SVEUILITE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

SVEUILINI PREDDIPLOMSKI STUDIJ

Nutritivni znaaj meda i mednih preraevina

Seminarski rad

Opatija, 2014.

SVEUILITE U RIJECI
FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
SVEUILINI PREDDIPLOMSKI STUDIJ

Nutritivni znaaj meda i mednih preraevina

Seminarski rad

Mentor: dr. sc.Greta Krei

Kolegij: Hrana i prehrana
Student: Gergori Nino
Nedeljkovi edita
Rado Nives
Status: redoviti

Opatija, prosinac 2014.

SADRAJ

UVOD .................................................................................................................................. 1
1. MED ................................................................................................................................. 2
1.2. Konzumacija meda .................................................................................................... 3
1.3. Med prema konzistenciji ........................................................................................... 3
2. KEMIJSKI SASTAV MEDA .......................................................................................... 7
2.1. Ugljikohidrati ............................................................................................................ 8
2.2. Voda .......................................................................................................................... 9
2.3. Proteini i aminokiseline ............................................................................................. 9
2.4. Enzimi ....................................................................................................................... 9
2.5. Vitamini ..................................................................................................................... 9
2.6. Organske kiseline .................................................................................................... 10
2.7. Mineralne tvari ........................................................................................................ 10
3. FIZIKALNA SVOJSTVA MEDA ................................................................................. 10
4. ANTIOKSIDATIVNA I LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA ........................................ 11
5. MEDNE PRERAEVINE ............................................................................................. 13
ZAKLJUAK .................................................................................................................... 14
LITERATURA ................................................................................................................... 15

POPIS ILUSTRACIJA
Slika 1. Kemijski sastav meda .............................................................................................. 8
Slika 2. Med ....................................................................................................................... 11

UVOD

Tema ovog seminarskog rada je ''Nutritivni znaaj meda i mednih preraevina''. Prema
Pravilniku o kakvoi meda i drugih pelinjih proizvoda med je sladak, gust, viskozni. tekui
ili kristaliziran proizvod to ga medonosne pele proizvode od nektara cvjetova medonosnih
biljaka ili od medne rose, koje pele skupljaju, dodaju mu vlastite specifine tvari i odlau
stanice saa da sazrije.
Cilj seminarskog rada je opisati nutritivni znaaj meda i njenih preraevina te njihovo
znaenje u dananjici u obliku dodatka prehrani i u ljekovitoj svrsi.
Svrha je prikazati samu vanost postojanja pela i njihovu ulogu u stvaranju meda.
Znanstvene metode koje su koritene u pisanju seminarskog rada su induktivna metoda,
metoda analize, metoda dokazivanja i statika metoda.
Seminar se sastoji 5 tematskih cjelina: Meda, kemijski sastav meda, fizikalna svojstva
meda, antioksidativna i ljekovita svojstva meda i medne preraevine.

1. MED

Codex standard med definira kao prirodnu slatku tvar koju od nektara biljaka ili izluevina
ivih dijelova biljaka, odnosno izluevina kukaca koji siu sokove na ivim dijelovima
biljaka, proizvode pele medarice (Apis mellifera), na nain da iste skupljaju,preinauju
dodajui im vlastite specifine tvari, odlau, isuuju, pohranjuju i ostavljaju u sau da sazru .
Kvantitativnim istraivanjima utvreno je da se med moe svrstati u 5 kategorija prema
omjeru biljnih estica:

I. kategoriju ine peludom siromaan med. U ovu vrstu spadaju npr. lavandin med, lipov
med, naranin med i lucerkin med.

II. kategoriju predstavlja srednja koliina biljnih partikula. Ta kategorija obuhvaa veinu
na higijenski nain dobivenih vrsti vrcanog meda raznih cvjetnih pelinjih paa, ali i
veina meda od medljike. U ovoj kategoriji med ima 20.000 - 100.000 biljnih estica na
10 grama meda.

III. kategoriju predstavljaju vrste ekstremno bogate biljnim esticama na 10 grama od

100.000 - 500.000.

IV. kategoriju predstavljaju vrste sa 500.000 - 1.000.000 biljnih estica na

10 grama meda. To je na primjer kestenov med, neke vone vrste umskog meda i sl. U
njima jekoliina peludnih zrnaca odreene vrste 90 i vie posto.

V. kategoriju predstavljaju ekstremno bogati medovi koji se dobivaju postupkom

preanja.

1.2. Konzumacija meda

Ako med uzimate u raznim napicima (ajevima i sl.) morate paziti da aj nije prevru jer
se prevelikim zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda. Med treba biti potpuno otopljen
utekuini, jer samo e ljudski organizam potpuno iskoristiti njegove ljekovite tvari. Uzimamo
li med bez tekuine, poeljno ga je drati u ustima sve dok se ne otopi. Zbog lake
probavljivosti trenutno vraa izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fiziku
izdrljivost i psihiku stabilnost. Njegova ga svojstva ine nezaobilaznom namirnicom u
zdravoj prehrani. Konzumacijom meda na pravilan nain taj proizvod pretvaramo u lijek.

1.3. Med prema konzistenciji

Ovim definicijama odreeno je dvostruko podrijetlo meda kao namirnice: biljno i
ivotinjsko. Takoer proizlazi osnovna podjela prema samom podrijetlu na nektarni ili cvjetni
med koji potjee od naktara medonosnih biljaka razliitih vrsta i medljikovac koji dolazi
uglavnom od medne rose
1. Nektarni med moe biti monoflorni i poliflorni. Monoflorni med je onaj koji u
netopljivom sedimentu sadri najmanje 45 % peludnih zrnaca iste biljne vrste. Poliflorni med
je mjeavina meda razliitih vrsta. Postoji i tzv. mijeani med koji je mjeavina nektarnog
meda i medljikovca Nektarni med pele proizvode od nektara, slatke tekuine koju izluuju
biljne lijezde nektarije. Ovisno o mjestu gdje se nalaze, nektarije dijelimo na cvjetne i
izvancvjetne. Na koliinu izluenog nektara utjeu dvije vrste imbenika - unutarnji, povezani
s biljkom i vanjski
Hrvatska je takoer bogata medonosnim biljnim vrstama i postoji oko stotinjak biljnih
vrsta koje su zanimljive pelama.
Kadulja (Salvia officinalis) je viegodinji drvenasti grm i poslije bagrema je
najvrijednija pelinja paa. U Hrvatskoj je iroko rairena na podrujima primorskog i
dalmatinskog kra te u nekim predjelima Istre. Najboljim predjelima smatraju se oni od
Dubrovnika prema Metkoviu, na Biokovu, Mosoru, na otocima Brau, iovu, Kornatima,

Dugom otoku, Pagu i Cresu, te u dolini Rae u Istri. Rana kadulja poinje cvasti koncem
travnja ili poetkom svibnja i to najprije blie moru, a zatim u unutranjosti i u viim
predjelima gdje cvatnja zavrava oko polovice lipnja. Najbolje medi kad je toplo vrijeme s
dosta vlage u zraku. kodi joj promjenjivo, kino i hladno, kao i presuho i vjetrovito vrijeme.
Kaduljin med je svijetloute, malo zelenkaste boje koja moe varirati ovisno o prisutnosti
peluda vinove loze koja istodobno cvate. Ugodnog je do blago gorkog okusa i ima izraziti
miris po cvijetu biljke.

Kesten (Castanea sativa Mill.) je jednodomna biljka visokog i razgranatog stabla i

raste u samoniklim umama od kojih su najvee u okolici Petrinje, Hrvatske Kostajnice,
Dvora na Uni, Zagreba (Medvednica) i u Istri. Najmedonosnija je vona vrsta (zbog vrijednih
plodova kesten se ubraja u voke) i jedina koja spada u biljke glavne pelinje pae. Cvatnja
kestena poinje u drugoj polovici lipnja i traje oko 10 dana, ali kako sva stabla ne procvatu
odjednom cvatnja potraje i 20 dana. Medenju odgovara toplo vrijeme, bez vjetra, s dovoljno
vlage u zraku. Sa enskih cvjetova pele skupljaju nektar, a sa mukih pelud i kesten se
smatra najbogatijim izvorom peluda od svih medonosnih biljaka. Med je tamne boje, vrlo
jakog i otrog mirisa po samoj biljci. Karakteristinog je trpko - gorkog okusa, zbog kojeg ga
mnogi potroai ne vole.
Lipa (Tilia L.) spada meu najmedonosnije biljke. Ima ih vie vrsta od kojih su u nas
najzastupljenije

sitnolisna

lipa

(Tilia

parvifolia Ehrh.),

krupnolisna

lipa

(Tilia

grandifolia Ehrh.) i srebrnolisna lipa (Tilia argentea Desf.). Krajem lipnja cvjetaju malolisne i
velikolisne lipe sa kojih pele skupljaju samo cvjetni prah jer zbog plitkih aica lipovog
cvijeta vjetar i sunce isue nektar prije nego ga pele pokupe. Lipa moe biti izvor nektara
samo ako raste zatiena od vjetra i sa dovoljno vlage u tlu. Takva je srebrnolisna lipa koja
cvjeta kasnije, i kad zamedi obilna je paa kao i bagrem. Ipak za pelarstvo je mnogo manje
znaajna od bagrema i smatra se dosta nepouzdanom pelinjom paom. U Hrvatskoj vee
povrine pod lipom nalaze se na podruju Bilogore. Lipov med je svijetlout do blago
zelenkast, ugodnog, malo gorkastog okusa s izrazitim mirisom po cvijetu.
Lavanda (Lavandula officinalis L.) je viegodinji gust grm s uskim, svijetlim
listovima i ljubiasto - modrim cvjetovima skupljenim pri vrhu granica u obliku prividnog
klasa. U nau zemlju prenesena je iz Francuske, uglavnom na otok Hvar gdje je vrlo rairena.
Prvenstveno se uzgaja radi dobivanja eterinog ulja koji se koristi u kozmetici i farmaceutskoj
4

industriji. Cvate u lipnju i srpnju, oko 30 dana, veoma je bogat izvor nektara i daje visoke
prinose meda po konici te se smatra jednom od najsigurnijih pelinjih paa. Ipak, lavanda
ima i jednu lou osobinu: na njoj i za najbolje pae pele redovito oslabe, a matica prestane
nesti. Razlog tome je to cvjetovi lavande nemaju dovoljno peluda, tako da moe doi do
potpunog nestanka legla, o emu treba voditi rauna. Lavandin med je svijetlout, bistar i
proziran, jakog mirisa po biljci i otrog okusa zbog ega mnogim potroaima nije omiljen.
Rumarin (Rosmarinus officinalis L.) je zimzeleni samonikli grm visine do 2 m, sa
vrlo niskim zadebljanim listovima i modrim cvjetovima smjetenim u prljenovima izmeu
listova. Kod nas raste na dalmatinskim otocima, ponekad sam, a ee izmijean s drugim
grmljem u makiji. Najvie ga ima na otocima olti, Hvaru, Visu, Koruli, Lastovu, Dugom
otoku, djelomino na Peljecu i u Istri oko Limskog kanala. Rumarin je vrlo medonosna
biljka, ali daje malo peluda. Cvjeta vei dio godine, od rujna do svibnja, a u proljee cvatnja
moe trajati preko 40 dana. Rumarinov med je svijetao i proziran poput ulja. Bez mirisa je,
ugodnog i blagog okusa i brzo kristalizira u fine sitne kristale.

2. Med mediljkovac medna rosa jest slatka tvar koja se javlja na listovima i ostalim
dijelovima crnogorinog i bjelogorinog drvea. Ona je proizvod tj. izluevina kukaca iz reda
jednakokrilaca (Homoptera) od kojih su za pelarstvo najznaajnije lisne i titaste ui. One na
biljkama siu sokove kroz tanko i dugako rilo koje uvuku kroz biljno tkivo, sve do sitastih
cijevi kojima kolaju biljni sokovi koje iskoritavaju te vie ili manje preraene izluuju kroz
analni otvor u obliku sitnih kapljica medljike koja se gomila na biljci ili pada na zemlju ili
travu.
Prema podrijetlu medljikovac najee potjee od crnogorinog (jela, smreka, bor,
ari) i bjelogorinog (hrast, bukva, lipa) drvea. Karakteristike meda medljikovca prema
mikroskopskoj analizi jesu mali sadraj peluda i elementi medljike (spore, gljivice i alge). U
odnosu na nektarni med, medljikovac ima veu obojanost, vei sadraj mineralnih tvari, te
veu koliinu oligosaharida naroito melecitoze. Takoer je manje sladak od nektarnog meda,
ima manje kiselina i pH vrijednost mu je vea.
Najznaajnije vrste medljikovca jesu:
Jelov medljikovac je tamnosive do smee boje s tamnozelenom nijansom, ugodna
okusa i mirisa. Spada u najcjenjenije medove Europe. Medljiku lue lisne ui iz

roda Cinara od polovice lipnja do, ovisno o klimi i poloaju, kasne jeseni. Najznaajnija
podruja pod jelom su Gorski Kotar i Velika i Mala Kapela.

Smrekov medljikovac je tamnojantarne boje sa crvenkastom nijansom, intenzivnog

mirisa po smoli. Medljiku lue titaste ui roda Physokermes obino u svibnju i lipnju, dakle
prije jelovog. Najvee smrekove ume nalaze se u Gorskom Kotaru.

Hrastov medljikovac je tamno crvene boje, slabog mirisa po hrastu, opornog okusa i
pali u grlu. Gust je i rastezljiv, pa se teko vrca iz saa. U nas je manje cijenjen, ali je traeni
izvozni artikl. Najvee povrine pod hrastom su u Slavoniji, Turopolju, te okolici Jasenovca i
Siska.
Medljikovac od medljike medeeg cvrka (Metcalfa pruinosa (Say)) je mutne smee
boje, ponekad skoro crn. Neki znanstvenici ga svrstavaju u posebnu skupinu budui da se po
nekim fizikalno - kemijskim parametrima razlikuje od ostalih medljikovaca. Okusom
podsjea na suho voe i melasu, te iako nema izraenu slatkou dugo zadrava okus u ustima.
Karakteristian je za Istru.
Openito se moe rei da se medljikovac u Hrvatskoj smatra manje vrijednim od
nektarnog meda, ali se zato dosta izvozi i postie se dobra cijena budui da je u npr. Austriji,
Njemakoj i vicarskoj najcjenjenija vrsta meda.
3. Kremasti med - 100%-tni je prirodni med, bez dodataka stranih tvari. Dobiva se
kontroliranom kristalizacijom tekueg meda. Kremasta se konzistencija postie
jednostavnim mijeanjem, ime su ouvana sva prirodna svojstva. Postignuta
konzistencija uvijek ostaje takva to olakava koritenje jer med ne curi te se kao takav
koristi kao namaz.
4. Ekspresni med - poznat je u zapadnim zemljama i u EU. Proizvodnja ekspresnog
meda u Hrvatskoj nije doputena. Prema hrvatskim zakonima pela med mora proizvesti
posjeujui medonosno bilje ili lisnih ui (medljikovac). Ekspresni med dobiva se
hranjenjem pela odreenim sirupom.

2. KEMIJSKI SASTAV MEDA

U kemijskom pogledu med predstavlja izvanredno sloenu smjesu vie od 70 razliitih
komponenata. Neke od njih u med dodaju pele, neke vode podrijetlo od medonosne biljke, a
neke nastaju tijekom zrenja meda u sau. Unato razvoju razliitih analitikih metoda sastav
meda do danas nije u potpunosti razjanjen to onemoguuje industrijsku proizvodnju,
oteava patvorenje meda te tako on zadrava svojstva prirodne namirnice, proizvedene
iskljuivo od strane pela. Moda najvanije svojstvo kojim se moe opisati kemijski sastav
meda je varijabilnost i praktiki ne postoje dva uzorka meda koja su u potpunosti identina.
Razliite vrste meda, kao i medovi unutar pojedine vrste razlikuju se po svom sastavu
u ovisnosti o biljnom i geografskom podrijetlu, klimatskim uvjetima, pasmini pela te
sposobnostima samog pelara.
Najzastupljeniji sastojci su ugljikohidrati, i to veinom fruktoza i glukoza, te voda koji
zajedno ine vie od 99 % meda. Ostatak ine proteini (ukljuujui enzime), mineralne tvari,
vitamini, organske kiseline, fenolni spojevi, tvari arome (hlapljivi spojevi) i razni derivati
klorofila. Iako je udio tih tvari u medu vrlo mali (< 1 %) one su uveliko odgovorne kako za
senzorska tako i za nutritivna svojstva meda.
NUTRITIVNA VRIJEDNOST MEDA - Jedna lica meda (21 gram) sadri:
1. energetska vrijednost: 64kcal
2. proteini: 0,06g
3. ugljikohidrati: 17,3g
4. ukupne masti: 0,0g
5. prehrambena vlakna: 0,042g

Naalost, zastupljenost meda u prehrani ovjeka je premala. Naime, med se smatra

jednom od najprobabljivijih i najiskoristivih namirnica. S obrzirom na to da sadri znatan
udio jednostavnih eera, med se prvenstveno ubraja u energetske namirnice.

Slika 1. Kemijski sastav meda

2.1. Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su glavni sastojak meda i njihov udjel iznosi 73-83 %, to med ini
prezasienom otopinom eera. Najzastupljeniji su fruktoza, s udjelom od 33,3-40,0 % i
glukoza s udjelom od 25,2-35,3 %. Ova dva monosaharida ine prosjeno 88-95 % ukupnih
ugljikohidrata, daju medu slatkou, energetsku vrijednost te najvie utjeu na njegova
fizikalna svojstva kao to su viskoznost, gustoa, ljepljivost sklonost kristalizaciji,
higroskopnost ta mikrobioloku aktivnost

2.2. Voda
Voda je poslije ugljikohidrata drugi najzastupljeniji sastojak meda i njezin se udjel u kree
izmeu 15 i 23 % . Udjel vode znaajno utjee na neka fizikalna svojstva meda (kristalizaciju,
viskoznost, specifinu teinu), a ovisi o klimatskim uvjetima, pasmini pela, snazi pelinje
zajednice, vlanosti i temperaturi zraka u konici, uvjetima pri preradi i uvanju, kao i o
botanikom podrijetlu meda, no velike razlike izmeu pojedinih vrsta su relativno male.
Openito, to je vei udjel vode u medu vea je vjerojatnost da e osmofilni kvasci
fermentirati med i tako uzrokovati gubitak okusa i kvarenje.

2.3. Proteini i aminokiseline

Proteini i aminokiseline u medu su ivotinjskog (od pela) i biljnog (iz peludi) podrijetla.
Proteini u medu mogu biti u obliku prave otopine aminokiselina ili u obliku koloida, malih
laganih estica proteina koje lebde u medu a utjeu na formiranje nekih svojstava meda poput
stvaranja pjene i zranih mjehuria, tamnjenje, zamuenje ili kristalizaciju meda.
Aminokiseline kondenzacijom s eerima tvore ute i smee produkte to se oituje
tamnjenjem meda a do reakcije dolazi pri dugotrajnom skladitenju ili zagrijavanjem.

2.4. Enzimi
Jedna od karakteristika po kojoj se med razlikuje od ostalih zaslaivaa je i prisustvo
enzima. Med sadri invertazu, dijastazu, glukoza oksidazu, katalazu, kiselu fosfatazu,
peroksidazu, polifenoloksidazu, esterazu, inulazu i proteolitike enzime . Neki enzimi vode
podrijetlo od pela koje one dodaju u med prilikom prerade nektara, a ostali potjeu iz peluda,
nektara ili ak ponekad iz kvasaca i bakterija prisutnih u medu. Enzimi su vrlo znaajne
komponente meda budui da se njihova aktivnost smatra pokazateljem kakvoe, stupnja
zagrijavanja i trajnosti te uvanja meda. Enzimi zajedno s proteinima u medu daju mu
svojstva koja se umjetnim putem ne mogu proizvesti niti nadomjestiti.

2.5. Vitamini
Med sadri vitamine, ali zbog malih koliina ne smatra se znaajnim izvorom za ljudski
organizam. Kako su nektar, a naroito pelud glavni izvori vitamina u medu. Zastupljenost
9

pojedinih vitamina ponajvie ovisi o botanikom podrijetlu meda. Sadri neto veu koliinu
vitamina B, vitamina C i vitamina K.

2.6. Organske kiseline

Iako se prvotno smatralo da je glavna, gotovo jedina kiselina u medu, mravlja kiselina,
danas se zna da med sadri itav niz organskih kiselina. Osim mravlje, u relativno veim
koliinama prisutne su i oksalna, maslana, octena, limunska, vinska, jabuna,
piroglutaminska, mlijena, benzojeva, maleinska, glukonska, valerijanska, jantarna,
pirogroana, -ketoglutarna, glikolna, 2,3-fosfogliceratna. Najzastupljenija je glukonska
kiselina koja u medu nastaje iz glukoze djelovanjem enzima glukoza oksidaze.

2.7. Mineralne tvari

Iako su mineralne tvari u medu koliinski slabo zastupljene, med sadri itav niz
mineralnih tvari od kojih su neke vrlo vane za pravilan rad ljudskog organizma. Prevladavaju
kalij, natrij, kalcij, fosfor, sumpor, klor, magnezij, eljezo i aluminij, a u malim koliinama
prisutni su jo i bakar, mangan, krom, cink, olovo, arsen, titan, selen i dr. Najzastupljeniji je
kalij koji ini do ukupne udjela mineralnih tvari, a zajedno s natrijem, kalcijem i
fosforom najmanje 50 %.
Udjel mineralnih tvari u medu ponajvie ovisi o njegovom botanikom podrijetlu, ali
takoer i o klimatskim uvjetima i sastavu tla na kojem je rasla medonosna biljka

3. FIZIKALNA SVOJSTVA MEDA

U fizikalna svojstva meda ubrajaju se kristalizacija, viskoznost, higroskopnost, elektrina

vodljivost, optika svojstva, indeks refrakcije te specifina masa i usko su povezana sa
kemijskim sastavom meda.
Zbog razlika u sastavu meda normalno je oekivati da e vrijednosti ovih parametara
pojedinih vrsta meda biti specifine i razliite. Pojedini sastojci meda utjeu na odreeno
svojstvo ili istovremeno na nekoliko njih. Tako, na primjer, o udjelu vode ovisi viskoznost,

10

indeks refrakcije i specifina masa. Optika aktivnost je povezana sa sastavom i udjelom

pojedinih ugljikohidrata, a elektrina vodljivost ovisi prije svega o udjelu mineralnih tvari.

4. ANTIOKSIDATIVNA I LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA

Lijeenje medom se naziva Apiterapija. Med od lavande koristi se protiv nadutosti i

greva, regulira rad srca, pomae kod ira na elucu, pospjeuje mokrenje, a djeluje i protiv
napetosti ili migrena. Tamni med kestena potie cirkulaciju, regulira rad eluca, crijeva, te
jetre i ui, preporua se kod anemije, uklanja umor i jaa miie kao i imunitet
organizma. Bagremov med koristi se kod problema krvoilnog sustava, kod zatvora, a kako
djeluje umirujue, pomae i kod nesanice, nervoze i napetosti. Livadni (cvjetni)
med preporua se osobito kod alergija i za jaanje imuniteta.
S obzirom na nutritivne i energentske tvari koje se upliu u normalan metaboliki sustac,
velika cijenjenost meda kao namirnice proizlazi moda i iz toga tomed sadri mnogobrojne
tvari sa ljekovitim svojstvima. Takve tvari obino nazivamo fitokemikalijama. Med se zbog
sastava olako moe ubrajati u namirnice s fitokemijskim profilom, a posebice iz razloga to
sadri flavonide i fenole koji djeluju poput antioksidansa.
Slika 2. Med

11

Zbog takvih, ali i drugih molekula slinih svojstava medu se prepisuju razna ljekovita
djelovanja. Kao primjer navodimo samo neka, uglavnom dokazana svojstva meda:
1. poboljava rad metabolikog sustava
2. potie umnu i fiziku aktivnost
3. tamne vrste meda pomau kod slabokrvnosti
4. poboljava otpornosti organizma jaajui imunoloki sustav
5. djeluje antiseptiko, pa je takav dobar i za vanjsku uporabu(npr zacjeljivanje rana,
opekotina, lijeenje akni i sl.)
6. poboljava apsorbiranje pojedinih tvari u organizmu(ljekovi, mineralne tvari i sl.)
7. zbog odreenog udjela antioksidativnih tvari djeluje poput detoksikacijskog sredstva
na razini cijelog organizma
8. djeluje poput sedativa

12

5. MEDNE PRERAEVINE
Blagotvorni utjecaj meda na ljudsko zdravlje poznat je od davnina. Danas je ta spoznaja
potkrijepljena i brojnim znanstveno istraivakim radovima. Slobodno moemo ustvrditi da
nema gotovo nikoga tko ne bi znao da med ima antibakterijska, antivirusna, antimikrobna,
antigljivina, antikancerogena i ina anti svojstva.
Med se koristiti u napicima, kolaima, peenjima (recimo peena purica prethodno
premazana medom je izuzetnog ukusa) i drugim kulinarskim pothvatima, te u izvornom
obliku direktno u usta.
1. alkoholni napitci: medovaa i medica (razlika jer se rade na drugaiji nain)
2. kozmetiki preparati
3. gastronomiji
4. lijekovi

13

ZAKLJUAK
Moemo zakljuiti da je med jedan on najzdravijih i pristupanijih proizvoda koje
moemo koristiti u prehrani. Ima ljekovita svojstva koja na pomau pri oboljenijima.
Sama prisutnost i ivot pela je jako vana ne samo zbog meda koji nam daju ve
opstanak cijelog svijeta. Kad bi pela nestalo, prekinuli bi se procesi u prirodi, ostali bismo
bez hrane i umrli bismo i mi.

14

LITERATURA
www.wikipedia.org./vrste_meda
www.pelarstvo.hr/proizvodi
www.bio-terra.net

15