35/2013

Slovo Gorina

Sadraj
Orhan Tikvea: Ravnotea ili: Koliko treba da naraste jedno drvo ............................................ 5
AKTUELNOSTI

Enes Ratkui: Gledajui razbrljanjeni grad....................................................................... 9

Selim Jaganjac: Zaborav...................................................................................................... 13
O KNJIEVNOSTI

Alija Piri: Andrievo razumijevanje umjetnosti..................................................................... 25

Dijana Hadizuki: Umetnute prie u prozi amila Sijaria..................................................... 36
Lejla ujo: Ponavljanje kao stilski postupak u funkciji iskazivanja traumatinog
doivljaja rata u djelima Mustafa Madar Ive Andria i Tespih Miljenka Jergovia....................... 41
Nedad Dedovi: Mjesto i vrijeme kao kategorije diskursa moi u romanima Mee Selimovia......48
Irma Mari: Muradif ejto fatalni duevni stroj................................................................. 54
OKRUGLI STO O STECIMA STOLAC 2012.

Lejla Naka: Solarni simboli i slova na stecima...................................................................... 63

Zijad Halilovi: Nekropola sa stecima na lokalitetu Ravnice u Duboanima, Konjic........................68
Esad Kurtovi: Vlasi i steci................................................................................................. 79
Adis Zili: Steci na Rotimlji................................................................................................ 84
Jasmin Hodi: Gdje je natpis monahinje Marte?
(Ili: Steci uz vlaku crkvu na Oaniima ponad Stoca)............................................................ 93
GOST PJESNIK

Marko Veovi: Nova kua od starih cigala............................................................................

Ferida Durakovi, Srce tame, poezija, Bosanska knjiga Sarajevo 1993......................................... 103
Izbor iz poezije Feride Durakovi......................................................................................... 106
GORINOV PJESNIK

Beganoviev Prirunik za levitiranje (Izbor iz kritike)............................................................. 113

Izbor iz poezije Velida Beganovia........................................................................................ 115
STOLAC U VREMENU

Fadila Kapi: Rekvijem za moju raju koje vie nema................................................................ 123

aban Zahirovi: Stolaki migranti nunost povratka........................................................... 127
SLOVO O OVJEKU

Mira Martinovi: Dan u Daorsonu i Boljunim...................................................................... 133

IZ PROLOSTI BiH

Zijad ehi: Boravak cara Franje Josipa I u Mostaru 3. Juna 1910............................................... 139
Friedrich Salomo Krauss: Putovanje u Bosnu i Hercegovinu.................................................... 149
Slovo Gorina, 35, 2013

Orhan Tikvea

Ravnotea ili: Koliko treba da naraste

jedno drvo
Kada drvetu opadaju grane, nek se uvaju oni koji su
u njegovom hladu. (Mongolska poslovica)

ako se nie godina za godinom, tako uviam da svaka godina nosi neke godinjice.
Htjeli ne htjeli, moramo ih spomenuti, pogotovo ako pronaemo suptilnu vezu izmeu samih
dogaaja, kojima se broje godine, i ovoga na emu
istrajavamo ve, evo, preko etrdeset godina.
Prije nekolike godine, pokuavajui da skrenem panju na batinu koju nosi Stolac, navodio
sam primjer studenata iz Francuske koji ve godinama, pa i ove godine, dolaze u Stolac i probaju
da mu utisnu neku od predodbi civilizacijskih
vrijednosti u ruevine koje slobodno eu po
gradu, ili na obale nesvakidanje rijeke Bregave,
ureujui male zelene povrine, istei prilaze rijeci, oslikavajui ruevne zidine i sl., a da istovremeno u kapinu zarastaju zidovi mlinica i slinih
graevina, koje, evo, prije dvadesetak godina
bijahu na svojim nogama.
Ono to danas vidimo razlikuje se od slike
prije nekoliko godina. Meutim, ne elim sada
o tome, evidentno je ovo to se deava oko nas,
ovo to vidimo, htjeli ne htjeli. Ovo me samo
ponukalo da potraim razloge onoga to je prije
dvadeset godina napravilo pusto od ovog grada, pusto u svakom smislu u kojem ivi ovjek,
najkrae reeno u fizikom i duhovnom smislu,
a ovo dvoje moemo, naravno, razlagati do crvene
mirisne rue u avliji opasanoj velikim ubijeljenim zidovima koji ljeti daju hlad, zimi zatitu od
vjetra, i predstavljaju simbol intime i sigurnosti.
Naime, injenica je da se ove godine, ba u ovim
mjesecima, navrava dvadeset godina otkad su
ovaj grad, ovo podruje Hercegovine, morali napustiti Bonjaci i pri tome proi razliite golgote,
a njihovo dobro osta na vjetrometini, iako je
injenica i to da se vratio veliki dio stanovnitva.
Od previe injenica nikako da vidimo sutinu!
Zato se morao grad ogoljen od njegovog
starosjedilakog stanovnitva, paliti, ruiti, unitavati, grditi da gri ne moe biti, zato?! Nije li
Slovo Gorina, 35, 2013

dovoljno to su prozori plakali za svojim domainima, rue vehnule... Kad posijeemo neku
travku, ako ostane korijen, ona ponovo nikne, a
ako joj iupamo korijen? Ako se vratimo malo
dalje u prolost, vidjet emo da su poznati nam
krugovi prisvajali pisce iz bonjakog korpusa, i
to ne bilo koje. Zato?! Moemo pretpostaviti da
su razlozi isti. Da smo naisto, svaki vegetacijski
sloj ima svoje mjesto u jednom biosistemu, i ba
ga to ini lijepim, skladnim, savrenim. Ne treba
naruavati ravnoteu.
Zato sve ovo nabrajam? Nije bitna ni graevina, ni rua, ni neki tamo Mak rei emo
evo, sve imamo, i nove narataje itd. Bitan je
odnos rei u spram onoga to zovemo kultura, kulturna batina, a pravo govorei sve
moemo u to svrstati, sve to inimo intencijski, a
ne instinktivno, kao ivotinje. Kako u rei da se
popravio na odnos spram kulture zato to smo
dobili nekolike mlinice, uprije u novom ruhu,
jednog novog pisca, tek otkrivena, kako, ako na
jednoj izlobi uvenog Behaudina Selmanovia
vidim tek desetak posjetilaca, ili na promociji
novootkrivenog pjesnika pet, ili etiri nisam
siguran posjetioca. Da ne nabrajam, neka se
svako nae, nije teko!
ta je to to je krasilo Bosnu i Hercegovinu od
najstarijih dana pa do danas, ono to e bilo kome
ko doe ovdje upasti u oi? slobodno mogu rei
da je to ono danas nazivano raznim ozbiljnim
imenima: multikulturalnost, pluralnost, suivot,
jedinstvo razliitosti itd., ivot kad svako ivi na
nain da je svjestan koliko treba vremena jednom
drvetu da postigne punu veliinu i da se drvo na
drvo naslanja..., kako bi rekli nai roditelji.
U jednoj bai raste trenja, u blizini nje breskva, malo dalje, u oku, iliti kutu, jedna divna
smokva, u drugom oku jedan dobar ipak,
na ulazu dva trsa loze, bijeli i crni, spleli se u
zraku, ine luk; koju voku da uklonimo, da li

Slovo Gorina
bi se lahko odluili?! Zar je vrednija voka od
jednog naroda?!
Jedno smo svi nauili, jo kao djeca od godine dana, ono kad smo skoro pa prohodali: dok
imamo ravnoteu, nekako hodamo, im izgubimo
ravnoteu, na zemlji smo. uvajmo ravnoteu, jer
zemlja je tvrda!

Slovo Gorina, 35, 2013

AKTUELNOSTI

Enes Ratkui

Gledajui razbrljanjeni grad

Zavist unitava dobra djela kao to vatra unitava drva.
Hadis poslanika Muhammeda a.s.

odinama pratei zbivanja u Stocu i Poitelju, dva junobosanska bisera iz perspektive

bogatstva kulturno-historijskog i prirodnog
nasljea, jednu stvar nikako nisam mogao logiki
svariti. Zbog ega je Poitelj ekspresno obnovljen,
dok graani Stoca godinama posmatraju ruevine
puno znaajnih objekata, uvrtenih jo i u spomeniko nasljee, saivljavajui se i opasno navikavajui na njihov avetinjski strei izgled, pitanje
je koje se nametalo samo po sebi. Malo je trebalo
pa da jo krenu razmiljati da su ruevine svojevrstan imid grada na Bregavi, i da tako treba i da
ostane sve do sudnjeg dana.
Misterije, meutim, nema kad je navedena
neloginost u pitanju. Kako politika o svemu
odluuje predstavicima vlasti oito je bilo lake
zavravati poiteljske projekte jer im u tom ivopisnom gradiu niko nije solio pamet, sugerirao
prioritete, obnoviteljskih programa, davio ih priama ta je vano ta nevano... S tim se politika
u Poitelju nije suoavala zbog ega Poitelj ve
odavno izgleda kao i ranije, ak i bolje. Jedan broj
objekata, koji se nije naao na meti vandala. Takoer je obnovljen. Rije je, naravno, o zdanjima
koji su zbog zbog zaputenosti i nebrige odavno
bili u loem stanju, onima na kojima je do rata
bila zdrava jedino ona tabla sa natpisom: Ovaj
spomenik kulture je pod zatitom drave.
I dok se Poitelj obnavljao u Stocu su trajale
rasprave ije bi porodine grede mogle biti starije,
ije bi shodno tome trebalo prije a ije kasnije
postavljati, ije, opet, ne bi trebalo ni po koju
cijenu, jer u Stocu se prema viim instancama
vlasti lobiralo ne samo za prioritete obnove nego,
nego u pojedinim sluajevima, i protiv nje, to je
specifikum bez pandana, kako u historiji politike
tako i neuropsihijatrije.
Suoavajui se sa delikatnim problemom,
predstavnici vlasti odluili su se, za njih najbezbolniju, za Stolac najbolniju varijantu, primjenu
oprobanog recepta, koji u Bosni ve dvije decenije
uspjeno primjenjuju stranci, zahvaljujui kojem
Slovo Gorina, 35, 2013

se figuriraju kao nezamjenjiv igra svih vanih

zbivanja. Receptura je jednostavna nee se mijeati. Djelovat e i obnavljati u drugim mjestima
dok se u gradu na Bregavi dogovore.
I taman kad ovjek moe samo pomisliti da
bi se neko barem mogao sjetiti da sve to je u ruevnom stanju jo treba i konzervirati, pa da grad
definitivno svrstamo u muzej na otvorenom,
u Stolac se najednom, na veliko iznenaenje,
poput kakvog stampeda ulo s obnoviteljskim
alatkama. Uslijedio je opi, iznenadni napad
na brojne objekte, sa svih strana. Prvo s krampama, lopatama, kosoriima, sjekirama, potom sa
sofisticiranijim alatkama poput mistrija, dlijeta,
builica... Na meti obnovitelja nali su se Stari
grad, potom mlinice, mostovi, ak i Musafirhana. Puno toga se ve uradilo, i puno je drugaije
prohodati do Kukavca, do Begovine, a lijepo je i
vidjeti, to jest jest.

Slovo Gorina
alu na stranu, poslovi napreduju toliko efikasno i
brzo da bi ak i mnoge umorne oi uskoro mogle
prisjetiti se sjedeljki u nekadanjoj Katangi,
preko puta prodavnice Huse Prndelja na oku.
Zgrada odnosno objekat Musafirhane, u kojoj
se, za nas koji pamtimo due, nalazila ta birtija
udnog naziva, mesara, knjiara, s druge strane i
hodin stan sa lijepom avlijom, pokazuje konture.
Da budem jasniji mlaim generacijama, rije je o
zgradi, koja se obnavlja blizu Beredine kafe-slastiarne, objektu preko puta Katolikog duhovnog
centra koji se, bez obzira to se mnogi nee sloiti,
arhitektonski, ipak, uklopio u kompoziciju arije.
Ali, to nita ne govori o novim nego, naprotiv, o
starim neimarima?!
Zaista je Emir Buzaljko bio vrstan arhitekta. Njegov istanan osjeaj, osjeaj za kreaciju
prostora, bio je svojevrsna sublimacija unutarnje
intelektualno-umjetnike multidisciplinarnosti,
jer on je bio ne samo arhitekta nego i muziar,
pjesnik, kolumnista... Stiem utisak da se njegova
vizija arije, koju je uprkos relativno kratkom
zemaljskom bivstvovanju, na vrijeme pretoio
u graevine, bez obzira na aspiracije nevidljivo respektira. ak i kad se gradi iz inata, valja
se uklapati u njegovu projekciju izgleda arije.
Tako mi se uistinu ini, i zaista bi zbog sjeanja
na njega valjalo obnoviti Staru tepu (nekadanju
cvjearu), jer ona bi pored Musafirhane i okolnih
objekata bila svojevrstan peat tog kontinuiteta
oplemenjenog novitetima modernog doba.
Kad sve rezimiramo, obnova Starog grada je,
ipak, nekako najupeatljivija. Moja viedecenijska ivotna realacija Stolac Oanjii daje mi za
pravo da to kaem. Tek sada, kad se zaustavim na
gornjoj krivini, a zaustavim se esto, u pravom
smislu vidim Stari grad. I ne samo ja! Mnogi sve
ee izlaze na gornju krivinu prema Oanjiima
da vlastitim oima vide ono to im je decenijama
bilo uskraeno. Zidine grada su konano otkrivene, razbrljanjene, osloboene zagrljaja ikare,
koja ak ni pogledu ljudskom nije dozvoljavala da
se ustremi u njihovom pravcu.
I sad, kad zastanem na tom vidikovcu,
pa pogledam u Stari grad, pa u zgradu Opinskog komiteta SK, tek sutinski shvatam smisao
one uvene izreke U tuem malu mala nema.
Nekad, poslije Drugog Svijetskog rata u euforinom zanosu i uvjerenju da blistava budunost

10

trai beskompromisan obraun sa prolou,

nova vlast je krenula izgraditi zgradu opinskog
Vrhovnog taba odakle e se rukovoditi daljim
projekcijama budunosti. Dopao im se kamen sa
Starog grada, pa su ga odluili uzeti iz dva razloga. Prvo, bit e im znatno lake nego ga iz kakvog
kamenoloma vaditi i obraivati. Uz to, kamenolom na Golom otoku tada nije bio ni u fazi projektnog zadatka. I drugo, istovremeno e laganim
ruenjem zidina jedne stare tvrave krenuti u
odluan obraun s dekadentnom prolosti.
Tako je kamen sa Starog grada krenuo prema
gradilitima. Bakar, gdje je zavrio, nije se prialo.
Sve se, naravno, odvijalo u okviru generalne ideje
vane figure tadanje vlasti, koja je iznijela prijedlog da se cijelo brdo na kojem je podignut Stari
grad, ukloni s dvije-tri omladinske radne akcije, a
na ledini koja bi se ukazala podiu nove zgrade.
I eto sad, nakon toliko vremena, Stari grad
se obnavlja, a niko se ba nije sjetio da zgradu
Opinskog komiteta uvrsti u spomeniko nasljee, iako ona strukturalno nosi dio tog nasljea...
Naravno, u svojim zidovima, koji nepokolebljivo
stoje, otkrivajui zapravo postojanost slavne prolosti i prolaznost svega to je u zgradu ugraeno
od detalja, koji prethodno nisu opljakani. Ba
niega, ni japije ni ormara, ak ni teke eljezne
kase sa povjerljivim informacijama iz domena politiko-bezbjedonosnih procjena o osobama, koje
bi u sluaju ugroavanja socijalistikog drutva,
trebalo ukloniti.
Prirodno, zanimalo me kako je do svega dolo.
Kau, Federalno ministarstvo kulture aktiviralo
nekakav stari projekat, projekat je, opet, povukao
lovu iz evropskih fondova, i to je biva sva mudrost itave prie. Takvo objanjenje mi se nije
doimalo ba uvjerljivim, bez obzira na injenicu to je ministar Stoanin, i to bi bi svako na
takvom mjestu po nekoj logici stvari uinio isto.
Ali, eto, izgleda da je ba tako.
I umjesto da bezrezervno iskau zadovoljstvo zbog takvog projekta, u ariji jedni potiho
kalkulantski hvale ministra, da svak ne uje,
drugi se iznutra glou jer im se razvoj zbivanja ne
uklapa u koncepciju kontinuiteta prezentacije crnjaka. A izmaknemo li se iz takvih stanja, jer je
jadno i alosno i jedno i drugo, ne treba puno pameti da bi se zakljuilo: rije je o projektu koji je,
iz perspektive obnoviteljskih zahvata iz domena
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
kulturno-povijesnog nasljea, bez sumnje najznaajniji poslijeratni poduhvat u Stocu. Nakon
Austrougarskog doraivanja tvrave i njihovog
povlaenja iz Bosne, niko o njoj vie nije vodio
rauna, zbog ega je ovo uistinu poduhvat vrijedan najvee panje. U cijeloj prii, naravno, ima i
onih drugih koji grozniavo razmiljaju kako mu
sve to nekako osporiti, kako javnost ubijediti da
to to se pria nije tako.
Sluajui takve prie ovjek se uistinu mora
upitati: Zar se ba toliko mora ustrajavati na
zlobi, sujeti, ljubomori, tom nemirenju da je neko
neto dobro uradio. U redu, ideja o obnovi ve
odavno je na papiru, ali kakve koristi ako je papir
skupljao prainu u ladici prethodnika aktuelnog
ministra, zaboravljen da i postoji. I na koncu,
emu uenja i snebivanja?! Koliko mogu da
primjetim, ljudima nikako ne ide u glavu kako je
raniji ministar, osvijedoeni prijatelj Stoca mogao
zaboraviti i na ladicu i na projekat, iako ba u tom
nerazumijevanju lei sutina cijelog problema,
svih naih zabluda.
Meutim, mjesta za uenje nema, iako je
projekat uistinu bio zaboravljen. Nita u cijeloj
prii nema ni udno ni odve misteriozno. Samo
neupuenima u pravu prirodu politike koja se
utemeljila na naim prostorima, koja se u domenu
ponaanja nosilaca vlasti opire i najradikalnijim
ideolokim promjenama, nije nita jasno, niti e
im to ikad biti.
Da skratim, najvea srea za Stolac je da je taj
famozni projekat iskoprcao neko ko je sluajno bio iz Stoca i to je u cijelom tom poslu bio
novajlija, za razliku od svog prethodnika, koji
je vlastito ponaanje usklaivao prema posebnim
mjerama, vie nego dobro poznavajui prirodu
stolakih nesporazuma. Filigranski slijedei liniju
nezamjeranja kao generalnu strategiju ministarskog djelovanja njegov prethodnik se opredijelio
za najbezbolnije praktino rjeenje: to moe
uraditi danas ostavi za sutra. Na koncu, filozofija po kojoj je jutro pametnije od veeri i tako u
nedogled, iskljuuje mogunost pogreke, zamjeranja, neizvjesnosti... Uz to je i najbolji recept za
odravanje u fotelji.
Ne treba, naravno, zaboraviti ni to da su
politiari starog kova veliinu i imid vanih
osoba odravali upravo dranjem projekata u ladicama, a ne njihovim ad hoc implementacijama.
Slovo Gorina, 35, 2013

Ta vrsta trkopia, da se to prije prie poslu,

nije bio njihov stil. Realizacija je imala da doe
kao posljednji in, kao biber po pilavu, kao in
ministrove milosti. Ljudi na takvim pozicijama
uobiajeno oekuju i trae da ih se moli i preklinje, nakon ega e oni velikoduno i uz veliku
medijsku pompu da urade ono to im je zapravo
u opisu posla. Ne uje li da neko moljaka i cvili,
od realizacije u pravilu nema nita.
Da je iza novog ministra vie ministarskih
mandata, da je u politici vjetiji, ko zna da li
bi on ladicu otvorio ba tako energino, kako je
sada otvorio, bez razmiljanja o moguim implikacijama. Tako je to u politici. Doktorat bi se na
tu temu mogao napraviti. Da je kojim sluajem
odrastao u etnici, u svojoj kui, u ijoj neposrednoj blizini drede barem peterica genijalaca spremni da se bez ikakvog razmiljanja i prethodnih priprema prihvate savjetnikih mjesta u
Bijeloj kui, a ne kao izbjegliko dijete u mostarskom naselju Gnojnice, zasigurno bi bio upueniji
u sve mogue arijske smradove, samim tim i
ta mu je u ovoj ili onoj prilici najbolje initi, a da
ga glava ne zaboli.
Mora li u ovoj ariji ba svako da proe kao
Huso Leto, iji je maestralni gol iz poluvoleja
protiv mostarske Lokomotiove, kakav se rijetko
via i na Camp Nou, sa trbina popraen rijeima:
I orava koka jedno zrno nae. Zar se u bolesti ba toliko odmaklo da se ba niiji uspjeh ne
moe da podnese. Dokle e odjekivati taj sujetni
glas arije, koja ne moe da svari i prihvati da je
neko neto uradio, neto to nadilazi abokreinu
njenih projekcija i gabarita. Samo da ga zbog aktiviranja projekta vie instance jo optue za viak
lokalpatriotizma. Samo jo to fali.
Stanje je uistinu morbidno, za nadrealistikih
analiza. Ipak, najvanija stvar je da se to milione
i neto u eurima skotrljalo u Stolac, jer malo je,
kau dobro obavijeteni, nedostajalo da se pare
vrate u Brisel, na emu su stranci uz pomo
iskusnih domaih snaga moebit i radili. To je,
uostalom, logika koja njih oduevljava. Donesu
pa odnesu ni prvi ni zadnji put. Da se projekat
pod nazivom Nasljee kao most izmeu zajednica Rekonstrukcija arhitektonskog nasljea u
Stocu Obnova i razvoj ratom razruene zajednice, jo neko vrijeme zadrao u ladici, pare bi
se bez sumnje vratile u Brisel. Dogodilo bi se ono

11

Slovo Gorina
to se povodom mnogih projekata dogaa da se
pare vrate tamo odakle su i dole. Na koncu, tako
se najlake i peru.
Nita se, na sreu, od tih runih solucija nije
dogodilo, zbog ega je svaki ovjek kojeg ne proimaju morbidni osjeaji, koji ne uiva u underground ambijentu, moe biti samo zadovoljan.
Na koncu, ako je tabijasuz poput Batana Buzaljka
zadovoljan i u stanju je na tu posebnu ehru
nabaciti osmjeh, onda je to pouzdan znak da je
napravljen dobar posao.
Izreenom treba dodati jednu opasku. Za
Elezovia mlinicu valja to hitnije nai rjeenje.
I ehre brae Elezovi, pjesnika Muhameda ili
Hame, ako nita drugo ono zbog najupeatljivije
himne Stocu, i majstora abana (prema CIPSU
Ibrahima) su, takoer, vane i treba ih razvedriti.
Ne mogu sve mlinice biti obnovljene a da jedino
njihova ostane ruevinom, bez valjanih obrazloenja. Ovo je apel na sve koji su u ili blizu onih
koji se pitaju. Osevabit e se, nema sumnje. Uzgred definitivno e pomoi uklonjanju preostale
crne take od Gornje uprije do Begovine.
Ali, to nije sve?! Uskoro e krenuti obnoviteljski radovi u Begovini to e da razgali jo jednu
karakteristinu facu ehru Orhana Rizvanbegovia, koja je jako vana jer ona potencijalne
posjetioce doekuje na samom ulazu u Begovinu,
dok oslukujui orkestralni lave pasa iz pozadine, vagaju hoe li zakoraiti u prostranu avliju
ili se pametnije vratiti. Ljudi s ove strane ne znaju
jesu li lovaki ili ovi mutanti, a Bogami ni omiljenim uzreicama vlasnika: ta se boji nee te,
malo ko iskreno vjeruje.
Veoma vano je da se obnoviteljski poduhvati
objekata uzvodno uz Bregavu okonaju ba u ambijentu Begovine, stambenog kompleksa zadivljujue arhitekture. Stocu e to zasigurno vratiti
dio nasilno oduzete ljepote, kojom je zraio. A
to se uistinu najbolje da primjetiti u dijelu grada
uzvodno uz Bregavu, koji je svojevrstan spoj kulturno-historijskog i prirodnog nasljea.
Neu, meutim, da kitim samo hvalospjeve
ovakvom poduhvatu. Ko ih je producirao ne
znam, ali Begovska uprija je u ovom obnoviteljskom zahvatu morala zadrati irinu, na koju
smo se navikli. Naravno, ne treba poricati da ono
to emo sada dobiti nije njen prvobitni izgled,
ali ne treba zaboravljati da je i u tom starom

12

vaktu ona doraivana, proirivana radi prolaska

konjskih zaprega, to se moralo projektno uvaavati. Zahvaljujui takvim doradama, mjerenoj
irinom zaprega, autom se moglo preko uprije.
Istina, kroz iglene ui, ali moglo, ko je imalo bio
vjetiji volanu. A sad, dva imalo kabastija ovjeka
se nee moi razminuti, susretnu li se na upriji.
Ako Zlatko erkez krene s jedne, amil Harai s
druge strane, neko e se morati vratiti, ili e neko
nekog morati da baci u Bregavu.
Potovanje autentinosti ne podrazumijeva
ignoriranje kontinuiteta, to je u ovom sluaju
projektno potpuno zanemareno. Takva logika, na
koncu, nema smisla, jer bi navedeni pristup onda
podrazumjevao i bitno drugaiju obnovu Starog
grada. Njegov autentini izgled jeste njegova izvedba u vrijeme dolaska Osmanlija, ali to ne znai da bi
sve to su kasnije dogradili Austrijanci trebalo sruiti zarad potovanja tako shvaene originalnosti.
Begovina e zahvaljujui takvom prisupu i
krutim poimanjima autentinosti u dobroj mjeri
biti izolirana. Nakon ovakve obnove uprije
ljudima iz Poplaia, mahale preko Bregave, u
pogledu moderne saobraajne komunikacije,
blie e biti Masline nego Begovina i Kukavac, to
je apsurdno. Samo da se jo neko takvog afiniteta
spram autentinosti dokopa kakve dokumentacije
da je i sam put od Gornje uprije do Begovine bio
puno ui. Onda za stanovnike ovog stambenog
kompleksa, Kukavca i Poglea nee biti drugog
rjeenja nego da prodaju automobile i nabave
konje. Zato sam uvjeren da e se neko rjeenje u
tom smislu morati da nae, bilo ono u ponovnoj
rekonstrukciji rekonstrukcije ili podizanju kakvog
novog prijelaza preko Bregave.
Da zakljuimo, bez obzira na nesporazume,
sukobljavanja, sujete, predrasude, tabijate i druge
bolesti iz mentalnog domena, fenomeni koji bi
u stolakom performansu zbunili i Martina
Hajdegera, svima mora biti jasno da ljepotu i
rasko grada treba otkriti. Valja udariti i na brljane drugih graevina ili brtane, to je, takoer,
frekventan pojam kad je rije o imenovanju ove
opasne penjaice i parazita. Treba ga dokrajiti sa
svakog zida koji valja otkriti, liiti tog opasnog zagrljaja. I to to prije, jer Stolac, da budemo jasniji,
nije Brtanik. Isuvie je razloga za njegovo kulturno-povijesno trajanje, za jo snaniji iskorak u
budunost.
Slovo Gorina, 35, 2013

Selim Jaganjac

Zaborav

Patimo jer nam sve nije zajedniko, a nesretni smo jer

nam je sve zajedniko. Albert Camus

Koprena zaborava

Zemlja je, moe se rei, tlo koje pamti. Prolost nije rukopis pisan grafitnom olovkom pa
da se gumicom obrie. Prolost je, kao to je
zapisao ameriki pisac Greil Marcus, druga
zemlja,nepromjenljiva i nenaseljiva - sauvana je
samo u sjeanju.
Koprena zaborava prekrila je desetine, stotine imena i djela to su gradila ivo tkanje bh.
Kulturnog, zajednikog, komijskog i ljudskog
organizma, a diskontinuitet drave se kolorie i
kroz zatiranje njenog kulturnog pamenja. Pred
naletima talasa mrnje i nacionalistikog drogiranja osjetila se snana vijavica zaborava. Prisutne
su refleksije pesimizma, izgubljenosti, uz osjeaj
da je sve to je stvoreno i egzistiralo u decenijama
i vjekovima bilo uzaludno i nevano.
Prisutan je, donekle, prezir prema vlastitoj
prolosti i njeno brisanje kao da nije ni postojala,
bila je opsesija mnogih koji su nali novo politiko utoite u aktuelnim konstelacijama odnosa.
Pridobiti ih na zaborav i falsifikovanje istorije nije
predstavljalo nikakav problem.
Drutva koje se ne sjeaju osuena su na
propast. ovjek koji nema izgraen odnos prema
prolosti, osoba koja, kao u nekim patolokim
sluajevima, potpuno zaboravi svoju prolost,
gubi vlastiti identitet.
Svakog nacionalistu progoni vjerovanje da se
prolost moe mijenjati, Dord Orvel.

Zadatak historije

Historiar je savjest vremena o kojem ita i

stavlja branu selektivnoj amneziji, ispunjavajui obavezu - podsjeajui narod na sve ono to
moe da se zaboravi. Na mnoge naine mogua
je zloupotreba historije i hronologije. Odavno
postoji sklonost da se krupnim i turbulentnim
politikim i inim promjenama formira nova
kultura sjeanja i neko novo zaboravljanje. Svako
interpretira prolost sa ambicijom da na osnovu
Slovo Gorina, 35, 2013

te interpretacije konstruie budunost. Od recikliranja i uminkavanja historije i konstantnog

politikanstva se ne ivi.
Potrebni su pravi odgovori u pravo vrijeme
koji razgru svojevrsni kulturoloki autizam po
raznim pitanjima u bh drutvu u nedavnoj i dalekoj prolosti.

Pitanje istine

Istina je jedan je od roditelja ljudskih radosti. To

je svjetlost nad tminama. Traganje za istinom ne
poznaje toleranciju lai.
A. Camus je smatrao da je istina vanija od
domovine. Istina i pravda bile su za njega vrhovna
ivotna naela. A. Einstein propagirao je slino
geslo: Duni ste da uvijek kaete istinu, ak i kad
drava od vas zahtijeva suprotno.
ovjeanstvo se ogleda u naklonjenosti istini
i pravdi. Moda je nekima la bitnija od istine, ali
zaboravljaju da je istina monija od lai.
Bitna stvar jeste izgradnja korektnog odnosa
prema fenomenu istine. To motivira i trasira
put teke borbe sa zabludama i strahom od
istine, to je cijena koju BiH, kao zemlja i
drava, skupo plaa. Postoje mnoge istine o
prolosti, a te istine su ipraje kroz koje se
historijska istina teko probija.
Ako deset hiljada pasa laje na sjenku, pretvorie tu sjenku u stvarnost, kineska poslovica.
Kulturi neistine treba suprotstavljati kulturu
istine. Istina se ne moe konstruirati i s njom se
ne smije manipulirati. U suprotnom, ugasili se
ona, mrkla tama e se kao grmljavina sruiti.
A toga je bilo u krvavim historijskim defilejima naroda evropskog jugoistoka, u olovnim
vaktovima, kada se sijalo sjeme zla, i kada je zov
rata, zov tuih teritorija i pljaki, zov krvi i zloina bio primamljiviji od svakog drugog izbora.
Bosna je najdublji kazan pakla - Dervi
Sui, u djelu Hoda strah.

13

Slovo Gorina

Sadanjost i budunost

Sa sadanjou valja se nositi, a u tome e se imati

uspjeha onoliko koliko ima razumijevanja za
prolost i odgovornost za budunost.
Vjekovima je trasiran put dobrog suivota i
dobrog komiluka na prostoru BiH. Neophodno
je vraanje vrijednosti suivota meu ljudima, narodima, da se na pravi nain, prekinuti komijski
odnosi u nedavnim apokaliptinim dogaajima,
poveu. Apokalipsa (zlo) je stara koliko i svijet i
uvijek iznova, nova.
Nema stvarnog suoavanja s prolou ako se
vlastita zla politika opravdava veim ili manjim
zlom drugih. Brana zlu se gradi u ljudskim glavama - tako da se deavanja u nedavnoj prolosti na
Balkanu nikada vie ne bi ponovila.

Ponor

Jueranji vakat bijae koraanja po minskim

poljima omraza i antagonizama, plamteih branitelja nacionalizama,povampirene velikodravne
zloinake etno ideologije, uz pad ljudskog bia u
ponore zla i tame. A ratne fanfare, uz svoj zlokobni pjev, prekrivale su tamom kriterije svetih
knjiga: Talmuda, Jevanelja i Kurana, te Hadisa. I
danas, mnoge due progovaraju iz vrtloga tiine.

Vaktovi zla

Konano, koegzistencija je kao jedini oblik, okvir

i formula meuljudskog odnosa dostojan ovjeka i ljudi, priznavanje i uvaavanje, potovanje
drugih i smatranje ravnopravnim sebi kao i komiluk, susjedstvo, kohabitacija, suivot, multikultura, multinacionalnost, multikonfesionalnost,
multietninost i multitradicija samo pravilo
ponaanja i naina ivota u svijetu.
Ti faktori dobijaju posebnu vrijednost i moralnu teinu u vaktovima kad niko posta neko, kad
zlo postade dobro, a dobro zlo, kad ubiti i oteti
postade zakon. U zlim vremenima sve se sunovraa u ambis, kada iz mraka ljudske zloe nadire
mrnja i zlo plazei iz svojih skrivenih sklonita.
Kada izlaza vie nema.
Neki bi eljeli da se oslobode zla koje nose na
sebi, a opet, ima mnogo onih koji pamte samo
tue zlo, zlo koje im je uinjeno, a ne pamte zlo
koje su sami uinili. ovjek mora prvo da pobijedi sebe, tu stihiju zle volje koja je u njemu, da bi

14

onda mogao da ini dobro, da bi mogao da stvara

istinske duhovne, kulturne i moralne vrijednosti.

Poguba

Rat je poguba ljudske due- davno je

napisao Marin Dri.
U irokoj paleti ljudskih velikih zala, rat
je najvee.
U 1941. godini, na evropskom jugoistoku, nadvijali su se na horizontu oblaci najvee ideoloke
konfrontacije 20. stoljea. Pripreme za apokalipsu
su bile zavrene. Postrojeni pukovi ekali su zvuk
vojnike trube. Ratnu retoriku pratio je govor
oruja. Svaki put kada mrnja i rat trijumfuju,
poraen je ovjek. Osviao je vakat kolektivnih
omraza i meunacionalne histerije.
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana,
Mak Dizdar.
Zavodi se strah, uvodi atmosfera kafkijanske
neizvjesnosti. Rat je bio obeano carstvo svakakvog oloa,skupljenog s koca i konopca i regrutovanog za potrebe koncentracionih logora, zatvora
i mranih podruma. Rat je stanje u kojem je za
sve dobre ljude ivot pakao,u kojem je za sve zle
ljude ivot raj.
Nigdje mrnja nije poganija nego u Bosni,
Dervi Sui.
Rat poinje mrnjom.Njegove stope su krvave. No i metak mogu ubiti nekoliko ljudi, a
mrnjom inspirirana la moe odvui pod no
milione. Rat i smrt idu vjeno ruku pod ruku.
Arhitekti ratova otrovani su klicom mrnje.
U toj bolnici i pacijenti i ljekari su inficirani
istom boleu. Slijepi od mrnje, nagovjetavali
su sumrak i raanje zla. Ali, to je i trenutak kada
ovjek treba biti ovjek. Kada je potrebna borba
za svakog ovjeka, a ne za posljednjeg ovjeka.
Ko hoe initi zlo,uvijek e se za to nai razloga, Publije Sir.

Svjedoanstvo istine

Nizovi godina nadjevenih na nevidljive niti

prolaznosti bijahu kolorisani jaucima i suzama, ali i bogati primjerima ovjenosti, tolerancije, pomoi...
Naa re (NR),organ srpske demokratske
grupe Osloboenje, iji su lanovi u svojoj
veini bili u redovima Drae Mihajlovia u Srbiji,
donijela je u vie brojeva pod rubrikom Pre
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
dvadeset godina niz napisa i objavila vie dokumenata i komentara o dogaajima iz 1941.
godine, pa i dalje.
Pod naslovom: Borba protiv ustakih pokolja
- reakcija Muslimana i Slovenaca, NR pie:
Iako se u srpskoj, a jo manje u hrvatskoj javnosti,
bilo u emigraciji bilo u zemlji, vrlo retko spominje
borba koja je odmah, jo 1941 godine, bila poela
protiv ustakih pokolja - Naa re eli ovom prilikom da podvue da je prvi politiki otpor protiv
ustakih pokolja doao od strane bosansko-hercegovakih muslimana. Desetine intelektualaca
i graana Sarajeva, na elu sa Mehmed-Ali ef.
erimoviem, pred. Ulema Medlisa, dr. air
Sikiriem, rek. Vie isl. er.-teol. kole-pod punim
potpisom, objavili su svoju rezoluciju 12. okt. 1941
godine u kojoj se objelodanjuje da mnogi katolici, svjesno,za svoja nedjela koja su provedena u
posljednje vrijeme,bacaju odgovornost na muslimane i pretstavljaju sve dogaaje meusobnim
razraunavanjem izmeu muslimana i pravoslavnih. Tako isto miljenje imaju i neki pravoslavni u
pogledu odgovornosti muslimana. Kad se stvari,
meutim, pravilnije i izblie upoznaju, vidi se da
muslimani nijesu krivi.
...banjaluki muslimani ostavili su nam izvanredan
dokumenat o svojoj borbenosti i antiustatvu ...

U istoj rezoluciji spominje se i rezolucija ilmije

(vjerska muslimanska org.-pr. Ur.) od 14.VIII.41.,
u kojoj se veli: Osuujemo sve one pojedince
muslimane koji su sa svoje strane napravili bilo
kakav ispad i uinili bilo kakvo nasilje.
Naa Re o dranju hercegovakih muslimana pie:
Mostarska rezolucija Muslimana, izdata 1941,
verovatno ujesen, takoe je potpisanana elu sa
Hafiz Omer Dabiem, hercegovakim muftijom
u miru, Ibrahim Fejiem, Salih Popovcem i drugima. Ova rezolucija je borbenija:
Nebrojeni zloini, nepravde, bezakonja i nasilna prevjeravanja koja su uinjena i koja se ine
prema pravoslavnim Srbima i drugim sugraanima, strani su potpuno dui svakog Muslimana
koji osuuje ovakva zlodjela ma sa koje strane
dolazila.(Naa Re br. 123, od novembra
1961. godine. Adresa:53, Hawthorn Drive, North
Harrow, Middlessex, Great Britain.)

Slovo Gorina, 35, 2013

Gore navedeno potvruje i Srbin Ugljea Danilovi, jedan od voa ustanka u Hercegovini, u svom
izvjetaju od 24.IX.1941. pie izmeu ostalog:
Bilo je pojedinih sela i optina gdje su muslimani titili svoje komije Srbe i uglavnom u tim
mjestima nije bilo pokolja Srba. Ovo su mi mnogi
seljaci Srbi priali... (Bosanski pogledi, godina
III, april 1962, br. 14, str.193, Zrich, vicarska).

Rezolucija

Neposredno nakon proglaenja NDH-a, ve krajem ljeta i u jesen 1941. brojni pripadnici graana
islamske vjeroispovijesti, poslovni krugovi, inteligencija, vjerski slubenici, otvoreno se distancirao
od ustake politike progona i istrebljenja srpskog
stanovnitva i Jevreja. To je bila znaajna akcija
uglednih graana koja se ispoljila u otvorenom
protestu protiv faistikog terora.
Prvi takav protest protiv ustakih zloina doao je sa Skuptine Udruenja ilmije El Hidaje,
odrane u Sarajevu 14.VIII 1941. godine.
Potrebno je posebno akcentovati poznate protuustake rezolucije donesene od septembra do
decembra 1941. u Prijedoru, Sarajevu, Mostaru,
Banjoj Luci, Bijeljini, Tuzli..., u kojima se javno
protestiralo protiv ustakih zloina i osueno
sudjelovanje dijela Muslimana u takvim djelima
i apeliralo na njih da se klone svakog nasilja. Autori i potpisnici ovih rezolucija osudili su ustaku
politiku ubijanja, pljake, deportovanja i progona
Srba, ogradili se od zloina koje su uinili pojedini Muslimani, protestujui protiv pokuaja da se
na njih kao cjelinu svali odgovornost za ustake
zloine, iznosei istovremeno i podatke o progonima samih Muslimana.
Paralelno sa zloinima ustaa nad srpskim ivljem zapoeo je genocid etnika nad Muslimanima.Teror koji je izvren u ljeto 1941.,bio je uvertira u masovne zloine na prostoru jugoistone
Bosne i Sandaka, a ubistva i progoni Muslimana
potrajali su sve do kraja rata.
Rezolucije su u datim prilikama predstavljale
in velike graanske hrabrosti.

Bez odgovora

Nakon objavljivanja ovih rezolucija jedna delegacija Srba, sarajevskih graana, sa lijenicom dr.
Marom Kurtovi na elu, dola je kod dr. Asima

15

Slovo Gorina
Musakadia, predsjednika Gradskog fizikata, i
izrazila mu zahvalnost u ime srpskog stanovnitva BiH. Doktor Musakadi je to primio na znanje, uz napomenu da sada oekuje od Srba da na
isti ili slian nain uzmu u zatitu Muslimane od
etnika. Do neke takve akcije, izjave ili rezolucije
sa srpske strane nije nikada dolo.

Sluaj dr. emerlia

Pojedini su bonjaki graani u prvim danima

ustakih hapenja i deportiranja u logore svojim
autoritetom i ugledom spaavali Srbe, Jevreje i
Rome, ali im to sa srpske strane u BiH nikada
nije uzvraeno.Vrlo je u tom pogledu ilustrativan
sluaj dr. Asima emerlia. On je kao ljekar u
Srebrenici svojim uticajem i ugledom spasio oko
osamdeset Srba od deportiranja i sigurne smrti.
Nakon toga, u avgustu 1941, etnici Jezdimira
Dangia, biveg andarmerijskog majora u Tuzli,
zauzeli su Srebrenicu i odmah zapoeli sa progonima Muslimana. Poloajem i ugledom ljekara i
ovjeka koji je mnoge Srbe spasio dr. emerli je
uzalud obigravao etnike glaveine i tab da se
Muslimani ostave na miru.
Srpski Boi, poetkom januara 1942, u skladu
sa tradicijom vezanom za istragu poturica i
Gorski vijenac, bio je signal za poetak masovnog klanja i ubijanja Muslimana. Odlueno je
da se i dr. emerli likvidira i zato su odreena
trojica od osamdeset koje je on spasio. Tajno ga
je na to upozorila ena etnikog komandanta
Dangia, iz zahvalnosti to joj je dr. emerli
spasio bolesno dijete. Dr. emerli je pobjegao
preko Drine u Srbiju, gdje su mu vlasti generala
M. Nedia dale utoite, znajui i cijenei ono to
je uinio za Srbe.

Zatita Roma

Muslimansko je graanstvo u vie mjesta BiH

takoer odluno ustalo u zatitu Cigana (Roma)
od progona i deportacije. Poseban odbor koji je
u tu svrhu osnovan u Sarajevu izradio je opsenu predstavku u kojoj se dokazivalo da je napad
na tzv. bijele Cigane (Arlije) ujedno napad na
Muslimane. Predstavka je istovremeno predata
ustakim vlastima pa je ustako ministarstvo
unutranjih poslova, plaei se daljih protesta
Muslimana, naredbom od 30.VIII 1941. obustavilo
progon i deportaciju bijelih Cigana iz BiH.

16

Pritisak

Osloboenje, 23. mart 2013, Pogledi 43, jasniju

sliku vremena, zbivanja po pitanju navedenih rezolucija. Naime, Ismet Kasumagi, koji je u svom
kasnijem ivotu doivio osudu od deset godina
robije, svjedoi o Sarajevskoj rezoluciji El-hidaje koju su potpisali najvei alimi i intelektualci
muslimana:
Bila je to deklaracija muslimana protiv
faizma. Iz Zagreba, tadanjeg centra Nezavisne
drave Hrvatske, poruili su da se odustane od
deklaracije, da e glave pogubiti. Al se na prijetnje Zagreba potpisnici ne osvru. Poalju onda
iz Zagreba pismo reisu-l-ulemi da potpisnike
ubijedi da odustanu od deklaracije. Kae im
reisu-l-ulema, stavite mene na prvo mjesto pa da i
ja budem ehid!
Potom dolazi neki njemaki general u El-hidaju
da vidi ko se drznuo da pie protiv faizma. Doeka ga Mehmed ef. Handi i Kasim ef. Dobraa,
Mustafa Mujezinovi i hafiz Mahmut Tralji koji
mi je sve ovo ispriao. Nabusiti general, ljut. Pitaju ga je l za kafu, moda aj? Zamal, ispriae mi
hafiz Tralji, ne opsova general. Pita, ko se drznuo
pisati deklaraciju. Kae mu Mehmed ef. Handi,
znate, generale, da ste doli u najviu duhovnu
instituciju muslimana u cijelom NDH-u. Treba da
znate da se drimo Uzvienog Kurana! I sa rafe
skine Kuran, otvori njegovu stranicu i na njemakom koji je teno govorio, citira ajet: Ko ubije
jednog nevinog, kao da je poubijao cijeli svijet i
ko spasi jedno lice, kao da je spasio cijeli svijet!
Sad pita general Kasim ef. je si li i ti tog miljenja?
Kasim kae da jeste, da je Kuran za muslimane
ustav. Mehmed ef. kae generalu da, ako ne vjeruje, poklanja mu Kuran pa neka njegovi orijentalisti potvrde. General je potom ustao, vojniki
salutirao i otiao bez rijei.
Inicijatori i potpisnici rezolucija bili su najugledniji predstavnici Bonjaka. Naalost, takve
akte graanske hrabrosti Bonjaci nisu doekali
50 godina kasnije u agresiji na BiH 1992-1995, kad
su bili izloeni bezobzirnom stradanju, etnikom
ienju i genocidu.
Kajanje i preispitivanje sopstvenog izbora
dolazi kasnije (Maalouf Amin,Poremeenost
svijeta, 2009, str. 102, Laguna, 2010. Beograd).

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Uzalud je Pilat oprao ruke: to mu se, evo ve dvije
hiljade godina, ne priznaje. Savjest nije zarazna
bolest da bi bilo dosta oprati od nje ruke.

Zbog istine i protiv zaborava

Prolost dugo traje. Potrebno je zaroniti u jo

frika sjeanja kada su stranice traginih dogaaja
ispisivane jaucima i smru.
Zbog istine i protiv zaborava treba kazivati
ivotne istine o jednom narodu od kojih ne smije
bjeati, koje se ne smiju nijekati, koje se moraju
zapisivati i pohranjene u knjigama ostavljati buduim generacijama kao opomenu i amanet.
Vakat odgajanja na zaboravu, negiranju svoje
nacije i kulture, poploavao je put u nedavne
krvave dogaaje.
Ustvari, na neki nain memorirati za kulturno
pamenje jednog naroda koji ne smije sebi dopustiti luksuz da ne zna ta mu se dogodilo i ta
je uinio. Ta amnezija bila bi poguban luksuz, jer
je historija esto pisana krvlju, kostima i ko om
naih najbliih i najmilijih.
Zloinci imaju mranu sreu, Victor Hugo.
Zloin je biblijska kategorija, neto ime su
ljudi uvijek opsjednuti. Na drugoj strani, i civilizacijska nezrelost balkanskih naroda rezultirala
da svoje nesporazume esto rjeavaju iskljuivo
ratom. Ratovi su, poput kancera, krvave fleke i
usud evropskog jugoistoka. Ti demoni zla, iako se
svaki put inilo da su otili u prolost, su ponovo
ostavljali iza sebe hareme zatalasanih bijelih baluka. Baluci su usklinici pamenja, ali i najbolniji oiljci bonjake due.
Zemlja je kostima posijana. Tabutima svoje
mladosti prekrivena. A, zloini se ne mogu zatrpati i zaboraviti.
Vakat i historija sloie kockice zla i dobra i
njihove aktere na prava mjesta. Zlo uvijek ima povratno dejstvo. Ono na kraju samo sebe unitava.
Advokati zloina su paradigma zone sumraka. Iz moralne, ljudske perverznosti, ili iz vrlo
bijednih interesa, branili su i brane u sutini
iste zloine. Svako zlo treba nazvati njegovim
pravim imenom.

Opasnost

BiH-zemlja gdje se prolost esto pisala krvavim

slovima i u kojoj nijedna generacija nije umrla prirodnom smru. Njenim ljudima historija je rijetko
Slovo Gorina, 35, 2013

donosila mir i jo rjee sreu. A sudbina ljude

nikad ne snae sama sami je manjim ili veim
dijelom pripreme i omogue, nau. Snose manji ili
vei dio odgovornosti to je takva kakva jest. Svi
zajedno i svatko napose. Sizif gura kamen kao to
bosanskohercegovaki ovjek gura svoju sudbinu.
Vijekovima se stalno lebdjelo na pragu ivota i po rubu smrti. Prolazio se put svih devet
krugova pakla.
Istina oslobaa. Istina boli, ali bol je na.
Nema ljubavi bez bola.
Sa puteva sjeanja jo odzvanja miljenje: Bonjak, mora biti dobar ovjek. Bonjak znai obraz
koji se nosi i traje. Nalazei se esto na vratima
nestanka i smrti, ipak, ostajao je skroman u traenju, irok u davanju. Ostajao je - ovjek!
Neko zapazi da je Bonjak vjekovima izloen
Udesu i Trpnji, iji je ivot kao krvavi vor, odnosno, da je BiH - dennet i dehennem, zemlja
zlikovaca i svetaca, zemlja u kojoj i djeca posijede.
Na ovoj historijskoj raskrsnici ne moe se
imati popravni ispit. ivot kanjava sve one
koji zakasne.
Zaborav je gubljenje identiteta. A drutvo bez
identiteta je drutvo krize. Jedan narod ne smije
sam sebi pisati vlastite epitafe i nositi na tabutu
vlastitog zaborava i nemara!

II
DOKUMENTARNI DIO REZOLUCIJE

Bosanski Pogledi - nezavisni list muslimana

Bosne i Hercegovine u iseljenitvu 1960-1967, iji
je izdava i urednik bio Adil Zulfikarpai.
...grupa i pojedinaca u najsudbonosnijim
danima bh. historije u Drugom svjetskom ratu rezolucijama najuglednijih muslimana BiH, koje su
bile vjeran odraz stava ogromne veine bh. muslimana u tom traginom vremenu i bile predate
mjerodavnim vlastima i razdijeljene u formi letka
u hiljade komada. (Bosanski Pogledi, asopis za
kulturno-socijalne probleme, godina 1, oktobar,
novembar, decembar 1955, broj 1).
Bosanski Pogledi, godina VIII, januarfebruar 1968, br. 44-45, str: 509-516; Prvi broj
Bosanskih Pogleda, izdan u tiskarskom slogu
kao asopis, godine 1955. Iz ovog broja preuzete
su u faksimilu slijedee dokumentarne stranice

17

Slovo Gorina
61-68: Rezolucije bosansko-hercegovakih muslimana iz godine 1941.

SARAJEVSKA REZOLUCIJA
OD OKTOBRA 1941. GODINE

Potpisani Muslimani razmotrivi teko stanje u

kome se danas nalaze Muslimani u BiH i uoivi
da se to stanje iz dana u dan pogorava, osjetili su
se i kao pripadnici svoje uzviene vjere islama i
kao ljudi dunim da konstatuju slijedee injenice
i da zatrae lijeka nevoljama u kojima se nalaze.
Stanje Muslimana u BiH je danas vrlo teko.
Nee biti pretjerano ako rekne mo da u svojoj
povijesti Muslimani ovih krajeva nijesu doivili
teih asova. U ovim nastalim neredima strada
mirno graanstvo i neduni ljudi; strada na desetke hiljada golih ivota i propada sav imetak; sela
se pale, stanovnici prisiljeni da bjee i sele, svakim danom se zbjegavaju u vee gradove bez igdje
ita. Na hiljade siroadi, ostalih bez svojih roditelja, vape za pomo i potucaju se traei zatitu.
Konstatujui ovo istiemo da ovo nijesu rtve,
koje su rodoljubi duni podnijeti za svoju grudu,
nego je ovo opi nered, koji se sve vie iri i vodi
propasti Muslimana BiH. Pored svakodnevnih
vapaja sa raznih strana da se ovome stane na kraj
i pored raznih utjeljivih izjava od strane raznih
faktora, stanje se ne samo ne popravlja, nego se
svakim danom pogorava i ugroava i one krajeve
koji nijesu dosada direktno pogoeni istaknutim
nevoljama. to je jo najgore, poduzimaju se i
poduzimani su od pojedinih vlasti takvi potzi koji
samo vie izazivaju otre reakcije pobunjenika,
pa je i na taj nain bijedno i nezatieno stanovnitvo jo vie neduno izloeno stradanjima. Sve
ovo podrmava svako uvjerenje u sigurnost i daje
povoda da se na temelju samog toka injenica,
stvara u irokim slojevima uvjerenje da je ovo
sistem koji se smiljeno provodi.
Mnogi katolici, svjesno, za svoja nedjela koja
su provedena uposljednje vrijeme, bacaju odgovornost na muslimane i predstavljaju sve dogaaje meusobnim razraunavanjem izmeu muslimana i pravoslavnih. Tako isto miljenje imaju i
neki pravoslavni u pogledu odgovornosti muslimana. Kad se stvari, meutim, pravilnije i izblie
upoznaju, vidi se da muslimani nijesu krivi, i zato
oni to nabacivanje najenerginije od sebe odbijaju. injenica je to meu poiniteljima raznih

18

zlodjela ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne

moe krivicu i odgovornost bacati na sve muslimane. Muslimani su se i ranije ograivali od ovih
zlo djela koja su provedena, te je i u rezuoluciji na
glavnoj godinjoj skuptini organizacije sveukupne ilmije, odranoj 14 augusta 1941 uneena i ova
taka: Sa bolom u dui i dubokom suuti sjeamo
se svih onih nevinih muslimanskih rtava, koje
neduno padoe u ovim nemirima,koji se ovih
dana mjestimino dogaaju. Osuujemo sve one
pojedince muslimane koji su sa svoje strane napravili kakav bilo ispad i uinili kakvo bilo nasilje.
Konstatujemo da su tako ta mogli uiniti samo
neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, iju
ljagu odbijamo sa sebe i od svih muslimana. Pozivamo sve muslimane da se u duhu visokih uputa
svoje vjere strogo klone ovih zlodjela - i mi sada
konstatujemo da je zlodjela mogao uiniti samo
olo i kriminalni tipovi, kojih ima u svakoj zajednici. Konstatiramo i to da ni oni nisu to od sebe
inili dok im nije dato oruje, uniforma, ovlaenje, a esto puta i naredbe. Stoga ni u kom sluaju
za ta zlodjela ne snose muslimani odgovornost,
niti su im oni inicijatori. Konstatiramo i to, da su
u svrhu, da se odgovornost za nedjela obori na
muslimane, izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime, oblaili su nemuslimanima fes, koji
je zaveden kao uniforma sve vojske, vrei razna
zlodjela, kojom su se prilikom nazivali meusobno i muslimanskim imenima.
Muslimani nisu nikom spremali ni mislili
nikakva zla. Muslimani su i u svojoj
prolosti tolerisali bez razlike sve vjere i nikom
nisu zuluma inili. Stoga se ne mogu ni danas
muslimani pretstavljati inicijatorima zloina i
onim koji ne trpe pravoslavnih i izazivaju sve
nerede, kao to to neki namjerno ine.
U ovim tekim prilikama pojavljuju se i netrpeljivosti prema islamu od nekih katolika. To se
odraava u pisanju, u privatnim i javnim govorima i nejednakom postupku. To se sve pojavljuje
pored raznih izjava sa raznih mjesta u kojima se
govori o jednakosti i ravnopravnosti obiju vjera.
Ove nae konstatacije spremni smo uvijek potvrditi konkretnim primjerima.
-Nakon ovih konstatacija traimo od svih
odgovornih faktora i svih muslimanskih vjerskih i
politikih predstavnika, da se zauzmu:
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
1. Da se zavede stvarna sigurnost ivota, asti,
imovine i vjere za sve graane u zemlji, bez
ma kakvih razlika;
2. da se nevini svijet stvarno zatiti jaom
vojnom obranom:
3. da se ubudue ne dozvoli da se poduzimaju
ma kakve akcije koje e po svojoj naravi
izazivati pobune i krvoprolie u narodu;
4. da se pozovu na sudsku odgovornost svi
stvarni krivci koji su poinili ma kakvo
nasilje ili zlodjelo, bez obzira kojoj vjeri
pripadali, te da se najstroije kazne, kao i oni
koji su ovakva zlodjela nareivali ili za njih
dali mogunost;
5. da se onemogui svaka vjerska netrpeljivost
i da se najstroije kazne oni koji u ovom
pogledu naprave bilo kakav dokazan izgred i
6. da se to prije prui dovoljna materijalna
pomo onima koji su neduno postradali u
ovim neredima.
U Sarajevu, 12. oktobra 1941. godine.
Pored ostalih graana Sarajeva ovu rezoluciju
su vlastoruno podpisali:
Mehmed-Ali ef. erimovi, predsjednik
Ulema medlisa, Dr. air ef. Sikiri, rektor Vie
islamske eriatsko-teoloke kole, Kasim ef.
Dobraa, profesor, Muhamed ef. Pai, direktor
erijatske gimnazije, dr. Dervi ef. Korkut, kustos
Zemaljskog muzeja, air ef. Mesihovi, lan Ulema medlisa, Muhamed ef. Bahtijarevi, lan Ulema medlisa, Ibrahim ef. adori, predsjednik
vakufskog povjerenitva u Sarajevu i predsjednik
Udruenja erijatskih sudija, Mustafa ef. Vareanovi, dematski imam i predsjednik Udruenja
dematskih imama, Hafiz Hasib ef. Fazlic, predsjednik Muslimanskog udruenja,Tajib ef. Saraevi, upravitelj Nie okrune medrese, Ahmed
ef. Burek, direktor Gazi Husrevbegove medrese,
Hadi Mehmed ef. Handi, predsjednik El-Hidaje, Hafiz Demaludin ef. Hadijahi, imam i
hatib Careve damije, Salim ef. Dino, lan Glavnog odbora Merhameta, H. Mujaga Merhemi,
predsjednik Udruenja bivih zemljoposjednika
BiH, H. Hafiz Ibrahim ef. Redji, eriatski sudac,
Faik ef. Musakadi, predsjednik muslimanskog
Slovo Gorina, 35, 2013

udruenja Bratstvo, Ahmed Tuzli, suplent,

Hamdija Kapidi, profesor, Mustafa Drljevi,
profesor, Nedim Filipovi, suplent, Ahmed Kasumovi, profesor, Besim ef. Korkut, profesor, dr.
Behaudin Salihagi, sudac, Osman ef. Sokolovi,
tajnik Trgovako-obrtnike komore, Hafiz Mustafa ef. Mujezinovi, nastavnik medrese, Abdulah
ef. Foak, upravitelj mekteba, dr. Vejsilaga Biaki, glavni lijenik OUZR-a i predsjednik drutva
El-kame, Fejzulah Hadibajri, Hafiz Muhamed
ef. Foak,Ibrahim ef. Prohi, upravitelj mekteba,
Asimaga Hadiabanovi, industrijalac, Abdulah ef. Muli, uitelj, ing. Asim eremet, narodni
zastupnik, Mehmed Kuakuli, trgovac, Uzeiraga
Hadihasanovi, bivi senator i trgovac, Hamdibeg Zulfikarpai, trgovac, Hafiz Omer ef. Mui,
profesor, Salem Muharemagi, Hadi Hasanaga
Nezirhodi, trgovac, Muhamedaga Kemura,
trgovac, Ahmed Tabakovi, trgovac, Fejzaga Hadiabanovi, industrijalac, Edhemaga Biaki,
bivi gradonaelnik i direktor Gradske tedionice,
Edhem Djulizarevi, obrtnik, Hasanbeg Zulfikarpai, industrijalac, dr. Asim Musakadi, lijenik, Nasih ef. Repovac, sudac, dr. Muhamedbeg
Kulenovi, predsjednik Sudbenog Stola, Osman
ef. Sikiri, sudac, Mehmedbeg Fidahi, sudac,
Hafiz Sulejmanbeg Kulenovi, erijatski sudac,
Osman ef. Omerhodi, erijatski sudac, Ahmed
ef. Selimovi, erijatski sudac, itd.

REZOLUCIJA MUSLIMANA
GRADA MOSTARA 1941. GODINE

Kroz cijelu povijest nae mile domovine Bosne

i Hercegovine ne pamte se ovako teki i burni
dani i ovako burna vremena kao ova to sada
proivljavamo. Ve mjesecima sluamo i gledamo, kako gore sela i varoi, kako ginu neduni
sinovi ove zemlje, kako se otima tue dobro. Sve
nas to natjeruje da se duboko zamislimo i zabrinemo nad sadanjosti i budunosti ovih napaenih i nama milih krajeva.
Noeni dubokom vjerom, da tumaimo volju
i osjeaje najirih slojeva irom nae ponosne
Bosne i Hercegovine smatramo potrebnim da
izjavimo i konstatujemo slijedee:
1. Nebrojeni zloini, nepravde, bezakonja i
nasilna prevjeravanja koja su uinjena i
koja se ine prema pravoslavnim Srbima i
drugim sugraanima, strane su potpuno

19

Slovo Gorina
dui svakog Muslimana.
Svaki pravi Musliman, oplemenjen
uzvienim propisima Islama,osuuje
ovakva zlodjela ma sa koje strane dolazila,
jer zna da islamska vjera smatra najteim
grijehom ubijanje i muenje nevinih, kao i
otimanje tueg dobra, te prevjeravanje pod
okolnostima koja iskljuuju slobodnu volju.
aka ovih nazovi muslimana koji su se o
ovo ogrijeili, samim tim su se ogrijeili o
uzviene propise Islama, pa e ih neminovno
stii kazna i ljudska pravda.
2. Teka vremena koja se preivljavaju, koja
smo niti eljeli niti pripremali, uvukla su
u svoj vrtlog i Muslimane, pa je samo iz
naeg grada platilo svojim ivotima oko
deset nevinih Muslimana, a da njihove
ubice, premda se za neke zna, niti su od
koga pozvane na odgovornost, niti kanjene.
To je trebalo da predstavlja samo poetak
i prodor u nae muslimanske redove sa
ciljem da se oslabi cijela muslimanska
zajednica. Najenerginije osuujemo ubistva
i progone Muslimana, pod izlikom srpstva,
komunizma, gajretovtine, sokolstva, jereze,
jerezatva itd.
3. Sa najveom indignacijom odbijamo od
asti i imena muslimanskoga sve ono to
nam se od nekih pojedinaca zlonamjerno
podmee, sa namjerom, da sa sebe prebace
odgovornost na nas i zahtjevamo da
se priliko vrenja raznih akcija zabrani
nemuslimanima noenje fesova, kao
simbola islamske pripadnosti, dozivanja
muslimanskim imenima i slino - to se
opetovano i sistematski ini, da bi se imao
utisak da to ine Muslimani.
4. Upozorujemo brau Muslimane, da sa svom
ozbiljnou razmisle o pravim i intimnim
eljama i namjerama mnogih pojedinaca,
koji su ili intelektualni zaetnici ili izvrioci
raznih zlodjela nad naim sugraanima, a
koji ne samo u svojim krugovima ve i skoro
javno i bez ustezanja to namjenjuju i nama
Muslimanima.
5. Isto tako najenerginije ustajemo protiv svih

20

onih, koji u svom ogorenju ili iz pljakakih

pobuda vre bezrazlone osvete nad nevinim
Muslimanima, njihovim enama i djecom,
njihovim domovima i selima. Ukoliko se to
nastavi, mi im poruujemo da emo im se
najodlunije suprostaviti.
6. Brai svim estitim Muslimanima
poruujemo, da ive u slozi i ljubavi sa
svim svojim sugraanima i komijama, te
da su svijesni, da nas u ovim vanrednim
tekim vremenima moe spasiti samo naa
potpuna sloga i jedinstvo, te vrstina naih
redova. Meu estitim Muslimanima moraju
se zaboraviti sve ranije razmirice, pa sa
vjerom u svemo i pravednost Svemogueg
Alaha, vedra ela moemo gledati u nau
budunost. Uz bratski mahsuz selam:
Hafiz Omer Dabi, hercegovaki muftija u miru
v.r., Ibrahim Ribica, Husein ii, Ibarahim Feji,
Hafiz Puzi, Smajo emalovi, Mustafa Pai,
Hadi Ibrahim Slipievi, Omer Kalajdi, Dr.
Salih Komadina, Sulejman Krpo, Smail Grebo,
Smail Duda, Salih Popovac, Ahmed Avdi,
air Muratovi, Ahmed Behlilovi, itd. (ovo su
imena prvih potpisnika a kasnije je broj potpisnika bio daleko vei).

Rezolucija graana Banjaluke

od 12. novembra 1941. godine glasi:

Jo od poetka osnivanja NDH-a gledamo mi

muslimani s najveom zabrinutou kako su
ustae i drugi odgovorni i neodgovorni faktori
inili najgrublje greke i zloine. Najelementarnija prava ovjeka gaena su bez ikakvih skrupula.
Sigurnost ivota i imetka, sloboda vjere i savjeti,
prestali su da vae za velik dio naroda ovih krajeva. Ubijanje sveenika i drugih prvaka bez suda
i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama,
esto posve nevinih ljudi, ena pa i djece, gonjenje u masama od kue i iz postelje itavih porodica s rokom od jedan do dva asa za spremanje,
te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve,
prisvajanje i pljakanje njihove imovine, ruenje bogomolja esto njihovim vlastitim rukama,
silenje na prelazak u rimokatoliku vjeru sve su
to injenice koje su zaprepastile svakog estitog
i istinitog ovjeka i koje su na nas muslimane
ovih krajeva djelovale najneugodnije. Mi nismo
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
nikada oekivali, a kamoli elili ovakve metode
rada i upravljanja u naim krajevima. U naoj
burnoj prolosti mi se nismo ni pod najteim
prilikama sluili ovakvim sredstvima. Mi smatramo da se ovakvo nasilja ne bi smjela vriti ni nad
najgorim neprijateljima. Jer, ovo to se kod nas
radilo, sumnjamo da bi mu mogli nai primjera u
povjesti koga bilo naroda.
Rezultati ovakve politike (ako se uopte ovakvi postupci mogu nazvati tim imenom) upravo
su grozni, to bi mogao oekivati svaki pametan
ovjek. Vjerska snoljivost, koja je bila na visini
u Bosni i Hercegovini i pored vjerske podvojenosti, srozala se je strahovito. Uvrede i izazivanja
uzimala su esto takvog maha i prema nama
muslimanima, da nas sile na ozbiljno razmiljanje. Jedan dio katolikih sveenika smatra da je
doao njegov as i on ga bez skrupula iskoriuje.
Propaganda za pokrtavanjem je uzela takvog
maha da podsjea na pansku inkviziciju. Pod
njenim pritiskom i uz toleriranje javnih organa
izvrena su pokatoliavanja hriana u masama. I
tako su oni kojima se do tada poricala svaka graanska vrijednost i nacionalna srodnost, postali
graanski punopravni samo zato to su formalno
primili katoliku vjeru. Ravnopravnost Islama,
esto isticana pisanim slovima i izjavama, dovodi se u pitanje u ivotu i praksi. esto se uju i
pogrdne pjesme od strane ustaa katolika, koje
vrijeaju osjeaj muslimana i prorie im se ista
sudbina kao i hriana.
Jedan dio ustake vojnice, i to ne samo divljih
nego i redovnih, vrio je teke ispade i napadaje
ne samo prema hrianima nego i prema muslimanima, pa je izazvao u naim redovima zaprepaenje.Sluaj s groznim ubistvom seoskog hode
Edhem ef. Hodia ovdje u Banjoj Luci, usred
bolnike avlije i u po dana, straan je primjer
razuzdanosti od strane ustae Josipa Babia. I to
je najalosnije, ne zna se ni danas da li je zloinac
uopte uhapen a kamoli kanjen egzemplarno,
kako je to trailo i trai svo banjaluko i ostalo
muslimansko stanovnito.
Mi imamo dosta primjera gdje su ustae pod
fesovima na glavi pristupale klanju i ubijanju
hriana. To je bilo u Bos. Novom, gdje su etiri
kamiona ustaa dola iz prijeka pod fesovima,
udruili se s muslimanskim oloem i izvrili
klanje hriana u masama. Isto se desilo i u Bos.
Slovo Gorina, 35, 2013

Kostajnici, gdje su na isti nain i za jedan dan

poklano osamstopesdeset dva hriana. I u Kulen
Vakufu su to isto radili, i tu se naroito istakao
Miroslav Matijevi, ustaa iz Vrtoa. Tu je poklano oko 950 hriana, to je dalo povoda za
osvetu etnika od 6 septembra 1941 godine, kada
je Kulen Vakuf zapaljen i gdje je platilo glavom
1.365 muslimana (ljudi, ena i djece). Mi znamo
sluajno gdje su nekoji ustae katolici udarali
na hriane sa povicima: Udri Mujo, dri Haso,
nedaj tamo, Meho! ... i slino.
Izazvavi ovako teak sukob izmeu nas muslimana i hriana, pozvani smo kao vojnici da taj
ustanak uguujemo i da tako ubijamo Srbe i oni
nas, pa da se tako meusobno satiremo i istrebljujemo, ne znajui kada e to prestati ni kakvim e
posljedicama uroditi. I tako je ta borba, koju mi
nismo izazvali, uzela toliko maha, da su mnoga
sela naa popaljena i opljakana, a njihovi stanovnici: ljudi, ene i djeca lutaju goli i bosi, gladni i
edni traei pomoi i zatite od pozvanih i nepozvanih, bjeei u nae gradove, koji su ih prepuni
i gdje im se pomo teko moe ukazati. Zatita
je naeg svijeta po selima posve nedovolj - na
osobito u onim krajevima koji su pali pod italijansku okupaciju. Tamo talijanska vojska mirno
posmatra kako gore muslimanska sela, kao to je
to bilo ovih dana po selima kljukog, petrovakog i sanskog kotara. I to je najgore vinovnici
ovih nereda se povlae u pozadinu paradirajui
u unoformama, zabavljeni dobrim dijelom oko
pljake srpske i jevrejske imovine. To najbolje mi
vidimo ovdje u Banja Luci, gdje s s imovinom
iseljenih i izbjeglih Srba i idova napravljen izvor
pljake i bogatstva za pojedince, njihove obitelji i
prijatelje. Odbijamo s prezirom podmetanje da se
mi elimo doepati tue imovine.
Mi se ovim prikljuujemo svakoj naoj akciji,
koja ide za istim ciljevima, a naroito akciji sarajevskih muslimana od 12 oktobra 1941 godine, pa
u tu svrhu traimo s njima zajedno:
1. da se to prije zavede stvarna sigurnost
ivota, imetka i sloboda vjere za sve
stanovnike ove zemlje,
2. da se nevini svijet zatiti jakom vojnom
obranom,
3. da se pozovu na sudsku odgovornost svi

21

Slovo Gorina
krivci koji poine kakvo bilo nasilje ili
zlodjelo bez razlike na poloaj i na vjeru,
kao i oni koji su takva djela nareivali ili
pomagali,
4. da se onemogui svaka vjerska netrpeljivost,
5. da se to prije zavede i prui dovoljna
materijalna pomo onima koji su nevino
postradali u ovim neredima.
Banja Luka, 12 novembra 1941. godine.
Hadi Hafiz Mustafa-ef. Nurki, muftija u
penziji, Hafiz Idriz ef. Skoljak, muderis, Hasanbeg
Dini, bivi gradonaelnik, Husein Hadi, privatni inovnik, Ago Abazagi, penzioner, Halidbeg
Dini, potpredsjednik vakufskog povjerenstva,
Dervi Dani, obrtnik, Hamdi ef. Agan, bivi gradonaelnik, Avdija Hasi, upravni inovnik u penziji, azim Mufti, predsjednik Sloge,erimaga
ejvan, predsjednik Fadileta, dr. Asimbeg Kulenovi, primarius Dravne bolnice, Nezir Biberi,
lan vakufskog povjerenstva, Ramizbeg Begovi,
posjednik, Muharem Ibrahimbegovi, Kemal
Hadiomerspahi, profesor i lan vakufskog
povjerenstva, dr. Ibarhim Ibrahimpai, dravni
odvjetnik, Hamzaga Husedjinovi, bivi gradonaelnik, Mustafa ef. Zuhri, erijatski sudac, Odman
ef. Anmi, erijatski sudac, Husein Kapetanovi,
uitelj, ing. Devad Gluhbegovi, bankovni inovnik, Ibrahim Karaselimovi, trgovac, Mehmed
Jahi, trgovac, Asim ef. Krajinik, lan vakufskog

22

povjerenitva, ing. Riza Hadiomerspahi, inovnik, ing. Muharem Katana, inovnik, Halid
Buljina, profesor, Hadi Hafiz Hamid ef. Mufti,
imam i muderis, Hadi amil Gui, posjednik,
Hafiz Bekir ef. Demirovi, imam, Bedrudin ef.
Gui, predsjednik Bratstva, Mustafa ef. Gui,
predsjednik Islahijet, Hafiz Izet ef. Mufti, imam,
ing. Hakija Belagi, gradonaelnik, ing. Suljaga
Salihagi, bivi predsjednik vakufskog Sabora,
dr. Asimbeg Dini, advokat, Latif Demirovi,
obrtnik, prof. Naim ejvan, Ilijas Omerbegovi,
Seid ejvan, ing. Omer Kajtas, nadsavjetnik, dr.
Seid Buljina, air Dedi, uitelj, dr. Ali-amilbeg Dini, bivi gradonaelnik, Beir Galijaevi,
knjiar, Ibrahimaga Maglajli, Alibeg Gradaevi,
posjednik, Salih Djodji, privatni inovnik, Ibrahim Sulji, inovnik, dr. Ihsan Zukanovi, lijenik, Safet Doroi, uitelj, Sulejman Hadidedi,
inovnik, Alija Kapidi, vojni imam, Hamdi ef.
Softi, dematski imam, Mehmedbeg Ibrahimbegovi, posjednik, Dervibeg Kapetanovi, posjednik, Osmanbeg Kulenovi, Mujo Guni, trgovac,
Abdulah Smaji, inovnik, Hafiz Mehmed ef.
Zahirovi, vjerouitelj, Fehimaga Bistri, posjednik, Muhamedaga Tabakovi, bivi gradonaelnik,
Muharem ef. Mamula, lan vakufskog povjerenitva, Hadi Dervi Numanovi, obrtnik,Hadi
air ef. Kovaevi, posjednik, Mujo Medi, tajnik
Bratstva, Edhem Baruija, tajnik Islahijet, Salihaga
Vehabovi, trgovac.

Slovo Gorina, 35, 2013

O KNJIEVNOSTI

Alija Piri

Andrievo razumijevanje umjetnosti

N

ema valjda nita prirodnije nego da

umjetnika, kakav je Ivo Andri nesporno
bio, zanima fenomen i priroda same umjetnosti.
Utoliko je lake razumijeti Andrieve pripovijetke koje, ne samo da su konstrukti umjetnikog prosedea ovoga vrsnog stvaraoca, nego su
i originalni eseji o nastanku, prirodi i funkciji
umjetnosti u ivotu ovjeka, a posebno umjetnika. Ipak, malo je pripovijedaka koje na ovakav
nain prilaze fenomenu umjetnosti. Rije je o
tri Andrieve pripovijetke; Most na epi (1925.),
Razgovor sa Gojom (1936.) te Aska i vuk (1953.).
One su nastajale u razliitim vremenima i fazama
pievog razvoja, no imaju zajedniku misiju u
pokuaju promiljanja fenomena vjenih pitanja
koja ovjek sebi postavlja otkuda umjetnost,
ta je njezina svrha i da li je uope ima, te ta je
sutina ovjekovog traganja za estetskim? Osim
toga, to je prostor gdje se otvara bezbroj drugih
pitanja nimalo manje vanih od postavljenih i
istovremeno, to je sjajna mogunost za uporeivaje bezbrojnih odnosa unutar postavljenih
pitanja o stvaraocu (autoru), naruiocu (meceni,
pokrovitelju), receptoru (recipijentu), i konano,
o djelu (umjetnini). Dakle, govorimo o ona etiri
inioca to formiraju fenomen umjetnosti i njezin
svijet. U okviru pitanja o prirodi umjetnosti, Andri se ovdje propituje o tome emu umjetnost
pa potom u drugom pitanju konstruira genijalnog umjetnika, a onda prema istom scenariju u
narednom kazivanju portretira benevolentnog
gospodara ili naruioca umjetnikog djela.
Najposlije, zabavie se recepcijom djela koje
podlijee diktatu obiaja, mode, i promjenljivog
ukusa, i konano, i samim djelom koje po sebi
jest ono to jest.

Pitanja o prirodi i porijeklu umjetnosti

ta je umjetnost?
Bez obzira na cijelu biblioteku teorijskih i filozofskih djela koja se bave fenomenom estetskog
i uope problemom umjetnosti, ni danas bez
ostatka nismo u stanju odgovoriti na ovo stalno
otvoreno pitanje; ta jeste a ta nije umjetnost.
Slovo Gorina, 35, 2013

A pretpostavka o postanku umetnosti iz mita i

rituala pie Tvrtko Kulenovi je veoma korisna i
plodonosna jer preko govora o postanku daje tumaenje prirode umjetnosti, to je mogue upravo
s obzirom na injenicu da su priroda arhainog
mita i rituala s jedne, i priroda umetnosti s druge
strane, meusobno toliko bliske da ih je praktino
nemogue razluiti i razdvojiti.1
Historiari umjetnosti vjeruju kako je umjetnost stara koliko i postojanje ovjeka, a tome
zakljuku domeu niz ilustracija iz prvobitnih
izraavanja prahistorijskog ovjeka kakva su
peinski crtei i prie, ime podupiru tezu kako
je potreba za samoizraavanjem i za opisivanjem
i objanjavanjem sveta u kome se ivi pratila (je)
u korak potrebu za zadovoljenjem najelementarnijih ivotnih potreba i nagona.2 Tvrdnju kako
umjetnosti potiu iz mita i rituala treba prihvatiti
sa rezervom, jer mit moe postati izvoritem
nadahnua tek ukoliko prestane biti predmetom
vjerovanja, to jest onda kada fantazija moe oko
njega zapoeti svoju igru.3 Sukladno takvom
stavu namee se logian zakljuak kako se, dakle,
umjetnost mogla roditi u teolokom stanju samo
utoliko ukoliko je ono u raspadanju. Ovakvo je
miljenje posve paradoksalno jer teoloko stanje
predstavlja prevagu imaginacije nad razumom,
a imaginacija je dakako temeljna umjetnikova sposobnost, pa se slijedom takvog miljenja
moglo pomisliti kako se u toj etapi ovjekovog
razvitka morala razvijati umjetnost, to je, naalost, ogromna zabluda. Mit, kao arhetipski narativ
o postanku i prvinama ljudske zajednice, zapravo
je potvrda ovjekove svijesti i sebi i svojoj poziciji
u kosmosu kao i svjedoanstvo vlastite potrebe
za integralnim razumijevanjem sebe i onoga to
ga okruuje. Openito, mitovi nude inicijacijsku
priu o postanku svijeta i njegovoj slici u svijesti
1 Tvrtko Kulenovi, Umetnost i komunikacija, Sarajevo,
1983. str. 9.
2 Ibidem, str. 9.
3 A. Comte, Discurs preliminairesur l ensemble du
positivisme, 1807. str .297, prema Roger Bastide, Umetnost i
drutvo, Zagreb, 1981, str. 29.

25

Slovo Gorina
prvoga ovjeka kao i priu o svim onim fenomenima (poput ivotinja, biljaka, raznih ljudskih
fenomena, pa sve do smrti) bez kojih se ovjekov
ivot ne bi mogao osmisliti. Mit je zapravo izraz
ovjekove fascinacije prapoetkom. Praktina
primjena i funkcija ovih mitova imala je zadovoljiti ovjekovu prirodnu znatielju i potrebu za
objanjavanjem sebe. Takoer, ona se oituje i u
ublaavanju usuda i boli jednostavnim a zadovoljavajuim opisivanjem svijeta i ovjekove pozicije
u njemu. Ono to nas prvenstveno zanima ovdje
svakako je spoznaja kako su u mitu poloeni
temelji nauke i umjetnosti kao fenomena koji su
prvenstveno upueni na traganje i pronalaenje
istine o samoj sutini i prirodi ljudskog bia kao
i to da je mitologija nain miljenja i poetskog
komuniciranja, naravno prvenstveno na ravni
simbolikog pristupa, odnosno, arheolokog traenja podteksta i podtekstualnog itanja.
Meutim, nema nikakve sumnje kako su na
raznim mjestima i iz razliitih pobuda te na razliite naine nastala razliita djela koja sva zajedno
kao izraz i oblik osjetilnosti, kao uoblienu osjetilnost, imenujemo Umjetnou.4 U tome nas
zanima sve ono to doprinosi spoznaji apsolutnog
duha, ponajprije ono vjeno u umjetnosti, dakle
lijepo, ono to je nastalo iz arhajskog mita koji
predstavlja prvobitni oblik ovekovog duhovnog
odnosa prema svetu, pa prema tome i ovjekovog
uenja nad svetom. imi s toga uzvikuje Pjesnici su uenje u svijetu, pokazujui miljenje o
umjetnosti koje sugerira upravo to kako je poezija
nastala iz uenja nad lijepim. Na taj se nain,
samo po sebi estetsko postamentira kao konstanta
koja kroz historiju nedvojbeno potvruje da postoji neto vjeno. Dakle, nasuprot svim mijenama u umjetnosti, ak i danas vjeruju mnogi, kada
je horizontalna kultura, kultura znaka, slike,
oiglednog, potisnula vertikalnu kulturu smisla
slova, tajnovitog dubine...opstaje neto to zovemo konstanta ili trajno, to se iskazuje na razliite
naine i u razliitim oblicima.5 Naalost, i nije
tako jer umjetnost je kao i sve postojee prolazna, promjenljiva, konana a ljudsko vjerovanje
u neprevazienu vrijednost lijepoga temeljilo se
na religijskom diskursu umjetnosati pri emu je
4 Predrag Finci, Priroda umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 9.
5 Ibidem, str. 10.

26

sve ono to ima tu prirodu samo po sebi vjeno lijepo. Danas, u vrijeme individualizirane i
subjektivizirane umjetnosti osobni peat kao
subjektiviziranje djela naputa bt one umjetnosti
koja je teila k univerzalnom zemaljske i nebeske vlasti , pri emu se danas umjetnost, barem
na Zapadu, doivljava kao dnevna senzacija i
gotovo neurotina opsjednutost novim. A opet
promjena kazuje o tenji ka konstantnom, koje
nije u pepromjenjivosti ovog ili onog djela, nego u
neotklonjivom prisustvu estetskog u biu.6
ovjekova ideja o trajnim konstantama i prisustvu vjenog u njegovoj umjetnosti posljedica
je ovjekove udnje za besmrtnou. Najstarija
i najjaa ovjekova emocija jeste strah od smrti,
ili bi se to moglo rei i ovako jedno od najbitnijih ovjekovih odreenja je strah od smrti; ili
jo bolje nijedno drugo ivo bie se ne plai
nitavila smrti kao ovjek. Neko je davno primijetio kako je ovjeku sve dato osim besmrtnosti,
a kad bi kakogood jo samo to pribavio postao bi
Bog. Moglo bi se povjerovati da je ovjek stvorio
svoja najvelianstvenija djela, pa time i umjetnost,
upravo iz toga subverzivnog odnosa prema smrti,
moglo bi se sasvim bez ostatka rei, kako su ta
djela i nastala kao izraz nesmiljene borbe protiv
neumitne logike smrti. ovjekova tenja da se
smrt osmisli i oznai, da se smrt prevari i uljepa,
nije nita drugo do njegova elja za besmrtnou,
za nadilaenjem i transcendiranjem smrti. Bijeg
od smrti i nije nita nego ovjekova potisnuta
elja za besmrtnou. Otuda se vjeruje kako se
veliinom i kvalitetom ivota odreuje veliina i
smisao smrti, ako joj se pribavi karakter personaliteta i digniteta, te ako se taj kritini postupak osmisli i kategorijalizira. Takvo ovjekovo
nastojanje smrt pretvara u injenicu sa kojom se
moe manipulirati, i to je svojevrsno lukavstvo
uma kojom se od rtve/objekta pokuava napraviti subjekt. To je, zapravo, najbolji pokazatelj ovjekove nezahvalnosti i nezadovoljstva datostima
i konanou njegova ivota. Najbolji izraz takvoga napora da se od konanoga napravi beskonano, od smrtnoga besmrtno, predstavljaju monumentalni spomenici ljudskim veliinama, poev
od egipatskih piramida pa evo sve do dananjih
faraona. Recept po kome se moe doskoiti smrti,
6 Ibidem, str. 11.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
ili barem boriti se sa njom, Andre Mallraux imenuje kao intoksinaciju ivota akcijom, to e rei
raditi i samo raditi i ne obazirati se na metafizika
pitanja ivota i smrti. Samo ivot ovjeka ispunjen akcijom ima smisla, odnosno ivot prema
njegovom miljenju valja ivjeti a ne propitivati
se za njegov smisao. Mirne due bi se u tu ovjekovu akciju mogla pribrojati i njegova potreba za
umjetnikim stvaranjem, pa je umjetnost zapravo
antisudbina kako je definira A. Mallraux, jer sve
to ovjek stvara slui opiranju i bijegu od smrti
i konanosti. Umjetnost je od njenoga nastanka
kultura pamenja i kultura svjedoenja dogaaj
izmeu jednog zauvijek i promjenljivog sada.7
Na koncu, to ipak znai kako nema konstante u
strukturi meuodnosa umjetnosti i postojanja i
nema uporita o neprolaznosti onih vrijednosti
koje istodobno potvruju sebe i egzistenciju bia.
No, o tome e jo biti rijei.
Govorei o lijepim umjetnostima, Roger
Bastide e skoro pjesniki uzviknuti kako su one
velika arobnica, krotiteljica du, utoliko to
ine drutvenim ono to je najosobnije u ovjeku;
njegove osjete i osjeaje. Stvarajui klavijaturu nae osjeajnosti, proirujui je i neprestano
usavravajui, umjetnici i pjesnici nadreuju i
djelimice zamjenjuju nau naravnu, uroenu i
sirovu osjeajnost, razliitu za svakog od nas i
bitno nesporazumijevajuu, kolektivnom osjeajnou jednakom za sve, osjetljiovom na vibracije drutvene sredine upravo zato to je iz nje
potekla.8 Iz ovakva stava proistie kako umjetnik moe stvarati samo kada je noen poletom i
zajednikom vjerom ili nema li to pojedinanog
stvaranja bez prethodne drutvene/narodne
pripreme, a takva prethodna priprema vodi nas
ponovo do kakvog mita. Prema tome, ni epski
pjesnik nije tvorac epske materije jer je ona
nastala prije njega kolektivnim stvaranjem tako,
to je ve bila iskristalizirana u duhu zajednice
kad je pjesnik svojim izriajnim darom dozvao
njezino trajno prsnue.... U svojim pjesnikim
spjevovima Homer je saeo i u red doveo itav
jedan prethodni kolektivni posao, to je daleke
vojne pobjede preobrazilo u mitove. Mit je stoga
preduvjet junakoga spjeva.9 Ako ove tvrdnje
7 Ibidem, str. 11.
8 R. Bastide, nav. djelo, str. 32.
9 Fideline de Figueiredo, A epica Portuguesa, S. Paulo,

Slovo Gorina, 35, 2013

prevedemo u sociologijske izraze ukazae se

misao da su umjetnika djela openito, a ne samo
pjesniki spjevovi, mogua tek kroz kolektivne
predodbe i da jedino kroz njih ive. Na ovaj
nain predstavili smo dva posve antitetika stava
o umjetnosti; moderno posredovanje individualizirane/subjektivizirane umjetnosti, na jednoj,
i kolektivne/drutvene prirode stvaralatva, na
drugoj strani. I jedno i drugo e nam biti od
koristi, ali sada emo zavriti priu o umjetnosti
pitanjem: otkuda uope potreba za umjetnou?
Odgovor je jednostavan; zato to umjetnost jest.
U ovom tautolokom stavu je samo potvrena
njena egzistencija. Ne moemo precizno rei to
umjetnost jest, ne moemo je obujmiti zadovoljavajuom definicijom, ali moemo pokazati ta je
priroda umjetnosti.10

Andrievo razumijevanje umjetnosti

Andrievo razumijevanje umjetnosti, njezine

prirode, vjenog estetskog, i svih moguih odnosa
koje poluuje umjetnost u kontaktu sa drutvom,
mogue je uitati u njegovoj esejiziranoj pripovijetci Most na epi (1925). Ova je pripovijetka,
prema veini Andrievih kritiara, najbolja,
antologijska pripovijetka u junoslavenskim knjievnostma uope. Paradoks ove prie jeste upravo
u tome to je ona zauzela takvu laskavu poziciju, ali ne kako bi se to moglo oekivati, svojom
knjievno-umjetnikom strukturom i estetskim
izrazom vjeno lijepog, nego interpolacijom do
tada nepoznatog postupka u naim knjievnostima, interpolacijom eseja u knjievnoestetsku
prirodu proze, dakle, esejiziranjem pripovjedne
proze. Isti bismo postupak mogli prepoznati u
pripovijetkama Aska i vuk (1953.) i Razgovor sa
Gojom(1935.), sa napomenom kako se u ovim
drugim pripovijetkama pokuava nai odgovor
na pitanja o prirodi umjetnosti, na ona koja nisu
obuhvaena ovom prvom esej-pripovijetkom u
naim knjievnostima. Uvoenjem u knjievnost
sada dva naporedna toka ljudske djelatnosti; umjetnosti i nauke (esej je upravo idealna forma za
takvu simbiozu) Andri pokazuje nepovjerenje
i prema prvom i prema drugom, odnosno vjeru
i u jedno i u drugo, pa otuda potreba za udvajanjem ta dva fenomena ne bi li se razbistrile stvari.
1938, str. 13 prema Roger Bastide, nav. djelo, str. 35.
10 Predrag Finci, nav. djelo, str. 49.

27

Slovo Gorina
Takav je Andriev scijentistiki duh, primjeuje
Muharem Pervi11, pa veli kako taj duh nije bio
dostatan da ukine njegovu uznemirenost pred
svijetom. Ni filozofija ni pravo, ijem je izuavanju posvetio znaajan dio ivota nisu uspeli da
mu prue uteno razreenje pitanja i paradoksa
ljudske sudbine, niti da uklone sva ona strana i
tamna mesta koja mu je ivot pokazivao. Ako ne
ide za tim da opovrgne smisaonost i razlonost
sveta, zakone koji ga objanjavaju, Andri veruje da se problem vascelog sveta ne iscrpljuje, ne
zavrava i ne razreuje u njima. Ako nije ezoterik, Andri nije ni egzoterik; zbog toga to zna
za kauzalitet, sluaj i paradoks nisu za njega
neprirodne pojave. Svet nije ni haos, ni fatalnost,
ni komar, ni igra, iako na sve to lii.12 Upravo
devedesetih godina dvadesetog stoljea, kada
Andri pie pripovijetku Most na epi, a on prati
modernistika strujanja svoga vremena, pogotovu
evropska, ukazuje se pred umjetnou, prvenstveno pred knjievnou, zadaa neminovnosti raskida sa tradicijom, to su knjievnici obrazlagali
promjenama u pogledu na svijet, u slici svijeta
rekli bismo, sloenim iskustvima, saznanjima i
sumnjama koje je donijelo moderno doba, zamrenou, haotinou i nedokuivou stvarnosti.
ovjek moe da govori jedino o onome to mu
je pred oima, a sada je to samo zbrka, zapisae
Beket. Nai formu koja se prilagoava zbrci, to
je u ovom trenutku zadatak umjetnika.13 S tim
u vezi, tridesetak godina kasnije Meri Makarti je
dola do identinog zakljuka, kao nekada Boris
Ejhenbaum, koji govori o takozvanim anrovskim
pomjeranjima u savremenoj prozi dvadesetog
vijeka u Evropi. Roman kao da se raspada na
sastavne delove: na ogled, putopis, reportau na
jednoj, i na istu umetniku prozu pripovetke,
na drugoj strani. Sredite ne moe izdrati.14 Isti
proces i u dlaku ista dijagnoza mogla bi se primijeniti na pripovijetku Most na epi, pri emu se
u Andrievom sluaju pripovijetka raspada na
esej, romansiranu, fingiranu biografiju i istu
umjetniku prozu pripovijedanja, uz autoriin
11 Muharem Pervi, Pripovetke Iva Andria, u knjizi
Kritiari o Ivi Andriu, Sarajevo, 1977, str. 128.
12 Ibidem, str. 128.
13 Raanje moderne umjetnosti, Roman, priredio
Aleksandar Petrov, Beograd, 1975. str. 377.
14 Ibidem, str. 400-401.

28

komentar kako znamo da stvarni svijet postoji,

ali ga vie ne moemo obnoviti u mati. Ovakvi
procesi u pripovijednoj prozi nisu pak jedinstvena osobenost dvadesetog stoljea, jer je istorija
romana, kao i pripovijetke, uvijek bila ispunjena
subverzivnim odnosom i polemikom prema prethodnicima i traenjem novih puteva i rjeenja.
Tako bi se moglo razumjeti i itati Andrievo udvajanje nauke i umjetnosti pripovijedanja,
razuma i emocije, te stvarnog i fingiranog u anru
pripovijetke. Sve to se dogaa ima za ovoga pisca
uzrok i efekat, razlog i logiku, ali je tekoa u
tome da se ovi izdvoje iz objektivnog uzajamnog
dejstva u kome se nalaze. Andrievu sklonost
eseju, kao primarno naunom tekstu, primjeuje i
Milan Bogdanovi u lanku za Enciklopediju Leksikografskog zavoda, u kome kae kako Andrievi
ogledi idu u najbolje nae tvorevine iz oblasti
eseja dok e Petar Dadi u svojim studijama
ukazati na blisku i znaajnu vezu koja postoji
izmeu ideja izraenih u Andrievim ogledima i
onim u njegovoj prozi.
U tome smislu nudi se, dakle, ve spominjana pripovijetka Most na epi, u kojoj fiktivni lik
velikog vezira Jusufa, koji nakon jedne intrige na
dvoru pade iznenada u nemilost kada se ivei
zatoen, u osami i nemilosti ivo sjetio svoga
porijekla i svoje zemlje. Vezir je, dakle, pred kraj
ivota zapoeo samjeravati visinu i vrijednost
svoga poloaja u osmanskoj vlasti sa skromnim
i ubogim djetinjstvom u selu iz okoline epe, iz
koga je otiao kao devetogodinji djeak. Tada je
odluio da pomogne svojim seljanima darovima i
jednim naroitim djelom; da im sagradi most na
rijeci epi. Vezir unajmljuje neimara, nekog Italijana, koji je ivio u Carigradu, pa je na proljee,
nakon obilaska i izrade planova, otpoeo rad na
izradi mosta. Uz uenje i negativan odnos spram
gradnje narod je s nepovjerenjem gledao i na neimara i na gradnju. Most je, unato potekoama,
konano bio gotov, na radost naroda i naradost
Jusufovu, te na ravnodunost neimarovu. Ueni
mualim iz Bosne napisao je hronogram koji bi
krasio most i koji bi govorio o odnosu izmeu
dobre uprave i plemenite vjetine ali ga je Jusuf
odbacio kao nepotreban.
Tako se ispod fingirane biografije jednog
vezira (vlasti) i njegove prie o odluci da napravi most na korist i potrebu narodu i pomen na
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
vezirov vlastiti ivot, ita podtekst o nastanku i
prirodi umjetnosti prema Andrievom shvatanju,
u kome se ono esejistiko u pripovijetci pojavljuje kao podtekstualno. Zato emo upravo to
podtekstualno itati u Andrievoj pripovijetci,
zato to je bjelodano kako on postavlja pitanje o
stvaraocu (neimar), naruitelju (vlast), pokrovitelju (kupcu), receptoru(publika) i konano umjetnikom djelu(most). Andri, dakle, propituje, da
li je umjetnost nastala kao izraz individualne
tenje, odnosno prema zahtjevu vladara, donatora, mecene, dakle naruitelja, ili pak zahvaljujui
publici (bolje recepciji); ili moda na osnovi djela
kao vrijednosti po sebi. Pitanje je kome Andri u
ovome nizu daje prvenstvo i emu ima zahvaliti
umjetnost za svoje postojanje. Historija umjetnosti nas ui kako je svaki od ovih faktora mijenjao
mjesto u hijerarhiji. Andri ove elemente dovodi
u meuodnos po principu odnosa: vlasti i umjetnika, vlasti i umjetnosti, umjetnika i umjetnosti,
publike i umjetnosti, umjetnika i publike, vlasti i
publike, umjetnika i umjetnika, a na koncu, tu je i
pitanje etiketiranja djela.

Pitanje pokrovitelja (donatora, mecene)

Kao to je to odvajkada bilo, Andri se, u pripovijetci Most na epi, utie tome neumitnom
pravilu spoljnog uljeza u umjetnosti, uljeza koji
u umjetnost unosi vanjski zahtjev, i koji ju, gle
paradoksa, sputava, ali i omoguuje. Sputava
je jasno odreenim i precizno formuliranim
zadatkom, a realizira je novcem, koji je u posjedu
pokrovitelja. Ovdje je to drava/vlast, dravna
administracija, koja pomae umjetnika i umjetnost, osigurava mu egzistenciju, a zauzvarat
trai laskanje u obliku neponovljivog djela. I
dok se puka umjetnost uzdala u spontanost,
nadarenost i inventivnost, umjetnost dvora se
zasnivala na ukupnoj moi vlastodrca. Izmeu
umjetnika i djela stoji naruitelj, jednom kao
dobrotvor, drugi put kao nalogodavac, trei put
kao posrednik. U pokrovitelju se legitimira ukus
i politika samog pokrovitelja.15 Kako je most i
uope gradnja oduvijek simbolizirala politiku i
namjere vlastodraca, pogotovu kolonizatora, da
poveu antagonistiki suprotstavljene i sukobljene strane, onda je vezirov nalog trebao biti dokaz
15 Predrag Finci, nav. djelo, str. 74.

Slovo Gorina, 35, 2013

o slavi, moi i bogatstvu carstva, ali i o plemenitosti i mudrosti vezira. Ipak, u umjetnosti he dominantan taj vanjski faktor, a on u ovom sluaju
ima ideoloku podlogu pokazati, u umjetnosti,
snagu i mo Carstva.
U Carigradu je tada iveo jedan Italijan,
neimar, koji je gradio nekoliko mostova u okolini Carigrada i po njima se prouo. Njega najmi
(isticanje italikom A.P.) vezirov haznadar i posla
sa dvojicom dvorskih ljudi u Bosnu.16
Odnos izmeu vlasti i umjetnika Andri
izraava izrazom najmiti, dakle nekoga ili neto
uzeti u najam. Rjenik kae kako je najam imenica koja znai unajmljivanje, privremeno koritenje neijeg rada; a najamnik je osoba koja je
unajmljena da radi, plaenik, vojnik koji ugovara
slubu za novac, to je u naem sluaju umjetnik
koji nudi svoje umijee vlastima za neku cijenu,
samo Andri rabi pojam neimar kao srednjovjekovni izraz za umjetnika. Indikativno je, takoer,
kako se umjetnik/neimar legitimira graditeljskim
iskustvom, referencama o uratcima oko Carigrada ali i glasom o njegovoj slavi u javnosti. Samo
umjetnik sa takvim referencama moe uspostaviti
najamni odnos prema naruitelju. Naruitelji su
oduvijek vjerovali i komunicirali samo sa dokazanim i osvjedoenim, ve afirmiranim, umjetnicima, jer Mo uvijek igra na sigurno ba stoga to
projekti u njenom aranmanu ne trpe rizik niti
eksperiment. Garancija tome su umjetnikove reference i etablirana vrijednost, a to dvoje zajedno
zaloga su kvaliteta i elitnog karaktera za razliku od onih drutava koja neselektivno daju ansu
svima, to je populistikog karaktera. Naruena
umjetnost, raena prema utvrenim kanonima,
bila je izraz zajednikog kao ponavljanje jednog
prethodnog logosa stvari , odnosno jednog zadatog kanona kojim je sam pojam umjetnosti bio
unaprijed odreen. Individualizirana umjetnost
je stvar liberalizma i politikog prava pojedinca
na slobodu izraavanja. Umjetnik i umjetnost su
slobodni onoliko koliko mogu biti takvima i koliko im doputaju date okolnosti. Dakle, apsolutne
slobode nema niti je moe biti. U autoritarnim
i nedemokratskim drutvima ta sloboda uvijek
dolazi u pitanje. Meutim, ovdje se neminovno
gnijezdi pitanje ta bi umjetnik sa tolikom
16 Ivo Andri, Pripovetke, Most na epi, Sarajevo, 1958, str. 4.

29

Slovo Gorina
slobodom kada ne bi bilo mecenstva, odnosno
diktata Moi sa opravdanjem. Andri neprestano nastoji da takve odnose omeka, koegzistira,
ublai, unato saznanju o njihovoj antitetikoj
prirodi, uvodei tako neumitni princip interakcije
izmeu ekonomske moi na jednoj, te artistikog,
umjetnikog, na drugoj strani. Ta meuovisnost,
pie Finci, ide dotle da danas, uz male opreznosti,
moemo rei da velike umjetnike kole nalazimo u istim gradovima u kojima su stvorene velike
banke: Siena, Firenca, Venecija, Gent, Bruges,
Antverpen, Ausburg, Nirberg17, to je eklatantan
dokaz kako baza omoguava nadogradnju,
bez obzira to mnogi to osporavaju i poriu, pa
tako i sam autor koji, izbjegavajui ideoloke
stupice Marksova uenja, kae kako to nije to
to jest, nego jo jedan od dokaza da umjetnost
lake nie tamo gdje ima osigurane pretpostavke
za razvoj i da je kroz cijelu povijest imala vee
mogunosti tamo gdje su njeni pokrovitelji i bili
bogatiji i dareljiviji.18 Bez obzira na autorova
nastojanja da eufemino kae kako nije ija
nego vrat, primjeujemo kako njegov stav nije
rezolutan nego ostavlja mogunost da umjetnost
uskrsne i tamo gdje nije imala osigurane pretpostavke, meutim, vrsto vjeruje da umjetnost
kao prodajna vrijednost postaje dio ekonomske aktivnosti drugim rijeima, djelo postaje
roba, postoji ponuda (umjetnika), narudba (od
faraona, preko menadera do kustosa) i potranja
(institucija, pojedinaca ili ire publike). Nije bez
razloga u prethodnom Andrievom citatu jedina
veza izmeu naruitelja (vlasti, Moi) i umjetnika
vezirov haznadar/blagajnik, kao izvrni organ
vlasti i onaj koji e neposredno izvriti narudbu, odnosno razmjenu ili trgovinu novca i djela.
Otuda e jedan od dvojice vezirovih ljudi, nakon
uvida u teren i mjesto gradnje djela, otii veziru
s raunom i planovima, gdje raun nije sluajno
stavljan ba na prvo mjesto, prije planova. Naruitelj osigurava umjetniku egzistenciju, mogunost djelovanja i slobodu stvaranja, ma koliko
to paradoksalno zvualo, pa se stoga zainje jedan
poseban odnos koautorstva izmeu naruitelja
i autora, sa jasnom slikom o tome ko zapravo
17 Hugh Trevir-Reper, Princes and Artists. Patronage
and Idology at Four Habsburg Courts 1517-1633, 1991, str. 10,
prema P. Finci, nav. djelo, str. 85.
18 Ibidem, str. 85.

30

odreuje svojom moi oblik djela kao i to ta je

ustvari za njih djelo. U ovom sluaju vjenost
djela svjedoit e o vjenosti vladara, odnosno
Carstva, prije nego li izraavati ljepotu, darovitost
i talenat umjetnika, pri emu se ljepota podrazumijeva. Nije onda ni sluajno da se etikecija djela
izraavala dugo vremena prema imenu naruitelja
(Most Mehmed-pae Sokolovia, Ahmedova damija itd.). Uz to treba znati kako su dugo vremena
sve umjetnosti, graevinska bez sumnje, bile kanonizirane, a time se uloga umjetnika ograniava,
pa je naruitelj znao kako e djelo biti raeno
prema utvrenim i naruenim kanonima, te, prema logici stvari, pritom bio svjestan ta naruuje
i kupuje. Odnos izmeu vjenih djela i vjene
Moi davno je uspostavljen i u slici svijeta kakvu
simbolizira veliki vezir, pa je horizont oekivanja
sasvim jasan i predvidljiv. Umjetnici (slikari, skulptori, pjesnici) su uvijek nastojali biti blizu vlasti,
da im se (vlastima) svide njihova djela, u smislu
potivanja kanona, jer e njihova budunost, i
njih i njihovih djela, zavisiti od toga ina. Samo
ono to pomiluje vlast moglo je pretendirati na
popularnost u iroj publici i raunati na kakav
takav uspjeh. Funkcionalizam je istovremeno temeljna odlika savremene kulture pa nije udo da
se i sva umjetnost tretira kao lijepi objekt (roba)
kojim se pokuava manipulirati.19 Manipuliranje
umjetnou teoretiari umjetnosti vide u unoenju u umjetniku vrijednost djela vanumjetnike
elemente (izvrsnost, trajnost i skupoa materijala) pa se onda na osnovu njih vrednuje djelo kao
trajna vrijednost to dakako nije validno.
Pobunjeni umjetnik, odnosno pobunjena
umjetnost kakvu je danas znamo i koja stoji u
antitetikom odnosu spram umjetnosti dvora i
Moi, ima zahvaliti izostanku mecenstva crkve,
dvora, openito naruitelja, pa se u tom sluaju umjetnost demokratizira i preputena je
tritu kao jedinom nalogodavcu i naruitelju.
Umjetnost je u demokratskim drutvima upuena na sebe samu i na svoje unutarnje vrijednosti. Andriev umjetnik, u pripovijetci Most
na epi ima naruitelja, odnosno patrona to ga
obavezuje na promoviranje, ne samo patronove
ideologije nego i na promicanje njegove ideologije. Umjetnik u takvim okolnostima patronstva
19 Ibidem, str. 80.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
mora znati, ne ta vlast hoe (jer e ona sama
to rei), nego dokuiti ta ona eli, sanja, mata,
mora ii ispred njezine volje, dakle u jednu vrstu
poltronskog odnosa prema patronu.Ili, eufemino reeno, umjetnik se lukavstvom uma
utie zadatim okolnostima. Na taj nain on se
stavlja u funkciju drutvenih okolnosti i proizvodi dravnu umjetnost, a ako ne pristane na tu
vrstu diktata, riskira da bude marginaliziran, i
on i njegovo djelo, do potpunog poricanja svake
njegove vrijednosti. Meutim, potrebno je ovdje
izbjei jednu zbrku. Znamo da postoje dvije
vrste umjetnika pie Roger Bastide, oni koji
ele da njihova umjetnost slui, bilo drutvu
openito (kao to su romantiari), bilo nekoj
posebnoj skupini (npr. vjerskoj skupini kod jezuita, radnikoj klasi kod marksista), i oni koji su
pristae umjetnosti radi umjetnosti.20 U liberalnim drutvima umjetnost je marginalizirana pa
samim tim i umjetnik, koji je time neminovno
gurnut u antagonistiki odnos spram Moi, pa
je stalno u opasnosti da subverzivnu prirodu
svoje umjetnosti pretvori u jednu vrstu lijepog
terora. Ipak djelo ivi neki svoj ivot, nama skoro
neuhvatljiv. Ono izmie ak i njegovom patronu/sponzoru, pa ako hoete i samom autoru, i
postaje vrijednost samo za recipijenta/receptora
i njegovog napora da misli i osjea djelo.

Umjetnik/stvaralac/autor

ini se kako je lake definirati prirodu umjetnosti

nego li pitanje umjetnika/autora; barem se takav
sud namee nakon itanja Andrievih pripovjedaka u kojima se on skoro sveobuhvatno bavi tim
sloenim pitanjem. Pod pojmom autora u umjetnosti, pie Predrag Finci, podrazumijevamo
osobitu individualnost, koja iz svoje stvaralake
neovisnosti i autonomnosti unosi novum u svijet
djela.21 Oduvijek je stvaranje umjetnikog djela
smatrano boanskim darom i nadahnuem koje
nosi naroitu tajnu podarenu od Boga, pa samim
tim umjetnik je bio bie koje taj boiji dar apsorbira i posreduje prema ljudima, a kako je Bog
stvorio i ovjeka i njegov svijet, onda je umjetnik svojevrsni tuma bogova. Dakle, porijeklo
nadahnua/zanosa ima boansku prirodu, pa
20 Roger Bastide, nav. djelo, str 174.
21 P. Finci, nav. djelo, str. 60.

Slovo Gorina, 35, 2013

su pjesnici upravo tim nadahnuem posrednici

izmeu boanstva i ljudi. Otuda misao kako je
umjetnik poseban, izdvojen, izuzetan, izvrstan.
Tome sudu nije odolio ni Andri.
Neimar ostade da eka, ali nije htio da
stanuje ni u Viegradu ni u kojoj od hrianskih
kua ponad epe. Na uzvisini, na onom uglu to
ga ine Drina i epa, sagradi brvnaru onaj vezirov ovjek i jedan viegradski kjatib su mu bili
tumai i u njoj je stanovao. Sam je sebi kuvao.
Kupovao je od seljaka jaja, kajmak, luk i suvo
voe. A mesa, kau nikad nije kupovao. Povazdan je neto tesao, crtao, ispitivao vrste sedre i
osmatrao tok i pravac epe.22
Slika umjetnika kakvu nudi Andri pokazuje
jaz izmeu umjetnika i drutva, takav da je na
istoj onoj ravni kakav nalazimo u odnosu izmeu
boanstva i svijeta koji znamo. Ta slika umjetnika
i njegovog odnosa prema drutvu, drugim ljudima, pokazuje njegovu beznadenu udaljenost i
otuenost od ivota i od svega ljudskog. On ne
stanuje sa drugim, ne jede ono to oni jedu, ne
komunicira, skoro da je ravnoduan na sve to
ga okruuje a to je ljudsko i ivotno. Svi putevi
od umjetnika prema ljudima su zatvoreni, osim
u rijetkim trenucima nude (tumai), i svi putevi
od ljudi prema njemu su neprohodni, on je jedan
dobrovoljni izopenik iz drutva i ivota, kakvim
ga znaju obini ljudi. Tvrava koja je zatvorena
za posjetioce bez obzira na dobru ili zlu volju
namjernika. Nas zanima gdje su korijeni takvog
odnosa? Da li je takav odnos uspostavljen prije
nego to je umjetnik postao umjetnik, pa onda
bijegom u umjetnost traio odgovore takvom
svom karakteru i njegovao sposobnost da se slika
svijeta vidi iz jedne sasvim nove vizure, sa nalija
ili moda lica, ili je takva umjetnikova priroda
posljedica njegovog uspjeha, njegovih referenci,
a time i njegovog ugleda u drutvu? Bjelodano je
u oba sluaja kako umjetnika ne zanima obian,
graanski ivot, kakvog on prezire. Rad na djelu
(crtanje, tesanje, ispitivanje, osmatranje) ukazuje
se kao jedini medij na koji vrijedi troiti vrijeme.
Da li to umjetnik vraa dug onom boanskom,
talentu, ili pak receptoru, ili je doista zaokupljen
svojim djelom; ili moda sve to zajedno. Na kraju
ostaje sasvim otvoreno pitanje da li je mogue biti
22 Ivo Andri, Most na epi, str. 5.

31

Slovo Gorina
umjetnik a pri tome voditi ljudski ivot sa ljudskim osjeanjima. Na ovo naravno ni sam Andri
nema odgovora, ali se pitanje uplie kao neizbjeno. Istovremeno se pokazuje kako je stvaranje
najvei smisao ivota, ne ovjeka, nego umjetnika, i tu se upravo interpolira jaz izmeu umjetnika i obinog ovjeka, pa makar bio i italac. Jedno drugo pitanje ovdje se namee kao vano. Da
li je mogue dokuiti jo neki razlog umjetnikova
povlaenja u sebe i njegove samoizolacije? Proces
otuenja i subjektivni doivljaj otuenja umjetnika od ostatka svijeta poivaju na razlikama koje
postoje izmeu ivota i umjetnikog djela jer su
ivotna i emotivna vjerodostojnost i estetski sklad
dvije nespojive veliine. Da bi postigao savrenstvo umjetnikog djela, poznato je kako se umjetnik koristi vrlo osjetljivim i krajnje kompleksnim
sferama ivota (osjeanja, utisci, sudbine) ali on
ih, te kompleksne sfere ivota, mora prikazati sa
odreene psiho-emotivne distance. Cijena toga
prikazivanja jeste svakako otuenje i izolacija od
same ljudske sutine. Rije je dakle o susprezanju
i reduciranju vlastitih emocija nautrb opeg humanog profila obinog ovjeka. Umjetnik je posve
svjestan intencionalnog gubitka ovjeije autentinosti i prirodnosti, i otuda njegov eznutljiv i
nostalgian pogled prema svijetu svakodnevnice.
Drugim rijeima, umjetnik ne ivi emocionalni
ivot svojih likova nego mora gledati s distance
koja podrazumijeva dvostruki napor; prvo mora
proivjeti junakovu senzibilnost, a onda uiniti
napor pa se izdii na nivo estetskog sklada i stvari
vidjeti sa distance.
Sa nadahnuem o kome smo ve govorili i
izgraenom samosvijesti o svom talentu, odnosno
boijem daru kojeg posjeduje, umjetnik se udaljava od svakidanjeg ivota i ljudi, koji ga stalno
opominju i vuku u obinost, suprotno njegovim
naporima za neobinou. Jer, naime, umjetnik
ne samo da osjea svijet, on ga doivljava kao
mogunost da oblikuje, da stvori jedan sasvim
novi, prije toga nevieni, nepostojei, dodue
virtualni svijet, ali svijet koji se razlikuje od svoje
zbilje, koji ipak ima epitet mogueg svijeta. Mi
stvaramo oblike, kao neka druga priroda, kae
Goya u fingiranom razgovoru sa Andriem, zaustavljamo mladost, zadravamo pogled koji se
u prirodi ve nekoliko minuta docnije menja ili

32

gasi, hvatamo i izdvajamo munjevite pokrete koje

nikad niko ne bi video i ostavljamo ih, sa svim
njihovim tajanstvenim znaenjem, oima buduih narataja. I ne samo to. Mi svaki taj pokret i
svaki pogled pojaavamo jedva primetno za jednu
liniju ili jednu nijansu u boji.23 Pojedinac iznova
gradi prirodu tako da od nje ini ivotni okvir
koji je prispodobljiv njegovom senzibilitetu, njegovoj slici svijeta.
Na drugoj strani, obini ljudi vide umjetnika kao sumnjivo lice, o emu Andri govori u
pripovijetci Razgovor sa Gojom na nain: Vidite,
umetnik, to je sumnjivo lice, maskiran ovjek
u sumraku, putnik sa lanim pasoem. Lice pod
maskom je divno, njegov rang je mnogo vie
nego to u pasou pie, ali ta to mari? Ljudi ne
vole tu neizvjesnost ni tu zakukuljenost, i zato ga
zovu sumnjivim i dvolinim.24 Moda je ovakav
odnos ljudi stvoren iz saznanja kako je umjetnik
odabrano bie i izvrilac boije misije meu ljudima. Dakle, obiljeeno i izdvojeno, pa zbog toga
pretpostavljeno i predestinirano da vlada nad
ljudima; a ovjek se protivi tome, iz zavisti ili po
prirodi, svejedno. Moda ga ljudi doivljavaju kao
nekoga ko svojim stvaranjem destruira prirodu
kao boiju zbilju, to je bogohulno, pa taj novouspostvljeni svijet vide kao proizvod moi. Ili je
moda problem u tome to umjetnik uspostavlja
neobian i nesvakidanji odnos s prirodom, ili je
u pitanju ba ta ve spominjana umjetnikova elja
za besmrtnou. E, to mu se ne moe oprostiti, ne
samo zato to je besmrtnost boija privilegija a on
pretendira na boije prerogative, nego i stoga to
ga prepoznaju kao preteu Antihrista koji e se, u
legendi, pojaviti na zemlji i stvarati sve to je Bog
stvarao, samo sa daleko veom vjetinom i sa vie
savrenstva. A zato bi neko oekivao od ljudi da
imaju razumijevanja za ovjeka koji se usuuje
ruiti ono to je Bog stvorio i nanovo graditi ono
to je ve jednom izgraeno.
Ovdje dolazimo do demonskog porijekla
umjetnosti o kojoj govori Goja, i do prokletstva koje je posljedica otuenja i izopenja, kao
izdvajanja iz ivota i umjetnosti i umjetnika.
Prokletstvo umjetnika lei u njegovoj izdvojenosti
od ljudi, u osudi noenja toga kria i u stalnom
23 Ivo Andri, Razgovor sa Gojom, u knjizi Staze, lica,
predeli, Zagreb, 1964, str. 103.
24 Ibidem, str. 101.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
nastojanju da bude ukorjenjen i da se vrati u
okrilje obinih malih ljudi, okrilje iz kojeg je
izbaen udesnim svojstvima svoga ujetnikog
talenta. Takva ambivalentnost bia koje nastoji
uivati u jednostavnosti svakodnevnog druenja
sa ljudima, a u drugom momentu silno eli da
ostane potpuno sam bez mogunosti bilo kakve
komunikacije i dodira, stvara osjeaj prokletstva
i tereta usamljenosti i odbaenosti, spaja se sa
trenutkom samoprebacivanja krivice na svoju
prokletu darovitost.
Andriev umjetnik u Mostu na epi ima
slojevit odnos prema vlastitom djelu i on se moe
pratiti u dvije faze stvaranja umjetnikog djela. U
prvoj, najvanijoj fazi za nastanak oblika i konanog djela, umjetnik je najvie posveen poslu
i pripremama koje pritom u oima obinih ljudi
dobivaju mitski nadnaravni oreol, jer on na naroit nain obilazi veliki kameniti most (na Drini,
op.a.), tucka, meu prstima mrvi i na jeziku kua
malter iz sastavaka, i kako premerava koracima
okna.25 Ili najupeatljiviji sud o umjetniku izrie
Andri kroz usta Selima Ciganina kako umjetnik asli i nije ovjek kao ostali ljudi. Ono zimus
dok se nije radilo, pa mu ja ne otii po desetakpetnest dana. A kad doem, a ono sve neraspremljeno kao to sam i ostavio. U studenoj brvnari
on sjedi sa kapom od meedine na glavi, umotan
do pod pazuha, samo mu ruke vire, pomodrele
od studeni a on jednako strue ono kamenje, pa
pie neto; pa strue, pa pie. Sve tako. Ja otovarim, a on gleda u mene onim zelenim oima, a
obrve mu se nakostreile, bi reko prodrijee te. A
nit govori nit romori. Ono nikad nisam vidio.26
Umjetnik je u ime umjetnosti, odnosno, u ime
nastanka umjetnikog djela, spreman na najvea odricanja i na svaku moguu rtvu, i u toj se
posveenosti prepoznaje njegova posebnost i
sposobnost koncentriranje na jednu taku, odbacivanje svega to ne doprinosi takvome cilju, bez
obzira to su u tom selektiranju rtvovani najljudskiji kanoni i standardi normalnog ivljenja. On
ne radi, a to se vidi iz Selimove prie, kao normalan ovjek, pa samim tim ne treba oekivati da
vodi graanski ivot, koji on apstrahira, prezire
i opstruira do potpunog odbacivanja. Isto onako
25 Ivo Andri, Most na epi, str. 4-5.
26 Ibidem, str. 7-8.

Slovo Gorina, 35, 2013

kako umjetnost nikada ne odraava sliku zbilje

i nije identina sa stvarnou, na isti nain se
distingvira pozicija umjetnika i obinog ovjeka
koji je uronjen u taj svakodnevni ivot. Umjetnik je u svakom trenutku priprema za nastanak
umjetnikog djela, potpuno svjestan kako nema
umjetnosti niti djela bez dugotrajne i prethodne
akumulacije energije, koja obuhvaa intelektualno
i emocionalno pripremanje, to uz nuan selektivan odabir materijala predstavlja (a to upravo
temeljito radi Andriev neimar) niz nezaobilaznih premisa za nastanak umjetnikog djela. U toj
inicijacijskoj fazi stvaranja djela, umjetnik/neimar
selektira i reducira injenice te artefaktima daje
osobine i rang kakvim ih on vidi; vidi i percipira
stvari koje jo niko nije vidio, a one su tu stajale
godinama. Moda su ba one bitne za nastanak i
ivot djela, a time se samo dodatno produbljuje i
markira njegov raskol izmeu vlastitog subjektivnog svijeta i zbilje na koju se oslanja.
Da bi neka estetska vrijednost (ili openito
kvalitet stvorenog djela) postojala kao neoboriva injenica, nije dovoljan samo intelektualni
i emocionalni napor umjetnika; potrebno je da
ona bude poopena. Nije mogue da taj silni
dramatski, stvaralaki napor, ta hipersenzibilnost
stvorena unutar umjetnikovog bia, ostane samo
njegova svojina. Ta se plima osjeanja i energije
mora prelijevati u svoju okolinu na ljude koji imaju ili uroenu ili odgojenu prijemivost za lijepo;
jer kada bi sve to ostalo svojina umjetnikova to bi
bila smrt umjetnosti, njezin kraj. Kada taj proces
prelijevanja energije ne bude imao polivalentnost,
umjetnost vie nee imati smisla i funkcije. Uloga
genija/umjetnika, prema Bouthulovim rijeima
jeste da nekoj publici predoi neku novu pretpostavku. Ovo je saznanje koga je svjestan svaki
umjetnik, i svaka pria o njegovom ravnodunom
odnosu spram drutva mora biti temeljito provjerena. Umjetnik zna da se komunikacijski kd
umjetnikog djela mora zavriti na recipijentu, na
krajnjem potroau, inae bi cijeli trud bio uzaludan. Otuda on kao glumac na daskama redovito
jednim okom prati reakciju publike, bez obzira
kakav je njezin umjetniki ili obrazovni nivo.
Takva novostvorena estetska vrijednost ostaje
samo pretpostavka, i o tome hoe li ona biti
promovirana u vrijednost ne odluuje umjetnik,
a meu vrijednosti biva uvrtenom tek kad joj

33

Slovo Gorina
s pristupanjem odreenog broja osoba pripadne
takvo pravo graanstva.
U drugoj fazi Andri prati umjetnika nakon
zavretka umjetnikog djela. Taj je period u
potpunoj suprotnosti sa prethodnim, onim kada
je djelo nastajalo, kada su se dramatino donosile
odluke, vrila selekcija, oblikovanje i davanje forme. Sada je taj odnos umjetnika i njegovog djela
skoro ravnoduan, kao da ne postoji. Djelo ivi
jedan svoj drugi ivot i ono sada pripada javnom
prostoru, opa je svojina, drutvena vrijednost
koja ima neku svoju unutranju i spoljnu logiku,
i ona sada, ta logika, uspostavlja nove odnose:
djela i publike, djela i institucija, djela i drutva,
djela i prirode, djela i okruenja. Uglavnom, u toj
fazi djelo se volebno oslobaa tutorstva i patronstva umjetnika i kao to se brod otiskiva na
puinu, zapoinje jedan svoj novi put i novi ivot.
Evo tome potvrde, vieno i prokomentarisano
iz pomalo infatilne, puke optike Selima Ciganina: I ljudi moji, koliko se namui, eto godinu i
po, a kad bi gotov, poe u Stambul i prevezesmo
ga na skeli, odljuma na onom konju, ama da se
jednom obazrije jalna nas jal na upriju! Jok.27
Odmah se namee pitanje, opet puko i opet
ifatilno, zato, kako je mogue, kakav je to ovjek
pa da se ne osvrne na svoje djelo. Naravno pitanje
treba postaviti Andriu. Ovo je zbilja njegov stav,
a sjeamo ga se kada je odbacio nain pisanja
u njegovoj ranoj poeziji (Ex Ponto i Nemiri) i
kada u prvim pripovijetkama dvadesetih godina
prolog stoljea zagovara potiskivanje autorovog
ja iz djela i kada doputa da djelo govori vlastitom
logikom. Djelo je svojevrsno ogledalo, autorovo
vlastito drugo, i autor, konano, na njega ne polae pravo svojine, ve Drugi, i konano autor nije
posljednja rije, posljednja rije pripada Djelu.28
Ovdje Andri, bjelodano naputa romantiarsku
ideju o Autoru kao iskljuivom tvorcu djela, jer
su u djelu na djelu i okolnosti i kontekst i bie
jezika.29 Ovdje dolazimo do prevratnike ideje
kada autor, u ovom sluaju Andri, nastoji, kao
nekada Flaubert, da potisne vlastito Ja da stvori
djelo koje bi se zasnivalo na sebi samom.30
27 I. Andri, Most na epi.., str. 8.
28 P. Finci, nav. djelo, str. 70.
29 P. Finci, nav. djelo, str. 70.
30 Ibidem, str. 70.

34

Finci, u svojoj studiji, tvrdi kako u punom smislu

autor nikada nije samo sobom opsjednuta
individualnost ve tek onaj koji je u stanju osloboditi svoj unutranje pomiljeni ritam; onaj koji
nosi nebo imaginacije na sebi i ima stvaralaki
imperativ nad sobom.31 On, naime, tek vjeruje
kako je autor inicijator djela, osoba koja djelo
inicira i u njemu ima svoju inicijaciju, i podupire
tvrdnju kako svako djelo nije tek pojedinani
izraz nego mogli bismo tvrditi da je svako djelo
kolektivni in. Pri tome ima u vidu mnotvo
drugih, od okolnosti, preko obrazovanja, do
raznih uticaja, kao i osobnog iskustva, to utie
na stvaranje djela. Ali, odmah zatim domee:
Ukoliko bi, meutim, smrt Autora vodila bezlinosti, valjalo bi ga ponovo prizvati to bar kao
tvorca koji iskazuje okolnosti kao okolnost
kojom je omogueno djelo. 32
Moda bi se takvo miljenje o smrti autora u
modernoj umjetnosti moglo uitati u ovom Andrievom odlomku u kojem jedan ueni carigradski mualim nudi natpis/hronogram na novosagraenom mostu: Kad Dobra Uprava i Plemenita
Vetina/pruie ruku jedna drugoj/ nastade ovaj
krasni most/ Radost podanika i dika Jusufova /
na oba sveta.33 Da se odmah razumijemo, ovdje
se pod pojmom Dobra Uprava, misli na Mo,
Vlast, mecenstvo, a pod pojmom Plemenita
Vetina, umjetnost kao opi pojam i samo njihovo stavljanje u naporedni, ravnopravni odnos
u stvaralakom postupku, uvodi Upravu u igru
kao ravnopravna partnera, upozorava na njezinu
dramatino vanu ulogu u nastanku umjetnosti,
ma ta to u konanici znailo. Ovdje je samo
dilema treba li tu bjelodanost isticati, etiketirati
na umjetnikom djelu, ili djelo treba osloboditi
takvog balasta. Dobra Uprava i Plemenita Vjetina figuriraju ovdje kao skele oko Andrievog
mosta. Dok god skele stoje uzgor, mi ne vidimo
djelo u svoj njegovoj veliini i ljepoti, pa onako
kako neimarovi pomonici uklanjaju skele s mosta, da bi on sinuo kao neobina misao, zalutala i
uhvaena u kru i divljini, vezir isto tako jednim
potezom pera uklanja pauinu oko umjetnikog djela (donatora, autora, okolnosti) i omoguuje djelu da ivi svoj samostalan ivot. Otuda
31 Ibidem, str. 66.
32 Ibidem, str. 66.
33 I. Andri, Most.., str. 9.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
razumijemo onu maksimu kako posljednja rije
pripada djelu, pa bi na kraju djelo trebalo postojati samo po sebi, na neki se nain osloboditi
i svoje drutvene i povijesne uvjetnosti34 takve
bi se krajnosti mogle zaoijati i postati mo za
sebe zato u manje drastinom obliku Autor kad
ve govorimo o smrti Autora, Autor je voditelj
koga vodi djelo. Autor gubi na znaaju, jer se
akcenat sa osobnosti tvorca pomie na stvoreno,
jer nije Djelo po Autoru, nego je netko Autor po
ostvarenom Djelu. Autor, dakle, nije izvor djela
Djela: Djelo stvara Autora.35 Nitzsche je takoer
govorio o umjetnikom djelu koje se pojavljuje
bez umjetnika, i tako se nanovo djelo izjednaava
sa prirodom pri emu daje prednost onome
to nastaje nad onim to ovjek stvara. Isto tako,
umjetnost kao mimezis, u svojoj tvrdnji, ne kae
da umjetnost nastaje kao ponavljanje ve postojeeg, nego i da umjetnik nema nikakav uticaj jer

34 P.Finci, nav. djelo, str 70.

35 Ibidem, str. 71.

Slovo Gorina, 35, 2013

generira ono to ve postoji. Ima neto od toga

u Gadamerovom stavu, prema kojem je subjekt
iskustva umjetnosti samo umjetniko djelo.36
Bilo bi pogreno i moda kontraproduktivno
vjerovati kako Andri, u spomenutim esej-pripovijetkama promovira neki svoj zatvoreni sistem
filozofskog promiljanja o prirodi, postanku i
funkciji umjetnosti, i kako se u taj utvreni zamak ne da nita vie utaknuti. On je, dakle, samo
dopustio sebi da misli o fenomenu onoga to je
sudbina i njega i njegova djela, s punom svijesti o
tome kako se pitanje umjetnosti ne moe obujmiti
jednom pripovijetkom, ali isto tako sa saznanjem
kako je mogue sa samo jednom pripovijetkom
pokrenuti vana pitanja prirode i funkcije umjetnosti, a to je upravo zadaa knjievnosti.
Ovaj tekst je dio ire studije o Andrievom
razumijevanju umjetnosti.

36 H.G. Gadamer, Istina i metoda, 1978, str. 136-139,

prema P. Finci, nav. djelo, str. 69.

35

Dijana Hadizuki

Umetnute prie u prozi amila Sijaria

amil Sijari (1913-1989) spada u red najznaajnijih pripovjedaa junoslavenskog govornog

prostora ije djelo, od prve zbirke pripovijedaka
Ram Bulja (1953) do danas, predstavlja izazov
brojnim kritiarima. Povodi kakvi su godinjice smrti ili roenja najee bivaju i povodima
naunih skupova i promiljanja o djelu nekoga
od knjievnika, a u Sijarievom sluaju interes
knjievnokritikog itanja i naunoteorijskog
istraivanja njegove, prije svega proze, je konstantan. Svako pisanje o razvoju bosanskohercegovakog i/ili bonjakog romana nije moglo niti htjelo
zaobii romane amila Sijaria (Bihorci, Kuu
kuom ine lastavice, Mojkovaka bitka, Konak,
Carska vojska, Raka zemlja Rascija), te emo
njihove analize nai u tekstovima Nikole Kovaa,
Dejana urikovia, Radovana Vukovia, Envera Kazaza i brojnih drugih knjievnih kritiara
i historiara iji su pristupi i vienja razliiti ali
ocjene estetske i umjetnike vrijednosti Sijarieva
stvaranja usaglaeni on je znaajan pripovjeda
malih ljudskih sudbina u velikim historijskim zbivanjima, umjetnik koji je u svakom detalju znao
pronai motiv za priu, kod njega, kako kau, i
kamen govori. Tematsko-motivski su sve njegove
prie vezane za rodni Sandak, burna historijska
previranja ovog pograninog prostora, teak ivot
ljudi vezanih za zemlju i prirodu koja u potpunosti odreuje njihovo ponaanje i filozofiju, vjerovanja i folklor. I kako okrutna historija i priroda
utjeu na iru drutvenu zajednicu, tako surovi i
kruti patrijarhalni zakoni odreuju unutarporodine odnose, a sve zajedno sudbinu Sijarievog
ovjeka koju onda vjet umjetnik prepoznaje u
bunaru, kozi, hrtu, kamenu, drvetu, nakrivljenom
konaku, poderanoj zastavi...
amil Sijari u svojim romanima kroz pisanje o historiji ukazuje na njen besmisao, kao
to i pisanjem o patrijarhalnoj porodici problematizira njena temeljna naela. Pokazao je da
je historija niz besmislenih umiranja, njegov
svijet nije svijet junaka ve svijet razoaranih
ratnika, a individualiziranjem traginih sudbina

36

Sijari kolektivni zanos potiskuje u drugi plan.

U hijerarhijskoj raspodjeli moi mukarci (ali ne
Sijarievi) su oni koji pokreu historijska zbivanja i odluuju o ratu i miru, dok su ene potisnute u tiinu privatnosti i porodinog ivota, izvan
takvih krugova moi. S obzirom da je u svim
romanima, bilo u prvom planu ili potisnut u
pozadinu, neki veliki historijski dogaaj, svakodnevni ivot ljudski je poremeen a tradicionalna patrijarhalna zajednica dovedena u pitanje.
Nema u ovim romanima idiline lazarevievske
seoske zadruge pa se, ionako teak ivot ovjeka
pretvara u surovu borbu za opstanak.
Njegove proze su u isto vrijeme i tradicionalne
i moderne, pripovijedanje epski opirno i, ponekad, lirski zgusnuto do simbolike, fabula vrsto
oslonjena na lokalni hronotop i elemente folklora, dok je ljudska situacija univerzalno ljudska i
nadrasta vremeno-prostorne zadate okvire. Za
razliku od tradicionalnog romana iji likovi biraju
svoj put, Sijarievi, poput likova savremenog romana, jesu samo rtve i svjedoci historije. Njegovi
junaci po svojim osobinama i odnosu prema
svijetu (zarobljenost, frustracija ili apsurd) pripadaju onom toku nae knjievnosti iji se izvor
nazire u filozofiji egzistencijalizma. Najvei broj
likova koje stvara su na rubu ili izvan, u trenutku
krize, bahtinovski nepodudarni sa samim sobom
i sredinom. Naii emo na hode i intelektualce
koji su to samo dijelom, sluajne buntovnike, iseljenike koji nikuda ne odlaze, spahije koji to vie
nisu, uvara harema bez harema, vojnike i vojskovoe bez vjere u cara i dravu, kneza koji nema
vie kome biti knez; sama patrijarhalna kultura
je na rubu, nacionalni korpusi u okviru kojih se
likovi kreu uvijek na rubu, pred seobu ili u seobi.
Ovdje se radi o romanima koji su nepovratno
udaljeni od koncepta tradicionalnog romana
iji su likovi transcendentalni beskunici koji i
s ruba, ali i iz sredita drutvene zajednice oprobavaju odrivost kolektivne norme i patrijarhalne
kulture, ili, pak, trpe kob besmislenog historijskog
lanca haosa (Kazaz 2004:234).
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
O temi prie i prianja unutar Sijarievog opusa
govoreno je mnogo. Njegova pripovijetka Hasan
sin Huseinov, rijeima Zdenka Leia meta-pripovijetka (2003:26), citirana je bezbroj puta kao
eksplicitni autorski iskaz o vanosti i vrijednosti
prie. Meutim, nije amil Sijari o prianju
govorio samo na tom mjestu. Kompletan njegov
opus je jedna velika pria o ljudima koji priaju i
koji kroz priu dvaput ive. Likovi amila Sijaria
vole priati i vole sluati prie, znanje se prenosi
usmeno kroz vrijeme (stariji priaju mlaima) i
kroz prostor (nebrojeno je mnogo putnika koji
priaju), i dalje: Pria se u karavni, u hanu, u
kui, za trpezom, u ariji, na pijaci, pred damijom, na livadi, u polju, kod stoke, pria se u snu,
sa samim sobom, - svi oblici ivota su predivo od
kojeg se pravi i plete pria (pria se i sa ivotinjama, vodom, travom, drveem: sve to u amila
pria, svemu on daje usta i jezik). (urikovi
2003: 17). No, iako se kae da kod njega sve govori, Sijari nije autor koji olahko rije daje drugome iako svi priaju, umetnutih pria je veoma
malo. Za razliku od postmodernista koji se slue
tuim tekstom i zapisom, on kao moderni autor
voli sve drati pod kontrolom i od tuih iskaza
graditi svoj. Biografske injenice kazuju da je Sijari volio sluati i kazivati prie, ali u knjievnom
djelu on veoma rijetko sputa rije na novi/nii
pripovjedni nivo. eherzadin tip pripovijedanja
nije karakteristian za njega jer njegov svijet nije
postmodernistiki fragmentiran. On tei poetizaciji i simbolizaciji, a to najprije podrazumijeva
cjelovitost fokalizacije i doivljaja kao i voenje
naracije iz jedne naratorske pozicije. O njegovom
nainu pripovijedanja Dejan urikovi kae:
amilova pria prenosi u neko neidentifikovano vrijeme, drevno, mitoloko, prirodno (ne
istorijsko) vrijeme, u kojem je sve zborilo i u
kojem i dalje ive prastare, iskonske slike svijeta
na koje je savremeni ovjek zaboravio. (2003:16).
I upravo ta tenja za simbolizacijom i mitologizacijom stvara potrebu za zamagljivanjem izvora,
te u kompletnom proznom opusu amila Sijaria
nalazimo samo jednu pisanu umetnutu priu kao
neku vrstu autorski ovjerenog tekstualnog traga
iz prolosti. Hronotop kojemu pripadaju njegovi
likovi postoji iskljuivo u svijetu usmene tradicije,
pa i tu emo se iznenaditi malim brojem umetnutih pria. U est romana postoji samo sedam
Slovo Gorina, 35, 2013

cjelovitih pria u prii, a njihovom strukturalnom

i znaenjskom ulogom emo se baviti u nastavku.
Romani Bihorci, Kuu kuom ine lastavice,
Mojkovaka bitka i Raka zemlja Rascija ispriani su iz pozicije sveznajueg pripovjedaa, u
treem licu, i, iako svi likovi priaju, ne donose
ni jednu umetnutu priu. U Bihorcima ene
priaju o Hatki, pria se o uzi i komitama, ali
kroz dijalog i bez bilo kakve pripovjedne forme;
kada na sijelu mukarci priaju prie, ene iz
druge sobe podobro odkrinu vrata, hoe i one
da uju, pa nek su ene. (Sijari 1991:63), ali u
tekstu romana te prie nema. Funkcionalne su i
prie iz drugog Sijarievog romana Ruka pria
o starom agi, na primjer, a njen konaan cilj je
fabularna informacija i rasvjetljavanje dogaaja
iz prolosti. Kao i u prvom romanu i ovdje postoje naznake pravih pria (tetka ili nena priaju
djeci pred spavanje), ali osim informacije da su
prie bile arobne a nenina soba najljepi kutak
na svijetu, itatelj ne dobiva nita. Situacija je ista
i sa Mojkovakom bitkom (mi znamo da protagonista pie dnevnik, ali je njegova funkcija u
karakterizaciji lika: on je uitelj, pismen je i ima
potrebu zapisati svoje doivljaje), kao i sa romanom Raka zemlja Rascija. Prave, strukturalno
zaokruene prie u prii nalazimo samo u romanima Konak i Carska vojska. Da li zbog toga to
su protagonisti ovih romana robovi i bedeli koji
nemaju nita sem prie, ili zato to su ovi romani
ispisani u prvom licu iji je narator dramatizovani pripovjeda? Alija hadum i Tahir su takozvani
upleteni pripovjedai ije djelovanje utjee na
fabularni tok. I vie od toga, oni su protagonisti i
svjedoci svih dogaaja, a hadum jo i osvijeteni
pisac. A to onda znai da je na nivou cjelokupne
romaneskne prie dolo do razdvajanja implicitnog pripovjedaa i naratora, odnosno da postoji
neko kome je Sijari prepustio rije. Kad e kome
dati rije i zato, i da li e je uope dati uvijek je
izbor pisca. S obzirom da u umjetnikom tekstu
ne postoje sluajnosti, sputanje naracije na nii
pripovjedni nivo mora stvarati neko od kljunih
strukturalnih mjesta i otvoriti pitanja: zato je
pria umetnuta ba na tom mjestu a ne ranije ili
kasnije, i, koliko mala pria sauestvuje u konanim znaenjima ire prozne kompozicije?
U romanu Carska vojska nalazimo pet pria
u prii, od kojih prve etiri kazuju bedeli jedan

37

Slovo Gorina
drugome, a petu oficir vojnicima. Na jednome od
noenja, na svom dugom putu ka ratitu, jedan od
siromaha pria najprije legendu o tome kako je
drvee nekada hodalo pa vie ne hoda zbog oholosti ene. Nije teko prepoznati arhetipsko-biblijski motiv enske krivnje, prisutan u onome dijelu
fabule romana u kome su bedeli u stalnoj nevolji
i svai sa enama koje ih uporno prate. Naredna
pria sadri motiv poznat iz legendi o izvorima
gdje putnik udara sabljom a voda potee iz kamena, bajkovitog poetka: Naiao odnekud nekakav
putnik. (...) Bio je iz neke daleke zemlje. (Sijari
1991:65). Siromasi na putu u rat, neizvjesnost i
smrt, imaju potrebu da vjeruju u uda (-Vjerujem ti veli onaj drugi. Hajd jo neto.), kao
to vjeruju u jedinu ljudsku izvjesnost da e sve
proi, to je poenta posljednje prie u noi koja je
zasnovana na anegdoti i pouci u efektnom preokretu. Neobian bunar kraj kojega odmaraju bit
e povod za novu priu: Nijesu vie bili u svome vremenu, nego u nekom davno prolom u
kojem su ivjeli drukiji ljudi; o boe mili, kakvi
to! Taj bunar je od njih ostao. Ostavili putniku
vodu, i otili nestali... (Sijari 1991:90). Podstaknut nekadanjim velikim ljudima i njihovim
slavnim djelima bedel pria legendu o Kulinama
i kralju i kraljici. O tome kako je kraljica u svoju
kulu svake noi dovodila novog mladia i ujutro
ga bacala u provaliju da sauva tajnu, sve dok
jedan domiljati klesar nije ostavio kralju poruku
a kralj bacio mladia, kraljicu i sebe u rijeku I
ona voda i sad tuda tee, kao i onda. A kraljice
nema. (Sijari 1991:91). Bedeli su poput djece,
kako kae Tahir, jo uvijek sposobni da se zaude
svijetu i vjeruju u njegova uda. Zbog toga e oficir, u Jedrenima, na kraju njihovog puta, umjesto
politikog govora kojim vojnike treba podstai
na ratovanje, ispriati priu: Bio jedan car. Bio
je silan silniji od svih careva koji su ikad na
zemlji prije njega bili... (Sijari 1991:250). Ljudi uzvicima uenja i pitanjima o velikom caru
koji sve osvaja i malom koji mu se suprotstavio,
prekidaju priu, no kada je trebalo usvojiti pouku
jedan od njih e rei: Da mi je kakve volove da
upregnem. (Sijari 1991:252). Za Sijarieve ljude
pria je bitna dok traje kao to je bitna i arolija
prianja; poenta i bilo kakva korisnost prie u ma
kakve svrhe za njih ne postoji.

38

Zbog specifine atmosfere uruenog konaka i

osiromaenog spahije, ropkinja i haduma koji ne
mogu otii u slobodu, sveprisutna melanholija
u romanu Konak pogoduje prianju pria. Samosvjesni dramatizovani pripovjeda kroz cio
roman tematizira motiv prianja, to zazivanjem
er-Ana na spisateljskom nivou, to raspravama
sa Leme-agom na nivou lika, zakljuujui da s
priama i ja vie nijesam sam s ljudima sam,
onim to su nekad i negdje bili pa ih vie nema;
ostala samo o njima pria...A da nije ostala, ne
bi se ni znalo da su nekad ivjeli i ne bi se znalo
zbog ega su ivjeli sem, er-Ane, da jedu i piju.
(Sijari 1991:16/17). Glas drugoga, kome je dato
da ispria priu o propalom spahiji, glas je onoga
koji negira vanost prie. Umetnuta pria u kojoj
je narator Leme-aga tipina je pria-ogledalo
o prijatelju koji nekada bio monik a danas sve
izgubio. Takva pria, smatra on, nije za prianje
ve za utanje, i dalje,
Vidio sam da kod ljudi kao to su hadumi
i robovi koje sam robio u ratovima nastane s
vremenom neka udna potreba da priate dokone
prie da bjeite iz vaeg vremena u neko davno
prolo vrijeme i tamo ivite s mrtvim ljudima; a
to je, hadume, kao da iz svoga istoga mira odete
iz kue i legnete u groblje; legnete u groblje i tamo
stanete da dozivate: o ti mrtvi Hasane, mrtvi
Huseine, kai ta si bio i kakav si bio da to priam
svijetu. (...) Svi koji propadnu, dadnu se na prie.
(Sijari 1991:17/18)
Posmatramo li konak i njegove stanovnike na
ovakav nain nee nas iznenaditi sveprisustvo
hadumove prie, kao ni hanumina ljubav prema
lanim priama. Drugu priu u prii u ovom
romanu pria ropkinja Deneta Eme-hanumi, nekadanjoj ropkinji, zapoinjui svoje pripovijedanje na eherzadin nain: pohvalom hanumi koja
slua i uvodom: kako se pria da je nekada bio
jedan....Njena pria o hodi koji je govorio istinu
i kadiji koji ga je otjerao, ogledalno se podudara
sa priom o hanumi koja ne eli sluati istinite
prie. ivot ropkinja ne pripada realnom svijetu
pa je potreba bijega u udesno sasvim razumljiva,
dok je, s druge strane, njihov zadatak da, izmeu
ostalog, gospodare zabavljaju priama.
Pripovijetke amila Sijaria su hronotopski i
tematsko-motivski utemeljene u prostoru Sandaka, a njihovi protagonisti su mali ljudi i njihove
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
male ili velike nevolje. U njegovoj pripovijeci
fabula je gotovo nevana u odnosu na ukupnu
atmosferu koja melanholinim alom za prolim
vremenima i prolaznou openito premreava
kompletan tekst. Njihov kvalitet i umjetnika
vrijednost lee u ljepoti pripovijedanja samog,
poetizaciji i simbolizaciji. Naratorska pozicija se
mijenja iz prie u priu, od neutralnog i sveznajueg do pripovjednog ja na razliitim vremenskim
i emotivnim distancama. U ciklusu Prie kod
vode pojavljuje se niz putnika koji zastanu da bi
se odmorili na izvoru i ispriali neku, njima vanu, priu. Sluatelj je pripovjedno ja na intelektualnoj i vremenskoj distanci u odnosu na implicitnog pripovjedaa. Naime, prie slua djeak kao
homodijegetiki pripovjeda, a zapisuje odrastao
ovjek. Prva pria: Propast Dujia donosi priu
putnika o svojoj i prolosti svoje brae, o tome
kako su bili bogati trgovci pa osiromaili. Sve to
mu je ostalo jeste potreba za prianjem: - Kud
god idem, ja neto priam, gdje god sjednem, ja
opet priam i nou kad legnem da spavam i
lake mi je kad se ispriam. Je li lake i tebi?
(Sijari 1991:341). On vjeruje da se prie ne priaju
iz dokonosti ve od svoje muke. Neobinu priu o
kamenu (Peta pria: Kamen) pria udan ovjek
koji nosi na sebi kamen i kroz njega provuenu
glavu. Njegova pria podsjea na bajku sa motivom odaje koja se ne smije otkljuati, a u sutini
je pouna pria o tome kako ovjek ne smije
zaboraviti ko je bio i kako na drugi svijet nee
nita sa sobom ponijeti. U pripovijeci Kapa
protagonista pria kao je uo priu o udesnoj
kapi koja ovjeka ini nevidljivim to znai da
se pripovjedna pozicija spustila na trei nivo. I,
konano, postoji i jedna pria u pismu Husein
diktira djeaku pismo za brata i u njemu priu o
ovjeku koji je umro od alosti za enom. Mnogo
je ea naracije bez promjene pripovjedne uloge:
djeak ih je uo kraj izvora i prepriao, no ne postoji njihova izvorna forma skaza. Osim u ovom
ciklusu pria u prii se javlja veoma rijetko, i to u
pravilu kao dio dijaloga. U odreenom trenutku,
podstaknut dogaajem ili susretom, lik zapoinje
priu (stari Hot o Ram-Bulji; Hrustem o Ciganinu; Man o svojoj slubi dovoenja ena) koja nerijetko biva prekidana pitanjima i komentarima.
U pripovijeci Kamen i pas narator slua priu
jednog hode, a sudei po njenom poetku u
Slovo Gorina, 35, 2013

pitanju je vjet pripovjeda: Od hoda koji su takoer stariji od mene, i uenjaka koji nisu hode
ali su znalci, uo sam priu o paadima a vi je
ujte od mene. I zapamtite je. Ona je o jednom
pjesniku. I jednom pai. I o paadima. Ko je taj
pjesnik? Ko je taj paa? Poneto ste uli o obojici;
priali su o njima stari ljudi. (Sijari 1991:230). U
pitanju je nesputana adaptacija natarorskog glasa
u kojoj autor dozvoljava karakteru preuzimanje
naratorske funkcije.
Pripovijetka Sablja u kritikim tekstovima
obavezno sa izdvaja kao jedna od umjetniki
najkvalitetnijih pria amila Sijaria, i po mnogo
emu ona to i jeste po svojoj tematici, fabuli, udesnosti, sloenou karakterizacije likova, kompoziciji, poetizaciji, pa i onome to teorijski teko
moemo definisati a to svaki itatelj osjeti kao
vlastiti doivljaj ljepote i veliine ljubavi. Ono po
emu se ova pripovijetka izdvaja od svih drugih, a
to je zanimljivo za ovu priliku, jeste pria u prii
ali ne u obliku skaza ve pronaenog rukopisa.
Protagonista je kadija iz Akova kojeg Sijari uvodi
kao ovjeka koji je uen i koji je znao mnotvo
mudrih izreka, pjesama i besjeda, ali i beskrajnih
pria o udima zemaljskim. Doao je kao izbjeglica iz Bosne, a sav njegov teret koji su konji jedva
nosili bile su knjige. ivio je dugo u hanu, a onda
otiao ostavivi ruevnu graevinu i u njoj svoje
knjige i rukopise. Tek tada poinje istinska pria
o njegovom ivotu, patnjama, eninoj bolesti,
udesnom sabljaru i veliini jedne ljubavi, koju su
Akovljani iitavali iz njegovih zapisa otkopanih
ispod ruevina hana. Meu pronaenim knjigama jedna se izdvajala. Nije bila u koricama.
Nego samo sloena u tabacima kao kad se sloe
neposlata pisma. Bila je napisana kadijinom rukom i oni to su znali da itaju najvie su uzimali
tu knjigu. Nije bila o bogu, ni o prorocima, ni
o porocima bila je o eni. O kadijinici. (Sijari 1991:257). Knjiga se itala i prepriavala kao
najzanimljivija pria. Formalno, to su bili dijelovi
pisama namijenjenih kadiji, Haim-efendiji, odnosno neka vrsta dnevnike ispovijesti o potrazi za
lijekom bolesnoj eni. Efendijino ime na poetku
ima istu invokacijsku funkciju koju er-An ima
romanu Konak, to znai da je on izvan prie
i bez utjecaja na njen tok. Naracija u prvom
licu omoguava uvid u unutarnji kadijin svijet i
njegove psiholoke lomove, kao i samopriznanja

39

Slovo Gorina
neuobiajena za Sijarieve ljude: (...) ta smo
danas ja i ovaj sabljar, de, reci mi ako zna, jer
ja ne znam nita drugo do da nas dvojica stojimo na onom tankom mostu koji moj han vee s
nebesima, a koji se kratko zove ena. (Sijari
1991:290). Kao i u pripovijetkama u kojima postoji usmena naracija, i ovdje uoavamo odreenu
vrstu narativne metalepse, odnosno paralelnog
postojanja vie svjetova svijet dogaaja ili prie,
i svijet naracije s tom razlikom to u Sablji
postoji jo i svijet ispisivanja prie ili ispovijesti.
Tek na etvrtom nivou moemo govoriti o svijetu
stvaranja u kojem implicitni pripovjeda obuhvata prethodna tri.
U Sijarievom opusu nisu rijetke pripovijetke unutar kojih je ispriana pria bez naznake
o tome ko je narator, kakva je, na primjer Bor,
ptice i nita. Taka gledita nije promijenjena ali
je jasno naznaen poetak prie: a ljudi hoe
ispriati svata, ne bojei se ni groblja ni bora da
im kau da nije bilo tako, jer groblje uti, i bor
uti, i ljudima ostaje da priaju to im drago, kad
svjedoka nema da ih hvata u prii; a i bolje je to
ga nema, jer kad bi ga bilo ne bi prie bilo. A ona
ide ovako... (Sijari 1991: 415). Konano, rijeima
Hasana Sijarievog, nije ni bitno da li je pria istinita ili ta od nje imamo: Znao sam da bi mi on
odgovorio da nemam nita drugo, do da ih i sam
nekome ispriam, da je na ovome svijetu najvanije da imamo jedan drugom neto da ispriamo.
Kad bi mrtvi mogli da se kajemo to ivi nismo
uinili, to bi bilo to nismo priali... (Sijari
1991:107). A na pitanje zato volimo sluati i itati
prie odgovara kadija iz Akova: udno je, uzvieni kadijo, Hajim-efendijo, kako svaki od njih
pronae vezu izmeu onoga to ja priam i onoga
to je u njima to su uinili, ili bi uinili kad bi
smjeli ili kad bi umjeli. (...) jer se svi mi u priama nalazimo, u njima je po dio naeg djela, po
dio nae sudbine, pa je zbog toga, dobro sluati
svaiju priu, radi sebe. Teorijski reeno, narativni diskurs uvijek prenosi priu i ma ko se naao
u ulozi pripovjedaa, i ma kakve pripovjedne

40

tehnike koristio i pria i diskurs prenose nain

na koji mi vidimo svet. Narativ se sa svom svojom
snanom retorikom nalazi izmeu nas i sveta.
(Abot 2009:245). amil Sijari je ostavio veliki
opus pripovijedaka i romana ispunjenih izuzetnim priama o ljudima i tugama, o svemu to nas
okruuje, emu teimo i ta gubimo, a treba ih
itati radi sebe.

Izvori i literatura

Sijari, amil, Pripovijetke I, Veselin Maslea,

Sarajevo, 1991.
Sijari, amil, Pripovijetke II, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1991.
Sijari, amil, Bihorci, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1991.
Sijari, amil, Kuu kuom ine lastavice,
Veselin Maslea, Sarajevo, 1991.
Sijari, amil, Mojkovaka bitka, Veselin
Maslea, Sarajevo, 1991.
Sijari, amil, Konak, Veselin Maslea, Sarajevo,
1991.
Sijari, amil, Carska vojska, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1991.
Sijari, amil, Raka zemlja Rascija, Veselin
Maslea, Sarajevo, 1991.
Abot, H. Porter, Uvod u teoriju proze, Slubeni
glasnik, Beograd, 2009.
Begi, Midhat, Sijarievo umijee, u: Djela,
knjiga V, Raskra IV: Bosanskohercegovake
knjievne teme, prir. Hanifa Kapidi Osmanagi,
Veselin Maslea Svjetlost, Sarajevo, 1987.
urikovi, Dejan, amilova pria u: Nauni
skup o amilu Sijariu, ANU BiH, Sarajevo,
2003.
urikovi, Dejan, Roman 1945-1980, Svjetlost,
Sarajevo, 1991.
Kazaz, Enver, Bonjaki roman XX vijeka, Zoro,
Zagreb/Sarajevo, 2004.
Lei, Zdenko, Priroda Sijarievog
pripovjedakog svijeta u: Nauni skup o
amilu Sijariu, ANU BiH, Sarajevo, 2003.

Slovo Gorina, 35, 2013

Lejla ujo

Ponavljanje kao stilski postupak u funkciji

iskazivanja traumatinog doivljaja rata u
djelima Mustafa Madar Ive Andria i
Tespih Miljenka Jergovia
Da se ponovo rodi,
sigurno ne bi bio vojnik. (Jergovi, 2004)

ilj ovog rada jeste komparativno analizirati

pripovijetke Mustafa Madar Ive Andria i
Tespih Miljenka Jergovia u kontekstu antiratne poetike. Iako vremenski udaljene po datumu
nastanka, ove pripovijetke dijele mnoge slinosti.
Nastale u okviru koncepta pripovjedake Bosne u
njenim razliitim razvojnim periodima, povezane su elementima antiratne poetike, a na planu
karakterizacije likova je rije o povratnicima iz
rata, koji paradoksalno, unato ratnoj slavi, postaju ratni gubitnici. Iako ih drutvo percipira kao
ljude od ideje, hrabre i mudre ratnike, i Andriev
Mustafa Madar i Jergoviev Veroljub Bakra zapravo iznevjeravaju koncept epskih heroja. Njihov
doivljaj rata je krajnje traumatian, u potpunosti
emotivan, i zarobljen u neprekidnom sjeanju na
ratne slike iz kojih ne mogu iskoraiti. U nastavku
ovog rada, propitat emo na koji nain ponavljanje kao stilski postupak konstruira figuru deheroiziranog ratnika i apsurdnu sliku rata.
U stvaralakim tokovima bosanskohercegovake knjievnosti Ivo Andri i Miljenko Jergovi
upotpunjavaju sliku pripovjedake Bosne o kojoj
je jo u prvoj polovini dvadesetog stoljea pisao
Jovan Kri. Pripovijetka se, kako primjeuje
Enver Kazaz, u okviru pripovjedake Bosne prve
polovine 20. stoljea, pokazala kao identifikacijski
anr i ozbiljan konkurent romanu. Kako uoava ovaj autor, na kraju 20. i poetku 21. stoljea
reafirmira se vrijednost pripovjedake Bosne u
terminu nova pripovjedaka Bosna. Nova pripovjedaka Bosna svoje poetike uzore pronalazi u
pripovjedakoj Bosni prve polovine 20. stoljea
pa prevlast lirskog nad narativnim posvjedouje jo jednu bitnu vezu nove sa tradicionalnom
pripovjedakom Bosnom (Kazaz, 2009: 172).

Slovo Gorina, 35, 2013

Miljenko Jergovi, pripovjeda na razmeu dvadesetog i dvadeset prvog vijeka, jedan je od pisaca
koji upotpunjava vrijednosne domete bosanske
proze (Kazaz, 1998: 914). Ono to sa strukturnog
aspekta povezuje stvaralatvo Andria i Jergovia
jesu pripovijetka i roman kao knjievne forme, a
na irem, tematsko motivskom planu, sudbine
njihovih neobinih junaka smjetene su u turbulentni okvir bosanskohercegovake historije.
Djelo Mustafa Madar Ive Andria nastalo je
1923. godine u okviru Andrievog stvaralakog
zaokreta od poezije ka prozi, a koje Branko Toovi svrstava u graki stvaralaki opus Ive Andria
(Toovi, 2009 : 179). Neki autori (Ostoji, Bogdanovi, Pervi, Toovi) vide slinost izmeu Andrievog Mustafe Madara i Alije erzeleza, kod
kojih izdvajaju i podudarnosti i razlike, istaknuvi
da se kod oba junaka zapaa prezir prema ivotu
i lakoa kojom odlaze u smrt (Toovi, 2009:
206). Oba junaka subjekti su u prostoru historije
kao njeni kreatori, hrabri junaci i uvari sistema,
meutim, takva njihova uloga dekonstruira se u
prostoru svakodnevnog ivota koji ini narodna
masa. Kreiranje drugaije slike ratnika je inicirana iznutra, iz psiholoki nesigurne pozicije lika:
kod Alije erzeleza vanjski, fiziki izgled izvor
je njegove nesigurnosti s kojom ne moe prii
eni i ispuniti zadati okvir epskog heroja, dok
je kod Mustafe Madara slika antiratnog junaka
pokrenuta iz zaumnih dijelova njegovog bia u
kojem neprekidni tok ine strane slike s ratita.
Nesigurna sudbina ratnika postat e ponovljiva
u prostoru turbulentne historije, te historija nee
vie biti mjesto utoita, nego najdubljeg ljudskog ponora, u kojoj njen subjekt, paradoksalno,
vie nije njen aktivni sudionik, ve neko ko trpi

41

Slovo Gorina
posljedice historijskih zbivanja, neko ko se od
sudionika historijskih dogaaja pretvorio u krivca
bez mogunosti odbrane (Kazaz, 1998: 875). Jergoviev lik, Veroljub Bakra iz djela Tespih, postat
e subjekt u prostoru rata 1992 1995, ali i objekt
vlastitih nadrealnih slika ije porijeklo nalazi
na ratnoj sceni apsurda. Kao Andriev Mustafa
Madar, i Jergoviev Veroljub Bakra jeste rtva
rata i njegove okrutnosti, ali i vlastitih prostora podsvijesti gdje se akumulira ratna trauma.
Pripovijetkom Tespih Jergovi ispisuje vojniku
ispovijest koja se pokazuje kao osnova ratnog
modela prie kod novih pripovjedaa i pripovjedaica (Kazaz, 2009: 167). Tragini doivljaj rata
iz perspektive (anti)ratnika iskazan je ponavljanjem traumatinih slika i isprekidanih glasova, te
odreenih asocijativnih sekvenci koje se odvijaju
na graninom prostoru sna i jave, slave i nesigurnosti, junatva i straha.
Ponavljanje kao stilski postupak u umjetnikom tekstu realizira se putem ponavljanja glasova, rijei, znaenja, ali i odreenih stihova i refrena. Naelo ponavljanja je, kako percipira Lotman,
imalo razliita odreenja tokom knjievnih
epoha, te se integriralo sa svim svojim zakonitostima i unutarnjim podjelama. U naelu ponavljanja Lotman vidi nesumnjiv element umjetnike
strukture koji se ne moe smatrati sluajnim proizvodom, pa je za ovoga autora ponavljanje ustvari sloena igra slinosti i razlika koje uvjetuju
bogatstvo semantike strukture (Lotman, 2001:
248). Abot naglaava vrijednost narativa akcentirajui to da teme i motivi predstavljaju upravo
dva termina koja se najee koriste da oznae
ponavljanja u narativu. (Abot, 2009:159). U svom
tekstu Ponavljanja kao stilotvorni efekat Alija
Piri istie da u prozi ne postoje ponavljanja
teksta kao u poeziji, ali postoji ponavljanje tema i
motiva sa takozvanim provodnim motivom koga
zovemo lajt-motiv (Piri, 2010: 41), smatrajui
da se mogu izdvojiti motivi karakteristini za
jednu knjievnu epohu, knjievnu vrstu, jednu
nacionalnu knjievnost ili uope civilizacijski
krug (Piri, 2010: 41). Poto su bosanskohercegovaku historiju obiljeili brojni ratovi u njenim
razliitim vremenskim periodima, tako je i bh
knjievnost nerijetko prepoznatljiva po ratnoj
tematici. Enver Kazaz prepoznaje refrensku strukturu bosanskohercegovake pripovijetke pa njen

42

okvir nije prisutan samo u tematsko-idejnom, niti

pak afektivnom sloju teksta, nego daleko bitnije
u postupku koji prethodnu priu podrazumijeva
kao neku vrstu podteksta u svojoj palimpsestnoj
zasnovanosti. (Kazaz, 2009: 102).
Unutarnja dinamika pripovijetki Tespih i
Mustafa Madar naglaena je neprekidnim ponavljanjem paradoksalnih slika i paradoksalnih
situacija u kojima se nalaze njihovi protagonisti.
Mustafa Madar, u narodnim priama je silan i
snaan, a po dolasku iz boja u ariju on je vas
savijen, mrk i umotan (Andri, 1978: 23); silno
eli zaspati, ali slike sna tee su od stvarnosti koja
je, paradoksalno, kao i san puna gada. Tragina
sudbina Andrievog Mustafe Madara je prototekst za sudbinu Jergovievog Veroljuba Bakraa,
to nije sluajno jer djela nove pripovjedake
Bosne uspostavljaju veze sa Andrievim priama (Kazaz, 2009: 103) i to prema pripovjednom
postupku baziranom na postmodernom naelu
asocijativnih igra, izravnih ili prikrivenih (Kazaz, 2009: 103). Bakra je ratnik koji nije svjestan
poetka rata, paradoksalno, ratnik koji nije moralno opredijeljen da ubije one sa svoje suprotne
strane, a jo manje djeake koji su skoili u smrt
bjeei pred njim.
Ponovljivost tragine sudbine ratnika, iako je
u obje analizirane pripovijetke ispripovijedana s
aspekta sveznajueg pripovjedaa, krajnje je lini
izraz individualnog naspram kolektivnog, prevlast doivljajnog i postupak poetizacije naracije
nad dogaajno narativnim (Kazaz, 1998: 913).
Doivljajnost naspram dogaajnosti prisutna je i
u pripovijetkama Tespih i Mustafa Madar, to je
najavljeno uvodnim opisom bezimenoga grada
okovanog olujama:
Ne znam u kojem je to gradu i pamti li se njegovo
ime ili je izbrisano iz sjeanja s posljednjim ovjekom koji je iz njega iv otiao, ali je pria ila
ovako: bila je zima, a gorjelo je i grmjelo iz neba i
iz zemlje. (Jergovi, 2004: 117)

Ovakva slika nalazi se u jakoj poziciji teksta, jer

njome poinje pripovijetka Tespih, a slike oluje,
pamenja i bezimenog grada se refrenski ponavljaju naglaavajui trajnost Bakraevog sjeanja
na rat i onda kada je on kao vanjski dogaaj zavren. Alegorijska vizija pakla izraz je ratom traumatiziranog pojedinca i njegova interiorizirana
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
stvarnost. Unutarnju stvarnost ratnika ine
neprekidni prostori ponovljenih snova. Portretiranjem psiholokih prostora rezigniranog ratnika
Jergovi je do kraja ponitio herojski model povijesne prie i s njim usklaenog epskocentrinog
obrasca kolektivne memorije i uspostavio sistem
malih povijesti kao osnovu na kojoj se zasniva
povijesno sjeanje (Kazaz, 2009:163). Refrensko
ponavljanje istih traumatinih slika rata na poseban nain intenzivira psiholoku napetost koja se
kumulativno nie iz jedne pripovjedne sekvence
u drugu. San shvaen kao lotmanovski stop kadar,
posebni je zaumni prostor za kojim istovremeno
udi i od ije stravinosti bjei Mustafa Madar
Najprije zaspa, ali tada najednom, kao uvijek
kad se najmanje nada, izioe preda nj ona djeca
s Krima, plava i podiana, ali nekako kruta i
glatka i snana, pa se izmiu kao ribe. I u oima
im nema one zamrlosti, nit im zjenice u strahu
zapadaju, nego su uporne i nepomine. On se
zadihao i neprestano ih hvata, ali zapaa svaku
i najmanju promjenu. (...) Budi se vas u znoju
i tegobi, dahui i lomei hasuru pred sobom.
(Andri, 1978: 33)

Na prozirnim granicama sna i jave nalazi se

Jergoviev Veroljub Bakra. Na historijskim
linijama razganienja izmeu vojske Republike
Srpske i Armije BiH poinje njegova unutarnja
psiholoka drama iz koje moe pobjei jedino u
sigurnu smrt u Grkoj.
Ono to se dalje dogaalo Veroljub Bakra nikada
nikome nee ispriati. Ali ne zato to bi tajio ili
to bi druge elio potedjeti stranog prizora, nego
zato to nee biti siguran to je tu stvarno, a to
je dolo iz snova i vie mu ne da mira. Iza grma
kupine je, nekoliko metara nie, bila gola stijena
iroka desetak metara. Na toj je stijeni ugledao djeake s kalanjikovima. Bilo ih je sedam.
Nijedan nije mogao biti stariji od osamnaest.
Iznad njih bilo je nebo, a ispod njih oblak, jo
jedno nebo, a ispod njega vjerovatno grad. Ili mu
se tako uinilo. Iako je susret bio kratak, dovoljan
tek da cijev okrene prema njima, zapamtio je svako lice. I znao je zato ne diu svoje puke. Puku
ne die samo onaj tko je siguran da je prazna,
a pred sobom ima zvijer koju ne moe zaplaiti
upljom cijevi. Ta djeca bila su oajna. Jedan

Slovo Gorina, 35, 2013

plavokosi je povikao: Allahu ekber! I zatim skoio

u provaliju. Ostali su poskakali bez glasa. Nestali
kao da ih nikada nije bilo. (...) Stajao je skamenjen, sa stijenom na grudima, a onda je vladao
muk i Bakra je prodisao. Tog dana, sutradan,
pa sve do kraja rata vie se nisu gledali u oi. Ni
vojnici izmeu sebe, ni bilo koji od njih s pukovnikom. (Jergovi, 125 126)

U poststrukturalistiki dekonstruiranoj slici

historije ni agresor ni njegove rtve nisu konano odreene kao takve, ve su dati kao simboli
stradanja i nesree, pa je granina pozicija ratnika
Bakraa istovjetna graninoj poziciji djeaka koji
iekuju smrt na usamljenoj stijeni dok je iznad
njih bilo nebo, a ispod njih oblak, jo jedno
nebo, a ispod njega vjerovatno grad. (Jergovi,
2004: 125). Prostorna distanca ne znai i unutarnju distancu u dogaajima: iako se Mustafa
Madar vratio iz boja, on je jo uvijek uronjen
u prostor rata koji ga, kao i Bakraa, determinira kao traginog gubitnika u raljama historije.
Polidimenzionalnost prostora, te sloeno kretanje
protagonista unutar njih, uvjetovalo je i druga
ponavljanja u tekstu. Jedan od takvih uestalih
motiva u oba djela jeste motiv glasova. Oni se
javljaju kao auditivno pamenje ratne traume, a
smjeteni su na znakoviti rub, granicu jave i sna.
I dok Bakraa prati uzvik Boijeg imena djeaka koji skau sa stijene u sigurnu smrt, dotle se
Mustafa Madar hrve sa viestrukim glasovima i
njihovim oblicima.
Najednom mu se uini kao da uz svaki oblik
ide i naroit glas, apat, poziv ili pjevanje; tihi
jedva ujni glasovi koji se izmjenjuju i prepliu s
oblicima. Svi utonue u pucanju kandije kojom
je ibao konja. Ali im bi prestao da iba, stadoe
glasovi da se roje i navaljuju. (Andri, 1978: 36)

U unutarnjem prostoru ratnika Madara vodi se

svojevrsna bahtinovska polifonija u kojoj uestvuju snani glasovi okotali u refrenski ponavljanoj
misli Svijet je pun gada koju e na kraju izgovoriti
i time e unutarnji glas prei rub i postati artikulirani vapaj. Unutarnjoj dinamici glasova ruga se
vanjska utnja i nemogunost da se iskae ratna
trauma. Uz snano unutarnje bubnjanje glasova,
kreira se istovremeno i oprean motiv utnje,
pa se Mustafa Madar naprezao i vikao svom

43

Slovo Gorina
snagom, iako mu se grlo stezalo i dah ga izdavao,
ali su ga nadvikivali bezbrojni i neodoljivi glasovi,
i prijetila stabla i gromovi. (Andri, 1978: 36).
Opisi prirode prate unutarnju glasovnu polifoniju traumatiziranog ratnika Madara, umovi
rijeke izraz su pounutrenog doivljaja svijeta. Iako
ga rijeka u poetku asocira na splavove i njihovo
lahko kretanje, ipak se u pamenje urezuje kao
vjeni podsjetnik na krv i bojeve:
Tu umi Vrbas i na njemu se niu splavovi, ali
nisu onako teki ni razmaknuti ni krvavi kao za
bitke, nego se lako njihaju i plove. Dok neto ne
prokinu romon talasa i ne izmae splavove, a on
se nae na tvrdu tlu, sluajui jednolino roptanje
(Andri, 1978: 31).

Rojanju i roptanju glasova iz traumatinih snova

suprotstavljen je utihnuli glas Mustafe Madara,
glas koji je sasvim promukao i pitav kao apat
(Andri, 1978: 38), ime je rekonstruirana epska
slika ratnika koji ponosno i asno pria o pobjedonosnim bojevima.
U objema pripovijetkama uoena je unutarnja dinamika glasova uz koju se moe vezati
motiv kretanja. Piui o prostoru kao jednoj od
kljunih stavki svakog umjetnikog djela i videi
umjetniki tekst kao prostor, Lotman izdvaja aspekt kretanja kao element koji znai preobrazbu.
Motivom kretanja izraeno je ponavljanje glasova
na razliitim prostorima, a ponavljanje glasova
prati i unutarnju preobrazbu junaka od hrabrih
ratnika do nesretnih gubitnika i progonjenih
tragiara. Put glasova istovjetan je prostornom
kretanju koje je dato u opoziciji unutarnje vanjsko: kretanje Veroljuba Bakraa na relaciji Sarajevo Grka prati i ponovljeno kretanje ratnih slika
i ratnih glasova koji se niu u gradacijskom nizu.
Unutarnji glasovi najjai su u bosanskohercegovakom prostoru, a prelaskom preko granice, kao
da se stiavaju da bi kulminirali na veoj distanci
i realizirali se na najbunijem prostoru grkog
Epidaura. U prostoru Epidaura se sve uje, pa i
pjesma mladia iz Bosne koja priziva Bakraevo
sjeanje na rat i djeake koji u trenutku svoje
smrti spominju Boije ime.
Dinamino kretanje Mustafe Madara, te
njegova preobrazba od ratnika do ovjeka koji se
uasava nad svijetom, odreeno je i gradom kao

44

simbolinim hronotopom bosanskohercegovake

knjievnosti. U prostoru grada Sarajeva, Madar
zavrava svoj bijeg od unutarnjih ratnih glasova,
ali postaje rtva vanjskih glasova pomahnitale
mase koja ga progoni.
Devad Karahasan u svom tekstu Pripovijedati
grad naglaava da je grad prostor razrjeenja i
suoavanja vanjskog sa unutarnjim, pa je, kako
primjeuje istoimeni autor, Sarajevo za Mustafu
Madara mjesto njegove smrti gdje se slika smrti
obre jer smrt je valjda odraz u ogledalu ivota
uvijek je jurio na gomilu vojnika ili za gomilom koja bjei pred njim, sada on bjei ruljom
sluajno skupljene svjetine; itav ivot je proveo
u samoi, daleko od gomile i njezinih jeftinih
zanosa, a sada eto umire s gomilom i od nje; itav
ivot je uporno traio nasilnu smrt koja je sretna,
jer je kratka i brza, i na kraju je naao upravo takvu, samo s gorkom porugom umjesto junatva
(Karahasan, www.sveske.ba/bs/content/pripovijedatigrad). Zatoenik bezimenog grada je i Veroljub
Bakra i svi stanovnici Sarajeva koje on posmatra
sa paljanskih stijena. I dok su stanovnici Sarajeva zatoenici granatiranja, Veroljub Bakra je
zatoenik grada koji se urezao u njegove prostore
pamenja
Prvi put u posljednje etiri godine nije se zatekao
u gradu kojem se ime ne pamti i ne zna se kada
je dan a kada no jer grmi i sijeva iz neba i iz
zemlje, a ljudi jedan za drugim ispadaju iz svojih
fotelja i meu jagodicama otapaju ledene brojanice. (Jergovi, 2004 : 129)

Rasparani svijet ratnih (anti) junaka izraen

je metaforama tijela koje se ponavljaju u obje
pripovijetke. Poststrukturalistike teorije su u
ideji tijela vidjele nain (re)konstituiranja ovjekovog identiteta, prostor prekriven brojnim
simbolinim znaenjima, ali, prema Judith
Buthler, tijelo je i prostor ranjivosti, oteenosti,
agensnosti, prostor koji istovremeno moe initi
i trpjeti nasilje. Fiziki izgled Mustafe Madara
dekonstruira epski zadatu sliku ratnika gordog
stava, pa se umjesto samosvjesnog borca za ast
i domovinu, koji svoje tijelo stavlja u slubu
ratovanja, kreira groteskna slika u kojoj je spram
figure ratnika izraen podsmijeh i skepticizam,
to je izraeno u fizikom opisu ovog lika: Vas
savijen, mrk i umotan, vie je liio na pobona i
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
uena putnika nego na Mustafu Madara o kom
se toliko prialo i pjevalo (Andri, 1978: 23).
Iako poznat kao iskusan ratnik, uen ovjek koji
uiva svirajui zurnu, Madar postaje prepoznatljiv i prema svojoj tjelesnoj iaenosti koja
je projekcija njegovog unutarnjeg stanja. Iaena ljudska figura savijena pod teretom historije
ima oi zalivene krvlju, zgrene ruke i nabrekli
vrat. Razobliena tijela ratnih rtava javljaju se u
Madarovim snovima, a posebno ga prati snana
otrina ljudskih lica. Sjeanje na djeake s Krima
dato je u simbolu oiju u kojima nema ni straha
pred smru, ali ni one zamrlosti, nit im zjenice
u strahu zapadaju, nego su uporne i nepomine
(Andri, 1978: 33). I ratnik i njegova rtva prepoznaju se u tjelesnoj metafori oka koje se saima u
krutu zjenicu kao u crnu taku, pa je tako Madarov susret sa strahotama rata saet u zlokobnim
i hladnim oima koje ga uvijek prate. Bakraa
takoer prate izotrena lica djeaka sa stijene.
Oi plavokosog djeaka sa stijene Bakraa susreu i u bolnici dok se nalazi na tankoj liniji ivota
i smrti. Susret Mustafe Madara u snovima sa
unesreenom enom, izraen je metaforom enskih grudi, te u semiotiki markiranom prostoru
sna Mustafa Madar rekonstruira svoju poziciju
ratnika postavi od progonitelja prognanik iz
vlastitog svijeta, ime se nagovjetava i njegova
konana sudbina na obroncima Sarajeva.
On se dobro brani, ali mu se pogled otima preko
njihovih glava, i u dnu horizonta, gdje se pjeana
ravnica spaja s nebom, vidi gdje se pomalja ena
u crnini, s rukama na grudima i iskrivljena lica.
On je zna i zna zato rukama dojke pritite i zato joj je lice bolno iskrivljeno. (Andri, 1978: 31)

Jo jedna od prepoznatljivih metafora tijela jesu

ruke i prsti. Ova metafora se ponavlja u oba
analizirana djela i vezuje se i za rtve i za ratnike.
Naglaena je metafora zgrenih ruku, koja ukazuje na tjelesnu i emotivnu nemo likova. Mustafa
Madar nakratko je opazio svoje lice i zgrene
ruke u obrisima vode, a zgrenim rukama bori
se u svojim snovima sa neuhvatljivim djeacima
s Krima. Metafora zgrene ake karakteristina je za djelo Tespih Miljenka Jergovia gdje se
slikom nepoznatog ovjeka koji se spustio na
koljena ispred fotelje, zagnjurio lice u dlanove,
izmeu kaiprsta i palca nala mu se ledena boba
Slovo Gorina, 35, 2013

(Jergovi, 2004: 117) priziva iskustvo molitve u

kojoj zgreno tijelo vapi za milou, a na slian
nain je (anti) ratnik Veroljub Bakra na pragu
magacina ispred straarskog mjesta broj tri, lomio
granice izmeu srednjaka i kaiprsta (Jergovi,
2004: 118). Otapanje ledenih brojanica meu
prstima ponavlja se neprekidno i svaka isputena
kap s ledenice siguran je znak smrti koja e na
kraju zadesiti i Bakraa. Metafora grudi prepoznatljiva je i u pripovijetki Tespih. Izdvojena je
kako bi se njome iskazala sva teina koju Bakra
osjea gledajui smrt djeaka skamenjen, sa stijenom na grudima (Jergovi, 2004: 126). Metafora
grudi bit e ponovljena pred kraj pripovijetke, nagovjetavajui kraj Bakraevog ivota, ali i ratne
traume od koje nije mogao disati.
Stigla je hitna pomo, a on nikako da uhvati dah
pa da im kae da mu sklone tu nevidljivu kamenugu s grudi. Samo je u njoj problem. Inae je
dobro. Samo ne moe disati. (Jergovi, 2004: 138)

U obje pripovijetke uoljivo je i ponavljanje hromatinog doivljaja svijeta. Posebno je zanimljivo

uporediti prostor pamenja protagonista koje se
vezuje uz plavu boju. Plava boja simbolizira nevine djeake s Krima, pa ih Mustafa Madar pamti
kao plavu i podianu. Uz otrinu likova poletjelih
u smrt, Veroljub Bakra u svom pamenju izdvaja
plavokosog djeaka koji je u skoku uzviknuo
Boije ime. I dok je jaka otrina slika iz zaumnih
prostora podsvijesti asocijativno vezana uz bijelu
boju, dotle je slika Mustafe Madara tamna i
mrka, ba kao to je i slika ene u crnini iskrivljenog lica, to upuuje na ratniku uprljanost
krvlju nevinih. Traumatini doivljaj rata tako
postaje potpun, iskazan kroz ulne oblike i boje
uz jasnu glasnost zvukova iz sjeanja i zvukova iz
prirode u koju se preslikava preplaeni unutarnji
svijet protagonista.
Gramatika ponavljanja ine jedan od bitnih
elemenata teksta, jer izvode odreene gramatike elemente teksta iz stanja jezike automatizacije: oni poinju na sebe privlaiti pozornost
(Lotman, 2001: 207). Sa gramatikog aspekta
ponavljanje se realizira uestalom upotrebom
istih glagolskih vremena, kao to je dominirajui
prezent u snovima Mustafe Madara. Prezent je
upotrijebljen najee u direktnom susretu sa

45

Slovo Gorina
ratnim slikama, kako bi se iskazala njihova oivjelost, jasnoa i snaga, a sustav glagolskih vremena
esto organizira temporalni aspekt umjetnike
slike svijeta (Lotman, 2001: 207).
...pa se upire pleima, dok sprijeda na njega
navaljuju dva brata Latkovia, krupni i bijesni
hajduci. On se dobro brani, ali mu se pogled
otima preko njihovih glava, i u dnu horizonta,
gdje se pjeana ravnica spaja s nebom, vidi gdje
se pomalja ena u crnini, s rukama na grudima
i iskrivljena lica. On je zna i zna zato rukama
dojke pritite i zato joj je lice bolno iskrivljeno...
(Andri, 1978 : 31)

Neprekidnost trajanja ratne traume naglaava i

imperfekt kao prolo nesvreno vrijeme kojim se
zaziva i epski diskurs ija snaga posustaje pred
talasima emotivnog ratnog iskustva izgubljenog
ratnika.
Progonei neprijatelja, bijahu zanoili u nekom
naputenom ljetnikovcu na Krimu. Kad htjedoe
da polijegaju, otkrie iza nekih ormana skriveno
etvoro djece. Bijahu djeaci, plave podiane kose,
bijeli i gospodski odjeveni. Njih bijae petnaest konjanika, veinom Anadolaca. (Andri, 1978: 26)

U pripovijetki Tespih zabiljeena ponavljanja na

nivou reenice su bitan konstruirajui element
teksta. Pripovijetka se otvara snanom slikom
grmljavine: ...bila je zima, a gorjelo je i grmilo i
s neba i iz zemlje. Nije se znalo kada je dan, kada
no... (Jergovi, 2004:117). Ovom slikom se nagovjetava sva snaga sila koje su se u svom pohodu
sruile nad neodreeni prostor, zazivajui bezvremenost i apokaliptini slom svijeta. Ova slika u
modificiranom sintaksikom sklopu se ponavlja
s naglaskom na prilog za vrijeme opet kojim se
iskazuje neumitna ponovljivost jakog praska i
fatalna odreenost kosmosa:
Opet je gorjelo s neba i iz zemlje, i nije se znalo
kada je dan, a kada no (Jergovi, 2004:127). Uz
prasak grmljavine i gorenja, vezuje se slika molitve i neprekidnog brojanja kuglica na tespihu, a
topljenjem kuglica ponavlja se smrt anonimnih u
nepoznatom gradu u trajanju od nekoliko neprekidnih ljeta i nekoliko neprekidnih zima. Funkcija ovih ponavljanja u tekstu jeste uspostavljanje

46

okvira pripovjednih cjelina: u prvoj pripovjednoj

cjelini zaziva se atmosfera anonimnog prostora,
a sintaksika struktura ...bila je zima... evocira
pripovijedanje svojstveno bajci, anru u kojem
se mogu prepoznati ustaljeni modeli ovih okvirnih reenica (Katni Bakari, 1999:99), a ime
se, paradoksalno, konstruira pria traginog
sadraja. Konano, nezaobilazan motiv koji se ponavlja u obje pripovijetke jeste i nejunaka smrt
ratnika u kojoj se osjea groteskni ton, poruga
historije prema njenim tvorcima, posebno kad se
ima u vidu da se smrt ratnika ne odvija na bojitu
ve na njegovim marginama.
Zasnovane na konceptu pripovjedake Bosne,
pripovijetke Mustafa Madar Ive Andria i Tespih
Miljenka Jergovia konstruiraju antiratnu poetiku
bosanskohercegovake pripovijetke dvadesetog
i dvadeset prvog stoljea prikazujui rat kao
prostor apsurda i beskrajne ljudske tragedije.
Sudbine Mustafe Madara i Veroljuba Bakraa postaju metafora ivotnog udesa bilo kojeg
povratnika iz rata o kojem saznajemo i u djelima
Mee Selimovia Dervia Suia, Ahmeda Muradbegovia, Muhameda Kondia. Kroz navedene
primjere se oivljava ideja koju je Lotman prenio
od klovskoga, a ona nedvojbeno potvruje da je
funkcija teksta odreena kulturom iz koje taj tekst
dolazi. Bijeg protagoniste od vanjskog ka unutarnjem, od heroja ka obinom ovjeku iskazuje
se kao poetika konstanta bosanskohercegovake
antiratne proze. Ponavljanje kao poetiki postupak u analiziranim pripovijetkama uoava se na
nivou ponavljanja motiva, gramatikih ponavljanja, tekstualnih ponavljanja, do ponavljanja koja
se odvijaju na neodreenim prostorima izmeu
jave i sna, ime se posebno naglaava psiholoki
motivirana dramatika pocijepanog svijeta povratnika iz rata.

Izvori

Andri, Ivo Mustafa Madar u: Sabrana dela

Ive Andria, knjiga peta, izdavai Prosveta
Beograd, Mladost Zagreb, Svjetlost Sarajevo;
Dravna zaloba Slovenije Ljubljana; Misla
Skopje. Beograd, 1978. godine
Jergovi, Miljenko Tespih u: Rabija i sedam
meleka, Biblioteka Dani, Sarajevo, 2004. godine

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Literatura

Abot, H. Porter Uvod u teoriju proze, Slubeni

glasnik, Beograd, 2009. godine
Lotman, Jurij Struktura umjetnikog teksta,
Biblioteka Alfa, Zagreb, 2001. godine
Karahasan, Devad Pripovijedati grad u:
Sarajevske sveske, br. 21- 22, 2008. godina,
www.sveske.ba/bs/content/pripovijedati-grad
Katni-Bakari, Marina Lingvistika stilistika,
Open Society Institute, Center for Publishing
Development, Electronic Publishing Program,
Published in March 1999.

Slovo Gorina, 35, 2013

Kazaz, Enver Nova pripovjedaka Bosna (Nacrt

pripovjednih modela) u: Neprijatelj ili susjed
u kui, drugo izdanje, Rabic, Sarajevo, 2009.
godine
Kazaz, Enver Pripovjedaka struktura refrena
u: Neprijatelj ili susjed u kui, drugo izdanje,
Rabic, Sarajevo, 2009. godine
Piri, Alija Ponavljanja kao stilotvorni efekat u:
Arheologija teksta, DES, Sarajevo, 2010. godine
Toovi, Branko Mustafa Madar u : Ivo
Andri: Graz- sterreich Europa , Institut
fr Slawistik der Karl Franzens Universitt
Graz, Graz, Austrija, 2009. godine

47

Nedad Dedovi

Mjesto i vrijeme kao kategorije diskursa

moi u romanima Mee Selimovia
K

ategorije mjesta i vremena su kao kategorije spokojne bezobzirnosti kojom ga je hranilo ovo
konteksta izuzetno bitne za analizu diskursa mjesto (str. 84). Muselimat je drutveno mjesto, a
jo vanije i institucionalno. Ta injenica pomae
jer su socijalno (kolektivno), simboliki i subjekstraaru da reagira osiono, a muselimu da govori
tivno (individulano) relevantne za kumunikaciju
diskursom moi jer u njegovom zaleu stoji proi interakciju poto direktno utjeu i oblikuju te
stor koji po svom nazivu i funkciji predstavlja mo
procese. To znai da kategorije mjesta i vremana
i dominaciju. Iako su prisutni u istoj prostoriji,
ne pripadaju samo spaciotemporalnom okviru
imaju znaajna socijalna i simbolika znaenja za muselim kreira, kako Nurudin zakljuuje, stranu daljinu koju je uspostavio izmeu mene i sebe
participante govorne interakcije.
Za diskurs moi je znaajno analizirati gdje se (str. 86). Strana daljina koju uspostavlja museon producira da li u prostorima javnih instituci- lim simbolizira virtualnu distancu ija je funkcija,
ja (sud, vijenica, policijska stanica, pisarnica), na s jedne strane, umanjiti Nurudinov znaaj i time i
mogunost za ostvarenje njegovog cilja, a s druge
javnim mjestima (ulice, trgovi), mjesta za obrauveati svoju nadmo u interakciji sa ejhom. Evizovanje (kola, univerzitet) i dr. S druge strane,
dentno je da se i simboliki moe kreirati spacijaldiskurs i druge akcije u kojima ljudi sudjeluju,
ni element koji, posebno u subjektivnom percipivremenski su odreeni, a za ispunjenje ciljeva
ranju, moe imati vei znaaj u odnosu na stvarna
diskursa moi vano je pravilno odrediti vrijeme
prostorna obiljeja. Mjesta moi u Derviu su i
kada diskurs moi producirati.
kadijina i muftijina rezidencija, te tvrava-zatvor
Kategorija prostora
u koju dospijeva Nurudin nakon opasnih rijei
Za na je rad posebno vano kako spacijalna
(tvravu-zatvor imamo i u Tvravi, u kontekstu
spoznaja moe biti socijalno relevantna i kako
zatvaranja studenta Ramiza iji je grijeh slian
moe biti transformirana u relevantne kategorije
Nurudinovom). Kadija je, kao i muselim, zatien
konteksta za komunikaciju i interakciju. Socijalna
prostorom koji simbolizira silu i nametanje moi,
relevantnost prostora posebno je izraena u instidok osjeaj moi u pogledu na muftijinu kuu
tucionalnom promatranju prostora to podrazuvie primjeujemo u liku Kara-Zaima koji plaljimijeva povezanost sa socijalnim aspektom. Nagla- vo (str. 159) gleda prema njoj. Sam opis lokacije
avajui vanost prostornih elemenata, van Dijk
muftijine kue simbolizira mo i nepristupanost,
smatra da se ak identitet ne konstruira samo u
ali i i izoliranost od podanika: Muftijina kua je u
smislu pola, dobi i profesije, nego i kroz kategorije brdu, usamljena, u bai ograenoj visokim zidom.
kao to su prostor i mjesto (van Dijk, 2008: 115).
Nikad nisam uao unutra (str. 156).
Analiziramo li mjesto susreta Ahmeda Nurudina
U Tvravi pronalazimo nekoliko prostornih
i muselima, uoit emo da je lokacija njihovog
obiljeja koja manifestiraju mo, utjecaj i represusreta izuzetno bitna i zanimljiva iz ugla analize
siju. Za razliku od Dervia, u Tvravi su vrlo
drutvenih odnosa, dominacije i potinjenosti,
slabo istaknuta institucionalna mjesta u kojima se
drutvenog poloaja. Nurudin u ovom sluaju
ispoljava mo. U ovom romanu su to javna mjesta
subjektivno interpretira prostor ili mjesto gdje
mjesta susreta veeg broja ljudi razliitog socijalse nalazi. Naime, na samom ulazu u muselimat
nog statusa i politikog uvjerenja (damija), zatim
on sebi namee nadmo tog prostora jer ostaje
jedan intimni (privatni) prostor (kua hadi-Duzateen straarom, sa sabljom o pojasu i malom
hotine) i javni prostor (ali u privatnom vlasnipukom u bensilahu (Dervi i smrt: 85, istakao
tvu) radno mjesto, Mula Ibrahimova pisarnica.
N.D.). Straarevo ignoriranje Nurudina rezultat je Mula Ibrahimova pisarnica je kao javni prostor

48

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
sistema od onih zbog kojih i postoji, Selimovi
vrlo pogodno mjesto za nametanje ideologije i
moi vladajuih struktura. Tu ne postoji direktan oslikava i samu deformisanost i dehumaniziranost tog sistema, ali i same drave.
utjecaj monika (nisu prisutni, ne vidimo ih), no
Paralelu sa selektiranjem gostiju u razliite
budui da je Mula Ibrahim oblikovan diskursom
prostorije nalazimo i u Krugu. Iako nema prostomoi, te vjeitim strahom i ustruavanjem pred
rija, postoji referenciranje na mjesta u sali koje
monicima, njegova pisarnica postaje, putem
njega, medijem za prenoenje obrasca ponaanja i zauzimaju znaajni lanovi drutva. U slubenom
dijelu skupa strogo se vodi rauna o mjestu koje
miljenja koji je u skladu s interesima vladajuih:
e ugledni gosti zauzeti zavisno od stepena
sprijeava kritiko miljenje i openito razminjihove moi, znaaja i utjecaja: I dok se za
ljanje koje propituje opravdanost poteza vlasti;
vrijeme prvog dijela tano zna svaije mjesto, i
pisarnica postaje medijem utjecaja vladajueg
greke ne moe biti (prvi i drugi red su rezervisistema - sultanove slike dominiraju enterijerom.
sani za politike rukovodioce, od treeg reda su
Znaaj prostora posebno je izraen na skupu
rektor, stariji akademici i ugledniji profesori
u kui hadi-Duhotine, dogaaju koji se moe
(...) (Krug: 120). Takoer, precizno je odreena
nazvati sijelom monika. U kui se selektiranjem
gostiju i njihovim upuivanjem u razliite prosto- pozicija najistaknutijeg partijskog funkcionera:
rije vri i prostorno niveliranje moi koje odraava (...) a posebno mu je stalo do visoke fotelje u
stepen znaaja gostiju u drutvu. Time i prostori- sredini prvog reda, oigledno predviene za
visokog gosta (...) (str. 114). Visoka fotelja i
je simboliziraju mo gostiju od najmanje, srednje do najvee. Tako je abo svrstan u grupu onih simboliki predstavlja visokog i znaajnog gosta.
Kao i u Tvravi, najmanje znaajni gosti sjedaju
najmanje monih jer je upuen u prednju sobu,
do ulaza meu njima se nalazi i Vladimir: Sjeo
do ulaza (u izrazito hijerarhiziranom drutvu
kakvo je u i u Tvravi do vrata ili ulaza uvijek sje- je pri kraju sale (...) (str. 115).
de oni najmanje bitni, s margina), Mula Ibrahim
Spomen-muzej (kao sjeanje na Vladimiroje u odreenoj mjeri moniji od abe (jer obavlja vog brata, revolucionara) i sala u kojoj govore
drutveni posao, znaajan za monike i njihovo
visoki partijski funkcioneri predstavljaju mjeirenje moi) i rasporeen je u srednju. I Demal
sta koncentracije moi i ideologije vladajueg
Zafranija je u srednjoj sobi to znai da on jo ne
sistema. Problematizirajui znaaj takvih propripada krugu najmonijih, iako je kadijin pisar.
stora s aspekta ideologije, neki teoretiari ih
Zafranija, kasnije, ciljano dovodi abu u srednju
vide kao legitimizaciju nacionalnog identiteta i
sobu kako bi monici uli njegove otre rijei i za- ideje kolektivnog nacionalnog interesa (Billig,
tim poduzeli mjere kanjavanja. U sobi do ulaza,
1995: 57), dok drugi smatraju da iza banalanog
tamo gdje sjede najneugledniji, abine rijei ne bi nacionalizma stoji jasna ideoloka manipulacija
imale teinu niti bi izazvale reakciju. abo e i na
(Mayr, 2008: 115). Mi prihvatamo drugi pogled
skupu u damiji sjediti tamo gdje sjede najmanje
poto se iz govora i samopromocije elite oituje
moni i ugledni u kraj, blizu vrata (Tvrava: jasna ideoloka manipulacija. Spomen-muzej je
244). Kadija, najmoniji i najugledniji, odlazi u
izgraen u svrhu promoviranja Partije i njenih
nevidljivu i nepristupanu sobu, za najugledni- istaknutih lanova nacionalni interes i sjeanje
je goste i to je njihovo izdvojeno skrovite (str.
slue samo kao paravan.
82). Pridjevi nevidljiv, nepristupaan i najugledniji
Damija u Tvravi spada u jo jedan znaaoslikavaju i karakter monika. Kadijina je lokacija jan prostor u okvirima analize diskursa moi. U
znaajna i sa aspekta izraene distance izmeu
damiji se okuplja ulema ili elitni sloj tvravskog
narodnih predstavnika (vlasti) i njihovih podadrutva iji je cilj zatiti svoje poloaje moi i
nika (naroda). Kadija je na elu pravnog sistema
privilegija koje ugroava neznalica i bezvjernik,
najznaajnijeg dijela dravnog aparata, no on je
student Ramiz. Damija kao javno mjesto postaje
potpuno izdvojen od naroda kome, po zakonu,
prostorom najvee koncentracije moi, a diskurs
slui. Postavlja se pitanje kako moe pravedno
moi elite dodatno je ojaan prostorom produkobavljati svoju dunost kada je toliko distanciran
cije diskursa svete dunosti koje ulema verbalod onih koje treba tititi. Izoliranou pravnog
no istie ouvanje vjere i carstva, autentinost
Slovo Gorina, 35, 2013

49

Slovo Gorina
dobijaju svetou i veliinom prostora gdje su
iskazane. Ono to definira ovu debatu nije u
tolikoj mjeri tematika, retorika, argumenti ili stil
o tim elementima bi se moglo govoriti bilo gdje.
Definiranje debate poiva, najprije, na mjestu gdje
se odvija diskurs, tj. ogromni znaaj i simbolika
mo damije koja treba posluiti kao instrument
moi elite, i zatim na osobama koje su prisutne
na tom mjestu najutjecajniji lanovi zajednice.
Damija postaje mjestom odvijanja politikog
procesa jer je tematika vezana za opstojnost
vlasti i drave, za disidentne snage koje naruavaju sistem vladavine. Takoer, damija postaje
i totalitarnim mjestom jer ne dobijaju rije svi
prisutni elita paljivo bira govornike za koje zna
o emu e i kako govoriti (to pravilo kri hafiz
Abdulah Delalija iji govor sadri kritiku notu
prema najuglednijim i najmonijim lanovima
drutva). Na znaaj pristupa diskursu koji implicira mo ukazuje van Dijk naglaavajui da je vrlo
znaajno ispitati ko moe kome govoriti ili pisati,
o emu, kada, u kojem kontekstu ili ko moe
uestvovati u takvim komunikativnim dogaajima (...) (van Dijk, 2009: 49, 50). Javni prostor
se, oito, instrumentalizira u svrhu zatite interesa jedne drutvene grupe. Tumaei Tvravu s
aspekta parabolinog odnosa prema zbivanjima
u totalitarnim sistemima 20. stoljea, kao relevantno tumaenje damijskog skupa prozivanja i
prokazivnja moe se uzeti i promiljanje Macieja
Falskog da je ovaj skup odraz vrste javnog prokazivanja koje je bilo postalo specijalnost komunistikih drava (...) (Falski, u: Lei, Martinovi,
2010: 115, istakao N.D.).
Za razliku od prethodno opisane funkcije
tvravske damije iji je cilj ouvanje i uvrivanje vladajueg drutveno-politikog sistema,
ona postaje i prostorom razgradnje tog sistema.
Student Ramiz, odani pobornik ideje ruenja vlasti i drave bez vlasti, koristi damiju kao sveto
mjesto (koje kao takvo treba i uvrstiti njegove
poruke) i mjesto okupljanja razliitih slojeva
drutva za svoje antivladine govore u kojem poziva na prihvatanje svojih ideja o ruenju vladajueg sistema. Takoer, damija u romanu Dervi
i smrt ima funkciju Ramizove damije ona je
u ovom sluaju prostor subverzivnog djelovanja
Ahmeda Nurudina.

50

Otvoreni prostori poput ulica takoer spadaju u

prostore znaajne za analizu diskursa moi u kontekstu. Kao i damija, i ulica (sokak) u Derviu
ima dvije razliite funkcije. Ulice su kao otvorene
povrine pogodne za djelovanje moi jer je meta
nezatiena i izloena. U takav poloaj dospijeva i
Ahmed Nurudin kad ga na sokaku linuju sejmeni na konjima djelovanje diskursa moi dolazi
do svog vrhunca. S druge strane, ulica kasnije
postaje i prostorom moi u subverzivnom smislu
na ulici kljua pobuna naroda, narod se okuplja
kako bi izrazio svoj protest protiv vlastodraca.
Vanost prostornih elemenata kao simbola
moi vidljiva je i u scenama kada abo trai zaposlenje, nakon to je doivio ponienje po povratku sa sijela. abo pominje institucionalne prostore kao prostore u kojima se oslikava birokratska
mo i ignorantski odnos inovnika pred ime je
on potpuno nemoan, u stanju bezizlaznosti; svijet je, kako tvrdi Kundera, birokratizirani svemir
(...) ovjek je suoen s moi koja ima obiljeje
labirinta bez kraja i konca (Kundera, 1990: 48, 88).
Iao sam od ureda do ureda, od ovjeka do
ovjeka, ali nikud nisam dospijevao, ni kod koga
me nisu putali. Sitni inovnici su me sluali
rastreseno, s dosadom, s licem bez izraaja,
bez razumjevanja, ak i bez pakosti. Satima sam
sjedio u predsobljima, ali oni koje sam oekivao, nikad se nisu pojavili (...) (Tvrava: 133). U
daljnjem abinom ocrtavanju svog stanja nemoi
nalazimo i simboliko promatranje prostornih
elemenata pominju se kao prepreka i mo u
metafizikom, nevidljivom okviru. Posebno je
naglaen zid kao vrhunac abine prostorne
ogranienosti, nemoi i stanja bezizlaznosti. No,
te virtualne barijere su, ustvari, ljudske birokratski aparat postao je zidom za malog ovjeka
Ahmeta abu. Taj zid nadilazi i materijalne barijere sada je on mentalna barijera u samoj psihi
pod opsadom Ahmeta abe: (...) Ili su se uvlaili
kroz prozor, ili su ulijetali kao ptice, ili su bili
nevidljivi, ili je postojao neki tajni, podzemni
ulaz koji ih je titio od nas to ivimo ekajui.
(...) poeo sam da osjeam zid oko sebe, nevidljiv ali neprobojan. Stajao je oko mene, kao
tvrava, kao neizlaz (...) neprestano sam udarao
glavom o tvrdu stijenu, bio sam izubijan, krvav
(...) a nisam prestao da navaljujem. Jer uvijek je
izgledalo da ima prolaza. Mora da postoji neki
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
najbitniji interes, a to je vidljivo u svim Selimoviprocijep, nemogue da je zid svuda. A nisam
mogao ni pristati da ostanem tako zazidan (...) evim romanima, ouvanje steenih pozicija moi.
(str. 133). abina je pojava prostorno ponitena
Simboliki element prostora prisutan je i u
jer ga ljudi ne primjeuju, kako on smatra. U
Krugu gdje se biva Pudarova kancelarija opisuje
simbolikom, duhovnom smislu, on ne postoji,
mjestom moi. Simbolika mo nadilazi fiziki
nalazi se u praznom prostoru: Ali moj lik ne
znaaj kancelarije kancelarija je iznad zemaljske
ulazi u njihovo oko, ni moj glas u njihovo uho.
dimenzije i poprima metafizika obiljeja jer kao
Nema me. (...) Prazan prostor oko mene je sve
mjesto moi ima karakter svetosti time i mo
pustiji (...) (str. 134).
postaje svetom: (...) S kakvom je alou gledao
svoju sobu za tva dva posljednja mjeseca, svoj
Prostor tekije je izuzetno zanimljiv sa simbosto, svoju fotelju, sve predmete, cijelo to svetite
likog aspekta promatranja diskursa moi. Tekija
u kojem se potpuno rascvala njegova ljudska vrise moe nazvati mjestom u kojem dogmatizirani
jednost. Poslije toga, kad izae odavdje, prestae
diskurs moi ima i svoje prostorno obiljeje. Za
da postoji kao neko, a bie jedan od mnogih (...)
Nurudina je tekija prostor nelinog, nametnutog;
(Krug: 122). Posmatrani se primjer moe tumaiti
pominje zakljuavanje u tekiju i bijeg meu njene
i kao jo jedan element svojevrsne teizacije ateizizidove (Dervi i smrt: 50, 52, 153) simbol bijega
ranog okvira romana Krug uvoenje religijskih
od suoavanja sa ivotom i ivotnim iskuenjima.
termina poput religije, svetite, molitve pet puta na
Tekija je i utoite od grijeha i mjesto suzbijanja
prirode, zatita Nurudinova: (...) volim je to sam dan, Boga, te njihova paralelizacija s pojmovima
ateistikog karaktera Partija, ideologija komuzatien mirom mojih dvaju soba (...) (str. 13).
nizma. Cilj je ironizirati, preispitati, i, u krajnjem
Time se tekijski prostor moe povezati s kognisluaju, poljuljati neprikosnovene autoritete
tivnim, moralnim i emotivnim okvirima (Dilbepoput Partije i ideologije koju promovira.
rovi, 2010: 77), a ak se moe utvrditi, imajui na
S pozicije diskursa moi, tanije njegovog
umu veliku simboliku mo tekije u odnosu na
subverzivnog oblika, kao relevantna postavlja se
Nurudina, da mjesto ima potencijal oblikovanja
i jedna prostorna jedinica u makro obliku geovjekovog ja. S druge strane, Selimovi je upoografski prostor. U Tvravi je, tako, geografska
trijebio suprotnost i u simbolikom oslikavanju
jedinica sinonim za subverzivno djelovanje selo
tekije. Iako prvobitno zatita i utoite Nurudinoupa. upa se pominje kao mjesto pobune
vo, tekijski prostor postaje mjestom ispoljavanja
protiv nepravednih odluka vlasti za kaznu, vlast
diskursa moi represivne vlasti policijski prostaci (Dervi i smrt: 151) upadaju u tekiju, najprije ubija imama i dvojicu seljaka (Tvrava: 46), kao
mjesto skrivanja studenta Ramiza, ideologa pobuprijete Nurudinu a zatim ga uz ponienja odvode
ne (str. 403), te ponovo, kao rezultat Ramizovog
u zatoenitvo. Drski upad u tekiju, kao vrhunac
djelovanja, kao mjesto narodne pobune protiv
represivnog djelovanja, moe se okarakterizirati
ratnih nameta (str. 461). Veliki dogaaji, kao to
i blasfeminim inom jer se tekija smatra svetim i
su pobune, kreu u malim mjestima, na periferiji.
posebno zatienim mjestom i stoga je sveta duNa periferiji djeluje i hajduk Beir Toska abo i
nost da njena istoa i mir budu netaknuti. Scena
Mula Ibrahim ga sreu duboko u umi.
upada u tekiju predstavlja i svojevrsno raskrinkavanje i ocrtavanje licemjerne prirode vlasti budui
Kategorija vremena
da javno proklamira zatitu vjere (govor kadije,
Vremenski je kontekst mogue promatrati samo
muselima) dok u praktinom djelovanju, titei
kao neodvojivi dio kategorije prostora, budui
interese monika, vri nasilje nad vjerskim proda izostavljanjem jednog od ovih elemenata nije
pisima. Rije je, zapravo, o selektivnom slijeenju
mogue
uraditi relevantnu analizu konteksta u
zakona to upuuje na zakljuak da je samo pokojem se reproducira kako diskurs moi, tako
stojanje zakona paravan kako bi se stvorila lana
i
njegov pandan subverzivni diskurs. Treba
slika o sistemu vlasti utemeljenom na pravdi. To je
naglasiti i da se kategorija vremena mora projo jedan primjer Selimovievog raskrinkavanja i
ismijavanja vlasti koja potuje zakon do granice do matrati s aspekta socijalne relevantnosti jer je i
koje ne ugroava njene vlastite interese njen je
Slovo Gorina, 35, 2013

51

Slovo Gorina
sama organizacija vremena podlona drutvenoj
organizaciji i rasporedu.
Kada je u pitanju razgovor muselima i Nurudina, da bi potpunije prikazali postupke oba
uesnika u interakciji, u obzir se mora uzeti vremenski okvir dogaanja prije i u toku razgovora.
Naime, Nurudinova nemo i potinjenost muselimu moe se povezati s njegovim psiholokim
stanjem neposredno prije dolaska u muselimat.
Nurudin ocu obeava da e posjetiti muselima i
raspitati se za Haruna, no takav in e predstavljati samo teret i obavezu (Dervi i smrt: 78), zatim, na samom putu prema muselimatu, Nurudin
je pritisnut nemoi (str. 80) i odlae (glagol koji
vrlo snano aludira na veliki znaaj pritiska vremenskog elementa Nurudinovog prolongiranja
donoenja teke odluke) susret zalazei u tiinu
mirnih sokaka (str. 82). Pod takvim osjeajem
nemoi Nurudin posjeuje monog muselima i
psiholoki nespreman za susret biva poraen i ponien. Muselimovo okruenje i vrijeme se mogu
nazvati mjestom i vremenom moi.
Promatrajui Nurudinov govor u damiji kroz
vremenski okvir, moe se ustvrditi da je vrlo precizno tempiran odmah nakon to su svi saznali
da je Harun ubijen u tvravi. Narod je ispunjen
emocijama i srdbom poto je pod dojmom svjeeg saznanja s protokom vremena emocije bi
splasnule, ohladile bi se usijane glave. Tanim
izborom vremena obraanja i odgovarajuim
govorom, Nurudin je ujedinio stanovnike kasabe
koji su jedan individualni cilj prihvatili kao kolektivni, odnosno zajedniki oituje se vanost
zajednikog znanja, stavova i ideologije.
U Tvravi, kroz primjer abine posjete hadiDuhotini vidljivo je i da vrijeme dolaska na skupove monika ima izuzetan znaaj. Vrijeme dolaska
treba paljivo odrediti jer taj element utjee na
integritet gosta u oima monika: Ako doem
kasno, poslije ostalih, smatrae da sam nepristojan. Ako doem rano, rei e da se utrpavam
prije svih ostalih. Kako god okrene, muka. (...)
Da ne zakasnimo? Ili da ne poranimo? (Tvrava:
79). Vidljivo je da vremenski aspekt potpada pod
socijalne okvire organizacije i uvrijeenih pogleda na vrijeme dolaska.
Pri osvrtu na govore u damiji u Tvravi, te u
Krugu (spomen-muzej i sala) potrebno je analizirati i vrijeme na mikro planu, tj. u toku samog

52

skupa gdje odreena obiljeja vremena dodatno

osvjetljavaju mo. Naime, jedno od obiljeja skupova na kojima su prisutni monici jeste vrijeme
njihovog dolaska i obraanja: oni dolaze posljednji, pred sam poetak, ili ak uz kanjenje, ime je
komponenta vremena socijalno markirana. Cilj je
stvoriti napetost iekivanja kod prisutnih i tako
dodatno osnaiti osjeaj divljenja i potovanja
prema visokim zvaninicima: Kad se damija
poela puniti, posmatrao sam izdvojen, neprimjeen, jer su svi gledali u one koji su ulazili posljednji, muderise, vanije imame i vaize, istaknute
pisare, i glavnog kadiju u pratnji Demala Zafranije (...) (str. 244).
Doao je general Petrovi, doli su rektor
Nikodijevi, lan CK Majstorovi, lanovi Gradskog komiteta partije i lanovi Socijalistikog
saveza (...) A onda je nastala pometnja (...) i uao
je drug Gortan, ozbiljan, benevolentan, ljubazno
nadmoan, prisutan za svakoga (...) (Krug: 74).
U dva minuta do dvanaest (...) odnekle se pojavio visoki gost (str. 114).
Govorei u kontekstu vremena obraanja
monika na javnim skupovima, oni gotovo bez
iznimke nastupaju posljednji (kadija, Gortan),
daju zakljunu rije koja ima funkciju zvaninog
i konanog stava, stava koji treba sublimirati
prethodne govore i ponititi eventualna suprotna miljenja primjer zakljunog, kadijinog
govora u Tvravi.

Literatura

Selimovi, Mea (2004) Dervi i smrt. Sarajevo:

Civitas.
Selimovi, Mea (1997) Tvrava. Sarajevo:
Preporod.
Selimovi, Mea (1986) Krug. Beograd: BIGZ.
Billig, Michael (1995) Banal Nationalism.
London: Sage.
Dilberovi, Elvira (2010) Jeziko-stilske osobitosti
politikog diskursa (na primjeru printanih
medija u Bosni i Hercegovini 19921995).
Doktorska disertacija. Mostar: Fakultet
humanistikih nauka.
Falski, Maciej (2010) O nemogunosti bijega od
politikog: Sudbina Selimovievih likova. U:
Lei, Zdenko; Martinovi, Juraj (eds.): Zbornik
radova sa Meunarodnog naunog skupa

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Knjievno djelo Mee Selimovia. Sarajevo:
ANUBIH. Str. 95107.
Kundera, Milan (1990) Umjetnost romana.
Sarajevo: Veselin Maslea-Svjetlost.
Mayr, Andrea (2008) Language and Power - An
Introduction to Institutional Discourse. London,
New York: Continuum International Publishing
Group.

Slovo Gorina, 35, 2013

Van Dijk, T. A (2008) Discourse and Context-A

sociocognitive approach. New York: Cambridge
University Press.
Van Dijk, T. A (2009) Society and Discourse-How
Social Contexts Influence Text and Talk. New
York: Cambridge University Press.

53

Irma Mari

Muradif ejto fatalni duevni stroj

U

odnosu na romane Kalfa, Imotski kadija i

Rea, jedna od prvih Horozovievih proza,
polidimenzionalno i izrazito slojevito prozno djelo Karta vremena, prema nekim miljenjima, kao
to je Miroslava Toholja, za Irfana Horozovia
predstavlja svojevrsnu sintezu literarnih iskustava, (kojim) konano nudi zreo pripovjedaki
postupak.1
Iako je strukturalno, pa i kompoziciono, djelo
realizirano u stvaralaki tri odjelite dimenzije ono, ipak, predstavlja sutinu kontinuirane
tematike koja se samo prividno distingvira od
postupka (gotovo andrievske prie unutar prie)
s razvojnom linijom koja moe podsjeati i na
Kiovu Grobnicu za Borisa Davidovia. Zapravo,
ini se da Horozovi unutar bonjake savremene
proze slijedi dva paralelna kontinuiteta: knjievnohistorijski i stvaralaki. Poglavlja romana: Prodavnica noeva, Minijature iz kronike i Pisai stroj
rune izrade, kako rekosmo, andrievski povezuju
te pripovijesti to, da se opet posluimo dijelom
holjeve opaske, ini vrstu strukturu koja unutar
sebe uspostavlja i razvija veze i odnose.2
Tako se u toj prozi vidno prepoznaje jo jedan
dualitet koji moda sugerira ideju o stvaralakom i knjievnohistorijskom kontinuitetu preko
detekcije individualnog naspram kolektivnog,
a to moe navoditi na knjievnu filozofiju koja
poiva u jedinstvu suprotnosti ivota i smrti,
ivota naspram smrti. Tri izrazite (idejno, tematski-sadrajno) cjeline Karte vremena u potpunosti
nude itaocu inspirativnu strukturu autorove
ideje o protoku fenomenologije vremena koje
povezuje sutine dogaaja i sudbina a koje se,
bez obzira na fabularnu raznolinost, ujedinjuju
u cjelinu egzistencijalnog i sudbinskog unutar
geografskog i mentalnog prostora Horozovievih
stvaralakih detekcija. U tom pogledu, Pisai stroj
rune izrade ipak shvatamo kao proznu cjelinu,
zapravo kao cjeloviti roman linosti. To je djelo o

1 Miroslav Toholj, Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga; None ceremonije Irfana Horozovia, SOUR Svjetlost, 1984/1985, str. 389.
2 Isto, str. 389.

54

preispitivanju i dilemi i u njemu stvaralaki nerv

ne moe bez pitanja kojim su zatajeni odgovori, pa se na razini ivotnog apsurda dolazi do
spoznajne take da su pitanja nuna, a da se bez
odgovora ne moe dalje.
Muradif ejto, glavni protagonist, zapoinje
genezu brojnih sudbina Horozovievih protagonista arhitektonski se gradei u bjesomunom
rascjepu koji u tom sluaju biljei pisai stroj
rune izrade. I ovdje se moemo sloiti s kritikom opaskom M. Toholja da:
Svijest ne moe biti evidentna samo u svom
vanjskom postupku, niti samo u svom paralelnom
imanentnom samomanifestovanju, kao u krunskom primjeru postupka toka svijesti, iskustvo ih
objedinjuje, jer u svojoj poetnoj pretpostavci ono
nije predodreeno za ogranienje. Dovoljan je
samo jedan tren da bi umjesto Kosmosa egzistirao Haos, da bi umjesto bia trajalo ne-bie, i
mogunost tog trena nikad se unaprijed ne moe
iskljuiti, uprkos tome to ideoloki koncepti i
konvencije u formi najraznovrsnijih humanizama
upravo tako postupaju.3

Proces samoosvjeenja

Irfan Horozovi u prozi Karta vremena (a to

je i ini koherentnom prozom) apsorbira i nudi
sadraj otuenog intelektualizma koji pritie
bie svjesno silne kontradiktornosti u njemu i
van njega, pa se ve u tom romanu zainje samopotraga iz usamljenosti koja poraa usamljenog.
Moda zato i ejto kao karakter zainje Horozoviev literarni kontrapost koji je stalno na liniji
iznad provalije duhovnog i spoljnjeg svijeta. U
akterizaciji Pisaeg stroja rune izrade, Muradif
ejto je i likovno sadrajna senzacija koja prati i
gotovo sve potonje autorove statusne likove to
se bjesomuno bore da oive potisnute slojeve
ega i prosvijetljenog razuma. Tom protagonistikom akterizacijom Horozovi doprinosi opoj
romanesknoj lepezi svojih literarnih djelatnika i
njihovom samoprepoznavanju u plimi sveopeg
haosa. Tako je ejtin status ujedno i sudbinski
3 Isto, str. 392.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
status Kjazima Mehanije, imotskog kadije, Narcisa, Vinje, Andree, itd.
Na ejtinom putu najprije se javlja akustiki
i optiki poriv tajnovitih umova i sjena koji e
se, kao to emo vidjeti, ubrzo materijalizirati u
stvarnu i konkretnu nevolju:
Kakav sam to ja ovjek postao. Zavisim od svega.
Nekad se nisam plaio niega, a sad me najmanji um uznemiri, najmanja sjena koja otkrije
svjetlost dotaknuvi predmet. A ljudske sjene? U
poetku sam mislio da u poludjeti, a sad sam se
potpuno nauio na njih. Mnoile su se neprestano
i stalno primicale meni, kao da ih jedini razumijem, kao da ja jedino mogu pomoi.4

Tako svijet sjenki na svom putu poinje materijalizaciju subjektivne spoznaje da intimoloka sjenka ima svoj tvarni sadraj (krilati tabani, tragovi,
gustoa), na putu procesa samoprepoznavanja:
Ni na jednom mjestu se nisam mogao dugo
zadrati. Uvijek nespokojan, osjeao sam nekim nepogreivim ulom da u stopu za mnom
ide sjenka, prati me, gotovo dotie, uranja svoje
krilate tabane u moje tragove i samo eka da se
zaustavim, da zastanem, pa da se zgusne i pojavi
preda mnom. Bojao sam se onog to bi mi mogla
rei. to bih mogao prepoznati.5

Taj zapoeti proces kree neminovno uzlaznom

linijom prema gradativnoj kulminaciji u kojoj se
sjenka (i um) vitalno procesuiraju iz fantazmagorije u animalne ovjeuljke, a to je ve priprema i alibi za samog sebe, stvarnog ovjeka:
- to hoete vi od mene? to hoete svi vi od
mene? vrisnuo je ejto.

Oni kao po dogovoru prsnue u smijeh.

- A ta hoe ti od nas? govorio mu je djed kroz
smijeh.
- ... Ne, ne, ne, mislio je ejto. To ne moe biti.
Svijet jeste jedan, ali oni su mrtvi, svi su oni
upoznali svoju smrt, zaustavili su se. Zato se meni
izruguju. ta hoe od mene? Da im se pridruim?
Neka ideu bestraga. to me ne ostave na miru. Ja
ne poznajem ni samog sebe, a kako da upoznam
4 Irfan Horozovi, Karta vremena (III. Pisa stroj rune
izrade), Veselin Maslea, Sarajevo, 1983, str. 125.
5 Isto, str. 193.

Slovo Gorina, 35, 2013

njih. I ta oni mogu znati o meni. ta iko zna o

drugome. Moj ivot... Moja smrt... zar to nije isto.
Jednaka zagonetka. A oni se smiju. Svu nutrinu
mi potresa njihov smijeh...6

A gradativna kulminacija svoju visinsku taku (pa

i peripetiju) dostie na visoravni na kojoj se ejto
suoava s materijaliziranom nevoljom, sa ivotom
koji je kost u grlu potpuno ogoljenog ovjeka: ta je uope ovjek? Koliko daleko moe
dospjeti?
Pisai stroj rune izrade idejnou i sietskom
podlogom itaocu nudi mogunost neto drukijeg prepoznavanja. U Pisaem stroju rune izrade7,
u poglavlju Gostionica nasluujemo samopotragu
Muradifa ejte, njegov napor traenja sebe u vlastitom sebi i nevolju s nejasnou i neodreenou (Gostionica! Oduvijek sam elio da je imam
ili mi se bar inilo da to elim...8).
Unutarnja praznina dovodi do disharmonije,
potom do poraza, neuspjeha. Glavni protagonista
osjea razoarenje, usamljenost, a to dovodi do
besciljnosti i nitavnosti. Njegova podsvijest, ma
koliko isplivavala na razinu svijesti, ne sadri potpuno jasan vokabular tipinih znaenja, to moe
biti i fatalno i pogubno za odve osjetljivu duu.
Na tavanu pronalazi pisai stroj koji ga duhovno
zaokuplja, ali ga ini i nervoznim zbog toga to
je u nekom udnom neredu, ali i dosluhu s njim.
Kao da ta proizvoako-duhovna maina osjea
nemirne ejtine prste koji nestrpljivo ele zabiljeiti, iznjedriti nutrinu:
Tastatura je izgledala kao prava mala fabrika i
nisam zaista znao ta bih prvo dotakao. Podsjeala je na udovinu halu neke velike tvornice,
u minijaturi, s nebrojenim mnotvom malih
poluga, ruica i tipki to su trale na sve strane
u nerazumljivom redu. Poeo sam kucati. Stroj
kao da se opirao mojim prstima, nije se dao,
gotovo da se ritao i rijei i reenice su ispadale
ispod moje ruke s toliko mnogo greaka da se nije
moglo razaznati ono to sam elio napisati i to
sam mislio da piem. udilo me je to, s obzirom
6 Isto, str. 213.
7 Pisai stroj rune izrade sadri poglavlja: Gostionica,
Pisai stroj, Tjeskoba, Krvnici i njihove sjene, Posjeta, Smrt
u Eldoradu, Kameni hodnici, Sinan Bezruki, Uljez, Talog na
dnu fildana, Lilien Windhorst, Sestra, Ponovljeni prizor,
Drvo sjena, Grad u glasovima, Tavan, Grobnica, Izlazak.
8 Karta vremena, str. 95.

55

Slovo Gorina
da nisam prvi put kucao na pisaem stroju, ak bi
se moglo rei da dosta dobro znam pisati, jer sam
neko vrijeme, kad su me prvi put izbacili iz kole,
radio upravo kao korespondent u jednoj velikoj
firmi. Pomno sam pregledao sve na njemu i ustanovio da je raspored slova poneto drukiji nego
to je uobiajno, ali to ipak nije sasvim dovoljan
razlog koji bi opravdao onoliku koliinu greaka.
S obzirom da je stroj bio oigledno runi rad i
da ga je neki izuzetan majstor nainio za sebe ili
nekog bliskog, moda je imao svoju tajnu, neku
konicu koju je trebalo otkoiti prije pisanja. Ni
uz najbolju volju nisam uspio nita pronai. Kroz
glavu mi je promakla pomisao kako se moj ivot
mijenja iz osnova. Nestalo je onog umora. U svemu nalazim neto zanimljivo. Ve nekoliko dana
ak nisam popio ni kapi. Moda je ova gostionica
zaista ono to sam itav ivot traio, ono to mi
je uistinu bilo potrebno.9

Muradif ejto je pojedinac koji se, tragajui za

identitetom, suoava s brojinim pitanjima bez
odgovora. Podsvjesno bjeei od grozniavih
prstiju koji se oslobaaju spomenutog tereta, u
intimnom zavaravanju eli saznati neto vie
o samom stroju, to znai o porodinoj prolosti. Osjeaj samoe i izoliranosti u njemu budi
demonsko i onostrano to, svakako, potvruje i
Lukaevu tvrdnju da je psihologija romanesknog
junaka polje djelovanja demonskog10. Ta bespotedna borba slabog ejtu na tom krvavom samotraeem bojnom polju dovodi do izgubljenosti
i oaja, a preko alkohola i do statusa otuenog
usamljenika koji se, sasvim vidno, dovodi u fazu
otuenja i od samoga sebe. Konstantno upuivanje na izbavljenje11 jedno je od najteih moguih rjeenja u traenju izlaza iz pozicije Boijeg
zatajenja (O, Boe, Boe, sjeti se / svih obeanja
blistavih to si ih meni zadao; Tin Ujevi).
Na toj spoznajnoj crti nema puno solucija
koje rade u korist ivota. ivotno prolaenje nije
nuno pronalaenje, jer se na tom nesigurnom
putu nuno gube i poveznice, kako sa sobom
tako i sa svijetom, pored neminovne borbe s
usudom koji primorava na ivot i ivljenje, iako
9 Isto, str. 104/105.
10 Georg Lukacs, Teorija romana, Veselin Maslea
Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 72.
11 Karta Vremena, str. 73.

56

je, posluimo se jo jednom Lukaevom opaskom,

uvijek prisutan nesklad izmeu unutranjosti i
svijeta. Tako i u ejtinoj svijesti kao da odzvanja
... problematika (koja) biva jo izrazitija time to
se vanjski svijet koji dolazi u doticaj s ovom unutranjou, odgovarajui odnosu obojega, potpuno atomizira ili postaje amorfan, ali u svakom
sluaju nuno lien svakog smisla.12
Preko Horozovievih aktera italac usaglaava i najmanje nabore i napore due i razuma.
Od izgleda protagoniste, do njegovih pokreta,
pogleda, koraka, ideja mi, ustvari, upotpunjujemo sliku, karakter, ali i otvaramo niz istih
pitanja jer nas takav postupak uvlai u sr ideje
koju nastojimo prihvatiti kao moguu ivotnu
sudbinu. Junak je tragian zbog svog promiljanja. Ve od samog poetka uoavamo da on nosi
breme tragine krivice i da e biti, ako ve nije,
izopen i odbaen: Jer uzdizanje unutranjosti
do jednog potpuno samostalnog svijeta nije puka
duevna ijenica, nego odluujui vrijednosni
sud o zbilji: ova samodovoljnost subjektivnosti
je njena najbeznadenija samoodbrana, predaja
svake borbe koja ve, a priori, izgleda beznadna
i samo kao ponienje, u cilju njenog ostvarenja u
svijetu izvan sebe.13
ejto gradi pripovijest jer ga mue nejasne
smutnje plaviaste boje. Skeptian je prema
svima, otima se i neprestano razoarava.
Preobraaji raspoloenja su preesti i u njemu se
stvara osjeaj nebitnosti, usamljenosti. Dat je u
polemiko-odbijajuem protivstavu a neprimjerenost koja nastaje iz toga to je dua postavljena
kao ira i prostranija nego sudbine koje joj ivot
moe nuditi.14
Unutarnja praznina koju osjea Horozoviev junak ne moe se nadoknaditi niim to
je konkretno, realno, mogue. Svijest ispisuje
svoju netrpeljivost, te se: ... na pozornici nae
svijesti odigravaju scene dramski jake, anarhiki
nesnosne. Poto nema regulatora koji bi upravljao
scenskim tokom, naa je svijest pozornica
najrazularenijih scena u kojima se sad jedan, sad
drugi doivljaj isprse ve prema tome, kako im je
uspjelo da zagospodare svijeu.15
12 Isto, str. 93/94.
13 Georg Lukacs, Teorija romana, str. 94/95.
14 Isto, str. 93.
15 Marcel Schneider, Marcel Schneider, Duevni ivot i

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Animirani pisai stroj pokree jedan novi diskurs
u romanu koji nije sluajno naslovljen po njemu,
jer se u njemu (mrtvom) pokree jedan sudbinski
duevni stroj, spreman da preuzme odgovornu
ulogu protagoniste u fokalizatorskom karakteru
preobraene prie. Monstrum-stroj postaje
opasni sudionik i jo opasniji svjedok ovjekovog
preobraaja, radilo se o svijesti ili podsvijesti jer
je posljedica ista. Udvojeni ejto angamanom
jedne pisae maine udvaja i svoju ionako podijeljenu linost. Ako se uzme u obzir da je ta nevolja-maina, naena sluajno, iskopana na tavanu onda nije daleko ni pomisao od toga da je
simbolika te stvari metamorfozirala u sudbinsku,
traginu figuru iskazanu ne samo personifikacijom ve i sudbinskom karakterizacijom:
Pisai stroj stajao je na sred sobe u nekoj vrsti
maglice, plaviaste boje, koja ga je gotovo posve
obavijala. Slova su nervozno ponekad udarala po
uvuenom komadu papira, kao da im ni samima nije jasno emu sve to. Najednom, prednji
dio stroja se otvorio i iz njega izmigoljio kepec
u sjevernjakoj odjei, s malim iljatim turbanom na glavi. Imao je ivahne, pronicljive oi
i priprijetio mi je prstom. Sjeo je zatim na rub
kreveta i ne obraajui na mene nikakvu panju,
zapalio malu lulu. Samo da sam se mogao u tom
trenutku probuditi! Moda i jesam, ali se nisam
usuivao.16

Karakter stvaralake linije samopronalaenja kao

zasebne teme u Horozovievoj prozi oblikuje se
kao sutina koja izrasta iz svih nevolja bia suoenih bilo sa iznenadnim dogaajem, ivotnom prekretnicom, ili naglo roenim nespokojstvom koje
se raa u nepogreivom ulu njegovih protagonista. Intimoloko rasplinue je jedan od motiva
koji pokreu pitanje uzroka na pravcu i bolnom
putu prepoznavanja i samoprepoznavanja. Takoer je i sjeanje (posebno na djetinjstvo) inicijalni
faktor koji pokree psiholoku opravdanost u tom
smjeru. Prirodno prometnue i geoloko-bioloke
senzacije vrlo esto u autorovom stvaralakom
inu predstvaljaju nagovjetaj porinua u sjeanje
(halo-efekt), ili dubinsko opravdanje povratka u
podsvijest (U: Progresivna misao u BiH 1918 1941, Filozofski
spisi), Svjetlost, Sarajevo, str. 295.
16 Karta Vremena, str. 115.

Slovo Gorina, 35, 2013

prolost. Mnotvo je takvih primjera i u Pisaem

stroju rune izrade.

Autorova opoetizacija
raspoluene intime

Gotovo svi Horozovievi protagonisti u potpunosti su idejno i stvaralaki uklopljeni u evropsku

orijentaciju romana struje svijesti, a to psiholoki otvara egzistencijalni prostor samoe kao
globalnog fenomena ovjeka modernih vremena. Svi ti protagonisti (ejto, Kadija, Kjazim,
Narcis, Andrea, Vinja, Lilien, itd.) sudbinski,
usudno i fatumski sami plutaju svojim ivotnim
prostorom uglavnom se ne pitajui je li im on
nametnut, ili su ga sami odredili. Mi bismo rekli
da je to svojevrsna zagonetka koja nam je data
kao jedna od kljunih idejnih postavki autora
i njegove ivotne i estetike orijentacije. Kad
govorimo o ejti, onda bez imalo dileme moemo kazati kako je on vjerovatno najusamljeniji i
najapsurdniji lik Horozovieve proze. Mnotvo
motiva iz Pisaeg stroja rune izrade fikcionalno
oformljuju itav rekvizitarij onoga to moemo
nazvati motivima samoe, kao to je, naprimjer,
progonstvo slutnje koja ejtu prati od neizvjesnog
poetka do neizvjesnog kraja (neka slutnja me je
pratila i ranije, od trenutka kad sam se tako naglo
odluio da zaponem sve ovo, ali sam je tvrdoglavo potiskivao i ni pomislio nisam da ustuknem.
ak bih mogao rei da je taj osjeaj nelagodnosti
imao neku posebnu privlanu snagu, ispunjavao
me uzbuenjem iz kojeg se otkidao srh za srhom
u svaki nerv, u svaku kaplju krvi).
Posebno je imaginativna slutnja zaumnog svijeta, slikovni prikaz ejtine podsvijesti, kao to je
otjelovljena sjena, zapravo sjenke kao odraz tvarnog i stvarnog, a koje su egzistencijalno upletene
vrstim karakterom uplitanja u ivot. Kao pandan
poetku romana, slutnja prerasta u sudbinsku sjenu, zapravo bezbrojne sjene koje sklapaju ivotni
apsurd koliko u samom akteru toliko i u prostoru koji se zove ivot:
Sjene su se sklopile nad njim i gotovo da je bilo
svejedno drati oi otvorene. Ipak je, s udovinim
naporom podigao one kapke: jedna sjena, jo
topla od njegova tijela, uspravljala se, izduujui koljena, stajala za trenutak kao da joj je on

57

Slovo Gorina
nalegao na petu, pa je jo uvijek spojena, ne moe
se odvojiti, trzala je nervozno nogom, a zatim se
naglo otkinula i zakoraila u more drugih sjena.17

I evo mjesta koje najoevidnije otkriva intenciju

Horozovia kao autora i kreatora romanesknih
aktera sueljenih s vlastitom nevoljom i vlastitom
nemoi da joj se otrgnu, pa je na kraju prihvataju
kao neto bez ega oni vie i ne bi mogli ivjeti.
Svijet zaumnih sjena, pajaca, kepeca, demona,
udovinih prikaza, sablasti postaje svijet prihvaeni, moda jedini mogui svijet jer povratka
nema. Na tom stepenu spoznaje, mi moemo i
razmatrati demonizam njihove dvojnosti, uzaludne i apsurdne samopotrage, odsustvo volje prema
intimnoj amortizaciji nevolje, a to uglavnom rezultira otuenou i prihvaenou drugog sebe,
nesnosnog i prokletog dvojnika bez kojeg se
vie ni ivjeti ne moe. Otuenost poraa fiktivnu
kolektivizaciju unutarnjeg, linog, intimnog. I
tako apsurd prerasta u prihvaenu nevolju:
Nisam to nikada nikome rekao. Uvjeravam se da
mi je savreno svejedno to bi drugi o tome pomislili. To je samo moja stvar, moje iskustvo, u koje
moram do kraja proniknuti. Ko bi to osim mene
mogao shvatiti...
... Kad sam prvi put vidio tog drugog Muradifa
ejtu, strahovito sma se uplaio. Pitao sam se da
li je to mogue. Da li sam to uistinu ja? Gledao
sam u ogledalo izuzetno dugo... i inilo mi se da
njegovi pokreti nisu isti kao moji.18
cijelim, a ja sam je grlio kao bol, kao vrisak nepresune enje. I stari ormar se zateturao.19

I u Karti vremena, odnosno romanu Pisai stroj

rune izrade, Irfan Horozovi nudi vrlo doivljajnu poetiku koja potvruje njegov izuzetan
kreativni, fikcionalni odnos prema jeziku. On
je izuzetan majstor opoetizacije intime, odnosno intimnog trenutka njegovih protagonista
sklonih estetskom doivljaju kao vrlo estom
pribjeitu i elji linog otklona od, najee,
jezovite i nepodnoljive stvarnosti. Oni, pa tako i
ejto, grevito trae duhovni smiraj u estetskom
17 Isto, str. 234.
18 Isto, str. 113/114.
19 Isto, str. 191/192.

58

poretku doivljaja, dogaaja i uglavnom nerazumljivog svijeta koji ih okruuje. Ti poetski dijelovi
najee su vezani uz temu i motive ljubavnog i
erotskog. A taj ljubavno-erotski podloni karakter Pisaeg stroja rune izrade, kao i u mnogim
drugim njegovim prozama, odvija se na relaciji
iskonsko-tjelesnog, plotsko-animalnog prema
osjeajnom, intimno-doivljajnom.
U tom pogledu, Pisai stroj rune izrade
shvaen je kao cjelovit roman linosti, roman o
preispitivanju i dilemi kao strukturalnim i fikcionalnim temama ivotnog apsurda koje autor
genetiki i dosljedno provodi kao inertivnu liniju
svog pripovjedakog i idejnog postupka.
Fenomen animiranog pisaeg stroja, kao osnova idejna potka stvaralakog naboja ove proze,
pokree jedan gotovo neoekivani diskurs duevnog stroja, spremnog da, gotovo morbidno,
preuzme ulogu samog protagoniste u karakteru
uspostavljenog fenomena preobraene prie.
Pronicajuu u stvaralaku i idejnu sutinu toga
romana u romanu, ini nam se da smo otkrili
osubjektirizirani stroj kao corpus delicti koji se
afirmira ne samo kao opasni sudionik, ve i jo
opasniji svjedok alosnog ljudskog preobraaja.
Tako smo otkrili udvojenog ejtu apsurdnim angamanom jedne pisae maine, naene sluajno,
iskopane na tavanu svojevrsne maine-ejtana
spremne da promovira jednu traginu figuru,
jednu suvinu sudbinu, jednu personifikaciju
apsurda.

Izvori

Irfan Horozovi, Pisai stroj rune izrade (Karta

vremena), Veselin Maslea, Sarajevo, 1983.
Irfan Horozovi, Kalfa, ahinpai, Sarajevo,
2005.
Irfan Horozovi, Imotski kadija, ahinpai,
Sarajevo, 2005.
Irfan Horozovi, Rea (Psi od vjetra), TDK
ahinpai, Sarajevo, 2003.
Irfan Horozovi, Psi od vjetra, TKD ahinpai,
Sarajevo, 2003.

Opa literatura

Rene Wellek i Austin Warren, Teorija knjievnosti,

Nolit, Beograd, 1985.
Zdenko Lei, Nova itanja, Poststrukturalistika
itanka, Buybook, Sarajevo, 2003.
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici; Novija
knjievnost proza; priredio: Enes Durakovi,
IV knjiga, Alef , Sarajevo, 1998.
Milan Kundera, Umjetnost romana, Veselin
Maslea, Svjetlost, Sarajevo, 1990.
Georg Lukacs, Teorija romana, (jedan
filozofskohistorijski pokuaj o formama velike
epske literature), Veselin Maslea Svjetlost,
Sarajevo, 1990.
Jean Beaufret, Uvod u filozofiju egzistencije,
Beogradski izdavako-grafiki zavod,
Beograd, 1977.
Marcel Schneider, Duevni ivot i podsvijest (U:
Progresivna misao u BiH 1918 1941, Filozofski
spisi), Svjetlost, Sarajevo,

Slovo Gorina, 35, 2013

Albert Camus, Stranac. Mit o Sizifu, Biblioteka

Dani, Sarajevo, 2005.

Izbor iz knjievne kritike

Mile Stoji, Babilonski vrt, Odjek, LXI, br. 2,

Sarajevo, 2008.
Lada Buturovi, Prepoznavanje kao konstanta u
traganjima Irfana Horozovia, Odjek, Sarajevo,
2008.
Miroslav Toholj, Sinteza literarnih iskustava,
Odjek, Sarajevo, XXXVII/1984.
Miroslav Toholj, None ceremonije Irfana
Horozovia, Savremena knjievnost naroda i
narodnosti BiH u 50 knjiga, SOUR Svjetlost,
1984/1985.

59

OKRUGLI STO O STECIMA STOLAC 2012.

Lejla Naka

Solarni simboli i slova na stecima

O

d ukupno oko ezdeset hiljada steaka oko

pedeset hiljada ih je neukraenih, a manje
od etiristo ima uklesane natpise. Natpisi su
slavenski, irilini i nadahnuti su kranskim
idejama. Koliko je danas poznato, nema steaka
koji bi datirali iz vremena prije primanja kranstva i prije pojave slavenske pismenosti, a
irenje pismenosti na slavenskom jeziku i jeste
povezano sa primanjem kranstva krajem 9. i
poetkom 10. stoljea. Izvjesno je da su nosioci
slavenskog jezika na Balkan iz svoje postojbine
donijeli posebnu kulturu, iako su svjedoanstva
o njenom osebujnom karakteru nepouzdana i sve
dosadanje rekonstrukcije pokazuju da je slavenski panteon ekvivalentan indoevropskom. U
katastrofinim uvjetima kao to su seoba, susret
s drugaijim kulturama i primanje nove religije,
drevna kultura dola je do svog ruba. O kulturama bez pisma ve je reeno da ih je bolje nazivati
usmenim kulturama, u kojima se kulturni simboli
prenose ikonografski.1 Prenoenje tradicije ondje
je zasnovano na slikovnom poimanju napisanoga, na tumaenju napisanog kao slike. Simboli
sjedinjeni u slici interpretiranjem su pretvarani u
tekst. Simbolino izraavanje je takoer vid pisanog jezika, samo to simboli ne prenose linearnu,
nego univerzalnu2 poruku, koja je svevremenska.
U pogledu odnosa oznake i sadraja simboli, za
razliku od pisma, ne uspostavljaju odnos prema
aktuelnoj stvarnosti, ve prema univerzalnom.
U tom smislu oni su magijski i ritualni, jer se
simbolu, kojem je svrha komunikacija sa apsolutom, pripisuje mo da mijenja stvarnost, dok
pismo kao i ljudski govor samo opisuje stvarnost.
1 C. Severi, Il percorso e la voce, str. 35.
2 Pritom je malo vano to se u raznim kulturama
iste ideje izraavaju razliitim simbolima, jer je motivacija,
koja tu jedina igra bitnu ulogu, uvijek u stanju da uvee
zajedniku nit. Tako je simbol duboke tuge na jednoj
strani svijeta povezan s bjelinom, a na drugoj s crninom.
Zajednika motiviranost za obje varijante simbola je ista
nedostatak boje. Predstave zagrobnog ivota u kulturama
toplih klima povezuju se s prijetnjom uasnih vrelina, a u
drugim krajevima svijeta s dubokim vodama ili s ledenim
hladnoama, pa ipak im je svima zajedniko da su takvi
uvjeti za tjelesnost (ovozemaljsku put) nesnoljivi.

Slovo Gorina, 35, 2013

Za razliku od znakova kojima se biljei govor,

simboli nisu arbitrarni, oni su motivirani. Osim
toga, slova treba da poslue biljeenju poruke
koja uspostavlja odnos prema nekoj sadanjosti,
pa je linearnost svojstvena pisanju jednako kao
i govoru, a simbol nije linearan on simultano
saima svoj sadraj, iako samo tumaenje simbola
moe biti linearno i zasnovano iz raznih uglova gledanja. S obzirom na mo simbola da vee
emocije, da pobuuje pietet zbog uvjerenja da
utjee na stvarnost, mogue je pretpostaviti da su
s intencijom komuniciranja sa onostranim, ili sa
onima koji pripadaju drugom svijetu, na stecima
sauvani najmoniji od njih.
injenica da je slavenska rije za slovo - buky
- preuzeta iz gotskog i da se njeno sekundarno
znaenje poklapa s takvim znaenjem got. bkos
mogla bi govoriti o vremenu prvih pokuaja
pisanja kod Slavena. Ovaj germanizam ne nalazi
se u baltikim3, a zajedniki je razliitim slavenskim jezicima, to omoguava pretpostavku da je
do susreta gotske i slavenske kulture dolo nakon
raspada baltijskoslavenske zajednice (poslije
sredine prvog milenija p.n.e.), a da je do posudbe
dolo prije raseljavanja. Mogue je takoer da
rije bukvi iz podruja Junih Slavena dopire
do Slavena na Elbi, i tako otkriva da su se ak i u
razdoblju nakon raspada praslavenske zajednice
rijei zajedno sa onim to oznaavaju mogle iriti
kroz prostranije slavensko podruje. Rijei monaha Hrabra u traktatu O pismenh, sastavljenom
prije druge decenije 10. stoljea, da Slaveni, dok
su bili pagani, nisu imali pisma, nego su crtama
rezama itali i gatali4, mogle bi ukazivati na karakter tih simbola nalik slovima.
Simboli za proricanje obino su uklopljeni
u strukturnu shemu iji elementi uspostavljaju
simetrine relacije oko jednog glavnog principa.
Tako naprimjer u Kini prvo pisanje predstavlja
3 P. Skok, I : 231.
4 Doslovno: rtami i rzanmi tah i gataah.
Semantika evolucija rijei itati od prvobitnog znaenja
raunati odvijala se takoer u susretu sa drugim
kulturama.

63

Slovo Gorina
sistem znakova sastavljen od propusnih i vrstih
linija u trigramima sa moguih osam kombinacija, koji se binarnim kombiniranjem uklapaju
u ezdeset etiri heksagrama. Slino tome i crte
i reze koje su sluile za gatanje uklapale su se u
neki sistem, a jedan od takvih mogao bi biti zvijezda ili kri upisan u krunicu. Uz pretpostavku
da stari simboli nastavljaju trajati u nekom obliku
i nakon pojave pisane kulture, mogue ih je izolirati kao osnov najeih geometrijskih motiva
na stecima. Zakljuci koji se izvode u nastavku
izlaganja predstavljaju intelektualni konstukt, jer
za neke od njih nema argumenata u stvarnosnim
injenicama, ve u analogijama koje se oslanjaju
na komparativnu analizu drevnih alfabeta, odnosno na usporedbu simbola u poznatim pismima,
koja pokazuje fascinantne koincidencije.
Najstariji religijski simbol na svijetu jeste
solarni kri, a s obzirom na njegovu rasprostranjenost, ne iznenauje razliitost njegovih naziva:
Odinov kri - prema vrhovnom boanstvu nordijskog panteona, Taranisov kota - keltski amblem
sunanog boanstva, amblem asirskog sunanog
boanstva amaa. Simbol kruga presjeenog na
osam dijelova etirima prenicima pojavljuje se u
azijskoj, evropskoj i indijskoj religijskoj umjetnosti. Sunev kota nalazi se i na sumerskoj glinenoj
ploi iz ruevina grada Ura i kao jedan od znakova nedeifriranog pisma iz doline Inda, kulture
Mohendo Daro.
Krunica simbolizira godinji sunev hod,
a najmarkantnije take suneve svjetlosti spojene
prenicima simboliziraju solsticije, ekvinocije
i polusolsticije. Vertikalni prenik spaja take
zimskog i ljetnog solsticija, horizontalni take ravnodnevnice, dok kosi prenici indiciraju
razdoblja u godini koja su povezana s odrazom
sunevog hoda na ciklus vegetacije i oznaavaju
datume koji su na pola puta izmeu solsticija i
ekvinocija. Ciklus podrazumijeva raunske kategorije koje su zanovane na poimanju 360 stepeni
krunice, uz naglaen aspekt stalnog obnavljanja,
ili ponavljanja ciklusa, zbog ega se ovaj simbol i
naziva kota.
Ovaj drevni simbol prihvatili su hriani blago mijenjajui simboliku vrijednost od
zemaljske regeneracije do ponovnog uskrsnua. Sunevo kolo poistovijetili su sa Hristovim
monogramom chrismonom, a najznaajnije

64

take evolucije i involucije svjetlosti povezane su

s datumima Hristovog i roenja Ivana Krstitelja.
Take polusolsticija 2. augusta i 3. februara, koje
su bile posveene paganskim boanstvima Perunu i Velesu, u hrianstvu su postale datumima
svetaca Ilije i Vlahe, dok je polusolsticij vezan za
bujanje i kraj vegetacije dugo opstao u paganskim
okvirima svetkovan kao noi vjetica - uoi 1.
maja i uoi 1. novembra.
Zvijezda u krugu pojavljuje se kao est motiv
na stecima, a kad se javlja u kombinaciji sa dvostrukom spiralom, akcentiran je solarni aspekt
znaenja, jer je takva spirala simbol dva sunana
ciklusa rasta i smanjivanja svjetlosti. Pritom
zvijezda nadreena spiralama osigurava simboliku regeneracije i beskrajnog ponavljanja ciklusa,
te predstavu beskonanosti .

Beganovii, Olovo

Krievci, Olovo

Mala Gostilja, Viegrad

Borci, Konjic

Projekcija sunanog hoda na zemlju manifestira

se u vidu trijade: sjetva etva hibernacija, to
se na simbolikom nivou povezuje i sa ivotnim
ciklusima: raanje zrenje umiranje.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Boljevi, Srebrenica
Podvele, Mostar

Podvele, Mostar

U drevnim alfabetima zatekao se dio repertoara

solarnih simbola. Tako feniko ime za slovo
tth znai toak, ali samo slovo potjee jo
iz srednjeg bronzanog doba od glifa (dodatnog
znaka u hijeroglifskom pismu) imenovanog kao
dobro, dobrota, a pretpostavlja se da je u
fenikom alfabetu dovedeno do znaenja
simbola za mnoenje x ponavljanje istog.
Grka verzija slova theta u svojoj arhainoj
formi ima isti izgled, potom i slovo iz etruanskog alfabeta, oba takoer korespondiraju sa
simbolom Thotha u Egiptu, kome se pripisuje
izum pisma i kalendara. Sunev kota postoji i
u runskom pismu kao slovo za glas h i kao
nordijski simbol. Zvjezdasta forma simbola za h
karakteristina je za mlai futhark i ujedinjuje
dvije druge runske forme koje oznaavaju
pojmove ivot i smrt. Identian oblik ima
irilino slovo kakvo se nalazi na stecima za
fonem //. Ovaj glas nije bio sastavni dio grkog
fonolokog sistema, pa tako ni grkog alfabeta
njegova slovna oznaka morala u slavenskom
alfabetu biti invenirana. Ipak, neki podaci o
tom slovu ukazuju na mogunost da je ono
prije adaptacije grkog alfabeta potrebama
Slovo Gorina, 35, 2013

slavenskog jezika imalo ulogu simbola. Ime tog

slova u azbuci je ivte, a u bosanskim spomenicima ono je as slovo, as simbol.5 Jedno
od svetih Boijih imena u svim monoteistikim
religijama vezano je sa znaenjem ivjeti. U
islamskoj je kulturi poznato je kao El-Hajj
- ivi, Vjeni, u kranskoj tradiciji se to ime
potuje putem izraza koji imenuju Boga
ivoga, a takoer i kroz stihove: Ja sam Alfa i
Omega, poetak i kraj. Ja u ednoga napojiti s
izvora vode ivota i Ja sam Alfa i Omega,
govori Gospod Bog, koji jest i koji je bio i koji
e doi, Svevinji, a u hebrejskoj tradiciji kroz
tetragramaton JHWH to je sveto ime Onoga koji jest, Vjeno ivoga.
Slovu koje u mlaem futharku oznaava glas
m m i simbolizira pojam mar - ovjek vrlo je
slino irilino slovo slavenske azbuke imenovano takoer ovjek. To je najfrekventnija
forma slova za fonem // u bosanskoj srednjovjekovnoj pisanoj kulturi. Kao irilino slovo za
glas koji grki alfabet nije imao, ono u tom obliku
datira ve s prijelaza 10. u 11. stoljee i nalazi se na
Natpisu rnorisca Mostia iz Selita u Preslavu, ali
je kod drugih korisnika irilice rano izmijenjeno
u oblik podsjea na au.

Lonica, Srebrenica

Dobria poljana,
Borci, Konjic

Nekuk,
Stolac
5 Na taj fenomen skrenula je panju M. Mileti, I
krstjani di Bosnia alla luce dei loro monumenti di pietra,
149.

65

Slovo Gorina
Jo jedan znak za glas kojeg u grkom jeziku nije
bilo i koji u bosanskoj irilici oznaava glasove
// i // vrlo je frekventan na natpisima steaka,
jer veina prezimena zavrava na i. Ovo slovo
po svom obliku takoer odgovara jednoj od
formi izdvojenoj iz osmodijelne solarne krunice, a na njegovu slinost sa jednim od simbola
sauvanih na nordijskim sigilima ukazala je
takoer Maja Mileti.

postaje jasno na polovini izmeu zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija, razdoblje je poetka
ciklusa vegetacije, simbolino i ciklusa ivota.
Alef, alfa, znak za ugao, znak za poetak ciklusa,
prvo je slovo drevnih alfabeta. Simbolina predstava rogate ivotinje koja je donosilac svjetla,
odgovara isjeku krunice koji poinje 3. februara
i vezuje se za poetak sjetve koja zavrava 30.
aprilom. Poetak ciklusa pada u vrijeme boanstva blaga i rogate stoke Velesa, a prvo slovo
futharka takoer je povezano s pojmovima blago
i rogata stoka (njem. Vieh).
Na istom kosom preniku koji ocrtava prvo

Nordijski sigil iz 14. stoljea

Eminovo selo, Duvno

Odreena sadrajna veza sa simbolom koji se u

futharku naziva jar prepoznaje se i u irilinom, a oblika u glagoljinom slovu za slavenski
fonem jat. irilino slovo jat moglo bi odgovarati
simbolu iz solarne krunice vezanom za mlado
ljeto do etve jarog ita. Simbol jednak slovu jat
zapaen je takoer meu norvekim sigilima, a
tu se nalazi i simbol s kojim je moda povezan i
alternativni oblik irilinog slova za fonem //, a
koji je identian solarnom simbolu Saturna, Hronosa antikog boanstva vremena.

Mogue su i druge koincidencije izmeu slova i

simbola, koje bi mogle vrijedjeti za drevne alfabete. Jedna od njih tie se slova alfa ije je ime
izvedeno od rijei alef to je na fenikom znaila
vo. U drevnim kulturama poznat je simbol bika
sa suncem meu rogovima, a i astroloki kalendar
simbolizira znakom bika evoluciju danje svjetlosti, razdoblje u godini kada dan nadjaava no.
U jo drevnijem smislu buenje svjetlosti, koje

66

Ledinac, Mostar

Banjevii, Drinjaa

slovo alfabeta stoji, ali kao u ogledalu, isjeak

kojim zapoinje znak Thorn iz runskog pisma,
staronordijskog diva Thursiaz-a, germanskog
gromovnika Donara, koji se poklapa sa mjestom
u krunici vezanim za svetkovinu slavenskog
gromovnika Peruna, 2. augusta. Kalendarski to
mjesto u krunici oznaava poetak etve koji
traje sve do 31. okrobra.
Podudarnosti izmeu simbola na norvekim
sigilima, koji su sluili ne samo kao peati nego i
kao amuleti, i nekih od slovnih simbola na stecima mogu se objasniti zajednikim razdobljem
nasljedovanja. To bi moglo ii u prilog tezi da su
Slaveni iz prapostojbine sa sobom donijeli repertoar simbola koji su nadivjeli pojavu slavenske
pismenosti, jer su smatrani podobnim za svrhu
komunikacije s onostranim. Ili, u drugom sluaju,
moe biti rije o nekom posredniku izmeu tih
dviju udaljenih geografskih taaka - nordijskog
podruja i Balkana, na putu izmeu Bijelog i
Crnog mora. I konano, mogue je da su simboli
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
vrlo slini runama, uklopljeni u runske sisteme
interpretacije znaenja, preuzeti na Balkanu, od
stanovnitva koje se njima sluilo.
Misao da su slovne forme jednog pisma izvedene iz krunice nije nova. Za glagoljicu postoji
teorija da su sva njena slova izvedena iz osmodijelne krunice. Ta teorija podrazumijeva takoer
da je Konstantin u glagoljicu ugradio sloen
program interpretacije u terminima novozavjetne
pripovjesti o Spasenju. Kako je glagoljska azbuka prilagoena za irenje kranske poruke, dio
repertoara kranskih simbola usvojan je zajedno
s pismom o emu na svoj nain svjedoe azbune molitve s akrostihom kao mnemotehnikim
sredstvom.

az buky vd glagolj dobro est ivti lo zemli

Az slovom sim molju se Bogu
Boe, vsej tvari i ziditelju
Vidmyim i nevidimyim
Gospoda Duha Posli...
Konstantinovo itje bavi se trenutkom stvaranja
novog pisma opisujui kako su slavenska slova
dola boanskim otkrovenjem. Naime, Konstantin je u razgovoru o slavenskoj misiji upitao cara:
Imaju li slova za svoj jezik? Ko moe pisati po
vodi a da ne postane heretik? Na to mu je car
predloio da se obrati molitvama Bogu, a Filozofove molitve su odmah usliane pa je u trenutku smislio slova i poeo pisati U poetku bijae
Rije, i Rije bijae kod Boga, i Bog bijae Rije i
sve to slijedi. Savremene teorije o postanku glagoljice nastoje pokazati da je Konstantinova nagla

Slovo Gorina, 35, 2013

inspiracija povezana sa zamisli o izvoenju slova

iz sistema linija i polja osmodijelne krunice.

Literatura

Koch, Christoph (2006) Lingreso degli slavi nel

mondo delle lettere, Lo spazio letterario del
Medioevo. 3. Le culture circostanti: III. La
cultura slava, Roma, Salerno, 145-185.
Kulundi, Zvonimir (1957) Knjiga o knjizi
Historija pisama, Zagreb.
Mileti, Maja (1957) I krstjani di Bosnia alla
luce dei loro monumenti di pietra, Orientalia
Christiana analecta, 149, Pontificium Institutum
Orientalium Studiorum, Roma.
Moin, Vladimir (1973) Jo o Hrabru, slavenskim
azbukama i azbunim molitvama, Slovo: asopis
Staroslavenskog instituta, br. 23, 5-71.
Severi, Carlo (2004) Il percorso e la voce.
Unantropologia della memoria, Einaudi,
Torino.
Skok, Petar (1971-1973) Etimologijski rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
Wencel, Marian (1965) Ukrasni motivi na
stecima / Ornamental Motifs on Tombstones
from Medieval Bosnia and Surrounding Regions,
Veselim Maslea, Sarajevo.
uni, Marica (2012) Granice geometrije i
simbolike u glagoljskoj paleografiji, http://www.
readbag.com/bib-irb-hr-datoteka-335643cuncic-granice-geometrije-i-simbolike-uglagoljskoj-paleografiji
Vita Konstantini, Corpus Cyrillo-Methodianum
Helsingiense, http://www.helsinki.fi/slaavilaiset/
ccmh/vita_constantini.html
Biblija, prijevod na bosanski jezik, Dannenberg,
James Kafadar, Edib, TDP, Sarajevo, 2013.

67

Zijad Halilovi

Nekropola sa stecima na lokalitetu

Ravnice u Duboanima, Konjic
Apstrakt

U ranom srednjem vijeku na podruju opine

Konjic formirana je upa Neretva, koja je u XV
stoljeu podijeljena na bosanski i hercegovaki
dio, sa graninom linijom na rijeci Neretvi.
Bosanski dio se protezao do desne obale Neretve
i pripadao je oblasti Kraljeve zemlje, a hercegovakom dijelu su pripadali predjeli na lijevoj obali
rijeke Neretve i bili su pod vlau oblasnih gospodara Kosaa. Osim upe Neretva na prostoru
opine Konjic nalazila se i upa Kom. Granina
linija izmeu upe Kom i Neretve prostirala se
Borakim jezerom te kanjonom rijeke itice i
Rakitnice. Prema podacima u literaturi, podruje
Duboana se nalazilo u oblasti upe Kom, kojom
je upravljala vlastelinska (feudalna) porodica
Sankovia (Draivojevia). Pored historijskog prikaza ireg podruja opine Konjic, ovim radom je
obuhvaena tehnika obrada steaka na lokalitetu
Ravnice u naseljenom mjestu Duboani. Iako su
srednjovjekovni nadgrobnici na podruju opine
Konjic u cijelosti obraeni u litaraturi, geografski
poloaj i izolovanost Duboana, uvjetovali su da
je nekropola sa stecima na lokalitetu Ravnice,
dosada u literaturi ostala neobjavljena i tehniki
neobraena.
Kljune rijei: steci, Ravnice, Duboani

Geografski poloaj

U kotlini, omeenoj visovima; na sjeveru Vranske

stijene (1292m), na jugu epa (1008m), na zapadu
Krnjaa (1000m) i na istoku kanjon rijeke Rakitnice iznad kojeg se uzdie brdo Vrsa (1542m) i iza
kojeg se prostire Gruako polje (1400m), na 620
m nadmorske visine nalazi se selo Duboani. Od
centra Konjica udaljeno je 11, 61 km vazdune linije u pravcu jugoistoka.1 U spomenutom naselju
na lokalitetu Ravnice evidentirana je nekropola sa

com

68

1 Dana 25. 01. 2012. godine preuzeto sa Google Earth.

49 steaka. Nadmorska visina nekropole je 624m,

geografska irina N 43 35 8.85 i geografska duina E 18 04 20.43 EPE: 1, 8 m SBAS.2
U katastarskim knjigama lokalitet se nalazi na
prostoru oznaenom kao k.. broj 1425, upisan u
z.k. uloak broj 280, k.o. Spiljani, opina Konjic,
Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. (Sl. 1.).

Historijski podaci

Na podruju dananje opine Konjic u doba

ranoga srednjega vijeka postojala je samo jedna
teritorijalno politika organizacija klasinog tipa
upe upa Neretva. Granice upe Neretve na
zapadu sainjavao je; kanjon Neretve od Prenja
do ua Rame, planina Bokevica i kanjon rjeice Banje Luice. Zapadno od te granine linije
prostirala se upa Rama. Na Zec-planini upa
Neretva je graniila sa teritorijom srednjovjekovne upe Uskoplja. Poevi od Zeca, preko Pogorelice i Bitovnje do Ivan-planine upa Neretva
je graniila sa nekadanjom upom Lepenicom.
Na obroncima planine Bjelanice, upa Neretva je
graniila sa podrujem upe Vrhbosne. Na istoku
granina linija izmeu upe Koma i Neretve prostirala se Borakim jezerom te kanjonom rijeke
itice i Rakitnice.3
Granica izmeu upe Kom i Neretva, prua
se kanjonom rijeke Rakitnice i iznad Duboana
prelazi preko planinskog masiva Vranske stijene
(1292m) i Krnjaa (1000m), smjetajui spomenuto
selu u oblasti upe Kom. Granica se dalje niz padine Krnjae sputa ka kanjonu Neretve, nizvodno
od ua rijeke Rakitnice u Neretvu. (Sl. 2.).4
2 Dana 22. 09. 2011. godine na terenu su preuzete
koordinate putem GPS-a Magellan Professional.
3 Aneli, Pavao, Teritorijalno-politika organizacija
upe Neretve i njezino mjesto u irim politikim okvirima, u:
Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne
Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 108.
4 AeriMueta, Vesna, Karta upe sarajevskog
podruja u prvoj polovini XV stoljea u; Sarajevo i njegova

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Slika 1.Kopija katastarskog plana

okolina u XV stoljeu, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.

Slovo Gorina, 35, 2013

69

Slovo Gorina

Slika 2. Karta upe sarajevskog podruja u prvoj polovini XV stoljea (Karta je preuzeta iz knjige; Sarajevo i njegova
okolina u XV stoljeu, Sarajevo Publishing, Sarajevo 2005, autor; Vesna Mueta Aeri).

Na jugu granicu upe Neretve ine lanac najviih prenjskih visova: Oti, Zelena glava, Kantar i
Cetina. Najstariji spomen upe Neretve zabiljeen
je u Ljetopisu popa Dukljanina,5 prema kojem je
ona sastavni dio oblasti Podgorja, koja zajedno sa
Humskom zemljom, Trebinjem i Zetom sainjava
tzv. tetrarhiju od etiri oblasti od kojih svaka ima
status polusamostalne zemlje drave. Tako su
pored upe Neretva u oblast Podgorja ulazile i
5 U organizaciji Odsjeka za povijest Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu 3. oujka 2011. godine odran
je meunarodni znanstveni skup Ljetopis popa Dukljanina
pred izazovima novije historiografije na kojem je Tibor
ivkovi izloio referat pod naslovom; Odnos hrvatske i
latinske redakcije Gesta regnum Sclavorum. On je analizirao
obje redakcije LJPD i njihov meusobni odnos, tj. takozvanu
hrvatsku redakciju (HR), izvorno napisanu na latinskom
jeziku, te latinsku redakciju (LR). Naratoloka analiza obje
redakcije ustvrdila je da je HR i LR sastavila ista osoba, to
namee zakljuak da je HR prvotna redakcija, a LR konana
verzija LJPD. Rad jo nije objavljen u literaturi. Preuzeto sa
http://www.historiografija.hr/prikazi.php?id=235953 dana 17.
10. 2011. godine.

70

upe: Onogot, Moraa, Komarnica, Piva, Gacko,

Nevesinje, Vieva, Kom i Rama. Pretpostavlja
se da je ve polovinom XI stoljea upa Neretva
(sporazumno putem politikih akcija) bila prikljuena bosanskoj dravi i imala poseban status
sve do dolaska bana Tvrtka na vlast 1353. godine.
upa Neretva je u XV stoljeu bila podijeljena na
bosanski i hercegovaki dio, sa graninom linijom
na rijeci Neretvi. Od 1404. godine do 1463. godine
bosanski dio upe Neretve pripada Kraljevoj
zemlji, a humska Neretva i Kom pripadaju feudalnoj oblasti Kosaa. Granica ovih dviju oblasti
je bila rijeka Neretva, od granica upe Kom do
granica upe Rame. Podruje koje se nalazilo
na lijevoj obali Neretve pripadalo je Kosaama,
a ono na desnoj obali rijeke Kraljevoj zemlji.
O politikoj sudbini upe Kom (dananja upa
oko Glavatieva) zna se da je prije polovice XI.
stoljea, bar privremeno ulazila u sastav Podgorja
i da poetkom XV. stoljea pripada oblasti Sankovia (Draivojevia) i Humskoj zemlji. Nakon
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
unitenja Sankovia, poetkom XV stoljea, Kom
dolazi u posjed Kosaa. Osim vladarskih dinastija Kotromania i Kosaa na podruju Konjica,
aktivno su djelovala i tri vlasteoska (feudalna)
roda, meu kojima su ve spomenuti Sankovii,
zatim Purii i Obrinovii. Ovi rodovi su nasljedni lanovi velikakog zbora, odnosno dravnog

vijea srednjovjekovne Bosne, koje je i najvii

organ vlasti u dravi. Oni su bili i gospodari feudalnih oblasti i neposredni vazali vladara. Pored
njih emerovii i Patrovii su takoer, vlastela
srednjega vijeka koji su ostavili traga u Donjem
Selu, Lisiiima, Bukovici, (Goranima) i Glavatievu. Pomona osmanska vojska pod vodstvom

Slika 3. Raspored nekropola sa stecima u okolini Konjica (Preuzeto iz knjige; Historijski spomenici Konjica i okoline I,
Skuptina opine Konjic, Konjic, 1975, 223, autor; Pavao Aneli).

Slovo Gorina, 35, 2013

71

Slovo Gorina

Slika 4. Plan nekropole sa stecima (izradila Amra Sari)

Mahmut-pae Anelovia u ljeto 1463. godine

osvojila je obje Neretve i Kom. U protivakciji hercega Stjepana, od jula do septembra iste godine,
osloboena je tzv. humska Neretva, osim grada
Borovca, i zapadni dio bosanske Neretve. Ove
krajeve su Osmanlije definitivno osvojili sredinom 1465. godine prodorom bosanskog sandak-bega Isa-bega Ishakovia u hercegovu zemlju.6

Prethodna zakonska zatita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na podruju opine Konjic kao spomenik III kategorije
uvrteno je 69 lokaliteta nekropola sa stecima
(3018 steaka) bez preciznije identifikacije.7
Nekropola steaka Ravnice u Duboanima,
Konjic, nije bila evidentirana i upisana u Registar
spomenika kulture Socijalistike Republike Bosne
i Hercegovine.8
6 Aneli, Pavao, Teritorijalno-politika organizacija
upe Neretve, 90-156.
7 Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine,
faza b valorizacija, prirodne i kulturno-istorijske
vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i
prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu
i Urbanistiki zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo,
Sarajevo, 1980, 52.
8 Dopis Zavoda za zatitu spomenika u sastavu

72

Na 53. sjednici Komisije za ouvanje nacionalnih

spomenika odranoj od 26. do 28. marta 2012.
godine Historijsko podruje Nekropola sa stecima na lokalitetu Ravnice u Duboanima, Konjic,
proglaena je nacionalnim spomenikom BiH.9

Istraivaki i
konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraivake radove u smislu popisa lokaliteta,

tehnike i foto obrade steaka na podruju opine
Konjic, vrili su Pavao Aneli10 i efik Belagi,11
meutim, nekropola sa stecima na lokalitetu
Ravnice u Duboanima, nije evidentirana kod
spomenutih autora.
Konzervatorsko restauratorski radovi nisu
preduzimani.

Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-44073-1/11, od 12. 10. 2011. godine, dostavljen Komisiji za
ouvanje nacionalnih spomenika 18. 10. 2011. godine.

9 http://kons.gov.ba/main.php?mod=vijesti&extra=sjed
nice&action=view&id_vijesti=732&lang=1
10 Aneli, Pavao, Historijski spomenici Konjica i
okoline I, Skuptina opine Konjic, Konjic, 1975, 3-327.
11Belagi, efik, Steci, kataloko-topografski pregled,
Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, 325-338.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Opis nekropole
sa stecima na lokalitetu Ravnice

Prema statistici . Belagia podruje konjike

opine sa 3018 registrovanih spomenika spada
u opine koje imaju najvei broj steaka u Bosni
i Hercegovini. Prema formi izrade, najbrojniji su
sanduci, dok su sljemenjaci i ploe gotovo podjednako zastupljeni. Nain grupisanja steaka
omoguava da se na terenu prate i dokumentuju
vane historijske pojave, procesi i odnosi. Po
smjetaju velikih nekropola mogu se pouzdano
ubicirati centri nekadanjih kultnih i politikih
zajednica. Takoe, po smjetaju srednje veliine
nekropola mogu se pratiti procesi razvoja tzv. rodovskih sela, dok se kod manjih grupa prati odraz
intenzivne feudalizacije i socijalnog diferenciranja, tj. kada se pojedini rodovi vie ne sahranjuju
sa svojim susjedima, ve se izdvajaju i stvaraju
porodine nekropole. (Sl. 3).
Steci u okolini Konjica mogu bitno doprinijeti u rjeavanju problema porijekla steaka, kako u
etnikom smislu, tako i u smislu postanka njihove
osnovne forme. Sankovia nekropola u Biskupu
izrazit je primjer kako, kroz itavo XIV stoljee,
steke kao nadgrobne spomenike upotrebljava
najmoniji vlasteoski rod u itavoj Humskoj
zemlji, a Bogopanci Draivojevii Sankovii
su bez sumnje slavenskog porijekla i kulture, a
ne Vlasi. Treba imati u vidu da jo u XIV stoljeu
Vlasi pripadaju socijalnim strukturama nieg
reda i da nikako nisu bili u stanju svoje obiaje
pogotovo nain obiljeavanja grobova pokojnika nametnuti svojim gospodarima. Stoga
teorija o vlakom porijeklu steaka ne moe imati
opravdanja, iako u okolini Konjica ima nekoliko
i to moda najljepih nekropola koje se i mogu
pripisati Vlasima.

Slika 5. Centralni dio nekropole

Slovo Gorina, 35, 2013

Slika 6. Steak br. 1.

Ukraavanje steaka uzima maha tek poetkom

XIV ili krajem XV stoljea. Na blie oblikovanje
steaka svakako su utjecali i terenski uvjeti, odnosno geoloki sastav stijena iz kojih je uziman
kamen za izradu steaka. Vidno je velika razlika u
kvalitetu izrade steaka iz doline Neretvice, gdje
nema pogodnog materijala i onih krakih predjela
oko Glavatieva i Bjelimia. Ipak, ini se da to
nije i jedini uzrok razlikama, jer u okolini Jablanice ima dobrog materijala, ali ipak nema naroito
razvijenh formi i ukrasa. Od utjecaja susjednih
oblasti treba naroito ukazati na upliv june
Hercegovine, odnosno starog Huma, koji se jasno
oituje na itavom podruju istono od Konjica.
U Bradini su niski sljemenjaci oito imali uzore
u susjednim oblastima centralne Bosne. Natpisi
imaju posebnu vrijednost na stecima. Pisani su
slovima bosanske irilice, a potjeu iz samog kraja
XIV, poetka ili druge polovine XV stoljea.12
Na osnovi navedenog, nekropola sa stecima
na lokalitetu Ravnice u Duboanima po brojnosti
nadgrobnika pripada manjoj zajednici, koja je
ivjela na tom prostoru. Na periferiji nekropole
nazire se neznatno izdvajanje pojedinih grobova,
to se oituje prelazom izrade steka sa jednostavnijeg oblika ploe i sanduka, na sloeniji
oblik sljemenjak. (Sl. 4.) Steci su poredani u
nizove od sjeverozapada ka jugoistoku, a orijentisani su u pravcu jugozapad sjeveroistok. Pripadaju vrsti poloenih kamenih monolita, od kojih
je ukupno evidentirao 49 primjeraka, razvrstanih
u tri forme; ploa 4 primjerka, sanduk 44 primjerka i sljemenjak 1 primjerak. Vei dio steaka je obrastao mahovinom, liajevima i prekriven
12Aneli, Historijski spomenici, 223.-225.

73

Slovo Gorina
humusom. Ukrasi i natpisi nisu evidentirani na
stecima.(Sl. 5.).

Katalog steaka

Steak br. 1. sljemenjak sa postoljem, izdvojen

od grupe steaka u pravcu sjevera na udaljenosti
oko 20m, obrastao mahovinom i liajevima, sa
sjeverozapadne bone strane nalazi se stablo jabuke, koje svojim rastom ugroava steak, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok, (Sl. 6 i 7.)

dimenzije: 164x64x80 cm,

Slika 7. Steak br. 1.

dimenzije postolja: 170x95x22 cm,

Steak br. 2. ploa, utonula, izdvojena od grupe
steaka u pravcu sjevera na udaljenosti oko 8m,
prekrivena humusom, obrasla travom, orijentisana u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 150x55x12 cm,

Steak br. 3. sanduk, dijelom utonuo, prekriven
kamenjem, obrastao mahovinom, liajevima i
niskim rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 160x40x35 cm,

Steak br. 4. sanduk, dijelom utonuo, prekriven
humusom i suhim listom, obrastao mahovinom,
liajevima i niskim rastinjem, orijentisan u pravcu
jugozapad sjeveroistok,

Slika 8. Steci br. 9, 10 i 11.

dimenzije: 166x90x24 cm,

Steak br. 5. sanduk, dijelom utonuo, obrastao mahovinom, liajevima i niskim rastinjem,
orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 200x120x56 cm,

Steak br. 6. ploa, dijelom utonula u zemlju,
sa sjeverozapadne bone strane zasuta zemljom,
obrasla mahovinom i liajevima, orijentisana u
pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 187x63x22 cm,

Steak br. 7. ploa, dijelom utonula u zemlju,
prekrivena humusom, orijentisana u pravcu jugozapad sjeveroistok,

Slika 9. Steak br. 19.

Steak br. 9. sanduk, dijelom utonuo u zemlju,

sa sjeverozapadne bone strane zasut zemljom,
obrastao mahovinom, liajevima i niskim rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok, (Sl. 8.)

dimenzije: 220x110x37 cm,

Steak br. 10. sanduk, dijelom utonuo, obrastao mahovinom, liajevima i niskim rastinjem,
orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 170x100x18 cm,

Steak br. 8. ploa, dijelom utonula u zemlju,
obrasla mahovinom i liajevima, orijentisana u
pravcu jugozapad sjeveroistok,
dimenzije: 176x55x13 cm,

74

dimenzije: 150x110x37 cm,

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Steak br. 11. sanduk, dijelom utonuo, obrastao
mahovinom, liajevima i niskom travom, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,
dimenzije: 166x90x58 cm,
Steak br. 12. sanduk, utonuo, prekriven humusom i niskom travom, orijentisan u pravcu
jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: duina 164x visina 10 cm,

Steak br. 13. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 165x90x20 cm,

Steak br. 14. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 130x48x10 cm,

Steak br. 15. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 98x56x12 cm,

Steak br. 16. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 107x60x24 cm,

Steak br. 17. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 190x78x17 cm,

Steak br. 18. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,
dimenzije: 160x70x10 cm,
Steak br. 19. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom i
liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok, (Sl. 9.)

dimenzije: 160x78x28 cm,

Steak br. 20. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: duina 164x70x24cm,

Steak br. 21. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 140x60x5 cm,

Steak br. 22. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 180x78x25 cm,

Steak br. 23. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 158x60x16 cm,

Steak br. 24. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 176x80x35 cm,

Steak br. 25. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 140x68x25 cm,

Steak br. 26. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

Slika 10. Steci br. 32. i 33.

Slovo Gorina, 35, 2013

dimenzije: 170x60x22 cm,

75

Slovo Gorina
Steak br. 27. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,
dimenzije: 145x50x45 cm,
Steak br. 28. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 154x66x20 cm,

Steak br. 29. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 177x85x22 cm,

Steak br. 30. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: duina 164x visina 10 cm,

Steak br. 31. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 140x43x16 cm,

Steak br. 32. sanduk, utonuo, obrastao mahovinom i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok, (Sl. 10.)

dimenzije: 156x67x16 cm,

Steak br. 33. sanduk, utonuo, obrastao mahovinom i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 185x75x36 cm,

Steak br. 34. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

Steak br. 36. sanduk, utonuo, obrastao mahovinom i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,
dimenzije: 80x30x8 cm,
Steak br. 37. sanduk, utonuo, nagnut na bonu
sjeverozapadnu stranu, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 178x65x54 cm,

Steak br. 38. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: vidljiva duina 80x vidljiva irina

30x12cm,
Steak br. 39. sanduk, utonuo, prekriven
mahovinom, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 164x60x10 cm,

Steak br. 40. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, orijentisan u pravcu
jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 185x78x7 cm,

Steak br. 41. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 156x70x12 cm,

Steak br. 42. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 160x70x25 cm,

dimenzije: 98x48x20 cm,

Steak br. 35. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom
i liajevima, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 166x86x20 cm,

Slika 11. Struni tim na lokalitetu.

76

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Steak br. 43. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,
dimenzije: 130x88x27 cm,
Steak br. 44. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 177x86x12 cm,

Steak br. 45. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, orijentisan u pravcu
jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 178x102x26 cm,

Steak br. 46. sanduk, utonuo, prekriven mahovinom, obrastao rastinjem, orijentisan u pravcu
jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 155x77x26 cm,

Steak br. 47. sanduk, utonuo, dijelom prekriven humusom i travom, obrastao mahovinom,
liajevima i rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad sjeveroistok,

dimenzije: 162x60x6 cm,

Steak br. 48. sanduk, dijelom utonuo, prekriven kamenjem, obrastao mahovinom, liajevima i
niskim rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 135x58x45 cm,

Steak br. 49. sanduk, dijelom utonuo, prekriven kamenjem, obrastao mahovinom, liajevima i
niskim rastinjem, orijentisan u pravcu jugozapad
sjeveroistok,

dimenzije: 170x76x26 cm,

Sadanje stanje steaka

Uvidom na licu mjesta, 22. oktobra 2011. godine,

ustanovljeno je sljedee: steci su izloeni ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog
odravanja, pojedini su dijelom ili upotpunosti
utonuli u zemlju, na njima se nalaze biljni organizmi (liajevi i mahovina) u veoj ili manjoj mjeri.
Podruje nekropole sa oivljavanjem vegetacije, obrasta travom, niskim raslinjem i visokim
drveem, to dodatno uzrokuje razaranje steaka.
Specifini rizici za steke na ovom lokalitetu su:
samonikla vegetacija, dezintegracija lokaliteta
Slovo Gorina, 35, 2013

zbog dugogodinjeg neodravanja, nepovoljni

uticaji atmosferilija. (Sl. 11.).

Sastavni dio ovog rada su:

1. Kopija katastarskog plana za k.. 1425, k. o.
Spiljani, Konjic, R 1:2500
2. Dopis Zavoda za zatitu spomenika u
sastavu Federalnog ministarstva kulture i
sporta broj: 07-40-4-4073-1/11, od 12. 10.
2011.
3. Fotografije snimljene 22. 10. 2011. godine;
fotografisao: Zijad Halilovi (fotografirano
digitalnim fotoaparatom Canon EOS 450D);
4. Tehniki snimci (snimak steaka i skica
nekropole); dana 22. 10. 2011. mjerili
i snimali: Zijad Halilovi, saradnik za
arheologiju i Amra arani Logo, saradnik
za cjeline graditeljskog naslijea i kulturne
krajolike. Plan nekropole R 1:200 izradila
je Amra Sari, pripravnik u Komisiji za
ouvanje nacionalnih spomenika BiH.

Saetak

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, poznati

pod nazivom steci, jedinstveni su za podruje
Bosne i Hercegovine i njenih susjeda. Oni su impresivan dokaz rastue ekonomske moi bosanskog feudalnog drutva u XIV stoljeu, otvaranja
rudnika, pojaane urbanizacije, te elje pojedinaca da svoj status i mo prikau kroz izvanjski
izgled nadgrobnog spomenika.
Steci na lokalitetu Ravnice, koji se nalazi
zapadno od postojeih kua u naselju Duboani
na udaljenosti oko 100 m, izraeni su od lokalnog
kamena i pripadaju vrsti poloenih kamenih monolita, od kojih je ukupno evidentirao 49 primjeraka, razvrstanih u tri forme; ploa 4 primjerka,
sanduk 44 primjerka i sljemenjak 1 primjerak.
Orijentirani su u pravcu jugozapad sjeveroistok. Na periferiji nekropole nazire se izdvajanje
pojedinih grobova, to se oituje prelazom izrade
steka sa jednostavnijeg oblika ploe i sanduka,
na sloeniji oblik sljemenjak. Vei dio steaka
je obrastao mahovinom, liajevima i prekriven
humusom. Ukrasi i natpisi nisu evidentirani na
stecima.

77

Slovo Gorina

Koritena literatura i sredstva

1971. Belagi, efik, Steci, kataloko-topografski

pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, 325338.
1975. Aneli, Pavao, Historijski spomenici
Konjica i okoline I, Skuptina opine Konjic,
Konjic, 1975, 3-327.
1980. Grupa autora, Prostorni plan Bosne i
Hercegovine, faza b valorizacija, prirodne
i kulturno-historijske vrijednosti, Institut
za arhitekturu, urbanizam i prostorno
planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu
i Urbanistiki zavod za Bosnu i Hercegovinu
Sarajevo, Sarajevo, 1980.
1982. Aneli, Pavao, Teritorijalno-politika
organizacija upe Neretve i njezino mjesto

78

u irim politikim okvirima, u: Studije

o teritorijalnopolitikoj organizaciji
srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo,
1982.
2005. MuetaAeri, Vesna, Sarajevo i njegova
okolina u XV stoljeu, Sarajevo Publishing,
Sarajevo 2005.
http://kons.gov.ba/main.php?mod=vijesti&extra=
sjednice&action=view&id_vijesti=732&lang=1
preuzeto, dana 14. 09. 2012. godine
http://www.historiografija.hr/prikazi.
php?id=235953 preuzeto dana 17. 10. 2011.
godine
GPS Magelan professional, preuzeto na terenu
dana 22. 09. 2011. godine
Google earth, preuzeto dana 25. 01. 2012. godine

Slovo Gorina, 35, 2013

Esad Kurtovi

Vlasi i steci
V

lasi i steci predstavljaju mjeavinu dva

zasebna i nejednako zastupljena tematska
okvira u historiografiji. Generalno bi se moglo
kazati da su svi temeljitiji istraivai steaka
posveivali panju ovom pitanju, dok se to isto
za istraivae vlake problematike ne moe rei.
Objanjenje proizilazi iz vrste izvora kojom jedni
i drugi raspolau i ispoljenom obimu istraivanja. Iako su zasebno posmatrana oba ova
tematska okvira u prilinoj mjeri kontroverzna,
istraivanje steaka je fenomen koji je raznovrsniji, zastupljeniji i znaajniji. Meutim, kroz
prizmu ove teme karakteristika historiografije je
jednaka jer je i jednima i drugima istraivanje
pitanja odnosa Vlaha i steaka uglavnom po
strani osnovnih istraivanja.
Istraivai steaka preko svojih izvora, najvie
ouvanih materijalnih ostataka, a preko njihovih vanjskih karakteristika rjee su dolazili do
spoznaja koje su im omoguavale povezivanje sa
Vlasima, dok malobrojni istraivai Vlaha u svome osnovnom materijalu - arhivskim izvorima,
nisu imali uvijek ni konkretne povode da bi se
ee pozabavili pitanjem veza Vlaha i steaka. U
nedostatku jasnih rjeenja, pojanjanja simbolike,
prikaza, motiva, linija i sl. opravdano se vanim
ine arhivske vijesti koje potvruju natpise na
stecima koji pripadaju Vlasima. Izdvojit emo
pristupe Marka Vega, Bogumila Hrabaka i ure
Toia koji su postavkama historijskog konteksta
steaka dali znaajni doprinos za razumijevanje
veza Vlaha i steaka. Mi na ovom mjestu takoer
panju posveujemo arhivskim vijestima koje
govore o Vlasima sa natpisa na stecima i po prvi
put jasno izdvajamo koji su to vlaki steci na
podruju Hercegovine.

***
Bogumil Hrabak i Marko Vego su natpise u
Boljunima kod stoca Bogavca i Taraha Boljunovia vezivali za Vlahe Boljune.1 U arhivskoj
1A se leei Bogavac Tarah Bolunovi sjeme. A se sjee
Gruba molu se boe pomilui me milosti tvoe, Marko Vego,
Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine,
Knjiga 2, Sarajevo 1964, 19; Isti, Novi i revidirani natpisi iz

Slovo Gorina, 35, 2013

grai postoji nekoliko Boljunovia koji su Vlasi

ali svi su oni iz XIV stoljea /Brajan Boljunovi,
Vlah de catono Grube Saraych (1376)2, Ljepin
Boljunovi (1376), Vlah Vukaina Milatkovia3,
Brajko Boljunovi (1382)4 i Vranoje Boljunovi
(1382)./5 Ipak Grubaa ne moemo premjestiti u
Hercegovine (Nastavak), Glasnik Zemaljskog muzeja 17,
Sarajevo 1962, 210.
2 Grube Soraych, Brayan Bollunouich, Medos
Michoeuich, Borouina Milchanich} de catono Grube
Soraych, Chrane Vragouich frater Riegoe, Vitchus Borinouich, Petroe Medoeuich} de catono Vragouich} faciunt
manifestum quod ipsi promictunt et obligant si omnes simul
et quilibet ipsorum in solidum per apthay renuntiando, de
aducendo salmas LXXIIII plumbi ser Marino Iuani de Mence ad ciuitatem Ragusii infra quatuor edomadis proxime
futuros sub pena soluendi sibi ducatos auri IIII pro qualibet salma dicti plumbi. Renuntiantes (18.08. 1376.g.), Div.
Canc., XXIV, 170.
3 Milatchus Surmanich, Stiepoe Ratchouich, Drusina
Ratchouich, Brayssa Brancouich, Stoyslauus Radostich et
Milin Surmanich} moroblachi Volcassini Milatchouich
faciunt manifestum quod ipsi confitentur habuisse et recepisse a dyacono Marino de Saracha pro parte solutionis nauli
plumbi quod debent aducere Nixe fratris ipsius dyaconi
Marini secundum pactum quod hinc cum dicto Nixa salmas
salis LXXXXVI ad rationem grossorum XVI pro qualibet
salma ad meliustenentem et per apthay renuntiando. Et
si inpedirentur ab ipsorum ad non portandum dictum
plumbum quod teneantur restituere pro qualibet salma
grossos XVI per apthay renuntiando. Craguy Pripcich,
Cosia Radostich} moroblachi dicti Volcassini simili modo
ut supra fuerunt confessi habuisse salmas salis XXXVI pro
precio ac cum condicionibus supradictis. Liepin Bolunouich moroblachus dicti Milatchi fuit confessus simili mode ut
supra habuisse de dicto dyacono Marino salmas salis VIIII.
Osstoya Goyanouich moroblachus dicti Milatchi simili
modo ut supra habuit salmas IIII. Et Dragud Dumptich
moroblachus habuit simili modo ut supra salmas X (30.04.
1376.g.), Div. Canc., XXIV, 139v.
4 Dudoe Yliaseuich, Milos Terdich, Vranoe Bolunouich} vlachi faciunt manifestum quod se constituunt plegios
pro Braycho Boglunouich vlacho quod si quo tempore
posset reperiri quod dictus Braychus fuerit quoniam
depredatores depredati fuerunt homines nostros de Brenno
quoniam mortuus fuit capitaneus noster in Brenno quod
teneantur dictum Braychum presentare coram domino.
Et si non presentarent obligant et promictunt soluere pro
eo dampnum per ipsum comissum (13.04. 1382.g.), Div.
Canc., XXV, 87v.
5 Dudoe Yliaseuich, Milos Terdich, Vranoe Bolunouich} vlachi faciunt manifestum quod se constituunt plegios

79

Slovo Gorina
XIV stoljee. Povezanost vlaha za ova dva natpisa
predloena je kroz informacije arhivske grae iz
1477. godine a koja spominje Miliu Tarakovia,
katunara Vlaha Boljuna. Prema Bogumilu Hrabaku on bi mogao biti sin Taraha Boljunovia.6
Jedan broj natpisa jo uvijek nema identifikaciju kroz historijsku kontekstualizaciju, prije
svega dovoljno sigurnu potvrdu drugog izvora.
Dva primjera iz Boljuna kod Stoca to primjerno
predstavljaju. Prvi je natpis Radia Vladisalia (XV-XVI stoljee), koji glasi: A se lei Radi
Vladisali a sie na me otac. Boe ti ga pomozi.7
Ovo bi mogao biti ista osoba kao Vlah spomenut
u arhivskim vijestima novembra 1468. godine.8
Moglo bi se raditi i o Vlahu Bobanu istoga imena
a spomenutom decembra 1493. godine.9 Drugi je
natpis Vlaa (Vla) Vladisalia (XV-XVI stoljee),
koji glasi: A se lei Vla Vladisali. Pie Semorad,
sie Vuk na oca.10 U arhivskoj grai smo pronali
Vlaa Vladisalia, Vlaha Goduna iz maja 1476.
godine.11 Meutim, u oba sluaja za oba natpisa
pro Braycho Boglunouich vlacho quod si quo tempore
posset reperiri quod dictus Braychus fuerit quoniam
depredatores depredati fuerunt homines nostros de Brenno
quoniam mortuus fuit capitaneus noster in Brenno quod
teneantur dictum Braychum presentare coram domino.
Et si non presentarent obligant et promictunt soluere pro
eo dampnum per ipsum comissum (13.04. 1382.g.), Div.
Canc., XXV, 87v.
6 De Bolluni de chatun de Milliss Tarcahouich (01.06.
1477.g.), Privata, 19/3b, 60v; ,
,
8 ( ), 1953, 325.
7A se lei Radi Vladisali a sie na me otac. Boe
ti ga pomozi, . Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa
Bosne i Hercegovine, Knjiga 2, 27.
8 Giurienus Petinchnich coram dominis judicibus de
criminali quorum caput fuit ser Vladissauus de Goce lamentum fecit contra Radicium Vladissaglich vlachum et contra
homines eius dicti Radicii et contra homines Stane vlachos,
dicens quod predicti omnes eum derobarunt et sibi acceperunt sex castronos (28.11. 1468.g.), Lam. de foris, XL, 264.
9 Ego Radiius Vladissalich de Bobana confiteor quod
super me et omnia mea bona obligo me dare et soluere
Vuchxano Radoeuich cimatori ducatos auri tres grosos
triginta ad voluntatem creditoris. Sub pena etc. Tenente se
etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut
supra (23.12. 1493.g.), Deb. Not., LVI, 23.
10A se lei Vla Vladisali. Pie Semorad, sie Vuk
na oca, . Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i
Hercegovine, Knjiga 2, 21.
11 Vlasi Goduni chatun de Vuchaz Radoslach, Radoie
Vuchasouich ... Radosau Hostoich ... Vladislau Noucahouich
... Radiuoi Hostoich, Vlag Vladisalich ... Seuricha Vuchzich

80

treba izvriti dodatnu potragu i predloiti sigurniju kontekstualizaciju.

***
Meu najznaajnije natpise koji govore o vlakim
predstavnicima sahranjenim ispod steaka svakako su natpisi na dva steka sa nekropole u Velikom groblju kod Gacka. U blizini Cernice i Gacka, na putu Klju-Gacko na podruju sela Stepena
(udaljenog oko 10 kilometara zrane linije juno
od Gacka) zapadno od Pustog polja (Pustopolja)
a istono od Zborne gomile, u Velikom groblju u
nekropoli od 17 steaka, nalazila su se dva steka
kojima posveujemo panju. Jedan predstavlja
grob sa natpisom kneza Vukoslava Pliia a glasi:
Ase lei knez Vukosav Plii pisa Srain Vukosali.12 Drugi natpis, koji se nalazio na steku uz
grob Vukoslava Pliia, a koji je danas smjeten u
dvoritu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine
u Sarajevu, govori o grobu i o Vignju, sinu Vukosava Pliia. Glasi: A se lei Vig(a)n Vukosava
Pliia sin pisa Srain Vukosali.13
Ova dva natpisa i njihov sadraj bili su predmetom razliitih interpretacija, ali i analogija.
Marko Vego je ove natpise povezivao sa Vlasima
Pliiima ali i sa nekim osobama koji su bili
vazali vlastele Radivojevia i Kosaa tako da su
na ovom mjestu njegovi prijedlozi pomijeani.14
Linijom pojanjavanja - Sracin oito saracen, a
onda saracen-crnac na jednom bosanskom grbu
-, Muhamed Hadijahi je pisaca ovih natpisa
Sracina Vukosaliia doveo u vezu sa tragovima
islama u srednjovjekovnoj Bosni.15 Meutim, svi
... Dragixa Vuchasinouich ... Vlag Pochraizich ... Braia
Vitasouich... Vuchaxin Radanouich ... Radoe Radossauich
(21.05. 1476.g.), Privata, 19/3b, 49.
12Ase lei knezj Vukosavj Pliij pisa Srainj Vukosalij, Pero Slijepevi, P. 1928, Staro groblje po Gacku,
Glasnik Zemaljskog muzeja 40 (2), Sarajevo 1928, 62, M.
Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak),
Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 19, Sarajevo
1964, 32-33.
13A se lei Vig(a)nj Vukosava Pliia sinj pisa Srainj Vukosalij, M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa
Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, Zemaljski muzej, Sarajevo
1964, 58-59.
14 M. Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine

(nastavak), Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 19,

Sarajevo 1964, 195.

15 Muhamed Hadijahi, Islam i Muslimani u Bosni

i Hercegovini, El-Kalem, Meihat Islamske zajednice BiH,
Sarajevo 1991, 27.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
navedeni akteri su pronaeni u arhivskoj grai
a na osnovu nje je mogua i blia hronoloka
datacija ovih steaka. Knez Vukosalav Plii je
Vlah Plii koji se javlja u izvorima 1375. i 1382,
a njegov sin Viganj (Vukosali) Plii 1403. godine. Pisac oba natpisa Sracin Vukosali Plii,
sin Vukoslava Pliia i brat Vignja Pliia javlja
se u izvorima u periodu 1408-1425, a njegov sin
Vuka Sracinovi se javlja 1436. godine. Otvorena
je mogunost za postavku da je knez Vukoslav
Plii nestao sa historijske pozornice prije 1403,
a njegov sin Viganj Vukosali Plii prije 1408.
godine. Drei se najirih okvira datacije za oba
natpisa, a to je vrijeme ivota pisca Sracina
Vukosalia (zasvjedoeno 1408-1425), predloena
je sigurna gornja granica za nastanak oba natpisa
zakljuno sa 1436. godinom.16

***
U naselju Podubovci kod Bilee u nekropoli
Jezerine meu oko 40 steaka je i jedan sa natpisom izvjesnog Zagorca Brajanovia. Glasi: A se
lei Zagorc Brajanovi. Bratie koi vidi sie zlamenie
bratie ja sam bio kako vi a vi ete bti kako i ja.17 Iz
navedenog se nije moglo nita konkretnije kazati
kada je Marko Vego pravio svoju analizu.18 Specifino ime Zagorca Brajanovia sa ovog natpisa
linijom patronimika Zagori omoguilo je da se
natpis povee sa Vlasima Predojeviima iz Bilee.
Utvreno je da je Zagorac Brajanovi sa natpisa
na steku u Podubovcima kod Bilee srodnik
katunara Predojevia eprnje Brajanovia (14171436). Zagorac je otac Jurja Zagoria (1433-1434),
a njegovi unuci su Obrad (1464-1470), Vukota
(1465), Radi (1466), Ivani (1466), Radoje (14711477), Vuki (1477), Mladien (1478-1481) i Dragi
Jurjevi Zagori (1479).19
***
16 Esad Kurtovi, Iz historije vlaha Pliia, Godinjak Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
XXXVII, Centar za balkanoloka ispitivanja 35, Sarajevo
2008, 219-244
17A se lei Zagorjc Braqnovij. Bratie koi vidi sie
zlamenie bratie q samj bio kako vi a vi ete bti kako i q, M.
Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, Sarajevo 1964, 19.
18 M. Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine
(nastavak), 188
19 E. Kurtovi, Iz historije vlaha Predojevia, Godinjak
Centra za balkanoloka ispitivanja 40, Sarajevo 2011, 243-254.

Slovo Gorina, 35, 2013

U selu Vlahovii kod Ljubinja u nekropoli smjetenoj kod crkve sv. Lazara nalaze se tri nadgrobna natpisa koji pripadaju Vlasima Vlahoviima.
To su natpisi na grobovima Vukca Vuihnia
(-1435)20, Vlaa Bijelia (1466-1468)21 i Vukoslava Vlaevia (1476-1477)22, trojice srodnika
i katunara meu Vlasima Vlahoviima. Svi su
oni Vlasi Vlahovii i kao takvi su zasvjedoeni u
arhivskim izvorima.23

***
Znaajne informacije o vlasima sahranjenim
ispod steaka povezane su za vlahe Bobane.
Premijerno se prezentiraju za ovogodinje Slovo
Gorina. U pravoslavnom groblju u akovu u
Popovu nalazio se jedan nadgrobni natpis koji
je sljedeeg sadraja: A se lei D(o)brilo Boban
i brat mu Viganj sin Ivaniem. I ovo legosmo na
soi batinoi.24 U kratkoj biljeci iro Truhelka
je uoio interesantno ime Boban koje je povezao
20A se lei Vukacj Vu(i)hnij ..... Vidi se zlamenije
tio(e) (Pomni)te a vasj b(o)gj blagoslo(vio) (A se pisa) Pribisavj, M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i

Hercegovine, Knjiga 2, 42-43.

21A se knezj Vlaj Bielij u svoi crjkvi u svetom Lazaru lovqe tako da niesi prokletj ne tikai u me, M. Vego,
Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine,
Knjiga 2, 42-43.
22Ase lei Vukosavj voevoda Vlaevij s momj drufovahj
druinomj i sagibohj na razmirnoi Kraine ko moga gospodina i
donesoe me druina na svow plemenitu batinu i da e prokletj tko e u me taknuti, M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih

natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga 2, 42-43.

23 supra Volcihnam Vlachouich et Vulcha et Vuchotam fratres Volcichnich et Bieglam eorum tertium fratrem
cum tota catuna eorum (25.11. 1423.g.), Lam. de foris, V,
234v, de dando fidam Vocha Vozichnich hominem voiuode Radossaui Paulouich (14.08. 1432.g.), Cons. Rog., V, 100;
contra Vlag Bieglich de Vlacouichii et contra homines et
rusticos dicti Vlag (20.01. 1466.g.), Lam. de foris, XXXVII,
224; vlachis Vlacouich villicos Vlagi Bieglich et seruos dicti
Vlagi (13.09. 1468.g.), Isto, XL, 171v; contra et aduersus
Vlag Bieglich de Dogni Vlachi et contra duos consobrinos
dicti Vlagi (03.10. 1468.g.), Isto, 218; Chatun de Vuchosau
Vllageuich Vlachouichi (1476.g.), Privata, 19/3b, 45v; Chatun de Vuchosau Vlazeuich de Vrannscha (13.05. 1476),
Isto, 46; Chatun de Vuchosau Vlageuich Vlachouichi, Isto;
De Vlachouichi Grandi de chatun de Vuchosau Vlageuich
(25.05. 1477.g.), Isto, 59v, E. Kurtovi, Sitni prilog o vlasima
Vlahoviima, Godinjak bonjake zajednice kulture Preporod 5, Sarajevo 2005, 49-58.
24A se lei D(o)brilo Bobanj i brat mu Viganj sinj
Ivaniemj. I ovo legosmo na soi batinoi, M. Vego, Zbornik
srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga 2, 51.

81

Slovo Gorina
sa savremenim imenom naselja.25 Marko Vego
je ovaj natpis datirao sa XV stoljeem.26 Koliko
je poznato dalje od toga se nije otilo u vezi sa
ovim natpisom. Natpis je uniten prije Drugog
svjetskog rata.
Vlasi Bobani su vezani za naselje akovo
kako pokazuje vie direktnih primjera iz grae:
Stiepanum Zuietcouich de Bobani de villa Xacoui,
146027, Radossauam filiam Bogdani Dobrassinouich de Bobane de loco dicto Xacoua, 148828,
Radossauus Vuchichieuich de Bobana de loco dicto
Xachou, 1492.29
Svi spominjani likovi sa nestalog natpisa su
identificirani u arhivskoj grai. Data formulacija
25 Neobino ime Boban sauvalo se danas u
imenu hercegovakog sela Bobani, iro Truhelka, Stari
hercegovaki natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja 3, Sarajevo
1892, 218.
26 vjerovatno XV stoljee, M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga 2, 50.
27 Herach Voccotich coram domino Rectore ser
Johanne Andrea Mart. de Volcio lamantatur contra Stiepanum Zuietcouich de Bobani de villa Xacoui et Vochmirum
Vuchssich de Lug de iurisdictione herceg, dicens quod
furatus fuit ei querelantis unam vacham et unam caprinam
per viam in Xacouo (Die ultimo februarii 1460.g.), Lam. de
foris, XXXIII, 199v.
28 Miglien Dobrillouich riuerius conduxit pro ancilla
sua pro annis quinque proxime futuros Radossauam filiam
Bogdani Dobrassinouich de Bobane de loco dicto Xacoua,
presentem et cum consensu dicti Bogdani patris sui acceptantem, promittens dicta Radossaua toto dicto tempore stare
cum dicto Miglien et ab eo non discedere non furari nec
furari volentibus consentire, scilicet, esse fidelis, solicita et
obediens in omnibus licitis et honestis more bone ancille.
Et e conuersoo dictus Miglien promisit dictam Radossauam
toto dicto tempore tenere in domo sua tam egram quam
sanam eamque cibare et nutrire et pro mercede sua sibi dare
in totum et pro toto dicto tempore tres gugnos, tres camisias, paria duo sotularum et in contantis yperperis tredecim.
Pro qua, videlicet, quod non furabitur dictus Bogdanus eius
pater et Giuragh Radassinouich pectinator se constituerunt
plegios ad meliustenentem. Et dictus etiam Bogdanus de per
se promisit quod dicta non fugiet et de pluri promisit conseruari siue damno dictum Giuragh plegium. Renuntiando.
Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (03.12. 1488.g.),
Div. Not., LXVIII, 192.
29 Nos Braianus Boiachouich de Podernie et Radossauus Vuchichieuich de Bobana de loco dicto Xachou
confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus
nos dare et soluere Blasio Radossalich cimatori yperperos
quattuordecim grossos quinque hinc per totum mensem
septembris proxime futuris. Sub pena etc. Tenente se etc.
Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut
supra (11.07. 1492.g.), Deb. Not., LIV, 178.

82

o dva brata i jednom sinu mogla bi biti dvosmislena u procjeni iji je zapravo sin: D(o)brilo
Boban i brat mu Viganj sin Ivaniem. Prema
dostupnoj grai koju smo razmotrili jasno je da
je Ivaniev otac Dobrilo, a ne Viganj. Genealogija
koja rasvjetljava situaciju je sljedea. Navedeni Dobrilo (1427-1469) i Viganj (1427-1436) su
Vukotii, sinovi katunara Vlaha Bobana Vukote Nenia i imaju tragove i arhivskoj grai sa
jasnim odrednicama da se radi o vlasima Bobanima i da su braa (1427).30 Tako je i sa njihovim
nasljednicima Dobriloviima i Vignjeviima koje
smo ispratili u pronaenoj grai. Jedini Ivani
koji se spominje meu njihovim nasljednicima je
Ivani Dobrilovi (1443-1456), sin Dobrila Vukotia.31 Posljednji spomen nekoga od njih trojice,
u ovom sluaju Dobrila Vukotia iz 1469. godine,
priblian je termin od kada se moe raunati da je
nastao ovaj natpis.32 Dakle, sigurno druga polovina XV stoljea. Iako je nestao natpis iz akova je
dobio na znaaju.

Umjesto zakljuka

Sami po sebi natpisi na stecima i nadgrobnim

spomenicima nisu dovoljni za kvaliteteniju
kontekstualizaciju s obzirom na prisustvo Vlaha,
njihovog sahranjivanja i uope bilo kakve njihove
veze sa stecima. krti natpisi sainjeni na tvrdoj
kamenoj podlozi ne daju dovoljno prostora za
detaljnije analize. Na natpisima skoro da i nema
jasnih znakova, polazita ili mogunosti za evidentiranje sahranjivanja Vlaha pod stecima. Izuzetak
ini identifikacija rijei Boban sa natpisa u akovu
u Popovu. Meutim, natpisi spojeni sa ouvanim arhivskim pokazateljima predstavljaju dobro
vezivno tkivo za popunjavanje odgovora na brojna
pitanja, pa i vezana za tematski okvir Vlasi i steci.
30 supra Volchottam Ninich et Dobrillum eius filium (04.07. 1411.g.), Lam. de foris, II, 67v; supra Volcectam
Nincich et Dobrillum eius filium (19.05. 1423.g.), Isto, V,
172v; Nos Dobrillus Volchotich et Vigagn Vochotich} fratres de Bobane vlachi (31.05. 1427.g.), Deb. Not., XIV, 120v.
31 supra Iuanis Dobrilouich de Bobanin (13.10.
1443.g.), Lam. de foris, XVII, 68. supra Dobrilum Vuchotich et Iuanis eius filium (21.01. 1449.g.), Isto, XXII, 6v;
supra Iuanis Dobrilouich de Bobani (27.11. 1450.g.), Isto,
XXIV, 27; contra Iuanissum Dobrilouich (26.08. 1456.g.),
Isto, XXIX, 251v.
32 (18.01. 1469.g.), Lam. de foris, XLI, 73.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Kroz navedene primjere kojima je utvreno da
osobe sa natpisa na stecima su vlasi Bobani,
Pliii, Predojevii i Vlahovii sasvim je jasno da
su i vlasi sastavnim dijelom ire srednjovjekovne
zajednice koja je koristila steke. To dolazi do

Slovo Gorina, 35, 2013

izraaja na onim prostorima i u onim sredinama

u kojima su vlasi imali svoje katune ili trajnija sjedita. Kada su natpisi na stecima u pitanju moe
se dodati da se uvijek radi o uglednijim predstavnicima u pojedinim vlakim skupinama.

83

Adis Zili

Steci na Rotimlji
P

oznato je da se na podruju Hercegovine

nalaze brojne nekropole steaka sa velikim
brojem ovih spomenika, kao i da se posebno u
okolini Stoca steci istiu po svojim klesanim
oblicima, velikom broju raznovrsnih reljefa
i znaajnim natpisima. Ovaj rad tretira vie
nekropola steaka na Rotimlji, od kojih dosada
nijedna nije sistematski istraivana, a za neke se
nije ni znalo. Pojedine nekropole Rotimlje su se
parcijalno i povrno obraivale. Na ovom mjestu se podaci ranijih autora znatno dopunjuju
sveobuhvatnim pristupom, na osnovu terenskih
istraivanja i obilazaka svih poznatih lokaliteta
sa nekropolama steaka.
Rotimlja je mjesto na sjevernom rubu stolake opine, na pola puta izmeu Mostara i Stoca.
Nalazi se na magistralnom putu M 17.3 koji spaja
ova dva grada. Od Mostara je udaljena 18 km na
jugoistonu stranu, a od Stoca takoer 18 km na
sjeverozapadnu stranu. Selo je razbijenog tipa
sa dosta odvojenih zaselaka. Nekropole steaka
su u samom mjestu i blioj okolini situirane na
vie lokaliteta: Kuline, Aliuia njive, Humine,
Meki, Grko groblje i vie nekropola na Gizdavama. Na nekoliko lokacija nalaze se i pojedinani
primjerci ili manji broj steaka. U nekropolama
Rotimlje zastupljeni su steci svih oblika, od kojih
su mnogi ukraeni raznovrsnim reljefima.

Lokalitet Kuline

Na sjevernom dijelu Rotimlje, na lokalitetu

Kuline, neposredno uz mjesni harem ukovac,
nalazi se vea nekropola steaka. U Arheolokom leksikonu stoji uopena konstatacija kako
nekropola ima 81 steak, razliitih oblika i da su
pribline orijentacije Zapad Istok.1 Nekropola je
dobrim dijelom zarasla u gustu listopadnu umu.
Steke od haremskog zida dijeli samo uski seoski
put. Pored haremskog zida, uz steke se nalaze i
stariji niani iz osmanskog perioda, to svjedoi o
kontinuitetu ivota na ovom prostoru.
1 Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3,
Sarajevo 1988, 196 (AL). Na ovom mjestu evidentirano je da
se nekropola nalazi na lokalitetu Vinine.

84

Uvidom na terenu utvreno je da nekropola

ipak ima malo vie steaka nego to je zabiljeeno u Arheolokom leksikonu. Ukupan broj
steaka iznosi 84. Najvie su zastupljene ploe
sa 35 primjeraka, od kojih su etiri ukraene.
Sanduka je ukupno 19, od ega su tri ukraena.
Sanduka sa postoljem ima 16, od toga dvoje
ukraenih. Sljemenjaka bez postolja ima pet
primjeraka, dva ukraena. Sljemenjaka sa postoljem je sedam primjeraka, a etiri su ukraena.
Na nekropoli imamo i ulomke dvije krstae, od
kojih je jedna ukraena.
Veliki broj steaka sa ove nekropole je naknadno pomjeran kako bi se dobile obradive
povrine zemljita, zbog ega se ne moe precizno
odrediti njihova orijentacija. Skoro polovina steaka zarasla je u gustoj i teko pristupanoj umi.
Oni uglavnom nisu pomjerani iz svojih leita i
imaju orjentaciju sjeverozapad jugoistok. Na
dijelu nekropole koji se nalazi u umi i ne ini
obradivo zemljite, nalazi se mnotvo kamenih
ulomaka iz antikog perioda. ak i na dijelu nekropole gdje je evidentno da su steci pomjerani
ustranu, primjeuju se u nivou zemlje materijalni
ostaci iz ranijeg perioda, tipa kamenih kanala. Na
suprotnoj, sjevernoj strani nekropole su stari niani, to je sve skupa ini posebno interesantnom.
Ukupno je ukraeno 16 steaka, to ini 19
% od ukupnog broja. Meutim, ne moemo sa
sigurnou tvrditi da je ovo konaan broj jer je
prosto bilo nemogue sve steke detaljno pregledati zbog ope zaputenosti, guste ume i velikog
broja prevrnutih i djelimino zatrpanih steaka.
Da bi se definitivno znalo koliki je broj steaka
sa uklesanim reljefima, potrebno je prethodno
oistiti nekropolu od rastinja i ukloniti vee
nanose zemlje sa nekoliko steaka. Trenutno
moemo biti samo sigurni da je ovo minimalan
procenat ukraenih steaka na nekropoli Kuline.
Zastupljeni su sljedei motivi: razliite bordure,
tit, rozete, grozd i loza, luk i strijela. U zadnjem
sluaju je u pitanju motiv lova. Vidi se lovac,
ali se zbog plitkog i dotrajalog reljefa ne moe
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
prepoznati predstavljena ivotinja na bonoj
strani jednog sanduka.
Klasifikacija tipova bordura karakteristinih za
Rotimlju, zastupljenih na ovoj i drugim nekropolama blieg okruenja, ve je uraena.2 Bordure
na ploama su iste kao i na sanducima. Nekoliko
visokih sanduka imaju identine reljefe sa obje
bone strane: pri vrhu je iroki friz unutar kojeg
su sloene bordure sa valovitim linijama izmeu
kojih se izvijaju trolistovi,3 a ispod friza je niz
visokih lukova, arhitektonskih motiva sa potkoviastim lukom na vrhu, ispod kojeg je dugi vrat
sa poprenim dodatkom koji lii na drku maa.
Wenzelova ih je u svojoj tipologiji motiva nazvala
prelazni lukovi B.4 Pri dnu bone strane ukraenih sanduka imamo prazan prostor u visini friza
na gornjem dijelu. Kod jednog visokog sanduka se
bone strane ire idui od dna prema vrhu (slika
1). Nekoliko sanduka je prevrnuto na bok. Jedan
visoki sanduk ima na svojoj eonoj strani motiv
grozda i loze,5 a drugi, na ijem boku je uklesan
spomenuti motiv lova, ima pri vrhu, itavom duinom, borduru u obliku ispletenog ueta.
Sljemenjaci nekropole Kuline imaju jednostavan i osoben ukras. Gornji dio steka sa oblikom
krova prelazi preko ivica stranice steka. Tu je
jo jedan ukras koji se moe svrstati u bordure, u
vidu ispupenja eone i zadnje strane steka, koja
se spaja sa prepustom bonih stranica. Bordura je
u vidu obinog ispupenja, ali ima i sljemenjaka
na kojima je bordura sastavljena od kosih linija,
smjetenih izmeu dvije paralelne linije, to predstavlja oponaanje uvijenog ueta.6
Dvije krstae nekropole Kuline pomjerene su
sa svoje prvobitne pozicije i imaju velika oteenja. Na jednoj, iji se gornji prelomljeni dio vidi
u leeem poloaju u umi, moe se od motiva
prepoznati rozeta na desnom bonom kraku.
Gornji krak krstae je picast, to je karakteristika
krstaa i na drugim nekropolama Rotimlje. Druga krstaa je u puno loijem stanju. Njen ouvani
dio je meu gomilom kamenja i na njemu se ne
2 Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo
1965, str. 36-37, tabla III, sl. 16, 19, 21, 22; str. 48-49, tabla IX,
sl. 14 (Wenzel, Ukrasni motivi).
3 Isto, 32, 48-49, tabla IX, sl. 14.
4 Isto, 56-57, 86-87, tabla XXII, sl. 10.
5 Isto, 214-215, tabla LIII, sl. 21.
6 Takav oblik predstavljen likovno u: Isto, 32, 36-37,
tabla III, sl. 21.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slika 1

mogu prepoznati reljefi, kojih je najvjerovatnije

bilo jer je to posljednji stadij u razvoju oblika
steaka i najee su ukraeni.

Aliuia njive

Na putu prema zapadnom rotimskom zaseoku

Oraje nalazi se manja nekropola steaka, koja
dosada nigdje nije registrirana. Situirana je na
malom uzvienju, odmah pored puta sa lijeve
strane, 200 m prije orakog harema, na lokalitetu
Aliuia njive. Na ovom mjestu imamo ukupno
osam steaka jednostavne izrade. Zastupljeni
oblici su sedam ploa i jedan sanduk. Orijentirani
su u pravcu Zapad Istok i poloeni su u jedan
niz. est ploa poredane su jedna pored druge, a
sedma ploa i sanduk su 15 m udaljene od njih i
nalaze se u istom nizu. Steci nemaju ukrasa.

Lokalitet Humine

Prije vie od etiri decenije Belagi je opisao

steke na lokalitetu Humine, na platou brda
Zminjac, jugozapadno od sela. Ovo je jedina
nekropola sa Rotimlje koju je uvrstio u svoj Katalog.7 Strana brda koja je okrenuta prema Rotimlji je izrazito strma i obrasla borovom umom.
Lake se popeti s druge strane brda, iz pravca
Trijebnja, gdje nije strm prilaz, a postoji i lokalni
makadamski put. Putem se moe doi skoro do
same nekropole, koja se nalazi u blizini Mustafia
kua, zaseoka Trijebnja. Ovu dominantnu kotu
moemo smatrati nekom vrstom pograninog
podruja izmeu Trijebnja i Rotimlje i poto je
7 Kratak opis nekropole u: efik Belagi, Steci.
Kataloko-topografski pregled, Sarajevo 1971, 367. (Belagi,
Katalog steaka).

85

Slovo Gorina
Belagi uvrstio u svoj katalog, dajemo osvrt na
istu. Svojevremeno je zapisao ukratko da se radi o
nekropoli sa 12 steaka u obliku sanduka, dobre
obraenosti i srednje ouvanosti. Nemaju ukrasa,
osim to dva vea sanduka imaju urezanu liniju
duinom po sredini vodoravnih strana, koja oznaava dvojne grobove, a jedan sanduk ima vee
pravougaono udubljenje na vodoravnoj strani.
Nakon uvida stanja na terenu, potrebno je
izvriti odreene korekcije citiranih podataka. Na
ovoj nekropoli imamo osam ploa, etiri sanduka bez postolja i jedan sanduk s postoljem, to
ipak ini ukupno 13 steaka. Ne znamo kako je
Belagi doao do citiranih podataka, ali vjerovatno nije bio na licu mjesta, jer su neki steci ove
nekropole pravi primjerci ploa i nema nikakve
sumnje da ne spadaju u sanduke. Jedini sanduk
koji ima postolje, ini sa postoljem jednu cjelinu,
tj. isklesan je od jedne kamene gromade.
Svi steci na ovoj nekropoli orjentirani su u
pravcu sjeverozapad jugoistok. Pravougaono
udubljenje na vodoravnoj strani jednog niskog
sanduka ima oblik korita (slika 2). Udubljenja
na stecima mogu biti okruglastog ili pravougaonog tipa na vodoravnim stranama ploa ili
niih sanduka, razliite dubine i evidentirani su
na priblino 130 primjeraka. Belagi udubljenje
naziva vodenicom ili kamenicom i smatra da je
sluilo za odreene funkcije kod pogrebnih ili
kasnijih ceremonija.8

Slika 2.

8 Isto, 52. Opirnije o moguoj funkciji udubljenja i

razliitim stavovima u historiografiji po tom pitanju, u: efik
Belagi, Steci - Kultura i umjetnost, Sarajevo 1982, 382-384.

86

Lokalitet Meki

Na pola puta od magistralnog puta M-17.3 do

lokaliteta Meki nalaze se odmah pored porodine kue eljka Peria dva usamljena steka, ploa
i sanduk, oba bez ukrasa. Ploa je djelimino
oteena u uglu.
Sam lokalitet Meki, gdje se nalazi vea nekropola steaka, udaljen je od magistralnog puta
oko 500 m na istonu stranu od centra Rotimlje.
Nekropola je trenutno u najgorem stanju od svih
nekropola u ovom mjestu. Veim svojim dijelom
obrasla je u toliko gusto iblje, drau i umu da
je ak bilo nemogue precizno prebrojati steke i
utvrditi njihove oblike. Prema kazivanju mjetana, na Mekiu ima preko 100 steaka i to je jedino
to se trenutno moe okvirno rei po pitanju
broja steaka na ovoj velikoj nekropoli. Na terenu
je vidljivo da su na pristupanom dijelu nekropole nekolicina steaka u obliku ploa posluili
kao temelj za suhozid, koji dijeli pojedine parcele
obradivog zemljita. Ovu nekropolu potrebno je
sanirati i sauvati od dalje devastacije.
Samo manji dio steaka na Mekiu nalazi se
na ledini pored ume, gdje je omoguen pristup.
Svi steci ove nekropole do kojih se moglo fiziki
doi, orjentirani su u pravcu sjeverozapad jugoistok. Dostupni oblici steaka koje smo mogli
evidentirati su ploe, sanduci i krstae, sve bez
postolja. Takoer smo na malom broju dostupnih
primjeraka uspjeli evidentirati relativno velik broj
reljefa, kao to su: bordure u vidu kosog ueta,
bordure u vidu frizova sa trolistovima, dva koncentrina kruga, tit i ma, rozete, luk, polumjesec
i arhitektonske motive prelazni tip B. Na ovom
mjestu imamo, dakle, dosta motiva zastupljenih i
na drugim nekropolama Rotimlje, a i irem okruenju. Ukrasi na dostupnim sanducima isti su
kao na nekropoli Kuline bordure u vidu frizova
sa valovitim linijama izmeu kojih se izvijaju
trolistovi, ispod kojih su arhitektonski motivi sa
ve spomenutim prelaznim lukovima B. Ostali
spomenuti reljefi zastupljeni su na ploama.
Na dvije susjedne ploe su razliite prestave
tita i maa u kombinaciji sa rozetama i bordurama. Na prvoj ploi je bordura u vidu isprekidane
linije, koja je na svim stranama steka podjednako odmaknuta od ivice. tit i poprena greda
na sredini tita takoer su u vidu istog oblika
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
isprekidane linije, a u dva polja tita podijeljena gredom su dvije rozete sa oblim laticama.
Ma je ukoen ispod tita. Druga ploa je malo
sloenije izrade. Bordura je u vidu uobiajenog
friza sa trolistovima, odvojenim punom linijom
od centralnog dijela ploe. U slobodnom polju
vodoravnog dijela steka rozete su uklesane u sva
etiri ugla ispod pune linije bordure. Rozete su sa
po osam otrih listova. Peta rozeta smjetena je u
centralnom dijelu tita i ima dva omotaa od po
osam otrih listova. tit je od slobodne povrine
omeen isprekidanom linijom iste vrste izrade
kao na prethodnom steku. Ispod tita je ukoen
ma sa uvijenom drkom.
Dvije krstae na ovom lokalitetu su ve opisane u literaturi i postoji njihov grafiki prikaz.9
Obje su bogate reljefima koji se razlikuju samo u
pojedinostima, to ukazuje na istog majstora izrade. Krstaa manjih dimenzija je cijelom duinom
napukla i nedostaje otkinuti dio. Locirane su na
samom kraju nekropole. U pitanju su zavrni
trenuci nekropole,10 tj. nakon izrade ove vrste
spomenika, koji predstavljaju zavrni stadij u
nainu izrade steaka, prestaje praksa ukopa na
dotinom lokalitetu. Ovo je posebno karakteristino za nekropole stolakog kraja.

Grko groblje

Odmah pored izvora Topolovnik nalazi se nekropola sa 29 steaka, na lokalitetu poznatom pod
nazivom Grko groblje. Skoro svi steci orjentirani su u pravcu sjeverozapad jugoistok i poredani su u pravilne redove. Samo manji dio steaka,
ukupno pet primjeraka, koji se nalaze na krajnjem sjevernom dijelu nekropole, imaju priblinu
orjentaciju Zapad Istok.
Oblici steaka zastupljeni na Grkom groblju
su ploe, sanduci i sljemenjaci. Ploa ima ukupno
osam i sve su bez ukrasa. Sanduka je ukupno 13
i svi su takoer bez ukrasa. Imamo i jedan sanduk sa postoljem koji je jo i ukraen bordurom.
Preostali steci su sljemenjaci, od kojih su dva
bez postolja i pet sa postoljem. Tri sljemenjaka
su ukraena reljefima u vidu ispupenih bordura
odmah ispod gornjeg dijela steka u obliku krova.
Bordure na ovim sljemenjacima su neprekinute,
9Wenzel, Ukrasni motivi, 86-87, tabla XXII, sl. 9 i 13.
10 Nada Mileti, Steci. Umetnost na tlu Jugoslavije,
Beograd-Zagreb-Mostar 1982, 23-24 (Mileti, Steci).

Slovo Gorina, 35, 2013

tj. obilaze steak sa sve etiri strane. Moe se rei

da je ovo najei vid ukraavanja sljemenjaka na
nekropolama Rotimlje.
Svi steci na Grkom groblju su u dobrom
stanju ouvanosti osim jednog sljemenjaka sa
postoljem, na ijem donjem prednjem dijelu je
veliko napuknue. Bez obzira na teko oteenje,
steak je i dalje u uspravnom poloaju.
***
U blizini Grkog groblja i izvora Topolovnik imamo i pojedinanih nalaza steaka. Osim pojedinanih nalaza, takoer je ranije postojala manja
nekropola steaka neposredno uz magistralni put,
na lokaciji preko puta Moria harema. Nekropola
je, po prianju mjetana, bila teko pristupana i
zarasla u iblje. Na tom prostoru posljednjih godina je intenzivirana izgradnja poslovnih objekata.
Na mjestu gdje su nekada bili steci izgraen je
ugostiteljski objekat. Od nekropole danas nema
ni traga, niti se zna koliko je bilo steaka na ovom
lokalitetu jer nisu nigdje ranije evidentirani.

Gizdave

Steci na Gizdavama u podnoju Kotanice

koncentrisani su na ukupno tri mjesta. Sve tri
nekropole nalaze se u relativnoj blizini. Gizdave
su na samom junom izlazu iz Rotimlje u pravcu
Hodova. Sa magistralnog puta se skrene nalijevo,
lokalnom makadamskom cestom prema Matia
i Peria kuama, preko Rotimskog potoka, koji
dijeli Rotimlju od Hodova. Prema dananjoj administrativnoj podjeli, samo nekropola u Peria
ogradi, locirana sjeverno od katolikog groblja,
pripada Rotimlji. Druge dvije nekropole Gizdava, locirane malo junije, pripadaju Hodovu.
Bez obzira na administrativne prepreke, ovdje
su obraene sve tri nekropole Gizdava jer ine
ambijentalnu cjelinu.
Na nekih 300 metara udaljenosti od magistralnog puta M 17.3, sa desne strane lokalne
ceste, u blizini Rotimskog potoka, nalazi se
prva nekropola Gizdava, na lokalitetu Gonik.
Istoni dio nekropole pored ceste poravnat je
graevinskom mehanizacijom i nema ni traga
stecima koji su se tu, po prianju mjetana, do
prije nekoliko godina ranije nalazili. Na tom
mjestu nije nita izgraeno i nejasna je motivacija devastacije dijela nekropole. Na neoteenom

87

Slovo Gorina

Slika 3a. Devastirani istoni dio nekropole Gonik, stanje 2012.

godine. U umarku u pozadini su preostali steci.

dijelu nekropole, u oblinjem umarku, preostalo

je 11 steaka i svi su orijentacije sjeverozapad
jugoistok. Od oblika su zastupljeni jedna ploa,
devet sanduka i jedan sljemenjak.
U svom Katalogu Belagi je evidentirao
ovu nekropolu pod rednim brojem 14, prilikom
opisivanja steaka stolakog kraja. Zaveo je kao
hodovsku nekropolu jer ona zaista administrativno pripada Hodovu. Prije vie od etiri decenije
konstatovao je da se na ovom lokalitetu nalazi
14 steaka, to znai da su na oteenom dijelu
nekropole u novije vrijeme unitena najmanje
tri steka. Meu nestalim stecima bio je i jedan
ukraeni sljemenjak.11
Nekropola na Goniku proglaena je 2006.
nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U Odluci Komisije za ouvanje nacionalnih
spomenika nekropola je evidentirana pod nazivom Peria njive.12 U prvom lanu Odluke stoji
da nacionalni spomenik ini nekropola sa 14
steaka. Dakle, nekropola je i tada brojala isti broj
steaka kao prije etiri decenije, kada je opisivao
Belagi, to znai da je devastirana nakon dana
19.06.2006., kada je Komisija izala na teren i
11 Belagi, Katalog steaka, 368. On iznosi konstataciju
da se meu 14 steaka nalaze 12 sanduka i dva sljemenjaka, a
uvidom na licu mjesta utvreno je da nisu sve sanduci, nego
da ima i jedna ploa. Takoer pogreno navodi orjentaciju
steaka u pravcu Zapad Istok, to kasnije kao vjerodostojan podatak od njega preuzima Komisija za ouvanje
nacionalnih spomenika.
12 http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lan
g=1&action=view&id=2838 Odluka Komisije objavljena je u
Slubenom glasniku BiH, br. 53/08.

88

Slika 3. Skica nekropole koju je izradila Komisija za ouvanje

nacionalnih spomenika 2006. godine. Umjesto sjeverne, kako je
ucrtano, u pitanju je istona strana svijeta.

nakon to je kompletna nekropola proglaena

nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Iz opisa dobra u obrazloenju Odluke Komisije i
grafikog prikaza nekropole, vidi se da na terenu
nedostaje sljemenjak br. 2. Osim sljemenjaka, nedostaju jo dva steka poloena u istom nizu, na
istonom dijelu nekropole, to se moe vidjeti na
skici koju je 2006. napravila Komisija (slika 3).
Meu preostalim stecima nekropole Gonik
dva su ukraena veoma interesantnim reljefima.
Na jugoistonoj eonoj strani preostalog sljemenjaka imamo borduru u vidu ispletenog ueta,
koja ide popreno i spaja oba zavretka krovnog
dijela, to je opet karakteristika steaka Rotimlje.
Bordura ide i preko suprotne eone strane. Ispod
bordure na jugoistonoj eonoj strani je prikaz
lisnatog krsta, zastupljenog na irem prostoru
izmeu rijeke Neretve i Stoca. Ovakav lisnati krst
poznat je u Vizantijskoj umjetnosti XI stoljea, u
kojoj je upotrebljavan za ispunjavanje kruga. Slini primjeri lisnatom krstu iz Gizdava evidentirani
su u Boljunima, Bivoljem Brdu, Tasoviima u
bliem okruenju, a u irem okruenju ovaj motiv
zastupljen je i na Blidinju.13 Na sjeverozapadnoj
13 Uporedi: Wenzel, Ukrasni motivi, 92, 116-117,
tabla XXX, sl. 24-30. Po njenom miljenju motiv lisnatog
krsta preuzet je sa rezbarije, a dospio je u ovaj kraj
importom sikulo-arapskih koveia od slonovae. Ista,
,
, 8, 1962, 39-48.
U II ovog rada je prilog crtea jugoistone eone i
sjeveroistone bone strane sljemenjaka nekropole Gonik,
sa prikazom lisnatog krsta i mjeovitog kola. Motiv lisnatog

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Slika 4. Originalan motiv tri ratnika

eonoj strani sljemenjaka je poetak kola sa

enom kolovoom. Kolo se nastavlja na sjeveroistonoj bonoj strani gdje imamo sedam figura,
naizmjenino mukih i enskih. Dakle, u pitanju
je mjeovito kolo, u kojem se svi uesnici dre za
ruke, podignute u visini glave. Posljednja figura
u kolu dri ruku na boku. Mukarci nose kratke
suknje do koljena, a ene duge haljine do glenja.
Na bonoj stranici visokog sanduka imamo
neobian i jedinstven prikaz trojice ratnika
razlog vie da se preostali steci dodatno zatite
od dalje devastacije jer je na primjeru ove nekropole oito da proglaenje nacionalnim spomenikom, samo po sebi, nije dovoljna zatita. Dvojica
ratnika sa desne i lijeve strane dre lukove u
jednoj ruci, a druga ruka naslonjena im je na bok.
Kod desnog ratnika ruka je naslonjena tik pored
tobolca za strijele. Trei ratnik stoji u sredini i
dri isukan ma u desnoj ruci, a lijevu je takoer
naslonio na bok uz koricu od maa. Iznad njih je
friz sa biljnim motivom u obliku valovitih linija,
izmeu kojih se izvijaju trolistovi, ukras karakteristian za nekropole Rotimlje i ireg okruenja.
Odvojen je od prikaza trojice ratnika jednom ispupenom trakom. Isukani ma srednjeg ratnika
prolazi kroz ispupenu traku i dodiruje povijeni
krsta u struci se naziva i krst rozeta.

Slovo Gorina, 35, 2013

biljni motiv. Sva trojica nose kratke suknje iznad

koljena, prikaz nonje sline kao i na drugim
reljefima uklesanim na stecima stolakog kraja (slika 4). Reljef je veoma teko uoljiv jer je
izrazito plitko izraen. Reljefna ispupenja nisu
primjetili ni Belagi, ni Wenzelova, ni Komisija
za ouvanje nacionalnih spomenika, iako su bili
na nekropoli i opisivali je.
***
Izgleda da su sve nekropole na podruju Gizdava
u Arheolokom leksikonu registrirane kao lokalitet
Crkvine, gdje je iznesena konstatacija da se na tom
mjestu nalazi starije rimsko naselje i nekropola sa
134 steka. Na lokalitetu su pronaeni brojni fragmenti rimske opeke i novca iz druge polovine III
stoljea.14 Pod ovim nazivom oito se tretirao iri
prostor Gizdava, im se u Arheolokom leksikonu
navodi nalaz nekropole sa 134 steka.
Ustvari, na samom lokalitetu Crkvine, pored
vidljivih ostataka antikog naselja, nalazi se u
umi nekropola sa 52 steka. Lokalitet je meu
mjesnim stanovnitvom poznat i kao Peria ograda. Nalazi se odmah pored sjevernog zida katolikog groblja i protee se dalje na sjever, u dubinu
ume prema Rotimlji. Na katolikom groblju je
najstariji spomenik datiran sa 1827. godinom, to
14 AL, 171.

89

Slovo Gorina

Slika 4a.

ga, opet, kako kau mjetani, ini najstarijim na

ovom podruju. Nedavno je podignuta kapela na
junom dijelu groblja. Iako su i kapela i groblje
ograeni istim zidom, podijeljeni su administrativno izmeu Rotimlje i Hodova; kapela pripada
Hodovu, a groblje Rotimlji.
Svi steci u Peria ogradi su orjentacije sjeverozapad jugoistok i poredani su u redove.
Zastupljeni su sljedei oblici: 37 ploa, 13 sanduka,
jedan sanduk sa postoljem i jedan mali sljemenjak bez postolja. Ukraena su samo dva steka,
jedna ploa i sanduk. Na ploi je prikaz krsta sa
krunim dodacima na krakovima (slika 6), a na
sanduku je motiv polumjeseca.
Ni navedeni broj od 52 steka na lokalitetu
Peria ograde ne mora biti konaan jer je veoma
teko razlikovati steke od brojnih kamenih ulomaka i ploa, koje su oito sainjavale vie arhitektonskih zdanja, ratrkanih po lokalitetu. To je
vjerovatno razlog to se u Arheolokom leksikonu
navodi broj od 134 steka. Na zemlji su na vie
mjesta u umi vidljivi tragovi zidova od tanjeg
kamena, u ijem okviru ili u neposrednoj blizini
se nalaze razbacani brojni kameni ostaci koji nisu
steci ploe, dijelovi stubova, nadvratnici isl.
Vjerovatno su zbog malih dimenzija kamenih
ivinjaka u pitanju mauzoleji, mada ima miljenja
i da je posrijedi crkvena arhitektura. U svakom
sluaju, lokalitet bi se trebao arheoloki istraiti.
Meu kamenim ostacima je veoma tanka, po
sredini napukla i u donjem dijelu oteena ploa.
Poloena je na tlo i izdie se gornjim dijelom
malo iznad zemlje. Dimenzija je 138 64 13.
Vjerovatno je bila malo dua jer je u donjem
dijelu primjetno oteenje. Ve je registrirana u

90

literaturi i povezana sa stecima.15 Na oteenoj

ploi je izrazito ispupen plastini prikaz ljudskog
lika podignutih ruku i rairenih runih prstiju, izduenog tijela, sa kosim crtama ispod ruku, koje
idu paralelno sa obje strane, od uskog prikaza
tijela do kraja ploe.
Tanka kamena ploa debljine samo 13 cm,
njene male dimenzije, te nain izrade reljefa,
nisu karakteristini za steke ovog kraja, zbog
ega je, opreza radi, nismo uvrstili u ukupan broj
steaka. Steak sa slinim ispupenim plastinim
motivom evidentiran je prije 60 godina u Rakoj
Gori, na sjevernom ulazu u Mostar,16 udaljenim
oko tridesetak km sjeverozapadno od nekropole
na Gizdavama, to je vjerovatno bio motivirajui
faktor da se ploa povee sa stecima. Jedini te
vrste, steak u Rakoj Gori je u obliku sanduka i
veih je dimenzija, uobiajenih za steke, dok sa
ploom u Gizdavama to nije sluaj. Belagi je
prvi uoio neobine romanike elemente reljefa u
Rakoj Gori i pravio komparacije sa slinim motivima na relikvijaru sv. Oronza iz XI ili XII stoljea
i fragmentima krstionice u Zadru.
Postoji dosta razlika u motivima Rake Gore i
Gizdava. Figura u Rakoj Gori ima snane, teke
ruke i u lijevoj je krst, prsti su razliite duine
i asociraju na ljudske. Figura u Gizdavama je
tankih ruku i prstiju, te djeluje slabano i krhko. Svi prsti figure u Gizdavama su iste duine i
jednako su razmaknuti, a izmeu njih je plovna
koica. Ona nije ucrtana na Palametinom pokuaju likovnog prikaza reljefa, ali se na reljefu
jasno vidi plastino ispupenje izmeu prstiju u
odnosu na slobodnu povrinu ploe. Figura na
ploi u Gizdavama ima kose linije ispod ruku, na
potezu od tijela prema vanjskom obodu ploe,
koje djeluju poput krila na leima.17 Takoer ima
15 Miroslav Palameta, Rotimlja ime i batina, u: Od
Hrguda do Huma. Rotimlja i Stjepan Krst, Mostar 1999, 3235. Nakon prvobitno izraene sumnje: ...reljef koji je mogao
biti steak, duine 130 cm, ili rustikalni ukras spomenute
crkve figura je molitelja (orante) s karakteristino
podignutim rukama..., Palameta ve u sljedeoj reenici
s novim ubjeenjem nastavlja: Inae, meu reljefima sa
steaka taj se moe smatrati jedinstvenim po nekoliko
elemenata.
16 Evidentirao ga je, opisao i priloio sliku: efik
Belagi, Steci kod Rake Gore, Nae starine, knj. III,
Sarajevo 1956, 255-256, 259.
17 Sline isprekidane linije predstavljaju krila na leima
krilatog konja na sljemenjaku u Dugom Polju, na podruju

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Slika 5. Reljef u Peria ogradi i u Rakoj Gori crte prema Palameti

kruni oblik glave koji asocira na kosu. Slinost

meu motivima ogleda se samo u poloaju ruku
(orante) i izduenom, tankom tijelu (slika 5).
Slian motiv predstave ljudske figure rairenih
ruku i prstiju na stecima u bliem okruenju
moe se nai na jednom steku poznate nekropole Radimlja, samo je drugaija predstava tijela.
Reljef sa prilino realno prikazanim ljudskim
likom na steku Radimlje ima sve karakteristike
i slinosti sa drugim predstavama ljudskih likova
na stecima stolakog kraja. Mogue da je zbog
male geografske udaljenosti upravo motiv rairenih ruku na Gizdavama posluio kao model za
izradu reljefa steka na Radimlji.
U Arheolokom leksikonu registriran je na
lokalitetu Crkvine steak na kojem je neitak
natpis, meutim, nismo ga uspjeli pronai. Steci
su na nekim mjestima dobrim dijelom zarasli u
gustoj umi ili su zatrpani zemljom, zbog ega im
je mjestimino otean pristup.
***
Blidinja. efik Belagi, Leksikon steaka, Sarajevo 2004,
243, slika br. 104. I u drugim sluajevima su na slian nain
predstavljena krila na reljefima steaka. Mileti, Steci, 25,
90, 121, slika br. 11, 52, 58.

Slovo Gorina, 35, 2013

U neposrednoj blizini, 200 m juno od katolikog

groblja, nalazi se u gustom umarku pored puta
jo jedna manja nekropola sa 14 steaka. Steci
su orjentacije sjeverozapad jugoistok i imaju
sljedee oblike: dvije ploe, 10 sanduka, jedan sljemenjak i jedan prevrnuti stub. Ukraen je samo
jedan sanduk istim motivom sa sve etiri bone
strane. Radi se o simbolikoj predstavi ljudske figure, koja dobrim dijelom lii na krst sa prethodne nekropole. Na krajevima krakova koji predstavljaju glavu i ruke su kruni dodaci, a ruke su
podignute malo uvie, nego to je to na predstavi
krsta. U donjem dijelu figure su dva kraka koji se
ravaju u obliku noga i nemaju krune dodatke
(slika 6). Ova mala nekropola dosada nije nigdje
evidentirana.

Umjesto zakljuka

Veliki broj nekropola, kao i pojedinani nalazi

steaka na malom prostoru Rotimlje i njenog
blieg okruenja ukazuju na gustu naseljenost
ovog podruja u kasnom srednjem vijeku i poetnom osmanskom periodu. Poznati su arheoloki
nalazi kako iz antike, tako i iz kasnijih historijskih
epoha u neposrednoj blizini rotimskih nekropola.

91

Slovo Gorina
Antiki ostaci prisutni su uz dvije nekropole na
Kulinama i u Peria ogradi na Gizdavama i obje
bi trebalo arheoloki istraiti. Na ovom podruju
traje, dakle, kontinuitet ivota.
Steci u veim nekropolama Rotimlje poredani su u pravilne redove. Njihova orjentacija
je uglavnom u pravcu sjeverozapad jugoistok.
Samo manji broj steaka poloen je u pravcu Zapad Istok. U nekropolama Rotimlje zastupljeni
su steci svih oblika. Mnogi steci ukraeni su
razliitim motivima od kojih su neki originalni i
karakteristika ovog mjesta, a postoje i motivi koji
pokazuju dosta slinosti sa reljefima na stecima
blieg okruenja stolakog kraja, pa i ire. Neke
od steaka bilo je sigurno teko i skupo izraditi,
na osnovu ega izvodimo zakljuak da su stanovnici Rotimlje u vrijeme podizanja ovakvih spomenika imali visok ivotni standard.
Uvidom na terenu utvreno je da nedostaju
neki primjerci steaka sa uklesanim reljefima
koje je prije pola stoljea evidentirala Wenzel. To
su neke vrste bordura, ploa sa prikazom tita i
maa, oko kojih je bordura sa trolistovima i sanduk na ijoj eonoj strani je prikaz ljudske figure
sa podignutom desnom rukom i jako izraenim,
ispruenim i predimenzioniranim dlanom. Motiv
slian ope poznatim reljefima na Radimlji, samo
jednostavnije izrade.18 Nadamo se da se steci sa
navedenim motivima nalaze u nepristupanom

Slika 6. Motivi na dvije susjedne nekropole na Gizdavama

dijelu velike nekropole Meki. U gorem sluaju,

nestali su devastacijom nakon pola stoljea.
Stanje ouvanosti steaka je neujednaeno.
Neke manje nekropole poput Aliuia njiva,
Humina ili Grkog groblja su u dosta dobrom
stanju, dok su vee nekropole uglavnom doivjele
znatne devastacije. Devastacija se moe ogledati
u pomjeranju steaka iz leita, s ciljem dobivanja obradivih povrina kao na Kulinama; zatim,
opom zaputenou i nebrigom ire drutvene
zajednice, kao npr. na Mekiu, gdje je vei dio nekropole obrastao u izrazito gustoj umi i iblju, u
tolikoj mjeri da je trenutno nemogue sistematski
obraditi nekropolu. Najgori primjeri devastacije
su dio potpuno unitene nekropole Gonik u Gizdavama, tako da nema ni traga stecima koji su tu
donedavno bili, iako je nekropola prije devastacije proglaena nacionalnim spomenikom. Potpuno
je devastiran i lokalitet kod Moria harema, gdje
je izgradnjom objekata unitena nekropola sa
nepoznatim brojem steaka.
Potrebno bi bilo podhitno sanirati i konzervirati dvije najvee nekropole, Meki i Kuline,
ime bi se sauvale od daljeg propadanja, kao i da
Drava konano povede rauna o preostalim spomenicima nekropole Gonik koje je sama stavila
pod zatitu.

Slika 5a.
18 Uporedi: Wenzel, Ukrasni motivi, 36-37, tabla III, sl.
16, 19, 22; 240-241, tabla LXI, sl. 21; 328-329, tabla LXXXV, sl.
5. Posljednji motiv figuralne predstave na Rotimlji spominje
i Mileti, Steci, 77.

92

Slovo Gorina, 35, 2013

Jasmin Hodi

Gdje je natpis monahinje Marte?

(Ili: Steci uz vlaku crkvu na Oaniima ponad Stoca)

Uvod

Steci kao srednjovjekovni nadgrobni spomenici

svojevrsni su bosanskohercegovaki specifikum,
prije svega kao izrazito znaajno bogatstvo za
nau historiju, kulturu, naslijee, i tradiciju; a
po svemu sudei ve odavno su pravi bosanski
fenomen, simbol, jednostavno brend ali takoer, jo uvijek naroito i velika tajna. I ne samo
bosanski. Jer, uzmemo li u obzir da slavni Krlea
ipak nije bio u pravu kada je rekao: Neka oprosti
gospoa Evropa, samo Bosna ima spomenike,
STEKE pri emu ne mislim na injenicu
kako se omanji broj steaka nalazi i u Srbiji, Crnoj
Gori i Hrvatskoj (uglavnom u granicama srednjovjekovne bosanske drave), pronaene steke
u Azerbejdanu i Armeniji svekoliko bi ozbiljno
trebalo shvatiti u kontrastivnoj i komparativnoj
analizi kada ubudue s naunog aspekta budemo
pristupali ovoj neiscrpno vrijednoj tematici.

Sl.1. Steak u Azerbejdanu (v. Idrizovi:2012)

Sl.2. Steak u Armeniji (v. Dizdar: 2011)

Slovo Gorina, 35, 2013

Steci kao bosanska posebnost

Interesantno je kako u balkanskim okvirima

bosanska posebnost stecima i dalje konstantno
biva osporavana.1 Uzmimo samo za primjer
stolake nekropole Radimlju i Boljune, poznate
po ukrasima i natpisima, i time najznaajnije pojave te vrste pa tako i reprezentativne u
evropskim okvirima.
Kako se Radimlja preko sina vojvode Stipana
povezuje s oanikom porodicom MiloradoviHrabren, na ijem imanju se na Oaniima (i)
danas nalazi pravoslavna crkva sv. Petra i Pavla, i
kako je poznato da je spahija Milisav osnovao (ili
obnovio?!) pravoslavni manastir itomisli (na
putu izmeu Poitelja i Mostara) nee biti teko
steke na Radimlji (pa i sve druge) proglasiti srpskim2 (svojevremeno je apljinac Marko Vego pisao
o pravoslavnom karakteru steaka stolakog kraja).
S druge strane, u reiji dr. Marinke imi sa
Staroslavenskog instituta iz Zagreba, srednjovjekovni natpisi stolakog kraja, a posebno natpisi
na nekropoli Boljuni, proglaeni su ni manje ni
vie nego hrvatskim, a pismo kojim su natpisi
pisani prozvano je hrvatskom irilicom.3
Da pomenute ideje o posrbljavanjau i kroatiziranju nae historije i kulture izvan svake sumnje
direktno udaraju na zdrav razum i logiku, najbolje pokazuju izjave sarajevskog profesora dr.
Dubravka Lovrenovia date ovdanjim medijima.
Naime, za Al-Daziru (Al-Jazeera) dr. Lovrenovi izjavljuje sljedee: Steci su srednjovjekovni
1 Na konto velikosrpskih i velikohrvatskih idejnih (i
ideolokih!) projekata.
2 Pogotovo to se institucija za pravoslavne u BiH zove
Srpska pravoslavna crkva.
3 udi me kako stoanin dr. Miroslav Palameta nije
prema svemu ovome pruio neki znaajniji otpor, s obzirom da u knjizi Tajna Boljuni, gdje je potpisan kao jedan
od autora, nedvosmisleno stoji: (...) upravo su u okolini
Stoca sauvane najbrojnije nekropole s tim spomenicima
(stecima, op.a), svakako i najzanimljivije po raznovrsnosti
oblika, kvaliteti reljefnih ukrasa i koncentraciji bosaninih
nadgrobnih natpisa. (Palameta i dr., 2012).

93

Slovo Gorina

Sl. 3. Steci na Oaniima

nadgrobni spomenici, raireni u najveoj mjeri

u srednjovjekovnoj Bosni ili ugrubo reeno na
teritoriju dananje Bosne i Hercegovine, nakon to
je prethodno za televiziju Fejs (FACE TV) kazao
ovo: Teritorij na kojem se prostiru steci niukoliko
se ne poklapa sa politikim granicama srednjovjekovne Bosne, gdje je takoer dodao i to da: Ne
moemo mi govoriti, znate, o tome: To je nae. Po
emu su steci nai? da bi poslije na Al-Daziri kazao ovo: Po mome barem sudu, zbog svoje
izuzetne brojnosti, zastupljene u srednjovjekovnoj
Bosni, smatram da se (to) ipak moe smatrati
fenomenom koji se u najveoj pretenoj mjeri vee
za srednjovjekovnu Bosnu, ili za srednjovjekovnu
bosansku dravu.

Steci uz vlaku crkvu na

Oaniima (Stolac)

Kod pravoslavne crkve sv. Petra i Pavla, na Oaniima ponad Stoca, nalazi se i nekoliko steaka
(dva iza apside, dva u priprati, i jedan kod lijevog
bonog zida).
Pretpostavlja se da je ktitor ove crkve bio
vojvoda Radosav iz porodice Hrabrena-Miloradovia4, iji se steak s natpisom nalazi u
priprati, na ulazu u crkvu, gdje pie: Ase lei
4 Vlaki katun Hrabrena. Hrabreni su jedno vrijeme
bili vojvode Donjih Vlaha. U literaturi se moe nai poneto
o posebnosti u kulturi i religiji Vlaha u odnosu na pravoslavlje, pri emu se istie narodni slavenski obiajni i okultni
karakter obreda koje Vlasi upranjavaju.

94

vojevoda Radosav Hrabren Z. G = 7013 (=

1505) Lto aprila 24. (M.Vego, Zbornik II, 1964,
55); a potvrdu za sadanje ime ove crkve imamo
na natpisu iznad ulaznih vrata, gdje stoji da je to:
Hram sv. apostola Petra sv. apostola Pavla, to
je pisano u oktobru 1833. (ili 1832.) kada je ova
bogomolja obnovljena.
Meutim, indikativno je ta se sve dogaalo
prilikom radova na obnovi, u drugoj polovini
osamdesetih godina devetnaestog vijeka.
Naime, u potrazi za natpisom kojeg M.Vego
imenuje kao natpis monahinje Marte, a koji glasi:
A se lei monahi marta Z P(G), i kojeg M.Vego
ita ovako: A se lei monahi(nja) Marta 7080
(=1572), naiao sam na jednu javnosti manje poznatu injenicu. Zapravo, nisam naiao na natpis
monahinje Marte (koji se vidi na slici 5.).
No, kad je u pitanju itanje ovog natpisa, treba
se osvrnuti na dvije stvari.
S obzirom da na jednom Stjpanovom natpisu
s Radimlje grafem za bosanino g ima dodatnu
vertikalnu liniju prema dole (ime se blii izgledu
grafema p), sklon sam tumaenju po kojem bi

Sl.4. Natpis na steku Radosava Hrabrena (M.Vego,

Zbornik II, 1964.)

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Sl.5. Natpis monahinje Marte (M.Vego, Zbornik II, 1964.)

Sl.7. Steak iza apside crkve na Oaniima ispisan novijom

irilicom.

Sl.6. Natpis na steku pod kojim lei Stjpan, Radimlja

(Vidi se istaknut grafem G)

moda i u natpisu monahinje Marte oznaka za

godinu bila ZG = 7013 (= 1505), kao i u Stipanovom natpisu iz priprati crkve.
Druga stvar je da se moe napraviti jo jedno
poreenje po datumu. Drugo poreenje natpisa iza crkve (monahinja) i onog ispred (Stipan)
moda dovodi u vezu rijei marta ZG i aprila
ZG pri emu bi se dalo zakljuiti da se u natpisu koji nije Stipanov ne radi o monahinji Marti,
ve o oznaci za datum, kao marta : aprila. No,
u tom sluaju iza grafema H, u rijei monah
bismo oekivali poluglas, kojeg naravno nema.
Ali, rekoh ve, uope nema ni spomenutog natpisa.
Nepoznato mi je kako je M. Vego5 fotografiju
sa slike broj pet mogao imati 1964., kad se jo od
itavih stotinu godina ranije na mjestu gdje bismo
oekivali natpis o kojem govorimo nalazi neto
sasvim drugo. Doete li na mjesto iza crkve na
Oaniima, tano iza apside doekat e vas steak
koji je udubljenim vertikalnim kanalima podijeljen horizontalno na tri jednaka dijela, na kojima
moete vidjeti natpis, ali ne bosanini, ve irilini pogaate, iz osamdesetih godina devetnaestog vijeka (v. Sl. 7.).
5 Trebalo bi ispitati zato mu i pod kojim okolnostima
nikada nije dozvoljeno da odbrani zavrenu disertaciju
na temu: Povijest Humske Zemlje od doseljenja Slovena
do sjedinjenja s Bosnom 1322. godine, koju je prijavio na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Slovo Gorina, 35, 2013

Sl. 8. Transkripcija irilinog natpisa iza crkve na

Oaniima

Spomenuti irilini tekst (sl.7.) nije u potpunosti itljiv. Ipak, preko slike br. osam izdvajam
dio teksta koji sam uz dosta truda ipak uspio da
proitam.
Kako vidimo, iznad svakog od tri dijela ucrtan
je po jedan kri. Takoer, iz samog teksta se jasno
razaznaje ime Aleksa Pecelj6 te ime supruge mu
Ane, i godina 1861. (to je samo tridesetak godina
nakon spomenute velike obnove7 crkve).
6 Aleksa Pecelj je poznato ime kod hercegovakih
pravoslavaca.
7 Slina obnova dogodila se 1864. godine na vlakoj
crkvi sv. Lazara, u selu Vlahovii, ponad Ljubinja. Ispred
crkve se i danas nalazi nekropola steaka, od koje su ostala
samo 23 nadgrobnika, a etrdeset i sedam ih je uniteno i
uzidano u ogradu pravoslavnog groblja ili u zidove crkve i
popratnih graevina. U crkvi na Vlahoviima su dva poznata starobosanska natpisa iz 15. vijeka, za koje se (apsurdno!)
tvrdi da potiu iz vremena Kosovske bitke. Tom logikom
desilo se da pomenuta crkva postane sabirno mjesto na
poetku vanih srpskih vojevanja, o emu jedan mjetanin
kae: Kad su krenuli u Hercegovaki ustanak, 1875-te, ovdje
je polagana zakletva. Kad se krenulo 1941. u oslobodilaki
rat, isto tako je ta ustanika eta ovdje poloila zakletvu; pa

95

Slovo Gorina
Postavlja se oekivano pitanje: Gdje je natpis
monahinje Marte?!
O prethnodnom sam lino obavijestio igumana manastira itomisli, oca Danila Pavlovia.
Gospodin Pavlovi me je u itomisliu srdano
primio, pomogao mi oko dodatne literature, te
obeao da e se potruditi da pronae odgovore na
moja pitanja. Iako je od tada prola cijela godina
dana, odgovore jo nisam dobio.

Da li je ovaj sluaj s natpisom monahinje Marte u

namjanju ruku primjer skrnavljenja tradicije?
No, primijetio sam da na zidu unutar manastira danas nema figure spahije Milisava. Ali, zato
ima naroito mnogo interesantnih detalja koji
odraavaju nastavak tradicije oslikavanja steaka,
poput ivotinjskih figura ptice ili jelena, te lava, ili
pak figure ovjeka sa lukom i strijelom, itd

Uzdignute ruke
na nekropoli steaka Radimlja

Prikaz motiva8 iz jevanelja po Ivanu (15:5): Ja

sam loza, a vi ste izdanci stoji popratno na poleini steka na kojem je ovjek s visoko uzdignutom rukom. U stvari, iako je motiv uzdignute
ruke na nekoliko mjesta zasebno istaknut, jedan
steak nam prua mogue dodatno objanjenje,
po emu se moe zakljuiti da su ovjekoliki likovi prikazani u tri karakteristina poloaja ruku:
1. Ruke sputene niza se,
2. Jedna (desna) ruka uzdignuta, jedna (lijeva)
sputena,
3. Obje ruke podignute (v. Sl. 12).

Sl. 9. itljivi dio natpisa iza crkve na Oaniima

Sl.10. J.H. s igumanom manastira itomisli

ak i u ovom posljednjem ratu ovdje je bilo bogosluenje i
zakletva nae brigade. (N. K., Vlahovii, Ljubinje).

96

Ovaj motiv uzdignutih ruku ustvari je scena iz

molitve, starohrianske molitve9 poznatije pod
imenom Orant. Motiv uzdignutih ruku i danas
je prisutan u itomisliu (v. sliku 13.).
Takoer, slino motivu sa steka na Radimlji u
kojem se uz ovaj molitveni poloaj nalazi i motiv
loze i grozdova (v. sl.12.), isto tako uklesan u kamenu ovaj motiv nalazimo na crkvi San Salvador,
11-14. stoljee, Sarria u paniji (v. sl. 14).
Isto kao to se motiv loze ne bi smio tumaiti
doslovno10, kao prikaz scena iz svakodnevnog
ivota, tako niukoliko ne bismo smjeli motiv
ovjeka s uzdignutom rukom (pored kojeg su luk
i strijela, te tit i ma) posmatrati kao vojnika u
doslovnom smislu te rijei.11 To emo najlake
8 Ovaj motiv obraen je u Kamenom spavau u pjesmi
Loza i njene rozge.
9 I danas se u franjevakim redovima upranjava ovaj
nain molitve, kao uostalom i u pravoslavlju to mi je
potvrdio iguman Danilo Pavlovi.
10 Recimo, kao preslikani motiv vinograda iz Poprati.
11 Tom logikom je u razdoblju 92-95. vojniki pozdrav bio
da malo podignete desnicu s otvorenim dlanom, kao na steku
(ne ba kao onaj nacistiki u kojem je ruka skroz podignuta).

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Sl.11. Unutranjost manastira itomisli

Sl.12. Steak na Radimlji: Tri karakteristina poloaja ruku

Sl. 13. Motiv uzdignutih ruku, manastir itomisli.

pokazati na Makovim stihovima: Najtea rvanja

su, i ratovi pravi, u samome biu12 (Putevi, Kameni
spava).
Isto tako, na jednoj ikoni koja prikazuje ovjeka s uzdignutom desnicom i sputenom ljevicom,
prikazan je kralj David (sl. 15.)
Za kralja Davida13 poznate su dvije stvari
preko kojih ga moemo vezati za ikonografiju
steaka. Po sljedeim odlomcima iz svetog teksta
( i inae) poznat je tzv. Davidov ples. Dakle: Let
them praise his name in the dance: let them
sing praises unto him with the timbrel and harp
(Psalm 149:3 ); And David danced before the
LORD with all his might; and David was girded
12 to se, uostalom, poklapa i sa u javnoj percepciji
manje poznatom injenicom da je po islamskom uenju
prava borba, odnosno, pravi (veliki) dihad ustvari borba sa
samim sobom, po poznatom hadisu Muhammeda s.a.v.s.,
kada je vraajui se iz najznaajnije (fizike) bitke za islam,
bitke na Bedru, rekao: Vratili ste se iz male borbe u veliku
borbu, a to je borba protiv samoga sebe, protiv svog nefsa.
13 Kralj David sa ispruenom desnicom nalazi se
takoer i u poznatoj katedrali Notre Dame u Francuskoj.

Slovo Gorina, 35, 2013

Sl.14. Crkva San Salvador, Sarria, u paniji, 11. vijek.

with a linen ephod (2 Samuel 6:14).14 Druga

stvar po kojoj je David (ili Dawud a.s.) poznat
jesu titovi, odnosno, pancirna odijela koja je sam
izraivao.
I nauili smo ga proizvodnji pancira (titova) za vas, da vas zatite od sile vae. Pa jeste li vi
zahvalni? (Kuran, 21: 79-80).
Uinili da mu mekano gvoe bude. Pravi
iroke pancire i estito ih pleti. (Kuran, 34:10-11)
14 Neka u plesu hvale Njegovo ime: neka Mu pjevaju
molitve uz bubnjeve i harfu (Psalm 149:3); I David je igrao
pred Gospodom svom svojom snagom, a David je bio ogrnut lanenom oplekom (2 Samuel 6:14)

97

Slovo Gorina

Sl.15. Ikona kralja Davida 15

obzira na religiju16, tako se u simbolinoj ravni

moe pratiti i motiv jedne podignute ruke kroz
nekoliko kulturolokih i religijskih okvira. Jedan
takav motiv nalazi se u blizini Stoca, u selu Hrasno, u svetitu Kraljice mira, i oznaava istoimenu
kraljicu, uz klauzulu: Preko nje je gospod doao
na zemlju, preko nje se vraa na nebo kao simbol povezanosti neba i zemlje, s jednom ispruenom rukom prema nebu, drugom prema zemlji.
Povezanost neba i zemlje sigurno je oznaena i
likom na steku, s ispruenom rukom prema suncu!
Takoer, karakteristina je i figura Bude s
jednom ispruenom rukom. Ili pak, da se podsjetimo na mevlevijski ples u islamu17, gdje je
dlan jedne ruke okrenut prema gore, da primi
boiju milost, a dlan druge ruke prema dole, da je
razaspe po zemlji. Slian model vertikale pokazuje i figura Bafometa, prisutna u okultnoj mistikoj
tradiciji, naroito kod Templara.

Steci i Samuilovo carstvo

Sl.16. tit na steku gdje stoji ovjek s uzdignutom rukom

Na stecima koji sadre motiv ovjeka s uzdignutom rukom, obavezno uz lozu i groe ide
i tit. Namee se logino pitanje: Ako je predstava loze simbolinog karaktera, ako je takva
i figura ovjeka, da li i tit moemo tumaiti u
simbolinoj ravni? 15
Vratimo se figuri s jednom podignutom
rukom. Isto kao to motiv koji prikazuje dvije
podignute ruke oznaava stariji model molitve bez
15 Kralj David sa ispruenom desnicom nalazi se takoer i u poznatoj katedrali Notre Dame u Francuskoj.

98

Da je spomenuta ovjekolika figura dinaminog,

a ne statinog karaktera, najbolje pokazuje steak
s Radimlje na slici br.11, na kojoj su objedinjeni svi poloaju ruku, od poetnog poloaja sa
sputenim rukama, preko prelaznog poloaja s
podignutom rukom, pa do zavrnog poloaja s
uzdignutim rukama. Svi ovi poloaji objedinjeni
su i na kubbetu damije u Karsu, u Turskoj, inane graevini iz desetog vijeka, koja je izgraena
kao armenska Crkva Svetih apostola, za vrijeme
Kraljevine Armenije.18
Zanimljivo je da mi je iguman manastira
itomisli, gospodin Danilo Pavlovi otkrio kako
je prva crkva u Mostaru zapravo bila armenska!
Armenska crkva je posebna, razliita u osnovi i
od Bizanta i od Rima. Tu emo moda pronai
paralelu s uenjem Crkve bosanske. O tome Gorin Dizdar navodi sljedee: U sedmom vijeku,
u Armeniji je nastala heretika sekta Pavliana,
koju su bizantske vlasti protjerale u Trakiju, dananju Bugarsku. Tamo je, kao to je poznato, pop
Bogomil poeo propovijedati vienje kranstva
16 Orant je pronaen i u Egiptu, a molitva s dvije podignute ruke karakteristina je za islam.
17 Karakteristian za dervie u Konji, Turska.
18 Inae, na svom studijskom putovanju u Armeniju
Gorin Dizdar je na ovoj graevini pronaao lika koji neodovljivo podsjea na figure na Radimlji.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Sl. 17. Most izmeu zemlje i neba: Buda, Bafomet, Kraljica mira, ovjek na steku, Kralj David, mevlevijski dervi

vrlo slino pavlianskom. Bez obzira na interpretacije o konanoj prirodi simbolike steaka,
neupitna je historijska injenica da su barem neki
sljedbenici popa Bogomila tokom iduih stoljea
utoite nali i u dalekoj Bosni(Dizdar 2011).
Pogledajmo karakteristine poloaje ruku istovjetne na stecima na Radimlji (Stolac, BiH) i na
crkvi/damiji u Karsu (Turska).
Drugu vanu injenicu koja bosanske srednjovjekovne nadgrobne spomenike sa karakteristinim likovnim ukrasima i nadgrobnim
natpisima povezuje s ekvivalentnim spomenicima na istoku, mogli bismo pronai ispitivanjem
podataka o Samuilovom carstvu koje se u desetom vijeku protezalo od Bosne do Bizanta, i koje
je nastalo kao posljedica nekoliko slavenskih
ustanaka protiv Bizanta.
Naime, poznati Samuilov natpis oznaen je
kao jedini datiran i najstariji staroslavenski natpis.
Naen je 1888. godine u crkvi u selu German, na
teritoriji Turske, i potie iz 993. godine. Interesantno, car Samuil je ovaj natpis podigao svojim
roditeljima i bratu. Vaan podatak jeste da je
Samuilova majka Ripsimija porijeklom iz Armenije, i da je nastojei da suzbije uticaj Bizanta i sam
Slovo Gorina, 35, 2013

Samuil posezao za bogumilstvom. Sam natpis je

neodoljivo blizak jeziku steaka, zauujue razumljiv i dananjem ovjeku (za razliku od mutnog
mora drugih staroslavenskih/crkvenoslavenskih
tekstova!).
Od Samuila i njegove keri Kosare potie poznata usmena pria o Vladimiru i Kosari.19

Zakljuak

Osamdesetih godina devetnaestog vijeka, prilikom obnove vlake crkve na Oaniima (Stolac),
kao i prilikom obnove vlake crkve na Vlahoviima (Ljubinje), desile su se izrazito vane i nadasve zanemarivane promjene u izgledu i karakteru
nekropola steaka iji se ostaci nalaze uz danas
pravoslavne crkve na ovim podrujima.
Najstarija sistemski organizovana crkva bila je
u Armeniji, u kojoj se i danas nalaze sauvane bogomolje iz desetog vijeka. Armenska crkva pokazuje autentinost i u odnosu na Bizant, i u odnosu
na Rim. Postoje indicije da je prva crkva u Mostaru (po kazivanju igumana manastira itomisli,
19 Od Samuila zarobljeni i poraeni dukljanski knez
Jovan Vladimir uz Samuilovu saglasnost vjenao se kasnije s
njegovomkerkom Kosarom, koja je od Samuila za Vladimira izmolila milost.

99

Slovo Gorina

Sl.18. Dinamika prikaza ovjekolikog lika: Karakteristini poloaji ruku zatvoren ciklus

gospodina Danila Pavlovia) bila na lokalitetu

Peina (u Starom gradu), i da je bila armenska.
Rezultati najnovijih istraivanja nude podatke
o stecima u Armeniji i Azerbejdanu. U Armeniji se razvilo Pavlianstvo koje se kasnije povezuje s bogumilskim uenjem, koje je preko Bugarske
dolo na Balkan.
Indikativni su podaci o Samuilovom carstvu,
i Samuilovom natpisu kao najstarijem staroslavenskom natpisu u kamenu. Za bugarskog cara
Samuila u literaturi postoje tvrdnje da je zarad
odbrane od uticaja Bizanta posezao za bogumilstvom. Samuilova majka bila je Armenka.
Najpoznatiji steak s Radimlje (slika ovjeka s
uzdignutom rukom) moe se dovesti u vezu sa
slinim figuralnim predstavama u kojima vidimo Budu, Bafometa, Kraljicu mira, mevlevijskog
dervia, kralja Davida, Krista, itd.
Bosanski steci odraavaju starije kransko uenje, ni istono, ni zapadno.

Literatura

Marinka imi (2007): Jezik boljunskih natpisa,

Stolako kulturno proljee. 1 (2007), 5; 175-188.,
Ogranak Matice hrvatske Stolac: Stolac
Marko Vego (1964): Zbornik srednjovjekovnih
natpisa Bosne i Hercegovine, tom II, Zemaljski

100

Sl. 19. Samuilov natpis, najstariji staroslavenski

natpis u kamenu

muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1964., br.

97 , 98, str. 44-47.
Miroslav Palameta i dr. (2012): Tajna Boljuni,
Smart: Mostar
Nusret Idrizovi (2012): Steci u Azerbejdanu
Zagonetko gdje ti je kraj?, asopis Behar broj
105-106, Preporod: Zagreb
Gorin Dizdar (2011): Putevima hereze (II):
damija 12 aposotla, Dostupno na: http://
makdizdar.ba/putevima-hereze-dzamija-12apostola/ (24. juli 2013.)

Slovo Gorina, 35, 2013

GOST PJESNIK

Marko Veovi

Nova kua od starih cigala

Ferida Durakovi, Srce tame, poezija, Bosanska knjiga Sarajevo 1993.

erida Durakovi je napravila izbor iz svoje

tri, do rata objavljene, i jedne, u ratu napisane zbirke pjesama, i snabdjela ga malim komentarima koji vie nagovjetavaju nego to saoptavaju, a tu su da naznae manje ili vie oigledne,
manje ili vie skrite veze izmeu etiri skupine
pjesama nastajalih u rasponu od dvadesetak godina, tako da ovaj rukopis ne nudi samo vrijednosni presjek njezinog dosad napisanog pjesnitva,
nego unekoliko znai i pravljenje nove kue od
starih cigala. Tanije, Durakovieva se potrudila
da sklopi cjelovitu knjigu sa vlastitim smisaonim
sreditem, da zatvori krug svog dosadanjeg pjesnikog i ljudskog iskustva. Taj krug je i naznaen
onim pogledom koji je pjesnikinja, u biljeki sa
kraja knjige, bacila na vlastitu pjesmu More, napisanu rukom esnaestogodinjakinje, koja joj sada
izgleda kao malo omladinsko poetsko udo, a
izaziva u njoj enju za jednostavnou koja joj se
danas privia i kao neto to je izgubljeno, i emu
se treba vratiti, i kao neto to nikada nije bilo ni
dosegnuto, a emu bar treba stremiti: Ako ikada
porastem do jednostavnosti, elim da ponovo
porastem do ove pjesme. Tim vraanjem na sopstveni knjievni poetak, zapravo, udnjom za tim
povratkom, nagovijeteno je zatvaranje krunice
u kojoj se sumiraju smislovi pisanjem osvojeni ili
otkriveni ili oteti od ivota.
Ali razmotrimo pjesmu More:
Moda
Su
Slonovi
Plakali
Plakali
Ova minijatura posjeduje okus mistike sanjarije,
otud i njena svjeina. Mitovi, ta god bili, i kako
god ih danas definisali, prevashodno su prie
o poecima. Objanjavaju kako je i otkud je
ta nastalo. Ali mitska svijest vie nije neto to
je savremenom ovjeku prirodno dato. Za stav
kakav ima mitska svijest prema svijetu i ivotu
dananji pjesnik naprosto treba da se izbori.
Slovo Gorina, 35, 2013

Neko je kazao: ovjek je poeo da misli kad vie

nije mogao da mata. Savremeno pjesnitvo je
duboko svjesno toga, otud je najdublje i proeto
inom regresije: metaforiki akt nastaje iz zaborava svekolikog razumskog znanja o starima. Koje
blokira uobrazilju. Iz tog istog zaborava, iz precrtavanja svega to se znalo o predmetu koji treba
upjesmiti, nastala je i ova minijatura koja hoe
da objasni (kao u itankama za osnovnu kolu!)
zato je more slano! Jer to je jedino svojstvo mora
kojim se bavi ova pjesmica: vieno oima esnaestogodinjakinje kao golemi rezervoar neijih suza, more je u njenoj mati smjesta postalo
Ljudski razumljivo, prisvojeno. Pridomaeno.
Ostaje jo zadatak da se razumski objasni: otkud tolike suze? Otud se nuno pojavljuju slonovi
kao najvee suvozemne ivotinje, koje, naravski,
moraju imati i suze dostojne svoje veliine! A
ponavljanjem glagola plakati oponaa se djeji
nain razmiljanja: dijete ne kae dugo plakali,
jer je dugo za njega apstrakcija. Kad hoe da
izrazi vremensko trajanje, dijete udvoji ili utroji
glagol. I pjesma je gotova: more su suzama stvorili
slonovi koji su dugo i dugo plakali! Razumije se,
moja trezvena, racionalna analiza rasprila je ar,
lirsku, ovog treptaja a ne pjesme. Ali htio sam ovdje jasno ukazati na osnovna svojstva temeljnog
pjesnikog stava koji je Durakovieva u svojoj
poeziji briljivo njegovala od samoga poetka.
Jednostavnost, do koje Durakovieva eli da
jednom poraste, ili da joj se vrati, svejedno,
skraenica je za onaj odnos prema svijetu kakav
(odnos) nam je bio dat u naem dvostrukom
djetinjstvu. U djetinjstvu ljudske vrste, koje je
stvorilo mitologije, i u djetinjstvu pojedinca, koje
nikada ni u jednom od nas ne gubi sasvim mitsku
auru. To dvoje se u poeziji Feride Durakovi nikad ne razluuje. I mada su njene pjesme itekako
nabijene odraslim iskustvima, i mada izraavaju zamrene paradokse moderne osjeajnosti
i obasjavaju bogate egzistencijalne stranputice

103

Slovo Gorina
savremenog ovjeka, u njima nikad sasvim ne
prestajemo uti jeku djetinjstva i mita.
Blijede kuica i batica,
svemirom omeene.
Mi ne znamo: da li ovdje blijedi sjeanje na kuicu i baticu, ili pak blijedi ovjekova sposobnost
da vidi tu kuicu i baticu na nain kako su
gledane u djetinjstvu? Ali to nije ni vano, jer sjeanje i stvarnost u ovoj poeziji posjeduju jednak
stepen zbiljnosti ili nezbiljnosti, zavisi iz koga ugla
su vieni. Mnogo je vanije ukazati na taj doivljaj
(ponesen iz djetinjstva) u kojem, im izae iz kue
i bate, odmah zakorauje u svemir! Jer kua
i bata su zatvoreni prostori, to znai osvojeni
od ovjeka, zadahnuti ljudskim smislom, a svaki
iskorak iz tih prostora suoava nas sa neljudskou otvorenog prostora kakvu, osim djece, doivljavaju valjda jedino jo astronauti u vasionskom
neizmjerju. Ali ta slika nije samo plod gledanja
djejim oima, nego ona moe da ponese i sasvim
odrasli doivljaj: pred neizmjerjem svemira,
kua i bata su se stisle u deminutive! Posezanje
za matarijama iz djetinjstva i mitova nije kod
Durakovieve bijeg od stvarnosti nego bijeg kroz
stvarnost do smisla. Na te, prvotne, iste, nevine,
jednostavne slike, ova pjesnikinja preslikava svoje
moderne, esto veoma komplikovane misaone
nedoumice i osjeajna bespua.
uvaj svoje oi,
njima te svijet od roenja gleda.
Subjekt i objekt su, kao u kakvom kadrilu, zamijenili mjesta. Gledalac se prometnuo u gledano.
ime je, zapravo, rekreiran djetinji doivljaj u
kojem se jo nije zbio rascjep subjekta i objekta:
dijete sebe ne osjea razliitim od svoga zaokruenja, i stoga vlastite oi vidi kao instrument
kojim je gledano od svijeta. U isti mah, ovakva
izokretanja perspektive, brojna u poeziji Feride
Durakovi, skupa uzeta tvore osobenu knjievnu
igru sa stvarnou kojoj se na taj nain oduzima
status neeg definitivnog, neprestano je odravana u stanju nedovrenosti, jer samo tako moe
imati smisla: sve to je skamenjeno u konanu
formu, smjeteno u vlastitu razumsku fioku, zrai
neivotom i nesmislom. Ali to nije sve. U maloprijanjim stihovima, toliko su pomijeani onaj
koji govori (zapravo kome se udjeljuje savjet) i

104

Ferida Durakovi

svijet u koji je smjeten, da zapravo ne znamo:

kad je ko roen? Je li od roenja znai od
roenja ovjeka ili od roenja svijeta? Je li ovjek
star koliko i svijet, ili je svijet mlad koliko i pojedinac? Sve je moguno kad se stvari sagledaju djetinjim oima! Iz istoga iskustvenog registra potiu
i ovakvi iskazi u poeziji Feride Durakovi:
uj vrisnu mrva pod tvojim stopalom!
Priziva ova slika u nae sjeanje i zabrane odraslih da bacamo mrve po podu, i obavezno da ih
dignemo sa patosa ako nam ispadnu, ali priziva
i na poluzaboravljeni doivljaj u kojem svaka
mrva ima sopstveno bie, u kojem je ivot jo
uvijek imao za nas jednako dostojanstvo i kad
je nasut u mrava i kad je nasut u slona. Ali, u
isti mah, takve slike izraavaju i sloen doivljaj
svetosti svake mrvice postojanja, straha da se ne
povrijedi svijet ni u najmanjem ni u najveem,
kao to sugeriu i rafinirane pjesnike postupke koji eksploatiu ultra-sluanje, kako bi rekao
Balar, u svrhu jezikog otkrivanja najpritajenijih
preliva moderne osjeajnosti.
No Ferida Durakovi je i pjesnik veoma
gorkih, da kaemo hrapavih iskustava koja sainjavaju suprotan pol njene pjesnike klavijature.
Zapravo, formula ovog pjesnitva, bar u trenucima kad je najbolje, morala bi se traiti u spoju
nevinosti i iskustva, u srazu djetinje idilinog
pogleda baenog na svijet i grkog i trpkog smisla
onog to se takvim oima otkriva. Valjda je Durakovieva bila jo gimnazijalka kad je napisala i
ovaj nezaboravan stih:
Naa su tijela fosforno sama.
S jedne strane: prodiranje pjesnikih oiju do
skeleta, do fosfora u skeletu, do grobljanske samoe koju e sijanje tog fosfora jednom emitirati. S
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
druge strane: fosfor je od svih elemenata ubjedljivo najusamljeniji na planeti, ako je bar suditi po
ubjedljivo najburnijoj hemijskoj reakciji koju izaziva u trenu kad se sjedinjuje sa drugim elementima! Da joj se ovaj stih, u mladosti, naprosto nije
omakao, posvjedoie njezin docniji pjesniki
razvoj: ponajbolje i ponajpamtljivije svoje stihove
ova e pjesnikinja posvetiti samoi kad su
jednako daleko: olja s kafom, antilopa,
prostor nad zvijezdama
svaki korak mora da ima smisla jer boli.
i kad:
po ici je lake
nego po gluhim sobama hoditi
a ovi jednostavni stihovi, svojom prozirnou,
mogli bi da nas prevare, i da neoprezno proemo kraj onog to kriju u sebi, kraj onog lirskog
otrova kojim kuevni, domai, prisni prostor biva
pretvoren u provaliju gdje se moe svaki as strmeknuti sa akrobatskog ueta! Zapravo, svekoliko
njezino iskustvo samoe, artikulisano u iskazima
razbacanim po brojnim njezinim pjesmama, misaono je sublimirano u ovim stihovima:
Sami smo ispod neba
zar nam treba druga tajna?
Na iskustvu samoe moe se zorno pokazati zato
se Durakovieva stalno poziva na djetinjstvo, kao
na vrstu individualnog mita, i na mit, kao da djetinjstvo ljudskog kolektiva. Slike uzete i sa prvog
i sa potonjeg izvora krijepe pojedinca okusom
pune integrisanosti u svijet: sjetimo se, na primjer,
ene koja tijelom svojim cestu produuje. Zar ta
slika, svojim iskoenim, naivnim uglom gledanja
ne znai pokuaj ukidanja one fosforne samoe
koju je Durakovieva jo kao gimnazijalka otkrila
u svom i uopte u ljudskim tijelima? Ili kad pjesnikinja, koja kree na putovanje, otkriva da su joj
prtljag sve sami ljudi, u zglobovima, u krvi,
ispod nokta.
- zar ponovo nemamo isti trzaj iz samoe ka poistovjeenju sa kolektivom, trzaj iskazan jezikom

Slovo Gorina, 35, 2013

koji Durakovieva inae izbjegava, kao prejak.

Nije li rije o doivljaju koji prisustvo ljudi u
nama, tenju kao njima, opisuje as kao iganje u
zglobovima, as kao prljavtinu pod noktom, as
kao zarazne klice u krvi? Dijagnostiki nemilosrdan, jezik ovakvih stihova kod Durakovieve
svjedoi o temeljnom osjeajnom paradoksu koji
je poloen u ponajbolje njene pjesme i stihove. Za
moj ukus, najvrednije to nalazimo u ovoj poeziji, otkriemo u onim trenucima kad pjesnikinja
hvata suprotne emocije, kad sudar odbojnosti i
privlanosti, ushita i gaenja, uzleta i padanja,
izraava nekad i krajnje ogoljenim jezikom:
Ono to me na igru
i na muninu po igri me tjera
To su mjesta gdje pjesnikinja epa punu ivotnu
istinu (u smislu u kojem o tome govori Haksli
povodom tragedije i Homera). Tada se Durakovieva duhovno i egzistencijalno pribira u paradoksalnom sprezanju ivotnih osujeenja ispunjenja:
I zatvorena vrata prihvatiti kao dar!
tada problematizuje ak i vlastiti emotivni odnos
prema svijetu:
Naet je svijet, jer ga na toplom drim!
i ova kuhinjska slika, iznenadno uletjela, kao zalutali kurum, u meditaciju o nepostojanju svjetske
cjeline u doivljaju modernog ovjeka, ovo vajkanje Durakovieve da ne posjeduje friider u kojem
bi se svijet mogao sauvati nenaetim, djeluje dvostruko ironino, i sadri zapravo stav koji engleski
novi kritiari zovu ironijom ironije, postupak
knjievni kojim se iscrpljuje smisaoni maksimum
iz vlastitih mislenih i osjeajnih uvida u svijet.
Ovo je izbor iz poezije jednog od najboljih dananjih pjesnika u Bosni. Kaem pjesnika - kako je
i Durakovieva sebe nazvala u proznom (ratnom)
zapisu na kraju knjige, jer ona zbilja zasluuje taj
naziv koji je ne pomukaruje nego je uvrtava u
one ene koje kako je Blok kazao Ani Ahmatovoj piu ne kao da je mukarac neprestano
gleda nego kao da je stalno gleda Bog!

105

Slovo Gorina

IZBOR IZ POEZIJE FERIDE DURAKOVI

Maj 1993.
Trave bujaju
Na toplom asfaltu
Krv i kruh lee.
Cvijee Sarajeva
Majsko popodne
Nasred asfalta cvate
Rua krvava

Profesorica knjievnosti sjea se

1992. godine u Sarajevu
Znate, djeco,
Svi mi tragamo
za izgubljenim vremenom:
moje petite madelaines su
kanisteri s vodom
one tri godine Opsade
iz kojih pijem, perem i kupam se
sa radou
i danas!

Sarajevski haiku 1993.

Minobaca dorukuje
Granate ute
U preostaloj kronji
Vrapi cvrkue
Tamna noi tamna li si
Nema kestena
Pod slijepim oknima
Duga je no

106

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

LJEPOTICA I ZVIJER
Laljiva Ljepotica
Zalupila je vratima
Konano
Kao Domovina
I nestala u Historiju.
Laljiva, dakle, Ljepotica
I Domovina
Imaju neto zajedniko:
Obje za sobom ostavljaju
Djeake koji e umrijeti
Zbog njih.
Rat 1991.

GOST JE OTIAO, DOBRA VEER

Jedan orah, dva, tri oraha na stolu
skrivene sutine do kojih se stie jedino
razaranjem svijeta, i zdjela usamljena,
to jest bez voa, bez narani i jabuka
tijela su pojela njihova lijepa tijela
i bacila njihov habitus u plastinim kesam
na smee.
Tri, dakle, oraha, i zdjela, i gost
kojeg vie nema, ta suta odsutnost
to kao duu ispunjava udubljenje na stolici.
Ustati treba, i prozor otvoriti, da ue svjeiji mrak.
Tri, dakle, oraha, i zdjela, gost
kojeg vie nema, i tromost, to ne d
ita da se mijenja u ovoj optoj slici
koja razara i zadivljuje svojom jednostavnou.

Slovo Gorina, 35, 2013

107

Slovo Gorina

Tri, dakle, oraha, i zdjela, gost

kojeg nema, tromost i oko tamno,
kroz okno, u iju zjenicu
tone ova slika.

Plesa
Zatvoren si u mojoj flauti.
Neujno se mijea
sa tiinama u meni.
Na kraju mojih igara
postaje sunani sat. Zajedno
postojimo
u treptanju sjena.
Neemo vratiti none umove
dok se ne umore zvuci flaute.

Selidba iz lijepog kraja gdje umiru rue

Rua je vrisnula, u snu, umirui,
i iz tog vriska rodio se julski dan.
Zatreperilo je srce usamljenog malog pauka
u uglu gluhe sobe.
Tepisi i glomazne pranjave stvari
napustili su kuu
nosei u sebi ivot, zaguljiv i dug,
i ljubav,
zaguljiva i duga,
ispadala je iz starih pisama i knjiga
na vrelu cestu,
sve dok teki kamion nije nestao
u oblaku zaguljive praine
na dirljivo runom izlasku iz grada.

108

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Surovo i dugo ponavlja se sve

i sve se deava po prvi put:
lice mladia iji je ivot itavu no
oticao kroz tvoje ruke, kroz rupu
na njegovim leima.
Lice vojnika
kraj autobuske stanice, otvorenih oiju,
gdje se zaustavilo pitamo majsko nebo Izmilja,
kaem nije to mirno i daleko lice Historije.
I jezerce krvi: usred jezerca kruh
natopljen krvlju kao u jutarnjem mleku z bregov Izmilja, ponavljam, opet po prvi put:
olovnu sarajevsku glinu to pada na djeakova
velika stopala u Reebok patikama
na prekratkom tabutu od ormarskih vrata Ne, tebi
ne treba vjerovati, ti stie iz srca
tame to je pukla i pokuljala u dan.
Nepouzdan si svjedok, pristrasan pri tom. Doao
zato je Profesor, pariski sasvim:
Mes enfants,
poeo je, i prsti njegovi ponavljali su:
Mes enfants, mes enfants, mes enfants, usred
Akademije nauka sijede su glave mislile
samo o njegovoj koulji do vriska bijeloj
Mes enfants, ovdje umire Evropa. Potom sve je
u film poredao, u slike, u rijei velike, kao
histoire, Europe, kao responsabilit i, naravno,
les Bosniacs. Tako se, eto, gleda u lice Historije,
ne kao ti: u sirovim neodgovornim ulomcima,
u snajperskom hicu to se zabija u lobanju,
u grobove koje je ve pokrila neumorna trava,
u tvoje dlanove poloene preko
Edvarda Muncha, koji je i sam, jednom,
izmislio sve, uzalud.

Slovo Gorina, 35, 2013

109

Slovo Gorina

Igra
Uvijek se u nevrijeme igramo skrivaa,
onda kad nema ko da nas trai.
Zavuemo se pod labudovo krilo
otvorenih usta
skupljeni u sebe,
nestrpljivi,
i treptimo.
Ne smijemo vikati to je pravilo,
jer nale bi nas tue ruke
i iz toplog skrovita vratile na vrteku.
Svijet bi se okretao,
a mi za nepovratnim labudovima
do proljea plakali.
Igra se ne bi ponovila.

Ljubav za Kayoko
Prijatelju moj
Kraj sruenog jasena
Mislim na tebe

Haiku za M.
Bata Muzeja
Pamti japansku trenju
Tu smo utjeli

110

Slovo Gorina, 35, 2013

GORINOV PJESNIK

Izbor iz kritike

Beganoviev Prirunik za levitiranje

U

okviru manifestacije Slovo Gorina 2012.

godine, na Konkursu za najbolju zbirku
pjesama mladog pjesnika prvo mjesto pripalo je
zbirci Prirunik za levitiranje Velida Beganovia,
za koju je iri kazao da je od svih prispjelih na
Konkurs najcjelovitija, ispisana kao vrsta cjelina
u kojoj, opet, svaka pjesma nosi zaseban smisao
i kvalitet. Beganovi je ponudio neto vie od
dvadeset pjesama meu kojima dominiraju one
inspirisane i posveene dragim osobama, pjesme sa ljubavnom tematikom, te pjesme koje
nose emociju bolnog susreta ovjeka koji misli sa
obezlienom masom. U obilju razliitih prirunika (za mranje, ljepotu, kako sauvati brak, kako
ostati mlad, kako uspjeti i sl.) kojima se od strane
razliitih kvazi-strunjaka ljudsko bie pretvara u
potroaa i gubi svoju ljudsku bit, mladi pjesnik
pronalazi inspiraciju i nudi svoj pripunik, ali za
levitiranje. Poznato je da tijelo ili predmet koji
levitira odbija da reaguje na neku silu kojoj bi se
morao povinovati i koja bi ga morala privui. U
poetskom smislu, levitiranje ukazuje na duhovnost koja se odbija izjednaiti sa prizemnim i
zemaljskim. Zbirka se otvara pjesmom Navike
i molbom ili zahtjevom za izlaskom iz svakodnevne rutine u koju ovjek zapada, a stihove
naredne pjesme da e sve to bih ikada mogao
imati biti samo sjenka naspram toga to nikada
nisam imao. moemo razumijevati i kao al
za izgubljenom ljubavlju (to kontekst nudi), ali i
kao opeivotni stav o proputenim izazovima i
mogunostima. U pjesmi Sjemenje nailazimo
na ve vieno nezadovoljstvo pjesnika ispisanim
stihovima koji vie ne sijae kao neko rijei od
kojih bijahu satkani; a, na kraju pjesme, zebnja
od ekanja u kome prolazi ivot ovjeka koji strahuje od prostora proputene vjenosti. Vjeita
ljudska borba sa rijeju kojom bi se trebalo sresti
sa smru opepoznato je mjesto poetskog iskaza,
a u sluaju mladog pjesnika kakav je Beganovi, znak je rane zrelosti i sumnje u mogunost
iskazivanja jezikom. Pjesniko obraanje Svijetu,
Bogu i ljudima prepoznaje hodae okovane
u svoja nitavila i malene ivote, ili, drugim

Slovo Gorina, 35, 2013

rijeima one kojima treba prirunik za levitiranje. Bezlinost mase, njihova nezainteresiranost
za vlastite sudbine, te jednostavno masmedijsko
upravljanje njihovim emocijama i razumom, problem su koji detektira pjesnik zateen susretom sa
okrujem u kojem se osjea strancem. Stihovima
nenaslovljene pjesme zavrit emo ovaj tematskomotivski krug, jer su odlian primjer Beganovieve sposobnosti da stihove posloi u strofu i
lirskim paralelizmom, anaforom, paranomazijom
i rimom ostvari ritmiki uspjean i semantiki
efektan vezani stih:
Ovdje je teret biti stran
Ovdje je teren vazdaznan
Glas moj je ovdje nebitan
Tu glasa se samo svjetina
Drugu gupu pjesama ine one motivski odreene
ljubavnom tematikom. Ove pjesme dominiraju
u zbirci, kako brojem tako i kvalitetom, te predstavljaju najjaa i metaforiki najuspjenija mjesta
Beganovieve poezije. U stihove su uhvaeni
neuhvatljivi trenuci prolih ili neostvarenih ljubavi, a antitetikom igrom rijei stvoren je ritam
koji znai i metafora koja se, najee povratnim
znaenjem, proiruje na cijelu pjesmu. Obratimo
panju na dva primjera: Pjesma Tri noi u januaru zavrava strofom: Ne moe mi pobjei jer
ne eli; ne elim te uhvatiti jer ne mogu; tek se
nesigurnim prstima milujemo u smiraj, i ljubimo uvijek samo u obraz., i drugi: pjesma Sjeta
zavrava stihovima: ....vraajui se onome to
bili smo, ega u snu zaborava, ega u izmaglici
puta, ega u brdu zelenila, vie nema i to nismo,
to na izvoru - ne izvire. Pjesma Na kom licu
u kom licu donosi istu i nepatvorenu emociju
prve i nevine ljubavi, ljubavi u kojoj su djevojako
lice i usne iskazane metaforom pupoljka, a enja
kumulacijom glagola ekati. Konano, kada se
pupoljak pretvorio u osmijeh, ili, pjesnikovim
rijeima usne splasnule u osmijeh, svaka realizacija
ljubavi je zakanjela: Vidjeti osmijeh na licu gdje
nekada bijae cvijet, znailo je zbogom jednoj neutaljenoj ei zalijevanoj pogrenim trenucima.

113

Slovo Gorina
I posljednja strofa posljednje pjesme povratno
utjee na smisaone silnice kako pjesme Mnogo
poslije tako i zbirke u cjelosti:
ekanje na nezaeto
Teka je vjetina;
Od sekunda graditi godine,
Ljubav od tiina...
Za Beganovia postoje samo trenuci sjeanja i
ekanja, ili, sjeanja na ekanje - da se desi ljubav,
prijateljsvo, smisao ili ovjek. A jedino mjesto
gdje se sve i uvijek realizira mjesto je nastanka
rijei i pjesme.

114

Ne moemo ne primijetiti da se mladi pjesnik

uspjeno vratio nekim od starih, i dodat emo
provjerenih, poetskih postupaka kao to su inverzija, opkoraenje, paralelizam, anafora i kumulacija, pa ponekad ak i rimi, a da pri tome nije
izgubio na svjeini niti stvorio starmodne strofe.
Narativnost, reizam i argon sa vulgarizmima, cinizam i ironiju, dominantne u savremenoj poeziji
mladih ljudi, Beganovi je vjeto izbjegao pronalazei vlastiti put, naravno svjestan da je:
I uvijek novi poetak u uvijek starom krugu.
Dijana Hadizuki

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Izbor iz poezije Velida Beganovia

Navike
A da se traimo?
A da se malo po
cijelom svijetu traimo?
Da prekratimo ovo ekanje
to i tebi i meni donosi
samo rutinska jutra,
hladnu, neispijenu kafu na
stolu, oteena stopala
od sjedenja - u predsoblju,
u tramvaju, na klupi
u parku, na visokoj
stolici u kafeu.
Umjesto da ekamo na
pogrenim mjestima, umjesto
da se prosto nadamo jedno
drugom kao more vjetru,
ili jutro suncu - traimo
se malo po bijelom svijetu.
Moda me susretne u
Cabo Verde; moda zanoim
na kartonskoj podlozi
podno sidnejske opere,
pa me prepozna, i izdvoji
iz mase jednako neokupanih
i mrgavih lica nekim
jednostavnim pogledom, ili
ti ja progovorim
na jednom od ovih
junoslavenskih jezika
pa se zaudi i zastane.
Samo, hajde da se traimo,
da ne ekamo uzalud
svako jutro ko e kome
prvi da mahne s prozora
s dvjesto metara daljine.

Slovo Gorina, 35, 2013

115

Slovo Gorina

Sjemenje
Selmi ehanovi
O rijeima koje gorjee
ispjevae najljepe pjesme,
iz straha
vie no iz elje,
i utopie sunce u
planinskom potoku
da im ispjevano
nikada ne osvijetli svojim
danjim svijetlom.
Potom ekae i ekae
na mo jezikovanja,
ali ispjevani stihovi vie
ne sijae kao neko rijei
od kojih bijahu satkani.
U tom ekanju im
proe ivot, a osta
samo strah i
prostor proputene vjenosti.

Sjeta
Ja bih rado opet
proetao s tobom,
dok nam ruke blizu
pulsiraju i griju
ne dodirujui se,
dok nam kose meko
ukaju i lebde
razbacujui se,
dok nam noge gipko
motaju i hode
vraajui se
onome to bili smo,
ega u snu zaborava,
ega u izmaglici puta,
ega u brdu zelenila,
vie nema i to nismo,
to na izvoru - ne izvire.

116

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Sedmice
Na kom mostu susrest e
se konano nae dvije udnje?
(Vjerovatno u zaboraviti da
diem na trenutak.
Pogodit e tu misao i
izrei ju pet trenutaka poslije.
Moda emo sjediti na
stepenicama i gledati uline
lampe dok se jedna za
drugom gase. Bit e etvrtak;
bit u te eljan kao da je
utorak.)
Osjeam znaajno
onaj poriv da ti se javim,
da me zamjeti, da se pogledavamo
i pomalo pretvaramo da
o svemu tome ne znamo nita.

Vilenjaka pjesma
Tako koraam cestama i
ne progovaram, samo se
vjeto u januar skrivam
od ljudi; oni me maaju
a da to ni ne zamjete.
Sunce magli nad planinom
u daljini; vjetar se nadgovara
s jastrebovima; ovce brste
ostatke vlati na brdima.
Sve se pretvorilo u smeu.
ivot se istopio u kau
od gliba i uvehline.
Kome sada da se okrenem?
Nitko ni ne misli o klijanju;
nitko ne ezne za njenim
poljupcima pupoljaka ni
granama to ih pruaju
hrastovi i breze.
Slovo Gorina, 35, 2013

117

Slovo Gorina

U peima pucketaju ruke stabala;

one vrite samo meni ujno.
Djetlii tuku u ritmu,
i odlijeu praznih kljunova.
U meni, pak, titra plamiak
nade i pjesme, ekajui da
se rasplamsa prema licu
obeanog proljea, Jarilu
za zelenim potpeticama.

Na kom licu u kom licu

I onda,
te su se usne pretvorile
u cvijet
-blag, rairen, krhak
u svojoj krepkosti.
Suvie rano; bio sam mu priao
u doba njegova pupanja,
mnogo prije no to se doista otvorio.
Potom sam ekao i ekao
sam potom, potom i potom
i ekao, potom.
Ali se nisam sagnuo da ga
prinesem svojim usnama i nosu;
kada se jednom rascvjetao,
nisam udahnuo njegov miris.
Ostao sam zauen i zanavijek
obuzet tom nepoznanicom.
Nakon svega
on se zatvorio i
usne su splasle
u osmijeh.

118

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Vidjeti osmijeh na licu gdje

nekada bijee cvijet, znailo
je zbogom jednoj neutaljenoj
ei zalijevanoj pogrenim
trenucima.

Slovo Gorina, 35, 2013

119

STOLAC U VREMENU

Fadila Kapi

Rekvijem za moju raju koje vie nema

Panta rhei, panta kineitai kai uden menei

ako nekeko, koncem aprila, i u maju kada

bi Stolac bio najljepi, Bregava jo vlja od
brda do brda (a brzo e i presuiti), iscvjetalo sve
to cvjeta, sve to se raduje ivotu pa ini mi se
i kamen na oanjikoj i komanjskoj strani, a Mupi
rahmtli, se ne sjedi u razredu, sve zove, sve mami.
Mupa tako smo zvali najsimpatinijeg kolegu iz gimnazijskih dana, Tepari Mustafa, taj na
Mupa brzo, brzo je ivio. Od jednog dana pravio
je dva, a o noima i zorama da i ne govorimo.
Boe, kako je volio ivot, mada ga ivot nikad nije
mazio. I svoju au ispio je do dna, na ex. Da li je
to sudbina? (To je uvijek utjeha.) Ja znam Mupu,
znam i ono drugo: etnik, etnik mu posla malenom sinu granatu, a onda onda on, Mupa, cre.
Maj me podsjea na Mupu ne bjee neka
vrjednica to se tie kole ili nauke, ali bi vispren
i duhovit. Dodue, gimnaziju je zavrio s jednom
sveskom u kojoj bijae sve: i matematika, i s-h, i
istorija, i nauka o ovjeku (danas nema nauke o
ovjeku - valjda puno ministara na raznim razinama pa ne mogu da se dogovore oko relevantnosti te nauke). Nije se moglo, majka mu rahmetli
ostala bez mua u ratu, troje siroia trebalo
nahraniti, estito odgojiti (uz onu, izmeu ostalog
ako nemam ja, nek Bog d komiji, pa u imati i
ja). A komije su je pazile.
I tako s Bregavom i proljeem bujali smo i mi,
a jo nastava traje, ponekad est, sedam asova.
Mi smo osjeali sve bijoloke, a Bogami i hemijske reakcije, uzavrelost hormona, pubertet, ali
kome si to smio rei?! (Roditelji bi uvijek govorili da oni to nisu imali, da je to nekakva bolest
dokone generacije ili pasjaluk pa bi odgovor i za
samo nainjanje pitanja na tu temu bio: besposliari, pa im na uma pada tamo nekakav pubertet).
A o psihologi i pedaggogu da se i ne govori
znali smo da postoje takve profesije, ali ko bi jo
traio i taj luksuz ta nismo iz Sarajeva.
A znali smo, naroito Mupa, i onu: to e nam
sve to kad Stoani i onako itaju kroz bisage.
Slovo Gorina, 35, 2013

Najtei su nam bili asovi latinskog jezika (etiri

duge godine ponekad i blok asovi jer, pokojni profesor Jovii bi govorio da nas je njegov
predhodnik malo i slabo nauio). Pa onda kad bi
poslije predavanja uhvatio pitati, reetati, ali uvijek a konstatacijom: koga je rodila majka Srpkinja
odgovrit e, koga nije i nee (a bijae siromah Crnogorac). Pita jedanput Mupu ta znai rije luks
(svijetlo) ne sjeam se vie u kom kontekstu, a
on e: Molim, jedinica za mjerenje svjetlosti
pa onda vrisnu: PANTA RHEI, PANTA KINEITAI KAI UDEN MENEI to bi rekli mudri
Latini. Profesor bi poludio pri pomisli da nas nije
ni on mnogo emu nauio, te da smo nezahvalna
masa za obradu ili doradu, te naravno, istjerao
Mupu sa asa sav zapjenio sa konstatacijom da
ovaj ne zna ni toliko da li je as fizike ili jezika.
Mupa sav sretan u komanjsku stranu (brdo iza
zgrade gimanzije), legao bi ko tek izmiljeli guter
na kamen i meditirao. ivot je mirisao, bujao, a
Mupa ga volio. Dosta nas je vrlo brzo dolazilo za
Mupom neko je pomijeao geografiju sa istorijom, neko hemiju sa fizikom. A ako bi poslijednji asovi bili rahmetli prof. BehmenA (njemaki
jezik) on bi dentlmenski, s vrata razreda, rekao:
Hajdemo bagro u prirodu, ta i tako vas nita ne
mogu nauiti ovih dana, a vala i meni bubul propjevao odoh piti kahvu pred Zdravljakom. Vrlo
esto je dolazio u prazan razred, samo bi se osmijehnuo, zaokrenuo da ostavai dnevnik u zbornicu
dobri na profesor Behmen. Najtee bi mi bilo
i dobro bi se naezijetio kada bi u razredu zatekao
jednog aka. Bio bi to Stanko, dobra momak, ali u
nezgodnom poloaju ko vuk na kijametu. Otac
mu, pokojni Drago Kokotovi, bio profesor, pa
Stanko zbog toga bio najee hendikepiran. Istog
momenta bi profesor Kokotovi imao informaciju
o nestalucima sina mu, a i svih nas. A mi Stanka
o jadu zabavi izdajica ne bjei s nama, a ovamo
otac (divan ovjek, prema svim uenicima), esto
ga nepedagoki uka iza uiju siromah Stanko.

123

Slovo Gorina
Prof. Behmen bi s vrata derknuo na Stanka: ta
tu radi, Vue Brankoviu?! Muka radit, a rakija
dua a?! Sikter za ostalom gamadi kakav si ni
kahvu mi ne bi dao popiti.
Stanko vas sretan uz komanjsku stranu
dodue sjede malo dalje od nas jer treba i ovdje
avlu devap dati. I to bi potrajalo duak dok ne
bi Mupa u pravcu Stanka, ama sumalo, ko Cezar
tatralno priupita: Zar i ti sine (brate) Brute? to bi reko Heraklit! Stanko bi reagovao naivno
i treberski: Glupane, sve si pomijeao! Hajvanu
jedan! E moj Stania, da ne pomijeah, ti bi i
sad amio u prljavoj i zaguljivoj uionici, sluao
atak na tvoje srpstvo (ako ne zna odgovor na
pitanje prof. Jovievia), umjesto to sjedi ovdje,
u pripremnom razredu za dennet.
PANTA RHEI... tako, podsjeti me na Heraklita (nismo se osobno poznavali), na rahmetli
Mupu, na pokojnog prof. Jovievia, na rahmetli
prof. Behmena, na pokojnog prof. Kokotovia,
na naeg kolegu, dobrog Stanka i na moju tvrdoglavost. Moju tvrdoglavost i elju da pobijem
Heraklita kad sama u Stocu, hou vidjeti, osjetiti
sve nepromijenjeno, sve kao nekad. elje, puste
elje. Sve je drugaije, sve je promijenjeno, ostala
su samo sjeanja.
Evo me opet u Stocu. uim, ispod avlijskog
duvara i omeine prelijepe kue i avlija Aie, keri
Sulejmanbega Rizvanbegovia. Dedo bi mi priao
o Fati, Aiinoj majci, a i ja je se sjeam, ono kao
kroz maglu. Bila je umna, sabrana, lijepa gosposna. Za nju bi dedo rekao: E da je nju bilo
na univerzu kao to su joj braa u ono vrijeme
doktor boden kulture i doktor prava - a ta bi
Marija Kiri. Pretjerivao je, ali ne puno.
Nema ni Fate, ni Aie, ni avlije, ni kue, bijeda svojim rukama dotie se svega i ljepota joj
smeta. Tu, pred avlijskim zidom, bila je stupa,
dodue fel (nije bila dobro napravljena za primarnu namjenu, pa je Brko dovukao pred mlinicu). Nema ni stupe. E, ko sve i kad sve nije na njoj
sjedio. Smjenjivale su se generacije, a i ljudske
sudbine na toj stupi.
uim i gledam u mlinicu, mlinicu dede
Jusufage i Adema Brke. Nema ni dede, ni Adema,
a brljan se savio oko poluporuene mlinice, uva
je i voli oajnikom ljubavlju koja podupire, ali i
s kojom se i umire. Ali o umiranju zbora nema!
Neki dobri ljudi, moda Stoani, a moda i nisu

124

nije vano u ime i zarad kuluturne batine, zarad uresa ljepotice Bregave, iste mlinicu moda
joj vrate i izgled, a i funkciju zato ne? - iz onih
boljih i sretnijih dana i godina.
Na stupi pred mlinicom bi se najdue sjedilo u
ljetnim noima tad bi Bregava nadola i okretala teka mlinska kola. Adem bi sjedio na stupi,
pratio rad mlinskih kola, povremeno ustajao,
zasipao mlin ponovo i tako cijelu no. Drutvo
Ademu bile su dokone komije, koje nisu po
cijelu no mogle oka sklopiti od dnevnog elopeka, i mlinar i mlinica uzvodno uz Bregavu: Mea,
Osmo, Meho, Muho koji su isto ko i Adem radili nonu smjenu. Ja sam se tu, na Pogleu, uz
mlinicu, rodila, tu sam sretno i bezbrino djetinstvo provela, tu smo, pored roditeljske mi kue,
gnijezdo savili moj mu i ja, tu smo izrodili i podizali svoju djecu i svi voljeli mlinicu Bregavu,
drae (bagremove) uz nju, voljeli Poglee, voljeli
Stolac. I onda doli ONI. (Eto i oni za njih kau
oni niko im ne zna ime ni prezime, a i NAI
neto zaboravni pa ne moe nita dokuiti pa
ja onda jednom rijeju za njih nikogovii, a i
za ove zaboravne). Pobili, opljakali, rastjerali,
popalili, minirali, otjerali u logore, promijenili
nazive ulica, ostavili svoja znamenja sa svojim
nedjelima i ko neka se zna ko to uradi a kao da
se ne zna, kao da sve to nije odraz njihove due
i njohova bogohuljenja. Hvala Bogu da sve to
nije doivio Brko. Brko, Adem Harai, mlinar,
najamni radnik moga dede rahmetli a dedo
ga volio ko roenog sina, prijateljstvo trajalo
godinama, godinama do smrti. A ko nije volio
Brku, maskotu naega grada?! Bijae to ljudina u
svakom smislu. Fiziki gorostas, krupan, visok
sa akama kao lopate mlinarske, brkovi od uha
do uha ispod kojih se nije gasio osmjeh nekako
nepristao uz takav brk jer smijeh bijae topao,
skoro djetinji. A tek topli pogled i mir njegov. A
kako je samo bio tanan, tamo negdje, unutra to
smo odlino znali mi djeca Poglea (ne znam
kako se sad ta moja ulica zove da li banska, da li
bojnika, da li poglavika ...?), kad bi nas cuckao
na koljenima upkali smo mu brke, prebirali po
njima, vukli ga za njih. On bi, pak, uvijek naao
poneku eerlemu u depu svojih irokih, nabranjenih pantalona za nas. Obavezno bi puhnuo
u nju i sa ljubavlju nam je stavljao u usta, pri
tome nas drei za nos rekao bi da tako bolje i
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
jae zijevamo. Ne manje smo uivali kad bi nas
poastio sjedenjem na njegovu arabu kako je
nazivao svoje magare, koje bi bukvalno sluilo
samo za prevoz. Brko teak a jo mu tei ivot
i posao u sve tri smjene, pa bi sjeo na magarca
od kue do mlinice od mlinice do kue. Magarac
bi se ugeo pod teretom, a Brko skoro do zemlje
dirao nogama kad bi jahao. Nikad nije vikao
na magare tepao mu je i razgovarao sa njim i
bodrio ga iznemoglog: Jo malo, jo malo pa
evo nas. Magare bi cio dan bilo vezano za drau
(bagrem) pred mlinicom, a pred njim carska trpeza. Putnici i namjernici, prolaznici kroz Stolac,
fotografisali su mlinicu, pa Brku, pa Bregavu, a
onda bi oni uzjahali na magare. Brki bilo zaudo
kad bi mu dali fotoaparat, kazivali gdje u koju
pucu da upre, a oni sa podignutom glavom i slavodobitnim osmjehom pozirali. Brko bi se blago
osmjehivao, Bogami i ibretio: Vela havle, ta li su
vidjeli u mom magaretu?
Ramiza, supruga Brkina, svaki dan bi dolazila
u vrijeme ruka (naravno pjeke) sa zaveljajem
u mlinicu. Kratko bi pozdravila, posebno kad
su u mlinici muterije, prostrla istu bijelu bou, izlomila pogau (koja, uzgred budi reeno,
nije bila manja od fiinog toka) i meala sahan
(Boe, koliki je bio a valjda prema Brki ko
da je po narudbi pravljen). Brko bi utke i brzo
jeo a Ramiza bi gledala i utjela. I kad bi rukom
obrisao brke u jednu, pa u drugomo pravcu, ona
bi pokupila bou i sahan, poselamila se i kui
naravno, opet pjeke. Rijetko bi usput sa nekim
stala, uvijek urila, ekala je puna kua djece a
stizala je na sve, eljela svima ugoditi. Sjeam se,
jednom stala sa mojom majkom i pria joj kako je
taj dan pogrjeila, usefila se u broju isprila Brki
dvanaest jaja za doruak pa on kad je potrao
sahan priupita: Ramiza, jesi li donijela i glavicu
luka za apetit? Naravno, Ramiza je shvatila, ali
i preutila (za svoje dobro i mira radi, jer Brko je
gladan bio muhanat), sutra e biti esnaest jaja.
Uvije je podvlaila: Moj Adem teko radi, puno
radi a tolika usta ko ptii iz gnijezda ekaju
nafaku od njegovih ruku. Ramiza nije spominjala
sebe i svoje halove bila je divna hanuma. Kad je
Adem onemoao, dojahivao bi do mlinice, sjedio
je na stupi, a njegov sin Rasim preuzeo najvei
dio posla. Ko eto Brko avancirao, to bi se tad
reklo, a Bogami i sad u savjetnika. Brko, znajui
Slovo Gorina, 35, 2013

kako je teko birinditi cijeloga ivota, to za

gazdu to za sebe, sinovima je predvidio i poelio
laka zanimanja pa je Rasim trebao biti efendija
(ko biva hoda), drugi sin doktor, itd. A kako to
obino biva, ovjek snuje, Bog odreuje. Ostadoe
jedino nadimci. Sinovi opet estiti kao Adem.
Naalost, Brke nestade, nestade brzo, ni
mlinica nije vie bila ono to je bila za Brke, pa i
stupa opusti, a brljan poe plesti zidove mlinice. Odnekud nie i poneka oraina e to vie ne
sluti pitomini. Ali sve do rata, to je bila Brkina
mlinica. Ponekad smo sjedili na stupi sretni ili
nesretni otvarali duu Efendiji koji bi (kako je
u ali govorio, a veliki je ert) otvorio kancelariju,
ali ne zbog mljevenja nego zbog eglena i sjeanja.
Efendija je bio kasnije kondukter autobusa na liniji Stolac Sarajevo. esto sam se vozila sa njim
i bila ponosna na njega. Bio je isti svoj otac, dobar
i plemenit. Uz put naroito zimi, djeica promrzla i pokisla, pjeae uz glavnu saobraajnicu do
kole. Efendija nareuje vozau da stane, otvara
vrata, djeca se smiji i raduju, pozdravljaju ga kao
da su jarani, a on, Efendija, pomiluje svakog po
glavi i proziva: Hajde, upadaj ininjeru, hajd
doktore, hajde profesore, hajde sudac, a vidi enerala, hajde optinaru hajde komitetlijo hajde
efendija, na abi mi se ti glasio, opet djeci drago,
a Efendija ozbiljan ko smrt, dodaje, e nikad se
ne zna, moda i vi mene, podstarost, provozate u
svojim limuzinama. Die ruke znak da je kola
blizu voza staje putnici dobrano reaguju puni
ljutnje, on, Efendija, opet miluje djeije glavice
upozorava ih da je klizavo, da se paze autobus
ne polazi dok djeca ne mahnu u znak pozdrava iz
kolskog dvorit, sa sigurnog.
Mlinica tu, ja tu, Poglee tu, i evo efendija
prolazi Pogleem dodue, ne vie sa posla nego
onako staraki prolaz, sjea se, ne zaboravlja. I
sretne on poneku djeiju glavicu, dvoji samo je li
to onaj doktor ili ininjer, a zna, sigurno zna, da
je jedno od one njegove djece iz autobusa. Efendija isti ovjek oni narasli, opametili se, iznevjerili ufanja Efendijina. Neka, Efendija prata, ali
ini mu se da ga je doktor poslao u konc-logor,
profesor prognao sa kunog praga, a siguran je da
mu je ininjer zapalio kuu to mu je najmanje
udo to djete je uilo kolu za to za graevine. A Efendija prata, jedino Efendiji ao ta bi
od one divne djeice a tako su puno obeavali.

125

Slovo Gorina
Neko prokletstvo, bedova na njima ali mi se
Efendija i odmahuje rukom. Zaboravi rekoh, a
on e: Evo ja, ali oni sjeae se, ja ti jamac, djete
nakon djeteta u besanim noima u nesreama
njihovim teko njima. E, blago onom ko se u
grobu ne prevre!
Sjea li se, Fado, kad bi djedovi i oevi
ovih gospodara naeg grada i naih ivota
priali kako bi im moj Brko, rahmetli, za
onog Hitlerovog rata, stavljao u koverte aku
brana da omlive zelje i davao im, a i sam bio

126

gladan?
Sjeam, da, i jo mnogo toga ljudskog od

tvog oca, Efendija.

E, vidi, Fado, to me jo dri uspravnim,

ivim, hodim, besjedim i svjedoim.

E moj Efendija panta rhei.

ta kae, Fado?
Nita, moj Efendija.

Slovo Gorina, 35, 2013

aban Zahirovi

Stolaki migranti nunost povratka

K

ada mi je s dobrom namjerom profesorica

Dizdar Mustafa
Sandra Bileti, istraivaica bosanskoheriz Stoca. Zapisnik od 26. 3. 1902.
cegovakih migracionih kretanja kroz arhivsku
U godini 1898. Odmah po novoj godini, kad je bio
grau, iji je diplomski rad na zadatu temu
grko-turski rat, ili su neki mladii iz Stoca da
meritorna komisija na Filozofskom fakultetu u
ratuju sa turskom vojskom proti Grcima, te sam
Sarajevu ocijenila najviom ocjenom, ustupila
otiao i ja sa Salkom Obradoviem iz Stoca. Mi
materijale za podruje Hercegovine, na emu joj
smo ili preko Dubrovnika po vaporu u Skadar, a
i ovom prilikom najljubaznije zahvaljujem, moju
iz Skadara po nogama u Solun. U Solunu smo stipanju privukle su izjave nekih stolakih migragli Lutvu Pitia iz Stoca koji ve kao soldat sluio.
nata u Srbiju i Tursku, vjerovatno, i zbog toga to
U Solunu sam ostao 3 dana, a ili smo onda
je stolaka povratnika pria itekako aktuelna.
dalje na Carigrad. U Carigradu sam dobio radnju
Brojni su razlozi zbog kojih su Bosanci i
u jednoj fabrici, a poto se u meuvremenu rat
Hercegovci ostavljali svoje domove, u bescjenje
svrio ostao sam tamo. Salko Obradovi putovao
prodavali imovinu i odlazili u neizvjesnost.
je dalje. U ovoj fabrici radio sam kroz cielo vrieAko se paljivo isitaju izjave povratnika iz
me to sam bio odsutan. Poto meni moja majka
Turske, Srbije, Crne Gore i prekomorskih zemalja, vie puta pisala da se povratim, da ona ne moe
daleke Amerike, lako se moe zakljuiti, kako i vi- iviti, te sam se usudio da se povratim. Na svoj
sprena Sandra navodi: Svaki zapisnik Zemaljske troak doao sam u Biograd te meni vie novca
vlade sa sasluanja povratnika je posebna pria,
nestalo, te sam se prijavio kod gospodina konsula
tuna ljudska sudbina. Suoavanje sa grubom
a dobio sam kartu u Mostar. Tamo sam dva dana
realnou i novim svijetom razbijalo je iluzije,
a u ponedjeljak sam doao ovamo.
nadanja i snove kojima su se poetno zanosili odSluajno ako i majka meni pisala ne bi, ne bi
lazei u osiromaene oblasti Osmanskog carstva,
ja bio ostao tamo jer se tamo vrlo slabo ivi, a
susjedne zemlje ili preko okeana.
ovjek ako radi, nikakvu redovitu plau dobiti ne
Stolakim odlascima i stolakim povratnicima moe. Htio sam se ve prije povratit, ali nisam
valjalo bi posvetiti poseban tematski broj Slova
imao putnog troka. Mene nije niko nagovarao da
Gorina. Ovdje kao inicijaciju i provokaciju za
idem u Tursku. Mi smo se jada put napili a jedan
potpunija istraivanja donosimo u isitanom i
pria da ide vie mladia u Tursku, te smo kazali
faksimilnom obliku nekoliko izjava sa sasluanja
da idemo i mi i ili smo.
stolakih migranata.
Gerin Ahmet
iz Stoca. Zapisnik od 13. 8. 1902.
Stolac:
Ja sam prije 2 i po godine iao u Tursku bez
Buzan Rade, Dula Risto, Grbo uro,
paua samo da vidim tamo moga strica Halila
Mikovi Buo, Mikovi Mitar i Pe Risto
Gerina. Ja sam putovao vaporom iz Dubrovnika u
iz Stoca. Zapisnik od 23. 1. 1903.
Carigrad te sam tamo bio kod mog strica te sam
Mi smo lanjske godine izselili iz Bosne poto
sluio kao hamal. Pa poto niesam mogao toliko
smo mislili da bi mi mogli u Srbiji bolje iviti. Mi
zasluiti koliko mi potrebno te niesam ni razumismo eljeznicom doli do Beograda, oma tamo
jo jezika opet sam se vratio u domovinu.
su nam andari kazali da mi ne smiemo ulaziti,
nego moramo odmah natrag u Bosnu. Mi nismo
Krlji Mehmed
ni doli u varo, te smo najvie ostali 10 minuta u
iz Stoca. Zapisnik od 23. 9. 1902.
Srbiji. Onda smo se amo povratili.
Ja sam prije nekoliko godina kad su drugi muslimani izselili pobjegao u Tursku u smislu da u ja

Slovo Gorina, 35, 2013

127

Slovo Gorina
tamo bolje iviti pa nije mene nitko nagovorio na
to. Poto sam ...(neitko) io niti sam imao dosta
novaca sam vie mjeseci bio na putu te sam u svakom gradu malko radio da meni neto zasluim.
Tako sam doao do Carigrada te sam tamo naao
neto radnje u jednoj fabrici. Tamo sam se prije
3 mjeseca oboljeo te poto niesam imao odklen
iviti te i sam vidio da u mojoj domovini je vrlo
bolje nego u Turskoj sam natrag doao.

molim da meni visoka zemaljska vlada blagoizvoli dozvoliti da mogu ostati u Stocu. (Dokle?)
Druga izjava Hasanbega od 19.10. 1902.: Ja molim da meni visoka zemaljsaka vlada dozvoli da
mogu za uvjek opet ostati u mojoj domovini te u
ja stanovati u Stocu.

ehi Salko
iz Stoca. Zapisnik od 24. 3. 1902.
Lanjske godine kad su vie ljudi iz Bosne izselili
Kusturica Huso
u Tursku sam i ja pobjegao tamo iz razloga poto
iz Stoca. Zapisnik od 29. 10. 1902.
sam mislio da mogu tamo lake stei sebi potrebiJa sam prije 3 mjeseca pobjegao u Tursku poto
to izdravanje jer moja radnja tu u Stocu je sasvim
mene je Tomo Milievi koji je sa mnom pobjeslaba bila. Osim toga, Muhamed Mehmedbai,
gao, te je iao u Crnugoru na to nagovorio. Ja sam Mustafa Trhlija i Risto Perii koji su bili moji
prohodao vie od mjesec dana dok sam doao u
prijatelji malo vremena prije izselili u Tursku, te
Salonik. Pa poto sam vidio da ne mogu nita za- sam mislio da u u Turskoj nai moje prijatelje i
sluiti te sam potroio pare koje sam imao, sam se tamo bolje iviti. Ja sam putovao preko Crnogovratio te doao u Uskub gde sam dobio prikladnu re u Uskub onda u Adapazar i u Izmir. Na putu
propustnicu.
nisam se zastajao vie vremena dok sam doao u
Izmir. Tamo sam proboravio po prilici 6 mjeseci
Niki Muhamed
kao takav pa nisam bio u stanju stei potrebito
iz Stoca. Zapisnik od 7. 5. 1902.
izdravanje te sam se vratio u Uskub i tamo se
Ja sam otiao u godini 1900. 1. Novembra preko
prijavio kod aust. Ug. Konsulata, te sam molio da
Bile i Trebinja u Kotor a iz Kotora vaporom u
mi se pusti opet vratiti u Hercegovinu. Na moju
Carigrad, a iz Carigrada dalje u Engoru. U Engori molbu sam dobio propustnicu te sam doao amo.
sam bio 4 mjeseca a radio sam nadnicu. Iz EnoMene nije nitko dozuniso da pobjegnem.
gre otiao sam u Aja, Bejpazar, Eskieher, Inder,
Brusu. Svuda sam malo vremena radio a iao sam Turajli Alija iz Opliia,
dalje. Iz Bruse sam iao u Stambul a od Stambula
kotar Stolac. Zapisnik od 8. 3. 1902.
hotio sam u Salonik ali vapor mene bacio u Ismir. Ja sam otiao radi trgovine u Dubrovnik sa voU Ismiru sam bio 4 dana a iao sam u Saloniku
em, sa amilom Kalajdiem. Taj mene nagovoopet vaporom. Iz Salonike sam iao po nogama
rio da idem snjim u Tursku, prevario mene o 30
u Deverdilu. A dalje u Skoplje gdje sam se
Kruna, a ostavio mene u Kotoru. Ja sam stigao sa
javio kod jednoga generala (konsula). On mi dao vaporom do Carigrada. U Carigradu naao sam
podporu a odpremio mene u Ni. Iz Nia mene
hodu Dervia iz Stoca, a u istog jesam ostao na
zapremi konsul u Biograd a iz Biograda u Zemun. konaku kroz cielo vrieme dok sam bio u CarigraU Zemunu sam se javio kod policie koja mene za- du. Kroz ovo vrieme sam radio kao nadniar a
premila u Bosnu. Ja sam otiao u Tursku od svoje tijem sam se uzdravao. Poto sam vidio da dolazi
volje a nitko mene k tome nagovarao nije.
brzo vrieme da nastupim opet svoju vojniku
slubu te sam se prijavio kod gosp. Konzula a moRizvanbegovi Hasan beg
lio sam ja podporu da se mogu povratiti, poto
iz Stoca. Zapisnik od 24. 9. 1902.
mi je rekao meni nikakvu dat ne moe, te sam
Ja sam sa ocem Osmanbegom i braom u god.
radio dok sam toliko zasluio da sam se mogao
1881. Izselio u Tursku. Do sada sam ja ivio u
povratiti. Te sam otiao opet ka gosp. Konsulu te
Carigradu te sam tamo bio u koli. Poto moj
se odjavio da idem u Stolac. On meni potvrdio
brat Smajlbeg Rizvanbegovi ve davno je doao
paso a ja sam juer stigao kui. Poto ja nikako
natrag u Bosnu te je vie godina ivio u Stocu a
pobjei hotio nisam to molim ne budem kao
ja imadem tu moje rodbine sam se i ja vratio, te
bjegunac smatran.

128

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Slovo Gorina, 35, 2013

129

Slovo Gorina

130

Slovo Gorina, 35, 2013

SLOVO O OVJEKU

Mira Martinovi

Dan u Daorsonu i Boljunim

Sjeanje na Envera Dizdara

uer je ipak bio smak svijeta umro je Enver

Dizdar!- napisao mi je 21. decembra 2012.
moj mostarski prijatelj Nenad Nino Gvozdi.
Sahrana je u ponedjeljak 24. oktobra.
Vijest mi je neto kasnije potvrdio i Enverov
sin Gorin.
Na trenutak, oba puta, nijesam mogao da
povjerujem. No, ipak, ta injenica je uvijek neumitna i bespogovorna. Kada sam 29. decembra
iz Herceg Novog, preko Trebinja, putovao ka
Mostaru, na ulazu u Stolac, gdje je Makova hia,
pridigao sam se sa sjedita u autobusu, i pogledao
prema njoj. Bila je sva u suncu. Uini mi se da je
sunce prosulo obilje svoje svjetlosti po njoj, te da
je ona izdvojena od ostalih kua, da je u milosti
neba. U njoj sam imao poslednji susret sa Enverom 15. septembra, u vrijeme manifestacije SLOVO GORINA, kada mi je poklonio novo izdanje
STARIH BOSANSKIH TEKSTOVA, kome sam se
mnogo radovao, kao i susretu s Enverovom porodicom, suprugom Suadom i sinom Gorinom,
njihovim prijateljima.
Na putu za Mostar sjeao sam se tog lijepog
septembarskog dana, izdvojenog u mom linom
kalendaru, kao poseban dan.
Drugog januara susreo sam se u popodnevim
asovima sa Ninom Gvozdiem u Gradskoj kafani u
Mostaru, gdje smo zajedniki obnavljali sjeanje
na susret sa Enverom u proljee 2011. godine. Bila
je subota, 15. april, doli smo iz Mostara u Stolac.
Bio je to prvi moj, a i Ninov, susret sa Enverom.
Dogovorio sam ga ranije iz Herceg Novog. Mnogo sam se radovao tom danu, toj prvoj posjeti
Makovoj hii, gdje smo srdano primljeni od Suade
i Envera. Znatieljno sam razgledao Makove knjige, knjige iz Makove biblioteke, Makov rukopis,
taj zvjezdanopis, ispisan preko lica Bosne i neba
nad njom line stvari slike. Tada smo Enveru ispriali ideju o zajednikoj manifestaciji, ili
moguoj duhovnoj transferzali Od Tinove kule do
Makove hie, od Vrgorca do Stoca. To je zapravo
Slovo Gorina, 35, 2013

Enver Dizdar u Daorsonu u aprilu 2011.

(Fotografija: Nino Gvozdi)

bila Ninova ideja, koju je prethodno meni ispriao. Oduevljeno je Enver sluao nae rijei o toj
moguoj buduoj manifestaciji, tom povezivanju,
tom tajnom bratstvu, bratstvu posveenika u rije.
Tom razumijevanju koje je dubinsko i sudbinsko.
Pjesnikom bratstvu i neprocjenjivom bogastvu
koje ono uvijek nosi sa sobom.
U Hii toga dana bijahu neki stranci i jedna
ekskurzija, koja je dola, nakon obilaska Radimlje,
najljepeg poglavlja velike kamene poeme ispisane u bosanskim planinama, kako je svojevremeno
pisao Krlea.
Pri povratku iz Stoca, a nakon to smo sa Enverom ugovorili novi susret za sjutranji dan, dok
smo se vraali preko Gorice, pretekao nas je auto,
s neobinim vozaem. I neobinim eirom. Bio
je to dizajner-umjetnik Miro Ragu, Ninov prijatelj. Navratili smo kod njega. Na jednom uzvienju u Rivinama, s umom u pozadini, napravio
je divnu kuu, u kojoj se naselio sa suprugom
Zdravkom, pobjegavi od gradske vreve, guve i
svega onoga to nosi dananja civilizacija.
Otili smo za Mostar, a nakon to smo sa
Mirom dogovorili, sjutranji dolazak i obilazak
Daorsona. Taj grad mi bijae odavno intrigantan,
zbog knjige o antikim gradovima, koju sam

133

Slovo Gorina
pisao tih dana. Njegovo ime je liilo na ifru koju Delmata i okupatora Rimljana. Poslije ega se
nikada nije oporavio ni uspravio. Onaj koji ga
treba odgonetnuti.
posjeti i vidi, ne moe se oteti udnom utisku,
Nedjelja, 16. april, poranili smo iz Mostara. Stigli kod Mira, gdje smo ostavili Ninova kola, i Miro- njegovom pokuaju da ustane, i stane kao to je
vim kolima krenuli prema Stocu, prihvatili Envera, nekad stajao, gord i i lijep, ispod zvijezda.
Nakon posjete ovom gradu, kome na odlasku
pa smo se tako nas etvorica zaputili Daorsonu,
toj Bosanskoj Mikeni, gradu misterija, iji se ostaci obeasmo da emo ponovo doi, neplanirano
smo se uputili u pravcu Boljuna. Na putu za Bonalaze na sedam kilometara udaljenosti od Stoca.
ljune Enver nam je pokazao
Bio je sunan dan,
mjesto gdje je bila njihova
proljee u jeku, neki
stara kua u Stocu, zatim
blagi vjetar koji je svemu
krajolik gdje se nalazila
davao posebnu atmosferimska vilarustica. Na Boru. Titansko kamenje, ta
ljunima su nas doekala jo
vjeita engima od kojeg
dva poglavlja velianstvebijae sagraen ovaj
ne kamene poeme dvije
grad, bilo je predmet
nekropole. Kameni obelisci,
naih razgovora. Kako i
obasjani suncem, bili su
otkuda je popeto na tu
nijemi, sa nekim zagonetvisoravan? Pitanje je koje
nim, samo njima znanim
smo i mi postavili, kao
Mira Martinovi i Enver Dizdar u Makovoj hii
osmijehom. Osmjehivali su
mnogi nai prethodnici,
(Fotografija: Nino Gvozdi)
se suncu, povjerovao sam
ali na koje nijesmo dali
da je to zbog obilja svjetloodgovor, kao ni oni.
sti koju je i ovdje rasipalo.
Tajna toga grada ostaje
Neka mjesta sunce daruje
u njegovim ruevinama
posebno svjetlou. Ovo je,
i meu brdima, na visoini mi se, bilo tako mjesto.
ravni, gdje su ga izgraU nijemoj tiini, koja je
dili njegovi graditelji.
tamo gdje su mrtvi, ule su
Po jednoj legendi, koja i
se pele koje su letjele nad
danas ivi, nakon to su
cvijetnim livadama, na kozavrili grad, od strane
jima su se presijavale boje
onog za koga su ga gracvjetova, koje je mamilo
dili, svi su pobijeni, da
aprilsko sunce.
ne sagrade slian grad.
Miro Ragu i Enver Dizdar u Boljunima
Zautali smo pred tom
Da ovaj bude jedan i
(Fotografija: Nino Gvozdi)
tiinom, tom ljepotom. Nino
jedinstven. Neponovljivo
je neumorno slikao, elio je da ovjekovjei svaki
djelo neponovljivih neimara.
Po nekim pretpostavkama, kamenje je u beste- trenutak. Fotografisao sam i ja. Htio sam da uhvainskom stanju, dopremano na ovu visoravan. Da tim svaku aru u tom kamenu, kojeg su rezbarile
ruke vjetih kamenorezaca dijaka.
je to zaista tako, moe posvjedoiti i fotografija
koju je naprvio Nino Gvozid, na kojoj smo nas
Najvei broj boljunskih steaka risala je ruka
trojica, Enver, Miro i ja u nekom udnom lebdekovaa Grubaa, a motive na njima prethodno je
em stanju. Mi to jesmo i bili, imali smo jedinizvajala mata dijaka Samoroda.
stven osjeaj, da lebdimo na toj visoravni. Nije
Sricali smo u tiini:
nas proao ni nakon to smo proli Kapiju sunca,
Ase lei Radi Vladisali
iji su ostaci i danas vidljivi na istonoj strani
A sie na me otac Boe ti ga pomozi.
ovih velianstvenih ruevina, koje ive preko dvije
Na jednom kamenu je bila uzdignuta ruka i zapis:
hiljade godina. Daorson je stradao 43. godine prija sam trs, a vi loze
je Hista. Razorila ga je zdruena vojska domaih

134

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

S desna na lijevo: Mira Martinovi, Enver Dizdar i Nino

Gvozdi u Daorsonu (Fotografija: Nino Gvozdi)

Toga dana, u Boljunima, budili smo kamene spavae.

Miro e kasnije obajviti vrijednu monografiju
o boljunskim nekropolama Tajna Boljuni. Shvatio
sam da tamo kamen najsvrenije govori, upravo
zato to do savrenstva uti. Ne mogu ga oivjeti ni kosovi, ni laste, ni pele, koje ga oblijeu, i
slijeu na njega.
Na njemu najreitije govore uklesane poruke!
I ruke podignute nebu.
U rano popodne smo se pozdravili: Enver je
ostao u Stocu, Miro je otiao u Rivine, svojoj kui.
A ja i Nino, njegovim autom, za Mostar. Vjerujui
u nove susrete i nova druenja.
Nikada se nita ne moe predvidjeti. U ivotu
je najnepredvidivija smrt. Nijesam ni pomislio
da se ona moe desiti Enveru. A moe svakom, u
svakom trenutku.
Dok smo 2. januara, u Gradskoj kafani u
Mostaru, sklapali okvir naih sjeanja na Envera
Dizdara, Nino je rekao u jednom trenutku: iako
kratko, nae druenje sa njim ostalo je uzvieno i
ni malo potroeno.

Slovo Gorina, 35, 2013

To sjeanje nosimo kao bogatstvo, a ono je

toliko da ga moemo dati drugima.
Enver Dizdar je bio ovjek davanja.
Takvi su na dobitku, i poslije smrti.
Bregava je tekla onda i danas, svojim tokom. Ko
e zaustaviti rijeke, da sinjeme moru ne hitaju,
ko zaboraviti ljude i sjeanje na njih? One koji su
mjerili svoju putanju sunanim hodom, a Enver je
bio jedan od tih rijetkih.
Nino mi je ranije priao, a ovoga puta i dao
Enverov tekst T(ko) je izdao Bosnu, objavljen u
Osloboenju 25. februara 2012. godine. itao sam
ga sa panjom, i osjeajem potovanja, sada ve i
onog koje pobuuju mrtvi.
Testamentarno zvue njegove rijei. Vie i bolje od svih politiara i politikih analitiara, vie i
bolje od svih historika, Enver je objasnio sudbinu
Bosne, zemlje koju sam nakon tog teksta, a prije
toga zbog Kamenog spavaa, zavolio zauvijek.
Mir i spokoj neka je dui tvojoj, Envere dragi,
zauvijek osunani kameni spavau

Enver Dizdar u Boljunima (Fotografija: Nino Gvozdi)

135

IZ PROLOSTI BiH

Zijad ehi

Boravak cara Franje Josipa I u

Mostaru 3. Juna 1910.
N

arednog jutra Sarajevo je ispraalo cara,

koji je po programu toga dana trebao
posjetiti Mostar. I malo i veliko, i staro i mlado,
okupilo se na kolodvor da ga isprati. Rano ujutro
du cijelog puta kojim je car prolazio prikupljala
se publika, pa su ulice Konak-ulica, Appelova
obala, Mustajbegova ulica... bile pune. U prvoj
koiji bili su gradonaelnik i vladin povjerenik
za grad Sarajevo, u drugoj se nalazio graevinski
predstojnik baron Benko s odjelnim predstojnikom Pittnerom, u treoj koii car sa zemaljskim
poglavarom generalom Marijanom Vareaninom,
zatim odjeljenje tjelesne garde i ostali velikodostojnici, te a kraju odjeljenje konjice. Svuda
u prolazu car i njegova pratnja pozdravljani su
dugotrajnim aplauzom.
Pred paviljonom kod Fabrike duhana cara su
ekali predstavnici Generaltaba, odjelni predstojnici Zemaljske vlade, gradsko zastupnitvo,
predstavnici udruenja a na ulazu se nalazila
postrojena poasna eta. Kod dolaska cara pred
Fabriku duhana odjekivali su aplauzi a vojna
muzika je svirala Carevku. Izaavi iz koije, car
je izvrio smotru poasne ete bosanskohercegovake pjeadije. Nakon raporta generala Auffenberga, car se oprostio sa pojedinim generalima,
zatim sa arhiepiskopom Leticom i predsjednikom
pravoslavne opine Gligorijem Jeftanoviem,
gradonaelnikom Sarajeva ef. Kuloviem, njegovim zamjenikom Nikolom Mandiem, izjavljujui
svima svoje zadovoljstvo na srdanom doeku.1
Car je zatim uao u vagon dvorskog
voza, uz burno i dugotrajno klicanje, koje
nije prestalo sve dok se voz nije izgubio iz
1 Odlazak Njegovog Velianstva iz Sarajeva, Sarajevski
list, br. 133, 3. juna 1910., 2.Uspomene i utisci koje je car
nosio iz Sarajeva, jasno su bili izraeni u njegovim rijeima
koje je telegrafom dan ranije uputio kerki Mariji Valeriji
u Be: Osjeam se jako sretan nad ovim doivljajima koji
su me za mnogo godina podmladili. (Tri dana u Sarajevu,
Sarajevski list, br. 133, 3. juna 1910., 1).

Slovo Gorina, 35, 2013

vidokruga. Tog jutra, 3.juna 1910., car je krenuo

na putovanje u Mostar.
Povodom carevog boravka u Bosni i Hercegovini, Sarajevski list je objavio nekoliko pjesama. Iz
Tuzle se pjesmom Narodna himna javio Nedeljko Miladinovi. U ime kolske omladine grada
Saraeva, pjesmu Ave Caesar! Caru je posvetio
baron Rudolf Maldini Waldenhainski, uitelj u
Sarajevu. Treu pjesmu pod naslovom Pozdravnica (U spomen dolaska Njegova Velianstva Cara
i kralja) spjevao je Lazar Luci iz Sarajeva, dok je
etvrta pjesma objavljena bez naslova, a autor se
potpisao pod pseudonimom S.R.2
U vrijeme posjete cara Franje Josipa u Sarajevu, u znatnoj mjeri je zabiljeena poveana
prodaja dnevnih listova. Neposredno nakon
izlaenja iz tamparije cijelo izdanje bilo je u
kratkom vremenskom roku rasprodano. Prodavai su procjenjivali da su jo toliko novina mogli
prodati da je naklada bila vea. To je ujedno i bio
znak sa kakvim je oduevljenjem publika pratila novinske izvjetaje o carevoj posjeti. Mnoge
sarajevske novine na dan dolaska cara, pojavile
su se u sveanom izdanju sa njegovom slikom na
naslovnoj strani.3
Za doek cara Konjic je bio sveano okien
a stanica posebno ureena. Na njoj se okupilo mnotvo naroda, vojni i gradski inovnici,
zapovjednik 16. korpusa, general u Zadru maral
Fanta, okruni predstojnik u Mostaru Gyurkovicz, kotarski predstojnik u Konjicu Sokrat
Petrovi Petraki, andarmerijski zapovjednik
Alfred Grisel. Na peronu se nalazila postrojena
poasna eta. U 9 sati dvorski voz je stigao u grad.
Kad je car istupio iz voza narod ga je pozdravio sa
velikim oduevljenjem. On je nakon toga primio
predstavku zapovjednika 16. korpusa, okruno
predstojnika u Mostaru, kotarskog predstojnika u
Konjicu i andarmerijskog zapovjednika. Nakon
2 Sarajevski list, br, 132, etvrtak, 2. juni 1910., 1 2.
3 Ibid, br. 137, utorak, 7. juni 1910, 3.

139

Slovo Gorina

Ukraeni Mostar doekuje cara Franju Josipa I

to je car izvrio smotru poasne ete, pozdravio

ga je gradonaelnik Konjica Daferbeg Sulejmanovi sljedeim rijeima:
Vae carsko i krajevsko Apostosko Velianstvo!
Na granici ponosne Bosne i Hercegovine pozdravljaju stanovnici grada Konjica Vae Velianstvo
osjeajima najvee radosti i oduevljenja i izjavjuju Vam kao svome milom vladaru u najdubljem
strahopotovanju svoju neizmjernu privrenost,
odanost i sinovlju ljubav.
Neka milostivi Bog podari Vaem Velianstvu jo
mnogo sretnih i zadovoljnih godina!
Njegovo Velianstvo, na najmilostiviji Car i kralj
Franc Josif 1. ivio! ivio! ivio!

Na rijei gradonaelnika car je odgovorio:

Zahvaljujui Vam gospodine gradonaelnie, na
vjernom i odanom pozdravu na hercegovakom
zemljitu, uvjeravam graane Vaeg lijepog grada
o mojoj blagonaklonosti i milosti.

Nakon toga car je razgovarao sa zvaninicima

Konjica, zadravi se oko 15 minuta. Zatim je
uao u dvorski voz, koji je, uz burno klicanje i
ovacije stanovnika grada i okoline, krenuo prema
Mostaru.4
U 10 sati i 27 minuta dvorski voz je stigao u
Jablanicu. Na lijepo okienom kolodvoru bila je
postrojena poasna eta 4. pjeadijskog puka. Car
4 Ibid. Der Kaiser in der Hercegovina. In Konjica, Bosnische Post, Nr 125, Sarajevo, Samstag den 4. juni 1910, 1.

140

je izaao iz voza, pozdravljajui prisutne lanove gradske uprave, a zatim se kratko zadrao u
razgovoru sa njima. Nakon pet minuta je uao u
dvorski voz i nastavio vonju.5 U lanku pod naslovom jedna prirodna careva bista u Hercegovini
beki list Neue Zeitung je ukazivao itateljima na
udo prirode. U Hercegovini, oko jedan kilometar od eljeznike stanice u Jablanici, nalazilo se
stablo visine 15 metara, na ijem se jednom dijelu
formirala u poluprofilu silueta cara Franje Josipa,
na kojoj se mogla prepoznati njegova kapa, crte
lica kao i podignuta ruka, zakljuujui da je priroda prije stanovnitva napravila carski spomenik.6
Mostar je ve bio spreman za sveani doek.
U Proglasu graanima Mostara koje je gradsko
poglavarstvo objavilo 20 maja, navedeno je:
Graani Mostarci !
Javlja Vam se radosna vijest, da Njegovo Carsko
i Kraljevsko Velianstvo, na Premilostivi Vladar
Franjo Jospip I dolazi u na grad Mostar u petak
dne 3. juna 1910. U 12 sati i 9 minuta poslije podne, te e nakon boravka od nekoliko sati povratiti
se isti dan u 6 sati i 30 asa poslije podne. Glas o
dolasku Njegova Veianstva radosno je odjeknuo
irom cijele Bosne i Hercegovine, jer je to obzirom
na njegovu starost i naporni put osobiti znak Njegove Previnje milosti i ljubavi nasprama nama.
Graani Mostarci!
Ovo gradsko poglavarstvo uvjereno je, da i u
Vama kuca srce od radosti eljno iekujui as,
kad e na Premilostivi Vladar doi meu nas, da
Mu se poklonite i da dadnete pred Njim oduka
radosti, to Ga moete vidjeti, pa se stoga nada,
da ete to i vanjskim nainom manifestovati te da
ete taj dan u sveanom odijelu uz potpuni mir i
red, pokoravajui se lanovima odbora za doek
Njegova Veianstva i sigurnosnim organima, doekati Njegovo Velianstvo. Nadalje, da ete ovom
poglavarstvu poi na ruku gdje mu ne bi mogue
bilo oistiti sokake, pripaziti na istou istih, a
osobito u kuama gdje stanujete te da e svaki
od Vas okititi svoje kue i trgovine zastavama, a
prozore serdadama, ilimima i cvijeem.
5 Sarajevski list, ibid; Bosnische Pot, ibid; Auf dem
Wege nach Mostar, PESTER LLOYD, Nr 132, Samstag, 4.
juni 1910, 3.
6 Eine natriche Kaisebste in der Herzegowina, Die
Neue Zeitung, Nr. 151, Wien Samstag, den 4. Juni 1910., 4.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

Djeca pozdravljaju cara Faranju Josipa I u Mostaru

Napokon, oko 9 sati prije podne istoga dana neka

se obustavi svaki promet teretnim kolima i tovarnim konjima, do 7 sati na veer. Ovo gradsko
poglavarstvo nada se, da e graanstvo izii u
susret njegovoj elji te da e se pokazati dostojno
Previnjeg dolaska Njegovog Velianstva.
U Mostaru, dne 29. maja 1910. Gradonaenik
Mujaga Komadina, v.r7.

Svi suncobrani morali su biti uvueni u

duane.

Sa javnih puteva i mjesta morali su biti

uklonjeni svi predmeti koji su ometali javni
promet, kao to je to graevinski materijal,
sanduci, bave ili kamenje i tome slino.

Strogo je bilo zabranjeno bacanje cvijea,

predavanje molbi i sl.

Povodom carevog dolaska u Mostar propisane su

posebne sigurnosno-policijske mjere.

Gledaoci su na ulicama smjeli stajati samo

na trotoarima, dok je vozni dio morao biti
prazan. Samo su osobe koje prave palir i
redari mogli stajati uzdu trotoara.

Prolazak kroz palir ili guranje protiv istog

bilo je zabranjeno.

Barjaci i ostali nakit kua morali su se dobro

i sigurno uvrstiti, da ne smetaju telefonskim
icama.

Za vrijeme boravka cara, od 9 do 19 sati,

obustavljao se svaki promet za pjeake i
kolima (sve vrste kola, automobile, koturaa
i jahaa). Izuzete su bile samo one osobe
koje uestvuju u doeku cara ili se nalaze
u njegovoj pratnji te posjeduju propusnicu
radskog katarskog ureda.

Nareeno je svim hotelima, hanovima,

prenoitima kao i stanodavcima i osobama
koje iznajmljuju stanove ili sobe, da svakog
gosta bez obzira na to da li su Mostarci
ili ne, prijave u roku od 6 sati propisno

Zabranjen je boravak na krovovima, sjedenje

na prozorima, ili ogradama na balkonima,
stajanje ili sjedenje na ogradi uprija i sl.
Na otvorene uline prozore nije se smjelo
postaviti cvijee u vazama ili drugim
posudama.
Morali su se dobro privrstiti otvoreni
prozori, aluzine i sl.

Na balkonima je smjelo da se nalazi samo

onoliko osoba da to ne predstavlja preveliki
teret.

Nije bilo dozvoljeno postavljanje stolova,

stolica, klupa, sanduka i slinog na javnim ili
neograenim privatnim zemljitima.

Bilo je zabranjeno penjati se na drvee ili

stubove.

7 ABH, ZVS, Prs. /2.771/ 1910., Gradsko pogl avarstvo

Mostar, 20. maja 1910.

Slovo Gorina, 35, 2013

141

Slovo Gorina
popunjenom prijavnicom kod kotarskog
ureda, u kojoj se nalazi tano navedena putna
legitimacija gosta. Za vrijeme boravka cara
svaki stanodavac odgovarao je osobno za
besprijekorno vladanje svoga gosta. Takoer
je bio obavezan da sve to mu se na njegovom
gostu uini sumnjivim, odmah prijavi
gradskom kotarskom uredu.

Kada car proe gledaoci nisu smjeli odmah

izai na ulicu nego tek onda kada se palir
ukloni trebali su se udaljiti sporednim
ulicama.

palir je trebalo postaviti najkasnije jedan sat

prije prolaska cara, a i promatrai su u isto
vrijeme trebali zauzeti svoje mjesto. Zbog
znaaja samog ina doeka i boravka cara
u Mostaru, apelirao se na sve stanovnike
da daju svoj doprinos potujui direktive i
naloge oblasnih organa kao i mjere koje je
propisao graanski sveani odbor.8

Pred carev dolazak Mostar je svakim danom

poprimao sve sveaniji izgled. Cara je trebalo
doekati na dostojan nain. I doista, to je bilo
ilima u Mostaru, od onih najfinijih persijskih od
svile, pa do obinih narodnih tkanih sve to bio
je upotrijebljeno da se taj put grad sveano okiti.
Kod najljepe damije u Mostaru, Karaozbegove,
ulaz je pretvoren u predivnu kapiju od najljepih
persijskih ilima. Od damije nadalje, uskom
ulicom koja je vodila do Glavne ulice, prolazilo se
kroz tune od ilima, kojima su bile obloene stare
zidine to je odavalo jedinstven utisak.9
Glavna mostarska ulica arenila se od itave
ume zastava zastavica, zelenih vijenaca i ilima,
pa je Mostar izgledao kako nije izgledao nikada
do tada. U toj ulici Muslimani su podigli dva prekrasna slavoluka i sve svoje kue i duane okitili
zastavama i ilimima. Svaki stari ostatak zidina
prekriven je ilimima, a svaka kua i duan su
ukraeni to se bolje moglo. Kod Suhodoline, gdje
je bila Srpska banka i gdje su poinjali duani
mostarskih Srba, podignut je veliki slavoluk i
ukraene kue i duani. Cijeli sokak prelivao se u
arenim bojama. Na terasi Komadine kue odreeno je mjesto za srpsko pjevako drutvo Gusle,
8 Sarajevski list, br. 124, etvrtak 26. maj 1910., 2.
9 Karaozbegova damija, Sarajevski list, br. 135, subota
4. Juna 1910., 2. Vorbereitungen in Mostar, PESTER LLOYD,
Nr 132, Samstag, 4. Juni 1910., 3.

142

Car Franjo Josip sa pratnjom na Starom mostu

da pozdravi cara svojom zastavom i Carevkom.

Ispod terase su bili srpski graani i korporacije.
uma nakita je bila sve do sokaia na desno, koji
se sputao prema Starom mostu.10
Velike zasluge za izuzetno okieni grad su
imali komiteti triju konfesija na elu sa gospodom
Ibrahimom Kajtazom, Smailagom emaloviem,
Lucanom Greitsom, Svetozarom oroviem, urom Damonjom i Nikolom Smoljanom. Dekoracije su besplatno dostavljene od firme Ibrahim
und Hadi ef. Kajtaz, a firme Ribica, Effice und
Consorten su dostavljai besplatno potrebno drvo,
a gradonaelnik Mujaga Komadina je svim siromanim Muslimanima poklonio zastave. Glavne
zasluge za araniranje i dekoriranje grada su pripadale okrunom predstojniku Gyurkoviczu, koji
je neumorno radio na njegovom ureenju.11
Prema program putovanja bilo je predvieno,
da e se car sa pratnjom do Starog mosta dovesti
u koiji, a zatim e da sie da ga razgleda.
Put je bio cijelom duinom dostojno ukraen.
Najljepi i najfiniji persijski i domai ilimi poloeni su po putu u duini oko 400 koraka, preko
10 Sarajevski list, ibid. Glavna ulica.
11 Ibid.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
cijelog Starog mosta do na desnu obalu Neretve.12
Na drugoj strani Mostara, koju presjeca buna
Radobolja, a koja je oduvijek bila zelena oaza,
postepeno se razvijao novi Mostar: prostrano,
zeleno predgrae koje je bilo posebno ukraeno.
I Crkvena ulica (eriz) sa svojim starinskim kuama i duanima, okitila se zastavama, zelenilom
i starinskim ilimima. Na rondou etalita bio je
podignut visok obelisk sa pozlaenim carskim
orlom sa irokom osnovom. Odatle se car trebao
odvesti do Biskupova dvora, zatim zaokrenuti
nazad te svratiti u Liska ulicu pa du tranica
doi do kolodvora prilikom odaska iz Mostara.
Pred Hrvojevim domom hrvatski graani podigli
su svoj slavoluk. Ukupno su u gradu podignuta
etiri slavoluka po jedan muslimanski, gradski,
srpski i jedan hrvatski. Sa veikim nestrpljenjem
poelo je okupljanje stanovnita na kolodvoru, da
sveano doeka cara.13
Desno i lijevo oko gradskog slavoluka poredali
su se predstavnici i mostarskih korporacija i odjeljenje sarajevskih veterana sa svojom zastavom.
Iza kolodvora stajala je pripremljena dvorska
koija i carski perjanici na konjima. Pred samim
kolodvorom na peronu rasporedila se poasna
eta pjeadije sa kapelom, a od mjesta gdje e se
salonski vagon cara zaustaviti, od poasne ete
do carskog paviljona, bio je postavljen dugaki,
uski ilim. Gospoda se bila grupirala od paviljona
na lijevoj strani, a na elu su se nalazili mostarski biskup Pasko Buconji, mitropolit Zimonji
i mostarski muftija Rianovi. Tano u 12 sati
oglasili su se topovi sa Huma i ostalih tvrava,
najavljujui carev dolazak. Nakon to je izaao iz
voza, car se uputio prema poasnoj eti, primivi raport kapetana, a zatim i Vojne komande iz
Mostara. Razgledavi poasnu etu car je nastavio
put do carskog paviljona, gdje je gradonaelnik
Mujaga Komadina glasnom i jasno izgovorenom
besjedom pozdravio prvi dolazak cara u Hercegovinu i Mostar, nakon ega se sa svih strana zaorilo
gromko ivio!
Na pozdravni govor car je odgovorio sljedeim rijeima:

12 Ibid, 400 metara ilimova.

13 Ibid, Prijeka strana.

Slovo Gorina, 35, 2013

Hvala Vam najtoplije na dobrodolici vjerno odanih graana Mostara, a odazivam joj se iskrenom
ejom, da vam grad uspjeno napreduje.14

Stari obiaj Slavena bio je da se pri putovanju

gostu ponudi so i hjeb kao znak dobrodolice.
Gostu se davao znak da je dobrodoao i da nije
nepoeljan. Naalost, taj lijepi obiaj je bio, kao
i mnogi drugi, potisnut. Drei se starih obiaja, sedmogodinji gradonaenikov sin Edhem
Komadina i petogodinja djevojica Fatima
Kajtaz ponudili su caru na srebrenoj siniji hjeba
i soli, a djevojice Rua okorilo i Smiljka Smoljan bukete cvijea. Smjeei se car je odomio
komadi hljeba, umoio ga u so i okusio, po
starom obiaju.15
Zatim je primio cvijee i pomilovao djevojice.16
U samom paviljonu gradonaelnik Mujaga
Komadina je predstavio dva dogradonaelnika, olu i Smoljana, a nakon toga car je oslovio biskupa Buconjia, mitropolita Zimonjia,
arhimandrita Gainovia i mostarskog muftiju
Rianovia. Nie njih se poredao dug niz pravoslavnog sveenstva iz Mostara i Hercegovine, potpredsjednik srpsko pravoslavnog eparhijskog
upravnog savjeta Jovo Tuta sa lanovima savjeta,
okruni predstojnik M. Gyurkovicz, kotarski
predstojnik Defterdarevi, Marczel sa inovnitvom, pa dalje, muslimanska, hrvatska i srpska
drutva i korporacije.17
Car je sa zemaljskim poglavarom Vareaninom uz pratnju svojih gardista na konjima, uao
u guste redove publike, praen sa tri zajednika
ministra. Uz najvee oduevljenje stanovnitva,
car se dovezao do hotela Narenta i stao na stepenice.18 Zbog velike vruine odustao je od dijela
programa da pred njim defiluju ete, nego se
14 Doek Cara kralja, ibid, 3; Die Ankunft des Kaisers, Bosnische Post, Nr 125, Sarajevo, Samstag den 4. Juni
1910., 1.
15 Die Neue Zeitung, Wien, Dienstag, den 7. Juni 1910., 5.
16 Tim povodom car je malom Edhemu poklonio zlatni
sat, a djevojicama broeve sa carskim inicijalima u briljantima, Sarajevski list, ibid.
17 Ibis. Der Kaiser in der Herzegowina, Bosniche Post,
Sarajevo, Samstag den 4. Juni 1910., 1.
18 U hotelu Narenta cara je pozdravio hotelijer Haramy,
a za njegov trud u vezi sa organizacijom car mu je dodijeliio iglu sa briljantima i carskim inicijalima koja se nosi na
prsima. Der Kaiser in der Hercegovina, Bosnische Post, Nr.
125, Sarajevo, Samstag, den 4. Juni 1910., 1.

143

Slovo Gorina

Vonja cara Franje Josipa mostarskim ulicama

odmah uputio u prostorije hotela, gde je uskoro

poelo poklonstvo raznih deputacija.19
Caru se prvi poklonio biskup Paskal Buconji
rijeima:
Vae Velianstvo!
Sretan sam da mogu Vae Velianstvo pozdraviti
na hercegovakom tlu, kao predstavnik i katoliki
biskup katolianskoga puanstva, koje ve etiri
stotine godina vapije za dinastijom Habsburga.
Velianstvo! Primite srca Hercegovaca katolika
Hrvata, koji e svegjer kucati za Boga, za katoliku dinastiju Habsburga, sa hrvatskim narodom.

Na te rijei car je odgovorio:

Radosno primam poklonstvo rimokatolikog sveenstva biskupije mostarske i trebinjske, te Vam
zahvaljujem to ste doli i to ste Mi podastrli
uvjerenje o Vaoj vjernosti.
Ja poznajem i cijenim vazda iskazane vjerne
oseaje rimo-katolikog sveenstva, te se uzdam,
da ete Vau visoku zadau vriti uvajui interese drave i crkve, bez da se mir izmeu raznih
vjeroispovijesti ove lijepe zemje poremeti. Molim

19 Ibid. Opisujuu doek cara u Mostaru dopisnik lista

PESTER LLOYD navodio je injenicu da je temperatura
dostigla 50 stepeni Celziusa (PESTER LLOYD, Nr. 132,
Samstag, 4. Juni, 4).

144

Boga, da nam blagoslovi Nae tenje, za opim

dobrom.20

Kad je car zavrio govor odjeknuo je buran aplauz. Nakon toga obratio se mostarski mitropoit
Petar Zimonji:
Vae carsko i kraljevsko Apostolsko Velianstvo!
Prilikom sretnog dolaska Vaeg carskog i kraljevskog Velianstva u Hercegovinu, hita i srpskopravoslavno svetenstvo i srpsko-pravoslavni narod ovog kraja, da pozdravi Vae Velianstvo sa:
Dobro nam doli, premilostivi Gospodaru!
Srpsko-pravoslavno svetenstvo i narod u Hercegovini gajei osjeaje podanike vjernosti i homagijalne odanosti prema osveenoj osobi Vaeg
Velianstva, i prejasnog vladajueg Habsburkog
doma, gaji ujedno i pouzdanu nadu i tvrdo
vjeruje, da e pod monom i pravednom zatitom
Vaeg Veliansta moi slobodno i unaprijed ouvati i razvijati svoju praedovsku i svoju srpsku
narodnu individualnost.
Svaki dan, naa pravoslavna crkva pode tople
20 Poklonstvo deputacija u Mostaru, Veernji sarajevski list, br. 136, ponedjeljak 6. juni 1910., 1. Namjera biskupa
Buconjia da u svom govoru zatrai ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom je, nakon upornih zahtjeva okrunog predstojnika Gyurkovicza, otklonjena. (ABH, ZVS,
Prs. 2.818/1910., Kaiserreise. Konzept der Huldigungsprache, Mostar, 21. Mai 1910.).

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
molitve k Ocu nebeskom za dug ivot i sretno
vladanje naeg prejasnog i najmilostivijeg vladara, Cara i kralja Franca Josifa i na slavu i ponos
silne i mone Austro-Ugarske monarhije i nae
ue otadbine Bosne i Hercegovine, i te molitve
ponavljamo mi i u ovom sveanom asu i kliemo:
Boe ivi, uvaj Boe, cara naeg i na dom.

Nakon burnog klicanja prisutnih car je

odgovorio:
Hvala Vam srdano na izjavi Vae vjernosti i
odanosti Meni i Mome domu, te Vas uvjeravam
o Mojoj trajnoj oinskoj blagonaklonosti i zatiti
Vae crkve i vjere. Raunam, da ete Me podupirati u Mojim tenjama koje idu zatijem, da se
ouva mir meu raznim vjeroispovijestima na
dobro ove zemlje. Neka ovaj Na zajedniki rad
nebeski tvorac blagoslovi.21

Ponovo su odjekivali burni poklii, a zatim se

caru pokonio i obratio mostarski muftija Hadi
Abdulah Rianovi:
Vae Velianstvo!
Kao muftija mostarski stupam sa glavnim ulemom, muderisima, imamima i hatibima grada
Mostara i Hercegovine pred Vae Velianstvo, da
Vam se poklonimo i da zamolimo Vae Velianstvo i za daljnu Previnu zatitu vjeriskih interesa
nas Muslimana. Bog veliki neka titi i ivi Vae
Velianstvo! Bog veliki neka Vau sijedu vladarsku glavu obaspe svakom sreom! Bog veliki neka
uzvieni i teki vladarski rad Vaeg Velianstva
vodi putem pravde i ovjekoljublja.
Amin! Amin! Amin!

Nakon toga car je odgovorio:

Radosno primam poklonstvo vjerskih zastupnika
hercegovakih muslimana. Svima Hercegovcima
islamske vjere Moj pozdrav i uvjerenje o Mojoj
nepromjenjivoj blagonaklonosti i milosti.22

Zatim je poklonstveni pozdrav caru uputio predsjednik jevrejske vjerske opine u Mostaru Adolf
Himlauer:
21 Veernji sarajevski list, br. 136, ponedjeljak 6. juni
1910., 1; Die Huldigungaudienzen, Reichpost, Nr 152, Wien,
Samstag, 4. Juni 1910., 6.
22 Ibid. Der Empfang der Huldigungsdeputationen,
Bosnische Post, Nr 125, Sarajevo, Samstag den 4. Juni, 2.

Slovo Gorina, 35, 2013

Carsko i kraljevsko Apostolsko Velianstvo!

Ganuti milou iskazanom Previnjom posjetom,
pohrlismo, da u ime mostarskih domaih i austrougarskih Jevreja Vaem Velianstvu izrazimo
uvstva lojalnosti i nepokolebljive vjernosti.
Velianstvo! Strahopoitanjem i harnou spominjemo se Previnje milosti, naime onih jevrejskih
mandata to nam se objezbjedilo u bosansko-hercegovakom saboru.
Molimo prepokorno, da nam Vae Velianstvo i u
budue Previnju milost podari.
Velianstvo! Diemo nae molitve svemoguem
Bogu, da Bog poivi i titi Vae Velianstvo, na
mnogo godina za dobro Vaih podanika i cijelog
ovjeanstva.
ivjelo Njeg. carsko i kraljevsko Apostolsko Velianstvo Franjo Josip I! ivio! ivio!

Na te rijei car je odgovorio:

Radujem se da mogu primiti Vae odaslanstvo i rado primam izavu Vae lojalnosti i
vjernosti. Budite uvjereni i u naprijed o Mojoj
blagonaklonosti.23

Zatim se caru obratio gradonaelnik Mujaga

Komadina:
Vae car. i kraljevsko Apostolsko Velianstvo!
Opinsko vijee glavnog grada Mostara i predstavnici svih gradskih opina u Hercegovini
poklanjaju se u najdubljoj podanikoj pokornosti
Vaemu Velianstvu i podastiru svoju preponiznu zahvalu na Previnjoj milosti dolaska Vaeg
Velianstva u nau zemlju. Previnje odlikovanje,
kojim je Vae Velianstvo Svojim dolaskom u
glavni grad najmilostivije poastilo nau zemlju,
nov nam je dokaz oinske brige i staranja Vaeg
Velianstva za na narod i nau zemlju. Toj previnjoj brigi imade glavni grad, a i ostali gradovi
Hercegovine, da zahvale svoj zamjerni napredak
i razvitak, pa nam ovaj novi dokaz Previnje
naklonosti i ljubavi Vaeg Velianstva, nove,
pojaane nade i za budui ekonomski i prosvjetni
razvitak naijeh gradova. Neka Bog svemogui
poivi Vae Velianstvo, naeg najpremilostivnijeg vladara do skrajnjih granica ljudskog ivota.
ivio! ivio! ivio.

23 Veernji sarajevski list, ibid, 2; Bosnische Post, ibid, 2.

145

Slovo Gorina
Na te pozdrave car je odgovorio:
Hvala Vam na poklonstvu koje Vae vjerne osjeaje izraava i koje Ja sa osobitim zadovoljstvom
primam, te elim, da ovaj stari historiki grad kao
i ostale za napretkom teee opine ove lijepe zemje istraju na uspjenoj stazi kulturnog napretka,
te da nau jamstvo njihove dobrobiti i njihovih
pravih interesa u prijateljskoj slozi stanovnitva i
u mirnom zajednikom radu.
Zahvaljujem Vam ponovo na srdanom doeku.24

Nakon toga poklonstveni pozdrav caru uputio je

predsjednik vakufske komisije u Mostaru, Muhamed ef. Karabeg:
Vae carsko i kraljevsko Apostolsko Velianstvo!
Predstavnitvo Vakufsko-mearifskih povjerenstava iz sve Hercegovine dolazi u najponiznijoj
podanikoj odanosti pred Vae Velianstvo, da
Vam se pokloni pri Previnjem Vaem dolasku u
nau zemlju i da Vam zaeli: Dobro nam doli!
Ujedno uzimamo ovu sretnu priliku, da Vaem
Velianstvu izrazimo duboku zahvalnost islamskoga milleta na Previnjem najmilostivijem
odobrenju nae vjersko-mearifske autonomije
i da tu autonomiju i za u budue preporuimo
Previnjoj zatiti i naklonosti Vaega Velianstva
pri daljnjem izgraivanju iste.
Vae Velianstvo, naega najpremilostivijeg vladara, neka Bog poivi. ivio! ivio! ivio!

Na te rijei car je odgovorio:

Posebnim zadovoljstvom ujem od Vas, da se zahvalno sjeate islamskog autonomnog tatuta to
sam ga odobrio, te elim od srca, da isti poslui
na osiguranje i razvoj istinskih interesa i kuturnoga napretka musimanskog naroda.25

Nakon tih rijei uli su se burni poklici, a zatim

se caru obratio predsjednik srpsko-pravoslavnih
crkvenih optina Mostara Pero anti:
Vae Velianstvo!
Predstavnici srpsko-pravosavnih crkvenih optina
u naoj krnoj Hercegovini smatraju uz osobitu
sreu, to danas u glavnom gradu ue otadbine
mogu stati pred svijetlo lice Vaeg Velianstva,
da Ga u ime svoje i u ime itavog srpskog naroda
24 Veernji sarajevski list, ibid, 2.
25Ibid.

146

ovdanjeg pozdrave sa najsrdanijom dobrodolicom. Sreni su, to im se pruila prilika, da

mogu uvjeriti Vae Velianstvo o vrstoj odanosti
i nepritvornoj, velikoj ljubavi srpskog naroda
prema prejasnom prijestolu i uzvienom vladajuem domu, molei Vae Velianstvo, da boravak u
naoj otadbini zadri u prijatnoj uspomeni, i da
svoju oinsku panju i naklonost prema srpskom
narodu i nadalje ne uskrati. Zavravajui ovaj
iskreni pozdrav kliemo najoduevljenije:
Neka ivi Vae carsko i kraljevsko Velianstvo!
ivio! ivio! ivio!

Na te rijei car je odgovorio:

Zahvaljujem Vam na Vaem poklonstvu i uvjeravam Vas o Mojoj brizi i blagonaklonoj zatiti,
koje jednako zahvataju svakoga od Mojih podanika bez razlike konfesije. Svemogui Bog titio Vas
i Vae jednovjernike.26

Nakon ovacija prisutnih, poklonstvene pozdrave caru je uputio gradski podnaelnik Smoljan,
koji se obratio ispred mostarske katolike laike
deputacije:
Vae Velianstvo.
Premilostivi care i kralju!
Srce mi drhe od strahopoitanja, radosti i zahvalnosti, to nam je Vae Velianstvo, koje velikoduno i oinski gleda i bdije nad dobrima sviju
naroda slavne i velike austro-ugarske monarhije,
iskazalo preveliku sklonost pa dolo u tim godinama k nama, da nas vidi i osobno primi od nas
iskrena i topla uvstva najodanije privrenosti i
sinovske ljubavi.
Svijetli care i kralju!
Primite na moja usta u ime katolika i Hrvata
grada Mostara izraz tog neogranienog povjerenja Vaoj uzvienoj osobi i slavnoj Habsburkoj
dinastiji.
ivjelo Njegovo Velianstvo, premilostivi car i
kralj Franjo Josip I.

Nakon burnih pozdrava publike, car je odgovorio:

Primam sa osobitim zadovoljstvom i zahvalnosti
izraz vjernosti i odanosti estitih rimo-katolika
Hercegovaca.
Osvjedoen, da u Vas u svako doba pripravne
26Ibid.

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
nai, da Vau dunost ispunite, zahvaljujem Vam
srdano na uvjeravanju Vae odanosti i vjerne
privrenosti.27

Zatim je poklonstveni govor odrao okruni

predstojnik Maks Gyurkovicz:
Carsko i kraljevsko Apostolsko Velianstvo!
Deputacija mostarskog inovnitva moli Vae Velianstvo, da izvoli primiti njezino preponizno poklonstvo i ponovljeni zavjet nepokolebive vjernosti
i poslunosti. Vjerno misiji, to je u ovim zemljama preuzelo, inovnitvo via najviu i najljepu
nagradu svoga rada u milosti i blagonaklonosti
Vaeg Velianstva. Toga uvijek dostojni biti, to je
zadaa naeg ivota, pa molimo providnost boju:
Boe poivi, Boe titi naeg cara, naega kralja.

Car se zahvaio na poklonstvu sljedeim rijeima:

ivo se radujem, to mogu primiti hercegovako
inovnitvo, ijem je savjesnom i vjernom ispunjenju dunosti povjerena uprava ove zemje. Primite
za Vae poklonstvo i za Va portvovan i uspjean
rad Moju osobitu zahvalnost i izraz Moga potpunog priznanja.28

Nakon to je zavren prijem poklonstvenih deputacija, u 14 sati i 30 minuta u hotelu Narenta

bio je organiziran dvorski objed na koji je bila
pozvana 51 osoba. Pored cara su bila prisutna i tri
zajednika ministra Monarhije ministar Aehrenthal, ministar von Schnaich, baron Burian,
general Marijan Vareanin, baron Benko, biskup
Buconji, franjevaki provincijal Begi, mitropolit
Zimonji, predsjednik srpsko-pravoslavne crkvene optine anti, muftija Rianovi, predsjednik
vakufske komisije Karabeg, predstojnik okruga
Gyurkovicz, predstojnik Defterdarovi, gradonaelnik Mujaga Komadina, dogradonaelnici
Smoljan i ola, general Fanta, kao i vie tabnih
oficira. Za vrijeme objeda u parku iza hotela svirala je vojna kapela.29
Na meniju su se nalazili: Potage Comtese,
Tartelettes Perigord, Filets de turbot a la veenetiene, Piece de boeut et boeut a la mode, Chaudtroid
de coq des bois, Champagne cup, Poulardes de
27Ibid.
28 Sarajevski list ibid.
29 Das Hofdiener, Reichpost, Nr. 152, Wien, Samstag,
den 4. Juni 1910., 7.

Slovo Gorina, 35, 2013

Styrie, salade, compote, Asperges en branches,

Riz a l Imperatrice, Fromage, Glaces aux oranges
et an cafe, Dessert.30
Dok su dvorski funkcioneri spremali sveanu
trpezu za objed, mostarske gospoe zavirivale su
kroz otvoren prozor u dvoranu, da vide carsko
posue. Dopisnik Sarajevskog lista prisustvovao je tim scenama, nastojei da im da dodatna
objanjenja. Eno, ondje e sjediti Car. Ono pred
njim je od zlata za svijee, to je najvee posue, a
ovo ostalo je manje. A vidi, gospo, ove pozlaene
tanjure, inije, itd. Ama nije to najljepe i najcjenje
to u Cara ima. Ko e onu batinu iz carskog dvora
prenijeti u Mostar ?! Ovo je samo posue za carske
putove. Sve se to baka nosi za Njega i baka se
kuha i pee. To je Njegova kuhinja, to je sve Njegova eljad, koja ga prati.31
Dok je trajalo poklonstvo a zatim ruak u hotelu, publika je zauzimala mjesto na ulicama kuda
se trebao provesti car. Vie od 20.000 osoba inilo
je palir u uskim mostarskim ulicama kojima je
trebao proi. On je izaao iz hotela u 15 sati, sjeo u
koiju, te otpoeo vonju kroz Mostar.
Bio je to pravi trijumfalni pohod cara kroz gusti
red njegovih najmlaih podanika, koji su ga oduevljeno pozdravljai. Car im se klanjao i vojniki
salutirao, izraavajui svoje zadovoljstvo.32
Za pola sata se provezao kroz Mostar, primajui poklonstvo naroda pod vedrim nebom. Kad
je po liimima preao Stari most razgledao ga je
i sa druge strane zadovoljan onim to je vidio. Tu
ga je ekala druga koija i odvezla do Radobolje.
Odatle, car se u povratku odvezao u Stefanijino
etalite, pa tamo iza Biskupova dvora zaokrenuo
nazad i kroz Liska ulicu, du eljeznike pruge,
doao na Kolodvor, gdje se gospoda okupila na
oprotaj.33
Prije odlaska iz Mostara carev salonski vagon opremljen je sa sredstvima za rashlaenje,
da bi se u kupeu vagona postigla podnoljiva
temperatura.34

30 Bosnische Post, Nr 125, Sarajevo, Samstag, 4. Juni 1910., 3.

31 Spomen na 1910. godinu, u naoj sredini, Bonjak.
Kalendar za 1911. godinu, 69.
32 Rundfahrt durch die Stadt, Bosnische Post, Nr 125,
Sarajevo, Samstag, 4. Juni 1910., 7.
33 Sarajevski list, br. 135, subota 4. juna 1910., 2.
34 Bosnische Post, Nr 125, Sarajevo, Samstag, 4. Juni 1910., 3.

147

Slovo Gorina

Doek cara Franje Josipa I u Jablanici

Car je gradonaelnika Mujagi Komadini izrazio

svoje posebno zadovoljstvo, zbog doeka u Mostaru, srdano se zahvaljujui stanovnitvu grada.
Uz oduevljeno klicanje naroda i pucnje topova sa
Huma, dvorski voz je malo poslije 16 sati, krenuo
nazad u pravcu Bea.35
Vojislav ola, voa hercegovakih Srba,
izjasnio se dopisniku ista Bosnische Post da je i
sam bio iznenaen doekom cara koji je priredio
Mostar. Tvrdio je da su pozdravi srpskog naroda
svome caru bili pravi i iskreni, to pokazuje da
se sa tim narodom moe sve uiniti ukoliko se
pravedno tretira. Smatrao je da careva posjeta
nee ostati bez posljedica za nacije, i da su sada
svi ujedinjeni kroz ljubav prema caru.36

35 Odlazak Cara kralja iz Bosne, Sarajevski list, br.

135, subota 4. juna 1910., 2.
36 Der herzegovinische Serbenfhrer ber den Kaiserbesuch, Bosnische Post, Nr 125, Sarajevo, Samstag, 4. Juni
1910., 3.

148

Smail emalovi, voa muslimanskih demokrata

u Hercegovini, nagasio je da je car na hercegovake Muslimane nainio takav utisak da se oni, dok
se car nalazi u njihovoj sredini, osjeaju sretnim,
uvjereni da to putovanje moe narodu donijeti
samo dobro. Carevo blago srce nee dopustiti da
narod bude vie optereen, danas izmeu cara i
njegovih Muslimana nema nesporazuma. Niko ne
moe tvrditi da su ovacije prireene caru aranirane od strane vladinih krugova. Svi ovi dokazi
ljubavi i poasti od muslimanskih krugova bili su
spontani i iskreni, za njih niko sebi ne treba pripisivati zasluge.37

37 Smail emalovi ber die Kaiserreise, ibid, 3.

Slovo Gorina, 35, 2013

Friedrich Salomo Krauss

Putovanje u Bosnu i Hercegovinu

r. Friedrich Salomo Krauss (1859-1938), folklorist, pripovjeda i seksolog. Po nalogu

prestolonasljednika Rudolfa i bekog Antropolokog drutva, proveo je godine 1884/1885. opsena
terenska istraivanja u BiH, pri emu mu je kao
sudskom tumau za sve junoslavenske idiome
u Beu, od velike koristi bio njegov izvanredni
jezini talent.
Njegove publikacije vezane za kulturno blago i
narodnu epiku junih Slavena uinila su je osobito zaslunim za dragocjene istraivake rezultate
u okvirima balkanistike i poredbene indoeuropeistike. Na taj je nain jo za ivota bio smatran
najboljim poznavaocem junoslavenskog folklora. (J. Belovi)
Kraussov prikupljeni materijal iz BiH je ogroman. Znatan dio je objavljen a neobjavljena graa
uva se u zbirkama na raznim mjestima.
Najbolji uvid u njegovo stvaralatvo nudi
knjiga: Raymond L. Burt Friedrich Salomo

Slovo Gorina, 35, 2013

Krauss 1859-1938, Selbstzeugnisse und Materialen zur Biobibliograph des Volkskundlers

Literaten und Sexualforschers mit einem Nachlassverzeichnis. (Be, 1990)
O svom boravku u BiH Krauss je podnio izvjetaj Antropolokom drutvu u Beu na skuptini u Klagenfurtu od 19-21. avgusta 1885. godine.
Tekst je objavljen u asopisu Mitteilungen der
Anthropologischen Gesellschaft in Wien, Bd. XV.
1885., a tampan je i kao separat. Donosimo ga u
prijevodu Enise Simi.
***
Etnografija kao nauka o duhovnom razvoju i
duhovnom odrastanju i sazrijevanju naroda u
odnosu na njihovo najdublje ustrojstvo, obiaje i
navike, narodno vjerovanje i sve to se vee uz to,
ta nauka je u ovom smislu i obimu nova, iako jo
nije savremena.
Zapravo je jo od Herodota do sadanjosti bilo
bezbroj putnika, koji su posjeivali strane zemlje
i narode i o njima izvjetavali. Takozvani putopisi mogu ponekad ponuditi prave podatke, ipak
naa nova nauka se ne moe sada i nikada tim
zadovoljiti. Zahvaljujui izvrsnim prijevoznim
sredstvima sadanjice narodi i zemlje su na ranije
nezamisliv nain priblieni jedni drugima. Za
etnografa nema vie nikakvih uda niti tuine.
Nauka etnografija svuda traga za duevnim pojavama u ivotu naroda, nastoji da u njihovu bit
tano i temeljito pronikne.
Izvjesno je da je ve mnogo toga na tom polju
uinjeno, naime njemaki istraiva je i ovdje kao
i inae u poslovima duhovnog rada prokrio put.
injenica je da su nam sada narodi do u detalje poznati, od sjevernjakih uka (Rusija) do
Patagonaca na krajnjem jugu Amerike, o kojima
smo jo prije pedeset godina imali samo bajoslovna saznanja. Naalost i ovdje se potvrdila stara
opaska da daleka tuina vie potie na posmatranje i razmiljanje o njoj od domovine. To je lako
shvatljivo, jer ono to je udaljeno, to blijedi, to je
nejasno izgovoreno, zapali matu i bodri vie od
onog to je tu u blizini, domorodno.

149

Slovo Gorina
Ovim je objanjiva alosna injenica, da su nam
neke male zajednice naroda, koje na nikakav
nain nemaju dodira sa nama srodnim narodima,
skoro poznatije od naih najbliih susjeda po zajednikom porijeklu, jeziku, obiajima i tradiciji
blisko srodnih Slavena.
Zapitat ete se u udu: Zar je mogue, da
juni Slaveni nisu nita uinili za to da se od njih
samih dovoljno sazna o njihovom narodnom
identitetu? Ovo pitanje je na mjestu isto kao i
prigovor kojeg neki junoslavenski pisci meni
upuuju: Ali to su sve same poznate stvari, o
kojima i poneki seljak vie zna od tebe!
Naravno, izvjesne pojave barem u sadanjosti
djelomino su poznate svima, koji se dre svojih
obiaja i navika, ba kao to seljak poznaje biljke
svojih livada, kao i skupljaica bilja svoje ljekobilje. Da li je, zbog toga seljak koji posije plod i
ubire ga, da li je skupljaica bilja pored sveg svog
osuenog bilja, botaniarka?
Juni Slaveni mogu se zapravo pohvaliti sa
nekoliko izvrsnih zbirki narodne poezije, saga,
bajki, izreka kao i dvjema veim zbirkama o
njihovim obiajima i tradiciji, ali kod njih ne
nalazite pravu naunu preradu ovog materijala,
nita vie osim nekoliko pokuaja u tome.
Istraivau se ovdje otkriva jedno pusto
podruje na ugari. Nae Antropoloko drutvo
u Beu prihvatilo se posla kako bi naunu oblast
Junoslavenska etnografija svestrano i paljivo
istrailo.
Ohrabren od Drutva objavio sam u njihovim asopisu Mitteilungen1 dvije vee naune
rasprave o junoslavenskim Pest-und Hexensage (Junoslavenske sage o kugi i vjetiarenju),
a uskoro zatim ponovo po nalogu Drutva na
osnovu brojnih tampanih i netampanih domaih izvora, svoje veliko djelo: Obiaji i tradicija
junih Slavena (Sitte und Brauch der Sdslaven).
Objavljivanjem jednog etnografskog upitnika o
junim Slavenima upitnik sadri oko hiljadu
pitanja - Drutvo je steklo osobito velike zasluge
u okvirima istraivanja junoslavenskog narodnog identiteta.

1 Odnosi se na asopis Mitteilungen der

Anthropologischen Gesellschaft in Wien. (Prim. prev.)

150

2.

Zapravo je na veinu pitanja bilo odgovoreno, no

to samo nije moglo zadovoljiti, pa me Drutvo
poslalo u ljeto prole godine na Balkan na etnografsko istraivako putovanje, da bih tamo na
licu mjesta vrio istraivanja.
Nedavno sam zavrio svoje putovanje. Proao
sam dio Slavonije i Dalmacije, ali uglavnom okupaciono podruje, Bosnu i Hercegovinu.
Put koji sam preao ne iznosi vie od tri hiljade kilometara. Na prvi pogled zasigurno malo
u odnosu na utroeno vrijeme. U brzini i samo
prolazei ne dobije znaajne etnografske rezultate. Ovdje vai pravilo, neumorno posmatrati i
opet posmatrati. Tajne ivota naroda moraju se
oslunuti, ne mogu se uhvatiti na brzinu.
Obiao sam rijene oblasti uz rijeku Bosnu
sa njenim glavnim pritokama, Bobovaa, Lava,
Teanjka i Sprea, pa dalje podruje Drine i Drinjae, Vrbasa, Neretve i Rame, Cetine i vei dio
ravnobosnaskog Posavlja.
Imalo je to svoj dobar razlog, jer predio uz
rijeke je gue naseljen bogatijim stanovnitvom
koje se bavi obradom zemlje, kod kojeg se ispoljavanje narodnog duha ivlje aktivira nego kod
obana koji se nastanjuju kao pojedinci visoko u
planinama. Meutim, ja sam posjetio i itavu planinsku oblast Majevice i Treskavice, zatim na jugu
Prolog pa sam iao od Livna preko visokog platoa
Malovan sjeverno do ogranaka Kunara, Vitoroga,
Ostroca i Orahovice.
Plan putovanja je sigurno mogao biti svrsishodnije izraen da mi je samo bilo mogue da se
negdje, prije putovanja podrobnije upoznam sa
etnografskim prilikama u zemlji. Zapravo ovdje
se ostvaruje stara izreka u novoj verziji: Ciganin
i domain ovdje etnograf, nau svugdje ono
najbolje. Uostalom, osmjehivala mi se srea
na mom putovanje, jer sam sakupio etnografski
materijal u ogromnoj koliini i od neprocjenjive vrijednosti. Samo tampanje ovog materijala
moglo bi obuhvatiti sedam tomova u velikom
formatu. Nagovijestiti vie od letiminog obima
ovog materijala, nije mogue unutar uskog okvira
ovog predavanja.
Bosnu i Hercegovinu naseljava blizu 1.300.000
dua. Od toga su oko 600.000 muslimani, neto
manje pravoslavaca, oko 200.000 katolika i 5.000
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
Jevreja panskog porijekla. Posljednji se slue
meusobno u verbalnom ophoenju panskim
jezikom, dre se prema ostalom stanovnitvu
strogo odvojeni i imaju svoje vlastite drutvene i
religijske obiaje, koji u mnogo emu odudaraju
od obiaja njemakih Jevreja.
Jezik zemlje sastoji se uglavnom od dva nebitno razliita dijalekta srpsko-hrvatskog pisanog
jezika.Tanije reeno, prihvaeni pisani jezik je
netano oponaanje posebnog hercegovakog
dijalekta, koji se govori oko Trebinja i Gacka.
Etnografski posmatrano, ovjek ima pred
sobom jedan narod, a u stvarnosti se susreu tri
prema religioznim shvaanjima, odgoju i obrazovanju, strogo razliite vjerske sekte. Samo za
etnografa vae jezike granice kao granice jednog
naroda. Takvo shvaanje moe se naravno postii
jednim sveopim pristupom, kod visoko razvijene
duhovne kulture jednog naroda.
Ako pitate jednog Nijemca ili Francuza ili
Engleza: ta si ti? Nijemac e odgovoriti da je
on Nijemac, Francuz da je Francuz, Englez da
je Englez; upitate li isto jednog Bosanca on e se
nazvati ili Muhamedancem, ili starovjernikom pravoslavcem ili katolikom.
Svoj jezik zove Bosanac kao i Hercegovac bosanski ili samo naki (unsere Sprache). Ovaj na
jezik vrvi od svih moguih turskih, arapskih, i
dijelom perzijskih, njemakih, grkih, albanskih,
talijanskih, rumunjskih i maarskih naziva za najobinije predmete iz svakodnevnog ivota. Svaka
esta rije je tuica. Kako imenice tako i vremena
dobivaju slavenska kolebanja. U sintaktikom
odnosu turski jezik je viestruko uticao na slavenski, tako da se kasniji turski utjecaj i u narodnim
sagama i bajkama inio neprepoznatljivim.

3.

Jedan etnografski kuriozitet ini rukopisna, nairoko proirena muslimansko-slavenska knjievna

umjetnost. To su pjesme najee pounog sadraja uraene prema arapskom uzoru za kolske
potrebe.
Tu je svaka rije pozajmica. Oblik i sadraj
ovih pjesama odudaraju posve slavenskom duhu.
Ta mala umjetnika djela pisana su turskim
pismom. Meu muslimanima ih je preko 60 %
koji itaju i piu turski. Starobosanska glagoljica
je narodu nepoznata, samo je jo uobiajena u
Slovo Gorina, 35, 2013

meusobnim kontaktima kod nekoliko muslimanskih plemikih porodica npr. kod engia u
Sarajevu i Ljubovia u Hercegovini. Budui da se
trgovinom i zanatom skoro iskljuivo bave pravoslavci Srbi, prirodno je da irilino pismo vie od
ijednog drugog dobiva na svakodnevnoj upotrebi. Seljak na selu koristi nasuprot tome umjesto
pisma zarezane tapie za saopenja, poto su
zarezani tapii prema starim predajama, poznati
u cijeloj zemlji. tapii su napravljeni dijelom
znakovima glagoljice, dijelom rimskih brojeva,
a seljak u biti rauna rimskim brojevima, skoro
kao Rimljanin prije 2000 godina.
U Bosni ivi bogatiji musliman u jednospratnicama, ne odve sreenim drvenim kuama sa
monim krovovima i tornjem. Prepoznatljiva je
kua svakog muslimana po iljatim tangama za
vremenske prilike na krovu i povisokoj ogradi
koja brani pogled u dvorini prostor. Siromani
ive, stanuju u niskim kolibama sa skromnim
higijenskim uvjetima. Tako izgleda otjelovljena
oskudnost. U Hercegovini su kod siromanih i
bogatih nastambe graene na dalmatinski nain
od kamena, jer je tri etvrtine zemlje uasno zbog
posjeenih uma. Tamo moe putovati cijeli dan
da ne nae stablo koje daje hladovinu. Hercegovina je dijelom okamenjeno siromatvo.
Gradovi nisu nita drugo do velika sela, iji
stanovnici ive od poljoprivrede i uzgoja stoke.
Domaa industrija sada radi kao i stoljeima
prije i moe biti dovoljna stanovnitvu koje nije
zahtjevno. Kako su gradovi podignuti najee na
obroncima strmih uzviica ili u kanjonima, koji
su bili zatieni jakim utvrenjima, onda je samo
nekolicini gradova mogu rast i razvoj. Svi su do
jednoga zdravstveno nehigijenski.
Sela se sastoje od porodinih imanja podosta
udaljenih jedno od drugog od kojih neka imanja
sama ine malo selo, budui da su prilino esta
domainstva sa velikim brojem eljadi. Tako
naprimjer u selu Gornja Dragunja kod Srebrenika ive sedmorica oenjene brae Martinovi sa
svojim potomstvom i roacima u jednoj kunoj
zajednici. U Hercegovini je tako drutveno ureenje u porodici znatno rjee, jer nema prirodnih
ivotnih uvjeta za velike porodice. Zamjenu za
kune zajednice ine bratstvo i pleme koji vrsto povezuju manja domainstva uglavnom na
vjerskoj osnovi. Znaajne su meu graevinama

151

Slovo Gorina
u zemlji bezbrojne kule sa osmatranicama i propali gradovi/utvrde, koji se svugdje sreu.
Gotovo na svakom breuljku na svakoj uzvisini
sa pogledom u daljinu nalazi se ili se nalazio trijem.
Rijetko su poznata imena ruina, nazivaju ih
jednostavno kula ili grad.
Isto tako malo, tanije reeno, gotovo nita, narod ne zna konkretno ispriati o starobosanskim
grobljima i tumulima. Vidio sam skoro 12.000
takvih spomenika. Njihov broj u Bosni i Hercegovini mogao bi lako iznositi trostruko od toga.
Ova tama o prolosti nalazi svoje objanjenje
u injenici da je staro stanovnitvo Bosne i Hercegovine moralo prije 200 godina ustupiti mjesto
jednoj monoj najezdi novih doseljenika.
Nakon to su Slaveni muslimanske vjere,
koji su inili temelj osmanske moi u Evropi,
Maari, Slavonci i Hrvati morali otii, povukli
su se muslimanski Liani u Gornju Krajinu od
Banje Luke do Udbine, Skoplja, Livna i Glamoa;
slavonski muslimani naselili su Hercegovinu, dok
su muslimani iz Maarske zauzeli itavo Podrinje,
kako sa srpske strane tako i bosanske - od Rae
do Srebrenice, te Treskavicu do Olova i Maglaja i
planinu Romaniju. Kransko stanovnitvo Bosne
i Hercegovine moralo je bjeati pod tim naletom
pa su se Bosanci naselili u Slavoniju i Hrvatsku,
Hercegovci u Crnu Goru, Srbiju i Dalmaciju.
Nasuprot tome doselili su se sredinom 18. stoljea skoro stotinu hiljada Dalmatinaca u istonu
Bosnu. Objanjava time dakle kako je u Slavoniji
potisnuta stara ikavica, a u Dalmaciji hrvatski
akavski dijalekt bosanskohercegovakim dijalektom, dok se ovaj posljednji svojim daljim geografskim irenjem uzdigao do opeg jezika u komunikaciji junih Slavena.
O ovim procesima dobije se najjasnije objanjenje iz junakih pjesama, koje se pjevaju uz gusle,
jer i iseljenici i doseljenici su djela svojih predaka
ovjekovjeili u pjesmi. Nijedan narod na zemlji
ne moe se pohvaliti takvim bogatstvom/blagom
epskih pjesama kao juni Slaveni, a meu njima
posebno Bosanci i jo vie od njih Hercegovci.
Ja sam sm zabiljeio preko 60.000 stihova
samo epskih narodnih pjesama i to uglavnom
Slavena muslimana.
Epsko pjesnitvo bosanskih katolika sasvim
zaostaje kao to je i sam katolik pod strogim

152

tutorstvom svojih duhovnika najmanje zadrao

stare slavenske obiaje i navade.
Beskonano bogat i mnogostruk je nain ivljenja pravoslavaca, koji sebe zovu Srbima.
Njihovo sveenstvo nije se ni najmanjim
dijelom tako dobro isticalo obrazovanjem, i nije
se do okupacije ni u emu razlikovalo od ostalog
stanovnitva osim po dugoj bradi i dugoj kosi.
Sveenik je bio seljak, pastir ili trgovac kao i
svaki drugi zemljak.
Crkveni ceremonijal nije uinio nikakav
poseban utjecaj tako da se seljak jo uvijek drao
od davnina donesenih paganskih predstava o
ivotu. Vile, divovi, mora, vjetice i jo mnotvo
takvih mitskih likova, za njih su isto tako kao i
kod muslimana stvarna bia. Jo pravoslavac slavi
kao i njegov predak prije hiljadu godina sveanost
kolijevke i staru slavu zimskog i ljetnog sunevog
kretanja. Sve tri sekte zajedno odane su praznovjerju, jednoj bezumnoj mjeavini nepodnoljivih
istonjakih i zapadnjakih kuhinja strahova.
Kraa djevojke, ili blae reeno otmica, jo je
prilino esta i smatra se junakim djelom.
Poligamiju sebi dozvoljavaju bogatiji muslimani. ena je Bosancu besplatan sluga za sve. udnovat je u svakom sluaju prevladavajui obiaj da
djevojka sama dolazi u kuu svog izabranika. Takva
se naziva samodola ili uskoica. Vjenanje se esto
obavi nakon vie godina; pri tome roditelji utede
opremanje mladenke, a suprug skupu gozbu.
Epska pjesma Srbina je u biti osvetnika
pjesma ugnjetavanog i oajnika, koji muslimana
smatra slobodnim kao to je ptica. Iz toga su se
razvila i pravna gledita, koji u mnogome odudaraju od staroslavenskih. Veliki dio tih pjesama je
uraen po izvjesnom ablonu i pun je nevjerovatnih pretjerivanja. Uostalom, osnova tih pjesama
je ve ranije sakupljena. Nije nikakva zla namjera
ako tvrdim da se na osnovu tih srpskih pjesama
ne smije ocjenjivati - vrednovati junoslavensko narodno stvaralatvo u svojoj sveukupnosti.
Meni je bilo priuteno da na jednom beskonano
bogatijem i bistrijem izvoru narodnog pjesnitva crpim, ustvari da otkrijem epsku pjesmu
Slavena-muslimana.
Slavenski musliman je bio u odnosu sa sultanom u Carigradu kao feudalac/vazal prema
vrhovnom davaocu feudalnih lena. Obaveza
vlasnika lena sastojala se u tome da je Slaven
Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina
musliman morao uvati granice carstva prema
Njemakoj od neprijateljskih upada. Inae, on je
bio neogranieni gospodar i zapovjednik i mogao
je sam na svoju ruku poduzimati pohode. Ovdje
ovjek upoznaje junog Slavena kao pobjednika u
velikim pohodima, Slavena koji napreduje eljan
avantura do Italije, Malte, i Egipta na moru, a na
kopnu do Hermannstadta (rumunjski grad Sibia)
i Bea, i svoje stare obiaje, i tradiciju svojih predaka dri visoko kao zastavu. Muhamedanstvo je
u ono vrijeme za Slavena bilo paravan; zbog toga
u ratnim pohodima vjerski inilac ne igra neku
veliku ulogu. Ovdje imamo pred sobom svestrano izgraeno slavensko vitetvo sa nama svima,
iz historije srednjevjekovne poezije, poznatim
vitekim igrama, gozbama, djevojka kao nagrada
na takmienjima i slino.
A ni pjeva ne nedostaje.
Samo slobodan ovjek ima slobodnu pjesmu.
Slavenski musliman nije ni po emu fanatik
kako ga prozivaju sveenici drugih religija. U
svojim pjesmama on prepoznaje isto tako vrline
nemuslimana kao svoje. Ne stidi se priznati i
same poraze koje je doivio. Objektivno gledano
njegova epika je poput one starih Grka, velianstvena u predstavljanju a katkad i sa znatnom
dubokim mislima. Kakva mona ironija naprimjer lei u rijeima kojima pjeva zavrava opis
bitke kod Mohaa.2
Bilo jada i tamo i amo,
svo je polje krvca potopila
crna krvca turska ko i vlaka.
Tu po krvi Vlah i Turin braa.
Muslimanska-slavenska pjesma dozvoljava nam
irok pogled u odnose u uoj porodici, krvnom
srodstvu i plemenu. Pravni zapleti, koji su bili
povod raznim dugotrajnim sporovima, a nain
na koji su ti sporovi izneseni upoznaju nas do u
pojedinosti sa slavenskim pravnim stavovima, pokazuju nam junog Slavena kao znaajnog lana u
lancu indogermanske grupe naroda.
U Mostaru se pojavljuju u samo nekoliko dana
dvije knjiice takvih pjesama3, a u Dubrovniku se
2 Smailagi Meho. Pjesan naih Muhamedovaca. Zabiljeio dr. F. S. K. nalogom Antropolokog drutva u Beu.
Ragusa, 1886. str. 61,. V. 1948-1951. (Prim. prev.)
3 Krauss je u Mostaru 1885. godine objavio dvije knjige:
Pandi Huso i Pavei Luka Pobra Pjesan naih Muhamedovaca i Tri rijei Hercegovca. (Prim. prev.)

Slovo Gorina, 35, 2013

trenutno po nalogu naeg Drutva tampaju dva

velika epa, od kojih jedan Smailagi Meho ima
2160 stihova, drugi Golotinja Ogjulagi Ibro
1725. Sadrajno bogat komentar olakava razumijevanje epova. Dva posljednja epa obrauju
epizode slabljenja osmanske moi u Ugarskoj,
gdje je snaga osmanskog oruja ve pripadala
prolosti, gdje je muslimanski Slaven bio jo jedini zatitnik carstva. Da se igrom sluaja sveukupno junoslavenstvo stavilo pod zelenu zastavu
Poslanika, vjerovatno bi njihov jezik postao
sveopi jezik komunikacije od Bea do Carigrada. Hiljada slavenskih pozajmica u maarskom
jeziku preuzete su najee za vrijeme 160 godina
muhamedansko-slavenske vladavine u Maarskoj, a ne kako se inae pretpostavlja u vrijeme
prvog maarskog ulaska. Iz tih pjesama stie
se saznanje o etnografskim prilikama jednog
vremena. O kojima nemamo na raspolaganju
nikakve druge dovoljne informacije.
Ipak ne samo sadrajno, nego i formalno su
pjesme slavenskih muslimana vrijedne panje.
Ove pjesme su majstorska djela narodne umjetnosti prianja. Iz nekih se ne moe izdvojiti ni pet
stihova, a da se ne oteti cjelina. Takvo stvaralatvo izvornog narodskog duha pripada isto tako
kao i Homerovi stihovi i pjesme o Nibelunzima,
svjetskoj knjievnosti.
Osim 60.000 stihova moje zbirke dobilo je
nae Drutvo od gospodina profesora Miroslava
Alaevia iz Splita jednu netampanu zbirku dalmatinskih epskih pjesama. Ova zbirka broji preko
30.000 stihova. Nadalje nam je poslano od drugih
korespondenata slavenskog juga preko 50.000
stihova pored brojnih drugih priloga o narodnoj
umjetnosti, tako da s opravdanim ponosom smijemo tvrditi da e obradom i objavljivanjem ovog
ogromnog materijala Junoslavenstvo u etnografskom pogledu konano ugeldati dostojno svjetlo
kao jedna nova nauka.
To moe onda, cijenjeni prisutni sluaoci,
vaiti kao konaan rezultat mojeg putovanja. ast
i hvala pripadaju za to na prvom mjestu Antropolokom drutvu.
Prevela s njemakog
Enisa Simi

153

Slovo Gorina

Program
Kulurna manifestacija Slovo Gorina Stolac
23.8-25.8.2013.
Petak 23.8.2013.
19:30 Gradski park
Sveano otvaranje: akademik Devad Karahasan
Recital poezija Maka Dizdara: Hasija Bori
20:30 Radimlja
Recital poezije Feride Durakovi
Reija: Tanja Mileti-Oruevi
Dodjela knjievne nagrade Mak Dizdar mladom pjesniku
Subota 24.8.2013.
11:00 aria kua
Promocija zbornika radova Slovo o Maku
Promotori: prof.dr. Alija Piri i doc.dr. Dijana Hadizuki
12:00 aria kua
Okrugli sto o knjievnosti Pjevati o ratu poslije rata
18:00 aria kua
Promocija romana Sjeme smrti Devada Karahasana
20:30 Baa Gradske kafane
Bio je lijep i sunan dan predstava, SARTR
22:00 Restoran San Piero
Pjesniko veer
Nedelja 25.8.2013.
10:00 Locco bar
Poetsko jutro s Gorinovim pjesnikom
Promocija zbirke poezije Prirunik za levitiranje Velida Beganovia
(prologodinji dobitnik nagrade Mak Dizdar)
O knjizi govore: pjesnik Hamo Elezovi i Anita Pajevi
11:00 aria kua
Promocija knjige Jezik i Stil Maka Dizdara Muhameda atora
O knjzi govore: prof.dr. Elbisa Ustamuji i doc.dr. Elvira emalovi-Dilberovi

154

Slovo Gorina, 35, 2013

Slovo Gorina

18:00 aria kua

Promocija knjige Dubravski lekiskon prof.dr. Alije Piria
O knjizi govore: prof.dr. Senadin Lavi i prof.dr. air Filandra
20:00 Baa Gradske kafane
Lutkarska predstava Odkamena pria, SARTR
21:00 Baa Vile Raguza
Koncert: Edin Karamazov

FEDERALNO MINISTARSTVO
KULTURE I SPORTA

Slovo Gorina, 35, 2013

155