asopis Edupoint: Broj 39

Alan Davis, Sveuilite Athabasca: Razvijanje infrastrukture za uenje putem Interneta

Godine 1995. provedeno je istraivanje meu udaljenim studentima sveuilita Athabasca o tome
koliko su im dostupna raunala i na koji se nain njima slue za uenje. Oko 25% ispitanika
odgovorilo je da imaju pristup raunalu i Internetu. Zainteresirano osoblje sveuilita smatralo je
taj postotak dovoljno velikim da nastavi promovirati cijeli niz inicijativa vezanih za uenje koje se
zasniva na uporabi raunala. Do 2002. godine broj studenata s pristupom Internetu porastao je na
93%, dok su pioniri mudro promatrali kako njihove kolege ponovno izmiljaju kota uenja putem
Interneta (Sveuilite Athabasca, 2002a). Planirano je da e do 2003. godine, kao rezultat
implementacije plana e-learninga, sveuilite Athabasca slubeno postati online institucija
(Sveuilite Athabasca, 2002b). I ovdje, kao i u nizu drugih institucija i organizacija, dolo je do
velikih promjena u kratkom vremenu.
Online uenje danas je prisutno na svim razinama obrazovanja, u svim obrazovnim institucijama, kao
i na radnim mjestima. Uenje na daljinu predvodnik je ovih promjena, dok sveuilini studenti esto
kombiniraju uenje u uionici i online uenje na itav niz neoekivanih naina.
Razvoj infrastrukture za online uenje uvjetovano je itavim nizom imbenika te je stoga teko
osmisliti jednostavan kontrolni popis ili recept koji bi trebalo slijediti. Svi obrazovni pothvati u
osnovi su sustavi sastavljeni od razliitih, meusobno povezanih satavnica. Dok na tradicionalnim
sveuilitima i fakultetima profesori moda nisu svjesni sloenosti postupaka, razumijevanje
sustava razvoja i izvoenja teaja, te kako se ti sustavi veu na usluge i druge sastavnice od vitalnog
je znaaja za uinkovitost i kakvou obrazovanja na daljinu.
Znanstvenici esto razvrstavaju sustave na idealne nasuprot neidealnim (uobiajeniji je naziv
realne). Upotrijebimo li taj koncept ovdje, moemo definirati idealno, a zatim potraiti otklone od
idealnog koji se pojavljuju u realnom sustavu (Lu, 2002.).
Idealan sustav online uenja i pouavanja razvija se od temelja, bez ogranienja trokova i osoblja, i
otpora prema promjenama u odnosu na prijanja iskustva. Meutim, realan sustav je onaj u kojemu
se dogaaju jedan ili niz sljedeih otklona od idealnog: ograniena sredstva, naslijeeni sustav koji
ima vjerne zagovornike, kljuno osoblje se mora ponovno obuiti, nedjelotvorna pravila i postupci za
koje nikada niste uli, neodgovarajui upravljaki procesi, administrativni sustavi za koje postoji
mala ili nikakva mogunost da se ustroje za rad s novim sustavom itd. Nadalje, i nakon to se ubroje
svi otkloni od idealnog, nastavni program, tehnologija i pristupi online uenju stalno evoluiraju,
stoga i svaki realan sustav mora biti mogue stalno mijenjati.
Ovaj rad obrauje kljune vidove idealne infrastrukture za online uenje, prilagoava ih realnim
situacijama, te prikazuje neke zamisli o provoenju neizbjenih naknadnih izmjena.
Temeljno razmiljanje
Svaki sustav nastaje u nekom kontekstu, stoga svaki projekt online uenja pretpostavlja da e
odreena disciplina, odsjek, fakultet, institucija ili tvrtka imati mandat, misiju, odreene ciljeve i
vrijednosti koje mora imati u vidu pri planiranju i dizajniranju idealnog sustava. Ve na
CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

11

asopis Edupoint: Broj 39

konceptualnoj razini svaki e se realni sustav susresti s nizom internih i eksternih imbenika
okoline, poput zadovoljavanja suprotstavljenih prioriteta, ogranienih sredstava, profesionalnih
zahtjeva grupe itd. Svi se ovi imbenici moraju uzeti u obzir i razmotriti ve na samom poetku.
Svi sustavi pouavanja i uenja trebali bi se graditi na dvije osnove: prva su potrebe studenata
kojima su namijenjeni, a druga rezultati uenja kolegija ili programa (tj. znanja, vjetine ili kakvoe
koje student eli usvojiti). Idealan online sustav uenja temelji se na planu koji proizlazi iz punog
razumijevanja ove dvije osnovne premise.
Kljuno je poznavanje tehnoloke osposobljenosti ciljanih studenata, to ukljuuje njihova
oekivanja, financijske i druge resurse, pristup Internetu i drugim online mreama, ogranienja veze,
kao i bilo koje druge podatke o njihovoj spremnosti i sposobnosti da ravnopravno i u potpunosti
sudjeluju u uenju. U stvarnosti je, naravno, slika vrlo rijetko potpuna, stoga treba procijeniti u
kolikoj mjeri sustav koristi tehnologije koje su studentima poznate i dostupne, a u kolikoj
tehnologije koje su studentima trenutano nove ili nepoznate, ali se oekuje da uskoro postanu
dostupne irokim masama. Dobar je primjer za to dostupnost veze visoke brzine udaljenim
studentima. Budui da je ovaj nain pristupa sve prisutniji, pojedine ustanove mogu izabrati sustav
koji zahtijeva brzu irokopojasnu vezu, a padajuem broju korisnika koji nemaju takvu vezu
omoguiti alternativan pristup online materijalima za uenje (npr. CD-ROM). Na tempiranje takve
odluke svakako bi utjecala demografska slika studenata kao i drugi imbenici.
Jasno definiranje obrazovnih ciljeva teaja, programa ili vjebe korisno je na vie naina: za
dizajniranje sustava evaluacije uenja, za odreivanje potrebne razine prijanjih znanja te za
mjerenje kakvoe ponude. U podrujima primijenjenog i profesionalnog obrazovanja, rutinski se
obavlja definiranje cilja obrazovnog procesa u smislu oekivanja koja e znanja, vjetine i kakvoe
usvojiti uspjean student pa se nastavni plan i program te popratni sustavi uenja i pouavanja
mogu osmisliti i preispitati u odnosu na jasne ciljeve.
U akademskim podrujima (koja u ovom kontekstu predstavljaju "stvarni" svijet), ti ciljevi esto nisu
najbolje i najjasnije definirani. Na primjer, svi programi tvrde da razvijaju vjetine kritikog
razmiljanja, no rijetki te vjetine definiraju, kao to ne utvruju ni taksonomiju kojom se odreuje
opseg postignua, niti argumentiraju kako se sadraj i dizajn programa odnose na ciljane vjetine.
Ako je eljeni ishod sposobnost grupnog djelovanja, ili osposobljenost za provoenje neovisnog
istraivanja iz velikog broja izvora, ili sposobnost kritikog analiziranja strunog istraivanja, tada
e ti ciljevi odrediti dizajn i funkcionalnost online sustava za uenje potrebne za odreeni nastavni
plan i program. Sveobuhvatni i jasno definirani ciljevi uenja, kao i nastavni plan i program te
pripadajui pristupi pouavanju oblikovani da postignu traene ciljeve, znatno olakavaju zadatak
izgradnje idealnog online sustava za uenje. U nedostatku jasno izraenih ciljeva uenja, mora
postojati barem djelomino poznavanje ili povezanost s pozitivnim naelima uenja i pouavanja.
(Chickering & Ehrmann, 1996.).
Veliina i skalabilnost online sustava uenja usko su povezani s ove dvije osnovice (ciljani studenti i
ciljevi uenja). Na sustav e snano utjecati odluka hoe li se program odravati jednom godinje
pred strogo definiranom i probranom kohortom studenata ili e biti dostupan svima koji mu pristupe
(kao da se radi o ispunjavanju mandata ili poslovnom planu s naglaskom na napretku).

CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

12

asopis Edupoint: Broj 39

Dakako, stvarna je situacija znatno manje racionalna. Inicijative za online uenje esto su rezultat
eksperimentiranja pojedinog nastavnika ili manjih grupa nastavnika i tehnologa koji katkad nemaju
jasnu zamisao o koristi (ukoliko je ima) koju bi proces uenja mogao imati od svega, no namjere su
im svakako dobre. Nova funkcionalnost, nov sadraj ili alat ne moraju uvijek znaiti poboljanje i
korisnici ih mogu sasvim ne zamijetiti, no ponekad neko jednostavno poboljanje polui rezultate
koji su u obrazovnom i drugom smislu nagrada za sve ukljuene, a katkad i u posve neoekivanom
obliku. U kolikoj e mjeri neka organizacija (odsjek, fakultet, tvrtka ili institucija) podupirati i
dopustiti eksperimentiranje, umjesto provoenja strogog nadzora nad jednim sustavom za online
uenje, bit e odreena njezinom misijom, mandatom, temeljnim vrijednostima i financijskim
sredstvima. Postoji nekoliko zanimljivih strunih istraivanja o tome kako su neke institucije,
namjerno ili ne, usvojile razliite strategije unutar raspona od centraliziranog do decentraliziranog
sustava [vidi International Review of Research in Open and Distance Learning, 1(2) (2001.)] Dakako,
to je vrlo vana odluka jer e odrediti kako e online sustav za uenje biti dizajniran, razvijan,
odravan i kako e se njime upravljati.
ak i ondje gdje je studentsko trite dobro poznato i ciljevi uenja jasno definirani i propisani,
implementacija online uenja esto ukljuuje primjenu metode pokuaja i pogreke. I uz najbolje
namjere i informiranost, rezultati i praksa rijetko dostignu oekivanja, stoga je kljuno da se online
sustav za uenje moe prilagoavati i doraivati.
Opa struktura i organizacija
Idealan primjer temelji se na dobrom poznavanju bazinog poslovanja i vrijednosti neke institucije
ili tvrtke, prirode ciljanog studentskog trita, kao i potrebama nastavnog plana i programa.
Poznavanje se oituje kroz ciljeve uenja programa koji se razvija i predaje. Na toj se osnovi moe
razviti opi okvir za online uenje. Okvir e prikazivati organizaciju razliitih sastavnica
predloenog sustava i olakati razradu gotovo potpunog poslovnog plana. Slika 4-1 i tekst u
nastavku opisuju jedan takav okvir za visokokolsku instituciju.

CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

13

asopis Edupoint: Broj 39

Okvir za online sustav za uenje

U idealnoj situaciji ciljevi uenja (I) prenose se u sadraj programa, resurse i pristup procesima
uenja i pouavanja koji e omoguiti studentu da dostigne eljene ciljeve. Nakon detaljnog
promiljanja osnovnih parametara, tim za razvoj programa (II) preuzima odgovornost za prijenos
teorije i ciljeva u program i kreiranje funkcija za online uenje sustava za upravljanje uenjem (LMS)
(III) koji je povezan s knjinicom i drugim digitalnim resursima (IV), vezanim uslugama (V) i
studentskim informacijskim sustavom (SIS) (VI) na zatienom serveru (VII) na kojemu se radi
provjera prijava studenata.
Student e se spojiti na LMS i povezane usluge putem korisniku prilagoenog suelja (VIII) tako da
e jednokratnom prijavom pristupati svojim teajevima i spajati se na sve povezane resurse i usluge.
Na kraju, da bi se osiguralo stalno napredovanje, ocjenjuje se uinkovitost sustava na temelju
postignua ciljeva uenja kao i dostignua studenata u obliku neovisnog postupka ocjenjivanja
kakvoe (IX), iji se rezultati ukljuuju u razvojni ciklus.

CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

14

asopis Edupoint: Broj 39

U nastavku se obrauju vidovi infrastrukture za online uenje, meutim da bismo zakljuili dio o
opoj organizaciji, moramo razmotriti ope meuodnose, osobito izmeu jedinica odgovornih za
informatiku podrku.
Paul (1990.) inicirao je niz vanih pitanja o ukljuivanju tehnologije u sustave uenja, a na mnoga
jo nismo pronali odgovor. Dva su pitanja koja se isprepliu ovdje naroito relevantna.
Prvo se bavi odnosom akademskog i administrativnog raunalstva, odnosno trebaju li se spojiti te
dvije funkcije informacijske tehnologije te kako ih se moe povezati. Njihov odnos je vaan vid
pitanja centralizacije, odnosno decentralizacije. Iako normalna struktura podrava razdvojenost
navedenih funkcija, pri emu se izvjea dobivaju od razliitih izvritelja, osoblje i sustav za online
uenje trebaju znatnu podrku i odravanje sredinje administrativne raunalne jedinice,
ukljuujui i kljuna usluna podruja kao to su registracija studenata, knjinica i drugi resursi za
uenje.
Drugo i povezano pitanje odnosi se na centralizaciju nasuprot decentralizaciji nadzora.
Administrativno raunalstvo preferira centraliziraniji sustav da bi se izbjeglo dupliciranje, osigurala
zatita i minimalizirala raznovrsnost pristupa i sloenost odravanja koja iz toga proizlazi. Oni koji
se bave dizajnom i predavanjem obrazovnih programa preferiraju decentraliziran pristup koji im daje
veu slobodu za inovacije i mogunost odabira platformi te aplikacija prikladnih njihovim
specifinim potrebama i htijenjima. Jo vei utjecaj moda je onaj politike prirode, a znai duboko
ukorijenjenu elju da se akademske vrijednosti i potrebe stave iznad onih sredinje administrativne
jedinice.
U idealnoj situaciji ne bi smjelo biti vano kako su te jedinice organizirane ili povezane jer bi
ljudsko ponaanje i stavove usmjeravali opi ciljevi i vrijednosti institucije ili tvrtke u pitanju, i
svatko bi zadovoljio potrebe, odgovornosti i funkcije onog drugog. Meutim, u stvarnom svijetu
online uenja ubrzo se pojavljuju suprotstavljeni prioriteti i pristupi te da bi se odrala ravnotea
izmeu potrebe za nadzorom/centralizacijom i slobodom/decentralizacijom potrebno je jasno
odrediti odgovornosti, procese i politiku.
Sastavnice online sustava za uenje
Razvoj programa teaja
Ve je na samom poetku razmatranja razvoja online programa za uenje mudro ukljuiti one koji e
u njegovom razvoju kad-tad sudjelovati. Da bi potaknuli sudjelovanje, sponzori programa mogu
pripremiti preliminarni prijedlog s nacrtom ciljeva programa, ciljanim studentskim tritem i
prijedlogom pristupa online uenju. Ovom strategijom omoguava se servisnoj jedinici da
prokomentira ono to utjee na njezin dio posla, dok se nastavno osoblje moe osvrnuti na predloen
sadraj i pedagogiju. Prijedlog treba sadravati smjernice razvoja kao i lanove izvedbenog tima koji
e se projektom baviti. Izbor lanova tima moe varirati. Najmanji "tim" ukljuivao bi jednu osobu,
predmetnog strunjaka koji je istovremeno nastavnik, a pritom je dobro upoznat sa sveobuhvatnom
platformom za online uenje koju odereena tvrtka ili institucija podravaju. Takva bi osoba trebala
samo rutinsku podrku s podruja autorskih prava te knjinice. Sloeniji tim koji ukljuuje voditelja
projekta, predmetnog strunjaka, nastavno osoblje, instrukcijske dizajnere, urednike, vizualne
dizajnere, dizajnere multimedije, programere, sistemsko osoblje itd. moe se prihvatiti dizajniranja
CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

15

asopis Edupoint: Broj 39

teaja koji treba nove funkcije za online uenje, izravno se spaja na druge sustave te ukljuuje
stvaranje novih multimedijalnih digitalnih obrazovnih jedinica. U oba sluaja preliminaran prijedlog
mora pruiti dovoljno informacija da svi mogui sudionici znaju to im je uloga i koje su im
odgovornosti, te koliki e biti izravni i neizravni trokovi projekta.
Za osobe upoznate s formalnim procesima i tehnikama voenja projekta ova podrobna rasprava na
temu prijedloga i projektnog tima init e se suvinom, ali iznenauje koliko se malo pozornosti tim
procesima pridaje, osobito u akademskim krugovima. Sve se to uglavnom odnosi na zdrav razum,
etiku i dobro planiranje. Ovisno o veliini i opsegu zadatka, za razvoj programa za online uenje
potrebno je dobro poznavanje i znanje primjene naela voenja projekta. Uloge lanova tima mogu
znatno varirati, no tipovi pozicija i njihove ope uloge u sklopu tima podrobnije su opisane u
sedmom poglavlju.
Sustav za upravljanje uenjem (LMS)
Druga kljuna odluka u razvojnoj fazi je izbor LMS-a. Prvo treba razmotriti treba li koristiti vanjsku
komercijalnu programsku podrku ili razviti vlastiti "kuni" sustav koji se moe, ali ne mora oslanjati
na besplatan, importiran program otvorenog pristupa.
Dostupni su mnogi dobri i sveobuhvatni komercijalni programski paketi; neki su izvedeni kao
dodatak SIS-u, dok se drugi mogu povezati sa sustavom. Osoblje se moe obuavati i informirati o
razvoju i funkcionalnostima programa na teajevima za osposobljavanje, konferencijama i
sastancima. Procjena koji od dostupnih programskih paketa najbolje odgovara potrebama odreenog
online sustava za uenje moe biti vrlo naporan posao, potrebno je pomno razmotriti mogunosti, a
esto i uz pomo neovisnog procjenitelja (vidi, na primjer, Edutools, 2001.)
Za zatvorene sustave dostupna su mnoga besplatna rjeenja otvorenog pristupa, koja mogu
oponaati funkcionalnosti komercijalnih programa i prilagoditi se prema potrebi. Ovaj pristup,
meutim, podrazumijeva vei posao u poetku i osoblje razliitih vjetina da bi se osigurala
robusnost sustava, via razina stalne tehnike podrke, priredila dokumentacija za obuavanje i,
prema potrebi, obavilo spajanje s drugim sustavima.
U idealnoj situaciji izbor LMS-a temelji se na potrebama teaja, bez ogranienja trokova,
dostupnosti kvalificiranog osoblja ili obveznog koritenja postojeih sustava. U stvarnosti je
situacija dakako bitno sloenija: ili smo ogranieni na jedno rjeenje koje se temelji na prijanjim
odlukama institucije ili tvrtke (koje neki smatraju idealnim), ili nam je izbor ogranien (kao to i
treba biti) praktinim stvarima kao to su trokovi prilagodbe komercijalnog LMS-a, ljudski resursi,
ili implikacije stvaranja ili prilagodbe LMS-a otvorenog pristupa. Svako novo rjeenje poveava
optereenje pozadinskih sustava, osobito slubi poput tehnike podrke, a potreba da se prilagodi
novi LMS moe se negativno odraziti na doivljaj uenja kod studenata. Dolazimo i do odluujueg
imbenika: trokovi promjene sustava mogu biti iznimno visoki i iako je mnogo truda uloeno u
pokuaje da se razviju standardi za online uenje koji bi poboljali meuoperativnost i ponovno
koritenje online sadraja, to zasada nije postignuto.
Knjinica i digitalni resursi

CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

16

asopis Edupoint: Broj 39

Povezivanje teaja ili LMS programa s neophodnim online resursima kljuni je dio svakog online
sustava. Institucionalne i javne biblioteke predvode u razvoju sustava i protokola za prihvat i
dijeljenje resursa. Mnoge danas imaju elektronske ulaze do svojih fundusa, do materijala
pohranjenih drugdje, do digitalnih novinskih baza podataka, asopisa i vladinih izdanja (uglavnom
pohranjenih u punom obliku), kao i do posebno razvijenih pomonih baza podataka materijala
izabranih za odreen teaj. Nadalje, poveava se dostupnost digitalnih obrazovnih jedinica putem
unutarnjih i vanjskih digitalnih repozitorija.
O ovim sastavnicama podrobnije se raspravlja u 14. poglavlju, no prilikom razvoja infrastrukture za
online uenje kljuno je osigurati dostupnost online resursa, ili barem predvidjeti takvu mogunost,
da bi se program mogao odgovarajue razvijati, da bi LMS bio prikladno konfiguriran te da se
omogue sve vrste pristupa koje bi studentima mogle zatrebati.
Usluge za studente
U online uenju najvie se pozornosti pridaje programu i izvedbenoj platformi. Meutim, oni koji
imaju iskustva s uenjem na daljinu dobro znaju koliko je vana neakademska podrka studentima u
svrhu postizanja uspjeha i zadovoljstva kod studenata. Ovisno o tvrtki, takva podrka ukljuuje
tehniku podrku, obrazovnu pomo, razne vrste savjetovanja, usluge za uenike s posebnim
potrebama itd. (Vidi 15. poglavlje!) U idealnom online sustavu za uenje, svim bi se ovim vidovima
pridavala jednaka vanost i razvijali bi se u skladu s nastavnim planom i programom. U realnoj
situaciji vjerojatno je da takve usluge ve postoje, ali ih treba konvertirati i doraditi za online
uenje te ugraditi mogunost prilagodbe i izmjene s pojavom novih mogunosti ili promjenom
studentskih zahtjeva.
Povezivanje sa studentskim informacijskim sustavom
U idealnim uvjetima LMS se spaja sa SIS-om na nain da se student odmah nae na odgovarajuem
teaju u tono vrijeme, a odgovarajue informacije o studentima dostupne su njihovom nastavniku
ili bilo kojoj drugoj ovlatenoj osobi. Ovim se nainom izbjegava upisivanje imena studenata u LMS,
a time i mogue pogreke i gubitak vremena. Nastavnik bi trebao moi rukovati podacima o
studentima prema potrebama teaja (i.e. podjela i ureivanje zavrnih ocjena) i kontaktirati
studente kao grupu, podgrupu ili pojedince.
Sve to zahtijeva pametno i jasno programiranje sustava za upravljanje uenjem, server koji e
autorizirati prijave studenata i osigurati zatieno spajanje sa SIS-om, a trebat e izvriti i
odgovarajue preprogramiranje SIS-a. Ukoliko gradimo online sustav za uenje od temelja, ovo su
razlozi zbog kojih bi nam se integrirani SIS/LMS sustav mogao uiniti privlanim. U mnogim
praktinim sluajevima radi se s vie LMS-ova, od kojih se svaki spaja sa SIS-om, pri emu se svaki
moe sastojati od komercijalnih, importiranih ili sustava iz vlastite proizvodnje.
Korisniki portal
Kao i u najsofisticiranijim online tvrtkama (putovanja, bankarstvo, trgovina itd.), vana su svojstva
portala ponuenog korisniku, (a u mnogim pogledima i osoblju). U idealnoj situaciji portal bi
studentu, putem zatiene prijave, trebao omoguiti pristup svemu to ga zanima: LMS-u, (a odatle i
drugim vanim poveznicama), ocjenama i drugoj dokumentaciji iz studentovog dosjea te vezanim
studentskim servisima i raunima. Ova usluga im omoguuje i da prilagode svoju ulaznu stranicu u
CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

17

asopis Edupoint: Broj 39

jedinstveno suelje koje e sadravati samo ono to ih zanima i omoguavati im da se lako poveu s
drugim studentima ili osobljem, vezanim uslunim programima i studentskim udrugama.
Ocjenjivanje kakvoe
Veina institucija i organizacija ima jedinicu koja se bavi temeljitom i neovisnom evaluacijom
projekata kao dio rutinskog postupka osiguranja kakvoe i napretka. U idealnoj situaciji razvoj
sustava e-learninga trebao bi ukljuivati plan za neovisno ocjenjivanje svih vidova sustava, a
osobito u kolikoj mjeri omoguava ili podupire postignue navedenih ciljeva uenja (prvenstveno
prema miljenju korisnika). Takvo ocjenjivanje ponudilo bi podatke o koristi od ulaganja u sustav,
osobito u pogledu neoekivanih ili nevidljivih trokova implementacije na pozadinske sustave,
osoblje i infrastrukturu.
Na terenu, gdje moda djeluje niz sustava, zamjeuje se sklonost svake grupe da provede vlastito
istraivanje, koja su esto pristrana (namjerno ili ne) i teko ih je usporediti s istraivanjima drugih
grupa ukoliko ne postoji strog, ujednaen okvir. ak i u sluajevima gdje postoji samo jedan sustav,
velike korporacije katkad pokuavaju utjecati da projekt bude "osuen na uspjeh".
Procjena kakvoe je jedan od vidova online uenja koji trai snaan, centraliziran pristup. Vrsta,
raspon i okvir ocjenjivanja moraju biti neovisni i strukturirani da bismo dobili rezultate koji e
doista pomoi unapreenju sustava, ili dovesti do ispravne odluke treba li sustav odbaciti ili graditi
na njemu s novim resursima. (Vidi 16. poglavlje!)
Vezana pitanja
Mnoge institucije i organizacije koje su svoje temeljno poslovanje prebacile u online okruenje
primijetile su pojavu predvienih i neoekivanih uinaka na sve vidove svog poslovanja. U sluaju
online uenja neki su od ovih uinaka jasni i mogu se sustavnim osvjeavanjem rijeiti ve u ranoj
fazi.
Pozadinski ureaji (serveri, preklopnici, i slino) i veza moraju se predvidjeti unaprijed, a zatim se
rutinski nadograivati u skladu s poveanjem broja korisnika, razvojem sustava te standardima i
oekivanjima za up-time poveanje (uobiajeno 24 sata na dan, 7 dana na tjedan).
Moraju se slijediti smjernice za pristup serverima, zatiti i uporabi online sustava za uenje koje
istovremeno odravaju ravnoteu izmeu potrebe za stabilnou i sigurnou te potrebe za
inovacijama (Kotter, 1996.).
Na djelu mora biti tehnika podrka i helpdesk, po mogunosti povezani s obukom, orijentacijom i
dokumentiranjem kao funkcijama koje pruaju podrku studentima i osoblju. Budui da se te
funkcije mogu delegirati izmeu uslune jedinice za osnovne informacije i uiteljske jedinice, treba
jasno odrediti polja odgovornosti da bi se sprijeilo udvostruavanje napora ili nedostaci u podrci.
Treba obratiti pozornost i na niz pitanja ljudskih resursa. Neka se odnose na kolektivne ugovore te
uvjete iz Ugovora o radnom odnosu, osobito ona koja su vezana na standarde i oekivanja od
CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

18

asopis Edupoint: Broj 39

navedenog zvanja (koje nadilazi okvire uobiajenog radnog dana) i automatsku fleksibilnost koju
omoguava online uenje, ne samo studentima ve i osoblju u smislu vremena i mjesta rada. Treba
uvesti nove odrednice prisutnosti na nastavi kao i standarde za kontakt sa sredinjim uredom u vezi
s administrativnim pitanjima.
Drugo pitanje ljudskih resursa odnosi se na promjenjivu prirodu posla koju obavlja osoblje. Mnogi
koji rade na online uenju proli su obuku davno ili uope nisu proli obuku, ali su uspjeno svladali
i prihvatili nove pristupe i nove tehnologije. esto se mogu uti prie o osobama koje su ule u
organizaciju na poetnoj razini te zatim svojim radom napredovali do kljune uloge u online uenju,
posve neoekivano, usporedno sa irenjem potreba i mogunosti njihove organizacije. Treba usvojiti
tradicionalne pristupe zapoljavanju, imenovanju, napredovanju, klasificiranju poloaja, pristupu
obuci i profesionalnom razvoju itd. da bi se maksimalno iskoristila mogunost ulaganja i
nagraivanja osoblja u dinaminom okruenju, a da bi se izbjeglo iskoritavanje osoblja koje moda
radi vie nego to su plaeni. Dugorona odrivost online sustava za uenje u velikoj e mjeri ovisiti
o nainu pristupa ovom novom radnom okruenju. Sam sustav za online uenje trebao bi nadahnuti
nove vrste fleksibilne obuke osoblja, uz inter- i intrainstitucionalne grupe za podrku i drutva za
uenje, informacijske poveznice itd.
Na kraju, treba pomno razmotriti procese odluivanja i dodjeljivanja resursa za online uenje. U
sluaju da treba osnovati nove odbore za preporuke u pogledu razvoja i investiranja, treba obratiti
pozornost da jednaki utjecaj u raspravi imaju oni koji znaju i razumiju puno, (ali bi mogli zagovarati
jedan pristup), centralizirano i decentralizirano tehniko osoblje (koje je izravna podrka online
sustavu i esto ele veu slobodu), centralna administracija (koji ne znaju ba previe, ali su
odgovorni za uspjeh i uinkovitost sustava) i korisnici (nastavnici i studenti). U ovom je procesu
vrlo vana neovisna i podrobna procjena.
Upravljanje promjenama
Bilo koji uvjerljiv obrazovni pothvat po svojoj je prirodi dinamian, odgovara na nova znanja,
shvaanja i pristupe disciplinama, nove zahtjeve trita rada i promjene u studentskoj demografiji i
sl. U tradicionalnom sveuilinom ili razrednom okruenju oekuje se da nastavnici i tvorci
nastavnog plana i programa osiguraju ostvarenje ove devize, a isto vrijedi i za online sustave.
Meutim u online sustavu, promjena je sloen postupak jer bilo kakva izmjena sadraja ili pristupa
moe snano utjecati na niz vidova sustava. Budui da tehnologije za online uenje evoluiraju
jednako brzo, i gotovo podjednako neoekivano, kao i nastavni plan i program, oekivanja studenata,
povezanost itd., vrlo je vana sposobnost uinkovitog provoenja promjena.
Pod pretpostavkom da organizacija openito potuje te potie promjene u takvim sustavima, i dalje
ostaje pitanje kako to provesti u kontekstu online uenja. Prvi je problem ravnotea izmeu
uvoenja promjena svaki put kad se pojavi neka nova zamisao ili proizvod (frustrirajui na taj nain
sudionike, ukljuujui i studente) i zadravanja starog sustava (zbog lakeg administriranja i
udobnosti osoblja) dugo nakon to su ga nadili dokazano bolji sustavi.
Na proces promjene utjee i stupanj centraliziranosti ili decentraliziranosti sustava. U kolikoj e
mjeri odreene jedinice slobodno istraivati i iskuavati nove sustave, a u kolikoj e mjeri oni koji
zaostaju biti prisiljeni osvjeiti svoje pristupe? Budui da se odnose na temeljne vidove poslovanja i
kulture jedne organizacije, na ovakva se pitanja moe odgovoriti samo u tom kontekstu, iako se
CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

19

asopis Edupoint: Broj 39

kljunim imbenicima za provoenja promjena mogu smatrati i sljedee dimenzije infrastrukture

online sustava.
Vodstvo
Kao i kod svakog drugog problema neke organizacije, uinkovita promjena kree od vodstva. Od
iznimne je vanosti pravi stav prema promjeni, njezinoj vanosti i vrijednosti. Promjenu treba
prigrliti, a ne smatrati je jo jednom glavoboljom koju treba preboljeti. Kotter (1996.) prua saeto
objanjenje zato je promjena neizbjena i kljuna za moderno poslovanje te daje odreenije zamisli
kako bi je trebalo provesti.
Izvianje
Dio osoblja mora dobiti zadatak izviati nove trendove i zamisli u online sustavima za uenje te
odrediti mjesto na koje e im drugi dostavljati informacije na koje naiu. Takva izvjea trebaju se
prikupljati i distribuirati.
Upravljanje
Upravljako tijelo bavi se aktualnim pitanjima vezanim uz online sustave, zatim priprema forume za
diskusiju o nadolazeim trendovima, organizira sastanke i dogaanja za irenje i predstavljanje
novih zamisli te redovno revidira viziju sustava za online uenje (moda svake ili svake druge
godine). [Treba napomenuti da vizija mora biti dovoljno detaljna da omogui involviranim
menaderima da prilagode planove i budete u kontekstu uobiajenog organizacijskog ciklusa.]
Odrednice i nain izvjetavanja Upravljakog tijela trebao bi biti sukladan vanosti koju
organizacija pridaje online uenju.
Teko je odrediti lanove za takvo Upravljako tijelo. Prvi je poriv ukljuiti osobe usko povezane s
online sustavima tehnike strunjake i zagovornike obrazovnih tehnologija i njihova su
miljenja doista vrijedna. Meutim, puno je vaniji kriterij za lanstvo spremnost pojedinca da
razmotri iroku paletu alternativa, umjesto da tvrdoglavo brani pristup koji preferira. Nadalje,
korisnici online sustava poput novoukljuenih uitelja, studenata i osoblja iz podrke korisnicima
bit e vana protutea u raspravama koje se inae mogu pretvoriti u samo tehniko zadirkivanje. I
na kraju, Upravljakom tijelu bi trebala predsjedati najvia mogua razina menadmenta.
Komunikacija
Upravljako tijelo mora pokrenuti proces obavjeivanja o kretanjima i idejama u online obrazovanju
interno putem letaka i foruma, a gdje je mogue, i izvan organizacije preko tiskovina i konferencija.
Komunikaciju izmeu Upravljakog tijela i korisnika mora karakterizirati jednostavnost izraavanja.
tovie, komunikacija mora omoguiti korisnicima da Upravljakom tijelu daju povratnu informaciju,
a Upravljako tijelo mora, sa svoje strane, odgovoriti na informacije; na primjer, objasniti navodne
nedosljednosti u pristupu.
Pilot-projekti i vrednovanje
Vanu dimenziju promjene oznaava uporaba pilot-projekata za razvoj. Dakako, prije nego to se
CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

20

asopis Edupoint: Broj 39

rezultati ponu primjenjivati, moraju se ocijeniti uinci takvih projekata. Upravljako tijelo moe
davati odobrenja za takve projekte i raspolagati sredstvima koja moe dodijeliti odobrenim
projektima. Ocjenjivanje pilot-projekata treba se vriti s distance, a rezultati trebaju biti svima
dostupni. Na taj nain organizacija e imati najveu korist od pilot-programa, a proces inovacije bit
e otvoren i uinkovit.
Resursi za promjene
Kao to je ve reeno, nove ideje i pristupi moraju dobiti podrku, ne samo rijeima, ve i u obliku
financijskih i drugih sredstava, koje treba koordinirati otvoreno i reprezentativno Upravljako tijelo.
Namjera je pritom postii ravnoteu izmeu potrebe za nadzorom razvoja inovacija, iji bi se autori
brzo razili da ih se prepusti same sebi, i potrebe za daljnjim istraivanjem i inovacijama u
oekivanju veih promjena. Kod zaposlenika treba postii ravnoteu izmeu priznavanja doprinosa
inovacijama i redovnim operacijama.
Zakljuak
Razvoj infrastrukture koja podrava izvrsnost u online uenju znai suoavanje s istim problemima s
kojima se suoava bilo koja visokokolska ustanova: jasno poimanje ciljeva nastavnog plana i
programa kao i obiljeja te potreba ciljanih studenata; u zdravoj radnoj okolini s pouzdanim
osobljem gdje implementacija moe neometano tei, a stalne promjene smatraju se normom. Unutar
ovih opih podruja, dakako, treba donijeti niz tehnikih, proceduralnih i politikih odluka, meutim
online uenje je danas dovoljno sazrelo da se takve odluke ne moraju donositi napreac: dostupan je
itav niz istraivanja i informacija te je mnogo uspjenih primjera sustava za online uenje iz kojih
se moe uiti. /Vidi International Review of Research in Open and Distance Learning, 1(2) (2001)!/
Za razliku od onih koji su bili predvodnici ovog uzbudljivog obrazovnog pothvata, dananji se tvorci
mogu usredotoiti da prvo odrede temeljna naela i ciljeve, a zatim prijeu na implementaciju. Na
kraju krajeva, kao i u svakom obrazovnom sustavu, online uenje je u svojoj osnovi ljudski pothvat,
pri emu je dostupna tehnologija samo podrka dogovorenim naelima i ciljevima, a ne obrnuto.

CARNet asopis Edupoint

godite V | broj 39| Zagreb | 30.11.2004. | ISSN 1333-5987 |

21