BARSKI SISTEMI

OSNOVNA SVOJSTVA I TIPOVI BARSKIH SISTEMA

Neravnomjerna raspodjela zracnog pritiska na povrsini zemlje prikazuje se, kako
je to vec napomenuto, izobarama. Prema rasporedu izobara uocavamo razna
polja zracniih pritisaka, koje nazivamo barskim sistemima. U njih spadaju
ciklonski i anticiklonski sistemi. Pored ovih osnovnih barickih sistema jos se
mogu izdvojiti sekundarni cikloni i anticikloni, te brojni barski medjusistemi.

CIKLONI
Ciklonom se naziva mocni atmosferski vrtlog, radijusa preko 3000 km, sa
opadajucim zracnim pritiskom od periferije ka centru. Sistem vrtloznog kretanja
zraka se poklapa sa osovinom niskog pritiska. Vrtlozenje se odvija u suprotnom
pravcu od kretanja kazaljki na satu. Ciklon se cesto naziva depresija. Cikloni se
formiraju na frontalnim ravnima, i uglavnom nastaju na tri mjesta Zemljine
povrsine i to:
-na Arktickom frontu sjevernog dijela Atlantskog okeana,
-na Arktickom frontu u sjevernom dijelu Tihog okeana,
-na Atlantskom frontu u njegovom juznom dijelu,
-rijetko, pretezno zimi mogu nastati i nad umjerenim frontom nad okeanskim, a
jos rjedje na kontinentalim prostranstvima.
Visina ciklona obuhvata sloj troposfere do tropopauze, a nekada i vise, do 20
km. Horizontalna i vertikalna razmjera ciklona je u nesrazmjeri. Njihove visine
su 100-150 puta manje od duzine. Brzina uzlaznog strujanja zraka u sredisnjem
dijelu ciklone, iznosi 1 do 3 m/min, a brzina vjetrova u njemu od 500 do 1000
m/min.
Prema talasnoj teoriji ciklone nastaju na dodiru, po frontalnoj ravni, dvije zracne
mase razlicitih termickih svojstava. Po frontalnoj ravni nastaju veliki talasi koji
su posljedica kretanja dvije zracne mase razlicitih termickih svojstava. Oni
najcesce nastaju na valovitom arktickom i umjerenom frontu. Linija fronta nad
okeanskim prostranstvima razvija se tako sto hladan zrak prodire na jug, a topli
na sjever. Na frontalnoj ravni topli zrak ekspandira po strmini hladnog zraka. Na
mjestu gdje se zrak spusta, javlja se polje niskog pritiska. To je centar nastalog
ciklona.
Ucesce u cikloni dvije zracne mase razlicitih termickih svojstava formiraju u
njemu dva sektora topli i hladni, te dva fronta topli i hladni. Topli sektor
zahvata jugozapadni dio ciklona. One se sa juga i jugozapada snabdijeva sa
dosta toplim zrakom umjerenih sirina. U istocnom dijelu sektora stacionira
hladan arkticki zrak, koji lagano struji uz njegovu padinu. To je topli sektor

ciklona. Topli sektor i topli front ciklona odlikuje se niskim zracnim pritiskom,
tihim vremenom i umjerenim vjetrom, jednolicnim niskim oblacnim sistemima,
i rijetkim padavinama i rijetkim mrazevima.
Na toplom sektoru kada je zracna masa vlazna i nestabilna nastat ce nestabilno
vrijeme sa padavinama. Zimi u toplom ciklonskom sektoru vlada kompaktna
stratusna ili stratokumulusna oblacnost, a nekada i advektivne magle i izmaglica.
Tokom ljeta u zavisnosti od vlaznosti zraka i stabilnosti zracne mase, vrijeme je
malo do znatno oblacno.
Hladni sektor se prostire za 180 u pravcu istoka, sjevera i zapada od centra
ciklona. On je podrzan hladnim arktzickim zrakom, koji snazno djeluje na na
zrak umjerenog pojasa. U zapdanom dijelu ciklona od centra prema jugu prolazi
hladni front. Nad njim kao i u hladnom sektoru, temperatura je znatno niska,
vjetrovitost pojacana, oblacnost isprekidana, a zracni pritisak se povecava.
U fazi formiranja ciklona postoje tri vida kretanja: uzlazno, vrtlozno i
pomjeranje ciklona.
Postupno premjestanje ciklona objasnjava se pritiskom hladnih zracnih masa
prema centru ciklona, tad se topli zrak potiskuje prema istoku, a snjim i cijelo
jezgro pritiska. Pri tome, centar ciklona se popunjava, ne samo sa istoka vec i sa
juga. Ovaj stadij razvoja ciklona naziva se ciklonsko popunjavanje.
Ciklus obrazovanja ciklona traje 4 do 7 daba. U tom periodu oni prolaze tri
stadija razvoja:
a.) nastanak, kada ciklonska cirkulacija zahvata samo niske slojeve
troposfere
b.) fazu najveceg ugibanja, koje zahvaljujuci toploti, vodenoj pari i advekciji
hladne mase u cikloni po vertikalnom profilu obuhvataju cijelu troposferu
c.) okluziju kada se hladni i topli front priblizavaju i medjusobno spajaju.
Tim spajanjem se gasi ciklon.

TROPSKI CIKLONI
Tropski cikloni se pojavljuju samo u u toplijem periodu godine, posebno u
vrijeme smjene monsunske zracne cirkulacije. Oni su jos poznati po izazivanju
katastrofalnih nepogoda. Tropski cikloni su snazna vrtlozenja raka radijusa do
1000 km, u cijem sredistu vladaju tisine radijusa oko 90 km. U tom dijelu
ciklona zracni pritisak je znatno nizi u odnosu na ciklonsku periferiju. Oko
centralnog dijela tropskog ciklona koji se prema nekim klimatolozima nazivan
centrom tisina pusu vjetrovi velikim brzinama, cak i do 300 km/h. U tropskom
ciklnu vertikalno strujanje je nacesce dvojako. U spoljasnjem njegovom dijelu
preovladava uzlazno strujanje, a u sredisnjem dijelu silazno zracno strujanje.
Ovakva strujanja tropskog ciklona daju oblik suplje kupe ili valjka, u cijek se
centralnom dijelu, zbog supsidencije zraka, rasplinjava oblacnost, vjetar slabi,
pa se taj dio ciklona naziva okom ciklona.

U centru ili u prstenu oko njega temperatura je osjetno visa. U prstenu oko
centra oblaci su najgusci i kisne padavine su veoma intenzivne. Iznad centra
ciklonske aktivnosti, na visini od oko 5 km, brzina vjetra znatno slabi. Na
visinama oko 9 km oni pusu u smjeru kazaljke na satu. Potrebno je naglasiti da
tropski cikloni ne donose uvijek velike kolicine padavina, ali nekad mogu dati 3
do 4 puta vise padavina, negos to je njihova ukupna kolicina padavina u toku
godine. Tropski cikloni nastaju iznad toplih mora, a ako pri preokretanju nailaze
na jos topliju povrsinu oni se pojacavaju. Zacetak tropskog ciklona nastaje ako
je temperatura povrsine mora visa za 1C od zraka iznad te povrsine.

KORIDORI ILI PUTANJE CIKLONA

Istrazivanjima koja su obuhvatala mjesta geneze ciklona pokazala su da se oni
ne obrazuju uvijek tacno na istim mjestima. Vecina ciklona imaju ustaljene
putanje, koje na sjevernoj hemisferi imaju pravac od zapada prema istoku.
Gotovo sve ciklne na Evroazijski kontinent dolaze sa Atlantskog okeana, a na
Atlantski okean najvise ciklona dospijeva sa podrucja Sjeverne Amerike.
U vremenu za koje se obrazuju ciklone od sjevernih dijelova aAtlantskog
okeana one dopiru sve do Jeniseja u Sibiru, odredjujuci na cijelom putu
ciklonalno vrijeme. Oni nose pretezno oblacno, vjetrovito i kisovito vrijeme, sa
umjerenim temperaturama. Ciklone se obrazuju i na sjevernim prostranstvima
Tihog okeana. I putuju u sjeverozapadni dio Amerike i sjeveroistocnu Aziju. Na
juznoj hemisferi ciklone obuhvataju juzni pojas izmedju juznih dijelova Juzne
Amerike, Afrike i Australije, i Antarktickog kopna na jugu.
Putanje ciklona nad Evropom u toku ljeta pomijeraju se na sjever, a tokom zime
na jug.

VRIJEME U CIKLONU
Vremensko stanje u cikloni zavisi od toga da li on sredistem, ili svojim
ograncima zahvata povrsinu datog prostora. Ciklonska aktivnost nad nasim
krajevima najcesce se javlja iz sjeverozapadnog kvadranta. Pri priblizavanju
ciklona, na nebu najprije primjecujemo cirusnu, a potom i cirostratusnu
oblacnost. Istovremeno zracni pritisak zapocinje opadati, uz pojavu jugoistocnog
vjetra, cije se brzine stalno povecavaju. Snazenjem strujanja zraka, uz
priblizavanje centra ciklone, oblaci se zgusnjavaju uz pojavu altostratusa i
nimbostratusa. Kada se oblacni sistemi formiraju zapocinju intenzivne i
dugotrajne padavine. Za sve ovo vrijeme zracni pritisak opada.

ANTICIKLONE
Anticiklon je sistem vrtloznih strujanja u atmosferi obrnutog smjera u odnosu na
ciklonska vrtlozenja. U centru anticiklona vlada najevci zracni pritisak, dok
prema periferiji on zakonomjerno opada. Izobaricki gradijent ima obrnuti smjer.
Vrtlozenje zraka odvija se od centra ka periferiji i u istom smjeru kretanja
kazaljki na satu. Vrtlozenja zraka u anticiklonskoj masi, najcesce se obrazuje u
suptropskim geografskim sirinama sjeverne i juzne hemisfere. Tokom ljeta, oni
migriraju nesto vise na sjever i izrazeniji su nad okeanskim prostranstvima.
Tokom zimskog perioda godine anticikloni se pomijeraju na jug i izrazeniji su
nad kontinetalnim masama. Iznad koninenta sjeverne hemisfere, tokom
hladnijeg perioda godine, formiraju se stacionarni anticikloni. Anticikloni se
mogu obrazovati na zadnjoj strani frontalnog talasa. Oni se pomjeraju u smjeru
strujanja hladnog zraka. Nestanak anticiklona zapocinje fazom jenjavanja hladne
advekcije, a sve jacim sirenjem tople advekcije. Spustanjem zraka u anticiklonu
zapocinje njegovo kompresiono zagrijavanje, zbog cega zracni pritisak,
zahvacen anticiklonom, opada. Ukoliko nema priliva hladnog zraka, koji bi
uticao na termicku asimetriju, anticiklon nestaje.

VRIJEME U ANTICIKLONI
Anticiklonalno stanje podrazumijeva spustanje zraka prema povrsini zemlje, pri
cemu se on adijabatski zagrijava. Zagrijavanjem zraka obacni sistemi
rasplinjavaju. Pri ovom procesu ne mogu se obrazovati frontovi. Tokom trajanja
anticiklona vrijeme je postojano, a termicki procesi direktno zavise od trajanja
sunceve radijacije i nacina zagrijavanja podloge.
U vrijeme trajanja zimskog anticiklona zracni pritisak je visok, ako je podloga
prekrivena snijegom prizemni slojevi zraka se jos vise rashladjuju , sto utice na
daljni rast zracnog pritiska.
U toplijem periodu godine u anticiklonskom strujanju nastaju vedrine i slabo
advektivno strujanje zraka. Ljeti zbog svakodnevnih termickih neravnoteza i
lokalnih nepogoda,obrazuje se konvektivno strujanje, pa cesto i lokalne
depresije.
Ljetni anticikloni su nestabilniji u odnosu na zimske anticiklone.