BHAGAVATA

BOANSKA FILOZOFIJA,
ETIKA I TEOLOGIJA

Srila Saccidananda Bhaktivinoda Thakura

BHAGAVATA
BOANSKA FILOZOFIJA,
ETIKA I TEOLOGIJA

Srila Saccidananda Bhaktivinoda Thakura

Naslov originala: Bhagavata

(Srila Bhaktivinoda Thakura)
iz 1869. godine

Prijevod: Gaura Hari

Lektura: Ragini
Prijelom: Lla

oujak 2014.

O, iskusni i misaoni ljudi, kuajte

Srimad Bhagavatam, zreo plod vedskog
drveta elja. Potekao je s usana Srila
Sukadeva Gosvamija i tako postao jo
ukusniji, iako su u njegovom nektarskom
soku ve svi uivali, ukljuujui
samospoznate due. (SB 1.1.3)

1.
Volimo itati knjigu koju nikada nismo itali. Nestrpljivi
smo saznati neto novo, ali, naalost, tada naa znatielja
biva zadovoljena. Takav nain itanja i saznavanja
prevladava kod veine itatelja i saznavatelja, koji
sebe mogu smatrati uenim i velikim osobama ili koje
drutvo njima slinih ljudi, moe smatrati uenim i
velikim. U stvari, veina ljudi se pouzdaje u injenice
i izjave drugih osoba. Ali, to nije uenje, to nije
prouavanje. Uenik treba itati sa eljom da stvara, a
ne da besciljno ponavlja sadraj. Uenici, poput satelita,
trebaju odailjati svjetlo koje prime od tvorca djela te
paziti da ne zarobe injenice i misli, kao to suci donose
presude i alju osuenike u zatvor, pazei da donesu
dobru odluku.
Spisateljeva misao se mora razvijati, mora napredovati
do itatelja, tako da se itatelj poeli promijeniti ili
nadograivati. Najbolji kritiar je onaj koji moe
pokazati daljnji razvitak stare misli, ali onaj koji
jednostavno pobija staru misao je neprijatelj napretka i,
u konanici, neprijatelj prirode.

Poni iznova, kreni ispoetka. Tako govori kritiar

koji misli da stari odgovori ne zadovoljavaju nova
pitanja. Stari pisac biva pokopan, jer, kau, njegovo
vrijeme je prolo. To su povrni zakljuci i ne donose
boljitak. Napredak i razvitak su dio prirodnih zakona
i, svakako, treba biti promjena i ispravaka, koji su dio
tih istih zakona prirode. Ali, napredak znai krenuti
dalje, popeti se vie. Ako bi sada slijedili naeg glupog
kritiara, mi bi se trebali vratiti na poetak i zapoeti
novu utrku, a kada bi se nali na pola puta, na kritiar
bi rekao da trebamo krenuti ispoetka, jer je dolo do
nekih promjena na putu. Na taj nain, na glupi kritiar
nam nee dozvoliti da iskusimo cijeli put i otkrijemo
neke nove injenice koje nas vode do napretka, razvitka
i saznanja.
Stoga, povrni kritiar i besciljni itatelj su dva velika
neprijatelja napretka. Moramo ih otjerati! Pravi kritiar
e nas savjetovati da sauvamo ono to smo ve postigli
i stekli, te da nastavimo nau utrku s one toke na
kojoj se vatra naeg napretka zaustavila. On nas nee
savjetovati da se vratimo na poetak, jer zna da e to biti
besciljan gubitak naeg vremena i naih napora. On e
prilagoditi utrku nama, pokazujui nam s koje toke se
trebamo nastaviti razvijati. To je odlika pravog uitelja,
to je odlika vrijednog uenika. Uenik e itati starog
spisatelja i pronai e pravu poziciju razvitka misli.
Nee rei da treba spaliti knjigu jer sadri misli koje su
nekorisne ili nepotrebne.

Misli su sredstva kojima dolazimo do cilja. itatelj

koji odbaci lou misao ne zna da lo put moe donijeti
poboljanje i pretvoriti se tako u dobar put. Jedna misao
je put koji vodi do druge. Tako e itatelj spoznati da
misao koja prevladava danas, biva sredstvo prema
novom sutranjem cilju. Misli, na taj nain, postaju
beskrajan niz sredstava i ciljeva koji se izmjenjuju te
postaju kamen temeljac u razvitku ovjeanstva.
Veliki prosvjetitelji e uvijek naglasiti da nisu doli
unititi stare zakone, nego ih, konano, ispuniti. Valmiki,
Vyasa, Platon, Isus, Muhamed, Konfucije i Chaitanya
Mahaprabhu su istakli tu injenicu, bilo rijeima, bilo
djelima.
Bhagavata, poput svih vjerskih ili filozofskih djela
i radova velikih ljudi, je patila od neprimjerenog
tumaenja glupih itatelja i povrnih kritiara. Danas
je tom djelu uinjena velika teta, ak i vea od one
nanesene u prolosti. Brilijantni umovi predstavljali
su kroz povijest ovo veliko djelo, promiui istinu i
filozofske vrjednote, ali predrasude, koje su stvorili
nemarni itatelji, su sprijeile ovo veliko djelo da
procvjeta u svoj svojoj punini.
ak i veliki ovjek, Raja Rama Mohan Roy, koji
je osnovao sektu brahmoista, nije smatrao vanim
prouavati Srimad Bhagavatam, taj dragulj vedske
knjievnosti. On je krenuo od Vedante, prihvativi
Shankaracharyine komentare, koji ne priznaju Boga

u Njegovom Vrhovnom Obliku Svevinje Boanske

Osobe, ali je bio nezadovoljan tim komentarima, pa
je krenuo istraivati kranstvo prilagoeno indijskoj
kulturi. Ram Mohan Roy je bio sposoban ovjek. Nije
bio zadovoljan teorijom iluzije ili mayavada filozofije
koju je proklamirao Shankaracharya. On je volio
prirodu, moemo ak rei da je bio istinski zaljubljenik
u istu, te je vidio da on ne moe biti jednak s Bogom,
koji je svu tu prirodu stvorio. Tada je pobjegao, bre
bolje, od opasne filozofije impersonalizma, te je doao
do Kurana. Ni tada nije bio zadovoljan. Zatim je krenuo
prouavati prelijepe opise iz ivota Isusa Krista, prvo
na engleskom, a zatim na izvornom grkom, uzimajui
utoite slavnog prosvjetitelja.
Ali, Ram Mohan Roy je bio i domoljub. elio je
promijeniti svoju zemlju, na isti nain kao to je
promijenio i sebe. Znao je da istina ne pripada samo
jednom ovjeku ili samo jednom narodu, ili samo jednoj
rasi. Istina pripada Bogu. ovjek, bio on na polovima ili
ekvatoru, ima pravo na nasljedstvo svoga Vrhovnog Oca.
Na taj nain je on smatrao da poruka Isusa Krista pripada
i njemu i njegovim sunarodnjacima. Tako je on osnovao
sektu brahmoista, neovisnu od religioznog nasljea
njegove zemlje, opisanog u Srimad Bhagavatamu, ili
predivnom Bhagavatamu. Njegova plemenita djela su
ga neosporno svrstala meu istaknute ljude u povijesti,
ali kada je govorio o istini, on je mogao otii korak dalje,
do toke na kojoj je zadnji reformator u Indiji stao.

Misao Ram Mohan Roya, koja je nedvojbeno bila

mona, nije pronala svoj put do Srimad Bhagavatama,
nego je, naalost, skrenula na drugi kolosijek, i na taj
nain je proputena prigoda da se Bhagavatam vrati u
indijske domove, kao najhitniji sveti spis koji je ova
zemlja dala. Ne sumnjamo da e razvitak vremena
ispraviti tu pogreku, te da e taj slijepi kolosijek nestati
pod utjecajem glavne linije razvitka. Mi oekujemo da
e te napore uloiti sljedbenici Ram Mohan Roya.
Bhagavata je patila od povrnih kritika, kako Indijaca,
tako i stranaca. To djelo je bilo oteeno i osporavano
od mnogih naih mladih sunarodnjaka, te se njemu
pristupalo s predrasudama, neprimjereno, te se povrno
tretirala njegova filozofska okosnica, i tako je knjizi
nanesena neprocjenjiva teta. Ponajvie to dugujemo
naem kolskom sustavu i neprimjerenom nainu na
koji se u njemu prezentira ovo veliko djelo.
Uglavnom su Bhagavatu tumaili ljudi ogranienih
misli i inteligencije, ali predrasude koje su oni usadili
u glave mladih uenika teko se kasnije mogu izbrisati,
osim ako uenik ne krene prouavati uzviena djela
Vaishnavizma. Mi smo svjedoci te injenice.
Dok smo bili na koledu i dok smo itali djela zapadnih
filozofa, te dok smo izmjenjivali razmiljanja na tu
temu, uistinu, nismo imali razvijen ukus za poruku
Bhagavatama. To veliko djelo izgledalo nam je poput
skupa glupih i primitivnih ideja, te smo odbijali

uti bilo kakve dokaze o njegovoj vjerodostojnosti i

prosvjetljujuoj poruci. Radovi Chaninga, Parkera,
Emersona ili Newmana su imala mnogo veu vrijednost
za nas, negoli vaishnavska djela. Pohlepno smo upijali
razne biblijske komentare, te Tattva Bodhin Sabhu, koja
sadri sutinu Upanishada i Vedante.
Svo to vrijeme nismo ni pomiljali itati vaishnavska
djela. Ali, kada smo ostarjeli, te kada se na vjerski
osjeaj polako razvijao, poeli smo se moliti i vjerovati
u Isusa Krista. Sluajno smo, u to vrijeme, naletjeli na
zapise o Velikom Chaitanyi Mahaprabhuu, te smo poeli
shvaati transcendentalni genij Gospodina iz Nadije.
Tada smo se susreli sa ne bas najboljim komentarima
Bhagavatama, koji su dolazili od vedantista iz Benaresa.
Nakon toga smo se trudili proitati slavne komentare na
sanskritu, koje je napisao uenik Gospodina Chaitanye.
Ta objanjenja o Bhagavatamu su nas u potpunosti
obuzela jer su bila puna devocijske drai te smo,
ponukani novom spoznajom, krenuli proitati to veliko
djelo, Srimad Bhagavatam, u potpunosti. To je bilo
teko za one koji se nisu susretali s filozofskim djelima
i mislima, ali predivni komentari Sridhara Swamija su
nam pomagali da se probijemo do dubina tog velikog
djela. Konano smo dobili pravu sliku o vaishnavskim
uenjima i njihovoj dubokoj poruci mira i dobre volje
za cijelo ovjeanstvo.

Dobro smo se pomuili dok se nismo oslobodili

naih predrasuda i gordosti. Koliko moemo
shvatiti, neprijatelj Vaishnavizma nee nai ljepotu u
Bhagavatamu, ali pravi kritiar e biti dobronamjerni
sudac, osloboen predrasuda i sektakog duha.
Osoba koja u srcu slijedi Muhameda, zasigurno e
pronai dijelove u Novom Zavjetu, koje e smatrati
nevjerodostojnima. Zadrti kranin e takoer proglasiti
Muhameda jednim ambicioznim reformatorom,
te omalovaiti njegovo poslanje. Razlog tome je
jednostavan. Obojica su bili trenirani razmiljati na
nain koji im ne daje mogunost da budu objektivni
i dobronamjerni suci. Misli imaju mnoge putove i
putokaze. Osoba koja je prouavala impersonalne radove
vedantista iz Benaresa nee pronai vjerodostojnost u
Vaishnavizmu.
Isto tako, Vaishnava, iji je jedini posao prositi od vrata
do vrata, nee pronai vjerodostojnost u kranstvu. To
je stoga to Vaishnava ne razmilja o kranstvu kao
to to ini kranski vjernik. Najvjerojatnije obojica
njeguju iste osjeaje prema Bogu, ali nee se prestati
svaati jer su doli do uobiajene slijepe ulice, gdje nisu
mogli zaobii razliite naine razvitka misli, nego su
se radije prepustili dobro poznatom sektakom duhu u
kojem se snalaze i osjeaju sigurno.
Kada se misao poinje razvijati tom slijepom ulicom, te
kada se njeguje razliitost, umjesto polaznih osjeaja,

za koje smo utvrdili da su gotovo identitini, onda

dolazi do kulture misli koja udaljava ljude sve dalje od
njihovog ivotnog cilja, ljubavi prema Bogu.
Filozofija i teologija su poput visokih kula koje se istiu
na dvorcu, ili poput velike planine koja iskae svojom
grandioznou, jer zahtijevaju paljivo prouavanje i
pozorno istraivanje. Mislioci i spekulatori zakljuuju
na temelju zdravog razuma i svjesnosti, ali oni rade
razne postavke koje su ponekad proturjene. Ti zakljuci
se razlikuju ovisno o mjestu i vremenu u kojem su
napisani ili izloeni, te ovisno o socijalnoj i filozofskoj
svijesti drutva.
Platon je napisao filozofske postavke na Zapadu, dok
je Vyasa to uinio na Istoku. Konfucije je to napravio
na udaljenijem Istoku, a Spinoza, Kant i Goethe na
udaljenijem Zapadu.
Te postavke su uinjene u raznim vremenima i u
razliitim okruenjima, ali njihov zakljuak je gotovo
uvijek bio isti, jer su svi bili voeni istim ciljem. Svi
su lovili Veliki Duh, Vrhovnu Duu Univerzuma. Svi
oni su dobili vrlo mali, ali jasan uvid u tu materiju.
Njihove rijei su bile drugaije, ali njihovi zakljuci
su se podudarali. Trudili su se pronai Apsolutnu
religiju i njihovi napori su okrunjeni uspjehom, jer
Bog daje svojoj djeci ono to ele. Potrebno je imati
dobronamjerno, velikoduno, isto i sveto srce da bi
osjetio ljepotu njihovih komentara.

Sektatvo, taj veliki neprijatelj Istine, e uvijek sprijeiti

nastojanja tragatelja koji se trudi spoznati Istinu u
religijskim djelima njegovog naroda, te e smatrati
da Istina jedino poiva u njegovim starim religijskim
djelima i nigdje drugdje. Veliki filozof iz Benaresa nee
smatrati privlanom ideju o univerzalnom bratstvu i
nee gledati Boga kao Vrhovnu Osobu, ve e smatrati
da vrhunac spoznaje lei u Brahmanu te e uvredljivo
izjednaiti iva bia s Bogom.
Neki drugi filozof nee moi pronai ljepotu u kranskoj
vjeri, jer e ga njegova uvjetovanost sprjeavati, mada
on sebe smatra slobodoumnim. Nain na koji je Isus
propovijedao bezuzronu boansku ljubav prema
Gospodinu bit e neprihvatljiv za filozofa, koji e to
smatrati sentimentalizmom, osim ako se ne odlui
prouavati djela velikog Isusa Krista, jer tada e mu se
vidici u potpunosti proiriti.
Na slian nain krani trebaju prouavati djela Vedante
da bi shvatili misao vodilju koja pokree ljude koji
slijede ta uenja. Zakljuak je da kritiar mora biti dobro
upoznat s razvitkom ljudske misli u raznim podnebljima
i religijama, te on treba biti dobrohotna, plamenita i
asna dua. Europljanin koji doe u Indiju moe zapitati
to je Bhagavatam. Njegov prijatelj e mu rei da je to
knjiga koju itaju u Orissi prije odlaska na poinak.
On e nadodati da je to primitivna i neinteligentna
knjiga koju prouavaju ljudi koji svoje elo ukraavaju

sandalovom zemljom te nose udne drvene lanie oko

vrata i mole se na udnim brojanicama.
Drugi prijatelj, koji putuje s njima, e odmah ispraviti
prvoga, te e rei da je Bhagavatam djelo na sanskritu,
na koje polau pravo ljudi koji se nazivaju Goswamiji.
Oni su zasebna sekta koja daje mantre te inicira ljude
u svoja uenja. On e zakljuiti da su oni poput pape
iz Vatikana, koji ljudima u Bengalu oprataju grijehe,
nakon to ih ovi primjereno nagrade. Trei prijatelj
e iznijeti svoje miljenje itd. Mladi Bengalac, koji je
treniran u engleskim kolama, i koji ne zna mnogo o
vremenu prije muslimanskih osvajanja Indije, e rei da
je Bhagavata knjiga, koja govori o Krishninom ivotu,
koji je bio ambiciozan i nemoralan ovjek, jer je to sve
to je mogao saznati od svoje bake prije negoli je krenuo
u kolu. Stoga predivni Bhagavatam ostaje zakljuan za
veliku veinu puanstva. Ali Istina je vjena i niti na
trenutak nije ranjena neznanjem.
Sama Bhagavata govori o tome u prvom pjevanju, prvom
poglavlju, stih broj tri: O, iskusni i misaoni ljudi, kuajte
Srimad Bhagavatam, zreo plod vedskog drveta elja.
Potekao je s usana Srila Sukadeva Goswamija i tako
postao jo ukusniji, iako su u njegovom nektarskom soku
ve svi uivali, ukljuujui samospoznate due. Zatim,
Garuda Purana kazuje: Bhagavatam je spjevan u 18 000
stihova. On sadri najbolje dijelove Vedante i Veda.
Tko god je okusio njegov nektar nee vie voljeti niti
jednu religioznu knjigu kao to voli Bhagavatam. Svaki

inteligentni itatelj e ponoviti taj stih, Bhagavatam je,

tek izvanjski, knjiga koja je nastala u Indiji.
Kad osoba ue u njegovu transcendentalnu poruku i
okusi ari duhovnog svijeta, zaboravit e sva izvanjska
mjerila i svrstavanja. Istinski sljedbenik Bhagavate je
duhovna osoba koja je prerezala prolazne vezanosti
za materijalno postojanje te polako ulazi, ili je ula, u
vjeno prebivalite Svevinjeg Gospodina. To veliko
djelo poiva na dubokom nadahnuu i ponekad teko
shvatljivoj strukturi koja se moe initi neprolaznom za
obinog itatelja. Stoga, mi smo zamoljeni prouavati
koristei komentare Sridhara Swamija, te Boanskog
Chaitanye i Njegovih sljedbenika.
Veliki propovjednik iz Nadije, koji je bio proslavljen iz
usta njegovih nadarenih sljedbenika, nam govori da je
Bhagavatam sazdan na etiti stiha koja je Vyasa uo od
Narade, najuenijeg ivog bia.
On nam govori da je Brahma, prvostvoreno bie,
dugo vremena bio sam u praznom i crnom nitavilu ne
mogavi shvatiti to mu je initi, ali kada se okrenuo
svojoj duhovnoj prirodi, iznutra je uo glas, koji mu
je rekao sljedee rijei: Svevinja Boanska Osoba
ree - Znanje o Meni, koje je opisano u spisima,
je vrlo povjerljivo, te se treba shvatiti kroz slubu
posveene predanosti. Sve ono, to treba na tom putu,
e ti biti obznanjeno. Moe to oprezno prihvatiti. Ti si
prvostvoreno bie, te ti nee biti lako prihvatiti Moje

naputke, stoga ti dajem slobodnu volju da prihvati ili

odbaci ono to u ti rei o Mojem obliku, o Mojem
prebivalitu i o Mojim djelatnostima. Brahma, to sam
Ja, Svevinji Gospodin, Koji je postojao prije stvaranja.
Tada nije bilo materijalne prirode, koja je uzrok ove
kreacije. To to ti vidi sada, sam takoer Ja, Svevinja
Boanska Osoba, i nakon unitenja u ostati samo Ja, ta
ista Svevinja Boanska Osoba. O, Brahma, ako vidi
ita vrijedno i znakovito, a da nije u odnosu sa Mnom,
nije stvarno. To je Moja iluzorna energija, ona je odsjaj
koji se nazire u mraku. Vrlo je teko ukratko objasniti
prethodne stihove. Treba proitati cijeli Bhagavatam da
bi se dobio odgovor.
Kada je veliki Vyasa zavrio etiri Vede, te napisao
108 Upanishada, kojima je nadodao 18 Purana, potom
napisavi Vedantu i veliku Mahabharatu, bio je vrlo
nezadovoljan, jer je osjeao da nije dovoljno jasno
izloio Istinu. Bio je tuan i nemiran poput Goetheovog
Fausta.
Vyasadeva je tada utonuo u meditaciju, te je zapoeo
razgovor s Istinom na posve drugaiji nain, traei
Njezin razvitak. Zakljuio je da svi prijanji radovi
zahtijevaju da se ogole i da se iz njih izvue ista,
neuprljana bit sutine, ta velianstvena Istina.
Na taj nain, Srila Vyasadeva nam je pokazao kako
treba razvijati svoju misao, stalno napredujui na putu
Istine. Tako je nastao Srimad Bhagavatam, koji je zreo

plod svog vedskog znanja, te njegov prirodni saetak i

bitak. S tom injenicom ovjek moe krenuti prouavati
ovo veliko djelo.
Ono e nam razotkriti tri velike istine koje ine Apsolutnu
religiju za sve ljude. Na Nadia propovjednik, ije
naputke trebamo slijediti, ih zove: Sambandha, Abhideya
i Prayojana; odnos izmeu Stvoritelja i stvorenih,
dunosti koje ovjek ima prema Bogu, te konano
savrenstvo ivota. U te tri rijei je saet cijeli ocean
ljudskog znanja, koji se, do dananjih dana, pokazao
savrenim prikazom ovjekovog razvitka misli. To su
osnovne poante religije uope, te Bhagavatama, kojeg
je nauavao Gospodin Chaitanya. Njegova objanjena
su utemeljena na te tri sutinske poante ovjekovog
postojanja u ovom materijalnom svijetu.
U svih svojih dvanaest pjevanja Bhagavatam nas ui da
je Bog samo jedan. On je Samodostatan i Sveproimaju,
te nije podloan promjenama. Vrijeme i prostor koji
stvaraju uvjete stvorenim biima su isto tako Njegova
Svevinja duhovna priroda, koja je apsolutna i ni sa im
uvjetovana. Ziva bia mogu potpasti pod utjecaj vremena
i prostora, te na taj nain postaju dio materijalnog
svijeta, kojim upravlja Gospodinova iluzorna energija,
Maya. Njeno djelovanje ne moemo tako lako shvatiti,
ali Bog nam objanjava da najvie to moemo shvatiti,
u naoj uvjetovanoj situaciji, je princip koji poiva na
duhovnim temeljima.

Hiroviti i brzopleti kritiar e odmah poskoiti i rei da

je to jo jedna igra koju vjernici pokuavaju odigrati.
Ali, budite strpljivi! U Bojem umu je pohranjeno sve
o naem vjenom odnosu s Njim, jer ako ne bi bilo
tako Bog bi izgubio Svoj smisao Sveproimajueg.
Dunost Gospodinove iluzorne energije jest da nas
prikae kao one koji upravljaju materijalnim svijetom,
dok je Sveproimajui Bog negdje daleko ili uope ne
postoji. To je istina koju Maya mora slijediti u ovom
materijalnom svijetu, to je njena sluba.
Ona e djelovati izmeu Boga i nas, sve dok mi ne
postanemo duhovni; sve dok ne postanemo sposobni
osloboditi se njenih okova, jer ak i u ovom materijalnom
tijelu mi moemo spoznati nau vjenu duhovnu
prirodu. Ali, Maya ne predstavlja samo la, opsjenu ili
obmanu, ve i predstavlja dio vjene istine. Stvoreni
svijet nije Maya, ali je u mogunosti biti ili ne biti pod
njenim utjecajem, ovisno o kutu gledanja promatraa i
njegovoj svjesnosti. U svakom sluaju teorija je idealna,
ali ako se krivo predstavi postaje smijena. Materijalisti
se smiju i kazuju da tijelo, voda, zrak i zemlja ne mogu
biti samo ideje, te odlau knjigu, rugajui se. To je stoga
to su proitali impersonalni komentar Vedante i nisu
mogli shvatiti dublji smisao meuodnosa.
Nije dovoljno negirati i govoriti da su sva iva bia Bog,
jer pravi idealist vjeruje da sve to vidi oko sebe jest
Bog, u smislu da je sve proeto Njegovom energijom i
sutinom, ali ne smije misliti da Bog nema Svoj oblik i

osobine, koje su razliite od ivih bia, ali kvalitativno

iste, kao to i ocean i kap iz oceana imaju ista svojstva,
ali su kvantitativno razliiti.
Bhagavatam nas ui da sve to mi vidimo jest istina,
ali je materijalni svijet prolazan i iluzoran. Prethodna,
takozvana idealna teorija nam je govorila da je kreacija
lana, ali nam Bhagavatam kazuje da je priroda istinita,
ali ne poput Boga i vjenosti, ve je podlona stvaranju
i unitenju. Zar je loe razmiljati da je ova kreacija
istinita i da su tjelesni odnosi u ovom svijetu duhovne
prirode?
Ne radi se samo o promjeni imena, ve i o promjeni
gledita u odnosu na nau prirodu. Naa priroda je
vjena i duhovna, ali pod utjecajem Maye postaje
gruba i materijalna. ovjek u svom duhovnom razvitku
pokuava prevladati tu nametnutu ideju, te uspostaviti
svoj vjeni odnos sa Svevinjim Gospodinom. Tako
inei, on se polako oslobaa okova materijalnog
postojanja i ispunjava smisao ljudskog oblika ivota.
ovjek koji je dostigao osloboenje e otvoreno rei
svome bratu da ako eli vidjeti Boga neka pogleda
njega, a ako Ga eli spoznati, neka ga slijedi.
Bhagavatam nas pouava naem vjenom odnosu sa
Svevinjom Boanskom Osobom, te mi objeruke
trebamo prihvatiti ponueno nam znanje. Uzviena
istina je toka u kojoj se materijalist i idealist trebaju
susresti, poput brae u istoj koli, i to je toka kojoj

sve filozofije tee. Taj termin je poznat kao sambandha

jnana ili, drugim rijeima, znanje o naem odnosu
sa Svevinjim Gospodinom. Sada trebamo pokuati
objasniti drugi princip, princip nae dunosti, koji
se zove abhideya jnana. Osoba treba zapoeti slubu
posveene predanosti. Postoji tri naina kako osoba
moe oboavati Stvoritelja. Svi teolozi se slau da je
Bog samo jedan, ali se ne slau u imenovanju tog Boga,
jer svatko od njih razvija drugi nain oboavanja i naziva
Boga drugaijim imenima. Neki Ga zovu brahman, neki
paramatma, a neki bhagavan. Oni koji oboavaju Boga
kao neogranienog te potuju Njegov neosobni vid kao
savrenstvo spoznaje, zovu ga brahman. Ti ljudi se
nazivaju jnaniji ili oni koji se bave teorijskim znanjem,
ne idui u dubinu.
Oni koji oboavaju Boga kao nadduu u srcima
svih ivih bia, te se na taj nain povezuju s Njim,
nazivaju Ga paramatma. To su mistini yogiji, koji
vide savrenstvo u meditaciji na nadduu u svome
srcu. Oni koji oboavaju Boga svim srcem i duom,
tijelom i snagom, zovu Ga bhagavan. Taj uzvieni
princip je bhakti. Knjiga koja nam savjetuje oboavati
Gospodina kao bhagavana zove se bhagavatam.
Stoga je bhagavatam knjiga za sve teiste svijeta. Ako
oboavamao Boga duhovnom posveenou, naim
srcima, umovima, tijelima i snagom, mi smo bhagavate,
te provodimo ivot u transcendendentalnom zanosu,
kojim se ne mogu podiiti niti oboavatelji brahmana,
niti oboavatelji paramatme.

Superiornost bhagavatama lei u injenici da On

objedinjuje sve vrste oboavanja, savreno ih uklapajui
u razne ljudske prirode i udi, te stoga dobiva naziv
bhakti, jer svatko pronalazi svoj jedinstveni odnos sa
Gospodinom, ispunjen obostranom ljubavlju. Ta rije,
bhakti, nema odgovarajui prijevod, niti na engleskom,
niti na hrvatskom jeziku. Pobonost, posveenost,
predanost i duhovna ljubav, sve to zajedno, te na
jedinstven osobni odnos sa Gospodinom ine bhakti.
Bhagavatam nam kazuje da trebamo oboavati
Gospodina na taj nain, jer je to najuzvieniji princip
ljudskog ivota.
Ovaj kratki opis i objanjenje ne mogu u potpunosti
doarati tu ljepotu bhakti puta, koji svaki tovatelj
osobno prolazi, sve do stupnja najvie ljubavi prema
Bogu. Cjelokupno objanjene bi zauzimalo puno
prostora i knjiga, a ovo djelo ima sasvim drugaije
usmjerenje. Dovoljno je rei da proces bhakti prolazi
kroz pet stupnjeva razvitka do svoje najie stepenice,
ljubavi prema Bogu. Tada takoer prolazi kroz
odreene stupnjeve, sve do spoznavanja naeg vjenog
ljubavnog odnosa sa Gospodinom i vjenog postojanja
u duhovnom svijetu.
Bhagavatam nam objanjava taj put due do krajnjeg cilja
ivota, od uvjetovanosti i vezanosti za grubu materiju,
do spoznavanja Osobnog, Vjenog, Nezavisnog i
Svemonog Gospodina Krishne. U Njemu ne postoji

nita materijalno niti to postoji u naem vjenom odnosu

s Njim. Sve je u potpunosti duhovno.
Zbog jasne predodbe i duhovne slike, objanjavajui
filozofiju, moramo se koristiti materijalnim primjerima
da bi objasnili duhovne ideje. Bhagavatam vjeruje da
je materijalna priroda dio Boje kreacije, stoga se i
u njoj nalazi dio vjenosti i nema razloga ne koristiti
takve primjere. Ova materijalna tvorevina je samo
odraz duhovnog svijeta, ali poto smo od djetinjstva
naueni na nju, teko nam je suoiti se s tim i prihvatiti
tu tvrdnju.
Primjeri su stoga neophodni. Priroda, kakva jest oko nas,
mora nam objasniti Duh, ili neemo biti u mogunosti
spoznati Istinu, te e na napredak na putu samospoznaje
biti onemoguen. Cjelokupna intelektualna i etika
filozofija je objanjena pomou primjera iz prirode.
Emerson lijepo objanjava kako su rijei iz etike
filozofije izvorno dole iz imena za materijalne stvari
koje vidimo oko nas. Rijei srce, glava, duh, misao,
hrabrost i odvanost su izvorno bile imena za stvari u
materijalnom svijetu.
Sve duhovne ideje su jednostavno slike iz materijalnog
svijeta, jer materija je rjenik duha, te su materijalne
slike samo sjenke duhovnih, koje nae materijalistike
oi prenose do naih duhovnih saznanja. Gospodin je
u svojoj dobroti postavio nepogrjeivu sponu izmeu
stvarnosti i sjenke, da bi nam obznanio vjenu Istinu

koja eka na nas. Sat objanjava vrijeme, abeceda

upuuje na nepregledne mogunosti i znanje, prelijepa,
skladna pjesma nam ukazuje na vjenu harmoniju, na
sklad duhovnog svijeta.
Juer, danas i sutra, materijalne slike nam pomau
doarati nepreglednost duhovnog svijeta i ideju
vjenosti, znanja i blaenog sklada. Na tome razumnom
temelju Srila Vyasadeva je sagradio objanjenja
materijalnog svijeta, koja nadahnjuju nau duhovnu
prirodu i potiu Istinu da se razvija u nama. Nije nam
elja ii u detalje, jer ova knjiga ima drugaiju zadau.
Imamo takoer i praktini odlomak u drugom pjevanju
Bhagavatama. Svi naini, kako ovjek moe izvjebati
sebe do konanog cilja ivota - ljubavi prema Bogu,
su objanjeni, do u detalje. Prvo nam je savjetovano
da postanemo zahvalni sluge Svevinjeg Gospodina.
Reeno nam je da je naa priroda podlona utjecaju triju
vezujuih sila ili odlika materijalnog postojanja, koje
se nazivaju gune: sattva, rajas, tamas, vrlina, strast i
neznanje. Vrlina je ista i dobra, koliko to moe biti;
strast nije ni dobra niti loa, a neznanje je loe. Nae
sklonosti su proizvod utjecaja triju odlika materijalne
prirode, te nam je dunost uvjebati se i utemeljiti u
guni ili odlici vrline, koja nam je odskona daska za
transcendentalnu istu vrlinu, u kojoj jedino moemo
isto voljeti Gospodina i spoznati svoj odnos s Njim.
To nije nimalo jednostavno, dapae teko je i zahtjevno.

Za poetak trebamo sve svoje djelatnosti zatititi od

utjecaja gune neznanja, kultivirajui prvo gunu strasti.
Kada se ovjek pokrene u guni strasti, treba polako
razvijati gunu vrline, koja je najmonija i najprirodnija
pozicija za ljudsko bie. Pouda, lijenost, pokvarenost
i sklonost opijatima pripadaju guni neznanja. Razvitak
te zle gune emo sprijeiti ulaskom u zakoniti brak i
korisnim radom. Neemo zadavati probleme drugim
ivim biima, te emo odbaciti opijate bilo koje vrste.
Zatim emo razviti gunu strasti, koja je samo stepenica
izmeu, te je naa dunost to prije je usmjeriti na gunu
vrline, jer, u suprotnom, postoji opasnost ponovnog pada
do gune neznanja. Guna vrline je dobra i mona, te je
naa odskona daska do transcendencije. Brana ljubav,
koja je bila kultivirana, prerasta u svetu i duhovnu
ljubav, ljubav izmeu due i due. Koristan rad e se
preobraziti u ljubav prema poslu kojeg obavljamo, a ne
u gaenje koje smo, ponekad preesto, prije osjeali na
naim radnim mjestima.
Suzdravanje od zlog djelovanja, koje je bilo negacija,
emo pretvoriti u pozitivan rad za dobrobit ovjeanstva
i svih ivih bia. Tada emo sagledati iva bia u istom
svjetlu kao to gledamo sebe. Preobrazit emo nau
sebinost, te pomagati ljudima oko nas. Ljubav, milodar,
dobra djela i posveenost Bogu e biti na jedini cilj.
Tada postajemo Boji sluge, sluajui njegove elje
i motrei Njegova oekivanja. To je poetak, tako
postajemo bhakte, ali tu ne smijemo stati. Trebamo

i dalje razvijati nau duhovnu prirodu. To sve gore

objanjeno pokriva termin abidheya, ili uspostavljanje
odnosa sa Svevinjim Gospodinom. Sada smo objasnili
dvije od tri toke na kojima je utemeljena naa religija,
ili drugim rijeima kako ju je objasnio na spasitelj iz
Nadije, Gospodin Chaitanya.
Sada je vrijeme objasniti treu toku - prayojana ili
savrenstvo, na konani cilj, ljubav prema Bogu. to
je cilj naeg duhovnog razvitka, naih molitvi, nae
posveenosti i naeg odnosa s Gospodinom? Srimad
Bhagavatam nam kazuje da na cilj nisu uitak ili patnja,
ve neprestani napredak u duhovnom blaenstvu,
vjenom znanju i skladu.
Uobiajene knjige Hindu religije objanjavaju raj i pakao,
temeljei se, na svima nama dobro znanim principima,
uz bitnu poantu da oni iskljuivo poivaju na gunama
strasti i neznanja. Osim raja i pakla ima jo mnogo
drugih mjesta. Postoji 84 vrste pakla, a neka su gora
od Miltonovih opisa u Izgubljenom raju. Ta objanjena
su, zasigurno, poetina i imaju za cilj sprijeiti obinog
ovjeka da poini grijehe, jer neki ljudi nisu spremni
shvatiti dublja objanjenja. Bhagavatam je osloboen
takvih tema. U njemu je istaknuta iskljuivo sutina.
Mi se susreemo u nekim poglavljima sa opisima
rajskih i paklenih planeta, ali nam je reeno da ih ne
prihvaamo zdravo za gotovo, ve kao upozorenje
ljudima u neznanju i onim pokvarenim i zlim osobama.

Bhagavatam nam kazuje da nas eka nagrada ili kazna

za djela koja smo poinili i koja inimo. Sve ostalo,
osim ove duhovne injenice, su objanjenja koja su
posuena iz ostalih djela, da bi se sauvao dio tradicije
starih zapisa u novom ruhu. Kada bi sve teoloke knjige
koje su nastale prije Bhagavatama bile unitene poput
Aleksandrijske biblioteke, a Bhagavatam bi jedini
preivio, lien svih ostalih informacija iz prethodnih
spisa, jedino to bi preostalo bi bila ateistika filozofija.
Stoga je Bhagavatam oblikovan kao djelo velike
religijske vrijednosti, ali istovremeno i kao djelo
u kojem je objanjena povijest i filozofija svijeta i
svemira. Bhagavatam, na drugu stranu, ne doputa
svome sljedbeniku i itatelju traiti bilo to od Boga,
osim odnosa vjene ljubavi.
Kraljevstvo na Zemlji, ljepote rajskih vrtova i vladanje
nad materijalnom prirodom nikada nisu predmet
molitvi Vaishnava bhakta. Vaishnava ponizno moli:
Oe, Gospodaru, Boe, Prijatelju i Suprue moje due!
Sveti se Ime Tvoje! Ne obraam Ti se zbog neega to
si mi ve udijelio. Grijeio sam, sad se kajem i stoga
Te molim za oprost. Neka Tvoja svetost dotakne moju
duu i oslobodi ju uvjetovanosti. Neka moja dua bude
predana Tvojoj slubi u nepomuenoj ljubavi. Ti si moj
Gospodin i neka moja dua bude preputena Tvojoj volji.
Oslovio sam Te kao svog Gospodara i neka moja dua
bude odana Tvojoj slubi. Rekao sam Ti, Prijatelju, te
stoga ne elim osjeati strah, nego nesputanost u odnosu

prema Tebi, jer jedino tako mogu razviti ljubav. Nazvao

sam Te suprugom zato da moja duhovna priroda bude
zauvijek povezana s Tobom te da nikada ne osjetim
zamor i nevoljkost sluei Te s ljubavlju. Oe, podaj mi
dovoljno snage da Ti pristupim kao suprugu i da budem
proet vjenom ljubavlju. elim mir cijelom svijetu!
Tako se moli Bhagavata koji slijedi Bhagavatam. U
sedmom pjevanju knjige, onaj koji bude itao naii ce
na molitve Prahlada Maharaja, koji se moli Gospodinu
u pokornom i poniznom stavu, ne traei ita zauzvrat.
Ta molitva nam pokazuje to je cilj ivota Vaishnave.
Ne oekuje da e postati kralj nakon svoje smrti niti
strahuje od pakla ili bilo ega drugog.
Njegova ideja osloboenja nije nalik budistikom
nitavilu. Vaishnava je najponiznije ivo bie koje
je lieno svekolikih ambicija u materijalnom svijetu.
On eli sluiti Gospodina u duhovnom odnosu nakon
naputanja ovog materijalnog tijela na isti nain kako
Ga je sluio i ovdje. On zna da je duhovna dua i njegov
najvii cilj je boanska ljubav. Moe postojati filozofska
sumnja.
Kako individualna dua moe imati razliito postojanje
od Univerzalne due nakon naputanja materijalnog
tijela? Vaishnava to ne moe odgovoriti, niti bilo koji
ovjek na Zemlji to moe uiniti. Vaishnava ponizno
objanjava da on osjea Istinu, ali je ne moe objasniti.

Bhagavatam potvruje da due Vaishnava, po

naputanju ovog materijalnog tijela, nee vie postojati
u ovom poimanju vremena i prostora, ve u duhovnom
vjenom kraljevstvu, gdje je ljubav ivot, koji je
preplavljen neopisivim zanosom. Kada raspravljamo o
Boanstvima, dvije fatalne pogreke se mogu pojaviti,
te nas mogu vratiti natrag u neznanje.
Prva pogreka je ideja da je Bog istovremeno materijalan
i duhovan, te je stoga iznad svih postavki. To je moda
plemenita, ali i beskorisna ideja. Ako je Bog iznad
svih postavki i bez ikakovih simpatija, kako je onda
mogua ova kreacija? Kako je mogu ovaj Univerzum
koji je pun svekolikih prebivalita i svjetova, u kojem
prepoznajemo razne oblike postojanja i razne stupnjeve
razvitka ivih bia, razne vrijednosti i vrjednovanja?
ovjek, ena, zvijer, drvee, privlanost, ivotinjska
privlanost, struja, krajolici, voda i vatra. Ako bi bila
istinita tvrdnja da je Bog istovremeno materijalan
i duhovan, onda bi impersonalistika filozofija bila
apsolutna.
Druga pogreka je postavka da je Bog sve ono to
mu pridjenemo ili pripiemo. Inteligencija, istina,
vrlina i mo, sve je to Bog, kau neki. To je takoer
nebulozna ideja. Naputena prebivalita nikada ne
mogu predstavljati osobu. To je jo jasnije na primjeru
suprotstavljenih strana kao to su Pravda i Milost, te
Potpunost i Stvaralaka Mo.

Istina, kako je objanjena u Bhagavatamu kazuje, da iako

postavke mogu biti naizgled razliite one su ujedinjene
u duhovnoj Osobi, gdje uivaju potpuno razumijevanje
i sklad. To je svakako iznad nae moi poimanja, jer mi
smo ogranieni, a Bog je neogranien. Nae ideje i misli
su uvjetovane prostorom i vremenom, ali Bog je iznad
toga. To je traak Istine te se prema njemu trebamo
odnositi kao prema samoj Istini. Emerson je rekao
da je vrlo esto traak Istine bolji od organiziranog
sustava i on je u pravu. Bhagavatam stoga poznaje
Osobno, Neogranieno, Aktivno, Sveto, Uzvieno,
Svemono, Sveproimajue, Pravedno i Milostivo
Duhovno Boanstvo, bez takmaca, koji stvara i odrava
sve u Univerzumu. Vrhovni cilj Vaishnave je sluiti
Neogranienu Osobu u duhu posveene predanosti i
boanske ljubavi.
To su osnovna naela religije, koja se zove Bhagavata.
Mudri Vyasa je pokuao najbolje to je mogao objasniti
te principe, koristei primjere iz materijalnog svijeta da
pojasni duhovnu stvarnost.
Povrni kritiari omalovaavaju rad tog velikog filozofa.
Oni su ponekad ili tako daleko da su ga proglasili
uiteljem koji poduava materijalistiku ljubav i poudu,
skrivajui se iza haljine isposnika. Kritiar prvo treba
pozorno prouiti Bhagavatu i uvjebati svoj um itajui
najuzvieniju filozofiju koju je ovjeanstvo dalo. Tada
moe tvrditi da je pokuao proniknuti u drevnu teoloku
kolu iz Badarikasrama, koja postoji 4 000 godina.

Um povrnog kritiara e se zasigurno promijeniti.

Ako samo shvati jednu poantu iz Bhagavatama bit e
mu jasno da ta uzviena filozofija teizma ne bi mogla
promicati svjetovnu ljubav i poudu. To je nemogue,
dragi kritiaru! Vyasa ne bi mogao nauavati obinog
ovjeka da postavi mjesto za oboavanje i da se okrui
enama. Osjetilno uivanje je kao eanje po mjestu
koje svrbi i svakim dodirom stvara sve veu neugodu
i iritaciju koe. ovjekova glavna dunost i obveza u
ivotu jest ljubav prema Bogu i to nas nauava Srila
Vyasadeva u Srimad Bhagavatamu.
Ako prihvati ove moje savjete, dragi kritiaru, ve za
tri mjeseca e se pokajati i poeti oboavati Svevinjeg
Gospodina u duhu Bhagavate. Da, ti nam plemenito
ukazuje da takve filozofske usporedbe stvaraju
probleme ljudima u neznanju. Ti plemenito istie
nemoralne radnje takozvanih bhakta, koji izvanjski
slave Gospodina, a ustvari su najobiniji osjetilni
uivatelji i varalice. Takoer nas plemenito upozorava
da Vyasadeva, ako nije dovoljno isto objasnio
filozofiju, moe povesti na tisue ljude u propast. Ali,
dragi kritiaru proui povijest svijeta! Hoe li moi
pronai filozofa kojeg su, u potpunosti, svi prihvaali
i razumjeli?
Moderna religija nije nita drugo doli strah od Boga,
a ne duhovna ljubav koju su isticali Platon, Vyasa,
Isus, Muhamed i Chaitanya. Moemo mi predstaviti
Apsolutnu religiju kroz uzviene metafore ili

jednostavan govor, moemo napisati tomove knjiga ili

odravati govore, ali ljudi u neznanju nikada nee biti
privueni time i uporno e odbacivati svaki dobar savjet.
Uistinu je vrlo jednostavno rei da Apsolutna religija
djeluje gotovo intuitivno i da joj nije potreban nikakav
popratni mehanizam. Nije potrebno biti vrlo uen da bi
shvatio istinsku religiju. Moda je svjetovnim etiarima,
filozofima i teolozima potrebno prikupljati razna
znanja, ali s toke najvieg stupnja vjere uzvienoj dui
nije potrebno prouavati mnoge tomove da bi shvatila
Bhagavatu.
Definitivno je potrebno proi kroz odreen trening i
upoznati se s osnovama religije, kao to i matematiar
prvo mora upoznati osnove da bi krenuo prouavati
dalje. Dobra je i ispravna ona Istina koju mogu shvatiti
svi slojevi drutva.
Ako kae obinom ovjeku da je Bog neogranieno
inteligentan i svemoan u svojoj duhovnoj prirodi, on
e drugaije shvatiti ono to si mu rekao, nego to ti
to shvaa. Sve uzviene Istine zahtjevaju odreeno
obrazovanje, iako su u svome temelju krajnje intuitivne.
Najia je ona religija koja ti prua najiu predobu
Boga, i ta Apsolutna religija daje ovjeku potpuni uvid
u ovjekovu duhovnu prirodu. Kako je onda mogue
ljudima u neznanju ikada dostii samospoznaju? Kada
se misao probudi, ovjek se izvlai iz neznanja i tada je
sposoban prihvatiti Apsolutnu religiju.

To je Istina! Bog nam je to omoguio, Svojom

bezuzronom dobrotom i samilou. ovjek se treba
potruditi i raditi, jer sjedenje i ljenarenje nee nita
dobra donijeti. to je vei trud, to je vea nagrada! Oni,
koji ne razmiljaju, moraju se zadovoljiti vjerovanjima,
prije no to se probude i progledaju te opaze Boju
ljubav. Prosvjetitelji, zbog svoje univerzalne ljubavi
za sva iva bia, svjesno na sebe preuzimaju teret i
trude se probuditi uvjetovane due, te ih potaknuti na
razmiljanje. Iako e se oni poslije nastaviti opijati, ta
duhovna poruka koju su primili, kad-tad e pronai put
do njihova srca.
Ali, mi vidimo da se zlo i podmiivanje nastavljaju
u drutvu. Zar emo zbog toga optuiti spasitelja iz
Jeruzalema i spasitelja iz Nadije? Mi elimo pomoi i
ispraviti nepravde, a ne kritizirati, elimo dati ljudima
najviu Istinu i znanje, a ne se preputati oaju i sjediti
prekrienih ruku. Dva vrlo vana naela oznaavaju
Bhagavatu: sloboda i razvitak due kroz vjenost.
Bhagavata nas ui da Bog podaruje Istinu, i tako ju je
dao Vyasi, a podarit e je i nama, ako emo mi tu Istinu,
odista, arko eljeti. Istina je vjena i nepresuna. Dui
se obznanjuje Istina kada ona udi za njom, kada vapi
da osjeti njezin dodir.
Due velikih uenjaka iz prolosti, koje sada ive
duhovnim ivotom vjenosti, pomau nam i daju
odgovore naem znatieljnom i probuenom duhu,
te nam pomau u duhovnom razvitku. Napredak, u

Bhagavatamu, se objanjava kao buenje due i put do

boanske svjesnosti, te oslobaanje od okova iluzorne
energije. To je put od ogranienog do neogranienog.
Napredni Vaishnava je zapisao: Taj zreo plod vedskog
drveta je misaona postavka, i mijenja se ovisno o naem
razvitku. O poboni ljudi, kuajte to vie moete taj
slatki nektar i odbacite sve ono to vam stoji na putu,
poput pele koja uzima med iz cvijeta, odbacujui ono
nepotrebno.
Bhagavata je, uistinu, teko shvatljivo djelo. Kada se ne
slui raznim primjerima i oslikavanjima,
moemo se izgubiti u njenoj teko shvatljivoj sanskritskoj
pjesnikoj strukturi. Filozofska djela moraju biti takva.
Stoga su potrebni komentari i zapisi da nam pomognu
u prouavanju. Najbolji komentator je Sridhara Swami,
a istinski interpretator je na veliki spasitelj iz Nadije,
Gospodin Chaitanya.
Neka Bog blagoslovi due naih plemenitih vodia. Te
velike due nisu poput kometa koji dou te nestanu im
njihovo poslanje zavri. Oni su poput Sunaca, koji sjaje
i daju svjetlo generacijama koje dolaze, nadahnjujui
ih. Ti komentari, voeni svjetlou, e pronai put do
istinskih tragatelja i podariti im ljepotu i smiraj uma.
Vyasa, koji je ivio prije 5000 godina, jo je znan kao
jedan od najveih umova svih vremena, i njegovo ime
odzvanja u uima svih teologa svijeta. Jo uvijek svi
znaju za Badarikasram, gdje je Vyasadeva pouavao
ljude najuzvienijoj religiji i filozofiji slobode.

Kako mono ime - Badarikasram! Hodoasnici nam

govore da je tamo tlo hladno. Kako je Vyasadeva
mogao sroiti tako savrenu filozofiju na tako hladnom
mjestu. Ne samo da je Srila Vyasadeva svojim uenjima
ugrijao zemlju nego je proirio zrake svjetlosti sve
do mora. Kao veliki Napoleon u politikom svijetu,
Srila Vyasadeva je porazio stare filozofske postavke,
svojim monim transcendentalnim objanjenjima. To
je prava mo! Ateisti, impersionalisti, jainisti i budisti
bjee u strahu pred duhovnim osjeajem koji nosi u
sebi Bhagavata filozof. Vojsku ateista ine nesposobni
ljudi, okovani iluzornom energijom Gospodina. Oni
su nalik Luciferovoj vojsci, ali isti duhovni vojnici
Srila Vyasadeva, koje je poslao njihov Vjeni Otac,
neprimjetno unose pomutnju u njima, svojom svetou
i posveenou, te unitavaju grjene i zle postavke
njihove nazovi filozofije.
Onaj, koji slijedi Svevinju Boansku Osobu, te radi
za Njegovo zadovoljstvo, vidi sve to treba vidjeti u
stvorenom svijetu, jer mu Bog sve potrebno obznanjuje.
Osoba koja tako osjea Boga u srcu, vrlo lako pobjeuje
grjene misli i postavke. Bog takoer djeluje kroz
svoje predstavnike, agente, a jedan od njih je i Srila
Vyasadeva, inkarnacija Gospodinove moi. Sve velike
due, koje imaju mo iriti Boje poslanje, se nazivaju
saktyavesha avatari ili opunomoene inkarnacije
Gospodina. Srimad Bhagavatam kazuje: O, brahmane,
Bog je izvor sve dobrote. Inkarnacije, koje su tako

opunomoene Bojom dobrotom, su bezbrojne. Kao to

mnogo mlazova vode dolazi iz nepresune fontane, tako
i te opunomoene inkarnacije emaniraju iz Svevinjeg
Gospodina te zrae Njegovom dobrotom u svim
vremenima.
Bhagavata nam stoga dozvoljava nazivati Vyasu i
Naradu, saktyavesha avatarima. Na slian nain, u
duhu ove poruke, svi veliki prosvjetitelji i uitelji, koji
su ivjeli u svijetu, te irili poslanje mira i dobre volje,
mogu se nazvati opunomoene inkarnacije. Vaishnava
je spreman tovati sve velikane, bez obzira na njihovo
podrijetlo ili zemlju roenja. Pogledajte samo kako
je univerzalna ta religija i ta poruka Bhagavate. Nije
namijenjena odreenoj grupi hindusa, ve je ona dar
cijelom napaenom svijetu. Ukratko, Vaishnavizam
je Apsolutna Ljubav, koja spaja ljude sa Svevinjom
Boanskom Osobom. Neka mir zavlada svijetom te
neka ljudi budu nadahnuti istoom poruke Srimad
Bhagavatama koja e preplaviti Univerzum, jer e
se sve vie pojavljivati duhovni junaci, koji e biti
opunomoeni propovijedati Apsolutnu Ljubav.

2.
Kao to smo prije naglasili, a sada emo to elaborirati,
Bhagavata se moe podijeliti na tri vrlo vana dijela:
1. Sambandha ili na vjeni odnos sa Gospodinom.
2. Abhideya ili kako djelovati da razvijemo odnos sa
Gospodinom.
3. Prayojana ili cilj nae djelatnosti, ista ljubav prema
Gospodinu.
4. Aforizmi Upanishada, koji ine najznaajnije uenje
Vedske literature, su objanjeni u Vedanta sutri, na
temeljima gore navedenih principa.
U svojoj Sad sandarbhi, Srila Jiva Goswami je na isti
nain primijenio ta tri imbenika, komentirajui Srimad
Bhagavatam, koji se smatra jedinim vjerodostojnim
komentarom Vedanta sutre. Prva od est sandarbhi, Tattva
sandarbha, nam nudi objanjenje transcendentalnog
znanja i raspravlja o smislu, definiciji i cilju Vedanta
sutre, koja se naziva i Brahma sutra. Tattva sandarbha
predstavlja klju za ostalih pet sandarbhi, koje su nam
omoguile prouavanje religije, na krajnje znanstven i
filozofski nain.

Transcendentalno Evanelje
Sri Krishna, Apsolutna Istina, je Svevinja Boanska
Osoba. On se razlikuje od Svoje energije, shakti. Sri
Krishna je Vrhovni Gospodin. Njegove tri energije su
Vrhovne energije. Nazivaju se antaranga, tatastha i
bahiranga.
Antaranga je unutarnja energija, koja nam pokazuje
nau pravu vjenu prirodu i vjenu prirodu Gospodina
Krishne. Takoer je nazivamo svarupa shakti. Tatastha
je granina energija, a doslovce znai, ono to dijeli vodu
od zemlje. To je meuenergija i ne odnosi se direktno
na Svevinjeg Gospodina i Njegovo prebivalite.
Manifestira se izmeu unutarnje i izvanjske energije.
Bahiranga je izvanjska energija Svevinjeg Gospodina.
Sto vie osoba razvija duhovno znanje, to e moi
razluiti i vidjeti kako djeluju Gospodinove energije.
Iako je Bog uvijek jedinstven i jedan, On ima bezbroj
oblika, u kojima provodi Svoje razne zabave i zadae.
Ali, izvorna Svevinja Boanska Osoba, Sri Krishna,
nije podlona nikakvim promjenama. Njegovi razliiti
oblici se pojavljuju da zadovolje razna raspoloenja u
slubi Gospodinovih tovatelja.
Svoju boansku mo Gospodin moe ispoljiti i preobraziti
po Svome nahoenju. Glede antaranga i tatastha
energija, one predstavljaju vjene procese. U sluaju
bahiranga energije preobrazba moi je privremena. Ovaj

materijalni svijet je stvoren djelovanjem Gospodinove

izvanjske energije. Gospodinovo duhovno prebivalite
je stvoreno djelovanjem Njegove unutarnje energije.
Duhovne due, iva bia, su stvoreni djelovanjem
Gospodinove granine energije. Princip promjene
vrijedi samo za izvanjsku energiju, dok su unutarnja i
granina energija vjene. Vjena preobrazba unutarnje
moi se naziva Tadru-pabaibhava, koja nam prikazuje
oblik i boanstvenost Gospodina. Individualne due su
vjene emanacije granine energije, koje mogu potpasti
pod utjecaj unutarnje ili izvanjske Gospodinove
energije, ovisno kako djeluju. Gore objanjenu postavku
djelovanja Apsolutnih energija je usvojio Ramanuja
Acharya, koji je na taj nain porazio impersonalnu
kolu. Sistem Ramanuje se naziva Vishistadvaita. On
nam objanjava da na djelovanje Svevinje Boanske
Osobe ne utjeu razna djelovanja Njegovih podreenih
energija.
Uenja Sri Krishne Chaitanye, koja su jednaka
Bhagavatamu, nadopunjuju i razvijaju Ramanujin
koncept objanjenja energija, dajui im jo veu
znakovitost. Sri Krishna je nazvan, na poetku
Bhagavatama, Apsolutno Znanje, Advaya jnana.
Apsolutno Znanje ne moe izazvati, ne moe
mu proturjeiti. Njemu moe jedino pristupiti u
raspoloenju potpune predanosti i posveivanja svoje
due Gospodinu. Transcendentalno evanelje se
razlikuje od empirijskog, glede odnosa, djelovanja i
smisla. Zbunjeni i prekriveni ljudi svijeta iskljuivo

nude komentare, koji zadovoljavaju njihove trenutne

hirove, ali ne nude odgovore na vjena duhovna pitanja.
Treba jo jednom naglasiti da duhovne due, poto su
granina energija, imaju u svakom trenutku mogunost
izbora. Mogu se prikloniti izvanjskoj energiji, te se
prepustiti trenutnim hirovima osjetilnog uivanja, ili
mogu uzeti utoite Gospodinove unutarnje energije i
tako spoznati svoj duhovni odnos s Gospodinom, koji
je ispunjen ljubavlju.
Tri metode, koje nam nudi empirijska filozofija, ne mogu
zadovoljiti Bhagavata kolu i duhovne tragatelje. Prva
predstavlja direktnu spoznaju naim vlastitim naporima
i naziva se pratyaksha. Druga naglaava kolektivnu
spoznaju ljudi iz prolosti i budunosti, izgraenu na
njihovim naporima i naziva se paroksha. Trea negira
prvu i drugu i osobu dovodi do neutralnosti, i naziva se
aparoksha. Niti jedna od gore navedenih metoda nije
prihvatljiva Bhagavata koli, jer duhovna dua ne moe
svojim ili tuim naporima, te bijegom u neutralnost
spoznati Svevinju Boansku Osobu. To moe
iskljuivo predavanjem svog ivota Gospodinovoj
unutarnjoj energiji, kroz ukljuivanje u aktivnu slubu
posveenosti i ljubavi.
Pokuaj individualne due da pronae Istinu vlastitim
naporima ne moe uspjeti, jer je duhovna dua
ograniena. Takoer, duhovna dua posjeduje potpunu
slobodnu volju i u svakom trenutku moe odabrati eli
li biti pod utjecajem izvanjske ili unutarnje energije.

Nema tree alternative. Ako ne eli sluiti Gospodina,

nesretnoj dui e to biti omogueno, zbog njene
slobodne volje izbora.
Kada se duhovna dua okrene od Gospodina, to moemo
nazvati samoubojstvom, jer sve dublje i dublje tone u
materijalno postojanje, te joj se sve tee izvui i prihvatiti
slubu posveene predanosti. Metode koje osoba moe
primjenjivati kada prihvati slubu posveene predanosti
su sljedee: adhoksaja ili izvanjski nain oboavanja
i potovanja prema Svevinjoj Boanskoj Osobi, te
aprakrita ili unutarnji nain koji je povjerljiv.
Srimad Bhagavatam nam savjetuje, te nas potie
sluiti Gospodina tim dvjema metodama. Bhagavatam
odbacuje pratyaksha i paroksha princip, ali prepoznaje
pravilno koritenje aparoksha metode pozitivnog
gledanja na neutralnost, u odnosu jednakosti prema
svim ivim biima. Pratyaksha, paroksha i pasivna ili
negativna aparoksha se nazivaju uzlaznim procesima
u kojima mi vlastitim naporima pokuavamo dostii
Svevinjeg.
Pozitivni i aktivni aparoksha princip, te adhoksaja
i aprakrita metode se nazivaju silazni proces, jer
se predajemo Gospodinu i svetim spisima, kao i
samospoznatim duama koje nas vode. Njegujui uzlazni
proces, uvjetovana dua doivljava svoje duhovno
samoubojstvo, jer besciljno pokuava manipulirati,
na razne naine, ovim materijalnim svijetom i ivim

biima. Drugim rijeima, zavidi Svevinjem Gospodinu

te eli vladati Bojom kreacijom.
Silaznim procesom je duhovnoj dui omogueno
spoznati slubu posveene predanosti, jer se osoba
ponizno preputa u ruke Gospodinu, te spoznaje svoju
vjenu prirodu i odnos sa Gospodinom. Pratyaksha i
parokshha metode imaju za cilj izvanjsku religioznost,
bogatstvo i osjetilno uivanje. Aparoksha metoda eli
postii nazovi osloboenje. Prava aparoksha metoda
ima za cilj pozitivnu transcendenciju, a ne negaciju.
Adhokshaja ima za cilj Bhakti ili slubu posveene
predanosti prema Gospodinu. Aprakrita metoda
pokazuje krajnji cilj, istu ljubav prema Bogu, prema
bhakti. isti teizam zapoinje s pojavom pozitivne
elje za sluenjem Svevinjeg koji prebiva izvan ovog
materijalnog svijeta.
On ukljuuje injenicu da sve tri empirijske postavke
samo odmau osobi na duhovnom putu i onemoguavaju
spoznavanje Sri Krishne. Rije adhokshaja, koja se
koristi u Srimad Bhagavatamu da bi oznaila objekt
oboavanja, naglaava da Sri Krishna zadrava pravo
ne objaviti se onima koji su zaokupljeni osjetilnim
uivanjem te ostaje skriven za materijalni svijet
koristoljublja. Teistika metoda znai oboavati na
ispravan i vjerodostojan nain Svevinju Boansku
Osobu. Oni koji su se pobunili protiv Krishne, te poeljeli
uivati u osjetilnom zadovoljavanju su onemogueni

Gospodinovom izvanjskom energijom, te ne mogu

vidjeti i spoznati Gospodina. Tako je ivo bie uvijek
u opasnosti pasti pod utjecaj Gospodinove izvanjske,
obmanjujue energije, maye. Materijalni svijet je
stvoren da omogui dui zadovoljiti svoje samoubilako
uivanje. U njemu pobunjene due pod utjecajem maye
misle da uivaju i pokuavaju manipulirati svijetom.
Na taj nain due koje ne ele sluiti Krishnu prolaze
kroz uzlazni proces djelatnosti i znanja, te tako kuaju
gorke plodove s tih stabala. Ovaj svijet je mjesto za
duhovne samoubojice. Oni su tako osueni na uzlazni
proces, a maya im to omoguava, jer je to bio izraz
njihove slobodne volje. Oni su to sami traili, sami su
krenuli putem neznanja. Ta nastranost due se jo vie
oitava u licemjernim opisima prolaznih vrijednosti
ovog svijeta, te pokuajima da se pronae srea u
osjetilnom uivanju.
Metoda gdje sama Istina uzima konce u svoje ruke se
naziva silazni proces ili avaroha. ivo bie, u svojoj
graninoj poziciji, ne moe vlastitim naporima ili
znanjem dostii Svevinjeg Gospodina. On moe samo
onda dobiti prigodu vidjeti Istinu kada je Svevinji
zadovoljan s njegovom slubom, te kada mu to
poeli obznaniti. Pravi teizam ne moe zapoeti dok
individualna dua nije nadahnuta silaznim procesom i
dok ne prihvati mogunost sluiti Gospodina. Apsolut
se pojavljuje u obliku Svetog Imena na usnama istog
bhakte.

Diksha ili inicijacija je komunikacija sa Znanjem

o transcendentalnom obliku zvuka koji pomou
vjerodostojnog predstavnika Gospodina silazi do
poniznog tragatelja i tovatelja. Sveto Ime je objekt
oboavanja istih dua. Transcendentalna sluba
Svetog Imena je bhakti. To je pravilno i prirodno stanje
due, tada se osjeamo slobodni i jedino tada moemo
spoznati Istinu.
Prihvaanje tog prirodnog puta vodi do usavravanja
bhakti i, sukladno tome, razvitku nae spoznaje
glede odnosa sa Svevinjim Gospodinom. Srimad
Bhagavatam koristi frazu - bastava bastu ili uistinu
prava stvar, da objasni ovaj prirodni put kojim kreu
sretne due. Srimad Bhagavatam takoer raspravlja o
pravoj i o nazovi Istini, koje e, sukladno tome koju
Istinu slijede, iskusiti sljedbenici silaznog ili uzlaznog
procesa.
Prava priroda Svevinjeg biva obznanjena pravilnim
slijeenjem slube posveene predanosti. Kao to smo
u prvom dijelu ove knjige naglasili, Boga moemo
upoznati kao brahman, paramatmu i bhagavana.
Brahman koncepcija naglaava potrebu iskljuivanja
prolaznog i ogranienog iskustva u ovom materijalnom
svijetu. Koncepcija Paramatme eli uspostaviti osjetnu
vezu izmeu prolaznog svijeta i Apsolutne Istine. Obje
koncepcije predstavljaju, ne samo nesavren, negoli
krajnje pogrean pogled na Apsolutnu Istinu. Koncepcija

Bhagavatama je Transcendentalna Osoba, Bhagavan,

kojoj moe pristupiti isti bhakta, nepomuenom
posveenom predanosti prema Svevinjem Gospodinu.
Ta postavka, isto tako, prua mogunost prvim dvjema
koncepcijama da nesmetano pronau unutar nje
pripadajue mjesto.
Komparativan pogled na gore navedene tri koncepcije
su iznijeli i Svarupa Damodara i Sri Jiva Gosvami u
svojim djelima. Brahman koncepcija je neshvaena
od impersonalista, koji vrlo neinteligentno poruuju
da Svevinji Gospodin nema oblik i osobnost. Korijen
te pogreke lei u zabludi impersonalne kole da ne
mogu postojati nikakve osobine u Apsolutnom, jer one
u ovom materijalnom svijetu, uz pomo osjetila samo
stvaraju uvjetovanost, te stoga transcendencija ne moe
poznavati oblik ili osobine, ve samo njihov prestanak
ili gubitak.
Metoda iste bhakti ne pobija transcendentalnu vezu
Svevinjeg Gospodina sa stvorenim materijalnim
svijetom, kao to to uvredljivo ine sljedbenici
koncepcije Paramatme. Koncept Bhagavana, koji se
spoznaje kroz proces Sudha bhakti, usklauje gornja
dva principa, postavljajui ih na sekundarno mjesto
spoznaje Apsoluta, te naglaava da su oni samo
sekundarne manifestacije Svevinje Boanske Osobe,
Bhagavana Sri Krishne. Adhokshaja i aprakrita metode
nam pomau spoznati te postavke. Sambhanda ili odnos
oznaava mnogo stvari. Vrhovna Stvarnost je jedna, bez

takmaca, dok se Njegovi aspekti mogu manifestirati kroz

mnoge oblike, ne gubei osobnost. Jedinstvo Vrhovne
Stvarnosti donosi pomalo matematiku koncepciju,
postavljajui Sebe kao objekt oboavanja, iz kojeg se
manifestiraju tri aspekta energije, koji su prethodno
objanjeni.
Dijelovi uenja Bhagavatama, koji nam objavljuju
znanje o prirodi Sri Krishne, o Njegovoj energiji ili moi
u sva tri oblika, te o osobnoj prirodi djelatnosti raznih
oblika moi, nazivaju se sambhanda. Pod abhideyom
svrstavamo one dijelove Srimad Bhagavatama koji
nam otkrivaju prirodu duhovnog oboavanja i njegovu
negativnu stranu, dakle odbijanje slube od strane
duhovne due.
Pod prayojanom ili plodom smatramo one dijelove koji
se odnose na prema bhakti ili istu duhovnu ljubav,
te na ono negativno, koje se odnosi na materijalnu
religioznost, koristoljublje i bogatstvo, poudu i
osjetilno uivanje te impersonalno osoboenje. Te
definicije odnosa, djelatnosti i ploda su objanjene
u Tattva sandarbi Srila Jive Goswamija, kao uvod u
njegovu studiju o Srimad Bhagavatamu. Postavka
odnosa, djelatnosti i ploda se razlikuje, ovisno kojem
nainu oboavanja su sljedbenici privreni.

Sambhanda ili Odnos

Objanjena Srila Jive Goswamija nam mogu pomoi
shvatiti odnos sa Svevinjim Gospodinom koji je opisan
u Srimad Bhagavatamu. Bhagavata ima za cilj Vrhovnu
Osobu, Purushottamu, Krishnu. Oboavanje Svevinjeg
Gospodina je jedini potpuni i prirodni posao due, jedini
potpuni teistiki nain oboavanja.
Svi ostali oblici predstavljaju samo stepenice do
konanog cilja, te potpunog i predanog oboavanja.
Cisti teizam, koji ukljuuje aktivni i uzajamni odnos sa
Gospodinom, ne moe poeti dok ne ponemo spoznavati
Svevinju Boansku Osobu, Sri Krishnu. Ovisno o tome
koliko smo spoznali Gospodina bit emo u mogunosti
uspostaviti odnos s Njim. Izvorna Vrhovna Osoba je Sri
Krishna. Postoji mnogo aspekata te Boanske Osobe,
a manifestiraju se kao razne osobnosti, emanacije,
ekspanzije, dijelovi Svevinjeg i inkarnacije, avatari.
Ti boanski aspekti, koji su djelii Boanske Osobe su
oboavani, ovisno o ljubavi i sklonostima tovatelja.
Sri Krishna posjeduje svekoliku energiju. Tri oblika
te energije prepoznajemo kao svarupa shakti, jiva
shakti i maya shakti. Mo Sri Krishne je vidljiva
kroz djelovanje ta tri oblika energije. Odnos izmeu
Sri Krishne i Njegovih energija je vidljiv i prisutan
u svemu, te stoga moemo rei da Njegove energije
obavljaju direktnu slubu za Gospodina. Te Boanske

Osobe nam pokazuju redoslijed klasifikacije. Prva

je svayamprakasha ili manifestacija u Sebi, druga
je tadekatmarupa ili sutinski identian oblik i
trea je abesharupa ili oblik boanskog blagoslova.
Svayamprakasha je Izvorni Gospodin, kakav jest, bez
takmaca, dok se druga dva oblika mogu pojavljivati na
mnogo raznih naina. Svaki od njih posjeduje Svoje
boansko prebivalite ili vlastitu planetu u duhovnom
svijetu Vaikunthe, gdje ga slue mnogobrojni tovatelji.
Te Vaikuntha planete nisu dio materijalnog svijeta, ve
su u potpunosti transcendentalne i pripadaju veinskom
duhovnom svijetu.
Sri Krishna posjeduje sve 64 boanske odlike, aprakrita
gune Sri Narayana kojeg se oboava u duhu poniznog
sluenja ima 60 odlika. Brahma i Shiva posjeduju
55 odlika, ali ne u potpunosti, a iva bia mogu
posjedovati najvie 50 boanskih odlika Sri Krishne.
Ti su detalji otkriveni u Puranama i objanjeni u
radovima Goswamija. Traak Vrhovne kvalitete se
nazire u Krishninom rasa odnosu. Srila Rupa Goswami
objanjava da u tom zanosnom rasa odnosu koji sadri
nektar kojeg kua i Sri Krishna i iva bia koja su
nazona, moemo nazrijeti savrenstvo postojanja.
To se sve deava izvan naeg materijalnog poimanja
ljubavnog odnosa ili materijalnih drai. Sri Krishna, kao
Izvorna Boanska Osoba, je putokaz i riznica rase ili
transcendentalne drai. Sri Krishna nadvisuje sve ostale
oblike Svevinje Boanske Osobe upravo zbog tog
principa rase koji je jedinstven i prisutan samo u odnosu

sa Sri Krishnom, dok Njegovi ostali manifestirani oblici

ne poznaju taj odnos.
Vrhovni Upravitelj, Sri Krishna, je uvijek u pratnji
antaranga energije ili unutarnje energije, koja izvire
iz Njegove Osobe. Srimad Bhagavatam nam govori o
slubi jedne gopije, koja je najdraa Gospodinu, a zove
se Srimati Radharani, Sri Radhika. Ona je utjelovljenje
duhovne energije. Svarupa i antaranga shakti su jedna,
svesavrena unutarnja energija Gospodina, a Sri
Radhika je utjelovljuje.
Dva aspekta svarupe shakti, dakle tatastha i bahiranga
se pojavljuju u graninim i izvanjskim predjelima
Apsolutne Istine. Jive ili duhovne due su neodvojivi
dio tatasthe shakti, ili granine energije koja je sutinski
vjena duhovna energija. iva bia se pojavljuju
na crti razgranienja, izmeu unutarnje i izvanjske
Gospodinove energije. Duhovne due nemaju svoje
prebivalite u tatastha shakti, ve se moraju prikloniti
ili unutarnjoj ili izvanjskoj energiji. Prava priroda koja
donosi zadovoljstvo ivim biima je svarupa shakti,
Gospodinova unutarnja energija. Ponekad ivo bie
izabere mayu shakti, izvanjsku energiju, te postaje
vezano za materijalni svijet.
Ako dua izabere mayu shakti, ona e se nai u vrtlogu
neznanja glede svoje prave prirode i stvorit e odbojnost
prema slubi posveene predanosti. Na taj nain ivo
bie je uvjetovano i okovano materijalnim postojanjem

te osueno na putovanje kroz razne oblike ivota.

Utjelovljenje duhovne due u materijalnom svijetu se
usporeuje sa pomrinom Sunca, dok se djelovanje
unutarnje energije usporeuje s jarkom svjetlou
samog poluboga Sunca, Surye, koji je predstavnik Sri
Krishne.
Dakle, individualne due su neodvojive emanacije
granine energije i svojom slobodnom voljom odabiru
hoe li se prikloniti unutarnjoj ili izvanjskoj energiji.
iva bie se, samim time, razlikuju od unutarnje i
izvanjske energije, ali ne mogu zasebno prebivati
u rubnom dijelu, ve moraju odabrati ele li sluiti
Gospodina ili materijalnu prirodu. Stoga, vano je
naglasiti da je duhovna dua obdarena potpunom
slobodnom voljom ili mogunou izbora, te ne moe
okrivljavati Gospodina ili druga iva bia za poziciju
u kojoj se nalazi. Kada ivo bie odabere materijalno
postojanje ono biva prekriveno zaboravom glede svog
vjenog odnosa sa Gospodinom, Sri Krishnom. Tada ne
moe shvatiti slubu prema Gospodinu koja se obavlja
pod utjecajem unutarnje energije. Postoji, naravno,
velika razlika izmeu djelovanja ivog bia i unutarnje
energije Gospodina.
Povrni itatelj komentara Sridhara Swamija moe
napustiti vane zakljuke glede tih razlika, koje je
komentator tako jasno naglasio. Ako neke osobe ipak
smatraju djelatnosti ivog bia i unutarnje energije
istima, Sridhara Swami naglaava da te due vrlo lako

i vrlo esto potpadaju pod utjecaj impersonalizma

i filantropizma. Sridhar Swami nije predstavnik
impersonalne kole, ve je u potpunosti slijedio
ezoterika objanjenja personalne Bhagavata kole
i pravilno objasnio funkciju Gospodinovih energija,
te znaenje Srimati Radharani, kao glavne Krishnine
pratilje koja je potpuna manifestacija Gospodinove
unutarnje moi zadovoljstva.
Sridhar Swami je vjerodostojan tuma Gospodinovih
zabava ili lila, te njegovih raznih inkarnacija, avatara.
Taj veliki uenjak, povijesno gledajui, potie iz kole
Vishnuswamija, koji je utemeljitelj filozofske misli
suddhadwaite, te istie posveenu predanost Gospodinu
u Njegovom obliku Nrisimha Vishnua.
Sridhara Swamijevi komentari su obogaeni
achintyabhedabheda filozofijom Gospodina Chaitanye.
U djelima Sri Rupe, Sanatane, Jive i Krishnadasa
Kaviraja i u komentarima Visvanatha Chakravartija
djelovanje unutarnje moi i ivih bia je u potpunosti
obraeno kroz prizmu achintyabhedabheda filozofije.
To predstavlja najvei doprinos Gaudiya Vaishnavizma
razvitku istog teizma u svijetu. Naznaka komparativne
studije o djelovanju transcendentalnih energija je
prisutna u Srimad Bhagavatamu, u dijelovima gdje se
opisuje Krishnin rasa ples s gopijama, njegovim vjernim
pratiteljicama.

Filozofija suddhadvaite, koju smo prethodno opisali,

je u potpunosti u skladu s Gaudiya Vaishnavizmom,
jer niti Ramanuja, niti Madhva nisu obradili djelovanje
Gospodinovih energija tako detaljno i precizno kao
Vishnuswami. Kada osobena dua odabere sluiti
unutarnju mo, tada pristupa Svevinjem Gospodinu.
Stanje kaivalye, koje je opisano u Srimad Bhagavatamu,
je stanje nepomuene predanosti i posveenosti
Svevinjem Gospodinu Krishni. To je takoer objanjeno
u komentarima Sridhar Swamija. Ta nepomuena sluba
koju je promicala Vishnuswami kola, kojoj Sridhar
Swami pripada, je oblikovala temelj uenja Srimad
Bhagavatama. Impersonalisti zamiljaju da objekt
oboavanja postoji samo u materijalnom svijetu, te da je
krajnje stanje lieno bilo kakvog djelovanja, te rezultira
gubitkom osobnosti. Kakva je to zabluda impersonalne
kole!
Oni osporavaju mogunost postojanja Gospodinovih
vjenih zabava i Njegovih vjenih duhovnih djelatnosti.
Srimad Bhagavatam jasno, uz mnotvo relevantnih
dokaza, pobija impersonalnu filozofiju. Treba naglasiti,
da ne postoji niti traak materijalnog u transcendentalnoj
slubi istog bhakte, mada iskljuivi impersonalisti
tvrde suprotno, to je posljedica njihove zbunjenosti i
zablude u kojoj ive.
Apsurdno je usporeivati Sridhar Swamija, koji
je vjerodostojan tuma Srimad Bhagavatama, s
impersonalistima, koji osporavaju svaku mogunost

transcendentalnog djelovanja i vjene osobnosti.

Djelovanja u svijetu nisu liena svake usporedbe s
duhovnim, ali njihova sutina je transcendentalna i nije
pod utjecajem materijalnog. Jedino je ivo bie podlono
tom utjecaju, a transcendentalne djelatnosti koje nemaju
poetka i kraja su u potpunosti manifestacija unutarnje
Gospodinove energije.
Naravno, postoji odreena relativnost u Gospodinovim
zabavama kako bi se one mogle odvijati s uvijek
svjeim draima, ali to nije nimalo nalik relativnosti u
materijalnom svijetu.
Zabuna da zabave imaju svoj svretak dolazi zbog
nepravilne usporedbe lile s kriyom, ili vjene zabave
s prolaznim, materijalnim, nazovi uivanjem. Suddha
bhakti pripada kategoriji lile. U Vrindavanu gopije
slue Krishnu bezuvjetnom ljubavlju. Slava i veliina
te slube i zabave koja se odvijala u Vrindavanu je
poticaj ljudima u neznanju da je svrstaju u materijalne
djelatnosti.
Bez obzira to se ona odigrava u materijalnom svijetu,
njena utina, kao to smo prije objasnili, je u potpunosti
duhovna i pod utjecajem unutarnje energije koja ni u
kojem sluaju ne moe biti dio izvanjske.
Djelovanje duhovne due, koja moe birati izmeu
unutarnje i izvanjske energije, te tako potpasti pod
utjecaj jedne ili druge, je takoer dvojako. Sistem

drutvenog ureenja varnasrama, koji je uveden za

uvjetovane due, nije suprotstavljen suddha bhakti.
Srimad Bhagavatam je obradio sveti varnasrama sistem
s gledita iste posveene predanosti i nepomuene
bhakti. Tako nam je podario inteligentan kut gledanja
na situaciju u kojoj se nalazi duhovna dua dok putuje
materijalnim postojanjem.
Duhovna vanost tog boanskog drutvenog ureenja
lei u injenici da ono prua mogunost uvjetovanoj
dui da kroz svoje materijalne sklonosti proisti svoje
postojanje i probudi svoju duhovnu prirodu, pravilno
djelujui.
Smisao varnasrama dharme je usmjeriti djelatnosti
uvjetovanih dua prema Svevinjem Gospodinu.
Na nain kako je drutveno ureenje objanjeno u
Bhagavatamu, nije niti priblino pojanjeno u nekom
drugom spisu. Mahaprabhu, Sri Krishna Chaitanya,
je veliki promicatelj nepomuene duhovne djelatnosti
due u svom najviem stupnju razvitka. Njegova uenja
su istovjetna s uenjima Srimad Bhagavatama.
U potpunosti su u skladu s principom kaivalye koji
promie Vishnuswamijeva kola suddhadvaite kojoj
pripada Sridhara Swami. Vano je naglasiti da je kaivalya
princip Bhagavate potpuno razliit od koncepcije
stapanja u Brahman, koji promie impersonalna kola
kevaladvaite.

Abhideya ili Djelatnost

Priroda vjene djelatnosti duhovne due je objanjena
terminom abhideya. Bhagavatam nam kazuje da
je bhakti, ili sluba posveene predanosti, vjena
djelatnost ivih bia u njihovom istom obliku. Bhakti
rasamrita sindhu nam govori da je djelatnost suddha
bhakti nezagaena materijalistikim intelektualizmom,
koristoljubljem ili takozvanom etikom. Suddha bhakti
je jedina prava djelatnost osobene due i nalazi se na
nivou transcendencije. Ali, svekoliko postojanje je
u mogunosti sluiti Svevinjeg Gospodina. Vishnu
Purana nas pouava da je sav smisao varnasrama
drutvenog sistema u tome da dovede ivo bie do
sluenja Sri Krishne.
Bhagavatam razlikuje djelatnosti samospoznate due,
paramahamse, i djelatnosti uvjetovane due koja ivi
po pravilima varnasrame. ivot u varnasrama ureenju
nije posve duhovan kakvim ive potpuno osloboene
due. To je stupanj pripreme za potpuni duhovni ivot
i slubu posveene predanosti. Sve djelatnosti koje se
provode izvan svetog ureenja varnasrame su beskorisni
pokuaji uivanja u materijalnom svijetu i krajnje su
ateistiki.
Ovaj materijalni svijet je potencijalno mjesto na kojem
uvjetovana dua stvara odbojnost prema Svevinjem
Gospodinu. Takvo stanje omoguava izvanjska energija,

koja samo slijedi slobodnu volju ivih bia. Tako se

stvara svijet neznanja i duhovne tuposti, nazvan achit.
Ali, u onom trenutku kada nae djelatnosti postanu
chit, tj. kada doive duhovni poticaj, tada se u nama
budi vjena priroda i nestaje vezanost i ovisnost za
tupe djelatnosti u ovom materijalnom svijetu. Ne
postoje dodirne toke izmeu duhovnih djelatnosti
samospoznate due i besciljnih djelatnosti uvjetovanih
dua koje su pod utjecajem neznanja. Njihovi putovi se
vrlo rijetko isprepliu zbog toga to duhovnu stvarnost
teko mogu shvatiti arheolozi, povjesniari, filozofi i
drugi ljudi usredotoeni na svjetovne djelatnosti. Takvi
empirijski spekulatori ne mogu prihvatiti Svevinju
Boansku Osobu.
Oni su u potpunosti pod utjecajem neznanja glede svoje
prave prirode. Sto se vie ukljuuju u spekulativne
djelatnosti, to se vie udaljuju od pravog cilja ivota,
transcendentalne slube prema Gospodinu Krishni.
Varnasrama ureenje ima za cilj sprijeiti razvitak
ateistikog trenda u drutvu koji je neminovno prisutan
u materijalnom svijetu osjetilnog uivanja. Razlika
izmeu ljudi koji slijede varnasrama ureenje i ateistikih
ljudi, koji se ne obaziru na Boje zakone, je ogromna.
Osobe koje pobono djeluju u sklopu varnasrame e
polako usavravati svoj ivot, do toke iste posveene
predanosti, a ateistike osobe e sve dublje tonuti u
ocean neznanja. Djelatnosti koje su potaknute osjetilnim
uivanjem i koristoljubljem stvaraju veliku pomutnju

u svijetu kao to moemo vidjeti iz priloenog. Osoba

koja je ovisna o materijalnom uivanju ima iskrivljen
pogled na svijet i stvarnost. Jedino kada osoba pristupi
slubi posveene predanosti te pone oboavati
Transcendentalnog Gospodina, tada joj se otvaraju
duhovni vidici te potpuno znanje o svemu to postoji
ispunjava njenu duu. Nema, i ne moe biti, neznanja,
tuposti i besciljnosti, ako je svijet sagledan iz duhovne
perspektive.
Nagon za osjetilnim uivanjem se oituje u vezanosti
za obitelj i pojaava kroz druenje s materijalistima.
Zato se trebamo druiti s duhovnim osobama, jer tako
potiemo u sebi elju za otkrivanjem nae duhovne
prirode i prave stvarnosti. Svjetovne osobe i materijalno
uivanje su zamke koje nam postavlja izvanjska
energija. Ali, te stupice maya mora postavljati, jer tako
slui Svevinjeg Gospodina, te potuje nau slobodnu
volju. Treba istaknuti da e maya vrlo dugo iskuavati
osobu, kada se ona poeli izvui iz materijalnog svijeta,
jer mora vidjeti je li osoba uistinu ozbiljna i je li zasluila
duhovnu spoznaju.
Bhagavatam nam otkriva da su vjena sluba i vjeni
odnos s Gospodinom najvii stupanj savrenstva koje
ivo bie moe dostii. To potvruje i na spasitelj
iz Nadije, Sri Gaurasundara, prosvjetljujui i budei
uvjetovane due. Moemo takoer shvatiti, itajui
komentare goswamija, da pri opisivanju Gospodina
Ramachandre, u drugom pjevanju Bhagavatama, kada

se istie Sri Rama kao idealni suprug, u stvari se slavi

Sri Krishna Chaitanya. To nije izokretanje znaenja
hirovitog komentatora. Jezik i duh Bhagavatama se
razotkriva jedino samospoznatoj dui. Smisao je ponekad
posve drugaiji nego to i najvjetiji jezikoslovci
mogu naslutiti jer su uvjetovani empirijskim sljepilom
i tatinom. Bhagavata nam otkriva najviu poziciju
slube kroz odnos gopija i Krishne, te njihov rasa ples.
Tako dobijamo predodbu o uzvienoj prirodi gopija i
Sri Radhike.
Srimati Radharani slui Sri Krishnu osobno, te svojom
energijom, kroz gopije iz Vrindavana. Sluba svih
stanovnika Vraje i Gospodinovih pratitelja je sastavni
dio slube Srimati Radhike i njene energije. Sri
Gurudeva, duhovni uitelj, pripada toj povjerljivoj grupi
pratitelja i tovatelja. On je boansko ivo bie koje
nam razotkriva slubu posveene predanosti i uvodi nas
u vjene zabave Sri Krishne. Bez njegovih blagoslova
ne moemo dobiti milost Sri Krishne, niti moemo,
svojim vlastitim naporima, shvatiti duhovnu stvarnost.
Djelatnosti Sri Gurudeva su od velike vanosti za vjene
lile ili zabave Svevinjeg Gospodina.
Guru je duhovni agent ili predstavnik Sri Krishne, koji
razotkriva i uvodi iva bia u vjene drai duhovnih
zabava, i bez njegove milosti nema mogunosti
duhovnog napretka. Prirodu Vraja lile, ili zabava koje
Krishna provodi u Vrindavanu, teko mogu shvatiti
empirijski filozofi koji samo pokuavaju prouavati

Bhagavatu, ali nikada ne mogu proniknuti u njenu

sutinu. Njihovo ogranienje lei u injenici da su
voeni uzlaznim procesom, tj, paroksha metodom,
koju smo na prethodnim stranicama objasnili. Kada se
prihvati aparoksha ili neutralna metoda, dolazi se do
spoznaje Brahmana i Paramatma koncepcija. Ali, kao
to smo prije naglasili, to nisu objekti naeg oboavanja.
Mi smo se upoznali s injenicom da je sluba posveene
predanosti jedino mogua s nivoa adhokshaje koji nas
vodi do spoznaje Svevinjeg Gospodina Narayana.
Aprakrita Vraja lila je najvii stupanj adhokshaja
spoznaje.
Djelatnosti Gospodina Krishne u rasa lili s gopijama
imaju, na prvi pogled, slinost sa svjetovnim ljubavnim
odnosima. Seksualnost u svim svojim oblicima
iskljuivo i samo pripada materijalnom postojanju.
Stoga je vrlo teko shvatiti da je savrenstvo spoznaje
Krishnina zabava s gopijama koja je toliko slina
svjetovnoj seksualnosti.
Ali, ako prouavamo Bhagavatu, moemo vidjeti da
se na mnogim mjestima istie da je ovaj materijalni
svijet odraz duhovne stvarnosti, te da stvari imaju
upravo suprotne vrijednosti i konotacije negoli u
duhovnom svijetu slobode. Bhagavata nam kazuje da se
transcendentalna Vraja lila predoava kroz materijalnu
prizmu da bi simboliki mogli dobili sliku o duhovnoj
stvarnosti koja inae nema nikakve veze s materijalnim
uivanjima u ovome svijetu.

Ako, zbog bilo kojeg razloga, nismo u mogunosti

prihvatiti transcendentalnu simboliku i pokuaj
predoavanja Bhagavatama, onda emo biti lieni
mogunosti spoznaje najuzvienije slube u cijeloj
Krishninoj manifestaciji kojoj se niti jedna druga
djelatnost ne moe niti pribliiti po svojoj vanosti,
zanosu i transcendentalnoj ljubavi. Seksualnost
simbolizira najveu privlanost u ovom materijalnom
svijetu, te je stoga koritena da oznai ono najvie u
transcendentalnoj slubi, to ne znai da su po iemu
te djelatnosti podudarajue. U ljubavnim zabavama
u Vraji tajne vjenog ivota se obznanjuju u svojoj
istoj savrenosti kroz djelatnosti ljubavnih razmjena
Gospodina te predanih i posveenih, istih dua.
Mi sada moemo zapaziti vrlo vanu injenicu, koja e
nam onemoguiti bilo kakve krive koncepcije u umu.
U Vraja lili Sri Krishna je djeak od jedanaest godina,
a gopije koje sudjeluju s Njim u transcendentalnim
zabavama ne raaju Krishninu djecu jer seksualnih
odnosa nema. Krishna ima djecu tek u Svojoj Dvaraka
lili. Stoga bilo kakva spekulativna i zlonamjerna
nagaanja padaju u vodu pred ovom vrlo jednostavnom
injenicom.
ak tovie, Bhagavata preporua prouavanje rasa lile
onim duama koje su pod velikim utjecajem svjetovne
seksualnosti jer ih itanje i meditiranje na istu oslobaa
materijane vezanosti za seks. Vrhunac civiliziranog

drutva i pitanje seksualnosti postie se slijeenjem

varnasrama drutvenog ureenja. Osoba u varnasrama
sistemu moe vrlo lako prihvatiti moralnu poruku
istog ivota na Vaikuntha planetarna i u Ayodhyi,
prebivalitu Sri Ramachandre, mada ne moe shvatiti
cijelu ezoteriku prirodu iste.
U tim Svojim ulogama Gospodin je idealan suprug
i ima samo jednu enu. Etike zabrane koje vrijede u
Ayodhyi, vie nisu prisutne u Dvaraci, gdje se Krishna
eni s 16 000 ena. U Vraja lili situacija je jo oputenija
i dra vea jer je brak u drugom planu, a ljubavne
razmjene u zabavama su primarne te se kroz njih Sri
Krishna potpuno manifestira. Duhovne djelatnosti
u svom nepomuenom obliku imaju odraz u ovom
materijalnom svijetu.
Ali, trebamo naglasiti razliku u njihovom cilju, odlici
djelatnosti i duhu u kojem se provode. To stvara
nepojmljivu i nepremostivu razliku izmeu materijalnih i
duhovnih djelatnosti. To nam takoer govori da je Krishni
najmanje drago kada se te uzviene transcendentalne
zabave usporeuju sa svjetovnom seksualnou, u koju
se uputa svako ivo bie zbog odravanja potomstva.
Bog, zasigurno, moe mnogo vie od toga, te se stoga
trebamo kloniti takvih neprovjerenih usporedbi.
Jedini objekt transcendentalnih djelatnosti je
zadovoljenje Krishninih osjetila. Kada je Sri Krishna
zadovoljan, tada su i Njegovi sluge zadovoljni i osjeaju

nepomuenu radost. To je potpuno suprutno dogaajima

u ovom materijalnom svijetu.
Djelatnosti koje donose odreeno uivanje osobi koja se
uputa u njih donose samo jo veu privlanost i vezanost
za materijalni svijet. Ali, to sebino zadovoljstvo
nije prisutno u duhovnoj slubi i vjenoj stvarnosti.
Stoga je nivo materijalnog osjetilnog uivanja jasno
i strogo odvojen od duhovne slube koja je vjena
djelatnost ivog bia. elja za materijalnim uivanjem
je potencijalno prisutna u dui, ali joj nije usaena kao
jedina mogunost, te pravilnim kultiviranjem dua
razvija elju za slubom posveene predanosti.
Duhovna praksa, sadhana, dovodi do prihvaanja i
spoznavanja prirodne pozicije u vjenoj duhovnoj
slubi. Moderna civilizacija ne uvia kako tone u propast
traei iskljuivo i u svemu mogunost za neogranieno
osjetilno uivanje. Kako besciljno! Tako um ovjeka
biva posve ukljuen u materiju, te je uvjeban reagirati
iskljuivo na ono to potie njegovo osjetilno uivanje.
Tako se osoba ukopava sve dublje u materijalno
postojanje i sukladno tome, debelim nanosom prekriva
svoju istinsku duhovnu prirodu. Tada moemo rei
da njena priroda postaje materijalna. Zbog toga vrlo
mali broj ljudi moe shvatiti izjave Bhagavatama i
drugih duhovnih spisa. Tako uvjetovanim osobama
je teko shvatiti da je nepomuena duhovna sluba
sutina cjelokupnog postojanja, jer su u njima duboko
ukorijenjene ideje o osjetilnom uivanju u materijalnom

svijetu, koje nisu nimalo kompatibilne duhovnoj

spoznaji. U transcendentalnoj slubi sve postaje jasno
i savreno!
S druge strane, kada je osoba prekrivena, tada je u
nemogunosti vidjeti ili ak samo naslutiti svoju pravu
prirodu, jer to ne predstavlja sferu njenog interesa. Ako
elimo spoznati savrenstvo i Istinu nuno je ponizno
pristupiti Gospodinu i sluiti ga u duhu posveene
predanosti. Tada dolazimo do potpune slobode u koju
se mnogi zaklinju i kojoj mnogi priseu, ali jedino je
mogu ostvariti slijedei naputke Srimad Bhagavatama.
Prayojana ili Plod
Sridhara Maharaja komentira, u Bhagavatamu, da u
poziciji iste spoznaje nae duhovne prirode osoba
postaje sposobna ukljuiti se u Krishnine zabave.
Spoznaja te sveproimajue ljubavi je plod, ili prayojana,
vjene duhovne djelatnosti istih dua.
Sri Krishnu osobno slui unutarnja energija, kao
Njegova jedina pratilja. Stanovnici Vraje su produene
ruke unutarnje energije Gospodina. Oni su boanski
sudionici boanskih zabava, jer ta bia ispoljavaju
potpunu prirodu nepomuene slube prema Gospodinu.
Svi oni koji su su odani podraajima i obmanjujuim
licima materijalne prirode ne mogu nikada shvatiti
Krishnine zabave u Vrindavanu. Mi, koji smo putnici

u materijalnom postojanju ne moemo proniknuti u

zabave Vraje i okusiti njihovu dra.
Duhovne due, koje su dijelovi i estice unutarnje
energije, takoer nemaju automatski pristup Vraja lili.
Njima nedostaje spontana ljubav prema Sri Krishni
i jedino im je mogue dostii je ako prihvate sluiti
stanovnike Vrindavana. Prva pojava spontane slube
posveene predanosti dovodi osobu na madhyama
bhagavata nivo, koji je srednji stupanj spoznaje Boga.
On se razlikuje od maha bhagavate, koji posjeduje
istu ljubav prema Gospodinu koja mu omoguava
sudjelovati u vjenim zabavama u Vraji, za koje smo
utvrdili da su summum bonum.
Ovisno o elji i nastojanjima, madhyama bhagavata
polako napreduje prakticirajui slubu posveene
predanosti te sluei iste due koje sudjeluju u vjenim
zabavama Gospodina, mada izvanjski nazone u ovom
svijetu. Napredak se oituje u sve veem uvjerenju
i nadahnuu koje osoba osjea dok obavlja slubu za
Gospodina. Stoga, duhovna vizija postaje savrena jer
je u skladu s prirodom osobe te njenim kapacitetima
i potencijalima. Jedino tako duhovna dua moe u
potpunosti spoznati svoju duhovnu osobnost. Sve mora
biti ukljueno u slubu posveene predanosti, zato nam
duhovni uitelj otkriva nau pravu prirodu i vodi nas do
vjenih zabava te naeg potpunog duhovnog ispunjenja
u transcendentalnoj slubi.

Goloka Vrinadavanu moemo spoznati u simbolinom

Vrindavanu, u iji nas duhovni svijet i zabave uvodi
osoba koja je dostigla savrenstvo spoznaje dobivi
milost i blagoslove stanovnika transcendentalne
Vraje. To je jedini nain! Najvea se pogreka ini
ako gore navedenu izjavu smetnemo s uma i izgubimo
iz vidokruga, jer tada smo osueni na neuspjeh. Sve
osobe su potencijalno sklone napraviti takvu pogreku,
u jednom ili drugom obliku, jer su pod utjecajem
izvanjske energije Gospodina. Njima je sueno vidjeti
samo ono materijalno. Vrindavan njima predstavlja tek
jo jedno malo mjesto u Indiji i to je sve.
Daljnja spoznaja nije mogua zbog njihove vezanosti za
izvanjsko. Ali, prava ezoterika vizija maha bhagavate
se razlikuje od ograniene spoznajne moi izgubljenog
ovjeanstva. U Bhagavatamu je objanjeno, a u Sri
Chaitanya Charitamriti ponovljeno sljedee: Kada
Gospodin Sri Krishna Chaitanya ugleda neko stablo,
odmah se sjeti uma Vrindavana, a kada pogleda u neko
brdo, odmah se prisjeti Govardhana.

T
A
V
A
G
A
H

A
J
I
F
O
Z JA
O
I
L
I
G
F
O
A
L
K EO
S
N IT
A

A
O
K
B TI
E

Ako se ovjek eli osloboditi okova

materijalnog postojanja, treba prouavati Srimad Bhagavatam, tu najiu
Puranu, koja je tako draga Vaishnavama. U njoj je objanjano samo istinito
i nepomueno znanje, koje prakticiraju
prvoklasni bhakte, koji se nazivaju paramahamse. Iz Bhagavatama je izbaeno
svo svjetovno poimanje i uspostavljena
je boanska mudrost, koja moe izvui
svijet iz oceana neznanja, u koji tone.
(SB 12.13.18)