Archibald Joseph Cronin

Citadela

PRVA KNJIGA
Savjest
Prvi dio
1.
Jednog poznog popodneva, godine 1924, jedan mladi u
pohabanom odijelu gledao je ukoenim pogledom kroz prozor
odjeljenja treeg razreda gotovo praznog vlaka koji je dolazio iz
Swansea i s mukom se probijao kroz dolinu Penowel.
Manson je dolazio sa Sjevera: iako je cijeli taj dan putovao,
mijenjajui vlak u Carlisleu i u Shrewsburyju, posljednji dio tog
dosadnog putovanja u Juni Wales jo vie ga je uzbuivao
razmiljanjem o izgledima njegove slube, prve u njegovoj
medicinskoj karijeri, u toj udnoj, izoblienoj zemlji.
Napolju, izmedu planinskih lanaca koji su se dizali s obje strane
jednotrane eljeznike pruge, lila je teka kia. Planinski vrhovi bili
su skriveni u sivoj pustoi neba, ali njihove strane, izbrazdane
rudarskim oknima, ocrtavale su se crne i djaene, uprljane velikim
gomilama ljake po kojima je tumaralo nekoliko prljavih ovaca u
pustoj nadi za paom. Nijednog buna, nijedne vlasi rastinja.
Drvee je, u sutonu koji je nastajao, liilo na izgladnjele i zakrljale
sablasti. Iza jedne krivine bljesnu crven bljesak neke livnice gvoda,
osvijetlivi dvadesetak radnika, golih do pojasa, napetih trupova,
ruku podignutih da udare. Mada je prizor brzo iezao iza
razbacanih gornjih postrojenja nekog rudnika, osjeanje snage je
ustrajalo, napeto i ivo. Manson je duboko udahnuo. Osjetio je, kao
odgovor, iznenadnu i neobuzdanu radost, val poleta, koji kao da su
mu odjednom ulili nada i obeanje budunosti.
Pola sata kasnije, kad lokomotiva daui ue u Drineffy, posljednji
gradi u dolini i svretak eljeznike pruge, mrak je ve bio pao,

pojaavajui neobinost i udaljenost onog kraja. Najzad stie.

Zgrabivi svoju torbu, Manson iskoi iz vlaka i poe hitno
peronom, gledajui eljno ne bi li ugledao kakav znak dobrodolice.
Kod staninog izlaza, ispod jedne svjetiljke koju je njihao vjetar,
ekao je jedan starac uta lica u kinoj kabanici koja je liila na
spavau koulju i s etverougaonim eirom na glavi; pogledao je
Mansona znalaki i prozborio mrzovoljnim glasom:
"Novi pomonik doktora Pagea?"
"Tano. Doktor Manson, Andrew Manson."
"Hm! Ja sam Thomas. Obino me zovu iaThomas, bestraga im
glava! Tamo je dvokolica. Uskaite, ako ne mislite da plivate!"
Manson ubaci svoju torbu i popne se u rasklimanu dvokolicu iza
visokog crnog mravog konja. Thomas se popne za njim, uze
dizgine i oslovi konja:
"Naprijed, Taffy!"
Povezoe se kroz gradi, koji, ma koliko se Andrew upinjao da mu
nazre konture, odavae samo, kroz lijevanje kie, zamagljenu hrpu
niskih sivih kua poredanih ispod visokih i uvijek prisutnih
planina. Nekoliko trenutaka stari konjuar nije prozborio ni rijei,
ve je i dalje, ispod oboda svog prokislog eira, bacao pesimistike
poglede na Andrewa. Nije nimalo liio na nalickanog koijaa
nekog Ijekara kome dobro ide, ve je naprotiv, smeuran i aljkav,
zaudarao sve vrijeme zadahom ustajale masti. Najzad progovori:
"Vi ste, kanda, tek poloili ispite, zar ne?"
Andrew potvrdi.
"Znao sam ja to." iaThomas pljunu. Ovaj uspjeh uinio ga je
sklonijim ozbiljnom razgovoru. "Posljednji pomonik otiao je prije
deset dana. Oni obino ne ostaju dugo."
"A zato?" Uprkos zebnji, Andrew se smijeio.
"Pa, prvo i prvo, izgleda da poso nije ba lak "
"A drugo?"
"Vidjet ete ve i sami!" Trenutak kasnije Thomas podie bi i, kao
to bi kakav vodi pokazivao neku divnu katedralu, ukaza na kraj
jednog reda kua odakle je, kroz mali osvijetljeni ulaz, izbijao oblak
pare.
"Vite ono tamo! To je na duan. Moj i gospodin. Prodajemo pren

krumpir s ribom. Primo dvaput nedjeljno." Neko skriveno

zadovoljstvo bilo mu je iskrivilo dugu gornji usnu. "I vi ete, kanda,
uskoro biti naa muterija!"
Na tom se mjestu glavna ulica svravala. Zaokrenuli su u jednu
kratku dombastu bonu ulicu i truckali se preko neke ledine, dok
najzad ne dodoe na uzan puteljak koji je vodio jednoj kui to je,
iza tri ileanska bora, stajala izdvojena od susjednih redova. Na
vratima je bila ploa s imenom mjesta "Bryngower".
"Tu smo", ree Thomas i zaustavi konja.
Andrew side. as zatim, dok se na ulazu pribirao, odjednom se
spoljna vrata otvorie naglo, i on se nade u osvijetljenom predsoblju
u kojemu ga doeka bujicom dobrodolice jedna oniska, punaka,
nasmijana ena etrdesetih godina, svijetla lica i svijetlih mirkavih
oiju.
"Gle! Gie! Vi ste, bez sumnje, doktor Manson. Uite, dragi doktore,
uite! Ja sam gospoda Page, doktorova ena. Nadam se, svakako,
da se niste
mnogo umorili na putu. Ba mi je milo to vas vidim. Dolazilo mi je
da izludim otkako nas je ostavio onaj grozni ovjek koga smo ranije
imali. Da ste ga samo vidjeli! Prava propalica to vam ja mogu rei.
Oh! Ali, svejedno, sad glavno je da ste doli! Hajdete, ja u vas
povesti u vau sobu."
Andrewova soba bila je jedna mala odaja na prvom spratu, s
mesinganim krevetom, s niskim utim ormarom, s ladicama i
stoiem od bambusa, s umivaonikom i vrem na njemu. Gledajui
naokolo po sobi, dok su ga njene crne i sitne oi posmatrale
ispitivaki, on ree, spreman na utivosti:
"Izgleda vrlo udobna soba, gospoo Page."
"Da, zar ne?" Ona se nasmijeila i materinski ga potapala po
ramenu. "Vi ete se ovdje sjajno osjeati, dragi doktore. Budite samo
prema meni paljivi, pa u i ja biti paljiva prema vama: kratko,
jasno i poteno, zar ne? A sada hajdete odmah da vas predstavim
doktoru." Zastala je gledaju,i ga stalno ispitivaki i trudei se da
sauva nemaran, obian ton. "Ne znam da li sam vam to u pismu
spomenula, ali u posljednje vrijeme doktor se ne osjea ba
najbolje."

Andrew je pogleda iznenaeno.

"Oh, nije nita naroito", nastavi ona brzo, prije nego to je on
mogao ita da progovori. "Lei ve nekoliko nedjelja. Ali ozdravit
e uskoro. U to nemojte da sumnjate".
Zbunjen, Andrew pode za njom do kraja hodnika, gdje ona
otvorivi jedna vrata, uzviknu veselo:
"Evo, doao je doktor Manson, Edvarde, na novi asistent. Hoe da
te pozdravi."
Kad je Andrew uao u odaju, dugu spavau sobu sa sputenim
zavjesama, u kojoj je tinjala vatra u kaminu, Edvard Page okrene se
polako u postelji; izgledalo je da je pri tom uinio veliki napor. Bio
je
to krupan, koat ovjek, moda ezdesetih godina, otrih crta i
umornih, svijetlih oiju. Na cijelom mu izrazu bio je otisnut peat
patnje i neke vrste umorne trpeljivosti. Svjetlost petrolejke koja mu
je bila obasjala uzglavlje, otkrivala mu je jednu polovinu
bezizraznog, votanog lica. Lijeva polovina njegova tijela bila mu je
uzeta, a lijeva mu se aka, leei na arenom pokrivau, bila zgrila.
Primijetivi te znakove estokog i ne ba skoranjeg udara, Andrew
se zaprepasti. U odaji je bila neugodna tiina.
"Nadam se da e vam se ovdje svidjeti", primijeti najzad doktor
Page, izgovarajui rijei sporo i pomalo nerazgovjetno "i da vam
praksa nee biti prenaporna. Vi ste mlad ovjek."
"Navrio sam upravo dvadeset i etiri godine, gospodine", ree
Andrew zbunjeno. "Priznajem, ovo mi je prva sluba, ali ja se ne
plaim rada."
"Eto vidi, Edvarde", zraila je gospoa Page, "zar ti nisam rekla da
emo sa slijedeim asistentom biti bolje sree?"
Pageovo lice kao da utonu u jo dublju nepokretnost. On se zagleda
u Andrewa i onda, kao da ga nita vie ne zanima, prozbori
umorno:
"Nadam se da nas neete ostaviti."
"Boe blagi!" uzviknu gospoa Page. "to ti pada na um!" Onda se
okrete Andrewu pravdajui, s osmijehom na licu, svoga mua: "To
on kae samo zato to je danas malice neraspoloen. Ali on e se
uskoro pridii, pa na posao! Zar ne, pilence moje?" Nagnuvi se,

ona poljubi srdano svoga mua. "Eto tako! Annie e ti donijeti

veeru im mi budemo gotovi.".
Page ne odgovori nita. Skamenjen izgled njegova lica kao da mu je
bio iskrivio usta. Zdrava ruka traila mu je knjigu koja je leala na
stoiu pored postelje. Andrew proita naslov: Divlje ptice Evro
tlje no ito je uzeti ovjek poeo da ita, on 1.1 jc razgovor zavren.
K.ul jc siao na veeru, njegove su misli bile boliiii pometcne. On je
bio potraio to mjesto na osnovu jcdnog oglasa u Lancetu. U
prepisci, do koje je zatim bilo dolo izmeu njega i gospoe Page,
nije bilo uope pomena o bolesti doktora Pagea. A Page je bio
bolestan, jer nije moglo biti sumnje u ozbiljnost modanog
krvarenja koje ga je bilo onesposobilo. Proi e mjeseci prije no to
on opet bude sposoban za rad, ako uope to ikad vie i bude.
Andrew potisnu silom iz svog uma te slutnje. Bio je mlad, snaan
pa nije imao nita protiv vika poslova koje mu je bolest doktora
Pagea mogla da nametne. Doista, u svom oduevljenju, odjednom
zaelje da dobije itavu bujicu poziva.
"Sretni ste, dragi doktore", primijeti gospoa Page kad upade veselo
u trpezariju. "Moete odmah da bacite neto u kljun. Veeras nema
klinike. Dai Jenkins je obavio sve preglede."
"Dai Jenkins?"
"Da, on je na laborant", ree gospoa Page nemarno. "Okretan mali
ovo. I posluan, bogme. Neki ga zovu ak mali doktor, mada se on,
razumije se, ne moe porediti s doktorom Pageom. Posljednjih
deset dana on vri sve preglede na klinici, pa i vizite."
Andrew je opet pogleda zapanjeno. Sve to mu je bilo reeno, sva
upozorenja koja je bio dobio u pogledu sumnjive ljekarske prakse u
tim udaljenim velkim dolinama, sinue mu u sjeanju. I opet ga
stade napora da uuti.
Gospoa Page sjedila je u proelju stola, ledima okrenuta vatri. Kad
se udobno uglavila u stolicu s jastuetom, ona uzdahnu u prijatnom
raspoloenju i strese malo zvonce koje je stajalo pred njom. Jedna
sredovijena sluavka, blijeda i dobro umivena lica, unese veeru,
pogledavi pri tom kradomice Andrewa.
"Hajde, Annie", uzviknu gospoa Page, maui maslom kriku
meka hljeba i punei njom usta, "ovo je doktor Manson."

Sluavka ne odgovori nita. Uzdrano i nijemo poslui Andrewa

tankim odreskom hladna kuhana mesa. Za gospou Page,
medutim, bio je tu vreo biftek s lukom i boca piva. Kad je podigla
poklopac sa svoje naroite zdjele i zasjekla u sono meso, voda joj
poe na usta u oekivanju zalogaja, i ona objasni:
"Nisam bogzna ta ruala, doktore. Osim toga moram da pazim i na
dijetu. Malokrvnost. Zato moram gutnuti i po koji gutljaj piva "
Andrew je snano vakao vlaknasto meso i pio hladnu vodu.
Poslije trenutne uvrijedenosti trebao je da savlada svoj osjeaj
smijenog. Njena lana invalidnost bila je tako uoljiva da je s
mukom uspijevao da suzbije neodoljiv nagon za smijehom.
Za vrijeme objeda gospoda Page jela je svojski, pritom je malo
govorila. Najzad, natopivi hljeb istopljenom mau, s biftekom bi
gotova i, mljacnuvi usnama poslije posljednjeg gutljaja pive, zavali
se u stolicu, diui pomalo oteano, zajapurenih i svijetlih okruglih
obraza. Sad je izgledala raspoloena da aska za stolom, sklona da
se povjerava, a moda i da, na svoj smjeli i drski nain, pokua da
ocijeni Andrewa, da vidi "koliko je teak".
Promatrajui ga, vidjela je u njemu mrava, nespretna mladia,
prilino otrih crta, visokih jagodica, pravilne vilice i plavih oiju.
Njegove su oi, kad bi ih podigao, gledale i pored nervozne
zategnutosti njegova ela, neobino staloeno i ispitivaki. Mada ga
Blodwen Page nije jo poblie poznavala, ona je u
tome asu vidjela u njemu tipian keltski tip. Iako je njegovu licu
priznavala krepkost i ivu inteligenciju, njoj je najvie godilo to to
je bez prigovora primio mrav odrezak mesa, star tri dana, a suh
poput potpetice. Razmiljala je o tome kako, iako izgleda izgladnio,
ipak nee biti teko hraniti ga.
"Uvjerena sam da emo se nas dvoje odlino slagati", objavi ona
ponovo veselo, istei ziibe ukosnicom. "Pa treba i meni jednom da
se nasmijei srea, bar za promjenu!" Smekavi se ona mu stade da
pria o svojim nevoljama i u nejasnim mu crtama prikaza Ijekarsku
praksu svoga mua i svoj poloaj. "To je bilo grozno, dragi doktore.
Vi to ne znate. Neto bolest doktora Pagea, pa zli i nevaljali asistenti
u kuu se ne unosi nita, a iznosi se sve pa . Ali vi to neete
vjerovati! Pa muke to sam imala dok sam odobrovoljila upravnika

rudnika i radnike povjerenike preko njih, znate, isplauje se

ljekarima novac za praksu, onoliko koliko ga ima", dodade ona
urno. "Ovako vam to ide u Drineffv: Drutvo ima na svom spisku
tri ljekara, ali je, upamtite, doktor Page najbolji meu njima. Osim
toga koliko je on vremena ovdje! Blizu trideset godina, pa ak i
vie, a to je neto ja bar tako mislim! Tako, dakle: ova tri ljekara
mogu uzeti sebi koliko hoe asistenata doktor Page ima vas, a
doktor Nicholls ima nekog nazoviIjekara Dennvja ali asistenti nisu
nikad na spisku Drutva. U svakom sluaju, kao to rekoh, Drutvo
oduzima toliko i toliko od nadnice svakog radnika zaposlenog u
rudnicima, pa se tako isplauju ljekari sa spiska, ve prema tome
koliko se ljudi prijavilo kome ljekaru."
U naporu svoje neukosti i pretovarena eluca, ona zastade u svom
izlaganju.
"ini mi se da shvaam organizaciju posla, gospoo Page."
"E, pa onda!" nasmija se ona veselo. "O tome vie ne treba da
lupamo glavu. Sve to imate da upamtite to je da vi radite za
doktora Pagea. To je glavno, doktore. Ne zaboravite samo to da vi
radite za doktora Pagea, pa emo se nas dvoje odlino slagati."
Manson je utio, ali je imao utisak da ona pokuava da izazove u
njemu samilost i da uspostavi svoju prevlast nad njim, a sve pod
vidom neusiljene srdanosti. Moda je ipak osjetila da se suvie
zatrala. Bacivi pogled na sat, ona se ispravi i zadjenu ukosnicu u
masnu crnu kosu. Onda ustade. Glas joj se bio izmijenio, bio je
postao gotovo presudan:
"Uzgred reeno, zvao je broj 7 Glydar Place. Zvali su jo poslije pet.
Najbolje e biti da to odmah svrite."
2.
Andrew poe odmah da posjeti bolesnika, osjeajui se udno, kao
da mu je odlaknulo. Bio je sretan to mu se ukazala prilika da se
oslobodi neobinih i protivrjenih emocija koje su ga bile obuzele
od dolaska u Bryngower. U njemu se ve bio javio zraak sumnje u
pogledu toga kako e ga Blodwen Page iskoristiti da sam vodi
praksu svog onesposobljenog efa. Nalazio se u udnom poloaju,
veoma razliitom od svih onih romantinih slika koje je nekad
njegova fantazija stvarala. Pa ipak, na kraju krajeva, mislio je on,

ono to je vano to je njegov rad, a sve drugo, uporeeno s tim,

neznatno je i beznaajno. eznuo je za radom. Neosjetno uurba
korak, razdragan pomilju da je to njegov prvi, da, njegov prvi
bolesnik.
Jo je kiilo kad prijee prljav komad zemljita i
udari ulicom Chapel, pravcem kojim ga je bila maglovito uputila
gospoda Page. Dok je iao kroz mrak, varoica se pred njim
uobliavala. Duani i crkvice Zion, Chapel, Hebron, Bethel,
Betsvda, bio je proao pored tuceta njih pa onda velika nabavljaka
zadruga i filijala banke Western Counties sve tako du glavne
ulice, koja je leala duboko u dnu doline. Osjeaj kao da je zakopan,
duboko dolje u toj planinskoj pukotini, udno ga je guio. Na ulici
je bilo malo svijeta. S obje strane ulice Chapel, pod pravim
uglovima, prolazili su pored njega redovi i redovi radnikih kua s
plavim krovovima. S one strane, pod klisurom, ispod bljeska koji se
kao ogromna lepeza irio u neprozrano nebo, nalazio se rudnik
hematita "Bleneli" sa svojim postrojenjima.
Stigavi do broja 7 Glydar Placea, pokuca zadihan na vrata i odmah
bi uveden u kuhinju, gdje je, pozadi, u lonici, leala bolesnica. Bila
je to mlada ena, ena jednog pudlera elika po imenu Williamsa.
Kad je priao postelji, srce mu je snano tuklo, i on neodoljivo osjeti
znaaj toga asa, istinske polazne take njegova ivota. Kako je on
nekad, u svojoj mati zamiljao taj as, dok je, u gomili studenata,
posmatrao kakvu demonstraciju u odjeljenjima prof. Lamplougha!
Sad tu nije bilo drugova da ga sokole ni lakog razlaganja. Bio je
sam, s bolesnicom pred sobom, ijoj bolesti treba da postavi
dijagnozu i sam da je lijei, bez iije pomoi. Obuzet strepnjom
osjeti odjednom da je uzrujan, da je neiskusan, da je potpuno
nespreman za takav zadatak.
Dok je bolesniin mu, stajao u njegovoj blizini, on je s krajnjom
briljivou pregledao bolesnicu u onoj zbijenoj, loe osvijetljenoj
odaji s kamenim podom. Sumnje nije bilo, ena je bila bolesna.
alila se na nesnosnu glavobolju. Temperatura, bilo, jezik sve je
govorilo o bolesti, ozbiljnoj bolesti. Ali kakva
je to bolest bila? Napetih ivaca, Andrew postavi sebi to pitanje dok
ju je po drugi put pregledavao. Njegov prvi bolesnik! Oh, bio je on

svjestan da je pretjerano zabrinut! Ali zamislimo da napravi kakvu

omaku, kakvu uasnu pogreku? I jo gore: zamislimo da se osjeti
nesposobnim da postavi dijagnozu? Nita mu nije bilo promaklo.
Nita. Pa ipak, on se jo uvijek muio da nade neko rjeenje
problema, upinjao se da svrsta simptome pod zaglavlje neke
priznate bolesti. Najzad, svjestan da svoja istraivanja ne smije vie
da razvlai, on se polako uspravi i sklapajui stetoskop, ueprtlja se
da nae rijei:
"Da li je imala nazeb?" upita gledajui u pod.
"Da, zaista", odgovorj revnjivo Williams koji je izgledao uplaen za
vrijeme tog poneto dugog pregledar. "Prije trietiri dana, doktore.
Bio sam uvjeren da je nazebla."
Andrew klimnu glavom, upinjui se da u sebi stvori
samopouzdanje koje nije osjeao. On promrmlja: "Uskoro e sve biti
dobro. Dodite u dispanzer kroz pola sata. Dat u vam boicu
medicine."
On se oprosti od njih i oborene glave, razmiljajui oajno, uputi se
umorno prema dispanzeru, jednoj oronuloj baraci koja se nalazila
na ulazu u Pageov sokak. Uavi u baraku, on upali gasno
osvjetljenje. Koraajui tamoamo pored plavih i zelenih boca to su
se nalazile na praljivim policama, naprezao je svoj um kao da pipa
u mraku. Nema nikakvih naroitih simptoma. Mora biti pa da, u
pitanju je zacijelo obian nazeb. Ali u sebi je bio svjestan da nije u
pitanju nazeb. On jauknu u ogorenju, ljutit i zaprepaen svojom
vlastitom nedovoljnou. Morao je, i protiv svoje volje, da oklijeva.
Prof. Lamplaugh, kad bi u svojim odjeljenjima naiao na kakav
nejasan sluaj, imao je jednu malu finu formulu:
P. N. P. pifekcija nepoznatog postanja to nije obavezivalo, a bilo je
tano i jo tako lijepo i nauno zvualo!
Ojaen, Andrew uze iz pregrade ispod tezge jednu bocu od est
una i poe, mrk od pribranosti, da sprema neki lijek protiv
groznice. Salitra, salicilat sode, gdje je, do avola, salicilat sode?
Aha, evo ga! Pokuao je da se razvedri razmiljanjem da su sve to
sjajne, odline droge koje e sigurno djelovati dobro i od kojih mora
da padne temperatura. Prof. Lamplauhg je esto izjavljivao da
nema droge ija je vrijednost tako opa kao to je salicilat sode.

Taman je bio svrio da spravlja lijek i ve je ispisivao uputstva s

blaenim osjeanjem uspjeha, kad zvon(c) otro zazvoni, spoljna se
vrata naglo otvorie i unutra ueta omalen, sriano graen ovjek
crvena lica, tridesetih godina, praen psom. Zaas nastade tiina:
crnomrki melez unu na blatnjave zadnje noge, a doljak, odjeven
u staro odijelo od konane kadife, u dugim arapama i potkovanim
cipelama, zaogrnut preko ramena prokislom kabanicom od
votanog platna, stade da mjeri Andrewa od glave do pete. Njegov
glas, kad je prozborio, bio je utivo ironian i dosadno otmjen.
"Prolazei ovuda, opazio sam svjetlost u prozoru pa rekoh da
svratim i da vam poelim dobrodolicu. Ja sam Denny, asistent
uvaenoga doktora Nichollsa, L. D. A. To vam je, ako niste znali,
Licencie Drutva apotekara, najljepa titula znana bogu i ljudima."
Andrew ga je gledao u nedoumici. Philip Denriy uze cigaretu iz
jednog zguvanog paketia, upali je, baci igicu na pod i koraknu
drsko prema Andrewu. Uzevi bocu s lijekom, proita adresu i
uputstva, ot
groznica
epi je, pomirisa, opet je zaepi, spusti je na tezgu, a crveno mu
namorasto lice poprimi izraz vajne zadivljenosti.
"Sjajno! Dali ste se odmah na rad! Po jednu kaiku svaki tri sata.
Boe blagi, kako je utjeno vidjeti opet sve te stare varancije! Ali,
doktore, zato ne tri puta dnevno? Ne mislite li da po strogom
pravovjerju lijek treba da se sputa niz jednjak tri puta dnevno?" A
zatim nastavi, jo uvredljivije, u svom lano povjerljivom tonu. "A
sada, recite mi, doktore, ta je to? Salitra, sudei po mirisu. To vam
je udesan lijek, dobra stara salitra. udesan, udesan, moj dragi
doktore! Protiv nadimanja, nadraujui, dobar za mokrenje i moe
ga se popiti itave boce. Sjeate li se kako ono pie u maloj crvenoj
knjiici? Kad niste sigurni, dajte salitru... ili malo joda? Gle, gle,
izgleda da sam zaboravio neke od najvanijih principa."
Opet je u drvenoj baraci bila tiina koju je remetilo samo dobovanje
kie po limenom krovu. Odjednom se Denna nasmija smetenom
izrazu mladog ljekara i upita ga podrugljivo:
"Na stranu nauku, doktore, ali mogli biste da zadovoljite moju
radoznalost. Zato ste doli ovamo?"

Sad je ve i Andrewu bilo dosta, i on odgovori nabusito:

"Imao sam namjeru da pretvorim Bleneli u ljeir lite u neku vrstu
zrane banje, razumijete?"
Denny se opet nasmija. Njegov je smijeh zvuao kao uvreda, i
Andrew poelje da ga udari. "Duhovito, vrlo duhovito, dragi
doktore. Pravi kotski humor. Na alost, ne mogu da preporuim
ovdanju vodu kao idealno podesnu za banju. A to se tie gospode
ljekara moj dragi doktore, oni su vam, u ovoj dolini, rita i olo
jedne uistinu sjajne i plemenite profesije."
"Ubrajate li tu i sebe?"
"Upravo tako!" klimnu glavom Denny. Uutje askom i stade da
posmatra Andrewa ispod svojih pepeljastih obrva. Zatim prestade
da ga gleda podnigljivo, ironino, a rune mu crte primie opet
mrgodan izraz. Njegov ton, iako ogoren, bio je sad ozbiljan. "ujte,
Mansone! Ja znam da ste vi ovdje tek na prolazu za ulicu Harlev,
ali, dok ste tu, treba da znate jednu ili dvije stvari koje se odnose na
ovo mjesto. U njemu nije ba sve saobrazno s najboljim tradicijama
romantine prakse. Nema bolnice, nema ambulante, nema
rendgena, nema niega. Ako treba da napravite operaciju, morat
ete je uiniti na kuhinjskom stolu. Poslije toga oprat ete se u
slivniku u kom se peru sudovi. O sanitarnom ureenju i da ne
govorim. U suho ljeto djeica umiru kao muhe od djeje kolere.
Page, va gazda, bio je valjan stari ljekar, ali njega je uredila ona
njegova kuka Blodwen, i s njim je zauvijek svreno. Moj gospodar
Nicholls je pohlepna babica to samo juri za parama. Bramwell,
Srebrni Kralj, zna samo nekoliko ganutljivih recitacija i Psalme
Salomonove. to se pak mene tie, bolje e biti da sam preduhitrim
vesele novosti ja pijem kao smuk. Oh, i Jenkins, va pitomi
magister, taj vam uzgred vodi lijepu malu trgovinu olovnim
pilulama za enske bolesti. Eto, to vam je, otprilike, sve. Hajde,
Hawkinse, idemo". On pozva meleza i uputi se inuno prema
vratima. Tu zastade: pogled mu je opet etao izmeu boce na tezgi i
Mansona. Glasom bezbojnim i potpuno ravnodunim ree mu:
"Uzgred da vam kaem, da sam na vaem mjestu, ja, bih u Glvdar
Placeu pogledao nije li moda u pitanju trbuni tifus. Neki sluajevi
nisu naroito tipini."

"Ping" zazvoni opet zvono na vratima. Prije nego to je Andrew

mogao ita da odgovori, dr. Philip Denny i Hawkins iezoe u
kinu no.
3.
Te noi Andrew je spavao ravo, ali ne zbog gukava vunena
dueka, ve zato to je u njemu rasla zabrinutost za bolesnicu u
Glvdar Placeu. Da ne boluje ona moda od trbunog tifusa?
Dennvjeve posljednje rijei bile su pobudile u njemu nove sumnje i
u njegovu i inae neizvjesnom umu izazvale nova strahovanja.
Bojei se da nije previdio kakav vaan simptom, on se s mukom
uzdra da ne ustane u cik zore i ode da ponovo posjeti bolesnicu.
Zaista, dok se kroz dugu i besanu no bacakao i preturao po
postelji, dolazilo mu je da se pita; ima li on uope pojma o
medicim?
Mansonova narav bila je neobino bujna; vjerojatno ju je bio
naslijedio od svoje majke, koja je bila kotlananka pa je u svom
djetinjstvu posmatrala iz svoje kue u Ullapoolu igru sjeverne
svjetlosti na mraznom nebu. Njegov otac, John Manson, mali farmer
u Fifeshireu, bio je trezven, radan i uredan ovjek. Ali posao sa
zemljom nikad mu nije iao za rukom, i kad je, u posljednjoj godini
rata, poginuo, njegovo malo imanje ostalo je u bijednom stanju.
Godinu dana Jessie Manson borila se da odri farmu kao mljekaru,
pa je ak i sama raznosila mlijeko na svojim kolicima kad bi vidjela
da je Andrew suvie zauzet svojim knjigama. I onda joj se kaalj,
koji je ona godinama podnosila ne slutei nita, pogorao, i ona je
odjednom podlegla plunoj bolesti koja pustoi medu ljudima
njene koe i crne kose.
U osamnaestoj godini Andrew se naao sam. Bio je student prve
godine na univerzitetu Sv. Andrewa i imao stipendiju od etrdeset
funti godinje, a inae je bio bez pare u depu. Njegov je spas bila
zadubina Glen, tipina kotska ustanova, koja je u naivnoj
terminologiji pokojnog Sir Andrewa Gleda pozivala
valjane, a siromane studente, koji su na krtenju dobili ime
Andrew, da se obrate za pozajmicu koja nije smjela biti vea od
pedeset funti godinje kroz pet godina, s time da se obaveu da e
pozajmljenu svotu savjesno i poteno vratiti po zavrenim

studijama.
Zadubina Glen omoguila je Andrewu da, pored neto malo
gladovanja, koje je on veselo podnosio, zavri ostatak svojih studija
u Sv. Andrewu, pa onda i u Medicinskoj koli u gradu Dundeeu.
Zahvalnost prema zadubini, udruena s nesnosnim osjeanjem
potenja, natjerala ga je da pohita u Juni Walles gdje tek
promovirani ljekari mogu da dou do izvanrednih poloaja i da
primi mjesto sa plaom od 250 funti godinje, mada je u svom srcu
pretpostavljao kliniki rad u bolnici "Royal" u Edinburghu uz
honorar koji bi bio deseti dio te svote.
A sad je bio u Drineffvju: ustao je, brijao se, umivao, pun briga za
svoju prvu bolesnicu. Dorukovao je brzo i opet je otrao gore u
svoju sobu. Otvorio je svoju torbu i izvadio iz nje jednu malu kutiju
od plave koe. Otvorio ju je i zagledao se zanesen u medalju koja je
leala u njoj: bila je to Hunterova Zlatna medalja kojom se svake
godine nagradivao najbolji student u klinikoj medicini. On,
Andrew Manson, bio je njom nagraden. Cijenio ju je iznad svega,
smatrao je svojom amajlijom, nadahnuem koje e mu osigurati
sjajnu budunost. Ali jutros ju je gledao s manje ponosa, a s vie
udne, potajne moleivosti, kao da je preklinje da mu vrati
samopouzdanje. I onda pohita napolje na jutarnje preglede.
Kad je stigao u drvenu baraku, Dai Jenkins je ve bio doao pa je
toio vodu iz slavine u velik zemljan vr. Bio je to hitar, sitan
dobriina upalih obraza s modrim ilicama, oiju koje su stalno
zirkale na sve
strane, mravih nogu u uskim hlaoama, kakve Andrew nije nikad
dotada vidio. On pozdravi Mansona s pretjeranom utivou:
"Ne morate dolaziti tako rano, doktore. Ja mogu, sam prije nego to
vi doete da napravim lijekove, ionako su to stalno isti, i da vam
pripremim uvjerenja. Gospoa Page dala je da se izradi gumeni
peat s doktorovim potpisom kad se doktor razbolio."
"Hvala vam", odgovori mu Andrew, "ja bih ipak volio da vidim
bolesnike sam." Pri tom zastade, trgnut askom iz svoje zabrinutosti
laborantovim poslovanjem. "ta to radite?"
Jenkins mu namignu. "Ovako ima bolji ukus. Mi znamo to znai
dpbra, stara aqua simplex, zar ne, doktore? Ali bolesnici ne znaju.

Pa ja bih izgledao prava budala, zar ne, kad bih im punio boce iz
esme, a oni stoje tu i gledaju."
Bilo je jasno da je sitni laborant elio da se pokae razgovornim, ali
u taj se as prolomi glas sa stranjih vrata kue, udaljene etrdeset
metara.
"Jenkins! Jenkins! Dodite odmah smjesta."
Jenkins skoi kao dresiran pas na fijuk gospodara i zameketa:
"Oprostite, doktore! Eto, zove me gospoa Page. Moram... da,
moram da trim."
Sreom, na jutarnjem pregledu bilo je malo svijeta, i Andrew svri
svoj posao u deset i po, pa sa spiskom posjeta to ga dobi od
Jenkinsa, krenu odmah s Thomasom u dvokolici. S gotovo bolnim
nestrpljenjem ree koijau da ga poveze do broja 7 u Glvdar
Placeu.
Dvadesetak minuta zatim izie iz broja 7 vrsto stisnutih usana i s
udnim izrazom na licu. Zatim poe dvoja vrata dalje, u broj 11,
koji je takoer bio na spisku. Iz broja 11 prijede u broj 18, a iz broja
18 ode oko ugla na Radnor Place, gdje je imao jo dva posjeta, koje
je Jenkins bio prenio sa spiska prethod
nog dana. Sve u svemu, za jedan sat bio je napravio sedam posjeta u
neposrednom susjedstvu. Pet od njih, ukljuujui i broj 7 Glvdar
Place, koji je sad pokazivao karakteristino osipanje, bili su jasni
sluajevi trbunog tifusa. Posljednjih deset dana Jenkins ih je sve
lijeio kreom i opijumom. I sad, ma kakva bila njegova pometenost
one noi shvati s jezom da ima da se bori protiv epidemije tifusne
groznice.
Ostatak posjeta zavri to je bre mogao, u duevnom stanju koje je
graniilo s panikom. Za vrijeme ruka, dok se gospoa Page bila
iskljuivo predala izvrsnim teleim odrescima ije je porijeklo bila
veselo objasnila: "Naruila sam ih za doktora Pagea, ali izgleda
nekako da se njemu ne sviaju", on je razmiljao utonuvi u leden
muk. Slutio je da bi mu gospoa Page mogla da dade kakvo
objanjenje o toj epidemiji, ali mu ne bi s tim nimalo pomogla.
Odlui zato da govori s doktorom Pageom lino.
U doktorovoj sobi zavjese su bile sputene, i Edvard je leao
iznuren jakom glavoboljom, grimizna ela izborana bolom. Mada je

svom posjetiocu pokazao rukom da askom sjedne, Andrew je

osjeao da bi bilo okrutno uznemiravati ga sada svojom mukom.
Poto je posjedio malo pored postelje, ustade ograniivi se samo na
pitanje:
"Doktore Page, ta treba initi u sluaju da se pojavi zaraza?"
Nakon kratke stanke, Page mu odgovori zatvorenih oiju i ne
miui se, kao da se boji da govorom povea sebi glavobolju: "To je
stara tekoa. Mi nemamo bolnice, pa ni zaraznog odjeljenja. Ako
stvar postane ozbiljnija, telefonirajte Griffithsu u Toniglan. To je
mjesto petnaest milja daleko odavde. On je okruni zdravstveni
inspektor." Nakon druge stanke, due od prve, dodade: "Ali bojim
se, Andrew, da e od njega biti malo koristi."
Ohrabren tim obavjetenjem, Andrew pohita dolje u predsoblje i
pozva telefonom Toniglan. Dok je stajao sa slualicom na uhu, spazi
Annie, sluavku, kako ga gleda kroz kuhinjska vrata.
"Halo! Halo! Je li tamo doktor Griffiths iz Toniglana?" Najzad dobi
vezu. Jedan muki glas odgovori mu vrlo obazrivo: "Tko ga trai?"
"Ovdje je Manson, asistent doktora Pagea iz Drineffvja." Glas mu je
zvuao grozniavo. "Ja imam pet sluajeva tifusne groznice pa
molim doktora Griffithsa da doe odmah ovamo."
Nakon kratkotrajnog. muka odjednom odazva mu se netko s
pravim velkim naglaskom, punim izvinjavanja. "Vrlo mi je ao,
doktore, zaista, vrlo mi je ao, ali doktor Griffiths je morao da
otputuje vanim slubenim poslom u Svansea."
"Kad e se vratiti?" prodera se Manson, jer je linija bila rava.
"Zaista, doktore, ne bih vam mogao tano rei."
"Ali, ujte..."
S drugog kraja u se samo jedno "klik". Sagovornik je bio mirno
objesio slualicu i zazvonio. Ozlojeden, Manson opsova: "Boga mu,
uvjeren sam da je to bio Griffiths lino."
Zazvoni ponovo, ali ne dobi vezu. Uzjogunjen i uporan, taman je
htio da ponovo zazvoni, kad primijeti da je u predsoblje ula Annie,
pa ga ozbiljno promatra ruku prekrtenih na pregai. Bila je to ena,
kojoj je moglo biti etrdeset i pet godina, vrlo ista i uredna, ozbiljna
i mirna lica.
"Nehotice sam ula kako govorite na telefonu, doktore", ree ona.

"U to doba dana neete nikad nai doktora Griffithsa u Toniglanu.

On ide gotovo svako popodne u Svansea na partiju golfa."
On odgovori ljutito: "Sve mi se ini da je on bio na telefonu."
"Moe biti." Ona se nasmijei blago. "Ali i kad ne ide u Svansea, ja
sam ga vie puta ula kako govori na telefonu da je otiao." Ona ga
je gledala dobroudno pa na polasku dodade: "Da sam na vaem
mjestu, ja ne bih tratila vrijeme s njim."
Andrew objesi slualicu, gnjevan i ojaen, i vrati se psujui svojim
bolesnicima. Uto je ve bilo dolo i vrijeme za veernje preglede u
klinici. Sat i po posjedio je u malom sobiku koji se zvao kabinet za
preglede i rvao se s prepunom klinikom, iji su se zidovi ve bili
oznojili, a prostor postao zaguljiv od isparavanja vlanih tjelesa
rudara s ozlijeenim koljenima, isjeenim prstima, onim bolestima,
s kroninim zgloboboljama njihovih ena i djece, s kaljevima,
nazebima, uganuima i drugim sitnim ljudskim boljkama. U drugoj
prilici on bi sa zadovoljstvom, mirno i svestrano bio pregledao te
crnpuraste ljude blijede koe koji su ga, on je to osjeao, stavljali na
probu. Ali sada, zauzet krupnijim problemom, njega je obuzimala
vrtoglavica od njihovih beznaajnih pritubi. Pa ipak, sve vrijeme,
dok je pisao recepte, kucao prsa i davao savjete, on je razmiljao i
stvarao odluku: "Da, on hoe da me iskua. Mrzim ga. Sam je avo
u njemu ali pogodio je. I ta ja tu mogu? Morat u da odem do
njega".
U devet i p6, poto je i posljednji bolesnik bio otiao, on izie iz
svoje jazbine:
"Jenkins, gdje stanuje doktor Denny?"
Mali magister zamandali brzo spoljna vrata iz straha da se ne bi jo
neko skanjivalo uvuklo unutra pa se okrete sa izrazom
zaprepatenja na licu, izgledajui pri tom gotovo komino:
"Ta ne mislite, valjda, da idete tom ovjeku, doktore? Gospoa ga
Page ne mari."
Andrew ga upita jetko:
"A zato ga gospoa Page ne mari?"
"Iz istih razloga ih kojih ga i drugi ne mare. Bio je prema njoj
drzak." Pritom zastade pa onda, proitavi Mansohov pogled,
dodade, kao da se udi: "Pa, ako ba hoete da znate, on stanuje kod

gospode Seager, ulica Chapel broj 49."

Opet je bio na ulici. Cio dan je bio na nogama, osjeaj odgovornosti
i teret svih onih oboljenja bio se svalio na njega i pritiskao mu
ramena. Stigavi u ulicu Chapel, zatee Dennyja u stanu pa osjeti
izvjesno olakanje. Stanodavka ga uvede.
Vidjevi ga, Denny se iznenadi, ali prikri taj osjeaj. Pogleda ga
samo dugim, upitnim pogledom: "Dakle, jeste li ve nekoga poslali
na onaj svijet?"
Stojei na pragu tople, neuredne sobe, Andrew pocrvenje, ali
svladavi plahovitost i ponos, ree naglo:
"Bili ste u pravu. To su sami sluajevi tifusne groznice. Trebalo bi
me strijeljati kad to nisam odmah vidio. Imam pet sluajeva. Nisam
ba naroito razdragan to sam morao doi k vama, ali ja sam ovdje
jo neupuen. Zvao sam na telefon okrunog zdravstvenog
inspektora, ali od njega nisam mogao iupati ni rijei. Doao sam k
vama da vas pitam za savjet."
Denny se upola okrete na stolici na kojoj je sjedio pored vatre i
sluao ga, s lulom u zubima, pa najzad ree zlovoljno: "Pa, udite,
molim vas", i dodade razdraeno: "I, za ime boje, uzmite stolicu.
Stojite tu kao prezbiterski pop koji tek to nije obznanio da ne
dozvoljava brak. Hoete li to da popijete? Ne! To sam znao."
Mada se Andrew odazvao pozivu i sjeo na stolicu, pa ak zapalio i
cigaretu, Dennyju kao da se nije urilo. Sjedei, milovao je vrhom
svoje poderane papue svoga psa Hawkinsa. Najzad, kad Manson
popui cigaretu, on klimnu glavom i ree:
"Pogledajte ono tamo, ako vas je volja!"
Na stolu koji mu pri tom pokaza stajao je mikroskop, divan Zeiss, i
uza nj nekoliko ploica. Manson uze jednu, stavi je pod mikroskop,
dotjera fokus i odmah prepozna tapiaste oblike bakterija.
"Dabome, sve je to vrlo grubo izradeno", ree Denny brzo i cinino,
kao da eli da preduhitri kritiku. "Sasvim primitivno. Ali, hvala
bogu, ja nisam laboratorijski pacov. Ako sam ita, kirurg sam. Ali
pod ovim naim prokletim sistemom ovjek mora da bude svatar.
Ali u ovome se sluaju ne moete prevariti i da gledate golim okom.
Ja sam ih skuhao na elatini u svojoj pei."
"I vi imate ista oboljenja?" upita Andrew veoma zainteresirano.

"etiri sluaja! Svi u istom rejonu gdje su i vai." On zastade. "A ove
vam stjenice dolaze iz bunara u Glvdar Placeu."
Andrew ga je gledao sabrano. Gorio je od nestrpljenja da mu
postavi tuce pitanja, shvaajui da u radu tog ovjeka ima izvjesne
istinitosti; bio je razdragan to mu je ukazao na arite epidemije.
"Vidite", nastavi Denny s istom hladnom i gorkom ironijom;
"paratifus je ovdje manjevie endemian. Ali uskoro, i to vrlo brzo,
imat emo jedno lijepo malo iznenaenje. Krivica je na glavnom
kanalu to odvodi neistou. On grozno curi i cijedi se u polovinu
niskih bunara u donjem dijelu grada. Ja sam Griffithsu o tome
trubio do iznempglosti. Ali ta lijena, nesposobna i pobona svinja
stalno vrda. Posljednji put kad sam govorio s njim preko telefona,
kazao sam mu da u mu rascopati glavurdu kad ga prvi put vidim.
I zato vam se vjerojatno danas izmigoljio."
"Gad jedan sram ga bilo", planu Andrew, zaboravljajui se u
naglom nastupu gnjeva.
Denny slegnu ramenima. "On se plai da ita trai od Savjeta iz
straha da mu to ne bi skinuli od njegove jadne plae."
Andrew ne odgovori, ali je toplo elio da se razgovor nastavi. I
pored svog neraspoloenja prema Dennyju, on je nalazio udan
podstrek u pesimizmu tog ovjeka, u njegovu skepticizmu, njegovu
hladnom i odmjerenom cinizmu. Ali nije nalazio izgovora da bi
produio posjetu. Ustade sa svoje stolice pored stola i pode vratima,
krijui svoje osjeaje i nastojei da bude utivo zahvalan i da pokae
koliko mu je odlaknulo.
"Vrlo sam vam obavezan na obavjetenju. Kazali ste mi na emu
sam. Razmiljao sam o porijeklu zaraze i mislio sam da bi u pitanju
mogao biti netko tko je raznosi, ali kako ste vi utvrdili da je u
pitanju bunar, stvar je mnogo prostija. Od danas svaka kap vode u
Glydar Placeu morat e da se kuha."
I Denny, ustavi takoder, promrmlja: "Griffithsa bi u stvari trebalo
skuhati." I onda, vraajui se svom satirinom humoru, dodade: "A
sada, molim vas, doktore, ostavimo se svake dirljive zahvalnosti.
Prije nego to se ta stvar svri, vjerojatno emo morati malo vie da
se uzajamno podnosimo. Doite i posjetite me kad god vam to ne
bude neugodno. Mi u ovom susjedstvu nemamo ba mnogo

drutvenog ivota." On pogleda svog psa i zakljui bezobzirno:

"ak i neki kotski ljekar dobro bi doao. Zar nije tako, gospodine
Johne?"
Gospodin John Hawkins udarao je repom po ilimu, plazei na
Andrewa svoj rumeni jezik, kao da mu se ruga.
Pa ipak, odlazei kui, Andrew svrati u Glydar Place, gdje izda
stroga uputstva u pogledu snabdijevanja vodom, pa osjeti da mu
Denny nije tako mrzak kao to je mislio.
4.
Andrew se baci u borbu protiv tifusne groznice sa svim arom svoje
plahe i strastvene prirode. On je volio svoj posao i smatrao se
sretnim to mu se tako brzo pruila u njegovoj karijeri takva prilika.
Za vrijeme prvih nedjelja boravka u svorh novom boravitu on je
veselo pealio. Imao je sam da vri cjelokupriu svakodnevnu
praksu i kad bi s njom bio gotov, sav se predavao svojim tifusnim
bolesnicima.
Moda ga je srea posluila u tom njegovom prvom napadu. Kad se
kraj mjeseca ve bliio, svi njegovi tifusni bolesnici su se ve
oporavljali pa je izgledalo da je zarazu lokalizirao. Kad je mislio na
mjere opreza koje je bio poduzeo i tako ih strogo provodio kuhana
voda, dezinfekcija i izolacija, ponjave natopljene karbolnom
kiselinom preko svakih vrata, funte krea koje je kupovao za raun
gospoe Page i lino bacao u pomijare i jame on je ushieno
uzviknuo: "To je rad! Ja zbog toga ne zasluujem pohvale, ali, tako
mi boga, ja uspijevam!" Osjeti u sebi i mrsko zadovoljstvo u
injenici to se njegovi bolesnici oporavljaju bre od Dennvjevih.
Denny ga je jo uvijek zbunjivao i ljutio. Njihovi bolesnici ivjeli su
u blizini, pa su se tako esto viali. Dennvju je godilo da obaspe
svom snagom svoje ironije posao kojim su se bavili. O sebi i
Mansonu govorio je kao o "neustraivim zatoenicima koji vojuju
protiv epidefflije" pa je osvetnikim uivanjem ponavljao taj klie.
Ali i pored sve svoje zajedljivosti i ismijavanja "ali ne zaboravite,
doktore, da mi branimo ast jedne uistinu sjajne i plemenite
profesije" on je prilazio svojiffl bolesnicima, sjedao je na njihove
postelje, dodirivao ih svojim rukama i sate je provodio u njihovim
bolesnikim sobama.

Ponekad bi Andrevv gotovo osjeao da ga voli radi odbljeska neke

njegove prostosrdanosti i skromnosti, a onda bi opet sve pokvarila
neka nabusita i zajedljiva rije. Uvrijeden i zbunjen, elei da se
obavijesti o tom ovjeku, Andrew uze u ruke Medicinski godinjak
koji je bio naao na polici doktora Pagea. Knjiga je bila zastarjela, od
prije pet godina, ali obavjetenje koje je u njoj naao zaprepastilo ga
je: Philip Denny bio je svrio s odlikom medicinske studije na
univerzitetu u Cambridgeu, imao je doktorat kirurgije Univerziteta
u Londonu i u to vrijeme imao je mjesto kirurga u vojvodskom
gradu Leeboroughu.
Onda, desetog dana novembra, Denny ga neoekivano pozva
telefonom:
"Mansone, elio bih da se vidim sa vama. Da li biste mogli da
dodete k meni u tri. Vano je."
"Dobro, doi u."
Za vrijeme ruka Andrew je bio zamiljen. Dok je jeo svoju mravu
pastetu, on osjeti da ga Blodwen Page gleda strogo i nadmeno.
"Tko je to bio na telefonu? Da, to je bio Denny, zar ne? Kakvog vi to
posla imate s tom osobom. Njegovo vam drutvo ne treba."
On joj odvrati hladno: "Naprotiv, ja mislim da mi je ono veoma
korisno."
"Ta idite, doktore!" Kao obino, kad bi joj se netko suprotstavio,
Blodwen je postajala jo prkosnija. "On je pravi osobenjak. Obino
ne daje uope medicine. Kad je Megan Rkys Morgan, ona to je
cijeloga ivota morala da pije razne lijekove, otila k njemu da je
pregleda, zamislite ta joj je kazao: da svakoga dana eta dvije milje
uz brdo i da prestane da guta splaine! To joj je kazao, od rijei do
rijei. Poslije toga prela je k nama i otada je popila bogzna koliko
boca krasnih lijekova koje joj je Jenkins
spremao. Oh, to vam je zajedljiv nevaljalac. Ima, negdje, ini se, i
enu, po svemu sudei.. . Ali ona ne ivi s njim. Vidite! I onda,
gotovo uvijek je pijan. Ostavite se vi njega, doktore, i upamtite da vi
radite za doktora Pagea."
Kad mu ovako tresnu u lice tu ve dobro poznatu preporuku,
Andrew osjeti kako ga podie val gnjeva. Cinio je sve to je mogao
da joj ugodi, ali njena izvolijevanja kao da nisu imala granica. Njen

stav, as sumnjiav, as veseo, uvijek je bio sraunat na to da iz

njega iscijedi posljednju unu, a da ona za uzvrat daje to je mogue
manje. Njegov mjeseni honorar bio je ve tri dana u zakanjenju
moda je bila u pitanju puka zaboravnost i to ga je bilo u prilinoj
mjeri ozlojedilo. Gledajui tu enu, zadriglu od zdravlja i dobrog
ivljenja, i sluajui je kako izrie presudu nad Dennyjem, nije
mogao da se svlada i da joj ne dobaci otro: "Bez sumnje, gospoo,
ja bih mnogo bolje upamtio da radim za doktora Pagea kad bih
dobio svoju mjesenu plau."
Ona tako naglo pocrvenje da je on bio uvjeren da je i ona sama ve
na to mislila, pa je zato zabacila glavu prkosno i rekla: "I dobit ete
je. Vaa smjelost nema granica."
Zatim se itavo vrijeme za rukom durila, nije ga ni pogledala kao
da je uvrijeena. Ali poslije ruka, kad ga je pozvala u salon, bila je
umiljata, nasmijana i vesela.
"Uzmite, dakle, novac koji vam pripada, doktore. Sjedite i budite
dobri. Vi i ja se moramo slagati drukije ne ide!"
Ona je sjedila u zelenom naslonjau, a u njenom punakom krilu
bilo je dvadeset funti u novanicama, a pored ovih jo i njen crni
koni novanik. Uzevi novanice, ona poe da ih polako odbraja u
Mansonovu aku "Jedna, dvije, tri, etiri". Ukoli
ko se bliila kraju svenja, bila je sve sporija, a njene lukave crne oi
mirkale su prepredeno. Kad je dola do osamnaeste, ona prestade
sasvim i uzdahnu tuno, kao da jadikuje nad samom sobom:
"Ah, doktore, dragi doktore, to je mnogo novca za ova teka
vremena! ta velite vi? Moje je geslo oduvijek bio uzmi i daj. Dakle,
da zadrim ove posljednje dvije za sreu?"
On je prosto utio. Njeno cicijaenje bilo mu je gnusno. Znao je da je
praksa donosila prilino. Cio jedan minut ona je tako sjedila,
pogleda uprta u njegovo lice, ali kad joj on odgovori kamenom
tvrdoom, ona mu mrzovoljno dobaci preostale novanice i ree
otro:
"Pa onda nastojte da to zaradite!"
Zatim ustade naglo s namjerom da izide iz sobe, ali je Andrevv
zadra prije nego to stie do vrata.
"Stanite askom, gospoo Page." Glas mu je bio uzrujan, ali

odluan. Ma koliko da mu je to bilo mrsko, on je bio rijeen da ne

dopusti da ga ona ili njena srebrojjubivost tako izigraju. "Dali ste mi
svega dvadeset funti, to znai dvije stotine i etrdeset godinje, dok
smo se sporazumjeli da e moja nagrada biti dvije stotine i pedeset.
Vi mi dugujete jo esnaest ilinga i osam pensa, gospoo Page."
Ona poblijee kao smrt od gnjeva i razoaranja.
"Tako!" ciknu. "Vi hoete, dakle, zbog sitnice da se kavite. S
pravom kau Ijudi da su koti cicije. Sad znam i ja to. Evo vam!
Uzmite vae prljave ilinge i bakarue, uzmite ih!"
Prsti su joj podrhtavali, a oima je sijevala na njega dok je iz svoje
nabubrele kese odbrajala novac. Onda ga jo jednom, na kraju,
presijee pogledom i izletje iz sobe zalupivi vratima.
Andrew izie iz kue uzavreo od srdbe. Njene uvrede dojmie ga
se utoliko jae to ih je smatrao
nezasluenima. Zar nije mogla ona da uvidi da nije u pitanju ta
jadna svotica ve princip pravde? Osim toga, nije tu bio u pitanju
samo moral nego i jedna uroena crta njegova karaktera, rijeenost
ovjeka sa Sjevera, da nikad, dokle god die, ne dozvoli nikome da
od njega pravi budalu.
im stie do pote, kupi novano pismo kojim posla zadubini
Glen dvadeset funti sitni zadra, to mu je bio deparac, pa se
odmah osjeti bolje. Stojei na stepenitu pote, primijeti doktora
Bramwella, koji mu je dolazio u susret, i lice mu se razvedri.
Bramwell je iao polako: stupao je dostojanstveno plonikom
svojim velikim stopalima, bio se isprsio u svom crnom pohabanom
odijelu, preko umaenog ovratnika padali su mu uperci
nepodrezane sijede kose, a pogled mu je bio prikovan za knjigu
koju je drao u ispruenoj ruci. Kad stie do Andrewa, koga je bio
ugledao jo s polovine ulice, on se teatralno trgne kao da ga je tek
prepoznao:
"Ah, Mansone, dragi moj djeae! Umalo te nisam primijetio, toliko
sam se bio zanio!"
Andrew se nasmijei. On je ve bio u prijateljskim odnosima sa
doktorom Bramwellom, koji ga je suprotno Nichollsu, drugom
titularnom ljekaru, bio srdaeno primio kad je doao. Bramwellova
praksa nije bila velika, pa mu nije dozvoljavala rasko asistenta, ali

njegovo je dranje bilo dostojanstveno, a neki njegovi stavovi bili su

dostojni kakvog uvenog ljekara.
Sklopi knjigu tek poto prljavim kaiprstom oznai paljivo mjesto
gdje je stao, a onda turi slikovito slobodnu aku u rever svog
izblijedjeiog kaputa. Njegovo je dranje jedva imalo izgled
stvarnosti: liilo je vie na igru glumca u kakvoj opereti. Pa ipak, on
je stajao tu, u glavnoj ulici Drineffvja. I nije bilo
nikakvo udo to. ga je Denny bio nazvao Srebrnim Kraljem.
"Pa, dragi moj djeae, kako ti se svida naa mala zajednica? Kad si
nas ono posjetio, moju dragu enu i mene, u Mom miru , rekao
sam ti da je prijatnije nego to na prvi pogled izgleda. I mi imamo
nae talente, nau kulturu. Moja draga ena i ja inimo sve to
moemo da bismo je podrali. Mi nosimo zublju, Mansone, mada
ivimo u pustinji. Mora da nam doe jedno vee. Pjeva li?"
Andrevv se jedva uzdrala od smijeha. Bramwell nastavi
ganutljivo:
"Naravno, mi smo svi uli o tvom izvrsnom radu na suzbijanju
tifusa. Drineffv se dii tobom, moj mladi prijatelju! Ja samo alim
to sluaj nije htio da se meni ukae ta prilika. Ali ako ti kad u
kakvom teem sluaju mogu da bilo kako pomognem raunaj na
mene."
Neka vrsta grinje savjesti jer tko je on da se smije podsmijevati
jednom starom ljekaru? natjera Andrewa da odgovori:
"Zaista, doktore Bramwelle, imam jedan veoma zanimljiv sluaj
sekundarnog mediastinitisa medu mojim bolesnicima, neto veoma
neobino. Biste li htjeli da ga pogledate sa mnom, ako ste slobodni?"
"Da?" ueprtlja Bramwell ve manje oduevljeno. "Ne bih elio da
vas uznemirujem."
"To je odmah tu iza ugla", ree Andrew gostoljubivo. "Ja sam pola
sata slobodan prije nego to poem doktoru Dennyju. Bit emo
tamo za sekundu."
Bramwell se pokoleba, askom je izgledao kao da hoe da odbije
poziv, ali najzad uini mlitav pokret, u znak pristanka. Uputie se
prema Glydar Placeu i uoe da vide bolesnika.
Kao to je Manson bio rekao, sluaj je bio neobino zanimljiv, jer se
radilo o rijetkom primjeru

zapaljenja grudne lijezde. On je bio naivno ponosan to je postavio

dijagnozu pa je s mnogo ara pozvao Bramwella da podijeli s njim
uzbuenje to ga je osjetio pri tom svom otkriu.
Ali doktor Bramwell, uprkos svojim izjavama, kao da nije mario da
iskoristi priliku. Uao je nevoljko za Andrewom u odaju, udiui
kroz nos i zazirui od postelje kao stidljiva nevjesta. Zastao je na
sigurnom odstajanju i vie letimino pregledao bolesnika. Nije bio
rapoloen da se due zadrava. Tek kad su ostavili kuu i kad je
udahnuo dug dah istog i svjeeg zraka, vratila mu se njegova
uobiajena rjeitost. Okrenuvi se Andrewu zraio je od
zadovoljstva: "Drago mi je, mladiu, to sam zajedno s tobom
pregledao tog bolesnika, prvo stoga to smatram da je dunost
ljekara da nikad ne uzmakne pred opasnou zaraze, i drugo zato
to se neizmjerno radujem svakoj prilici da doprinesem
unapreenju nauke. Vjerovao ti ili ne, to je najijepi sluaj zapaljenja
pankreasa koji sam ikad vidio."
Poto se rukovae on se urno udalji, ostavivi Andrewa sasvim
zbunjena. Pankreas, mislio je Andrew zaprepaeno. Nije to mogla
biti samo omaka jezika koja je bila uzrokom da je Bramwell uinio
tako krupnu greku. Cjelokupno njegovo dranje kod bolesnika
odavalo je njegovo neznanje. Andrew protrlja elo. Jedan
kvalificiran ljekar, u ijim su rukama ivoti stotine ljudskih bia, ne
razlikuje pankreas od grudne lijezde, kad je jedna u trbuhu a
druga u grudima pa to je zaista smuenost, darmar!
Iao je polako ulicom ka Dennvjevu stanu, osjeajui jo jednom
kako se njegovi sreeni pojmovi o medicinskoj struci rue oko
njega. Bio je svjestan da je sam poetnik, jo bez iskustva i zato
kadar da pravi greke. Ali Bramwell nije bio neiskusan i zato je
njegovo neznanje bilo neoprostivo. Nesvjesno, An
drew se u mislima obraao Dennvju koji nikad nije proputao
priliku da se naruga truci kojoj su pripadali. U poetku duboko ga
je vrijealo Dennvjevo neumorno upozoravanje da irom Britanije
ima hiljade nesposobnih ljekara koji se istiu jedino svojom oajnom
glupou i steenom sposobnou da obmanjuju svoje bolesnike.
Sad je poeo da se pita nema li i neto istine u Dennvjevim rijeima.
Odluio je da to popodne opet povede razgovor o tome s

Dennvjem.
Ali kad je uao u Dennvjevu odaju, odmah je vidio da nije prilika za
akademske rasprave. Philip ga doeka turobnim mukom nevesela
oka i mrana ela, a onda ree:
"Mali Jones umro je jutros u sedam. Perforacija", govorio je tiho, s
mirnim hladnim bijesom. "Ja imam jo dva sluaja tifusa u ulici
Ystrad."
Andrew obori pogled pun saaljenja. Nije znao ta da kae.
"Nemojte tako zadovoljno da se kesite", nastavi Denny ogoreno.
"Vi uivate kad vidite da se stanje mojih bolesnika pogorava, dok
se vai oporavljaju. Ali nee vam biti tako ugodno kad onaj prokleti
kanal procuri i na vau stranu."
"Ne, ne! Dajem vam asnu rije, meni je vrlo ao", ree Andrew
naglo. "Tu se mora neto uiniti. Da piemo Ministarstvu zdravlja?"
"Mogli bismo napisati tuce pisama", odvrati Philip s uzdranim
gnjevom, "ali sve to bismo od toga imali bio bi kakav ishlapjeli
inspektor koji bi doao ovamo poslije est mjeseci. Ne! Ja sam o
svemu razmislio. Ima samo jedan nain da se oni natjeraju da
sazidaju nov kanal."
"Koji?"
"Baciti bombe u stari!"
Andrew se askom pitao nije li Denny enuo pa
meu. Ali onda uoi njegovu vrstu namjeru. Gledao ga je
zaprepaeno i najzad promrmlja:
"Bit e nezgodno ako nas uhvate."
Denny ga pogleda otro.
"Ne morate ii sa mnom, ako ne elite."
"Oh, ja u poi s vama", odgovori Andrew polako.
Cijeio to popodne Manson se motao oko svog posla i kajao se zbog
obeanja koje je bio dao. Taj Denny je luak koji e ga, prije ili
posjije, uvui u kakvu ozbiljnu nepriliku. To to on sada predlae
strana je stvar, krivino djelo, i, ako se otkrije, imat e on posla s
policijom, a moe ak i biti iskljuen iz Komore i brisan iz spiska
ljekara. Drhtaj prave groze prode kroz Andreva kad pomisli na
svoju lijepu karijeru, koja se tako blistavo pruala pred njim, a koja
bi mogla biti tako odjednom presjeena, upropaena. Psovao je

estoko Philipa i po deset puta zaricao se u sebi da nee poi s njim.

Pa ipak, iz nekog udnog, neobjanjivog razloga, on nije htio, nije
mogao da uzmakne.
U jedanaest te noi Denny i on, s melezom Hawkinsom, uputie se
prema kraju ulice Chapel. Bilo je vrlo mrano, i vjetar im je na
uglovima ulica nanosio u lice pljuskove sitne kie. Denny je bio
briljivo spremio svoj plan. Pozna smjena bila je ula u rudnik prije
jednog sata. Nekoliko mladia motali su se jo oko iaThomasove
trgovine prenom ribom, ali ulica je inae bila pusta.
Dva ovjeka i pas kretali su se u tiini. U depu svog tekog ogrtaa
Denny je imao est fieka dinamita, koje je Tom Seager, sin njegove
stanodavke, bio naroito za njega ukrao to popodne iz barutane
kamenoloma. Andrew je nosio est limenih kutija za kakao, svaka je
imala rupu na poklopcu, elektrinu svjetiljku i neto fitilja. uljajui
se tako, podignuta
ovratnika, gledajui obrazivo na sve strane, dok su se u njemu
sukobljavala uzbudenja, on je odgovarao nabusito na Dennvjeve
kratke opaske. Pitao se smrknuto to bi sada Lamplough onaj
dobroudni profesor pravovjerja mislio o njemu, upletenom u tu
bjesomunu nonu pustolovinu.
Odmah iznad Glvdar Placea stigoe do glavnog otvora kanala sa
zaralim gvozdenim pokiopcem, smjetenog u izanalom betonu, i
dadoe se na posao. Zarali poklopac nije bio diran godinama, ali
nakon izvjesnog baratanja njim, uspjee da ga podignu. Onda
Andrew smotreno osvijetli smradne dubine u kojima je kroz troan
kameni zid tekla prljava i glibava vodurina.
"Krasno, zar ne?" ree Denny promuklim glasom. "Pogledajte one
pukotine tamo. Pogledajte ih, Mansone, posljednji put."
Ni rijece vie ne izmijenie. Andrewovo raspoloenje bilo se na
neobjanjiv nain promijenilo, on je osjeao neko silno ushienje,
odlunost ravnu Dennvjevoj. Svijet je umirao od te smrdljive
gadosti, a sitna birokracija bila je nemona da ita uini. Nije bilo
vremena da se oklijeva ko pred bolesnikom posteljom i kad se
prepisuju boice beznaajnih lijekova.
Ubrzo se dadoe na posao: u svaku limenu kutiju stavie po jedan
fiek dinamita i povezae ih fitiljima razne duine. Jedna igica

bljesnu u tmini u drhtavim rukama Dennyjevim i osvijetli njegovo

blijedo i otvrdlo lice. Onda prvi fitilj zapucketa. Jedna za drugom
limene su kutije bile baene u smrdljive dubine, one s najduim
fitiljima prve. Andrew nije mogao da vidi jasno. Njegovo je srce
snano udaralo od uzbudenja. To moda nije bila pravovjerna
medicina, ali to je bio njegov najljepi doivljaj. Kad je i posljednja
kutija sa svojim kratkim fitiljem koji je pucketao,
bila baena, Hawkins je bio uvrtio sebi u glavu da treba da goni
jednog takora. Medutim, dok je pas kevtao, a oni sa strahom
pomiljali na mogunost eksplozije pod vlastitim nogama, oni su
jurili i hvatali psa. Zatim ponovo namjestie poklopac i bjesomuno
odjurie tridesetak metara uz ulicu.
Jedva stigoe do ugla ulice koja je vodila na Radnor Place pa ondje
zastadoe da se osvrnu, kad, bang! prva kutija eksplodira.
"Tako mi boga", klikne Andrew priguenim, ali ushienim glasom,
"uredili smo stvar kako valja, Denny"! Imao je prema Dennvju
osjeaj pravog drugarstva, elio je da mu stisne ruku, da vie na sav
glas.
I onda su brzo, velianstveno, jedna za drugom, slijedile i ostale
zagluujue eksplozije, druga, trea, etvrta, peta i najzad
posljednja i najslavnija detonacija koja je morala odjeknuti bar
etvrt milje niz dolinu.
"Tako!" ree Denny priguenim glasom, kao da se sva skrivena
gorina njegova ivota sruila u ovu jednu rije. "S tim smo
obraunali bar ukoliko se tie jednog dijela trulea."
Jedva je bio to izgovorio, kad se na ulici osjeti uznemirenost. Vrata i
prozori otvarali su se irom, bacajui svjetlost na mranu ulicu.
Svijet je istravao iz svojih kua. Odjednom je ulica bila puna. U
prvi mah tvrdilo se da se u rudniku dogodila eksplozija, ali to je
bilo ubrzo opovrgnuto injenicom da su detonacije dopirale iz
doline. Nastadoe prepirke i dokazivanja. Jedna grupa ljudi uputi
se sa svjetiljkama u istraivanje. No je brujala od buke i uzbune.
Pod zatitom mraka i ope zbunjenosti, Denny i Manson,
vrludajui, uputie se kui sporednim ulicama. U Andrewovim
ilama krv kao da je pjevala pobjedu.
Slijedeeg jutra, prije osam sati, na pozornicu sti

e autom doktor Griffiths, ugojen, blijed, malo ne izbezumljen od

straha: iz njegove tople postelje, uz mnogo psovki, bio ga je otrgnuo
glavom savjetnik Glyn Morgan. Griffiths je mogao odbiti pozive
mjesnih ljekara, ali nikako goropadnu zapovijest Glyna Morgana. I
zaista, Glyn Morgan je imao razloga da se razgoropadi.
Savjetnikova nova vila, udaljena pola milje niz dolinu, bila je, u
toku noi, opkoljena vie nego srednjovjekovnim opkopom punim
gada. Pola sata je savjetnik, potpomognut svojim pristalicama
Hamarom Daviesom i Deavnom Robertsom, govorio svom
zdravstvenom inspektoru rijeima dovoljno glasnim, tako da su ga
mnogi mogli uti ta on o njemu zapravo misli.
Na kraju, otirui elo, Griffiths otetura prema Dennyju, koji je,
zajedno s Mansonom, stajao meu zainteresiranom i
dostojanstvenom gomilom. Videi ga kako mu prilazi, Andrew
osjeti odjednom izvjesnu nelagodnost prema njemu. Nemirna no
kao da je bila stiala njegovo oduevljenje. U hladnoj svjetlosti jutra,
postien pred onom pustoi raspukle ulice, on se osjeao
neugodno, uznemiren i nemiran. Ali ni Griffiths sada nije bio u
stanju da podozrijeva.
"ovjee, ovjee", zavapi on prema Philipu, "morat emo sada bez
odlaganja da vam napravimo novi kanal."
Dennvjevo lice ostade bezizrazno. "Ja sam vas na to upozorio, ima
tome mnogo mjeseci", ree on ledeno. "Zar se ne sjeate?"
"Da, da, zaista! Ali kako sam ja mogao da pogodim da e taj
prokleti kanal tako odjednom da odleti u zrak! Za mene je prava
misterija kako se sve to dogodilo."
Denny ga hladno pogleda.
"A gdje je vae znanje o javnoj higijeni, doktore? Zar ne znate da su
plinovi u kanalizaciji zapaljivi?" Zidanje novog kanala poe slijedei
ponedjeljak.
Lijepo martovsko popodne tri mjeseca kasnije. U lakom povjetarcu
koji je arlijao preko padina, po kojima je bilo izbilo zelenilo,
prkosei runoi nagomilane ljake, osjeao se dah proljea. Pod
vedrim i plavim nebom ak je i Drineffv bilo lijepo mjesto.
Kad je poao da posjeti bolesnika u ulici Riskin broj 3, kuda je tek
bio pozvan, Andrew osjeti kako mu srce bije u skladu s lijepim

danom. On se postepeno privikavao na taj neobian gradi,

primitivan i izdvojen, zakopan meu planinama, bez ikakvih
mjesta za zabavu, ak i bez kinematografa, i bez iega osim onog
svog opakog rudnika, svojih kamenoloma, svojih livnica, svog niza
crkvica i emernih redova kueraka. Bila je to udna i mualjiva
zajednica.
Pa i ljudi su bili udni. Andrew ipak nije mogao, iako je uvidao da
su ti ljudi udni, a da ne osjeti toplu naklonost prema njima. Osim
trgovakog svijeta, sveenika i jo nekoliko strunih lica, svi su oni
bili neposredno zaposleni u rudnikoj Kompaniji. Na kraju i na
poetku svake nove smjene, zamale ulice bi se odjednoni
probudile i odjekivale bi od koraka ljudi s potkovanom obuom,
neoekivano oivjele vojskom rudara u pokretu. Odijelo, obua,
ruke, ak i lica ljudi iz rudnika hematita, sve se to crvenjelo od
svijetlocrvenog praha rudae. Radnici iz kamenoloma imali su na
sebi odijela s vatiranim malim odbojnicima i naroite titnike za
koljena. Pudleri su se isticali svojim hlaama od plave jake tkanine.
Oni su govorili malo, i to mahom na velkom narjeju svog rodnog
kraja. inilo se kao da, povueni u sebe same, u svojoj izdvojenosti
sainjavaju neku rasu za sebe. Pa ipak, bio je to ljubazan svijet.
Razonode i zabave tih ljudi bile su proste, bezazlene, a odvijale su
se obino u njihovim vlastitim domovima, u trijemovima kapela, na
malenom nogometnom igralitu na kraju grada. Njihova najjaa
strast bila je, moda, ljubav prema muzici, i to ne prema plitkim
modernim melodijama, ve prema staroj klasinoj muzici. esto se
deavalo da Andrew, hodajui u noi ulicom, uje iz neke od tih
siromanih kua zvuk klavira, koju Beethovenovu sonatu ili koji
Chopinov preludij, divno svirane, kako trepere kroz nonu tiinu,
uzdiui se nad one tajanstvene planine.
U pogledu klijentele doktora Pagea, Andrew je jasno uviao svoj
poloaj: njegov ef nee nikad vie vidjeti ni jednog bolesnika. Ali
ljudi nisu htjeli da ga ostave "na cjedilu" poslije trideset i vie
godina vjerne slube i staranja o njima. Drska Blodwen,
pretvarajui se i ulagujui se Watkinsu, direktoru rudnika, preko
koga su se isplaivali radniki zdravstveni ulozi, postignu da se
Page zadri na spisku Kompanije, pa je primala lijep dohodak, od

kojeg je moda tek jednu estinu isplaivala Andrewu, koji je radio

sav posao.
Andrew je iskreno alio Edwarda Pagea. Edward, njean i
prostosrdaan, bio se oenio s punakom, dotjeranom i
prepredenom malom Blodwen koju je bio upoznao u nekoj
ajdinici u Aberitsvitu i ne slutei, siromah, to se skriva iza onih
nemirnih i crnih oiju, nalik na dvije kupine. Skrhan i vezan za
postelju, bio je sad ostavljen njoj na milost i nemilost, i ona je
postupala s njim sad mazno, sad s ne
kom grubijanskom veselou. Ali nije se moglo rei da ga ona nije
voljela: na svoj, osobit nain, ona ga je voljela. On, doktor Page,
pripadao je njoj. Kad bi ulazila u odaju, dok bi Andrew sjedio kraj
bolesnika, ona bi mu prilazila i, kao da se smijei, uzviknula bi s
udnim osjeajem ljubomore i line pripadnosti:
"Hej, o emu to vas dvojica tako ivo razgovarate?"
Bilo je nemogue ne voljeti Edwarda Pagea: u njemu su se tako
vidno ispoljavale duevne osobine, portvovnost i nesebinost. On
je leao u postelji bespomoan, iznemogao, i podnosio je mirno
razgalamljeno dvorenje tog drskog, crnpurastog i nesnosnog
stvorenja koje mu je bilo ena: bio je rtva njene pohlepe, njene
ustrajne i besramne nametljivosti.
Nije bilo nikakva razloga zato da ne ostavi Drineffy i otputuje
nekamo gdje e podneblje biti blae i toplije. Jednom, kad ga
Andrew upita: "Imate li kakvu elju, gospodine doktore?", on
uzdahnu: "Volio bih da odem odavde, dragi mladiu. itao sam da
e na otoku Capriju izgraditi sklonita za ptice." Onda okrenu glavu
na uzglavlju. U njegovu tunom glasu osjeala se enja za tim
dalekim otokom.
Nikad nije govorio o svojoj praksi, samo bi katkad rekao umorno:
"Ja mnogo nisam znao, ali sam radio to sam bolje umio." I leao bi
tako satima potpuno miran i gledao u rub prozora na koji je Annie
svako jutro predano stavljala mrvice hljeba, kouricu od slanine i
sastruganu koru kokosova oraha. Stari rudar Enoch Davies,
dostojanstven u svom izlizanom crnom odijelu, s ovratnikom od
celuloida, dolazio je nedjeljom po podne da posjedi kod Pagea. Njih
dvojica posmatrali bi ptice u tiini. Jednom prilikom, na stepenitu,

Andrew sretne Enocha vrlo razdragana: "Rodeni moj", doviknu mu

stari rudar,
"jutros smo imali rijetki uitak: dvije sjenice su nas, molim lijepo,
zabavljale svojim eretlucima itav jedan dobar sat!" Enoch je bio
jedini Pageov prijatelj. On je imao jak uticaj na rudare i stalno se
kleo da nijedan ovjek nee ostaviti doktora Pagea sve dok u tom
njihovom ljekaru i prijatelju bude jedan dah ivota. Jedva da je on
bio svjestan kakvu ravu uslugu njegova odanost ini nesretnom
Edwardu Pageu.
Drugi est posjetilac kue bio je direktor banke Western Counties,
Aneurin Rees, elav dugajlija, prema kome je Andrew ve pri
prvom susretu s njim osjetio nepovjerenje. Rees je bio vrlo uvaen
graanin koji sluajno nije nikad nikome gledao u oi. On je
dolazio, forme radi, na pet minuta razgovora s doktorom Pageom, a
potom se itav jedan sat zatvarao u odaju s gospoom Page. Ti su
intervjui bili savreno moralni, predmet im je, naime, bio novac.
Andrew je bio uvjeren da je Blodwen dobar dio novca uloila na
svoje ime i da je s vremena na vrijeme, pod znalakim direktivama
Aneurina Reesa, promuurno poveavala svoj kapital. U to vrijeme
novac za Andrewa nije mnogo znaio. On se zadovoljavao time to
je mogao da redovno alje otplate Zadubini. U depu mu je
ostajalo nekoliko ilinga za cigarete, a uz to je nalazio zabavu u
svom poslu.
On osjeti sad vie nego ikad to je za njega znaio kliniki posao.
Samo znanje bilo je tu, ono je postojalo kao neka uvijek prisutna
unutranja svijest koja je bila kao vatra na kojoj se grijao kad je
bivao umoran, utuen, zbunjen. Meutim, odskora bile su ga poele
obuzimati neobine zebnje, salijeui ga jae nego ikad ranije. Kao
ljekar, bio je poeo da misli svojom glavom. Moda je uglavnom za
to bio odgovoran Denny, sa svojim radikalnim i ruilakim
pogledima. Dennvjev zakonik bio je suta i doslovna suprotnost
svemu onome.emu su Mansona uili.
Zbijen u tri rijei, "ja ne vjerujem" i uokviren, bio bi zaista pristajao
da mu kao geslo visi nad posteljom.
Izgraen kao uzorak svoje medicinske kole, da bi s pouzdanjem
mogao da gleda u budunost, Manson je imao samo temeljnu

udbeniku spremu. Imao je neto povrnog znanja o fizici, kemiji i

biologiji bar je, u najmanju ruku, parao i prouavao glistu. Otada je
bio dogmatino kljukan znanjem primljenim iz utvrenih doktrina.
Znao je sve bolesti, zajedno sa spiskom simptoma, kao i lijekove
protiv njih. Uzmimo, na primjer, kostobolju. Moete je izlijeiti
Colchicumom. Kao da jo gleda profesora Lamplougha, kako slatko
prede u svojoj predavaonici: "Vinum Colchici, gospodo, dvadeset
do trideset kapi najmanje, aposolutno siguran lijek protiv
kostobolje." Nego, da li je ba tako? pitao se on sada. Mjesec dana
ranije on je bio isprobao taj lijek u visokoj dozi, u jednom jasnom
sluaju "sirotinjske" kostobolje bolnom i ozbiljnom. Ishod je bio
bijedan neuspjeh.
A ta da kaem za polovinu, tri etvrtine "lijekova" u farmakopeji?
Ovoga puta kao da je uo glas doktora Eliota, docenta predmeta
"materia medica": "A sada, gospodo, prelazimo na smolu elemi,
jedno smolasto luenje ije je botaniko porijeklo neodredeno, ali je
vjerojatno Canarium commune, uvozi se uglavnom s Manile,
primjenjuje se u obliku melema, jedan prema pet, odlino sredstvo
za draenje kao i za dezinfekciju rana."
Brbljarije! Da, puste brbljarije! On je to sada znao. Da li je Eliot ikad
isprobao melem elemi?Bio je uvjeren da nije. Sva ta uena
obavjetenja bila su uzeta iz neke knjige, pisac ove uzeo ih je opet iz
neke druge, i tako unazad, vjerojatno sve do u srednji vijek.
Dennv mii se bio narugao one prve veeri kad je
onako naivno spremao boicu s lijekom: on je uvijek ismijavao
spremanje lijekova i smatrao je da je samo pet do est droga od
neke koristi, a sve ostalo nazivao je "bukuri". S takvim se
Dennyjevim gleditem nosio Andrevv u besanim noima, pa je
samo blijedo nasluivao do koje e razgranatosti stii njegove .misli.
Razmiljajui tako, stie u ulicu Riskin i ude u kuu broj 3. Tamo
nae da je bolesnik jedan mali devetogodinji djeak, po imenu Joey
Howells, koji je imao lak, sezonski napad ospica. Bolest je bila
beznaajna, ali, zbog domaih prilika, koje su bile jadne, u izgledu
su bile dalje neprijatnosti za Joevjevu majku. Otac mu, radnik u
kamenolomu, ve je tri mjeseca leao od zapaljenja plune
maramice, bez prava na ikakvu pomo, i sad je gospoa Howells i

sama njena zdravlja i ve pala s nogu njegujui jednog bolesnika,

pored svog posla istaice u Bethesda Chapel morala da se brine i
za drugoga.
Po svrenom pregledu, dok su jo stajali u razgovoru pored vrata,
Andrew primijeti sa aljenjem:
"Vi imate pune ruke posla. Prava je teta to morate Idrisa da
zadrite kod kue". Idris je bio Joevev mlai brat.
Gospoda Howells podie brzo glavu: to je bila mala enica,
pomirena sa sudbinom, crvenih prstiju, oteklih od rada.
"Ali gospoica Barlow je kazala da ga ne moram zadravati kod
kue."
Uprkos saosjeanju, Andrew se ljutnu.
"Oh?" upita on. "A tko je gospoica Barlow?"
"Ona je uiteljica u koli. U ulici Bank", odgovori bez podozrijevanja
gospoa Howells. "Dolazila je jutros da nas posjeti. Kad je vidjela u
kakvoj smo neprilici, dopustila je da mali Idris ostane u svom, raz
redu. Bog sveti zna to bih bila uradila da mi je jo i on pao na vrat
preko dana."
Andrew je bio vrlo sklon da joj kae da ona mora da slua njegova
uputstva, a ne uiteljice, koja se petlja u stvari koje se nje ne tiu, ali
je odmah uvidio da gospoda Howells nije kriva. On ne ree nita,
ali kad se pozdravi s njom, i poe niz ulicu Riskin, njegovo je lice
bilo smrknuto. Mrzio je kad se netko mijea u tue stvari, naroito
kad se netko mijea u njegov posao, a iznad svega je mrzio ene
koje se petljaju u ono to se njih ne tie. to je vie o tome mislio, to
se vie Ijutio. Zadrati Idrisa u koli, kad njegov brat Joey boluje od
ospica, jasna je povreda sanitetskog pravilnika. Odjednom odlui
da posjeti tu nametljivu gospodicu Barlow i da tu stvar raisti s
njom.
Pet minuta kasnije on se peo uz ulicu Bank, uao u kolu i, poto se
raspitao kod posluitelja, naao se pred uionicom prvog razreda.
Zakucao je na vrata i uao.
To je bila prostrana odaja, dobro provjetrena, s napaljenom pei u
jednom kutu. Sva su djeca bila ispod sedam godina i, kako je
upravo bio popodnevni odmor, pred svakim je djetetom bila aa
mlijeka dio pomoi koju je davala Zajednica doma i kole. Odmah

je opazio uiteljicu. Ona je bila zaposlena ispisivanjem brojki na

kolskoj ploi, okrenuta ledima prema njemu, i nije ga odmah
primijetila. Ali odjednom se okrete.
Toliko se razlikovala od nametljive ene koju je on bio zamislio u
svojoj uobrazilji da se pokolebao. Ili ga je moda bio zbunio izraz
iznenaenja u njenim zagasitim oima pa se osjetio nelagodno. On
upita, pocrvenjevi:
"Jeste li vi gospoica Barlow?"
"Jesam". Ona je bila malena rastom, u mrkoj
suknji od tvida, vunenim arapama, i malim, ali jakim cipelama.
Bila je njegovih godina, mislio je on, ne, mlada oko dvadeset i dvije
godine. Ona ga je gledala upitno, pomalo s neizvjesnou, lako se
smijeei kao da, ve umorna od djeje aritmetike, rado prihvaa da
se u ovaj iijep proljetni dan neim pozabavi. "Niste li vi novi
asistent doktora Pagea?"
"O tome se sada ne radi", odvrati on kruto, "mada sam u stvari
doktor Manson. Mislim da ovdje imate jedno dijete u ijoj je kui
zaraza. To je Idris Howells. Vi znate da njegov brat boluje od
ospica."
Nastade stanka. Njene oi, iako su gledale upitno, zadrae svoj
ljupki izraz. Zaeljavi rukom nekoliko nestanih pramenova kose,
ona odgovori:
"Da, znam."
Ponovo ga raesti to to djevojka njegov posjet ne uzima ozbiljno.
"Ne shvaate li da je to to je on ovdje sasvim protivno pravilima?"
Lice mlade djevojke porumenje na taj njegov ton i izgubi joj izraz
drugarstva. Manson nije mogao a da ne primijeti kako je njena koa
ista i svjea s jednim majunim mrkim madeom upravo boje
njenih oiju. U bijeloj bluzi izgledala je tako krhka i smijeno mlada.
Disala je sad prilino ubrzano, ali je odmah odgovorila polako:
"Gospoa Howells ve je bila izgubila glavu. Veina djece ovdje ve
su imala ospice. Ona koja nisu, imat e ih prije ili poslije. Da je Idris
izostao od kole izgubio bi svoj obrok mlijeka koji mu toliko prija."
"Sad nije mlijeko u pitanju", odsijee on suho. "On treba da bude
izdvojen".
Ona mu odvrati jogunasto: "Ja sam ga izdvojila na izvjestan nain.

Ako mi ne vjerujete, pogledajte sami".

Manson je slijedio njen pogled. Idris, petogodinji djeak, sjedio je
sam na klupici pored vatre i izgledao je neobino zadovoljan
ivotom. Svojim svijetloplavim oima on je blaeno gledao svoju
au mlijeka.
Prizor razbjesnje Andrewa. On se prezrivo, uvredljivo nasmija:
"To se moda slae s vaim pojmom izdvojenosti. Na alost, ja
mislim drukije. To dijete morate odmah da poaljete kui."
Neka svjetlost bljesnu u njenim oima.
"A ne pada li vama na um da sam ja starjeina u ovom razredu? Vi
ste moda u poloaju da izdajete nareenja u nekim uzvienijim
sferama, ali ovdje se moja rije slua."
U njegovu pogledu plamtjela je razgnjevljena dostojanstvenost.
"Vi povredujete odredbe zakona! Ovdje ne moete zadrati to
dijete. Ako ga ne poaljete kui, morat u vas prijaviti."
Nastade kratka tiina. On je mogao da vidi kako joj prsti steu
kredu. Taj znak njene emocije pojaa njegov gnjev prema njoj, pa, i
prema sebi samom. Ona odvrati prkosno:
"Pa onda me prijavite. Ili naredite da me uhapse. To e vam bez
sumnje priiniti ogromno zadovoljstvo."
Bijesan, nije mogao nita da joj odgovori, jer je osjeao da je bio
zauzeo sasvim pogrean stav. Pokua da se pribere, pogleda je u oi
i upe se da bi je natjerao da ona obori svoje, ali iz njenih su ga oiju
tukle ledene iskrice. Za as su stajali jedan prema drugome, licem u
lice, tako blizu da je mogao da vidi njeno kucanje njenog vratnog
bila, sjaj njenih zuba izmedu poluotvorenih usana. Onda ona ree:
"Prema tome, s tim smo gotovi, zar ne?" Ona se
okrenu hitro prema razredu. "Djeco, ustanite lijepo i kaite:
Zbogom gospodine doktore. Hvala vam to ste doli."
Stolice zalupie, i djeca u zboru ponovie njene ironine rijei. Ui
su mu gorjele dok ga je ona pratila do vrata. Osjeao se neugodno
do razdraenosti, utoliko vie to je sad uviao da je bilo runo to
je izgubio hladnokrvnost, dok je ona tako lijepo gospodarila sobom.
Traio je neku poraavajuu rije, neki utuk kojim e je zastraiti, ali
prije nego to je tu rije naao, vrata su se tiho zatvorila pred
njegovim nosom.

6.
Te veeri Manson je uzrujano nakitio zdravstvenom inspektoru tri
estoka pisma, ali ih je jedno za drugim derao, a onda je pokuao da
cijelu epizodu zaboravi. Njegov zdrav smisao, koji je bio izgubio u
ulici Bank, kazivao mu je sada da je njegovo ponaanje bilo
sitniavo. Borei se sa svojim neukrotivim samoljubljem, najzad
zakljui da nije bio u pravu pa, prema tome, nije vie ni mislio da
prijavi sluaj, a najmanje nemoguem Griffithsu. Pa ipak, iako je
pokuao, on nije mogao da iz svojih misli potisne sjeanje na Kristin
Barlow.
Bilo je besmisleno da jedna mala uiteljica tako uporno obuzme
njegove misli, kao da je njemu stalo do toga to e ona o njemu
misliti. Govorio je sebi da je u pitanju samo glupost uvrijedenog
samoljublja. Bio je svjestan da je u enskom drutvu uvijek
srameljiv i nespretan; ipak nikakvo umovanje nije moglo da
izmijeni injenicu da je sada postao nemiran i pomalo razdraljiv. U
trenucima kada nije bio
na oprezu, kao, na primjer, kad bi ga ve hvatao san, slika prizora u
uionici sinula bi ivo kroz njegovu svijest, i on bi se u mraku
mrtio. Jo uvijek ju je vidio kako drobi kredu prstima, a zagasite joj
oi svjetlucaju gnjevom. Na njenoj bluzi, sprijeda, bila su tri
biserasta puceta... Tijelo joj je bilo vitko i ilo i govorilo je Andrewu
o mnogom tranju i neumornom skakutanju u njenom djetinjstvu.
On se nije pitao da li je lijepa. Bilo je dovoljno da je ona tajala, vitka
i iva pred njim, pred njegovim oima, i njegovo bi srce uzdrhtalo, a
da on toga nije bio uope svjestan, obuzeto slatkim osjeajem koji
nije ranije poznavao.
Dvije nedjelje zatim iao je ulicom Chapel, zanesen u neka svoja
razmiljanja, i gotovo naleti na gospou Bramwell na uglu Stanine
ulice. Bio bi produio i ne prepoznavi je, da ona nije odjednom
zastala, oslovila ga i ljubazno mu se nasmijeila.
"Gle, doktor Manson! Upravo ovjek koga traim. Ja priredujem
veeras jedan od mojih malih drutvenih sastanaka. Doi ete i vi,
zar ne!"
Gladis Bramwell, sa svojih trideset i pet godina, kose ute poput
ita, dobro gradena, djejih plavih oiju, ponaala se kao curica.

Sebe je romantino nazivala "enom samo jednog ovjeka", ali

blenelijska su se ogovaranja sluila jednom drugom rijei. Njen mu
luduje za njonij aputalo se, i samo njegova slijepa ljubav ne da mu
da vidi njene vie nego sumnjive odnose s doktorom Gabellom iz
Toniglana.
Andrew je u brzini traio izgovor. "Bojim se, gospodo, da veeras
neu moi doi." "Nemojte se izgovarati! Morate doi. Veeras e
biti tako prijatno. Dolaze gospodin i gospoa Watkins, iz rudnika, i
svjestan je osmijeh odade doktor Gabell iz Toniglana. Oh, gotovo
sam i zaboravila i mala uiteljica, Kristin Barlow."
Mansona kao da podioe marci, i on se budalasto nasmijei:
"Pa, onda, doi u, naravno. Hvala vam to ste me pozvali, gospoo
Bramwell". Uspio je nekako da odri razgovor jo nekoliko
trenutaka, dok se nisu oprostili, ali toga dana nije mogao da misli ni
o emu drugome do o injenici da e opet vidjeti Kristin Barlow.
Iz obzira prema gospodi ljekarima, koji bi mogli biti zadrani due
u svojim dispanzerima, sastanak kod gospode Bramwell bio je
zakazan za devet sati... Kad je Andrew svrio s pregledom i
posljednjeg bolesnika, bilo je u stvari devet i etvrt. On se
brzoispljuska u dispanzerskom umivaoniku, zaelja kosu
prebijenim eljem i pohita u "Moj mir." Uprkos svom idilinom
imenu, tq je bila mala kua od crvenih opeka, usred gradia. Kad je
stigao na sastanak, svi su uzvanici bili ve doli, pa ga gospoda
Bramwell veselo ukori, a zatim ga povede zajedno s drugim svojim
gostima, u pratnji svog supruga, u trpezariju.
Veera je bila hladna, servirana na malim papirnatim stolnjacima na
stolu od hrastovine. Gospoa Bramwell laskala je sebi da, kao
domaica, daje ton u Bleneliju pa je sebi dozvoljavala da
"minkanjem" zaprepauje javno mnjenje i bila je uvjerena da
"stvara raspoloenje" ako mnogo govori i mnogo se smije. Uvijek je
nastojala da stvori utisak kao da je u ivotu, do udaje za doktora
Bramwella, bila navikla samo na najveu rasko. Te veeri, kad su
svi posjedali za sto, ona zacvrkuta:
"Dakle, ima li svatko sve to mu treba?"
Andrew, zadihan od hitanja, bio je isprva vrlo zbunjen. Punih deset
minuta ne usudi se da pogleda Kristin. Bio je oborio pogled, sav

obuzet milju da ona sjedi na kraju stola, izmedu doktora Gabella,

cr
nomanjastog kicoa u gamaama, prugastim hlaama i s bisernom
iglom u kravati, i gospodina Watkinsa, direktora rudnika, s
kutravom kosom, koji joj se udvarao u ali na svoj "narodski"
nain. Najzad, izazvan veselim Watkinsovim pitanjem: "Jeste li vi
jo uvijek moja cura iz Yorkshirea, gospoice Kristin?", on podie
glavu i pogleda je ljubomorno; ali kad je vidje onako njenu, u
blijedosivoj haljini s bijelim ovratnikom i orukvicama, brzo skrenu
pogled od straha da ona ne proita njegove misli.
Da bi se odbranio, jedva znajui ta govori, on se posveti svojoj
susjetki, gospoi Watkins, jednoj maloj enici koja je bila donijela
sobom i svoje pletivo.
itavo vrijeme ruka bio je na mukama, primoran da zabavlja jednu
osobu dok je eznuo da govori s drugom. Mogao je da odahne, kao
da mu je teret pao s vrata, tek kad je doktor Bramwell, koji je
predsjedavao u zaelju, dobroudno pogledao ispranjene zdjele, i
uz napoleonski pokret izjavio:
"ini mi se, mila moja, da smo gotovi. Hoemo li prijei u salon?"
Kad su svi u salonu zauzeli svoja mjesta gosti uglavnom malu
garnituru fotelja bilo je jasno da dolazi na.red muzika. Bramwell
pogleda zaljubljeno svoju enu i povede je klaviru.
"ime emo da posluimo nae goste srce moje?" upita je listajui
pri tom na pultu i pjevuei.
"Zvona hrama", predloi Gabell. "Tu bih melodiju mogao uvijek da
sluam, draga gospoo."
Gospoa Bramwell sjede na pokretljiv stoi i poe pjevati i svirati,
dok je njen mu, jedne ruke zabaene na lea, a druge ispruene
kao kad se uzima burmut, stajao pored nje i spretno okretao note.
Gladvs je imala pun kontraalt i pjevala je iz dubine grudi podiui
pri tom malo bradu. Poslije ljubavnih
pjesmica otpjeva jo Zalutali i Ja sam samo djevojica.
Bila je nagraena obilnim aplauzom, Bramwell je zaneseno i
razdragano aputao: "Veeras joj je glas izvanredan."
Onda nekako uspjee da nagovore doktora Gabella da skoi na
noge junake. Poto se poigra prstenom, i zagladi rukom dobro

namaenu, ali jo uvijek neposlunu kosu, crnokoi mangup se

ljubazno pokloni domaici kue pa, stisnuvi ake preda se, zanjita
uvjerljivo Ljubav u Sevilji, i na opi zahtjev, jo i Toreadora.
"Vi pjevate te panjolske pjesme s istinskim arom", primijeti
ljubazno gospoa Watkins.
"Imam ih, valjda, u svojoj panjolskoj krvi", odgovori skromno
doktor Gabell, sjedajui na svoje mjesto.
Andrew primijeti eretski osmijeh u Watkinsovim oima. Stari
direktor rudnika, pravi Velanin, razumijevao se u muziku, prole
zime bio je pomogao svojim ljudima da izvedu jednu od manje
poznatih Verdijevih opera i sad je, drijemajui, s lulom u zubima,
zagonetno uivao. Andrew nije mogao a da ne pomisli da se
Watkins zacijelo mnogo zabavlja posmatrajui u svom rodnom
gradiu ove strance kako umiljaju sebi da ire kulturu pjevanjem
jeftinih sentimentalnih pjesmica. Kad je Kristin, smijeei se, odbila
da neto odsvira, starac joj se okrete s jedva primjetnim osmijehom:
"Vi, drago dijete, kanda liite na mene. Suvie volite klavir, da biste
svirali na njemu."
Onda zablista zvijezda veeri. U sredite pozornice stupi doktor
Bramwell. Malo se nakalja da bi proistio grlo, izbaci jednu nogu
naprijed, zabaci glavu, turi ruku glumaki u rever kaputa i objavi:
"Gospoe i gospodo: Ugaena zvijezda, muziki
monolog." Gladvs se dade na posao za klavirom i on otpoe.
Pjesma je dirljivo opisivala promjenljivost sree u ivotu nekad
slavne glumice, koja je najzad zapala u stranu bijedu tugaljiva i
sladunjava preko svake mjere i Bramvrell je otpjeva malne s
istinskim bolom u dui. Kad je drama rasla, Gladvs je udarala
duboke akorde, a kad se patos stiavao, treperili su trileri. Bliei se
vrhuncu, Bramwell se sabra i s posljednjim stihom glas mu jeknu
snano: "I eto je tu..." stanka. "Gladuje na ulici..." jo dua stanka,
"ugaena zvijezda!"
"Jadna, jadna ena! Oh, doktore Bramwelle, vi tu pjesmu uvijek
najljepe pjevate", ree mala gospoda Watkins, gledajui ga suznim
oima i ne primijetivi da joj je pletivo palo na pod.
Kad su unesene ase s klaretom, nastade promjena. Bilo je ve
prolo jedanaest sati i, kako je postojao preutan sporazum da bi

poslije Bramwellova pothvata svaki drugi pokuaj izgledao suvie

smion, drutvo se spremalo na razilazak. Bilo je jo smijeha, utivih
izjava zahvalnosti i kretanja prema predsoblju. Dok je Andrew
oblaio svoj kaput, razmiljao je ojadeno o tome kako cijele veeri
nije izmijenio s Kristinom ni rijece.
Napolju zastade kod vratnica. Osjeao je da mora da govori s njom.
Pomisao na dugo, upropaeno vee u kojem se nadao da e moi
tako lako, i tako prijatno, da se izmiri s njom, pritiskala ga je poput
olova. Mada se nije inilo da ga je ona gledala, ona je ipak bila
ondje, u njegovoj blizini, u istoj odaji, a on je, glupan, buljio u
vrhove svojih cipela! Oh, boe! govorio je samome sebi utueno, ja
sam gori od one ugaene zvijezde. Najpametnije e biti da idem
kui da spavam.
Ali ne otide. Ostade, a srce mu stade naglo da bi
je, kad je spazi kako silazi niz stepenice i ide prema njemu, sama.
Sabra svu odvanost i zamuca:
"Gospoice Barlow, smijem li vas otpratiti do kue?"
"Na alost", i ona pri tom zastade, "obeala sam gospodinu i
gospoi Watkins da u ih saekati".
Srce mu se zgri. Htio je da bjei, kao iiban pas. Ali neto ga ipak
zadra. Bio je blijed, ali crte njegova lica bile su odlune. I rijei mu
navree, jedna za drugom:
"Htio sam samo da vam kaem da mi je ao zbog onog sluaja sa
Howellsom. Htio sam na jeftin nain da pokaem kakva sam ja sila.
I zato bi me trebalo istui estoko. Ono to ste vi uinili za djeaka
bilo je sjajno. Na kraju krajeva, uvijek je bolje postupiti po duhu
nego po slovu zakona. Oprostite mi to vam time dosadujem, ali
morao sam vam to rei. Laku no!"
Nije joj vidio lica ni saekao njen odgovor. Brzo se okrenu i poe
ulicom. Prvi put, poslije mnogo dana, osjeti se sretnim.
7.
Kancelarija rudnika bila je poslala polugodinji iznos honorara, a to
je gospoi Page dalo povoda za ozbiljna razmiljanja kao i pruilo
priliku za novu diskusiju s Aneurinom Reesom, direktorom banke.
Prvi put poslije godinu i po dana brojke su pokazivale skok. Na
"spisku doktora Pagea" bilo je sedamdeset Ijudi vie nego to ih je

bilo prije Mansonova dolaska.

Iako se Blodwen radovala veem eku koji je primila, ipak ju je
izjedala jedna skrivena misao. Za vrijeme ruka Andrew ju je
neopreznu hvatao kako ga
ispitivaki i sumnjiavo promatra. U srijedu poslije sastanka kod
gospoe Bramwell, Blodwen hrupi u trpezariju neobino vesela:
"Dakle", izjavi ona, "upravo mislim neto o vama: uskoro e biti
etiri mjeseca to ste kod nas, doktore. Ne kaem nita, ne tvrdim
da smo nezadovoljni vaim radom, i ne tuim se. Ali drugo je, opet,
doktor Page. Pa, boe moj! Ba mi neki dan ree gospodin Watkins
kako svi jedva ekaju da se doktor Page vrati na dunot. Veli, on je
tako spreman ljekar, gospodo, pa nam ne pada uope na pamet da
uzmemo nekoga drugoga umjesto njega."
Opisujui u slikovitim pojedinostima neobinu umjenost i
sposobnost svoga mua, odjednom razrogai oi i uzviknu: "Vi to
neete moda vjerovati: nema toga ega se on ne bi prihvatio ili to
ne bi uradio. Operacije! To je trebalo da vidite. Samo ovo da vam
kaem, doktore: jedanput je jednom ovjeku izvadio mozak i opet
ga namjestio. Da! Gledajte me koliko god vas volja, ali doktor Page
je zaista taj mozak oistio i opet ga lijepo vratio na prijanje mjesto."
Zavalila se pri tom u svoju stolicu i posmatrala ga je, pokuavajui
da proita djelovanje svojih rijei, a zatim se povjerljivo nasmijeila:
"U Drineffvju e biti veliko slavlje kad se doktor Page vrati na
posao. A to e, vjerujte mi biti uskoro. Na ljeto, kaem gospodinu
Watkinsu, na ljeto e doktor Page opet na posao."
Krajem iste nedjelje, vraajui se s popodnevnog obilaska bolesnika,
Andrew je bio preneraen kad spazi Edwarda zgrena na stolici
pred ulaznim trijemom: bio je potpuno odjeven, s ebetom preko
koljena, s naherenom kapom na klimavoj glavi. Duvao je otar
vjetar, a aprilsko sunce u kom se kupala tragina Pageova spodoba,
bilo je blijedo i zubato.
"Eto, vidite", banu ispod trijema gospoa Page pobjedniki pred
Mansona. "Vidite, zar ne? Doktor je ustao! Upravo sam telefonirala
gospodinu Watkinsu i rekla sam mu da je doktoru bolje. On e
uskoro opet biti na svom poslu, zar ne, pilence moje?"
Andrew osjeti kako mu krv jurnu u elo.

"Tko ga je smjestio ovamo?"

"Ja", ree prkosno Blodwen. "I zato da ga ne smjestim? On je moj
mu. Njemu je ovdje bolje."
"On mora ostati u postelji. Vi to dobro znate", dobaci joj Andrew
priguenim glasom. "Uinite tp vam kaem. Pomozite mi da ga
odnesem u postelju, odmah".
"Da, da", ree Edward nemono. "Nosite me u postelju. Meni je
ovdje hladno. Nije mi dobro. Ja se osjeam slabo.". I bolesnik poe
da jaue.
Blodwen se odmah zaplaka i, kleknuvi pored mua, zagrli ga
objema rukama i zajeca:
"Nita, nita, pilence moje. Odmah e ti lijepo u postelju, muenie.
Blodwen e tebe opet lijepo smjestiti, Blodwen se stara o tebi.
Blodwen tebe voli, andele moj."
I ona obasu vlanim poljupcima njegove nepomine obraze.
Pola sata kasnije, kad su Edwarda opet udobno smjestili u postelju,
Andrew ue u kuhinju. Bio je bijesan.
Annie je sad bila njegov istinski prijatelj. U toj istoj kuhinji oni su se
jedno drugome povjeravali i, kad su obroci bili narocito mravi, ona
bi mu jabuku ili kola iz ostave tutnula u ruku. Neki put ona bi, kao
posljednjem pribjeitu, trknula do Thomasova duana i gospodski
bi se poastila dvostrukom porcijom ribe, uz svjetlost svijee na
kuhinjskom stolu.
Annie je bila kod Pageovih ve gotovo dvadeset godina. Ona je u
Drineffvju imala mnogo rodbine, bio je to uredan svijet, a jedini
razlog to je tako dugo ostala u toj slubi bila je njena odanost
prema doktoru Pageu.
"Donesite mi moj aj ovamo, Annie", ree Andrew. "Sad ne bih
mogao da podnesem Blodwen."
Uavi u kuhinju, nije bio primijetio da Annie ima goste svoju
sestru 01wen i 01wenina mua Emlyna Hughesa. On ih je ve ranije
bio upoznao. Emlyn je bio miner. Imao je poteno, dobroudno,
bljedunjavo lice.
Spazivi ih, Manson je askom oklijevao, ali 01wen, ivahna mlada
ena crnih oiju, ree odjednom:
"Ne obazirite se na nas, gospodine doktore, ako elite da popijete

ovdje va aj. Upravo smo razgovarali o vama kad ste naili".

"Da?"
"Da, zaista!" 01wen sijevnu oima prema svojoj sestri. "Ne hajem ja
to me ti tako gleda, Annie; hou da kaem ono to mislim. Svi
ljudi govore, gospodine Mansone, kako ve godinama nisu imali
tako dobra mlada ljekara kao to ste vi i kako ih vi predano lijeite.
Pitajte Emlyna, ako meni ne vjerujete. I oni su gotovo bijesni na
gospou Page. Kau da praksa stvarno pripada vama i da biste vi
morali raditi samostalno. Ona je to ula i zato je, molim vas, digla iz
kreveta jadnog starog doktora. Toboe, bolje mu je, vraga! Siromah
starac!"
im popi aj, Andrew se povue. Osjeao se nelagodno poslije
01weninih neposrednih rijei, ali ipak se osjeao polaskanim kad je
uo da ga svijet u Drineffyju voli. Kada ga je nekoliko dana zatim
posjetio sa enom John Morgan, prvi builac u rudniku hematita,
on je to smatrao osobitim znakom panje.
Morganovi su bili sredovjean par, gotovo dvadeset godina u
braku. Iako nisu bili imuni, bili su vrlo cijenjeni u itavom onom
kraju. Andrew je bio uo da e uskoro otputovati u junu Afriku,
gdje je Morganu bio obean posao u rudnicima Johannesburga. Nije
bilo neobino da dobre buioce mame zlatni rudnici Randa, gdje je
posao bio uglavnom isti, a zarada mnogo vea. Andrew je bio
uveliko iznenaen kad mu Morgan sjedei sa enom u malom
kabinetu za pregled, izloi svrhu svog posjeta:
"Ele, doktore, izgleda da smo najzad udesili stvar kako ireba. Moja
ena, koju vidite, imat e uskoro bebu, i to poslije devetnaest
godina, molim lijepo. To je za nas velika radost, doktore. Odluili
smo da odloimo odlazak do poslije radosnog dogaaja. to se
ljekara tie, naumili smo da umolimo vas. To dijete znai za nas
mnogo, doktore. I bit e tu belaja, dabome. Mojoj eni je etrdeset i
trea. Ali, eto, mi znamo da ete vi uiniti za nas sve to moete."
Andrew primi ovu dunost s toplim osjeajem ukazane asti. Bio je
to udan osjeaj, ist i duevan i, zbog stanja u kom se nalazio,
dvostruko blagotvoran. Odskora se osjeao izgubljenim, sasvim
ucviljenim. Neobine struje vitlale su njim, nemirne i bolne. Bilo je
asova kad je u srcu osjeao udnu potmulu bol, u ije postojanje

dotle kao ljekar nije mogao da vjeruje.

Ranije nije nikad ozbiljno mislio o ljubavi. Dok je bio na
univerzitetu, bio je suvie siromah, suvie bijedno odjeven i, zbog
ispita, suvie predan svome radu, da bi mogao da dolazi mnogo u
dodir s drugim spolom. Na univerzitetu St. Andrew ovjek je
morao biti "laf", kao njegov prijatelj i kolski drug Freddie Hamson,
da bi mogao odlaziti u krugove koji su igrali, prireivali zabave i
uope epurili se svojom
drutvenom otmjenou. On je bio lien svega toga. Pripadao je u
stvari izuzimajui njegovo prijateljstvo s Hamsonom gomili onih
koji stoje po strani, bez kaputa, rade bez odmora, pue i povremeno
se zabavljaju, ali ne u klubovima, ve za jeftinim biljarskim
stolovima, po kavanicama u donjem gradu.
Neizbjene romantine slike iskrsavale su, dodue, 11 njegovoj
svijesti, ali, zbog njegova siromatva, one su se obino odraavale s
nekakvim basnoslovnim bogatstvom u pozadini. Meutim sada, u
Drineffyju, on je zamagljenim oima gledao kroz prozor svoje
barakedispanzera u prljavu gomilu ljake i iz sveg je srca eznuo za
malom uiteljicom gradske osnovne kole. Glupost nekadanjih
sanjarija izazivala je u njemu smijeh.
On se uvijek ponosio svojim praktinim duhom, svojim jakim
prirodenim mu ponosom, pa je pokuavao odluno, u vlastitom
interesu, da se razlozima oslobodi svojih osjeaja. Ona nije lijepa,
rastom je malena i mrava. Na licu ima made, a gornja joj je usna
to se lijepo vidi kad se smije malo nepravilna. Osim toga, ona ga
vjerojatno i mrzi.
Govorio je samome sebi da bi bilo nepametno podati se tako
slabiki svojim osjeajima. On ima namjeru da se posveti svome
radu. Jo je samo asistent. Kakav e on biti ljekar ako ve sada, na
poetku svoje karijere, stvara jednu takvu vezu koja e sigurno
smetati njegovoj budunosti i koja ga evo ve sada sapinje u radu?
U nastojanju da se pribere, smiljao je razne razbibrige.
Zavaravajui se da mu nedostaju stari drugovi s univerziteta, on
napisa dugo pismo Freddieu Hamsonu, koji je nedavno bio
postavljen za ljekara u jednoj londonskoj bolnici. Vrlo esto traio je
Dennvjevo drutvo. Ali Philip, mada neki put prijateljski

raspoloen, vie puta je bio hladan, sumnji

av, ispunjen gorinom ovjeka koga je ivot ozlijedio.
Ma koliko Andrew nastojao, on nije mogao da istisne Kristin iz
svojih misli, iz svoga srca tu slatku enju. Nije je bio vidio jo od
one svoje ispovijesti pred vratnicama "Mog mira". ta je ona o
njemu mislila? Da li je uope mislila to o njemu? inilo mu se da je
to bilo kad ju je vidio posljednji put iako ju je stalno oekivao kad
god bi prolazio ulicom Bank pa je ve oajavao da li e je jo ikada
sresti.
Onda je u subotu po podne, 25. maja, kad je ve bio izgubio svaku
nadu, dobio slijedee pismo:
Dragi doktore Mansone, G. i ga Watkins dolaze k meni na veeru
sutra uvee, u nedjelju. Ako nemate to pametnije da radite, da li bi
vam bilo prijatno da im se pridruite? U sedam i po.
Iskreno Kristin Barlow
Vrisnuo je od radosti tako da je Annie dotrala iz kuhinje.
"Eh, doktore, brate", ree mu ona prijekorno, "vi se zaista neki put
ponaate budalasto."
"To je istina, Annie", odgovori on jo uvijek razdragan. "Ali mislim
mislim da je to ve prolo. ujte, draga Annie, hoete li mi jo
veeras ispeglati hlae? Ja u ih okaiti na vrata kad podem
spavati."
Slijedee veeri bila je nedjelja pa nije bilo veernjih pregleda on se
uzbudeno predstavi u kui gospoe Herbert, kod koje je Kristin
stanovala, u blizini kole. Doao je rano, znao je to, ali nije mogao
vie ni aska da eka.
Vrata mu otvori i doeka ga sama Kristin, ljupka i nasmijana.
Da, ona se smijeila, uistinu se smijeila. A on je mislio da ona za
njega ne mari! Bio je toliko uzbuen da je jedva mogao da govori.
"Danas je bio divan dan, je ida?" ueprtlja se on, idui za njom u
salon.
"Krasan", saglasi se ona. "Ja sam popodne napravila divnu etnju,
ak preko Pandvja, i nala nekoliko rosopasa."
Sjedoe. Bilo mu je navrh jezika da je upita da li voli etnje, ali
odustane na vrijeme od te iude namjere.
"Gospoa Watkins mi je upravo javila", ree Kristin, "da e ona i

njen mu zakasniti. On se malo due zadrao u kancelariji. Vama

nee biti neprijatno to emo morati da priekamo?"
Da mu bude neprijatno! Dode mu da se nasmije od puste sree. Da
ona zna kako je nestrpljivo ekao sve te dane da je vidi, kako mu je
divno ovdje s njom. Gledao je kriom oko sebe. Njena soba,
namjetena njenim vlastitim stvarima, razlikovala se od ma koje
sobe koju je vidio u Drineffvju. U njoj nije bilo ni baruna ni konjske
dlake, ni jednog od onih svijetlih satenskih jastuka, koji su tako
upadljivo ukraavali salon gospoe Bramwell. Pod je bio obojen i
uglaan, s mrkom jednobojnom prostirkom pred kaminom.
Namjetaj je bio tako nenametljiv, da se jedva primjeivao. Usred
stola postavljenog za veeru, nalazio se obian sud bijele boje u kom
su plovili, kao majuni vodeni cvjetovi, rosopasi koje je ona nabrala.
Utisak je bio prost i lijep. Na prozoru se nalazila jedna drvena
poslastiarska kutija, ispunjena zemljom, iz koje su izbijale tanke
vlati zelenog bilja. Iznad kamina visila je sasvim neobina slika koja
je prikazivala malu djeju drvenu stoliicu, crveno obojenu i, po
njegovu miljenju, krajnje rdavo nacrtanu.
Morala je primijetiti da ga je ta slika iznenadila, jer se nasmijei:
"Nadam se da ne mislite da je to original."
Zbunjen, nije znao to da joj odgovori. Njena se linost ogledala u
cijeloj toj odaji. Uvjerenje da ona zna stvari koje premauju njegovo
znanje, sasvim ga zbuni. Ali njegovo je interesiranje za nju bilo ve
u tolikoj mjeri probueno da je bio sasvim zaboravio koliko je
nespretan, ali je ipak izbjegao glup i banalan razgovor o lijepom i
runom vremenu i raspitivao se o njoj samoj.
Ona mu je odgovarala otvoreno. Porijeklom je bila iz Yorkshirea.
Majka joj je umrla kad joj je bilo petnaest godina. Otac joj je bio
zamjenik direktora jednog od velikih Bramwellovih ugljenokopa.
Njen jedini brat John spremao se za rudarskog inenjera u istom
ugljenokopu. Pet godina kasnije, kad joj je bilo devetnaest godina
pa je bila zavrila uiteljsku kolu, njen otac je bio postavljen za
direktora ugljenokopa u Porth Pitu, dvadeset milja daleko od
Drineffyja, niz dolinu. Ona i brat poli su s njim u Juni Vels, ona
da bi redila kuu, a on da pomogne ocu. est mjeseci po njihovu
dolasku desila se eksplozija u ugljenokopu. John, koji se nalazio u

rudniku, pod zemljom, ubijen je na mjestu. Njen otac, uvi za tu

nesreu, odjuri odmah u rudnik, ali i on bi uguen gasovima.
Nedjelju dana zatim bili su zajedno izneseni.
Kad je ona zavrila svoju tunu priu, neko su vrijeme oboje utjeli.
"ao mi je", ree Andrew saosjeajno.
"Svijet je prema meni bio dobar", ree ona pribrano, "naroito
gospodin i gospoa Watkins. Dobila sam ovdje mjesto u koli."
askom zastade, a lice joj se ponovo razvedri. "Ali ja sam, ipak, kao
i vi, jo uvijek strana ovdje."
"Potrebno je mnogo vremena da ovjek navikne na ove doline" ree
joj Andrew i pri tom je pogleda kao da trai rije koja bi makar i
blijedo nagovijestila njegov osjeaj prema njoj, neto to bi obazrivo
skrenulo njihov razgovor s prolosti i uputilo ga prema sretnoj
budunosti.
"ovjek se ovdje osjea tako udaljen od svijeta, usamljen. Ja sam
svjestan toga, esto osjeam to. I toliko puta poelim da imam
nekoga s kim bih mogao da porazgovaram."
Ona se nasmijei. "A o emu biste voljeli da razgovarate?"
On pocrvenje, osjeajui se kao satjeran u kut.
"Oh, pa o mom radu, dakako." Zastade, smatrajui da treba da te
rijei objasni. "Izgleda mi kao da idem nasumce. Iz jedne tekoe
zapadam u drugu."
"Hoete li da kaete da imate tekih sluajeva u svom ljekarskom
radu?"
"Ne, nije to." Poslije izvjesnog oklijevanja, on nastavi: "Doao sam
ovamo pune glave formula, stvari u koje svatko vjeruje, ili se
pretvara da vjeruje: na primjer, da oteeni zglobovi znae
reumatizam, da reumatizam znai salicilat. Ta znate sva ta
pravovjerna naela medicine! A ja sam polako uviam da su neka
od njih sasvim pogrena. tJzmimo, recimo, lijekove. Meni se ini da
od nekih od njih bolesnik ima vie tete nego koristi. To vam je
sistem. Bolesnik vam doe u dispanzer. On oekuje svoju "boicu
lijeka". I on je dobiva, svejedno da li je to samo ispren eer, soda
bikarbona ili dobra ista voda. Zato se recepti i piu na latinskom
da ih bolesnici ne bi razumjeli. To nije nita, to nije nauka. I jo
neto. Meni se ini da suvie mnogo ljekara uzimaju bolest

empiriki, to jest razmatraju simptome pojedinano. Ali nee da se

pomue da sve simptome sloe zajedno pa tek onda da izvuku
dijagnozu. Oni vam
kau, vrlo brzo, zato to su obino u hitnji: "Ah! glavobolja probajte
ovaj praak"; ili "vi ste malokrvni morate uzeti malo gvoa."
Umjesto da se, upitaju to prouzrokuje glavobolju ili malokrvnost
". On zastade naglo. "Oh, oprostite! Ja vam dosaujem!"
"Ne, ne", prihvati ona brzo. "To je vrlo zanimljivo."
"Ja sam tek poetnik, jo uvijek lutam", nastavi on ponesen silovito
njenim interesiranjem. "Ali, asne mi rijei, ja mislim da ak u
udbenicima, iz kojih sam uio, ima suvie zastarjelih, nazadnjakih
pogleda, beskorisnih lijekova i simptoma koje je oznaio netko ak
tamo u srednjem vijeku. Mogli biste rei da to nije naroito vano
za ljekara ope prakse, ali zato bi taj ljekar morao da se ogranii
samo na propisivanje toplih obloga i sredstava za ienje. Vrijeme
je da nauka stupi u prve borbene redove. Mnogi misle da nauka lei
na dnu epruvete. Ja tako ne mislim. Ja vjerujem da se i malom
Ijekaru, onome to trkara po predgradu, prua zgoda da uoi
stvari, da se koristi prilikom i primijeti prve simptome nove bolesti
prije nego to ih mogu da utvrde ljekari u ma kojoj bolnici. Dok
jedan sluaj dospije do bolnice, prvi stadijumi bolesti obino su ve
proli."
Upravo je htjela da mu ivo odgovori, kad spoljno zvonce zazvoni.
Ona ustade pa, potisnuvi ono to je htjela da kae, ree uz lak
osmijeh:
"Nadam se da neete zaboraviti da ste mi obeali da ete mi o tom
vie priati drugom jednom prilikom."
Watkins i njegova ena uoe izvinjavajui se to su zakasnili. Vrlo
brzo sjedoe da veeraju.
Veera se ovoga puta mnogo razlikovala od hladne veere za kojom
su se posljednji put bili skupili: bili su im priredili teletinu kuhanu
u tignju s pireom od krumpira, zainjenim maslacem, zatim kola
od
rabarbara s kremom, najzad sir i kavu. lako sasvim obino, svako je
jelo bilo odlino, a bilo ga je u izobilju. Poslije mravih ruaka
kojima ga je sluila Blodwen, za Andrewa je bila prava gozba:

hrana je bila topla i ukusna. On uzdahnu:

"Vi imate sree s vaom stanodavkom, gospodice Barlow. Ona kuha
sjajno!"
Watkins, koji se vragolasto smijuckao Andrewovu apetitu,
odjednom se gromko nasmija:
"To je odlino!". Onda se okrenu eni: "Jesi li ga ula, mamice? Kae
da gospoa Herbert sjajno kuha!"
Kristinu obli laka rumen.
"Ne obazirite se na njega", ree ona Andrewu. "To je najljepi
kompliment koji mi je ikad uinjen jer je uinjen nenamjerno. U
stvari, veeru sam spremila ja. Ja upravljam kuhinjom gospoe
Herbert. Volim kad neto sama spremim. I navikla sam na to."
Poslije tog njenog objanjenja, direktor rudnika jo se bunije
razveseli. U njemu se vie nije mogao prepoznati onaj mualjiv
ovjek koji je kod gospoe Bramwell stoiki podnosio razne ale.
Otvoren i prostoduan, on se nasladivao dobrom veerom,
mljackao usnama dok je jeo kola, stavljao laktove na stol i veselim
priama zasmijavao sve.
Vee prode brzo. Kad Andrew pogleda na sat, zaprepasti se
vidjevi da je blizu jedanaest. A bio je obeao da e jo u toku
veeri, prije deset i po, posjetiti jednog bolesnika u Blaina Placeu.
Kad je sa aljenjem ustao da se oprosti, Kristin ga otprati do vrata.
U uskom hodniku on nehotice dodirnu njeno bedro. Podie ga pri
tom slatka jeza. Ona se svojim mirom, svojom njenou, svojim
pametnim crnim oima, toliko razlikovala od svih ena
koje je ikad bio upoznao. Bog neka mu oprosti to se usudio ikad da
pomili da mu je neprijatna!
On promrmlja malo zadihano:
"Nemam rijei da vam dovoljno zahvalim to ste me pozvali
veeras. Smijem li vas jo kada vidjeti? Ja ne govorim uvijek samo o
svom radu. Hoete li Kristin, hoete li da podete sa mnom jedanput
u kino u Toniglan?"
Ona se smijeila, prvi put je u njenom pogledu bilo malo enske
nestanosti.
"Pokuajte da me pozovete."
Dug utljiv minut na pragu pod visokim zvijezdama. Zrak mu je

mirisao na rosu i hladio mu zaarene obraze. On je osjeao njen

sladak dah, eznuo za njom, gorio od elje da je poljubi. Stisnu joj
ruku nezgrapno, okrenu se i pode, noen krilatim mislima, stazom
koja ga je vodila njegovoj kui, istom onom vrtoglavom stazom
kojom su ili ve milijuni, vjerujui da su jedini predodreeni, jedini
blagosloveni. Oh, ona je divna! Kako ga je razumjela kad joj je
govorio o svojim tekoama! Ona je i pametna, daleko pametnija od
njega! Kako samo sjajno kuha! I on je nazva Kristin!
8.
Mada je Kristin obuzimala njegov um sada vie nego ikad, cio tok
njegovih misli bio je izmijenjen. Vie se nije osjeao maloduan; bio
je sretan, zanesen, pun nada. Ta promjena u njegovu raspoloenju
ogledala se i u njegovu radu. Bio je dovoljno mlad pa je u svojoj
mati stvarao stalno nove slike: kako ga ona posmatra dok
pregledava bolesnike, kako bdi nad njegovim metodinim i
savjesnim istraivanjima,
kako hvali njegovu smiljenost i tonost dijagnoza. Svakom
iskuenju da na brzu ruku pregleda bolesnika i doe do zakljuka
prije nego to mu osluhne plua, odmah bi se odupro milju: "Blagi
boe, to ne! ta bi ona o meni mislila kad bih tako radio?"
Vie puta osjetio bi na sebi Dennvjev satirian i pronicav pogled.
Ali on nije za nj hajao. Na svoj pedantan, idealistiki nain, upleo bi
Kristin u svoja stremljenja, i ona bi nesvjesno postala snaan
podstreka u njegovoj borbi s nepoznatim.
Priznavao je samome sebi da on, zapravo, i ne zna nita. Ali uio se
da misli svojom glavom i da, u iznalaenju neposrednih uzroka,
uputi svoja istraivanja i preko onog to mu se inilo oiglednim.
Nikad ga jo nije ideal nauke tako mono privlaio. Molio je boga
da nikad ne postane aljkav ili da radi samo za plau, da ne stvara
neprovjerene zakljuke i nikad ne dozvoli sebi da prepisuje recepte
kao ranije. Htio je da pronalazi, da se bavi naukom, da bude
dostojan Kristine.
Obuzet tim prostodunim arom, esto se alio na svakidanju
praksu, koja mu je odjednom, kao za pakost, pruala samo dosadne
i beznaajne sluajeve. Htio je da se vere po planinama, a slijedeih
nekoliko nedjelja imao je pred sobom samo beznaajne krtinjake.

Bolesti s kojima je trebalo da se ponese bile su neznatne, oajno

nezanimljive: uganue zglobova, posjeeni prsti, nazebi u glavi.
Vrhunac svega bio je doivio kad ga je pozvala neka baba koja je
stanovala dvije milje daleko od njegove kue i, zirkajui u njega
ispod svoje flanelske kape, umolila da joj odsijee uljeve.
Osjeao se budalasto, grizao se to mu se ne prua prilika da se
istakne svojim znanjem i prieljkivao je vihor i buru.
Poeo je da sumnja i u sama sebe i pitao se da li
je uope mogue da ljekar, u tom zabaenom kraju, bude ita drugo
do siuan, bijedan najamnik. I onda, kad mu se zanos bio ve
srozao do najnie take, dogodio se jedan sluaj koji je ivu njegova
vjerovanja podigao do neba.
Krajem posljednje nedjelje mjeseca juna, prolazei preko staninog
mosta, srete doktora Bramwella. Srebrni Kralj bio je upravo uao na
stranja vrata eljeznike krme i kradomice brisao gornju usnu
nadlanicom ruke. Imao je obiaj da vfem ili aom piva oprezno
ublauje svoj jad kad bi Gladvs, vesela i odjevena u najljepe ruho,
odlazila u svoje tajanstve,ne "kupovine" u Toniglan.
U prvi mah bio je pomalo zbunjen time to ga je Andrew primijetio,
ali se ipak sjajno snae:
"Ah, Mansone! Milo mi je to te vidim. Upravo su me zvali
Pritchardu." Andrew je pet minuta ranije bio vidio Pritcharda kako
eta sa svojim psom. Nije htio da iskoristi priliku. On je volio
Srebrnog Kralja, ije su visokoparne rijei i herojskokomini pokreti
bili u tako ljudskoj suprotnosti s njegovom bojaljivou i s rupama
u arapama koje je vesela Gladvs zaboravljala da zakrpi.
Poavi ulicom zajedno, poeli su da govore o svojim poslovima.
Bramwell je uvijek bio gotov da govori o nevoljama svojih
bolesnika, i sad je tonom punim ozbiljnosti bio rekao Andrewu da
se Emlyn Hughes, Annin zet, nalazi pod njegovim starenjem.
Emlyn je, ree, u posljednje vrijeme poeo da se ponaa vrlo udno:
imao je nepriliku u rudniku, pa je izgubio pamenje i postao
svadalica i nasilnik.
"Ne dopada mi se to, Mansone", klimao je zabrinuto glavom
Bramwell. "Viao sam ja i ranije sluajeve umne poremeenosti, pa
mi to mnogo lii na takvo neto."

Manson mu izrazi svoje aljenje. On je uvijek

smatrao Hughesa smuenjakom, ali dobriinom. Sjeti se da je Annie
u posljednje vrijeme izgledala zabrinuta: i kad ju je upitao za razlog
tome, ona mu je, ma da inae bila sklona brbljanju, osim u
porodinim stvarima, izjavila neodreeno da je zabrinuta zbog
svog zeta. Rastajui se od Bramwella, on mu izrazi nadu da e
stanje tog siromaka krenuti nabo
Ije.
Ali slijedeeg petka, u est ujutru, probudi ga kucanje na vratima
njegove sobe. Bila je to Annie, koja mu, ve potpuno odjevena i
crvena oko oiju, urui jedno pismo. Andrew razdera omot i proita
poruku doktora Bramwella:
Doite odmah. Potrebno je da sa mnom potpiete uvjerenje o
sluaju opasnog ludila.
Annie se borila sa suzama.
"Radi se o Emlvnu, doktore. Desilo se neto strano. Molim vas da
doete odmah."
Za tri minuta Andrew je bio spreman. Pratei ga niz ulicu, Annie
mu ispria, kako je najbolje umjela, sve o Emlynu. Bolovao je tri
nedjelje i ponaao se nekako udno, ali noas je postao naroito
silovit i izgubio je sasvim pamet. Nasrnuo je na enu s kuhinjskim
noem. 01wen je nekako jedva uspjela da utee na ulicu, u
spavaici. Uzbudljiva pria bila je dovoljno jeziva i ovakva kakvu ju
je Annie napreac ispriala, urei pored njega kroz sivu svjetlost
jutra, a on nije nalazio rijei kojima bi je umirio. Kad s" stigli
Hughesovoj kui, zatekli su u prednjoj odaji doktora Bramwella,
neobrijana i zabrinuta, bez ovratnika i kravate. On je sjedio za
stolom, s perom u ruci, a pred njim je bio poluispunjen arak
modriastog papira.
"Ah, Mansone, ljubazno je od vas to ste doli tako brzo. Vflo
alostan sluaj, ali brzo emo biti gotovi."
"O emu se radi?"
"Hughes je poludio. Mislim da sam vam ve pred nedjelju dana
kazao da se plaim toga. I eto, vidite, nisam se prevario: akutno
ludilo!" Bramwell je kotrljao rijei preko jezika, svjestan tragine
uzvienosti tog asa. "Ubilako ludilo u najveem stepenu. Morat

emo ga odmah poslati u Pontynewad. Za to su potrebna dva

potpisa, moj i va rodbina je traila da pozovem vas. Formalnosti
su vam poznate, zar ne?"
"Da", potvrdi Andrew. "A kakav je va nalaz?"
Proistivi grlo, Bramwell poe da ita ono to je na formularu bio
iscrpan i taan prikaz Hughesova ponaanja tokom prole nedjelje,
koji je u svemu ukazivao na umnu poremeenost. Proitavi ga,
Bramwell podie glavu:
"Dakle, iskaz je, mislim, jasan!"
"Izgleda da se radi o ozbiljnom sluaju", ree Andrew polako. "Pa,
pogledat u ga."
"Hvala vam, Mansone. Mene ete nai ovdje kad budete gotovi", i
Bramwell se dade na upisivanje daljih pojedinosti u svoj izvjetaj.
Emlyn Hughes je leao u postelji, a pored njega su sjedili za sluaj
potrebe dvojica njegovih drugova iz rudnika. U dnu postelje stajala
je 01wen, ije je lice, obino tako ivahno i nasmijano, sada bilo
blijedo i izoblieno suzama. Ona je izgledala tako ucviljena, u odaji
je vladala takva snudenost i mete da je Andrew askom osjetio
ledenu jezu, gotovo strah.
Prie Emlynu i u prvi as ga jedva prepozna. Nije se bio mnogo
promijenio bio je to Emlyn, dabome, ali jedan izoblien i na neki
udan, tajanstven nain, izmijenjen Emlyn, ogrubljenih crta. Lice
mu je bilo podbuhlo, nosnice su mu bile odebljale, a koa poprimila
votanu boju, osim jedne crvene mrlje
preko nosa. itava njegova pojava odavala je ovjeka teka i
apatina. Andrew ga oslovi, i on promrmlja nekoliko nerazumljivih
rijei. Zatim, stisnuvi pesnice, izgovori bujicu nasrtljivih ludorija
koje su, kao dodatak Branrvvellovu izvjetaju, suvie jasno
ukazivale na potrebu njegove internacije.
Nastade tiina. Andrew je osjeao da bi trebalo da bude uvjeren u
bolest tog ovjeka. Pa ipak, i sam ne znajui zato, on nije bio
zadovoljan. Zato, zato, pitao se on, zato Hughes govori tako?
Zamislimo da je ovjek zaista poludio, ali ta je, onda, uzrok tome?
On se uvijek osjeao sretnim, i na svoj je nain bio zadovoljan,
bezbrian i veseo. Zato se onda, bez vidljiva razloga, tako
promijenio?

Mora da postoji neki razlog, mislio je Manson tvrdoglavo simptomi

se ne pojavljuju tek sami od sebe. Gledajui one otekle crte i traei
neko objanjenje toj zagoneci, on nagonski isprui ruku i
dodirnuvi ono podbuhlo lice, primijeti pri tom podsvjesno da
pritisak njegovih prstiju ne ostavlja nikakav otisak na oteklom
obrazu.
Odjednom, kao munja, sinu misao u njegovu umu. Zato oteklina
ne reagira na pritisak? Zato srce mu snano zakuca to to nije
pravi edem ve myxoedem. Tu smo; tako mi boga, tu smol Ne, ne,
ne smije da juri. vrsto obuzda sebe. Ne smije na brzinu izvoditi
zakljuke. Mora ii obazrivo, polako, sigurno!
Obuzdavi se, on podie Emlvnovu ruku. Da, koa je bila suha i
gruba, prsti malo oteeni na vrhovima. Temperatura ispod
normale. Izvri pregled metodiki, odbijajui od sebe svaki val
oduevljenja koji bi ga mogao ponijeti. Svi znaci i svi simptomi
slagali su se divno, kao u kakvoj sloenoj zagoneci g ukrtenim
rijeima. Zbunjen govor, suha koa, maljavi prsti, podbuhlo
neelastino lice, defektno pam
enje, sporo miljenje, napadi razdraljivosti s vrhuncem u
pokuaju ubojstva. Oh, taj osjeaj pobjede nad zavrnom slikom bio
je uzvien!
Ustavi, on side u odaju u kojoj ga doeka doktor Bramvell stojei
na prostirci, ledima okrenut vatri:
"Dakle? Jeste li zadovoljan? Pero je na stolu."
"Sluajte, Bramwelle..." Andrew je gledao u stranu i borio se da
savlada pobjedniki ton u svom glasu "ja mislim da ne treba da
potpiemo taj izvjetaj o Hughesu."
"ta, kako?" Bljedilo je postepeno nestajalo s Bramwellova lica, i on
se ljutnu, sav zaprepaen: "Pa ovjek je poaavio!"
"Ja tako ne mislim", odgovori Andrew mirno, jo uvijek
obuzdavajui svoje razdragano oduevljenje. Nije, naime, bilo dosta
postaviti dijagnozu: trebalo se i s Bramwellom postupati obazrivo i
ne stvarati od njega neprijatelja suprotstavljanjem. "Po mom
miljenju, Hughes je bolestan duevno samo zato to je bolestan
tjelesno. On pati od nedovoljnosti titne lijezde apsolutno jasan
sluaj myxoedema."

Bramwell je zurio u njega staklastim pogledom. Bio je prosto

preneraen. Pokua da kae neto, ali mu je glas samo udno
umio, kao kad snijeg pada s krova.
"Najzad", nastavi Andrew uvjerljivo, upirui pojjled u prostirku,
"Pontinewda je tako uasno mjesto. Ako Hughes ude tamo, nikad
vie nee odatle i.ii. Pa ak ako bi i iziao, cijelog bi ivota bio
strasno oigosan. Zato, da probamo najprije s lijeenjem siitne
lijezde."
"Pa, doktore", zamea Bramwell, "ja vas ne raumijem."
"Pomislite kako bi to doprinijelo vaem ugledu", brzo ga presijee
Andrew, "ako bi vam polo za rukom da ga izlijeite. Ne mislite li
da je vrijedno po
kuati? Dakle, ja u sad pozvati gospodu Hughe. Ona se jadnica
ubi plaui, jer misli da e Emlyn biti odveden. Moete joj objasniti
da emo pokuati s nekim novim nainom lijeenja."
Prije nego to je Bramwell mogao da negoduje, Andrew je bio iziao
iz odaje. Nekoliko minuta kasnije, kad se vrati s gospoom Hughes,
Srebrni Kralj bio je doao k sebi. epurei se na prostirci, on na
dostojanstven nain obavijesti 01wen "da jo postoji jedan zraak
nade", a Andrew? medutim, stojei mu iza lea, zguva ispunjen
formular u okruglu lopticu i baci ga u vatru. Zatim ode da
telefonira u Cardiff po tiroidin.
Prode nekoliko dana velike uznemirenosti i grozniava iekivanja
prije nego to se na Hughesu primijeti djelovanje lijeenja. Ali kad
jednom ono otpoe bilo je arobno. etrnaest dana zatim Hughes
ustade iz postelje, a na kraju drugog mjeseca ve je bio na svom
poslu. Jedne veeri dode, mrav i io, u dispanzer u Bryngoweru,
zajedno s nasmijanom Olwen, da kae Andrewu da se nikad u
ivotu nije bolje osjeao.
01wen ree:
"Za sve to mi dugujemo vama, doktore. Zato emo ostaviti
Bramwella i prijei vama. Emlyn je bio kod njega na spisku jo prije
nego to smo se uzeli. On bi moga Emlvna bio poslao u pa znate
ve kuda da nije bilo vas i vaeg staranja."
"JVe smijete da mijenjate ljekara, 01wen", odgovori Andrew. "To bi
pokvarilo sve." Zatim ostavi ozbiljan ljekarski ton i ree s istinskom

mladikom nestanou: "Ako samo i pokuate da to uinite ja u

vas goniti onim kuhinjskim noem."
Kad je Bramwell jednom iza toga sreo na ulici Andrewa, ree mu
naepureno:
"Zdravo, Mansone! Jesi li vidio Hughesa! Ha!
Oboje su mi vrlo zahvalni. Laskam sebi da nikad dosada nisam
imao ljepi sluaj izljeenja."
Annie ree:
"to se onaj matori Bramvvell kooperi po gradu kao da mi je on
netko. On je obina neznalica. A ona njegova ena! Oh, to vam je
prava napast za poslugu."
Gospoa Page ree:
"Doktore, ne zaboravite da vi radite za doktora Pagea."
Denny primijeti:
"Mansone, ti si sada toliko uobraen da je nemogue podnijeti te. Ti
e se raspui od nadmenosti, i to brzo, vrlo brzo."
Ali Andrew, hitajui Kristini, obuzet radou zbog pobjede svoje
naune metode, uvao je samo za nju sve ono to je imao da kae.
9.
U julu te godine godinja skuptina Britanskog ljekarskog drutva
drala se u Cardiffu. To drutvo bilo je slavno sa svojih godinjih
skuptina, a sam prof. Lamplaugh uvijek je, u svom oprotajnom
predavanju, ukazivao studentima na potrebu da svaki ugledan
ljekar bude lanom tog drutva. Sjajno organizovane, te su
skuptine pruale lanovima i njihovim porodicama sportske,
drutvene i naune razonode, popuste u svim hotelima izuzev
najboljih, besplatne autobusne izlete do poruenih susjednih
opatija, razne podsjetnike u "divotizdanjima", spomenkalendare
vodeih tvornica kirurkih instrumenata i farmaceutskih proizvoda
i naroite povlastice u najblioj banji. Prethodne godine, pred sam
kraj
skuptine pune slavlja, svi ljekari i njihove ene bili su dobili, kao
besplatan uzorak, izdanu kutiju biskvita protiv debljanja.
Andrew nije bio lan Drutva, jer je lanarina od pet zlatnika tada
jo premaivala njegove mogunosti, ali je, pomalo zavidljivo,
pratio njegov rad izdaleka. To mu je bilo dalo povoda da jo jae

osjeti u kojoj je mjeri zabaen i izgubljen u Drineffvju. Slike u

mjesnim listovima koje su prikazivale uparaene doktore, svrstane
na nekoj tribini okienoj zastavama, kako sluaju pozdravne
govore, ili kako igraju golf na igralitu Penarth, ili se tiskaju u
parobrodu na izletu u Weston na moru sve je to pridonosilo da se
osjeti jo jadnije iskljuen i po strani.
Ali sredinom te nedjelje stie za Andrewa jedno pismo s adresom
nekog kardifskog hotela u zaglavlju, koje ga prijatno iznenadi. Bilo
je to pismo njegova prijatelja Freddiea Hamsona. Freddie je, kao to
se moglo i oekivati, uestvovao na skuptini i, izraavajui elju da
se vidi s Mansonom, pozivao ga da sljedee subote veera s njim.
Andrew pokaza pismo Kristini. Ve je bio navikao da joj se
povjerava. Prola su gotovo dva mjeseca od one veeri kod nje, a on
je bio zaljubljeniji nego ikad. Sada, kad je mogao da se s njom esto
sastaje i bio uvjeren da su i njoj ti sastanci dragi, bio je sretniji nego
ikad u ivotu. Ona je, vjerojatno, djelovala na njega umirujue. Bila
je malo stvorenje vrlo pozitivna duha, savreno neposredna i bez
sjenke koketerije. esto bi joj doao zabrinut i razdraen, a otiao bi
od nje smiren i vedar. Umjela je, na sebi svojstven nain, da mirno
saslua ono to bi on imao da joj kae i moda bi napravila kakvu
umjesnu ali zabavnu primjedbu. Imala je mnogo zdrava smisla i
nikad mu nije laskala.
Katkad, uprkos njenoj mirnoi, oni su vodili i
vahne rasprave, jer je i ona imala svoje poglede. Rekla mu je
jednom, smijeei se, da je tu sklonost ka protivrjeenju naslijedila
od neke kotske babe. Moda je njen slobodan duh bio istog
porijekla. On je esto primjeivao da je ona vrlo hrabra, i to ga je
diralo i ispunjavalo eljom da je zatiti. Doista, ona u svijetu nije
imala nikoga do jedne bolesne tetke u Bridlingtonu.
Subotom i nedjeljom po podne, kad bi vrijeme bilo lijepo,
poduzimali su duge etnje u pravcu Pandyja. Jednom su otili u
kino u Toniglan da vide Chaplinovu Potjeru za zlatom, a jednom
opet, na njen prijedlog, da uju orkestralni koncerat. Ali od svega
toga on je najvie volio one veeri kad bi Kristini dolazila gospoda
Watkins, jer mu se tada pruala prilika da u prisnoj atmosferi
njenog stana uiva u njenoj prisutnosti. Tada bi se mahom povele

ivone njihove velike rasprave, dok bi gospoda Watkins mirno plela,

vrsto rijeena da joj vunica istraje do kraja "zasjedanja", ograniena
u svojoj ulozi asne "tampondrave" izmeu njih.
Sada, imajui u izgledu taj izlet do Cardiffa, elio je da i ona poe s
njim. Njena se kola rasputala za ljetni raspust krajem te nedjelje, i
ona je potom odlazila na odmor svojoj tetki u Bridlington. On je
osjeao da bi taj rastanak trebalo nekako naroito proslaviti.
Kad je proitala pismo, on je upita neodoljivo:
"Hoete li da podete sa mnom? To je samo sat i po vlakom. Ja u
natjerati Blodwen da me pusti s lanca u subotu uvee, i moda e
nam poi za rukom da vidimo bar neto od skuptine. U svakom
sluaju, volio bih da se upoznate s Hamsonom."
Ona potvrdi:
"Ja bih voljela da idem."
On je bio ohrabren njenim pristankom, pa mu ne
pade uope na um da bi mu gospoda Page mogla da osujeti taj
plan. I prije nego to joj je priao u vezi s tom stvari, bio je stavio u
prozor dispanzera uoljivu objavu:
U subotu uvee zatvoreno. I uao je u kuu veselo.
"Gospoo Page, prema Statutima o ljekarskim asistentima koje sam
proitao ja imam pravo na pola slobodnog dana jednom u godini. Ja
bih elio da to svoje pravo iskoristim u subotu. Odlazim u Cardiff."
"Dakle, sluajte vi, doktore" narogui se ona na njegov zahtjev,
nalazei da mu je i ton nekako drzak i nadmen; ali poto ga
sumnjiavo pogleda, proguna: "Oh, pa idite, naposljetku, kad ba
hoete." Odjednom joj sinu jedna misao, oi joj se zasvijetlie, i ona
mljacnu usnama: "Donijet ete mi svakako malo Parrvjevih pateta:
nita, ini mi se, toliko ne volim kao njegove patete."
U subotu, u etiri i po Kristina i Andrew sjedoe u vlak koji je iao u
Cardiff. Andrew je bio razdragan i buan i dozivao nosaa i
inovnika u biljetarnici. S osmijehom je gledao u Kristin koja je
sjedila na suprotnom sjedalu. Imala je na sebi modar kostim koji joj
je izvanredno pristajao, i male crne cipelice. Iz njenih blistavih oiju,
kao i iz cijele njene pojave, zraila je radost. Gledajui je tako
razdraganu zbog tog izleta, osjeti prema njoj njenost i neodoljivu
enju. To njihovo drugarstvo, mislio je on, lijepo je i krasno, ali on

je elio neto vie: elio je da je zagrli, da je osjeti toplu i ustreptalu,

prisno uza se.
Nehotice ree:
"Bez vas u se osjeati izgubljen kad odete na ljetovanje."
Ona lako porumenje, gledajui kroz prozor.
"Moda nije trebalo da to kaem?" upita je on neodoljivo.
"U svakom sluaju drago mi je to ste rekli", odgovori ona ne
okreui se.
Bilo mu je na vrhu jezika da joj kae da je voli i da je pita, uprkos
smijenoj nesigurnosti svoga poloaja, da li bi se udala za njega. S
iznenadnom vidovitou uvie da je to jedino neizbjeno rjeenje za
njih. Ali neto ga zadra i on shvati intuitivno da as nije pogodan.
Odlui da e joj o tome govoriti u vlaku, kada se budu vraali.
Nastavi medutim, malo uzdrhtalim glasom:
"Veeras bi trebalo da se sjajno provedemo. Hamson je dobriina i
veseljak, divan deko. Jednog dana sjeam se", oi mu se zasvijetlie
na tu uspomenu, "davala se u Dundee neka dobrotvorna zabava u
korist bolnice: na programu su bile sve same zvijezde iz Liceuma,
pravi artisti, znate. I ne biste vjerovali, Hamson je izveo jednu
taku, igrao je i pjevao, i, tako mi boga, dvorana se prolomila od
aplauza!"
"Prema tome", ree ona smijeei se, "on lii vie na kakvog
operetskog junaka nego na ljekara."
"Nemojte, Kris, da se tako epite. Vama e se Freddie dopasti."
Vlak je bio uao u kardifsku stanicu u est i etvrt, i oni odoe pravo
u Palace Hotel. Hamson je bio obeao da e ih saekati u est i po,
ali kad dooe u hol, on jo nije bio prispio.
Stajali su zajedno i posmatrali prizor. Dvorana je bila prepuna
ljekara i njihovih ena koji su brbljali i smijali se, a srdani pozivi
letjeli su amotamo.
"Doktore, veeras da sjedite s gospodom do nas."
"Hej, doktore, ta emo s onim kazalinim ulaznicama?"
Bilo je tu mnogo trkaranja. Gospoda sa crvenim znakama u
rupicama od kaputa vano su hitala preko dvorane, nosei u ruci
neke papire. U jednom kutu jedan funkcioner je ponavljao snanim
monotonim glasom.: "Sekcija za otolaringologiju, ovuda, molim

lijepo!" Iznad hodnika koji je vodio u neku sporednu prostoriju

nalazio se natpis: Medicinska izloba. Bilo je u dvorani i palmi, pa i
jedan gudaki orkestar.
"Prilino otmjeno", ree Andrew malo zbunjen opom vrevom i
meteom. "A Freddie je zakasnio, kao obino, deran jedan.
Hajdemo da vidimo izlobu."
Pregledae sve s interesiranjem, i Andrew je uskoro imao pune ruke
otmjene literature. Smijeei se pokaza Kristini jednu brouru.
Doktore! Da li je vaa ordinacijaprazna?Mi vasmoemonauitikako
da je napunite. Bilo je tu jo devetnaest razliitih prospekata koji su
preporuivali najnovija umirujua i analgetika sredstva.
"Izgleda", ree Andrew mrtei se, "kao da su narkotine droge
posljednja rije u medicini."
Kad su htjeli ve da izadu, zaustavi ih utivo jedan mladi i prikaza
im neki mali svijetao instrumenat, slian satu.
"Gospodine doktore, mislim da e vas zanimati na novi
indeksometar. Od njega moete imati bezbroj koristi, savreno je
taan, izvanredno impresionira bolesnika, a cijena mu je samo dva
zlatnika. Dozvolite, doktore! Vidite, sprijeda je indeks trajanja
inkubacije. Jedan okret kazaljke i dobijate trajanje zaraze. Unutra
pak kutijica kljocnu i otvori se imate odlian indeks hemoglobina
u boji, dok s druge strane, u vidu tabele "
"Moj pokojni djed imao je jedan isti takav, pa ga se oslobodio",
prekide ga Andrew, naglo.
"Siromah ovjek", ree ona, "nitko se dosada nije usudio da ismijava
njegovu slatku malu spravicu!"
U taj as uoe ponovo u hol, a Freddie je upravo bio stigao i
skoknuo lako iz taksija, dok je za njim jedan djeak nosio njegove
tapove za golf.
"Zdravo, zdravo! Dakle tu si! Oprosti to sam zakasnio. Morao sam
da se ponesem s protivnikom u takmienju za Listerov pehar. E, to
je tog ovjeka sluila srea! Da, da! Radujem se to te opet vidim,
Andrew. Jo uvijek onaj isti stari Manson. Ha! Ha! A to ne kupi
sebi nov eir, stari drue?" Tapao je Andrewa po ramenu,
srdano, drugarski, obuhvaajui i Kristin svojim nasmijanim
pogledom. "Upoznaj me, klipanino, sa svojom damom. Kud si se,

do davola, zanio?"
Sjedoe za jedan od okruglih stolova. Hamson im objavi da moraju
neto popiti. Pucketanjem prstima dozva uurbanog konobara.
Onda im, uz aicu erija, ispria potanko kako je tekla njegova
utakmica u golfu, kako je, apsolutno, trebalo da on dobije igru, ali je
njegov protivnik stalno slao u rupu sve njegove "mashieudare".
Svje, plave kose zalijepljene briljantinom, u lijepo skrojenom
odijelu, s dugmetima od opala u dobro izvuenim manetama od
koulje, Freddie je ostavljao prijatan dojam: nije bio lijep, jer su mu
crte lica bile vrlo obine, ali je bio dobroudan i otmjen. Moda je
izgledao malo uobraen, ali, kad je htio, umio je da bude vrlo
privlaan. Lako je sklapao prijateljstva, ali i pored toga jednom mu
je na univerzitetu doktor Muir, patolog i cinik, natmureno rekao
pred studentima: "Vi ne znate nita, gospodine Hamsone. Cio va
mozak ispunjen je, poput kakvog balona, samo egoistinim gasom.
I vas nita ne iznenaduje. Poe li vam za rukom da se nekako promi
goljite kroz djeje igre, koje se ovdje zovu ispiti, ja vam proriem
veliku i blistavu budunost."
Kako nitko od njih nije bio u veernjem odijelu, otioe u
"grillroom" da veeraju, mada ih je Freddie bio obavijestio da e
morati kasnije, u toku veeri, da obue frak zbog nekog bala, "pravi
kuluk i gnjavaa, ali, eto, morat u bar da se pojavim".
Poto narui nehajno veeru s jelovnika koji je bio postao strahovito
ljekarski potage Pasteur, tabinja Madame Curie, govea peenica a
la Conference Medicale on se s dramatinim arom poe da sjea
starih dana.
"Tada nisam mogao ni pomisliti", zavri on tresui glavom, "da e
se moj stari Manson tako zakopati u doline Junog Velsa."
"Mislite li da je sasvim zakopan?" upita Kristin, a osmijeh joj je pri
tom bio prilino usiljen. Nastade stanka. Freddie je premjeravao
pogledom prepunu dvoranu pa onda, iskrivivi usta, upita
Andrewa:
"Pa kako ti se svia skuptina?"
"Mislim da je i to zgodan nain da ovjek ostane u toku stvari",
odgovori mu Andrew s izvjesnim oklijevanjem.
"U toku stvari tandaramandara! Ja nisam jo bio ni na jednom

sekcijskom sastanku u posljednje vrijeme. Ne, ne, stari drue, ono

to je vano to su ljudi s kojima se ovdje upoznaje, dolazi u dodir,
mijea se. Nema ti pojma s kakvim sam se sve utjecajnim ljudima
upoznao ove nedjelje. Zato sam i doao ovamo. A kad se vratim u
London, ja u lijepo da ih potraim preko telefona, pa s njima na
golf. A kasnije pazi ta ti govorim to znai lijep posao."
"Ne razumijem te sasvim, Freddie", ree Manson.
"Pa to je bar prosto. Zasad imam svoju slubicu, ali bacio sam oko
na jedan mali stani u zapadnom
kraju Londona na ijim bi vratima jedna mala mesingana ploica na
kojoj bi pisalo dr Freddie Hamson davolski lijepo pristajala. I kad se
jednog lijepog dana ova ploica pojavi, ovi e mi ljudi, moji
drugovi, slati pacijente. Ti zna kako se to radi: uzajamnost, brate.
Poei ti mene po leima, pa u i ja tebe." Freddie gucnu znalaki
malo vina pa nastavi: "A osim toga, isplati se odravati prijateljske
veze i sa sitnom braom iz predgraa. Katkad i oni mogu da ti
poalju robu. Ama, kroz godinu ili dvije i ti e mi, stari kuku, slati
u London bolesnike iz tvog zabaenog Blen... kako li se ve zove to
tvoje mjestance."
Kristin pogleda u isti as Hamsona, kao da hoe da neto zausti, ali
se uzdra. Obori pogled i prikova ga za tanjur pred sobom.
"A sad mi reci to o sebi, Mansone", nastavi Freddie nasmijano,
"kakvi su tvoji doivljaji u tom tvom mjestu, brate moj roeni?"
"Oh, nita naroito nemam da ti priam. Ja vrim preglede u jednoj
drvenoj baraci, napravim prosjeno trideset posjeda dnevno
pacijenti su veinom rudari i njihove porodice."
"To mi ne zvui ba najljepe", ree Freddie tresui glavom
saaljivo.
"Ja uivam u tome", odgovori Andrew blago.
"I bavite se pravim poslom", umijea se Kristin.
"Da, imao sam nedavno jedan zaista vrlo zanimljiv sluaj. Poslao
sam o tome biljeku u Journal."
Ispria pri tom ukratko Hamsonu sluaj Emlyna Hughesa. Mada se
Freddie pri tom pravio kao da ga ta stvar mnogo zanima, njegov je
pogled neprestano lutao.
"To je prilino zanimljivo", primijeti on kad Manson zavri. "A ja

sam mislio da guavosti ima samo u vicarskoj ili tamo negdje.

Nadam se bar da
si im poslao dobro zapapren raun. To me podsjea na jednog
kolegu koji je ba danas priao da je najbolji nain da se to pitanje
honorara rijei " I poe opet da izlae nadugako itav jedan plan,
koji je od nekoga bio uo, po kom bi se svi honorari isplaivali
odmah, u gotovu. Veera je ve bila privedena kraju, prije nego to
je on zavrio svoju glagoljivu disertaciju. On ustade, odbacivi pri
tom ubrus.
"Da popijemo kavu napolju. Moemo jo malo da proeretamo."
U etvrt do deset, kad je ve bio popuio cigaru i iscrpio svoju
zalihu pria, Freddie lako zijevnu i pogleda na svoj runi sat od
platine.
Ali Kristin je bila bra. Ona pogleda znaajno Andrewa i ree:
"Zar nije ve skoro vrijeme za na vlak?"
Moda je upravo htio da negoduje, da kae da imaju jo pola sata
vremena, kad Freddie ree:
"I ja moram ve da mislim na onaj prokleti bal. Ne smijem da
ostavim na cjedilu svoje drutvo s kojim sam se dogovorio."
Otprati ih zatim do pokretnih vrata, opratajui se od oboje dugo i
srdano. "Pa, stari drue", mrmljao je steui Andrewu ruku po
posljednji put i tapui ga prijateljski po ramenu, "kad zakucam onu
ploicu negdje u zapadnom kraju Londona, u kakvoj otmjenoj ulici,
javit u ti to jednom kartom."
Izaavi napolje, u topli veernji zrak, Andrew i Kristin hodali su
ulicom bez rijei. On je mutno osjeao da vee nije bilo uspjelo
onako kako se on nadao i da, u najmanju ruku, nije odgovaralo
Kristininim oekivanjima. ekao je da prvo ona progovori, ali ona
je utjela. Najzad ree bojaljivo:
"Bojim se da vam je moralo biti prilino dosadno sluati sva ona
stara bolnika preklapanja?"
"Ne", odgovori ona, "nije mi bilo ni najmanje dosadno".
Nakon kratke stanke on je ppnovo upita:
"Zar vam se Hamson nije svidio?"
"Ne naroito." Okrenuvi se prema njemu i ne uzdravajui se vie,
oiju koje su joj plamtjele iskrenim gnjevom, nastavi: "Ba je drzak

taj gospodin s navotenom kosom i banalnim osmijehom! Cijelo

vee drao se tako pokroviteljski prema vama."
"Pokroviteljski?" upita on zaueno.
"Da, to je ve bilo nepodnoljivo", potvrdi ona ustro. Jedan kolega
mi je priao da je najbolji nain da se pitanje honorara . I to upravo
kad ste mu ispriali o vaem udesnom uspjehu s Emlvnom. I on to
naziva guavost! ak i ja znam da je to suta suprotnost. A ono mu
je bilo prosto velianstveno kako ete mu vi slati bolesnike u
London", ree ona i napui pri tom usne, dodavi estei se jo vie:
"Oh, prosto nisam mogla vie da ga podnesem, gledajui ga kako se
pravi vaan i gleda vas s visine."
"Nije valjda ba tako gledao " usprotivi se Andrew zbunjeno.
Nakon krae stanke on nastavi: "Priznajem, veeras je izgledao
prilino samouvjeren. Moda je to bilo trenutno raspoloenje. Ali
on je velik dobriina. Na univerzitetu smo bili dobri prijatelji. I
stanovali smo zajedno."
"Vjerojatno je nalazio da mu moete biti od koristi", ree Kristin s
neobinom ogorenou. "Iskoriavao vas je u svom radu."
On je negodovao, kao da mu je ao prijatelja.
"Ne budite tako zli, Kris."
"To ste vi", odvrati ona, a suze gnjeva svjetlucale su joj pri tom u
oima. "ovjek bi morao biti slijep pa da ne vidi kakva je to osoba.
On je upropastio na mali izlet. Sve je bilo tako lijepo dok on nije
doao i poeo da razglaba o sebi. A veeras je bio divan kon
cert u Viktorija Holu, na koji smo mogli otii. Ali propustili smo ga,
a sad je suvie kasno da bismo mogli poi ma kuda ma da je on
upravo na vrijeme poao na svoj idiotski bal!"
Uputie se zatim do poneto udaljene eljeznike stanice. To je bilo
prvi put to je vidio Kristin ljutitu. I on se bio razljutio bio je ljut na
sebe, na Hamsona, da, i na Kristin. Ipak, ona je imala pravo kad je
rekla da im je vee propalo. I sada, dok je kradom posmatrao njeno
blijedo, suzdrano lice, osjeti da je zaista neuspjeh bio oajan.
Uoe u stanicu. Odjednom, dok su ili prema gornjem peronu,
Andrew spazi na drugoj strani dvije osobe koje odmah prepozna,
gospou Bramwell i doktora Gabella. U taj as stie lokalni vlak
koji je vozio do morskog kupalita Porthcawl. Gabell i gospoa

Bramwell udoe zajedno u taj vlak, smijeei se jedno drugome.

Lokomotiva zvinu i vlak se izgubi u oblaku pare.
Andrewa odjednom obuze osjeaj jada. Brzo pogleda Kristin, u nadi
da ona nije vidjela nita.
Tog istog jutra srete Bramwella koji mu trljajui zadovoljno svoje
koate ruke i primijetivi da je vrijeme zaista lijepo, ispria da je
njegova ena otputovala, na dan ili dva, svojoj majci u Shrewsbury.
Andrew je bio oborio glavu i utio. Bio je toliko zaljubljen da ga je
prizor koji je vidio, sa svim onim to je obuhvaao, vrijedao kao
fiziki bol i izazivao u njemu gadenje. Samo je jo ta epizoda
nedostajala da dopuni taj dan pun razoaranja. Njegovo
raspoloenje kao da se odjednom preokrenulo. Neka je sjenka bila
pala na njegovu sreu. elio je svom duom da dugo i mirno
porazgovara s Kristinom, da otvori pred njom svoje srce, da izgladi
njihov beznaajan, glup nesporazum. elio je, iznad svega, da bude
sasvim sam s njOm. Ali vlak koji je upravo stigao,
bio je prenatrpan. Morali su se zadovoljiti jednim odjeljenjem
punim rudara koji su gromko raspravljali o nogometnoj utakmici
gradskog tima.
Bilo je pozno kad su stigli u Bleneli, i Kristin je izgledala vrlo
umorna. On je bio uvjeren da je i ona vidjela gospou Bramvvell i
Gabella. Bio je nesposoban da joj ita vie ree, pamu nije
preostajalo nita drugo nego da je isprati do kue gospode Herbert i
da joj, sav ojaen, poeli laku no.
10.
Mada je bilo ve gotovo pola noi kad je Andrew stigao u
Bryngower, zatekao je Joe Morgana gdje ga eka, hodajui kratkim
koracima goredolje izmeu zatvorenog dispanzera i ulaska u kuu.
Lice se nezgrapnog buioca razvredri, im spazi doktora.
"Oh, doktore, hvala bogu to vas vidim. ekam ovuda ve dobar
jedan sat. Moja ena vas treba, dolo je prije vremena."
Naglo trgnut u razmiljanjima o svojim vlastitim brigama, Andrew
ree Morganu da prieka pa on ue u kuu po svoju torbicu, a
zatim pooe zajedno u Blaina Terrace br. 12. Noni zrak bio je
svje i pun mirne tajanstvenosti. Andrew, obino tako pristupaan,
sad se osjeao tupo, bio je ravnoduan. Niim nije predosjeao da e

se taj noni posjet pokazati neobinim, a jo manje da e imati

utjecaja na itav njegov budui ivot u Drineffyju. Njih dvojica su
ili, a da nisu ni rijei progovorili, i tek kad dooe do broja 12, Joe
zastade.
"Ja neu ulaziti", ree.on glasom koji je odavao njegovu uzbuenost.
"Ali ja znam, doktore, da ete uiniti za nas sve to moete."
Unutra su uske stepenice vodile u malu spavau sobu, istu, ali
siromano namjetenu, osvijetljenu petrolejkom. Tu su majka
gospode Morgan, visoka sijeda starica od blizu sedamdeset godina,
i gojazna starija babica, stajale pored porodilje i vrebale Andrewove
izraze dok se on okretao po odaji.
"Dopustite, doktore, da vas posluim alicom aja", ree starica
poslije nekoliko asaka.
Andrew se blago nasmijei. Bio je shvatio da je starica, mudra
iskustvom, znala da mora naii period ekanja pa je strahovala da
on ne ode s obeanjem da e doi kasnije.
"Ne uznemirujte se, majko. Ja neu utei."
Dolje u kuhinji popi alicu aja kojom ga starica poslui. Mada je
bio premoren, bio je svjestan da ni asa nee zaspati ako ode kui, a
i da e taj porodaj zahtijevati svu njegovu panju. Bila ga je obuzela
udna obamrlost duha, pa odlui da ostane ondje dok se sve ne
svri.
Jedan sat zatim vrati se gore, pogleda kako stvar napreduje, pa side
opet dolje i sjede pored kuhinjske vatre. Svuda je vladala tiina.
ulo se samo pucketanje eravice u ognjitu i kucanje zidnog sata.
Ne, uo se jo jedan zvuk: odjek Morganovih koraka po ploniku
ulice. Starica, u svojoj crnoj haljini, sjedila je nasuprot Andrewu,
potpuno nepokretna, a oima, neobino ivim i izrazitim,
neprestano je i neumorno vrebala njegov lik.
Bile su ga obuzele teke i bolne misli. Epizoda koju je vidio na
stanici u Cardiffu progonila ga je sumorno. Mislio je o Bramvvellu,
odanom eni koja ga gnusno vara, o Edwardu Pageu, vezanom za
svadljivu Blodwen, o Dennvju, koji ivi nesretno odvojen od svoje
ene. Razum mu je govorio da su svi ti brakovi samo alosni porazi.
Taj ga zakljuak zaprepasti. Smatrao je brak idilinim stanjem, i
zaista, sa sli

kom Kristine pred sobom, on ga drukijim nije ni mogao smatrati.

Njene blistave oi, koje su ga uporno promatrale, nisu ni doputale
drukiji zakljuak. Sukob izmeu njegova otvorena duha, u kojem
su se bile porodile sumnje, i njegova prepuna srca bio ga je zbunio i
uznemirio, pa je bio spustio podbradak na prsa, opruio noge i
zamiljeno gledao u vatru.
Sjedio je dugo u tom poloaju, a misli su mu bile tako obuzete
Kristinom da se trgao kad ga je starica odjednom oslovila. Njene su
misli imale drugi pravac.
"Suzan je rekla da joj ne date kloroform, ako bi to kodilo bebi. Ona
tako mnogo eli to dijete, doktore." U njenim starakim oima bila
se pojavila neka toplina: "Da, i mi mu se svi radujemo, dabome."
On se s naporom sabra.
"Narkoza nee bebi nimalo koditi", ree on ljubazno. "Sve e biti
dobro."
Odjednom se zau glas babice koja je zvala s vrha stepenica.
Andrew pogleda na sat: bilo je tri i po. Ustade i, pope se u sobu,
gdje utvrdi da bi mogao da ve prijee na zahvat.
Protee, medutim, jo jedan sat. Bila je to duga i surova borba. I
onda, kad su prvi zraci zore poeli da prodiru kroz poderotine na
zavjesi, rodi se dijete, beivotno.
Gledajui to beivotno tijelo, Andrew se najei od groze. Poslije
svega onog to je bio obeao! Njegovo lice, zajapureno od vlastitih
napora, odjednom se sledi. On se kolebao, razdiran izmeu elje da
pokua da oivi dijete i obaveze prema majci koja je i sama bila u
oajnom stanju. Stvar je bila hitna pa je nije mogao rijeiti svjesno.
Naslijepo, nagonski, dodade dijete babici, a sam se zabavi Susanom
Morgan, koja je, kao smrvljena, leala po strani, gotovo bez pulsa i
jo pod djelovanjem etera. Njegova je hit
nja bila oajna, luaka trka protiv sila koje su ehi oduzimale
ivotnu snagu. Trebalo mu je samo tren da slomi staklenu ampulu i
rodilji dade injekciju pituitrina. Odbacivi potkonu trcaljku, radio
je svim silama da vrati u ivot onesvijeenu porodilju. Poslije
nekoliko minuta njegova grozniava napora, enino srce ojaa, i on
uvidje da je bez opasnosti moe ostaviti. Okrenu se, zavrnutih
rukava, kose zalijepljene za oznojeno elo.

"Gdje je dijete?"
Babica uini plaljiv pokret: bila ga je stavila pod krevet.
Brzo, poput munje, Andrew se baci na koljena: rijui po starim,
prljavim novinama ispod kreveta, on izvue dijete. Bio je to
djeai, savreno razvijen. Mlohavo, toplo tijelo bilo je bijeio i
meko kao da je od loja. Pupak, u hitnji presjeen, visio je kao
slomljena badrljica. Koa je bila od divnog tkiva, glatka i njena.
Glava se klatila na tankom vratiu. Udovi su izgledali kao da
nemaju kostiju.
Jo uvijek kleei, Andrew je unezvereno gledao dijete. Bjelina je
znaila samo jedno: asphyxia pallida. Neobino bodar duhom, sjeti
se jednog sluaja koji je bio vidio u rodilitu i postupka koji je bio
tada primijenjen.
"Donesite vrele i hladne vode!" uzviknu on babici. "I umivaonike!
Brzo! Brzo!"
"Ali, doktore" promuca ona gledajui pomodrelo tijelo djeteta.
"Brzo!" zaurla on.
Zgrabivi jedan pokriva, on poloi dijete na nj i primijeni odmah
naroitu metodu disanja. Babica donese posude, umivaonik i velik
gvozden kotao. On poe da bjesomuno naliva hladnu vodu u
jednu, a vrelu, koliko je mogao da izdri rukama, u drugu posudu. I
onda, kao pomahnitali opsjenar, stade pre
metati djete iz jedne u drugu posudu, gnjurajui ga sad u vodu
hladnu kao led, sad u onu koja se puila.
Prode tako etvrt sata. Andrewu je znoj ulazio u oi, zasljepljivao
ga. Jedan mu se rukav bio sasvim spustio, sav mokar. Andrew je
disao daui. Ali mlitavo djeje tijelo jo nije davalo znake ivota.
Andrewa je pritiskivao oajan osjeaj poraza, puste beznadnosti.
Vidio je babicu kako ga promatra u stranoj zaprepaenosti, dok je
tamo, stisnuta uza zid gdje je sve vrijeme stajala bez glasa, a oi su
joj pri tom plamtjele, stajala starica. Sjetio se njene enje za
unuetom, isto tako jake kao i njene keri za djetetom. I sada je sve
upropateno, uzaludno, nepovratno izgubljeno.
Pod je bio u darmaru. Spotakavi se preko jednog mokrog ubrusa,
Andrew gotovo ispusti dijete koje mu je, mokro i ljigavo, kao neka
udna bijela riba, lealo na rukama.

"Za ime boje, doktore", zavapi babica, "ta ono je mrtvo roeno."
Andrew se nije obazirao na nju. Poraen, oajan, nakon pola sata
uzaludnog truda, bio je jo uporan u svom posljednjem naporu:
trljao je dijete grubim ubrusom, gnjeio mu i oslobaao malena prsa
objema rukama, upinjui se da u to malo, mlohavo tijelo unese
ivotni dah.
I onda, kao da se udo zbilo, ta majuna prsa koja su njegove ruke
bile obujmile, kratko su i grevito uzdahnula. Jo jednom. I jo
jednom. Andrew osjeti vrtoglavicu. Od osjeaja ivota koji je nicao
ispod njegovih prstiju nakon tolikog pustog upinjanja, bio se
gotovo obeznanio. On udvostrui grozniavo svoje napore. Dijete je
sad disalo, sve dublje i dublje. Mjehuri sluzi pojavi se na jednoj
majunoj nonici, jedan sjajan veseo mjehuri. Udovi nisu bili vie
bez kostiju. Glava nije vie bespomono visila, bijela ko
a dobivala je polako ruiastu boju. I onda se odjednom zau djeji
radostan cik.
"Oe na koji si na nebu..." grcala je babica histerino. "Ono je ivo...
ono je ivo!"
Andrew joj urui dijete. Osjeao se slab i oamuen. Soba oko njega
bila je u groznom neredu: pokrivai, ubrusi, posude, zamrljani
instrumenti, potkona trcaljka zabodena iglom u linoleum,
prevrnut umivaonik, izvrnut kotao u bari vode. Na zguvanoj
postelji majka je jo u narkozi snivala svoj san. Starica je jo jednako
stajala pored zida. Ali njene su ruke bile sklopljene, usnice se micale
nijemo. Ona se molila.
Andrew spusti nesvjesno rukave i obue kaput.
"Kasnije u doi po torbicu", ree on babici.
Side u kuhinju. Usnice su mu bile suhe. edno se napi vode.
Dohvati eir i kaput.
Napolju zatee Joea gdje stoji na ploniku, s izrazom punim
iekivanja.
"Sve je u redu, Joe", ree mu ivo. "Oboje su dobro."
Bilo se ve sasvim razdanilo. Blizu pet sati. Nekoliko rudara ve se
kretalo ulicom: prva nona smjena odlazila je kuama. Dok je
Andrew hodao s njima umorno i lagano, a koraci mu s njihovim
odjekivali pod jutarnjim nebom, on je slijepo mislio, zaboravljajui

sav drugi svoj rad u Drineffvju: "Veliki boe, najzad sam neto
postigao, neto istinski."
11.
Kad se obrijao i okupao zahvaljujui Annie bilo je uvijek dosta
tople vode u kupatilu osjetio se manje umornim. Ali gospoa Page,
primijetivi da
mu je postelja ostala nedirnuta, bila je za vrijeme doruka
lakrdijaki sarkastina utoliko vie to je on primao njene aoke
nijemo.
"Aha! Vi mi krasno izgledate jutros, doktore. Samo kao malo
potamnjeli ispod oiju! Kanda ste tek jutros doli iz Cardiffa, a? I vi
ste se sjetili, vidim, da mi donesete patete od Parrvja. Pa, dabome,
ili ste malo u aranje! Tako je to, ne prevariste vi mene mladiu!
Ispod mire sto avola vire. Svi ste vi asistenti na jedan kalup. Jo
nisam vidjela nijednog koji nije bio il ispiutura ili ve kakav drugi
objeenjak!"
Poslije jutarnjih pregleda u dispanzeru i prijepodnevnih posjeta,
Andrevv svrati da vidi rodilju. Bilo je upravo prolo dvanaest i po
kad je zaokrenuo u Blaina Terrace. Ondje su se bile okupile male
skupine ena koje su askale pred otvorenim vratnicama, a kad on
naide, prestadoe da askaju i smijeei se prijateljski pozdravie ga
sa "Dobar dan, doktore". Kad se pribliio broju 12, uini mu se da je
iza prozora ugledao neiji lik. Tako je i bilo. Oni su ga oekivali.
im zakorai na tek oprani prag, vrata se irom otvorie, i starica, s
ijeg je smeuranog lica zraila nevjerojatna radost, uvede ga
svesrdno u kuu.
Zaista, da bi mu posvjedoila svoju zahvalnost, toliko se bila
ustumarala da je jedva nalazila rijei. Pozvala ga da ude najprije u
gostinsku sobu da se malo okrijepi, a kad se zahvali, ona se
ueprtlja:
"Dobro, dobro, doktore, sinko. Neka bude tako kako vi hoete. Kad
siete, moda ete imati malo vremena za aicu likera od zovina
sjemena i komad kolaa." Potapavi ga drhtavom rukom po
ramenu, isprati ga uz stepenice.
Kad ude u spavau sobu, malena odaja, doskora kokoinjac, bila je
sada izribana i uglaana da se sva blistala. Svi njegovi instrumenti,

divno svrstani, blijetali su na politiranom stoiu. Njegova

torbicabi
PM
la je paljivo namazana gujom mau, a kvaice na njoj tako
uglaane da su se sijale kao srebro. Posteljina na postelji bila je
promijenjena, a u postelji je leala majka: bila je okrenula, s izrazom
nijeme sree, svoje sredovjeno lice prema njemu, dok joj je
djetence, mirno i tOplo sisalo iz pune dojke.
"Dabome!" osmjehnu se usrdno gojazna babica, ustavi sa svog
sjedala pored postelje. "Sada izgleda da im je oboma svejedno, je
lda, dragi doktore? Ne znaju prosto kakvu su nam muku zadali. ne
tie ih se to, zar ne?"
Ovlaivi usne, Suzan Morgan, pokua da mucajui izrazi svoju
zahvalnost, ali toplina njenih oiju govorila je rjeitije.
"Bogme, pravo kae," potvrdi babica, nastojei da se i njen autoritet
primijeti. "I ne zaboravi, curo moja, da u tim godinama nikad vie
ne bi mogla imati bebu: bilo je sad ili nikad, ukoliko se tebe tie!"
"Mi to znamo, gospodo Jones", upadne joj u rije starica koja se u taj
as bila pojavila na pragu. "Mi ne zaboravljamo da sve dugujemo
gospodinu doktoru."
"Je li moj Joe bio ve kod vas, doktore?" upita majka bojaljivo.
"Nije? E, pa on e ve doi, budite u to uvjereni. On je van sebe od
sree. Kae, kad budemo u junoj Africi, samo ete nam vi
nedostajati da se o nama starate."
Ostavivi kuu, propisno okrijepljen kolaem od anisa i domaim
likerom od zovina sjemena starici bi bilo prepuklo srce da je odbio
da nazdravi njenom unuku Andrew nastavi pregledavati
bolesnike, osjeajui pri tom neku udnu toplinu oko srca. "I da sam
kralj Engleske", mislio je on ponosno, "ne bi me mogli doekati s
veom panjom." Taj uspjeh bio je izbrisao, na neki nain, nemilo
sjeanje to ga
je u njemu bio pobudio onaj prizor na peronu u Cardiffu. Mnogo se
moglo rei u prilog braku i porodici u kojima vlada takva srea
kakva je bila ta to je ispunjavala Morganov dom.
Dvije nedjelje zatim, poto Andrew uini i posljednji posjet broju 12,
Joe Morgan dode k njemu. Njegovo je dranje bilo nekako sveano i

ozbiljno, i, muei se da nade rijei, on najzad die ruke od toga i

ree prostosrdano:
"Doktore, rode moj, do avola uvijanja! Ja nisam nikakav govornik.
Novcem se ne moe platiti ono to ste uinili za nas. Ali svejedno,
ena i ja elimo da vam damo ovaj mali dar."
I prui Andrewu listi papira: bio je to ek Gradevinskog drutva
na pet zlatnika.
Andrew se zabezeknu. Morgani su, kako se govorilo, bili ljudi "koji
nisu oskudijevali", ali su ipak bili daleko od imunih. Ta svota, uoi
njihova odlaska, s putnim trokovima koje je trebalo podnijeti,
morala je predstavljati veliku rtvu, plemenitu dareljivost. Dirnut,
Andrew ree:
"Ne mogu to da primim, Joe, prijatelju."
"Morate da primite", ree Joe ozbiljno i uporno, stisnuvi mu ruku,
"ili ete smrtno uvrijediti moju enu i mene. To je poklon vama. To
nije za doktora Pagea. On je godinama i godinama primao od mene
novac, a ovo je prvi put to smo mu se obratili. On je dobro plaen.
Ovo je poklon vama doktore, rode. Razumijete li me?"
"Da, razumijem vas, Joe", ree Andrew i nasmija se.
Savi ek, metnu ga u dep od prsluka i zaboravi na nj nekoliko
dana. Onda, slijedeeg utorka, prolazei pored banke Western
Counties, zastade, razmisli askom i ude. Kako ga je gospoda Page
uvijek isplaivala u novanicama, koje je u novanim pismima
slao kancelariji Zadubine, nije imao prilike da ima posla s bankom.
Ali sada, sjeajui se ugodno svog malog imetka, odlui da Joeovim
darom otvori u banci svoj raun.
Na blagajni potpisa ek, ispuni neke formulare i predate ih mladom
blagajniku, primijetivi s osmijehom:
"Nije bogzna ta, ali poetak svakako."
U taj as primijeti Aneurina Reesa kako se unja u pozadini i
posmatra ga. Upravo je htio da se okrene i ode, kad dugoglavi
direktor stupi preda nj. U ruci je drao ek. Gladei ga njeno,
gledao je postrance preko naoara.
"Dobar dan, doktore Mansone. Kako ste?" Stanka. Kroz ute zube
srkao je zrak. "Dakle vi elite da se ovo unese u raun koji smo vam
otvorili?"

"Da." Manson je bio malo iznenaden. "Da nije, moda, svota suvie
mala da bi se otvorio raun?"
"Oh, ne, ne, gospodine doktore. Nije suma u pitanju. Nama je.vrlo
drago to imamo ast." Rees se kolebao i zagledao se u ek, pa se
onda unio svojim sitnim, lukavim oima Andrevvu u lice. "Dakle
vi elite da unesete na vae vlastito ime?
"Pa sigurno."
"U redu, u redu, gospodine doktore." Njegov se izraz iznenada
rasplinu u vodnjikov osmijeh. "Ja sam samo tako rei, pitao. Htio
sam da budem siguran. Kakvo krasno vrijeme za ovo doba godine.
KJanjam se, doktore Mansone. Klanjam se!"
Manson izie iz banke zbunjen, pitajui se ta je htio taj elavi i do
grla zakopani prepredenjak. Proe nekoliko dana prije nego to je
uo odgovor na to pitanje.
12.
Bila je ve prola nedjelja dana otkako je Kristin otila na svoj ljetni
raspust. On je bio toliko zauzet, naroito oko gospoe Morgan, da
ju je, na dan njenog odlaska, vidio tek na nekoliko asaka. Jedva da
je koju rije progovorio s njom. Ali sada, kad je otila, on je eznuo
za njom svim srcem svojim.
Ljeto je u gradiu bilo izuzetno nesnosno. Zelenilo proljea odavna
je bilo svelo. Zrak nad planinama je poigravao, a svakodnevne sU
detonacije u rudniku i u kamenolomima odjekivale, pa je izgledalo
da pritiskuju dolinu svodom usijanog zvuka. Rudari su dolazili iz
rudnika puni prane rudae rdaste boje. Djeca su se bezbrino
igrala. iaThomas, koija, bio je obolio od utice, pa je Andrew
morao obilaziti bolesnike pjeice. Idui zaarenim ulicama, on je
mislio na Kristin. ta radi ona sada? Misli li moda na njega, bar
malo? I kakva je njihova budunost, kakvi su izgledi da jednom
zasnuju obitelj na zajednikoj srei.
I onda, sasvim neoekivano, dobi poziv od Watkinsa da ga posjeti u
kancelariji Kompanije.
Direktor rudnika primi ga ljubazno, ponudi ga da sjedne i doturi
mu preko stola kutiju s cigaretama.
"ujte doktore", ree on prijateljskim tonom, "ve due vremena
elim govoriti s vama i najbolje e biti da to svrimo prije nego to

sastavim svoj godinji izvjetaj." Zastade askom da otre s jezika

trun duhana. "Ima jedna grupa momadi koja navaljuje na mene da
vas predloim za titularnog ljekara. Predvode ih Emlyn i Ed
Williams."
Andrevv se isprsi u stolici, obradovan i ubuen.
"Vi mislite da ja preuzmem mjesto doktora Pagea?"
"Pa, ne ba tako, doktore", ree Watkins polako. "Vidite, poloaj je
vrlo teak. Ja moram da vodim rauna o eljama radnikih
organizacija ovdje. Doktora Pagea ne bih mogao da uklonim sa
spiska, jer jedan broj radnika o tome ne bi htio ni da uje. Ja sam
mislio, u vaem najboljem interesu, da vas nekako, na tih nain,
uguramo unutra i stavimo u spisak; pa bi onda oni koji bi eljeli da
ostave doktora Pagea i da prijeu vama, mogli to da uine lako."
Andrew nabra elo, jo uvijek ispren; izraz radosti potamnje na
njegovu licu.
"Vi svakako uvidate da ja na to ne bih mogao pristati. Ja sam doao
ovamo kao Pageov asistent. Kad bih mu ja sad stao da
konkuriram... ali tako neto ne bi mogao da uini nijedan astan
ljekar."
"Drugoga naina nemam."
"A zato ne prepustite meni njegovu praksu?" ree Andrew ivo. "Ja
bih bio spreman da mu isplaujem neto od svojih dohodaka. Eto,
to bi dio jedini nain."
Watkins odmahnu glavom:
"Blodwen nee o tome ni da uje. Ja sam joj ve u tom smislu
govorio. Ona zna da je njen poloaj jak: malne svi stariji ljudi, kao
na primjer Enroch Davies, na Pageovoj su strani. Oni vjeruju da e
on ozdraviti. Pa ja bih ovdje imao trajk kad bih samo pokuao da
ga dirnem." Zatim zastade. "Razmislite do sutra, doktore. Ja aljem
sutra izvjetaj u Swansea. Kad jednom ode, vie ne moemo uraditi
nita za slijedeih dvanaest mjeseci."
Andrew obori askom pogled, pa onda napravi lagan pokret
odricanja. Njegove nade, koje su do maloas biie tako visoko
uzletjele, sad su leale u praini, smrvljene.
"Kakva korist od toga? Ja to ne mogu da primim, pa makar
razmiljao i nedjelju dana."

Bilo ga je stalo surova napora da dode do te odluke i da ostane pri

njoj, uprkos Watkinsovoj prijateljskoj naklonosti prema njemu. Pa
ipak nije se moglo utei od injenice da je u Drineffv doao kao
asistent doktora Pagea. Da se suprotstavi kao konkurent svome
efu, ak i u izuzetnim okolnostima koje su postojale, nije se moglo
ni zamisliti. Zamislimo da Page nekim sluajem ozdravi i preuzme
svoju praksu kako bi on onda krasno izgledao: da otima starcu
njegove pacijente! Ne, ne, on to ne moe, on to nee da primi.
Citav taj dan bio je utuen i neveseo, ljutit na Blodvven zbog njenog
besramnog iskoriavanja, svjestan da je uhvaen, da je u
nemoguem poloaju, pa bi bio najvolio da mu ponuda nikad nije
uinjena. Uvee, oko osam sati, otie obeshrabren Dennyju. Nije se
bio vidio s njim ve due vremena pa je osjeao da e ga razgovor s
Philipom ohrabriti: moda e ga bar on uvjeriti da je postupio
ispravno. Stie do Philipova stana oko osam i po i po obiaju ude u
kuu bez kucanja. Upadne u sobu.
Philip je leao na divanu. Na prvi pogled, u slaboj svjetlosti,
Manson pomisli da se odmara poslije napornog dnevnog rada. Ali
Philip itav taj dan nije radio nita. Izvaljen na Iea, ruke zabaene
preko lica, disao je teko. Bio je mrtav pijan.
Okrenuvi se, Andrew spazi za sobom stanodavku koja ga je
postrance gledala zabrinuto.
"Cula sam kad ste uli, doktore. On je ovako ve cio dan. Nita nije
jeo. Ja ne znam ta da radim."
Andrew prosto nije znao to da kae. Stajao je i gledao Philipovo
besvjesno lice i sjeao se one njegove cinine primjedbe one prve
noi kad su se sreli u dispanzeru.
"Ima ve deset mjeseci od posljednjeg rusvaja", nastavi stanodavka.
"Otada nije ni okusio alkohola,
ali kad jednom pone, onda nema granica. Stvar je utoliko gora to
ni doktor Nicholls nije ovdje. On je na odmoru. Izgleda da u
morati da mu poaljem telegram."
"Poaljite Toma ovamo", ree najzad Andrew. "Smjestit emo ga u
postelju."
Tom, stanodavkin sin, mlad rudar koji je cijelu tu stvar posmatrao
sa aljive strane, pomoe mu da Philipa svuku, da mu navuku

pidamu i da ga teka i otupjela odnesu kao vreu u spavau sobu.

"Glavna je stvar da nastojite da ne pije vie, razumijete li?
Zakljuajte ga, ako bude potrebno", ree on stanodavki kad su se
vratili u sobu. "A sada najbolje e biti da dadete meni spisak
bolesnika."
Sa djeje tablice koja je visila u predsoblju, prepisa spisak bolesnika
koje je Philip trebao da posjeti toga dana. Zatim izie. Ako pohita,
mogao bi jo prije jedanaest sati da obavi sve te posjete.
Slijedeeg jutra, odmah poslije pregleda u dispanzeru, otide u
njegov stan. Stanodavka ga doeka lomei prste. "Ja ne znam
otkuda mu opet pie. Ja nisam kriva. Uinila sam sve to sam
mogla."
Philip je bio pijaniji nego ranije, teak, bezuman. Poslije dugog
drmusanja i pokuaja da ga otrijezne pomou jake kave, koju najzad
prevrnu i proli po itavoj postelji, Andrew je opet morao da se lati
spiska bolesnika. Proklinjui vruinu, Thomasovu uticu i Dennyja,
on je i toga dana radio dvostruk posao.
Pred vee se vratio iscrpen, ali gnjevno rijeen da Dennyja otrijezni.
Ovoga puta zatee ga kako sjedi postrance na stolici, u pidami, jo
uvijek pijan i dri dugo predavanje Tomu i gospoi Seager. Kad
Andrew ue, Dennyju zastade rije, i on ga pogleda prijeteim i
podrugljivim pogledom. Glas mu je bio hrapav.
"Aha! Dobri Samarianin. ujem da ste posjetili
moje bolesnike. Veoma plemenito. Ali zato ste to uinili? Zato je
onaj guravi Nicholis uhvatio maglu, a mi da radimo?"
"Ja to ne znam." Andrew je gubio strpljenje. "Samo znam da bi mi
bilo mnogo lake da ste i vi uradili svoj dio."
"Ja sam kirurg. Ja nisam nikakva babica, cjelokupnog ljekarstva. C.
L. Uh! ta to znai? Jeste li se ikad to zapitali? E, onda u vam ja
rei. To je posljednji, najstereotipniji anahronizam, najgori i
nagluplji sistem koji je ikad bogom stvoreni ovjek izmislio. Drago,
staro C. L.! I drago, staro B. J.! to je, britanska javnost, ako niste
znali Ha!" Smijao se izazivaki. "Ta javnost ga je stvorila. Ona ga
oboava. Ona plae nad njim." Klatio se u stolici, i njegov vatren
pogled bio je postao opet ogoren i nabusit. Nastavio je da izlae
pijano: "I ta moe taj ubogi davo da uradi? Taj va C. L. . ubogi

svatar koji, toboe, sve zna? Moda je dvadeset godina prolo

otkad je doktorirao. Kako moe da poznaje medicinu i vjetinu
babienja i bakterilogiju i sav napredak moderne nauke, i kirurgije
takoder! Oh, da! Ne zaboravimo kirurgiju! S vremena na vrijeme on
pokuava da izvri kakvu malu operaciju u nekoj seoskoj bolnici.
Ha! Ha!" Opet se pakosno nasmija. "Recimo operaciju dojke.
Operacija traje ravno dva i po sata! I kad naide na gnoj, on se
smatra spasiocem ovjeanstva. Kad ga ne nade, bolesnica se lijepo
sahrani." Zatim podie glas. Bio je ljut, podivljalo, pijano ljut. "Do
davalo s tim, Mansone. To tako traje stotinama godina. Zar nikad
ne poeljeti da se taj sistem promijeni? Kakva je korist od toga?
Kakva je korist, pitam ja vas? Dajte mi jo jedan viski. Svi smo mi
pobenavili. A izgleda da sam ja i pijan."
Nekoliko asaka vladala je tiina, a onda Andrew, savlaujui svoju
razdraenost, ree:
"Sad bi trebalo da legnete u postelju. Hajdete, mi emo vam
pomoi."
"Ostavite me na miru", ree Denny nabusito. "Ne primjenjujte na
meni vae krasne ljekarske dosjetke. Znam ja to i suvie dobro i
sam sam ih toliko puta primijenio." Ustade naglo pa, posrnuvi,
zgrabi gospou Seager za rame i svali je na stolicu. Zatim, klatei se
na nogama i benavei, oslovi uplaenu enu pritvornom
ljubaznou: "Pa kako ste mi danas, moja draga gospoo? Kanda
malice bolje. Puls je neto jai. Jeste li dobro spavali? Hm! Hm!
Onda moramo prepisati malice kakvog sredstva za umirenje
ivaca." Osjeala se u tom lakrdijakom prizoru neka udna,
nespokojna nota zdepasta pojava Philipa koji, neobrijan i u
pidami, majmunie ponaanje ljekara "otmjenih krugova" i klati se
u poniznoj snishodljivosti pred uplaenom enom jednog rudara.
Tom se nervozno zacereka. Denny se brzo okrenu prema njemu i
estoko ga ui.
"Tako je! Smij se! Cerekaj se do mile volja. Ja sam pet godina svog
ivota utroio u takvom radu. Gospode! Kad na to pomislim, dode
mi da umrem od stida". Zatim ih pogleda sve pa zgrabi jednu vazu
koja je stajala na kaminu i tresnu je o pod. Slijedeeg trena bila mu
je i ona druga u ruci, i on je zavitla o zid. A onda koraknu naprijed

izbezumljena pogleda, spreman na pustoenje.

"Za ime boje", zacvilje gospoda Seager, "zadrite ga, zadrite ga!"
Andrew i Tom Seager bacie se na Philipa koji se odupirao svom
divljom neobuzdanou pijanice, pa se onda odjednom preobrazi,
stia se, rasplaka se i raznjei.
"Mansone", slinio je, objesivi se Andrewu o vrat, "ti si dobar drug.
Volim te kao brata rodenog, vie nego brata. Eh, kad bismo se nas
dvojica drali
zajedno, mogli bismo da spasemo cio ljekarski stale."
Stajao je, a pogled mu je lutao izgubljeno. Onda obori glavu. Tijelo
mu se otrombolji, i on dozvoli Andrewu da ga povede u susjednu
odaju, i smjesti u postelju. I dok mu se glava kotrljala na uzglavlju,
uputi mu posljednju plaljivu molbu:
"Obeaj mi jednu stvar, Mansone! Za ime boje, nemoj nikad da se
oeni damom!"
Slijedeeg jutra bio je pijaniji nego ikad. Andrew die ruke od njega.
On je upola sumnjao da mladi Seager krijumari u kuu alkohol,
mada se djeak, kad ga je stao da isputuje, kleo, blijed u licu, da o
tome ne zna nita.
Cijele te nedjelje Andrew se, pored svojih, nosio jo i s Dennvjevim
bolesnicima. U nedjelju, poslije ruka, otiao je u ulicu Chapel.
Philip je bio ustao: izbrijan, odjeven i besprijekoran na izgled, mada
malo uveo i nesiguran, bio je potpuno trijezan.
"Saznao sam da ste vi radili moj posao mjesto mene, Mansone." Bilo
je nestalo one prisnosti tih posljednih dana. Njegovo je ponaanje
bilo uzdrano, ledeno i kruto.
"To nije nita", odgovori Andrew nespretno.
"Naprotiv, to vam je moralo zadati dosta truda."
Dennvjevo dranje bilo je tako nemogue da Andrew pocrvenje. Ni
rijei zahvalnosti, pomisli on, nita osim te krute, nesnosne
nadmenosti.
"Ako ba zaista hoete da znate", prasnu on, "i jeste mi zadalo
davolskog truda, i jo kako."
"Moete raunati da e vam to biti naknaeno."
"A za koga vi mene smatrate!" odvrati Andrew ivo. "Za kakvog
bijednog koijaa koji oekuje va baki! Da nije bilo mene,

gospoda Seagar bila bi telegrafirala doktoru Nichollsu i vi biste bili

izbaeni glavake. Zasluujete dobru pesnicu po njuci."
Denny upali cigaretu, a prsti su mu toliko podrhtavali da je jedva
drao igicu. On se kesio:
"Lijepo je od vas to ste izabrali ba taj as da mi ponudite fiziku
borbu. Pravi kotski osjeaj prikladnosti. Moda u kojom drugom
prilikom moi da vas usluim."
"Oh, ne trabunjajte gluposti", ree Andrew. "Evo vam spiska
bolesnika. One s krstiem treba da posjetite u ponedjeljak."
Potom izjuri iz kue kao pomaman. Do davola, estio se, tko je taj
ovjek to dozvoljava sebi da se ponaa kao da je Svemogui!
Izgleda kao da je on meni uinio uslugu to mi je dozvolio da radim
njegov posao!
Ali dok je iao kui, njegova se mrnja polako hladila. On je u stvari
volio Philipa i sad je ve bolje razumijevao njegovu sloenu narav.
Stoga je jedino i izluio sad iz sebe svoju tvrdokornost. Sjeanje na
skoranje pijanenje, i kako se tih dana morao prikazati, i sada mu
je moralo prozrokovati bol koji ga je pekao.
I opet je Andrevv bio zbunjen paradoksom tog sposobnog ovjeka
koji je u Drineffvju naao pribjeite u kojem se mogao osloboditi
konvencija. Kao kirurg, Philip je bio izuzetno darovit. Andrew ga je
vidio, pomaui mu s narkozom, kad je u kui jednog rudara, na
kuhinjskom stolu, dok mu je znoj kapao s crvenog lica, maljavim
rukama izvrio operaciju unog mjehura, savreno brzo i tano.
Takvom ovjeku moe se tota progledati kroz prste.
Pa ipak, kad se vratio kui, Andrew je jo patio zbog uvrede koju
mu je Philip bio nanio svojim hladnim dranjem. I tako, kad je uao
na glavna vrata i objesio eir na vjealieu, jedva da je bio
raspoloen da uje glas gospode Page, koja ga je dozivala:
"Jeste li vi to, doktore? Doktore Mansone! Doite ovamo!"
Andrew se ne obazre na njen poziv i pope se u svoju sobu. Ali tek
to je bio stavio ruku na ogradu stepenita, Blodwenin se glas
ponovo zau, sad jae i otrije.
"Doktore! Doktore Mansone! Dodite smjesta ovamo!"
Andrew se okrenu i spazi gospodu Page u asu kad je izjurila iz
trpezarije, neobino blijeda u licu, dok su joj crne oi plamtjele

estokim uzbudenjem. Ona mu prie.

"Jeste li vi gluhi? Zar niste uli da sam vas zvala?"
"ta vam je, gospoo Page?" ree on razdraen.
"ta mi je, je lda?" Jedva je mogla da die, "To mi se ba svia! Vi
mene pitate! A ja bih upravo htjela da vas neto upitam, moj krasni
doktore Mansone!"
"Dakle, ta hoete?" odsijee Andrew.
Takvo njegovo dranje kao da je prenerazi, bila je izvan sebe:
"Hou ovo. Da, moj krasni, mladi gospodine! Moda ete biti
ljubazni pa ete mi objasniti ovo". Iz svojih jedrih prsiju izvue
komadi papira i, ne putajui ga, mlatarala je njime prijetei ispred
Andrewovih oiju. On primijeti u njenim rukama ek Joea
Morgana.
Onda, podignuvi glavu, spazi Reesa kako licemjerno izviruje iza
vrata trpezarije.
"Da, udite se, je 1 da!" nastavi Blodwen. "Vidim da vam stvar nije
nepoznata. Ali bit e bolje da nam objasnite, i to odmah, kako to da
vi unosite na svoje ime novac koji, kao to vam je dobro poznato,
pripada doktoru Pageu."
Agdrew osjeti da mu je krv naglo jurnula u ui. "To je moj novac.
Joe Morgan mi ga je poklonio".
"Poklonio! Ha! Ha! To mi se svia. Dabome, bvjek sad nije ovdje,
pa ne moe da to poree".
On procijedi kroz stisnute zube:
"Moete mu pisati ako sumnjate u moju rije:
"Ja imam preeg posla od pisanja pisama na sve strane." Gubei i
posljednji stupanj uzdranosti, ona viknu: "Ja zaista sumnjam u
vau rije. Vi mislite da ste neki pametnjakovi. Glete, molim vas!
Doli ste ovamo da radite za doktora Pagea, a mislite da moete i
da umijeate prste u prihode prakse, moda i da ih sasvim
prigrabite! Ali to dovoljno pokazuje tko ste vi. Vi ste lopov, to ste vi,
obian lopov!"
Pljunuvi mu, tako rei, u lice, ona se, kao da oekuje podrku,
upola okrenu prema Reesu, koji je stajao u dovratniku i mumljao
grlene prijekore, sivlji u licu nego obino, Andrew je, u stvari, bio
shvatio da je Rees podsreka u itavoj toj stvari: nekoliko dana je

evrdao u neodlunosti, a onda je dotrao da obavijesti Blodwen.

Stisnuo je gnjevno pesnice i, siavi sa posljednjih dviju stepenica,
uputio se prema njima gledajui prijetecim pogledom u Reesove
beskrvne usne. Pomodrio od gnjeva, elio je tuu.
"Gospodo Page", ree on uzdravajui se s naporom, "vi ste iznijeli
optubu protiv mene. Ako je za dva minuta ne povuete i ne
izvinite se, tuit u vas za uvredu i trait u odtetu. Na sudu e se
saznati i izvor vaeg obavjetenja. Ne sumnjam da e upravni odbor
gospodina Reesa biti veoma zainteresiran da uje kako gospodin
direktor otkriva banine poslovne tajne."
"Ja ja sam samo uinio to mi je dunost", promrmlja dtrektor
banke, jo sivlji u licu nego ranije.
"Ja ekam, gospodo Page". Rijei su Andrewu navirale na usne i
guile ga. "Ako ne pourite, va
direktor banke dobit e od mene takve batine kakve jo u ivotu
nije dobio."
Ona uvide da je otila suvie daleko i kazala mnogo vie to je
namjeravala. Njegova prijetnja, njegov zlokobni stav, plaili su je.
Bilo je gotovo mogue slijediti tok njenog brzog umovanja: Odteta!
Zamana odteta! Oh, gospodine, mogli bi joj uzeti mnogo novca!
Ona se guila, gutala pljuvaku, i najzad promuca:
"Povlaim povlaim rije. Ja vam se izvinjavam."
Bilo je gotovo smijeno vidjeti tu punaku, malu otrokondu tako
odjednom i neoekivano pripitomljenu. Ali za Andrevva u tome
nije bilo nita smijeno. On je shvatio, odjednom, ogoreno do dna
due, da je dostigao vrhunac svoje izdrljivosti: on nije mogao vie
da podnese to dosadno i svadljivo stvorenje. Duboko udahnu,
zaboravi sve osim gnuanja koje je prema njoj osjeao, pusti srcu na
volju, obuzet divnom radosti oslobodenja:
"Gospodo Page, samo jo jednu ili dvije stvari htio bih vam rei.
Prvo, poznata mi je injenica da, zahvaljujui mom trudu, vi ubirete
godinji prihod od hiljadu i pet stotina funti. Od toga mi vi
isplaujete bijednu svoticu od dvije stotine i pedeset funti, a kao
dodatak uinili ste sve to ste mogli da kod vas crkavam od gladi.
Moda e vas jo zanimati da saznate da je prole nedjelje
izaslanstvo rudnika umolilo direktora rudnika da me predloi za

samostalnog ljekara. Moe vas jo zanimati i injenica da sam ja iz

etikih razloga o kojima vi nemate ni pojma definitivno odbio tu
ponudu. I sada, gospoo Page, vi ste mi toliko dozlogrdili da ja vie
ne mogu da ostanem u vaoj slubi. Vi ste podla, gadna i halapljiva
kuka, jednom rijei patoloki sluaj. Ja vam sada ovdje dajem
mjeseni otkaz."
Ona ga je gledala otvorenih usta, iskolaenih sitnih okruglih oiju.
Onda odjednom ciknu:
"Ne, vi meni ne otkazujete! Ne! Ne! To su sve lai. Ja vama
otkazujem. Vi ste najureni. Jo nijedan asistent nije meni dao otkaz.
I kakva drskost, kakav bezobrazluk govoriti ovako sa mnom! Ja
sam vama prva otkazala. Vi ste najureni, eto to je, najureni,
najureni, najureni."
Izliv je bio urnebesan, histerian, poniavajui. Odjednom ga neto
presijee: gore na spratu, vrata Edwardove sobe polako se otvorie i
as kasnije pojavi sa sam Edward, neobino sumorna spodoba, ije
su smrale goljenice provirivale ispod spavae koulje. Toliko je
neobina i neoekivana bila njegova sablasna pojava da je gospoda
Page zastala, obamrla, usred rijei. Iz hola ona je gledala gore put
njega, kao uostalom i Rees i Andrew, dok se bolesni ovjek,
povlaei za sobom uzetu nogu, polako i s mukom dovukao do
ivice stepenita.
"Mogu li ja imati malo mira?" Glas mu je, iako uzrujan, bio otar.
"ta se tu dogaa?"
Blodwen proguta ponovo pljuvaku pa onda raspali svoju plaevnu
i unu optubu protiv Mansona, zavrivi rijeima: "I tako i tako
sam mu dala otkaz".
Manson nije htio da opovrgne prikaz dogaaja.
"Hoe li da kae da on odlazi?" upita Edward, tresui se sav od
uzrujanosti i napora da stoji na nogama.
"Da, Edwarde", odgovori mu ona. "Ti e se ionako uskoro vratiti
poslu."
Nastade tiina. Edward odustade od svega to je htio da kae.
Zaustavi pogled na Andrewu u nijemom izvinjenju, pogleda Reesa,
zatim odvrati odmah pogled od njega i uputi ga Blodweni, da bi ga
najzad zaustavio tuno negdje u prostoru. Izraz bes

pomonosti, ali i dostojanstvenosti, ocrta mu se na patnikom licu.

"Ne", ree on najzad. "Ja se nikad vie neu vratiti. Ti to zna svi vi
to znate."
Ne ree nita vie. Okrenu se polako i, pridravajui se zida, odvue
se nemono u svoju sobu, Vrata se za njim beumno zatvorie.
13.
Sjeajui se one radosti i onog uzvienog osjeaja koje je uspjeh kod
Morganovih bio izazvao u njemu, a koje je Blodwen Page s nekoliko
runih rijei bila pretvorila u neto gnusno, Andrew je ljutito
razmiljao i pitao se ne bi li trebalo da stvar tjera dalje, da pie Joeu
Morganu, i da zahtijeva neto vie od prostog izvinjenja. Ali odbaci
tu pomisao koja je vie pristajala Blodweni nego njemu. Najzad
izabra jednu od najsiromanijih dobrotvornih ustanova u tom kraju
i s dubokom ogorenou uputi sekretaru pet zlatnika, s nalogom
da priznanicu poalje Aneurinu Reesu. Nakon toga osjeao se bolje.
A elio je da vidi Reesa kako ita priznanicu.
I sada, kako se njegov posao svravao krajem mjeseca, pa je trebalo
da ostavi Drineffv, poe odmah da trai kakvo novo mjesto. Listao
je zadnje stranice Lancete i obraao se svuda gdje mu se inilo da bi
se moglo nai neko podesno mjesto. U rubrici "trae se asistenti"
bilo je bezbroj oglasa. Javio se na vie mjesta, poslao je prepise
svojih svjedoanstava pa ak, kao to se esto trailo, i svoje
fotografije. Do kraja prve nedjelje, pa i do kraja druge, nije dobio ni
jedan jedini odgovor. Bio je iznenaen i razoaran. Denny mu je to
kratko i jezgrovito objasnio: "To je zato to si radio u Drineffvju."
Andrewu pue pred oima: sa zaprepaenjem shvati da je osuden
samo zato to je vrio praksu u tom zabaenom velkom rudarskom
gradiu. Nitko nije htio asistenta iz "te pustinje": bili su ozlogaeni.
Kad je prolo etrnaest dana od njegova otkaza, Andrew se ozbiljno
zabrinu. ta, za ime boga, da radi? Dugovao je jo preko pedeset
funti Zadubini "Glen". Oni e mu, razumije se, dopustiti da odloi
plaanje. Ali, bez obzira na to, od ega e ivjeti ako ostane bez
posla? Imao je dvijetri funte u gotovu, nita vie: ni odijela, ni
utede. Otkada je doao u Drineffy, nije kupio sebi ak ni jedno
novo odijelo, a ono koje je nosio bilo je ve dovoljno pohabano kad
je prispio u to mjesto. Doivljavao je asove istinskog uasa kad je u

mislima vidio sebe kako pada u bijedu.

Okruen tekoama i neizvjesnou, eznuo je za Kristinom. Od
pisama nije bilo nikakve koristi: nije imao dara da se izraava na
papiru; sve to bi napisao moglo je proizvesti pogrean utisak. A
ona se vraala tek u prvoj nedjelji septembra. Nemirnim je i
gladnim okom listao kalendar i brojio dane koji su ga jo dijelili od
ponovnog sastanka s njom. Trebalo je jo dvanaest da ih prode.
"Kamo sree da i njih nije", govorio je samome sebi maloduno, "jer
jalove su nade da e to dobro donijeti."
Ovee tridesetog augusta, tri nedjelje poslije otklaza gospodi Page,
kad je ve poeo iz puke nude da se zanosi milju da primi mjesto
nekog laboranta, iao je pokunjeno ulicom Chapel i odjednom sreo
Dennvaj. Za posljednjih nekoliko nedjelja njihovi su donosi bili
hladni, utivi, i Andrew se iznenadi kad ga Denny zaustavi.
Istresavi lulu udarom o petu, Philip se zagleda u nju kao da ona
trai potpunu njegovu panju.
"Meni je vrlo ao to odlazite, Mansone. Va bo
ravak ovdje znaio je za mene dosta". Oklijevao je asak. "uo sam
danas po podne da Drutvo za ljekarsku pomo u Aberalawu trai
novog asistenta. Aberalaw vam je upravo trideset milja odavde, na
drugom kraju doline. To vam je jedno sasvim pristojno Drutvo,
ukoliko, razumije se, te organizacije to mogu da budu. Mislim da je
glavni ljekar Hewallyn sasvim koristan ovjek. A kako je i
Aberalaw "dolinski" gradi, nee moi da mnogo zamjeraju ovjeku
koji dolazi otuda. Mogli biste pokuati!"
Andrew ga je gledao kolebljivo. Njegova su oekivanja bila
nedavno tako visoko uzletjela, a onda se tako beznando sruila da je
bio izgubio svaku vjeru u svoju sposobnost da uspije.
"Pa, ako je tako, mogao bih ba da pokuam", saglasi se on plako.
Poslije nekoliko minuta iao je kui, kroz estoku kiu koja je sada
padala, da napie prijavu za novo mjesto.
estoga septembra bio je sastanak svih lanova odbora Drutva za
ljekarsku pomo u Aberalawu, sa zadatkom da se izabere
nasljednik doktoru Leslie koji je nedavno bio dao ostavku, jer je bio
primio mjesto ljekara na nekoj plantai gume na malajskim
otocima. Bilo se prijavilo sedam kandidata, i svi su bili pozvani da

se "lino predstave".
Bilo je puno ljetno popodne, a na tornju velike Nabavljake zadruge
bila su malone etiri sata. Hodajui goredolje po ploniku ispred
prostorija Drutva za ljekarsku pomo, na glavnom trgu u
Aberalawu, Andrew je bacao nervozne poglede na estoricu drugih
kandidata i nestrpljivo je oekivao prvi udar sata. Sada, kad su se
njegovi predosjeaji pokazali donekle netani, a on je ve bio doao
onamo i bio uzet u obzir kao kandidat, elio je svim srcem da
uspije.
Koliko je mogao da vidi, Aberalaw mu se sviao. Nalazio se na
samom kraju doline Gethlv, tako rei izvan nje. Mjesto se nalazilo
na prilinoj visini, bilo je zdravo, znatno vee od Drineffyja
otprilike dvadeset hiljada stanovnika mislio je s lijepim ulicama i
duanima, dva kinematografa, sa zelenim poljima na periferiji koja
je ostavljala utisak iroke prostornosti. Poslije zaguljive
stijenjenosti drineffyjevske uvale, Aberalaw mu je izgledao kao
pravi raj.
"Ali ja to mjesto neu nikad dobiti", vajkao se on koraajui
goredolje "nikad, nikad, nikad." Ne, nije on te sree! Svi ostali
kandidati izgledali su mu kao da imaju vie izgleda na uspjeh,
ljepe izgledaju, pouzdaniji su. Iz doktora Edwardsa, naroito,
zraila je samouvjerenost, i Andrew osjeti da je omrznuo tog
debeljukastog sredovijenog ovjeka, imunog izgleda, koji je
maloas, u opem razgovoru u predsoblju kancelarije, otvoreno
rekao da je upravo prodao svoju praksu dolje u dolini da bi ovdje
"istakao" svoju kandidaturu. avo da ga nosi, gundao je Andrew u
sebi, ne bi on prodavao vrapca iz ruke da mu i golub nije siguran!
Goredolje, goredolje, hodao je on, oborene glave, ruku zabijenih u
depove. ta e Kristin misliti o njemu ako propadne? Ona se imala
vratiti u Drineffy danas ili sutra u pismu koje mu je pisala nije jo
bila sasvim sigurna. Rad u koli poinjao je slijedeeg ponedjeljka.
Mada je ni jednom rijei nije bio obavijestio o tom svom natjeaju,
ipak bi znailo da se ne nada uspjehu kad bi iziao pred nju
sumoran, ili jo gore, pritvorno vedar, i to upravo u asu kad je
elio, vie nego ita na svijetu, da osvoji njen tih, prisan i srdaan
osmijeh.

Najzad etiri sata. Kad se uputio ulazu, jedan raskoan automobil

beumno je kliznuo trgom i zaustavio se pred kancelarijom
Drutva. Sa zadnjeg
sjedala podigao se jedan omalen, kooperan ovjek i nasmijao se
bodro, ljubazno, pa ipak s izvjesnom nehajnou, kandidatima. Prije
nego to se popeo uz stepenice, prepoznao je Edwardsa i klimnuo
mu glavom:
"Kako ste, Edwardse!" Onda je dodao kao u stranu: "Bit e sve u
redu, ja se nadam."
"Hvala vam, velika vam hvala, doktore Llewellyne", ree ponizno.
"Svreno!" ree Andrew u sebi ogoreno.
ekaonica je bila mala, prazna i zaguljiva odaja, smjetena na kraju
kratkog hodnika koji je vodio u dvoranu za odborske sjednice.
Andrew je bio trei po redu. Uao je u veliku dvoranu, mrzovoljan i
kiseo: ako je mjesto ve obeano nekome, on se nee griti ni
previjati ni pred kim. Sjeo je mirno i bezizrazno na stolicu koja mu
je bila ponuena.
Oko trideset rudara ispunjavalo je dvoranu; svi su puili i gledali ga
s grubom, ali ne i neprijateljskom radoznalou. Za jednim malim
stolom sa strane sjedio je jedan bljedunjav, tih ovjek izrazitih i
pametnih crta, po ijem se licu, iaranom modrikastim tokicama,
nasluivao nekadanji rudar. To je bio sekretar Owen. Nesvjesno
naslonjen na ivicu stola, sjedio je doktor Llewellyn i dobroudno se
smijeio Andrewu.
Razgovor je poeo. Owen je tihim glasom objasnio uslove:
"To vam je, doktore, vidite, ovako: po pravilniku nae organizacije
radnici iz Aberalawa ovdje su dva rudnika antracita, tvornica
elika i u okolini ugljenokop uplauju nedjeljno iz svojih nadnica
izvjesnu svotu Drutvu. S tim novcem Drutvo vri potrebnu
ljekarsku slubu, odrava jednu malu, lijepo ureenu bolnicu,
dispanzere, snabdijeva bolesnike lijekovima, podmiruje razne
druge potrebe i tako
dalje. Osim toga, Drutvo bira sebi ljekare. Doktor Llewellyn je
glavni fizik i kirurg, a tu su jo i etiri asistenta i jedan zubni ljekar
koji se honorira glavarinom, to jest toliko i toliko od glave, ve
prema tome koliko se ljudi nalazi na njihovim spiskovima. Mislim

da je doktor Leslie zaraivao neto oko pet stotina funti godinje

kad nas je ostavio." Pri tom zastade askom. "Sve u svemu, nama
izgleda da je sistem dobar." uo se agor i odobravanje od strane
tridesetorice odbornika. Owen podie glavu i okrenu se prema
njima. "A sad, gospodo, ima li tko ta da pita?"
Andrew je bio zasut kiom pitanja. Trudio se da odgovara hladno,
bez preuveliavanja, istinito. Jednom je bio sretne ruke.
"Govorite li velki, doktore", upita ga jedan uporan mlai rudar, po
imenu Chenkin.
"Ne", ree Andrew, "ja sam kao dijete bio odgojen na kotskom."
"Od toga bi mnogo hasne imali ovdje!" "Meni je to uvijek koristilo
kad sam poelio da ispsujem svoje bolesnike", odgovori Andrew
hladno, a smijeh se prolomi na Chenkinov raun.
Najzad se ispitivanje zavri. "Hvala vam velika, doktore Mansone",
ree Owen. Andrew se ponovo nae u maloj, zaguljivoj ekaonici;
dok je gledao ostale kandidate kako ulaze, osjeao se kao da se
njime poigravaju valovi uzburkanog mora.
Edwards, koji je bio pozvan posljednji, zadra se dugo, vrlo dugo.
Iziao je iroko nasmijan, a pogled kao da mu je jasno govorio:
"Saaljevam sluaj, brao moja, ali ja ve imam imenovanje u
depu."
Nastade beskrajno ekanje. Ali najzad se vrata odborske dvorane
otvorie i iz oblaka dima izie Owen, sekretar, s nekim papirom u
ruci. Njegov se
pogled zaustavi na Adrewu s istinski prijateljskim izrazom.
"Hoete li da uete na as, doktore Mansone! Odbor bi elio da vas
ponovo vidi."
Blijedih usnica, dok mu je srce snano udaralo, Andrew se uputi za
sekretarom u dvoranu. To ne moe biti, ne, ne, nije mogue da oni
misle na njega.
Kad je ponovo sjeo na svoju stolicu, kao na optueniku klupu,
vidio je osmijehe i znake ohrabrenja koje su mu rudari upuivali.
Doktor Llewellyn, medutim, nije ga gledao. Owen, glavni govornik
ovoga skupa, poe:
"Doktore Mansone, govorit emo otvoreno s vama. Odbor je malo
neodluan: na osnovu savjeta doktora Llewellyna odbor je mnogo

naklonjen jednom drugom kandidatu koji je stekao znatno struno

iskustvo u dolini Gethley."
"Taj Edwards je suvie ugojen, ko krmak", upade jedan prosijedi
rudar koji je sjedio pozadi. "Volio bih da ga vidim kako se pentra do
onih kua na brdu Mardy."
Andrew je bio suvie zaokupljen svojim mislima da bi se na to
nasmijao. Bez daha on je ekao ta e Owen dalje da kae.
"Ali moram vam rei", nastavi sekretar, "da je Odbor danas vrlo
raspoloen u vau korist. Kao to se Tom Kettles maloas vrlo
spretno izrazio, Odboru su potrebni mladi i vrijedni ljudi."
Smijeh i poklici: "ujmo! ujmo!" i "ivio stari Tom!"
"Osim toga, doktore Mansone", nastavi Owen, "mogu vam rei da
su na Odbor uinile najbolji utisak dvije preporuke mogu ak da
kaem dvije preporuke koje vi niste traili i koje zato u oima ove
gospode imaju utoliko veu vrijednost, a koje smo tek jutros dobili
potom. To su preporuke dvojice
ljekara iz vaeg mjesta, hou da kaem iz Drineffvja. Jedna je od
doktora Dennvja, koji ima doktorat kirurgije, vrlo visoku
kvalifikaciju, kao to to priznaje doktor Llewellyn, koji te stvari
treba da zna. Drugu, koja je bila priloena zajedno s preporukom
doktora Dennvja, potpisao je doktor Page, iji ste, koliko znam,
zasada asistent. Dakle, doktore Mansone, ovaj je Odbor imao
dosada veliko iskustvo s raznim preporukama, ali ova pisma
svjedoe o vama tako toplim i istinitim rijeima da su na ovu
gospodu ovdje uinila vrlo jak utisak."
Andrew se ugrize za usnu i obori pogled, saznavi prvi put za
plemenitu uslugu koju mu je Denny uinio.
"Ima samo jedna tekoa, doktore Mansone", ree Owen, i pri tom
zastade povlaei bojaljivo ravnalo po stolu. "Iako je odbor
jednoglasno raspoloen u vau korist, ovaj poloaj sa svojim sa
svojim odgovornostima namjenjen je manjevie oenjenom
ovjeku. Vidite, pored toga to ljudi pretpostavljaju oenjenog
ljekara kad se radi o ukazivanju ljekarske pomoi lanovima
njihovih porodica, postoji jo i kua, i to lijepa kua zvana
"Dolinica", koja se stavlja na raspolaganje onome tko to mjesto
dobija. Ta kua ne bi nikako odgovarala ne bi bila podesna za

ovjeka samca."
Nastade neprijatna tiina. Andrew uzdahnu duboko i sabra svoje
misli, kao snop bljetave bijele svjetlosti, oko slike Kristine. Svi, ak
i doktor Llewellyn, gledali su u njega i ekali njegov odgovor. I ne
mislei potpuno nezavisno od svoje vlastite volje, uo je sebe kako
mirno izjavljuje:
"U stvari, gospodo, ja sam zaruen s jednom djevojkom iz
Drineffvja. Ja sam samo... mi smo samo... ekali kakvo pogodno
mjesto kao ovo, na primjer pa da se vjenamo."
Owen tresnu ravnalom od zadovoljstva. Udaranjem tekim
cokulama rudari dadoe izraza svom odobravanju, Ketlles, uvijek
spreman na alu, uzviknu:
"Bravo, moj mladiu! Aberalaw je rijetko fino mjesto da se u njemu
provede medeni mjesec!"
"Dakle, gospodo, ja smatram da ste saglasni", nadviknu Owen
veseli agor koji tad nastade. "Doktor Manson je jednoglasno
izabran."
U snanom odobravanju koje u taj as nastade Andrew osjeti divan
zanos pobjede.
"Kad moete da stupite na dunost, doktore Mansone? to prije, to
bolje, ukoliko se nas tie."
"Mogao bih da ponem ve poetkom idue nedjelje", odgovori
Manson. Onda ga sledi pomisao: "Ali zamisli da te Kristin odbije?
Zamisli da je izgubi, a s njom i ovo prekrasno mjesto."
"Onda je sve u redu. Hvala vam, doktore Mansone. Uvjeren sam da
vam Odbor eli kao i buduoj gospoi Manson svaku sreu i
uspjeh na vaem novom poloaju."
Odobravanje. Svi su mu sad estitali: lanovi, Llewellyn, a vrlo
srdanim stiskom ruke i Owen. Kad se opet naao u ekaonici,
trudio se da ne pokae svoju radost i nastojao je da izgleda kao da
ne primjeuje Edwardsovo otromboljeno lice puno nevjerice.
Ali bilo je to uzalud, sasvim uzalud. Dok je iao pjeice ka
eljeznikoj stanici, srce mu je raslo od radosti zbog pobjede. Hodao
je brzo i lako. S njegove desne strane, kad je silazio s brijega, ostajao
mu je malen, zeleni park s fontanom i kioskom za muziku! Pomisli
samo: kiosk za muziku! kad je u Bleneliju jedino uzvienje, jedini

ukras itavog kraja, bila gomila ljake. Pa onaj kinematograf tamo,

oni lijepi veliki duani, pa ovaj odlian drum kojim ide, a koji i
ne lii na one dombaste planinske puteljke! I nije li Owen neto
rekao i o nekoj bolnici, o maloj lijepo ureenoj bolnici? Oh!
Pomislivi ta e bolnica znaiti za njegov rad, Andrew duboko,
uzbueno uzdahnu. Baci se u jedno prazno odjeljenje kardifskog
vlaka i, dok ga je vlak nosio tamo, on je klicao od radosti.
14.
Mala udaljenost od Aberalawa do Drineffvja nije bila velika u
zranoj liniji, preko planina, eljeznika je pruga zaobilazila i vlak
se zaustavljao na svakoj stanici. Vlak za dolinu Penelly, u koji je
preao u Cardiffu, prosto kao da nije htio da se mie. Mansonovo se
raspoloenje bilo sad promijenilo. Zbijen u jednom kutu, nemiran,
gorio je od nestrpljenja, da ve jednom stigne, muen svojim
mislima.
Prvi put uvidje sad koliko je bio sebian tih posljednjih nekoliko
mjeseci, kad je sve posmatrao samo sa svog stanovita. Sve njegove
sumnje u pogledu braka, njegovo oklijevanje da se pred Kristinom
izjasni, potjecali su iz njegova osjeanja nesigurnosti. Ako se strano
prevario, ako ga ona ne voli? Vidio je sebe, odbijena, kako oajan
pie pismo Odboru u kojem obavjetava lanove da "silom
okolnosti, nezavisnih od njegove volje, ne moe da primi povjereni
mu poloaj". Vidio ju je sada ivo pred sobom. Kako je on dobro
poznavao onaj njen laki upitni osmijeh, onaj njen stav kad bi se
podnimila rukom, onu mirnu otvorenost njenih zagasitih oiju!
Proe ga val enje. Draga Kristin! Ako bi morao da je se odrekne,
malo bi ga se ticalo to e s njim biti.
U devet sati vlak se dokotrlja u Drineffv. Zaas je
ve bio na peronu i hitao eljeznikom ulicom. Mada se nije nadao
Kristini do jutra, postojala je ipak izvjesna mogunost da je
doputovala. Ve je bio u ulici Chapel... jo samo da zaobie ugao
kole... Uzdrhta od sree kad ugleda osvijetljen prozor njenog stana.
Mada je nastojao da sama sebe uvjeri da je to vjerojatno samo
gospoa Herbert, koja priprema sobu, on jurnu u kuu, hrupi u
salon.
Da, to je bila Kristin! Kleala je u uglu nad nekim knjigama i

svrstavala ih na najniu policu. Svrivi taj posao, poe da sprema

vrpce i papire to su leali kraj nje na podu. Na stolici je bila njena
putna torba s kaputom i eirom na njoj. Shvati da je upravo stigla.
"Kristin!"
Ona se odmah okrenu, jo uvijek kleei, a jedan joj pramen kose
pade pri tom preko ela. Skoi s malim krikom radosnog
iznenaenja.
"Andrew! Kako je lijepo od vas to ste doli!"
Pride mu, lica ozraena radou i prui mu ruku. Ali on joj uze obje
ruke i vrsto iz dra u svojima. Gledao ju je s divljenjem. Naroito
mu je bila mila u toj suknji i bluzi koje je imala na sebi: u njima se
jo jae isticala vitkost njena tijela, njean ar njene mladosti. I opet
mu srce snano zakuca.
"Kris! Ja vam moram neto rei."
Ona ga pogleda uznemireno. Promatrajui s istinskom zabrinutou
njegovo blijedo i od puta potamnjelo lice, upita ga brzo:
"ta se dogodilo? Nove neprijatnosti s gospoom Page? Odlazite
li?"
On klimnu glavom i jo jae stegnu njene male ruke u svojima, kao
da hoe da iz zarobi. Onda izusti naglo:
"Kristin! Ja sam dobio novo mjesto... najljepe koje se moe
zamisliti... u Aberalawu. Danas sam
bio na sjednici Odbora. Pet stotina funti godinje i stan u zasebnoj
kui. Kua, Kristin! Oh, mila... Kristin... da li biste mogli... da li biste
htjeli.,. da se udate za mene?"
Ona poblijedi, oi joj zablistae, a dah kao da joj zastade u grlu.
Onda ree nemono:
"A ja sam mislila ja sam mislila da imate da mi kaete neto
strano."
"Ne, ne", ree on plaho, "to su najljepe vijesti, mila moja. Oh, samo
da vidite to mjesto! Prostrano i isto, sa zelenim poljima i lijepim
duanima, s ulicama i parkom, i oh, Kristin, s pravom bolnicom!
Kad biste htjeli da mi budete ena, mila moja, mogli bismo odmah
ii tamo."
Meke joj usnice uzdrhtae. Ali oi su joj se osmjehivale nekim
udesnim bljeskom, i gledale ga radosno.

"Da li je to vaa elja zbog Aberalawa ili zbog mene?"

"Zbog vas, Kris. Oh, pa vi znate da vas ja volim, ali moda vi mene
ne volite."
Iz grla joj doprije jedva primjetan um: ona mu prie, zagnjuri
glavu u njegove grudi. U njegovu zagrljaju ona se osmjehivala kroz
suze sree, a rijei su joj bile isprekidane.
"Oh, dragi, dragi, ja sam vas voljela... oduvijek sam vas voljela... jo
od prvog asa kad ste uli u onu glupavu uionicu."
Drugi dio
l.
Istroeni teretnjak Gwilliama Johna Lossina truckao se i drmusao
penjui se planinskim putem. Pozadi, visila je cerada i padala preko
zarale tablice s brojem, preko uljenog fenjera koji se nikad nije
palio, i povlaila meku brazdu u praini. Na bokovima su labavi
blatobrani klepetali u ritmu s drvenim motorom. Sprijea, veselo
zbijeni na oferskom sjedalu, s Gvvilliamom Johnom, sjedili su
doktor Manson i njegova ena.
Oni su se toga jutra vjenali. To su bila njihova svadbena kola. Pod
arnjevima je bilo nekoliko komada Kristininog namjetaja, jedan
polovan kuhinjski sto, kupljen u Drineffvju za dvadeset ilinga,
nekoliko novih lonaca i tava, i njihovi kovezi. Kako nisu bili oholi,
smatrali su da su ta vaarska kola Gwilliama Johna najbolje i
najjeftinije sredstvo da sebe i sveukupna svoja zemaljska dobra
prenesu u Aberalaw.
Dan je bio lijep i vedar, a svje povjetarac poigravao se malim
oblacima na plavom nebu. Smijali su se i zbijali ale, a Gwilliam
John bi ih katkad usluio svojim naroitim izvodenjem Handelova
Larga na automobilskoj sireni. Zaustavie se kod usamljene krme
duboko u planini, u klancu Ruthin, da bi im Gwilliam John napio
zdravicu vrem piva.
Gwilliam John, zrikav sitan veseljakovi, nazdravi im nekoliko puta
i popi jo i kapljicu dina za svoj vlastiti raun. Poslije toga, njihov
silazak niz Ruthin s dvjema strmoglavim okukama nad
provalijama dubokim pet stotina metara bio je samo kuanje
neastivog.
Najzad savladae i posljednji uspon. Bio je to trenutak pun zanosa.

Grad se pruao pred njima, s obje strane doline, sa svojim dugim i

iskrivudanim linijama krovova, sa svojim duanima, crkvama i
kancelarijama naikanim u gornjem dijelu, a u donjem s
rudnicima, fabrikama, stalno zadimljenim dimnjacima, zdepastim
kondeiizatorima iz kojih su suktali oblaci pare i sve, sve se to
blistalo na podnevnom suncu. "Pogledaj, Kris, pogledaj!" aptao je
Andrew steui joj vrsto ruku. Isticao se marljivou jednog
ierona. "Divno je to mjesto, zar ne? eno ono je trg! A ono tamo je
plinara! Nema vie petrolejskih lampi, mila moja. Da mi je znati
gdje je naa kua!"
Zaustavie nekog rudara u prolazu, i ovaj ih odmah uputi "Dolinici"
koja se nalazi, ree im, u istoj ulici, upravo na rubu grada. Jo jedan
minut, i oni e stii tamo.
"Oh!" uzviknu Kristin, "zaista zaista je lijepa, zar ne."
"Da, mila moja. Izgleda prekrasna kuica."
"Tako mi boga", ree Gwilliam John zabacivi kapu na tjeme, "pa to
je neto kolosalno!"
"Dolinica" je zaista bila neobino zdanje, na prvi pogled neto
izmeu vicarskog ljetnikovca i kotskog lovakog skrovita, grubo
okreena, s pola jutra opustoenog vrta, u kojem su bujali korov i
kopriva, kroz koje je, preko raznih limenih kutija, skakutao potoi
s oronulim umskim mostiem preko srednjeg mu toka. Moda
tada nisu znali da je "Dolinica" predstavljala prvi uzorak raznolikih
moi i sva
kojakog sveznalatva Odbora, koji je, u "ludoj" 1919. godini kad su
ulozi pljutali sa svih strana, velikoduno odluio da sazida jednu
kuu, jedno veleljepno zdanje koje e Odboru initi ast, neto u
stilu i zaista jedinstveno... Svaki lan Odbora imao je svoje line
poglede na ono to je imalo da bude "zaista jedinstveno". "Dolinica"
je bila rezultat ukusa tridesetorice njih.
Ma kakav utisak da je na njih ostavila spoljanost te kue, odmah se
snaoe kad udoe u nju. Kua je bila u odlinom stanju, s dobrim
podom i istim zidnim tapetama. Ali broj odaja ih zaprepasti. Oboje
odmah shvatie, mada nijedno od njih ne ree nita, da e ono malo
Kristininog namjetaja jedva biti dovoljno za dvije od tih odaja.
"Dakle, da vidimo, dragi", ree Kristin kad su se poslije prvog

urnog razgledanja vratili u hol, pa je ona, kao dobra domaica,

poela da odbraja odaje na prstima ruke, "ovdje u prizemlju imamo
trpezariju, salon, biblioteku, oh, ili sobu za rad kako ve hoemo da
je nazovemo, i pet spavaih soba na spratu."
"Tano", nasmija se Andrew. "Nije onda ni udo to su traili
oenjena ovjeka." Onda se odjednom snudi. "Zbilja, Kris, mene je
stid. Ja sam bez prebijene pare, a koristim se tvojim lijepim
namjetajem. Izgleda prosto kao da te iskoriujem; sve ja od tebe
primam, kao da se to samo po sebi razumije; i jo sam te
navratnanos dovukao ovamo, ne davi estito ni vremena onima u
koli da ti nadu zamjenu. Ja sam sebian ludov. Trebalo je da sam
najprije doem ovamo i da pristojno uredim stan."
"Andrew Mansone, da si se samo usudio da me i naas ostavi!.. ."
"U svakom sluaju, ja u ve poduzeti neto u tom pravcu", ree on
uporno. "Dakle, sluaj,Kris"
Ona ga prekide s osmijehom:
"Dragi, ja u sada da ti spremim omlet po receptu Madame Poulard,
bar onako kako pie u mom kuharu."
Presjeen na poetku svoje izjave, on ju je gledao otvorenih usta.
Onda se polako opet razvedri i pode nasmijan za njom u kuhinji.
Nije mogao da se odvoji od nje. Njihovi koraci u praznoj kui
odjekivali su kao u kakvoj stolnoj crkvi.
Poslae Gvvilliam Johna da kupi jaja prije nego to se od njih
oprosti, i omlet stie ubrzo u tavi vreo, mirisan i divno rumen. Jeli
su, sjedei zajedno na ivici stola, i on uzviknu ivo:
"Boga mu!... oprosti, mila moja, zaboravio sam da nisam vie bear
boga mi! Ti ba umije da kuha! Gle, onaj kalendar tamo, ne
izgleda ba nimalo loe na onom zidu. To je lijep ukras. Dopada mi
se slika one rue su zaista lijepe. Ima li jo malo omleta? A tko je
bila Madame Poulard? ovjeku doe da pomisli na koko tako joj
nekako ime zvui. Hvala, mila moja. Sto mu muka, ti i ne sluti
kako sam eljan da zaponem s radom! Tu bi neto moglo da se
uradi, pruaju nam se sjajne mogunosti!" Odjednom zastade i
pogled mu se zaustavi na drvenoj lakiranoj kutiji koja je stajala
pored njihova prtljaga. "Je li, Kris, ta je ono tamo?"
"Oh, ono!" Nastojala je da joj glas izgleda ravnoduan. "Ono je

svadbeni dar od Dennvja!"

"Od Dennyja!" Njegovo se lice promijeni. Philip je bio krut i
nemaran kad je Andrew pohitao da mu zahvali to mu je pomogao
da dobije ono mjesto i da mu saopi da e se vjenati s Kristinom.
Toga jutra nije bio doao ak ni da ih isprati. To je Andrewa
zaboljelo i stvorilo u njemu osjeaj da je Philipova narav suvie
sloena, suvie nerazumljiva, da bi ostao njegov prijatelj. Priao je
sporo, s oklijevanjem, kuti
ji sumnjajui da bi u njoj mogla biti moda kakva stara cipela takav
je bio Dennvjev smisao za alu. Tad otvori kutiju, i dah mu zastade
od goleme radosti. U njoj nade Dennvjev mikroskop, odlian Zeiss,
i jednu zabiljeku: "Meni zaista ova stvar nije potrebna; ve sam
vam kazao da sam ja kirurg. Bilo sretno!"
Nije se imalo ta rei. Zamiljen, gotovo skruen, Andrew pojede
omlet, gledajui neprestano u mikroskop. Onda ga odnese u sobu
iza trpezarije. Tu ga sveano spusti na sredinu, na goli pod.
"To nije biblioteka, Kris, ni radna soba ni kabinet, nita od svega
toga. Zahvaljujui naem dobrom prijatelju Philipu Dennvju, ja
danas ovu odaju krstim imenom laboratorij."
Tek ju je bio poljubio, da bi sveanost bila potpunija, kad zazvoni
telefon dug i prodoran zvuk koji je udno odjekivao u praznom
hdlu. Oni se pogledae upitno, uzbudeno.
"Moda me zovu kakvom bolesniku, Kris. Pomisli: moj prvi
pacijent u Aberalawu!" On jurnu u predsoblje.
Meutim, u pitanju nije bio bolesnik, ve doktor Llewellyn, koji mu
je telefonirao s drugoga kraja grada da bi mu poelio dobrodolicu.
Njegov otmjeni glas uo se jasno, tako da je Kris, izdiui se na
prste preko Andrewova ramena, mogla savreno da uje cio
razgovor.
"Zdravo, Mansone! Kako ste? Ne uznemirujte se, nita slubeno.
Htio sam samo da vama i gospodi prvi poelim dobrodolicu."
"Hvala vam, doktore Lewellyn, velika hvala. To je vrlo ljubazno od
vas. Ne bih imao nita protiv i da je slubeno."
"Ta, ta, ta! I ne pada mi to na um dok se ne sredite", dobaci mu brzo
Llewellyn, "ujte, ako veeras
niste niim zauzeti, dodite nam s gospodom na veeru, bez

ceremonija, u sedam i po, bit e nam vrlo drago. Tom prilikom nas
dvojica moi emo i da proeretamo malo. Dakle u redu? Do
vienja veeras."
Andrew spusti slualicu vrlo zadovoljan.
"Zar to nije lijepo od njega, Kris? Odmah ovako tek to smo stigli! I
to, ne zaboravi, glavni fizik i ovjek koji ima sve mogue naune
titule. Potraio sam njegovo ime u ljekarskom godinjaku: ljekar
londonskih bolnica, lan Kraljevske kirurke akademije, doktor
filozofije i tako dalje, Koliko blistavih titula! I kako je samo
prijateljski govorio sa mnom. Vjerujte mi, gospoo Manson, mi
emo ovdje stvoriti neto veliko."
Obuhvativi je oko pasa, razdragano zaigra s njom oko predsoblja.
2.
Te veeri u sedam sati, kroz ulice kojima je vrvio svijet, krenue u
Glynmawr, gdje je stanovao doktor Llewellyn. To je bila
ohrabrajua etnja. Andrew je s oduevljenjem posmatrao svoje
nove sugraane.
"Vidi onog ovjeka to ide, tamo Kristin! Brzo! Onog tamo to
kalje".
"Da, dragi pa to?"
"Oh, nita!" Onda dodade ravnoduno: "On e vjerojatno biti moj
pacijent."
Bez tekoa nadoe Glynmawr, divnu vilu s brino njegovanim
vrtom; otmjena kola doktora Llewellyna stajala su pred kuom, a na
vratima od kovanog gvoa blistala se uglaana skromna tablica s
njegovim imenom i svim titulama. Uzbueni odjednom tolikom
ptmjenou, zazvonie i udoe.
Doktor Llewellyn, zraei od srdanosti, bio je iziao iz salona da ih
doeka, kooperniji nego ikad, u fraku i s tvrdim manetama sa
zlatnim dugmetima.
"Izvolte! Izvolte! Ba se radujem! Osobita ast, gospoo! Nadam se
da e vam se Aberalaw svidjeti. Nije ravo mjestance, vjerujte.
Izvolite, ovuda. Gospoda Llewellyn e stii odmah."
Gospoda Llewellyn dode odmah, srdana kao i njen mu. Bila je to
riokosa ena, etrdeset i petih godina, bljedunjava pjegava lica.
Poto se pozdravi s Mansonom, okrenu se Kristini s mnogo

njenosti.
"Oh, mila moja! Vi krasni mali stvore! Odmah ste mi zaplijenili srce.
Moram vas poljubiti. Moram. Vi to dozvoljavate, mila moja, zar
ne?"
I ne ekajui, ona zagrli Kristin i ohda je zadra na dohvat ruke,
gledajui je zaneseno. Negdje na kraju hodnika zabruja gong, i oni
odoe da veeraju. Veera je bila odlina: orba od krumpira, dva
punjena peena pileta s kobasicama, i sultanpuding. Doktor
Llewellyn i njegova, ena, nasmijani, askali su sa svojim gostima.
"Vi ete brzo ui u stvar, Mansone" govorio je Llewellyn svom
gostu. "Dabome, ja u vam pomoi koliko najvie budem mogao.
Uzgred da kaem, drago mi je to onaj Edwards nije izabran. Ne
bih ga nikako mogao podnijeti, mada sam mu, priznajem, bio
napola obeao da u progovoriti rijedvije za njega. ta sam ono
htio da kaem? Oh, oh! Vi ete biti u Zapadnoj klinici to je va kraj
sa starim doktorom Urgahartom to je umjean ovjek, uvjeravam
vas a Gadge e vam biti laborant. U Istonoj klinici imamo doktora
Medleyja i doktora Oxborrowa. Oh, to su krasni ljudi. Svidjet e
vam se. Igrate li golf ? Mogli bismo neki put da se izvezemo do
igrali
ta u Fernlev to je svega devet milja dolinom. Dabome, ja ovdje
imam mnogo posla. Da, da vjerujte mi. Ja lino s klinikama nemam
nikakve veze. U mojim je rukama bolnica, ja dajem struno
miljenje Kompaniji za sve nesretne sluajeve za koje se trai
odteta, ja sam gradski fizik, ljekar plinare, kirurg sirotinjskog
doma i ef slube za vakcinaciju takoer. Ja vrim sve drutvene
inspekcije i mnoge ekspertize u okrunom sudu. Oh, da, ja sam i
kriminalni isljednik u smrtnim sluajevima, A osim toga" jedan se
zraak iskra iz nezlobna mu oka "ja imam i dosta privatne prakse u
slobodnim asovima."
"Lista je prepuna", ree Manson.
Llewellyn je zraio od zadovoljstva. "Pa moramo nekako da
sastavljamo kraj s krajem, doktore Mansone. Ona mala kola to ste
vidjeli pred kuom stoje neznatnu svoticu od hiljadu i dvije stotine
funti. A to se tie oh, svejedno, pustimo to sada! Nema razloga da
i vi ne zaradite ovdje koliko vam treba za pristojan ivot. Recimo

okruglo tri ili etiri stotine funti godinje." Zastade pri tom, a glas
mu postade povjerljiv, pun meke iskrenosti. "Ima upravo jo jedna
stvar s kojom, mislim, treba da vas upoznam. Svi ljekariasistenti
ovdje, po utvrenom obiaju, isplauju meni jednu petinu svojih
prihoda." Zatim nastavi brzo, bez trunke zlobe: "A to samo zato to
ja vodim nadzor nad njihovim bolesnicima: kad ih njihovo stanje
zabrine, oni potrae moju pomo. Ona im je uvijek dobrodola,
vjerujte."
Andrew ga pogleda poneto iznenaen: "Da li je to predvieno
Pravilnikom Drutva za Ijekarsku pbmo?
"Pa, boe moj, ne ba izriito", ree Llewellyn izvivi obrve. "Sami
ljekari su se tako medu sobom sporazumjeli, ve davno."
"Ali ?"
"Doktore Mansone", pozvala ga je uto slatko gospoda Llewellyn s
drugog kraja stola, "ba sad govorim vaoj slatkoj maloj enici da se
nas dvije moramo esto sastajati. Tu i tamo morat e da mi dode na
aj; Vi ete mi je prepustiti ponekad, zar ne, doktore? Neki put
odvest emo se kolima dolje do Cardiffa. To e ba biti prijatno, je l
da, mila moja?"
"Dabome", nastavi Llewellyn neodoljivo, "kad vi budete imali svoje
pacijente... Leslie... kolega koji je bio ovdje prije vas to vam je bio
leventa. Oh, neznalica, gotovo kao i onaj Edward". Taj vam nije
umio da da ni pristojnu anesteziju! Vi ste, doktore, nadam se, dobar
anestezist? Znate, kad imam kakvu ozbiljnu operaciju, ja aspolutno
moram da imam dobfog anestezistu. Ali, boe blagi, o tome neemo
sad da razgovaramo. Ta vi niste jo ni poeli! Nije pravo da vam
time sad dosaujem!"
"Idrise!" uzviknu gospoda Llewellyn svome muu s nekom vrstom
radosne senzacije, "pa oni su se tek jutros vjenali! Gospoa
Manson mi je to upravo rekla. Ona je mala nevjesta! Ama tko bi to
bio mogaO pomisliti slatka djeica!".
"Gle, gle, gle! topio se Llewellyn.
Gospoa Llewellyri pomilova Kristini ruku. "Jagnje moje malo! Kad
pomislim na posao koji vas eka da onu glupavu "Dolinicu"
dovedete u red! MOrat u doi koji put da vam se nadem pri ruci."
Manson lako porumenje, ali pokua da se sabere. Osjeao se kao da

su se nekako Kristini on pretvorili u neku meku malu lbptu kojom

se spretno i lako poigravaju tamoamo doktor i gopoa Llewellyn.
Ipak, prosudi da je posljednja primjedba pala u dobar as.
"Doktore", ree on odluno "sasvim je tano to td gospoa
Llewellyn kae. Volio bih da znam meni je mrsko to to moram da
traim da li bih mo
gao da dobijem dva dana odsustva da otputujem sa enom u
London radi nabavke namjetaja za nau kuu i jo drugih stvari."
Vidio je kako je Kristin, iznenaena, rairila oi. Llewellyn mu,
medutim, milostivo kimnu glavom u znak da mu daje odobrenje.
"Zato ne? Zato ne? Kad jednom ponete, to ve nee tako lako ii.
Uzmite sutra i prekosutra, doktore Mansone. Vidite, eto, gdje sam
vam ja od koristi. Ja mogu mnogo da pomognem asistentima.
Govorit u Odboru za vas."
Andrew ne bi bio imao nita protiv da i sam govori Odboru ili
Owenu, ali ne ree nita.
U salonu popie kavu iz alica, kako gospoa Lleewellyn ree,
"rukom oslikanih". Llewellyyn je nudio cigarete iz svoje zlatne
kutije "Pogledajte, doktore Mansone, to se zove poklon! Od
zahvalnog pacijenta. Teka, zar ne? Vrijednost najmanje dvadeset
funti.
Oko deset sati doktor Llewellyn pogleda na svoj lijepi kronometar
tanije, on ga je posmatrao ushieno, jer je umio da se divi i
beivotnim stvarima, naroito ako su bile njegovo vlasnitvo, s
onom milom srdanou koja mu je bila svojstvena. Manson
pomisli askom da e i u vezi sa satom ispriati kakvu prisnu
pojedinost, ali, mjesto toga, Llewellyn ree:
"Ja moram svratiti do bolnice. ir na dvanaestercu koji sam jutros
operirao. Kako bi bilo da poete sa mnom u autu i da pogledate taj
sluaj?"
Andrew ree revno: "S velikim zadovoljstvom, doktore Llewellyn."
Poto je i Kristin bila obuhvaena pozivdm, oni se oprostie od
gospoe Llewellyn, koja im jo usrdno domahnu sa stepenita, i
popee se u auto, koji ih
s beumnom otmjenou poveze glavnom ulicom, pa onda uz neki
uspon lijevo.

"Snani farovi, zar ne?" primijeti Llewellyn palei ih njima u ast.

"Marka Luxite. Ja sam ih posebno naruio."
"Luxite!" ree Kristin odjednom slaanim glasom. "Sigurno su vrlo
skupi doktore?"
"Skupi, dabome", potvrdi Llewellyn, naglasivi odgovor. Pitanje mu
je godilo. "Stoje me, ni manje ni vie, nego itavih trideset funti."
Uzdravajui se, Andrew se ne usudi da pogleda u oi svoju enu.
"Dakle, tu smo", ree Llewellyn dva minuta zatim. "To je moje
duhovno ognjite."
Bolnica je bila zdanje od crvenih opeka, lijepo gradena, a prilazilo
joj se alejom posutom ljunkom, oivienom bunjem lovora. im
udoe, Andrewu se oi zasvijetlie. Iako mala, bolnica je bila
moderna, dobro snabdjevena. Dok im je Llewellyn pokazivao
amfiteatar, odjeljenje za rendgen, dvoranu za operacije, dvije lijepe
zrane dvorane za bolesnike, Andrew je stalno klicao u sebi: "To je
savreno, savreno - kakva razlika prema Drineffyju! - Boe, ala e
se moji bolesnici ovdje oporavljati!
Uz put sretoe glavnu sestrunudilju, visoku koatu enu, koja ne
pogleda uope Kristin, Andrewa pozdravi mrzovoljno, a pred
Llewellynom se topila od ljubaznosti.
"Mi ovdje dobivamo uglavnom sve to nam treba, zar ne, sestro?"
ree Llewellyn. "Samo se obratimo Odboru. Da, da, uzevi sve u
svemu, lanovi nisu tako ravi. Kako je moj bolesnik, sestro?"
"Osjea se vrlo prijatno, gospodine doktore", promrmlja ona.
"E, dobro! Doi u da ga vidim kroz jedan minut." Zatim isprati
Kristinu i Andrewa do trijema.
"Da, priznajem, Mansone, ja se ponosim tom ustanovom. Smatram
je svojorn. Ne moe mi se zbog toga nita predbaciti. Vi ete umjeti
sami da naete put do kue, zar ne? Tujte, kad se vratite u srijedu,
javite mi se telefonom. Mogli biste mi trebati za jednu anesteziju."
Ili su putem utei neko vrijeme, a onda Kristin uze Andrewu
ruku,
"Dakle?" upita ga.
On je osjeao njen osmijeh usprkos tmini.
"Meni se on svia", ree on brzo. "Mnogo mi se svia. Jesi li
primijetila sestru samo to mu ne poljubi rub haljine. Ali, tako mi

boga, to je krasna mala bolnica. I veera kojom su nas poastili bila

je dobra. Nisu to zli ljudi. Samo oh, ja ne znam zato bih morao da
rrtu plaam petinu svoje zarade? To mi se ne ini pravinim! I
nekako imam osjeaj kao da sam bio maen i glaen i da mi je
reeno da moram da budem dobar djeak."
"Dobro si uinio to si kao dobar djeak zatraio ona dva dana. Ali,
zbilja, dragi kako emo? Pa nemamo novca da kupujemo namjetaj
bar.za sada."
"Ti samo gledaj i uivaj", odgovori on zagonetno.
Svjetlosti grada ostadoe za njima, i udna se tiina uvuee meu
njih dok su se bliili "Dolinici". On je uivao u dodiru njene ruke.
Osjeao je prema njoj neizmjernu njenost. Mislio je na nju,
vjenahu na brzu ruku u jednom rudarskom selu, odvuenu u
rasklimatanom kamionu preko planina, dovedenu u polupraznu
kuu, gdje e im brana lonica biti njena djevojaka postelja. Ona je
podnosila sve te nevolje hrabro, nasmijana. Ona ga voli, vjeruje mu,
pouzdaje se u njega. A on je stvorio veliku odluku: on e joj
nadoknaditi sve to, pokazat e joj svojim ra
dom da je vjera koju mu je poklonila bila opravdana.
Prijedoe preko drvenog mostia. ubor potoka, ije je prljave obale
krila meka tmina noi, godio im je. On izvadi iz depa klju, klju
njihove kue i otkljua vrata.
Predsoblje je bilo utpnulo u gotovo potpun mrak. Zatvorivi vrata,
on se okrenu prema njoj i nazre joj nejasno lice: ona je bila spremna
da ga bez odbrane doeka.
On je njeno zagrli i apnu joj nekako udno:
"Kako se zove, mila moja?" "Kristin", bdgovori ona u udu.
"Kristin i jo?"
"Kristin Mansbn." Ona je disala brzo, brzo, a dah joj je bio topao na
njegovim usnama.
Slijedeeg popodneva njihov vlak stie na londonsku stanicu
Paddington. Svjesni svoje neiskusnosti u tom velikom gradu, u kom
ni on ni ona nisu bili nikad, Andrew i Kristina uputie se peronom
kao u pustolovinu.
"Vidi li ga?" upita je Andrew brino.
"Moda e biti kod izlaza", ree Kristin.

Oni su traili ovjeka s katalogom.

Andrew joj je u vlaku bio objasnio u pojedinostima ljepotu,
jednostavnost i neobinu dalekovidnost svogaplana, kab i to kako
se on, uviajui njihbve potrebe i prije njihova odlaska iz
Drineffvja, bio stavio u vezu s firmom "Regency" u istonom
Londonu, koja se bavila prodajom novog i starog namjetaja na
otplatu. "Regency" nije bila neka velika trgo
vaka kua, neka nemogua veletrgovina, ve malo, pristojno
skladite, iji je vlasnik bio jedan sam ovjek, a specijalitet joj je bio
davanje robe na otplatu uz prilino cjenkanje. Imao je u depu
nedavno vlasnikovo pismo. Ali, u stvari
"Ah!" uzviknu on zadovoljno. "Eno ga!" Jedan otrcan sitan ovjek u
plavom odijelu, s polucilindrom, koji je u ruci drao velik zelen
katalog slian kolskoj nagradi, izgledao je kao da ih je nekim
tajanstvenim podvigom telepatije prepoznao u onoj gomili putnika.
On im prie:
"Gospodin doktor i gospoda Manson?" upita ih skinuvi ponizno
eir. "Ja sam predstavnik firme Regencv. Jutros smo dobili va
telegram, gospodine doktore. Auto nas eka pred stanicom. Smijem
li vam ponuditi cigaru?"
Dok su se vozili kroz neobine, uzavrele ulice, Andrew je moda
bio osjetio lak nemir sumnje, gledajui jednim krajem oka
neupaljenu poklonjenu cigaru. On promrmlja:
"Ovih se dana mnogo vozikamo automobilima. Ali ovoga puta sve
e ii dobro. Oni jame za sve, raunajui i besplatan prijevoz od
stanice i natrag, kao i podvoz na eljeznici."
Pa ipak, i pored tog uvjerenja, njihova vonja kroz izukrtane i
esto puta bijedne prolaze oito ih je uznemirivala. Najzad, ipak
stigoe. Radnja je ipak bila naoitija nego to su oni mislili; bilo je
ondje dosta bruenog stakla, uglaanog mesinga, naroito s ulice.
Netko im otvori vrata od automobila i uz dubok poklon sprovede
ih do skladita "Regency".
Pokazalo se da su ih ondje oekivali. Jedan stari prodava n fraku, s
visokim ovratnikom, koji je sa svojim upadljivo otmjenim dranjem
liio unekoliko
na pokojnog kneza Alberta, doeka ih kraljevski.

"Izvolite ovuda, gospodine, izvolite, izvolite, gospoo. Vrlo sam

sretan to mogu da usluim jednog lana medicinske struke,
gospodine doktore. Bili biste iznenadeni brojem specijalista iz ulice
Arley koje sam imao ast da usluim. Pa zahvalnice koje sam od
njih nadobijao! Nego, gospodine doktore, ta biste eljeli?"
Onda se baci na pokazivanje namjetaja, hodajui pri tom
velianstveno iz jednog krila skladita u drugo. Pominjao je cijene
koje su bile nezgodno visoke, i imena Tudor, Jacobean i Looez XVI.
A ono to im pokaza bilo je trono lakirano pokustvo.
Kristin se ugrize za usnicu, i lice joj poprimi jo briniji izgled. Ona
je svim srcem eljela da se Andrew ne prevari i ne narui njihovu
kuu tim groznim stvarima.
"Dragi", aputala mu je ona tiho, kad bi se knez Albert okrenuo
leima, "ne valja to nita ne valja."
Mjesto odgovora on bi jedva primjetno zategao usnicu. Pregledae
jo nekoliko komada. Onda Andrew mirno, ali s iznenaujuom
grubou, oslovi prodavaa.
"Sluajte vi! Mi smo doli prilino izdaleka da bismo kupili kod vas
namjetaj. Velim namjetaj, a ne ovaj bofl." Pritisnu zatim silovito
palcem vrata oblinjeg ormara koja se, kako su bila sastavljena od
"perploa", ugnue i zlokobno zakripae.
Prodava se gotovo stropota. To to su njegove ui ule kao da mu
je lice govorilo to prosto ne moe da bude istina.
"Ali, doktore", zavapi on, "pa ja sam vama i gospoi pokazao
najbolju robu to je imam u ducanu."
"Onda nam pokaite najgoru", odvrati Andrew. "Pokaite nam
polovan namjetaj, samo pod uslovom da vrijedi."
Stankaj apui ebi u bradu, prodava ree: "Gazda e mi ve
pokazati ako vam ne prodam nita!" i udalji se ojaen, pa se vie ne
vrati. Nekoliko asaka zatim dode, sav uurban, jedan onizak
crvenko u obinom odijelu. On raspali:
"Sta vi hoete?"
"Dobar polovan namjetaj i jeftin,"
Crvenko pogleda Andrewa. Potom se bez rijeci okrene i povede ih
do poslovne dizaliee u dubini duana koja ih, as zatim, spusti u
tedeno podzemlje, nabijeho do tavanice polovnim stvarima.

itav jedan sat preturala je Kristin po praini i pauihi, pronalazei

sad vrst ormar ovdje, sad dobar dbian sto ondje, sad malen
presvuen naslonja pod gomilom vrea, dok se Andrew, idui za
njom, tvrdoglavo cjenjkao s crvenkom.
Najzad se spisak upotpuni i Kristin, umazana ali sretna lica, stisnu
pobjedniki Andrewu ruku dok su se peli ialicom.
"Upravo ono to nam je trebalo", apnu mu.
Crvenko ih uvede u kancelariju, gdje, spustivi knjigu s
narudbinama na vlasnikov sto, s izgledom ovjeka koji je poslovao
to je najbolje mogao, ree: "To je onda sve, gospodine Isaacs."
Gospodin Isaacs poea se po nosu. Njegove vodnjikave oi na
surom licu tuno su prouavale narudbinu,
"ao mi je, ali te stvari ne dajemo na otplatu, doktore Mansone.
Vidite, to su sve same polovne stvari." Pritom slee ramenima kao
da potcjenjuje kupca. "Mi tako ne vodimo poslove."
Kjistin poblijede, ali Andrew sjede odluno na stolicu kao ovjek
koji ima namjeru da ondje ostane.
"Oh, da, dajete, gospodine Isaacse. Bar tako pie u zaelju vaeg
pisma, crno na bijerom: prpdajenj
nov i stari namjetaj pod naroito povoljnim uslovima."
Nastade stanka. Crvenko, nagnut nad uho gospodina Isaacsa, neto
se na brzinu dogovarao s njim i mlatarao rukama. Kristin u jasno
nekoliko neutivih rijei koje su svjedoile o ilavosti njenog mua i
o upornpj tvrdoglavosti njegove kotske rase.
"Pa, doktore Mansone", nasmijei se kiselo go spodin Isaacs, "neka
bude kako vi hoete. Samo da ne kaete da kod Regencvja niste bili
potpuno usluenii Ne zaboravite da to kaete svojim pacijentima,
Smithe, obraunaj sve to na otplatnim formularima i gledaj da se
doktoru Mansonu poalje raun prvotti jutarnjom potom!"
"Hvala vam, gospodine Isaacse."
Jo jedna stanka. Onda gospodin Isaacs, da bi uinio kraj
razgovoru, doda: "Onda je sve u redu; Roba e vam stii u petak."
Kristin je ve htjela da poe, ali Andrew se ne maknu sa stolice. On
ree polako: "A sada, gospodine Isaacs, ta e biti s naim
podvoznim trokovima?"
Kao da se u kancelariji rasprsla bomba, crvenko Smith toliko je bio

pocrvenio da je izgledalo kao da e mu svi krvni sudovi popucati!

"Bog s vama, doktore Mansone!" uzviknu Isar acs. "ta vamto pada
na um! Tako ne moemo da poslujemo. to je pravo, pravo je, ali
nisam ni ja budala! Podvozni trokovi, glete, molim vas!"
Andrew izvadi neumoljivo lisnicu iz depa i fee umjerenim, iako
poneto ustreptalim glasom:
"Ja imam ovdje vae pismo, gospodine Isaacse, u kojem pie crno na
bijelo, da plaate podvozne trokbve svakoj muteriji iz Engleske i
Halesa koja narui robe u vrijednosti preko pedeset funti."
"A ja vama kaem", negodovao je Isaacs, kao da
je podivljao, "da ste vi kupili stvari samo u vrijednosti od pedeset i
pet funti i to sve polovnu robu."
"U vaem pismu, gospodine Isaacse ".
"Ostavite se vi moga pisma, molim vas", nastavi Isaacs podiui
ruke. "Ostavite se vi svega toga. Kvarim pazar. Nikada jo u ivotu
nisam imao takvu muteriju. Mi smo navikli na mlade brane
parove s kojima se moe ljubazno razgovarati. Vi najprije vrijeate
moga gospodina Clappa, pa onda moj gospodin Smith ne zna to e
s vama i, najzad, dolazite k meni da mi kidate srce vaim
podvoznim trokovima. Mi s vama ne moemo da zakljuimo
nikakav posao, doktore Mansone. Ako je po volji, izvolte, probajte
na drugom kom mjestu!"
Kristin pogleda oajno, uplaeno Andrewa. Pogled joj je govorio da
je sve izgubljeno. Ovaj njen strani mu odbijao je sad sve koristi
koje je tako muno bio izvojevao. Ali Andrew, pretvarajui se da je i
ne vidi, sklopi natmureno svoju lisnicu i spremi je u dep.
"Vrlo dobro, gospodine Isaacse. Onda emo vam rei zbogom. Ali ja
vas uvjeravam da to nee napraviti ba najbolji utisak na moje
brojne pacijente i njihove prijatelje. A to se mora rauti. Pozvali ste
nas u London s obeanjem da e vaa firma podnijeti trokove
podvoza, a meutim, kad smo mi ".
"Prestanite, prestanite", zavapi Isaacs, kao da je pomahnitao.
"Koliko iznose ti vai trokovi? Isplatite ih, gospodine Smithe!
Isplatite ih, isplatite ih, isplatite ih! Samo nemojte nikad Jcazati da je
Regency ikad prekrio svoje obeanje. Eto tako! Jeste li sad
zadovoljni?"

"Hvala vam, gospodine Isaacse. Mi smo sasvim zadovoljni.

Oekivat emo isporuku u petak. Zbogom, gospodine Isaacse".
Manson se s njim ozbiljno rukova pa, uzevi Kri
stin pod ruku, pohita prema vratima. Napolju ih je ekala drevna
limuzina u kojoj su se bili dovezli, i Andrew, kao da je zakljuio
najveu nanidbinu u historiji trgovine "Regencv" naredi:
"Vozite nas u Hotel Musseum, vozau!"
Krenue odmah na miru, i naputajui Istoni kraj, uputie se u
pravcu Bloomsburvja. Kristin, koja se dotada vrsto drala ruke
svoga mua, tek sada pokua da je se oslobodi.
"Oh, dragi", aputala je ona, "sjajno si to izveo. Upravo kad sam ja
mislila ".
On zatrese glavom, jo uvijek prkosno isturene vilice.
"Ta bagra je traila kavgu. Ja sam imao njihovo obeanje, njihovo
pismeno obeanje ". Okrenuo joj se usplamtjelih oiju. "Ne radi se
tu o triavim podvoznim trokovima. Ti to zna. U pitanju je
princip. Ljudi treba da odre svoju rije. Ono to me je
nakostrijeilo, bio je onaj nain kako su nas doekali: kao vele, evo
dva utokljunca laka zarada. To se na kilometar daleko moglo
vidjeti. Oh, pa cigara to mi je onaj tutnuo u ruku sve su to bila
ista kaiarska posla."
"Pa ipak, uspjeli smo da doemo do onoga to nam je bilo
potrebno", ree ona zadovoljno.
On klimnu glavom. Jo je bio suvie uzrujan, suvie uzavreo u
uvrijeenom ponosu, da bi mogao da gleda na stvar sa aljive
strane. Ali u njihovoj sobi u hotelu postade mu oigledno koliko je
sve to bilo smijeno. Kad zapali cigaretu i prui se po postelji,
posmatrajui je kako ureuje kosu, on odjednom poe da se smije.
Smijao se toliko da se zasmijala i ona.
"Onaj izraz na licu staroga Isaacsa" tresao se on od smijeha, da su
ga ve rebra boljela "pa to je bilo neto da ovjek vriti od smijeha."
"Onda onda kad si zatraio od njega da nam
plati podvoz", jedva izgovori ona, guei se i sama u smijehu.
"Ne moemo, veli, s vama da zakljuujemo poslove." Opet ga je
spopao smijeh "Jesam li ja buda la, veli. Oh, gospode! budala ".
"Da, dragi", jedva izusti ona, drei ealj u ruci, dok su joj suze

tekle niz obraze, "a meni je najsmjenije od svega bilo kako si ti to

stalno ponavljao Ja to imam ovdje, crno na bijelo, dok sam ja, dok
am ja, oh, dragi! dok samja, meutim, sve vrijeme znala da
sipismo ostavio kod kue na kaminu."
On se uspravio u postelji, zablenu se u nju, pa se pnda svali uz
urnebesan smijeh. Valjao se po postelji, gurao jastuk u usta,
bespomoan, nesposoban vie da vlada sobom, dok se ona, drei
se ogledala, tresla, iznemogla od smijeha, i molila ga da prestane,
jer e inae izdahnuti.
Kasnije, kad se smirie, otioe u kazalite. Poto joj je on bio
prepustip slobodan izbor, ona izabra Svetu Jvanu. Cijelog svog
vijeka, ree, eljela je da vidi jedan Shawov komad.
Dok je sjedio uz nju u prepunom parteru, komad ga je manje
privlaio "Suvie historijski", rekao joj je on kasnije "i ta, najzad,
misli taj gospodin Shaw tko je on?", nego laka rumen na njenom
zanesenom, ushienom licu. Bio je to njihov prvi zajedniki odlazak
u kazalite, pa, nee, bogme, biti ni posljednji, daleko od toga.
Pogled mu je lutao po punom gledalitu. Jednog dana oni e opet
biti ovdje, ali ne vie u parteru, ve u jednoj od onih loa tamo. On
e e zato postarati: pokazat e on jo cijelom tom svijetu ta zna i
umije. Kristin e tada imati na sebi duboko iZrezanu veernju
haljinu, a ljudi e ga gledati i podgurkivati se: "To je Manon, znate,
onaj doktor koji je napisao ono znamenito djelo o plunim bole
tima." Odjednom se sabra i, za vrijeme pauze, kupi Kristini jedan
sladoled.
Zatim je bio kneevski rasipan. Iziavi iz kazalita, osjeali su se
potpuno izgubljeni, oamueni svjetlostima, omnibusima,
ustumaralbm ruljom. Andrew podie zapovjedniki ruku.
uureni i sigurni povezoe se u svoj hotel, zamiljajui blaeno da
su pioniri koji tek otkrivaju kakvo prijatno skrovite prua jedan
londonski taksi.
4.
Poslije Londona zrak u Aberalawu izgledao je otar i svje. Kad je u
etvrtak ujutro poao iz "Dolinice" na svoju novu dunost, Andrew
osjeti kako mu hladan povjetarae brie obraze. Bio je u svojoj
revnosti pun oduevljenja. Vidio je pred sobom rad koji ga je ondje

oekivao, rad poten i astan, rad voen nvijek njegovim naelom:

naunom metodom.
Zapadna klinika, koja nije bila udaljena od nje gove kue vie od tri
stotine metara, bila je visoko zasvodena graevina s krovom od
bijelih opeka i svojim izgledom nejasno je nagovjetavala izvjesnu
zdravstvenu ustanovu. Njen glavni i sredinji dio sainjavala je
ekaonica. U donjem dijelu, odvojenom od ekaonice pominim
vratima, bile su uz dispanzer, dvije sobe za preglede: jedna od njih
nosila je ime doktora Urquharta, a druga, svjee obojenim slovima
koja su tajanstveno privlaila panju, irrie doktora Mansona.
, Andrew osjeti izvjesno zadovoljstvo kad vidje tu odaju njemu
namijenjenu, koja je, iako nevelika, imala bar lijep pisai sto i
udoban koni divan za preglede. Osjeti se polaskanim kad vidje
gOmilu svi
jeta koja ga je ekala takvu gomilu da je odmah prosudio da e biti
bolje ako se da odmah na posao i ne upoznavi se prethodno s
doktorom Urquhartom i laborantom Gadgeom, kao to je
namjeravao.
Kad sjede za sto, dade znak da prvi bolesnik ue. Bio je to ovjek
koji je prosto traio ljekarsko uvjerenje, dodavi naknadno, kao
sluajnu misao, da ga boli koljeno. Andrew ga pregleda, nae da
pati od ozljede koljena i dade mu uvjerenje da je nesposoban za rad.
Potom ude drugi bolesnik. I ovaj je traio uvjerenje zbog
nistagmusa. Trei: uvjerenje, bronhitis. etvrti: uvjerenje, ozlijeen
lakat.
Andrew ustade, u elji da sazna kako stvari stoje. Ti pregledi radi
uvjerenja uzimali su mnogo vremena. On ode do vrata i upita:
"Tko jo trai uvjerenje, neka ustane, molim." Pred vratima ekalo je
moda etrdesetoro ljudi. Ustadoe svi. Andrew brzo promisli: uzet
e mu najbolji dio dana ako hoe da ih sve pregleda kako treba
nemogua stvar. Nevoljno odlui da odloi obavljanje svestranijeg
pregleda za koju drugu zgodu.
I ovako, meutim, bilo je deset i p6 kad je svrio s posljednjim
bolesnikom. Kad podie glavu, vidje kako mu trupkajui prilazi
jedan stariji ovjek osrednjeg rasta, lica boje opeke s malom sijedom
isturenom bradicom. Maio pogrbljen, glave izboene naprijed, imao

je ratoboran izgled. Na sebi je imao hlae od jakog kudjeljnog

platna, i kaput od upave tkanine iji su boni depovi bili nabijeni
lulom, rupcem, jednom jabukom i sondom od gume. Oko njega
irio se miris ljekarija, karbola i jakog duhana. Andrew pogodi da je
to doktor Urquhart prije nego to ovaj i progovori.
"Sto mu muka, mladiu", oslovi ga Urquhart, ali
mu ne prui ruku i ne predstavi mu se "gdje ste vi ova dva dana? Ja
sam morao da zapnem mjesto vas i da svrim i va posao. Ali ne
mari, ne mari nita! Neemo vie o tome govoriti. Hvala bogu, sad
ste tu, a izgledate mi zdrav duhom i tijelom. Puite li?"
"Puim."
"Bogu hvala i na tome! Svirate li na violini?"
"Ne."
"Ne sviram ni ja ali ja umijem da ih gradim, i to valjano. Skupljam i
keramiku. Pominju mi ime u jednoj knjizi. Pokazat u vam je kad
mi jednom doete. Moja se kua nalazi upravo pored klinike,
morali ste je primijetiti. A sad, hajdete da vas upoznam s Gadgeom.
To vam je ubog davo, ali zna svoj posao."
Andrew poe za Urquhartom kroz ekaonicu u dispanzer, gdje ga
Gadge pozdravi, klimnuvi mu sumorno glavom. Bio je to mrav
dugonja mrtvakog izgleda, elave glave, proarane upercima crne
kose, i tankih oborenih brkova iste boje. Imao je na sebi kratak
vunen kaput, pozelenio od starosti i pun mrlja od raznih kemikalija,
iz kojeg su mu virile koate ruke i isturene lopatice. Izgledao je
tuno, zajedljivo, umorno, dreei se kao najrazoaraniji ovjek
ovoga svijeta. Kad Andrew ue u njegovu sobu, posluivao je
upravo posljednjeg bolesnika, dobacivi mu kroz prozori kutijicu
s pilulama kao da je u njoj miomor. Izgledalo je kao da mu govori:
"Uzeo ti, brajko, ovo, ne uzeo obrao si bostan u svakom sluaju!"
"Dakle", ree Urquhart ivahno, kad je upoznavanje bilo obavljeno,
"sad ste se upoznali s Gadgeom i najgore je prolo. Upozoravam
vas da taj ne vjeruje ni u ta, osim moda u ricinusovo ulje i u
Charlesa Bradlaugha. Sad, ima li neto to biste eljeli da znate?"
"Zabrinjava me broj uvjerenja koja sam jutros morao da izdam.
Neki od tih ljudi izgledali su mi sasvim sposobni za rad."
"Da, da, Leslie ih je navikao da mu se tako u gomili skupe pred

vratima. Njegov nain pregledavanja bio je da uzme bolesnika za

ruku i da mu ravno pet sekundi opipava bilo. Sve ostalo ticalo ga se
koliko i lanjski snijeg."
"Pa ta onda ljudi mogu da misle o ljekaru koji dijeli uvjerenja kao
kupone za cigarete?" odmah upita Andrew.
Urquhart ga pogleda, pa mu ree:
"Pazite, prijatelju, ta radite. Ozlovoljit ete ih ako odbijete da im
izdate uvjerenje kad ga trae."
Prvi i posljednji put toga jutra Gadge ree sumorno:
"To je zato to je polovina njih sam go zabuant."
Cijeloga toga dana, dok je iao po kuama da pregledava bolesnike,
Andrew je bio zabrinut zbog tih uvjerenja. Obilazak bolesnika nije
mu bio lak, jer nije poznavao okolinu, ulice su mu bile nepoznate,
pa je vie nego jednom morao da se vraa i da po drugi put prelazi
preko istog prostora. Osim toga njegova etvrt leala je bar svojim
veim dijelom na brdu Mardy koje je bio pomenuo Tom Kettles, a
to je znailo naporno pentranje izmedu jednog reda kua i drugog.
Prije popodneva njegova su ga umovanja primorala da donese
neprijatnu odluku. On nije htio niti je mogao, ni pod koju cijenu, da
izdaje labava uvjerenja. Kad je otiao na veernje preglede, u elo
mu se bila usjekla jedna bora koja je odavala zabrinutost i
odlunost.
Gomila svijeta pred vratima njegove sobe mogla je biti samo vea
od one to se bila okupila tamo to
ga jutra. Prvi koji je uao bio je nekakva ljudina, zadrigao u salu,
koji je jako zaudarao na pivo i izgledao kao da jo nikada u ivotu
nije obavio pun dnevni rad. Bilo mu je oko pedeset godina i
mirkao je sitnim krmeim oima na Andrewa.
"Uvjerenje", ree bez ikakva znaka uljudnosti.
"Zato?" upita ga Andrew.
"Stagmus". On prui ruku. "Ja se zovem Chenkin. Ben Chenkin."
Sam ton Chenkinovih rijei bio je uzrokom da ga Andrew pogleda s
nepovjerenjem. Dosta je bilo da ga letimino pogleda pa da se uvjeri
da Chenkin ne boluje od stagmusa. Nezavisno od Gadgeovih rijei
odmah mu bi jasno da neki od tih starih rudara "biju icu sa
stagmusom" i vuku novane pripomoi na koje jo godinama ne bi

imali prava. Te veeri, medutim, bio je ponio sobom i svoj

oftalmoskop. Odmah e provjeriti. Ustade sa svog sjedala.
"Svucite se."
Ovoga puta Chenkin zapita: "Zato?"
"elim da vas pregledam."
Chenkin otrombolji usta. Koliko se sjeao, za svih sedam godina
slubovanja doktora Lesliea nije bio nijedanput pregledan. Durei
se mrzovoljno, svue kaput, rubac kojim je bio omotao vrat, crvenu
i plavu prugastu koulju i pokaza svoj kosmat, gojazan trup.
Andrew ga je dugo i svestrano pregledavao, obrativi naroitu
panju oima, ispitujui paljivo obje mrenjae svojom majunom
elektrinom sijalicom. Onda ree otro:
"Obucite se, Chenkine." Sjede za sto i, uzevi pero, poe da pie
uvjerenje.
"Ha!" likovao je stari Ben, "znao sam ja ve da ete mi vi to izdati."
"Dalje, tko je na redu, molim!" pozva Andrew.
Chenkin gotovo zgrabi ruiast papir iz Andrewove ruke i ieta
pobjedonosno napolje.
Pet minuta kasnije vrati se pomodrela lica i, riui kao bivol,
progura se izmeu ljudi koji su sjedili na klupama i ekali.
"Gledajte ta mi je taj nadrljao! Pustite me unutra! Ej, vi! ta znai
ovo?" Mlatarao je uvjerenjem pred Andrewovim nosom.
Andrew uze uvjerenje, toboe da proita ono to je svojom rukom
maloas bio napisao:
Ovim potvrujem da Ben Chenkin pati od pretjeranog uivanja
piva i drugih alkoholnih pia, ali je inae potpuno sposoban za rad.
Potpisan: dr. A. Manson!
"Pa to?" upita ga.
"Stagmus" vikao je Chenkin. "Ja hou da mi date uvjerenje. Ne
moete vi nas da zavitlavate kako hoete! Petnaest godina ja
bolujem od stagmusa!"
"Vie ne bolujete", ree Andrew. Pred otvorenim vratima bila se
skupila gomila. Andrew primijeti kako Urquhartova glava
radoznalo proviruje iz susjedne odaje, kako Gadge s uivanjem
posmatra vrevu kroz svoje prozore.
"Pitam vas posljednji put hoete 1 da mi date to uvjerenje?" urlao je

Chenkin.
Andrew izgubi strpljenje.
"Neu", prodera se, "i gubite se odavde dok vas nisam izbacio".
Benu se podie eludac. Izgledalo je kao da bi mogao Andrewom
pomesti pod. Onda obori pogled i, psujui i prijetei, istra iz
klinike.
as zatim doe Gadge iz dispanzera i, trljajui ruke s
melanholinom nasladom, ree Andrewu:
"Znate li tko je taj to ste ga sad najurili? To vam je Ben Chenkin.
Sin mu je krupna zvjerka u Odboru."
5.
Chenkinov sluaj bio je ogromna senzacija i vijest o njemu pukla je
za tili as kroz Mansonovu etvrt. Neki su govorili da je to "dobra
stvar" nekolicina ih ree "jo kako dobra" to je Benu onemogueno
dalje zabuanstvo i to je najzad i on dolijao. Ali veina ih je bila na
Benovoj strani. Svi oni koji su vukli novane pripomoi radi
"onesposobljenosti" bili su naroito ogoreni protiv novog doktora.
Dok je obavljao posjete po gradu, Andrew je primjeivao
natmurene poglede koji su mu bili upuivani. Uvee, na klinici,
imao je da pogleda u oi jednoj jo goroj injenici koja je svjedoila o
njegovoj nepopularnosti.
Mada je, formalno uzevi, svaki asistent imao svoju etvrt, radnici
te etvrti imali su ipak pravo slobodnog izbora ljekara. Svaki
radnik imao je svoju kartu pa ju je mogao zatraiti i prijei s njom
drugome ljekaru.
Tom ponienju bio je sada esto izloen Andrew. Svake veeri u toj
nedjelji upadali su mu u kliniku ljudi koje nikada nije ni vidio oni
koji su bili neskloni linom susretu s njim ak su slali svoje ene i
govorili su i ne gledajui ga: "Doktore, ako nemate nita protiv, ja
bih htio svoju kartu."
Nesnosno i nepodnoljivo bilo je ponienje kad je morao da ustaje i
da pretrauje po kutiji na stolu, da bi pronaao te karte. Svaka koju
bi odnijeli znaila je i odbitak od deset ilinga od njegove nagrade.
U sujbotu uvee pozva ga Urquhart svojoj kui.
Starac koji je cijele te nedjelje iao s izrazom samouvjerenosti na
svom ljutitom licu, poe s izlaganjem blaga to ga je bio skupio za

sve vrijeme svog etrdesetogodinjeg ljekarskog rada. Imao je,

moda, dvadesetak utih violina, koje je sam bio napravio; one su
sve bile izvjeane po zidovima, ali su bile neznatna stvar u
poreenju s njegovom divnom zbirkom stare engleske keramike.
To je bila velianstvena zbirka: Spode, Wedgwood, Grown Derby i,
najbolja od svih, stara Swansea, sve su bile u njoj zastupljene.
Njegovi tanjuri i krazi, njegove ae, alice i vrevi, ispunjavali su
svaku njegovu odaju, pa ak i kupatilo, gdje je Urquhart mogao, 1
kad se umivao, da posmatra s gordou jedan starinski originalan
pribor za aj.
Keramika je zaista bila strast Urquhartova ivota, a on je bio stari i
oprobani majstor tanane vjetine sakupljanja. Kad bi u kui
bolesnika spazio kakav "lijepi komad" kako je sam govorio on bi
dolazio s neumornom revnou, a sve bi vrijeme oima uagrio na
eljeni predmet dok najzad oajna domaica ne bi uzviknula:
"Doktore, izgleda da vam se onaj komad mnogo svia. Moram vam
ga pokloniti!"
Urquhart bi onda estoko negodovao, ali bi ipak na kraju ponio svoj
ratni plijen zamotan u novine i pobjedniki bi odskakutao svojoj
kui, gdje bi ga njeno stavio na policu.
Starca su smatrali u gradu osobenjakom. Govorio je da mu je
ezdeset godina, mada mu je vjerojatno bilo preko sedamdeset, a
moda i blizu osamdeset. ilav, stalno je pjeaio, prelazio je
nevjerojatne udaljenosti, koijaki psovao svoje bolesnike, ali je
mogao i da se enski raznjei. Od smrti svoje ene otada je bilo
prolo jedanaest godina stanovao je
sam, hranei se gotovo jedino konzerviranom orbom.
Te veeri, poto je s ponosom bio prikazao Andrewu svoju zbirku,
odjednom primijeti goropadno:
"Sto mu muka, prijatelju, meni vai pacijenti ne trebaju. Dosta mi je
i mojih. Ali ta mogu ja da radim kad mi oni neprestano dosauju.
Svi ne mogu u Istonu kliniku, suvie je udaljena."
Andrew pocrvenje, ne znajui ta da kae.
"Dragi moj, morate biti obazriviji", nastavi Urquhart promijenjenim
glasom. "Oh, znam ja to, znam. Vi biste htjeli da sruite zidove
Babilona znam, bio sam i ja nekad mlad. Ali svejedno, idite polako,

oprezno, odmjerite dobro prije nego to skoite! Laku vam no!

Pozdravite gospou!"
Ove Urquhartove rijei brujale su mu u uima, i on se svim silama
trudio da bude obazriv. Pored svega toga, skoro ga snae jo vea
nevolja.
Slijedeeg ponedjeljka otiao je kui Thomasa Evansa u ulici Cefan.
Evans, kopa u aberalawskom ugljenokopu, bio je prevrnuo kotao
kljuale vode i ozlijedio lijevu ruku. Opekotina, i inae ozbiljna,
naroito u predjelu lakta, bila je obuhvatila veliku povrinu. Kad je
Andrew stigao tamo, vidio je da je rejonska nudilja, koja se bila
zatekla u blizini u vrijeme nesretnog sluaja, previla ranu lanenim
uljem i onda otila dalje svojim poslom.
Andrew pregleda Evansovu ruku nastojei pri tom paljivo da ne
oda svoje zgraanje nad povrnim, prljavim nainom previjanja.
Krajikom oka primijeti boicu s lanenim uljem, zalijepljenu
novinskim papirom, u ijoj je prljavobjeliastoj tekuini mogao
gotovo prostim okom na vidi svu silu bakterija.
"Sestra Lloyd je to prilino napravila, zar ne, doktore?" ree Evans
nervozno. Bio je to ovjek
uzbudljive naravi, vrlo mlad i crnih oiju, a ena mu, koja je stajala
u blizini i revno posmatrala to Andrew radi, bila je takoer
nervozna, slina donekle svome muu.
"Odlino", ree Andrew pretvarajui se kao da je oduevljen. "Malo
sam kad vidio uredniji rad. Samo, razumije se, to je prvi zavoj. Sad
emo pokuati sa malo pikrika."
Bio je, ukoliko odmah ne upotrijebi kakvo antiseptiko sredstvo,
gotovo siguran da e se ruka inficirati, a onda neka se nebo smiluje
tom zglobu lakta!
Posmatrali su ga nepovjerljivo dok je briljivo i njeno istio
Evansovu ruku i stavljao vlani zavoj od pikrika."
"Eto, tako!" uzviknu. "Zar se sad ne osjeate ugodnije?"
"Pa ne znam kako da vam kaem..." ree Evans. "Jeste li sigurni,
doktore, da e sve biti u redu?"
"Potpuno! Prepustite vi to samo sestri i meni", odgovori Andrew,
smijeei se uvjerljivo.
Prije nego to ostavi kuu, napisa kratku biljeku rejonskoj nudilji,

trudei se naroito da bude obazriv i mudar, da potedi njeno

samoljublje. Zahvali joj na odlinoj pomoi koju je ukazala
bolesniku u tom hitnom sluaju i zamoli je da, kao mjeru protiv
mogue sepse, produi s oblokom pikrika. Omot paljivo zalijepi.
Kad je doao slijedeeg jutra, njegovi zavoji s pikrikom bili su
baeni u vatru, a ruka ponovo previjena lanenim uljem. Rejonska
nudilja ekaja ga je, spremna na borbu.
"ta sve ovo treba da znai, ja bih htjela da znam! Nije li, moda, za
vas moj rad dovoljno dobar, doktore Mansone?" Bila je to krupna
ena, neuredne prosjede kose, izduenih i umornih crta. Je
dva je mogla da govori, kpliko su JOJ se grudi nadimale.
Andrew pretrnu. vrsto se obuzdao i silom nasmijeio. "Ali sestro
Lloyd, nemojte da me pogrenp shvatite. Kako bi bilo da o tome
porazgovaramo u drugoj sobi?".
Ona se iskobei, sijevnu oima u pravcu gdje su Evans i njegova
ena koja je kraj sebe drala uurenu trogodinju curicu sluali
za zebnjom, iroko otvorenih oiju.
"Bogme ne, porazgovarat emo se mi ovdje. Ja nemam ta da
krijem. Moja je savjest ista. Ja sam rodena i odgojena ovdje u
Aberalawu, ovdje sam ila u kolu, udala sam se ovdje, izrodila sam
ovdje djecu, sahranila sam mua ovdje i radim ovdje dvadeset
godina kao nudilja. I nitko mi jo nije rekao da ne previjam lanenim
uljem opekotine ili rane".
"Ali, sluajte me, sestro", preklinjao je Andrew, "laneno je ulje,
moda, odlina stvar u nekim sluajevima. Ali u ovom sluaju
postoji velika opasnost da ne dode do zgrenosti." Ukrutio joj je
lakat radi boljeg prikaza. "Eto, zato bih htio da pokuate s mojim
nainom previjanja."
"Nikad nisam ni ula za taj va izum. Stari doktor Urquhart ne
primjenjuje taj nain previjanja. A to sam kazala i gospodinu
Evansu. Marim ja za te novotarije to ih donosi netko to je ovdje
jedva sastavio nedjelju dana!"
Andrewove su usne bile suhe. Kad pomisli na dalje mogue
nevolje, osjeti se iznemogao, bolestan, jer je bilo opasno svaati se s
nudiljom koja je ila od kue do kue i svuda govorila ono to bi joj
na um palo, pa bi bilp neminovno da taj dogaaj odjekne u gradu.

Ali on iiije mogao, nije se usudivao da svoga bolesnika izloi

opasnosti tog zastarjelog naina lijeenja. On ree tiho:
"Ako vi, sestro, neete da previjate ranu, doi u ja jutrom i veerom
i previjat u je sam".
"To moete, to se mene tie", izjavi ona, a oi joj sjevnue. "Nadam
se samo da e Thom Evans ipak ostati iv."
as zatim ve zalupi vratima.
U mrtvoj tiini Andrew ponovo skinu zavoje. Gotovo pola sata
ispirao je i previjao ozlijeenu ruku. Opratajui se, obea da e
opet svratiti oko devet u noi.
Ali te iste veeri, im je uao u svoju sobu na klinici, prva osoba
koja mu je dola bila je gospoa Evans. Lice joj je bilo blijedo, a crne
su joj oi uplaeno krile pogled.
"Izvinite, gospodine doktore", mucala je, "vrlo mi je ao to vas
uznemirujem, vjerujte, ali molim vas da mi date Thomovu kartu."
Val beznadnosti zapljusnu Andrevva. On ustade bez rijei, potrai
Thomovu kartu i urui joj je.
"Vi me razumijete, doktore ne treba ne treba vie da dolazite."
On ree nesigurno: "Razumijem, gospoo Evans." Ona se bila ve
uputila vratima, kad je on upita bio je primoran da je upita: "Je li na
ruci opet laneno ulje?"
Poslije klinike, Andrew je obino hitao kui to je bre mogao, ali te
veeri on se uputi "Dolinici" tromo i umorno. Pobjeda, razmiljao je
ogoreno, pobjeda nad naunom metodom! I onda, da li je tu u
pitanju savjesnost ili sam ja prosto nespretan? nespretan i glup,
glup j nespretan!
Za vrijeme veere govorio je vrlo malo. Kasnije, dok su sjedili na
divanu pored vesele vatre u sad ve udobnoj sobi, on nasloni prisno
glavu na Kristinine mlade grudi.
j
"Oh, mila moja", jauknu, "napravio sam stranu zbrku od samog
poetka."
Dok ga je ona hrabrila i njeno mu milovala elo, on osjeti kako mu
suze naviru na oi.
6.
Zima je te godine bila dola rano i neoekivano s velikom snjenom
vijavicom. Aberalaw se nalazio na takvoj visini da, iako je bila tek

sredina oktobra, estoki i ledeni mrazevi stegoe grad gotovo prije

nego to je lie opalo. Meke lelujave pahuljice padale su cijelu no.
Kad su se Kristin i Andrew probudili, pozdravila ih je prostrana
bljetava bjelina. Ergela planinskih konjia bila je provalila kroz
polomljenu drvenu ogradu i skupila se oko stranjih kunih vrata.
Na prostranim visoravnima oko Aberalawa, gdje je bilo esto trave,
te crnkaste, male, poludivlje ivotinje lutale su u velikom broju i
bjeale su od ovjeka kad bi im se pribliio. Ali kada pade snijeg,
glad ih je gonila da se spuste u gradsku dolinu.
Kristin ih je hranila svu zimu. U poetku one su bjeale od nje,
zazorljive i oprezne, ali poslije su dolazile i jele joj iz ruku. Naroito
je jedan od tih konjia, najljepi od svih, crne i guste grive i
nestanih oiju, ne vei od etlandskog ponija, bio postao njen
ljubimac. Bili su ga nazvali Crnko.
Konjii su jeli svaku vrstu hrane: kore hljeba, ljuske od krumpira i
jabuka, pa ak i naraninu koru. Jednom je, u ali Andrew pruio
Crnku prazriu kutiju igica. Crnko ju je savakao i progutao i jo
oblizao njuku kao dobar poznavalac poslastica.
Iako su bili siromani i uprkos svemu to su imali da podnesu,
Kristin i Andrew bili su sretni. Andrew je samo bakarnim sitniem
zveckao u depu, ali zato
je dug Zadubini bio ve gotovo sav isplaen, a i otplate za
namjetaj redovno su se slale. Kristin je, pored sve njene tananosti i
neiskusnog izgleda, imala dobre osobine ene iz Yorkshirea, bila je
domaica. Uz pomo samo jedne mlade djevojke, po imenu Jenny,
keri nekog rudara iz susjedne ulice, koja je dolazila svakodnevno
za nagradu od nekoliko ilinga nedjeljno ona je odravala kuu
tako da je sve blistalo u njoj. Mada za etiri sobe, koje su uvijek bile
smotreno zakljuane, nije bilo namjetaja, ona je od "Dolinice" bila
napravila istinsko domae ognjite. Kad bi Andrew doao umoran,
gotovo iscrpljen dugim dnevnim radom, na stolu bi se uvijek nalo
toplo jelo koje bi mu brzo vratilo snagu.
Rad je Andrewu bio oajno teak ali jao! ne zato to je imao mnogo
bolesnika, ve zbog snijega, zbog tekog "pentranja" po visokim
mjestima njegove etvrti, zbog velike udaljenosti izmedu
bolesnikih stanova. Kad bi jugo pretvorilo ulice u kaljue, koje su

se nou ponovo tvrdo smrzavale, hodanje je bilo teko i zamorno.

esto je dolazio kui skroz mokrih nogavica, pa mu je Kristin
kupila par konih gamaa. Uvee, kad bi se premoren spustio na
stolicu, ona bi prije nego to bi mu dala papue, klekla kraj njega,
skinula bi mu gamae, pa onda izuvala teke cipele. To je bio in
ljubavi, a ne slube.
Ljudi su bili ostali nepovjerljivi, teki. Sva Chenkinova rodbina a
ona je bila brojna, jer su srodniki brakovi bili vrlo esti u dolinama
bila je kao zavjerena, udruena u jednu neprijateljsku cjelinu.
Nudilja Lloyd bila mu je otvoren i ogoren neprijatelj i ogovarala ga
uz aj po kuama koje je posjeivala, imajui za sluaoce obino jo i
pokoju enu iz susjedstva.
Osim toga morao je da se bori protiv neega to mu je iz dana u dan
postajalo sve nesnosnije. Doktor
Llewellyn obraao mu se za anesteziju mnogo ee nego to je on
mislio da je bilo potrebno. Andrewu je taj posao bio mrzak to je bio
mehanian rad koji je zahtijevao ovjeka naroite naravi, mirna i
odmjerena temperamenta, kakav on svakako nije bio. On se nije ni
najmanje protivio da asistira kad su bili u pitanju njegovi bolesnici.
Ali kad se otilo tako daleko da su ga pozivali i tri puta u nedjelji, i
to radi bolesnika koje nikad nije bio ni vidio, uini mu se da on
podmee rame pod tui teret. Pa ipak, iz straha da ne izgubi mjesto,
nije se bio usudio da se izloi opasnosti negodovanja.
Medutim, jednog novembarskog dana Kristin primijeti da ga je
neto neobino uzrujalo. Bio se vratio kui te veeri ne kliknuvi joj
veselo kao to je obiavao, ali, iako se trudio da izgleda bezbrian,
ona ga je i suvie voljela a da ne bi primijetila po dubokoj usjeenoj
bori izmedu obrva i mnogim drugim sitnim znacima, da je
odnekud dobio neoekivan udar.
Za vrijeme veere nije htjela da ga o tome pita, a poslije jela bila se
uposlila ivanjem kraj kamina. On je bio sjeo pored nje, zabavljen
glodanjem lule, pa odjednom zametnu s njom razgovor:
"Mrzim gundanje, Kris! I mrsko mi je da ti dosaujem tme. Bog
sveti zna da se trudim koliko najvie mogu da se sam nosim s
neprijatnostima koje me snalaze!" On joj je, medutim, svake veeri
otvarao svoje srce i esto joj se jadao. Kristin se ipak ne nasmijei

njegovim rijeima, i on nastavi:

"Ti zna onu bolnicu, mila moja. Sjea li se da smo je posjetili
odmah one prve noi. Sjea se koliko sam se ja veselio i zanosio
kako e mi se tu pruiti prilika za istinski rad. Ja sam o tome mnogo
mislio, zar ne, mila moja. Imao sam sjajnih ideja za nau malu
bolnicu u Aberalawu."
"Da, ja to znam."
On nastavi tmurno.
"Nije trebalo da se zavaravam. To, na alost, nije gradska bolnica.
To je Llewellynova bolnica."
Ona je utjela. ekala je, zabrinuta pogleda, da jo stvar objasni.
"Imao sam jutros jednog bolesnika, Kris!". Sada je govorio brzo, kao
pod bijelim usijanjem. "Primijetila si zacijelo da sam rekao imao
saml Radilo se o jednom sluaju poetnog zapaljenja plunog vrha, i
to kod jednog kopaa antracita. Govorio sam ti ve koliko me
zanima stanje plua kod tih radnika. Uvjeren sam da tu postoji
iroko polje za istraivaki rad. I pomislio sam: evo mog prvog
bolesnika za bolnicu evo sluaja vrijednog da se paljivo i nauno
prati. Pozvao sam Llewellyna na telefon i zamolio sam ga da doe
da vidi bolesnika, kako bih ga mogao da potom prenesem u
bolnicu!"
Zastade da bi udahnuo, a zatim brzo nastavi.
"Dobro, doao je Llewellyn. Bio je ljubazan koliko se samo moe
poeljeti. I savjestan kod pregleda, sto mu muka! Zna svoj posao
odlino. Kaem ti, velik je to majstor. Potvrdio je moju dijagnozu i,
poto mi je ukazao na jednu ili dvije stvari koje sam bio propustio
da uoim, potpuno se saglasio sa mnom da se bolesnik ima odmah
prevesti u bolnicu. Poeo sam da mu se zahvaljujem, izjavljujui
koliko sam sretan to u moi da dolazim u bolnicu i da se koristim
svim pogodnostima koje e mi tamo stajati na raspolaganju u vezi s
lijeenjem bolesnika." Zastade ponovo stisnutih vilica. "Llewellyn
na to pogleda, Kris, prijateljski i ljubazno. Nije potrebno da se
trudite i da dolazite, Mansone, ree mi, ja u se od sada starati o
tom bolesniku. Ne moemo dozvoliti da vi, asistent, klaparate po
bolesnikim odajama pogledao je u moje gamae u tim svojim
potkovanim

cipelama ". Zastade askom, da bi zatim jiastavio guei se: "Oh, ta

vrijedi da ponavljam ta je sve rekao! Sve se svodi na to jedno da ja
mogu da se zavlaim po rudarskim kuhinjama u svojoj prokisloj
kabanici i prljavoj obui, da mogu da pregledam bolesnike pri
slabom osvjetljenju i da ih lijeim pod rdavim prilikama, ali kad je u
pitanju bolnica eh, onda ja sam potreban samo da dajem eter!"
Prekinu ga zvonjava telefona. Kristin ga pogleda saosjeajno i as
zatim ustade da govori. Mogao ju je uti kako govori u predsoblju.
Ona se vrati neraspoloena.
"Na telefonu je doktor... jedini, jedini moj dragi. On te treba sutra u
jedanaest radi radi anestezije."
On joj nita ne pdgovori. Ostade glave oajno oborene izmeu
stisnutih pesnica.
"ta da mu kaem, dragi?" proapta Kristin brino.
"Kai mu neka ide do avola!" doviknu joj. Ali, preavi akom
preko ela dodade: "Ne, ne, reci mu da u biti tamo u jedanaest,
tano u jedanaest", i nasmijei se gorko.
Na povratku ona mu donese alicu vrele kave, jedno od njenih
uspjenih sredstava kojim ga je umirivala u asovima utuenosti.
Pijui kavu, on joj se nevoljno nasmijei.
"Ja sam ovdje tako sretan s tobom, Kris. Kad bi samo i posao htio da
ide kako treba! Oh, priznajem, nije to nita neobino, niti ima ita
lino u tome to me Llewellyn ne puta u bolnike odaje. Tako je i u
Londonu, u svim velikim bolnicama, svuda. To je sistem. Ali zato
je to tako, Kris? Zato da se jednom ljekaru oduzimaju njegovi
bolesnici kad jednom uu u bolnicu? On gubi svaku vezu s njima,
kao da su nestali. To je dio naeg prokletog sistema, i to ne valja,
ne valja nikako. Gospode! Ali to ja tebi drim tu predavanje? Kao
da nam nije dosta vlastitih briga. Kad pomislim s kakvim sam
oduevljenjem poeo da radim ovdje, to sam sve zamiljao da u
uiniti! A mjesto toga neuspjeh za neuspjehom!"
Ali krajem nedjelje dobi jednog neoekivanog posjetioca. Sasvim
pozno, kad su Kristin i on ve pomiljali na spavanje, zazvoni na
vratima. Bio je to Owen, sekretar Drutva.
Andrew preblijede. Sekretarov posjet uini mu se najzlokobnijim od
svih posljednjih dogadaja, vrhuncom nevolja koje su ga u tim

tekim mjesecima bile zadesile. eli li moda Odbor da on da

ostavku? Treba li da bude otputen, najuren na ulicu zajedno s
Kristinom, kao nesposoban bijednik? Srce mu se grilo dok je
gledao u sekretarovo mravo i skromno lice pa se onda odjednom
rairilo od olakanja i radosti kad je Owen izvadio iz depa jednu
utu kartu.
"Oprostite to vas uznemirujem tako kasno, doktore Mansone.
Zadrao sam se dugo u kancelariji pa nisam imao vremena da vas
potraim u klinici. Ne znam da li biste htjeli da primite moju
ljekarsku kartu. U neku ruku izgleda udno da ja, kao sekretar
Drutva, nisam do sada dao sebi truda da se prijavim jednome od
ljekara. Posljednji put kad mi je trebala ljekarska pomo bio sam jo
u Cardiffu. Ali sada, ako hoete da me primite, ja u biti vrlo sretan
i poaen time.
Andrew je jedva mogao da govori. Do sada je bio izdao toliko
karata vajkajui se pri tom u sebi a sada kad je trebalo da primi
jednu, i to od sekretara lino, bio je obrvan radou.
"Hvala vam, gospodine Owene. Meni je to... meni je... osobito
drago."
Kristin je stajala u predsoblju i brzo se umijeala:
"Zar neete da uete, gospodine Owene? Izvolite!"
Izraavajui bojazan da e ih uznemiriti, sekretar je ipak izgledao
voljan da popusti nagovaranju da ude u sobu. Kad je sjeo u
naslonja i zamiljeno gledao u vatru, izgledao je neobino
spokojan. Mada se po odijelu i izgovoru nije razlikovao od obinog
radnika, njegova misaona mirnoa i gotovo providan lik ostavljali
su utisak askete. Nekoliko asaka izgledalo je kao da sabire misli, a
onda ree:
"Drago mi je to mi se dala prilika da porazgovaram sa vama,
doktore. Nemojte da klonete duhom ako vam je poetak pomalo
teak. Ljudi su ovdje poneto kruti, ali dobra su srca. Polako, doi
e oni ve, malo pomalo!"
Prije nego to je Andrew mogao ita da kae, on nastavi:
"Niste nita uli o Tomu Evansu? Ne? Ruka mu se pogorala, vrlo
ravo. Da, ono ulje na koje ste ih upozorili uinilo je upravo ono
ega ste se vi bojali. Lakat mu se sasvim ukoio i iskrivio, rukom ne

moe da makne, pa je izgubio, siromah, mjesto u rudniku. Da, i

kako mu se ta nesrea desila kod kue, ne dobiva ni jedan peni
pripomoi."
Andrew promrmlja nekoliko rijei i izrazi svoje aljenje. Nije tu bilo
nikakve pizme prema Evansu. On je samo alio to je taj beznaajan
nesretan sluaj,1ez ikakve potrebe, imao tako alostan svretak.
Owen ponovo uutje, a zatim poe svojim tihim glasom da pria o
svojim ranijim borbama: kako je kao petnaestogodinji djeak radio
pod zemljom; kako je posjeivao veernje kole i postepeno se
"izobraavao" pa nauio daktilografiju i stenografiju: kako je,
najzad, uspio da dobije mjesto sekretara Drutva.
Andrew uvidje da je cio Owenov ivot bio posve
en poboljanju ivotnih uslova radnika. Posao u Drutvu bio mu je
mio jer je izraavao njegov ideal, ali on je htio da taj rad obuhvati i
neto vie, a ne samo ljekarsku slubu. Htio je bolje stanove, bolje
higijenske prilike, bolje i sigurnije uslove, i to ne samo za rudare ve
i za njihove porodice. Navodio je stopu infantilnog mortaliteta.
Znao je napamet sve brojke, sve injenice.
Ali on nije umio samo da govori, umio je i da slua. Smijao se kad
mu je Andrew ispriao svoje doivljaje u vezi s ruenjem kanala za
vrijeme tifusne zaraze u Drineffvju. Veoma ga je zainteresiralo
gledite da su radnici u rudniku antricata skloni plunim
oboljenjima vie nego drugi podzemni radnici.
Izazvan Owenovim prisustvom, Andrew se s mnogo ara upusti u
izlaganje tog predmeta. Bilo mu je palo u oi, poslije brojnih i
temeljitih ispitivanja, kako veliki procenat radnika u rudniku
antracita pati od prikrivenih oblika plunih oboljenja. U Drineffyju
su mnogi buioci, koji su bili doli da mu se potue na kaalj, ili na
"malo sluzi u kanalu", imali u stvari poetne, ili ak otvorene
sluajeve plune tuberkuloze. Nalazio je da je takvih sluajeva bilo
u Aberalawu, pa je poeo da se pita nema li neke neposredne veze
izmeu vrste zanimanja i bolesti.
"Vidite ta hou da kaem", uzviknu zagrijano. "Ti ljudi rade po cio
dan u praini, u kodljivoj kamenoj praini tvrdih okana, i njihova
su plua zaguena njom. Meni se ini da je ta praina otrovna.
Buioci, na primjer, koji je najvie udiu, izgleda da ee

pobolijevaju nego, recimo, oni to tovare. Oh, moda sam ja na

krivom putu... ali ne bih rekao! Cijela ta stvar privlai me utoliko
jae to je to jedno polje rada na kom istraivanja nisu daleko
odmakla. U zvaninom spisku Ministarstva rada nema ni po
mena o ovoj industrijskoj bolesti. I kad od nje obole, ovi ljudi ne
dobivaju ni penija pomoi!"
Owen se bio zainteresirano nagnuo prema njemu, a na blijedom mu
se licu ocrtavala iva radoznalost.
"Blagi boe, vi ste mi zaista kazali neto novo, doktore! Odavna
nisam uo neto to bi bilo od veeg znaenja."
Upustie se potom u ivo pretresanje tog pitanja. Bilo je ve pozno
kad je sekretar ustao da ide. Izvinjavajui se to se tako dugo
zadrao, svim srcem je navaljivao na Andrewa da nastavi svoja
istraivanja, obeavajui mu svaku pomo koju bi on mogao da mu
ukae.
Kad su se ulazna vrata zatvorila za Owenom, iza njega je ostao
topao utisak iskrenosti i, kao na onoj odborskoj sjednici kad je
Owen objavio njegov izbor, Andrew je rekao sebi: "Ovaj mi je
ovjek prijatelj".
7.
Vijest da je sekretar povjerio svoju kartu Andrewu raula se brzo
po etvrti i pomogla je donekle da se sprijei dalje irenje
nepopularnosti novog ljekara.
Nezavisno od te materijalne koristi, Kristin i Andrew osjeali su se
bolje poslije Owenova posjeta. Dotada oni su oboje bili potpuno van
svakog dodira s gradskim drutvenim ivotom. Mada Kristin to nije
nikad ni pominjala, ipak je za vrijeme dugih Andrewovih
obilaenja bolesnika osjeala usamljenost. ene viih inovnika
Kompanije smatrale su sebe suvie vanima da bi traile drutvo
ena ljekarskih asistenata. Gospoda Llewellyn, koja je bila obe
ala vjeitu ljubav, krasne male automobilske izlete do Cardiffa,
ostavljala je svoje posjetnice kad Kristin nije bila ko kue i od nje
nije vie bilo glasa. ene doktora Medlevja i Oxborrowa iz Istone
klinike bile su vrlo neprivlane: prva je bila umala osoba koja je
liila na bijeloga zeca, druga fanatina bogomoljka koja je itav sat
po starinskom satu iz doba Regencv govorila o misionarstvu u

zapadnoj Africi. Zaista, izgledalo je da nema jedinstva ni

drutvenog saobraaja izmeu ljekarskih asistenata kao ni izmedu
njihovih ena. U svom stavu prema gradu oni su imali izgled
ravnodunih, poniznih, pa ak i potlaenih ljudi.
Jednog decembarskog popodneva, kad se Andrew vraao "Dolinici"
zadnjom ulicom koja je vodila krestom brijega, opazi da mu dolazi
u susret jedan mlad pvjek njegovih godina, suhonjav i vilast, u
kome odmah prepozna Richarda Vaughana. Prvo je htio da prijee
na drugu stranu da bi izbjegao susret, ali onda nabusito pomisli:
"Zato? Marim ja tko je on!"
Okrenu pogled u stranu, spreman da mugne pored Vaughana,
kad, na svoje iznenadenje, u da ga ovaj prijateljski i malne veselo
oslovljava.
"Zdravo! Vi ste, kanda, ljekar to je Bena Chenkina vratio na posao,
je l te?"
Andrew stade, pogleda Richarda, a izraz njegovih oiju kao da je
govorio: "Pa ta je s tim? Ja to nisam uinio zbog vas." Mada je bio
odgovorio prilino utivo, pomisli u sebi da nije raspoloen da se
ulaguje nikome, pa ni sinu Edwina Vaughana. Vaughani su bili
stvarni vlasnici aberalawske Kompanije, vukli su sve prihode iz
okolnih okana, bili su bogati, iskljuivi i nepristupani. Sada, kad se
stari Edwin bio povukao na jedno imanje blizu Brecona, Richard,
sin jedinac, bio je preuzeo upravu poduze
a. Nedavno se bio oenio i sagradio sebi veliku modernu kuu s
izgledom na grad.
Posmatrajui Andrewa i gladei svoje rijetke brkove, on ree:
"Bilo je divno vidjeti lice staroga Bena."
"Meni to nije izgledalo naroito zanimljivo."
Iznenaen Andrewovim krutim kotskim ponosom, Vaughan se
ugrize za usnicu, koju je skrivao rukom, ali ree navla:
"Pa, mi smo, tako rei, prvi susjedi. Moja je ena bila u vicarskoj
posljednjih nekoliko nedjelja, ali sada, kad ste se ve smjestili, doi
e da posjeti gospodu".
"Hvala", ree Andrew suho i produi put.
Te veeri, uz aj, ispria Kristini podrugljivo tu zgodu.
"Reci, molim te, ta je on samo htio s tim? Viao sam ga kako

prolazi ulicom pa jedva odmahuje glavom Llewellynu. Moda misli

da mi zamae oi, ne bih li mu vratio jo kojega ovjeka u njegova
prljava okna!"
"Nemoj biti, Andrew, krut", negodovala je Kristin. "Ti si uvijek
takav: nepovjerljiv, strano nepovjerljiv prema ljudima."
"Nepovjerljiv, nego ta! Gospodin naduvenko valja se u parama
pod njukom mu visi kravata sa starim kolekim bojama! Moja je
milostiva, znate, jodlovala na Alapama dok ste vi ovdje gacali po
glibu brda Mardu izvoljet e da posjeti milostivu! Uh, mogu da
zamislim kako nam dolazi, mila moja! A doe li ipak", raesti se
odjednom, "pazi da ne dozvoli da se vlada prema tebi s visoka!"
Kris odgovori hladnije nego to ju je ikad bio uo za sve vrijeme tih
prvih mjeseci njenosti:
"Mislim da znam kako treba da se ponaam."
Usprkos Andrewovim predvianjima, gospoda
Vaughan je zaista posjetila Kristinu i, po svemu sudei, ostala u
posjetu mnogo due nego to je to zahtijevala sama utivost. Kad se
Andrew vratio te veeri kui, zatee Kristinu veselu, pomalo
usplahirenu, pa bi se bilo reklo da se prijatno zabavila. Prelazila je
preko njegovih zajednikih primjedaba, priznajui da joj je posjet
gospode Vaughan bio vrlo prijatan.
On joj se naruga: "Nadam se da si iznijela staro porodino srebro,
najbolji porculan i pozlaeni samovar. Ah, da: i kolae od Parrvja."
"Ne", odgovori mu ona ravnom mjerom. "Imali smo hljeba i
maslaca, s ajem iz mrkog zemljanog ajnika."
On podie obrve podrugljivo.
"t njoj se to.svidjelo?"
"Ja se nadam!"
Poslije tog razgovora neto je udno kopkalo Andrewa u dui, neko
uzbudenje koje, i da je pokuao, ne bi bio umio da objasni. Deset
dana zatim, kad ga je gospoda Vaughan preko telefona pozvala da s
Kristinom dode na veeru, bio je preneraen. Kristin je u taj as
pekla kolae u kuhinji, pa je odgovorio on.
"Oprostite", ree joj on, "vrlo mi je ao, ali nee nam biti mogue. Ja
sam zauzet u klinici svake veeri, gotovo do devet."
"Ali sigurno ne i nedjeljom". Glas joj je bio lak i mio. "Dodite nam na

veeru slijedee nedjelje. To je onda rijeeno. Mi emo vas

oekivati!"
On jurnu u kuhinju.
"Tvoji visokouvaeni prijatelji izvoljeli su nas pozvati na veeru. Ali
mi ne moemo otii! Ja sam uvjeren da u u nedjelju imati jedan
porodaj!"
"Sada uj ti mene, Andrew Mansone!" Oi joj zablistae kad je ula
da ih zovu, ali mu ipak otro
iL
odgovori: "Ti mora prestati s tim tvojim ludorijama. Mi smo
siromani, i to je svima poznato. Ti ima na sebi staro odijelo, a ja
kuham. Ali ta to mari? Ti si ljekar, i to dobar ljekar, a ja sam tvoja
ena." Zaas nestade s njenog lica svojstven joj strog izraz. "Slua li
ti mene? Moda e te to iznenaditi, ali ja imam svoju vjenanicu
tamo negdje na dnu posljednje ladice. Vaughanovi imaju mnogo
novca, to je tano, ali to je samo jedna pojedinost pored injenice da
su oni ljubazni, prijatni i inteligentni ljudi. Mi smo, dragi moj, ovdje
sretni i presretni, ali ipak moramo imati prijatelja. I zato onda da
ne budemo u prijateljskim odnosima s njima, kad nam oni to nude?
I nemoj da se stidi svog siromatva. Nemoj davati vanosti novcu,
poloajima i slinim stvarima, navikni se cijeniti ljude po onome to
oni stvarno jesu!".
"Oh, pa " naduri se on.
Bezvoljno, ali na izgled posluno, poe s Kristinom u nedjelju
Vaughanovima; bili su se ve uputili urednim prilazom pored
teniskog igralita, kad on primijeti krajikom usta:
"Vjerojatno nas nee pustiti da udemo kad vide da nemam kaputa s
repovima."
Protivno njegovu oekivanju, doekae ih srdano. Vaughan,
koata i grdna lica, smijeio im se gostoljubivo dok je, iz nekog
neobjanjiva razloga, svojski mukao neku srebrnu posudu.
Gospba Vaughan pozdravi ih neusiljenom prostosrdanou. Bila
su jo dva gosta, profesor i gospoa Challis, koji su bili doli da kod
Vaughanovih provedu kraj nedjelje.
Uzevi prvi "koktel" koji je ikad u ivotu popio, Andrew je
premjeravao dugu odaju zastrtu ukastocrvenim ilimom, s

cvijeem, knjigama i neobino lijepim starinskim namjetajem.

Kristin je veselo a
skala s Vaughanom, njegovom enom i gospoom Challis, jednom
starijom gospoom s udnim borama oko oiju. Osjeajui se
upadljivo osamljen Andrew pride Challisu koji je, i pored svoje
duge bijele brade, veselo praznio ve treu aicu.
"Da li e se nai kakav otrouman mlad ljekar da ljubazno ispita
funkciju masline u martiniju?" ree on Andrewu nasmijano. "Ali
pazite, ja vas unaprijed upozoravam da u to sumnjam. ta mislite vi
o tome, doktore?"
"Pa " zamuca Andrew "ja ja bih jedva umio "
"Moja je teorija", prihvati Challis, kome bi ao Andrewa, "da je tu
posrijedi samo jedna zavjera izmeu vlasnika barova i
negostoljubivih domaina kao to je na prijatelj Vaughan. Oni
prosto iskoriavaju Arhimedov zakon." On brzo trepnu okom
ispod svojih crnih, nakostreenih obrva. "Prostom zapreminom
istisnua oni se nadaju da e utedjeti na piu!"
Andrew nije mogao da se nasmije, jer je bio suvie svjestan svoje
nespretnosti. On nije imao drutvene uglaenosti i nikad jo u
ivotu nije bio u tako raskonoj kui. Nije znao kuda e s praznom
aom, kuda s pepelom od cigarete, kuda sa svojim rodenim
rukama. Odlaknu mu kad sjedoe da veeraju, ali i tu je, opet, bio u
neprilici.
Veera je bila skromna, ali odlino sluena: alica vrelog buljona
ekala je na svakom tanjuru, a zatim je dola pilea salata, sve samo
bijelo meso i srca od loike, odlino zainjena. Andrew je sjedio do
gospode Vaughan.
"Vaa ena je prekrasna, doktore Mansone", primijeti ona tiho kad
sjedoe. Ona je bila visoka, mrava i otmjena ena, na izgled vrlo
njena, ni najmanje lijepa, ali krupnih, pametnih oiju, i gospodski
ne
usiljena ponaanja. Uglovi njenih usta lako povinuti i nemirni
odavali su na neki nain oplemenjenost soja.
Poela je da mu govori o njegovu radu pa mu ree da je njen mu
vie nego u jednoj prilici uo o njegovoj temeljitosti. Pokua
ljubazno da ga uvue u razgovor pa ga upita radoznalo ta bi po

njegovu miljenju trebalo uiniti za poboljanje ljekarske slube u

tom kraju.
"Pa kako da vam kaem " i pri tom proli nespretno malo juhe.
"Smatram bilo bi dobro kad bi se vie primjenjivao nauni metod."
Krut i vezana jezika, iako je bila rije o njegovu omiljenom
predmetu kojim je satima zanosio Kristin on je uporno gledao u
svoj tanjur, sve dok gospoda Vaughan, kad je odahnuo, nije povela
razgovor s Challisom, koji joj je bio drugi susjed.
Challis za koga je brzo saznao da je profesor metalurgije u
Cardiffu, predava za isti predmet na Univerzitetu u Londonu i
lan uvenog Savjeta za rudarske radove bio je veseo i razgovoran
ovjek. On je govorio svojim tijelom, rukama, bradom, dokazivao je,
smijao se, praskao, grgotao, a uz put je prodirao ogromne koliine
hrane, kao loa koji bjesomuno podjaruje paru. Ali njegovo je
eretanje bilo zanimljivo, pa je izgledalo kao da zabavlja sve za
stolom.
Andrew, meutim, nije htio da prizna bilo kakvu vrijednost tom
razgovoru i zlovoljno je sluao kad je razgovor skrenuo na muziku,
na Bacha, pa onda, jednim Challisovim gigantskim skokom, na
rusku knjievnost. Razdraen sluao je kako se pominju imena
Tolstoja, ehova, Turgenjeva, Pukina... Trice i kuine, bjesnio je on
u sebi, sve same trice i kuine. ta misli taj matori bradonja, tko je
on? Volio bih da ga vidim kako bi on lijeio zapaljenje duni
ka, recimo, u kakvoj mranoj kuhinjici u ulici Cefan. Mnogo bi tu
koristi vidio od Pukina!
Kristin se, meutim, odlino zabavljala. Bacivi pogled u stranu,
Andrew primijeti kako se ona smijei Challisu, u kako uestvuje u
razgovoru, bez ikakva kaiperstva, savreno prirodna. Jednom ili
dva puta pomenu i svoju kolu u ulici Bank. Prenerazi ga kako bez
zazora razgovora s profesorom, kao sa sebi ravnim, kako spretno i
neusiljeno izlae svoje poglede. Vidio je svoju enu u novoj
svjetlosti. Kao da zna sve o tim ruskim veliinama, gunao je u sebi,
samo li je udno to meni nikad ne govori o njima! A kasnije kad je
Challis povladujui pomilovao Kristini ruku, pomisli: "K sebi ape,
matori jare! Ima ti svoju vlastitu enu!"
Jedan ili dva puta uhvati prisan pogled to mu ga je bila uputila

Kristin koja je nekoliko puta bila okrenula razgovor u njegovu

pravcu.
"Moga mua vrlo mnogo interesiraju radnici iz rudnika antracita,
gospodine profesore. On je poeo da se bavi ispitivanjem djelovanja
udisanja praha na organizam ovjeka.
"Tako, tako?" unjkao je Challis gledajui radoznalo Andrevva.
"Je li tako, dragi?" hrabrila ga je Kristin. "Priao si mi o tome nema
tome davno."
"Oh, pa kako da kaem " ueprtlja se Andrew. "Vjerojatno u tome i
nema nita osobito. Ja nemam jo dovoljno podataka. Moda ta
tuberkuloza i ne dolazi zbog udisanja praine."
Bio je, naravno, bijesan na sebe. Taj bi mu Challis moda mogao
pomoi u emu ne bi on, razumije se, traio njegovu pomo ali
ipak, injenica da je on lan Savjeta za rudarske radove mogla bi
moda predstavljati za njega odlinu priliku. Iz nekog neobjanjiva
razloga njegov je gnjev bio uperen protiv
17700631
Kristine. Kad su se poslije sjedeljke uputili pjeice "Dolinici", on je
ljubomorno utio. Bez rijei, otiao je prije nje u spavau sobu.
Dok su se svlaili obino je to bilo uz lako askanje o dnevnim
dogaajima, dok bi mu naramenice visile, a u ruci drao etkicu za
zube on je tvrdoglavo gledao u stranu.
Kad Kristin primijeti blago:
"Bilo je vrlo prijatno, zar ne, dragi?" on joj odgovori vrlo utivo:
"Oh, da, sjajno!" U postelji se drao ivice, to dalje od nje, a na njene
lake kretnje kojima je htjela da mu se priblii, odgovarao je dugim i
tekim hrkanjem.
Slijedeeg jutra ustraja meu njima isti nelagodan osjeaj. On otie
zlovoljno na svoj posao, neslian samome sebi. Oko pet sati po
podne, dok su pili aj, zazvoni zvono na ulaznim vratima.
Vaughanov ofer bio je donio hrpu knjiga, s velikom kitom
zelenkada povrh nje.
"Od gospoe Vaughan, gospodo", ree on ljubazno, dodirnuvi tit
kape, i ode.
Kristin se vrati u sobu prepuna naruja i usplamtjela lica.
"Pogledaj, dragi!" uzviknu radosno. "Zar to nije preljubazno!

Gospoa Vaughan poslala mi je cjelokupna Trollopova djela, a ja

sam uvijek eljela da ih sva proitam! I tako krasno prekrasno
cvijee."
On ustade i ree joj jetko:
"Ljupko, zaista! Knjige i cvijee od gospodarice zamka! Zamiljam
da ti je to i potrebno da bi mogla nekako da podnese ivot sa
mnom. Ja sam ti, naravno, suvie dosadan. Nisam, na alost, tako
duhovit kao taj otmjeni svijet s kojim si se sino tako lijepo
zabavljala. Ne poznajem ruske pisce! Ja sam, na alost, samo ubogi
ljekarski asistent!"
"Andrew, kako moe..." Bila je blijeda kao smrt.
"Pa, to je istina, zar moda nije? Puklo mi je sino sve pred oima,
dok sam derao onu prokletu veeru. Ja imam oi u glavi, Kris. Ti si
me ve sita. Ja samo umijem da hodam po blatu, da prevrem
prljavo rublje, da sabiram buhe. Za tvoj ukus, ja sam samo obian
mokljan!"
Njene tamne oi na blijedom joj licu bile su vrlo tune, a ona ree
mirno:
"Andrew, kako moe tako da govori? Ja te volim samo zato, to si
ti ti. I nikada neu voljeti nikoga drugoga."
"Ima mnogo izgleda", dobaci joj on kroz zube i jurnu iz sobe,
zalupivi vratima.
Pet minuta hodao je tamoamo po kuhinji, durio se i grizao usnu.
Onda se naglo okrenu i jurnu u sobu gdje je ona stajala oborene
glave i zurila oajno u vatru. Silovito je uze u naruje.
"Kris, mila moja!" uzviknu, kajui se usrdno. "Mila, draga moja Kris,
oprosti mi! Za ime boje, oprosti! Nisam bio svjestan znaenja
svojih rijei. Ja sam glupa, ljubomorna luda. Ja te oboavam, Kris!"
Mahnito i vrsto se zagrlie.
"Zar ti ne zna, dragi, da bih ja bez tebe umrla!" jecala je ona.
Kasnije, kad je sjela i priljubila svoj obraz uz njegov, on joj ree
zbunjeno, dohvativi jednu knjigu:
"Pa tko je, najzad, taj Trollope? To e me nauiti, mila moja. Ja sam
obian neotesanko!"
8.
Zima je bila ve prola. U svom radu Andrew je sada bio podstican

i ispitivanjima o djelovanju antracitske praine na plua, koja je bio

zapoeo sistematskim i metodinim pregledima svih radnika koji su
bili na njegovu spisku. U veerima koje su provodili zajedno,
Kristin i on bili su sretniji nego ikad. Dok bi se on do kasno uvee
zadravao na klinici, ona bi mu, sjedei pored prijatne vatre,
pomagala u sredivanju i prepisivanju njegovih biljeaka.
Zahvaljujui mjesnim prilikama, jeftinog je ugljena uvijek bilo u
izobilju. esto su vodili druge razgovore, i njega je, iako je ona bila
nenametljiva, zaprepaivao obim njenog znanja i njeno poznavanje
knjievnosti. Poeo je, tavie, da nasluuje u njoj istananost
instinkta, intuiciju koja je davala njenom sudu o knjievnosti,
muzici, a nadasve o ljudima, arobnu tanost.
"ta do avola", zadirkivao ju je on, "pa ja tek sada poinjem da
upoznajem sVoju enu! Ali ako ti postane naduta, prekinut emo
na pola sata i nalupat u te partiju piketa." Tu su igru bili nauili
kod Vaughanovih.
Kad su dani postali dui, poela je, i ne govorei mu o tome, da
ureuje opustjeli vrt. Jenny, djevojka koja je kod njih posluivala,
imala je djeda, nekog onesposobljenog starog rudara kojim se ona
mnogo ponosila i koji je, za deset pensa na sat, postao Kristinin
vrtlar. Kad je Manson prelazio jednog martovskog popodneva
oronuli mostiem, vidio ih je kako kraj potoka prave rum na
zarale limene kutije od konzervi uglavnom od lososa kojih je tu
bilo u izobilju.
"Hej, vi dolje!" uzviknuo im je s mosta. "ta to radite? Kvarite mi
ribolov!"
Na njegovu alu ona mu odgovori jogunasto:
"Polako, polako, vidjet e ve!"
Za nekoliko nedjelja Kristin poupa korov i oisti staze. Korito
potoka bilo je isto, a njegove obale ureene i dotjerane. U dno
dolinice dizala se nova spiljica nainjena od kamenja razbacanog po
vrtu. Vaughanov vrtlar, John Roberts, stalno je dolazio, donosio
lukovice i rasad i inae pomogao savjetom. Kristin povede jednog
dana pobjedonosno Andrewa za ruku da mu pokae prve
zelenkade.
I onda, posljednje martovske nedjelje posjeti ih neoekivano Denny.

Doekae ga rairenih ruku. Kad je vidio opet tu zdepastu spodobu,

to crveno i crnpurasto lice, Manson se obradova kao rijetko kad.
Kad su mu sve pokazali, poastie ga to su najbolje mogli i
posadie u najudobniju stolicu pa ga stadoe radoznali pitati za
novosti.
"Pagea vie nema", saopi im Philip. "Da, siromah, umro je prije
mjesec dana. Jo jedan udar. Bar se spasio muka." Povue dim na
svoju lulu, a svojstveni cinizam zatitra mu u oima. "Blodwen i tvoj
prijatelj Ress postat e vjerojatno sretni mladenci."
"Zlatna svadba odmah s poetka", ree Andrew s neobinom
ogorenou. "Siromah Edward!"
"Page je bio dobar ovjek", ree Denny zamiljeno. "I dobar Ijekar
cjelokupne medicine. Ti zna koliko mi je mrzak i sam zvuk tih
dviju kobnih rijei, kao i sve ono to one predstavljaju, ali je njemu
ta titula asno pripadala."
Za stanke koja sad nastade, sjeali su se u mislima Edwarda Pagea,
koji je, kroz sve one mune godine provedene meu gomilama
ljake u Drineffyju, eznuo za Caprijem i njegovim pticama i
suncem.
"A to je s tobom, Philipe?" upita ga najzad Andrew.
"Oh, ne znam jo nita! Postajem nemiran", na
smije se Denny suho, "Drineffy mi nekako ne izgleda ono isto
mjesto otkad ste vas dvoje uhvatili maglu. Mislim da u poi
nekamo u inostranstvo, na izlet. Moda kao brodski ljekar, ako me
koji jeftin teretnjak bude htio."
Andrew je utio, ponovo oaloen milju to ovaj umjean ovjek,
ovaj uistinu darovit kirurg, upropauje navla svoj ivot nekom
vrstom hotimine okrutnosti prema samom sebi. Pa ipak,
upropauje li Denny zaista svoj ivot? Kristin i on esto su
razgovarali o Dennyu i pokuavali da rijee zagonetke njegove
karijere. Znali su, otprilike, da je bio oenjen jednom enom koja je
pripadala viim drutvenim krugovima pa je nastojala da ga uoblii
prema zahtjevima otmjene sredine, u kojoj se ne stie nikakav glas
ako se etiri dana u nedjelji vre odline operacije, a uz to se ne ide
u lov ona ostali tri. Poslije pet godina truda s Dennyeve strane,
nagradila ga je time to ga je sasvim nemarno ostavila i otila

drugome ovjeku. Zato i nije bilo udno to se Denny povukao u

gudure, to je prezirao drutvene konvencije i mrzio pravovjerje.
Moda e se, ipak, jednog dana vratiti civilizaciji.
Razgovarali su cijelo popodne. Philip se zadra kod njih do
posljednjeg vlaka. Zanimao ga je Andrewov prikaz organizacije
ljekarske slube u Aberalawu. Kad je Andrew, ozlojeen, doao i
do pitanja Llewllynovih procenata koji se odbijaju od asistentskih
nagrada, Philip ree s udnim osmijehom:
"Pod takvim uslovima, ne vidim da e se ti ovdje dugo zadrati!"
Kad je Philip otiao, Andrew je sve vie, kako su dani prolazili,
osjeao neku upljinu, neku udnu prazninu u svom radu. U
Drineffvju, u Philipovoj blizini, bio je uvijek svjestan neke
zajednike veze, jedne odredene svrhe koju su obojica u svom radu
imali. Ali u Aberalawu takve veze nije bilo, takvu uzajamnost nije
osjeao meu ljekarima, svojim drugovima.
Doktor Urquhart, njegov kolega u Zapadnoj klinici, bio je, pored
svoje goropadne naravi, ljubazan ovjek. Pa ipak, on je bio star,
prilino ukalupljen i bez trunka nadahnua. Mada mu je dugo
iskustvo omoguavalo da, kao to je govorio, "nanjui" zapaljenje
plua istoga asa kad turi nos u bolesniku odaju; mada je bio
spretan u metanju uloga i melema, i vjetak u krstastom otvaranju
ireva, i mada je ponekad uivao da pokae da on umije da izvri i
neku manju operaciju, on je ipak bio, u mnogo emu, strano
zaostao. Po Andrewovu miljenju, on je bio olienje Dennvjevog
"starog dobrog tipa porodinog ljekara": vidovit, trudoljubiv,
iskusan, voljen od svojih bolesnika i iroke javnosti, iako ve
dvadeset godina nije bio otvorio ni jednu medicinsku knjigu, pa je
zato gotovo potresno bio zastario. Mada je Andrew uvijek bio
raspoloen da zapodjene razgovor s Urquhartom, starac je bio malo
raspoloen da govori o "poslovima". Kad bi zavrio svoj dnevni rad,
popio bi svoju konzerviranu orbu onu od rajica najvie je volio
glaao bi novu violinu, pregledao staru keramiku i otrupkao do
masonskog kluba, gdje bi puio i zabavljao se igrom.
Dvojica asistenata Istone klinike ulijevali su podjednako malo
poleta. Stariji od njih, doktor Medley, ovjek blizu pedeset godina,
umna i osjetljiva lica, bio je, na alost, gotovo potpuno gluh. Da nije

bilo tog nedostatka, koji je odnekud svjetini izgledao uvijek

smijean, Charles Medlev bio bi daleko od toga da bude obian
asistent u tom rudarskom kraju. Kao i Andrew, on je u stvari bio
ljekar. Bio je odlian dijagnostiar. Ali kad bi mu bolesnici to
govorili, on nije mogao da uje ni rijei. Naravno, bio je
vjet da ita rijei sa usana, ali je u tome bio bojaljiv, jer je esto
pravio smijene pogreke. Bilo je alosno gledati njegov uznemiren,
upitan pogled, oajno prikovan za micanje usana svog
sabesjednika. Zato to se bojao da ne uini kakvu ozbiljnu greku,
uvijek je prepisivao samo najmanje doze ma kojeg lijeka. Nije bio
imuan, jer mu je brojna porodica stvarala razne nevolje i trokove,
pa je postao, kao i njegova usahla ena, povueno i ganutljivo
stvorenje, vazda u strahu od doktora Llewellyna i Odbora da se
odjednom ne bi naao na ulici.
Drugi asistent, doktor Oxborrow, bio je ovjek sasvim druge naravi
nego jadni Medley, i Andrew ga je mnogo manje volio. On je bio
krupan ovjek, kratkih mesnatih prstiju, razgalamljeno srdaan.
Andrew je esto mislio da bi Oxborrow, da je imao u sebi malo vie
sranosti, mogao biti odlian profesionalac u trkakim
kladionicama. Ovako, medutim, Oxborrow bi nedjeljom po podne
iao u pratnji svoje ene koja j,e svirala na malom pokretnom
harmoniumu do oblinjeg mjesta Fernelyja, jer mu je etiketa
zabranjivala da se u toj ulozi pojavljuje u Aberalawu i tu bi, na
nekoj zastrtoj tribini, pod vedrim nebom, drao religiozni sastanak.
Oxborrow je bio evangelist. Kao idealista, koji vjeruje u najviu silu
koja upravlja svijetom, Andrew je mogao da se divi njegovu aru.
Ali, jao! Oxborrow je bio dosadno uzbudljiv. Iznenada i
neoekivano mogao je da zaplae, a u molitvama bio je jo
nesnosniji. Jednom, kad je pred sobom imao sluaj tekog poroaja,
koji je nadilazio njegovu ljekarsku vjetinu, bacio se odjednom na
koljena pred posteljom rodilje i, mucajui, preklinjao je boga da
naredi da se dogodi udo s tom jadnom enom. Urquhart, koji je
mrzio Oxborrowa, ispriao je taj sluaj Andrewu, jer je Urquhart bio
taj koji je, doavi u pomo, skoio na postelju u
cipelama i pomoii dugih klijeta s uspjehom oslobodio rodilju.
to je vie Andrew mislio o svojim kolegamaasistentima, to je vie

elio da ih meu sobom zblii. Ovako, meu njima nije bilo

jedinstva, ni smisla za suradnju, a vrlo malo prijateljstva. Oni su
prosto bili nabrueni jedan protiv drugoga, na onaj obian
takmiarski nain koji postoji meu ljekarima ope prakse u itavoj
zemlji, i svaki se trudio da prigrabi sebi to vie pacijenata.
Otvoreno nepovjerenje i zlovolja esto su bili ishod takvih odnosa.
Andrew je, na primjer, jednom vidio kad je jedan Oxborrowljev
pacijent uruio svoju kartu Urquhartu; ovaj je onda uzeo od njega
napola ispijenu bocu s lijekom, otepio je i pomirisao prezrivo pa
prasnuo:
"Dakle, to ti je Oxborrow dao da pije! Uh, sto mu muka! Pa on te je,
ovjee, polako trovao!"
Dok su oni ovako vodili meusobne razmirice, doktor Llewellyn je
mirno uzimao svoj ujam od mjesene nagrade svakog od njih.
Andrewa je sve to peklo, i on je htio da stvori drukiji odnos, da
uspostavi nov i bolji savez svih asistenata i koji e omoguiti da ne
povijaju kimu i da Llewellyna vie ne subvencioniraju. Ali njegove
vlastite nevolje, osjeaj da je jo novajlija u tom mjestu, a pored
svega i greke koje je bio poinio u svojoj vlastitoj etvrti, inile su
ga obazrivim. Tek kad se upoznao s Conom Bolandom, odlui da
uini velik korak i pokua sreu.
9.
Jednog dana poetkom aprila Andrew otkri upljinu u kutnjaku, pa
stoga jedno popodne slijedee nedjelje otie da potrai zubara
Drutva. On se jo
nije bio upoznao s Bolandom, niti je znao u koje sate on prima. Kad
stie do trga, gdje se nalazila Bolandova mala ordinacija, nae na
zatvorenim vratima pribijenu cedulju na kojoj je pisalo crvenim
mastilom: Otiao poslotn. Ako je hitno, ja viti se kod kue.
Nakon kratkog razmiljanja Andrew odlui da bi mogao, kad je ve
tu, bar da ugovori sastanak, pa kad su ga neki djeaci koji su se
motali oko slastiarnice uputili, on pode zubarovoj kui.
To je bila mala, napola izdvojena vila na gornjoj periferiji istone
strane grada. Kad se Andrew uputi neurednim puteljkom koji je
vodio do ulaznih vrata vile, u odjednom jako udaranje ekia pa
pogledavi kroz irom otvorena vrata neke oronule upe, koja je

bila pored same kue, spazi jednog riog ovjeka gdje zasukanih
rukava estoko udara ekiem po raereenoj karoseriji jednog
automobila. U isti as i ovaj primijeti njega.
"Zdravo!" ree ovjek.
"Zdravo!" odvrati Andrew oprezno.
"ta vi to traite?"
"Htio bih da ugovorim sastanak sa zubarom. Ja sam doktor
Manson."
"Izvolite ovamo", ree ovaj, maui mu gostoljubivo ekiem. To je
bio Boland.
Andrew ue u upu, prenatrpanu dijelovima jednog nevjerojatno
starodrevnog automobila. Usred upe, na drvenim sanducima od
jaja, stajao je jedan prozorski okvir doslovno prepiljen na dvije
polovine. Andrew pogleda taj udan prizor mehanike pa se onda
okrene Bolandu:
"Je li to taj va posao?"
"Tako je", potvrdi Con. "Kad mi je ve dosta ordinacije, ja malo
skoknem do garae i pozabavim se mojim kolima."
Sa oiglednom gordou on izgovori rijei "garae" i "kola", od kojih
je prva oznaavala oronulu i sklonu padu upu, a druga istroenu
automobilsku olupinu.
"Bit e vam teko da povjerujete to ja sad radim", nastavi on, "to
jest, ako i sami niste skloni mehaniarstvu kao ja. Ova kola to ih
vidite imam ve pet godina, a, imajte na umu, bila su ve tri godine
stara kad sam ih kupio. Moda mi neete vjerovati kad ih vidite
ovako razglavljena, ali jure kao srna. Na alost, Mansone, postala su
ve tijesna za cijelu familiju. Sad ih ba produujem. Presjekao sam
ih, kao to vidite, napola, pa u meu obje pole uglaviti jedan
umetak od dvije stope. Vidjet ete samo kad bude sve gotovo,
Mansone!" Zatim se mai svog kaputa. "Bit e u njemu mjesta za cio
puk. Hajdemo sad u ordinaciju da vidimo ta je s tim zubom."
U ordinaciji, koja je bila gotovo u jednakom neredu kao i garaa i,
mora se priznati, podjednako prljava, Con je itavo vrijeme, dok mu
je punio zub, priao. On je tako mnogo govorio i tako plahovito da
su mu ridi gusti brci neprestano bili oroeni kapljicama pljuvake.
uperci njegove ruse kose, davno nedotjerane, neprestano su

padali Andrewu po oima kad se zubar nad njim naginjao da bi

utisnuo smjesu koju je bio zamijesio svojim prljavim noktima. Nije
se bio potrudio da opere ruke to je za Cona bila triarija! Bio je
nemaran, nagao i drag dobriina. to ga je Andrew vie upoznavao,
to ga je vie osvajala njegova veselost, prostosrdanost, polet i
nesmotrenost. Bio je ve est godina u Aberalawu, a nije imao ni
penija utedevine. Pa ipak, ivot mu je tekao vrlo veselo. Ludovao
je za "mehaniarstvom", skupljao razne drangulije i bio je poaavio
za svojim automobilom. Ve u samoj injenici da Con posjeduje
automobil bilo je neto smijeno, ali on je vo
lio ale, ak i kad su ile na njegov raun. Ispriao je Andrewu kako
je jednom, kad ga je neki uticajan lan Odbora pozvao da mu izvadi
natruo kutnjak, otiao njegovoj kui s uvjerenjem da u depu nosi
svoja zubna klijeta, a medutim, kad je tamo stigao, pokazalo se da
je mjesto njih uzeo engleski klju od est cola!
Kad je s punjenjem zuba bio gotov, Con ubaci svoje instrumente u
jednu teglu za pekmez punu lizola: takvo je bilo njegovo lakoumno
shvatanje antisepse. Zatim je pozvao Andrewa da pou njegovoj
kui na aj.
"Dakle, hajdemo", navaljivao je on gostoljubljivo. "Morate se
upoznati s mojom familijom. Taman smo stigli na vrijeme, pet je
sati."
Meutim, Conova je porodica ve bila za rukom, ali svi su bili
oigledno i suvie naviknuti na njegove nastranosti da bi ih
dovoenje nepoznatog ovjeka moglo da uznemiri. U toploj
neurednoj sobi gospoa Boland sjedila je u proelju i dojila bebu.
Do nje je sjedila Mary, petnaestogodinja djevojka, tiha i srameljiva
"jedina crnokosa u familiji i tatina ljubimica", predstavio ju je Con
koja je ve imala pristojnu zaradu kao knjigovoda kod Joe Larkinsa,
na trgu. Osim Mary, bila je tu jo i Terence, dvanaestogodinja
djevojica, i jo troje mlae djece koja su se koprcala i derala eljna
da ih njihov otac primijeti.
x
Izuzimajui moda srameljivu Mary, u ovoj je porodici vladala
neka bezbrina veselost koja je oaravala Andrewa. O tome je sama
soba sjajno svjedoila. Nad kaminom, ispod obojene slike pape Pija
X, ukraene granicom uskrnje palme, suile su se bebine pelenice.

Kavez s kanarinkom, prljav ali pun pjesme da se sve orilo, stajao je

na polici za kuhinjsko posude pored umotanog steznika gospode
Bo
land ona ga je maloprije bila skinula radi bolje udobnosti i jo jedne
poderane kese sa biskvitima za tenad. Na niskom ormaru sa
ladicama, pored Terenceine flaute, bilo je i est boca piva, tek
prispjelih iz bakalnice. A u kutu bile su polomljene igrake,
rasparene cipele, jedna zarala sklizaljka, japanski suncobran, dva
molitvenika u bijednom stanju i izvjestan broj malih fotografija.
Ali Andrew, dok je pio aj, najvie je bio opinjen samom
gospoom Boland on od nje nije prosto mogao da odvoji pogled.
Blijeda, snena, ravnoduna sjedila je i utke srkala bezbrojne alice
crnog aja, dok su se djeca kavila oko nje, a beba neskriveno sisala
svoju hranu iz njenog dareljivog vrela. Ona se smijeila i
odobravala, sjekla hljeb djeci, nalivala aj, pila i davala sisu, sve u
nekoj vrsti savrenog spokojstva kao da su je godine buke,
prljavtine, sive bezbojnosti i Conove uskipjelosti najzad uzvisile u
neko nebesko boravite u kojemu se osjeala izdvojena i zatiena
od svega toga.
Umalo to nije prevrnuo alicu s ajem kad ga je ona oslovila
mekim i izvinjavajuim glasom, gledajui mu najprije preko glave.
"Namjeravala sam da posjetim gospodu Manson, doktore, ali uvijek
sam toliko zaposlena ".
"U ime Oca" povika Con, tresui se od smijeha. "Ti zaposlena! Nije
imala novu haljinu, Mansone to hoe da kae. Ve smo bili ostavili i
novac na stranu, ali onda je Terenci ili ve nekom od djeice trebalo
kupiti nove cipele. Ne mari nita, mamice, priekaj dok produimo
auto pa emo se onda povesti gospodski." Zatim se okrenu
Andrewu savreno prirodno: "ivimo u oskudici, Mansone. To je
muka. Hvala bogu, imamo dovoljno da jedemo, ali to se odijevanja
tie, nismo ba kicoi. Oni tamo u Odbo
ru prilino su lakomi, a naravno i veliki poglavica uzima svoj
ujam!"
"Tko?" upita Andrew zaprepaen.
"Llewellyn! On od mene uzima svoju petinu kao i od vas."
"Ali radi ega, za ime boje?"

"Oh, tu i tamo pregleda jednog ili dvojicu od mojih pacijenata. Za

posljednjih est godina lijeio je mjesto mene dvije zubne otekline, a
osim toga on je specijalista i za rendgen kad zatreba. Razumije se,
sve je to svinjarija." Djeca su otila u kuhinju da se igraju, pa je tako
Con mogao da govori slobodno. "I ta njegova velika limunzina! Sve
je to samo spolja gladac. Samo da vam priam, Mansone, kad sam
jednom vozio za njim uz brdo Mardy u mojim kolicima, pa mi neto
dunu u glavu da dam gas, bogo moj! Da ste ga vidjeli samo kad
sam ga zasuo prainomT
"Sluajte, Bolande", ree Andrew brzo. "Taj Llewellynov namet
veliki je bezobrazluk. Zato se mi ne bunimo protiv njega?"
"A?"
"Zato se ne bunimo", ponovi Andrew jo jaim glasom, osjeajui
kako mu krv uzavire. "To je gnusna nepravda. Mi tu oskudijevamo
i promeemo se, a on . Ali ujte, Bolande, vi ste upravo ovjek
kakva sam elio da upoznam. Hoete li da se udruimo u toj stvari?
Pridobit emo i ostale kolege. Napravit emo velik ujedinjen
napor ."
Conove oi zasvjetlucae.
"Pa velite da udarimo na Llewellyna."
"Da."
Con mu prui oduevljeno desnicu.
"Mansone, prijatelju moj", izjavi on sveano, "radit emo udruenim
silarria."
Andrew odjuri Kristini pun ara, edan megdana.
"Kris, Kris! Naao sam alem od ovjeka. Jednog riokosog zubara
sasvim ludog da, kao i ja to sam, znao sam da e to rei. Ali
sluaj, mila moja, mi emo dii bunu." Smijao se uzbueno. "Oh,
boe, kad bi samo stari Llewellyn znao to ga eka!".
Nisu mu bili potrebni njeni savjeti da bude paljiv. Bio je odluio da
u svemu to bude poduzeo postupi obazrivo. Slijedeeg dana otie
zato najprije da porazgovara s Owenom.
Sekretar se bio zainteresirao za stvar, pa je bio vrlo jasan. Rekao mu
je da je sporazum koji je bio u pitanju zakljuen potpuno
dobrovoljno izmedu glavnog ljekara i njegovih asistenata. Cijela
stvar, prema tome, nije se uope ticala Odbora.

"Vidite, doktore Mansone", zakljui Owen, "doktor Llewellyn je vrlo

sposoban ovjek s odlinim kvalifikacijama, i mi se smatramo
sretnima to ga imamo ovdje. On ima sasvim lijepe prihode od
Drutva zato to upravlja naom ljekarskom slubom, ali, medutim,
vi pomoni ljekari mislite da bi trebalo da ima jo i vie ".
"Do davola!" pomisli Andrew u sebi. Ali zatim ode zadovoljan i
pozva telefonom Oxborrowa i Medlevja da mu dou u posjet te
veeri, na to oni i pristadode. Urquhart i Boland bili su ve ranije
obeali da e doi. Andrew je znao iz predanjih razgovora da je
svaki od njih etvorice bijesan to gubi petinu od svog prihoda, pa
je prema tome smatrao da e stvar biti odmah rijeena im ih
jednom skupi zajedno.
Slijedei korak bio je njegov razgovor s Llewellynom. Poto je o
cijeloj toj stvari razmislio, zakljui da bi bilo podmuklo ako mu
donekle ne bi otkrio svoju namjeru. To popodne bio je u bolnici radi
anestezije. Dok je promatrao Llewellyna kako operira duga teka
operacija trbunog tumora nije mogao a
da mu se ne divi. Owenovo miljenje bilo je tano: Llewellyn je bio
nevjerojatno sposoban ljekar na raznim poljima medicine. On je bio
izuzetak, jedinstven sluaj koji kako bi Denny rekao potvrduje
pravilo. Njega nita nije moglo da zavede, nita da ga iznenadi. Od
administrativnih pitanja javne higijene, o kojoj je znao napamet
svaki zakon i sporednu uredbu, pa do najnovijih postupaka u
radiologiji sve te mnogostruke dunosti Llewellyn je obavljao kao
prijatan i dobro potkovan strunjak.
Poslije operacije, dok je Llewellyn prao ruke, Andrew mu prie,
svlaei lako sa sebe svoj mantil.
"Dozvolite mi da vam neto primijetim, doktore Llewellyne, nisam
mogao a da se ne divim vaoj spretnosti koju ste pokazali pri
operaciji tumora. To je bilo prosto sjajno."
Llewellynovo sivo lice sinu od zadovoljstva, i on odgovori ljubazno
sav ozaren:
"Radujem se to vi tako mislite, Mansone. Ali kad smo ve u rijei, i
vi odlino napredujete u davanju narkoze."
"To ne, to ne", promrmlja Andrew. "To meni nee nikad ii naroito
od ruke."

Nastade stanka, Llewellyn je dalje sapunao ruke. Stojei pored

njega, Andrew se nervozno iskalja. Sada, kad je as bio kucnuo,
osjeao se gotovo nemoan da progovori. Ali je ipak uspio da izusti:
"ujte, doktore Llewellyne, dunost mi je da vas o neem
obavijestim... svi mi asistenti smatramo da je nepravino to nam se
od nagrade odbija procent u vau korist. Meni je vrlo neprijatno te
vam to moram rei, ali... ja u podhijeti prijedlog da se tome uini
kraj. Veeras se svi sastajemo u mojoj kui. elio sam samo da o
tome budete obavijeteni, radije prije nego poslije. Ja ja sam htio
samo da uvidite da sam postupio asno."
Prije nego to je Llewellyn mogao da odgovori, i ne pogledavi ga u
lice, Andrew se brzo okrenu i ostavi operacionu dvoranu. Kako je
on to nezgrapno rekao. Pa ipak, rekao je. Kad Llewellynu budu
poslali svoj ultimatum, bar nee moi da ih optui da su mu zadali
udarac s leda.
Sastanak u "Dolinici" bio je zakazan za devet sati te veeri. Andrew
iznese nekoliko boca piva i zamoli Kristin da spremi sendvie.
Uinivi to, obue kaput i otide na jedan sat Vaughanovima.
Nervozan od oekivanja, Andrew je hodao tamoamo po predsoblju
i trudio se da sabere misli. Uskoro su i ostali doli prvo Boland, pa
onda Urquhart i najzad Oxborrow i Medley zajedno.
Toei pivo i sluei sendvie, Andrew je nastojao da stvori
atmosferu srdanosti. Kako mu je Oxborrow bio gotovo mrzak,
oslovi najprije njega:
"Sluite se, Oxborrow! Ima jo dolje u podrumu!"
"Zahvaljujem, Mansone", ree evanelist hladno. "Ja sam protiv
alkohola u kakvom bilo obliku. To je moj princip."
"U ime Oca!" uzviknu Con kroz pjenu na brkovima.
Za poetak, ovo nije dobar znak. Medley, koji je vakao sendvie,
gledao je vazda opreznim pogledom, a izraz lica mu je odavao
zabrinutost gluha ovjeka. Pivo je ve bilo izazvalo urodenu
goropadnost u Urquharta, koji, poto je neko vrijeme strijeljao
pogledom Oxborrowa, odjednom raspali:
"Sad kad smo se nali, oi u oi, doktore Oxborrow, moda ete
smatrati umjesnim da mi objasnite: kako to da je Tudor Evans, Glyn
Terrace broj 17, ostavio moju listu i preao ha vau?".

"Ne sjeam se vie tog sluaja", odgovori Oxborrow, sastavljajui

rasijano vrhove prstiju.
"Ali sjeam se ja!" prasnu Urquhart. "To je jedan od pacijenata koga
ste mi vi ukrali, moj visoko uvaeni doktore. I tavie "
"Gospodo!" uzviknu Andrew zaprepaeno. "Molim vas, molim
vas! Kako emo moi da neto uradimo ako se izmedu sebe
svadamo. Sjetite se radi ega smo ovdje".
"A radi ega smo ovdje?" upita Oxborrow kukaviki. "Ja bih morao
sada biti kod bolesnika."
Stojei pred kaminom, ozbiljna i napregnuta izraza, Andrew uze da
spasava klizavu situaciju:
"Dakle, stvar je, gospodo, u ovome", duboko udahnu. "Ja sam ovdje
najmlai i nemam mnogo prakse, ali ja se nadam... ja vjerujem da
mi to neete zamjeriti! Moda upravo zato to sam novajlija, ja
vidim stvari i sa jednog svjeeg stanovita stvari koje vi ve odavna
podnosite. Meni se ini, na prvom mjestu, da na sistem uope ne
valja. Mi se ovdje koprcamo i svadamO na najprimitivniji nain,
tako rei, otimamo se o bolesnike kao da smo obini gradski i seoski
ljekari, a ne lanovi jedne zdravstvene ustanove koja nam prua
odline zgode za zajedniki rad! Svaki ljekar koga sam sreo kune se
da, u pogledu prakse, ivi psei. Svaki e vam rei da se satire, da
pada s nogu, nikad slobodnog minuta, ni vremena za ruak,
neprestano pozivi na sve strane. Zato je to tako? To je zato to se i
ne pokuava da se u naoj struci provede organizaciju. Uzmimo
samo jedan primjer za ovo to hou da kaem mada bih vam
mogao navesti bezbroj. Noni pozivi! Poznato vam je kako svi
odlazimo na poinak sa zebnjom da emo biti probueni i pozvani
nekud u no. Provodimo rdave noi zato to se moe desiti da
budemo pozvani. Zamislite kako bismo se osjeali da se to ne moe
desiti. Zamislite da, za poetak, stvorimo neku vrstu zadrunog
sistema za nonu slubu.
Jedan ljekar da preuzima sve none posjete u toku jedne nedjelje, i
onda je slobodan itav mjesec, dok proe red svih ostalih. Zar to ne
bi bilo sjajno! Zamislite kako biste onda bili orni za va dnevni
posao"
Zastade pri tom, gledajui njihova bezizrazna lica "To ne bi ilo",

odsijee Urquhart. "Sto mu muka, pa ja bih prije pristao da

deuram svake noi u mjesecu nego da i jednog svog bolesnika
povjerim starom Foxborrowu!" Hi! Hi! Kad taj uzajmi, ne vraa
vie."
Andrew se grozniavo umijea:
"To emo pitanje ostaviti za koji drugi sastanak jer sad nismo svi
saglasni. Ali, gospodo, ima neto drugo u emu smo svi jednoduni,
a radi ega smo se i sastali ovdje. To je pitanje procenta koji
plaamo doktoru Llewellynu." I ponovo zastade. Sad su ga svi
gledali zainteresirano, jer se ticalo njihovih depova. "Mi smo svi
sloni da to nije pravo. Govorio sam o tome i s Owenom. On veli da
to s Odborom nema nikakve veze, ve je to iskljuivo stvar
uzajamnog sporazuma medu ljekarima."
"Tako je", dobaci Urquhart. "Ja se sjeam kad je to bilo uvedeno,
pred jedno devet godina. Imali smo tada dva bojaka kao asistente,
jedan je bio u Istonoj klinici, a drugi ovdje kod mene. Llewellynu
su zadavali mnogo muke sa svojim bolesnicima. Onda nas je on
jednog lijepog dana sakupio i rekao da tako vie ne moe da ide, da
on nema rauna da radi, osim ako ne bismo napravili kakav
sporazum s njim. I tako vam je sve to poelo, i tako to i dandanas
traje."
"Ali on je ve dovoljno plaen od Odbora za sav svoj rad. I jo zgre
silan novac i od drugih ustanova kod kojih je imenovan. On se valja
u parama!"
Igra rijeima: osim Fox lisica, jo i borromv pozajmiti. Prev.
"Znam, znam", ree Urquhart kiselo. "Ali imajte na umu, Mansone,
da nam je taj isti Llewellyn od velike koristi. I on to zna. Kad bi on
raspalio bezobzirno, bogme se ne bismo ba najbolje proveli."
"Ali zato da mi njega plaamo?" pitao je Andrew uporno.
"Bravo! Bravo!" uzviknu Con, punei au.
Oxborrow presijee pogledom zubara.
"Dopustite mi da i ja kaem jednu rije. Ja se slaem s doktorom
Mansonom da nije pravo da nam ita od nagrade odbija. Ali, ipak,
neosporna je injenica da je doktor Llewellyn vrlo istaknut ljekar, s
brojnim i odlinim titulama, i da on Drutvu ini veliku ast. Osim
toga, on je uvijek spreman da nam, mimo svog linog rada, pritekne

u pomo i oslobodi nas teih bolesnika".

Andrew ga prostrijeli pogledom. "elite li vi da se oslobodite vaih
teih bolesnika?"
"Pa, naravno", ree ovaj osorno. "Tko to ne eli."
"Ja to ne elim", viknu Andrew. "Ja elim da ih zadrim, da pratim
tok njihove bolesti do kraja!"
"Oxborrow je u pravu", promrmlja Medley neoekivano. "To je prvo
pravilo ljekarske slube, Mansone. Vi ete to ve razumjeti kad
budete malo stariji: osloboditi se tekih bolesnika, osloboditi ih se
to prije!"
"Ali, do avola, ne!" negodovao je Andrew ustro.
Razgovor se nastavi, vrtei se u krugu, jo tri etvrti sata. Na kraju
Andrew, vrlo zagrijan, uzviknu, rijeen da baci kocku:
"Mi to moramo da provedemo. ujete li me, prosto moramo!
Llewellyn zna ta mu spremamo. Ja sam mu to kazao danas po
podne."
"ta!" povikae u isti as Oxborrow, Urquhart, pa ak i Medlev.
"Velite li to ozbiljno, doktore, da ste kazali doktoru Llewellynu "
upita Oxborrow ustavi i gledavi uplaeno Andrewa.
"Razumije se da sam mu kazao! On to prije ili poslije mora da
sazna. Zar ne uviate da mi treba samo da smo sloni, da se
pokaemo ujedinjeni i mi onda moramo da pobijedimo!"
"Stp mu muka!" uzviknu Urquhart sav pomodreo. "Vi imate
samopouzdanja! Zar ne znate koliko je Llewellyn utjecajan? On ima
svoje prste svuda! Moemo da se smatramo sretnima ako nas sve ne
razjuri. Pomislite malo na mene, koji bi trebalo da u ovim godinama
traim kakvo uhljebljenje!" Svojim tekim korakom uputi se
vratima. "Vi ste dobar ovjek, Mansone. Ali suvie ste mladi. Laku
vam no!"
Medley je ve bio hitro skoio na noge. Pogled mu je govorio da e
ih stopa odjuriti na svoj telefon da uz izvinjenje javi doktoru
Llewellynu da je on, Llewellyn, udesan ljekar i da ga on, Medley,
savreno jasno uje. Oxborrow mu je bio za petama. Poslije dva
minuta u sobi su bili jo samo Con, Andrew i ostatak piva.
Popie ga utei. Ondase Andrew sjeti da u ostavi ima jo est boca.
Slistie i te. Onda zapodjenue razgovor. Govorili su o stvarima

koje su se ticale porijekla, rada i moralnih osobina Oxborrowa,

Medleyja i Urquharta. Naroito se zadrae na Oxborrowu i
njegovu harmonijumu. Nisu ni opazili da je Kristin ula i otila u
spavau sobu. Otvorili su jedan drugom svoja srca i jadali se, kao
dva sramno izdana brata.
Slijedeeg jutra Andrew pode svojim bolesnicima s osjeanjem
glavobolje. Iao je namrteno. Na trgu
je sreo Llewellyna u kolima. Kad je u prkosnom stidu podigao
glavu, ovaj se na njega blaeno isceri.
10.
Nedjelju dana Andrew je bio bijesan zbog svog poraza i iao je na
posao ogoren i obeshrabren. U nedjelju prije podne, kad je obino
dugo i blaeno lekario, odjednom osu:
"Ne radi se tu o novcu, Kris. Radi se o principu u itavoj stvari! Kad
pomislim na to, dolazi mi da izludim! Zato ja ne dignem ruke od
svega toga? Zato ne volim Llewellyna? 111, zato ga u jednom
asu volim, a u drugom mrzim? Reci mi iskreno, Kris. Reei, zato
mu ja ne ljubim skute? Jesam li ja ljubomoran? ta je u stvari?"
Njezin ga odgovor zaprepasti. "Da, ja mislim da si ti ljubomoran."
"ta?"
"Ne razbijaj mi bubne opne, dragi. Htio si da ti kaem iskreno. Da,
ti si ljubomoran, strano Ijubomoran. I zato da ne bude? Ja ne
elim sveca za mua. U ovoj kui bilo je dosta toga to je trebalo
pomesti taman bi nam jo i oreol trebao!"
"Nastavi samo!" praskao je on. "Nabroj mi sve svoje mane, kad si
ve poela. Nepovjerljiv! Ljubomoran! Jednom si me ve napala!
Oh, moda sam i suvie mlad, je li! Onaj osamdesetogodinjak,
Urquhart, to mi je i bacio u lice onomadne!" U stanki koja je nastala
ekao ju je da nastavi prepirku, pa je onda dodao razdraljivo: "Ali
zato bih ja bio ljubomoran na Llewellyna?"
"Zato to je on odlian ljekar, zato to zna toliko stvari, i uglavnom
zato to ima sve one prvorazredne titule."
"Dok ja imam jedan bijedan mali M.B. s jednog kotskog
univerziteta! Svemogui boe! Sad bar znam ta ti stvarno o meni
misli." Bijesno ipi iz postelje i ustumara se po sobi u pidami.
"Pitam ja tebe ta titule uope vrijede? Samo obian blef! Metod i

klinika sposobnost to je ono to vrijedi. Ne vjerujem ja u sve te

triarije o kojima piu udbenici. Ja vjerujem samo u ono to ujem
kroz svoj stetoskop! A ako sluajno nisi to dosad znala, ja u ti rei
da umijem da ujem vrlo mnogo. Poinjem da dolazim do znaajnih
rezultata u svojim antracitskim istraivanjima. Moda e gospoda
jednog lijepog dana biti mnogo iznenadena! Bogamu, ovjeku je
zbilja ugodno kad se probudi rano u nedjelju i rodena mu ena kae
da je neznalica!"
Sjedei u postelji ona dohvati svoj pribor za glaanje noktiju i,
ekajui da on zavri, poe da ureuje sebi nokte.
"Ja nisam kazala sve to, Andrew." Njena razboritost estila ga je jo
vie. "Htjela sam samo da kaem, dragi, da ti nee ostati asistent
cijelog svog ivota. Ti hoe da te ljudi uju, da obrate panju na
tvoj rad, na tvoje ideje oh, razumije ti dobro to hou da kaem.
Kad bi imao kakvu zaista dobru titulu recimo, M.D. ili M.R.C.P. to
bi ti osiguralo dobar poloaj."
"M.R.C.P.!" ponovi on kao jeka. "Dakle, to je ona sve smislila u
svojoj glavici! M.R.C.P. uh! I to postii u jednom zabaenom
rudarskom kraju!" Njegova ironija trebalo je da je smodi. "Ne
shvati li ti da to dobijaju samo krunisane glave Evrope!"
Bakalaureat medicine, prvi univerzitetski stepen na britanskim
univerzitetima, ravan diplomskom ispitu, dok je doktorat mnogo
via akademska titula. Prev. Doktorat medicine.
Prev. lan
Kraljevskog kolegijuma ljekara. Prev.
Tresnu vratima i otie u kupatilo da se obrije. Pet minuta zafim
vrati se pola obrijana, pola nasapunjena lica. Bio se uzrujao, ali brzo
i pokajao.
"Misli li ti zaista da bih ja to mogao, Kris! Ti si potpuno u pravu:
trebalo bi nam kakav mali prirepak na ploi s naim starim dobrim
imenom da bismo mogli da se drimo na povrini. Ali M.R.C.P. pa
tp je najtei ljekarski ispit koji postoji. To je to je ubistvolVa. ipak...
ja vjerujem... ali ekaj, najprije da vidimo pojedinosti..."
Jurnu u prizemlje da nae Ljekarski godinjak. Kad se vrati, lice mu
je bilo poprimilo izraz dubokog razoaranja. "Nema nita"
promrmlja oaloeno. "Propala stvar! Zar ti nisam kazao da je to
nemogu ispit! Najprije treba poloiti prijemni ispit iz jezika:

latinski, francuski, grki i njemaki. Dva su obavezna prije nego to

ovjek moe uope da pristupi polaganju tog prokletog ispita. Ja
jezike ne znam. to znam latinski, to je samo sprdnja mist, alba,
mitte decem. A to se francuskog tie ".
Ona ne odgovori nita. Vladala je tiina, dok je on stajao kod
prozora i sumorno posmatrao dosadan predjel. Najzad se okrenu,
nabrana ela, brian, nemoan da se otrgne mislima.
"A zasto ja ne bih, Kris grom i pakao! Zato ja ne bih mogao da
nauim sve te jezike za ispite?"
Ona skoi iz postelje i zagrli ga, a sve joj se manikirske drangulije
razletjee po podu.
"Oh, dragi, ja sam samo to ekala da kae! Sad si pravi ti. Moda
bih moda bih ja mogla da ti u emu pomognem. Ti zaboravlja da
je tvoja baba biva uiteljica!"
Cijelog dana krojili su uzbudeno planove. U jednu od praznih soba
bacie na gomilu Trollopea, ehova i Tolstoja. Spremie sobu za
rad, i ve iste veeri i slijedeih Andrew postade njen uenik.
Ponekad bi Andrew osjetio svu uzvienu besmislenost svega toga
pa mu se inilo kao da iz daljine slua bahat smijeh bogova koji mu
se rugaju. Dok bi tako sjedio za golim stolom sa svojom enom, u
tom dalekom velkom rudarskom gradiu, i ponavljao za njom
caputcapitis, ili Madame, est il possible que?, dok bi glibao kroz
deklinacije i nepravilne glagole i naglas itao Tacita, pa bi se
namjerili na rodoljubivo tivo Pro Patria on bi se odjednom zavalio
u stolicu, sumorno svjestan da...
"Kad bi sad Llewellyn neto mogao da nas vidi ala bi se cerio! I jo
kad pomislim da je to tek poetak i da tek dolazi struan medicinski
dio!"
Krajem slijedeeg mjeseca poeli su u razmacima da stiu u
"Dolinicu" svenjevi knjiga iz londonskog ogranka Meunarodne
medicinske biblioteke. Andrew nastavi odande gdje je na
univerzitetu bio stao. Brzo uvidje kako je rano prekinuo studije.
Otkri napredak biokemije u terapeutici i zagnjuri se u nju. Otkri
bubrene kamenie, ureu u krvi, bazalni metabolizam i
pogrenosti pokusa bjelanevinom. Kad se ovaj zaglavni kamen
njegovih studentskih dana srui na njega, glasno jauknu:

"Kris, ja ne znam nita! A ovaj me rad ubija!"

Kako je trebalo da se nosi sa svojim redovnim poslovima, to su mu
za uenje ostajale samo duge noi. Odravao se crnom kavom i
mokrim ubrusima oko glave, tvrdoglavo je zapinjao i ostajao u
itanju do ranih jutarnjih sati. esto puta, kad bi se iscrpljen bacio u
postelju, nije vie mogao oka da sklopi. A koji put, kad bi i zaspao,
trzao bi se oznojen, kao pritishut nekom morom, dok bi mu glava
buala od izraza, formula ili kakve francuske besmislice koja mu je
zadavala jada.
Puio je prekomjerno, gubio na teini, u licu postajao sve mraviji.
Ali Kris je uvijek bila pored nje
ga i putala ga da mirno govori, da crta dijagrame, da objanjava
terminologijom od koje se jezik prelama, neobian, udan, aroban
rad bubrenih mokranih kanala. Dozvoljavala mu je i da vie, da
mlatara rukama i, kad bi mu ivci postali razdraeniji, da joj ak i
uvree baca u lice. U jedairaest, kad bi mu ona obino donijela crnu
kavu, njega bi spopadao bijes:
"Zato me ve jednom ne puti na miru! I ta e mi, molim te, ovo
ubre? Kofein... to je samo gadan otrov. Ti dobro zna da se time
samo trujem. I to sve zbog tebe. Ti si tvrda srca, Kris, uasno tvrda!
Izgleda mi kao neka tamniarka to se smireno ulja tamo i ovamo.
I ja nikad neu poloiti taj prokleti ispit! Ima na stotine ljudi koji se
tu takmie, i to ljudi iz otmjenih londonskih kvartova, iz velikih
bolnica, a ja! iz Aberalawa! Ha! Ha!" Smijao se histerino. "Iz
krasnog i toliko poznatog Drutva za ljekarsku pomo! Oh,
gospode! Tako sam umoran, a znam da e me noas zvati zbog
onog poroaja u ulici Cefan."
Ona je bila bolji borac od njega. Raspolagala je uravnoteenou
koja im je pomagala da prebrode svaku krizu. Znala je i ona da
bude prgava, ali umjela je i da vlada sobom. Podnosila je rtve,
odbila je sve pozive Vaughanima, prestala je da odlazi na
orkestarske koncerte u Temperance Hall. Mada su loe spavali, ona
je uvijek ustajala rano i doekivala ga uredno odjevena, s dorukom
ve na stolu, dok se on vukao dolje, neobrijan, s prvom cigaretom
ve medu zubima.
Iznenada, poslije est mjeseci rada, dobila je ona pismo iz

Bridlingtona, kojim joj je tetka javljala da se razboljela od zapaljenja

vena pa ju je molila da joj doe. Uruivi pismo Andrewu, ona
odmah izjavi da ne moe da ga sada ostavi. Ali, on, nagnut
nabusito
nad tanjurom s prenim jajima i slaninom, ree osorno.
"Ja bih volio da ode, Kris! Kad ve radim u takvim okolnostima,
mislim da bi mi bez tebe bilo lake. U posljednje vrijeme idemo
malo jedno drugome na ivce. Oprosti ali meni se ini da e tako
biti najbolje."
Ona, protiv svoje volje, ode krajem nedjelje. Jo nije bilo prolo ni
dvadeset i etiri sata, a on uvidje da je pogrijeio. Bez nje bilo mu je
uasno. Jenny ga je neprestano estila i pored svih uputstava koje
joj je Kris bila briljivo izdala. Ali uzrok tome nisu bila ni rdavo
zgotovljena jela, ni mlaka kava, ni nemarno spremljena postelja.
Uzrok je bio Kristinino odsustvo: saznanje da ona nije u kui, da je
ne moe dozvati, da mu nedostaje. Hvatao je sebe na mahove kako
tupo zuri u knjigu i trati sate, mislei na nju.
Nakon etrnaest dana javila mu je telegramom da dolazi. Bacio je
sve nastranu i dao se na pripremanje doeka. Nita mu nije bilo
suvie dobro, ni suvie raskono, da uvelia taj sastanak. Njen
telegram nije mu ostavljao mnogo vremena, ali on je mislio brzo pa
je odjurio u grad, spreman na svako rasipnitvo. Kupio je prvu kitu
rua. Posluila ga je srea da kod ribara Kendricka nae jednog
jastoga, koji je upravo tog jutra bio uhvaen. Brzo ga zgrabi, da ne
bi gospoa Vaughan kojoj je Kendrick namjenjivao sve takve
specijalitete telefonirala i preduhitrila ga. Onda je kupio leda u
izobilju, svratio je povraru po salatu i najzad je grozniavo pourio
kod Lamperta, bakalina na trgu, po bocu mozelskog vina za koje je
ovaj jamio da je "pravo".
Poslije aja rekao je Jenny da moe ii kui, jer je ve osjeao njene
ljubopitljive, mladalake poglede. Onda se dao na posao i spremio
kako treba salatu od jastoga. Kuhinjska kofa od cinka, napunjena
ledom,
posluila mu kao odlino vedro za hlaenje. S cvijeem je naiao na
neoekivanu tekou, jer je Jenny bila zakljuala spremite pod
tepenicama, gdje su bile vaze, i, po svemu sudei, sakrila klju. Ali

on prebrodi i tu prepreku, stavivi polovinu rua u vr za vodu, a

ostatak u au za etkice za zube koju donese iz kupatila. To je
dekoru davalo posve osobiti izgled.
Najzad su sve pripreme bile gotove: cvijee, jelo, vino na ledu i on
se, radosna oka, divio itavom tom prizoru. Poslije rada na klinici, u
devet i po, odjuri na Gornju stanicu da saeka dolazak njenog vlaka.
Izgledalo mu je kao da se ponovo, divno i udesno, u nju zaljubio.
Njeno je povede njihovoj svetkovini ljubavi. No je bila topla i
mirna, obasjana mjesecom. Bio je posve zaboravio zapletenosti
bazalnog metabolizma. Govorio joj je da mu izgleda kao da su u
Provansi, ili tako nekom kraju, u kakvom zamku kraj jezera.
Govorio joj je da je slatko, milo dijete. Govorio joj je da je on bio
grubijan prema njoj, ali da e odsad, itavog svog ivota, biti ilim i
to ne crven, jer joj je ta boja mrska po kojemu e ona moi da gazi. I
govorio joj je jo mnogo kojeta. Krajem te iste nedjelje govorio joj je
da mu donese papue.
Doao je august, praljiv i vreo. Ve se nazirao kraj i knjigama koje
je valjalo proitati, ali se onda isprijeila pred njim jedna na izgled
nepremostiva tekoa, s obzirom na poloaj u kom se nalazio:
trebalo je dodirnuti bar ovla i praktine radove, naroito
histologiju. Kristin se sjeti prof. Challisa i njegova poloaja na
Kardifskom univerzitetu. Kad mu se Andrew javi pismom, on mu
odmah glagoljivo odgovori, rekavi mu da e biti sretan ako
uzmogne da mu pomogne svojim uticajem u odsjeku za patologiju.
Manson e, dodao je jo, nai u doktoru GlynJo
nesu odlina ovjeka. Pismo je zavrio s pozdravom Kristini u vrlo
kitnjastom stilu.
"Za to dugujem tebi, Kris! Zaista, mnogo znai imati prijatelja. A ja
zarnalo to nisam propustio da se upoznam s Challisom kad sam se
ono durio zbog odlaska Vaughanovima. Dobar stari iica! Ali meni
je ipak mrsko da molim jude za usluge. A sad mi reci to znae ti
njeni pozdravi!"
Sredinom augusta jedan polovan motorni bicikl marke Red Indian
jedna oniska i neobino opaka maina koju je predanji vlasnik bio
oglasio kao "suvie brzu" za njega pojavi se pred "Dolinicom". Za
vrijeme mrtve ljetne sezone, Andrew je mogao svako popodne da

ugrabi za sebe tri slobodna sata. Tako je svakoga dana, odmah

poslije ruka, jedan crveni motor tutnjao dolinom u pravcu
Cardiffa, trideset milja daleko. I svakog dana, oko pet sati, isti,
samo malo praniji crveni motor, kretao se u suprotnom pravcu, a
meta mu je bila "Dolinica".
Tih ezdeset milja kroz sparnu vruinu, kojima je trebalo dodati
jednosatni rad nad GlynJonesovim primjercima i presjecima, kad je
Andrew bio esto primoran da upotrebljava mikroskop rukama
koje su jo podrhtavale od treskanja upravljaa, predstavljale su
velik napor slijedeih nekoliko nedjelja. Za Kristin to je vrijeme
znailo najbriniji dio itave te luake pustolovine: vidjeti ga kako
odlazi uz brze detonacije motora i zabrinuto oslukivati dalek um
za njegova vraanja, a sve vrijeme strahovati da mu se, poleglom
nad tom avolskom mainom, ne dogodi kakvo zlo.
Mada je bio sav zahuktan, ponekad bi ugrabio asak vremena da joj
iz Cardiffa donese jagoda, kbje bi onda uvali do poslije rada na
klinici. Za vrijeme aja jo bi ga uvijek pekla praina u oima, koje
su mu bile crvene, pa bi se neveselo pitao nije li mu se
dvanaesterac otkinuo na onoj posljednjoj vrtai kod Trecoeda i da li
e ikako moi jo prije rada na klinici da posjeti ona dva bolesnika
kojima su ga pozvali jo za vrijeme njegova odsustva.
Ali i posljednje putovanje bilo je najzad zavreno. GlynJones nije
imao vie ta da mu pokae. On je znao napamet svaki primjerak i
svaki presjek. Jo je samo ostalo da ispuni prijavu i poalje novac za
visoke ispitne takse.
Petnaestog oktobra Andrew krenu sam za London. Kristin ga
isprati na stanicu. Sada, kad je ispit bio tako blizu, obuze ga udno
spokojstvo. Sav njegov trud, njegovi grozniavi napori, njegovi
gotovo histerini ispadi, izgledali su mu kao da pripadaju davnoj
prolosti. Mozak mu vie nije radio, kao da je otupio. Imao je osjeaj
da ne zna nita.
Pa ipak, sljedeeg dana, kad je pristupio pismenom dijelu ispita,
koji se odravao u Kolegijumu Ijekara, odgovarao je na pitanja s
nekom vrstom slijepog automatizma. Pisao je i pisao, i ne gledajui
na sat, i ispunjavao je arak za arkom, sve dok mu se u glavi ne poe
vrtjeti.

Uze sobu u hotelu Museum, gdje je nekad bio odsjeo sa Kristinom

prilikom njihova prvog boravka u Londonu. Tu je sve bilo vrlo
jeftino, ali hrana je bila tako rava da je njegov ve poremeen
eludac ozbiljno patio od tekog varenja. Bio je primoran da ivi na
mlijenoj dijeti: alica vrelog mlijeka u kakvoj jeftinoj ajdinici na
Strandu bila mu je cio ruak. Izmedu pojedinih dijelova pismenih
ispita ivio je kao u bunilu. Nije mu ni na um padalo da ode kuda,
da se razonodi. Po ulicama jedva da je vidao prolaznike. Ponekad,
da bi razbistrio glavu, provozao bi se na krovu omnibusa.
Poslije pismenih ispita poeo je praktini i usmeni dio, i Andrew se
toga straio vie nego iega to je
dosad imao da preturi preko glave. Bilo je, moda, jo dvadesetak
kandidata, i svi su bili stariji od njega, svi puni samouvjerenosti
zbog poloaja koje su ve zauzimali. Kandidat, na primjer, koji je
sjedio do njega, neki Harrison, koga je jednom ili dva puta oslovio,
imao je bakalaureat kirurgije Gksfordskog univerziteta, bio je
eksterni ljekar bolnice St. John i imao je svoju ordinaciju u ulici
Brook. Kad je Andrew uporedio Harrisonovo uglaeno ponaanje i
oiglednu otmjenost sa svojom palanakom nespretnou, uini mu
se da ima zaista malo izgleda da e uiniti dobar utisak na
ispitivae.
Praktini zadatak u Junoj londonskoj bolnici proao je, po njegovu
miljenju, prilino dobro. Njegov bolesnik, djeak od etrnaest
godina, bolovao je od zapaljenja bronhija, a kako je on tako
temeljito prouavao plune bolesti, taj je sluaj za njega bio prilino
sretan. Smatrao je da je napisan dobar izvjetaj. Ali kad je dolo do
usmenog ispita, srea kao da ga je sasvim iznevjerila. Usmeni ispit
u Kolegijumu ljekara imali su svoje osobitosti. Dva uzastopna dana
ispitivali su svakoga kandidata naizmjence dvojica ispitivaa. Ako
bi se krajem prvog zasjedanja ustanovilo da je kandidat nespretan,
uruilo bi mu se jedno pismo u kojfemu se utivim rijeima
izvjetavao da nije potrebno da dolazi sljedeeg dana. Strepei od te
kobne poslanice, Andrew je na svoje zaprepaenje utvrdio da je
kockom izvukao kao prvog ispitivaa ovjeka o kome je Harrison
govorio sa zebnjom, doktora Mauricea Gadsbvja.
Gadsbv je bio malen, suhonjav ovjek, crnih, nakostrijeenih brkova

i sitnih, podmuklih oiju. Nedavno izabran za vanrednog profesora,

u njemu nije bilo trpeljivosti starijih ispitivaa, ve je izgledalo kao
da namjerno ide za tim da rui kandidate koji izidu preda nj.
Pogleda Andrewa s omalovaava
njem, izvivi obrve, i stavi pred njega est uloaka. Andrew pogodi
tano pet, esti ne uspje da imenuje. Gadsby se bio okomio ba na
taj uloak. Pet minuta zapetljavao je Andrewa oko tog presjeka koji
je, kako se zatim pokazalo, bio presjek jajeta nekog malo poznatog
parazita zapadne Afrike a zatim ga je nehajno i ravnoduno predao
drugom ispitivau, sir Robertu Abbeyju.
Andrew ustade i prijede u drugu odaju, blijed u licu i uznemirena
srca. Nije vie osjeao dodijalost i otromjelost kao na poetku te
nedjelje; osjeao je samo jednu oajniku elju: da uspije. Ali bio je
uvjeren da e ga Gadsby sruiti. Podigavi oi, vidje Roberta
Abbeyja kako ga posmatra i smijei mu se prijateljski, gotovo
nestano.
"ta vam je?" upita ga Abbey neoekivano.
"Nita, gospodine", promuca Andrew. "ini mi se da sam ravo
proao kod doktora Gadsbyja. To je sve."
"Ne uznemirujte se sada zbog toga. Pogledajte ove primjerke, pa mi
lijepo recite sve to znate o njima." Abbey se smijeio ohrabrujui.
Bio je to ovjek ista, izbrijana, rumena lica, moglo mu je biti oko
ezdeset i pet godina, visoka ela i s izrazom dobroudnosti na
gornjoj usni. Mada je sada bio, moda, trei najuveniji ljekar u
Evropi, nekad je i on poznavao ljutu nevolju i ogorene borbe kada
je u svo jim mladim danima bio doao iz rodnog Leedsa u London i
samo se svojim provincijskim ugledom mogao odbraniti od nasrtaja
predrasuda i smetnji na koje je u Londonu bio naiao. Posmatrajui
Andrewa, bio je primijetio iako se gradio nevjet njegovo ravo
skrojeno odijelo, njegov meki ovratnik i koulju, rdavo svezanu
jeftinu kravatu, i iznad svega, napregnut i pun revnosti izraz
ozbiljnog mu lica, pa se sjetio dana svoje mladosti provedene u
provinciji.
Kao po nekom nagonu, ovaj mu neobini kandidat
"Dobro", ree Abbey odjednom. Uze jedan primjerak bio je to
aneurizam gornje aorte i poe na prijateljski nain da ispituje

Andrewa. Njegova pitanja, u poetku prosta, postepeno su se

granala i postajala sve produbljenija i obimnija, dok najzad nije
doao do jednog skoranjeg speeifinog lijeenja inokulacijom
malarije. Rukovoen Abbevjevim ljubaznim nainom, Andrew se
odlino snalazio i odgovarao je dobro.
Naposljetku, ostavljajui primjerak, Abbey ga upita:
"A znate li neto o historiji aneurizma?"
"Ambrose Pare" odgovori Andrew, a Abbey je ve bio poeo da
odobrava glavom kako se misli, prvi je otkrio to oboljenje!"
Izraz iznenadenja pojavi se na Abbeyjevu licu.
"Zato, kako se misli, doktore Mansone? Pere je uistinu pronaao
aneurizam."
Andrew pocrvenje, onda poblijede, i najzad zagazi:
"Da, gospodine profesore, tako vele udbenici. To ete nai u svima
a ja sam slam provjerio u est." Brzo udahnu. "Ja sam sluajno itao
Celsusa da bih malo utvrdio svoje znanje latinskog jezika a to mi je,
vjerujte mi, bilo i potrebno, gospodine profesore i naiao sam na
rije aneurismus. Celus je, dakle, znao za aneurizam i potpuno ga je
opisao, a to je bilo kojih trinaest stoljea prije Parea!"
Nastade tiina. Andrew podie pogled spreman na dobroudnu
satiru. Abbey ga je gledao s udnim izrazom na svom rumenom
licu.
"Doktore Mansone", ree on najzad, "vi ste prvi kandidat u ovoj
ispitnoj dvorani koji mi je ikad kazao neto originalno, neto
istinsko i neto to ja nisam znao. Ja vam estitam."
Andrew pocrvenje.
"A sad mi recite jo neto u pitanju je moja lina radoznalost",
zavri Abbey, "ta vi smatrate glavnim naelom tako rei
osnovnom idejom koja vam lebdi pred oima kad vrite svoju
ljekarsku dunost?"
Nastade stanka: Andrew je neko vrijeme grozniavo mislio. Najzad,
osjeajui da bi mogao da kvari dobar utisak koji je bio uinio, ree
naglo:
"Pa, ja uvijek ja uvijek ponavljam sebi da nikad ne treba nita uzeti
za gotovo."
"Hvala, doktore Mansone."

Kad je Andrew iziao iz sobe, Abbey se mai pera. Imao je osjeaj

da se pomladio, pa se raznjei. Pomisli: "Da mi je rekao da iscjeljuje
bolesne, da pomae napaenom ovjeanstvu, moda bih ga bio
sruio iz puke razoaranosti." Ovako, Abbey zabiljei dosad
neuvanu ocjenu, 100, pored imena Andrewa Mansona. Zaista,
samo da je mogao, toliko je bio "ponesen" kako je sam rjeito rekao
ova bi ocjena bila dvostruka.
Nekoliko minuta kasnije Andrew sie s ostalim kandidatima. U
podnoju stepenica, pored svoje loe, stajao je vratar u livreji, s
hrpicom omota pred sobom. Kako su kandidati prilazili, tako je
svakom uruivao po jedan. Harrison, izlazei zajedno s Andrewom,
razdera odmah svoj. Izraz mu se promijeni, i on ree tiho: "Izgleda
da sutra ne treba da se javim." Onda se usiljeno nasmijei. "A kako
je s va
ma?" Andrewu su prsti podrhtavali. Jedva je mogao da ita. uo je
nejasno kako mu Harrison estita. Ima, dakle, jo izgleda! Otiao je
u jeftinu ajdinicu i poastio se alicom mlijeka. Mislio je u sebi:
"Ako sada, poslije svega ovoga, ne poloim, ja u ja u se baciti
pred omnibus."
Slijedei dan proao je traljavo. Jedva da je ostala polovina
prvobitnih kandidata, a zuckalo se da e ih jo polovina otpasti.
Andrew nije imao pojma kako je proao, dobro ili loe: znao je samo
da ga glava strahovito boli, da su mu stopala hladna kao led, da u
elueu osjea prazninu.
Najzad, sve je bilo gotovo. U etiri po podne toga dana Andrew
izie iz oblaionice, iscrpljen i neveseo, i navue na sebe kaput.
Onda spazi Abbeyja gdje stoji pored velike vatre koja je gorjela u
kaminu hola. Htio je da ga zaobide, ali uto mu Abbey prui ruku,
nasmijei mu se i ree mu... ree mu... ree mu da je poloio.
Dobri boe, on je to postigao! Uspio je! Opet je bio iv, pun radosti,
glavobolje je nestalo, umor je bio zaboravljen. Jurnu do najblie
pote, a srce je tuklo, ludo raspjevano. Poloio je ispit, uspio je, iako
ne pripada ni jednoj otmjenoj londonskoj etvrti, ve tamo jednom
zabaenom rudarskom gradiu. Cijelo njegovo bie klicalo je od
radosti. Nije, dakle, sve bilo uzalud: one duge noi, ona bjesomuna
jurnjava u Cardiff, oni zamorni asovi rada. Jurio je i nalijetao na

prolaznike, za dlaku se izmicao tokovima automobila i omnibusa,

ali je jurio dalje i dalje, svijetlih oiju, da brzojavi Kristini vijest o
udu koje se zbilo.
11.
Kad je vlak uao u stanicu, sa zakanjenjem od pola sata, bilo je ve
blizu ponoi. Cijelim putem uz dolinu lokomotiva se borila sa
suprotnim vremenom, a kad je Andrew iskoio na peron, uragan ga
je malone oborio. Stanica je bila pusta. Drvoredi mladih topola
posaeni na ulazu, savijali su se poput luka, zvidali su i tresli se sa
svakim zamahom vjetra. Na nebu su blistavo treperile zvijezde.
Andrew je hitao Staninom ulicom, razdragan ibanjem vjetra.
Oduevljen svojim uspjehom i dodirom s visokim predstavnicima
medicinske nauke, a naroito rijeima sira Roberta Abbeyja, koje su
mu jo odjekivale u uima, jedva je ekao da stigne Kristini i da joj
radosno ispria to je sve doivio. Iz njegova telegrama ve je bila
saznala dobre vijesti, ali on je sada elio da raspe pred njom sve
pojedinosti te uzbudljive prie.
U asu kad je oborene glave sunuo u ulicu Talgarth primijeti
odjednom da za njim netko tri. ovjek je s mukom hitao, a kako je
vjetar zagluivao odjek njegovih koraka, liio je na sablast. Kao po
nekom nagonu, Andrew zastade. Kad se ovjek priblii, Andrew
prepozna u njemu Franka Davisa, bolniara antracitnog okna broj 3,
koji je bio jedan od njegovih uenika na proljetnom teaju za prvu
pomo. U isti as Davis mu ree:
"Upravo sam poao po vas, doktore. Poao sam vaoj kui. Vjetar je
pokidao sve telefonske ice..." Ostale se rijei izgubie u vihoru.
"ta se desilo?" viknu Andrew.
"Sruio se rov u broju 3." Davis sklopi ake oko Andrewova uha.
"Jedan je momak gotovo zatrpan. Sam Beavan na vaoj je listi.
Izgleda da ne mogu da ga izvuku. Pourite, doktore!"
Aa4rtW poe nekoliko koraka s Davisom. OdjmiBillK "W "falu
jedna misao, i on zastade.
"TfttHI ffti M"ja torbica", viknu on Franku, "Idi mojoLitiH aCfcCSi
je, a ja odoh u broj 3." Onda jo dodatfo: "I nisct reci mojoj eni
kuda sam
OttibMM.

Nflim vjetreffl preko tranica i du ulice Toath stic a nefcotiko

minuta do okna broj 3. U sobi za spasavanje zatee zamjenika
direktora i jo trojicu ljudi koji su ga ekali.
Kad ga spazi, zamjenik direktora izmijeni malo svoj brian izgled.
"Drago mi je to vas vidim, doktore. Uragan je napravio pravu
pusto, a pored svega imamo jo i to grozno ruenje. Hvala bogu,
nema mrtvih, ali jednome je prignjeena ruka, i ne moemo da ga
pomjerimo ni za jedan col. A svod je natrunuo."
Uputie se dizalici okna. Dva ovjeka ponijee nosila s ulozima, a
trei drveni sandui s priborom za prvu pomo. Kad uoe u
kavez, dvoritem projuri jo jedna prilika: bio je to Davis, koji je bio
zadihan, upravo stigao i donio torbicu.
"Brzo ste stigli, Frank", ree Manson kad se Davis uunjio pored
njega u dizalici.
Davis, kao da je onijemio, samo klimnu glavom. Reza kljocnu,
nastade tajac, i kavez poe da se sputa prema dnu. Iziavi pooe
jedan za drugim: najprije zamjenik direktora, pa Andrew, onda
Davis s torbicom i najzad trojica rudara.
Andrew je odlazio u okna i ranije. On je bio navikao na visoke
zasvoene peine drineffvjskih rudnika, na velika, mrana
podzemlja duboko dolje u kojima je odjek bio vrlo jak i iz ijih se
utroba, pijukom ili dinamitom, vadio mineral. Ali okno broj 3. bilo
je vrlo, vrlo staro, i do mjesta eksploatacije odlazio se munim i
dugim hodnikom. Taj hodnik, kroz koji su
se vukli gotovo pola milje, esto puzei etvoraoke, tiio je manje
na prolaz, a vie na neku vrsts nisko zasvoene s aobraajnice, pune
vode i brioga. odjednom svjetiljka, koju je nosio zamjenik direktora,
stade, i Andrew shvati da su stigli do mjesta Baaree.
Andrew se probi polako naprijed. Tri tavjeka, polegla potrbuke,
ulagali su sve napore da povrate u ivot jednoga koji je leao zgren
porebarke, a jedno mu je rame izgledalo izgubljeno u gomili
stropotanog kamenja. Oko radnika leale su razbacane alatke, dva
kositrena suda i kaputi koje su bili svukli sa sebe.
"Dakle, momci?" upita zamjenik direktora tihim glasom.
"Ne moemo ga pomjeriti", ree jedan od radnika, okrenuvi
znojavo i prljavo lice. "Pokuali smo sve."

"Sad ne dirajte nita vie", ree zamjenik direktora, bacivi brz

pogled na svod. "Evo doktora. Malo se uklonite, momci, i napravite
nam mjesta. Da sam ja na vaem mjestu, to dalje to bolje."
Kad su se trojica radnika povukli i promigoljili pored njih, Andrew
se probi naprijed. Pri tom mu sinu u glavu, poput munje, sjeanje
na skoranji ispit: sjeti se napretka biokemije, bombastine
terminologije i zvunih fraza. Za tu eventualnost, medutim, nije
bilo nita predvideno.
Sam Bevan bio je potpuno svjestan, ali mu je lice, pokriveno slojem
praine, bilo zgreno. Pokua da se nemono nasmijei Mansonu.
"Evo odline zgode za prvu pomo, doktore!" Bevan je bio svrio
kod doktora teaj za prvu pomo i esto je pomogao pri previjanju.
Andrew mu prie. Pod svjetlou svjetiljke zamjenika direktora,
isturene mu preko ramena, opipa brzo ozlijedenog radnika. Cijelo
Bevanovo tijelo bilo
je slobodno osim lijeve podlaktice, koja je bila tako pritisnuta i
prignjeena ogromnom teinom odronjene stijene da je, nesretnik
bio potpuno zarobljen, u nemogunosti da se makne.
Andrew odmah uvidje da je amputacija ruke jedini nain da se
Bevan oslobodi, a Bevan napreui oi, u kojima se ogledao bol,
proita tu odluku istoga asa kad je bila stvorena.
"Sijecite, doktore", proaputa on, "ali me samo sklonite odavde to
prije!"
"Ne boj se, Same", ree Andrevv. "Ja u te sad uspavati, a kad se
probudi, ve e lijepo leati u postelji."
Opruen svom duinom u blatnoj lokvi, pod svodom visokim
svega dvije stope, Andrew svue kaput, savi ga i turi Bevanu pod
glavu. Zatim zagrnu rukave na koulji i zatrai svoju torbicu.
Zamjenik direktora mu doturi i proaputa mu na uho:
"Za ime boje, doktore, pohitajte! Ovaj svod tek to nije pao..."
Andrew otvori torbicu i odmah osjeti miris kloroforma. Gotovo
prije nego to turi ruku unutra i opipa otre ivice polomljene sre,
znao je ta se zbilo. Boca s kloroformom bila je razbijena, a njena
sadrina nepopravljivo izgubljena. Andrewa obuze jeza. Nije bilo
vremena da nekoga alje gore. Sredstva za anesteziju nije bilo.
Moda je trideset sekundi ostao paraliziran. Onda nesvjesno napipa

potkonu trcaljku, napuni je i dade Bevanu dozu morfijuma. Nije

bilo vremana za odlaganje, da bi se saekalo djelovanje. Stavivi
torbicu pored sebe, da mu instrumenti budu pri ruci, on se opet
nadnese nad Bevanom pa mu namjetajui napravu za stezanje ila,
ree:
"Zamuri, Same!"
U polusvjetlosti sjenke su treperile i lelujale se
pometeno. Na prvi zasjek Bevan jauknu kroz stisnute zube. Jauknu
jo jednom, a kad kirurki no zastruga po kosti, on se onesvijesti.
Hladan znoj obli Andrewovo elo kad prikopa arterijske pincete
na razrezano krvavo meso. Nije mogao da vidi ta radi. Osjeao je
da se gui u tom takorskom gnijezdu, duboko dolje pod zemljom,
polegao u brlogu. Nije tu bilo anestezije, ni operacione dvorane, ni
reda sestara koje e trkarati na njegovu zapovijest. I on nije bio
kirurg. Petljao je oajno. Nikad s tim nee biti gotov. Svod e se
sruiti i poklopit e ih sve. uo je za sobom brzo disanje zamjenika
direktora. Kapi hladne vode curile su mu za vratom. Prsti, koji su
grozniavao radili, bili su umrljani krvlju i topli. Struganje pile. U
daljini glas sir Roberta Abbevja: "Prilike da se ljekarska praksa vodi
na naunoj osnovi..." Oh, gospode! Zar ovome nikad nee biti kraj!"
Najzad! Gotovo se zagrcao od olakanja kad je stavio komad gaze
na okrvavljeni badrljak. Digavi se na koljena, on ree:
"Nosite ga!"
Pedeset metara dalje, u jednom proirenju gdje je bilo dovoljno
prostora da se mogu ispraviti, uz svjetlost etiri svjetiljke,
zaustavie se da bi Andrew mogao da zavri operaciju. Tu je ilo
lake. On uredi ranu, ispra je antiseptiki i podveza. Jo jedna
cjevica za ispiranje gnojne rane, jo nekoliko avova. Bevan je bio
stalno u nesvijesti, ali njegov puls, iako slab, bio je pravilan.
Andrew prijee rukom preko ela. Gotovo.
"Polako naprijed s nosilima. Umotajte ga dobro u ove pokrivae.
im iziemo, boce s vrelom vodom!"
Spora pratnja, duboko nagnuta u niskim dijelovima hodnika, uputi
se polako. Po zidovima hodnika
lelujale su se njihove sjene. Nisu bili odmakli ni ezdeset koraka,
kad potmula tutnjava odjeknu iza njih, slina posljednjem

priguenom tutnju vlaka kad ulazi u tunel. Zamjenik direktora se i

ne osvrnu. Samo Andrew primijeti s opakom mirnou:
"To je ostatak svoda."
Trebalo je gotovo jedan sat da stignu do slobodnog zraka. Na loim
mjestima morali su da okoliaju nosilima. Andrew nije umio rei
koliko su dugo bili pod zemljom. Ali, najzad, prispjee do dizalice.
Uspee se gore, iz dubine. Koraknuvi iz kaveza, osjetie otre ujede
vjetra. Andrew kao zanesen duboko udahnu.
Zastade u dnu stepenica, pridravajui se za ogradu. Okno je bilo
jo u mraku, ali u rudnikom dvoritu visila je velika naftena
svjetiljka, iji je plamen itei lizao iz nje. U njenoj svjetlosti on
primijeti manju grupu ljudi koji su ekali. Bilo je tu i ena, glava
umotanih u marame.
Najednom, dok su pronosili polako pored njega nosila, Andrew u
kako je netko oajno zaustio njegovo ime, i ve u slijedeem trenu
Kristinine mu se ruke obavie oko vrata. Ona je grevito jecala.
Gologlava, s ogrtaem prebaenim preko spavaice, golih nogu u
obui, ostavljala je utisak prosjakinje u olujnoj noi.
"ta ti je, mila moja?" upitao je on uplaeno, pokuavajui da se
oslobodi njenih ruku, da bi joj mogao sagledati lice.
Ali ona ga nije putala. Zagrlila ga mahnito kao davljenica,
mucajui isprekidano:
"Rekli su... da se svod sruio... i da vie nee... izii..." Koa joj je
bila pomodrela, a zubi su joj cvokotali od studeni. Odnio ju je u
sobu za spasavanje i smjestio kraj tople pei postien, ali duboko
ganut. Tu je bilo vrele okolade, pa su pili iz iste uegle alice.
Trebalo je mnogo vremena da prode dok se i jedno od njih sjetilo
njegove blistave titule.
12.
Spasavanje Sama Bevana predstavljalo je neto obino u ovome
gradu, koji je poznavao strepnje i grozote veih rudarskih nesrea.
Pa ipak, ono je koristilo mnogo Andrewovu ugledu u njegovoj
etvrti. Da se on vratio samo s golim londonskim uspjehom, bio bi
nagraden samo jednim podsmijehom vie zbog "glupih i pustih
besposlica." Ovako, pozdravljali su ga s osmijehom i ljudi koji ranije
nisu htjeli ni da pogledaju. Stvaran obim omiljenosti ljekara u

Aberalawu mogao se uoiti u njegovim susretima na ulici. Dok su

ranije pred njim vrata bila redovno zatvorena, sad ih je nalazio
otvorena, a ljudi slobodne smjene, koji su raskomoeno puili pred
svojim kuama, bili su orni za razgovor, ene gotove da ga "zovu
da svrati" u prolazu, a djeca ga pozdravljala zovui ga po imenu.
Stari Gus Parry, glavni builac u broju 2, doajen zapadne etvrti,
gledajui za Andrewom, izrazio je ukratko ope mnijenje svojih
drugova, ovim rijeima:
"Eh, momci! Ovaj mladi bez sumnje voli da ita kupusare, ali nema
tu ta kad zatreba, on umije da bude muko!"
Karte su poele da se vraaju Andrewu, isprva postepeno, ali kad se
saznalo da on ne kori otpadnike, odjednom su navalile. Owenu je
bilo drago to Andrewov spisak raste. Kad je jednog dana sreo
Andrewa na trgu, nasmijeio se i rekao mu:
"Eto, vidite, zar vam nisam kazao?"
Llewellyn se pretvarao kao da je Andrewov uspjeh na ispitu mnogo
radovao. Slatkorjeivo mu je estitao preko telefona i onda ga je
umilno pozvao da doe u bolnicu i odredio mu dvostruku koliinu
poslu.
"Uzgred da vas upitam", primijeti poslije jedne duge operacije u
dvorani zasienoj eterom, "jeste li kazali ispitivaima da ste asistent
u Drutvu za ljekarsku pomo?"
"Pomenuo sam vae ime, doktore Llewellyne", odgovori mu
Andrew ljubazno, "i to je na njih uinilo odlian utisak."
Oxborrow i Medley iz Istone klinike bili su potpuno ravnoduni
prema uspjehu svoga kolege, ali Urquhart se istinski radovao, mada
je njegova primjedba imala prizvuk goropadnog karanja:
"Sto mu muka, Mansone! Pa ta vi to mislite? Hoete, zar, da me
sasvim upropastite!"
Da bi mu naroitu panju izrazio, pozvao je svog odlinog kolegu
radi konsultacije jednoj svojoj bolesnici koja je bolovala od
zapaljenja plua i zamolio ga za prognozu.
"Ona e ozdraviti", ree Andrew i obrazloi pri tom nauno to svoje
miljenje.
Urquhart je s nevjericom klimao glavom. On ree:
"Nisam nikad uo za taj va serum "polivalent" ni za antitijela, ni za

te meunarodne jedinice. Ali ona se kao djevojka zvala Powel, a

kad Poweli imaju oteen trbuh sa zapaljenjem plua, oni umiru
prije osmog dana. Ja tu porodicu poznajem odavna. A moja
bolesnica ima oteen trbuh, zar ne?"
Kad je bolesnica sedmog dana umrla, starac se jezivo kooperio
svojom pobjedom nad naunim metodom.
Denny, koji se nalazio u inostranstvu, nije znao
nita o uspjehu svog prijatelja, ali je, najzad stiglo, malo
neoekivano, dugo pismo od Freddiea Hamsona, koji mu je estitao
na uspjehu. Freddie je bio proitao vijest u Lanceti, zadirkivao je
Andrewa zbog njegova uspjeha, pozvao ga u London, a onda se
opirno raspriao o svojim uzbudljivim pobjedama u Ulici svete
Ane, gdje se, kao to mu je bio prorekao one noi u Cardiffu,
blistala sada njegova otmjena mesingana ploica.
"Zaista je sramota to smo izgubili svaki dodir s Freddieom", izjavi
Manson. "Morat u mu se javljati ee. Slutim da emo se uskoro
opet sresti. Lijepo pismo, zar ne?"
"Da, veoma lijepo", odgovori Kristin suho. "Ali izgleda da on u
njemu najvie govori o sebi samome."
S pribliavanjem Boia vrijeme je postajalo hladnije, danju je
stezao suh mraz, a noi su bile mirne i zvjezdane. Zaleeni plonici
ulica, tvrdi kao gvoe, odzvanjali su pod Andrewovim nogama.
ist zrak opijao je kao vino. U Mansonovu umu ve se uobliavao
slijedei korak koji e poduzeti u svom poletu da rijei veliko
pitanje djelovanja antracitske praine na plua. Njegovi nalazi
medu vlastitim bolesnicima ulivali su mu velike nade, a sada, kad je
dobio jo i odobrenje od Vaughana da proiri obim svojih
istraivanja na sistematsko pregledanje svih radnika u tri
antracitska okna, ukazivala mu se sjajna prilika. Smislio je da
radnike iz okana i one s povrine prouava uporedo. Zapoet e s
tim radom od Nove godine.
Na Badnje vee doe iz klinike u "Dolinicu" u
izvanrednom duevnom raspoloenju, a tjelesno io i
? bodar. Prolazei ulicom, nije mogao a da ne primije
ti mnoge znakove velikog praznika koji je bio na
pragu. Rudari su izdano svetkovali Boi. Ve ne

djelju dana u svakoj se kui zakljuavala zbog djece sveana odaja,

ukraena papirnatim vijencima, s igrakama skrivenim po ladicama
ormara, a na stolu se neprestano nagomilavala dobra hrana, kolai,
narane, poeereni biskviti. Sve je to bilo kupljeno od klupskog
novca, koji se isplaivao u to doba godine.
Kristin je bila radosno ukrasila kuu zelenikom i imelom. Kad je
Andrew doao, primijetio je na njenom licu neku naroito veselost.
"Ni rijece", ree mu brzo, pruaju mu ruku. "Ni jedne rijece! Samo
zamuri i hodi sa mnom!"
Pustio je da ga povede u kuhinju. Na stolu je bio izvjestan broj
zamotuljaka, nespretno zamotanih, neki u novinskom papiru, neki
bez toga, ali svaki s prikaenom malom zabiljekom. U tren oka
shvati da su to pokloni njegovih bolesnika.
"Pogledaj, Andrew" uzviknu Kristin. "Jedna guska i dvije patke! I
ovaj krasan kola! Pa ova boca zovina likera! Zar to nije ljubazno od
njih! Zamisli, zar to nisu krasni ljudi!"
On prosto nije mogao da govori. Taj ljubazan dokaz da su ljudi
njegove etvrti poeli najzad da ga cijene, da ga vole, obrvao ga je.
Zajedno s Kristinom itao je prikaene ceduljice, pisane neukom
rukom, neke od njih olovkom na starim izvrnutim omotima. "Od
vaeg zahvalnog bolesnika u ulici Cefan 3." "Sa zahvalnou od gdje
Williams." Pravi mali dragulj od Sama Bevana: "Hvala vam to ste
me izvukli za Boi, doktore, rode." I tako dalje.
"Moramo da sauvamo sve te cedulje, dragi", ree Kristin tihim
glasom. "Ja u ih skloniti gore."
Kad mu se vratila njegova obina govorljivost aica domaeg
zovina likera pomogla mu je pri tom hodao je goredolje kuhinjom,
dok je Kristin punila gusku. Divno se razmetao:
"Eto kako bi trebalo plaati ljekare, Kris. Bez
novca, bez prokletih rauna, bez glavarine, bez trke za zlatom. Plae
u naturi. Ti me razumije, zar ne, mila moja? Izlijei bolesnika, i on
ti onda poalje neto to je on napravio, proizveo. Ugljen, ako hoe,
vreu krumpira iz njegova vrta, moda jaja, ako dri kokoi,
shvaa li moju misao? I onda bismo ostvarili etiki ideal! Uzgred
govorei, tu gospou Williams, koja nam je poslala patke, lijeio je
Leslie pet godina raznim pilulama i drogama, a ja sam je izlijeio od

ira u stomaku dijetom od pet nedjelja. O emu sam ono govorio

maloprije? Ah, da! Zar ne uvia; kad bi svaki ljekar izbrisao pitanje
zarade, itav bi sistem bio istiji ."
"Da, dragi. Molim te, dodaj mi suho grode. Tamo je, na gornjoj
polici ormara!"
"Grom i pakao, eno, zato ne slua to ti ja govorim. Oho! Ta
punjena guska bit e dobar zalogaj!"
Slijedeeg jutra osvanu vedar i sunan Boi. U dalekom plavetnilu
biserno se blistala planina Tallvn Beacons, pokrivena ledenom
korom snijega. Poslije nekoliko jutarnjih pregleda u klinici, radostan
to ih uvee nee biti, Andrew pode da obie bolesnike po kuama.
Spisak je bio kratak.JJ svim malim kuama, kao i u njegovoj, kuhali
su se rukovi. Nisu ga zamarala boina estitanja koja je primao i
uzvraao du svih ulica. Nije mogao a da ne uporedi tu sadanju
razdraganost s tmurnim susretima od godinu dana ranije.
Moda ga je ta pomisao, s udnom uskolebanou u dui, i
zaustavila pred brojem 18 u ulici Cefan. Od svih hjegovih
pacijenata, osim Chenkina, za koga nije ni mario, samo mu se Tom
Evans nije bio vratio. Danas, kad je bio tako neobino ganut, moda
preushien osjeajem bratstva medu ljudima, osjeti odjednom elju
da pristupi Evansu i da mu poeli sretan Boi.
Kucnu na vrata, pa, uavi, uputi se u kuhinju, gdje zastade
zbunjen. Kuhinja je bila malone prazna, a na ognjitu je tinjala
iskrica vatre. Pred tom vatrom sjedio je Tom Evans na rasklimanoj
drvenoj stolici, ruke izvrnute i savijene poput krila. Njegova
oputena ramena ostavljala su utisak oajanja i bijede. Na krilu mu
je sjedila etverogodinja djevojica. Oboje su, u nijemom
razmiljanju, zurili u granicu jele pobodene u neku staru kantu. Na
tom majunom boinom drvcu, za koje je Evansu trebalo da hoda
dvije milje preko planine da bi do njega doao, bile su tri male
svjeice jo neupaljene, a pod njim kao boina radost porodice,
nalazile su se tri male narane.
Okrenuvi se naglo, Evans ugleda Andrewa. Licem mu se polako
razli rumen stida i zlovolje. Andrew je slutio da je za njega
predstavljalo strano muenje to to ga ljekar, iji je savjet bio
odbacio, zatie kao onesposobljena bogalja, bez posla, s polovinom

namjetaja u zalogu. Andrew je, razumije se, znao da je Evansa

iznevjerila srea, ali nije ni slutio da je njegovo stanje tako bijedno.
Uznemiren neugodnim osjeajem, htio je da se udalji, ali u taj as
ude u kuhinju gospoa Evans, nosei u ruci neki smotuljak u
papiru. Toliko se trgla kad je ugledala Andrewa da joj je smotuljak
ispao iz ruke i, pavi na kameni pod kuhinje, razderao se i otkrio
dva komada najjeftinijeg goveeg mesa koje se u Aberalawu moglo
kupiti. Promatrajui lice svoje majke, dijete se odjednom rasplaka.
"ta traite vi ovdje, gospodine?" usudi se najzad da ga upita ena,
podboena rukama. "On vam nije uinio nita".
Andrew stisnu zube. Prizor na koji je bio naiao toliko ga potrese da
je vidio samo jedan izlaz.
"Gospoo Evans...!" ree on uporno, gledajui
u pod. "Znam da je izmedu vaeg Toma i mene bilodolo do malog
nesporazuma. Ali danas je Boi pa ja bih elio hou da kaem,
bilo bi mi vrlo drago ako biste sve troje doli k nama da nam
pomognete da zajedno ruamo na Boi", ree on nespretno.
"Ali, doktore ", zbuni se ona.
"Ti, eno, uti", prekide je Evans grubo. "Ne idemo mi nikamo na
ruak. Ako je govedina sve to moemo da imamo, onda je i sve to
hoemo da imamo. Mi ne traimo nikakve bojake milostinje ni od
koga.
"Ali ta vi to govorite!" uzviknu Andrew koji se bio zbunio. "Pa ja
vas zovem kao prijatelja."
"Ah, svi ste vi isti!" odvrati Evans jetko. "Kad jednom sruite
ovjeka, onda sve to znate to je da mu bacite u lice zalogajdva.
Zadrite za sebe taj va krasan ruak, mi ga ne trebamo."
"Ali, Tome ", negodovala je tiho njegova ena. Andrew se okrete
njoj, ojaden, ali odluan da izvede svoju namjeru.
"Nagovorite ga vi, gospoo Evans. Meni e sada zaista biti ao ako
ne doete. Dvanaest je i po. Mi emo vas ekati."
Prije nego to je tko od njih mogao to da kae, on se brzo okrenu i
ostavi kuu.
Kristin ne primijeti nita kad joj on to ispria. Danas bi im vjerojatno
doli Vaughani da nisu otputovali u vicarsku na skijanje, a on je,
eto, pozvao nekog nezaposlenog rudara s cijelom porodicom!

mislio je on dok je stajao leima okrenut vatri i posmatrao je kako

dodaje stolu tanjure za goste.
"Ti se ljuti, Kris?" ree on najzad.
"Ja sam mislila da sam se udala za doktora Mansona", odgovori mu
ona malo otro, "a ne za dokto
ra Bernarda. Zaista, dragi, ti si nepopravljivo sentimentalan!"
Evansovi dooe tano na vrijeme, umiveni i ietkani, vanredno
zbunjeni, ponosni i uplaeni. Andrew, usplahireno uzbuen,
trudei se da se pokae domainski gostoljubiv, imao je straan
predosjeaj da je Kristin u pravu i da e sve ispasti naopako. Evans,
koji je udnim pogledom motrio Andrewa, pokaza se za stolom
nespretnim zbog osakaene ruke. Njegova ena morala je da mu
sijee i premazuje hljeb maslacem. Onda je, sretnim sluajem,
Andrew htio da se poslui uljanicom, ali mu pri tom pade poklopac
sa posude za biber, i biber mu se sav srui u orbu. Nastade muna
tiina, ali se onda Agnes, mala curica, radosno zakikota. Njena je
preneraena majka uzela koriti, ali je Andrewov izraz umiri. as za
tim svi su se smijali.
Osloboen straha da mu netko poklanja milostinju, Evans se
pokaza valjan ovjek, vrstan nogometa i velik ljubitelj muzike. Tri
godine ranije bio je poao u Cardigan da bi tamo pjevao na
Eisteddfodu. Ponosan to moe da pokae svoje znanje, on je
raspravljao s Kristinom o Elgarovim oratorijumima, dok se Agnes
zabavljala s Andrewom papirnatim pucaljkama.
Kristin pozva kasnije gospodu Evans i malu Agnes u drugu sobu.
Kad su Andrew i Evans ostali sami, medu njih se spusti udna
tiina. Jedna zajednika misao bila ih je obuzela, ali ni jedan od njih
nije znao kako da prekine muk. Najzad Andrew progovori gotovo
oajno:
"ao mi je zbog te vae ruke, Tome. Znam da ste zbog te nesree i
posao izgubili. Ali ne mislite da go
Neka muzika i pjesnika takmienja koja se odvajkada odravaju
u Halesu. Pobjednici su "Haleski bardi" Prev.
vorim zato to hou da likujem nad vama, ili to slino. Meni je to
samo veoma, veoma ao."
"Meni je jo alije", ree Evans.

Nastade muna stanka. Onda Andrew nastavi:

"Da li biste mi dozvolili da progovorim koju rije u vae ime
gospodinu Vaughanu? Recite mi da utim, ako mislite da se
mijeam u stvari koje me se ne tiu ali, vidite, ja imam neto malo
uticaja na njega i uvjeren sam da bih vam mogao isposlovati kakvo
mjesto na povrini recimo, nadzornik sati, ili tako neto."
Prestade i ne usudi se da pogleda u Evansa. Ovoga puta stanka
potraja due. Najzad Andrew podie pogled samo da bi ga odmah
oborio. Evansu su niz lice tekle suze i on se cijelim tijelom tresao u
naporu da se savlada. Ali uzalud. Zdravom rukom osloni se na sto i
sakri lice u nju.
Andrew ustade i prie prozoru, gdje ostade nekoliko asaka. Za to
se vrijeme Evans sabra. Ne ree mu ni rijei, njegove su oi bjeale
od susreta s Andrewovim, ali je njegova utnja govorila vie nego
ikakve rijei.
U tri i po sata porodica Evans se oprosti; njihovo veselo
raspoloenje bilo je suta suprotnost usiljenosti to je pokazae pri
dolasku. Kristin i Andrew otioe u salon.
"Zna, Kris", fllozofirao je Andrew, "za sve te nevolje kojima je ovaj
jadni ovjek izloen hou da kaem za tu ukoenu ruku nije kriv
on. On meni nije vjerovao zato to sam bio novajlija. Od njega se
nije moglo ni oekivati da zna neto o lanenu ulju. Ali na prijatelj
Oxborrow koji je primio njegovu kartu morao je da zna. Neznanje,
neznanje, pusto neznanje! Trebalo bi da postoji neki zakon koji e
natjerati ljekare da budu u toku savremene nauke. Sve je to
pogreka naeg trulog sistema. Trebalo bi
svake pete godine da se ustanove obavezni teajevi za sve ljekare ".
"Dragi moj", negodovala je Kristin smijeei mu se sa kanapeta, "ja
ve cio dan podnosim taj tvoj uzlet u filantropiju i posmatram te
kako iri krila kao neki arkaneo. Hodi ovamo i sjedi kraj mene, jer
imam zaista krupan razlog to sam eljela da danas budemo sami."
"Da", ree on nespokojno pa onda dodade uvrijeeno: "Ne radi se o
kakvoj pritubi, nadam se. Mislim da sam se ponaao sasvim
pristojno. Pa, najzad
danas je Boi!"
Ona se bez rijei nasmija.

"Oh, moj dragi, ti si ipak tako, tako mio. Kroz koji as navalit e
snjena meava pa e, zamotan do grla, uzeti bernardince i otii da
pozno, pozno u noi spasava zalutale putnike u planinama!"
"Ja poznajem nekoga tko je jednom pozno, pozno u noi doao pred
okno broj 3, a nije ak bio ni umotan", odvrati on za utuk.
"Sjedi ovamo", ree mu ona pokazujui rukom mjesto do sebe.
"Imam neto da ti kaem."
On joj prie, ali se u to iznenada zau napolju promuklo krijetanje
automobilske sirene. "Krr krr
krr kr kiki krr."
"Do avola!" uzviknu Kristin doslovno. "Samo jedna automobilska
truba u Aberalawu moe tako da krijeti, truba Cona Bolanda."
"Zar ne voli to nam dolaze?" upita Andrew pomalo iznenaen.
"Con je upola bio obeao da e svratiti na aj."
"Oh, pa neka!" ree Kristin i ustade.
Pooe u susret Bolandovima, koji su sjedili pred glavnim
vratnicama, u prepravljenom automobilu, Con, uspravan za
volanom, s polucilindrom i ogromnim novim konim rukavicama,
Mary i Terence po
red njega, troje druge djece s gospoom Boland, koja je u naruju
drala bebu, na zadnjem sjedalu, svi stisnuti kao haringe u kutiji,
uprkos produenju vozila.
Odjednom truba poe opet: "Kr krr krr krr". Con je iz nepanje,
gasei motor, bio pritisnuo dugme pa se ono sad bilo zaglavilo. "Krr
krr krr" krijetala je i dalje, dok je Con neto petljao i psovao, a
prozori su se na susjednim kuama otvarali. Gospoa Boland
sjedila je mirno, kao da je duhom potpuno odsutna, i sneno je
drala bebu.
"U ime Oca", vikao je Con nakostrijeenih brkova. "ta je to? Curi li
benzin ili je kratak spoj?"
"Dugme, oe", ree mu Mary mirno i pritisnu dugme svojim
prstiem. Krijetanje prestade.
"Ah, sad je u redu!" uzdahnu Con. "Pa kako si, Mansone, dragi
djeae? Kako ti se sad sviaju stara kolica? Produio sam ih za
dvije dobre stope. Zar nisu sjajna? Dodue, smeta jo neka
malenkost u ruici za brzine. To nas je pomelo, pa nismo mogli da

svladamo tako rei u jednom zaletu onaj uspon preko brijega!"

"Zaustavili smo se samo nekoliko minuta, oe", umijea se Mary.
"Oh, to je malenkost", ree Con. "Ja u to brzo dovesti u red, samo
dok ih jo jedanput demontiram. Pa kako ste, gospoo Manson?
Evo, tu smo svi da vam poelimo sretan Boi i da popijemo s vama
po alicu aja."
"Izvolite, Cone", nasmijei se Kristin. "Dopadaju mi se vae
rukavice".
"Boini poklon od supruge", odgovori Con gledajui zadovoljno
lepetave rukavice. "Vojni model. Moete li da vjerujete da ih jo
uvijek kradu! Ah, ta je sad opet s tim vratima?"
Nemoan da otvori vrata, isturi svoje duge noge
preko njih i iskoi, pa onda pomoe eni i djeci da iziu, a zatim
premjeri pogledom kola, otklonivi zaljubljeno komad blata s
vjetrobrana, i najzad se otrgnu i poe za drugima u kuu.
ajanka je bila vesela, Con je bio vrlo raspoloen, pun pria o svom
stvaralatvu. "Vi ta kola neete moi da poznate, sanio dok ih malo
zagladim bojom." Gospoa Boland popi rasijano est Salica jakog,
crnog aja. Djeca su poela s okoladnim biskvitima, a zavrila
tuom oko posljednjeg komada kruha. Slistili su sve to je bilo na
stolu.
Poslije aja Mary otie da opere posude ona je bila zaintaila da
Kristin izgleda umorna a Andrew uze bebu od gospoe Boland pa
se s njom igrao na prostirci pred kaminom. To je bila najdeblja beba
koju je ikad vidio, slina Rubensovoj djeci, s ogromnim ozbiljnim
oima i punim, okruglim udovima. Neprestano je pokuavala da
prstiem pogodi njegovo oko, i svaki neuspio pokuaj izazivao je
duboko udenje na njenom licu. Kristin je sjedila s rukama u krilu i
gledala ga kako se igra s djetetom.
Ali Con i njegova porodica riisu mogli da ostanu
dugo. Napolju se svjetlost ve gasila, a Con je izraa
vao bojazan zbog "oticanja benzina", jer nije elio
da izrazi svoje sumnje u pogledu funkcionisanja fa
rova. Kad su ustali da se oproste, uputi domainima:
"Hajdete da vidite na polazak."
Opet su Andrew i Kristin stajali kod vratnica dok je Con zbijao u

kola svoj porod. Poslije dvatri cimanja motor posluno proradi, i

Con, klimnuvi im pobjedonosno glavom, navue rukavice i naheri
kicoki svoj polucilindar. Onda sjede ponosno za volan. U taj as
Conov krpe popuca, i kola se uz jauk, pod teretom itave
Bolandove porodice, skljokae kao kakvo teglee ivine koje
skapava od iscrpljenosti. Pred zapanjenim oima Andrewa i
Kristine tokovi
se otkotrljae u stranu, u se zveket komada kako padaju, iz jednog
sanduia pokuljae razne alatke i najzad se sama karoserija nae
na zemlji. as ranije bio je to automobil, a sad je to bila vaarska
gondola. U prvom redu sjedio je Con i drao vrsto volan, u
drugom je njegova ena drala vrsto bebu. Usta gospoe Boland
bila su iroko otvorena, a njene snene oi kao da su gledale nekud u
vjenost. Zaprepaenost izraza na Bolandovu licu, na licu ovjeka
koji se tako nenadano srozao s velianstvene visine, bila je
neodoljiva.
Kristin i Andrew vrisnue od smijeha, i kad su jednom poeli, vie
nisu mogli da prestanu. Smijali su se do iznemoglosti.
"U ime Oca", ree Con, eui se po glavi i ustajui. Kad je vidio da
ni jedno dijete nije ozlijedeno, da je gospoa Boland, iako blijeda,
ostala neuznemirena na svom sjedalu, zagleda se zamiljeno u
pusto.
"Sabotaa", izjavi on najzad, gledajui u prozore susjednih kua,
kad mu odgonetka sinu u pameti. "Mora da su neki od onih lola tu
neto baratali". Onda mu se lice razvedri i on uze bespomonog
Andrewa za ruku i s melanholinim ponosom ukaza mu na
iskrivljenu kapu ispod koje se ulo jo nekoliko slabih, grevitih
udara motora. "Pogledaj, Mansone! On jo radi!"
Uvukoe nekako ostatke u zadnje dvorite "Dolinice", i onda se
porodica uputi kui pjeice.
"Kakav dan!" uzviknu Andrew kad su najzad ostali na miru. "Dok
sam iv, neu zaboraviti onaj izraz na Conovu licu."
Jedan su asak utjeli oboje, a onda je on okrenuvi joj se upita:
"Zar nismo lijepo proveli Boi?"
Ona odgovori udno:
"Ja sam uivala kad sam te vidjela kako se igra s Bolandovom

malom."
On je pogleda:
"Zato?"
Ona pogleda u stranu. "Pa ja cijeloga dana pokuavam da ti to
kaem. Oh, pa zar ne pogaa, dragi? Sve mi se najzad ini da ti
ipak nisi tako slavan ljekar."
13.
Proljee jo jednom, pa onda rano ljeto. Vrt "Dolinice" arenio se
njenim bojama i rudari su esto, na povratku iz rudnika, zastajali
pred njim da uivaju u njegovoj ljepoti. Te su boje uglavnom
dolazile od rascvjetalog bunja koje je Kristin bila posadila jo
prole jeseni, jer sad joj Andrew nije dozvoljavao nikakav fiziki
napor.
"Ti si sagradila nae gnijezdo", govorio joj je s autoritetom", pa sada
sjedi u njemu."
Njen omiljeni kut bio je pored spilje, gdje je, kraj majunog
vodoskoka, mogla da slua blag i umirujui ubor vode. Jedna vrba
sputenih grana pruala joj je skrovite od redova kua koje su se
dizale nasuprot vrtu, jer je vrt "Dolinice" bio inae potpuno izloen.
Trebalo je da samo sjednu ispred trijema, pa da se svi ulini prozori
preko ulice nakite gledaocima koji su se doaptavali: "Eh! ba su
slatki! Hodi da vidi Fanii! Doktor i njegova ena malo se sunaju."
Jednom, kad su lekarili kraj potoka, Andrew je bio prebacio ruku
preko prsa svoje ene i spazio odsjev dogleda u predsoblju Glyna
Josepha. "Do avola!" uzviknu ljutito. "Onaj matori magarac uperio
je na nas svoj teleskop!"
Ali ispod vrbe bili su potpuno skriveni, i tu joj Andrew izloi svoje
poglede:
"Vidi, Kris" igrao se pri tom svojim termometrom, jer mu je u
nastupu opreza bilo palo na um da joj izmjeri temperaturu "mi
moramo da budemo hladnokrvni. Mi nismo kako bih rekao ih,
brate, nismo obian svijet. Na kraju krajeva ti si ena jednog
ljekara, a ja sam, zar ne, ljekar. Ja sam to ve vidio stotinama, ili bar
dvadesetinama puta. To je sasvim obina stvar. Prirodna pojava,
produenje rase, i sve to, dakako. A sad, molim te, nemoj me
pogreno shvatiti, mila moja, to je, dakako, za nas velika radost, ali

ja se pitam nisi li ti, moda, suvie njena, jo suvie derle da bi oh,

ali ja sam sretan. Nego, dabome, mi sad neemo postati
sentimentalni oko toga, hou da kaem neemo se suvie
raznjeavati. Ne, ne, to emo ostaviti g. i gdi Smith. Bilo bi prilino
glupavo, zar ne, da ja, ljekar, ponem sada da se zanosim svim tim
malim stvaricama, da te pitam to bocka, to plete, ili to ve
radi. Ne! Ja to samo posmatram i kaem: Nadam se da e biti
dovoljno tople! I onda sva ta truanja o boji oiju to e je ona hou
da kaem ono imati i kakvu emo mu ruiastu budunost
osigurati. Toga kod mene nema!" Zastade stroga izraza, ali onda
mu jedan misaon osmijeh ozari lice. "uje, Kris! Ba bih volio da
znam da li e biti curica!"
Ona se smijala toliko da je suze oblie, toliko da on ustade
uznemiren.
"A sad dosta, Kris! To e ti to bi moglo da ti kodi."
"Oh, moj dragi", ree ona briui oi. "Kao sentimentalnog idealistu,
ja te oboavam. Kao tvrdokornog cinika ne bih te trpjela u kui!"
Nije mu bilo sasvim jasno to je htjela time da kae, ali znao je da
ima u vidu njegovu strogu ue
nost. U popodneva, kad je smatrao da bi trebalo da se kree, vodio
ju je u etnju u gradski park, jer joj je pentranje po brdima bio
strogo zabranio. U parku bi hodali naokolo, sluali muziku,
posmatrali djecu rudara koja bi onamo dolazila da ispiju svoje boce
limunade ili da grickaju slatkie.
Jednog ranog majskog jutra, dok su leali u postelji, osjeti, kroz laki
san, neki lagan, jedva primjetljiv pokret. Probudi se, svjestan tog
njenog drhtaja, prvog djetinjeg pokreta u utrobi Kristine. Pritaji
dah, jedva se usuivao da vjeruje, guio ga je osjeaj zanosa. Boe
moj, pomisli asak zatim, moda sam ja, na kraju krajeva, ipak
obian Smith. Otuda valjda i pravilo da mi ljekari ne moemo sami
da lijeimo svoje ene.
Slijedee nedjelje osjeti da je vrijeme da govori s doktorom
Llewellynom, koga su oboje, jo na poetku njene trudnoe, bili
odabrali za akuera. Kad mu je Andrew to saopio preko telefona,
Llewellyna je ta vijest obradovala; i osjeao se polaskan pa je odmah
doao da izvri prethodni pregled. Potom je s Andrewom preao u

salon.
"Drago mi je to mogu da vam budem od pomoi, Mansone", ree
on primajui ponudenu cigaretu. "Meni se uvijek inilo da me vi ne
marite toliko da biste se meni obratili za tu uslugu. Ali vjerujte, ja
u se starati to najbolje budem mogao. Uzgred da napomenem,
Aberalaw je u ovo doba godine prilino zaguljivo mjesto. Ne
mislite li da bi vaa mala gospoa trebalo da ode kuda na promjenu
zraka, dok je u mogunosti?"
"ta se to dogaa sa mnom?" pitao se Andrew kad je Llewellyn
otiao. "Pa ja volim toga ovjeka! On je mio, savreno mio.
Dobroudan je i pun obzira. I pravi arobnjak u svom poslu. A pred
godinu dana ja sam htio da se koljem s njim! Ta ja sam sa
mo jedno divlje, nespretno i ljubomorno kotsko june!"
Kristin nije eljela da otputuje, ali on je njeno navaljivao:
"Ja znam da ne eli da me ostavi, Kris, ali to je za tvoje dobro. Mi
sad moramo da mislimo na sve. ta veli: da ode kuda na more, ili
bi, moda, vie voljela tetki na Sjever? Pa, do avola, danas ja imam
sredstava da ti to omoguim, Kris. Mi sada stojimo prilino dobro!"
Dug Zadubini Glen bio je isplaen, a tako i posljednja otplata za
namjetaj, pa su ak i u banci imali blizu sto funti utedevine. Ali
ona nije na to mislila kad je, stisnuvi mu ruku, odgovorila
odmjereno:
"Da, Andrew, prilino dobro."
Kako joj je valjalo putovati, odlui da ode tetki u Bridlington, i
nedjelju daha zatim rastadoe se na Gornjoj stanici uz dug zagrljaj i
koaricu voa za put.
Osjeao je njeno odsustvo vie nego to je mogao i slutiti, jer je
njeno drugarstvo bilo postalo prisan dio njegova ivota. Bio je
uvidio koliko su znaili za njega njihovi razgovori, njihove
rasprave, njihova eretanja, ak i njihove utnje. Koliko je bilo drai
u njegovu dozivanju kad bi dolazio kui i nauljena uha oslukivao
njen radostan odziv! Bez nje, njihova spavaa soba izgledala mu je
udno, kao obina hotelska soba. Njegovi rukovi, koje je Jenny
marljivo spremala po ispisanim uputstvima i programima, bili su
mu turi iza odbaene knjige.
Tumarajui jednog dana po njenom vrtu, odjednom mu pade u oi

oronulo stanje mostia. To ga je vrijedalo, inilo mu se kao uvreda

odsutnoj Kristini. Ve nekoliko puta govorio je Odboru da se mosti
raspada u komade, ali oni su uvijek krti kad se tica
lo popravaka asistentskih kua. Sada, meutim, u nastupu
raznjenosti, telefonirao je kancelariji i odluno je traio da se
popravak izvri. Owen je bio otputovao na nekoliko dana odsustva,
ali inovnik ga uvjeri da je stvar ve prola kroz Odbor i pozivao se
na graevinara Richardsa; stvar nije jo uzeta u rad samo zato to je
Richards zauzet nekim drugim ugovorenim poslom.
Uvee je odlazio Bolandu, dva puta je bio kod Vaughanovih, koji su
ga zadrali na partiji brida, a jednom je, na svoje iznenaenje,
igrao s Llewellynom golf. Pisao je Hamsonu i Dennvju, koji je
najzad, ostavivi Drineffy, bio na putu za Tampiko, kao ljekar na
nekom broducisterni. Njegova su pisma Kristini bila uzor mudrih
savjeta. Razonodu je, uglavnom, nalazio u svom radu.
Njegova klinika ispitivanja u antracitskim okni ma bila su ve
poodmakla. Nije mogao da hita s njima, jer je imao obaveza prema
svojim vlastitim bolesnicima, a osim toga i prilika da pregleda i
druge radnike ukazivala mu se samo kad su svi, poslije rada,
odlazili u kupatila, a tu je, opet, bilo nemogue zadravati ih dugo,
jer su i oni hitali svojim kuama na veeru. Prosjeno je mogao da
obavi dva pregleda dnevno, pa ipak, dobijeni rezultati su se
poveavali i hrabrili ga da ustraje. Uvidio je, bez skakanja u
neposredno zakljuivanje, da su plune bolesti mnogo ee meu
rudarima antracita nego meu drugim rudarima ugljenih majdana.
Mada hije poklanjao vjere udbenicima, on je, u samoodbrani, jer
nije elio da ulazi u otiske tuih stopa, prelistavao literaturu koja se
bavila tim pitahjem. Njena ga je turost bila zaprepastila. Malo se
istraivaa, kako se inilo, bilo ozbiljno zabavilo profesionalnim
plunim oboljenjima. Zenker je bio skovao bombastian izraz
pneumonokonioza, koji je
obuhvatio tri oblika fibroza plua zbog udisanja praine.
Antrakoza, naravno, crno proimanje plua koje se nalazi kod
kopaa ugljena, bila je poznata, i Goldman u Njemakoj, a Trotter u
Engleskoj, smatrali su je neopasnom. Bilo je jo nekoliko spisa o
preovlaivanju plunih oboljenja medu klesarima mlinskog

kamenja, naroito medu francuskim klesarima, medu otraima

noeva i sjekira "otraka gnjilost" i medu klesarima kamenja. Bilo
je svjedoanstava mahom protivurjenih iz june Afrike o onoj
crvenoj krpi radnikih nemira Randa, suici kopaa zlata, koja je
bez sumnje dolazila zbog udisanja praine. Bilo je takoder
zabiljeeno da su radnici koji se bave lanom i pamukom, kao i oni
to zgru ito, skloni kronikim promjenama u pluima. Ali osim
toga, nita vie!
Andrew odloi uzbudeno knjige. Osjeti da je na tragu neemu to je
uope neispitano. Mislio je na ogromne brojeve podzemnih radnika
u velikim antracitskim rudnicima, na lakoumnu nedovoljnost
zakonodavstva u pogledu onesposobljenosti za rad od koje su ti
ljudi patili, na ogromno drutveno znaenje tog pravca istraivanja.
Kakva mu se prilika prua, kakva sjajna prilika! Hladan ga znoj obli
na pomisao da bi ga netko mogao pretei u tom poslu. Ali tu misao
brzo odbaci. Koraajui goredolje salonom, pored kamina u kojem
se odavna bila utulila vatra, jer je pono bila ve davno poodmakla,
odjednom zgrabi Kristininu fotografiju.
"Kris, ja zaista vjerujem da u stvoriti neto!" U kartoteci, koju je u
tu svrhu bio nabavio, poe briljivo da sreuje podatke do kojih je
bio doao u toku svojih ispitivanja. Mada na to nikad nije mislio,
njegova klinika umjenost, bila je sad sjajna. Ljudi su u svlaionici
stajali pred njim goli do pojasa, a on bi svojim prstima i
stetoskopom kuckao i oslukivao
vjeto i otkrivao bi skrivenu patologiju tih ivih plua: tu jednu
skleroznu taku, tamo emfizem, pa onda kronini bronhitis olako
smatram kao "lako kaljucanje". Briljivo je oznaavao ozlijedeno
mjesto na dijagramima otisnutim na poleini svake karte.
U isto vrijeme uzimao je primjerke ispljuvaka od svakog radnika,
pa radei pod Dennvjevim mikroskopom do dva ili tri sata po
ponoi, biljeio je svoje nalaze na kartama. Bio je naao da veina
tih sluznih uzoraka koje su ljudi opisivali kao "bijele ispljuvke"
sadri svijetle, uglaste estice silicija. Bio je preneraen brojem
sitnih elijica i estim nalazima bacila tuberkuloze. Ali gotovo
stalna prisutnost kristalnog silicija u sitnim elijicama, fagocitima,
svuda, bila je svratila naroito na sebe njegovu panju. Nije mogao

da se otme uzbudljivoj misli da promjene u pluima, moda i

zaraze koje se istovremeno pojavljuju, zavise u osnovi od tog
inioca.
Dotle su njegova istraivanja bila stigla kad se Kristin vratila krajem
juna i pala mu oko vrata.
"Kako je lijepo vratiti se svojoj kui! Da, dragi, prijalo mi je, ali oh!
pa ti izgleda blijed, mili moj! ini mi se da te je Jenny slabo
hranila!"
Odmor joj je prijao, dobro se osjeala. a obraze joj je krasila divna
rumen. Ali ona je sad bila zabrinuta zbog njega, zbog njegova slaba
teka, zbog neprestane cigarete u zubima.
Upita ga ozbiljno:
"Koliko e ti vremena uzeti ovaj izvanredan posao?"
"Ne znam". To je bilo sutradan po njenom povratku. Dan je bio
kian, a on mrzovoljan. "Moda godinu, a moda i pet."
"E, onda sluaj: ja nemam namjeru da ti drim propovijed jedan
propovjednik u porodici ddsta je ali kad to ima da traje tako dugo,
zar ne misli da
bi bilo bolje da odredi sebi redovne sate i da radi sistematski,
umjesto da se ovako upropauje dugim sjedenjem u noi?"
"Ja se ne osjeam loe."
Ali u nekim stvarima umjela je ona da zaintai na svoj nain. Zato
naredi Jenny da izriba pod laboratorija i unese u tu sobu jednu
prostirku i naslonja. U sparnim noima ta je soba bila svjea, a
borove daske imale su sladak miris smole koji se mijeao s ljutim
mirisom etera to ga je Andrew upotrebljavao kao reagens. Tu bi
ona sjedila pa bi ila, ili plela, dok bi on radio za stolom. Nagnut
nad mikroskopom, on bi je sasvim zaboravio, ali ona je bila tu i
svake noi u jedanaest sati, ona bi ustala:
"Vrijeme je da se spava."
"Oh, uj ", mirkao je on na nju kratkovido preko okulara. "Hajde
ti, Kris, a mene evo za tobom za as."
"Andrewe Mansone, ako ti misli da u ja lei sama i to u ovakvom
stanju ".
Taj izraz bio je postao redovna poalica u njihovoj kui.
Upotrebljavali su ga oboje bez razlike, kad god su htjeli u svojim

raspravama jedno drugome da doskoe. On tome nije mogao da se

odupre. Ustao bi nasmijan, protegao se, sklopio lee i pospremio
uloke.
Potkraj jula estoka zaraza malih boginja zadavala mu je mnogo
posla, a na dan 3. augusta imao je dug spisak bolesnika, tako da se,
po svrenom jutarnjem radu u klinici, zadrao u posjetima sve do
poslije tri po podne. Idui ulicom, umoran i spreman na
svakodnevnu mjeavinu ruka i aja, on spazi pred vratima
"Dolinice" kola doktora Llewellyna.
Pred prizorom tih nepominih kola srce mu naglo zalupa, i on
pojuri u pravcu kue, gonjen brinom radoznalou. U trku je
preskakivao ulazne
stepenice pa, gurnuvi irom glavna vrata, zatee u predsoblju
Llewellyna. Pogleda ga uznemireno i promuca:
"Zdravo, Llewellyne. Ja... ja vas nisam oekivao tako uskoro."
"Ne", odgovori Llewellyn.
Andrew se nasmijei. "Pa?" U svom uzbuenju nije mogao da smisli
bolje rijei, ali je pitanje na njegovu ozarenu licu bilo jasno.
Llewelyn se nije smijeio. Poslije sasvim kratke stanke on ree:
"Hodite ovamo, moj dragi prijatelju", i povede Andrewa u salon.
"Traili smo vas cijelo prijepodne kod vaih bolesnika."
Llewellynov nain, njegova kolebljivost, udna saosjeajnost u
njegovu glasu sledite Andrewa, i on zamuca:
"Je li to ravo?"
Llewellyn pogleda kroz prozor, a pogled mu poe prema mostiu,
kao da trai najlaki, najmanje bolan, nain saopenja. Andrew nije
vie mogao da izdri. Jedva je disao. U prsima ga je guila mora
neizvjesnosti.
"Mansone", ree Llewellyn blago, "jutros, kad se vaa gospoa
uputila mostiem, jedna trula daska je popustila Njojje sad dobro,
sasvim dobro, ali na alost ".
Shvatio je sve prije nego to je Llewellyn dovrio.
"Mogu vam rei", nastavi Llewellyn tonom blagog sauea, "da
smo uinili sve to se moglo. Ja sam doao odmah i doveo sam
sobom najstariju sestru iz bolnice. Ovdje smo ve cijeli dan ".
Nastade mrtva tiina. Jedan jecaj doprije iz Andrewova grla, pa jo

jedan, pa onda jo jedan... on pokri oi rukama.

"Ali, molim vas, moj dragi prijatelju", tieio ga je
Llewellyn, "pa tko je mogao da predvidi i sprijei takav nesretan
sluaj? Preklinjem vas, idite gore i utjeite vau gospou."
Oborene glave, pridravajui se za ogradu, Andrew se pope
stepenicama. Zastade pred vratima spavae sobe, jedva diui, i
onda, posrui, ude.
14.
Godine 1927. doktor Manson iz Aberalawa uivao je izuzetan
ugled. Broj njegovih pacijenata nije bio ogroman njegov spisak nije
naroito porastao od vremena onih prvih dana uzrujavanja kad je
stigao u Aberalaw. Ali svatko tko je bio na tom spisku imao je
potpuno i nepokolebljivo povjerenje u njega. On je davao malo
lijekova zaista, imao je neshvatljiv obiaj da upozorava svoje
bolesnike na opasnosti droga ali, kad bi ih prepisao, onda je to
obino bilo u estokim koliinama. Nije bio rijedak prizor vidjeti
Gadgea kako se s receptom u ruci povlai kroz ekaonicu.
"ta znai ovo, doktore Mansone: ezdeset miligrama KBr. za
Evana Jonesa! A u farmakopeji pie samo pet!"
"Tako pie i u tetkaKatinom sanovniku! Samo tjeraj ezdeset,
Gadge. Znam ja da bi ti bio sretan da vidi Evansa Jonesa otegnutih
papaka."
Ali epileptiar Evans Jones nije otegao papke. Naprotiv, nedjelju
dana zatim, kad su mu napadi postali slabiji, mogao ga je ovjek
vidjeti kako eta u gradskom parku.
Trebalo je da Odbor uva doktora Mansona kao kap vode na dlanu,
jer su njegovi apotekarski rauni uprkos estokim izlivima bili vie
nego za polovi
nu manji od rauna ma kog drugog asistenta. Ali jao! Manson je
stajao Odbor tri puta vie na drugi jedan nain, i to je esto izmedu
njega i Odbora stva. ralo ratno stanje. On je, na primjer,
upotrebljavao serume i vakcine, to je znailo pravu propast za
Odbor, iako o tim lijekovima jo nitko nije nita bio uo, kao to je
Ed Chenkin zagrijano izjavljivao. Kad je Owen, u odbrani, istakao
onaj zimski mjesec u kojem je Manson, upotrebljavajui Bordetovu i
Gengouovu vakcinu, zaustavio u svojoj etvrti pobjesnjelu

epidemiju velikog kalja od kojega su djeca u ostalim krajevima

grada strano stradala, Ed Chenkin je protestirao: "A otkud mi
znamo da je to ba ta novotarija uinila? Dabome! Kad sam ga ja
pritisnuo pitanjima, rekao je da tu nitko ne moe da bude siguran!"
Ako je Manson imao mnogo odanih prijatelja, imao je i neprijatelja.
To su bili oni u Odboru koji mu nikad nisu potpuno zaboravili onaj
izliv, one strane rijei koje im je bacio u lice u pitanju mosta, dok su
zasjedali u punoj sjednici, pred tri godine. Oni su, naravno,
saosjeali s gospoom Manson i s njim u njihovu gubitku, ali nisu
se mogli smatrati odgovornim. Odbor nikad nije nita radio na brzu
ruku. Owen je tada bio na odsustvu, a Len Richards, kome je bio
povjeren taj posao, bio je u to vrijeme zauzet gradnjama novih kua
u ulici Powis. Prema tome, bilo je suvie smjelo kriviti njih.
Ukoliko je vrijeme prolazilo, izmedu Andrewa i Odbora iskrsavala
su nova trenja, jer je uporno htio on da radi po svojoj glavi, a to
njima nije godilo. Osim toga, postojala je protiv njega i izvesna
klerikalna nastrojenost. Mada je njegova ena esto odlazila u
crkvu, on se nikad nije u njoj vidao. Doktor Oxborrow je prvi upro
prstom na to i govorilo se da se smijao uenju o potpunoj imerziji.
tavie,
imao je jednog smrtnog neprijatelja medu vjernicima "kapele", i to
nikog manje no glavonT veleasnog Edwala Parryja, pastora Sinaje.
U proljee 1926. dobri Edwal, tek oenjen, uuljao se kasno uvee u
Mansonovu sobu na klinici, slika i prilika bojeg ugodnika, a u isti
mah i svjetskog ovjeka.
"Kako ste, doktore Mansone? Sasvim sluajno naidoh ovuda. Ja
sam, znate, obino, pacijent doktora Oxborrowa, on je iz mog stada,
a i inae smo susjedi. Ali vi ste, kako ujem, odlian i napredan
ljekar, i poznajete, tako rei, sve najnovije tekovine medicinske
nauke. Meni bi bilo osobito drago imajte na umu da sam ja
spreman da vam se oduim i lijepom malom nagradom ako biste
mogli da me posavjetujete Edwal prikri laku rumen popovske
pritvornosti izgledom iskrenog svjetskog ovjeka. "Vidite, dakle,
moja ena i ja ne elimo djece, bar za sada ne, a i moj je dohodak
tako da kaem ".
Manson pogleda sveenika Sinaje s hladnim gaenjem, pa onda

ree, mjerei svaku rije:

"Ne shvaate li vi da bi ljudi s etvrtinom vaeg dohotka dali svoju
desnu ruku samo da bi imali djece. Zato ste se onda enili"?
Njegov gnjev poraste odjednom do bijelog usijanja. "Napolje
odavde i to odmah prljavi, mali slugo boji!"
Parry se iulja napolje udno iskrivljena lica. Moda je Andrew bio
suvie estok, ali Kristin, od onog kobnog pada, nikad vie nee
moi da ima djece, a oboje su ih svim srcem eljeli.
Vraajui se kui poslije jednog posjeta, 15. maja 1927. Andrew se
pitao zato su on i Kristin ostali i dalje u Aberalawu poslije smrti
njihova djeteta. Odgovor mu je bio jasan: zbog njegova prouavanja
djelovanja antracitske praine na plua. Taj rad ga je zanosio,
obuzimao, vezivao za rudnike. kL
Kad se osvrnu na ono to je dotada bio postigao, uzevi u obzir sve
tekoe koje je trebalo da savlada, zaudi se to nije izgubio i vie
vremena da upotpuni svoje nalaze. Kako su mu sada vremenski
udaljena izgledala ona njegova prva ispitivanja, i to ne samo
vremenski nego i tehniki!
Izvrivi potpun kliniki pregled stanja plua svih radnika u oblasti
i svrstavi dobijene nalaze, imao je jasan dokaz o upadljivom
prevlaivanju plunih oboljenja medu antracitskim radnicima. Bio
je utvrdio, na primjer, da devedeset od sto fibroznih plua otpada
na rudnike antracita. Bio je naao i da je smrtnost od plunih bolesti
meu starijim rudarima antracita gotovo tri puta vea od one meu
rudarima ugljenokopa. Uz to je bio nacrtao i seriju grafikona koji su
prikazivali srazmjer plunih oboljenja medu raznim vrstama
radnika u oknima antracita.
Zatim poduze da pokae da prah silicija, koji je bio otkrio u
ispljuvcima, zaista postoji u antracitskim oknima. To je dokazao na
uvjerljiv nain, a izlaganjem staklenih uloaka premazanih
kanadskim terpentinom, u razliitom trajanju i na raznim mjestima
rudnika, dobio je brojke koje su brzo skakale za vrijeme lagumakih
i builakih radova.
Sada je raspolagao serijom uzbudljivih jednadbi, koje su izraavale
odnos izmedu prekomjernog nagomilavanja praha silicija u
atmosferi i prekomjernog porasta plunih oboljenja. Trebalo je

stvarno dokazati da je taj prah kodljiv, da razara pluno tkivo, a ne

da je samo drugostepena i nekodljiva posljedica izvrenog rada.
Stoga je morao izvesti seriju ogleda na zamoradima, da bi tako
prouio djelovanje praha silicija na njihova plua.
Iako je njegov rad sada postajao veoma uzbudljiv, u isto su vrijenle
poinjale i njegove stvarne nevolje. Raspolagao je ve jednom
slobodnom odajom,
svojim laboratorijem. Bilo je lako nabaviti nekoliko zamoradi.
Pribor koji je bio potreban za oglede bio je prost. Ali, mada je
njegova dovitljivost bila znatna, on nije bio, niti je mogao da bude,
patolog. Svjestan te injenice, bio je ljut i upravo zato odluniji nego
ikad. Proklinjao je sistem koji ga je primoravao da radi sam i molio
je Kristin da mu u poslu pomogne. Upuivao ju je u zanatski dio
rada, da sprema presjeke i preparate, i ona je u kratko vrijeme
nauila da radi taj posao bolje nego on sam.
Zatim je konstruirao, vrlo prosto, pranu komoru u kojoj su
ivotinje, kroz izvjestan broj sati bile izloene djelovanju
nagomilanog praha, dok su mu druge neizloene, sluile za
uporeenje. To je bio razdraujui posao, koji je zahtijevao vie
strpljenja nego to ga je on imao. Dva puta se njegov mali elektrini
ventilator bio kvario. U jednoj kritinoj fazi svojih ogleda bio je
pobrkao sistem poredenja pa je primoran bio da pone sve iz
poetka. Ali uprkos pogrekama i zadravanjima bio je doao do
svojih primjeraka, koji su pogresivno dokazivali pogoranje plua i
nakalamljivanje skleroze uslijed djelovanja praine.
Duboko odahnu od zadovoljstva, prestade da se breca na Kristin, i
nekoliko se dana moglo s njim ivjeti. Onda mu odjednom sinu
nova misao, i opet se zanese.
Sva njegova istraivanja osnivala su se na hipotezi da kvar na
pluima nastaje uslijed mehanikog razornog djelovanja kristala
silicija koji se udie. Ali sad se odjednom pitao nema li tu moda i
kakvog kemijskog rada osim samog fizikog draenja estica. On
nije bio kemiar, ali je sada bio ve i suvie duboko zaronio da bi
dopustio da bude poraen, pa je smislio novu seriju ogleda.
Nabavio je onda zgusnutog silicija i ubrizgao ga
pod kou jednoj od ivotinja. Rezultat je bio ir. Utvrdio je da se

slini irevi mogu izazvati ubrizgavanjem tenih rastvora

nekristaliziranog silicija koji je fiziki bio nenadraljiv. Najzad je
kao pobjedonosan zakljuak dokazao da ubrizgavanje mehaniki
nadraljivih supstanca, kao, na primjer, estica ugljena, ne izaziva
nikakve ireve. Prah silicija, dakle, kemijski je aktivan.
Bio je gotovo van sebe od radosti i uzbuerija. Bio je postigao ak i
vie nego to je namjeravao. Grozniavo je sabrao svoje podatke i
sloio u zbijen oblik rezultata svog trogodinjeg rada. Bio je
odluio, ve nekoliko mjeseci ranije, ne samo da objavi svoja
istraivanja ve da ih podnese i kao tezu za stepen M. D. Kad je
primjerak, otkucan na pisaoj maini, prispio iz Cardiffa, uredno
uvezan u blijedoplave korice, proitao ga je naduak i otiao s
Kristinom da ga preda na potu, a zatim je pao u ponor oajanja.
Osjeao se premoren i mlitav. Postao je svjestan, vie nego ikad, da
on nije za laboratorijski posab, da je najbolji, najdragocjeniji dio
njegova rada bila ona njegova prva faza klinikog istraivanja.
Sjetio se onda s bolnim kajanjem kako je esto bjesnio na jadnu
Kristin. Danima je bio potiten i mrzovoljan. Pa ipak, pored svega
toga, doivljavao je i blistave trenutke u saznanju da je najzad neto
postigao.
15.
Jednog majskog popodneva, Andrew je doao kui sumorno
neraspoloen i zamiljen. U udnoj duevnoj utuenosti, koja ga je
obuzimala otkako je poslao svoju tezu, bio mu je izmakao ojaden
izgled
Doktor medicinei Prev.
Kristinina lica. Pozdravivi je rasijano, bio je otiao gore da se
umije, a zatim siao na aj.
Popivi aj i zapalivi cigaretu, primijeti odjednom izraz njenog lica.
Maivi se veernjih novina, upita je:
"Dakle, ta se dogodilo?"
Izgledalo je kao da se ona zaas zagledala u kaiicu.
"Imali smo danas neke posjetioce tanije ree
no, bili su kod mene za vrijeme tvog popodnevnog odsustva."
"Oh? Tko je to bio?"
"Izaslanstvo Odbora njih petorica, raunajui i Eda Chenkina, a

koje su predvodili Parry, pastor Sinaje, i neki Davis".

askom nastade tegobna tiina. On povue dug dim iz cigarete,
odloi novine i zagleda se u nju. "ta su htjeli?"
Izraz njenih oiju odavao je ojaenost i zabrinutost. Govorila je
brzo. "Doli su oko etiri sata i pitali su za tebe. Rekla sam im da
nisi kod kue. Onda je Parry rekao da to ne mijenja nita na stvari,
pa e oni ui. Naravno, sve se to desilo sasvim neoekivano. Nisam
znala imaju li oni namjeru da te saekaju, ili kakve druge namjere.
Onda je Chenkin rekao da je ova kua svojina Odbora, da oni taj
Odbor predstavljaju i da u ime Odbora oni mogu i hoe da uu."
askom zastade da se pribere. "Ja se nisam ni makla s mjesta. Bila
sam uznemirena, upravo bijesna, ali sam nekako uspjela da ih
upitam zato hoe da uu. Onda je Parry uzeo rije. Dolo mu je do
uiju, ree, pa i do uiju lanova Odbora a o tome, ree, i cijela
varo govori da ti ovdje vri oglede nad ivotinjama, i jo se
usudio da kae vivisekciju. Eto, zato su, veli, doli, da pregledaju
tvoj laboratorij
pa su poveli sobom i gospodina Davisa, lana Drutva za zatitu
ivotinja".
Andrew se ne maknu sa svog mjesta. Pogleda uprta u njeno lice,
ree joj mirno:
"A dalje, mila moja".
"Pa eto, ja sam pokuala da ih zadrim, ali uzalud. Oni su prosto
grunuli pored mene u predsoblje pa onda u laboratorij. im su
spazili zamorad, Parry je zaurlao: Oh, jadni, jadni nijemi stvorovi!
A Chenkin je pokazao prstom na mrlju na podu, gdje sam razbila
bocu s fuksinom, sjea li se dragi, i povikao: Aha! Pogledajte ovo
ovdje. Krv! Njukali su po svim kutovima, preturali nae divne
presjeke, mikrotome, sve. Onda je Parry rekao:Ja neu dopustiti da
se ti jadni, mali napaeni stvorovi i dalje mue: ja u ih radije
osloboditi svih bolova nego da gledam da ih i dalje ovako mue!
Onda je uzeo od Davisa torbu i sve ih potrpao u nju. Pokuala sam
da mu objasnim da se tu ne radi ni o kakvom muenju ili vivisekciji,
ni o slinim glupostima. U svakom sluaju, rekla sam, tih pet
zamoradi mi neemo upotrijebiti za oglede, nego emo ih dati
Bolandovoj djeci, maloj Agnesi i Evansu, da se s njima igraju. Ali

oni prosto nisu htjeli da me uju. I onda onda su otili."

Zavlada opet tiina. Onda Adrew ustade, crven u licu.
"U ivotu jo nisam uo za tako bezonu drskost. Strano mi je to si
ti morala sve to da podnese. Ali oni e mi to ve platiti!"
Zamisli se askom, pa se onda uputi u predsoblje telefonu, ali tek
to je stigao, aparat je zazvonio. Zgrabio je slualicu.
"Halo!" uzviknu ljutito, a zatim ublai neto glas. Na drugom kraju
ice bio je Owen. "Da, na telefonu je Manson. Sluajte, Owene ".
"Znam, znam, doktore", prekide ga odmah Owen. "Ve vas cijelo
popodne traim. Dakle, ujte. Ne, ne, nemojte me prekidati.
Moramo da sauvamo hladnokrvnost. Tu se radi o jednom gadnom
nevaljalstvu, doktore. Ni rijei vie preko telefona. Evo me odmah k
vama."
Andrew se vrati Kristini.
"ta on to misli", praskao je prepriavajui Kristini razgovor.
"ovjek bi mogao pomisliti da smo neemu mi krivi".
Dok su ekali Owena, Andrew je koraao amotamo gnjevan i
nestrpljiv, a Kris je uznemirena pogleda sjedila i ila.
Malo zatim doe Owen. Bio je uznemiren, ali na njegovom licu nije
bilo niega. Prije nego to je Andrew mogao ita da kae, on ga
upita:
"Doktore, jeste li hnali odobrenje?"
"Jesam li imao ta?" Andrew ga je gledao netremice. "Kakvo
odobrenje?"
Sad je Owenovo lice izgledalo jo uznemirenije. "Za
eksperimentalan rad sa ivotinjama morate da imate odobrenje
Ministarstva unutranjih poslova. To vam je poznato, zar ne?"
"Ali, do davola!" negodovao je Andrew uno. "Ja nisam patolog
niti u to ikada biti. I ja nemam laboratorij. Htio sam samo da
izvedem nekoliko prostih ogleda u vezi s mojim klinikim radom.
Sve u svemu, mi nismo imali vie od jednog tuceta ivotinja, je li
tako, Kris?"
Owen je gledao nekud u stranu. "Trebalo je da imate to odobrenje,
doktore. Postoji u Odboru jedna stranka koja pokuava da vam
podlo podmetne nogu. Vidite, doktore, ovjek kao vi, koji radi
jedan pionirski posao i koji je dovoljno poten da uvijek govori ono

to misli, mora da . Sad, u svakom sluaju, dobrov je to ste

obavijeteni da postoji jedna grupica
ljudi koji prosto umiru od elje da vam smrse konce. Ali nita zato
sve e biti u redu! Bit e malo halabuke u Odboru, morat ete da se
pojavite pred njima ali udna mi uda! Vi ste ve i ranije imali
neprilika s njima pa ste isplivali. Tako e biti i sad."
Andrew je grmio: "Ja u podnijeti tubu protiv njih. Tuit u ih za
nasilno ulaenje i povredu kunog praga. Ne, grom i pakao! Tuit
u ih za kradu moje zamoradi! U svakom sluaju, ja traim da mi
se smjesta vrate."
Blijed osmijeh zatitra na Owenovu licu. "Ne mogu vam ih vratiti,
doktore, veleasni Parry i Ed Chenkin izjavili su da e uiniti kraj
njihovim mukama i u ime ovjenosti potopili su ih svojim
rukama."
Owen se neveselo udalji. Slijedee veeri Andrewu je bio uruen
poziv da se pojavi pred Odborom kroz nedjelju dana.
S vremenom se pria o tom dogaaju razbuktala kao petrolejski
poar. Nijedan dogadaj tako uzbudljiv, tako sablanjiv, koji bi tako
zaudarao na crnu magiju, nije bio zaprepastio Aberalaw jo od dana
advokata Trevora Daya, koji je bio osumnjien da je otrovao
arsenikom svoju enu. Ljudi su se opredjeljivali za i protiv i stvarali
pomahnitale stranke. Sa svoje propovjedaonice Edwal Parry je
sipao gromove i predoavao kakve kazne oekuju, i na ovom i na
onom svijetu, one koji mue ivotinje i malu djecu. Na drugom
kraju grada veleasni David Walpole, bucmasti upnik anglikanske
crkve, za koga je Parry bio to i svinja za pravoslavnog muslimana,
blejao je o napretku i o razmiricama koje postoje izmeu
slobodoumne crkve i nauke.
ak su i ene prilazile raznim taborima. Gospoica Myfanwy
Bensusan, mjesna predsjednica Lige velkih gospoa, odrala je
govor pred mnogobroj
nim uesnicima zbora u Temperance holu. Andrew je, dodue,
uvrijedio gospodicu Mufanwy time to je odbio da predsjedava
godihjoj skuptini L. V. G., ali inae, u svemu drugom, njeni su
motivi bili neosporno isti. Poslije tog zbora, kao i slijedeih veeri,
mlae dame, lanice Lige, koje su na ulicama imale neku ulogu

samo u dane kad su se prodavale otkupne znake, mogle su se

vidjeti kako rasturaju odvratne letke protiv vivisekcije, ilustrirane
slikom djelomino raereenog psa.
U srijedu uvee Con Boland ispria Andrewu preko telefona veselu
priu.
"Kako si, Mansone, dragi djeae. Dri li se jo junaki? Dobro je!
Dakle, uj to se danas desilo, zanimat e te: naa Marry vraala se
kui veeras od Larkinsa, kad je zaustavi jedna od onih mrkavica
to rasturaju letke one gluposti o tvojoj okrutnosti i utrapi joj jedan
takav letak. Ha! Ha! Ha! I zna li ta je hrabra Marry uradila?
Poderala je letak u komadie i onda je opalila gospoici dvijetri
dobre uke, da joj je eir odletio, i rekla joj ha! ha! ha! to misli
da joj rekla naa Mary? Rije je o okrutnosti, rekla je ha! ha!. Rije je
o okrutnosti e pa, evo, da vam pokaem to znai rije okrutnost!
I drugi, odani Andrewu kao Mary, fiziki su se obraunavali s
njegovim protivnicima. Mada je Andrewova etvrt vrsto stajala uz
njega, oko Istone klinike grupirao se protivniki tabor. U krmama
su se vodile tue izmedu Andrewovih privrenika i njegovih
neprijatelja. Frank Davis doao je u kliniku u etvrtak uvee, i sam
lako ozlijeen, i izvjestio je Andrewa da je "natukao nos" dvojici
Oxborrowih pacijenata zato to su se usudili da kau "da je na
ovjek obian strvoder!"
Otada je Oxborrow prolazio pored Andrewa skakutavim korakom,
a pogled mu je bludio nekud u
daljinu. Znalo se da on, zajedno s veleasmm Parryjem, otvoreno
radi protiv svog nepoeljnog kolege. Urquhart se vratio iz
Masonskog kluba s jezgrovitim kranskim opaanjima, od kojih je,
moda, najodabranije bilo ovo: "Zato da koji bilo doktor ubija iva
boja stvprenja?"
Sam Urquhart imao je malo ta da primijeti. Ali jednog dana,
zirkajui u Andrewovo silom uzdrano i smralo lice, on izjavi:
"Sto mu muka! Kad sam bio u vaim godinama, i ja sam uivao u
ovakvom dumbusu. Ali sada oh, sto mu muka! Stari se valjda."
Andrew nije mogao da ne pomisli da Urquhart krivo o njemu sudi.
On je bio daleko od toga da uiva u "dumbusu". Osjeao se
umoran, razdraljiv, zabrinut. Pitao se uznemireno da li e provesti

cio ivot u udaranju glavom o zid. Pa ipak, iako je bio maloduan,

obuze ga oajna elja da pokae da je u pravu, da se javno osveti
torokanju itavog grada.
Najzad je ta nedelja prola, i u subotu po podne sastao se Odbor na
sjednicu iji je dnevni red glasio: "Disciplinska istraga protiv
doktora Mansona." U dvorani nije bilo ni jednog praznog mjesta, a
napolju na trgu, stajali su ljudi u grupama i posmatrali Andrewa
kad je doao i popeo se uskim stepenicama u kanceiarije Drutva.
Andrew je osjeao kako mu srce snano tue. Govorio je sebi da
mora biti miran i hladnokrvan, ali, kad je sjeo na onu istu stolicu na
kojoj je sjedio i pet godina ranije, kao kandidat, bio je krut,
nervozan, suhih usana.
Sjednica je otvorena ne molitvom, kao to se moglo oekivati,
sudei po sveenikim parolama opozicije ve vatrenim govorom
Eda Chankina.
"Ja u pred svoje drugove u ovome Odboru iznijeti u potpunosti
sve injenice koje se tiu ove stvari", rekao je, skoivi na noge.
Onda je glasnim i
prostim jezikom uzeo da nabraja optube. Doktor Manson nije imao
pravo da se bavi tim poslom. Taj posao je raden u vrijeme koje
pripada Odboru, kad je bio plaen da radi poslove Odbora, a taj je
posao vren ak u jednoj kui koja je vlasnitvo Odbora. Osim toga
u tom se sluaju radi o vivisekciji ili bar o neemu vrlo slino tome,
a sve je to radeno bez potrebne dozvole, to je, u oima zakona, vrlo
ozbiljan prekraj!
Tu se odmah umijea Owen.
"U vezi s tom posljednjom takom, moram da skrenem panju
Odboru da, ukoliko bi doktor Manson bio prijavljen to je propustio
da pribavi sebi dozvolu, svaki sudski postupak koji bi otuda
proizaao, obuhvatio bi i Drutvo za ljekarsku pomo kao cjelinu!"
"Do davola! ta hoete time da kaete?" upita ga Chenkin.
"Kako je doktor Manson na asistent, mi smo pravno odgovorni za
njega", objasni Owen.
Nastade amor odobravanja i graja: "Owen je u pravu! Neemo
belaja u Drutvu! Neka stvar ostane tnedu nama!"
"Do davola neka onda ide prokleta dozvola" urlikao je Chenkin, jo

uvijek na nogama. "Dovoljne su i druge optube da se netko objesi".

"Evala! Evala!" povika netko iz dubine dvorane. "A ta velite za ono
vozikanje na motoru u Cardiff onog ljeta, pred tri godine?"
"On nam ne daje ljekove", zau se glas Lena Richardsa. "Moete
itav sat da donjate pred vratima njegove sobe, pa opet da ostanete
praznih ruku."
"Mir! Mir!" vikao je Chenkin. Kad ih stia, prie zakljuku svoje
besjede: "Sve su to optube i jo kako ozbiljne! One svjedoe da
doktor Manson nikad nije bio valjan slubenik Ljekarske pomoi.
Jo bih
mogao da dodam da on ljudima ne daje propisna uvjerenja kad se
od njega zatrae. Ali da se drimo glavne toke. Mi imamo jednog
asistenta protiv koga se digao itav grad zbog neeg ime bi po
pravilu trebalo da se pozabavi samo policija, velim jednog asistenta
koji je kuu, koja je nae vlasnitvo, pretvorio u klaonicu drugovi
odbornici, kunem vam se Svemoguim da sam roenim oima
vidio mrlje krvi na podu! velim jednog ovjeka koji nije nita drugo
do obian zanesenjak koji tu petlja s nekakvim eksperimentima.
Pitam ja vas, drugovi odbornici, hoete li vi to i dalje da trpite.Ne,
velim ja! Ne, velite vi! Drugovi odbornici, ja znam da ete se svi do
jednoga sloiti sa mnom kad kaem da zahtijevamo da doktor
Manson sada, ovdje, podnese ostavku." Chenkin pogleda svoje
drugove i sjede uz gromko odobravanje.
"Moda ete dozvoliti doktoru Mansonu da vam izloi svoj sluaj",
ree Owen, blijed u licu, i okrete se Andrevvu.
Nastade tiina. Andrew je jo neko vrijeme sjedio mirno. Situacija je
bila gora nego to je mogao i da zamisli. Ne pouzdavaj se nikad u
Odbore, pomisli ogoreno. Zar su ovo oni isti ljudi koji su se onako
dobroudno osmjehivali na njega kad je bio izabran? Srce se u
njemu kidalo. On e odbiti da da ostavku, prosto nee htjeti da to
uini. Ustade. On nije bio nikakav govornik i bio je svjestan toga.
Ali sada je bio razljuen, gnjevan zbog glupe optube netrpeljivog
Chenkina i odobravanja kojim su je drugi primili. Poeo je:
"ini mi se da nitko nije pomenuo ivotinje koje je Ed Chenkin
potopio. To je, ako hoete, bila okrutnost uzaludna okrutnost. U
onome to sam ja radio nije bilo nita slino! Zato vi rudari nosite

sobom u rudnike bijele mieve i kanarinke? Kao to vi dobro

znate, vi to inite zato da biste otkrili prisustvo praskavog plina. I
kad se ti mievi pogue uslijed isparivanja plina, nazivate li vi to
onda okrutnou? Ne. Vi onda smatrate da su te ivotinjice
upotrijebljene da spasu ljudske ivote, moda vae vlastite ivote.
"To sam eto, i ja pokuavap da uradim za vas! Ja sam prouavao
pluna oboljenja u koja upadate uslijed udisanja praine u oknima.
Vi svi znate da ste skloni plunim oboljenjima, a kad obolite, ne
dobivate nikakvu odtetu. U toku posljednje tri godine moga ivota
ja sam posvetio malone svaki minut svog slobodnog vremena
prouavanju tog problema udisanja otrovne praine. Ja sam
pronaao neto to bi moglo da pobolja vae radne uslove, da
povea vae nadnice, da vas odri u boljem zdravlju nego to to
moe da uini ona smrdljiva boica medicine o kojoj je govorio Len
Richards. Pa ta je s tim ako sam ja u tu svrhu upotrijebio tuce
zamoradi? Ne mislite li da je to bilo vrijedno truda?
Vi meni, moda, ne vjerujete. Vae su predrasude takve da, moda,
mislite da vam laem. Moda vi jo mislite da sam ja tratio svoje
vrijeme, vae vrijeme, kako vi velite, u besposlenim i glupavim
ogledima." Bio je zaboravio svoju tvrdu odluku da nee biti
dramatian u izlaganju. Turivi ruku u unutranji dep, izvadi
pismo koje je bio upravo primio. "Ali to e vam pokazati to o tome
misle ljudi koji su struni da dadu svoj sud."
Prie Owenu i urui mu pismo. To je bilo obavjetenje sekretara
Senata univerziteta u St. Andrewsu da je njegova teza o udisanju
antracitske praine primljena i da je njom stekao titulu M. D.
Owenu se lice odjednom ozari dok je itao kitnjasto pismo otkucano
plavim slovima, koje je potom polako polo od ruke do ruke.
Andrew je ozlojeeno posmatrao djelovanje koje
je izazvalo to saopenje Senata. Mada je svim arom elio da
dokae svoju nedunost, sad je gotovo alio to se poveo za svojim
nagonom i pokazao im to pismo. Ako oni nisu htjeli da vjeruju
njegovoj rijei, bez ikakve zvanine potvrde, onda znai da ih protiv
njega rukovode teke predrasude. Laknu mu kad Owen, as zatim,
ree:
"A sada, doktore, molim vas da nas zaas ostavite." Uzavreo od

ogorenosti, etkao je amotamo ekajui da se izvri glasanje.

Idealna je bila ta organizacija u kojoj grupa radnika upravlja
ljekarskom slu. bom zajednice za dobro svojih drugova, ali to je
bio samo ideal. Oni su bili i suvie pristrani, i suvie neinteligentni,
da bi ikad mogli da ostvare u duhu napretka jedan takav program.
Owen se stalno trudio da ih povede za svojim naelima. Medutim,
Andrew je bio uvjeren da ga u ovoj prilici ak ni Owenova dobra
volja ne moe da spase.
Ali kad se vratio u dvoranu, sekretar se osmjehivao i zadovoljno
trljao ruke. Ostali iz Odbora gledali su ga ljubaznije, ili bar bez
izraza neprijateljstva, a Owen je odmah ustao i rekao:
"Drago mi je, doktore Mansone ak mogu da kaem da se ja lino
veoma radujem to mogu da vam saopim da je Odbor veinom
glasova odluio da vas zamoli da ostanete."
Pobijedio je, najzad ih je osvojio. Ali to saznanje, nakon trenutnog
zadovoljstva, nije ga bilo razdragalo. Nastade stanka. Oni su oito
oekivali da on sada da izraza svom olakanju, svojoj zahvalnosti.
Ali on to nije mogao uiniti. Osjeao se umornim od itave te
izopaene stvari, bilo mu je dosta. Odbora, Aberalawa, medicine,
praine to ostavlja silicij zamoradi i samoga sebe.
Najzad ree:
"Hvala vam, gospodine Owen. Radujem se to
Odbor, poslije svega to sam pokuao da ovdje uradim, ne eli da
odem. Na alost, ja vie ne mogu da ostanem u Aberalawu: zato
podnosim Odboru mjeseni otkaz." Bio je to izgovorio bez ikakva
osjeaja, pa se onda okrenuo i iziao iz dvorane.
Nastade mrtva tiina. Ed Chenkin bio je prvi koji je doao k sebi.
"Putuj, igumane!" uzviknu usiljeno za Mansonom.
Onda ih Owen sve zaprepasti izlivom gnjeva kakvim nije nikad dao
maha u odborskoj dvorani.
"Jezik za zube, Ede Chenkine!" viknu i tresnu ravnalom estoko o
sto. "Izgubili smo najboljeg ovjeka, takvog nismo nikad imali niti
emo ikad vie imati."
16.
Andrew se probudi usred te noi i zavapi:
"Jesam li ja lud, Kris? Odbacujem ovako glupo dobro mjesto koje

nam je prualo dovoljno sredstava za ivot. Pa najzad, u posljednje

vrijeme dobio sam i nekoliko privatnih pacijenata, a i Llewellyn je
postao sasvim uljudan. Jesam li ti rekao: on mi je napola obeao
odobrenje da vrim praksu i u bolnici. Pa i oni u Odboru... nisu ni
oni onako zli kad se izuzmu Chenkin i njegova bagra. Ja vjerujem, s
vremenom, nakon Llewellyna, kad bi se on povukao, bili bi me
moda izabrali za efa ljekarske slube."
Ona ga je mirno i razlono stiavala, leei pored njega u tmini.
"Ne eli, valjda, dragi moj, da cio ivot provedemo u ovom
velkom rudarskom gradiu? Mi smo ovde bili sretni, ali vrijeme je
da selimo."
"Ali sluaj, Kris", ree joj on zabrinuto, "mi jo
nemamo dovoljno novca da bismo mogli da kupimo sve to je
potrebno za praksu. Trebalo je da jo malo pritedimo prije nego to
dignemo sidra."
Ona mu odgovori sanjivo: "Kakve tu veze ima novac? Osim toga,
mi emo ionako potroiti i ovo to imamo ili bar velik dio toga na
jedno istinsko ljetovanje. Zna li ti da si se za te malne etiri godine
to smo ovdje jedva kuda makao od ovih pustih rudnika?"
Njen polet ponese i njega. Slijedeeg jutra svijet mu je izgledao
veseo i bezbrian. Za dorukom, koji mu je prijao na nov nain, on
izjavi:
"Dobra si ti enica, Kris. Umjesto da mi s visine propovijeda kako
sada oekuje od mene velika djela i kako je krajnje vrijeme da
zauzmem svoj poloaj u svijetu, ti se zadovoljava "
Ali ona ga nije sluala. Negodovala je bez veze: "Molim te, dragi,
da ne guva tako novine. Ja sam mislila da to ine samo ene. Pa
kako u ja onda da proitam svoju rubriku o vrtlarstvu?"
"Nemoj je ni itati", ree joj, uputivi se vratima, pa je poljubi i doda:
"Misli na mene."
Obuzeo ga je bio pustolovan duh, pa se osjeao spreman da kua
ivot. Ali uroena opreznost njegove naravi nije mu davala da ne
baci pogled i na aktivu svoje bilance. Pored svojih titula M. R. C. P. i
M. D. imao je i u banci preko tri stotine funti gotovine. Sa svim tim
dobrima za sobom, jamano nee gladovati.
Srea je bila to je njihova odluka bila vrsta. Bio je, naime, nastao

potpun preokret u raspoloenju itavog grada: sada, kad je on

odluio da ode po svojoj vlastitoj volji, svi su eljeli da ostane.
To raspoloenje dostie vrhunac nedjelju dana poslije sjednice
Odbora, kad je Owen, bez uspjeha, doao u "Dolinicu" na elu
izaslanstva i zamolio
Andrewa da ponovo uzme u razmatranje svoju odluku. Otada,
omraza protiv Eda Chenkina dobi oblike siiovitosti: za njim se po
ulici podizala prava hajka. Dva puta su ga iz rudnika otpratili do
kue uz zvidanje malih zvidaljki, to je bilo sramno igosanje koje
je obino bilo namijenjeno samo radnikim izdajicama.
U toj mjesnoj ustalasalosti bilo je udno to se u tom gradiu nije
znalo da je njegova teza bila primljena s priznanjem u vanjskom
svijetu. Njom je stekao titulu M. D. Oria je bila objavljena u
asopisu za industrijsku higijenu u Engleskoj, a u Sjedinjenim
Dravama izdalo ju je kao brouru Udruenje za ameriku higijenu.
Osim toga, ona mu je donijela i tri pisma.
Prvo je bilo od neke trgovake kue u ulici Brick, u istonoj etvrti
Londona, koja ga je obavjetavala da mu alje uzorke svojeg
plunog sirupa, koji je naroito specijalan i pouzdan lijek protiv
plunih oboljenja, o emu imaju stotine svjedoanstava, pa i neka
potpisana po vrlo istaknutim Ijekarima koji preporuuju svojim
bolesnicima rudarifna taj odlini lijek koji lijei i reumatizam.
Drugo je bilo od profesora Challisa, kojim mu je ovaj oduevljeno
estitao na uspjehu, i, na kraju, pozivao ga da ga ako moe, posjeti
jednog dana u toku te nedjelje u njegov Institut u Cardiffu. U post
scriptutn Challis je bio nadodao: "Nastojte da dodete u etvrtak."
Ali Andrew, u hitnji tih nekoliko posljednjih dana, nije mogao da
mu ode, i ta vie, zaturivi negdje pismo, bio je zaboravio za neko
vrijeme i da mu odgovori.
Na tree odgovori odmah, jer ga je istinski oduevilo. To je bilo
jedno neobino ohrabrujue saopenje koje je iz Oregona prelo
Atlantski ocean.
Andrew proita nekoliko puta otkucane listie pa ih onda
uzbueno ponese Kristini.
"Ovo je zaista prijatno, Kris. To je pismo iz Amerike, od nekog
Stillmana, Roberta Stillmana iz Oregona. Ti vjerojatno nikad nisi ni

ula za njega, ali ja jesam. On je sasvim tano ocijenio moj rad o

udisanju antracitske praine. Tanije, mnogo tanije nego Challis
uh, do avola, trebalo je da mu odgovorim na pismo! Taj je ovjek
potpuno shvatio moje poglede i, tavie, u jednoj ili dvije stvari on
me uljudno ispravlja. Izgleda da je serecit onaj aktivan i tetan
sastojak u siliciju. Ja nisam dovoljno upuen u kemiju da sam
mogao da to utvrdim. Ali to je sjajno pismo, puno hvale pa jo od
Stillmana!"
"Zaista?" ree ona pogledavi ga upitno. "Da li je on neki ljekar
tamo?"
"Nije, u tome je ba i najvee udo. On je u stvari fiziar. Ali
upravlja jednom klinikom za plune poremeaje u Portlandu, u
dravici Oregon pogledaj, eto na pismu je otisnuta adresa. Neki ga
jo ne priznaju ali on je velik ovjek, na svoj nain, dakako, kao i
Spahlinger. Priat u ti o njemu kad jednom budemo imali
vremena."
Koliko je on cijenio Stillmanovo pismo, vidjelo se po tome to je sjeo
i smjesta mu odgovorio.
Sad su bili zauzeti pripremama za put, smjetanjem namjetaja u
neki magazin u Cardiffu to im se uinilo najpogodnijim rjeenjem
i neveselim opratanjima. Njihov odlazak iz Drineffvja bio je naglo,
junako otkidanje. Ali ovdje je bilo mnogo ganutljiva oklijevanja.
Bili su na veeri kod Vaughanovih, kod Bolandovih, pa ak kod
Llewellynovih. Andrew je dobio "oprotajnu dispepsiju" koja je
svjedoila o tim gozbama na rastanku.
Kad je doao odreeni dan, Jenny im je u suza
ma rekla na njihovo veliko zaprepaenje da im se na stanici
sprema "velik ispraaj".
U posljednjem asu, osim ove uzbudljive vijesti, dojuri i Vaughan.
"Oprostite to vas opet uznemiravam, ali ujte, Mansone, kako ste
to opinili Challisa? Upravo sam dobio pismo od staroga dobriine:
izgleda da ga je va rad sasvim zaludio, a posredno bar ja sam tako
razumio i Savjet za metalurgijske radove. U svakom sluaju, on od
mene trai da doem u dodir s vama. eli naime, da se bezuslovno
sastanete s njim u Londonu i kae da tome podaje osobitu vanost."
Andrew odgovori pomalo smueno.

"Pa mi odlazimo na ljetovanje, ovjee, na prvo pravo ljetovanje

nakon toliko godina. Kako mogu sada da se sastanem s njim?"
Andrew pogleda Kristin sa zebnjom. Oni su namjeravali da svoje
skrovite odre u tajnosti, da bi bili slobodni od svih briga,
prepiske, tueg uplitanja u njihove stvari. Vaughana je ipak bio
obavijestio.
Onda pohitae na eljezniku stanicu, gdje ih okrui gomila
sakupljenog svijeta iz etvrti: bilo je tu stezanja ruku, tapanja po
ramenima, zagrljaja, dok najzad nisu bili ubaeni u odjeljenje vlaka
koji je ve bio u pokretu. Dok je lokomotiva huktala, njihovi
prijatelji, okupljeni na peronu, zapjevae gromko pjesmu Ljudi iz
Harlema.
"Oh, moj boe!" uzviknu Andrew trljajui prste. "Jo je samo to
trebalo!" Ali njegove su oi blistale, as zatim dodade: "Prosto sam
ushien, Kris. Zar nisu ljudi dobri! A pomisli, samo pred mjesec
dana polovina je grada traila moju glavu! Nema ta, ivot je zaista
glupavo smijean." Pogleda je veselo na sjedalu pored sebe. "Ovo je,
gospodo Manson, iako ste sad ve starija gospoa, na drugi
medeni mjesec!"
Te veeri stigoe u Southampton i ukrcae se na
parobrod, koji je bio spreman za put preko La Mana. Slijedeeg
jutra vidjee izlazak sunca iza Saint Maloa, a sat kasnije primi ih
Bretanja.
ito je bilo zrelo, trenje su se savijale pod teinom ploda, koze su
skakutale po cvjetnim poljima. Kristinina je zamisao bila da dodu
ovamo, da izbliza osjete istinsku Francusku, a ne njene muzeje,
galerije slika i dvorce, nehistorijske ruevine i spomenike, nita od
svega toga to turistika literatura natura kao neophodno.
Stigoe u Val Andre. Njihova mala gostionica bila je na domaku
utanja mora, na domaku mirisnih livada. Pod u spavaoj sobi bio
je od prostih, izribanih dasaka, a jutarnja kava stizala je u debelim
plavim alicama koje su se puile. Ljenarili su po vas dan.
"Oh, Gospode", ponavljao je Andrew neprestano, "zar ovo nije
prekrasno, mila moja! Ja nikad, nikad vie ne elim da vidim
zapaljenje plunog renja". Pili su jabukovau, jeli jastoge, rakuce,
poslastice i bijele trenje. Uvee bi Andrew s vlasnikom igrao biljara

na starinskom stolu, pa bi ponekad izgubio partiju samo za pedeset

prema stotini.
Bilo je divno, udesno, sjajno sve su to bili Andrewovi epiteti sve
osim cigareta, dodao bi. Tako im protee mjesec pun milja i sree.
Onda je Andrew, sve ee i uznemirenije, uzimao da prevre jedno
jo neotvoreno pismo, umrljano sokom treanja i okoladom, koje
mu je stiglo jo pred dvije nedjelje i ostalo leati u depu
neproitano.
"Hajde", bodrila ga je Kristin jednog jutra, "mi smo odrali rije!
Otvori ga."
On razdere paljivo omot i proita pismo leei poleuke, pa se
onda polako uspravi, proita ga jo jednom i bez rijei ga doda
Kristini.
Pismo je bilo od profesora Challisa. U njemu ga
je izvjetavao da je povodom njegovih istraivanja o djelovanju
udisanja antracitske praine, S. U. M. R. Savjet za ugljarske i
metalurgijske radove odluio da uzme u ispitivanje itavo to
pitanje u svrhu podnoenja izvjetaja jednom odboru Parlamenta. U
tu svrhu Savjet e postaviti jednog stalnog ljekarainpektora, pa je
cijenei njegov rad na tom polju, jednoglasno i bez kolebanja, nudio
to mjesto Mansonu.
Kad je proitala pismo, ona ga pogleda radosno:
"Zar ti nisam rekla da e se nai neki sretan obrat?" I pri tom se
nasmijei: "Zar to nije sjajno!"
On je gadao kameniima, brzo i nervozno, oklop jednog morskog
raka na obali.
"To je sigurno neki kliniki posao", razmiljao je glasno. "to bi
drugo moglo biti. Oni znaju da sam ja kliniar."
Ona ga je posmatrala, i sve se vie smijala.
"Naravno, dragi, ti se sjea nae pogodbe: najmanje est nedjelja
mirnog ljenarenja ovdje. Ti nee dopustiti da nae divno
ljetovanje bude sad time uznemireno."
"Ne, ne, dabome", odgovori i zatim pogleda na svoj sat. "Ostat emo
do kraja na Ijetovanju, ali u svakom sluaju" skoi i veselo je
podie na noge "nee nam nita koditi ako sad trknemo do
telegrafa. Da mi je samo znati imaju li ovdje red vonje."