Ivan Jovović - Šimun Milinović - Nadbiskup Barski 1886-1919 PDF

linosti
IMUN MILINOVI
NADBISKUP BARSKI (1886-1910)
Ivan Jovovi
This work is a contribution to the monograph on imun Milinovi,

the archbishop of Bar who was appointed on that duty after the signing of the Concordat between Montenegro and Vatican. During his
service from 1886 to 1910, he developed very close relationship with
prince Nikola. The author has gathered published material and
sources which can be used for a more complex comprehension of this
important person.
Krugu znaajnih linosti koje su obiljeile hrvatskocrnogorske odnose pripada i nadbiskup barski imun Milinovi. Iako su
o njegovom ivotu i djelu napisani brojni lanci i struni radovi, disertacije, reprintovane njegove knjige, odravani nauni
skupovi njemu u ast, jo uvijek ovom crkvenom velikodostojniku nema monografske publikacije. Dok je ivotopis imuna
Milinovia do njegovog imenovanja za barskog nadbiskupa prilino dobro istraen, dotle o njegovom biskupovanju, osim
nekih optih naznaka, nemamo kompletirana saznanja. Razlog
se vjerovatno nalazi u injenici da nijedan istraiva koji se
bavio linou nadbiskupa Milinovia nije temeljno koristio
arhive Barske nadbiskupije i Ministarstva prosvjete i crkvenih
poslova Knjaevine Crne Gore.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, proljee 2012.
225
Ivan Jovovi
Osloboenje Bara od Turaka 1878. godine otvorilo je mogunost

vraanja nadbiskupske katedre iz Skadra u Bar. Kako su katolici na
Balkanu od Bekog kongresa (1815.) bili pod potkroviteljstvom
Austrougarske, pitanje obnove Barske nadbiskupije je bilo u
domenu diplomatije zainteresovanih strana iji su interesi bili
sukobljeni. S jedne strane Crna Gora je htjela iskljuiti svaku
mogunost vanjskog mijeanja u rad religijskih zajednica na
svojoj teritoriji, dok je, sa druge strane, Austrougarska, u obnovi Barske nadbiskupije viela jaanje panslovenskog uticaja
meu katolikim klerom i vjernicima na junoslovenskim prostorima. Takva konstelacija dovela je do toga da su crnogorski
katolici vie od osam godina de facto bili bez svog crkvenog
poglavara. Stvar je rijeena potpisivanjem konkordata izmeu
Knjaevine Crne Gore i Svete stolice 18. avgusta 1886., a 8.
oktobra 1886. godine, nakon ratifikacije ovog ugovora, imenovan je fra imun Milinovi za barskog nadbiskupa.1
Na osnovu dosad objavljenih izvora moe se zakljuiti da je
od Berlinskog kongresa pa do imenovanja imuna Milinovia
za barskog nadbiskupa katolika crkva obavljala redovnu slubu, s tim to je uprava skadarskobarskog nadbiskupa Karla
Potena bila ograniena u Crnoj Gori. Nakon poetnog nepovjerenja izmeu barskog vikarijata i crnogorskih vlasti stvorenog,
prije svega, intrigama austrougarskog konzulata u Baru,2 ali i
nefleksibilnim stavom prosvjetnih organa prilikom upisa katolike ece u kolsku 1878 /1879. godinu, odnosi na spomenutoj
relaciji su se ubrzo popravili.3
1 Nikevi M., Josip Juraj Strossmayer i Nikola I Petrovi (u korenspondenciji i dokumentima), Osijek, 2009. str. 49.
2 Kralj Nikola Rat crnogorski, (priredio Branko Banjevi), Zagreb, 2009.,
str. 395.
3 Markovi T., Otpori slanju u kolu u prvim godinama osloboenja Bara i
Nikia, Spomenica barske gimnazije 1921 1971, Bar, 1971., str. 57. 58.
226
imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)
Prvu naznaku poboljanja odnosa vidimo u injenici to su

crnogorske vlasti omoguile kanonsku vizitaciju skadarskobarskog nadbiskupa Karla Potena katolikim upama u Crnoj Gori
poetkom maja 1879. godine. To potvruju matine knjige primorskih upa barske dijeceze, e je nadbiskup Poten izvrio i
krizmanje vjernika. O ovoj posjeti nadbiskupa Potena knjaz
Nikola je pismom od 20. 04. 1879. godine (po starom kalendaru) obavijestio akovakog biskupa Josipa Juraja trosmajera.
U navedenom pismu se izmeu ostalog navodi: Onomade
doao je u Bar arhijepiskop barski i skadarski. Milo mi je to
Vam mogu javiti, da mi je odmah telegrafao iz Bara, zahvaljui
mi na poastima i usrdnosti, s kojima je bio doekan u Baru od
strane vlasti i u isto vrijeme s blagodarnou izjavljuje mi da se
uvjerio, da rimokatolici pod mojom vladom uivaju estitu i
neprepornu slobodu svoje vjeroispovjedi.4
Knjaz Nikola se nije samo deklarativno zalagao za vjersku
toleranciju, ve je bio posveen unapreenju kulture zajednikog ivota naroda, s ciljem da razmirice na vjerskoj osnovi
postanu prolost u njegovoj dravi. Na konkretnim sluajevima
vidimo da je to bila zvanina crnogorska politika. Jedan od
takvih sluajeva zbio se polovinom 1880. godine, kada su se
podoficir Andrija alta i vodnik Mato etkovi alili u ime itelja katolikog sela Zupci crnogorskom ministru unutranjih
djela. Navedena lica su negodovala to neki Vasojevii koji su
doli u Bar da rade na izgradnji puta, uzimaju bez pitanja njihove poljoprivredne proizvode bez materijalne nadoknade. itelji
Zubaca su prigovorili Vasojeviima na takvo ponaanje, a oni su
im uvredljivo odgovorili: Vucite se odavde Lacmani, ovo je
nae i Knjaevo. im je saznao za ove probleme, ministar je
4 Petrovi N., Djela (priredio Ratko urovi), Podgorica, 2001., str. 913.
Prezentirani dokument opovrgava tvrdnje autora da nadbiskup Poten nije po
osloboenju dolazio u Bar. Vidi: Bar grad pod Rumijom, Bar, 1984., str. 99.
227
Ivan Jovovi
uputio pismo barskom okrunom kapetanu: Njegovo Visoanstvo Knjaz, jako saaljeva da se tako postupa s Njegovim novim podanicima i da im se ne dijeli ona pravica kojom je Knjaz
nadahnut. Usljed ega Vam nareujem da odma dok ovo pismo
primite, poete u Zubce i da izvidite i ocijenite sve tete koje su
Vasojevii, ili ma ko drugi Zubanima uinjeli, i da krivce zatvorom kaznite. O izvrenju ove razprave daj mi to prie taan
raport, postavi red da se vie ne bi ni najmanja teta Zubanima
uinjela, jer e ti za odsadanje tete Zubanima odgovoran biti
kao vlast koja je punovlastna da zaustavi takve tete.5
Da su crnogorske vlasti na razliitim nivoima davale do znanja da su zainteresovane da lokalni katoliki kler i vjernici prihvate Crnu Goru kao svoju matinu dravu, odnosno da se aktivno ukljue u drutveni ivot prepoznajemo i u sveanom govoru generalnog vikara Josipa Kolovia, jednog od osnivaa
Barske narodne itaonice, tada jedine kulturne ustanove u Baru.
Na sveanosti otvaranja itaonice 22. 03. 1881. godine Glas
Crnogorca je, izmeu ostalih govornika, prenio dio zdravice
Josipa Kolovia koju je on napisao za zdravlje svijuh utemeljitelja ove itaonice, molei Boga da temelj koji je temeljito osnovan ne pane, da se uzdri sloga i bracka ljubav, kako emo moi
rei da smo dostojni potovanja a Boe sauvaj prezrenja.6
Bavei se pitanjem postizanja izjednaavanja vjerskih prava
katolikog stanovnitva s pravoslavnim u njegovoj zemlji, knjaz
Nikola je procjenjivao da je nastupilo vrijeme da se postigne
sporazum sa Svetom Stolicom u pogledu obnove Barske nadbiskupije. Svakako da namjeru knjaza Nikole u pogledu regulisanja statusa katolike crkve u Crnoj Gori treba sagledati u jednom irem kontekstu. Iako se sa razlogom u literaturi esto
5 Andrijaevi ., Vezivanjem Barske nadbiskupije za dravu razvijan je osjeaj pripadnosti katolika Crnoj Gori, Vijesti, nedjelja 4. april 2004., str. 11.
6 Barska narodna itaonica, (grupa autora), Bar, 1981., str. 85. Detaljnije:
Glas Crnogorca, br. 13, 28. mart 1881.
228
navodi da Crna Gora do Berlinskog kongresa nije imala iskustvo

multikonfesionalnog ivota, zaboravlja se istai injenica da
dinastija Petrovia u osnovi nije imala negativan odnos kada je
u pitanju katolika crkva. Crnogorski prostor je stoljeima bio
na razmei Istoka i Zapada, to je stvorilo osobene odnose meu
klerom i vjernicima dvije hrianske crkve. Zato ne treba da
iznenauju dokumenti u kojima se vladika Sava Petrovi potpisuje kao biskup cetinjski.7 U duem periodu Petar I je imao za
svog sekretara opata Frana ViskoviaDolija,8 dok u posjeti
vladike Petra II ostrvima Sv. ora i Gospe od krpjela prepoznajemo iskrene ekumenske poglede prema katolikoj glagoljskoj zaostavtini.9 Kada se u obzir uzme injenica da je knjaz
Nikola bio italijanski, odnosno francuski ak, koji je pokuavao
preoblikovati crnogorsko patrijarhalno drutvo u graansko,
jasno je da konkordat nije nastao kao politiki incident, ve je
bio naslonjen na ukupnu tradiciju ove dinastije.10
Preko korespondencije knjaza Nikole i J. J. trosmajera, odnosno crnogorskog ministra vanjskih poslova Jovana Sundeia i
spomenutog akovakog biskupa moemo rekonstruisati glavninu pregovora koji su prethodili potpisivanju konkordata.11
7 Zekovi S., Hrvatskocrnogorski jeziki dodiri, Zbornik radova
Hrvatskocrnogorski dodiri/Crnogorskohrvatski dodiri; Identitet povijesne i
kulturne batine crnogorskog primorja, Zagreb, 2009. str. 657.
8 Pavievi B., Petar I Petrovi Njego, Podgorica, 1997., str. 206.
9 Antovi D., Ostvarenje borbe za narodni jezik u Kotoru za vrijeme
austrougarske
vladavine,
Zbornik
radova
Hrvatskocrnogorski
dodiri/Crnogorskohrvatski dodiri, Zagreb, 2009., str. Detaljnije: Milovi J.,

Njego u slici i rijei, Titograd, 1976., str. 196.
10 Kralj Nikola, Memoari, Cetinje Titograd, 1989.
11 Karaula ., Pisma Jovana Sundeia biskupu Josipu trosmjeru, Matica,
asopis za drutvena pitanja, nauku i kulturu, br. 37/38, proljee/ljeto 2009,
Cetinje Podgorica, 2009., str. 491.
229
Ivan Jovovi
Meutim, Sveta stolica nije se u razmatranju ove problematike

mogla samo osloniti na panslavistike stavove biskupa trosmajera ili prijateljski nastrojenog don ezara Tondinija, s obzirom da oni nijesu dobro poznavali lokalne prilike, a bilo je sumnjienja u iskrene namjere knjaza Nikole po ovom pitanju. Da bi
dobila adekvatna obavjetenja, Sveta stolica je angaovala svetenika iz skadarske nadbiskupije, Albanca Prima (Prenka) Doija da podnese izvjetaj o statusu katolike crkve u Crnoj Gori.
Izvjetaj upuen Kongregaciji za irenje vjere 04. 06. 1883.
godine uglavnom predstavlja objektivni prikaz stanja katolike
crkve u Crnoj Gori. Doi je eksplicitno u izvjetaju stavio do
znanja da crnogorske vlasti ne trpe bilo kakvo mijeanje u svjetovne ili crkvene poslove unutar svojih granica. Stoga sva ona
strahovanja, sumnjienja i protivljenja koja se s vremena na vrijeme iskazuju prema katolicima, e Cetinje izriito ne dozvoljava direktnu administraciju skadarskog nadbiskupa usmjerena su
u cilju pritiska na Rim da imenuje biskupa za ova mjesta, da bi
se na taj nain izbjeglo svako vanjsko mijeanje. Aneksija triju
upa (uanj, Spi i Brca, op.a.) biskupiji kotorskoj, nakon
austrijske okupacije, izgleda, da ih jaa u uvjerenju da oni imaju
pravo na navedeni zahtjev.
Knjaz je veoma uljudan i dobro odgojen. Ipak, uoljivo je, da
ne dri do svojih obeanja, pogotovo ako se nije na neto pismeno obavezao. Zna i da promijeni miljenje, mada vrsto dri do
onoga to je pismeno obeao. Ja mislim da je on lino dobro
naklonjen vjerskoj i svjetovnoj dobrobiti sviju strana u svojoj
dravi.
Na kraju svog izvjetaja izraava aljenje zbog iznenadne
smrti pomonog biskupa Gabrijela Kapaija u trenutku kada su
ovoj dijecezi njegova prisutnost i djelo bili najpotrebniji.
Posredno izraava stav da status quo nije od koristi za crnogorske katolike, ve da je vraanje nadbiskupske katedre u Bar neminovnost. Prema Doijevom stanovitu crnogorska vlast hoe
230
svoju teritoriju da ujedini u crkvenom pogledu, s obzirom da je u

Crnoj Gori de facto prestala crkvena administracija skadarskog i
kotorskog ordinarijata.12 Inae, duebrinitvo o katolicima na
Cetinju i Rijeci Crnojevia poslije Berlinskog kongresa preuzeli
su svetenici iz barske dijeceze od kotorskog ordinarijata.13
Vano je napomenuti da je, od samog poetka, crnogorski
suveren svog osvjedoenog prijatelja J. J. trosmajera ovlastio
za voenje pregovora sa Svetom stolicom, te je prijedlog akovakog biskupa u pogledu kadrovskog rjeenja za upranjenu
stolicu barskog nadbiskupa knjaz Nikola prihvatio bez bilo
kakvih rezervi. Sveani doek na Cetinju 25. januara 1887.
godine nadbiskupa imuna Milinovia najbolja je potvrda navedenom stavu.14
Pontifikat nadbiskupa Milinovia u Baru su obiljeili bitni
dogaaji, koji su od posebnog znaenja za crnogorsku politiku
i crkvenu povijest, o emu je izvjetavala domaa i strana tampa. Zajedniko djelovanje knjaza Nikole i nadbiskupa Milinovia na vraaju staroslovenske liturgije i tampanje Misala na
glagoljici imalo je irokog odjeka na junoslovenskom prostoru,
pa i ire. Uviamo da je knjaz Nikola od Barske nadbiskupije u
veoma kratkom periodu stvorio duhovnu instituciju podreenu
crnogorskim dravnim i nacionalnim interesima. Potvrdu navedenog pronalazimo u slubenoj prepisci nadbiskupa Milinovia.
U jednom od pisama upuenih knjazu Nikoli ali se na neuviavnost odreenih krugova pri rimskoj kuriji, ijom opstrukcijom dolazi do odgaanja tampanja Misala. Na kraju spomenutog pisma, nadbiskup Milinovi objanjava knjazu postojeu
12 Dochi P. Propaganda di fide, Sc. Alb., tom.42, pag. 991. -994.
13 Perkoli P., O naim upama, Sveti Nikola, br. 5, maj 1996, Bar, 1996.,
str. 7.
14 Vri V., Plamen iz kamena (Romansirani ivot fra imuna Milinovia,
barskog nadbiskupa), Lovre, 1985., str. 158.
231
Ivan Jovovi
situaciju oko tampanja Misala na sljedei nain: Na sve ove

moje prikore i razloge, odgovarajui mi Kardinal Rampola 7
Junia, nije se ni jednom rieju osvrnuo, nego mi samo javlja da
Sveti Otac nije uvaio niti primio moju odreku. Meni je najbolje poznato da Sveti Otac gaji prema Vaem Visoanstvu izvanrednu ast i pouzdanje, i u najveoj ocieni ima, te ako se jo za
as sustee poslati Misal, valja rei da mu to za sada peie neki
veliki crkovni interesi. Stoga ja se usuivam spomenuti Vaem
Visoanstvu da bi bilo najbolje za sada putati u miru Svetoga
Otca, a on e stavan sam naknadno izpopraviti to je od okolnosti bio prisilovan da odgodi. Ovo me jo vie osvjedoiva jer je
posljednih dana odlikovao vrlo laskavim pismom i medaljom
kanonika Paria za rukovoenje tiskanja Misala staroslovenskoga za Crnugoru, i naredio da se tiska takoer i Obrednik
ili Ritual, te e moda obadvoje skupa poslati Vaem
Visoanstvu. Neuinili se sve to, onda treba da vae Visoanstvo
poprimi odlune korake.15
Iz drugih slubenih akata doznajemo da je nadbiskup
Milinovi redovno izvjetavao knjaza Nikolu o svojim aktivnostima u barskoj arhidijecezi. Na osnovu takvih pisama moemo
poblie sagledati unutranji ivot katolike crkve u Knjaevini
Crnoj Gori, kao i odnos svjetovne vlasti prema njoj. Tako, na
primjer, u pismu naslovljenom 6/22 marta 1894. godine knjazu
Nikoli, nadbiskup Milinovi detaljno opisuje sveanost povodom osvjetanja nove crkve Sv. Vida i utemeljenja novog groblja u starobarskom naselju Gretva. Pred juer u neelju najskromnije i najpotihanije dovrio sam i osvetao u ime Boje
novu Bogomoljicu S. Vida sa okolinim grobljem. Bogomoljica
je duga est metara a iroka etiri; u istoj napravio sam grobnicu za mene i moje nasljednike. U groblju uinjeno je etrdeset
15 Ministarstvo inostranih djela 1879 1915, (priredio Slavko Burzanovi),
Podgorica, 2007., str. 197. 198.
232
groba, od kojih dva za sveenike, a ostali za sve jednako. Nakon

osvetanja, ja sam prozborio okupljenomu puku, i iz sve due
zahvalio najprije Bogu pak onda premilostivomu Vaem
Visoanstvu, koje je najmilostivije poklonilo ovo mjesto, pak
pozvao narod da bude vjeran i zahvalan, i neka neprestano Boga
moli za Vae Visoanstvo i svu presjajnu Obitel koja se nami u
svemu najblagonaklonitija pokaziva.16
Posjeta crnogorskog prijestolonasljednika Svetom Ocu 1889.
godine govori da su odnosi sa katolikom crkvom bili zaista prijateljski. To saznajemo u jednom od brojnih pisama koje su razmijenili knjaz Nikola i biskup trosmajer. U tom pismu, knjaz
Nikola, izmeu ostalog, obavjetava akovakog biskupa da je
njegov sin prijestolonasljednik uestvovao na srebrnom piru koji je priredio italijanski dvor. On je tom prigodom poklonio se
takoer i Sv. ocu papi, koji ga je upravo oinskom ljubavlju susreo i tavie podijelio njemu, svemu mojemu domu i svemu junakom crnogorskom narodu svoj sveti blagoslov.17 Ugledni
francuski list L exportateur od 20. oktobra 1896. godine navodi da je nadbiskup Milinovi poduavao knjaginjicu Jelenu,
buduu italijansku kraljicu, katolikoj vjeri.18 Meutim, knjaz
Nikola je morao biti obazriv u pogledu odnosa sa katolikom crkvom, jer njegov pokroviteljRusija nije u potpunosti bila zadovoljna njegovom orijentacijom. U politikim odlukama crnogorskog suverena i njegove vlade prema barskoj nadbiskupiji vidimo otklon od antikatolikih nastrojenih ruskih zvaninika koji
su krajem XIX stoljea posjetili Crnu Goru. Tako, na primjer,
knez Golicin zamjera crnogorskim vlastima to su na Cetinju
dozvolili gradnju katolike bogomolje, jer on u tome vidi prozelitizam katolike crkve. Prui im prst, zgrabie rukuiskusni
16 Ibid, str. 211.
17 Petrovi N., op.cit, str. 952.
18 Vri V., op.cit., str. 170.
233
Ivan Jovovi
politiari Vatikana shvataju da e, potpomognuti od Kalajevih

agenata i simpatizera, daleko dogurati prui li im se prilika da
usred politikog centra Crne Gore povedu prikrivenu borbu sa
pravoslavljem.19 Iskljuive stavove dijela ruske tampe i
crkvenih krugova prepoznajemo prilikom vjenanja knjaginjice
Jelene Petrovi sa nasljednikom italijanskog prijestola Viktorom
Savojskim, odnosno in prelaska crnogorske princeze na katoliku vjeru u bazilici Sv. Nikole u Bariju. Povodom ovog dogaaja zabiljeeni su i takvi komentari, koji su u inu knjaginjice
Jelene vieli izdaju srpstva i pravoslavlja.20 I prije spomenutih
dogaaja, Rusija je po ovom pitanju izraavala svoje negodovanje. Zbog potpisivanja konkordata jedan od najuticajnih lanova
ruskog Sv. Sinoda je bio ogoren na knjaza Nikolu, optuujui
ga da je na taj nain neprijatelju pravoslavlja otvorio irom vrata
Crne Gore.21 Za razliku od navedenih autora, ruski naunik Pavel Rovinski ima mnogo umjereniji stav spram barske nadbiskupije. On smatra da zakljueni konkordat nije izazvao bilo kakve negativne posljedice u ivotu Crne Gore. Ipak, on smatra da
crnogorski dvor ne treba toliko da se brine za katolike, navodei jedan konkretan primjer, u kojem se prepoznaju razlike u odnosima katolika i pravoslavnih na Cetinju, prije, odnosno poslije
potpisivanja konkordata. Ranije su se na Cetinju katolici skoro
stapali sa Crnogorcima. Ako bi neko umro, opelo bi mu drao
pravoslavni svetenik, a Crnogorci su im rado ustupali svoja
mjesta na groblju, to ne rade za Crnogorce iz drugih plemena.
To dovoljno govori o njihovoj toleranciji. Katkad bi pravoslavni
svetenik krstio dijete katolika, premda su oni obino ekali
svog svetenika iz Skadra, Bara ili Kotora, koji je s vremena na
19 Knez Golicin D., Kraj sinjeg mora, Podgorica, 1999., str. 106. 107.
20 Aleksandrov A., O Crnoj Gori, (poglavlje IV prelazak u katoliku
vjeru knjaginje Jelene Petrovi), Podgorica, 2006.
21 Popovi S., Memoari, Cetinje, 1995., str. 604.
234
vrijeme dolazio, osobito za vrijeme veih praznika, da obavi

boju slubu, za ta postoji posebna kapelica u jednoj privatnoj
kui. Ponekad su se sklapali i brakovi izmeu pravoslavnih i katolika, sa odreenim uslovima u tim sluajevima. esto bi jedni
drugima kumovali, tj. jedan drugom krstili dijete. Ali ti odnosi
su se poslije konkordata i odreivanja za crnogorske katolike
posebnog arhiepiskopa u Baru izmijenili.
Nestale su ranija jednostavnost u ponaanju i uzajamna tolerancija, ali na osnovu nastojanja katolikog svetenstva, a ne po
elji samih katolika. Na poetku su se ovome katolici suprostavljali. Tako je jedan pozvao jednog pravoslavca da mu krsti
dijete, ali katoliki svetenik to nije dozvolio. Tada je taj pozvao
pravoslavnog svetenika i dijete je krteno po pravoslavnom
obredu. Teko je tu promjenu formulisati, ali ona se osjea u
samom ivotu.22
Iz navedenog zakljuujemo da je misija nadbiskupa Milinovia bila osjetljiva, ali njegova lojalnost crnogorskom knjazu je
bila garant da e Barska nadbiskupija u potpunosti biti integrisana u crnogorsko drutvo. Nije bez razloga imun Milinovi u
djelu (Dukljansko barska metropolija) fra Ivana Markovia
nazvan crnogorskim nadbiskupom.23 Pozicija nadbiskupa
Milinovia u crnogorskom drutvu i njegova stajalita povodom
bitnih pitanja od vitalnog interesa za Crnu Goru pripomogla su
aktivnom ukljuenju barskih katolika u politike, ekonomske,
kulturne i druge tokove ondanje Crne Gore. Barski katolici su
pod otomanskom upravom bili marginalizovani u svakom
pogledu, pa su tek od osloboenja, odnosno za biskupovanja
Milinovia stasali, iz inae malobrojne zajednice, pojedinci, iji
je drutveni angaman bio prepoznat u crnogorskim okvirima.
Meu Crnogorcima katolike vjere iz Bara izdvaja se nekoliko
22 Rovinski A.P., Studije o Crnoj Gori, Podgorica, 2004., str. 227. - 252.
23 Markovi I, Dukljansko barska metropolija, Zagreb, 1902., str. 156.
235
Ivan Jovovi
linosti: braa Nikola i Filip Dobrei, Nikola (Niko) Debelja i

Milo Jovovi, mada bi se ovoj grupi mogli pridruiti i pojedini
katoliki svetenici, kao i oficiri crnogorske vojske.24 Zato se i
24 Nikola Dobrei, nadbiskup barski i primas srpski. Detaljno: Rastoder J.
Rastoder ., Dr Nikola Dobrei nadbiskup barski i primas srpski, Budva,
1990.
Filip Dobrei, diplomata. Bio je pitomac italijanske kraljice Jelene
Savojske. Za vrijeme studiranja objavljivao je propagandne tekstove u stranoj
tampi, branei crnogorske dravne i nacionalne interese. Stekao je doktorat u
Rimu iz oblasti politikih i diplomatskih nauka. Kao poliglota imenovan je za
sekretara Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Crne Gore. Bio je poslanik
Crnogorske Narodne Skuptine. Imenovan je 1917. godine za gen. konzula
Crne Gore u Brindiziju. Do 1918. godine nalazio se u crnogorskoj diplomatskoj slubi, kada prelazi u jugoslovensku, odnosno u Ministarstvo inostranih
poslova Kraljevine SHS. Imenovan je za konzula u Peuju i Rijeci. Vidi:
Ministarstvo inostranih djela 1879 1915, (zbornik dokumenata), op.cit, str.
423.; Radosavovi I., Meunarodni poloaj Crne XIX vijeku, Beograd, 1960.,
str. 177.; Rastoder J. Rastoder ., op.cit., str 141. 142.
Nikola (Niko) Debelja, pomorski kapetan. Bio je lan upravnih i nadzornih
odbora u vie preduzea i banaka u Knjaevini, odnosno Kraljevini Crnoj
Gori. Obavljao je funkciju predsjednika barske optine. Odlikovan je sa vie
domaih i inostranih medelja i priznanja, izmeu kojih se izdvajaju Carski
Orden sv.Aleksandra IV stepena i Orden gvozdene krune viteki krst Austro
Ugarskog cara Franc Josipa. Protivnik je prisajedinjenja Crne Gore
Srbiji. Sa crnogorskim ministrom u egzilu Milom Vujoviem organizuje otpor
ankeksiji u barskom kraju. Srpske civilne i vojne snage su ga drale pod policijskom prismotrom. U jednom aktu naelnika podgorikog okruga od februara 1922. godine Nikola Debelja je okarakterisan kao agent Jovana Plamenca
i Milutina Vuinia koji radi po njihovim instrukcijama i sa kojima stoji stalno u vezi. Politiki je aktivan kao lan federalista, odnosno Crnogorske stranke, i jedan je od najuglednih prvaka na barskom podruju. Od 1925. godine
lan je Glavnog odbora Crnogorske stranke. Poetkom maja 1941. godine iza236
na primjeru barskih katolika moe u cjelosti primijeniti u literaturi nazvana dubrovaka iznimka, s kraja XIX i poetka XX
stoljea, o nepodudaranju vjerskog i nacionalnog identiteta, to
je kuriozitet na junoslovenskom prostoru,25 s tom razlikom to
su i danas unutar barske katolike zajednice Crnogorci najzastupljenija nacionalna skupina.26
Ono to se ondanjim crnogorskim vlastima moe zamjeriti
spram katolike crkve jeste njihovo nerazumijevanje za povraaj srednjovjekovnih katolikih crkava unutar zidina Starog
Bara, koje su za vrijeme turske uprave pretvorene u damije,
bran je za sreskog naelnika, a nalazi se na spisku poslanika Petrovdanskog
sabora odranog na Cetinju 12. jula 1941. godine. Rukopisna zaostavtina
uva se kod njegovih potomaka. Vidi: Glas Crnogorca, god. XXXIX, 1910.;
Rastoder ., Politike borbe u Crnoj Gori 1918. 1929.; Beograd, 1996., str.
54.; Adi N., Borci za nezavisnu Crnu Goru 1918 1941, tom II, Cetinje,
2010., str. 133.; Izloba dokumenata u Zaviajnom muzeju Kralja Nikole u
Baru povodom 100 godina od obnavljanja Kraljevine Crne Gore.
Milo Jovovi, pjesnik. Jedan od utemeljivaa Barske narodne itaonice.
Neko vrijeme se nalazio u pealbi u Carigradu. Povratkom u domovinu bio je
slubenik u Barskoj nadbiskupiji i monopolu duvana. Pisao je djeje i rodoljubive pjesme. Objavljivao ih je u raznim listovima i asopisima sa jugoslovenskog prostora od 1892. do 1914. godine (Golub, Bosanska vila, Nae doba,
Graanin, Lua, Srpski magazin, Knjievni list, Cetinjski vjesnik, Zeta i dr.).
Spremio je zbirku pjesama, koja nije objavljena zbog rata i njegove iznenadne
smrti 1916. godine, a koja je nastupila kao posljedica ranjavanja prilikom
bombardovanja Bara sa austrougarskih ratnih brodova. Vidi: Barska narodna
itaonica, op. cit., str. 109.
25 Grijak Z., Barski nadbiskup imun Milinovi (1886 1910.) i
Svetojeronimska
afera,
Zbornik
radova
Hrvatskocrnogorski
dodiri/Crnogorsko hrvatski dodiri, Zagreb, 2009., str. 497.

26 Jovovi I., to zaboravljate Crnogorce katolike (otvoreno pismo premijeru Igoru Lukiu ), Vijesti, subota, 18. jun 2011. godine, str. 2.
237
Ivan Jovovi
odnosno profane objekte. Poznato je da su katolici po oslobaanju Bara zatraili da im se vrati njihova najznaajnija bogomoljakatedrala Sv. ora, ali toj molbi nije udovoljeno. Istina,
crnogorska vlast nije dozvolila ni muslimanima od 1878. godine da damiju koriste za religiozne obrede, ve je katedrala/damija bila pretvorena u skladite oruja i municije, s obzirom da
je to bila jedna od rijetkih graevina koja nije stradala tokom
borbi za osloboenje Bara. Meutim, udar groma u navedeni
objekat 22. januara 1881. godine izazvao je eksploziju koja ga je
u potpunosti unitila, ali i prouzrokovala pogibiju 47 itelja
Bara.27 Ako se eksplozija katedrale/damije moe tretirati kao
sluajnost koja nema neku pozadinu, eksplozija nekadanjeg
franjevakog manastira Sv. Nikole, odnosno Orta damije 2. novembra 1912. godine prouzrokovana je nehatnim odnosom
crnogorskih vlasti. Kakav je bio odnos vlasti prema ovoj srednjevjekovnoj sakralnoj graevini doznajemo od jednog njemakog putopisca koji je neposredno pred eksploziju ovog objekta
obiao Bar. Zaustavljamo se ispred tronog portala nekadanje
hrianske crkve. Na mahovinastom tlu ispred nje nalazi se nekoliko stolara koji su zaokupljeni pravljenjem drvenih sanduka
visine od jednog metra i irine od pola metra... Nekoliko magaradi stoji tu spremnih za transport ove municije. Pogled u iroku
praznu halu crkve, na ijim se okreenim ispranim zidovima jo
vide ostaci areno oslikanih svetaca, pokazuje mi da je ova crkva napunjena do vrha granatama i rapnelima. Radnici koji su
zadueni za materijal koji je ovdje naslagan odnose se sa takvom
nepanjom prema njemu, da skoro zasluuju kaznu za takvo
postupanje sa municijom. Kada podignu rapnele sa gomile,
skotrljaju se odozgo itavi redovi i udaraju u kamene ploe na
podu. Kada se jedno zrno skotrljalo i udarilo u zemlju imao sam
27 Markovi I., op.cit., str. 186. Isto: Ratkovi M., Tragovi prolosti Bara,
Bar, 1989., str. 26.
238
osjeaj da emo ve sljedee sekunde odletjeti u vazduh zajedno

sa svom municijom.28 Uzmemo li jo primjer crkve Sv. Rozarije u Starom Baru, oigledno je da se crnogorska vlast odluila
za sekularizaciju srednjevjekovnih graevina katolike crkve.
Spomenuta crkva je bila u privatnom vlasnitvu italijanskog graanina Stefana Jakoba Bjanke koju je koristio za privredne
potrebe (skladitenje ulja), a koju je isti kupio od Osmanbega
jo za vrijeme turske uprave.29
Navedeni sluajevi potvruju da crnogorska vlast nije bila
svjesna vanosti ouvanja kulturne batine, zbog ega se u
memoarima vojvode i guvernera Primorja Sima Popovia sa
aljenjem konstatuje greka, to poslije osloboenja nije obnovljen Stari Bar.30 Meutim, indikativno je da o navedenim dogaajima ne nailazimo na bilo kakav komentar nadbiskupa
Milinovia, koji je gotovo etvrt vijeka proveo u Baru.
Radi objektivnog sagledavanja treba napomenuti da je bilo i
odreenih kriznih momenata u odnosima crnogorskog dvora i
Nadbiskupije, a tu, prije svega, mislimo na izbijanje
Svetojeronimske afere 1901. godine. Promjena imena zavodu
Sv. Jeronima bila je problematina u pogledu crnogorskih dravnih interesa, jer je papskom bulom Barska nadbiskupija svrstana u hrvatske biskupije. U svojoj osnovi afera je imala politiki
karakter, a tom prilikom je Knjaz posumnjao u lojalnost nadbiskupa Milinovia.
Nakon duih diplomatskih pregovora u koje su se naknadno
ukljuile i neke evropske drave, papska kurija je odluila da
vrati raniji naziv Zavodu, na nezadovoljstvo hrvatskog episkopata. Neposredno po zavretku spomenute afere, na insistiranje
knjaza Nikole, crnogorska delegacija u Rimu je imala jo jedan
28 Grote H., Kroz Crnu Goru i Albaniju, Podgorica, 2006., str. 80. 82.
29 Ministarstvo inostranih djela 1879 1915, (zbornik dokumenata), op.
cit, str. 68.
30 Popovi S., Memoari, Cetinje, 1995.
239
Ivan Jovovi
zadatak, trebalo je isposlovati od Vatikana doputenje barskom

nadbiskupu da se slui starim istorijskim nazivom Primas
Srbije. Knjaz je smatrao da Crna Gora ovom drevnom titulom
dobija na ugledu i vanosti. Na molbu nadbiskupa Milinovia
Sveta stolica je i na taj knjaev zahtjev pozitivno odgovorila.31
Jedan neobjavljen izvor Vatikanskog arhiva dokazuje da su
nesuglasnice knjaza Nikole i nadbiskupa Milinovia bile privremenog karaktera. Milinovi je u jednom pismu, poetkom aprila 1902. godine, referisao dravnom sekretaru Vatikana, kardinalu Rampoli o odjeku crnogorske tampe povodom dodjeljivanja naslova Primasa Srbije. Istovremeno obavjetava kardinala
Rampolu da ga je knjaz Nikola, iz dubokog potovanja, odlikovao Danilovim ordenom I stepena. U istom pismu se navodi da
je potvrda naslova Primasa Srbije izazvala veliko zadovoljstvo
meu ovdanjim narodom. Od svih strana Crne Gore dolaze
katolici i pravoslavci da izraze svoje estitke, i tavie da vide i
poljube velianstveni krst poklonjen od Sv. Oca, kojeg ljube
skoro nevjerovatnim potovanjem.
U ovom dokumentu nailazimo na podatak da je knjaz Nikola
htio da pokae iskreno potovanje prema nadbiskupu
Milinoviu, jer je sa namjerom doao u Bar na prvi dan katolikog Uskrsa. Treeg dana Uskrsa Nadbiskup je doao u Knjaev
dvor, a im su opazili nadbiskupa, u susret su mu pristigli prijestolonasljednik Danilo i princ Petar i srdano ga doekali. Tom
prilikom je crnogorski Knjaz priredio sveani doek barskom
Nadbiskupu. Nakon audijencije, Knjaz i Nadbiskup, praeni
poasnim odredom crnogorske vojske, otili su do nadbiskupske
palate u Starom Baru (Gretva).
U daljem tekstu ovog pisma stoji da je knjaz Nikola sa svojom
pratnjom prvi put uao u barsku katedralu i prisustvovao blagdanskoj misi. Ulazei u crkvu, Knjaz je uzeo blagoslovenu
31 Perazi G. Raspopovi R., Meunarodni ugovori Crne Gore 1878
1918, Titograd, 1992., str. 100.
240
vodu, prekrstio se i poeo se moliti. Nedugo zatim, Nadbiskup

je sa glavnog oltara pozdravio Knjaza lijepim rijeima koje su
duboko ganule okupljeni narod, ali i samog Knjaza.
U svoj propovijedi Nadbiskup barski dao je istorijski osvrt na
odnose slovenskih vladara i rimskih papa, a naroito na ona vremena kada su barski nadbiskupi bili ovlateni da kruniu kraljeve. Milinovi je posebno istakao naklonost pape Lava XIII
prema knjazu Nikoli i crnogorskom narodu. Na kraju, susret
crnogorskog Knjaza i Barskog nadbiskupa okonan je duim
razgovorom u nadbiskupskoj rezidenciji.32
Izuzimajui neuspjelu epizodu oko povraaja srednjovjekovnih
katolikih crkava, Milinoviev doprinos duhovnoj i materijalnoj
obnovi Barske nadbiskupije je znaajan. Njegov autobiografski
tekst, koji ujedno obuhvata i njegovo biskupovanje u Baru, nalazi se u knjizi Ecclesiae Diocletanae et Antibarensis Historia, kao
dodatak istoj, a koju je priredio Milinoviev prethodnik Karlo
Poten. Svoj ivotopis napisao je tri godine prije smrti (1907), jer
je due vrijeme bolovao, zbog ega je esto iao na medicinske
tretmane izvan Crne Gore. U kronotaksi, sebe je oznaio kao 55.
barskog nadbiskupa. Koliko je cijenjeno djelo nadbiskupa Milinovia najbolje pokazuju novinski lanci objavljeni u tampi sa
junoslovenskog prostora povodom njegove smrti 24. marta
1910. godine. Vijest o smrti Barskog nadbiskupa odjeknula je meu slovenskim iseljenitvom u Argentini, to biljei list Materinska rije.33 Sahrana nadbiskupa Milinovia je ujedno bila
povod zvanine poete kotorskog biskupa Frana Uelinija
Cetinju, e je primljen na najviem nivou. Susreo se sa knjazom
Nikolom, predsjednikom Ministarskog savjeta dr Lukom
32 Archivo del Consiglio per gli affari pubblici della Chiesa, gia
Congregazione per gli affari eccsiastici straordinari, Stati ecclesiastici, Anno
1901 1902, Fasciolo 413.
33 Glas Crnogorca, god. XXXIX, 29. maj 1910., br. 24.
241
Ivan Jovovi
Tomanoviem, ministrom prosvjete i crkvenih poslova P.

Vukoviem, kao i mitropolitom Mitrofanom Banom. Tom prilikom je knjaz Nikola kotorskog biskupa Uelinija odlikovao II
stepenom Danilovog ordena.34 Takoe, iz crnogorske tampe
doznajemo da je posthumno realizovan jedan projekat barskog
nadbiskupa. Naime, Glas Crnogorca je zabiljeio javnu blagodarnost koju je barska optina uputila upravi Barskog drutva,
s obzirom da je ovo preduzee povodom smrti nadbiskupa
Milinovia poklonilo novoustanovljenom Barskom sirotinjskom
fondu 500 perpera.35
Da bi, nakon neto vie od sto godina od smrti nadbiskupa
Milinovia, prikupili to vie podataka koji bi bili od znaaja za
buduu monografiju o ovom crkvenom velikodostojniku prenosimo u cjelosti njegovu autobiografiju. Istovremeno ovaj prilog
sadri i dostupne novinske lanke koji ne govore samo o njegovoj smrti i inu sahrane, ve prikazuju dogaaje i deavanja u
kojima je nadbiskup Milinovi bio aktivni sudionik. Preko spomenutih lanaka, naroito, onih u crnogorskoj tampi, dat je poseban osvrt na istorijski razvoj Barske nadbiskupije, baziran na
dotanjim naunim spoznajama o ovoj duhovnoj instituciji, naravno, ideoloki prilagoen politikim aspiracijama crnogorskog dvora. Najbolja potvrda tome je opiran govor Baranina
don Marka Atia pred crkvom Sv.Vida, koji je u cjelosti prenio
Glas Crnogorca. Cetinjski vjesnik je, osim ceremonijala sahrane, prenio novinske lanke iz listova sa hrvatskog prostora.
Hrvatska tampa je uglavnom pisala o linosti nadbiskupa
Milinovia, apostrofirajui njegov znaaj u izuavanju najstarije hrvatske povijesti, nazivajui ga hrvatskih rodoljubom.36
34 Glas Crnogorca, god.XXXIX, 21. mart 1910., 14.
35 Glas Crnogorca, god. XXXIX, 29. maj 1910., br. 24.
36 Dva pisma pok. nadbiskupa Milinovia, Narodni list, br. 27, Zadar,
subota 2. travnja 1910, god. XLIX, str. 1.
242
Iz dolje prezentiranih novinskih lanaka moemo zakljuiti da je

ceremonijal sahrane barskog nadbiskupa obavljen u potpunom
saglasju drave i crkve.
Pater Simeon Milinovi
Archiepiscopus Antibarensis seu Dioclensis,
et Primas Serviae LV
O. imun Milinovi rodio se u utorak 24. februara 1835 u selu
Lovre Opanci Splitske biskupije u Dalmaciji, od seljakih
pobonih roditelja Ante Milinovia i Ane Kati, krstio ga ondanji kreposni parok O. fr. Ante Ravli, davi mu ime Matij, a krizmao ga splitski biskup Godeai. Poetke itanja nauio ga
parok p. Angeo Udiljak, a od 9 godina poao u manastir Omiki,
odaklen je pohaao mjesne poetne kole, u kojima se uilo talijanski, a on nije razumio niti jedne riei. Zatim preao u
Makarsku gdje je svrio poetne kole, pak u Zaostrogu etiri
gimnazije, i jednu umanitarnu u Makarskoj. Dne 23 Oktobra
1853 uao u novcijat u Kriu, a bio mu metar poboni fr. Pasko
deri. Sedmi i osmi razred Gimnazije je svrio u novootvorenom javnom prvom hrvatskom Gimnaziju u Sinju, zatim u ibeniku jednu godinu bogoslovlja, gdje je 29 Svibnja 1857 poloio
redovnike zavjete, i bio redjen od biskupa Maupasa, Dne 7
Lipnja od niih redova, 14 sudjakonata, a 21 djakonata. Sljedee
godine uio bogoslovlje u Makarskoj gdje bio redjen za
Presbyterata od biskupa Cime dne 11 Aprila, a dne 18 drao najsveanije Primitia u manastirskoj crkvi, u prisustvu roditelja i
strica vrloga fr. Jakova, koji ga je i odgojio. Iste godine bi poslan
kao pomoni uitelj u sinjsku Gimnaziju, a g. 1862 poslan na
Beko Sveuilite, gdje je nakon tri godine 23 Prosinca 1865
poloio ispite sa najboljim uspjehom u filozofskom fakultetu od
povijesti i svih ostalih predmeta toj struci pripadajuih a osposobljen za austrijunske Gimnazije proglaen. Poetkom svibnja
243
Ivan Jovovi
1886 poeo uiteljovati kao osposobljeni uitelj u hrvatsko

sinjskoj Gimanaziji. G. 1869 70 bio istodobno i parok Sinjski,
i za vie godina kolski mjesni Nadzornik. G. 1870 bila je
Gimnazija sekularizirana, kao i sve druge redovnike Gimnazije
u Austriji, te je tim postao javni profesor, bavei se, osim svojih
redovnikih i profesorskih dunosti, jo i knjievnostju, tiskajui u raznim domaim knjievnim i politikim listovima mnogostrune povjestnike crtice, i razne politike lanke. Za vrieme
bosansko hercegovake okupacije mnogo je perom i novcem
doprinio, i mnogim bjeguncima pomagao, osobito da uzmognu
kole pohadjati. G. 1880 postao je Ravnateljem Gimnazije
Sinjske, koja je bila pala samo na Donju. Ve je bio sve uredio
kako da opet postane Franjevako Javna Hrvatska Gimnazija,
i tim obnovi ugled Redu i narodu, i kada protivu njegovoj volji
bi imenovan Arcibiskupom Barskim u Crnoj Gori g. 1886. Te
godine 8 Oktobra bi sklopljen Konkordat izmeu S. Stolice i
Crnegore, i pozvan u Rim, gdje ga je papa Lav XIII izvanrednom prijaznou primio, i zadrao preko jedan sat u najinitimnijem razgovoru, to je kanje dok je ivio isto inio, svaki put
kada bi ga na sluanj primao.
Dne 7 Novembra bio je posveen najsveanije od Pref.
Kardinala Simeona u Crkvi Propagande uz asistenciju Monsig.
Anakleta Kikera misirskog biskupa i Monsig. Karla Kleina
biskupa Limburskog. Kardinal Prefekt Propagande uinio je
najsveaniji objed, na koji mnogi odlinici bili su pozvani. Istu
veer bio je primljen od Pape Lava XIII, za dugo ga zadrao,
darovao mu Pontifikalne Libre i dragocjeni biskupski kri.
Zadraao se u Rimu do 25 Novembra. Prvi sveani Pontifikal
obavio u Crkvi Aracoeli, komu su prisustvovali Kardinali i
mnotvo Trciara, kojom prigodom drao je i govor. Zatim se
zadravo u Florenci i Milanu. U Zadru u Crkvi Franjevakoj
redio pet Franjevaca, i zaustavio se u Sinju do 20 Januara
1887.
244
Prispio na Cetinje 24 Januara, gdje je sveano priekan, i na

Rieci pred Knjazom poloio zakletvu. Vratio se opet preko
Cetinja u Kotor, gazei veliki snijeg. Iz Kotora poao u Budvu, a
otolen Knjaevim parabrodiem u Bar, gdje je prispio dne 1
Februara sa najljepim vremenom, i bio od vlasti, sveenstva i
puka najsveanije priekan. Biskupiju naao je sasvim unitenu,
bez sveenstva, bez Crkava, bez sveenikih stanova, i bez ikakvih sredstava da bi mogao to zapoeti. Dok je biskupija bila pod
protektoratom Austrije, ona se starala za uzdravanje kultusa, te je
sa Konkordatom prestalo, a Crnagora nije bila stanju da kakvu
pripomo prui, koju zbilja nigda u niemu nije ni pruila.
Ako Konkordat materijalno bio je tetan za biskupiju, moralno
je istim neizmjerno se postiglo, jer katolici, prije obte potiteni
i prezreni, podigli su se, i sada su sa njihovim sveenstvom svuda
u Crnojgori aeni. Mrnje vjerske izeznule su, to je sa
medjusobnom tolerancijom, neizmjerno obtem napredku koristilo. Iste g. 1887 mjeseca Marta nadbiskup je u svoje ime, i u
ime Knjaza Nikole traio u S. Stolice da se Barskoj biskupji
povrati sloboda koju je prvih vjekova imala Staroslaventina,
to je S. Otac pismom 5 Aprila 1887 najsveanije dozvolio Ova
dozvola izazvala je veliku neugodnost Austriji, te ondanji ambasador Paar doao S. Otcu sa prietnjom: neka opozove dozvolu
Crnojgori podjeljenu, inae e on ostaviti Rim. S. Otac odgovorio: to sam dao Crnogori, uinio sam po momu sobstvenom
osvjedoenju da koristujem Crkvi, stoga opozvat neu ta sam
dao. Vami Gosp. Ambasadore stoji na volju ostat ili ostavit Rim,
a ja ni za vae, niti iije prietnje neu se prepasti. Zatim je traeno da bi se nadbiskup kako makao, i da bi mu se gdje u Austriji
dala bolja biskupija. Na to biskup nigda nije htio pristati.
Staroslaventina dozvoljena je bila: con caratteri cirilliani,
volgarmente chiati civili, to Milinovi nije pitao. Ovo je pobudilo veliku uzbuenost s jedne strane u Rimu, jer je ovdje stalo se
to prikazivati kao da ovo na schismu, a sa druge strane u Rusiji,
245
Ivan Jovovi
mislilo se da je ovo rimska lukavtina, kako dananje Crnogorce

pokatolii. Nadbiskup bi pozvan u Rim, gdje mu se sve spletke
i protivtine izpriale, i sva nastojanja kako da S. Stolica opozove dozvolu. Ni S. Otac na to nije bio sklon, nego preko kardinala
Rampolle, traio da nadbiskup uznastoji prignuti Knjaza da bi se
knjige liturgine tiskale glagoljicom mjesto irilicom.
Rampola ree nadbiskupu: Ako to dobijete od Knjaza, veliku
ete uslugu uiniti Crkvi, i odmah e zapoet tiskanje Misala.
Nadbiskup je upoznao da je Staroslaventina u pogibelji.
Poto mu je za rukom Knjaza prignuti za glagoljicu, to je S.
Otcu neizmjerno ugodno bilo, te je nadbiskup na toj uslugi zahvalio, i odmah naredio da se Misal Glagoljski tiska. Kada je
bio dotiskan, Rampolla poslao Barskoj nadbiskupiji 30 komada,
ali intrige uspjele da niti jedan nije u Bar dostavljen. Rampolla
morao je trait, i jedva prikupio 12 komada i poslao u Bar.
Dne 1 sienja 1895, na mlado ljeto, nadbiskup je najsveanije
prvi pontifikal glagoljski drao. Knjaza Nikolu zastupao je g.
Boo Petrovi, sa odaslanicima iz Cetinja, Rieke, Nikia,
Podgorice, i ostalih mjesta, uz mnotvo naroda, katolika i pravoslavnih, i svih vlasti. Nadbiskup je drao shodni govor, i sveani objed, Prispilo je estitanje S. Otca i blagoslov, i estitanje
Knjaza Nikole. S. Otac poslao je Knjazu jedan Misal, kojega je
nadbiskup sveano predao. Nadbiskup od svoje strane poslao je
jedan Caru Aleksandru III, koji mu je zahvalio.
Dne 25 Junija g. 1887 biskup kotorski Kaimir Forlani, predao
je sveano nadbiskupu Milinoviu Pallium.
Naao je nadbiskup kada je doao nadbiskupiju slijedee Parokije: Bar, Zupci, Ulcinj, Sal, S. Georgje, S. Nikola, estani,
Zatreba i Koe. Na Cetinju okolo 300 katolika bez Crkve i sveenika, na Rieci 180 katolika, na Viru 60, na Danilovom gradu
36, u Nikiu 40. Podgorica nije bila bila parokija, niti je imala
Crkve, stao je sveenik, i govorio u jednu kuu. Nije dala vlada
ni ovdje ni na Cetinju da se sagradi Crkva, niti je dozvoljavala
246
da se sagradi Sjemenite za uzgoj sveenstva, za koga bi dao

sredstva Lav XIII. Biskupija je imala Rimokatolika okolo 5.700,
to se je kasnije uzmnoalo.
Nakon velikih protivtina 5 Travnja 1896 Knjaz je dopustio da
se sagradi na Cetinju stan za sveenika i Crkva, koju je imala
posvetiti na ast S. Ante od Padue. Za gradnju Crkve i stana
darovao je S. Otac Lav XIII franaka 10.000, biskup Strossmajer
flor. 5.000, a od drugih strana odve malo. Bi kupljeno zemljite ta fl. 1.100, i od O. Metoda Radia sveano blagoslovljen
temeljni kamen nove Crkve i Kue, u prisustvu talijanskoga i
francuskoga Ministra. Kua je krasna i dovrena, i zidovi Crkve.
Potroeno je doklen okolo Kruna 44.000. Jo bi se htjelo barem
Kr. 14.000 za dovrenje Crkve.
Na Viru, Rieci, Nikiu, dri se to treba da se mogne rei
Misa, koja mjesta pohaaju kadikad Misionari.
U Baru dobio je nadbiskup od Knjaza jednu glavicu zvanu
S. Vid , tu je sagradio Crkvicu na svod i na ast S. Vida, i uinio grob za se. Ogradio je naokolo veliku ogradu, kod Crkve
napravio grobnice, koje slue za svakoga. Potroio za crkvu,
Goroblje, ogradu i prezidi flor. 12.000. Htio je opraviti staru
bogomolju u S. Lovrenca, ali mu nije bilo dozvoljeno.
Katedralu naao je dosta tronu, te etiri puta popravljena, i
krov izvana prominut, su u vie navrata trokom okolo 4.000
flor. Malo dana poslje nego je dovreno popravljenje, dne 1
Junija g. 1905 na dan Uzaastja Gospodinova, velikim potresom, iz jutra u est sati, Crkva je ostala razdrana, i prietila je da
e past. Stoga je trebalo poruiti ju. Pripomoju S. Otca Pia X. i
drugih omanjih milodara bila je obnovljena, produena u apsidi
okolo dva metra, navata srednja uzdignuta metar i po vie, a dvi
pobone po 80 centimetara. Potroeno je svega Kr. 50.000. Graa je dovrena g. 1906. Nego tukovi cimentani na zidovima i
nakiti, hravo su uinjeni, te je voda u Crkvu kroz zidove tekla.
Stoga trebalo je opet poruiti svu grau tuka cimentanoga, za
247
Ivan Jovovi
koju grau bilo je potroeno okolo Kr. 6.000, a sada povratak

zapast e takoer okolo Kr. 10.000. Spomenuti potres razdrmao
je biskupov stan, koji, ako se ne popravi, sruiti e se.
Uz kuu Parokiansku kupio je biskup u Obitelji Nika i Jaka
Debelje kuu i blinje masline, to je za popravljenjem kue
zapalo okolo 3.000 florinta.
U Zupcima dao je vie puta kuu popravljati i preinaavati, te
je potroeno okolo 2.500 flor. U Dulcinju dao je kuu proiriti i
preraditi, te je potroeno okolo flor. 1.000. Sankola u vie navrata popravljena kua, i sagraena jedna za potrebe Parokove
okolo fl. 2.900. U S. Gjorgju dao sagraditi novu kuu parokijalnu sa fl. 1.800, a u Reim obnovio Crkvu sa fl. 1.600. U Salim
proirio Parokijalnu kuu, i nekoliko puta dao ju popraviti sa fl.
1.300. Livari u dva tri puta dao iznutra popraviti kuu sa fl. 300,
i u Pinima produljio i obnovio Crkvu S. Nikole sa okolo fl.
1.000. U estanima Gornjim sagradio parokialnu kuu sa fl.
1.213. U Donjim estanima sagradio novu liepu Crkvu, na ast
S. Ante, su 3.600, popravio dva puta parokialnu kuu, i dao
napraviti gustiernu su okolo fl. 1.000. U Podgorici nainio novu
krasnu kuu parokialnu su fl. 4.500. U Koam popravio stan
paroka i Crkvu su fl. 1.600. U Zatrepu su fl. 1.200, produljio
Crkvu, i poljepao su flor. 2.800.
U obte potroeno za razne zgrade i potrebe u nadbiskupji do
21 Junija 1907, okolo 152.000 Kruna. To se je imalo od pruenih pripomoi S. Otca Lava XIII i Pia X, od Propagande Rimske
i Lionske, i od Drutva S. Leopolda u Monakovu Bavarskom.
U mjestu zvanu Pod Kurilo imada maslinada, koju je ostavio pokojni D. Vicenc Battucci Barski nadbiskup svojim
nasljednicima, da bi izrekli Mise koliko im se bude vidilo.
Pokoj. Karlo Poten govorio bi Misu kad bi rodile, od prilike za
svaki banj ulja primljena jedna Misa. Tako je sliedio i nadbiskup imun Milinovi. Tu je maslinadu nadbiskup Milinovi
dao oistit i novim maslinama posadit.
248
Sa istone strane spomenute maslinade, kupio je nadbiskup

maslinadu od sto korjena maslina za Nap. 30. Dao je tu o radu
napravit, okolo sto drugim maslina nasaditi. Sa zapadno sjeverne strane Battuccievih maslina, kupio je nadbiskup Milinovi
dvi maslinade od 141 korjen maslina za Nap. 55. Uz vrata upnikovog stana kupio je okolo 20 korenja maslina. Na S. Vidu
posadio je okolo 40 maslina. Sve ove maslinade kupljene i posadjene od nadbiskupa Milinovia, ostaje, kako je naravno, svojima nasljednicima, kojim on ostavlja na volju, sa molbom kad
rode, da bi za njegovu duu inili izrei pet ili est S. Misa.
Godine 1906 N. K. V. dozvolio je da se smjede u Podgorici
sagraditi nova katolika Crkva, to je prije strogo zabranjivalo
se. Kupljeno je za to uz staru kuu, to je sluila za bogomolju,
zemljite za Napoleona 40. Crkva je ve pokrivena, jo nije
iznutra dovrena. Posveena je Presv. Srcu Isusovu. Vrlo je
liepa. Zapasti e preko 30.000 Kruna.
--------------------------------------------------------------DOMAE VIJESTI
Bolijest Srpskog Primasa. Potonji izvjetaji g. dr. Damanje
naem ministru predsjedniku o sve teem stanju Presvijetlog
bolesnika, glase :
Bar, 4. marta (u 5 sati po podne). Stanje Presvijetlog Arcibiskupa gore ne moe biti. Snaga klonula, ivot se gasi, duh potamnjuje. Rijei rijetke i nerazumljive. Na 11 . nastupio kolaps
srca, puls za vrijeme od jednog sata ieznuo, sada 132, veoma
slab, intermitenca uestana. Bolesnik od podna ne uzimlje
hranu. Katastrofa moe da nastupi svakog asa.
Bar, 5. marta (u 10 as. prije podne). Presvijetli pacijent proveo
je no mirno. Poslije osvjeavajueg sna opte stanje relativno
bolje i ako u najveoj mjeri teko i oajno. Svijest jutro ista, temperatura 36/7, pulsacija 100, prilino jaka i sasvim pravilna.
249
Ivan Jovovi
Bolesnik se razgovarao i od sino dva puta uzimao hranu. Ovakve

oscilacije u toku polaganog i postepenog umiranja jesu obina
pojava. Svakako je fakt, da je otporna snaga teko oboljenog
Primasa velika i ogromna. Iskljuivo njegovoj neizmjerno jakoj
konstituciji i snanom duhu ima se pripisati, ako se katastrofa produi i vie dana. Jueranje naglo kalabiranje srca i veoma kritino
stanje poslije mnogog napora, prolo je i nije se ponovilo, a jedino u takvome lei momentalna opasnost katastrofe.
Glas Crnogorca, god. XXXIX, Cetinje,
u subotu 6. mart 1910., br. 12
--------------------------------------------------------------BRZOJAVI I TELEFONI OBZOROVI

Nadbiskup Milinovi na umoru. Bar. (Brz. Obz.).
Nadbiskup Milinovi lei od jutros na umoru. Teko stanje, u
kojem je siedi prelat bio ovo zadnjih dana pogoralo se tako da
bi katastrofa mogla svaki as nastupiti.
alosna viest odjeknuti e u hrvatskim krajevima, a osobito u
onom starijem naem pokoljenju, u kojem se je Milinovi u svoje
vrieme izticao i kao knjievnik i kao narodni radnik. Rodom je iz
Omike krajine, i kao lan dalmatinskog franjevakog reda iztakao je za rana svoje vrline na prosvjetnom i knjievnom polju.
Kad je knjaz Nikola htio popuniti stolicu crnogorskog katolikog
primasa u Baru poslao je pok. Jovana Sundeia u akovo biskupu Strossmayeru da mu za to predloi zgodna ovjeka. U
Dalmaciji se je Sundei sastao sa profesorom Periem, dananjim narodnim zastupnikom na carevinskom vieu, koji mu je
prvi tog skromnog, a uenog fratra preporuio. Strossmayer je sa
oduevljenjem taj predlog prihvatio. I zbilja, dugotrajno biskupovanje Milinovia u Baru dokazalo je, da je izbor bio veoma
250
sretne ruke. Izmeu nadbiskupa i crnogorskog vladara postojao

je sklad i ljubav, koji su bili vie nego prijateljski.
Obzor, Zagreb, 23. oujka 1910.,
br. 81, str. 3.
--------------------------------------------------------------Dvorske i diplomatske vijesti

Povodom smrti Arcibiskupa Milinovia izmijenjene su izmeu Nj. Kr. V. Knjaza Gospodara i Njegove Svetosti Pape Pija X.
ove depee:
A Sa Saintete Pie X.
Rome.
J ai le profond reget d annoncer a Votre Saintete le deces de

Son Eminence le tres digne et tres venere Arheveque d Antivari
et Primat Serbe Monseigneur Milinovich.
Sa mort afflige profoddement mes sujets catholiques et moi je
deplore en sa persone un hunt et saint fonctionnaire, qui a rendu
a mom pays des services marquants et qui a dignement represente son Eglise au Montenegro.
NICOLAS
Njegovoj Svetosti Piju X.
Rim
Dukoko oaloen javljam Vaoj Svetosti smrt Njegove preuzvienosti mnogo dostojnog i mnogo potovanog Barskog
Arcibiskupa i Primasa Srpskog Presvijetlog Milinovia.
251
Ivan Jovovi
Njegova smrt duboko je oalostila Moje katolike podanike, a

ja u njegovoj osobi alim visokog svetog slubenika, koji je
Mojoj zemlji velike usluge uinio i koji je dostojno predstavljao
Svoju Crkvu u Crnoj Gori.
NIKOLA
S. A. R. PRINCIPE
Nicola di Montenegro
Cettigne
Profondamente addolorato per infusta notizia morte

Archivescovo Milinovich, al Quale Vostra Altezza Reale rende
nobilisssimo attestato di speciale considerazione e di stima,
rinrgrazio della Sua cortese communicazione e di cuore mi
associo grave lutto attuale da tutti condiviso, e che specialmente affligge Suoi sudditi cattolici.
PIUS PAPA
Nj. KR .V. KNJAZU Nikoli od Crne Gore
Cetinje
Duboko oaloen tunom vijeu o smrti neprealjenog

Arcibiskupa Milinovia, kojem Vae Kralj. Visoanstvo plemenito daje svjedoanstvo osobitog uvaavanja i potovanja, zahvaljujem na ljubaznom saoptenju i od srca uestvujem u zajedniki podijeljenoj velikoj alosti, a koja naroito potresa vae
katolike podanike.
PAPA PIJE
252
ARCIBISKUP IMUN MILINOVI

Primas Srpski
Staroslavna Barska Arcibiskupska Stolica osiroena je:
Arcibiskup Milinovi, u dubokoj starosti, poslije podue tihe
bolijesti, koju smo pratili naizmjenice strepnjom i nadom, poslije ponoi izmeu srijede i etvrtka, predao je Bogu svoju plemenitu duu.
Sin srodne nam Dalmacije, Arcibiskup Milinovi nalazio se u
Crnoj Gori kao da je u njoj roen bio. Njegova odanost
Gospodaru i svemu naem Vladalakom Domu, i njegova ljubav
prema Crnoj Gori nijesu niijoj ustupale. Vrline njegova uma i
srca ulijevale su duboko potovanje svakome bez razlike vjere.
Tako se u punoj mjeri obistinio dobar glas, koji je otvorio put
preko Cetinja na Arcibiskupsku stolicu jednom skromnom fratru
Franjevakog Manastira u Sinju, koji je glas bio stekao iskljuivo
kao dobar profesor slavistike u gimnaziji istog manastira. To je
bio srean izbor Njegovog Kraljevskog Visoanstva Gospodara,
jer je Arcibiskup Milinovi svojim nasljednicima ostavio dobar
primjer, kako moe jedan katoliki Prvosveenik u jednoj po prevashodstvu pravoslavnoj dravi vriti svoj sveti poziv na zadovoljstvo i rimske Svete Stolice i zemaljskog Prestola. A ostavio je i
jedan blagotvorni dokaz, kako iezava i ona neshvatljiva razlika
izmeu Srba i Hrvata, kada se oni uzajamno potuju i potpomau.
U Barskoj Arcibiskupiji nije naao zemaljskoga blaga, ali je
naao dostojanstvo, najvie u katolikoj crkvenoj jerarhiji, ustanovljeno pri koncu IX vijeka, a to je dostojanstvo Dukljanske
Arcibiskupije nad dvanaest biskupija, koje dostojanstvo Farlati
po popu Dukljaninu nazivlje Prvenstvena Stolica i vrhunac
najvie (fastigium) Kraljevine Srbije kao i srpske Crkve.
Kada se podigla prva srpska nezavisna drava u Zeti, ba u
doba prvog plamena crkvenog razdora Rima i Carigrada, u
253
Ivan Jovovi
prostranom Hristjanstvu nijesu se mogle jo osjetiti posljedice

toga razdora, te za vrijeme zetskog Gospodara Mihaila
Vojislavljevia, Barska biskupija podie se na Arcibiskupiju sa
mitropolitskom vlau Dukljanske stolice nad biskupija po svim
srpskim zemljama.
I za vrijeme zetskoga upana Vukana, drugog sina Nemanjina, toliko se bio podigao ugled Barske Arcibiskupije, da se
tada u Baru drao i jedan crkveni sabor; ali osnivanjem svetosavskih episkopija Nemanjii sa svojom dravom ostadoe pri
Carigradskoj Patrijariji, a pod Barskom Arcibiskupijom ostadoe samo arbanake biskupije.
Od kad Mletaka republika zavlada Barom, Rim stalno naziva
Barskog Arcibiskupa i Primasom katolike srpske crkve, i oni su
se tako vazda potpisivali.
U najnovije doba, g. 1870. na Vatikanskom saboru, ovo dostojanstvo Barske Arcibiskupije, koje je po prestanku mletake vlasti nosio Skadarski Arcibiskup, ba njegovom inicijativom bilo
je najsveanije priznato i potvreno.
Malo iza toga, kad je crnogorsko oruje pod linom zapovjedi
Nj. Kralj. V. Gospodara, oslobodilo srpsko primorje, poslije toliko vjekova, opet se u srpskoj dravi, i Arcibiskup Milinovi pojavi se u njoj kao Srpski Primas, ija vie izloena prava doprinijee
u ovo doba nacionalnih tenja, da je ta njegova pojava u raskomadanome srpskom narodu bila najsimpatinije doekana.
I tako u Crnoj Gori, iji je mitronosni Gospodar davno proglasio: Brat je mio koje vjere bio, koju je spasonosnu misao
na Uzvieni Gospodar i slovom i djelom irio, Arcibiskup
Milinovi ostavlja najljepu trajnu uspomenu Primasa totius
regni Serbliae.
Sahrana smrtnih ostataka Primasa Srpskog izvrit e se u utor-
254
nik u Baru na svean nain. Njegovo Kraljevsko Visoanstvo

Knjaza Gospodara zastupae na sprovodu Njegovo Kraljevsko
Visoanstvo Knjaz Naljednik, Knjaevsku Vladu predsjednik
Ministarskog Savjeta g. Dr. L. Tomanovi i ministar prosvjete i
crkv. poslova g. P. Vukovi, a Crnogorsku Mitropoliju Episkop
Rako Zahumski Gospodin Kiril.
u subotu 13. marta 1910., br. 13
--------------------------------------------------------------Sahrana Arcibiskupa Milinovia
Bar, 16. Marta.
Osvanuo je dan prelijep. Izjutra rano ve se narod u sveanom
ruhu sa svih strana prikupljao oko tune Arcibiskupije. Tu iz deputacije prekogranine iz bliskog Spia i uanja. Mnotvo naroda stoji nijemo nepomino, a samo se uje glas zvona naizmjence, gdje kucne u jednakim razmacima. Od vrata crkvene
avlije do crkvenih vrata pitomci podoficirske kole uparaeni ine palir, da je slobodan ulazak u Crkvu. U osam sati svetenstvo
je sa Biskupom g. Uelinijem, uz pjevanje kora prenijelo iz kue
mrtvatku skrinju, za kojom je odnio sekretar i privremeni upravitelj arcibiskupije Fra Metod Radi, pa Ministar predsjednik g.
Tomanovi sa Episkopom Kirilom, predsjednikom Narodne
Skuptine g. ukanoviem i oblasnim upraviteljem g. Tatarom.
Dok se skrinja namjestila, u crkvi je svak zauzeo svoje mjesto,
i odmah je otpoela misa biskupska. Po zavretku mise izaao je
fratar iz Sinja, koji je u ime dalmatinske franjevake redo
drave, kojoj je pripadao pok. Arcibiskup, istim srpskim jezikom, drao panegirik velikom Pokojniku.
255
Ivan Jovovi
Za to vrijeme doao je u crkvu Nj. Kralj. V. Knjaz Prestolonaljednik Danilo u pratnji ministra prosvjete i crkvenih djela g. Vukovia, pa poto je govornik dovrio odmah je otpoelo opijelo,
koje su izvrili starjeina skadarskog franjevakog manastira, jedan Bosanac, pravi srpski tip, skadarski paroh, koji je zastupao
skadarskog arcibiskupa, i starac o. Bonaventura, kao najstariji domaeg svetenstva, a posljednji blagoslov je dao Kotorski Biskup.
Za tim je krenuo sprovod. Najprije su odila za krstom kolska eca, pa deputacije, poasna eta podoficirskih pitomaca,
pjevako drutvo Pobratimstvo, pa vijenci, meu kojima su
bila dva divna od sveeg cvijea to je Nj. Kr. V.
Prestolonaljednik poslao, ordeni Pokojnikovi i Arcibiskupski
Klobuk, mnogobrojno svetenstvo sa Biskupom, a za mrtvakom skrinjom, koju su nosili svetenici, odio je o. Metod, malo
za njim Nj. Kralj. Knjaz Prestolonaljednik, pa Ministar predsjednik i Episkop Kiril, ministar Vukovi, predsjednik Nar.
Skuptine, oblasni Upravitelj, brigadir urovi i sve mjesne vlasti, kao i predstavnici svetenstva pravoslavnog i muhamedanskog i ostali narod.
Put od Arcibiskupije do groblja protee do trista metara kroz
maslinovu goru, a na groblju je crkvica, koju je pok. Arcibiskup
obnovio i u njoj sebi vjenni pokoj pripravio, na jednom od najdivnijih mjesta u divnom barskom amfiteatru.
Kada je mrtvaka skrinja sputena bila pred ovom crkvicom,
Nj. Kralj. V. Prestolonaljednik oprostio se sa Biskupom
Kotorskim i udaljio se sa svojom pratnjom; a Don Marko Ati,
paroh Salki, dok je ostalo svetenstvo okruavalo skrinju, pristupio joj je i drao ovaj govor:
Tuni zbore!
Providnost htjede Boja, da nam trgne uzoritog nadpastira, a
smru njegovom da nam isprazni svalni tron i Primastva i
Episkopatstva, a crkvu ovu da obudovi i u crno ruho zavije!
256
Nedokuivoj volji Bojoj priklonimo glavu, a u njegovu neizmjernu dobrotu pouzdajmo se!
Mi svi Crnogorci, bez razlike vjere i stalea, preneraeni do
dna due, eto stojimo pred slavnim smrtnim ostacima velikog
Barskog Arcibiskupa i Srpskog Primasa, ne da ovdje iznosimo
njegova velika djela, o kojima e istorija na dugo govoriti, ve
da se samo od njega, suznim oima, za vazda rastavimo.
A ako, o visoki pokojnie, u ovom tunom asu, napomenemo
tokod o tvom uzvienom ivotu, to inimo jedino, da to veeg
oduka damo naim ucviljenim srcima i tekim bolovima za
nenaknadivi gubitak tvoga sva nama dragocjenog ivota.
Iza 28 godina javnog svetenikog rodoljubivog rada, toliko
korisnog za crkvu i tako ponosnog za narod svoj, bi sueno od
Boga naemu velikanu, da doleti iz svoje domovine,
Dalmatinske slavne zemlje, u bratsku mu Crnu Goru, da utroi ostatak dragocjenog svog ivota kao vrhovni pastir i crkovna
glava ove starodrevne Barske stolice, pune asti i veliine, ve
od proloih davnih vremena slavnih Nemanjia, Balia i
Crnojevia!
im je na Uzvieni Gospodar oslobodio Bar i ostalo
Primorje, zanese se milju uzvienog uma svoga, kako bi staroslavnu Barsku stolicu podigao na stepen stare veliine i starog
sjaja, svojim milim podanicima katolike vjeroispovjesti odrao
od svete Rimske stolice, mua takvog, svoje krvi i svog jezika,
koji bi ne samo usreio pastvu svoju, ve i bio od ponosa i dike
velje za svu Crnu Goru i za sve Srpske zemlje i pokrajine, kojijeh slavni naslov Primastva nosit je imao.
Naii na takvog ovjeka, ko ne vidi, da je bilo trudno i pretrudno i gotovo nemogue?!
Ali Njegovo Kraljevsko Visoanstvo, Naeg Premilostivog
Gospodara, kao to je svugdje i vazda srea pratila i prati, tako
i u ovom izboru, posluit Ga htjede.
Znajui On po svjetskom glasu, kakav je na velikan, odmah
257
Ivan Jovovi
u njega upravlja Svoje poglede i obraa se neumrlome Lavu

XIII i od njega moli, da mu da za arhijereja svojih katolikih
podajnika o. imuna Milinovia, ovjeka ukraenog svima
duevnim i umnim vrlinama.
Papa Lav XIII sa najveim zadovoljstvom blagosilja ovaj
izbor, i naega velikana neodlono u Rim poziva.
Otac imun, kao uzor poniznosti, sve svoje sile uloi, da izbjegne ovo visoko zvanje crkvenog poglavarstva, pa moli smjerno
i preklinje Svetog Oca, da ga od istog oslobodi, istina sjaja
punog, ali tekog i pretekog radi velike odgovornosti i pred
Bogom i pred ljudima. Ali Papa, ne pristaje da mu molbu uvai,
ve mu nalae, da se u ime poslunosti primi ovog dostojanstva
i tad o. imun prikloni glavu svoju i Svevinjeg se volji oda,
a Bar slavni zadobi pastira takvog, kakvog rijetko koja crkva
imati moe.
Na 7. novembra 1886. godine bi posveen u Rimu, a u poetku februara sljedee godine uljee u svoju katedralnu crkvu,
doekan s najveim poastima, i s najtoplijim oduevljenjem od
strane Naeg Premilostivog Gospodara, njegovog svetenstva,
pastve i cijelog Crnogorskog naroda.
Tuni zbore! I ako bi se se htjelo mogo vremena i jake sposobnosti, da se izbroje sva sveta djela i uspjena preduzea ovog
naeg visokog pokojnika, uinjena kroz ove 24 godine njegovog
crkvenog poglavarstva, koliko u pogledu nae domovine, toliko
na sjaj ove barske stolice i na korist njegove pastve, ipak emo
ukratko napomenuti, da se je na velikan od onoga dana kad stie
u Bar, a i mnogo prije, pa sve do asa kada zaklopi oi, neprestano trudio i staro, da Crnoj Gori proiri u svim visokim krugovima, uzvieni ugled i junaki glas, to s pravom u svijetu uiva.
Dosta nam je da se samo sjetimo Sveto Jeronimskog pitanja.
On je sa svojom umjenou i takvom toliko postigao kod
neumrlog Lava, velikog rimskog Pape, da je ovaj, to se rijetko
u istoriji pamti, svoje visoko rijeenje, doneseno iz netanih
258
izvjetaja, unitio, a Srbima katolicima povratno nepravedno

oduzeto im pravo.
Ovaj diplomatski uspjeh, najveeg divljenja dostojan, ko ne
vidi, da bi slavan, ne samo za Crnu Goru, ve i za sve Srpstvo u
opte?! to se pak tie ove staroslavne barske stolice, dobro nam
poznato, na kakav je stepen on podie, i kakvo joj dino mjesto
stee meu ostalim katolikim crkvama.
Barski mitropoliti, ve od slavnog doba Nemanjia, bili su zadovili i velianstveni naslov Primasa Srbije; ali u toku vremena,
uljed politikih prilika, prethodnici naega velikana ovo sjajno
ime zanemarie i gotovo izgubie. Meutim na nadpastir toliko
uradi i tako krasno uspije kod Svete Stolice, da mu Papa Lav,
svojom konsistorijalnom odlukom od 7. marta 1901. godine,
ovaj dini naslov najsveanije prizna, kao i svima njegovim
zakonitim naljednicima na stolici barskih arcibiskupa.
A koliko je materijalno i moralno unapredio svoju pastvu
podrune mu arcibiskupije, lako bismo prosuditi mogli, kad bi
stali posmatrati, kakvu je naao, a kako je danas ostavlja. U
ovome pogledu, on je bio meu svojom milom pastvom onakav,
o kome Sveto Pismo kae: Blagosloven onaj koji dolazi u ime
Gospodnje.
I doista, presretni bie katolici barske Mitropolije, dok na elu
imadoe takvog duhovnog oca, koji im u toku ove 24 godine
vea dobra doprinose, nego toliki i toliki pastiri, ujedno sakupljeni, od prolih vremena.
I ako ne imaae nikakvih stalnih materijalnih sredstava, ipak,
uzdajui se samo u Providnost, koja mu toliko naklonjena bi,
podie i popravi razne nove crkve i svetenike stanove no svojoj miloj Eparhiji.
Njegova je pak moralna zasluga, da je danas u svim parohijama Arcibiskupije, razvijen hristijanski duh i osjeaji istog religijoznog vjerovanja, bez mjeovitih starih predrasuda i poroka!
Njegov je veliki uspjeh, da su se katolici tako divno zbratimili u
259
Ivan Jovovi
meusobnoj vezi iskrene ljubavi i povjerljivosti, bilo sa braom

pravoslavnom, bilo muhamedanskom!
On poui i zborom i tvorom svoje pravovjerne sinove, da budu
odani i vjerni svome Uzvienome Vladaru, koji mjesto Boga na
zemlji vlast u rukama dri, a tani i savjesni u svojim graanskim i vojnikim dunostima, te to poeli i za em se toliko
postara, to i odra od svega stada, i ovu im preporuku danas u
amanet ostavlja, sa blagoslovom nad onima, koji je budu tano
izvrivali, a sa proklatvom nad onima koji je budu pogazili.
Tuni zbore! Izmeu mnogobrojnih vrlina naega velikana, jedna se nad svima sjaje, kao to alem kamen meu biserima, a ta je:
njegova iskrena posveta oinska ljubav prema svima i svakome.
Kae Isus: Ljubi Boga nad svima stvarima, a iskrenoga tvoga
kao samog sebe, pa ak i one, koji te varaju i zlo ti ine.
Na visoki pokojnik, kao vjerni izvritelj Isusove nauke, ovu
boanstvenu izreku najtanije je sljedovao.
Njegovo srce nevino svakoga je bez razlike voljelo, a o pakosti i mrnji, nit je znalo osjeati, a kamo li zamisliti; nad sreom
i zadovoljstvom drugoga bi se radovalo, a nad nedaom tuno
vapilo! Njegova je deviza bila, svakoga jednako oinski ljubiti,
iskreno pouiti i prijateljski savjetovati i utjeiti.
A to se tie izdanosti i materijalne pomoi, u ovome pogledu s pravom se moe o njemu rei: da je bio od Boga poslat, da
dobra ini narodu svome!
Ni paru jednu svojom nije smatrao, ve bi i nju s nevoljnicima
podijelio.
Znadu najbolje njegovi mili Barani, bez razlike vjere i stalea,
kolike je od njih utjeio, kolike je od propasti materijalne ouvao,
kolicini je ak i trajnu pomo davao, da niko ne zna. Znadu
dobro, kako bi on uoi kunih slava i drugih godinjih svetkovina veselio one, koji ne bi imali im da ove blage dane proslave.
ao mi je, esto govorae, da ne mogu pomoi kako i koliko bi sam htio i elio!
260
On bi pomo moralnu i materijalnu pruavao ak i onima, o

kojima bi stalan bio, da je ne zasluuju, i da e njegovu dobrotu
zloupotrijebiti. Oh hristjanske, doista, herojske vrline!
Ko od nas ne vidi dakle, o tuni zbore, da je na uzvieni
nadpastir ukraen bio najizabranijim vrlinama i pravednosti i
pobonosti i milosti i dobrote! A nae potomstvo znae pravedno ocijeniti sveta i mnogobrojna djela naeg velikana, te kad
bude prelistavalo istoriju Barske stolice, izmeu tolikih njenih
mitropolita i Srpskih Primasa, naii e i na slavno ime imuna
Milinovia, i odmah e se sa divljenjem zaustaviti i otkriti, da je
tu zlatnim slovima zabiljeeno: da on bi marljiv pastir Hristova
stada, glava izbrana najsjanijeg znanja, otac blagi svetenstva
svoga, a dobrotvor i utjeitelj sviju onijeg koji, k njemu u nevoljama svojim pohitae.
O visoki pokojnie, u tebi bi sve plemenito i uzorito, s toga je
i smrt tvoja sve nas bez razlike, do dna due pokosila.
Danas plae za tobom Jerarhija Katolike Crkve, jer u tebi
izgubi jednog lana takvog ugleda i takvog glasa, kojoj je teko
mogue naknaditi ga kojim drugim. Za gubitkom tvojim, dirnuta i duboko potresena je plemenita oinska dua naeg premilostivog Gospodara, jer mu nesta najodanijeg svojih katolika
poglavara, jer mu nesta najvjernijeg prijatelja i savjetnika, jer
mu ieznu dika i ponos drave svoje i sviju Srba i brae Hrvata,
po irokom Jugoslovenstvu ratrkanih. Smru tvojom, o visoki
pokojnie, tronuta je i njena dua naeg uzoritog Prestolonasljednika Nj. Kr. V. Knjaza Danila, a uz Njegovu ucviljena su
i plemenita srca sviju visokih lanova naeg slavnog Vladajueg
Doma, jer oni su te astili i ljubili sa dubokim potovanjem i
vazda se radovali, kada si im u sjajan Dvor ulazio, pa bi tebe sa
njenou opkoljivali i s tobom duge ase prolazili u prijatnom
razgovoru, punom pouke i miline.
O visoki pokojnie, pastva tvoja, blago tvoje, bez pastira ostade ti, a za tobom siroe jadno, eto gorke suze roni. A Barani tvoji
261
Ivan Jovovi
mili, jo za dugo i predugo oplakivae te, jer u tebi izgubie oca

dragog svaijega, pomonika siromaha, hranitelja siroadi,
uzdanicu svojih jada, i suvie krasni ukras mjesta svoga.
Za ovakva djela velja, nek je tebi slava vjena, a blagoslovena po sto puta uspomena omiljene majke tvoje, koja te rodi i
podnjivi da ukrasi Crkvu Boju, i svetenstvo i episkopatstvo,
uz vrline odabrane!
A ti Boe Svemogui, pravednosti vjeni sudijo, udostoji se
nagraditi obilato smjerna djela i apostolske trude velje sluitelja
tvoga vjernog, namjesnika tvoje crkve, i nadpastira naeg dinog.
Vjeni pokoj daruj njemu i blaenstva u uivanja, u nebeskoj
slavi Tvojoj!
Slobodnim i oduevljenim nainom, kojim je Don Marko
Ati izrekao svoj govor, bio je zanio sve ono mnotvo slualaca, to je bilo prekrililo sav prostor unaokolo.
Poslije njega je govorio predsjednik optine barske N. Debelja
i oprostio se s pokojnikom toplim rijeima u ime barskog graanstva.
Pri svretku je govorio Biskup Kotorski, iji je govor uinio
takav utisak, da nije mogao bolje zavriti ovu tunu sveanost.
Poto je mrtvaka skrinja bila u grob sputena, to su zemni
ostatci neprealjenog Arcibiskupa Milinovia sa najviim poastima tako sveano sahranjeni, a njegovo ime ostalo u tako sjajnoj
uspomeni na diku Dalmacije, koja ga je odnjihala, i Crne Gore,
koja ga je na najvie dostojanstvo u katolikoj jerarhiji uzdigla.
u subotu 21. marta 1910, br. 14
--------------------------------------------------------------JAVNA BLAGODARNOST
Prilikom smrti Njegove Presvijetlosti
O. IMUNA MILINOVIA
Arcibiskupa Barskog i Primasa Srpskog
262
Koji je poslije podueg bolovanja preseli u vjeno blaenstvo 11. ov. mj. 1910. god. u 76 godini svoga ivota ne mogu, a da ovim putem ne izjavim osobitu i poniznu blagodarnost
Nj. Kr. Visoanstvu Knjazu Gospodaru, Nj. Kr. Visoanstvu
Knjazu Prestolonaljedniku, Nj. Visoanstvu Knjazu Mirku i Nj.
Visokopreosvetenstvu Gospodinu Mitropolitu Mitrofanu; koji
se esto raspitivahu o stanju zdravlja i toku bolijesti
Presvijetloga pokojnika.
Nj. Kr. V. Knjazu Mirku, Nj. Kr. V. Knjazu Prestolonaljedniku, Nj. V. Knjazu Mirku, Nj. Visokopreosvetenstvu
Gospodinu Mitropolitu Mitrofanu, potovateljima, prijateljima i
raznim korporacijama iz Crne Gore i sa strane, koji mi izjavie
bilo telegrafski, bilo pismeno ili lino svoje sauee u alosti za
gubitkom Vrlog pokojnika.
A osobita blagodarnost i doivotna hvala Nj. Kr. V. Knjazu
Prestolonaljedniku, gospodi: Ministru Predsjedniku, Ministru
Prosvjete i Crkvenih Poslova, Preosvetenomu Episkopu
Zahumsko-Rakom G. Kirilu, Predsjedniku Dravnog Savjeta,
Ministru Austro-Ungarskom Baronu Gizelu, Upravitelju
Primorsko-Crmnike Oblasti, Komandatu Primorsko-Crmnike
brigade, Predsjedniku Oblasnog Suda, vicekonsulima: AustroUngarskom i Italijanskom, svetenstvu sviju vjeroispovijesti,
ljekarima, svemu mjesnom inovnitvu i mnogobrojnom narodu, koji Visokog pokojnika do vjene kue ispratie.
Njegovoj Presvijetlosti Biskupu Boko-Kotorskom sa svetenstvom iz unutranjosti i sa strane, koji inodjejstvovae pri
pogrebu Visokog pokojnika.
Njegovom Visokom Preosvetenstvu Mitropolitu Mitrofanu,
zastupanom pri sprovodu Preosvetenim Episkopom Kirilom i
svojim akonom, gospodinu Ministru Italijanskom, zastupanom gosp. Marijo Pjastra; Vrhovnom starjeini Franjevaca iz
Rima; zastupanom O. Pauluci-om; Presvijetlom Arcibiskupu
Skadarskom, zastupanom Don ovanom Buati Redo Dravi
263
Ivan Jovovi
Presvetog Okupitelja, iz Dalmacije, zastupanom O. Biluiem;

franjevakom manastiru u Kotoru, zastupanom njegovim sindakom g. Markom Karamanom; Uiteljskom zboru u Sinju,
zastupanom O. Miurom; Naelniku Optine Spianske sa izaslanstvom; Optini Sinjskoj, zastupanoj D-r Perom; Optini
Omikoj, zastupanoj O. Belamariem, Optina Makarskoj,
zastupanoj O. Miurom Optini Imoskoj, zastupanoj O.
Milinoviem.
Gospodi doktorima: Peraziu, Damanji, De Benedeti i Peri,
koji Visokog pokojnika lijeie i njegovae, ne alei truda ni
portvovanja da ga od neminovne smrti otrgnu.
Ovdanjoj osnovnoj mukoj i enskoj koli sa nastavnicima,
Pjevakom Drutvu Bratimstvo, Drutvu Sv. Tijela i Sv.
orija, deputacijama Spiana i uanja, kao i poasnoj eti,
koji svojim prisustvom pri sprovodu istog uveliae.
Nj. Kr. Visoanstvu Knjazu Prestolonaljedniku, optini Barskoj, Spianskoj i Sinjskoj, katolikoj crkvi, osnovnoj koli
Barskoj, Upravi Drutva Barskog, Upravi Monopola Duhana,
Bratstvu Sv. Tijela i Sv. orija, Urednitvu Naega
Jedinstva iz Spljeta, parohiji zubakoj, katolicima podgorikim, Komend. uzepinu Volpi-u, zastupniku Virigilu Periu i
Niku Debelji, koji poloie vjeneve na mrtvaki odar Visokog
pokojnika.
Njegovoj Prasvjetlosti Biskupu Kotorskom Frani Uelinu, Fra
Krstu Belamariu, Don Marku Atiu i g. Niku Debelji predsjedniku Barske optine, koji se oprotajnim govorima sa
Visokim pokojnikom na vijek oprostie.
St. Bar, 20. marta 1910. g.
O. METOD RADI
Priv. Uprav. Arcibiskupije Barske

u subotu 27. marta 1910, br. 15
264
---------------------------------------------------------------
Srpski Primas
ARCIBISKUP MILINOVI
Poslije dugog i tekog bolovanja u etvrtak izjutra u Baru je
ispustio svoju plemenitu duu Srpski Primas i arcibiskup barski
presvijetli gospodin ime Milinovi. Tuna vijest o smrti
Srpskog Primasa duboko je ganula sve one kojima su poznate
njegove vrline i njegov rad. U presvijetlom arcibiskupu Milinoviu Crna Gora je izgubila jednog svoga velikodostojnika, koji
je sa puno asti, panje i savjesnosti vrio povjerene mu dunosti i cjelokupni svoj rad udeavao tako, da bi otuda imao to vie
koristi ugled nae zemlje. ivotom, radom, dranjem i uopte
cijelim svojim biem plemeniti pokojnik bio je ukras dostojanstva nae drave. Ovoj je arcibiskup Milinovi, za sve vrijeme
svoga slubovanja u nas, davao sjajnu priliku, da se moe ponositi svojom vjeto izvoenom milju, koja u mudrosti, obazrivosti i toleranciji dobija jainu i za druge privlanu mo. Toj misli,
koja je nala vrstoga pobornika u vladaocu Crne Gore, preminuli Srpski Primas umio je staviti na raspoloenje svoju dobru
volju, svoju arku ljubav za nau dravu i njenoga Gospodara, i
neobini svoj takt, kojim je interese crkve, kojoj je u naoj dravi bio tako dostojan predstavnik, svagda dovodio u sklad sa
duhom i interesima drave, u kojoj je bio jedan, od najodlinijih
velikodostojnika.
Uspomena na arcibiskupa Milinovia bie trajna u naoj zemlji. On je svojim radom dao pravac svojima, koji e poslije njega
vriti dunost Srpskoga Primasa. Pokazao je, kojim putem valja
ii, pa da se ta dunost vri onako, kako zahtijevaju dobro i
ugled Crne Gore. Najire slovensko rodoljublje, kojim je vrli
265
Ivan Jovovi
pokojnik tako esto u svom radu i svojom pojavom davao izraza, bilo je javni odjek njegovog uvjerenja, da duhovni poglavar
rimokatolikih podanika velikog Srbina na prijestolu Crne Gore
treba da bude i slovenski rodoljub. To je arcibiskup Milinovi u
istini i bio. Tijem je i osvajao svakoga Srbina i Slovena, sa kojim
je dolazio u dodir, i tijem je, jo za ivota svoga, sebi nainio
mjesto meu onijem velikanima rimokatolike crkve u
Slovenstvu, koji su upravo zato bili veliki, to su misao crkve
svoje umjeli potinjavati misli Slovenstva.
Zbog svega toga smrt arcibiskupa Milinovia za Crnu Goru je
teak i gotovo nenaknadiv gubitak. alost za njim u nas je opta,
jer su svakome u Crnoj Gori poznate njegove zasluge, koje je
stekao kao vjerni i neumorni velikodostojnik nae drave.
Mir pepelu njegovom i vjena mu pamet bila meu nama!
Povodom smrti srpskog primasa izmijenjani su ovi telegrami:

Njegovoj Svetosti Piju X.
Rim
Duboko oaloen javljam Vaoj Svetosti smrt Njegove

Preuzvienosti mnogo dostojnog i mnogo potovanog barskog
arcibiskupa i Primasa Srpskog presvijetlog Milinovia.
Njegova smrt duboko je oalostila Moje katolike podanike, a ja
alim visokog svetog slubenika, koji je Mojoj zemlji velike usluge uinio i koji je dostojno predstavljao svoju crkvu u Crnoj Gori.
Nikola
Papin odgovor
Duboko oaloen tunom vijeu o smrti neprealjenog nadbiskupa Milinovia, kojem Vae Kralj. Visoanstvo plemenito
266
daje svjedoanstvo osobitog uvaenja i potovanja, zahvaljujem

na ljubaznom saoptenju i srdano uestvujem u zajedniki
podijeljenoj velikoj alosti, koja potresa naroito Vae katolike
podanike.
Pije
Gospodinu fra ocu Metodiju
Bar
Znam kako gorko jutros plae vaa dua za upokojenim vaim

arhipastirom, vaim poglavarom, vaim mudrijem i visokouenim uiteljem i dobrotvorom, te vam upuujem Moje sauee
zbog prevelikog gubitka vaeg i svijeh Mojih vjernijeh rimokatolikih podanika.
Milostivi Bog blagoslovio duu dostojnog i opteljubljenog
naeg primasa Milinovia.
Nikola
Prabiskup Milinovi
Dosta je vie! sudba drsko ree,
I duh mu prhpu u hor velikana;
Vrjelo suza, koje niz lica nam tee,
Svjedoi, da bjee Apostol bez mana.
Cetinje, 11. marta 1910. godine
Miun M. Pavievi
267
Ivan Jovovi
DNEVNIK
Pogreb srpskog primasa. Smrtni ostatci srpskog primasa oca
Milinovia predae se u Baru materi zemlji na svean nain u
utorak. Od strane Dvora na pogrebu e biti Nj. Kr. V. Knjaz
Prestolonaljednik. Isto tako bie predsjednik Ministarskog
Savjeta g. d-r Lazo Tomanovi i ministar prosvjete g. Pero
Vukovi. Od strane naeg svetenstva bie vladika rakozahumski g. Kirilo Mitrovi, kao i naroito izaslanstvo naijeh
svetenika i rimokatoliki svetenici iz Rima od strane Vatikana.
Sem toga bie i jedan odred vojske sa oficirem.
Cetinjski vjesnik, god. III, Cetinje,
subota 13. marta 1910, br.21, str.1. i 4.
--------------------------------------------------------------ACRIBISKUP . MILINOVI
Srpski Primas
Smrt arcibiskupa imuna Milinovia obznanjena je ovim
posmrtnim listama:
Saoptava Vam se prealosna vijest da je Presvijetli
Arcibiskup Barski i Primas Srpski O. imun Milinovi preminuo u Gospodu, 11. ov. mj. ujutro u 1 sat, u 76 godini svoga
ivota, primivi Svetotajstva umiruih i blagoslov Sv. Oca Pape.
Sprovod preminulom Arcibiskupu bie u ovoj Katedrali 16.
ov. mj. u 8 sati prije podne.
St. Bar, 11. marta 1910.
O. Metod Radi
priv. uprav. Arcibiskupije Barske
268
Odziv tampe
Jue je u 76. godini umro u Baru u Crnoj Gori sprski primas
nadbiskup imun Milinovi. Kad je Berlinskim Ugovorom Crna
Gora dobila Bar i primorje, Knjaz Nikola je za tamonje katolike nanovo podigao staru nadbiskupiju barsku i prvi nadbiskup
bio je pokojni Milinovi, rodom Dalmatinac.
Milinovi je bio iskren rodoljub, visoko obrazovan ovjek i
odlian branitelj glagoljice i slavenskog bogosluenja u crkvi.
A to ga je najvie odlikovalo i inilo simpatinim svima, to
je, to nikada nije bio zelot i to nikada nije ni pokuavao da
katolike odijeli od pravoslavnih u Crnoj Gori. Za njega je vrijedila ona narodna brat je mio koje vjere bio. U tome e mu se
teko nai zamjenik.
Mir pepelu njegovu.
Srbobran
Juer u jutro je nakon duge i teke bolesti preminuo u Baru

katoliki nadbiskup fra. imun Milinovi.
Ovu tunu vijest bolno e osjetiti svi mnogobrojni poznavaoci i tovatelji pok. Milinovia. Od skromnog redovnika franjevaca postade gimnazijski prof. Istaknuo se je kao pisac na polju
hrvatske povijesti. God. 1896. iza sklopljenja konkordata izmeu Crne Gore i svete Stolice Milinovi bi izabran za novoga
nadbiskupa.
Milinovi je bio i veliki zagovornik i pobornik glagoljice.
Slava nadbiskupu fra. imunu Milinoviu!
Novosti
269
Ivan Jovovi
Juer nakon dugog bolovanja preminuo je u Baru nadbiskup

imun Milinovi, u visokoj starosti od sedamdeset i pet godina.
Rodio se bio 26. februara godine 1835. u zabitom, skromnom
seocu Opanci omike krajine u Dalmaciji.
U njemu utrnu jo jedan odvjetak franjevakoga reda, koji je
hrvatskom narodu kroz vjekove dao sinova, koji su se isticali na
raznim poljima javne djelatnosti i kojima se jo ni danas nije
uzor zatro. Nu to je jo vie, Milinovi je bio odrastao, odgojio
se i uzdrao u onom velebnom duhu bratskog uvstvovanja i
osjeanja jedinstva i ljubavi sa narodima slovenskog juga; u
onom duhu, to no ga kod nas propovijedahu svetenici trosmajer i Raki, voe, za kojima je stajala itava vojska duevnih
pastira. Milinovi je bio isti da tako reemo uzorak trosmajerove kole, pa su ga s njime vezale spone toplog i srdanog prijateljstva. Ove su mu veze donekle i pomogle da zasjedne na stolicu srpskog primasa u Crnoj Gori.
Kada je berlinskim ugovorom Bar bio predan Crnoj Gori,
Knjaz Nikola je obnovio za nove podanike vjere katolike barsku nadbiskupiju, obnovio je stolicu primasa u Baru sa svima
privilegijama i sa dozvolom velikoga Lava XIII. Barska
nadbiskupija bila je u staro doba osnovana, da istrijebi i na
jugoistoku glagoljicu, ali ne istrijebi je nikako, do dolaska
Turaka. Odlaskom Turaka uskrsla je i to u novim prilikama. Ne
vie, da primas Bara bude progonitelj, nego zatitnik glagoljice
u katolikoj crkvi, a u dravi slovenskoj.
itali smo ovih dana u dalmatinskim novinama epizodu, kako
je dolo do Milinovieva imenovanja: Milinovia, dok je bio u
Dalmaciji, svi su cijenili u velike; ali ga onda niko nije bolje poznavao od zastupnika prof. V. Peria. Njih dvoje bijahu najvei
i prisni prijatelji, pobratimi onda, poslije, i sve do smrti. Kad je
Crnoj Gori trebalo da nae svetenika za primasa, bjee povjereno pok. pjesniku Jovanu Sundeiu, da poe u trosmajera i
upita njega. Sundei, prije nego e u akovo, pitao je i Peria;
ovaj onas preporui Milinovia, a trosmajer ushien odobri.
270
I tako poslije vie vjekova na stolicu barskih primasa izae

prvi imun Milinovi, skromni dalmatinski fratar, ali i do tada
uven radi svojih djela u obranu glagoljice. Bio se odlikovao i
na knjievnom polju vrstnim perom, protananim umjetnikim
ukusom i otrinom uma. Nu najvie mu iznijee ime njegove
uene radnje o porabi staroslovenskog jezika u crkvi. Primas
Milinovi znao se nai na novom mjestu, na kojemu je od toliko godina u sredini Srpstva bio na diku kao Hrvat, u sredini pravoslavlja na diku kao katolik, u sredini Crne Gore na diku kao
Dalmatinac.
U Crnoj Gori stekao je bio ope simpatije, a sa Knjazom
Nikolom bio je u vezi bratstva i ljubavi. Njegovo e se ime spominjati rad odlune borbe za glagoljicu i to je u zemlji znao
utrti onako divno put slozi i ljubavi sviju, e je brat mio koje vjere
bio. Oko primasa Milinovia svi su se okupljali, bez razlike
vjera, kao to ga danas svi ale.
Bio je katoliki nadbiskup najdubljih hrianskih osjeaja, bio
je Hrvat najirih slavenskih vidika. To je glavna znaajna crta i
odlika njegova ivota.
Kada je buknuo sukob izmeu Carigrada i Rima i poslije razdora crkava, u nas je tanala mo bizantinskih vladara, i Rim je
tada osnovao u Spljetu nadbiskupiju, kao primasa. U onoj borbi
izmeu istoka i zapada, u kojoj nije ostao na miru ni jezik naih
pradjedova u crkvi, Rim, i pritombi sa Carigradom, htjede da
podigne i latinstvo i za to baci oko na Spljet, da iz Spljeta potiskuje staroslovensku liturgiju; od tada spljetski nadbiskupi bili
su prestavnici latinstva, progonitelji slavenstva i glagoljice.
Ali ova bila je i odvie proirena i odvie u narodu ukorijenjena. Bilo je odvie tereta na spljetskoga nadbiskupa da Rimu
zadovolji, nemoguno da progoni glagoljicu i po juno istonim
stranama Spljeta. S toga je rimska kurija smislila, da osnuje i jo
jednu nadbiskupiju i to u Baru, i barskome nadbiskupu dala je
naslov primasa u srpskim zemljama.
271
Ivan Jovovi
Doli su Turci, i zavladali do novih vremena, kad se narodi

poeli buditi i kad je obnova narodnog duha uskrsnula i barsku
nadbiskupiju.
Milinovi je bio kao stvoren da u nadbiskupiju osnovanoj prije
toliko vjekova za progonstvo glagoljice poslije toliko vjekova
bude prvi primas, titnik glagoljice obnovljene. U tome je najvei znaaj njegova primata, da je bio odisaj vapaja jedne pogaene pravice slavenske u crkvi katolikoj, vapaja od vie vjekova, koji je ondje uslian.
I danas, na oigled najnovijih dogaaja ba na crkvenom polju
u pitanju glagoljice, vrijedi sve ovo spomenuti. Borba jo nije
dovrena, nu na prevaljenom putu Milinovi je bio meu prvima. Odatle i slava njegovu imenu.
Obzor (Zagreb, 25. oujka 1910,
br. 83, str. 2, op. a.)
(Hrvat Milinovi srp. Primas, op. a.)

Poslije duge i teke bolesti podlego je, nakon vie dana agonije.
U poetku same bolesti predvialo se je, da su mu izbrojeni dani.
Smrt je oekivao savijeu pravednika, svetenika i rodoljuba
koji je ispunjavao kao iko velike i teke dunosti, a velike patnje
u bolesti tjeila mu je neizmjerna ljubav to je osjetio u punoj
mjeri od S. O. P. H, i od Gospodara Crne Gore do poljednjega
Crnogorca, bez razlike vjere, od svoje domovine, od
Slavjanstva; dnevno su stizala sa sviju strana brzojavna raspitivanja o stanju nezaboravljenoga pokojnika.
272
iroka srca i irokijeh vidika. Nije ljubio katoliki prvosvetenik, Hrvat arki, crnogorskoga Gospodara za to samo jer mu je
bio Vladar, nego i za to to je u Njemu gledao najveega
Slavjanina, velikoga vladara hrianina, umnika i pjesnika,
ree nam jednom. Samo oni koji su iz bliega poznavali pokojnika znadu kako je i koliko osjeao i za svoj rod. Znadu kako je
umno i bistro razloio. Kad ovake Smrt u grob slae dvije su
alosti neizmjerne, da ovakvi iezavaju i da je ovakijem preteko nai zamjenika i u poznijim pokoljenjima.
Bio je iz one stare garde narodnjaka na naijem alima; u sinjskoj gimnaziji izmeu Matasa, Ivanovia, Markovia,
Grupkovia bio je prvi, svima ljubimac. U svome redu vazda
najmiliji, poslije izmeu episkopa katolikijeh na jugu slavjanskome poslije trosmajera najuzvieniji. Sluajui sa njegovijeh
usana brat je mio koje vjere bio bilo je kao da sluate najljepu pjesmu, koja rodu prorie pobjedu u budunosti kulturnijem
jedinstvom ozarenoj.
Vie je neemo sluati. Zanijemie ona zlatna usta, u sjeni smrti
stoji poloena hladna ona mudra glava. Ali pjesma orie se i od
sada, gdje se za rod die i gdje se ljubi i osjea. Orie se gdje je
uma i potenja, a jeka e joj se ovijati dok je i jednoga nainca i
oko groba pokojnika besmrtnika. U njoj njemu slava, u njoj
njemu blagoslov blagodarne otadbine koja grobove ovakijeh
uzvisuje na svete oltare; - naratajima ognjita su rodoljublja.
Nae Jedinstvo (god. XVII., Spljet,
subota, 26. oujka 1910, br. 35, str. 1., op. a.)
273
Ivan Jovovi
DNEVNIK
Pogreb arcibiskupa Milinovia. Jue prije podne smrtni
ostaci estitog arcibiskupa . Milinovia predani su u Baru na
svean nain materi zemlji. Od strane Dvora bio je Nj. Kr. V.
Prestolonaljednik, a od Knj. Vlade predsjednik Ministarskog
Savjeta g. d-r L. Tomanovi i ministar prosvjete g.Vukovi,
Episkop Kiril, predsjednik Drav. Savjeta ukanovi, brigadir
urovi, sve mjesne vlasti sa odredom pitomaca of. kole. Na
sprovodu su uzeli uee : mnogobrojno katoliko svetenstvo,
kao god i mnogobrojno graanstvo. Svijetao mu pomen!
Cetinjski vjesnik, god. III, Cetinje,
srijeda 17. marta 1910, br. 22, str. 1. i 4.
---------------------------------------------------------------
O. IMUN MILINOVI
Spljet, 29. marta
Sa Cetinja dobismo u subotu poslije podne ovaj telegram, ali
dockan za proli broj koji nam je izaao u podne.
Cetinje, 26. marta
Glas Crnogorca u lanku posveenome uspomeni arhijepiskopa O. imuna Milinovia donosi, da je bio sin srodne
274
Dalmacije, nalazio se je u Crnoj Gori kao da je u njoj rogjen

bio. Njegova odanost prema vladajuemu Domu i njegove vrline uma i srca ulijevale su duboko potovanje sviju prema
njemu, bez razlike vjera. Naao je arcibiskupiju bez zemaljskoga blaga, ali je u njoj naao dostojanstvo najvie u katolikoj
jerarhiji, koje doprinose doba nacionalnih tenja da pojava
srpskoga Primasa bude najsimpatinije doekana u itavome
Srpstvu. On je ostavio dobar primjer kako katoliki prvosvetenik u pravoslavnoj dravi moe vriti svoj veliki poziv na zadovoljstvo i Sv. Stolice i Zemaljskoga Prijestolja. Jo je ostavio
blagotvorni dokaz kako iezava ona nevidljiva razlika izmeu
Srba i Hrvata, kada se oni uzajamno potuju i potpomau, u
Crnoj Gori gdje je Vladika Rade proglasio: brat je mio koje
vjere bio koju je spasonosnu misao knjaz Nikola kroz po vijeka irio i slovom i djelom. Primas Milinovi ostavlja najljepu
uspomenu.
Pismo pok. arhijepiskopa gosp. Virgilu Periu, narodnom
poslaniku, takoer toliko zaslunome u borbi za glagoljicu, koju
je branio osobito, u svakoj prilici i u strmoj urnalistici.
Stari Bar, dne 10. jan. 1910.
Dragi moj drue!
Puno Vam zahvaljujem na estitanju nove godine, te i ja Vama
najsvesrdnije nazivljem da Vam bude sretna.
Vidio sam u Narod. Listu da ste pisali i branili nau
Glagoljicu, to mi je bilo odve milo. Nai neprijatelji hoe
huneucki da ludim i strastvenim (ljudima) prikau da mi
Glagoljicom gonimo politiku, kao da je Glagoljica od juer.
Naprotiv oni upravo gone politiku nastojei unititi istu.
275
Ivan Jovovi
Ja na Boi nisam mogao ni rei ni sluat Misu, jer me iznenada teko zabolilo. Jo se pobaljam.
Pozdravlja O. Metod. Vas grlei ostajem Va.
Fr. imun.
Narodni List donosi takoer lanak u slavu napomene
pokojnika. U njemu itamo i ovo:
Milinovi je katolikoj crkvi u Crnoj Gori stavio vrste temelje, a sada je na nasljedniku mu, da dalje gradi, a to moe, jer su
odluujui i mjerodavni krugovi iskreno skloni katolicima kano
nigdje na Balkanu.
Ako stil ne vara lijepi lanak u Nar. Listu napisao je gosp.
Virgil Peri, nar. zastupnik, pokojnome Primasu iskreni prijatelj
ko brat rogjeni.
Sa Cetinja dobismo sino ove telegrame:

Njegovoj Svetlosti Piju X. Rim
Duboko oaloen javljam Vaoj Svetlosti smrt Njegove
Preuzvienosti mnogo dostojnog i mnogo potovanog barskog
arcibiskupa i Primasa Srpskog presvijetlog Milinovia.
Njegova smrt duboko je oalostila Moje katolike podanike, a Ja
alim visokog svetog slubenika, koji je Mojoj zemlji velike usluge uinio i koji je dostojno predstavljao svoju crkvu u Crnoj Gori.
Nikola.
276
Papin odgovor.
Duboko oaloen tunom vijeu o smrti neprealjenog
nadbiskupa Milinovia, kojem Vae Kralj. Visoanstvo plemenito daje svjedoanstvo osobitog uvaenja i potovanja, zahvaljujem na ljubaznom saoptenju i srdano uestvujem u zajedniki podijeljenoj velikoj alosti, koja potresa naroito Vae katolike podanike.
Pio.
Gospodinu fra ocu Metodiju Bar

Znam kako gorko jutros plae vaa dua za upokojenim
vaim arcipastirom, vaim poglavarom, vaim mudrijem i
visokouenjem uiteljem i dobrotvorom, te vam upuujem Moje
sauee zbog prevelikog gubitka vaeg i svijeh Mojijeh vjernijeh rimokatolikih podanika.
Milostivi Bog blagoslovio duu dostojnog i opteljubljenog
naeg Primisu Milinovia.
Nikola.
U podne dobismo telegram iz Bara, poslan nam jutros rano:

Smrtni ostatci srpskog primasa oca Milinovia predae se
danas u Baru materi zemlji na svean nain. Od strane Dvora na
pogreb prispili Nj. Kr. V. Knjaz Prestolonaljednik: predsjednik
Ministarskog Savjeta g. dr Laza Tomanovi i ministar prosvjete
g. Pero Vukovi. Od rako-zahumski g. Kirilo Mitrovi, kao i
277
Ivan Jovovi
naroito izaslanstvo naijeh svetenika i rimokatoliki svetenici iz Bara od strane Vatikana. Osim toga vojska sa oficirima po
naroitoj elji Nj. Kr. V. knjaza Nikole bie u pogrebu i iskazati e zadnje poasti velikome pokojniku.
Silan narod ve se slegao u Bar.
Nae Jedinstvo, god. XVII., Spljet,
utorak, 29. oujka 1910, br. 36, str. 1.
--------------------------------------------------------------O. IMUN MILINOVI

Iz reda franjevakoga primamo:
Pusti glas koga smo od asa na as svagdano oekivali, puni
bola, alosti i tuge, usmo dne 24. tek u cik zore: preselio je u
vjenost.
Umro je! ... Poletjela je do vjenog stanovita, plemenita dua
velikog nadbiskupa franjevca, knjievnika profesora O.
imuna Milinovia.
Radovali smo se njegovu zdravlju, i tunim srdcem pratili
zadnje dane njegove krute bolesti, koja mu evo i raku hladnoga
groba otvori.
Nadbiskup Milinovi!
Koliko li to ime sobom nosi! Promotrimo li njegov ivot, njegova djela, sve e nam govoriti o onom neporonom karakteru
koji je resio pokojnika. Njegova knjievna djela: O slavenskoj
liturgiji (1880) Bia (1886) Knez Domaldo (1886) te
mnogi drugi sastavci po raznim listovima, sve su to biserna
zrnca pobrana i iz srdca hrvatskog knjievnika.
278
Osobite vrline koje ga resijahu, uzvisivahu od asti do asti, i

nakon to je mladi filozofski kandidat 1862 poloio ispite na
bekom sveuitu, viamo ga kroz 20 god. na prvoj hrvat.
Gimnaziji u Sinju, gdje, zaslugom i radom, bi uzvien na ast
ravnatelja. Svojom dobrotom pie d.r. Markovi uzoritim
ponaanjem, uljudnim i priljaznim manirama stekao je tovanje
i u Sinju svaiju bez izuzetka ljubav.
Na tim nije sve svreno. ekae ga jo neto to valjda skromni franjevac nije ni na kraj pameti imao. Knez Nikola crnogorski udivljen vrlinama fra imunovim isprosi ga u Leona
XIII za nadbiskupa Bara, te tim posta i Primasom cijele Srbije.
A Leon XIII uviajui u fra imunu ovjeka komu je rijedko
nai para, pokloni mu zlatni kri i ree: Eto ti papin dar, neka
ti resi prsa. Primi ga iz mojih ruku za znak osobite naklonosti
prema tebi. To je bilo 7. studenoga 1886. Od toga vremena
poima glavno djelovanje nadbiskupovo koji je od danas bio ne
samo duhovni otac svoga stada, da li i onaj veliki dobrotvor
komu je teko nai premca.
A da je to u istinu tako, svjedoe ona djela koja e kroz dugi niz
godina biti ogledalom rada, ljubavi i portovnosti nadbiskupa
Milinovia. Ona e svakomu govoriti, da nadbiskup Milinovi ne
umire, ve kao sjajna lu da svijetli i u ovo tmurno doba vjerskog i domovinskog nazadka.
Stolna crkva, nadbiskupov dom, upski ston, groblje i crkva
sv. Vida u Baru, djelo su njegovih prijegora. Crkve: u Zupcima
sv. Venerande, u estanima sv. Ante u Livarima Pininam sv.
Nikole, u Zagaju i Pitulima, u Salcima i Koima te Zatrijebau.
Napokon upski stanovi malne u svim spomenutim mjestima, te
u sv. Gjorgju, Podgorici, Ulinu i jo tolikim drugim mjestima,
nijesu li nam spomenici, koji govore i nakon smrti nadbiskupove: Milinovi ne umire!
279
Ivan Jovovi
Da! Milinovi ne umire. A to e i najbolje svjedoiti onaj hrabri narod Crne Gore koji u Milinoviu gubi otca i svog budnog
pastira koji je do zadnjega asa bio spravan za svoje ovce poloiti sebe. On e i iz rajskih dvora nad njima bditi i sjati im poput
sjajne danice, koja e ih svedjer voditi srei i spasu.
Slava mu dakle i pokoj! Slava nadbiskupu, Milinoviu! Lahka
mu bila hrvatska zemlja!
Pogreb O. . Milinovia.
BAR, 29. (telegram).
Danas u Baru je sveano sahranjen srpski primas Milinovi.
Mnotvo naroda.
Najbolji red i najljepe vrijeme.
Knjaz Danilo, ministri Tomanovi i Vukovi, episkop Kiril,
presjednik skuptine Gjukanovi, brigadir Gjurovi, sve mjesne
vlasti u pogrebu, u crkvi. Poasna eta podoficirske kole.
Uz domae svetenstvo veliki broj iz Dalmacije i Skadra, na
elu mu kotorski biskup Uccellini.
Nadgrobni oduevljeni govor biskupa Uccellini-a poslije tri
duga lijepa govora, proizveo najbolji utisak i zavrio ovu tunu
sveanost.
Vrlika, 29. marta
Javili ste da je na gosp. naelnik izrazio brzojavno saalijevanje prilikom Smrti nezaboravnoga arcibiskupa Milinovia.
Osim onoga poslan je odavle i ovaj telegram:
O. Metod Radi Bar
280
Prijatelji i tovatelji, Srbi i Hrvati, Vrlike krajine, tronuti

duboko ale gubitak velikana, narodnoga ljubimca i uitelja
Primasa Milinovia, koji je zlatnim rijeima i djelima ovjekovjeio i u ovome narodu premilu i svetu uspomenu svoju. Slava
mu do vijeka!
U ime sviju
Zastupnik Kulii
Poslan je odavde i ovaj telegram, na istu adresu:

Mojemu dinome i milome prijatelju presvijetlome
Milinoviu vjenoja pamjat!
Arhimandrit o. Silvester Bogavac.
Pokojnik je jo kao profesor gimnazije u Sinju, esto zalazio u
Vrliku gdje ga je svak bez razlike izvanredno ljubio i tovao.
Nae Jedinstvo , god. XVII., Spljet,
etvrtak, 31. Oujka 1910, br. 37, str. 1.
--------------------------------------------------------------OTAC IMUN MILINOVI
Prabiskup barski i primas srbski
... On je rieima, milim nainon, ivim oduevljem svaki dan
sve to vieotvarao umne oi, da progledaju u svjetske dogovtine,
u prolost svog junakog naroda, o kojem bi stao pripoviedati
281
Ivan Jovovi
edan i gladni bi ga sluao. Uz uiteljsku teku dunost bio je

vie godina i upnikom prostrane i mnogobrojne upe sinjske,
pri emu vidi se da ga je boja Promisao ve odluila, da bude s
vremenom duhovni pastir njezinog stada.
Za prvih godina pero mu je bilo u ruci. Mlad kao kap stao se
baviti knjigom i s toga knjievnog poprita nije se cio svoj viek
makao. O vrijednosti i znamenitosti njegovih knjievnih proizvoda mnogi su izali u podliscima Narodnog lista osobito
povjesnike naravi, bez sumnje bavit e na brzo koji dobar vjetak.
Godine 1860. poslije listopadske diplome s novim politikim
ivotom nastao je i novi duevni pokret u naoj domovini, pri
kojem nalazimo Milinovia u prvim redovima sa nezaboravnim
krugovima Matasom, Salinoviem, Ivanoviem, Zlatoviem itd.
On je dodue skromno ali pristojno vazda bio na popritu gdje
se radilo o vjeri i narodnim pravicama. Nikad nije svoju osobu
tiskao napried. U doba narodnog pokreta vlada dalmatinska bila
je zakleti neprijatelj hrvatskog naroda i hrvatskog jezika, a na
nas podupirala tobonje talijane i to veom silom nego li je to
sama mletaka republika radila. Pri tako alosnim odnoajima
malo je bilo hrvanja da e Dalamacija iznemogla i osiromaena
bezglavom upravom, bez prosvjete, dovedena u promjenjene
odnoaje sama po sebi moi se osloniti na svoje noge i djelom
dumanu odoljeti. Mi narod s pouzdanjem u Boga i pod okriljem
svojih pravica ne htio da vie klei pred protivnicima ve se na
svoje noge podigao i zlotvorima zube pokazao. U toj borbi na
otac imun bio je kolovodja, jer ga je dua i saviest nukala da ne
preda gdje se o narodnim pravicama i svetinjama koste lome...
... Uslied svih liepih duevnih i umnih svostava kad je Crnagora
sa Sv. Stolicom sklopila ugovor, lako je bilo uprieti prstom u
Milinovia za uzvieno mjesto duhovnog pastira katolikim podanicima u Crnojgori. On se je toj asti do skrajnosti opirao, ali ne iz
282
odbijanja portvovanja, ve jedino iz skromnosti. Na sve muke iza

toliko nagovaranja uvjerio se da je upravo Boja volja i pristao je.
Dima se dodue nadimio, a kad u zdravlje knjaevo nadodje vrieme da se i vatre nagrije, krila ga svug pokosi.
Veliki papa Lav XIII po itave ure se kad bi Milinovi u Rim
doao, htio ga je uza se viditi, a dini starina kardinal Simeon
ljubio ga je kao rogjenog sina i sam ga je svojom rukom posvetio. Strossmayer bi svake godine vie dana s njime u Roiu proveo. to se velike hrvatske due izpredale, valjda je nedje zabiljeeno u uspomenama pokojnika. Bio je izvanredna prinicava
duha pak pri svakoj zgodi znao je nai izhodite najteoj neprilici. Knjaz, ovjek irokih vidika, na brzo je opazio ta liepa
Milinovieva svojstva, pak je u svakoj zgodi bilo uti to misli
na biskup. Ovako ga je cio crnogorski dvor zvao.
On je katolikoj crkvi u Crnojgori stavio vrst temelj, a sad je
na nasljedniku mu da dalje gradi, a to moe, jer su odkuujui i
mjerodavni krugovi iskreno skloni katolicima kao nigdje na
Balkanu.
Nije se znalo u Crnojgori tko ga vie tuje. Njegova vrata bila
su otvorena turinu i pravoslavnomu. Za svakoga je on imao milu
rie. Svoje je znao do potrebe braniti, tudje je vazda potovao.
To je bila ona privlana sila koja k njemu svakoga prisezala.
U vrenju svoje pastirske dunosti jo u odmaklim godinama bio
je neumoran, vjeran do skrajnosti svojim duhovnim ... i podanikoj odanosti i vjernosti.
S toga ovom tunom prigodom nezaboravljenom pokojniku
moe se zavapiti ona Horacijeva: Non omnis moriar.
Narodni list, br. 25, U Zadru,
subota 26 oujka 1910, god.XLIX, str. 1.
283
---------------------------------------------------------------
Brzojavne i telefonske vijesti

NADBISKUP MILINOVI
Zagreb, 24. oujka 1910. g.
BAR. Nadbiskup Milinovi, primas Srbije, nakon dugotrajne
bolesti noas o ponoi preminuo. Nadbiskup ime Milinovi,
franjevac Male brae, rodio se 24. veljae 1835. nadbiskupom
je barskim imenovan u oktobru 1886. godine, a kao nadbiskup
barski imao je i naslov primasa Srbije. Ve su dugo dolazili glasovi o njegovoj bolesti. No kako mu je na mahove bivalo bolje,
nadali smo se da e ipak prizdraviti. Meutim nam eto aloste
vijesti, da je spustio plemenitu duu. O ivotu njegovu i o mukotrpnom radu mi emo svakako poblie govoriti.
Hrvatstvo, Zagreb, 25. 03. 1910.
284

Ivan Jovović - Šimun Milinović - Nadbiskup Barski 1886-1919 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Ivan Jovović - Šimun Milinović - Nadbiskup Barski 1886-1919 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ivan Jovović - Šimun Milinović - Nadbiskup Barski 1886-1919 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

linosti

This work is a contribution to the monograph on imun Milinovi,

MATICA, proljee 2012.

Osloboenje Bara od Turaka 1878. godine otvorilo je mogunost

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

Prvu naznaku poboljanja odnosa vidimo u injenici to su

MATICA, proljee 2012.

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

navodi da Crna Gora do Berlinskog kongresa nije imala iskustvo

dodiri/Crnogorskohrvatski dodiri, Zagreb, 2009., str. Detaljnije: Milovi J.,

MATICA, proljee 2012.

Meutim, Sveta stolica nije se u razmatranju ove problematike

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

svoju teritoriju da ujedini u crkvenom pogledu, s obzirom da je u

MATICA, proljee 2012.

situaciju oko tampanja Misala na sljedei nain: Na sve ove

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

groba, od kojih dva za sveenike, a ostali za sve jednako. Nakon

MATICA, proljee 2012.

politiari Vatikana shvataju da e, potpomognuti od Kalajevih

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

vrijeme dolazio, osobito za vrijeme veih praznika, da obavi

MATICA, proljee 2012.

linosti: braa Nikola i Filip Dobrei, Nikola (Niko) Debelja i

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

dodiri/Crnogorsko hrvatski dodiri, Zagreb, 2009., str. 497.

MATICA, proljee 2012.

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

osjeaj da emo ve sljedee sekunde odletjeti u vazduh zajedno

MATICA, proljee 2012.

zadatak, trebalo je isposlovati od Vatikana doputenje barskom

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

vodu, prekrstio se i poeo se moliti. Nedugo zatim, Nadbiskup

MATICA, proljee 2012.

Tomanoviem, ministrom prosvjete i crkvenih poslova P.

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

Iz dolje prezentiranih novinskih lanaka moemo zakljuiti da je

MATICA, proljee 2012.

1886 poeo uiteljovati kao osposobljeni uitelj u hrvatsko

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

Prispio na Cetinje 24 Januara, gdje je sveano priekan, i na

MATICA, proljee 2012.

mislilo se da je ovo rimska lukavtina, kako dananje Crnogorce

MATICA, proljee 2012.

imun Milinovi - nadbiskup barski (1886-1910)

da se sagradi Sjemenite za uzgoj sveenstva, za koga bi dao

MATICA, proljee 2012.

koju grau bilo je potroeno okolo Kr. 6.000, a sada povratak