Sustavu meditacije pripadaju dvije kategorije: koncentracija i kontemplacija.

Prema jednom openitom pravilu tragaoci koji tek ulaze u duhovni ivot trebali bi zapoeti s
koncentracijom i vjebati je najmanje par mjeseci. Jednom kada nauite kako se koncentrira, meditacija
postaje jednostavna. No ak i kada ste sposobni meditirati, dobra je zamisao da se koncentrirate nekoliko
minuta prije no to ete zapoeti dnevnu meditaciju.
U trenutcima koncentracije ni jednoj misli se ne doputamo da ue u na um, bila ona
boanska ili neboanska, dobra ili loa. U koncentraciji se sva pozornost uma mora usmjeriti na
odreeni predmet ili subjekt. Ne gledamo niti prema naprijed, niti prema unatrag niti prema gore niti
prema unutra, samo nastojimo prodrijeti u predmet svojom snanom koncentracijom. To nije agresivan
nain ulaenja u neto. Ta koncentracija proizlazi iz nepokolebljive volje due ili iz snage volje
Koncentracija ukljuuje napor, a napor e, bez sumnje, odravati duh ivim i aktivnim.
Kontemplacija, s druge strane, ukljuuje razmiljanje o neem. Jedna misao vodi k drugoj i duh opet
ostaje aktivan.
U meditaciji um, kao takav, uopte nije doputen. Meditacija je stanje "ne-uma". Tu
postoje etiri stupnja: obino razmiljanje, kontemplacija, koncentracija i meditacija.
Moda e vam ova analogija to razjasniti. Duh je poput oceana: na povrini je svakodnevna razina
miljenja, a u dubini su tie, sveobuhvatnije, holistinije i intuitivnije misli, dublji osjeaji i velika
mudrost. U ovoj analogiji, koncentracija je poput ustalasale vode ( energija se iri po povrini ), dok je
kontemplacija slina plivanju uokrug ( jedna misao tjera drugu ). Meditacija, transcendencija nasuprot
tomu, ukljuuje duboko ronjenje do dna oceana, a duh doivljava svoje tiho, potpuno budno stanje. To je
izvor sveukupne aktivnosti, inteligencije i sree duha.

Razmiljanje
"Kontemplacija" znai razmiljanje - usmjereno razmiljanje.
Svi mi razmiljamo: to nije kontemplacija. To razmiljanje nije usmjereno, ono je
mutno, ne vodi nikuda. Zaista, nae razmiljanje nije kontemplativno, ve, kako Frojd
kae, "asocijativno", dovodi u vezu, tek nagovjetava. Jedna misao te vodi ka drugoj
bez ikakvog usmjeravanja od tvoje strane. Jedna misao ide ka drugoj upravo zbog
asocijacije, zbog toga to su povezane. Mi recimo, recimo, ugledamo maku kako
prolazi ulicom: onog trenutka kada ugledamo tu maku na um poinje misliti o
makama. Ta maka nas zavede i zaponemo stvarati asocijacije na tu temu.
Uzmimo kad ste bili dijete imali ste iskustvo igre sa makom. U tom trenutku
je ta maka iz djetinjstva dola na um i djetinjstvo vam se njom vratilo. Vi se sada
pomou nje povezujete sa svojim djetinjstvom, a djetinjstvo vas zatim odvelo negdje
dalje - tako se to vrti u krug.
Uvijek kada ste oputeni pokuajte se vratiti tamo odakle misli dolaze. Vratite
se natrag; promotrite svoje korake. Tada ete vidjeti da je neka druga misao tamo, i
da vas ona dovela dotle, a one nijesu logiki povezane. Kako moe maka na ulici
biti u vezi sa tvojim/vaim djetinjstvom? Tu ne postoji nikakve logike veze - tek
samo asocijacija u tvom umu. Svi posjeduju nekakve asocijativne veze u umu. Svaka
pojedinana karika vodi ka lancu raznih dogaanja. Tada um poinje da djeluje kao
kompjuter. Tada te jedna stvar vodi ka drugoj, druga ka treoj i tako dalje. Vas ivot
se kod veine na na tome zasniva.

Pokuajte zapisati to vam sve pada na um; bit ete iznenaeni. to se dogaa
sa vaim umom? Nema nikakvog odnosa izmeu misli. Vi to nazivate razmiljanjem.
To je samo puka veza izmu dvije razliite misli kojevas vode.
Razmiljanje postaje kontemplacija samo onda kada se direktno kree,
kada se ne kree pomou asocijacije.
Recimo, radi na nekom odreenom problemu, onda izbaci sve asocijacije. Ti se
usredsredi samo na taj problem: usmjeri svoj um. Um nastoji pobjei sa prave
staze na neku misao sa strane - da ode ka nekoj asocijaciji. Ti tada treba izbjei sve
stranputice. Samo na jedan put treba usmjeriti svoj um.
Naunik koji radi na nekom problemu je u kontemplaciji. Kada logiar radi na
nekom problemu, kada matematiar rjeava neki problem, oni su u kontemplaciji.
Pjesnik kontemplira cvijet: tada je sav svijet stavljen po strani i samo su prisutni
pjesnik i taj cvijet. Pjesnik se povodi za tim cvijetom. Moda e ga mnoge stvari sa
strane privlaiti, ali on nee dopustiti svom umu da luta sa strane. Um se tada kree
u jednom smjeru, u jednoj liniji. To je kontemplacija. Nauka je bazirana na
kontemplaciji.
Bilo koja logina stvar je kontenplativna: misao je usmjerena,
razmiljanje je voeno. Razmiljanje, uobiajeno razmiljanje je apsurd.
Kontemplacija je logina, racionalna.
Koncentracija: to je mirovanje u jednom mjestu. To nije kontemplacija. To
nije razmiljanje, to je samo boravljenje u jednoj taki, ne doputajui umu da se
kree. Za vrijeme razmiljanja um se kree suludo - za vrijeme uobiajenog
razmiljanja. U koncentraciji se umu ne doputa nikakvo kretanje; u uobiajenom
razmiljanju um se kree svugdje U kontemplaciji taj suludi um biva voen,
upravljan; on ne moe tako nikuda pobjei..
U kontemplaciji mu je doputeno da se kree samo na odreena
mjesta; a u koncentraciji mu nije doputeno nigdje da se kree. Tada mu je
doputeno samo da bude na jednom mjestu. Tada se sva energija zaustavi, sve
kretnje bivaju zaustavljene, bivaju prikovane za jedno mjesto.
Joga se bavi koncentracijom, obian ovjek je okupiran neusmjerenim
razmiljanjem, a naunik se koristi usmjerenim razmiljanjem. Joginski um ima takvo
razmiljanje, fokusirano, fiksirano, usmjereno na jednu toku, bez ikakvih pokreta.
Meditacija je neto drugo. Meditacija je dinamika na unutarnjim razinama svijesti.
Dok meditiramo, ono to zapravo inimo je da ulazimo u dublje predjele naeg bia. U obinom
razmiljanju, umu je doputeno da se kree svugdje; u kontemplaciji mu je
doputeno da bude samo na jednom odreenom mjestu, da se usmjerava samo ka
jednom smjeru: svi drugi pravci su presjeeni. U koncentraciji nije doputeno
kretanje ni u jednom pravcu. U koncentraciji je doputeno samo biti na jednom
mjestu.
Meditacija podrazumijeva stanje bez uma, stanje osloboenosti od uma: ak ni
koncentracija tu nije doputena. Tu ni umu nije doputeno da bude! Zbog toga se
meditacija ne moe postii umom. Sve do koncentracije, um ima svoj uspon, ima
doputen pristup. Um moe pojmiti koncentraciju. Ali um nikako ne moe shvatiti

meditaciju. Zaista, tu nije doputen pristup umu. U koncentraciji umu je doputeno

da bude u jednom mjestu. U meditaciji, ak je i to mjesto izbrisano. U obinom
razmiljanju, svi pravci su otvoreni; u kontemplaciji je samo jedan pravac doputen;
u koncentraciji je samo jedno mjesto dostupno - nikakav smjer; a u meditaciji, ak ni
to mjesto nije otvoreno; umu nije doputeno da tu boravi. Obino razmiljanje je
uobiajeno stanje uma, a meditacija je via mogunost. Obino razmiljanje je na
niem nivou - na nivou asociranja; a vii nivo, vrhunac, to je meditacija - stanje
lieno uma, osloboenje od misli.
Koncentracijom usmjeravamo panju na to manji predmet, no u meditaciji nau svijest irimo u
beskraj. Posao je koncentracije oistiti puteve za meditaciju. Kad meditiramo, nastojimo se proiriti kao
to ptica iri svoja krila. Nastojimo proiriti svoju ogranienu svijest i ui u Univerzalnu svijest, gdje je
radost, mir i Boanska snaga.
Meditacija je poput sputanja na dno mora, gdje je sve mirno i tiho. Na povrini ima moda
mnogo valova, no to ne djeluje na more ispod povrine. U svojim najdubljim dubinama more je sama
tiina. Kad ponemo meditirati, prvo nastojimo posegnuti za svojim vlastitim unutarnjim postojanjem, za
svojim pravim postojanjem, tj. za morskim dnom. Misli nas ne mogu uznemiriti jer je sav na um mir,
tiina, jedinstvo. Kao ribe u moru one skau i plivaju, ali ne ostavljaju trag.
Zato kad smo u najdubljoj meditaciji, osjeamo da smo mi more, a morske ivotinje ne mogu
djelovati na nas. Osjeamo da smo nebo a sve ptice koje prolijeu pokraj nas ne mogu nas uznemiriti. Na
um je nebo, a srce nam je beskonano more. To je meditacija.
Jedna kratka pria iz Upanishada :
Uenik je molio svog Uitelja da mu objasni to je meditacija i kako se meditira. Uitelj je vidio da
uenik jo nije spreman te ga jo nije htio poduavati. No kako je uenik neprestano dosaivao s pitanjem
to je meditacija, Uitelj popusti te upita uenika:Reci mi to je izmeu jedne misli i sljedee misli?.
Uenik je malo razmiljao pa ree:Pa, nita. Nita nije tamo. Prazno.. Uitelj ree:E, to prazno malo
vie razvuci i to je meditacija..

Postignua uspjene meditacije

Ne prianjanje
Stvar je i u razumijevanju. Nemamo se ega odricati, ve shvaamo da nita ne moemo imati.
Nita ne moemo posjedovati (ni planiranje, i dananji dan ni nita za sutra)). Tada je lake. Kada se radi
o nepoistovjeivanju treba znati da se tim ne odriemo stvari potpuno.. u apsolutnom smislu. Ne prianjati
znaci da uestvujemo u iskustvu, ali ga ne vrednujemo, ne dajemo mu znaaj koji nema i ne asociramo..
Npr. Dolazi neka emocija kroz nas tada ju jednostavno promatramo i prihvaamo. Ali joj samim tim
inom ne dajemo novu energiju. Novu snagu. Sagledavamo je kao takvu i to je to. To je emocija.. tipa
emocija ljutnje.. promatramo je i ne vrednujemo, ne prosuujemo o njoj. Samo je putamo da se ispolji
unutar nas. Tim inom je nismo energenizirali. ak smo joj oduzeli snagu. Kada je rije o nekoj situaciji..
znamo da je ta situacija spoj nas u tom trenutku i nekog objektivnog dogaanja. I kao takvo ga
promatramo. Sebe promatramo da znamo da imamo emotivno misaoni odgovor ili tu reakciju na situaciju
ispred nas. I znamo da ta reakcija vrednuje i i karakterizira neku situaciju. Kada situacija proe, ona se

unutar nas ne zadrava nita vise od onog to bi trebalo da se zadri. Ne veemo se sa nju. Tako kada se
ona ponovi, mi opet isto pristupamo toj situaciju koja je U TOM trenutku. SADA I OVDJE.
Cijelokupni rad na sebi jeste da se ociste sve "stvari" koje nam smetaju prepoznati to Sebe. Za
sada moda imamo "znanje" o tome. To sto kaemo da razumijemo. Ali kada razumjevanje dostie
uvid, uvid u buenje.. tek tada poinjemo istinski razumijevati svoju prirodu. I tek tada poinje
pravi rad na sebi. Sve do tada je samo ienje, pripremanje, uenje.. itd.
Izvornik, tekstovi Yoge
SSCShiva
Goga G-V