Professional Documents
Culture Documents
Historija-1900-1914Корисници читача екрана, кликните овде да бисте искључили Google инстант. Пријавите се ВебСликеМапеВестиВидеоЈошАлатке за претрагу Око 4.770 резултата (0,41 секунде/и) Looking for results in English? Change to English Задржи српски Подешавања језика Резултати претраге Милован Глишић — Википедија - Wikipedia sr.wikipedia.org/sr/Милован_Глишић Милован Глишић је рођен 7/19. јануара 1847, у селу Градац поред Ваљева од оца Ђорђа и мајке Јевросиме. У његовом селу није било школе, али су га ... Биографија - Библиографија - Критички осврт - Награда Milovan Glišić - Wikipedia, slobodna enciklopedija ... sh.wikipedia.org/wiki/Milovan_Glišić 1 Biografija; 2 Bibliografija; 3 Kritički osvrt; 4 Nagrada; 5 Reference ... Milovan Glišić je rođen 6. januara 1847, u selu Gradac pored Valjeva od oca Đorđa i ... Biografija: književnik Milovan Glišić - Opušteno opusteno.rs › Zabava › Zanimljivosti › Biografije poznatih ličnosti Biografija: književnik Milovan Glišić Milovan glišić
Historija-1900-1914Корисници читача екрана, кликните овде да бисте искључили Google инстант. Пријавите се ВебСликеМапеВестиВидеоЈошАлатке за претрагу Око 4.770 резултата (0,41 секунде/и) Looking for results in English? Change to English Задржи српски Подешавања језика Резултати претраге Милован Глишић — Википедија - Wikipedia sr.wikipedia.org/sr/Милован_Глишић Милован Глишић је рођен 7/19. јануара 1847, у селу Градац поред Ваљева од оца Ђорђа и мајке Јевросиме. У његовом селу није било школе, али су га ... Биографија - Библиографија - Критички осврт - Награда Milovan Glišić - Wikipedia, slobodna enciklopedija ... sh.wikipedia.org/wiki/Milovan_Glišić 1 Biografija; 2 Bibliografija; 3 Kritički osvrt; 4 Nagrada; 5 Reference ... Milovan Glišić je rođen 6. januara 1847, u selu Gradac pored Valjeva od oca Đorđa i ... Biografija: književnik Milovan Glišić - Opušteno opusteno.rs › Zabava › Zanimljivosti › Biografije poznatih ličnosti Biografija: književnik Milovan Glišić Milovan glišić
Historija-1900-1914Корисници читача екрана, кликните овде да бисте искључили Google инстант. Пријавите се ВебСликеМапеВестиВидеоЈошАлатке за претрагу Око 4.770 резултата (0,41 секунде/и) Looking for results in English? Change to English Задржи српски Подешавања језика Резултати претраге Милован Глишић — Википедија - Wikipedia sr.wikipedia.org/sr/Милован_Глишић Милован Глишић је рођен 7/19. јануара 1847, у селу Градац поред Ваљева од оца Ђорђа и мајке Јевросиме. У његовом селу није било школе, али су га ... Биографија - Библиографија - Критички осврт - Награда Milovan Glišić - Wikipedia, slobodna enciklopedija ... sh.wikipedia.org/wiki/Milovan_Glišić 1 Biografija; 2 Bibliografija; 3 Kritički osvrt; 4 Nagrada; 5 Reference ... Milovan Glišić je rođen 6. januara 1847, u selu Gradac pored Valjeva od oca Đorđa i ... Biografija: književnik Milovan Glišić - Opušteno opusteno.rs › Zabava › Zanimljivosti › Biografije poznatih ličnosti Biografija: književnik Milovan Glišić Milovan glišić
I.
UVOD...................................................................................................................... 2
FORMIRANJE ANTANTE................................................................................ 3
II.
IV.
V.
ITALIJANSKO-OSMANSKI RAT........................................................................14
PRVI BALKANSKI RAT................................................................................. 16
VI.
VII.
VIII.
8.1.
Crna ruka.................................................................................................. 23
8.2.
IX.
X.
JULSKA KRIZA........................................................................................... 26
ZAKLJUAK.................................................................................................. 29
XI. LITERATURA................................................................................................... 30
www.BesplatniSeminarskiRadovi.com
1
I.
UVOD
II.
FORMIRANJE ANTANTE
Grupa autora, Prvi svetski rat II, Opta istorija, Beograd, 2006., 8.
Jevgenij Viktorovi Tarle, Istorija novog veka, Beograd, 2008., 547.
3
G. autora, n.dj., 9.
4
Godine 1879. su Njemaka i Austro-Ugarska sklopile savez upren protiv Rusije i Francuska, a tom je savezu
1882. godine pristupila i Italija. Tako je nastao Trojni savez.
5
J. V. Tarle, n. dj., 632.
6
Oklopnjaa od 18.000 tona, koje su po snazi prevazilazili sve do tada poznate ratne brodove.
2
G. autora, n. dj., 9.
edomir Popov, Graanska Evropa (1871-1914), Drutvena i politika istorija Evrope, Beograd, 2010., 278.
9
Vladimir Petrovi Potemkin, Historija Diplomacije, Zagreb, 1951., 144.
10
Ibid., 144.
11
Ono dobija ekonomski karakter. Magnati njemake teke industrije poinju pomiljati na to da prigrabe
ogromna rudna bogastva francuske Lotaringije koja su se nalazila u blizini njemake granice. Francuski
imperijalisti su i dalje teili za vraanjem Elzasa i Lotaringije, pa i za osvajanjem sarskog bazena uglja.
12
J. V. Tarle, n. dj., 634.
13
G. autora, n. dj., 9., Izmorena carinskim ratom sa Francuskom, koji je veoma teko pogaao, Italija je 1896.
godine potpisala francusko-italijanski trgovinski ugovor. Zatim je dolo do jo jednog francusko-italijanskog
ugovora. Godine 1902. Francuska je sklopila tajni sporazum sa Italijom, koja je Francuskoj priznala pravo na
Maroko, a zauzvrat, Francuska je pristala na italijanska osvajanja u Libiji. Osim toga one su garantovale jedna
drugoj neutralnost, u sluaju da se neka od njih nae u sukobu sa treom silom.
14
V. P. Potemkin, n. dj., 146.
8
Pierre Renouvin, Evropska kriza i prvi svjetski rat, Zagreb, 1965., 124.
J. V. Tarle, n. dj., 635.
17
V. P. Potemkin, n. dj., 151.
18
J. V. Tarle, n. dj., 635., Prilikom sastanka u finskim fjordovima (bjjorkski sastanak), Vilhelm II je
nagovorio Nikolu II da potpise onaj isti ugovor o savezu koji je pripreman pregovorima prekinutim godinu dana
ranije. Ali po povratku u Petrograd, a pod uticajem svojih ministara, Nikola II je odustao od toga tek potpisanog
ugovora.
16
Kini, ili u Osmanskom carstvu. Francuzi su opet traili da se njima priznaju posebna prava u
finansijskim poslovima i u odravanju reda i mira u Maroku, ne insistirajui na njihovoj
ekskluzivnosti. Odluke konferencije bile su: potvruje se sultanov suverenitet u Maroku i
integritet ove drave; svim zemljama se priznaju jednaka prava u trgovini sa Marokom;
policijske vlasti u marokanskim lukama stavljaju se pod komandu francuskih i panskih
oficira, stvara se nova Nacionalana banka u kojoj e preovlaivati francuski kapital; panija
zadrava pod nadzorom zonu na sjeveru Maroka u kojoj je imala garnizon.
Ovakvim odlukama Francuzi su, uz svesrdnu podrku Engleske i Rusije, ostvarile
punu pobjedu nad njemakim suparnikom, kojeg je na Konferenciji mlako podravala samo
Austro-Ugarska. Tako je rjeena tzv. Prva marokanska kriza meunarodnih odnosa na tlu
Evrope u XX stoljeu.19
2.5. Englesko-ruski savez
Engleska diplomacija je namjeravala da dopuni sporazum sa Francuskom ugovorom sa
Rusijom. Taj zadatak bio je sloeniji. Englesko-ruske protivrjenosti bile su dublje od
englesko-francuskih i nekoliko pokuaja englesko-ruskog zblienja ve se zavrilo
neuspjehom.
Poboljanje englesko-ruskih odnosa diktirali su i interesi engleskog imperijalizma.
Poraz carizma u rusko-japanskom ratu doveo je do daljeg opadanja meunarodnog prestia
Rusije, koji je poeo opadati jo od Krimskog rata. Poslije rusko-japanskog rata i marokanske
krize od 1905. godine, engleski imperijalisti najzad su doli do vrstog uvjerenja da glavna
opasnost ne prijeti Engleskoj od Rusije, ve od Njemake. Jo jedna okolnost doprinjela je
englesko-ruskom sporazumu. Rukovodioci engleske politike motrili su na veoma veliki uticaj
ruske revolucije od 1905. godine na polukolonijalne i kolonijalne zemlje na Istoku. Engleski
imperijalizam je stoga nalazio da mu bitni interesi nalau da se u Rusiji odri carska vlast,
koja je mogla postati pouzdan saveznik pri uguivanju narodnooslobodilakog pokreta na
Istoku.20
Sve te promjene u englesko-ruskim odnosima dovele su 1907. godine do zakljuenja
englesko-ruskog sporazuma, sa ciljem da se urede englesko-ruske suprotnosti na Istoku.
Sporazum, potpisan 31. avgusta 1907. godine, eliminisao je dva manja problema. Od Tibeta je
stvorena neutralna tampon-drava, a Rusi su se odrekli direktnog kontakta sa Afganistanom,
tako da je Indija obezbjeena sa sjeverozapadne granice. Glavni sporazum bio je oko Perzije.
Sjeverni predio prema Kavkazu ostao je ruska sferu, dok je centar, ukljuujui i Persijski
zaliv, ostao neutralan. Podjela je bila izrazito strategijska. Nijedna strana nije spomenula ili
uzela obzir perzijsku naftu, koja je sasvim sluajno ostala lak dobitak Engleza. Obje sile su
bile zainteresovane da lie jedna drugu strategijskih preimustva.21
Znaaj rusko-engleskog sporazuma sastojao se u tome to je, poto su prethodno
donekle ureeni meusobni sporovi, omoguena rusko-engleska saradnja protiv njemake
opasnosti. Ne moe se ipak rei da sporazumom od 1907. godine sasvim otklonjeno engleskorusko suparnitvo u Persiji; to suparnitvo je ponekad dovodilo u pitanje ak i jedistvo
englesko-ruskog fronta protiv Njemake. Ali je pritom meunarodni znaaj sporazuma od
1907. godine bio ogroman. Kako je ve postojao francusko-ruski savez od 1893. godine i
englesko-francuski sporazum do 1904. godine, ovim sporazumom zavreno je stvaranje
19
Stvaranje Trojne antante Centralne sile su dobro procjenile kao grupaciju usmjernu
protiv njihovih pozicija i pretenzija kako u Evropi tako i u prekomorskim zemljama. Zato su
brzo preduzimale korake da te pretenzije ostvare prije nego to, uz englesko-francusku
pomo, doe do obnove snage istroene Rusije. Prvi pravac prema kojem su se usmjerile bio
je germanski Drang nach Osten, program njemakog prodora na Bliski istok preko
balkanskih zemalja.23 Da bi se taj plan ostvario bilo je potrebno ovladati balkanskim
koridorom.Od poetka XX stoljea austrijski finansijski kapital zahtjevao je da se pree na
politiku otvorenih aneksija na Balkanu, gledajui da se dokopa puta za Solun, izlaza na
Egejsko more.
U isto vrijeme, poetkom XX stoljea, u Srbiji je sve vie jaao pokret za oslobaanje
od ekonomske zavisnosti od Austrije.24 Otpoeo je austro-srpski carinski rat u kome AustroUgarska nije uspjela ugroziti Srbiju. 25 Jaao je i srpski narodnooslobodilaki pokret, koji je
imao za cilj oslobaanje svih oblasti sa srpskim ivljem, ne samo onih koji su bili pod
osmanskom vlau, ve i onih koji su pripadali Austro-Ugarskoj.
U vladajuim krugovima Austro-Ugarske pojaala se struja koja je navaljivala da se
pristupi radikalnom obraunu s jugoslovenskim narodnooslobodilaom pokretu na taj nain
to bi se zaratilo protiv srpske kraljevine.26 Prvi korak ka izvrenju irokog osvajakog
programa trebalo je uiniti pretvaranjem okupacije Bosne i Hercegovine u formalnu aneksiju.
Zatim je trebalo zaratiti protiv Srbije i najzad osvojiti put za Solun.27
U vezi sa proglaenjem aneksije Bosne i Hercegovine lideri Austro-Ugarske su se
neko vrijeme dvoumili. Znali su da bi to bilo drastino krenje Berlinskog ugovora i povreda
meunarodnog prava sa dalekosenim posljedicama. Osim toga to bi bilo i jednostrano
odbacivanje ugovora o zajednikoj politici na Istoku koje je Austro-Ugarska zakljuila sa
Rusijom.28 Meutim, Njemaka je podsticala Austro-Ugarsku da preduzme ove mjere.
Mladoturska revolucija u julu 1908. godine bila je dovoljan razlog da se upravljaki
krugovi Bea i Budimpete prelome. Donijeta je odluka da se aneksija Bosne i Hercegovine
proglasi povodom jubileja 60-godinjice stupanja na prijesto Franje Josifa I. Za taj in
preduzete su ubrzane diplomatske, politike i vojne pripreme. Na Balkanu je uinjen prvi
korak, Be je dao saglasnost za proglaenje dravne nezavisnosti Bugarske. Time je bio
uinjen presedan u vezi sa Berlinskim ugovorom, ali sile Antante, kao ni Srbija nisu
protestovale. Ipak, trebalo je neutralisati otpor najzainteresovanije sile na Balkanu, Rusije. 29
Bez obzira to je austrougarski generaltab bio uvjeren da Rusija nije u stanju da vodi
evropski rat, naroito ako za protivnika ima Njemaku, austrougarski ministar spoljnih
22
poslova Erental je vie volio da osigura uspjeh uz najmanji rizik. U jesen 1908. godine Erental
i ruski ministar spoljnih poslova Izvoljski sastali su se u Buchlamu (16.9.1908.). Oni su
zakljuili ovakav ugovor. Izvoljski je pristao na aneksiju Bosne i Hercegovine, a Erental je
obeao da se nee protiviti u nastojanju Rusije da od Osmanskog carstva dobije pravo na
slobodan prolaz ruskih ratnih brodova kroz moreuze.30
Ubrzo je poslije toga, 5. oktobra 1908. godine , Franjo Josif I potpisao dekret o
aneksiji ime je proglaena aneksija Bosne i Hercegovine. 31 Srbija i Crna Gora su energino
ustale protiv Aneksije, a ne znajui za pogodbu, oekivale su podrku Rusije. Ruska vlada je
potpomagala Srbiju i savjetovala joj umjerenost. Meutim, zbog odbijanja Engleske i
Osmanskog carstva da Rusija dobije pravo slobodne plovidbe kroz moreuze, ona je i sama
protestovala protiv aneksije. Njen zahtjev za sazivanje meunarodne konferencije pao je u
vodu. Austro-Ugarska je uspjela nakon dugih pogaanja izdejstvovati da Osmansko carstvo
26. februara 1909. godine prizna aneksiju Bosne i Hercegovine. Traila je to i od Srbije.
Ministar spoljnih poslova Austro-Ugarske Erental nije se htio da zadovolji time da
beogradskoj vladi nametne gotov in ve je htio postii pismeno obeanje male kraljevine da
naputa svaki stav prosvjeda ili protivljenja i da e izmjeniti smjer svoje dosadanje politike
prema Austro-Ugarskoj da bi ubudue s njom ivjela u odnosu dobrog sudsjedstva. 32 Budui
da se Srbija opirala, u martu 1909. godine Austro-Ugarska je otpoela mobilizaciju i
koncentraciju svojih trupa na srpskoj granici. Potpomaui svoju saveznicu u konflikt se
umjeala i Njemaka.
Krajem marta 1909. godine njemaki kancelar Bilov uputio je u Petrograd neku vrstu
ultimatuma. Traio je da Rusija izdejstvuje od Srbije neodlono priznanje aneksije Bosne i
Hercegovine i nedvosmisleno priprijetio da e u protivnom zaratiti protiv Srbije. Rusija se
nije mogla opirati. Vlada je priznala da ne moe ratovati jer vojska nije bila spremna,
finansijski poloaj je bio teak, a opasnost od unutranjih nemira nije bila otklonjena. Ne
osjeajui se spremnom da pomogne Srbiji, a ne naiavi na potporu Engleske i Francuske,
Rusija je morala popustit.
Naputena Srbija je 31. marta 1909. godine notu koju je traila Austro-Ugarska.
Priznala je svren in koji se dogodio u Bosni i Hercegovini i obeala da e biti posluna. 33
Austro-Ugarska je odnijela diplomatsku pobjedu, ali ona se nije zadovoljila time to je
postigla, namjeravala je da nastavi agresivnu politiku na Balkanu u pravcu Soluna. Njemaka
je na prodiranje svoje saveznice na Balkanu gledala kao na korak ka jo veem ekonomskom i
politikom potinjavanju Osmanskog carstva. Izmeu austrougarskog i njemakog
generaltaba ve je odavno bila uspostavljena prisna saradnja. Aneksiona (Bosanska) kriza
izazvala je naglo pogoravanje odnosa izmeu Rusije i Centralnih sila, Austro-Ugarske i
Njemake.34
30
Godina 1910. protekla je bez tee meunarodne krize, ali to je bila posljednja kolikotoliko mirna godina. U proljee 1911. godine izbio je ustanak u okolini marokanske
prijestolnice Feza. Francuzi su to iskoristili, te su pod izgovorom da zavode red i brane
francuske podanike u maju 1911. godine okupirali Fez. Bilo je jasno da Maroko prelazi pod
francusku vlast.
Kako njemaka vlada nije bila u mogunosti da sprijei Francusku u zauzimanju
Maroka, ona je odluila da izdejstvuje bilo kakvu vaniju kompenzaciju. U tu svrhu
Njemaka je izabrala put prijetnji. Pod izgovorom da namjerava tititi njemaka preduzea, 1.
jula 1911. godine, njemaka vlada poslala je ratni brod Panter koji je uplovio u zaliv Agadir 37,
na atlantskoj obali Maroka. Bio je to znameniti panterski skok, koji je izazvao novu krizu u
Maroku. Trebalo je da Agadir poslui kao neka vrsta zaloga u rukama Njemake, koja se
nadala da e tako nagnati Francusku na vee ustupke. Francuski poslanik Kambon zapitao je
je dravnog sekretara za spoljne poslove Njemake kakvu kompenzaciju Njemaka trai za
odlazak broda iz Agadira i za pristanak da Francuska i panija zauzmu Maroko.38 Odgovoreno
mu je da Njemaka trai cijeli francuski Kongo, ali Francuska nije mogla prihvatiti te
njemake zahtjeve.
Postojala je opasnost od evropskog rata. Meutim, ova opasnost je otklonjena
zahvaljujui odlunom stavu Engleske. Ona nije mogla dozvoliti da se Njemaka ugnijezdi u
Agadiru, bogatim rudnim blagom, te je zbog toga nagovjestila svoju intervenciju u sluaju
njemako-francuskog rata.39 Predsjednik engleske vlade Lojd Dord je izjavio da e
Ujedinjeno kraljevstvo u potpunosti stati na stranu Francuske. 40 Suoena sa opasnou od rata
sa Engleskom i Francuskom, Njemaka je pristala na pregovore sa Francuskom. Poslije dugih
pregovora bio je napokon u novembru 1911. godine potpisan francusko-njemaki sporazum.
Njemaka je bez rezerve priznavala da se Maroko nalazi pod protektoratom Francuske, a kao
naknadu dobila je samo je jedan dio francuskog Konga. Umjesto velike i vrijedne kolonije
morala se Njemaka zadovoljiti malom povrinom tropskih movara.41
Imperijalisti ni na jednoj strani nisu bili zadovoljni. U Francuskoj su smatrali da su
Njemakoj suvie dali, a u Njemakoj je postojalo uvjerenje da je bilo mogue i vie dobiti.
35
Njemaka je jo jednom pokuala da odvoji Rusiju od Antante. Pokuala je od Rusije da iznudi obavezu da
nee uzimati uea u diplomatskim grupisanjima koja bi bila uperena protiv Njemake. U naknadu za to,
Njemaka je nudila da sjeverna Persija prizna za sferu ruskog uticaja. Takoer, od Rusije se trailo da da
pristanak da ne ometa graenje bagdadske eljeznice i njenog ogranka ka persijskoj granici koji bi se izgradio
njemakim kapitalom. Poslije izvjesnog kolebanja Rusija je odbila obaveze optepolitikog karaktera, te je
sporazum, potpisan 1911. godine, bio ogranien na pitanja koja su se ticala Persije i bagdadske eljeznice.
Antanta je na kraju sreno preivjela i ovaj napad Njemake.
36
P. Renouvin, n. dj., 135.
37
Jedan od najpodesnijih zaliva u Maroku, bio je od velikog strategijskog znaaja kao baza na sjeverozapadnoj
obali Afrike, nedaleko od Gibraltara.
38
J. V. Tarle, n. dj., 640.
39
Po nalogu svoje vlade, Lojd Dord je 21. jula 1911. godine, u jednom svom javnom govoru, nedvosmisleno
izjavio da u marokanskom pitanju Engleska nee prezati od rata protiv Njemake.
40
. Popov, n. dj., 291.
41
V. P. Potemkin, n. dj., 184.
Ali je Njemakoj tee od toga pala injenica da je dolo do jo veeg zbliavanja Engleske i
Francuske.42
Nijedna meunarodna kriza prolih godina nije izazvala takvu buru ovinizma u svim
zemljama kao agadirska. U Njemakoj su i tampa, i vlada, i kajzer gorjeli od mrnje na
Englesku. ovinizma je bilo i u Francuskoj. Jednak uinak imala je agadirska kriza i na
Englesku u kojoj je ojaala antinjemaka agitacija.
Jedna od najvanijih posljedica Agadira bio je itav niz mjera da se pojaa naoruanje
koje su provodile sve velike sile od poetka 1912. pa do 1914. godine. U toj utrci za
naoruanjem prednjailo je Njemako carstvo.43
V.
ITALIJANSKO-OSMANSKI RAT
10
11
12
13
Plav i Gusinje, a oslobodila je i dio Metohije i grad Pe. 66 Posljedice poraza bile su migracije
velikih razmjera. Ponovo se preivljavao dogaaj iz devedeset tree i na stotine hiljada
rumelijskih muslimana naputali su svoju zemlju ili su bili izloeni nemilosrdnom unitavanju
od strane neprijatelja.67 Za nekoliko nedelja, Osmansko carstvo je izgubilo skoro sve svoje
evropske teritorije.
6.3. Mirovne konferencije u Londonu
Situacija je bila toliko oajna u Osmanskom carstvu tako da je dolo do promjene na
mjestu velikog vezira. Umjesto Ahmeda Muhtar pae doao je Kamil paa koji se odmah
obavezao da e da stupi u kontakt sa svojim engleskim prijateljima i da izdejstvuje sa njima
sporazum po kojem bi Trojna antanta intervenisala na strani Osmanskog carstva. Dobio je
nekoliko ratnih brodova u istanbulskoj luci i obeanje da e Engleska posredovati kada bude
dolo do razgovora o miru. 68 Osmanlije su u novembru 1912. godine zatraili primirje na koje
su pristale i lanice Balkanskog saveza. Uz posredovanje velikih sila zapoela je 16. ili 17.
decembra 1912. godine mirovna konferencija u Londonu. Srbija je gledala da dobije izlaz na
more, pa je zato polagala pravo na sjevernu Albaniju, preko kojeg je mogla izai na Jadran.
Ali je protiv toga odluno ustala Austro-Ugarska. Ona nije htjela dopustiti da Srbija ojaa.
Vojna partija u Austro-Ugarskoj traila je da se protiv Srbije povede preventivni rat. Meutim,
smatralo se da je meu balkanskim dravama ba Srbija glavno uporite Rusije na Balkanu.
Zbog toga su Rusija i njena saveznica Francuska podupirale srpske pretenzije. Austrija i
Rusija izvrile su djeliminu mobilizaciju. Krajem novembra 1912. godine nastala je opasnost
da se balkanski rat ne pretvori u evropski. Do rata nije dolo samo zbog toga to je Rusija
morala popustiti, jer se nije osjeala spremnom za rat s Njemakom i Austro-Ugarskom, pa se
nije ni odluila da prui vojnu pomo Srbiji. Sve se zavrilo time to Srbija nije dobila izlaz
na more.69 Sa osmanske strane vlast je bila spremna da uini neke ustupke: priznavanje
autonomije Albaniji, ustupanje svih teritorija zapadno od provincije Jedrene, odobrenje
pripajanja Krita Kraljevini Grkoj. Ali u pogledu nekih taaka nisu bili skloni da daju
ustupke: grad Jedrene i ostrva u Egeju morali su da ostanu osmanski. 70 Osmansko carstvo je
odbacilo te uslove, te su se u januaru 1913. godine ponovo poele ratne operacije. 71 Bugari su
ponovo poeli da bombarduju Jedrene, dok su kod atlade pokuavali da razbiju posljednju
liniju osmanske odbrane. Grci 6. marta zauzimaju Janjinu, a Osmanlije 28. marta 1913.
godine predaju Jedrene. Crnogorci sredinom aprila su zauzeli Skadar. Konano, novi veliki
vezir Mahmud evket paa morao je da prihvati potpisivanje mira u skladu sa zahtjevima
balkanskih drava. Mir je potpisan krajem maja. Pod pokroviteljstvom Forin offisa
pregovarai su se okupili ponovo u Londonu. Nije se odugovlailo sa pregovorima, jer nije
bilo nieg posebno o emu bi se pregovaralo Osmanski delegati potpisali su 30. maja 1913.
godine sporazum po kojem se Osmansko carstvo odrie svih evropskih teritorija, osim male
tampon zone oko Istanbula. Osmanska vlada bila je primorana da prihvati sve zahtjeve
balkanskih drava nakon tri mjeseca ratovanja.72
66
14
VII.
Ibid., 736.
J. V. Tarle, n. dj., 642.
75
A. D. P. Tejlor, n. dj., 449.
76
Osmansko-bugarski mirovni ugovor potpisan je 29. septembra 1913. godine U Istanbulu. Rat na Balkanu
zavren je i drugim mirovnim ugovorima napravljenim sa Grkom, u Atini 14. novembra 1913. godine, i Srbijom
u Istanbulu 14. marta 1914. godine.
74
15
poela prilaziti i Engleska, Albaniju. Konferencija 11. avgusta 1913. godine donijela je odluku
o granicama u glavnim crtama. Formirane su dvije komisije za razgranienje koje su otile na
teren da provedu odluke meunarodne konferencije.78 Dok je trajao rad komisije, dolazilo je
izmeu Srba i Albanaca, neprekidno do sukoba. Srbi su, posluivi se izgovorom da je izbio
pogranini sukob sa Arnautima, mobilisali jedan dio vojske i ponovo pristupili okupaciji
albanske teritorije.79 Ona je pritom izjavila da je nee evakuirati, dokle god se u Albaniji ne
zavede red. Tada je austrijska vlada odluila da napokon iskoristi srpsku akciju za preventivni
rat i potpuno unitenje. Nou od 17. na 18. oktobar 1913. godine poslao je austrijski ministar
vanjskih poslova, grof Berthold, poslaniku u Beogradu da preda ultimatum srpskoj vladi.
Austrija je traila momentalnu evakuaciju Albanije jer u protivnom prijetila je ratom. Poslije
savjetovanja sa ruskom vladom, srpska vlada je prihvatila ultimatum i povukla je svoje trupe
24 sata prije odreenog roka.80
VIII. SARAJEVSKI ATENTAT
Od 1911. godine ratna opasnost se pojavljuje svake godine, tako da se nijedna
meunarodna kriza nije mogla zavriti, a da ne nastupi druga. U tadanjoj tekoj situaciji
svaki novi konflikt mogao je izazvati svjetski rat. Politike krize 1911., 1912., 1913. godine
nisu izazvale rat, ali je svaki put mir visio o koncu. Nakon balkanskih ratova dvorski i vojni
krugovi Austro-Ugarske smatrali su da je prijeko potreban preventivni rat protiv Srbije koji bi
je izbrisao kao politiki faktor. Austro-Ugarska je teila da odstrani Srbiju kao znaajnog
politikog faktora na Balkanu i time sebi stvori dominantnu poziciju i izbije na Solun, koji bi
joj otvorio iroki pristup morskim putevima za istok.81 Kao direktan povod za rat posluio im
je sarajevski atentat.
VIII.1.Crna ruka
U Srbiji je postojalo vie nacionalistikih organizacija koje su postavile sebi zadatak
da ujedine June Slavene i stvore Veliku Srbiju. Meu oficirima srpske vojske postojala je
tajna organizacija koja se zvala Crna ruka.82 Njen cilj bio je oslobaanje Srba, koji su se
nalazili pod vlau Austro-Ugarske. Crna ruka je bila organizirana na principu najstroe
konspiracije. Imena njenih lanova bila su poznata samo Vrhovnoj centralnoj upravi. Obini
lanovi nisu se meusobno poznavali. Svaki lan drutva je bio obavezan da pridobije novoga
lana i odgovarao je svojim ivotom za njegovu vjernost. Voa Crne ruke bio je ef srpske
kontrapijunae pukovnik Dragutin Dimitrijevi Apis.83 On se nerado prikljuio Centralnom
izvrnom komitetu Crne ruke. Apis je stvorio bliske veze sa ruskim konzularnim osobljem,
naroito sa vojnim ataeima. Pored Apisa u orgaizaciji Crna ruka istakli su se Ljubomir
Jovanovi i Gainovi koji su inili nestabilan most izmeu Crne ruke i Mlade Bosne iji su
motivi, metodi bili veoma razliiti. Mladobosanci su smatrali Srbiju stubom. Oni su bili manje
uspjeni u odreivanju kakav bi trebao da bude odnos izmeu Srbije, Srba i ostalih junih
Slavena u sluaju da se Bosna i Hrvatska odcjepe od Habzburke monarhije. Emotivno
vezani za seljatvo, mladobosanci su smatrali da je socijalna revolucija nephodna posljedica
77
Albanija je bila proglaena nezavisnom kneevinom pod garancijom est velikih sila. Izbor monarha imale su
izvriti velike sile u roku od est mjeseci.
78
V. P. Potemkin, n. dj., 209.
79
J. V. Tarle, n. dj., 642.
80
V. P. Potemkin, n. dj., 210.
81
G. autora, n. dj., 15.
82
Mia Gleni, Balkan 1804-1999, nacionalizam, rat i velike sile, Knjiga I, Beograd, 1999., 308., Zavjerenici iz
maja 1903. godine, ubice kralja Aleksandra Obrenovia i kraljice Drage, sainjavali su jezgro Crne ruke . Crna
ruka je bila izdajnika organizacija jer je zavjerenika zakletva bila u suprotnosti sa dunou vojnih oficira da
slue svome kralju.
83
V. P. Potemkin, n. dj., 219.
16
moralnog osloboenja.84 Kada je izbio rat izmeu Balkanskog saveza i Osmanskog carstva u
oktobru 1912. godine grupa mladobosanaca otila je u Srbiju da se dobrovoljno javi u srpsku
vojsku i etnike druine. Neki su bili odbijeni zato to su bili suvie mladi ili slabani, a
jedan od takvih bio je i Gavrilo Princip.85 Tada su neki od njih prvi puta doli u dodir sa
Crnom rukom.
VIII.2.Atentat na Franca Ferdinanda
Stari austrijski car Franjo Josip I proivljavao je svoje posljednje godine. Njemu je
1914. godine bilo ve 84 godine. to je on vie slabio dobivao je u politikom ivotu AustroUgarske sve vee znaenje njegov sinovac prijestolonasljednik nadvojvoda Franc Ferdinad 86,
ef vojne stranke kao i generali, oko kojih su se okupljali najagresivniji krugovi u monarhiji,
oni koji su eljeli preventivni rat protiv Srbije.
Nadvojvodini planovi bili su poznati Crnoj ruci, te je ona odluila da ubije austrijskog
nasljednika prijestola. Srpska vlada je slutila tu zavjeru i nije je odobravala. Ona se plaila
njenih posljedica u trenutku, kada jo nije bio zavren program reorganizacije ruske vojske, a
srpska vojska nije jo zalijeila rane, koje su joj zadali balkanski ratovi. Ali srpska vlada nije
pravila smetnje Crnoj ruci koja ju je drala u strahu.87
U junu 1914. godine austrijski nadvojvoda Franc Ferdinand posjeti je Bosnu i
Hercegovinu. Tada su vreni veliki vojni manevri kraj Sarajeva kojima je prisustovao i sam
prijestolonasljednik Franc Ferdinand. Da bi jo vie provocirao narod Franc Ferdinand je na
sam Vidovdan 28. juna 1914. godine vraajui se sa manevra, doao u Sarajevo. 88 Dok je
prijestolonasljednik bio na manevrima, vojvotkinja Sofija obilazila je u Sarajevu katolike
kole, crkve, klostere, internate, dobrotvorne ustanove. Doekivana je sa vladarskim
poastima, koje joj u Beu kao morganatskoj supruzi prijestolonasljednika nisu ukazivane. To
je njoj godilo, a i Franc Ferdinand bio time vrlo zadovoljan.89
Za 28. juni 1914. godine potvren je i program za nadvojvodu Franc Ferdinanda i
vojvotkinju Sofiju koji je predviao njihove posjete odreenim mjestima u Sarajevu, izmeu
ostalog zgradi Zemaljskog muzeja, te etnju Sarajevom, pored Begove damije.
Na Vidovdan, 28. juna 1914. godine osvanulo je vedro i sunano vrijeme. Nadvojvoda
sa svojom suprugom krenuo je da obavi predviene aktivnosti. Prvi pokuaj ubistva Franc
Ferdinanda bio je kada je Vasa ubrilovi bacio bombu na automobil u kojem se vozio Franc
Ferdinand na umuriji upriji. Bomba je pala na naslon automobila i kliznula sa njega na
ulicu, ofer je jurnuo svom brzinom naprijed i poslije eksplozije bombe usporio. Bomba je
eksplodirala iza narednog automobila. Nadvojvoda Franc Ferdinand i pored toga je nastavio
sa protokolom. Odluan trenutak dogodio se kada je automobil u kojem se nalazio
nadvojvoda i vojvotkinja skrenuo u Franc Josefovu ulicu zbog toga to naelnik uri i
84
17
vladin povjerenik doktor Gerde nisu bili obavjeteni o promjeni programa, te je njihov
automobil skrenuo u Franc Jozefovu ulicu, a za njima je krenuo automobil u kojem su bili
nadvojvoda i njegova supruga.Kada je Potiorek primjetio, doviknuo je oferu da stane jer su
pogrijeili pravac. ofer je morao zadrati automobil da bi promjenio pravac. Gavrilo Princip
je to iskoristio i u tom asu ispalio dva hitca iz revolvera. Prvim je ciljao u Ferdinanda i
pogodio ga u vrat, a drugi je pogodio vojvotkinju Sofiju. Oba hitca bila su smrtonosna. 90
Principov atentat izazvao je zaprepatenje i paniku. U Beogradu je atentat izazvao zabrinutost,
a po vladinom nareenju izvrene su premetaine po stanovima atentatora, a mnogi od njihovi
drugova su uhapeni.
IX. JULSKA KRIZA
Jul 1914. godine. Od diplomatskih nota do ultimatuma, od osvetnikih izjava do
naredbi za mobilizaciju, Evropa se prepustila ratnom zanosu. Bilo je dovoljno nekoliko
revolverskih hitaca, koji su odjeknuli Sarajevom i smrt prijestolonasljednika Franca Ferdinand
i njegovu enu, pa da bure baruta odleti u vazduh.
Pogibija Franca Ferdinanda i njegove supruge u Sarajevu primljena je u najviim
austrougarskim krugovima, osim ueg kruga njegovih ljudi, s najveim zadovoljstvom i
olakanjem, jer je postojalo uvjerenje da bi njegovo stupanje na prijesto moglo izazvati
ozbiljne sukobe, ako ne i graanski rat. 91 Ali sve to nije smetalo da vojna partija u Austriji
insistira na tome da se ta nova manifestacija velikosrpskog pokreta iskoristi kao izgovor za
unitenje Srbije ratom.92 Ona je teila da odstrani Srbiju kao znaajnog politikog faktora na
Balkanu i time sebi tamo stvori dominantnu poziciju i izbije na Solun, koji bi joj otvorio irok
pristup morskim putevima za Istok.93 Meutim, u Austro-Ugarskoj postojale su i snage koje su
se protivile ratu, na prvom mjestu maarski premijer grof Tisa. Stari Franjo Josif se kolebao.
Poto su u Austriji shvatili da se u rat sa Srbijom lahko moe umijeati i Rusija oni su
odluili da se zatrai miljenje od njemake vlade. Njemaka vlada je ne samo obeala da e,
u sluaju proirenja rata na velike sile, biti solidarna sa svojom saveznicom, nego je
zahtjevala da ona to prije zarati sa Srbijom. Ustvari, Njemaka je eljela da Autro-Ugarska,
iskoristi kao most za vezu sa Istanbulom, preko kojega je, Bagdadskom eljeznicom u
izgradnji, stremila Persijskom zalivu i dalje na Istok. Ona je imala planove o germanizaciji
Austrije i uguivanju Ugarske kao klupeta nemogunosti, a Be i Budimpeta, kao vani
eljezniki vorovi i Trst, sa isto tako velikim znaajem za pomorske veze, trebalo je da
poslue zamanim planovima prodiranja na Istok.94 Austrougarski zvanini krugovi, pak,
smatrali su da bi ih pobjeda u ratu toliko ojaala da bi ih uinila ravnopravnim partnerima
Njemake.
U sporazumu sa njemakom vladom, austrougarska vlada je vrlo briljivo pripremila
tekst ultimatuma Srbiji i dala mu takav oblik, da je unaprijed znala, da Srbija ultimatum ne
moe prihvatiti. U ultimatumu se optuuje srpska vlada da je atentat pripremljen sa njenim
znanjem, iako Austro-Ugarska nije za to imala konkretnih dokaza. U ultimatumu se zahtjeva,
da vlada Srbije javno osudi svaku propagandu protiv Austro-Ugarske, da raspusti
protivaustrijske organizacije, otpusti sve oficire, inovnike i nastavnike koji su vrili
90
Ibid., 173.
D. Ljubibrati, n. dj., 173.
92
Serbien must sterben (Srbija mora umrijeti) glasila je igra rijei pretvorena u ratni slogan.
93
G. autora, n. dj., 15.
94
Ibid., 16
91
18
95
19
IX.
ZAKLJUAK
20
XI. LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
www.BesplatniSeminarskiRadovi.com
21