to je kemija i to izuava kemija

Znanost koja se bavi prouavanjem prirode, tj. prirodnih pojava nazivamo prirodnom
znanou.
Kemija je prirodna znanost koja prouava tvari od kojih je sastavljen svemir, ispituje njihov
sastav, svojstva i grau te istrauje promjene tvari.

Fizike i kemijske promjene

Fizike promjene
Pri fizikim p jromjenama ne mij jenja se kemijski sastav
tvari. Primjer: zagrijavanje platinske ice.
Kemijske promjene
Pri kemijskim promjenama mijenja se sastav tvari. Primjer: zagrijavanje magnezijske ice
2Mg + O2 2 MgO

Prirodni zakon
Iz slinosti veeg broja iskustvenih injenica izvodi se zakonitost.
Hipoteze i teorije
Hipoteze i teorije su slikovite predodbe ili jednadbe zakonitosti kojima se nastoji tumaiti
prirodne zakonitosti.

Kemijska znanost je toliko opirna da se tijekom svog razvitka podijelila na ua znanstvena

podruja (grane):
fizikalna (fizika) kemija
analitika kemija
1

 biokemija
kemijska tehnologija
itd.
Veina uporabnih tvari i predmeta koji nas okruuju proizvodi su kemijske industrije.

Svemir je sastavljen od materije koja je u neprestanom gibanju i postoji u dva oblika:

1. kao estice (elementarne i sloenije) i njihove agregacije, koje nazivamo tvarima;
karakterizira ih fizika veliina masa
2. kao polje sila (gravitacijsko, elektromagnetsko, nuklearno); karakterizira ih fizika veliina
energija. Oba su oblika vrsto povezana meusobnom pretvorbom, a njihov odnos je
matematiki izraen Einsteinovom jednadbom ekvivalencije mase i energije (Albert
Einstein, 1905. g.):
E = m c2 ( c = 3 108 m s1)

Vrste tvari
Bilo koji stupanj organizacije (sreenosti) materije naziva se tvar (ili supst ijancija).
Tvari se u prirodi mogu podijeliti u dvije skupine:
1. Homogene tvari (vrste tvari(kem. elementi, kem.spojevi), homogene smjese I
otopine)
2. Heterogene tvari

Homogene tvari su tvari koje su u svakom svom dijeliu jednakog sastava. Dijele se na:

a) iste tvari homogene tvari tono odreenog I stalnog kemijskog sastava i drugih
karakteristinih konstantnih svojstava.
Primjerice, isto Fe: = 7,86 g cm3; tt = 1535 oC; magnetino je
b) Homogene smjese i otopine su homogene tvari sastavljene od smjese istih tvari
(vodena otopina eera, otopina alkohola u vodi itd.).
Homogenim smjesama pripadaju i tzv. vrste ili kristalne otopine (zlato za nakit vrsta je
otopina srebra u zlatu) i plinske smjese (zrak).

Heterogene tvari
Sastavljene su od meusobno odijeljenih dijelova homogenih tvari (granit, mlijeko, dim,
magla)
heterogene smjese homogenih tvari
Primjeri:
granit sastavljen je od triju homogenih tvari, tvrdih kristalia kremena, sjajnih ljuskica tinjca
i bijelih kristalia glinenca
magla estice tekuine rasprene u plinu

Osnovne karakteristike svake smjese:

- sastav smjese je promjenjiv
- svaka tvar u smjesi zadrava svoja karakteristina fizikalna i kemijska svojstva
- svojstva smjese ovise o koliini i o svojstvima tvari koje ju tvore
- pojedine sastojke moemo odijeliti pogodnim postupcima

Odjeljivanje istih tvari iz njihovih homogenih i heterogenih smjesa naziva se frakcioniranje.

Postupci frakcioniranja: otapanje, filtriranje, sedimentiranje I plivanje, centrifugiranje,
dekantiranje, dijaliza, flotacija, magnetsko odjeljivanje, destilacija, kondenzacija,
3

sublimacija, ekstrakcija, frakcijska kristalizacija, frakcijsko otapanje, frakcijska difuzija,

termodifuzija, kromatografija I ionska izmjena.

Otapanjem se odjeljuju topljive tvari u pogodnom otapalu od neotopljenih filtriranjem,

sedimentiranjem ili centrifugiranjem.
Filtriranjem se odjeljuju suspendirane tvari (talog) od tekuine.
Sedimentiranjem i plivanjem odjeljuju se tvari kod kojih je suspendirana tvar znatno
specifiki tea, odnosno laka od tekuine.
Uzastopni postupak sedimentiranja i odlijevanja tekuine iznad taloga naziva se
dekantiranje.
Centrifugiranje je sedimentiranje pod utjecajem centrifugalne sile.

Magnetskim odjeljivanjem odjeljuju se magnetine tvari od onih koje nisu magnetine.

Destilacijom se odj j jeljuju tekue, lake hlap jljive tvari iz otopine, pri emu zaostanu tee
hlapljive tvari.
Sublimacija je izravan prijelaz iz vrstog u plinovito agregacijsko stanje i obratno (npr. I 2,
HgCl2).
Ekstrakcija se temelji na razliitoj topljivosti neke tvari u
dva otapala koja se ne mijeaju.

Svojstva istih tvari se mogu podijeliti na fizika i kemijska.

Fizika svojstva se oituju pri fizikim promjenama I karakteristina su ako ne ovise o
veliini, odnosno stanju razdijeljenja (gustoa, tvrdoa, talite i vrelite, kristalni
oblik, kalavost, topljivost, elektrina i termika vodljivost).
Boju tvari ne moemo smatrati karakteristinim fizikim svojstvom jer ovisi o
razdjeljenju (primjer: HgO; krupni kristalii crvene boje, sitni kristalii ute boje).

Karakteristina fizika svojstva su karakteristine konstante uz tono odreene vanjske

uvjete i agregacijsko stanje tvari. Mogu se podijeliti na:
- intenzivna, koja su neovisna o koliini tvari (talite, vrelite, gustoa itd.)
- ekstenzivna, koja ovise o koliini tvari (volumen, masa, energija itd.).
Kemijska svojstva se oituju prilikom kemijskih promjena istih tvari, tj. kada pri
kemijskim reakcijama prelaze u neke druge tvari. Npr. eljezo se otapa i reagira sa
kiselinama.

Kemijski element je jednostavna ista tvar koja se ne moe nikakvim fizikalnim ili
kemijskim postupkom razloiti na drugu istu tvar drugog kemijskog sastava (jednostavniju
tvar).
Kemijski element je skup svih istovrsnih atoma s istim brojem protona u jezgri.
Elementarna tvar sadri atome istog kemijskog elementa.

Kemijski spojevi su sloene iste tvari koje se mogu kemijskim postupcima rastaviti na
elementarne tvari (analiza), odnosno mogu nastati kemijskom reakcijom iz tih elementarnih
tvari (sinteza).

Analiza je niz fizikalnih i kemijskih postupaka rastavljanja kemijskog spoja na elementarne

tvari ili postupaka kojima se eli doznati sastav razliitih uzoraka (kvalitativna i
kvantitativna analiza).
Dobivanje novih tvari iz ve poznatih naziva se sinteza.

Atom je najmanja estica koja jo zadrava svojstva elementa, a sloene je strukture koja
mu omoguuje da se kemijski spaja s drugim atomima i tako izgrauje tvari.
Udruivanjem istovrsnih atoma nastaju elementarne tvari kemijski elementi, a
udruivanjem raznovrsnih atoma kemijski spojevi.
Elementarne tvari dijele se na metale, nemetale i polumetale (metaloide).

Do danas je poznato 118 elemenata (92 naeno u prirodi)

Elementi u prirodi dolaze u spojevima s drugim elementima ili samorodni (Au, Pt, Hg, Ag,
Cu, C, S, N2, O2, plemeniti plinovi).
Pri sobnoj temperaturi i tlaku 11 elemenata su plinovi (H2, N2, O2, F2, Cl2, He, Ne, Ar,
Kr, Xe, Rn), 2 su tekuine (Hg, Br), a svi ostali elementi su vrste tvari.
Jns Jakob Berzelius predloio je poetkom 19. stoljea kemijske simbole elemenata
prema njihovim latinskim imenima (npr. Cu, l a t . c u p r u m).

Zakoni kemijskog spajanja po masi

1. Zakon o odranju mase
2. Zakon stalnih omjera masa
3. Zakon umnoenih omjera
4. Zakon spojnih masa

Zakon o odranju mase

(A. L. Lavoisier, potkraj 18. st.)
Nikakve promjene ne mogu se opaziti u ukupnoj masi svih tvari koje sudjeluju u nekoj
kemijskoj reakciji
Zakon je potvrdio H. Landolt poetkom 20. stoljea s tonou mjerenja 1:107.
Za izolirani reakcijski sustav vrijedi da je ukupna masa i energija stalna zakon o
odranju materije .

Zakoni kemijskog spajanja po volumenu

1. Gay-Lussacov zakon spojnih volumena
2. Avogadrov zakon

Gay-Lussacov zakon spojnih volumena

(J. L. Gay-Lussac, 1808. g.)
Volumeni plinova koji meusobno reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom odnose
se kao mali cijeli brojevi kada su mjerenja obavljena pri stalnom tlaku i
temperaturi.
K(): 4H2O + 4e 2H2 + 4OH
A(+): 4OH O2 + 2H2O + 4e
2H2O 2H2+ O O2

Iz ukupne reakcije se vidi da iz 2 mola vode elektrolizom nastaje 2 mola vodika i 1 mol
kisika, to znai i da su volumeni tih plinova u odnosu 2:1 (mali cijeli brojevi).

Avogadrov zakon
(A. Avogadro, 1811. g.)
Najmanje estice nekog plina nisu slobodni atomi, ve skupine malog broja atoma koje je
Avogadro nazvao molekulama (lat. molliculus = sitan).
Avogadrova hipoteza:
Plinovi jednakog volumena pri istoj temperaturi i tlaku sadre isti broj molekula.

Iz Avogadrovog zakona mogu se izvui dva vana zakljuka:

1. Ako plinovi istog volumena sadre isti broj molekula, onda se mase plinova jednakog
volumena odnose kao mase molekula tih plinova, odnosno kao Mr tih plinova.
2. Ako razliiti plinovi istog volumena sadre isti broj molekula, onda i obratno, isti broj
molekula bilo kojeg plina zauzima u identinim fizikim uvjetima isti volumen.
Taj volumen plina naziva se molarnim volumenom (Vmo) i pri normalnim okolnostima
(temperaturi od 0 oC i tlaku od 101325 Pa) iznosi 22,4 dm3 mol1.