Roj Trevor - Crna Gora Zemlja Ratnika PDF

stranci o crnoj gori
CRNA GORA ZEMLJA RATNIKA

Roj Trevor
In the extracts taken from Montenegro: a Land of Warriors,
the inspiring book by Roy Trevor published in London in 1913,
argumentatively are revealed emblazoned pages of the Montenegrin history, posing us an important question: How many
countries can boast of such a history, or such ancestors?
Montenegro was continuously at war with Turkey, unrecognized as a nation by Great Powers of Europe, but these same Powers formally recognized Montenegro as a country in the year
1876, and acknowledged its ruler as a King.
Raanje nacije
Da bi shvatili Crnu Goru i njene vrijednosti, treba da saznate i
neto o istoriji njenog tla. Kad kaem istorija, nadam se da ne
mislite da govorim o suvoj, pranjavoj istoriji i o suvoparnom
nabrajanju onih datuma i groznih imena kojima nas ue u kolama. Neemo poeti ni od kakvog posebnog datuma u istoriji
Crne Gore, poto je ona sva ve u slijepom biljeenju borbi svojih predaka, njihovog ojstva, silnih vjekova ratovanja, ubijanja,
strane posveenosti borbi za slobodu, za dom, za vjeru.
Ovakav pojam istorije, zbog linog patriotskog duha, ne moe
a da ne ispuni britanskog djeaka i djevojicu prezirom prema
udnovatoj sudbini koja je ovaj narod zadesila, a koji odie
svakom njenom stranicom.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
339
Roj Trevor
Onda kad je Viljem Osvaja doao na obalu Saseksa, na prostoru dananje Crne Gore ivjelo je samo dvadeset hiljada ljudi,
rasutih po planinskim predjelima izmeu Jadranskog mora i
velikog Skadarskog jezera. Tada je u tom dijelu svijeta najmonija nacija bila turska, koja je, u elji za jo veim osvajanjima i kienjem novih oreola, i u daljem irenju granica svog
inae nemalog carstva, navirala iz Azije u nebrojenim hordama,
zauzevi grad Konstantinopolj, koji je vaio za vanu taku na
Crnom moru.
Nezadovoljni linim trijumfima, muhamedanci su naumili da
ostvare gigantski zadatak: da osvoje Evropu. Ovi Turci bili su
hrabar narod koji je cio ivot ratovao, narod koji je uvijek s
punom vjerom u sebe kretao u sudbonosne okraje. Od tada pa
nadalje ratnici polumjeseca bi nadirali u sve veim talasima,
ruei sve pred sobom. Ni dananja Albanija, Bugarska,
Rumunija i Srbija nijesu im ustuknule. Doavi u zemlju crnih
brda i oetivi da im se nijedan narod, ma koliko velik ili znaajan bio, izuzev nekolicine Brana, ne moe usprotiviti, ogromnu vojsku otpremie k Crnim brdima.
eca Crne Gore (Black Mountains) napustie plodne doline
i raskone panjake kraj Skadarskog jezera i povukavi se u
vrstou planina, osnovae svoju prijestonicu na ravnici
Cetinje, na maloj nadmorskoj visini, koja je, nalik na vrh
Snoudona1, bila opasana natmurenim krugovima planinskih
zubaca.
Do Cetinja se stizalo jedino putem zaeene, krne doline koja
s jezera vijugavo vodi u ogoljeni kamenjar. Turci bi uz nju
marirali, dok bi iza svakog njenog kamena vrebao po jedan
Crnogorac, spreman da puti krv u odbranu svog ognja i doma.
Danak za dankom, Turci bi se borili, klali i ginuli, ali im nikad
nije polo za rukom da osvoje dolinu. Jedna vojska bi za drugom
napadala, i iako su Crnogorci puno toga pretrpjeli, oni bi opet
1 Najvei vrh u Velsu. - prim. prev.
340
MATICA, Jesen 2009.
Crna Gora zemlja ratnika
neiscrpno kidisali na svoje ozlojeene i kobne neprijatelje.

Vievi sve ovo, moni sultan kaza: Hoe li ovaj majuni
narod moi da preivi opsadu islama? Poslaemo im vojsku
mnogo veu od njihove, vojsku koja e postati toliko ogromna i
jaka da e njihovim brdima moi brisati podove.
I tako sultan posla najkuraniju gardu i dade je svom dinom
i odanom pai da njome komanduje. Naoruani odred Turaka,
straan poput ogladnjele horde zrikavaca i vojniki neustraiv,
zagrmlje dolinom, a Crnogorci, ovim prepadnuti, borie se
najveom hrabrou, no se ipak ne oduprijee napadu. Turska je
na jednog Crnogorca imala hiljadu svojih ratnika. tavie, oruje i oklop muslimanske horde bijahu mnogo nadmoniji u odnosu na hrianske. Danima je ova bitka trajala. Crnogorci su ginuli na mjestima s kojih su se borili, a njihove bi ene, u veini
sluajeva, nastavljale da se bore sve dok i same ne bi izginule.
Ipak, hrabri Brani uspjee da se povuku u visine, borei se i
rukama i nogama. Turci najzad izbie, poput rijeke to brze
utie, u malu cetinjsku dolinu, prisiljavajui preostale Crnogorce da se sklone s litice i zau u podnoje planine.
Sve vie se primicavi, muslimani i vatrom i maem pustoie
Cetinje, ruei kue, i nogama tabajui po putu razbacane
leeve. Oni koji su preivjeli ovu stranu tragediju bi sa okolnih
brda posmatrali tako bezrazlono sakaenje njihovih ognjita i
domova, crkve sravnjene s zemljom i svete slike i krst razbacane putem i u komade slomljene. Namjerno a potajno, srca
ispunjenih uasnom mrnjom, preivjeli Crnogorci okupie se
pod strmom dolinom kroz koju su Turci haralije morali da
prou da bi povratili jezero. Istorija biljei i da je taj dogaaj
vrednovan i zlatnim slovima ispisan jer nijedan iv musliman
nije utekao do prerija.
Sultanu je zaista polo za rukom da pokori Crna brda, dok su
ona jo uvijek vaila za uporite crnogorske slobode i prkosa, ali
po tako stranoj cijeni, i sa tako neoekivanim rezultatom.
MATICA, Jesen 2009.
341
Roj Trevor
U meuvremenu, nesavladani preprekama i pustoenjima pod

biem muslimana, iskuavani ostatak vine crnogorske nacije
drao je pripravnim njihov vladika ili princ. alosno je to to su
oni gladovali, to su im crkve bezboniki ruili, to su im domovi
unitavani, i to im je nekada plodna zemlja pretvorena u pustinju.
tavie, pretrpjeli su ogromne gubitke. Vie od polovine
crnogorske vojske je bilo dotueno, a njen ostatak tu i tamo
ozbiljno ranjen.
Sultan, i sam potovalac ratnitva i hrabrog vojskovanja, posla
izaslanstvo narodu Crnih brda, nudei im mir i plodnu zemlju
kraj jezera, ali pod uslovom da mu se pokore, i da se njihov
princ poturi. Odgovor princa Crnih brda bi kadar ojstva nacije mu. Sve dok me moj narod titi, ree, zvati se neu
imenom turskim.
Drugim rijeima, Crnogorci bi radije gladovali za golu slobodu nego to bi se, kao cijenjeni robovi, tovili hranom.
Onda nemoni da pokore ove ratnike Brane zbog njihove
odvane odbrane, Turci odluie da ih na kratko ostave same, i
da, drei se po strani crnogorske teritorije, nastave sa velikim
juriima na Evropu. U ovo doba hrianska carstva bijahu isuvie zauzeta meusobnim svaama da su mogla obraati panju
na opasnost koja vreba s Istoka, ali nakon pada Bosne i
Hercegovine, mona maarska prijestonica Buda predade se u
Mohakoj bici, zbog ega i kraljevi vojskovoe i intrigantni
svjetenici shvatie da je hrianstvo ugroeno. Papa naini
revnosni apel svima da zaborave na svoje privatne svae i da se
ujedine u borbi protiv zajednikog neprijatelja - Turske.
Crnu Goru survae u ponor burni talasi Turaka predatora. Ona
bi opkoljena ali ne i pokorena. Moete li samo zamisliti taj bijes
njenih sultana koji, iako dre vlast nad najveim i moda najmonijim carstvom na svijetu, ipak doivjee da se u njihovoj
dravi usudi grupa Brana koja, uprkos svim muslimanskim
pokuajima da srue krst, stoji i dri ga u rukama.
342
MATICA, Jesen 2009.
Vojska za vojskom, kidisala bi se na ovu hrabru, nesavladivu,

smjelu i nepokornu crnogorsku etu. Juri za juriom, i konano
se itav prostor ove male, kamenite doline opasane planinama
bukvalno nakapa krvlju, i to ne jednom, ve toliko puta da se
nije moglo izbrojati na prste. Godine bi prolazile, generacije za
generacijom ratnika bi se borile i umirale. Novi prinevi su dolazili, vodili Crnogorce u boj, u prvom redu se borei svojim
junatvom, uvajui glas te hrabre nacije. S druge strane, novi
sultani su dolazili, aljui armije na tu malenu kraljevinu. Iako
su ove naoruane horde zadavale uasne gubitke i vrile ogromne pokolje, ipak se svi oni kobnom dolinom spustie do jezera.
Kad su se hrianske sile u Evropi ujedinile i sprijeile invaziju Turaka, a time i osvajanje Evrope, povuena je granica njihovog carstva do everne Bosne. Turci sebe zadovoljie ogromnim teritorijalnim i ve osvojenim poedima. Upravo ove i
zapoinje najmranije doba u burnim hronikama Crne Gore.
Poto vie nije bilo ratovanja protiv velikih sila Turska je sada
mogla da usmjeri sve svoje ciljeve prema tamnim brdima ratnika
Crnogoraca.
Moete samo da zamislite kakva je sudba zadesila Crnu Goru!
Turska koja je sklopila mir sa svijetom znaila je Tursku koja
ratuje protiv Crne Gore - slon protiv muve! Crnogorci, njih par
hiljada, s jedva neto municije i u oskudici novca za kupovinu
nove, injelo se da nee preivjeti. No, najednom sultan opet od
njih zatrai primirje. Bio je velikoduan. Nudio im je mir i sigurnost, ak i prijateljstvo, a zauzvrat je traio crnogorsko priznavanje vrhovne turske vlasti.
Princ koji je bio na elu Crne Gore na brzinu sazva vijee naroda da odlui izmeu ropstva, na jednoj strani, i neometane slobode, na drugoj. eca krakog polja jednoglasno odluie: Ako
se umrijeti mora, umrijeemo za slobodu! Slobodu vjere, doma,
slobodu nae ece!
MATICA, Jesen 2009.
343
Roj Trevor
Crna Gora se nije morala spremati, jer je ona oduvijek bila pripravna za borbu. No inilo se da dok njen narod mirno stoji i gleda
niz rijeku, Turci iznenada dolaze i napadaju ih. Takav napad nije
bio mali, ve se radilo o monoj vojsci velikog carstva, u ijoj utrobi je bila posaena klica otomanskog, koja bi od svakog Turina
znala napraviti ratnika, prizivajui prvu smrt u toj kobnoj dolini.
Nailazi i posljednji stupanj odbrane hrabre nacije, posljednja
uasna borba za golu egzistenciju, borba u kojoj uestvuju ne
samo ljudi sa tamnih brda, ve i njihove ene. Sinovi su se
odvano borili uz oca, dok bi im erke punile municiju. Njihov
ozlojeeni neprijatelj bio je odgurnut naprijed, zbog ega je
toliko hiljada tijela iskomadanih i smodenih lealo po stijenama
i kamenju, koje je po njima padalo sa strmih pregiba i ponora
Crnih brda. Ovi turski napadai bili su krajnje nepopustljivi, uspjeno dokazujui koliko su hrabri i koliko brojniji od Crnogoraca
te kako ih mogu saerati nazad, njih neustraive i neobuzdane,
koji ginu da bi se utradan pjevalo o njihovom junatvu.
Muslimani su ponovo upali u Cetinje, pljakajui i pustoei ga.
Sravnivi u toj zatvorenoj dolini svaku kuu sa zemljom, na kraju
isuvie skupo platie svoj trenutni trijumf. O tome i Tenison biljei:
Uzdigli su se one e njihov carski orao jedri,
Sauvali su svoju vjeru, svoju slobodu, na toj visini,
estiti, nemani, divlji, naoruani danju i nou
Protiv Turaka; iji upadi nige ne prodiru
Glavake krenu, ali ne mogu ni da kroe
I Polumjesec sav crven od krvi posre iz boja
Pred njihovim neustraivim stotinama niice lete
Na hiljade niz grebene i kroz doline. 2
2 They rose to where their sovran eagle sails, / They kept their faith, their
freedom on the height, / Chaste, frugal, savage, armed by day and night /
Against the Turk; whose inroad nowhere scales / Their headlong passes, but
his footstep fails, / And red with blood the Crescent reels from fight / Before
their dauntless hundreds in prone flight / By thousands down the crags and
through the vales. Prevod: Bojka ukanovi
344
MATICA, Jesen 2009.
Dobro bi bilo pomenuti ove dovitljivost Crnogoraca. Poto

su esto oskudijevali u barutu i mecima, a ipak nijesu pristajali
na predaju, maem bi tukli neprijatelja, sav potrebni barut i
metke uzimajui iz njihovih tijela. Punih pet stotina godina ova
aka jada crnogorskih ratnika trpjela je nejednaku borbu, i onda
kad samo to nije izdahnula, ak ni tada nije pristajala da
postane saveznik uasnih Turaka.
Koja se to jo zemlja moe pohvaliti takvom istorijom? Koji

se to jo narod moe pohvaliti takvim precima?
Usred ratovanja protiv Turaka, Crna Gora je takoe imala i
neprijatelje s hrianske strane: dok je Napoleon Bonaparta, prvi
francuski car, nepokolebljivi osvaja brisao Evropom, samo su
mu se dvije zemlje uspjeno oduprle. Jedna je, kao to znate,
bila naa zemlja, a druga Crna Gora. Malena Crna Gora nimalo
se nije kolebala da se usprotivi velikom Napoleonu. Ovaj car se
toliko razbijesnio kad su se Crnogorci odbranili od njegove
armije, da je u svom tom bijesu zaprijetio da e Crna brda
prekrstiti u Crvena brda, to je znailo da e to uraditi krvlju
MATICA, Jesen 2009.
345
Roj Trevor
njenog naroda. No, kao to to ljudi obino kau u bijesu, kasnije on nije mogao da ispuni ovu svoju prijetnju, odnosno, kao to
bi Amerikanci rekli: Uzeo je vie nego to moe da pojede te je
morao, ba kao i sultan prije njega, da se hirovito vrati nazad.
Sve do prije nekih trideset godina Crna Gora je stalno ratovala
protiv Turaka, jo uvijek nepriznata za naciju od strane velikih
evropskih sila, istih tih sila koje nijesu imale oi da gledaju u
stoljea njenog junakog ratovanja. Godine 1876. te su sile formalno priznale Crnu Goru za dravu pod vlau kralja. Njene
granice bile su jasno utvrene, i dodijeljene su joj dvije morske
luke. Turskoj je bilo zabranjeno da napada svog malenog sueda bez prijekog razloga.
Na ovako uasan nain roena je crnogorska nacija. Zato se
nemojte iuavati ljudima koji danas tamo nose oruje i ponosno se eu korakom osvajaa, hrabro vas gledajui u oi. Lus
gladii (Po pravu maa) moto je Crnogoraca, poto je vojska
toga naroda ona koja je osvojila zemlju i koja je jo uvijek dri.
Najmanji grad u Evropi

Jeste da Crna Gora ima dvije luke. No, poto su one obje
daleko od prijestonice, ne moe se preko njih u Cetinje. Umjesto
toga, prvo ete doi u Kataro, austrijsku luku u podnoju Crnih
brda. U tako netaknutoj prirodi je jedno divno utoite zvano
Boka Kotorska, ograeno, osim uzanog izlaza na Jadran, i kopnom. Tri velika zaliva, koja vie lie na jezera, ire se zrakasto,
nalik na morsku zvijezdu. U nekom daljem smislu ona su kao
norveki fjordovi, ali i duboki morski zalivi kotske.
Dok se parobrod primie Bokokotorskom zalivu, gledate u
Crnu Goru, koja strmo izranja gotovo iz samog morskog ruba,
pravei ogromnu barijeru od nazupenih zemljanih ploica
visoku nekih pet stotina stopa. Austrijska najjunija provincija,
zvana Dalmacija, rasprostire se ove u majunim prugama
346
MATICA, Jesen 2009.
kopna irokog jedva pola milje, razdvajajui time Crnu Goru od

mora. Kataro je na rubu najdaljeg kopnom zagraenog zaliva.
Ogromna Crna brda su toliko uz njega, da se ini da u gradu
jedva da ima ive osobe, bijelih kuica, koje kao da su mudraci
s Istoka u ali sve obiljeili i razbacali po planini oblika kule, i
kao da su u tom prevrtanju neke kue odskoile nazad do vode,
dok bi ostatak brzo stao do onih ve pobacanih, naizgled uspentranih i, kao udom, priljubljenih uz krevitu stijenu kua.
Kako se parobrod lagano pribliava obali, nazire se neto
nalik na dugaku, nepravilnu, bijelu ogrebotinu na planini, koja
se naprijed-nazad krivi gradom, liei na pamuk baen po tamnoj zavjesi. Radi se o dinovskim stepenicama, jedinom ulazu
koji vodi u Crnu Goru, za koji se odozdo ini da je tanka crta, a
zapravo je put koji vas eta provalijom, put za koji su bile
potrebne izvanredna vjetina i godine marljivog rada.
Sam Kataro je neobino zanimljiv. Puno je u njemu uskih ulica
uraenih u talijanskom stilu i jedno lijepo pristanite stare gradnje. U ovu konicu civilizacije, silazei niz duge krivudave stepenice, ulazi grupa Crnogoraca sa sela, sa svojim tekim korpama sa pijace i to s nekim uasno bonim i umornim izgledom,
rukama se drei za prazne stomake. Austrijska vlada ih na mudar
nain prisiljava da puke i pitolje ostave kod kue ili na granici.
Sad bih samo kazao da Austrija i Crna Gora nijesu ba jedna
drugoj omiljene. No, moja namjera nije ove da piem o politici na Balkanu.
Panoramski put u srce Crnih brda jeste velianstvena i zanosna uspomena, koja ostavlja takvu impresiju kao da smo u nekom
balonu ili vazdunoj lai koja se uspinje, poto, dok jo putujemo, na sve smo veoj uzbrdici, okreui se as uz ovaj, as uz
onaj put, pravilno iskoristivi svaku nepravilnost ponora, a ipak
uvijek sve blie vrhu. inilo se nema kraja. as tu, as tamo,
znali bi da stanemo uz ivicu druma, kako bi bacilli kameni, za
koji smo imali utisak da e pasti dolje ispod nekih hiljadu milja.
MATICA, Jesen 2009.
347
Roj Trevor
Gledajui s vrha uzbrdice, vijugavi put pod nama bi vie liio na

stupce merdevina objeene uz planinu.
Do nas je mirna voda Boke Kotorske, ojaana uz druga dva
rukavca. Iznad njihovog veleljepnog pogleda na horizont prua
se ogromni, plavi, iskriavi i prostrani Jadran. Kataro se posljednji put moe vieti jo s nadmorske visine od etiri hiljade i pet
stotina stopa, ostavljajui iznad sebe jasnu liniju okeana. E, sad
se malo zaokrenite, ui ete u kamenjar zvani Kraljevina Crna
Gora, i ovo to nam je do sada bilo pred oima najednom se
mijenja i prelazi u savrenu divljinu kamena, grebena i stijena takav nam je prvi ivopisni i dugotrajni utisak Crnagore3.
Ove se, na ovom tako esto poeenom putu za Cetinje, ne
moe jo nita znati o ovdanjim ljudima, pa se stoga i ne treba
na njemu due zadravati.
Ipak, tu je jedno posebno interesantno mjesto - Njegui. Tu je
u jednoj jako skromnoj kuici roen kralj Nikola. Kraj Njegua
prolazimo dok naputamo ovo maleno selo svo sainjeno od
niskih kamenih kuica.
Opet slijedi propinjanje uz iste one sumorne sive stijene,
nakon ega se ubrzo ponovo sputamo ka omanjoj ravnici,
omeenoj lednim planinskim iljcima, koji su kao unutranjost
vrha neke od posudica za jaje iz drave Brobdingnagian4. Uz
sami rub ove malene ravnice nalazi se skupina kua - Cetinje,
najmanja prijestonica u Evropi.
3 Roj Trevor namjerno se ove ne slui engleskim nazivom Montenegro,
ve pokuava da pomalo neuspjelo interpretira odomaeni naziv, pa stoga

dvije rijei Crna i Gora koje uje od mjetana spaja u jednu rije
Crnagora. - Prim. prev.
4 Brobdingnag je izmiljena drava iz djela Donatana Svifta, Gulliverova
putovanja (1726). Nalazi se na prostoru izmeu izmeu Australije i

Kalifornije, u everozapadnoj Americi. Naseljavaju je divovi, gigantske biljke
i ivotinje. - Prim. prev.
348
MATICA, Jesen 2009.
Izuzev par istorijskih znamenitosti, ne moe se rei da je

Cetinje posebno interesantno. Nema onih zgrada od kojih vam
nestaje dah kao to ih ima po Beogradu ili Sofiji. Nema
pozorita, metea po ulicama, nema tramvaja niti vozova.
Uopte nema nikakvog saobraaja. Cetinje je bukvalno jedno
veliko selo koje lii na junoafriku oblast grada, koju ine
jedna iroka ulica omeena niskim, dvospratnim kuama, i
ogromnom pijacom na trgu. Sve je tako jednostavno, skoro
primitivno, dok je kraljevska palata uzviena time to je kraljevska, odnosno to je najvea kua u selu. Dnevni ivot kraljevske porodice je tako normalan, otvoren, poput seljaka koji ivi
u najveoj bijedi.
Ono to se odmah primjeuje jeste da je sav narod obuen u
areno. Moja prva impresija bila je da se radi o nekom prazniku,
no nakon to smo tu ostali nekih sedam dana, shvatili smo da je
ta, nazovimo je raskonom fazom blistavila samo jedna od
mnogih odlika svakodnevnog ivota ovog interesantnog malog
naroda. Iako su Crnogorci neto sasvim suprotno od imunih,
tanije, iako su oni skoro siromani, ipak se oni bez imalo premiljanja bacaju na kupovinu svoje nonje, i to po cijeni od tri
do etrdeset funti. Ova neumjerena ljubav prema kienju,
udvostruena strau za kockom je tu da odri ovu plemenitu
naciju siromanom.
Ljudi su nosili duge, strukirane kapute i haljine duine do
koljena, saivene od fine tkanine, svijetloplave, zelene ili crvene
boje, otvorene naprijed. Prsluk im je od crvene tkanine, izvezen
zlatnim koncem. Oko struka je srebrni pojas opasa, o koji je
objeen pitolj. Siromaniji slojevi nose uske dokoljenice od
bijelog platna. Oni malo bogatiji nose duboke ruske izme od
mekane crne koe. Svi nose malenu ovalnu kapu. Na njenom
vrhu je platno crvene boje, koje oznaava krv to ju je narod
MATICA, Jesen 2009.
349
Roj Trevor
prolio po kamenjaru. Po platnu je izvezeno pet zlatnih krugova,

od kojih svaki simbolino predstavlja sto godina borbe. Usred
platna grkim slovima stoji ime Nikole I: H. I. I.
Kapa je sa strane obrubljena crnom bojom u znak eanja na
davnu veliku borbu, kad je Turska po prvi put pokorila kraljevine na Balkanu. ene su isto tako lijepo obuene u duge
kapute i pojaseve opasae kao i mukarci. Kad pomislite na
cijelu zemlju tako ekstravagantno obuenu, lako vam je zamisliti svakodnevno arenilo po ulicama.
Naalost, jako je malo drevnih spomenika u Crnoj Gori, poto su
stalni upadi Turaka zapravo unitili sve tragove mnogih koji mora
da su tu prije njih postojali. Na Cetinju je najstarija zgrada manastir, ulegao meu sivim kamenjem, vie koga je, oni to zovu tablja ili kameni toranj, do kojeg se uspinjalo gvozdenim iljcima, od
kojih je svaki pri vrhu bio ukraen izvajanom glavom Turina.
Dosta ljudi sa Cetinja se ea da je nosilo grozne tovare. U manastiru, u mjestu e se sahranjuju kraljevi, ivi vladika, odnosno mitropolit Crnih brda. Svako jutro u cik zore kralj Nikola moli se kraj
grobova svojih predaka. Kralj rano ustaje i prije nego to ostali
ljudi krenu da dorukuju on je ve obavio dosta posla.
Ispred manastira je par turskih topova - plijen od zadnjeg ratnog
pohoda, koji mjetanima priinjava ogromno zadovoljstvo.
Na velikom otvorenom pijanom trgu, toliko tipinom za
svaki crnogorski grad, sunce je jako, a ljudi sa sela su presreni
kad odmah mogu da dou do hlada bunja. Sve dok se ne
naviknete na njihovu lijepu nonju, zamiljaete da ste u nekom
srednjovjekovnom gradiu iji stanovnici paradiraju odvano,
uz drevne, barbarske ukrase.
ak su i kue njihovih ministara nekako majune, na dva sprata. udno je vieti grb po vratima ovako skromnih zgradica.
ovjek to u poti prodaje markice i alje telegrame takoe
350
MATICA, Jesen 2009.
nosi tu lijepu nonju i ima pitolj objeen uz pojas. U cijeloj

zemlji nema ovjeka da ne nosi oruje, a jedna od njegovih
najveih bojazni i kazni koja ga moe strefiti jeste da mu oduzmu oruje na due, ili neto slino tome. to se vie primiemo
Albaniji, vieemo da ljudi tuda nose jo i puku i handar (dugi
teki ma), uz dosta municije.
ovjek bez oruja je ovjek bez slobode i Uzmete li mi brata,
uzeli ste mi i puku dvije su najpoznatije crnogorske parole.
Kralj e esto zaustaviti ovjeka na ulici i traiti da mu ovaj
pokae svoje oruje. Ukoliko se desi da je ono neoieno ili
nenapunjeno municijom, kazna je izuzetno ozbiljna jer je kralj s
pravom strog po ovim pitanjima.
Kao vrhovni poglavar ratoborne nacije i potomak loze kraljeva i vojskovoa, nimalo ne iznenauje to kralj Nikola i glasom
i stasom prilii jednom takvom voi. On je i visok (nacionalna
osobina) i irokih ramena, i bez obzira na svoju sedamdeset
drugu godinu ivota, lea su mu ipak prava a pokreti snani kao
u mladia.
Doavi na prijesto u dvadesetoj godini, kralj je uvidio da njegova zemlja nije vie toliko nepoznata, ve da je potovana od
strane drugih nacija. On je toliko godina vodio opasne bitke protiv Turaka, vodei ljude tamo e je najgue, dokazavi da je
primjeran ratnik. Kroz toliko poinjenih hrabrih djela dokazao je
koliko je hrabar. Takoe se i u doba primirja zalagao za svoju
voljenu zemlju, istovremeno bivajui krajnje diplomatian sa silama Evrope. I s druge strane, vodio je rauna o rijetkim prirodnim
bogatstvima svog malenog kraljevstva. Danas je on starina koja
naokolo ide s pukom i pitoljem, a nekad je bio zasluni voa.
Jedan strani ministar u ali je kazao da u Crnoj Gori ak ni ptica
ne moe sebi da napravi gnijezdo bez prethodne dozvole kralja.
Pria se da kralj Nikola zna sve Crnogorce po imenu i da svi
MATICA, Jesen 2009.
351
Roj Trevor
oni u njega, u svoga gospodara gledaju sa strahopotovanjem.

I najskromniji seljak moe oetiti slobodu da se obrati gospodaru i poali mu se na najteu muku, zadovoljan ubjeenjem da
e ona biti shvaena. Sa posebnim zadovoljstvom posmatrao
sam uvijek kralja Nikolu kako rukovodi svojim neformalnim
vijeem izjutra sa stepenica svoje skromne palate. Posmatrao
bih tu vrstu i uspravnu figuru obuenu u narodnu nonju, kako
edi, okruen sa par inovnika, koji ne smiju prei liniju koju su
im zacrtali njegovi perjanici, kako su zbog perja na kapi zvali
njegove tjelohranitelje. Sud zasijeda najveom brzinom.
Optuenika izvode, osude, i prozovu sljedeeg. Jednostavno!
Rije kralja je zakon. to god da si slagao ili ukrao, ne moe u
njemu izmoliti onaj saaljivi pogled, koji kao da te onda sve vie
i vie probada.
Sve do skoro kralj Nikola je dijelio pravdu na ovako primitivan nain, dok broj sluajeva nije prevaziao njegovo slobodno vrijeme. Onda je osnovao Vijee pravde, i imenovao
sudije. Koliko je ovaj sud bio autoritativan, govori i injenica
da su ak i muhamedanci i Albanci s druge strane granice
dolazili ove da im se sudi pred crnogorskim sudom radije
nego pred vlastitim muslimanskim. Kralj Nikola je dosta volio
Englesku, i bio je miljenik kraljice Viktorije koja mu je lino
poklanjala lijepe stvari.
Dok jaui konja obilazimo zemlju, gledamo to je sve kralj
Nikola uradio i neodoljivo ga potujemo.
Kralj Nikola je prije petnaest godina umjesto dobrovoljnog
sluenja vojske uveo obavezni vojni rok. Njeni propisi su pojednostavljeni. Svaki mukarac izmeu 16 i 60 godina mora da je
slui. Oni se ovoj slubi predaju skoro instinktivno i stoga skoro
i ne iznenauje da je obavezno sluenje vojske veoma popularno
u Crnoj Gori i da se pod iskusnim vojskovoama mukarci i
352
MATICA, Jesen 2009.
sami razvijaju u primjerne vojnike.

Oni se nakon etvoromjesenog sluenja vojske vraaju domovima s pukom. Umjesto dugih kaputa, koje sam ve opisao,
nose crvene jakne kratkih rukava i djeluju sasvim slubeno. I tu
meu vojnim inovima postoje razlike, koje se manifestuju u
noenju posebnih amblema na prednjoj strani kape. Rusija ih je
snabdjela najsavremenijim topovima i pukama, konjicom i
tekom artiljerijom, od kojih nikakve vajde u Crnoj Gori. Ista
ova Rusija takoe je zemlji pruila jo dragocjene pomoi. Ona
to ini jer su i ona i Crna Gora slovenske zemlje, i jer i ona i
Crna Gora pripadaju istoj grkoj crkvi. Iz istog razloga je
Austrija zauvijek ostala zakleti neprijatelj Crnoj Gori. Iza
Austrije rame uz rame je Njemaka. Dakle, primjeujete da su
ak i najsitnije svae izmeu Crne Gore i Turske u stanju da
uskomeaju velike sile Evrope na uasan i poguban nain. Ali
onda, kao to prije istakoh, ne smijem dozvoliti sebi da se
upletem u to ogromno kolo internacionalnih komplikacija,
zvano evropska politika.
Poseban peat Cetinju daju dvije lijepe zgrade: jedna je zgrada ruske, a druga amerike ambasade. Popularne su i nove
barake. Tu je i jedno omanje pozorite, koje radi ljeti po nekoliko sedmica, prikazujui komade kralja Nikole, poto je on jo
i poznati pjesnik; na stranu to je za svoje razne pukove napisao
dosta ratnih pjesama, pisao je i lijepe ode. Tu je i mala, ali dobro
opremljena bolnica i srednja kola za djeake i djevojice.
Klima je ljeti odlina, mada dosta topla. Zima traje osam mjeseci, mnogo je otra, s dosta snijega. Za svaku kuu bi se prije
reklo da je kafana e se svaku no muki svijet sastaje. Iako oni
ponekad popiju malo vie, jedino to znaju da naprave jeste
buka. U zabaenim djelovima Crne Gore ovjek esto opali pitoljem u vazduh, posebno ako ga neto uzbudi - obiaj koji zna
MATICA, Jesen 2009.
353
da zbuni svakog nervoznog ovjeka, kojih dodue i nema u

Crnoj Gori, pa ak ni meu pridolicama.
Njihove prodavnice nijesu one na koje smo navikli. Zapravo,
one kao da su bez stakla. Jednostavno kroz otvorena vrata uete
u malu sobu, i popnete se na sprat, na ijem zidu je izloena roba:
odjea, oruje, vez, alovi, marame itd. dok se ovjek koji vas
usluuje, eta s pukom u ruci, i stoji nekih est ina iznad vas.
Prevela s engleskog: Tanja Baki
354
MATICA, Jesen 2009.
CRNA GORA ZEMLJA RATNIKA (2)

Roj Trevor
This is the second part of the story of English travelers of

Montenegro at the beginning of the last century. The author presents interesting stories about the old Podgorica and customs
that prevailed in society. It deals with a view to life, the rituals
of birth, weddings and funerals, and warrior qualities of the
Montenegrins.
Podgorica
Niste vieli Crnu Goru sve dok ne vidite tu uskomeanu
mjeavinu ljudi na podgorikoj pjaci. Tu su grupe divljih
Albanaca obuenih u svoju uvenu nonju, usku, s pantalonama
i jaknama od debeleog crnog veza i bijelog fesa. Koni opasa
napunjen dugim ulocima prebaen je oko struka i ramena dok
su im pitolj i puka izbaeni naprijed. Oni vise kraj svoje robe,
cjenjkajui se to mogu vie. Tu su i Turci, ni upola toliko veseli,
poto je Podgorica najprije bila tursko mjesto. Mlade muslimanke, u dimijama svijetlih boja i arenih alova, trkaraju tamo
amo. Majke su im, po starom dobrom obiaju, bile dobro
umotane da im se ne moe vieti lice, poto Turkinje gledaju na
svijet samo kroz uski rascjep na njihovom velu ili jamaku.
MATICA, zima 2009.
163
Roj Trevor
Turci su udni. Izgledaju divlje, glava dobro obrijanih, osim

jednog pramena nesreene kose. To se namjerno radi, kako bi
poslije njihove smrti aneli imali neto za ta e povui vjernike
na nebo. Oni nose crveni fes, sa kojeg visi ogromna svijetloplava
srebrna kianka, dovoljno duga da moe da padne na ramena.
Nonja im je uglavnom bijela, iako starci nose duge kapute u boji.
Na tren iskoi i pokoji branin, obuen u ogrta od ovije
koe, iliti dugako neprozirno runo spolja izokrenuto. Ove jedna grupica Cigana, uzdignutih crnih frizurica i nemirnih oiju,
tumara uokolo, brzo se rukama hvatajui za ruicu svoga noia,
koji s pojasa visi i opominje. Jedan ludak, vritei na sav glas,
svaki as prostruji kroz guvu, a sa njim i bogalj, koji, kad nanjui da bi mu neko mogao udijeliti novac, odmah poinje da
zapomae. Jedino ove Crnogorci nose oruje i ponosito i bahato se probijaju kroz guvu.
Vazduh je ispunjen mjeavinom udnih jezika, poput onih iz
Vavilonske kule. Tu se brzo dva ovjeka, izgubivi nerve, dohvate
za svoje pitolje. Albanac je svoj pitolj ostavio na granici.
Crnogorac nosi oruje, ali, kad se razljuti, ne zaboravlja da ga se
lati. Nenaoruani Albanac je bezbjedan, poto nijedan Crnogorac
nee opaliti na ovjeka ili enu koji ne nose pitolj. Dovoljan je par
kratkih rijei, i svaa prestaje. Nasmijae se, jer znaju da e se
nege van ovog grada njih dvojica boriti do smrti, i jao! poslije
njih njihovi roaci. Meu gomilom koja edi i gega se, prolaze
visoke figure crnogorske policije. U Crnoj Gori nema puno policajaca, jer oni i nijesu toliko potrebni, osim u suzbijanju krvne
osvete. Crnogorac, iako u stanju da popije dosta alkohola, ove
jedva da neto u miru moe da cugne. Svae izmeu pijanica ove
ne postoje. Kad se ljudi posvaaju, to prerasta u neto ozbiljno i
dolazi do pucnjave. Crnogorci su vedri saputnici, krajnje gostoljubivi, uvijek spremni da doekaju stranca u svojoj sredini.
Crnogorski policajci, naoruani samo pitoljima, obavljaju
efektnu kontrolu nad izmijeanom gomilom ljudi na pod164
MATICA, zima 2009.
Crna Gora zemlja ratnika (2)
gorikoj pijaci. Oni su hladni i proraunati. Reaguju brzo, jer

ive na vrhu ljudskog vulkana, e strasti iz furune mogu svaki
as da se rasplamte. Policajci su, kao i vojnici, odbacili duge
kapute, umjesto kojih nose kratke crvene jakne s rukavima koji
im daju primjetno pametan, poslovni izgled. Iza mene se vide
raskone planine Albanije.
Podgorica vai za neutralno tlo. Tu se na pjaci i najvei neprijatelji mogu licem u lice sresti, no dovoljan je jedan pogled ili
dodir revolvera da ukae na krvnu zavadu koja e prije ili kasnije imati kobno ishodite.
Podgoricu sainjavaju dva razliita grada, razdijeljena
Ribnicom. Prije nekih trideset godina Crnogorci bi se zaklinjali
u ime stare Podgorice. Nakon njenoga pada, pjacu su premjestili
na drugu stranu obale, kraj visoke trave, e bi najednom iznikao
novi grad, e je sva trgovina prebaena.
Danas dok se etate turskim dijelom, vieete da se on sav raspada. Tu su ulice strme, kaldrme loe, a ogromni stari zidovi koji
ve vjekovima brane grad, uprkos vlastitom nastojanju da istraju, naprsli su na vie mjesta. Toliko se estokih sukoba odvijalo
u staroj tvravi meu podjednako nemilosrdnim muslimanima i
Crnogorcima. I danas u Podgorici ima ljudi koji su onda posmatrali pobjedniki nastrojene Crnogorce kako ede na travi i
broje turske noseve koje su tokom kavge odekli.
Jednom sam na pjaci upoznao Turina koji je na taj nain
ostao bez nosa. Kao da je tokom kavge ostao oamuen, i kad je
najzad doao sebi, vidio je stranu krv kako mu niz lice lije.
Jedva se nekako uspuzao nazad do Podgorice, e je, nakon malo
vremena, doao sebi. Danas je on veseo i srdaan ovjek.
Raznosi prtljag. Zabavan je, ali im krene da se smije, to se
prilino esto deava, kao da se malo suzdri.
Na granici ima toliko ljudi koji pate od slinih problema.
Divlje zvijeri Turaka uestvovale su u slinim odmazdama, i
oduvijek je odsijecanje noseva njihovim zakletim neprijateljima
MATICA, zima 2009.
165
Roj Trevor
bio crnogorski obiaj, jer se mjerilo neijeg junatva vrednovalo po broju odeenih noseva.
U staroj Podgorici su dvije damije, s bijelim minaretima
okrenutim k nebu, ime se vjernici dozivaju na molitvu. Minaret
je tanka kula na damiji, koja na svome vrhu ima kruni balkon,
odakle svjetenici pet puta na dan upuuju poziv vjernicima na
molitvu. Radi se o otrom naricanju koje dugo traje, a zavrava
se finalnim Allah-hu! poklikom za koji se u zoru i u podne
inilo kao da samou vazduha ispunjava udnom i dubokom
melanholinou.
Iako u ovoj pustari ima jako malo Turaka, ipak je Turin
moan ovjek u Podgorici, jer on u cijeloj dravi obavlja najvie
posla. Ono to Turin u poslu obea to je zakon, i u svemu to
radi on je astan. I Albanac je isto tako rastresit u poslu, dok su
ratoborni Crnogorci, iako dobri kad treba da se cjenjkaju, totalno dezorganizovani po pitanju poslovnih obaveza. Crnogorac,
kao to prije rekoh, prezire svaki vid rada, i voen tim principom, nesreno se snalazi u poslu, vjerovatno zbog toga to
razmilja da je ispod njegove asti da radi bilo ta drugo od
borbe za krvnu osvetu. Crnogorac je presrean dok paradira
mono kao osvaja, kad edi ispred kafane, i kad, na sebi svojstven nain, raspravlja o svakodnevnim stvarima, dok mu se iza
lea mudri Albanac i poslovni Turin smiju u svoje ogromne
rukave, meu sobom dijelei vidljivo blago Podgorice.
Kralj Nikola, koji je tano procijenio svoj narod, itekako je
svjestan te njihove mane. To je jedan od njegovih najveih problema, jer se tako zemlja razvija sporije u drugim pravcima.
Jednoga dana kralj sazva istaknute Crnogorce, i na njihove oi,
svojim rukama zasadi debelu icu vinove loze. ta vie, zapovijedi da mu se ispred palate izgradi kovanica, i onda on, pod
posramljenim okom svoga uzvienoga drutva, sakova jednu
potkovicu. Dakle, ako je to neto to njihov gospodar radi,
isto to trebaju i oni sami.
166
MATICA, zima 2009.
Jo jedan lijep primjer na koji kralj ukazuje jeste za vrijeme

velikog festivala, koji se odvija svake godine, kad Crnogorci
dolaze u Cetinje da poljube ruku svoga gospodara. Tad kralj
insistira da oni prvo poljube ruku njegove kraljice. On to radi
kako bi naerao mueve da potuju svoje ene, jer se radi o tome
da je jedna od daleko najozbiljnijih mana u karakteru crnogorske nacije grubo i nesavjesno tretiranje ene. Vjekovi ratovanja preobratili su mukarce u borbene jedinice, a ene, naalost,
u muenice. One se tretiraju s mnogo manje vanosti i vrijednosti nego mukarci. Recimo da nijedna ena, ukoliko nije iz vieg
drutvenog ranga, nikad ne smije da edi za stolom dok njen
mu objeduje, niti da uopte edi u njegovom prisustvu. U dalekim zabitima zemlje, kad ena odlazi iz sobe prepune mukaraca, ona to radi unatrag, dok glavni obiaj zabranjuje mukarcu
da ljubi enu. Mukarac ljubi samo mukarca, a ena ruku
mukarca.
Dosta je udan i neprijatan obiaj kad se mukarci ponu ljubiti jedni s drugima. Barem se meni, strancu, to tako ini. To
ljubljenje nije kao ono kad se meusobno ljube Francuzi ili
Njemci. Tako je glasan i nekako svean taj poljubac, i odzvanja
nekih minut i po. Ne znam ta je od to dvoje gore po Britanca da se na njega pet-est mukaraca izrea sa sveanim poljupcima, ili da mu isto toliko ena poljubi ruku.
U prethodnom poglavlju sam naglasio kako je voda iz planinskih sela dragocjena i pitka kao vino. Zaista je tako. Najblii
izvor vode najee je na dva sata hoda niz kreviti put u dolinu.
Svaku kap vode koju popiju, Crnogorci donesu svojom rukom beskrajni rad koji pada na grbau ene. evojke od, recimo, 12
godina, i starice - sve one rade do iznemoglosti. Tuno je vieti
ih e se kraj dragoga kamena odmaraju od noenja tekih burila,
pokuavajui da isprave lea. Vieete i visoke, zgodne ratnike
koji se istim putem penju, prolazei kraj tih umornih ena, a da
ih nijednom i ne pogledaju, pa makar im to bila majka ili sestra.
MATICA, zima 2009.
167
Roj Trevor
Ipak, ovo je strana mrlja na cijelom tom titu Crne Gore. No,
ne smijemo zaboraviti duge godine ratovanja, koje su najvie
odgovorne za tu nacionalnu manu.
S druge strane, mukarac ne smije dii ruku ni na jednu
Crnogorku. Ona moe da radi sve do iznemoglosti, ali je mu
nikad nee udariti. Mi u naoj zemlji svakodnevno po novinama
itamo o muevima pijancima koji tuku svoje ene i erke, i to
je neto to priznajemo a ega se stidimo.
U Crnoj Gori tokom najstranije krvne osvete ene su sigurne.
ak je i mukarac na sigurnom dok je u drutvu ena.
U Turskoj su ene skoro sve robinje, iako ih ne sile na fiziki
rad. Islamska religija nalae od mukaraca da svoju majku vole
i potuju. Ne daj Boe da nije tako! Najgora mogua uvreda
koju moete nanijeti muslimanu jeste da uvrijedite njegove
roditelje. Takav primjer muhamedovskog principa otar je prijekor hrianskoj Crnoj Gori.
Pogled na ivot Crnogoraca

U kui Crnogorca ne postoji ono to zovemo privatnost. Kue
su uglavnom jednospratne, sagraene od kamena. Kad otvorite
vrata spolja, ulazite pravo u jednu veliku odaju, koja je i spavaa
soba i trpezarija i djeija soba i kuhinja - sve zajedno - divna
uteda prostora, zapravo, najvea mogua. Krevet je u jednom
oku, sto nasred sobe, a obavezno i ognjite. Ne deava se
rijetko da je umjesto dimnjaka u krovu probijena rupa. Vrata su
stalno otvorena, ak i kad se porodica uvee odmara. Ljudi se
obilaze, u bilo koje doba dana idu jedni kod drugih po kuama.
Uvee se mukarci okupe u grupe ili etaju niz iroke ulice, skupljajui se po brojnim malim kafanama, priajui o seoskim
dogodovtinama. Suvino je dodati da njihove ene i keri nikad
ne dolaze na ta okupljanja, ve pokorno svome gospodaru kui
spremaju veeru da je ovaj pojede kad se vrati.
168
MATICA, zima 2009.
Naroito popularan vid zabave je sluanje gusala. Radi se o

jednoianom instrumentu, koji je neto izmeu violine i
benda. Na njemu se svira izvijenim gudalom, i ak je i za najtalentovanijeg guslara u zemlji gotovo nemogue da iznutra
izvue najsuptilniji zvuk. Barem se mojim uima to tako inilo.
Nalik na drevne trubadure, guslar je u veini sluajeva slijep,
i pjeva o popularnim legendama, ili, kakav je ee sluaj, o
podvizima lokalnog junaka koji se hrabro borio protiv Turaka, o
broju noseva koje je sakupio, ili o njegovoj posljednjoj borbi
na granici. esto je i tu sami heroj koji slua guslara kako pjeva
o njegovim podvizima, to sve doprinosi optem zadovoljstvu.
Crnogorci imaju izvanredan dar dozivanja. Dok jedan s
drugim priaju, oni se dozivaju i na pet milja. Pomislite samo na
to koliko daleko moete uti sebe. Ne radi se samo o jaini
glasa, ve o specifinom poloaju grla. ovjek e iz sela priati
sa svojim sinom, koji, iako se ne vidi, uva ovce daleko na brdu.
Nijedan stranac, makar crkao vjebajui, ne moe zadobiti takav
dar. eca jo dok su mala ue se da priaju takvim tonom, i dok
rastu, ta se daljina izmeu govornika poveava. Tanije, radi se
o jednoj vrsti nacionalnog, ljudskog telefona, koji se esto
ispostavio dragocjenim.
Ne tako davno jedan ovjek je neto ukrao, i iznenada krenuo
da bjei put granice, nekih petnaest milja odavde. Lopova su
otkrili, poto je udna mo toga telefona upozorila strau na
granici, koja je uhvatila ovjeka prije nego je napustio zemlju.
Iako je narod tako mrav, i jede malo hrane, on sigurno svu tu
suzdrljivost nadoknadi kad je gozba, ili tokom drugih slinih
okupljanja. Za Boi ili Vaskrs, kad se neko udaje ili eni, ili kad
se slavi neka pobjeda, oni jedu kao ludi. Stranac se u Crnoj Gori
zaprepasti koliinom hrane koju su ljudi u stanju da pojedu. Oni
se mogu neprestano tri dana nalivati i natrpavati.
Crnogorski koncept ugoavanja stranca znai obezbijediti ga
neogranienom koliinom namirnica, a nesreni putnik koji
MATICA, zima 2009.
169
Roj Trevor
doe u Crnu Goru e tokom tih popularnih okupljanja biti poaen tako da e mu nakon toga biti mrzno hranu i da pomirie.
Boi po grkoj crkvi pada na 7. januar, i tad se narod okupi.
Nekoliko dana prije Boia itava porodica sakuplja drva sve
dok se ta jedna jedina prostorija u kui toliko njima ne napuni
da se od njih ne moe disati. Kad osvane Boi, sva je soba zasuta slamom, a boinu veeru, kao to se nekad radilo u staroj
Grkoj, obavljaju dok ede na tom prirodnom tepihu. Isto to radi
se i kod kralja. Na Badnje vee starjeina kue poeli ukuanima sreu i baca u vatru prvi badnjak. Isto to uine i gosti, a velika vatra traje tri dana i tri noi. Okruna brda prekrivena su snijegom, i nemate pojma koliko je samo lijepo to po noi kad
vidite da su ognjita razbuktala i da vas toplo pozdravljaju.
Pravi borac je veliki domain. Ponovo se vraam na Homerove junake, jer, kao i oni, i Crnogorci dre vrata od kue otvorenim. Strancu ukazuju najveu moguu dobrodolicu, i toliko
su usluni prema njemu da se on, po svoj prilici, oea kao tvrdo
punjena kobasica.
Ispeku se svinje i ovce, i uskoro se sav zrak ispuni poklicima
iskrenog veselja i neprestanog pucnja iz puke.
Vaskrs je otprilike isti. Za stranca je to doba jo vie neprijatno, i to ba zbog tvrdo kuvanih jaja. Naroito je popularna igra
s tim jajima, ija se kora farba u plavo ili crveno, i u kojoj
uestvuju dva ovjeka, sa po jednim jajetom razliite boje. Svak
u ruci dri jaje, i njegovim nailjenim vrhom udara u tue. Jedno
jaje se brzo slomi, a ono koje je iz borbe izalo kao pobjednik,
ubrzo prelazi na igru s drugim jajetom.
Jednom je tako neki ovjek imao tako tvrdo jaje da se inilo
da je ono zamaijano, jer je porazbijalo svako mogue jaje, na
kraju stojei kao pobjednik na gomili slomljenih ljuski iza sebe.
Vlasniku toga uda traili su da se to jaje izloi, na ta on
nikako nije htio da pristane. Onda nastade svaa, i, po starom
dobrom crnogorskom obiaju, izvadie se pitolji. Nekoliko
170
MATICA, zima 2009.
ljudi bi ranjeno, a vlasnik nepromoivog jajeta ubijen. im je

on pao, njegovo jaje baci se na tvrdi pod od kamena i otkotrlja,
a ipak se ne slomi. Nakon pregleda, utvreno je da se radi o obojenom, lukavo uvijenom kameniu.
Naravouenije: Nemojte se aliti sa gospodom koja nose
revolvere do zupca pune, s doboem od deset ina i kalibrom od
pola ina!
Sva se jaja pojedu, a ona najvea i najtvra, odnosno ona koja
se najbolje vare, uvaju se za goste. Svaka mogunost zdravog
varenja jaja za mene je krajnje upropaena ovom sluajnom
poetom Crnoj Gori za vrijeme Vaskrsa, i nesreni stranac, kad
se jednom tako prezasiti, zadobije trajnu mrnju prema kokokama. Divlji ljudi koji ive po planinama imaju udno sujevjerje. Vjeruju u vjetice i magiju, i puno polau u amajlije, ini i sl.
Na Boi se na vrata stavi granica brljana. Ako uoi
Jovanjdana istim uljem namaete grudi, tokom cijele godine
ete biti zatitieni od vradbina. Najbolji nain da se zatitite
od zlih duhova jeste da istu no izaete na brdo, i da preskoite
vatru koju su zapalili pastiri. Zvuk zvona zaustavlja oluju i buru,
jer se onda vjetice, skrivene ispod oblaka, razbjee.
Vidi li zmiju, ne diraj je, jer ona slui da nadivi zakopano
blago i uva ga. Baksuz je istovremeno zapaliti tri svijee, kao
to je baksuz i kad se rodi crno jagnje. Takoe je nesreno prosipati so, ili ukrtati tapove ili noeve, ui u kuu lijevom nogom.
Ne valja kad za stolom edi sedmoro ili trinaestoro, to dosta
podea na neko nae sujevjerje.
Crnogorci su veliki vjernici. U toj velikoj odaji svake kue visi
na zidu ikona na kojoj su stare slike svetaca raene u srebru,
ponekad u zlatu. Na stranu te unutranje vrijednosti, one su velika dragocjenost, i generacijama se, kao nasljedstvo od oca do
sina, prenose. Ispred svake ikone postavljena je malo srebrno
kandilo, i, kad god je to mogue, pokoja sveta relikvija. Ukuani
se pod tom svetinjom mole.
MATICA, zima 2009.
171
Roj Trevor
Za Crnogorce je vjera u Boga stvarna i ozbiljna stvar. Poto

ive kraj granice, stalno su dozivani da brane svoju vjeru od
katolike i islamske.
Raanje, vjenanje i sahrana

Mora da je Crnogorcima beba najtea stvar na svijetu.
Ukoliko beba preivi period ranog djetinjstva, onda joj je sve
lako u ivotu. Bebu dobro umotaju u drvenu kolijevku ravnoga
dna, nalik na kutiju s tokiima. im zaplae, to esto i radi,
dobro je pokriju ebetom, ime onda ona podea na neki flomaster, i ponu da je ljuljaju tako da jadno dijete brzo zapadne
u stanje hronine histerije. Kada bismo ga htjeli naslikati,
napravili bismo sliku malog tijela svog u modricama sa po
kojim, iaenim udom. Dijete se raa osloboeno od vraanja
krvne osvete, i, nalik na mladog raka, baulja po grubom kamenjaru. Tamo amo spotaknuvi se, opet se baca na noge i brzo i sigurno hoda kao planinski jarac.
Naravno da se ene ne mogu boriti kao mukarci, stoga se i ne
tretiraju kao oni. Onda, kad se rodi ensko dijete, na to se ne
gleda kao na blagoslov, ve kao na baksuz te i nema onoliko
veselja kao kad se rodi muko. Otac e prijateljima roenje
svoje erke objasniti rijeima: Pratajte, prijatelji! er je!
Sve do prije trideset godina naseljenost se ove brojala preko
puke, odnosno, ako se uzme u obzir da u jednom ozidanom selu
ivi dvije stotine mukaraca, od ega svaki s handarom i
pukom, dvjesta ena, trista ece, etrdeset nemirnih djeaka, od
ega trideset koji ve nosi pitolje i spremno je da zapuca, i, recimo, ezdeset staraca i starica, onda se za to mjesto moe rei da
je naseljeno s dvjesta trideset stanovnika. Oni koji nijesu ratnici, ne raunaju se.
172
MATICA, zima 2009.
Toliko je vatreno i intenzivno bilo ratovanje da su se eca, figurativno, raala s metkom u ustima i ukusom baruta na jeziku.
Odmah ona prohodaju. Veliki su radnici. Pomau majci da
svome ocu ponesu hranu i municiju. Ipak, im sin dovoljno
ovrsne da moe da nosi puku, ue ga da puca, i doe li do
napada na granici, borie se uz oca dok e njegova mlaa sestrica prstiima nastojati da puni oruje. Dakle, Crnogorci se, kao
i njihovi oevi prije njih, raaju u okruenju ratovanja. Poginu li
otac ili brat, ne plau za njima mrtvima, ve ih svete.
Djeaci i djevojice idu u kolu uglavnom tokom zime, poto
uitelj ljeti uva ovce po brdima. Poto zemlja postaje bogatija,
kralj osniva kole e god moe, tamo aljui uitelje.
Mukarci i, naravno, djeaci vole da gaaju iz puke, to stalno vjebaju. Oni postave pitolj na neki kamen, i potrebno im je
dosta vremena da vide u ta e da zapucaju. U takvim uslovima
oni uglavnom dobro niane, ali, prije svega, najmiliji im je
hladan elik i razmiljanja kako da svoje neprijatelje doekaju
nesmotrenom hrabrou.
Nikad u ovim divljim ratovima nije bilo zarobljenika. Onaj ko
padne rauna se za mrtvog ovjeka. Ako se neki od njegovih prijatelja teko ozlijedi i ne moe da se kree, on e sve uraditi da
se osloni na kamen i da sam sebe upuca. Radije nego to e biti
ostavljen, ukoliko je njegova druina saerana da se povue,
zatraie od samilosne ruke prijatelja da ga upuca - zahtjev uvijek odobrovan.
Priam vam sve to kako bih ukazao na to koliko je samo
okrutno i teko odrastanje Crnogoraca, a i da se ne bi zaudili
kako to da djeak odrastao u takvoj sredini odmah u tako ranim
godinama postaje mukarac; da shvatite ta je to ivot iz oiju
drugaijih od naih.
MATICA, zima 2009.
173
Roj Trevor
evojke se udaju mlade, po pravilu izmeu dvanaeste i petnaeste godine. Brak uglavnom ugovara otac. Rijeen da se
oeni, mladi pred oca dovodi evojku. Ona razgovara s njim, i
on strpljivo iekuje dok ovaj ne odabere pravu nevjestu. Zatim
poinju pogaanja oko njenog miraza, i kad se utvrdi njegova
vrijednost, sklapa se brak. Mukarci iz Podgorice ene se evojkama iz Nikia i Kolaina. Normalno je kad je nevjesta iz drugog kraja. Ukoliko se samom mladoenji svidi neka evojka, on
je moe oeniti ako se to moe ugovoriti, no poto se mukarci
i ene tako rijetko viaju, ne postoji ni prilika za uobiajeno
voenje ljubavi.
Uopte nije rijetko zatei petnaestogodinju majku koja doji
bebu dok otac starosti od nekih tridesetak godina vani sakuplja
prue. Nije moda rijetko zatei dvije prababe starosti od etrdeset pet godina ili ak ezdest, koje crne po suncu.
Nekad se desi da se Crnogorac zaljubi u Turkinju, i tad se
deavaju razne stvari. Turci se, prirodno, protive takvim brakovima njihovih erki, jer onda one moraju da prihvate grku
crkvu i postanu hrianke. Onda Crnogorac smilja romantini bijeg, u kojem mu pomae par prijatelja. itav se grad
uzbudi, i svi izvjesno vrijeme svoje oruje dre napunjenim.
Vladar crnogorski ide da razgovara s ocem Turinom ija je
er pobjegla iz kue, i ta se stvar postepeno zatakava. Ti se
brakovi javljaju samo kod onih turskih porodica koje ive u
Crnoj Gori, jer bi u protivnom takva povezivanja dovela do
opteg rata.
Vjenanje je prilika za veliku fetu i veselje, e je glavni uitak pie i ie. Poasne paljbe iz pitolja i hici iz puke pozdravljaju sreni par. Takva feta traje uglavnom tri dana. Cio grad
je pozvan. Svi uglavnom donose darove, pa ak i hranu kako bi
se sveanost nastavila.
174
MATICA, zima 2009.
Kad doe smrt, a to je esto, dolazi do dubokog naricanja.

Tijelo mrtvog heroja iznosi se u dnevnu sobu. Kraj njega ene
njeno nariu, a muki roaci, jedan po jedan, ulaze u prostoriju cijepajui koulje, manijaki se udarajui po grudima. Krajnje
jadni i nesreni, olakavaju se najdubljom alopojkom. U veim
zabitima Crne Gore, kad neko umre, tuga i bol su toliko izraeni,
da se mukarci, da bi pokazali koliko pate, bore jedan protiv
drugog, nekad uzrokujui ozbiljne tjelesne povrede, a ene danima bez prestanka nariu, dok oblinja brda ne ponu odjekivati
od njihovih glasova.
Dok prolazite kraj kue pokojnika, zauete enu koja iz sve
snage zapomae, pjeva posmrtnu pjesmu, i stare ene sklone da
joj se, u znak eanja na preminulog, pridrue u slinim
glasovnim naprezanjma.
Ukratko o crnim brdima

Kad je Bog stvarao svijet, sva je brda natrpao u ogromnu
vreu, tamo amo ih bacajui, e misli da treba. Stigavi do Crne
Gore, zastao je, kako bi zemlji poklonio planinu. No, vrea se
iscijepa, da se iz nje prosue planine, stijene i kamenje, survavi
se navrat-nanos po jadnoj Crnoj Gori, e i danas, kao neotesana
masa, stoje. Tako kae popularna legenda, koja se toliko dugo
prenosila i sada je tu da posvjedoi gromadnom prisustvu i
jedinstvu bahatih kamenih planina koje ine Kraljevinu Crnu
Goru i topli dom ratnika. Mi Englezi uopte ne moemo ni da
zamislimo koliko samo taj jednostavni narod vodi ivot drugaiji od naih - narod koji ivi u toj okuci od planine, na prostoru opasanom kamenom, koji, iako neto manji od Velsa, ipak
ima istoriju ratovanja koja na briljantan i provokativan nain
prevazilazi sve ostale u svijetu.
MATICA, zima 2009.
175
Roj Trevor
Prvo trebate shvatiti e je to Crna Gora. Na mapi June Evrope vieete Italiju koja, blago zapljusnuta Mediteranom, neka
ko podea na loe napravljenu nogu. Naspram pete Italije,
Jadranskim morem, prostire se Turska u Evropi; dok se na mjestu e Turska zalazi u Bosnu nalazi malena ara nepravilnog oblika, vjerovatno drugaije boje u odnosu na onu s mape, odnosno
na Crnu Goru, sa svih strana okruenu monim neprijateljima.
Dosta nas ulo je za priu o Robinu Hudu i njegovom Meri
Menu; kako su ih moni baroni stavili iza reetaka i, u odsustvu
Lajona Harta, poeli da ugnjetavaju slabe, i kako je, oajniki
teko ali uzaludno, ta feudalna gospoda pokuala da usmrti
hrabroga Robina i njegovu osionu druinu. U figurativnom
smislu, Crna Gora jeste Robin Hud Evrope, neustraivi ampion
slobode koji ve stotinama godina, s frulom Slobode na usnama,
ne bojei se ljudi a bojei se jedino Boga, stoji i sueljava se
uasnim prizorima. U meuvremenu su se njeni sinovi, razjareni, borili za svoje ivote. Vojskama najmonijh sila na svijetu nije polazilo za rukom da suzbije njihovu nenadmaivu
kuranost, niti da savlada njihovu nezaustavljivu odbranu.
Crna Gora granii se s Albanijom (Turska), Novim Pazarom
(Turska), Bosnom, Hercegovinom i Dalmacijom; neka od tih
imena teko je zapamtiti, ali imajte na umu da se ipak radi o
komplikovanoj zemlji naseljenoj jo komplikovanijim narodom.
Veoma mali dio Crne Gore izlazi na more, zbog ega tom
majunom kraljevstvu zavide i Turska i Austrija, koje bi je, da
mogu, zemljom sravnile.
Zamislite samo ako moete zemlju gotovo svu od kamenjara
i nazubljenih planina koje se pruaju u nedogled; zemlju
sainjenu od sivog krenjaka, ponege ispresijecanu ogromnim dolinama, koje se cijelom svijetu ine kao krateri ugaenih
vulkana.
176
MATICA, zima 2009.
Zurimo kao da je ispred nas mrtvi svijet, jer sunevi zraci, koji
se neumorno i obilno ire svojim blistavilom, otkrivaju samo
golu pusto. U takvoj neopisivoj panorami granice planina se, sa
svih strana nadvijene okrutnom i divljom Albanijom, naborom
za naborom, grebenom za grebenom, ire, sve dok ne nestanu iz
naeg vidokruga. Strancu, onome ko po prvi put posmatra to
divlje i nenadmaivo raskoje, po glavi se vrzmara ideja da
upravo tu priroda pokuava u kamenu da oslika spajanje Haosa
i Kosmosa.
Kada sam prvi put doao u Crnu Goru, nijesam mogao ni da
pomislim da u takvoj jednoj pustoi ima ljudi. Nai konji bi se
polako i s mukom vukli neravnim puteljkom koji se k visokim
vrhovima sivog kamena bojazno protezao, prolazei du ponora, u kome bi samo jedan nagli ili pogreni pokret znaio sigurnu smrt i propast.
Sa mnom je bio jedan Crnogorac koji se, iz istinske utivosti
i oeaja gostoljubivosti, tipinog za svoju naciju, ponudio da
me besplatno proeta Crnom Gorom. Imao je na sebi nonju,
najljepu i najareniju na svijetu - kaput od lijepe neboplavne
tkanine, koji pada od ramena do koljena, naprijed otvoren da
istakne crveni prsluk, ukraen sa dosta izvezenih zlatnih pletenica; vreaste pantalone do koljena, i duboke izme za jahanje od
ruske koe. Struk je opasan bogato raenom srebrnom maramom, dosta skupocjenom, o koju je, napunjen do vrha, visio pitolj poslovnog izgleda. Imao je na glavi kapu, omalenu ovalnu
crnogorsku, ukraenu simbolinim dezenom.
Lagano smo pjeaili. Ne znam za svog saputnika, ali ja sam
bio oduevljen sveanom tiinom koja se iz ovih razbacanih planina pomaljala. Oko mi je govorilo da ove nema tragova ljudi.
Zemlja je liila na zbrkanu masu unezvijerenih raspuklina uvijek tako mrkih stijena, nikad estica ni vode ni vlage, ni tla ni
MATICA, zima 2009.
177
Roj Trevor
zemlje; ve sa ponekim zelenim bunom, svjee izraslim iz kra,

koji iri prijatni hlad.
Saputnik mi kaza da se primiemo jednom seocetu od svega
etiri kuice. Zaueno sam buljio put njegove ruke. Te planine
djelovale su mi kao pusto, ogoljeno kamenje, iz kog se iznenada pomaljaju etiri kolibice.
Kao oamuen, protrljao sam oi da se uvjerim da ne sanjam.
Mogao sam da se zakunem da ih jedan minut prije ove nije
bilo, a sad su one, primjetne i daleke, tu. Stoje. A onda sam shvatio o emu se radi. Kolibice su sagraene od istog kamena kao i
pusto oko njih: neto poput pruga tigra ili mrlja leoparda to se
trude da meu bunjem i travom dungle sakriju prisustvo svoga
vlasnika. Dakle, tako se i te barake od kamena vrlo brzo, kad se
malko od njih odmakne, stapaju sa sredinom koja ih okruuje.
Bili smo sve blie prvoj kolibici, koja jedva da je imala jedan
sprat, prekriven ploama od sivog kamena. Vrata na ljuljanje se
otvorie i zgodni mukarac s posluavnikom, koji sav zvecka od
jedne boce i dvije ae, se ukaza. Bio je skoro isto obuen kao i
moj saputnik, uz jedinu razliku to je, poto je siromaan, njegovo odijelo, mada isto tako areno, bilo od nekako grubljeg materijala. Pitolj i no od srebrne drke drao je objeene o pojas.
Kosa mu je bila bijela kao snijeg, a brkovi dugaki, puteni skoro
do grudi, sasvim neto suprotno od njegovog lica, koje kao da je
vrijeme pregazilo i, zbog dugog boravka na suncu, zaprilo do
nijanse mrtve smee take. Iako je sa svojih, recimo, ezdeset i
kusur godina stajao vrsto i uspravno kao ipka, ipak se u njegovom hodu mogla razaznati iskra ivahne mladosti.
Bio je visok est stopa i etiri ina. Mi Englezi bismo na nj
gledali kao na diva, ali u Crnoj Gori neete naii na ovjeka
visokog manje od est stopa. Nijesu rijetki ni ljudi visoki est
stopa i sedam ili osam ina.
178
MATICA, zima 2009.
Onda tome ratniku doe sin, iste visine kao i otac, da mi se

inilo da dok u njih dvoje tako gledam, da nikad nijesam vidio
ljepi par mukaraca, koji je, opet, bio toliko tipian za tu
zemlju.
Prinijeto pie bilo je za mene, poto oni vjeruju da stranac u
njihovoj zemlji treba da je poaen, potovan i ugoen, da se
u njihovom domu oea kao u svojoj kui, da mu se d najbolji
krevet, zadnja mrva hljeba, zadnja kap vode. Ta uslunost je do
te mjere rairena da e, u sluaju eventualnog napada Turaka,
svako iz sela, ako je ba velika nuda, slobodno dati svoj ivot
da bi se njegovi gosti oeali zatienima.
Malo smo uzeli napsa, ili bijelog brendija, koji se mojim
grlom rastakao kao tena vatra, zbog ega su mi gorke suze
navrle na oi i slile se niz obraze. Poslije toga sam se nekako
vie pazio kad bih pio, jer mi se inilo da ti ratnici imaju izdrenirano grlo i da uopte i ne trepnu dok cugaju rakiju.
Na domain je glasom i stasom odavao utisak ljubaznog seljanina, i jedva da sam mogao da povjerujem u to da on i njegov
narod jedva da imaju ta da jedu. Iz tamnih sjenki koliba mogli
smo razaznati siluete ena koje se povlae, poto ene u Crnoj
Gori nijesu na istoj nozi s muevima. Zurio sam uokolo ne bih
li shvatio kako to ova majuna zajednica preivljava, i opazio
jednu rupu u kamenu, u koju se sipa zemlja. Kasnije mi je saputnik rekao da oni puno rade na zemlji.
Par strukova indijskog kukuruza omoguavao im je dovoljno
da se prehrane, dok pet-est nesrenih jareva jedva da je grickalo vlati trave koja je nekim udom porasla iznad zemlje.
Siromatvo u Crnoj Gori nije nikakva sramota, poto je svako
osim kralja siromaan. Novac i poloaj nijesu bitni. ast i junatvo se cijene. Jedino je vano da je mukarac heroj, i, kao to
u vam kasnije i dokazati, nadam se, Crna Gora moe neosporno
MATICA, zima 2009.
179
Roj Trevor
da tvrdi da je uspjela odgajati spartansku rasu mukaraca heroja, koji se u bilo kom trenutku mogu porediti sa starim Grcima.
Poeljesmo laku no naim uslunim domainima, i putem se
vratismo u divljinu. Sijedajui u sedlo, osvrnuh se nazad. Vie
nije bilo kua stopljenih sa svojom pustom okolinom, ve samo
divnih plavih i zelenih kaputa naih prijatelja koji se presijavaju
na suncu. Vieh starijeg ovjeka koji podignu desnu ruku i dva
koluta dima koji izbijaju naprijed, i nakon toga pucanj iz puke.
Saputnik i ja izvadismo revolvere i otpozdravismo im.
Radilo se o crnogorskom nainu opratanja od gosta koji
odlazi.
Hiljadu bitaka u jednoj

Kad izaete iz Cetinja, pred vama je samo jedan put koji odlazi
visoko meu crvene krovove majune prijestonice, koji se vrsto,
meu svim tim sivim kamenjem, dri svoje vijugave i naporne
putanje. Njegova najvia taka s pravom se zove Belveder, jer
zaista prua jedan od najljepih i najatraktivnijih pogleda u Evropi.
Gledamo dolje put kobne doline, u ijem munom podnoju
su Crnogorci protiv Turaka izvojevali mnogo pobjeda; dolina za
iji se svaki kamen moe rei da uva eanje na okrutne i herojske borbe, da svaka njena uzviica podea na nadgrobnu
plou. S obje strane naega puta nailjene i rascijepane planine
ire se u mnotvu fantastinih i grotesknih formi, nad kojima se
izdie sve vie i vie planina. U podnoju planine svjetlucavo
pare srebra, uveno Skadarsko jezero, svo blistavo od sunca,
ami. Njegovu boanstvenu pozadinu ini pogled na snijeno
bijele Prokletije planinske Albanije, dom nacije od tolikih sultanovih vazala smatrane najborbenijom. Malo po malo, naizgled
beskrajni red planina se, kao oparano i skamenjeno more pri180
MATICA, zima 2009.
tisnuto rascijepanim i otvorenim naborima oluje iibane planinskim vijencem, dizao i padao po horizontu. Tom nevjerovatno
strmom planinom put se sputa u velikim i zalutalim krivuljama
koje, stremei pravo na dolje, doseu do ruba provalije. S nae
lijeve strane die se vrsti kameni zid. S nae desne strane
najblie tlo punih je hiljadu stopa ispod nas.
Svaki as bi nailazili na grupice Crnogoraca koji se brzim
koracima vraaju u svoje kamenjem zaklonjene domove.
Mukarci bi ili naprijed, a iza njih ene koje vode mazge.
Hiljadu stopa vie Rijeke, uglavljena u kamenjar, nalazi se
omalena kafana, u kojoj zastajemo na kratko da se odmorimo.
im zakoraih u skoro praznu prostoriju, preda mnom se iznijee aica svijetle rakije i olja kafe. Poto ja nijesam nita
naruio, zatraih, sasvim normalno, da mi se to objasni. ovjek
koji me je usluio pokaza mi prstom na dva ratnika u oku.
Pie za Vas od njih dvojice, kaza mi i nasmijei se.
I tako je, dakle, svuda po ovoj tako jedinstvenoj maloj zemlji,
punoj gostoprimstva i potovanja. Ove ovjek moe biti na
ivici bijede, a ipak e zadnji svoj cent dati da ugosti stranca. Oni
time nita zauzvrat ne oekuju, jer im je ta uslunost uroena.
Ponekad zaborave da stranac, bez obzira na to koliko se trude da
mu bude udobno, brzo moe da se zamori, da postoji taka do
koje moe sve to da izdri. Jednom ili dva puta uhvatila me ta
premorenost, a oni bi me velikoduno posmatrali, insistirajui
na novim turama pia, pri emu sam se nekoliko puta pazio i
odstupao, ekajui priliku da ljubazno uteknem.
Svaki ratnik na kojeg nailazimo neustraivo nas gleda u oi.
Moja zemlja je Vaa, recite ta Vam treba - stav je Crnogorca,
dosta hvalisav i iskren, kojim kazuje da onda kad naie na stranca, ako je on u blizini njegove kue, ovaj samo treba da zakuca
na njegova vrata, i da e onda ui i u svoj dom.
MATICA, zima 2009.
181
Roj Trevor
Rijeka je krcato seoce nadomak Skadarskog jezera, tanije,

nadomak iroke rijeke koja izlazi u jezero. Ovuda svaki dan
prolazi mali parobrod, darujui tako ovom mjestu dostojanstvenost luke. Sve kue su jednospratne, jer ovjek koji u Crnoj
Gori poeduje kuu na jedan sprat, i koji ima godinja primanja od 50 funti smatra se za bogataa. Fasade kua su sprijeda
crvene, plave i zelene, i sav ovaj hromatski efekat daje selu
neobino veseli i ivi izgled. Pod drveem kraj luke ljudi, poput
Solomona u svoj svojoj slavi, ponosito mariraju. U malenim
radnjama ljudi kupuju barut i metke - sasvim normalna stvar kao da kupuju slatkie za kuu. Ove kralj ima kuu. Nekih
pola milje odavde iroka rijeka potpuno se gubi u ogromnoj
planinskoj peini.
Dosta je takvih rijeka po Crnoj Gori i Hercegovini. One samo
prokuljaju iz nekakve peine i od isuene doline naprave pravi
rajski vrt, e smokve, ipkovi, breskve, groe i indijski kukuruz rastu u izobilju; iznenada zatim u svom toku nestaju u drugoj velikoj peini, e je opet zemlja isuena i ogoljena. Niko ne
zna odakle te misteriozne rijeke dolaze, ili kuda idu. Ponekad ih
vidite na nekih pedeset milja naprijed, a esto ih vie uopte
nema, izgubljene su zanavijek.
Za jednu rijeku koju sam poetio u Hercegovini vezuje se
udna pria ili niz dogaaja, koji opisuju neobinost ve nagovijetenu u ovim podzemnim tokovima. Jednoga jutra neki stari
Turin edio je na kamenjaru, posmatrajui mlaz vode koja
nadolazi iz planinske peine. Zaprepasti se kad ugleda struku
pastira koji pluta po vodi, a jo vie kad shvati da je to ista ona
sturka koju je on dao svom sinu prije godinu dana. Naime, sin
toga ovjeka je pastir koji je uvao stada po planinama na nekih
dvadeset milja odavde, i sada je otac najednom odluio da mu
poalje glasnika da ga vrati kui.
182
MATICA, zima 2009.
Njegov sin bio je opasan lupe, koji je doao do domiljatog

plana da svakog treeg dana zakolje po ovcu iz stada svoga gospodara, i da njeno tijelo potom baci u rijeku, u kojoj se i njegov tap zagubio. Njegov plan urodio je plodom. Svakog treeg
dana mladi bi zaklao po jednu fino ugojenu ovcu, ije bi tijelo
njegov otac nalazio na nekih dvadeset milja nizvodno. Sve je
teklo kao po loju do onog momenta dok vlasnik stada, na svoje
veliko zaprepaenje, nije primijetio da mu ovce na misteriozni
nain nestaju. Onda on odlui da nae uzrok toj pojavi, zbog ega je naruio da mu nadgledaju pastira. Stari Turin bio je uasnut kada je, nestrpljivo iekujui kraj podnoja peine, dva dana nakon toga, umjesto mrtve ovce koju je iekivao, vidio obezglavljeno tijelo svoga zaklanoga sina. Taj uasni prizor toliko
je unitio ovog starca, da mu je izmaklo tlo pod nogama, zbog
ega se sruio u uskovitlanu rijeku i na licu mjesta se utopio.
Prema Albaniji
Put od Rijeke do Podgorice je pust i nekako zamoran. Ide se
preko istih sivih, mranih stijena, koje tu i tamo pruaju pogled na
rjenu dolinu koja izlazi na jezero. No, dok smo priali sa vodiem
vrijeme je brzo prolazilo, a on nas je uputio na mnotvo pria o
divljim avanturama sa granice, kojima se kasnije moram vratiti.
Vendeta i dan danas vai za jedan od najvie ouvanih i smrtonosnih obiaja Crnogoraca. Rije vendetta je, kao to pretpostavljam da znate, italijanskog porijekla, a znai krvnu osvetu,
odnosno obiaj da pojedinac, umjesto da pusti zakon da se obrauna s pravdom, preuzme osvetu nad onim ko se o njega ogrijeio.
Prije svjetskog uspostavljanja socijalnog poretka svaki ovjek
je ivio onako kako misli da treba, radio ta misli da je najbolje.
Sve svae, porodine ili druge prirode, rjeavale bi se na licu
MATICA, zima 2009.
183
Roj Trevor
mjesta. Dva ovjeka koji se mrze bi se potukli. Kad jedan od

njih pogine, onda njegova najblia porodica po mukoj liniji
izaziva pobjednika. I tako sve dalje, dok ta jednostavna tua ne
preraste u obilje izgubljenih nevinih ivota. A onda se uspostavila vladavina prava, i autoritativni Sud bi donosio presudu, koju
bi obje strane prihvatile, ime bi se izbjegao ogromni gubitak
ljudskih ivota.
Danas ako ovjek oeti da mu je nanijeta teta, on ide na sud,
nakon ega drava odluuje da li da kazni okrivljenoga. U Crnoj
Gori situacija je drugaija. Iako je drava napravila zatvore i
institucije poput Suda pravde, narod i dalje preferira da svoje
svae rjeava po starom obiaju. Vjekovi osvete i borbe oblikovali su im karakter i ustalili izvjesna vjerovanja, od kojih je
glavno ono da, ukoliko ovjek sam ne osveti naneenu uvredu,
on je kukavica. Ispriau vam jednu takvu priu koju su meni
ispriali, i bie vam onda jasno zato je vendeta straan obiaj.
Jedan ovjek, koga u nazvati A, imao je dvije lijepe krave,
kojima se ponosio. Jednoga dana, ljepa krava zaluta na zemlju
komije B, koji je grubo odagna. Vlasnik krave se tu sluajno
zadesi i sporeka s njim. Ljudi se brzo razjare u Crnoj Gori, a
jo bre posegnu za pitoljem. A je povukao revolver i smrtno
ranio svoga komiju B. Petnaestogodinji sin ubijenoga ovjeka
lati se za pitolj oca i napravi zaedu za B, upucavi ga kroz srce,
a istovremeno ranivi brata A. Iako smrtno ranjen, brat A uspje
da usmrti djeaka te vendeta otpoe.
No, B je imao brata u selu na nekih 20 milja odatle, u kojem
su takoe ivjeli i roaci A. Stoga se brat lati svoje puke, izgubi u poljima, upuca dva roaka A, koja su brala kukuruz, prije
nego to su oni uopte dobili ansu da ga osvete.
Kako su svi ti ljudi imali jo roaka, i kako je nastali problem zaprijetio da e se rairiti snagom poara, kralj Nikola,
184
MATICA, zima 2009.
reagujui svojom uobiajenom spretnou, zapovijedi da se

svaki lan te dvije porodice dovede pred njega u lancima.
Izvanredna narav kralja konano zataka tu krvnu zavadu tako
to naera muke roake da stoje na obali i da u jezero bace
onoliko kamena koliko je i izginulih. Kralj Nikola sprovodio je
radikalne mjere u iskorjenjavanju vendete dok je njegov stric,
posljednji princ, poduzeo jo otrije naine da su ga skoro svi
zamrzjeli.
Nevjerovatna osobina crnogorskog karaktera je iskrenost. Biti
proglaen lopovom najvea je uvreda koju mogu da dobiji.
Ukoliko ovjek zagubi tanu sa zlatnim noviima, prva osoba
koja na nju naie e je skrajnuti na kamen kraj puta, tako da nesrenik samo treba da se vrati nazad kako bi zadobio natrag svoju
imovinu. Lopovluk je uasan grijeh, kukaviluk. Ukoliko Crnogorac vidi da ima sina kukavicu, nee mu puno trebati da ga
upuca, tako da e mlado mome crnogorsko stvarno biti iskreno
kad kae da je junak, i iako iza sebe on jo nema nita da je
uradio a da bi se zvao herojem, on na to vie gleda kao na ponosno vievjekovno nasljedstvo od svojih ratobornih predaka, i
dobro zna da sigurno nee obeastiti tu titulu.
Muka eca u Crnoj Gori postaju ratnici im prohodaju. Oni,
vojnom preciznou pozdravljajui novajliju, stoje vrsto i uspravno, kao da su nita manje od Napoleonove stare garde. Glavni
razlog tom uroenom vojnom stavu je u tome to je Turska pokorila sve okolne zemlje, i to su svi ti drevni vojnici aristokratske
naravi koji se nijesu povinovali islamu, napustili svoje domove i
skrasili se uglavnom u Crnoj Gori, tako da je dananji Crnogorac
potomak od zaista najplemikije krvi na Balkanu.
Kad se muka eca posvaaju u Crnoj Gori, jedan e na drugoga s beskrajnim prezirom viknuti:
I ti mi neka junaina! Ti, iji je ed umro leei u krevetu!
MATICA, zima 2009.
185
Roj Trevor
Grozno je to zadirkivanje. Onda se jadni djeak pokunji, u

sebi se mrano zavjetovavi da e prvom prilikom osvijetliti ast
svoje kue.
Uzevi u obzir ogromnu visinu i snagu mukaraca, njihov
dnevni unos hrane djeluje zapanjujue bijedan. Ujutro rano oni
dorukuju ogromni komad kukuruznog hljeba, i nakon toga ne
jedu ba nita do podneva, kad uzmu jo hljeba, ali ovog puta s
malo mlijeka. Rijetko jedu meso, osim na gozbama, poto ne
mogu sebi da priute takav luksuz. Ovako oskudna dijeta im
omoguava da krenu na lijep put, penjui se skoro neprohodnim
planinama i prelazei puteljke po tako vrtoglavim visinama, e
naizgled ive samo planinski jarevi, ukazujui time na
izdrljivst svoje nacije. I oni e nastaviti to mukotrpno putovanje i naredni sat, bez i najmanjeg znaka umora.
Put kojim sada gazimo iza sebe ostavlja pusto sivilo kamenog
prostranstva, e se pred nama iri ogromna dolina Zete, nad kojom se uzdiu planine Albanije, u ijem podnoju lei Podgorica. Ovo je, sve u svemu, novi dio Crne Gore, koji su joj dodijelile Sile, ije bogatstvo i plodnost zemlje ovom malom kraljevstvu doprinose blagostanju.
Nedaleko od Podgorice nalijeemo na rijeku Morau, ije su
brze rjene struje i opasni vrtlozi dolje pod ogromnim stijenama
uspjele sebi utabati korito. Mnogo ivota u crnim bazenima s
vremena na vrijeme nestane. Ako ovjeka, zbog rijeke u punom
toku, zahvate ljute, uskovitlane vode, on ne moe da preivi.
Dosta lijep kameni most nasred provalije, sagradio je, pria se,
jedan turski vezir. Puno uzbudljivih anegdota i otrih borbi vezano je za taj Vezirov most, a sve se to dogodilo ne ba tako davno.
Nadomak grada i jo na nekih etrdeset jardi dvije su visoke
kamene kule. One su tu stavljene u spomen udnome dogaaju.
Naime, u nekom obraunu jedan Turin uspio je jednim mahom
186
MATICA, zima 2009.
ruke da odrubi glavu Crnogorcu. Na opte udo svih boraca,

obezglavljeno tijelo Crnogorca ratnika protralo je etrdeset
koraka naprijed, nakon ega se obruilo na zemlju.
Podgorica, ime koje znai pod brdom, vodei je trgovaki
centar Crne Gore. Da nije bila toliko podlona i otvorena napadima iz Albanije, mogla je biti prijestonica, jer se sav vani
posao odvija unutar njenih bijelih zidina.
Albanija je naziv za dravu koja se tu spaja s Crnom Gorom,
i, iako je ona zapravo dio Turske, sultan ipak ima malo istinske
moi nad njenim narodom, koji je pola muslimanski, pola
katolikohrianski. Albanci su oduvijek Turcima bili bodlja u
oku, jer ive u omeenim selima gore po planinama, stalno ratujui protiv Crnogoraca. Te dvije nacije stalno su u sukobu. Sultan bi, s vremena na vrijeme, pokuao da razorua te Albance,
ali zalud.
Albanci katolici i Crnogorci, priklonjeni grkoj crkvi - razlozi
su da jedno drugom budu smrtni neprijatelji. Logino je pomisliti da e se ta dva hrianska naroda, poto su okruena muslimanima, udruiti, ali se treba prietiti veoma otrog sukoba koji
se nekad zadesio u naem kraljevstvu izmeu rimokatolika i
protestanata. Naalost, granica izmeu Crne Gore i Albanije je
takva da je ta linija esto povuena kroz neiji vrt, tako da, kad
se ovjeku prohtje da ubere krompir iz svoga vrta, on, zapravo
mora da pree na albansku teritoriju, a Albanac kraj sebe dri
metke za koje oea da treba da ih upotrijebi. Dok se primiemo
toj granici, sve vie anegdota mi priaju.
I turskim vlastima i vlastima kralja Nikole je teko da na tom
mjestu odre mir. Ne deava se rijetko crnogorskom pastiru da
namjerno oera stado do albanske granice, jer mu se to posebno
efne. Blizu Podgorice je dio zemlje koje se zove Crna zemlja. Obje dravne granice je zaobilaze, inei je niijom
MATICA, zima 2009.
187
zemljom. Veim dijelom je ona prekrivena visokom travom.

Ove e se mladi iz Crne Gore i mladi iz Albanije namjerno
sastati, kao to se mi sastajemo na fudbalskom ili kriket turniru,
i drimo se jedni za druge.
To je savreno mjesto. Oba neprijatelja e se veselo sastati,
dok se jedan od njih ne mai za pitolj, i pobjednik se sveano
vrati kui. Pria se da je svaki in ovog mjesta natopljen krvlju:
iz iste obijesti ovjek e staviti pitolj iza lea, s njega maknuti ruku, i glasnim pjevuenjem udvarae se smrti, dobro svjestan da svakoga trena jedan metak iz Albanije prijeti da mu
okona ivot.
esto ovjek ba ovako srlja u smrt, ali to to se njemu desi,
ne plai druge. Zaista, bez ikakvog preerivanja, ali injenca je
da ovaj narod ima samo jedan strah, a to je da tiho umre u svojoj postelji.
S engleskog prevela: Tanja Baki
188
MATICA, zima 2009.
CRNA GORA ZEMLJA RATNIKA (3)

Roj Trevor
In the third part of the travelogue written by the British writer Roy
Trevor entitled Montenegro: A Land of Warriors, published in London
in 1913, the author reveals the anecdotes he heard from the Englishman
Reginald Wyon, who had also had a trip to Montenegro, and the views
he himself experienced during his stay there. These voices include true
tales of the savage borderland, Vendetta tales, Niki and the old
monastery of Ostrog, a peep at Scutari, the seaboard of Montenegro,
finally ending with a peep at the Montenegrin politics.
Istinite prie s divlje granice

Kad krenete iz Podgorice za Kolain proi ete kroz jedno
mjesto du albanske granice, dosta divlje, e iz duboke i
zaeene klisure, iznenada s obje strane dinovske planinske
kule nailazi rijeka pa vam se u tom trenutku ini kao da se pred
vama otvara nebo. Dosta je ljudi ratnika prolo tuda spremajui
se za boj. Kad bi zali dublje k rijenome tlu, bilo bi isto to i
gledati smrti ravno u oi. Lako upucaju ovjeka koji tu s pukom
stupi na tue tle. Takav je nepisani zakon.
Granica je veim dijelom nevidljiva. ine je brda ili zaumljene doline. Svaki as po jedan Albanac upada u Crnu Goru,
otima njenu lijepu stoku, dok ga osvetoljubivi Crnogorac, u elji
da sravni raune, prati u stopu. Tad se nijemost brda prekine
MATICA, zima 2010.
207
Roj Trevor
zvukom pitolja, nakon ega se Crnogorci u alosno manjem

broju vraaju, ali kao pobjednici.
Sad u vam ispriati anegdotu koju sam uo od gospodina Redinalda Vajona, koji je kratko boravio u Crnoj Gori, a o tome je
i objavio jednu zanimljivu knjigu. Jedan od najpoznatijih junaka
s granice bio je vojvoda Marko, koji je etinjstvo proveo kao obanin, a kasnije, uz titulu vojvode koju mu je dodijelio knjaz Nikola, umro kao nacionalni heroj. Danas o njemu i o njegovim djelima ima mnogo pjesama koje se pjevaju na drndavim guslama.
Do svoje dvadesete godine Marko je pobio dosta Turaka.
Ubijao bi svakog muslimanskog vojnika koji se primakne
crnogorskome domu. Glas o njegovu junatvu, doavi do knjaza
Nikole, uini da mu ovaj podari posebno mjesto meu svojom
vojskom, to se smatralo za veliku ast, s obzirom na to da je to
otmjeno tijelo bilo sastavljeno samo od odabranih glava. Marko
je sve do dvadeset pete godine bio uz svoga gospodara, kad se
vratio svojim planinama, okupljajui etu oko sebe, kojom bi,
kad god bi mogao, napadao i pljakao Turke. Njegovi podvizi
bijahu do te mjere besprijekorni da, im bi se meu muslimanima pomenulo ime Marko, strah bi im se uselio u kosti.
Muslimani se ne bi usudili da, osim u veem broju i u potpunoj
spremnosti za okraj, izau na bojite borei se protiv Marka.
Kako je Podgorica bila blizu planina e je ivio Marko, njen
tamonji paa iliti turski poglavica po imenu Jusuf Mui,
pomami se zbog neprestanih albi na Marka i ponudi veliku
nagradu za glavu toga hrianina. Niko se ne osmjeli na tako
opasan poduhvat, sve do jednoga zatvorenika koji je leao u
podgorikom zatvoru, ekajui smrtnu kaznu. On pai zatrai da
ga, ukoliko mu on donese glavu vojvode Marka, nagradi i slobodom i novano. Naoruan do zuba, osmjeli se na misiju, dok
mu dva dana kasnije u klisuri ne naoe mrtvo tijelo.
Paa se nakon toga jo vie razbijesni i zavika toliko jako da
ga svi zaue. On zaelje da se licem u lice sretne s Markom i
208
MATICA, zima 2010.
potue s njim. No ao mu bi to mu je sluba takva da on ne

smije ii nige van Podgorice. Tako hvalisave rijei brzo dospjee do Markovih uiju, i on se, mladi Crnogorac, bez kolebanja osmjeli da naputi sigurnost svojih planina i da na konju
odjae do Podgorice. Prije podneva on se zau po slabo
poploanim ulicama, zauzdavi konja ispred paine palate.
Evo me, Jusufe!, povika na sav glas. uo sam tvoj poziv.
Izai i bori se sa mnom muki!
Zauvi te rijei, paa u isti mah znade ko je doao, ali mu ponestade hrabrosti. Jedna od njegovih ena uradi kako joj paa ree
izae na prozor i kaza Marku da Jusuf-paa nije tu. Marko je
znao da to nije istina, i okreui se k preplaenome krugu Turaka
oko sebe, zavika: Sluajte sad svi! Sad kad si ove porekao svoje
rijei, ja se, paa Jusufe Muiu, neu iv s tobom tui! Ja se,
Marko, bijem s mukarcima, a ne s kukavicama!
Poeravi konja Marko brzo stra kroz uasnutu vrevu. Toliko
je uasna i krvava bila rana koju je Marko nanio pai, da je ovaj
bio prinuen da zatitu zatrai od svoga gospodara, sultana, koji
je poeo da trai Markovu glavu. No, Markov ivot njegovim
prijateljima bi isuvie dragocjen, zbog ega oni odluie da on
ne smije biti rtvovan zbog jedne rane izdajnika. Markov ivot
bi im od visoke vanosti za Crnu Goru.
Bez obzira na Markovu odvanost, njegov se narod ipak poe
pribojavati za njega. Stoga oni kazae da je jedini nain da spasu
Marka u tome da usmrte pau, i taj zadatak povjerie jednom
mladiu, koji se, iako bijae svjestan da e poginuti, radosno prihvati te misije.
Taj mladi, s jedva dvadesetak godina, bio je pravi sin Crnih
brda. Mudro se, preruen u Turina, dounja do Podgorice i stie
do paine palate, strpljivo ga saekavi ispred. Paa doeta sa svojim ljudima, a mladi se s najveom hladnoom lati pitolja i ustrijeli Turina. Na to paini ljudi svi do jednoga povadie noeve
i iekoe hrabroga mladia. Ali, barem time Marko osta poteen.
MATICA, zima 2010.
209
Roj Trevor
Jedna od osobina po kojoj se Marko izdvajao od ostalih mjetana jeste milosre. Pisalo se o tome kako je on bio velikoduan
prema svojim neprijateljima i kako je bez premiljanja putao na
slobodu svoje zatvorenike. Dobro je gaao iz pitolja. Bio je
lijepe miine strukture. Kao ovjek, imao je karakter. Poput
knjaza Nikole, on bijae i ratnik i pjesnik, i uspio je, iako je ivio
u stalnim ratovanjima, sauvati vrline istinskoga gospodina.
U zadnjem ratu Crnogorci su pobijedili u boju na Fundini,
najvie zahvaljujui Markovoj umjenosti i hrabrosti. Njemu
Crna Gora duguje veliko pare svoje nove teritorije. Taj junak je
sahranjen na Medunu, njegovoj planini, domu. Knjaz je htio da
on, uz posebnu ceremoniju, bude sahranjen u Podgorici, to bi i
uradio, no Markova posljednja elja bi da lei meu prirodnim
ljepotama svojih velikih djela i meu narodom koji je toliko
puno volio.
Prie o krvnoj osveti

Sad u vam ispriati jo dvije prie o ljudima koji danas ive
u Podgorici ili kraj nje, na kojima sam, opet istiem, zahvalan
gospodinu Redinaldu Vajonu, koji je te ljude lino i poznavao.
Prie su potekle s usana tih ljudi. Priu koju ete sad uti
ispriao mi je ovjek po imenu Keo, vaan ovjek s granice,
koji je brzo osijedio.
Ruke mi se tresu a kosa sijedi, kazao je, No ne bojim se
smrti. Kua koju sam napravio vrsta je. Zaradio sam toliko da
moja ena ima to da jede. Ve dva puta su pokuali da me ubiju,
ali im nije bilo lako: potonji put njih sedmoro se, uz puku pod
miku, sakrilo iza kue, ali ipak na me ne zapuca jer mi je ena
bila sa mnom.
Ve sam jednom kazao da je, i u jeku najvee krvne osvete,
ena sveta, a onda i mukarac koji je s njom. Desi li se da ena,
kojim sluajem, upuca ovjeka, ona je opet poteena, a ta kriv210
MATICA, zima 2010.
ica pada na njezina supruga ili njegova roaka. No da nastavim

s Keovom priom. On imae kravu, kojom se naroito ponosio.
Jedne noi ta krava nestade, a on bezuspjeno krenu u potragu
za njom. Keo u potrazi proeta i do podgorike pjace, e srete
bogata Turina Ahmeta, s kojim se nije naroito podnosio.
Turin priupita Kea kud mu je lijepa krava. Kad mu ovaj kaza
da ju je izgubio, Turin podrugljivo saopti Keu da mu ju je on
prethodne noi ukrao.
U Podgorici ne smije da se nosi oruje, tako da je Keo bio
prisiljen da u bijesu slua uvrede svoga neprijatelja, i da se
nakon toga praznih aka vrati kui. Poto mu vlasti nijesu
dozvolile da stavi oruje, ojaan dvojicom prijatelja, Keo
odlui da povrati svoju kravu i da otpone osvetu. Bolje da on
sad sam dovri ovu priu.
Nijesam otiao po noi, kao lopov, ve usred bijela dana, da
me svi ide. Drugovi su me ekali ispred Ahmetove kue, u koju
sam uao sam. Tu vieh svoju kravu. No samo ene bijahu one.
Uzeh kravu i tele, i preko vrata. Dooh do prijatelja koji me
ekahu ispred. Onda, da se ne bi mislilo da sam se bojao,
pukom ispalih u vazduh. Ubrzo poljem dotra Ahmet sa sinom.
Kad me viee s kravom, dotrae pucajui iz puke, ali nas
ne pogodie. Onda, paljivo nanianivi, ja zapucah na Ahmeta,
a kasnije i na sina mu. Mi brzo potrasmo, a njih dvojicu, iako
su nas pratili, bi strah da se primaknu isuvie blizu. Ja ponovo
ispalih na njih, tako da se bezbjedno vratismo u Fundinu. Od
tada me Dinovi ljudi prate. Uskoro e me i ubiti, jer sam im
nanio teku uvredu, a rije o meni se nairoko prou.
Gospodin Vajon je upitao Kea zato on uopte ostaje u
Fundini i rizikuje svoj ivot, odnosno zato ne ode na Cetinje ili
u Niki, e ga neprijatelj nee nai. Keo je na to odmah
odgovorio: Ja sam junak. to e se o meni priati ako pobjegnem i na drugom mjestu potraim sigurnost? Onda sam ja
dvostruka kukavica: naputam brata da zatitim sebe. Ti Dinovi
MATICA, zima 2010.
211
Roj Trevor
ljudi su psi koji nou pucaju u svoga neprijatelja, no mene

nespremna ipak nee zatei u krevetu.
To je tipina crnogorska pria i govori o razornim posljedicama krvne osvete. Zato i ne udi to je knjaz Nikola krvnu osvetu, koja je svake godine kriva za smrt tolikoga broja hrabrih
ljudi, nastojao da iskorijeni.
Jako rijetko se deava da jedna od ena, onda kad svi mukarci
u selu izginu zbog krvne osvete, oblai odijelo mukarca i nastavlja osvetu. U takvim sluajevima ena gubi sve privilegije pola
i poinje da se tretira kao muko ak se ljubi i prima poljupce u
lice kao muko to je, kako znamo, zabranjeno enama.
Evo jo jedne istinite prie koju mi je ispriao gospodin Vajon,
a koju je njemu prenio Ahmet Niko. Ahmet Niko rodio se u
Podgorici, tada pod vlau sultana. Prvi put uze ma u ruke kad
mu je bilo petnaest godina, i zakla troje ljudi. Sa sedamnaest
godina bi mu zapovijeeno da naputi Podgoricu i bori se u jednoj kobnoj bici. Na Skadarskome jezeru postade andar. Onda
se umijea u jednu porodinu aferu, i poto ubi dvojicu svojih
neprijatelja, vrati se u Podgoricu. Nemalo kasnije, paa baci
Ahmeta u tamnicu, no on ipak pobjee iz nje i zaputi se u Bosnu.
Niz avantura, od kojih dosta njih s kobnim zavretkom po protivnike, dovelo ga je do Antivarija, njegove sadanje sudbine. U
to doba, bijesni ovjek po imenu Jovan, ubi ulcinjskoga
kapetana (Ulcinj = suedna luka), i kasnije prebjee u Albaniju
i pridrui se nekom divljem tamonjem plemenu. Ahmetu su
traili da ubije Jovana, i on na to radosno krenu put Albanije.
Jednoga dana on, s Jovanovom odeenom glavom zamotanom
u svenju, uzjaha nazad do Ulcinja, a knjaz Nikola ga za to
slavno djelo nagradi starom tvravom kraj Podgorice.
Dugo godina se Ahmet s Crnogorcima borio protiv Albanaca, zadobivi status junaka u zemlji ratnika. Jovanov brat jednom pokua
da ubije Ahmeta, no ovaj ga preduhitri, ak poteevi ivot
napadau. Jednom ga Turci uhvatie. Tu mu se gorki neprijatelj
smilova, zatvorivi ga u veliku tvravu, i okovavi ga u gvoe.
212
MATICA, zima 2010.
Ahmetovim prijateljima poe za rukom da u njegovu eliju

prokrijumare turpiju u vekni hljeba. Ahmet, nakon silnih napora,
isturpija sebi put do slobode i hrabrim koracima utee iz elije.
Na granici je dosta muslimana koji se prijatelje s Crnogorcima. Knjaz je spreman da primi svakoga ko e ga asno sluiti. On je napravio dosta jaku gardu na granici tako to je svojim
novim podanicima poklanjao kue i zemlju na granici, to je bio
dobri stari obiaj Rimljana koji su mudrost stekli u ratu.
Da imam vie prostora, rado bih nastavio sa prepriavanjem
slinih uzbudljivih anegdota. Za sad ipak moram da se vratim na
svoj put kroz Crnu Goru, kroz koji me vi nevidljivo pratite.
Niki i stari manastir Ostrog

Da bismo doli do Nikia, prijestonice evera Crne Gore,
treba ponovo da preemo Vezirov most i da pratimo veliku
ravnicu rijeke Zete do mjesta e ona otie u pozornicu golih i
hrapavih planinskih vrhova. Ravnica obiluje gustim drveem i
plodnim uevima. Tu takoe raste i mali uti cvijet Pyrethrum,
od kojega se pravi praak protiv insekata, jedan od glavnih
industrijskih proizvoda Crne Gore. Takoe ima i panjaka idealnih za pau stoke.
Kako li je sve to bilo drugaije prije trideset godina kad hrabra
Crna Gora nije imala prava svojine nad tom ravnicom, i kad su
njeni izgladnjeli seljaci, jedino krijui ispod oka, mogli da gledaju u svoje opresore, nijeme Turke, koji su njima hladno vladali.
Prolazimo kraj ostataka drevnoga grada koji se zvao Duklja, a
koji je, pria se, bio rodno mjesto velikoga rimskog imperatora
Dioklecijana. To je mjesto ve preko vie stotina godina poznato pod tim istim imenom.
Konano, ravnica Zete se suava dok se ne opasa turobnim i
uplaenim masama planinskih vijenaca, a na put se, hrabro je
pratei i neizbjeno pravei skoro prirodnu branu, s mukom
MATICA, zima 2010.
213
Roj Trevor
uzdizao lijevom stranom rukavca planine, zadobivi preimustvo nad dolinom, pod nama ostavljenom. Veliki obluci kamena iz
strme izboine izvirie nam nad glavama, odajui utisak kao da
im fali jo samo njeni dodir vile da se pokrenu, i, uz prasak
nadolje, stropotaju se i unite put kojem i prijete. Vile su, da ne
bude zabune meu itaocima, legendarna mitska bia, o kojima
se pria da ive u lisnatim umama i meu kamenim naprslinama i klisurama. Vae za nevjerovatno lijepe i pametne male
dame. Tako duboko je usaeno to popularno vjerovanje u vile da
se mlade evojke iz suednih sela esto same zapute do tih
zabaenih mjesta ne bi li svoje probleme apnule u ui tim nevidljivim biima, ispovijedale im se i olakale. S druge strane
doline, ne tako daleko, preeen je put koji vodi do zanimljivoga manastira Ostroga, graevine nalik na neustraivo leglo orla,
smjetene iznad zemlje, na planinskoj kosini.
Ostrog je na Balkanu poznat kao mjesto e lee ostaci svetoga Vasilija, veoma pobonoga i svetog ovjeka, koji je, iavi za
svojom vizijom, ostavio svoju daleku kuu, i u potrazi za manastirom, krenuo na put do Crne Gore. Prve noi je spavao blizu
Podgorice, dok ujutro nije uvidio da mu je nestalo sve to je
donio sa sobom. Krenuvi u potragu za izgubljenim stvarima,
naao ih je na mjestu e je sad Ostrog, i tumaei preivljeno
kao boiji znak, one i podigao dananji manastir.
ivio je dugo, esto drei propovijedi, iscjeljujui bolesne i
slabe. Njegovo tijelo danas poiva u kamenome sanduku, a
uvaju ga svjetenici. Rijeke hodoasnika dolaze pod Ostrog da
se pomole sveevu grobu. udna izljeenja dogodila su se na
tome planinskom svetilitu. Hramavi su prohodali. Slijepci su
progledali. Nijemi su progovorili. Tanije govorei, Ostrog je
neto kao Lurd na Balkanu.1
1 Lurd u Francuskoj je najpoeenije Gospino svetilite u Evropi, koje
godinje privlai vie od pet miliona hodoasnika. Prim. prev.

214
MATICA, zima 2010.
Ba je na tome mjestu Mirko, otac knjaza Nikole, uz prisustvo maloga broja ljudi, izveo podvig po kojem se proslavio. U toj
pukotini u kamenu Mirka i njegove ljude zapoela je ogromna
armija Turaka koji su, bezuspjeno se probijajui k
Crnogorcima, bacali na njih sijeno koje su zapalili. Mirko je, uz
gubitak samo jednoga ovjeka, uspio bezbjedno vratiti ratnike u
planinske domove.
Mirko Petrovi, otac knjaza Nikole, je kralj Artur
crnogorske istorije. On je bio heroj nad herojima, i to takoe u
zemlji heroja. U svome narodu poznat kao ma Crne Gore,
Mirko vai za savreni primjer junatva, gospodstva i otmjenosti. Mudar u Vijeu i prvi na bojnome polju, briljantni strijelac i
neustraivi maevalac, Mirko Petrovi vai za savrenoga vou
svoga doba. Umro je, greota, od kolere tokom uasnoga ustanka
prije pedeset godina.
Preavi usamljene planine to razdvajaju ravnicu Zete od
Nikia, prolazimo kroz divlje predjele Crne Gore, konano se
uspinjui uz put koji se svaki as gubi. Stiemo do ogromne
ravnice. U njenom sreditu je Niki, prijestonica Crne Gore na
everu, koja sebe zaklanja krilima poznatoga starog bedema. Prije
trideset godina taj je bedem zapoeo iroki garnizon Turaka, koji
su crnogorsku aku jada naerali na bijeg u brda, e su gladovali.
Iako je Niki sagraen od svega nekoliko bijednih koliba
skupljenih pod sjenkom monoga bedema, zaposijedanje toga
terena znailo je vanost za budunost Crne Gore. Svojim
poloajem zauzimajui itavu okolnu ravnicu, bogate panjake s
jo bogatijim uevima, Niki, kao dio kraljevstva ratnika,
znaio bi dvostruko uveavanje teritorije Crne Gore, i stoga je
vrijeelo osvojiti ga. Knjaz Nikola je za poduhvat osvajanja
Nikia traio dobrovoljce, i poveo ih je u juri na onda skoro
neosvojivu teritoriju. Kad se pogleda u zidove bedema, teko da
bi se moglo vjerovati da je taj ludi napad uspio. No ipak su
Crnogorci bili toliko hrabri da su se, slijedei odvanoga knjaza,
MATICA, zima 2010.
215
Roj Trevor
golim rukama borili protiv divljih i dobro naoruanih Turaka,

izvojevavi na kraju pobjedu.
Pod crnogorskom vlau Niki je brzo postao vaan grad, i,
kao to smo i prije kazali, prijestonica evera. Njegov veliki
pijani trg je okruen niskim, jednospratnim kuama. Ove ive
isti Crnogorci. Dosta su neotesani. Uz puke napunjene do
zuba, oni ede na svojim korpama s voem i povrem. udan,
seljaki narod, ali veseo i srdaan, i nevjerovatno gostoljubiv.
Niki se dii svojom jedinom pivarom, koja, kako se
ispostavilo, proizvodi odlino pivo, inae novo, ali i omiljeno
meu Crnogorcima. Druga popularna razvijena industrija u
Crnoj Gori, a iji se brzi rast ispostavio zaista izvanrednim, jeste
proizvodnja cigara. Ne samo da je taj produkt istovremeno jeftin
i prijatne arome, ve je ukraen i lijepim vrhom. Sve se to pakuje u kutijama jedinstvena dizajna.
Jedno sam itavo popodne proveo ispitujui bedem, koji vie
ove nije bio zatita, a koji je sve vie propadao, ponege se i troei. Kako sam se peo put drevne kapije, upoznao sam lijepo obuenoga Crnogorca upeatljive pojavnosti, koji tokom moga boravka u Crnoj Gori bijae armantnan i gostoljubiv. Oslovljavao
me je s ljubaznou i insistirao da bude moj lini vodi.
Imao sam sree. Moj novi prijatelj je znao italijanski te smo
mogli razgovarati. Iskreno tvrdim da nikad nijesam imao zanimljivijega saputnika. On je jednostavno znao mnogo uzbudljivih anegdota. To staro mjesto smo obilazili svuda do ponoi.
Dok je sunce zalazilo u bljetavilu sjaja kao krv crvenoga, poigravajui se hrapavim planinama tako da su one liile na niz
ogromnih zuba, crnih i zloslutnih, peli smo se k vrhu ogromnih
grudobrana. Zurei s te visine nadolje, e se grubo tle od kamena gotovo gubilo pod proimajuim mrakom, iznova sam se udio neustraivoj hrabrosti koju su knjaz Nikola i njemu odani
ratnici pokazali kad su izvrili juri na te iste zidove. Knjaz je u
Nikiu kraj manastira sagradio novi dvor. Jednom je bilo gov216
MATICA, zima 2010.
ora o tome da se prijestonica Crne Gore prebaci one, no izolovani poloaj Nikia, ali i trokovi takvoga poduhvata, presudili
su suprotno. Danas, iako je veina evropskih zemalja civilizovana, ipak moete uti Nikiane kako o zemljama van Crne
Gore zbore kao o inostranstvu.
Pogled na Skadar
Iz Nikia se moramo vratiti u Podgoricu, do koje se dolazi
irokim putem kroz Plavnicu, majunu luku na omanjim koritima rijeke koja sporo tee, a koja je inae na dvanaestak milja od
Skadarskog jezera. Svakoga dana po jedan parobrod polazi iz
Skadra, glavnog grada Albanije, do crnogorske obale, odakle se
uvee vraa. Taj kratki put po pravilu traje etiri sata. Poto
parobrod svojom marutom zahvata sredita jezera, putniku se
daje prilika da posmatra planinske vijence divlje Albanije. Za
nekih polovinu puta prelazimo nevidljivu tursku granicu, oblast
jezera pod vlau sultana. Svaki as nailazimo na po jednog pelikana, posmatrajui ga istom onom odsutnom sveanou njegovog plemena, poto ih na jezeru ima dosta. Uostalom, tu ima
i manjih ptica, a moe se fino i pecati.
Moja zadnja poeta Skadru bijae tokom Ramazanskog posta.
Tokom toga posta nijedan iskreni vjernik ne smije izmeu izlaska i zalaska sunca ni komadi hrane ubaciti u usta. Prirodno je
da dobro nahranjeni hrianin ima odvratnost prema muslimanu,
i stoga sam, kad sam doao, zatekao izmijeanu populaciju, koja
ne samo da pokazuje lo smisao za humor, ve i koja nekako
bijesno dijeli granicu jedna s drugom.
im stranac stigne, odmah ponu da ga ispituju i da mu
dosauju, stalno traei baki.
etamo se bazarom, koji je skoro grad za sebe, sprijeda sagraen od otvorenih drvenih kua, iji se krovovi skoro dodiruju, enei ulice zaprljane od jakog sunca i teke kie. Ove
MATICA, zima 2010.
217
Roj Trevor
Turci ede meu robom prekrtenih nogu, djelujui kao da stoje

u ogromnim drvenim putnim koferima. Tokom Ramazana cigaru ne smiju ak ni da pipnu. U takvim okolnostima se hrianinu koji pui ne pie lijepo na bazaru, jer e se muslimani
pobuniti, budui da im je zabranjeno ak i da udahnu dim iz tue
cigare, jer bi to znailo krenje njihova boijeg zakona.
Pucanj iz topa najavljuje zalazak sunca. Par minuta prije oekivanog rafala gladni se sljedbenik Muhameda moe vieti s paljivo pripremljenim duvanom u ruci i sa svjetlucavom hrpom drvenog uglja koji mu drugi priprema. Bum! uje se rafal, i na stotine
uarenih cigareta zaplee u sumraku, dok podnapita graja sve vie
zaposijeda uobiajeni mir oko radnji koje se zatvaraju. Ti e Turci,
spremajui se za utranji post, gozbovati i puiti do zore.
Skadar je dosta prljav. Uasno smrdi. Gliba ime Evrope. Bilo
da ste u Skadru, bilo blizu Skadra, ivite u stanju gotovo stalnog
ratovanja. Na pazarni dan dosta Albanaca katolika navrati u
Skadar da trguje. Dou rano ujutro, zauzmu mjesta na otvorenoj
ravnici van Bazara. Tamo su cijele porodice, uglavnom otac s tri
sina svi naoruani do zuba, i obueni u arena odijela toliko
tipina za Podgoricu. S njima su ene u kratkim bijelim haljinama, i s dubokim srebrnim pojasevima oko struka, s dvoje-troje
ece u istoj bijeloj odjei, koja upola prikriva iole dobro odgojenog djeaka ili djevojicu. Dvije-tri mule s pjace daju pravu
sliku: kad izloe voe i povre na prodaju, muterije, u znak
spremnosti da se u sluaju iznenadnog napada uhvate za puku,
naoruano stoje iznad njih. Treba da znate da se svi u Skadru
slobodno etaju, uvijek spremni na neprijatno iznenaenje. Ako
ete da strpate dvije kilkenijske make u mali putni kofer, neete
ba misliti da e one mirno kao jagnje leati jedna do druge. Isto
tako ne moete ni oekivati Albanca hrianina i Albanca
muhamedanca da se bratime unutar bijelih zidina istoga grada.
as hrianin pravi probleme, as musliman.
218
MATICA, zima 2010.
Ne ba tako davno hriani se, premoreni od bockanja muslimanskih komija, pasa nevjernika, rijeie da nanesu uvredu
svojim zakletim neprijateljima na najodvratniji mogui nain.
eate li se kako je dolo do prve zavjere Indijanaca? Onda kad
su lokalnim trupama dati meci za koje su im rekli da su podmazani svinjskim salom. Iskreni sljedbenici proroka Muhameda
smatraju da su svinja i tele neista bia. Znajui za to, hriani
iz Skadra zaklae ogromnu debelu svinju, iju krv ostavie da
kaplje po pragu najvee damije u gradu. Jo veu uvredu nanijee tako to bacie crijeva iste svinje na izvor vode u avliji,
ime zatrovae vodu. Zamislite samo ishod. Kako je dovoljna
samo ibica da se barut razgori, tako je i ta teka uvreda uzrokovala da se muslimanska braa slono dignu na noge, i potuku se
s hrianima uvijek spremnim za borbu. Sultanov vezir odreagovao je, hvala bogu, brzo, stavivi izmeu zaraenih strana dva
puka, i naredivi im da poto-poto zapucaju bilo na jednu, bilo
na drugu stranu. Nakon nekoliko kobnih pobuna uguenih na taj
nain, krvoprolie se uveliko izbjeglo.
Dok se etate bazarom Skadra, ini vam se da se etate po lijepim stranicama Arapskih noi, a oko vas udne figure koje prekrtenih nogu hladnokrvno ede u hladu otvorenih duana. Iste te figure prezrivo i sumorno gledaju u hrianina, bojaljivo mu doputajui da primijeti njihovo prisustvo, na stranu trzajui draperiju koja pada, a koja moe da se zarazi cipelama nevjernika.
Jasno je da onome ko se umorio od tihog, jednolinog ivota
nije moglo pripasti nita bolje od Skadra. Neka pui cigaru
tokom Ramazana, i, tavie, nek ide na bazar da prodaje svoju
robu. Ne oklijevam da kaem da mu nee biti dosadno dok je tu.
Ne mogu rei da mi je posebno bilo ao kada je taj grad od
niskih krovova nestajao iz moga vidokruga, i da je samo plemeniti stari dvor koji nadmono stoji na uzviici branio svoje
hrabro mjesto vanog obiljeja glavnog grada divlje Albanije.
MATICA, zima 2010.
219
Roj Trevor
Crnogorska obala
Iz Skadra se parobrodom vraamo za Crnu Goru, ali umjesto
da se iskrcamo na Plavnici, podgorikoj luci, ostajemo na brodu
dok ne stignemo do zadnje take, Virpazara.
Virpazar je stvarno na ostrvu. Stoji nasred movarne doline,
izmeu visokih planina. Put do grada i nazad je nekako visok,
poto se Skadarsko jezero esto izdie i plavi grad do takvih
razmjera da se ini da prisiljava itelje da se sklone na gornje
spratove kua. Jedini izlaz na jezero je kod Skadra, a Turci su
isuvie lijeni da svake godine iste rijeku od otpadaka.
U Virpazaru je ivot isto crnogorski, jer on nije blizu Albanije.
Kako je sunce jako uprilo po pijanoj guvi, skoro da ete ostati bez oiju kad naiete na nevjerovatno arenilo boja na odjei
ljudi: plavu, zelenu i zlatnu. Odatle se, s druge strane, kao mrani
kontrast, sve od istoga sivog i tekog kamena, izdiu planine.
Iako je Virpazar dosta vedar, ipak ne moemo zaboraviti da je
on bio poprite crnogorskih Vespera. Godine 1702, neposredno
nakon smrti Viljema III od Engleske, i napada dobre kraljice
Ane, vladarke Crne Gore, hriani pod vlau Turaka kraj
Podgorice pitae knjaza Danila da li da posvete crkvu. U tom
periodu bi knjaz crnogorski vladar istovremeno bio i crkveni
poglavar. Upravo je stric knjaza Nikole bio taj koji je mudro
razdijelio te dvije vlasti. Skadarski vezir, Dervi-paa, pozva
knjaza Danila, potenu duu, na megdan, i on se, hrabro i bez
predumiljaja, sputi sa svojih planina i krenu put pae. Na putu
ga izdajniki presrete vojska Dervi-pae, strpa ga u tamnicu,
izmui, i na kraju odlui da ga objesi. Crnogorci, iako siromaan
narod, ipak nekako skupie onoliko koliko su Turci traili za
otkup, ime zadovoljie pohlepu Turaka, ali i osigurae spas
svoga knjaza.
Meu Crnogorcima je ivio vei broj turskih itelja koji bi
neometano obavljao svakodnevne obaveze. Nakon zatoenitva
220
MATICA, zima 2010.
knjaza, brani vrsto odluie da iskorijene izdajice, i sazvae

sveani skup na kojem izabrae petoro brae za voe. Na
Virpazaru na Badnje vee velika osveta zapoe. Svakom Turinu
ponudie da izabere izmeu hrianstva i maa. One koju su
izabrali vjeru, prestadoe muiti. Oni koji se odluie za suprotno, ubie istog maha. Na taj nain, Boi 1703. osvanu crven na
istoku, i Crna Gora se probudi sjedinjena u vjeri i slobodi.
Iz Virpazara preosmo preko Sutormanskog prolaza, koji nadvisuje planinski lanac visok tri hiljade stopa, razdvajajui Skadarsko jezero od mora. Tu je bila jedna udna mala eljeznika
stanica koju je izgradila italijanska kompanija. Svakoga dana bi
jedna kola s dva vagona sporo sebi tabala put uz visine. Mi na
to gledamo, naravno, kao na neto bezazleno, jedva vrijedno panje. No, za Crnogorce je to ipak atrakcija.
Putovao sam drumom, to bih preporuio svima koji bi da
bolje upoznaju zemlju. Put je strm. Uspinje se uz dinovska
brda. to smo na veoj visini, bolje moemo iz ptije perspektive posmatrati cijelu Crnu Goru, koja pod nama lei kao reljefna mapa. Nalik na talase, planine se pruaju ispred nas, gubei
se u beskonanost.
Na vrhu prolaza je stari plemiki dvor, u ije su se ime Crnogorci zaklinjali prije trideset godina. uvao ga je iroki odred
Turaka kraj dvora, sve dok ih jedne noi grupa Crnogoraca koja
se kretala puteljcima vrtoglavih visina i du skoro neprohodnih
ponora, nije iznenadila i poklala. Upravo je na taj nain Crna Gora
osvojila put do mora, i dobila luke Bar i Ulcinj.
Jadransko more, iroko prostranstvo duboke plave boje,
daleko je pod nama. U lica nam duva pobjedniki povjetarac
slane arome, koja nas podea na na zaviaj. On nas krijepi kao
to hladno pie krijepi edna putnika. Ostrvo je na dom, a more
ono to nam od njega ostaje.
Bar je na dvije milje ka unutranjosti udaljen od lijepog zaliva. U njemu se nalazi jedan zamak, nekad najljepi na Balkanu.
Zaliv je do te mjere privlaan, da je mafija jednom ponudila
MATICA, zima 2010.
221
Roj Trevor
knjazu Nikoli izlinu svotu novca pod uslovom da im on dozvoli

da one sagrade kazino poput onoga u Monte Karlu. Knjaz
Nikola, iji preci ve pet stotina godina vladaju ovom zemljom,
na to im odgovori ba onako kako se i oekivalo: Ja sam voa
ljudi, a ne straar kockarskoga salona.
Druga luka u Crnoj Gori je Ulcinj, koja je, kao i Bar, isuvie izloena vremenskim nepogodama. Velike sile ne dozvoljavaju Crnoj
Gori da osnuje svoju mornaricu, iako je, s druge strane, njena obala
otvorena za napad s austrijske strane. Crna Gora, tano je, dobila
je izlaz na more, ali, s druge strane, ne i prednost od svojih luka.
Pogled na politiku
Svuda kroz ovu kratku knjigu pazio sam da ne nainjem temu
politike, poto vam je lako da i sami zakljuite o emu se tu radi.
Balkanske drave, odnosno drave istone Evrope, kako se
esto spominju, ve vjekovima nijesu nita drugo do kamen
spoticanja na putu ka miru u Evropi. Kao to smo i vieli, Turci
su u srednjem vijeku osvojili znaajan prostor evropskoga kontinenta, ali od kad je njihova vojna snaga poela da gubi na
snazi, oni su bili prisiljeni da gube provinciju za provincijom, i
samo je bilo pitanje ko e zapoesti tu obnovljenu zemlju koja
je bila i koja jo uvijek jeste uzrok tolike nesloge izmeu Velikih
sila. Bugarska, Srbija i Rumunija su izvojevale slobodu i nezavisnost, i njima je, po optem pristanku evropskih drava, bilo
dozvoljeno da postanu zasebna kraljevstva, koja, iako zvanino
nezavisna, nikad nijesu do te mjere bila slobodna, ve uvijek
pod neprimjetnim nadzorom jednoga ili drugog monog sueda,
Rusije i Austrije, iza kojih stoje Francuska i Njemaka. Hriani
iz turske provincije Bosne i Hercegovine su se prije trideset i pet
godina pobunili protiv svoga turskog vladara, koji je vrio nasilje nad nemonom seljakom rajom. Kako bi sprijeila taj strani
in, Austrija je poslala vojsku preko granice, ime je zatitila na
hiljade marljivih i nevinih ivota.
222
MATICA, zima 2010.
Velike sile sastae se u Berlinu, i kako oigledno nijesu mogle

dozvoliti Turcima povratak u provincije, oni ih, kao nagradu za
njihovu neprocjenjivu uslugu, predae Austriji, u isto vrijeme
priznavi i slobodu Crnoj Gori. Taj dogovor iliti ugovor nazvan
je Berlinskim sporazumom, o kojem se dosta toga zna.
Austrija je mnogo uinila za svog nekada nesrenog crnogorskog sueda. Izgradila je puteve i eljeznike stanice, uvela sistem kolstva i sud pravde, tako da danas musliman i hrianin
mogu, potpuno ravnopravni i jednaki, zajedno da ive u slozi,
sreniji nego ikad pod Turcima.
Tako je austrijski orao zakopao svoje kande pod neprocjenjivim
paretom bogatoga Balkana, a ruski medo poeo da zapomae.
No, Bugarska, Srbija i Crna Gora su od istoga slovenskog korijena kao i Rusija, govore skoro istim jezikom, pripadaju istoj grkoj
crkvi, tako da je Rusija, novcem se pribliavajui malim prijateljima na Balkanu, zauzvrat dobila vrste saveze koji e joj omoguiti korake k Austriji. Sada ve poinjete da uviate na koji se to
nain mone sile mijeaju u aktuelni Balkanski rat.
Iako su te evropske provincije bile pet stotina godina pod vlau
Turaka, radi se o tome da su Turci, zapravo Azijati, i da kao takvi
nemaju stvarnog prava na ove poede, osim, naravno, prava na
zakletvu. Sve dok su imali snanu vojsku, sigurno su vladali, no
tokom zadnjih par dekada doivjeli su pad, da ne kaem vlastitu
revoluciju. Stari sultan Abdul Hamid bio je smijenjen, a nova partija pod imenom Mladi Turci je dola na elo. Dolo je do neopisive korupcije i u starome i u novom reimu, posebno meu
vojskom, koja je ak nadila korupciju kod staroga reima.
Mala kraljevstva na Balkanu, primijetivi naglo buenje svoga
nemilosrdnog i jedinog neosvojivog neprijatelja, odluie da se
zajedno udrue u silnom naporu da jednom za svagda oslobode
svoju hriansku brau u Albaniji i Makedoniji, ojaane
Grkom, koja je sa stranim interesom morala da sravna mnoge
stare raune. Ko prvi da napadne? Ove se radilo o trenutnoj
neodlunosti etiri velike sile, dok Crna Gora odvano ne krenu
prva u napad, i uz najveu hrabrost ne ispali prvi hitac u velikom
poduhvatu, koji e materijalno izmijeniti lice Evrope.
MATICA, zima 2010.
223
Neu ove detaljisati o sad ve lijepom i skoro zauujuem

rezultatu rata, niti o njegovoj pouci, jer ve govorim o onome
to je pred naim oima mana, neumijee ili nepripremljenost
uoi patriotskog i savreno organizovanog napada. Ove me
samo interesuje crnogorski udio, dakle injenica da je Crna
Gora po prvi put bila napada, a Turska napadnuta; sve vea
oskudica koja se granii s aktuelnom glau. Svirepa je takoe
jo i pria o pokolju e tvrava za tvravom pada ili odbija
napade Crnogoraca na Skadar.
Isti e taj Skadar Crna Gora priznati nakon rata, ime e i
poveati svoje granice dok ne zauzme itavo Veliko jezero. To
e podrazumijevati ogromno irenje nove teritorije, i tim e prisvajanjem Crna Gora opet zadobiti nazad zemlju svoga naroda,
mjesto e je prije Turin kaljao tle Evrope. To e znaiti veliki
trijumf knjaza Nikole, toliki da sigurno zadugo nakon to se on
vrati zemlji svojih oeva, nee vie svome narodu ostavljati
aku ratnika za koje svijet nije uo, niti molitvu uzurpirajuem
neprijatelju, ve naciju uvaenu meu nacijama, sa svojom
granicom za stotinu puta uveanom, i s velikom i slavnom
budunou sebe kao najodvanije balkanske drave.
Vatreno i srano vjerujemo da e u godinama koje su pred
nama u naoj nasrnuloj modernoj civilizaciji doi do napretka,
koji nee zaeniti crnogorske primitivne vrijednosti. Bolje da
njena eca ostanu, kao to su do sad i bila, asna i mrava,
hrabra i potena, a ne da upijaju drutvene hirove svoga naprednijeg sueda. Pa to ako su oni spolja neotesani i ako im je govor
isprekidan, ako im je istina parola, a potenje cilj? Neka oni
ljubomorno uvaju svoj areni kostim-poast, sjaj svojih barbarskih edova, jer e ba onda oni biti tu da podete na
nepatvoreno korijenje Crne Gore, jer se sigurno ak ni kralj
Artur, a ni njegovi vitezovi Okrugloga stola ne mogu pohvaliti
toliko uzvienim ciljevima, niti istijim i potenije odivljenim
ivotima kakve nalazimo kod velikih heroja Crne Gore.
S engleskog jezika prevela: Tanja Baki
224
MATICA, zima 2010.

Roj Trevor - Crna Gora Zemlja Ratnika PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Roj Trevor - Crna Gora Zemlja Ratnika PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Roj Trevor - Crna Gora Zemlja Ratnika PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

stranci o crnoj gori

CRNA GORA ZEMLJA RATNIKA

MATICA, Jesen 2009.

MATICA, Jesen 2009.

Crna Gora zemlja ratnika

neiscrpno kidisali na svoje ozlojeene i kobne neprijatelje.

MATICA, Jesen 2009.

U meuvremenu, nesavladani preprekama i pustoenjima pod

MATICA, Jesen 2009.

Crna Gora zemlja ratnika

Vojska za vojskom, kidisala bi se na ovu hrabru, nesavladivu,

MATICA, Jesen 2009.

MATICA, Jesen 2009.

Crna Gora zemlja ratnika

Dobro bi bilo pomenuti ove dovitljivost Crnogoraca. Poto

Koja se to jo zemlja moe pohvaliti takvom istorijom? Koji

MATICA, Jesen 2009.

Najmanji grad u Evropi

MATICA, Jesen 2009.

Crna Gora zemlja ratnika

kopna irokog jedva pola milje, razdvajajui time Crnu Goru od

MATICA, Jesen 2009.

Gledajui s vrha uzbrdice, vijugavi put pod nama bi vie liio na

ve pokuava da pomalo neuspjelo interpretira odomaeni naziv, pa stoga

putovanja (1726). Nalazi se na prostoru izmeu izmeu Australije i

MATICA, Jesen 2009.

Crna Gora zemlja ratnika

Izuzev par istorijskih znamenitosti, ne moe se rei da je

MATICA, Jesen 2009.

prolio po kamenjaru. Po platnu je izvezeno pet zlatnih krugova,

MATICA, Jesen 2009.

Crna Gora zemlja ratnika

nosi tu lijepu nonju i ima pitolj objeen uz pojas. U cijeloj

MATICA, Jesen 2009.

oni u njega, u svoga gospodara gledaju sa strahopotovanjem.

MATICA, Jesen 2009.

Crna Gora zemlja ratnika

sami razvijaju u primjerne vojnike.

MATICA, Jesen 2009.

da zbuni svakog nervoznog ovjeka, kojih dodue i nema u

Prevela s engleskog: Tanja Baki

MATICA, Jesen 2009.

stranci o crnoj gori

CRNA GORA ZEMLJA RATNIKA (2)

This is the second part of the story of English travelers of

MATICA, zima 2009.

Turci su udni. Izgledaju divlje, glava dobro obrijanih, osim

MATICA, zima 2009.

Crna Gora zemlja ratnika (2)

gorikoj pijaci. Oni su hladni i proraunati. Reaguju brzo, jer

MATICA, zima 2009.

MATICA, zima 2009.

Crna Gora zemlja ratnika (2)

Jo jedan lijep primjer na koji kralj ukazuje jeste za vrijeme

MATICA, zima 2009.

Pogled na ivot Crnogoraca

MATICA, zima 2009.

Crna Gora zemlja ratnika (2)