlih i
tamnih pruga. Dobijene vrijednosti se unose u ve dobijenu formulu za debljinu pukotine
b
2kL
. (16.6)
xk
2. Zadatak: Nacrtati grafik raspodjele intenziteta svjetlosti du difrakcione slike nastale na

pukotini.
Na difrakcionoj slici, koja nastaje uslijed prolaska monohromatske svijetlosti kroz pukotinu,
moe se uoiti razliit intenzitet svijetlih pruga. Zavisnost intenziteta osvijetljenosti od ugla
difrakcije moe se dobiti poznavanjem jednaine rezultujueg talasa, predavanja, u nekoj taki na
zaklonu
b sin
sin
b sin

s a0
cos t
, (16.7)

b sin
109

amplituda tog talasa bit e:
b sin
sin
, (16.8)

a a0
b sin

gdje je:
b irina pukotine,
talasna duina koritene svjetlosti, 635 nm ,
ugao savijanja svjetlosne zrake.
S obzirom da je intenzitet talasa proporcionalan kvadratu amplitude tog talasa,
kvadriranjem jednane (16.8) dobija se formula za intenzitet talasa u proizvoljnoj taki
b sin
sin 2
. (16.9)
I I 0
2
b sin

U sluaju kada 0 , tj. zrake prolaze bez savijanja i padaju u taku C , slika 16.l1,
slijedi da je I I 0 , a to je dakle intenzitet svjetlosti u centru difrakcione slike. Ukoliko se
funkcija data jednainom (16.9) , predstavi grafiki, ona e imati oblik kao na slici 16.3.
-3
-2
Slika16.3. Grafiki prikaz zavisnosti intenziteta osvjetljenosti zaklona o ugludifrakcije
Minimumi se nalaze na mjestima za koja vrijedi da je sin n , n=1,2,3,... .

b
Aparatura potrebna za snimanje zavisnosti intenziteta osvjetljenosti zaklona od ugla
difrakcije prikazana je na sljedeoj slici, slika 16.4. Fotoelija (1), je napravljena od
110

poluprovodnika, iji se otpor smanjuje pri poveanju intenziteta svjetlosti, koja na njega pada, te
je zbog toga jaina struje, koju e davati fotoelija proporcionalna intenzitetu te svjetlosti. Ona je
spojena na pojaalo (2), koje slui za pojaavanje struje, koja u njoj nastaje. Intenzitet struje se
oitava na digitalnom ampermetru (3). Da bi bilo mogue mjeriti intenzitet svjetlosti, odnosno
intenzitet struje, na razliitim mjestima, fotoelija je postavljena na zavrtanj (4), pomou kojeg se
moe pomjerati lijevo i desno. Na zavrtnju se nalazi i skala sa milimetarskom podjelom.
(2)
(1)
(4)
(3)
Slika 16.4. Pozicija komponenti na optikoj klupi (sa fotoelijom)

Deset minuta, prije poetka mjerenja, potrebno je ukljuiti laser i pojaalo, da bi se
izbjegle neeljene fluktuacije intenziteta svjetlosti i da bi se unutar pojaala osigurali stabilni
temperaturni uslovi. Kada snop laserske svjetlosti proe kroz pukotinu, na zaklonu fotoelije se
formira difrakciona slika. Otvor fotoelije se pozicionira u sredinu centralne pruge, biljeei pri
tome jainu struje, zatim se fotoelija pomjera du skale po jedan milimetar (ili manje) i na lijevu
i na desnu stranu zapisujui jainu struje u svim poloajima. Na osnovu dobijenih vrijednosti,
nacrtati grafik ovisnosti jaine struje o udaljenosti od centralne pruge, I I (d ) . Takoer, treba
, uzimajui pri tome da je 635 nm , i

b
odgovarajuu vrijednost za irinu pukotine (zavisno od toga koja se pukotina koristi u
eksperimentu).
provjeriti da li se nule funkcije nalaze na mjestima n
16.2. Difrakciona reetka
Difrakciona reetka, optika mreica, je ploica na koju je urezan vei proj pukotina N,
koje imaju iste dimenzije i nalaze se na istom meusobnom rastojanju. Karakteristina veliina
difrakcione reetke je konstanta reetke, koja se reuna po formuli
111

d
1mm
, (16.10)
N
i predstavlja udaljenost izmeu sredina dvije pukotine.

Ako na reetku pada paralelan snop monohromatske svjetlosti dolazi, kao i u sluaju jedne
pukotine, do difrakcije. Difraktovane zrake interferiraju, zbog putne razlike svjetlosnih talasa koji
su pali na reetku, te se na zaklonu opet dobije difrakciona slika u vidu svijetlih i tamnih pruga.
Uslov da se na nekom mjestu formiraju svijetle pruge dat je formulom
d sin k , (16.11)
gdje je:
d konstanata reetke,
ugao difrakcije,k red difrakcije,
talasna duina koritene svjetlosti.
3. Zadatak: Odreivanje talasne duine lasera pomou optike mreice
S obzirom da reetka predstavlja niz pukotina, ugao difrakcije moe se odrediti pomou,
slika 16.1, te se dobija, kao i u sluaju jedne pukotine, da je
tg
x
sin , (16.12)
L
pri emu treba voditi rauna, da u ovom sluaju, x predstavlja udaljenost od sredine centralne
svijetle pruge do sredine posmatrane svijetle pruge, a L je udaljenost od reetke do zaklona.
Ponovo se, radi preciznijeg mjerenja, uvodi veliina xk , koja predstavlja udaljenost izmeu dvije
svijetle pruge istog reda (k ti red difrakcije)
x
x k
2
x
sin k . (16.13)
2L
Iz uslova za formiranje maksimuma, tj. svijetlih pruga, koji je dat relacijom (16.11) slijedi
da je talasna duina svjetlosti, koja pada na reetku jednaka
dxk
. (16.14)
2Lk

Sklopiti aparaturu kao na slici 16.2, samo to je potrebno na dra (4), umjesto ploice sa
jednom pukotinom, postaviti difrakcionu reetku. Svaka reetka ima oznaku sa brojem linija
(pukotina) po jednom milimetru. Koristei formulu (16.10), moe se izraunati konstanta
koritene reetke.
112

Kada se laserski snop propusti kroz mreicu, potrebno je pomjerati dra sa zaklonom sve
dok se ne dobije jasna difrakciona slika. Na zaklonu se nalazi milimetarski papir. Potrebno je
olovkom oznaiti sredine svijetlih pruga lijevo i desno od centralne svijetle pruge. Nakon
oznaavanja, milimetarski papir se skine sa zaklona, te se izmjeri traena udaljenost xk . Mjerenje
je potrebno izvriti za tri razliite reetke.
1.
2.
3.
4.
5.
ta je difrakcija i kada se javlja?

Definisati Hajgensov princip.
ta je monohromatska svijetlost?
Kako se dobiva paralelan snop svjetlosti?
Napisati uslov da rezultujui talas, koji nastaje nakon difrakcije na jednoj pukotini, u nekoj
taki ima minimalnu vrijednost (definisati svaku veliinu u formuli).
6. Definisati svaku veliinu u formuli b 2kLx k1 koja predstavlja izraz za odreivanje irine
pukotine pomou difrakcije.
7. Na koji nain se mjeri xk i L u sluaju difrakcije na jednoj pukotini (ta predstavljaju ove
veliine)?
8. emu je proporcionalan intenzitet talasa (svjetlosti) i na kojem mjestu je (pri difrakciji)
intenzitet svjetlosti najvei?
9. ta je difrakciona reetka i koji joj je drugi naziv?
10. Navesti definiciju i formulu konstante difrakcione reetke.
11. Napisati uslov da rezultujui talas, koji nastaje nakon difrakcije na optikoj mreici, u nekoj
taki ima maksimalnu vrijednost (definisati svaku veliinu u formuli).
dx
12. Definisati svaku veliinu u formuli k pomou koje se odreuje talasna duina
2Lk
svjetlosti na osnovu difrakcije na optikoj mreici.
13. Na koji nain se mjeri xk u sluaju difrakcije na optikoj mreici (ta predstavlja ova
veliina)?
113

PRAKTIAN RAD
1. Zadatak: Odreivanje irine pukotine b pomou lasera.

b
2kL
xk
gdje je:
k red difrakcije,
635 nm talasna duina svjetlosti,
L udaljenost pukotine od zaklona, xk razmak izmeu sredina dvije tamne pruge istog reda.
L=
B.M.
xk (mm)
L=
b (mm)
B.M.
1.
1.
2.
2.
3.
3.
4.
4.
5.
5.
6.
6.
S.V.
S.V.
xk (mm)
b (mm)
L=
B.M.
xk (mm)
b (mm)
1.
2.
3.
4.
1. Zadatak
5.
Precizost
mjerenja
6.
S.V.
114
Tanost
prorauna

2. Zadatak: Odreivanje talasne duine lasera pomou optike mreice.
d
k
gdje je:
d konstanta mreice, k red difrakcije, xk -udaljenost izmeu
maksimuma istog reda, L udaljenost izmeu mreice i zaklona.
xk2
xk2 4L2
d=
B.M.
L=
d=
(nm)
xk (mm)
B.M.
1.
1.
2.
2.
3.
3.
4.
4.
5.
5.
6.
6.
S.V.
S.V.
d=
B.M.
L=
(nm)
xk (mm)
L=
xk (mm)
(nm)
1.
2.
3.
4.
3. Zadatak
5.
Precizost
mjerenja
6.
S.V.
Tanost
prorauna
Kolokvij
DATUM
Preciznost
mjerenja ()
Tanost
prorauna ()
Urednost
OVJERA
115
Ukupan broj
bodova
Broj ocjenskih
bodova

Napomene / Nadoknade
116

LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
F. W. Sears, Optika, Nauna knjiga Beograd, 1963.

S. Biki i B. Akrapovi, Skripta: Upustva za laboratorijske vjebe, Zenica 1974.
S. Biki, Udbenik Fizika I (predavanja), Zenica, 2011.
S. Biki, Udbenik Fizika II (predavanja), Zenica, 2011.
V.Vui, Osnovna mjerenja u fizici, Beograd, 1984.
117

Praktikum Za 2012-2013 - FMM

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Praktikum Za 2012-2013 - FMM

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

I

Prof.dr.sc. Suada Biki, dipl.fiziar

Prof. dr.sc. Suada Biki, dipl. fiziar

Praktikum iz fizike sa random sveskom

Prof.dr.sc. Rajfa Musemi-Karabeg, dipl.fiziar, redovni profesor

Grafika obrada i DTP:

Prof.dr.sc. Suada Biki, dipl. fiziar

FAKULTET Z A METALURGIJU I MATERIJALE

Naini bodovanja, polaganja i ocjenjivanja znanja

Student mora na laboratorijskim vjebama ostvariti minimalno 6 OB.

FAKULTET Z A METALURGIJU I MATERIJALE

Naini bodovanja, polaganja i ocjenjivanja znanja

Zenica, oktobar 2012. godine

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

brojna vrijednost mjerene veliine jedinica mjere

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Najvea dozvoljena greka

x x x mjerna jedinica. (2.6)

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Konaan rezultat je: l 20,15 0,08 cm

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Moemo rei da je apsolutna greka jednaka diferencijalu funkcije, a relativna greka

gdje je sa df x ( x, y) oznaen diferencijal funkcije f ( x , y ) po x , a sa df y ( x, y ) diferencijal funkcije

Za maksimalnu relativnu greku, indirektno mjerene veliine, dobijamo

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Kada je veliina u funkcija vie promjenljivih, f ( x , y , z ,...) , tada se, analogno

du d x f ( x, y, z...) d y f ( x, y, z...) d z f ( x, y, z...)

Maksimalna relativna greka veliine u , koja je funkcija vie promjenljivih jednaka je

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Zapremina cilindra rauna se po formuli

Srednja vrijednost volumena valjka se, dakle rauna po sljedeoj formuli

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Relativna greka se, u oba sluaja, rauna po formuli:

Konaan rezultat se zapisuje u slijedeem obliku:

Dakle, zapremina valjka nalazi se u intervalu V 2.19 10 5 ,2.23 10 5 m 3 .

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

4. Formula za odreivanje specifine gustoe tenosti pomou spojenih sudova

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Na osnovu izmjerenih vrijednosti za masu m i duinu L ( u tabeli ) izraunati vrijednost

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Formula po kojoj se rauna srednja vrijednost apsolutne greke indirektnog mjerenja

Relativna greka je:

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Masa ipke pravouglog presjeka stranica a,b,c, je m. Mjerenjem je dobijeno:

Broj ocjenskih bodova

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Linijar LM je podijeljen na milimetre. Okomito na njemu stoji nepokretan krak A. Du

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

te je ukupna duina predmeta jednaka

4.2. Mjerenje duine pomou mikrometarskog zavrtnja

Slika 4.3. Mikrometarski zavrtanj

skali E, glava zavrtnja napredovati za duinu

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

8,4mm3 _______m 3 ; 33cm3 _______ m 3 ; 1,12cm2 _______m 2 ; 121mm2 _______m 2

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

Srednja vrijednost zapremine valjka je:

Praktikum iz fizike sa radnom sveskom

8,4mm3 ___m 3 ; 33cm3 _ m 3 ; 1,12cm2 _m 2 ; 121mm2 ___m 2