Pravo

na slobodu
i sigurnost linosti
Vodi
za primjenu lana 5.
Evropske konvencije
o ljudskim pravima

Jeremy McBride

Prirunik o ljudskim pravima br. 5

Pravo
na slobodu
i sigurnost linosti
Vodi
za primjenu lana 5.
Evropske konvencije
o ljudskim pravima

Jeremy McBride

Prirunik o ljudskim pravima br. 5

Izrada ove publikacije poduzeta je u okviru projekta Vijea Evrope za edukaciju pravnih strunjaka u Bosni i Hercegovini o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i
predstavlja prilagoenu verziju prirunika objavljenog pod okriljem Vijea Evrope.
Uredila:
Monica Macovei
Priredio:
Hugh Chetwynd
Tanja Rakui-Hadi
Voditelj projekta
Tanja Rakui-Hadi
Prevodilac:
Amira Sadikovi
Struni konsultanti:
Nedim Osmanagi
Mirko Vasiljevi
Godina izdanja: 2005
Grafiko ureenje:
Studis d.o.o.
Sarajevo
tampa:
AgfaPrint
Teanj
Tira:
1500 primjeraka
Napomena: Miljenja izraena u ovoj publikaciji su miljenja autora i ne povlae odgovornost Vijea Evrope. Ova miljenja se ne mogu smatrati zvaninim prevodima ili
tumaenjem pravnih instrumenata koji su u ovoj publikaciji pomenuti, i ne mogu obavezivati drave lanice, statutarne organe Vijea Evrope ili bilo koji drugi organ
uspostavljen Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Copyright 2005
Savjet/Vijee Evrope
Sarajevo, 2005

Sadraj
Specijalni dodatak priruniku
Uvod u Konvenciju
ta Konvencija kae
lan 5 Konvencije: pravo na slobodu i sigurnost linosti

I dio: pretpostavka slobode; zahtjev za zakonitou; kon cept pritvora

1.Pretpostavka u korist slobode
2.Zakonitost pritvora
Formalno potivanje domaeg zakona
Znaaj kontinuiranog zakonskog osnova
Pogreno oslanjanje na domau praksu
Potivanje Konvencije. Kako Konvencija shvata zakonitost
Nekompatibilnost sa odredbama Konvencije
Proizvoljno koritenje ovlasti
Dostupnost, predvidljivost i druge garancije
3. ta predstavlja lienje slobode?
"Hapenje" i "pritvor"
Elementi kojima se ustanovljava da postoji pritvor
Priroda zatvaranja
Status osoba na koje se ovaj lan odnosi
Djela privatnih lica
Postupanje u inostranstvu
II dio: Lienje slobode kao dio krivi?nog procesa
1.Opa pitanja
2.Osobe osumnjiene za krivina djela
Dovoenje pred nadleni zakonski organ
Razumna sumnja
Potreba za pritvorom do suenja
Opravdanje pritvora do suenja
Rizik od bjekstva
Rizik ometanja provosudnog postupka
Potreba da se sprijei zloin
Potreba da se odri javni red

Uvjeti odobravanja jamevine

Duina pritvora do pre
3.Ranije osuivani poinioci
4.Izruenje
III dio: Druga opravdanja za lienje slobode
1.Sudski nalog i obaveze propisane zakonom
2.Pritvor maloljetnika
3.Pritvor mentalno oboljelih, alkoholiara, ovisnika o
drogama, besku?nika ili u svrhu sprjeavanja irenja
zaraznih bolesti
IV dio: Dunost da se odmah daju razlozi hapenja
1.Kada se obaveza pojavljuje
2.Priroda objanjenja
3.Razumljivost objanjenja
4.Vrijeme
V dio: Obaveza da se pritvorene osobe promptno izvedu
pred pravosudni organ, odnosno na suenje u razumnom
vremenskom roku ili da se puste
1.Karakter nadlenog zakonskog organa
2.Uloga nadlenog zakonskog organa
3.Vremenski okvir nadzora
4.Hitne situacije
5.Kontinuirani nadzor
VI dio: Osporavanje zakonitosti pritvora
1.Potreba za sudom
2.Li?no pojavljivanje
3.Pristupa pravnom savjetu, apostupku u kojem uestvuju dvije strane i jednakosti stranaka pred sudom
4.Odreenje legaliteta
5.Odluka mora biti donesena brzo
6. Veza sa lanom 5 (3)
VII dio: Naknada

Serija prirunika o ljudskim pravima

Prirunik br.1: Pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota

Vodi za primjenu lana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Ursula Kilkelly (2004)

Prirunik br.2: Sloboda izraavanja

Vodi za primjenu lana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Monica Macovei (2002)

Prirunik br.3: Pravo na pravino suenje

Vodi za primjenu lana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Nuala Mole i Catharina Harby (2005)

Prirunik br.4: Pravo na imovinu

Vodi za primjenu lana 1. Protokola br.1 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Monica Carss-Frisk (2002)

Prirunik br.5: Pravo na slobodu i sigurnost i slobodu linosti

Vodi za primjenu lana 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Monica Macovei (2002)

Prirunik br.6: Zabrana torture

Vodi za primjenu lana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Aisling Reidy (2004)
Generalna direkcija Vijea Evrope
za ljudska prava
F-67975 Strasbourg Codex

Vijee Evrope

SPECIJALNI DODATAK
PRIRUNIKU
1. Uvod
Zastava Bosne i Hercegovine zaviorila se 24. aprila 2002. Godine pred zgradom
Vijee Evrope, kada je Bosna i Hercegovina
postala 44-ta lanica ove najstarije
panevropeske politike organizacije, osnovane 1949. godine. Osnovni ciljevi ove organizacije su jaanje demokracije, ljudskih
prava i vladavine zakona, te izgradnja zajednikih osnova za nove izazove u socijalnoj,
kulturnoj i pravnoj oblasti u dravama lanicama. Odbrana i promovisanje ovih osnovnih
vrijednosti nije samo unutranja stvar u integraciji vlada, nego je prihvaena kao podijeljena kolektivna odgovornost drava na koje
se odnosi. Danas, na poetku treeg milenijuma, drave lanice Vijea Evrope broje vie
od 800 miliona ljudi, od kojih su svi obuhvaeni jurisdikcijom Evropskog suda za ljudska prava i trajnom nadgradnjom zajednikog
evropskog naslijea utemeljenog na vrijed-

nostima na kojima se zasniva Vijee Evrope.

Prilikom prijema u Vijee Evrope, Bosna i
Hercegovina se pismeno obavezala ispuniti
obaveze sadrane u Miljenju Parlamentarne
skuptine Vijea Evrope, broj 234 (2002).
Izmeu ostalih, Bosna i Hercegovina se
obavezala potpisati i ratifikovati Evropsku
konvenciju o ljudskim pravima, u prvoj godini
nakon prijema (prije 24. aprila 2003.
godine). Ova obaveza je ispunjena 13. jula
2002. godine.

2. Evropska konvencija o ljudskim

pravima
U oblasti ljudskih prava, Evropska
konvencija o ljudskim pravima ima izuzetno
vanu ulogu u ostvarivanju postavljenih ciljeva Vijee Evrope. Ovim izuzetno vanim
instrumentom meunarodnog prava tite se
individualna prava navedena u Odjeljku I Konvencije (lanovi 2-18) i Protokolima uz Konvenciju (Protokoli 1, 4, 6, 7 i 12). Evropska
konvencija predstavlja obavezujui pravni akt
za sve lanice Vijee Evrope. Ona ne samo da
proklamira osnovna ljudska prava nego
kreira i poseban sudski mehanizam njihove
zatite koji je jedinstven u svijetu i omoguava pojedincima podnoenje predstavke protiv
drave, ukoliko mogu potvrditi da su rtve
povrede nekih od prava garantovanih Konvencijom.
5

3. Evropski sud za ljudska prava

Evropski sud za ljudska prava nije
vrhovni sud u odnosu na pravosudne sisteme
drava ugovornica. Sud ne moe mijenjati
odluku koju su donijele ili usvojile javne vlasti
ili domai sudovi, niti moe davati uputstva
zakonodavnim tijelima, niti obavlja bilo kakav
apstraktni nadzor nad domaim zakonodavstvom ili pravosudnom praksom.1
Sud iskljuivo ispituje konkretne
predstavke da bi ustanovio dali je dolo do
krenja zahtjeva Konvencije. Sud nema
ovlasti da ponitava odluke domaih vlasti,
niti da nalae mjere koje izazivaju takve
posljedice. Sud, meutim, moe naloiti
pravino zadovoljenje u formi novane
kompenzacije za materijalnu i nematerijalnu
tetu, kao i naknadu svih trokova podnositelja ija je predstavka bila uspjena.
Iako su presude Suda obavezujue samo u
odnosu na dravu koja je u datom predmetu
odgovorna strana (vidi l. 46 (1)), znaaj presuda suda esto prevazilazi dravne granice i
utie na zakonodavstvo u sudsku praksu i
drugih drava potpisnica Konvencije. Evropski sud za ljudska prava oekuje da principi
koje sud utvrdi u bilo kojoj svojoj presudi
budu primijenjeni i u svim dravama ugovornicama. Sutinu tumaenja i primjene odredaba konvencije Sud je utvrdio u vie od 2500
6

svojih presuda. Dok se Sud u ranom periodu

prioritetno bavio utvrivanjem principa,
smjernica i pravnih stavova koji su najznaajniji za primjenu konvencije u kasnijem periodu sud je nastavio da gradi svoju pravnu
praksu na temelju ranije donesenih presuda,
tako da pravna praksa konstantno evoluira
uzimajui u obzir postignuti razvoj i napredak
unutar evropskih drutava. Kao to je i naprijed naznaeno, ova praksa, bazirana na primjeni precedenta donesenog u pojedinanom
predmetu, obavezuje sud da prilikom odluivanja u kasnijim predmetima uzima u obzir
prethodno donesene presude u slinim predmetima, to Sud uvijek i ini sa posebnom
panjom. Samo postojanje ozbiljnih novih
osnova moe dovesti do razliite odluke u
odnosu na prethodno utvrene precedente.
Sud jasno vodi rauna o tome to je ve
reeno u ranijim presudama ali ga to potpuno
ne obavezuje.

4. Bosna i Hercegovina
i Evropska konvencija
o ljudskim pravima
-Pravni okvir i mehanizam primjene1

Vanost primjene normi sadranih u

Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima je
izraena jo od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma (14. decembra

Prema lanu 52 Konvencije

(izmijenjenim Protokolom br. 11)
Generalni sekretar moe zatraiti
objanjenje od drave lanice o
naimu na koji je drava osigurala
efikasnu implementaciju bilo koje
odredbe Konvencije.

1995. godine). Pored toga to je direktno

inkorporirao Konvenciju u domai pravni sistem i dao joj prioritet nad svim drugim zakonima, Dejtonski sporazum je takoer Aneksom
VI Sporazuma uspostavio Komisiju za ljudska
prava koju su inili Ured ombudsmana Bosne
i Hercegovine i Dom za ljudska prava. Ove
dvije institucije uobliene su prema mehanizmu zatite Evropske konvencije o ljudskim
pravima koji je egzistirao u Strasbourg-u.
nain rada Doma za ljudska prava u velikoj
mjeri je kopija naina rada Evropskog suda
za ljudska prava u Strasbourg-u. Nadalje,
Ustavni sud Bosne i Hercegovine,u donoenju svojih odluka se poziva na standarde u
oblasti ljudskih prava utvrenim od strane
zatitnog mehanizma Konvencije u Strasbourg-u. Meutim, da bi zatita ljudskih prava
zaista bila efikasna i da bi se naelo subsidijarnosti Konvencije adekvatno provodilo, svi
domai sudovi (opinski, kantonalni i vrhovni,
odnosno, osnovni, okruni i vrhovni) bi trebali
primjenjivati Evropsku konvenciju i ljudskim
pravima u njihovom svakodnevnom radu.

5. Stepen strunosti u oblasti

ljudskih prava u Bosni i
Hercegovini

izgradile znaajnu pravnu praksu u ovoj

oblasti koja se odnosi na situaciju u Bosni i
Hercegovini, stepen pravne strunosti o tome
koji su pravni standardi u oblasti ljudskih
prava i kako ih primjenjivati u svakodnevnom
radu ostao je vrlo nizak. Odsustvo primjene
ovih standarda negativno je uticalo na proces
osnaivanja domaih institucija da djeluju u
skladu sa osnovnim principima zatite ljudskih prava, potivanja vladavine zakona i
demokratije.

6. Program edukacije pravnih strunjaka Bosne i Hercegovine u oblasti

ljudskih prava
Jo od potpisivanja Dejtonskog
mirovnog sporazuma u decembru 1995.
godine, Vijee Evrope je u Bosni i Hercegovini
vodilo politiku promovisanja stabilne
demokratije, ljudskih prava i vladavine
zakona, s ciljem da se Bosna i Hercegovina, u
odreenom momentu, primi kao punopravni
lan Vijea Evrope. U junu mjesecu 2000.
godine, Vijee Evrope je pokrenulo trogodinji program edukacije pravnih strunjaka
Bosne i Hercegovine u oblasti ljudskih prava.
Ovaj prirunik predstavlja dio ovog ambicioznog programa.

Uprkos injenici da su institucije

kojie djeluju kao zatitni mehanizmi u sferi
Evropske konvencije u Bosni i Hercegovini
7

-Ciljevi programaCiljevi programa su sljedei:

i) Da pravnim strunjacima Bosne i Hercegovine prui praktinu edukaciju i obuku o
Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i
drugim relevantnim instrumentima , protokolima uz Konvenciju i pravnom praksom Evropskog suda za ljudska prava kao
i institucija koje u okviru Bosne i Hercegovine djeluju kao zatitni mehanizmi u
oblasti ljudskih prava;
ii) Da pravnim strunjacima i praktiarima
obezbijedi znaajan obim literature na
domaem jeziku/jezicima koja se odnosi
na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, ukljuujui i prijevod 94 presude Evropskog suda za ljudska prava; da
im prui praktine informacije o nainu
funkcionisanja zatitnog mehanizma Konvencije, kao i odreene prirunike i
komentare u ovoj oblasti;
iii) Da prui osnov da se domae zakonodavstvo i praksa tumai i razvija u skladu
sa evropskim pravnim standardima u
oblasti ljudskih prava i vladavine zakona,
to bi u konanici doprinijelo poboljanju
funkcionisanja pravosua u cjelini. Personalni kapacitet, uz izgraen opus rele8

vantne literature i dokumentacije moe

se smatrati vrijednim potencijalom za rad
Centra za edukaciju sudija i tuilaca u
oblasti ljudskih prava.

-Snaga ProgramaIzmeu ostalog, snaga programa lei

u injenici da se program oslanja na domae
pravne strunjake, da u sebi ukljuuje i
pravnu praksu institucija Bosne i Hercegovine koje djeluju kao zatitni mehanizmi u
oblasti ljudskih prava, izradu materijala i
odravanje obuke na domaem jeziku, kao i
briga i panja koja se pridaje zakonodavnim
promjenama unutar Bosne i Hercegovine,
pravosudnoj reformi i izboru uesnika rednih
seminara nakon podnoenje prijave za
uee u programu.

7. Prirunik o konkretnom lanu

Evropske konvencije
Prirunik predstavlja dodatni aspekt
cjelokupnog programskog dizajna edukacije
pravnih praktiara u primjeni Evropske konvencije. Kao to se moe primijetiti, prirunik
je primarno namijenjen pravnim praktiarima, naroito sudijama, tuiocima, advokatima ali i slubenicima koji djeluju u okviru
izvrne vlati u regionu. Svrha prirunika je da
bude saet, svrsishodan i jednostavan za

upotrebu. Prirunik je publikacija koja, sa

jedne strane, uzima u obzir trenutnu realnu
situaciju u kojoj pravi strunjaci rade i, s
druge strane, omoguuje im da proire svoje
znanje u pravcu neophodne primjene evropskih pravnih standarda u oblasti ljudskih
prava.

stavlja jo jedan stimulans u postizanju ovog

zajednikog cilja.

Zakljuak
Vijee Evrope je ohrabreno pozitivnim razvojem programa od juna 2000. godine,
najveim dijelom angaovanju velikog broja
sudija i tuilaca koji su uzeli uee u
razliitim programskim aktivnostima. U
budunosti potrebno je unaprijediti i proiriti
njihov angaman kako bi se osiguralo da
pravosue u cjelini djeluje profesionalno i
efikasno u proveenju pravde i kako bi se
izgradilo povjerenje javnosti u nezavisan i
nepristrasan pravosudni sistem. Konstanti
zahtjevi za neophodnim konkretnim
napretkom
u
oblasti
efikasnosti
funkcionisanja pravosua i potivanja ljudskih prava datiraju jo od momenta potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Nadamo se da e ovaj Program, sa svim svojim elementima, ukljuujui i publikaciju
Prirunika o kojem je rije, dati vrijedan doprinos postizanju ovog cilja. Prijem Bosne i
Hercegovine u Vijee Evrope i ratifikacija
Evropske konvencije o ljudskim pravima pred9

Uvod u Konvenciju
Evropska konvencija o ljudskim
pravima najvaniji je izraz prednosti drava
lanica Vijea Evrope vrijednostima
demokratije, mira ipravdei, kroz njih, potivanju temeljnih prava i sloboda pojedinca
koji u njihovim drutvima ive.2 Evropska
konvencija o ljudskim pravima (Konvencija)
potpisana je u Rimu, 4. novembra 1950. U
proteklih pedeset godina, Konvencija se
razvijala kako tumaenjem koje su njnom
tekstu davali Evrospki sud za ljudska prava i
Evropska komisija za ljudska prava ,3 tako i
radom Vijea Evrope. Vijee Evrope je usvojilo i dodatne protokole koji su proirili opseg
Konvencije, zatim rezolucije i preporuke kojima se razvijaju i dravama lanicama preporuuju standardi ponaanja, te nameu
sankcije dravama koje ne potuju odredbe
Konvecije.
Bosna i Hercegovina je ratificirala
Konvenciju u julu mjesecu 2002. godine.

10

U lanu II 2. Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da se u BiH direktno

primjenjuju prava i slobode garantovane
Evropskom konvencijom o ljudskim pravima
i temeljnim slobodama i njezinim protokolima. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim

zakonima. Stoga je Evropska konvencija o

ljudskim pravima dio unutarnjeg pravnog sistema Bosne i Hercegovine, i predstavlja
obavezu domaih sudova i organa javnih
vlasti. Iz ovoga prizilazi da i svi pojedinci u
Bosni i Hercegovini svoja prava i obaveze
izvlae iz Konvencije, tako da se u postupku
pred domaim sudom mogu direktno pozvati
na tekst i sudsku praksu Konvencije koje
domai sudovi moraju primjenjivati. Uz to,
domae vlasti, ukljuujui i sudove, moraju
dati prioritet Konvenciji i njenoj sudskoj
praksi u svakom sluaju kada im je neki
domau zakon suprotan.
Tekst Konvencije moe se itati
izvan njene sudske prakse. Konvencija
funkcionira na osnovu sistema precedentnog prava. Presude Evropskog suda za
ljudska prava (Sud) objanjavaju i tumae
tekst. One predstavljaju obavezujue precedente, a po pravnom statusu predstavljaju
obavezne pravne norme. Upravo zato, kada
se konvencija ratificira, domae vlasti svih
drava potpisnica, ukljuujui i one iji se
pravni sistem temelji na graanskom (kontinentalnom) pravu, moraju presude Suda tretirati kao obavezujue pravo. Upravo zato e
se tekst ovog prirunika vrlo esto pozivati
na jurisprudenciju Suda. U tom smislu se
mora shvatiti da danas ak i tradicionalno
kontinentalni pravni sistemi primjenjuju

Introductio to European Convention of Human Rights

(Uvod u Evropsku konvenciju o ljudskim pravima) zbirka tekstova,
Vijee Evrope, 1994.
U skladu sa Dodatnim protokolom br. 11, Evropska
komisija i Evropski sud za ljudska
prava su se ujedinili u jedinstveno
tijelo, Evropski sud za ljudska
prava.

mjeavinu kontinentalnog i precedentnog

prava, u kojoj se ista vrijednost pridaje
jurisprudenciji kao i zakonima koje usvoji
pralament.

u skladu sa obavezama Bosne i Hercegovine

po lanu 6 Konvencije, na nain kako je to
razvio Sud u Strasbourgu.

Tumaenje teksta Konvencije je

dinamino i evolutivno, to Konvenciju ini
ivim instrumentom, koji se mora tumaiti u
svjetlu uvjeta koji u datom trenutku postoje.
Shodno tome, Sud je (i mora biti) pod utjecajem razvoja i operpihvaeih standarda u
dravama lanicama Vijea Evrope.
Ukupna ema Konvencije je takva
da inicijalna i primarna odgovornost za zatitu prava odreenih konvencijom lei na
dravama potpisnicama. Sud je tu da prati
aktivnosti drave i da koristi svoje pravo
revizije. Stepen slobode procjene dat dravi
funkcionira uporedo sa evropskim nadzorom. Doktrina stepena slobodne procjene
razliito se primjenjuje, i stepen diskrecije
koji se dravama daje varira u skladu sa
kontekstom. Drava ima iroka diskreciona
prava u vanrednim okolnostima kako ih
predvia lan 15, ili tamo gdje je malo ta
zajedniko u situacijama koje postoje u
dravama potpisnicama, dok takvog diskrecionog prava skoro da i nema u nekim pitanjima, kao to je tatita slobode izraavanja.
Cilj ovog prirunika je da pomogne
pravnim strunjacima da svi predmeti koji se
odnose na pravino suenje budu rijeavani
11

ta Konvencija kae
lan 5 Konvencije: pravo na slobodu i
sigurnost linosti
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost
linosti. Niko ne smije biti lien slobode,
izuzev u nie navedenim sluajevima i u
skladu sa zakonom propisanim postupkom:
a. zakonitog lienja slobode po presudi
nadlenog suda;
b. zakonitog hapenja ili lienja slobode
zbog nepovinovanja zakonitom nalogu
suda ili u cilju osiguranja izvrenja bilo
kakve obaveze propisane zakonom;
c. zakonitog hapenja ili lienja slobode
radi privoenja nadlenoj sudskoj vlasti,
kada postoji opravdana sumnja da je ta
osoba izvrila krivino djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba sprijei da
izvri krivino djelo ili da, nakon izvrenja
krivinog djela, pobjegne;
d. lienja slobode maloljetnika, prema
zakonitom nalogu, radi odgajanja pod
nadzorom ili zakonitog pritvaranja radi
privoenja nadlenoj vlasti;
e. zakonitog lienja slobode osoba da bi se
sprijeilo irenje neke zarazne bolesti,
pritvaranja mentalno oboljelih osoba,
12

alkoholiara ili narkomana ili skitnica;

f. zakonitog hapenja ili lienja slobode
osobe u cilju sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku
postupak deportacije ili ekstradicije.
2. Svako ko je uhapen bit e odmah obavijeten, na jeziku koji razumije, o razlozima hapenja i o svim optubama protiv
njega.
3. Svako ko je uhapen ili lien slobode
prema odredbama stava 1 ovog lana
mora odmah biti izveden pred sudiju ili
drugo slubeno lice zakonom ovlateno
da vri sudsku vlast i mora imati pravo na
suenje u razumnom roku ili na putanje
na slobodu do suenja. Putanje na slobodu moe se uvjetovati garancijama o
pojavljivanju na suenju.
4. Svako kome je uskraena sloboda
hapenjem ili liavanjem slobode ima
pravo uloiti albu kako bi sud, u kratkom
roku, razmotrio zakonitost liavanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito,
naloio oslobaanje.
5. Svako ko je bio rtva hapenja ili liavanja slobode protivno odredbama ovog
lana, ima pravo na obeteenje.

lan 1 Protokola 4
Niko nee biti lien slobode samo na
osnovu nesposobnosti da ispuni svoje
ugovorne obaveze.

Kurt protiv Turske,

presuda od 25. maja 1998.,
pasus 123.

lan 5 Evropske konvencije predstavlja otjelotvorenje jednog od kljunih elemenata u zatiti ljudskih prava pojedinca.
Lina sloboda je jedan od temeljnih uvjeta
koji, generalno, svi trebaju uivati. Lienje
slobode je neto to e vjerovatno imati
direktan negativan efekat na uivanje
mnogih drugih prava, koja seu od prava na
porodini i privatni ivot, preko prava na slobodu okupljanja, udruivanja i izraavanja, do
prava na slobodu kretanja. Nadalje, svako
liavanje slobode e neumitno datu osobu
staviti u izuzetno ugroen poloaj, izlaui je
opasnosti da bude izloena muenju ili
neljudskom i poniavajuem postupanju.
Sudije uvijek moraju imati na umu da, da bi
garancija slobode imala smisla, svako lienje
slobode mora uvijek biti izuzetak, s objektivnim opravdanjem, i samo onoliko koliko je
apsolutno neophodno.
"Pravo na slobodu i sigurnost" jedinstveno je
pravo i ovu frazu treba uvijek itati u cjelini.
"Sigurnost linosti" mora se shvatiti u kontekstu fizike slobode i ne moe se tumaiti u
vezi s raznim drugim pitanjima (kao to je
dunost drave da nekome prui linu zatitu
od napada drugih ili pravo na socijalnu sigurnost). Garancija "sigurnosti linosti" slui
da naznai zahtjev koji su vlasti u Strasbourgu razvile pri tumaenju i objanjavanju
prava na slobodu u lanu 5.
Evropski sud u mnogim je sluajevi-

ma naznaio vanost prava na slobodu i sigurnost. Tako, u predmetu Kurt protiv Turske,1
Sud je smatrao:
da su izraivai teksta Konvencije
potvrdili zatitu pojedinca protiv
proizvoljnog lienja slobode, tako to su
dali garanciju za cijeli korpus materijalnih
prava koja za cilj imaju da na najmanju
mjeru svedu rizik od proizvoljnosti, tako
to su omoguili da in lienja slobode
bude podloan nezavisnoj pravosudnoj
reviziji, i tako to su osigurali da vlasti za
takav in snose odgovornost [...] Ono to
je ovdje u pitanju je zatita i fizike slobode pojedinaca, kao i njihova lina sigurnost u kontekstu koji, u odsustvu odgovarajuih garancija, moe rezultirati
ugroavanjem vladavine zakona i moe
pritvorenike u potpunosti udaljiti od
dometa najjednostavnijih oblika pravne
zatite.
U elji da se stvori istinsko djelovanje zahtjeva koje postavlja lan 5, od vitalnog
znaaja je tumaenje teksta kakvo je dao
Evropski sud za ljudska prava. Kao i druge
lanove Evropske konvencije, Evropski sud je
dao tumaenje svake odredbe lana 5 na svrsishodan i dinamian nain, neumitno
izlazei izvan okvira bukvalnog znaenja termina koritenih u tekstu Konvencije pri
odreivanju ta sve zasebne odredbe znae.
Evropski sud je mnogim takvim terminima
13

dao autonomno znaenje. Svrsishodno

tumaenje proizilazi iz osnova da se cilj i
svrha Evropske konvencije moraju ostvarivati
pri odreivanju ta je to to trae lan 5 i njegove odredbe. Ovakav pristup konzistentan je
s pravilima tumaenja meunarodnih ugovora i predstavlja odraz ustavnog karaktera
Evropske konvencije. Stoga je neprimjereno
ogranienja koja namee lan 5 smatrati
uskim ogranienjima. Cilj Konvencije je da
osigura stvarna prava pojedinaca, to znai
da njihova prava moraju biti prava s materijalnim sadrajem, a ne jednostavno prava koja
daju formalnu garanciju. Shodno tome,
ogranienja prava na slobodu moraju se smatrati izuzetkom i mogu se prihvatiti samo kad
se za njih da realno opravdanje. Njihova primjena ne moe poeti sa pretpostavkom da je
sve to organi javne vlasti predloe, uvijek i
primjereno. Dinamiko tumaenje predstavlja spremnost da se ponovno ispita tumaenje koje je ve dato odreenoj odredbi, u
svjetlu novonastalih okolnosti. Znaaj
tumaenja zakonskih tekstova koje daje
Evropski sud, ne moe se potcijeniti. Da bi se
ostvarilo puno potivanje obaveza koje
proizilaze iz lana 5 (kao i iz cijele Konvencije), sudije moraju pratiti dinaminu sudsku
praksu Evropskog suda.
Tekst koji slijedi bavit e se temeljnim principima i pravilima koja proizilaze iz
14

lana 5 Evropske konvencije, na osnovu njihovog tumaenja i primjene na konkretne

situacije pred Sudom u I dio: pretpostavka
slobode; zahtjev za zakonitou; koncept
pritvora

I dio: pretpostavka slobode;

zahtjev za zakonitou; koncept
pritvora
1. Pretpostavka u korist slobode

8. juni 1995

Stav 1 lana 5 Evropske konvencije ukazuje

na to da postoji pretpostavka da svako treba
uivati slobodu i da, stoga, osoba moe biti
liena slobode samo u izuzetnim okolnostima. Tako lan poinje sa nekvalificiranom
pretpostavkom ovoga prava, "svako ima
pravo na slobodu i sigurnost linosti," i nakon
ovoga slijedi formulacija da "niko nee biti
lien slobode, izuzev u dolje navedenim
sluajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom".
Nadalje, pretpostavka u korist slobode naglaena je imperativnim zahtjevom
lana 5 da se osigura da pojedinac ne moe
biti lien slobode due nego to je apsolutno
neophodno, i da je, ako gubitak slobode nije
opravdan, moe odmah povratiti. Ovo je
oigledno u formulaciji da osumnjieni "imaju
pravo na suenje u razumnom vremenskom
roku", a to se moe ponovno nai u formulaciji da svako ko bude lien slobode "ima
pravo uloiti albu kako bi sud, u kratkom
roku, razmotrio zakonitost liavanja slobode i,
ukoliko ono nije bilo zakonito, naloio
oslobaanje". Stoga postoji jasan teret

dokazivanja na onima koji su liili nekog slobode, da ustanove ne samo da ovlasti na

osnovu kojih se to desilo ulaze u jedan od
temelja navedenih u lanu 5, ve, isto tako, i
da koritenje tih ovlasti moe da se primjeni
na konkretnu situaciju u kojoj je upotrijebljeno. Ovakav teret uvijek trai samokritinu
analizu onih koji imaju pravo koristiti ovlasti
koje mogu dovesti do lienja slobode, da
osiguraju da, kad ih koriste, kontinuirano potuju ogranienja koja namee lan 5. Meutim, osiguranje da se takva analiza i vri i
jeste djelotvorna u velikoj mjeri ovisi o tome
da li e sudije usvojiti ovako skeptian ugao
gledanja kada obavljaju nadzornu funkciju
koju im dodjeljuje lan 5, stav 3 i 4. U svakom
sluaju, kada se lienje slobode dovede u
pitanje, neophodno je da sudija pone od
osnovne pretpostavke da lice na koje se to
odnosi treba biti slobodno. U skladu sa
ovakvom pretpostavkom, sudija ne samo da
treba da oekuje i trai da mu se ponude
razlozi za lienje slobode, ve i, isto tako, da
ih detaljno analizira da bi vidio da li oni zaista
potkrepljuju poduzetu aktivnost. Sve to bi
bilo manje od toga predstavlja nepotivanje
vladavine prava i prihvatanje proizvoljnog
postupanja.
Neprihvatljivost bilo kakve tendencije u tom smislu moe se vidjeti u odluci
Evropskog suda u predmetu Mansur protiv
Turske2 , da se ne moe opravdati kon15

tinuirani pritvor kada je dravni sud kontinuirano davao ovlatenje za produetak

pritvora, koristei uvijek iste i potpuno
stereotipne formulacije, esto bez bilo kakve
daljnje razrade. U ovakvom pristupu, dravni
sud jednostavno je stavljao peat na odluku
policijskih snaga, a nije obavljao bilo kakvu
nezavisnu kritiku analizu. Ovo se nikad ne
moe smatrati konzistentnim sa zahtjevom
da se lienje slobode opravda.

2. Zakonitost pritvora
Stav 1 lana 5 trai da svako lienje
slobode bude "u skladu sa zakonom
propisanim postupkom". Nadalje, svaki podstav koji pokriva sluajeve u kojima se dozvoljava lienje slobode pretpostavlja da e takva
mjera biti "zakonita". Zahtjev zakonitosti se
tumai tako da se odnosi i na proceduru i na
sutinu. Nadalje, zakonitost se tumai tako
da znai da svako lienje slobode mora biti u
skladu sa domaim zakonom i Evropskom
konvencijom, te da ne smije biti proizvoljno.
Formalno potivanje domaeg zakona
Naravno, u sluaju lienja slobode, neophodno je prvo provjeriti da li su zadovoljeni zahtjevi relevantnih domaih zakona. Ovo moe
biti pitanje odreenja da li je ispotovana
16

osnovna procedura, ili da li postoji zakonska

odredba kojom je pokrivena poduzeta radnja.
Ovo drugo moe biti pitanje odreenja
opsega date odredbe, ali isto tako moe biti i
pitanje ustanovljenja da je injenina situacija, na koju je ta odredba primjenjena, zaista i
postojala. Postoji veliki broj situacija u kojima
je Evropski sud zakljuio da se ovo nije ovako
uradilo i da se, stoga, ne moe samo po sebi
ni podrazumijevati.3 Prema tome, u predmetu Van der Leer protiv Holandije4, jedna ena
je zatvorena na psihijatrijsku kliniku, ali sudija koji je izdao nalog nije potovao zakonski
zahtjev da se ona prije toga obrati sudu. Kao
to je Sud u Strasbourgu rekao, sudija se ak
nije ni potrudio da objasni zato je odstupio
od miljenja psihijatra koji je lijeio ovu enu,
da bi bilo poeljno i u skladu sa medicinskom
praksom, da se njoj da prilika da se obrati
sudu. U svrhu primjene Evropske konvencije
uope nije relevantno da li je zatvaranje te
ene na psihijatrijsku kliniku bilo opravdano i
konzistentno sa osnovama koje opravdava
lan 5. Kad god se ne ispuni proceduralni
zahtjev prije lienja slobode, hapenje ili
pritvor moraju se uvijek smatrati neprimjerenima. Slino tome, u predmetu Lukanov
protiv Bugarske5, jedan bivi premijer je lien
slobode u vezi sa dodjelom odreenih javnih
sredstava zemljama u razvoju. Iako lienje
slobode u vezi sa krivinim djelom potencijalno jeste u skladu sa Konvencijom, ovdje se

4
5

Iako prihvata da je prvenstveno na

vlastima drave potpisnice - posebno na njenim sudovima - da svoje
zakone tumae i primjenjuju, Sud
zadrava pravo da razmotri da li je
zakon zaista i ispotovan, a u
nekim sluajevima, predoenim u
tekstu koji slijedi, ak je i doao do
zakljuka koji se razlikuje od onog
do kojeg su dole lokalne vlasti.
21. februar 1990.
20. mart 1997.

6
7

8
9

23. septembar 1998.

Vidjeti i Raninen protiv Finske, od
16. decembra 1997., gdje je je
hapenje lica koje je odbilo da
slu i vojni rok bilo suprotno finskom zakonu, jer nije prethodno
upitano da li ostaje pri odbijanju
slu be.
22. mart 1995.
6. april 2000.

nije ustanovilo da je aktivnost na osnovu koje

je dolo do lienja slobode zaista bila nezakonita, a kamoli da je bila krivino djelo.
Ovakva djela podnositelja predstavke, stoga,
ne mogu, po bugarskom zakonu, predstavljati
osnov da ga se lii slobode. Nadalje, ak i ako
i zabrana traenja line dobiti pod prijetnjom
kazne za krivino djelo moe da se smatra
potencijalno primjenjivom, u datoj dodjeli
sredstava je ovo bilo malo vjerovatno, jer nije
postojala nikakva injenica ili informacija
koja je ukazivala na postojanje razumne sumnje da je premijer zaista traio takvu korist.
Gubitak slobode je, stoga, u potpunosti bio
bez bilo kakvog zakonskog osnova i predstavljao je neosporno krenje lana 5.
Isto je bilo i u sluaju Steel protiv
Ujedinjenog Kraljevstva6, u pogledu podnositelja predstavke koji su uhapeni dok su
dijelili letke i drali transparente u toku
protesta protiv prodaje oruja. Iako jeste postojala ovlast da se izvri hapenje tamo gdje
doe do ugroavanja reda, samo njihovo ponaanje policiji nije davalo bilo kakvo opravdanje da se plae da e do toga zaista i doi.
Nije bilo nikakvog dokaza da su oni zaista
ometali ili pokuali ometati osobe koje su
prisustvovale konferenciji, ili poduzeli bilo
kakve druge aktivnosti koje su mogle isprovocirati nasilje. Evropski sud smatrao je da su
hapenje i kasniji pritvor ovakvih lica na
osnovu krenja reda i mira bili nezakoniti.7

Znaaj kontinuiranog zakonskog osnova

Zahtjev da se zakonski osnov na svako lienje slobode odnosi se na cijeli period trajanja
pritvora. Dosta je situacija u kojima je postojalo ovakvo krenje, zato to je zakonski
osnov za lienje slobode, neovisno od toga da
li je ono inicijalno bilo zakonito, u odreenom
trenutku prestao da postoji. U predmetu
Quinn protiv Francuske8, sud je naredio putanje osobe koja je prije toga bila u pritvoru
potpuno u skladu sa francuskim zakonom.
Meutim, nekih jedanaest sati nakon to je
nalog izdat, podnositelj predstavke je i dalje
bio u pritvoru, a bez bilo kakve obavijesti o
nalogu za putanje ili bilo kakvog postupka
koji bi zapoeo izvrenje tog naloga. Tuilatvu je oito trebalo vremena da pokrene
postupak izruenja, kojim bi se izbjeglo
izvrenje naloga za putanje. Evropski sud
jeste potvrdio da moe doi do kanjenja u
izvrenju takvog naloga. Meutim, smatrao je
da je ovaj konkretni period sasvim jasno bio
predug da bi ispunio zahtjev lana 5.
U predmetu Labita protiv Italije,
krenje lana 5 utvreno je u sluaju kada se
kanjenje od deset sati u putanju iz zatvora
pripisalo odsustvu slubenika za registraciju,
to je onemoguilo da se potvrdi da li su postojali bilo kakvi drugi razlozi da to lice ostane
u pritvoru.9 U predmtu K.-F. protiv Nje17

make10, gdje je domai zakon vlastima dao

ovlatenje da lice dre u pritvoru do dvanaest
sati da bi se ustanovio identitet, podnositelj
je bio u pritvoru etrdeset minuta due od
roka od dvanaest sati. Njemaka vlada tvrdila je da je ovo bilo potrebno da bi se zabiljeili
svi lini podaci podnositelja. Evropski sud
rekao je da ovakvo biljeenje linih podataka
jeste dio mjera provjere identiteta i da je,
shodno tome, to trebalo obaviti u toku trajanja pritvora, kako je zakonom u tu svrhu
omogueno. U ovim okolnostima, moralo se
smatrati da je pritvor ovog podnositelja
postao nezakonit i Sud je utvrdio krenje
lana 5.11
Pogreno oslanjanje na domau praksu
Evropski sud je naao krenje lana
5 u sluajevima gdje su se domae vlasti
oslanjale na dugu praksu ija zakonitost nije
dovoena u pitanje. Tako je u predmetu Baranowski protiv Poljske12, podnositelj inicijalno
bio ispravno uhapen i nakon toga dran u
istranom pritvoru u vezi sa optubom za prevaru. Meutim, nakon to je tuilac Sudu
podnio detaljnu optunicu, njegov pritvor nije
bio predmet revizije. U skladu sa poljskom
praksom stavljanja pritvorenika "na raspolaganje sudu", pritvor koji je ranije bio naloen
u istranoj fazi postupka, produen je na
neogranieno vrijeme. Sud sam po sebi nije
18

imao nikakvu obavezu da donosi bilo kakvu

drugu odluku o tome da li pritvor odreen u
toj fazi treba da se produi. Ovakva praksa je,
nesumnjivo i sasvim razumljivo, razvijena da
popuni odreeni jaz, ali nema nita to je
podrava, bilo u zakonu ili u sudskoj praksi.
Upitno je da li je ikada dovedena u pitanje
ovakva praksa, poto je neumitno postojala
potreba za produetkom pritvora - potencijalno kompatibilnim sa Evropskom konvencijom
- i razvoj ovakve prakse je ilustracija kako
opa zakonitost odreenog postupanja moe
da dovede do toga da se previdi ili ne preispita odsustvo zakonitosti takvog postupka. U
ovom sluaju, Sud je ovakvu praksu osudio
kao krenje lana 5(1), s obzirom na to da
nije bilo nikakve predvidljivosti ili sigurnosti,
kao i na to da se time otvara prostor za
proizvoljnost.13 U predmetu Jius protiv Litvanije14, podnositelj - osumnjien za ubistvo i dalje je bio u pritvoru nakon to je isteklo vrijeme za pritvor koji je mogao potpisati zamjenik javnog tuioca. Izgledalo je da je ovo
nain na koji su se vodili predmeti i da je ovo
vrsta navike kakva ne moe postojati uporedo sa zahtjevima Konvencije. Sud je smatrao
da je lienje slobode ovog podnositelja bilo
nekompatibilno sa principima pravne sigurnosti i zatite od proizvoljnosti.15

10 27. novembar 1997.

11 Vidjeti i Engel i ostali protiv
Holandije od 8. juna 1976., gdje je
je najdui dozvoljeni privremeni
pritvor od 24 sata prekoraen za
22 do 30 sati.
12 28. mart 2000.
13 U daljem tekstu se razmatraju i
drugi faktori koji odreuju pojam
zakonitost. Upravo to je bio razlog
to je u presudi u predmtu Kawka
protiv Poljske, od 9. januara 2001.,
pronaeno krenje lana 5, stav 1,
u vezi sa istom praksom. Sa
ovakvom praksom se prestalo prije
presuda u ovim predmetima, i
umjeto nje je uvedena praksa da
se svaki predmet u kojem bude u
istranoj fazi izdat nalog za pritvor
proslijedi sudu, da se nanovo odredi da li treba datoj osobi produiti
pritvor. Ovim se ispunjava zahtjev
Konvencije u pogledu zakonitosti i
pravosudnog nadzora.
14 31. juli 2000.
15 Slino krenje lana 5, stav 1,
ustanovljeno je i u presudi i predmetu Grauslys protiv Litvanije, od
10. oktobra 2000.

Potivanje Konvencije. Kako Konvencija

shvata zakonitost

16 28. maj 1998.

17 23. maj 2001.
18 Jius protiv Litvanije.

Uz puno potivanje domaeg

zakona, svako lienje slobode mora zadovoljiti i ire tumaenje termina "zakonit" u Evropskoj konvenciji. Ovakvo razumijevanje prvenstveno se odnosi na pitanje osiguravanja da
konkretni zahtjevi lana 5 - iako se ne mogu
nai u domaem zakonu - budu potovani.
Svako lienje slobode smatrat e se upitnim
tamo gdje se koristi, bilo kao sredstvo
ometanja uivanja drugih prava i sloboda
garantiranih Konvencijom, ili kroz zakon koji
se primjenjuje na proizvoljan nain, ili iji se
sam karakter moe smatrati nezadovoljavajuim. U predmetu Kurt protiv Turske, Evropski sud je smatrao da:
svako lienje slobode mora ne samo da
se provede u skladu sa materijalnim i procesnim pravilima domaeg zakona, ve
podjednako mora biti u skladu sa samom
svrhom lana 5, to jeste da se pojedinac
zatiti od proizvoljnosti. 16
Tamo gdje domae vlasti ne daju bilo
kakav osnov za pritvor, Sud je spreman nai
krenje lana 5(1). U predmetu Denizci i
ostali protiv Kipra, podnositelji su, izmeu
ostalog, tvrdili da nisu dati nikakvi razlozi za
njihovo hapenje, i Sud je naao krenje
lana 5(1), primjeujui da odgovorna vlada
nije ponudila bilo kakav zakonski osnov za

hapenje i pritvor podnositelja.17

Nekompatibilnost sa odredbama
Konvencije
Lienje slobode zakonski opravdano
na dravnom nivou, na osnovu koji nije naveden u lanu 5(1), u svakom sluaju smatrat
e se "nezakonitim" i suprotnim lanu 5(1).
Osnovi dati u lanu 5(1), naprimjer, ne
omoguavaju da se poduzmu preventivne
mjere protiv lica osumnjienih za krivina
djela, ako krivino gonjenje nije cilj pritvora.18
Ovakvo lienje slobode, iako na dravnom
nivou jeste zakonito, suprotno je lanu 5(1).
Meutim, ak i tamo gdje lienje slobode
ulazi u navedene osnove, moe se smatrati
da Konvencija ograniava prihvatljivost trajanja takvog pritvora. Stoga, u sluaju lica
koja su pritvorena prije suenja, ovo se moe
eksplicitno nai u zahtjevu lana 5(3) da se
suenje odri u razumnom vremenskom
roku, dok se pritvor lica u vezi sa deportacijom, izruenjem i za to vezanim postupkom,
to proizilazi iz implicitne obaveze vlasti da
postupa sa razumnom revnonou.
Proizvoljno koritenje ovlasti
Meutim, ak i ako domai zakon
koji daje ovlatenje za lienje slobode, ne
pokree bilo kakve prigovore ove vrste i u
svakom drugom smislu jeste u potpunosti u
skladu sa standardima Evropske konvencije,
19

njegovo koritenje u konkretnim okolnostima

jo uvijek ne mora da se smatra zakonitim,
jer se smatra proizvoljnim. Ovo bi se, u
svakom sluaju, smatralo primjerenim kada
se ovlasti koriste u okolnostima gdje lienje
slobode nije stvarno potrebno ili za cilj ima da
ostvari nezakonit cilj. Primjer ovoga moe se
vidjeti u predmetu Witold Litwa protiv
Poljske19, gdje je lice slijepo na jedno oko i
oteenog vida na drugom oku, bilo
zatvoreno u Centru za trijenjenje nakon to
su slubenici pote - kojima se alio da su mu
potanski pretinci otvoreni i ispraneni - pozvali policiju navodei da je bio pijan i da se
uvredljivo ponaao. Meutim, iako je pritvor
podnositelja bio po osnovu koji jeste sadran
u lanu 5(1)(e) - pritvor alkoholiara koritenje ove ovlasti sasvim je bilo nepotrebno, imajui u vidu odsustvo bilo kakave prijetnje, bilo javnosti ili njemu samom, njegove
sljepoe i prilino trivijalnih okolnosti samog
sluaja. Nadalje, zakon je omoguavao
druge, puno blae zakonske mjere za rjeavanje pitanja osobe u pripitom stanju, kao to
je odvoenje u neku drugu javnu ustanovu ili
odvoenje kui - a nije izgledalo da je ita od
ovoga uope razmatrano. Rezultat toga je da
je lienje slobode bilo neovisno o postojanju
formalnog zakonskog osnova, da se smatralo
proizvoljnim koritenjem ovlasti, i stoga se
smatralo nezakonitim.
Slian zakljuak se, naprimjer, moe
20

izvui tamo gdje ovlast da se propie pritvor

da bi se utvrdio identitet, koritena protiv
nekoga ko je policajcu ve bio poznat, neovisno o tome da to lice nije sa sobom imalo bilo
kakve line isprave. Potpuno nepotrebno
koritenje ovlasti u ovakvim okolnostima
dovelo bi do zakljuka da je ono bilo
proizvoljno. Ovakvo neopravdano koritenje
ovlasti moe se vidjeti i u predmetu Tsirlis i
Kouloumpas protiv Grke20, u kojem su dva
Jehovina svjedoka zatvorena nakon to su
osueni za nepotivanje nadreenog, jer su
bili pozvani na osluenje vojnog roka i odbili
da pristupe svojim jedinicama ili da nose uniformu. Oni su svo vrijeme tvrdili da su bili vjerski slubenici i da su, kao takvi, izuzeti
obaveze da slue vojni rok. Primjenjivost
ovakvog izuzetka na vjerske slubenike, koji
su bili Jehovini svjedoci, jasno je ustanovljena
u sudskoj praksi najvieg upravnog suda, ali
Evropski sud je zakljuio da su ovo potpuno
zanemarili vojni sudovi koji su sudili podnositeljima. U ovakvim okolnostima, postupak protiv podnositelja, koji je doveo do njihovog lienja slobode, smatrao se proizvoljnim i stoga nezakonitim u smislu lana 5(1).
Nadalje, koritenje zakonskih ovlasti
samo da bi se postigao nezakonit cilj, ne bi
bilo prihvatljivo po Konvenciji, neovisno o
tome da li se takvo koritenje odredbi
domaeg zakona unutar zemlje smatra upitnim.

19
20

4. april 2000.
29. maju 1997.

21 18. decembar 1986.

22 Vidjeti i predmet Murray protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, od 28.
oktobra 1994., u kojem je navedeno da svrha hapenja nije bila da
se osoba, u skladu sa lanom 5,
stav 1(c) izvede pred nadleni
pravosudni organ, na osnovu sumnje da je izvrila krivino djelo, ve
samo da bi bila ispitana u svrhu
prikupljanja opih podataka, to
Konvencijom nije odobreno. Sud je
zakljuio da nisu dati nikakvi vjerodostojni elementi na osnovu kojih
bi se moglo odstupiti od stava
domaeg suda, da takva skrivena i
neprimjerena svrha nije bila osnov
za hapenje, ali nema nikakve
sumnje da bi, da je zaista postojala, ovakvo hapenje uinila nezakonitim u smislu Konvencije. Treba
rei i da je u predmetu Jius protiv Litvanije, upravo to to nije postojala ovakva skrivena namjera
vlasti, navela Sud da zakljui da
period pritvora koji je bio predmet
albe, a za koji nije bilo zakonskog
osnova, nije nezakonit u smislu
Konvencije. Slino tome, u predmetu Benham protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 10. juna 1996., Sud
nije smatrao da je sudski nalog za
pritvor proizvoljan, jer nije ukazano
na to da je postojala bilo kakva
skrivena namjera ili da je odluka
rezultat nemara u ispravnoj primjeni relevantnih zakonskih propisa.
U presudi u predmetu Perks protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, od 12.
oktobra 1999., Sud je rekao da
nedovoljno koritenje diskrecionih
prava ili zanemarivanje odreenog
relevantnog dokaza moe formalno
zakonitu odluku uiniti
proizvoljnom.

Prema tome, u predmetu Bozano

protiv Francuske21, postojalo je krenje lana
5(1) u situaciji kada je lice pritvoreno navodno u svrhu deportacije, ali u stvarnosti kao
nain izbjegavanja ogranienja u pogledu
izruenja. U ovom sluaju, francuski sud je
odbio zahtjev za izruenje Italiji. Meutim,
vie od mjesec dana nakon to ga je francuski sud oslobodio, podnositelj je uhapen i
uruen mu je nalog za deportaciju koji je,
zapravo, bio izdat dok je on bio u pritvoru u
toku postupka za izruenje. Podnositelj je
odveden na vicarsku granicu, iako je panska granica bila puno blia, i predan je policiji
u vicarskoj. Kada je stigao u tu zemlju, postupak izruenja Italiji uspjeno je zakljuen i
podnositelj je odveden u italijanski zatvor da
odslui kaznu. Evropski sud je pronaao
krenje lana 5(1), rekavi da je cijeli ovaj
postupak proizvoljan. Postojali su razliiti faktori koje je Sud naglasio pri donoenju
ovakvog zakljuka; kanjenje u provoenju
mjere deportacije, tako da podnositelj nije
bio u poziciji da iskoristi bilo koji djelotvorni
lijek koji mu je bio dostupan, injenica da su
se, po svemu sudei, vicarska i Italija
unaprijed dogovorile o ovakvom postupku; to
to podnositelj nije obavjeten o nalogu za
deportaciju kada mu je odbijen zahtjev za
izdavanje dozvole za stalni boravak i iznenadno hapenje podnositelja; i onemoguavanje
komuniciranja sa suprugom ili advokatom;

odsustvo bilo kakvog izbora odredita pri protjerivanju. Sve ovo je dovelo do toga da ovakvo" prikriveno izruenje" lienje slobode ovog
podnositelja zahtjeva ini proizvoljnim, a time
i nezakonitim u smislu lana 5(1). Meutim,
iako je postojala velika akumulacija faktora,
svaki od njih je pojedinano predstavljao
nepotivanje ideje zakonitosti u svom elementarnom smislu, i stoga je vjerovatno da
pristup koji je u temelju bilo kojeg od njih
moe biti dovoljan da se doe do zakljuka
da se radi o proizvoljnom postupku.22
Dostupnost, predvidljivost i druge garancije
Meutim, ak i ako ovlasti postoje i
nisu zloupotrebljavane, Evropski sud nee
smatrati da se time stvara neophodni zakonski osnov za lienje slobode, ako date
odredbe ne sadre kvalitet koji se smatra
neophodnim da bi bilo koji zakon bio prihvatljiv u smislu Evropske konvencije. Ovo
podrazumijeva da zakon bude dostupan,
predvidljiv i siguran, kao i da sadri odreene
garancije zatite od proizvoljnosti u smislu
postupanja kojem oni koje zakon tretira
mogu biti izloeni.
Zahtjev za dostupnou zakona nije
ispunjen ako se lienje slobode zasniva na
zakonskoj odredbi koja je bila tajna ili neobjavljena. Zahtjev za dostupnou odnosi se i
na supsidijarna pravila koja se usvajaju u
21

svrhu provoenju zakona. Ako ovakva supsidijarna pravila nisu svima dostupna, Evropski sud moe pronai krenje lana 5(1).
Situacija u kojoj se ovo moe vidjeti postoji u
je u predmetu Amuur protiv Francuske23,
gdje je cirkularno pismo - jedini tekst koji se
konkretno odnosio na praksu zadravanja
stranih dravljana u tranzitnoj zoni - Sud je
sam po sebi smatrao isuvie kratkim i lienim bilo kakvih odgovarajuih garancija
potrebnih da bi takav tekst imao osobine
zakona. Stoga je za ovakav zakljuak bilo
irelevantno da je ovo cirkularno pismo bilo
zapravo neobjavljeno, a prema tome nije ni
bilo dostupno, ali nema nikakve sumnje da
mogu postojati druge situacije u kojima bi ovo
bio kljuni element. U takvim sluajevima,
kvalitet sadraja mora biti takav da ne moe
sprijeiti nedostupnost pravila koje je zanemareno, i da se doe do zakljuka da je
lienje slobode bilo zakonito.
Zakonska sigurnost trai da sva
pravila koja se primjenjuju moraju biti
dovoljno precizna da datom licu omogue ak i sa odgovarajuim pravnim savjetom da predvidi, onoliko koliko je razumno u
datim okolnostima, kakve posljedice odreena radnja moe podrazumijevati. Nezadovoljenje ovog testa - to se moe smatrati i zahtjevom da zakon bude uoblien na takav nain
da ogranii opseg proizvoljnog postupanja,
moe da se vidi u predmetima kao to su
22

Baranowski protiv Poljske i Jius protiv Litvanije, gdje je Evropski sud, neovisno o gore
iznesenom stavu, bio spreman da radi sa
pretpostavkom da praksa koja je bila predmet albe u ovim predmetima nije imala
osnov u domaem zakonu. Neovisno o tome,
Sud jeste doao do zakljuka da su date radnje bile zakonite. U predmetu Baranowski, do
ovog zakljuka se dolo i zato to nije bilo
nikakvih preciznih odredbi kojima je reeno
da li - i pod kojim okolnostima - pritvor
propisan u istranoj fazi moe ispravno da se
produi kroz cijeli sudski postupak, i zato to
je lice bilo pritvoreno u skladu sa ovom praksom - a praksa se razvila unutar jedne
zakonske praznine - na neogranien i nepredvidiv vremenski rok, a da to nije bilo utemeljeno na bilo kakvoj zakonskoj odredbi ili sudskoj odluci.
U predmetu Jius, takoer se dolo
do zakljuka da nije bilo nikakve zakonske
sigurnosti, s obzirom na to da nisu postojala
nikakva jasna pravila koja reguliraju poloaj
pritvorenika. Pritvaranje lica na neogranien
vremenski period bez odgovarajue sudske
ovlasti, oslanjajui se iskljuivo na injenicu
da je dati predmet doao do faze suenja,
smatralo se suprotnim lanu 5(1). Meutim,
smatralo se da nema zakonske sigurnosti
kada se pokuao opravdati period trajanja
pritvora tako to se navela odreena odredba krivinog zakona. U tom smislu, tri su

23

25. juni 1996.

24 Vidjeti i Wloch protiv Poljske, od

19. oktobra 2000., gdje je Sud
izrazio sumnju da bi lienje slobode bilo zakonito da se zasnivalo
samo na odredbi oko ijeg su
tumaenja postojala kontradiktorna miljenja i po kojoj nije bilo
jasne sudske prakse.
25 Propis pomenut u predmetu
Amuur protiv Francuske bio je
nedovoljan u ove svrhe, ne zbog
svog statusa, ve zbog nedostatka
preciznosti.
26 Iako djelo nije formalno bilo klasificirano kao krivino, smatralo se
takvim, obzirom na prirodu postupka - u kojem su uestvovali i policija i prvostepeni krivini sud - i
ovlast da se osoba koja odbija potovati javni red i mir, moe
pritvoriti.

razliita objanjenja o tome kako ova odredba moe dati ovlatenje za dati pritvor dali
tuilac, ombudsman, predsjednik krivinog
odjela vrhovnog suda i sama vlada. Umjesto
da rijei ovako veliku razliku u pravnom
razmiljanju, Evropski sud je, sasvim
razumljivo, zakljuio da svaka odredba koja
je dovoljno nejasna da izazove zabunu kod
nadlenih dravnih vlasti, mora biti nekompatibilna sa zahtjevom za zakonitou.24
Zahtjev sigurnosti pravnog osnova za
lienje slobode moe se izvesti iz povezanih
pravila, mada nema isti status u pravnoj hijerarhiji25, ili razvojem sudske prakse kojom se
ustanovljava tumaenje koje e se dati
odreenoj odredbi. Primjer ovoga moe se
nai u sluaju Steel protiv Ujedinjenog Kraljevstva, koji se odnosi na hapenje za krenje javnog reda i mira.26 Evropski sud je smatrao da je koncept "krenje javnog reda i
mira" razjanjen kroz dvije decenije domaih
sudskih odluka, tako da se odnosi samo na
lica koja izazivaju tetu ili izgleda da postoji
vjerovatnoa da mogu izazvati tetu po lica ili
imovinu, ili koja postupaju na nain ija bi
prirodna posljedica bila izazivanje drugih na
nasilje. Efekat ovakvog zakljuivanja bio je da
se prilino nejasan koncept pretvori u koncept koji je reguliran uz zadovoljavajuu preciznost i uz jasno usmjerenje. U predmetu
Wloch protiv Poljske, tumaenje odredbe za
koju nije postojala relevantna sudska praksa

ili jedinstveno miljenje pravnih teoretiara,

nije bilo ni proizvoljno ni nerazumno. Meutim, takve odluke nisu poziv da se odbije bilo
kakvo preispitivanje zakonitosti odreene
odredbe, na osnovu toga da e se odgovarajua preciznost konano izvui iz predmeta o
kojima e se odluivati u budunosti. Meutim, bilo bi savreno zakonito koristiti
mogunost tumaenja da se jednoj iroko
postavljenoj odredbi da vrlo usko tumaenje
potrebno da bi ona bila "zakonita" u smislu
Konvencije.
U svakom sluaju, potreba za
ovakvim garancijama moe u odreenom
kontekstu biti dosta iroka. Stoga, u predmetu Amuur protiv Francuske - gdje su azilanti
bili pritvoreni dvadeset dana - Sud nije bio
zadovoljan time to nijedan od zakonskih tekstova koji se odnose na dranje stranih
dravaljana u tranzitnoj zoni ne omoguava
redovnom sudu da razmatra uvjete u kojima
su oni drani i, ako je to neophodno, da vlastima nametne ogranienje u pogledu duine
trajanja takvog zatvaranja. Uz to, Evropski
sud je rekao da zakonski tekstovi nisu
omoguavali bilo kakvu pravnu, humanitarnu
ili socijalnu pomo, ili bilo kakav postupak ili
vremensko ogranienje pristupa takvoj
pomoi, da bi azilanti mogli poduzeti
neophodne korake. Stoga se nije smatralo da
zakon sadri dovoljne garancije prava na slobodu grupe podnositelja, koja bi se mogla
23

smatrati posebno ugroenim u odsustvu

takve pomoi. Uz to, zahtjevi mogu biti vrlo
jednostavni i upravo zato od neprocjenjive vrijednosti. Stoga Sud uvijek naznaava znaaj
uzimanja pouzdanih i preciznih podataka za
svako lienje slobode. Ovo pitanje je Sud
naglasio u nekoliko predmeta gdje su podnesene pritube o osobama koje su predstavnici dravnih organa uhapsili i gdje nije bilo
nikakve informacije ta se nakon toga s njima
deavalo.27 Posebna tekoa u otkrivanju ta
se desilo bila je odsustvo bilo kakvih
zvaninih zapisnika u pogledu ovih osoba, i
time je bilo lake onima koji su bili odgovorni
za lienje slobode da izbjegnu odgovornost
za ono to se desilo. Sistematino biljeenje
podataka u pogledu lienja slobode, od inicijalnog hapenja do bilo kakvog transfera sa
jednog mjesta pritvora na drugo, neophodna
je garancija protiv proizvoljnog postupanja.
Institucionalizirani proces biljeenja - ak i
tamo gdje ne postoji nikakav rizik od tako
teke zloupotrebe kao to je nestanak - smatra se neophodnim zahtjevom kad god doe
do lienja slobode.

3. ta predstavlja lienje slobode?

"Hapenje" i "pritvor"
Termini hapenje i pritvor naizmjenino se koriste u skoro svim odredbama
24

lana 5 i stoga ih treba smatrati terminima

koji se odnose na bilo koju mjeru - ma koji termin da se koristi u domaem zakonu - koja za
posljedicu ima lienje slobode. Garancija
koju daje zahtjev za sudski nadzor u lanu 5,
po miljenju Suda, pojavljuje se im doe do
inicijalnog lienja slobode, i svaki drugi pristup e podrazumijevati krenje Konvencije.
Neophodni zahtjev je da se koncentrira na
ono to se postie ovim procesima, a ne kako
se oni zovu.
Elementi kojima se ustanovljava da postoji
pritvor
Bitno je jasno naznaiti ta predstavlja lienje slobode - bilo hapenjem ili
pritvorom - i kada poinje, zato to tek tada
poinju da se primjenjuju zahtjevi koji
proizilaze iz lana 5 Evropske konvencije. Ovo
moe izgledati oigledno, ali jo uvijek mora
da se naglasi, poto u svakom sluaju moe
biti situacija gdje neko bude lien slobode, ali
ovo jo uvijek nije jasno osobama koje su za
to odogovorne, posebno ako se ne nametne
bilo kakvo fiziko ogranienje. Identificiranje
trenutka u kojem se gubi sloboda posebno je
znaajno u kontekstu krivinog procesa, u
smislu potrebe da se analizira bilo kakvo
kanjenje u pogledu trenutka kada se data
osoba dovede pred sudiju, i ukupne duine

27 Vidjeti Kurt protiv Turske;

akc protiv Turske, od 8 jula
1999., Timurta protiv Turske, od
13. juna 2000., i Ta protiv Turske,
od 14. novembra 2000. Velika je
vjerovatnoa da e ovakvi nestanci
podrazumijevati i krenje prava na
ivot po lanu 2.

pritvora prije suenja do kojeg eventualno

moe doi.
Elementi kao to su priroda pritvora i
status date osobe, neophodni su u odreenju da li odreena mjera predstavlja lienje
slobode.
Priroda zatvaranja

28
29
30
31
32

18. juni 1971.

28. maj 1985.
6. novembar
1976.
1. juli 1997.
Predstavke broj
6780/74 i 6950/75 (Izvjetaj
Komisije).

Evropski sud e u svakom sluaju

razmotriti prirodu zatvaranja. Kad se osoba
prisilno dri u policijskoj ili zatvorskoj eliji,
oigledno je dolo do lienja slobode. Meutim, ima raznih drugih zatvaranja na koja se
lan 5moe odnositi. U svakom sluaju e
ovo biti tako, recimo, tamo gdje slubenik
policije - bilo da se koristi sila ili ne - sasvi
jasno osobi stavi do znanja da ne moe
napustiti odreeno mjesto, ili mora poi sa
slubenim licem na neko drugo mjesto. Time
to ukljuuje i zaustavljanje bilo kojeg lica na
ulici ili traenje od lica da ostane u policijskoj
stanici, nakon to je tamo dolo svojom
voljom. Upravo postojanje prisile je bitno, kao
to je Sud jasno rekao u predmetu De Wilde,
Ooms and Versyp protiv Belgije28, neovisno o
tome da li se dato lice dobrovoljno predalo.
Uz to, irelevantno je da osoba liena slobode
nije svjesna te injenice, dovoljno je da ta
osoba vie nema pravo da to mjesto napusti.
lan 5 e uvijek biti relevantan kada
jeste stepen ogranienja kretanja na
odreenom mjestu ekstreman u smislu da

data osoba ne moe da ode sa odreenog

mjesta - bilo da se radi o ulici ili drugom
otvorenom prostoru - ili mora da ostane u
odreenom vozilu ili prostoriji (koja ne mora
biti elija). Meutim, injenica da osoba ima
odreeni stepen slobode unutar odreenog
prostora, ne znai da se lan 5 ne primjenjuje. Tako je u predmetu Ashingdane protiv
Ujedinjenog Kraljevstva29 reeno da to pokriva i osobu koja je, iako je prisilno bila zatvorena u psihijatrijskoj bolnici, bila smjetena na
odjel koji nije bio zakljuan, imala pravo da
naputa bolnicu u toku dana i preko vikenda,
bez bilo kakve pratnje. Slino tome, u predmetu Guzzardi protiv Italije30, lan 5 se smatrao primjenljivim na zahtjev da neko za koga
se sumnja da je uestvovao u organiziranom
kriminalu mora da ivi u ogranienom
neograenom prostoru od dva i pol kvadratna
kilometra, na jednom udaljenom otoku zajedno, sa drugim takvim osobama. Iako su njegova supruga i djeca mogli ivjeti s njim, kombinacija ogranienja kretanja i izolacije bili su
u ovom sluaju dovoljni da se to smatra lienjem slobode. Ovi faktori su znaajniji od
samog mjesta, tako da zahtjev da osoba
ostane u svom domu moe podrazumijevati
primjenu lana 5, bilo da se radi - kao u predmetu Giulia Manzoni protiv Italije31 - o periodu prije suenja, ili - kao u predmetu Kipar
protiv Turske32 - u skladu sa posebno strogim
oblikom policijskog sata, po kojem su osobe
25

mogle naputati svoje domove samo pod

pratnjom. Ako se radi o ogranienju kretanja
u odreenom podruju, kao to su selo ili
okrug, ali nikakve izolacije uz to nema - kao
to je bio sluaj u predmetu Guzzardi vjerovatnije da e se to smatrati ometanjem
slobode kretanja, prije nego lienjem slobode. Podjednako, ogranienje koje se
namee osobama koje trae ulazak u zemlju
- kao zahtjev da borave u odreenom
podruju aerodroma, a ne da se dre
zatvorenim u posebnim pritvornim mjestima
za strance - ne bi se generalno smatralo
lienjem slobode, poto bi oni jo uvijek imali
mogunost da idu u neku drugu zemlju.
Meutim, takva opcija mora biti
stvarna i ne bi postojala u sluaju da za njih
nema druge zemlje koja bi ih primila, ili kada,
ako se radi o osobi koja trai azil, nema
druge zemlje koja nudi zatitu slinu onoj
koju osoba oekuje da e nai u zemlji u kojoj
se azil trai. Takva situacija se pojavila u
predmtu Amuur protiv Francuske, gdje je jedina mogua alternativa bila Sirija, i prijem nije
bio samo pitanje "sloenosti diplomatskih
odnosa" ve, poto se radilo o zemlji koja nije
bila pod obavezom koja proizilazi iz enevske
konvencije o statusu izbjeglica, nije bilo
nikakve zapreke da data osoba bude bila
vraena u zemlju u kojoj se plaila proganjanja.
26

Status osoba na koje se ovaj lan odnosi

Status osoba na koje se ovaj lan
odnosi relevantan je u odreenju da li je
zaista dolo do lienja slobode. Ovo je, u
svakom sluaju, stav koji je zauzet u pogledu
na ogranienje kretanja u odreenom mjestu
osoba koje slue u oruanim snagama, a kroz
primjenu normalnog disciplinskog reima.
Shodno tome, u predmetu Engel protiv
Holandije, smatralo se da je lan 5 neprimjenjiv na oblik "hapenja" koji je doveo do
toga da su vojnici, iako su morali obavljati
svoje normalne dunosti, u vrijeme kada nisu
bili na dunosti. bili ogranieni na odreenu
nezakljuanu zgradu unutar vojnog objekta.
Vojnici su se mogli na ovo pozvati tek kad su
bili izloeni puno stroijem obliku "hapenja",
po kojem su bili zakljuani u eliji i nisu bili u
stanju obavljati svoje normalne dunosti.
Pretpostavka koja je u osnovu ovakve odluke
je da, kako vojna sluba neizbjeno vodi do
manjeg stepena slobode, granica do koje se
mora stii prije nego to se pojave ogranienja na koja se odnosi lan 5, mora biti vea
nego to je sluaj u civilnom ivotu.
Malo je vjerovatno da e nametanje
veih ogranienja na slobodu nekoga ko je
ve u zatvoru - kao to je transfer iz objekta
sa niim stepenom osiguranja u objekat gdje
su zatvorenici u vrlo strogom pritvoru - biti
smatrano lienjem slobode u smislu lana 5,

poto je ve dolo do gubitka slobode, kao

posljedica izreene kazne ili drugog naloga
za zatvaranje. Sud nije smatrao da postoji
bilo kakvo lienje slobode kada je jedna
zatvorenica zatvorena u eliju bez prava da
se drui sa drugim zatvorenicima. Meutim, u
predmetu Bollan protiv Ujedinjenog Kraljevstva33, Sud je prihvatio da mjere koje su svojene u zatvoru u izuzetnim okolnostima mogu
predstavljati ometanje prava na slobodu. Sud
je takoer prihvatio da zatvorenik koji bude
osloboen zatvorske kazne ponovno vraa
svoju slobodu, tako da kasniji ponovni poziv
na sluenje zatvorske kazne moe da se smatra lienjem slobode koje podlijee pod zahtjeve iz lana 5. Sud je jasno rekao u predmetu Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva34, da
je ovo stvar koja e se odrediti u svakom pojedinanom sluaju, ali uvjeti nametnuti takvoj
osobi, koji trae odreeni stepen nadzora i
podnoenje izvjetaja organima vlasti, ne
smatraju se dovoljnim da se dato lice ne smatra slobodnim u smislu lana 5. Nesumnjivo
je bilo znaajno da podnositelj nije bio
osloboen iz nekog konkretnog razloga - kao
to je prisustvovanje sahrani - ve je mogao
da ivi normalno, pod odreenim uvjetima.
Djela privatnih lica
33 4. maj 2000. (odluka o prihvatljivosti).
34 2. mart 1987.
35 14. oktobar 1999.

Iako je vjerovatno da e veina problema u zadovoljavanju zahtjeva iz lana 5 da

se pojavi iz djela i odluka sudija i organa

vlasti, postupanje privatnih lica takoer moe
biti izvor problema. Svaka ovlast data privatnom licu da nekoga uhapsi, mora biti
ograniena zahtjevima lana 5. Privatno lice
koje ima vlast da uhapsi nekoga ko je osumnjien za krivino djelo (bilo po zakonu ope
primjene ili zakonu koji regulira privatne
slube sigurnosti) mora osigurati da lice
lieno slobode ima pristup krivinom postupku na isti nain na koji to moraju uraditi
slubenici policije.
Uz to, organi javne vlasti ne mogu
stajati po strani i dozvoliti da doe do lienja
slobode tamo gdje to nije kompatibilno sa
zahtjevima lana 5. Sud je doao do zakljuka da je do ovakvog prihvatanja situacije
dolo u predmetu Riera Blume i ostali protiv
panije,35 gdje su porodice podnositelja - za
koje se smatralo da su postali lanovi jedne
vjerske sekte - bili zadrani u hotelu da bi ih
psiholozi i psihijatri moguli"deprogramirati". U
konkretnom sluaju ovo je uinjeno na prijedlog suda, nakon to su podnositelji uhapeni
u toku preliminarne sudske istrage, ali nije
bilo nikakvog pravnog osnova za bilo ovakvo
hapenje, ili ovakvo postupanje prema njihovim porodicama. Kako se ovo drugo nije
moglo desiti bez aktivne saradnje organa
vlasti, Sud je zakljuio da je panija prekrila
lan 5. Nikakvu privatnu akciju koja e
dovesti do lienja slobode suprotnog ovoj
27

odredbi organi javne vlasti ne mogu tolerirati,

i oni u svakom sluaju ne smiju nikada
dozvoliti privatnim licima da ine ono to je
njima samima zabranjemo.36
Postupanje u inostranstvu
Drava potpisnica Evropske konvencije preuzima obavezu po lanu 1 Evropske
konvencije, da e osigurati prava i slobode
svim licima pod svojom jurisdikcijom, a to
znai da kada god moe da koristi takve
ovlasti, neovisno o tome da li se to deava
unutar njenih meunarodno priznatih ili
ustavno propisanih granica, i neovisno o
tome da li postoji bilo kakav zakonski osnov
da drava na tom prostoru djeluje.
Kako je Evropski sud jasno rekao u
predmetu Loizidou protiv Turske37, jurisdikcija, u smislu Konvencije, nije ograniena na
teritoriji drave potpisnice i stoga se odgovornost moe pojaviti za djela i propuste
organa vlasti koja proizvode djelovanje na
nekom drugom mjestu. Kako je i bilo u ovom
predmetu, kada drava potpisnica poduzima
vojne aktivnosti na teritoriji druge drave,
stvarna kontrola nad odreenim podrujem
bila bi dovoljna da se ustanovi da je drava tu
imala jurisdikciju i da je bila, shodno tome,
pod obavezom da tu osigura prava i slobode
koje proizilaze iz Konvencije.
Ovakav zakljuak potvren je u
28

sluaju Kipar protiv Turske - koji je podnesen

na osnovu istog dogaaja - prirodom injenice da su vojna operacija i kasnija okupacija sprijeile jednu dravu potpisnicu Konvencije da ispuni svoje obaveze na osnovu
tog instrumenta unutar datog teritorija. Ako
se ovakvi dogaaji ne bi smatrali dogaajima
unutar jurisdikcije Turske, to bi rezultiralo
vakumom u sistemu zatite ljudskih prava
koji je na raspolaganju osobama unutar tog
sistema.
Precizno ali realno vienje jurisdikcije znai da e zahtjevi lana 5, kad god doe
do lienja slobode, uvijek morati biti zadovoljeni. Stoga bi ovo bilo primjenljivo tamo gdje
predstavnici zakona idu u drugu zemlju da bi
nekoga vratili u zemlju porijekla, bilo da mu
bude sueno ili da odslui kaznu. Tako je u
predmetu Reinette protiv Francuske38, Sud
zakljuio da je lan 5 bio primjenjiv kada je
osoba optuena u Saint Vincentu bila
predana francuskoj policiji u jednom vojnom
avionu. Nakon toga, lienje slobode ovog podnositelja, iako se jo uvijek deavalo unutar
Saint Vincenta, deavalo se u prisustvu predstavnika Francuske i, shodno tome, u smislu
lana 5, unutar jurisdikcije Francuske.
lan 5 podjednako bi bio primjenljiv
tamo gdje neko bude protuzakonito odveden
ili otet, bilo da se osigura da prisustvuje krivinom postupku, ili da se dijete ponovno spoji
sa roditeljima, ili iz nekog drugog razloga,

36 Sud je, u presudi Kipar protiv

Turske, od 10. maja 2001.,
naglasio da nesuprotstavljanje ili
potajno podravanje vlasti drave
potpisnice djelima privatnih lica
koja predstavljaju krenje prava
drugih pojedinnaca pod njenom
jurisdikcijom, podrazumijeva njenu
odgovornost prema Konvenciji.
Meutim, u ovom sluaju je reeno
da navodi o takvom nesuprotstavljanju ii potajnom podravanju nisu
potkrijepljeni.
37 18. decembar 1996.
38 DR 189 (1989.) (odluka o prihvatljivosti).

kada god takvu aktivnost vre zvanini predstavnici drave, ili se na drugi nain mogu
povezati sa dravom potpisnicom Konvencije.
Nadalje, kao to se moglo vidjeti u predmetu
Kipar protiv Turske, lan 5 je primjenjiv na
svako lienje slobode koje se obavi u toku
vojne akcije u nekoj drugoj zemlji. Jedini
razlog to Sud nije naao nikakvo krenje
lana 5 kao rezultat vojnih operacija Turske,
na koje se Kipar alio, je to Kipar nije tvrdio
da je kiparsko-grko stanovnitvo bilo u
datom vremenskom periodu u bilo kakvoj
vrsti pritvora.

29

II dio: Lienje slobode kao dio

krivinog procesa
1. Opa pitanja
lan 5(1) potvruje tri situacije u
kojima lienje slobode moe biti opravdano
kao dio krivinog procesa: hapenje lica
osumnjienih za uee za izvrenje krivinog djela (alineja (c)); zatvaranje nekoga u
sklopu kazne za izvrenje krivinog djela
(alineja (a)); i pritvor osobe u skladu sa zahtjevom da bude izruen drugoj zemlji (alineja
(f)). Iako je ono to predstavlja krivino djelo
u ovom smislu primarno pitanje domaeg
zakona,39 ovaj koncept koji, kao to se ve
vidjelo, ima autonomno znaenje u smislu
Konvencije, i stoga se moe pretpostaviti da
bi u nekim okolnostima koritenje krivinog
zakona moglo da se smatra neproporcionalnim i proizvoljnim
Prema tome, zatvaranje kao kazna
esto predstavlja osnov da se takav postupak
smatra pretjeranim ometanjem uivanja
drugih prava i sloboda iz Konvencije40 i okolnosti hapenja osumnjienog bi se mogle
posmatrati na slian nain. Stoga se ne moe
podrazumijevati da je krivino djelo za koje
se kae da opravdava lienje slobode
30

neophodno kompatibilno sa zahtjevima Konvencije, iako je malo vjerovatno da e u veini sluajeva to predstavljati problem.
Takoer treba rei da krivni proces
u smislu Konvencije ukljuuje sva krivina
djela i postupke nad kojima oruane snage
imaju diskreciona prava41, a koja moraju biti
u skladu sa sljedeim zahtjevima.42 Kao to
je ve pokazano, injenica da lienje slobode
moe biti unutar principa za koje su osnovi
navedeni u lanu 5 ne znai da se moe
zanemariti potreba da se osigura da
nametanje ovakve mjere nije proizvoljno.
Stoga se tekst koji slijedi mora shvatiti u
svjetlu ove osnovne obaveze.

2. Osobe osumnjiene za krivina

djela
Tekst lana 5, stav (1)(c) jasno kae
da lienje slobode lica osumnjienog za
izvrenje krivinog djela moe biti prije ili
nakon datog krivinog djela, koje se navodi
kao opravdanje za ovakvu mjeru. Meutim,
kao to se vidjelo u predmetu Lukanov protiv
Bugarske, takvo krivino djelo mora biti
definirano u domaem zakonu, da bi se
ovakav osnov zakonito mogao iskoristiti za
lienje slobode. To ne znai da postoji potreba da se utvrdi da je to lice zaista izvrilo to
krivino djelo, ve da postupci na osnovu
kojih je dolo do lienja slobode moraju da se

39 U sluaju ekstradicije, ovo e se

odnositi i na zakon drave koja
trai ekstradiciju.
40 Vidjeti, npr., znaaj koji je
mogunost pritvora imala u predmetu Hertel protiv vicarske, 25.
avgust 1998., kao i u Srek protiv
Turske, 8. juli 1999., kada je
reeno da je konkretno ogranienje
predstavljalo krenje prava na slobodu izraavanja.
41 Vidjeti De Jong, Baljet i Van Den
Brink protiv Holandije, 22. maj
1984., i Hood protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, 18. februar 1999.
42 U Engel i ostali protiv Holandije,
nije bilo bitno to to je sam postupak nazvan "disciplinskim", kad je
kazna bila dovoljna da se on smatra "krivinim" u smislu Konvencije.
Meutim, razlika koju domai
zakon pravi izmeu disciplinskog i
krivinog postupka nesumnjivo je
doprinijela tome da se ne zadovolje
zahtjevi lana 5, stav 1.

uklapaju u opseg krivinog djela koje je

zakonom ve definirano. Uz to, uz ovaj
neophodni preduvjet postoje jo dva kljuna
zahtjeva. Prvi je da cilj hapenja osumnjienog mora biti da ga se dovede pred
"nadleni zakonski organ" i drugi, da sumnja
u izvrenje krivinog djela mora biti "razumna".
Uz ove zahtjeve, takoer postoji
potreba da se osigura da sveukupno trajanje
lienja slobode prije suenja za odreeno
krivino djelo ne postane pretjerano, i da
mogunost oslobaanja do ovog dijela postupka mora biti ispravno razmotrena.
Dovoenje pred nadleni zakonski organ

43 29. novembar 1989

Iako sumnja na izvrenje krivinog

djela, potreba da se lice sprijei u izvrenju ili
da se sprijei bjekstvo lica osumnjienog za
krivino djelo, predstavljaju osnov po kojem
se moe razmatrati lienje slobode, takva
mjera e biti kompatibilna sa lanom 5(1)(c)
samo ako se to uradi u cilju pokretanja krivinog postupka protiv takve osobe. Ovo je
posljedica vrste veze koju Konvencija
uspostavlja izmeu lana 5(1)(c) i 5(3). lan
5(1)(c) omoguava lienje slobode, ali 5(3)
smatra da, tamo gdje se ovaj osnov koristi za
ovu vrstu aktivnosti, data osoba mora biti
dovedena pred "sudiju ili drugo lice koje je
zakonom ovlateno da vri sudsku vlast, i ima

pravo na suenje unutar razumnog vremenskog roka ili oslobaanje do suenja". Sudija
ili drugo slubeno lice, navedeno u lanu 5(3)
je pojanjenje termina "nadleni zakonski
organ" upotrijebljen u lanu 5(1)(c), ali za cilj
ima da pojavljivanje pred takvim licem bude
faza u procesu koji e konano dovesti do
suenja, a jasno pokazujui da je cilj lienja
slobode da se pokrene krivini postupak.
To ne znai da uvijek mora doi do
krivinog postupka - bilo da se radi o suenju
ili samo o podnoenju zvanine optunice nakon lienja slobode, da bi to bilo kompatibilno sa lanom 5(1)(c). Kljuno pitanje je cilj
u vrijeme kada je dolo do lienja slobode.
Prema tome, pitanje da li je ovo na kraju ostvareno nee biti znaajno. Potvrda Suda da je
ovo prvo znaajnije od ovoga drugog odraava shvatanje faktora koji imaju efekta na krivini postupak. Neovisno o validnosti sumnje
koja je postojala u vrijeme kada je ova mjera
podnesena, pokretanje takvog postupka
moe biti nepotrebno (naprimjer, zato to je
ponaanje koje je izazvalo sumnju razjanjeno), nemogue (naprimjer, zato to nije dostupan na neki kljuni dokaz) ili nepoeljno (na
primjer, zbog loeg zdravstvenog stanja
suenje bi ugrozilo optuenog). I u predmetu
Brogan protiv Ujedinjenog Kraljevstva43 i
Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Sud
nije naao krenje lana 5(1)(c) samo zato
to su osobe liene slobode putene, a da
31

nikada nisu optuene i izvedene pred

nadleni zakonski organ. U ovim sluajevima,
Sud je zakljuio da su vlasti dole do zakljuka da je nakon ispitivanja datih osoba bilo
nemogue odrati sumnju i da u takvim okolnostima optube nee ni biti. Meutim,
ovakav ishod nije znaio da je cilj krivinog
gonjenja doveden u pitanje, s obzirom na to
se primjerenost ovakve mjere moe ustanoviti samo kada se osoba liena slobode i ispita.44
Stoga, u svrhu lana 5(1)(c) nee biti
primjereno da neko lice bude lieno slobode
samo na osnovu odreene odredbe krivinog
zakona, ako nikada nije bilo nikakve namjere
da se takva odredba upotrijebi protiv njih, u
sluaju da se pokae primjerenom.45 Slino
tome, bilo bi nekonzistentno sa lanom
5(1)(c) kada bi, kao u predmetu Ciulla protiv
Italije46, lice bilo lieno slobode i onda dovedeno pred suca, ako takva aktivnost ima neki
drugi cilj, a ne pokretanje krivine optube
protiv te osobe. U ovom sluaju, podnositelj je
bio uhapen i doveden pred sudiju da bi mu
se izrekla obavezna mjera stalnog boravka,
na osnovu njegovog mafijakog ponaanja.
Nije bilo nikakve sumnje da bi takvo ponaanje vjerovatno podrazumijevalo razliita
krivina djela. Meutim, samo traenje i izdavanje takvog naloga - i razlog za pokretanje
ovog postupka - zasnivalo se na nedokazanoj
sumnji. Nalog se zasnivao na ranijim krivin32

im djelima koje je podnositelj poinio i pitanjem budue opasnosti koju bi on mogao predstavljati za drutvo, a ne njegovo uee u
konkretnim krivinim djelima. Lienje slobode ovog podnositelja stoga je bilo preventivni postupak, a ne neto to bi se moglo
izjednaiti sa pritvorom do suenja. injenica
da on jeste bio doveden pred suca nije mogla
izmijeniti injenicu da to nije bilo u sklopu
nekog krivinog postupka. U predmetu Ciulla,
lienje slobode takoer je bilo suprotno lanu
5(1)(c), s obzirom da se nije moglo rei da je
ovakvo lienje slobode za izdavanje obavezne
mjere stalnog boravka bilo unutar prostora
gdje se omoguava takva mjera kad se "ona
razumno smatra neophodnom da bi se sprijeilo [neko lice] u izvrenju krivinog djela".
Ovo je zato to lan 5(1) prihvata ovakvu preventivnu ovlast u vezi sa sa provoenjem krivinog zakona, i ona se mora upotrebljavati
tako da sprjeava izvrenje konkretnih krivinih djela.47 Takav cilj jasno trai odreeni
stepen preciznosti u pogledu onoga to bi
lice moglo uiniti, i izvjesnosti da e to lice
zaista to i uiniti. Odluka u predmetu Ciulla
takoer je nadalje potvrdila da lan 5(1)(c)
moe opravdati lienje slobode kao preventivnu mjeru, samo gdje je to usmjereno na
sprjeavanje konkretnih i jasno definiranih
krivinih djela. Sud je odluku u predmetu
Ciulla slijedio i u odluci Jius protiv Litvanije,
koja se odnosila na podnositelja koji je bio

44 U ovim predmetima, uspjena

optuba u velikoj bi mjeri ovisila o
izjavam osumnjienih a, poto su
oni odbili odgovoriti na bilo kakva
pitanja, bespredmetno bi bilo
optuiti ih.
45 Koritenje ovlasti hapenja bez
takve namjere bilo bi ne samo
izvan preciznih odredbi lana 5,
stav 1(c), ve bi bilo suprotno i
opoj zabrani proizvoljnog postupanja.
46 22. februar 1989.
47 Ovaj zahtjev he takav da postupak
koji opravdava lienje slobode
moe biti pokuaj izvrenja datog
djela, to je u veini jurisdikcija
samo po sebi krivino djelo.

osumnjien za ubistvo. Meutim, predmet je

odbaen na osnovu nedostatka dokaza.
Nakon toga lice je zadrano u pritvoru na
osnovu odredbe u zakonu o krivinom postupku koja se odnosi na banditsko ponaanje, vezu sa kriminalom i teroriziranje nekog
drugog lica, to omoguava preventivni
pritvor. Postupajui na osnovu ove odredbe,
zamjenik glavnog tuioca naloio je pritvaranje ovog lica na period od ezdeset dana, a
sud je albu protiv ove mjere odbio. Nikakva
konkretna optuba nije podignuta protiv podnositelja, niti je obavljena bilo kakva istraga u
vezi sa ovim preventivnim pritvorom. Mjesec
dana nakon to je naloen pritvor ponovno je
pokrenuta optuba za ubistvo, to je postalo
novi osnov za pritvor. Sud je bez ikakvog oklijevanja rekao da je prvi preventivni pritvor
koji nije imao nikakve veze sa voenjem krivinog postupka, predstavljao krenje lana
5(1). Meutim, lan 5(1)(c) ne trai samo da
cilj liavanja slobode, tamo gdje je to primjereno, bude pokretanje krivinog postupka.
Zakonski okvir mora, isto tako, biti takav da
dovoenje date osobe pred nadleni zakonski organ, ako ne bude putena, bude
automatska posljedica preduzete mjere.
Funkcija nadlenog zakonskog organa bit e
da odredi da li treba nastaviti pritvor do
suenja, odnosno koliko dugo. U tekstu koji
slijedi detaljno se razmatra osnov za ovakav
produetak pritvora i njegovo ukupno trajan-

je. Meutim, neophodno je da ovakav proces

bude integralni dio lienja slobode lica osumnjienih za krivina djela. Ako neto takvo ne
postoji, onda e to biti jedan od kljunih razloga da se doe do zakljuka da je dolo do
krenja lana 5(1), pronaenog u predmetu
Engel i ostali protiv Holandije, gdje su djela
koja su poinili vojnici okarakterizirana kao
disciplinska, to je znailo da nije bilo
nikakvog nadzora nadlenih zakonskih
organa kad su oni lieni slobode. Posljedica
toga je da se ovakvo lienje slobode ne moe
opravdati pozivanjem na ovlast da se uhapse
lica osumnjiena za krivina djela.
Razumna sumnja
Odredba lana 5(1)(c) o tome da
postoji potreba postojanja razumne sumnje
da je osoba liena slobode poinila krivino
djelo, osigurava da do lienja slobode doe
samo kad je to jasno utemeljeno i shodno
tome nije proizvoljno. Uvijek mora jasno postojati sumnja - Sud je to naglasio u predmetu
Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva - da
iskrenost i bona fides sumnje predstavljaju
neophodne elemente da bi ona bila razumna
- ali se moe smatrati razumnom samo ako je
zasnovana i na injenicama ili informacijama
koje se objektivno mogu povezati sa osobom
osumnjienom za navodno krivino djelo.
Stoga e morati postojati dokazi o radnjama
33

koje direktno impliciraju datu osobu, ili dokumenti ili forenziki dokazi koji pokazuju isto.
Stoga, ne bi trebalo doi do lienja slobode
na osnovu osjeanja, instinkta, obinog
povezivanja ili predrasude (bilo etnike, vjerske ili neke druge), neovisno o tome koliko se
pouzdanima oni mogu smatati kao indikator
da je neko uestvovao u izvrenju krivinog
djela.
To ne znai da dokazi moraju biti
dovoljni da opravdaju presudu, ili ak da se
podigne optunica. Kao to je ve pokazano,
u predmetima Brogan protiv Ujedinjenog
Kraljevstva i Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva predmet ispitivanja u toku lienja slobode dozvoljen po lanu 5(1)(c) samo moe
biti da se obavi istraga mogueg krivinog
djela, kao potvrda ili uklanjanje sumnje koja
ve postoji i koja sama po sebi u ovoj fazi ne
moe dovesti do bilo kakvih zakljuaka.
Meutim, mora postojati neki osnov za takvu
sumnju. Sama injenica da je osoba poinila
krivino djelo - ak i slino - u prolosti ne
moe sama po sebi biti dovoljan osnov za
razumnu sumnju, kao to je Sud jasno rekao
u predmetu Fox, Campbell i Hartley protiv
Ujedinjenog Kraljevstva.48 U tom sluaju,
podnositelji su imali ranije izreene kazne za
djela terorizma, ali iako je Sud prihvatio da bi
ovo moglo biti neto to bi pojaalo sumnju
koja proizilazi iz drugih materijala, izgledalo je
da je ovo bio jedini osnov po kojem su oni bili
34

lieni slobode. Neophodno je da se sumnja

povee sa sadanjim postupanjem takve
osobe. Sama tvrdnja da postoje pouzdani, ali
povjerljivi podaci - kao to je reeno u predmetu Fox - ne bi bila dovoljan osnov za prihvatanje da postoji razumna sumnja, a ako se
to ne bi uinilo dostupnim sudu koji razmatra
osporavanje zakonitosti lienja slobode.
Smatralo se da je ustanovljena
razumna sumnja u predmetu K.-F. protiv Njemake, gdje su stanari uhapeni na osnovu
varanja u plaanju stanarine nakon to je njihova gazdarica policiji navela da oni nisu
imali namjeru izvriti svoje obaveze, a istraga
je otkrila da su adrese koje su oni dali bile
samo potanski pretinci i da je jedan od njih
ranije bio pod istragom za prevaru. U predmetu Punzelt protiv Republike eke, Sud je
zakljuio da je postojala razumna sumnja
kada je osnov bio nemogunost da prodavac
u dvije robne kue unovi dva eka data kao
garancija u pregovorima, zato to su ekovi
bili bez pokria.49 U predmetu Lukanov protiv
Bugarske, Sud je naglasio da nije data bilo
kakva injenica ili informacija koja bi pokazala da je podnosilac pokuavao, bilo za sebe ili
za nekog drugog, da pribavi bilo kakvu dobit
od uea u dodjeli javnih sredstava drugim
zemljama. Samo pominjanje odreenih
"poslova i dogovora" Komisija je jasno smatrala nedovoljnim da potkrijepi postojanje
ovakvog protuzakonitog cilja. Meutim,

48 30. avgust 1990.

49 25. april 2000.

50 Stgmuller protiv Austrije, 10.

novembar 1969., Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991., Contrada protiv Italije, 24. avgust 1998.,
Jius protiv Litvanije (gdje je,
zapravo, prvostepeni sud zakljuio
da sumnja nije utemeljena) i Barfuss protiv Republike eke, 1.
avgust 2000.

osnovni problem u predmetu Lukanov bio je

da najvei dio optubi protiv ove osobe nisu
po bugarskom zakonu predstavljali krivino
djelo. U sluaju nepostojanja krivine
odredbe situacija je bila relativno jasna, ali
Sud je potvrdio da moe biti situacija gdje
postoji odreena nejasnoa u pogledu toga
da li poznate injenice mogu ulaziti u zabranu
odreenih vrsta postupaka koja postoji u krivinom zakonu.
Postoji potreba da se moe pokazati
ne samo veze izmeu lica lienih slobode i
dogaaja koji navodno predstavljaju krivino
djelo, ve i dovoljan osnov da se zakljui da
takvi dogaaji ulaze u opseg navodnog krivinog djela. Ovo je posebno problematino
kada se radi o novim ili malo koritenim krivinim djelima, ali posebno neuobiajeno
tumaenje odreene zabrane moe podjednako dovesti do zakljuka da je sumnja bila
nerazumna. Iako test razumne sumnje nije
jasno propisan u pogledu oekivanih krivinih
djela, zajedniki zahtjev je da lienje slobode
na ovom osnovu moe da se desi samo kad
se radi o vrlo konkretnim krivinim djelima i
kada se takvo lienje slobode moe "razumno smatrati neophodnim" u preventivne
svrhe, to e u svakom sluaju znaiti da e
se morati pokazati odreen stepen sumnje
da bi se izbjeglo krenje lana 5(1)(c). Stoga
mora postojati dovoljno objektivan dokaz koji
povezuje postupanje datog lica sa vjerovat-

noom da e takvim postupanjem biti

izvreno krivino djelo. Nema nikakve
mogunosti da se koriste bilo predrasude, ili
neusmjereni strahovi od neega to bi se
moglo desiti.
Potreba za pritvorom do suenja
Iako potreba da se pokrene krivini
postupak protiv nekoga osumnjienog za
krivina djela, ili potreba da se sprijei
izvrenje krivinog djela, mogu predstavljati
inicijalno opravdanje za lienje slobode
osumnjienih poinilaca, to ne predstavlja
dovoljan osnov za nastavak pritvora. Nastavak pritvora mora biti predmet promptne
sudske revizije, koja nee samo razmatrati da
li je inicijalni pritvor bio opravdan, ve i da li je
jo uvijek primjeren. Na ovo drugo pitanje se
ne moe potvrdno odgovoriti samo zato to i
dalje postoji razumna sumnja da je data
osoba izvrila ili pokuala izvriti krivino
djelo. Sud je smatrao da razumna sumnja
moe nestati odmah nakon to doe do inicijalnog lienja slobode, zato to je jasno da ili
nije bilo nikakvog krivinog djela, ili da je data
osoba bila u stanju ukloniti sve sumnje u
pogledu svog uea. Sud je u vie navrata
potvrdio da je postojanje sumnje neophodno,
ali nije dovoljno za bilo kakav produetak
pritvora nakon protoka odreenog vremena.50 Ovo je zato to u lanu 5(3) postoji
35

eksplicitno pravo na putanje iz pritvora do

suenja i ovo se moe prevazii samo ako se
mogu ustanoviti jedan ili vie relevantnih i
dovoljnih razloga za produetak lienja slobode, neovisno o pretpostavci slobode.
Razlog za produetak pritvora bit e
prihvatljiv samo ako je zaista primjenjiv na
okolnosti datog lica. Stoga ne moe postojati
pravilo koje iskljuuje mogunost putanja na
slobodu do suenja lica koja imaju ranije krivine osude ili koja su optuena za odreena
krivina djela. U predmetu Caballero protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je podnositelj
bio uhapen za pokuaj silovanja, Vlada je
prihvatila da jeste dolo do krenja lana
5(3) kada je Sud odbio zahtjev podnositelja
da bude puten uz kauciju, a na osnovu
zakona koji je onemoguavao - bez bilo
kakvih izuzetaka - da bilo koje lice optueno
ili osueno za ubistvo, ubistvo iz nehata ili
silovanje, bude puteno uz kauciju.51 Takav
zakon je bio upitan zato to je onemoguavao
sud da razmatra konkretne okolnosti lica koje
je lieno slobode. Treba rei da je miljenje
Suda bilo da je ovo produeno lienje slobode
bilo neopravdano ak i u sluajevima ubistva.52
Nadalje, moe se rei da razlozi koji
inicijalno djeluju kao da opravdavaju kontinuirano lienje slobode, postaju manje
ubjedljivi to sam pritvor due traje, i da je
neophodno da zahtjev za putanjem bude
36

vrlo otvoreno tumaen. Tamo gdje takvi

razlozi ne postoje - bilo inicijalno ili u kasnijoj
fazi - ali jo uvijek postoji razumna sumnja
vezana za izvrenje krivinog djela, data lica
bi trebala biti putena uz kauciju, ali to moe
biti i predmet garancije koja za cilj ima da
osigura da e se ta osoba zaista pojaviti na
suenju. Meutim, ako razlozi koji opravdavaju lienje slobode jo uvijek mogu da se
pokau primjenljivim na datog pojedinca,
postoji i potreba da se osigura da e takva
osoba biti izvedena na suenje u razumnom
vremenskom roku, i ovo ustanovljava
ogranienja na sveukupni period koliko se
moe dozvoliti da traje takvo lienje slobode.
Opravdanje pritvora do suenja
Sud je dao etiri raloga kao relevantna za produenje lienja slobode do suenja,
tamo gdje postoji razumna sumnja da je
takva osoba izvrila krivino djelo,53 a to su:
- rizik od bjekstva,
- rizik od ometanja pravosua,
- potreba da se sprijei zloin,
- potreba da se sauva javni red.
Prijeko je potrebno da se ne uini bilo kakav
pokuaj da se bilo koji od ovih razloga upotrijebi da se opravda produetak lienja slobode odreenog lica, osim ako nije obavljeno
svo potrebno i eksplicitno54 razmatranje ukoliko su oni zaista primjenljivi na konkretnu
situaciju u kojoj se dato lice nalazi. Ako se
nijedan od ovih razloga ne moe primijeniti

51 8. februar 2000.
52 I.A. protiv Francuske, 23. septembar 1998., Lettelier protiv Francuske, 26. juni 1991.
53 Jaina predmeta protiv neke osobe
moe se uzeti u obzir, ali nije sama
po sebo dovoljna za produetak
pritvora; vidjeti Kemmache protiv
Francuske (br. 1 i 2), 27. novembar
1991., Mansur protiv Turske i
Yac i Sargn protiv Turske, 8. juni
1995.
54 U predmetu Trzaska protiv
Poljske, 11. juli 2000., Sud je
odbacio mogunost da se rizik od
ponavljanja krivinog djela moze
uzeti kao osnov za odbijanje putanja na slobodu, kad to nije jasno
navedeno u bilo kojoj odluci
domaih vlasti.

55 Vidjeti Stgmuller protiv Austrije,

gdje je reeno da rizik od bjekstva
ne proizilazi iz toga koliko je
nekome mogue ili lako prei
granicu.
56 Vidjeti Matznetter protiv Austrije,
10. novembar 1969., Lettelier protiv Francuske, W protiv vicarske,
26. januar 1993., Yac i Sargn
protiv Turske i Muller protiv Francuske, 17. mart 1997.
57 8. juni 1009.
58 Vidjeti Punzelt protiv Republike
eke, 25. april 2000., gdje se
podnositelj nije pojavio u srodnom
krivinom postupku u Njemakoj.
59 Reeno je da je ovo znaajno u
predmetu Stgmuller protiv
Austrije, 10. novembar 1969.
60 Matznetter protiv Austrije, 10.
novembar 1969., gdje su uzeti u
obzir iznoenje novanih sredstava
iz zemlje i put u inostranstvo, kao i
veza koja je tu uspostavljena. Vidjeti i eskz protiv Republike eke,
6. juni 2000., gdje je podnositelj
veliku sumu novca povjerio poznaniku, kupio automobil koristei
tuu linu kartu i pribavio lani
paso.
61 W protiv vicarske, 26. januar
1993., gdje je podnositelj bio
samac koji je stalno mjesto
stanovanja premjestio u Monte
Carlo i esto posjeivao Anguillu gdje je navodno posjedovao banku
- Englesku, Njemaku i Sjedinjene
Drave, po svemu sudei raspolagao velikim novanim sredstvima
izvan vicarske i posjedovao nekoliko razliitih pasoa; Punzelt protiv
Republike eke, gdje je podnositelj imao brojne poslovne kontakte izvan zemlje; Barfuss protiv
Republike eke, 1. avgust 2000.,
gdje je podnositelj mogao dobiti
njemako dravljanstvo da je pob

samom prirodom lana 5(3), bit e neophodno takvo lice pustiti iz pritvora.

Rizik od bjekstva
Rizik od bjekstva u svakom sluaju
je neto to brine predstavnike zakona,
posebno ako inicijalno hapenje osumnjienog nije bilo jednostavno, a postoje
odreena lica koja e pobjei ako im se za to
ukae prilika. Meutim, nije dovoljno oslanjati se na ovu opu mogunost - pogotovo ako
nema nikakve prepreke bjekstvu55 - da bi se
produilo lienje slobode. Uvijek e biti
neophodno ispitati sve faktore koji su vezani
za odreeni predmet, da bi se odredilo da li
takav rizik postoji. Faktori koji e se morati
prvi razmotriti bit e oito oni koji mogu
navesti nekoga da bjei, neovisno o
posljedicama koje iz toga mogu proizai i
opasnostima kojima se lice moe izloiti. To
bi moglo podrazumijevati prirodu kazne koja
bi mogla biti izreena ako bi neko bio osuen
za dato krivino djelo, ali Sud je nekoliko puta
jasno rekao da injenica da se moe oekivati stroga kazna, sama po sebi nije dovoljna
da se opravda produetak pritvora.56 Uz to, u
predmetu Mansur protiv Turske, Sud je
zakljuio da "vrsta dokaza" ne moe potkrijepiti navodni rizik od toga da e podnositelj
pobjei.57 Relevantni za rizik bjekstva bili bi i
raniji sluajevi bjekstva date osobe nakon
optube za odreeno krivino djelo, ili da li je
traeno izruenje da bi se vodio postupak,58
da li je jasno pokazano da se osoba uasava
pritvora,59 konkretni dokazi o planu za bjekstvo;60 veze te osobe sa drugom zemljom koje

bi mogle olakati bjekstvo ili odsustvo veza

sa zemljom u kojoj se pokree postupak;61 i
drugi problemi koji se mogu pojaviti vezani za
tu osobu i neku zemlju.
Meutim, isto kao i sa teinom
izreene kazne, nije mogue pozvati se na
bilo koji od ovih faktora koji ukazuju na rizik
od bjekstva kao opravdanje za produetak
neijeg lienja slobode. Postoji potreba da se
ocijeni koliko su znaajni ti faktori (ili kombinacija faktora) u konkretnim okolnostima
nekog predmeta - ili se detaljnijom analizom
moe zakljuiti da oni uope ne postoje, ili se
mogu pokazati nedovoljnima, a drugi mogu
biti pobijeni stvarnim ponaanjem te osobe62
- i onda da se odvae (ili odvau) naspram
bilo kojeg faktora koji postoji i koji moe
ukazati na to da je malo vjerovatno da e
data osoba pobjei. Poto se rizik smanjuje
kako vrijeme prolazi, Sud e, shodno tome,
biti i rigorozniji u analizi dueg pritvora do
suenja. U predmtu I.A. protiv Francuske,
Sud nije bio uvjeren da su skromno obrazloeni razlozi za rizik od bjekstva, navodno
mogli postojati u periodu vie od pet godina.
Osoba moe ostati na jednom mjestu, ili e
se smatrati da je malo vjerovatno da e
negdje otii iz porodinih razloga63, zbog svog
karaktera, morala, statusa ili odgovornosti,64
veliine imovine koju bi iza sebe ostavio, ili
ostavila, raniji dokazi o tome koliko je osoba
pouzdana kada bude putena65 i opsega
garancija koje se daju da e se ta osoba
zaista pojaviti na suenju.66 Nakon to svi relevantni faktori i za i protiv bjekstva budu uzeti
u razmatranje, postoji potreba da se izvri
sveukupna procjena rizika od bjekstva. U
37

svakom sluaju, odluku koja se zasniva na

stereotipnim formulacijama, bez bilo kakvog
objanjenja zato postoji rizik od bjekstva,
Sud nikada nee smatrati dovoljnom.67
Nadalje, ako je rizik od bjekstva jedino obrazloenje na kojem se zasniva produetak lienja slobode, Sud je naglasio da je
efekat posljednje reenice lana 5(3) da se
trai putanje osobe, ako je mogue pribaviti
od te osobe garancije kojima e se osigurati
prisustvo na suenju.68 Meutim, ak i ako
se takve garancije ne mogu pribaviti ili se ne
smatraju pouzdanima, mora se u svim sluajevima uzeti u obzir prikladnost drugih mjera,
osim lienja slobode, za osiguravanje da do
bjekstva ne doe, naprimjer, zahtjev
da data osoba prebiva na odreenom mjestu,
da preda svoje putne isprave ili se esto javlja policiji.69
Rizik ometanja provosudnog postupka
Rizik ometanja pravosudnog postupka legitimno je pitanje koje se pojavljuje u
svim pravosudnim postupcima i stoga nije
iznenaujue to je to prihvaeno kao jedan
od moguih razloga za produenje lienja slobode nekog lica. Optuena osoba moe iskoristiti priliku kada bude putena da omete
pripremu predmeta protiv sebe tako to e
vriti pritisak na svjedoke da ne svjedoe,70
odati informacije drugima koji bi takoer
mogli biti pod istragom, napraviti dogovor sa
bilo kim drugim ko je ukljuen u predmet u
pogledu toga kako e odgovoriti na
postupak71 ili ak unititi dokumente i druge
38

jegao u Njemaku, ime bi ponovno izruenje ekoj postalo nemogue.

62 U predmetu Stgmuller protiv Austrije, 10. novembar 1969., podnositelj (koji je posjedovao dozvolu za
pilotiranje) nekoliko puta u periodu uvjetne slobode letio izvan zemlje i uvijek se vraao; malo kanjenje,
koje se jednom desilo, adekvatno je objanjeno. Slino tome, u predmetu Letellier protiv Francuske, nije
bilo nikakve opasnosti od bjeksta kad je podnositeljica bila putena na period od etiri sedmice.
63 Vidjeti Letellier protiv Francuske, gdje je podnositeljica bila majka malodobne djece.
64 Vidjeti Letellier protiv Francuske, gdje je podnositeljica bila vlasnica firme koja joj je bila jedini izvor
prihoda; Matznetter protiv Austrije, gdje se nije pozvalo na teku bolest, koja bi, u drugom sluaju, bila
razlog da se sumnja da bi osoba bila u stanju pobjei; i Yac i Sargn protiv Turske, gdje su se podnositelji svojom voljom vratili u zemlu, iako su znali da se izlau riziku od krivinog gonjenja.
65 Vidjeti W protiv vicarske.
66 U Wemhoff protiv Savezne Republike Njemake, podnositelj je u nekoliko navrata stvorio dojam da
nije bio spreman dati garanciju za veliku sumu kojom bi osigurao svoje putanje na slobodu, ali u predmetu Letellier protiv Francuske, domai sudovi nisu utvrdili da odgovarajue garancije nisu dostupne.
Nadalje, u Stgmuller protiv Austrijem Sud je rekao da je podnositelj, iako jeste na kraju uz garanciju
puten, inicijalno ponudio takvu garanciju puno prije nego to se to desilo.
67 Vidjeti Yac i Sargn protiv Turske.
68 Wemhoff protiv Savezne Republike Njemake, 27. juni 1968.
69 U predmetu Stgmuller protiv Austrije, sud je rekao da se moglo od podnositelja traiti da preda paso,
i tako ga sprijeiti da pree granicu.
70 U predmetu Letellier protiv Francuske je prihvaeno da je postojala opasnost da u toku pripreme
optube bude izvren pritisak na svjedoke, ali se smatralo da je ta opasnost smanjena i da je vremenom
nestala. To to skoro niti jedan francuski sud ne pominje ovakav rizik nakon inicijalnog odbijanja da podnositeljica bude putena na slobodu, jasno potkopava teinu koja bi se mogla dati ovakvom osnovu za
lienje slobode. Rizik vrenja pritiska na svjedoke je, smatralo se, postojao i u predmetu I.A. protiv Francuske, ali samo u ranoj istranoj fazi.

71 U predmetu W protiv vicarske je reeno da je postojao rizik da bi podnositelj mogao utjecati na svoje
zaposlene da proizvedu lane dokaze, ili da bi mogao ui u dogovore sa svjedocima.
72 Bojazan sudova u pogledu uklanjanja dokaza smatrala se opravdanom u predmetu Wemhoff protiv
Savezne Republike Njemake, obzirom na prirodu djela (zloupotreba povjerenja i protivzakonito prisvajanje sredstava u banci) i izuzetnu sloenost predmeta. Meutim, Sud je rekao da je ak i domai albeni
sud sumnjao da li je takav rizik prestao postojati, i vjerovatno je da bi ovakvo pitanje ostalo relevantno i
kako se priprema izvoenja dokaza optube blii kraju.
73 Vidjeti Clooth protiv Belgije, gdje se Sud saglasio da je podnositelj inicijalno zakomplicirao istragu brojem i izmjenama svojih izjava, ali je naglasio da potrebe istrage generalno ne mogu biti opravdanje za produetak pritvora. Tamo gdje postoje navodi da su odreene istrane radnje ugroene, ne bi bilo primjereno produavati pritvor nakon to se one okonaju; to to se u predmetu Clooth nije tako desilo, bilo je
znaajno za zakljuak da je dolo do krenja lana 5, stav 3.
74 U predmetu Trzaska protiv Poljske, nije zakljueno da su koritene takve injenice.
75 Vidjeti Muller protiv Francuske, gdje je je istraga zavrena i podnositelj priveden na suenje skoro godinu dana prije presude; i I.A. protiv Francuske, gdje mogunost da podnositelj nije sam izvrio ubistvo
supruge jeste smatrana razumnom, ali relevantnost joj je opala kako se nisu pojavili bilo kakvi dokazi u
korist ovakve pretpostavke, te strah od bilo kakvih daljih dogovora vie nije bio presudan.
76 Sud je smatrao da je u predmetu W protiv vicarske postojao ozbiljan rizik od ulaska u dogovore prije
suenja, obzirom na izuzetan obim predmeta (pronevjera koja je ukljuivala upravu ezdeset firmi) veliku
koliinu zaplijenjenih dokumenata i njihovu namjernu neorganiziranost, veliki broj svjedoka (od kojih su
neki bili u inostranstvu) koje je trebalo ispitati, ponaanje podnositelja prije i nakon putanja na slobodu,
koje je odraavalo namjeru da sistematino ukloni sve dokaze o odgovornosti (npr. valsificiranje ili unitavanje poslovnih knjiga) i strah od mogunosti da podnositelj uniti dokazne predmete koji su jo uvijek
bili sakriveni, da proizvede lane dokaze i da pravi dogovore sa svjedocima, kao i opseg istrage krivinih
djela poinjenih u Njemakoj. U tom smislu je nesumnjivo bilo znaajno to to je spis ukazivao na to da
je u drugim postupcima podnositelj sam proizveo oslobaajue dokaze, antedatirao dokumente i manipulirao svjedocima. Meutim, treba rei da ovo nije bilo jedino opravdanje za produetak lienja slobode,
jer je postojala opasnost od bjekstva; vicarska se, isto tako, pozvala na potrebu da se sprijee nova
krivina djela, ali ovo albeni sudovi nisu razmotrili, jer se opasnost od ulaska u dogovore i bjekstva smatrala zadovoljavajuim opravdanjem, i Sud se s ovakvim stavom sloio.

materijalne dokaze72 ili, u nekim sluajevima

,ometati istragu.73
Meutim, na ovakve se mogunosti
ne moe oslanjati in abstracto; moraju postojati neke konkretne injenine okolnosti koje
e ih podrati u pogledu lica lienih slobode.74 Nadalje, u veini sluajeva ovo jeste
osnov za produetak lienja slobode, kakav
jeste manje ili vie ubjedljiv, kako se
zavravaju razliite faze istrage, kao to su
uzimanje izjava i izvrenje potvrda, i nee se
generalno smatrati prihvatljivim opravdanjem
kada se zavri cijeli postupak.75 Meutim,
Sud e uvijek dati svoju ocjenu, uzimajui u
obzir injenice konkretnog predmeta, a one
nekada mogu biti tako izuzetne da opravdaju
lienje slobode do suenja.76
Potreba da se sprijei zloin
Potreba da se sprijei zloin potvrena je kao legitiman osnov za produetak
lienja slobode tamo gdje postoje optube za
tea djela, ali se mora pokazati da je pitanje
moguih novih krivinih djela realno i da je
takva mjera u datom predmetu primjerena. U
ocjeni ovakvih pitanja moraju se uzeti u obzir
sve okolnosti predmeta, a posebno ranija historija i linost date osobe. injenica da je
data osoba ranije bila krivino kanjavanja za
ista ili slina krivina djela, ili krivina djela
slina onome koje je predmet istrage, bila bi
znaajna, kao i druga krivina djela koja su
39

navodno poinjena izmeu poetka istrage i

vremena kada je osoba optuena za ono ili
ona za koja se pritvor trai.77 Meutim, produetak pritvora osobe u takvim sluajevima
vjerovatno e se smatrati neprimjerenim
tamo gdje data krivina djela ne mogu da se
porede ni u prirodi, ni u stepenu teine.78
Nadalje, naznake da su druga krivina djela
poinjena u periodu privremenog oslobaanja - to se moe upotrijebiti da se opravda
ponovni pritvor, u svakom sluaju bi morale
biti potkrijepljene79 i argument da financijske
tekoe mogu biti izazov da se poine druga
krivina djela, vjerovatno nee biti ubjedljiv.80
Nadalje, psihijatrijska ocjena podnositelja
bila bi relevantna, ali bi trebalo imati na umu
da bi to moglo ukazati na potrebu terapeutske njege i da bi, shodno tome, nastavak pritvora bez takve njege bio neprimjeren.81 Uz to, bilo bi neprimjereno traiti
nain da se produetak lienja slobode
opravda pozivanjem na strah od ponavljanja
krivinog djela koje bi po svojoj moguoj
prirodi bilo jedinstven dogaaj.82
Potreba da se odri javni red
Potreba da se odri javni red,
ukljuujui i pitanje zatite optuenog,
potvrena je u predmetu Letellier protiv
Francske, kao neto to bi moglo biti osnov
za nastavak lienja slobode. Meutim, Sud je
40

naznaio da je u vidu imao izuzetne okolnosti, to jeste da bi to bilo primjenjivo tamo gdje
bi se moglo pokazati da bi oslobaanje date
osobe zapravo naruilo javni red u tom
konkretnom vremenu. Stoga se to ne bi
moglo koristiti kao nain da se iskae oekivanje zatvorske kazne koja je, ustvari, samo
jedan od naina uzimanja u obzir mogue
teine kazne, niti bi se to moglo upotrijebiti
samo na osnovu prirode datog krivinog
djela.83 Iako je mogunost reakcije na teko
krivino djelo kao to je ubistvo - bilo rodbine
rtve ili javnosti uope - moe biti dovoljna da
se opravda strah od moguih ometanja
javnog reda, Sud je u predmetu Letellier smatrao da nikakve konkretne manifestacije
ometanja reda nisu navedene i da se majka i
sestra rtve nisu suprotstavljale oslobaanju
podnositelja. Pozivanje na mogunost
odmazde od strane rodbine rtve ubistva bilo
je nedjelotvorno u predmetu I.A. protiv Francuske, zato to je to bilo malo vjerovatno, s
obzirom na to da ih je veina ivjela u Libanu.
Nadalje, Sud je naznaio da bi se ovakav
osnov mogao upotrijebiti samo dok postoji
kontinuirana prijetnja po javni red. Prema
tome, moglo bi se raditi i o tome da bi bilo
malo vjerovatno, ili potpuno nevjerovatno da
javnost poduzme bilo ta im proe inicijalni
ok koji izazove odreeno krivino djelo.

77 Kao i u Assenov protiv Bugarske.

78 Clooth protiv Belgije, gdje je, u
sluaju ubistva i paljevine, podnositelj bio ranije kanjavan za
djela pokuaja teke krae i bjekstva; Muller protiv Francuske, gdje su
neprecizirani raniji dogaaji navedeni u vezi sa podnositeljem
optuenim za nekoliko oruanih
pljaki.
79 U predmetu Stgmuller protiv Aus
trije, Sud je naglasio da su samo
neke od pritubi navedenih kao
opravdanje zaista i dovele do
optube.
80 Ovo je posebno vailo u predmetu Stgmuller protiv Austrije, gdje
je podnositelj pomijenio zanimanje
od osobe koja daje zajmove - to je
bila aktivnost s kojom su djela bila
povezana - u vazduhoplovca.
81 U predmetu Clooth protiv Belgije,
psihijatrijski izvjetaj je rekao da je
podnositelju potrebna dugorona
njega, jer je patio od ozbiljnih mentalnih poremeaja, zbog kojih nije
mogao kontrolirati svoje postupke.
82 Vidjeti I.A. protiv Francuske, u
kojem je podnositelj navodno ubio
suprugu. U svakom sluaju, ovakav
strah nije se u ovom predmetu
niim potkrijepio.
83 Vidjeti I.A. protiv Francuske, gdje
Sud nije bio zadovoljan samo time
to su odluke domaeg suda
navodile prirodu krivinog djela
(ubistvo supruge) ili okolnosti u
kojima je poinjeno.

Uvjeti odobravanja jamevine

84 27. juni 1968.

85 Wemhoff protiv Savezne Republike Njemake.
86 Neumeister protiv Austrije.
87 Stgmuller protiv Austrije

lan 5(3) garantira pravo na jamevinu koja sadri vrlo jaku pretpostavku u korist
jamevine do suenja. Pretpostavka je jaa
ako suenje bude odgoeno. Odbijanje prava
na jamevinu moe se opravdati samo po
etiri osnova koja je Sud identificirao - opasnost od bjekstva, ometanje pravosudnog postupka, sprjeavanje krivinog djela i ouvanje
javnog reda - pod okolnostima razmatranim
u ranijem tekstu.
Poto je osnovni cij jamevine da
osigura prisustvo optuenog na raspravi,
suma mora odgovarati ovom cilju. U predmetu Neumeister protiv Austrije,84 gdje su
domae vlasti izraunale sumu jamevine
iskljuivo u vezi sa gubitkom koji se imputirao
podnositelju, Sud je zakljuio da je to bilo
suprotno lanu 5(3), smatrajui da garancija
jamevinom mora da osigura prisustvo osobe
optuenog na raspravi, a ne naknadu gubitka
koji je optueni izazvao. Garancija koja se
trai za oslobaanje ne moe se optuenom
nametnuti kao teret vei od onog to je
potrebno da bi se dao razuman stepen sigurnosti. Priroda i suma sigurnosne mjere koja
za cilj ima da osigura prisustvo optuenog na
suenju, mora biti povezana i proizilaziti iz
osnova koji su opravdali pritvor do suenja.
Dok se u tom smislu moe traiti financijska
garancija,85 suma se mora raunati u odnosu

na optuenog, njegovu imovinu i vezu sa

osobom koja tu garanciju daje. Optueni
mora predoiti informaciju vezanu za svoju
imovinu dok domae vlasti imaju obavezu da
paljivo analiziraju ovu informaciju da bi dali
ispravnu ocjenu na osnovu koje e se izraunati suma koja e se dati kao garancija.
Odreivanje sume koja je vie nego dovoljna
da se ostvari ovaj cilj "odgovarajueg sredstva odvraanja od bilo kakve elje za bjekstvom." predstavljala bi krenje prava na
jamevinu.86 Garancije koje nisu novane,
kao to su predaja pasoa, mogu se takoer
traiti u istom cilju, da se osigura da optueni
bude prisutan na suenju.87
Odreene konkretne okolnosti koje
opravdavaju vrlo visoku opasnost od bjekstva
mogu, s druge strane, uiniti da suma
jamevine izgleda nedovoljna. U predmetu
Punzelt protiv Republike eke, domai
sudovi odbili su da puste podnositelja na
osnovu jamevine (on je ponudio da plati do
petnaest miliona ekih kruna) i jednom prilikom izrazili spremnost da oslobode
optuenog u svjetlu njegovih zdravstvenih
problema, ako plati jamevinu od trideset miliona ekih kruna. Evropski sud je rekao da
je opseg transakcije koju je podnositelj
obavio (izdao je dva eka bez pokria na
ukupnu sumu od 28 400 000 ekih kruna,
a prije hapenja imao je namjeru da kupi
dvije robne kue za 338 856 000 ekih
41

kruna, odnosno 236 000 000, ekih kruna,

i preuzeo obavezu da e ih plaati u ratama
od po 150 000 000 kruna) odbijanje da se
pusti uz jamevinu i nametanje garancije
vee od one koju je on ponudio ne predstavlja krenje lana 5(3).88
Duina pritvora do suenja
lan 5(3) trai da lienje slobode do
suenja nikada ne pree granicu razumnog
roka. Evropski sud je u nekoliko navrata
potvrdio da kontinuirani pritvor moe da se
opravda u datom predmetu, samo ako postoje jasne naznake istinskog javnog interesa
koji, neovisno o pretpostavci nevinosti, nadjaava pravo na slobodu.89
Uz to je Sud rekao da postojanje
razumne sumnje da je uhapena osoba
izvrila krivino djelo predstavlja uvjete sine
qua non za zakonitost produetka pritvora, ali
nakon odreenog vremena to samo vie nije
dovoljno. Sud mora ustanoviti da li drugi
osnovi koje su pravosudni organi ponudili i
dalje opravdavaju lienje slobode. Tamo gdje
postoje takvi osnovi i gdje su oni "relevantni i
dovoljni", Sud ide na naredni korak, utvrivanje da li su nadleni organi pokazali
"posebnu revnosnost" u voenju postupka.90
Period pritvora koji Sud razmatra
tee od trenutka hapenja do trenutka kada
je osoba osloboena. Ako osoba ne bude
42

osloboena u toku suenja, period koji e se

razmatrati zavrava se kada prvostepeni sud
izda odluku ( bilo oslobaajuu ili osuujuu).
Period pritvora nakon izricanja kazne pred
pretresnim vijeem, naprimjer, u toku albenog postupka - ne uzima se u obzir. Kao
to je Sud rekao, lan 5(3) se ne primjenjuje
na pritvor nakon izricanja kazne pred pretresnim vijeem, to bi bilo utemeljeno u lanu
5(1)(a).91 Meutim, ako albeni sud ukine
prvostepenu odluku i ako se naloi novo
suenje, pritvor izmeu perioda ukidanja
prvostepene i donoenja nove presude e se
uzeti u razmatranje.92 To ne znai da
e period kazne odsluene do ukidanja inicijalne kazne biti uzet u obzir kao pritvor do
suenja u smislu lana 5(3).93
Takoer treba rei da je Sud
nadlean da razmatra samo one pritvore koji
su se desili nakon to je odgovorna drava
ratificirala Evropsku konvenciju, mada u
ocjeni da li je ono to slijedi razumno hoe
razmatrati i stepen liavanja slobode prije tog
trenutka.94
U odreivanju ta je "razumno", Sud
nikada nije prihvatio ideju da postoji maksimalna duina pritvora do suenja koja se
nikada ne smije prei, poto bi to podrazumjevalo razmatranje in abstracto, a presuda
uvijek mora uzeti u obzir posebne karakteristike svakog predmeta.95 Svaki period, neovisno o tome koliko je kratak, uvijek e morati

88 25. apri 2000.; Sud je rekao i da

bi podnositelj u svakom sluaju bio
ponovo pritvoren, obzirom na postupak ekstradicije koji se protiv
njega vodio.
89 Vidjeti, izmeu ostalog, Punzelt
protiv Republike eke.
90 Vidjeti W protiv vicarske, Assenov protiv Bugarske i Punzelt protiv
Republike eke.
91 B protiv Austrije, 28. mart 1990.
92 Punzelt protiv Republike eke.
93 I.A. protiv Francuske.
94 Mansur protiv Turske, Trzaska protiv Poljske, Jius protiv Litvanije i Kudla
protiv Poljske.
95 Stgmuller protiv Austrije, W protiv
vicarske, Wemhoff protiv Savezne
Republike Njemake. Treba
imati na umu prosjeke izvenene iz
komparativnih studija, koje je sudija Pettiti naveo u svom izdvojenom
miljenju u predmetu W protiv vicarske. Radilo se generalno o
manje od dva do tri mjeseca, i o
manje od godine u privrednim
prestupima i steajima. Ove broke
moda ne vrijede za proireno
Vijee Evrope, ali e ipak biti poetna taka razmatranja da li u
nekom predmetu postoje faktori
koji uklanjanju sve prigovorne na
dui pritvor prije suenja. Nadalje,
kako garancija razumnog postupanja u lanu 5, stav 3, vai samo
za osobe liene slobode, bitno je
imati na umu da odluke Suda u
vezi sa razumnom duinom krivinog postupka u smislu lana 6,
stav 1 - koja se odnosi na sve posnaao krenje lana 5, stav 3, ali
ne i lana 6, stav 1.

tupke - ne treba koristiti kao smjernice u pogledu onog to jeste prihvatljivo, poto podnositelji nisu uvijek
bili u pritvoru, te se, stoga, moe dati i vie prostora za kanjenja. U predmetu I.A. protiv Francuske i B
protiv Austrije, Sud je
96 Jius protiv Litvanije (14 mjeseci i 26 dana).
97 Letellier protiv Francuske (2 godine i 9 mjeseci); Punzelt protiv Republike eke (2 godine i 6 mjeseci);
Stgmuller protiv Austrije (2 godine i 1 dan); Kudla protiv Poljske (2 godine, 4 mjeseca i 3 dana).
98 Ovakav period smatrao se prihvatljiim u predmetu W protiv vicarske (4 godine i 3 dana) ali se smatrao
upitnim u Clooth protiv Belgije (3 godine, 2 mjeseca i 4 dana), u Muller protiv Francuske (3 godine, 11
mjeseci i 27 dana), u Barfuss protiv Republike eke (3 godine, 5 mjeseci i 19 dana).
99 Birou protiv Francuske, 27. februar 1992. (5 godina, 2 mjeseca i 27 dana) (prijateljsko poravnanje); I.A.
protiv Francuske (5 godina i 3 mjeseca) (u ovom sluaju je, meutim, opravdanje prestalo biti adekvatno
puno prije kraja ovog perioda).
100 Ovo posebno vai za predmete
koji se odnose na pronevjere, ali e se odnositi i na svaki predmet u kojem postoji velika dokumentacija i
mnogo svjedoka. Npr., W protiv vicarske, 26. januar 1993. (velika pronevjera, koja se ticala uprave
ezdeset firmi).
101 Iako je ona potrebno u svim
predmetima, Sud je smatrao posebno bitnom u predmetu Assenov protiv Bugarske, 28. oktobar 1998.,
jer se radilo o malodobnoj osobi.
102 Assenov protiv Bugarske, gdje
godinu dana nije bilo bukvalno nikakve aktivnosti; Punzelt protiv Republike eke, gdje je sud donio
drugu presudu ak deset mjeseci nakon ponitenja prve; Barfuss protiv Republike eke, gdje nije bilo
nikakvog objanjenja - osim da se radi o sloenom predmetu - za jedanaestomjesenu pauzu izmeu
pritvaranja i podizanja optunice, kao i dodatnih osam mjeseci izmeu ponitenja naloga o dodatnoj
istrazi i prve rasprave u predmetu.
103 Uopeno govorei, nepodnoenje izvjetaja u roku odreenom za to; vidjeti Clooth protiv Belgije.

biti opravdan. Jurisprudencija Suda pokazala

je znaaj konkretnih okolnosti svakog predmeta. Dok perodi koji prevazilaze jednu godinu jesu smatrani pretjeranima,96 periodi od
dvije do tri godine su nekada smatrani i prihvatljivim i upitnim.97 Slina razlika u stavu
takoer se moe vidjeti za period izmeu tri i
etiri godine.98 Periodi preko pet godina nikada nisu smatrani opravdanima.99
Domai zakon koji odreuje maksimalni period pritvora do suenja ne bi stvorio
problem kompatibilnosti sa Konvencijom.
Meutim, nesumnjivo bi bilo pogreno biti
rukovoen takvim maksimumom, poto
konkretne okolnosti svakog predmeta
odreuju da li je razuman vremenski rok
prekoraen.
Sluajevi u kojima su se dui vremenski periodi smatrali neospornima
uglavnom su bili oni u kojima je bilo problema
izazvanih sloenou samog predmeta,
odnosno koji su bili rezultat prirode krivinog
djela100 i/ili broja potencijalnih osumnjienih
koji imaju veze sa postupcima optuenog.
Meutim, faktori koji predmet ine
posebno kompleksnim mogu opravdati samo
produetak lienja slobode tamo gdje su relevantni organi zaista pokazali "posebnu
revnosnost" u voenju postupka.101 Mnoga
krenja lana 5(3) rezultat su dugih perioda
neaktivnosti u voenju predmeta do suenja,102 ili kanjenja koja uzrokuju vjetaci,103 i
43

odgovarajuih uvjeta ili prakse u radu,104

problema sa osobljem105 i problema koji
proizilaze iz potrebe da se zatiti identitet
svjedoka.106
Krenja lana 5(3) u svakom sluaju
e biti pronaeni u sluajevima gdje sud produi pritvor do suenja na dui vremenski
period, uz argument teine presude, uz potpuno zanemarivanje relevantnih injenica
kao to su: uhapeni ima porodicu i stabilan
ivot, i nakon odreenog vremena mogua
opasnost bilo kakvih zavjera ili bijega se
smanjila. Ovako je bilo u predmetu Ilijkov protiv Bugarske, gdje je podnositelj proveo tri
godine i etiri mjeseca u pritvoru do suenja.107 Uz to, u ovom sluaju, Sud je smatrao
da nalaz domaeg suda - da nije bilo nikakvih
izuzetnih okolnosti koje bi vodile ka
oslobaanju podnositelja - da su neprihvatljive i da teret dokazivanja prebacuju na
pritvorenika. Teret dokazivanja osnova za produenje pritvora do suenja ostaje na organima vlasti, a nikako na pritvoreniku.
U sloenim predmetima, dui vremenski periodi smatrani su neospornim, ako
je Sud bio uvjeren u to da su istraitelji obavili istragu uz neophodnu promptnost i da
nikakvo kanjenje nije bilo uzrokovano
nedostatkom osoblja ili opreme.108 U takvim
sluajevima moe biti posebno znaajno to
to je stvorena posebna jedinica da vodi ovaj
predmet ili da su prueni dodatni resursi da
44

bi se vodio ovakav predmet izuzetnog karaktera. Meutim, iznad svega bit e neophodno
pokazati da je sveukupna duina postupka
bila stalno predmet revizije i da su poduzeti
svi mogui napori da ih se ubrza. Sud ne
smatra da je osumnjieni pod bilo kojom
obavezom da sarauje, ali e, ako se za to
opredjeli, njegovo ponaanje biti jedan od
faktora usporavanja sveukupnog napretka
istrage. Nesaradnja, odnosno opstrukcije,
takoer e biti uzete u obzir u ocjeni da li je
ukupni period pritvora prije suenja bio pretjeran.109 U svakom sluaju, ne moe se
nikako oslanjati na navodno opstruktivno
ponaanje, da bi se opravdala duina pritvora prije suenja, koja je i onako ve preduga.110 U predmetu Jablonski protiv
Poljske,111 domai sudovi produili su pritvor
podnositelju vie nego to je zakon propisivao (tri godine) zato to je prije toga sebi
nanio povrede i na taj nain omeo suenje.
Evropski sud je rekao da se radi o krenju
lana 5(3), tvrdei da domai sudovi - kada
odluuju o tome da bi podnositelje trebalo
zadrati u pritvoru - nisu razmatrali alternativne "preventivne mjere", kao to su jamevina ili policijski nadzor.

3. Ranije osuivani poinioci

lan 5 (1) (a) omoguava "zakoniti
pritvor osobe nakon to nadleni sud izrekne

104 Assenov protiv Bugarske, gdje je

Sud smatrao da je nepotrebni
gubitak vremena bio rezultat faktike obustave istrage svaki put
kad je podnositelj podnio molbu
za potane na slobodu, obzirom
da se nadlenim organima slao
originalni spis, a ne kopija.
105 Stgmuller protiv Austrije, u
pogledu adekvatnog nivoa; Clooth
protiv Belgije i Muller protiv Francuske, promjena osobe odgovorne
za sluaj zbog unapreenja, rasporeivanja na nove dunosti i
umirovljenja; Trzaska protiv
Poljske, gdje je postupak obustavljen devet mjeseci, kada se sastav
suda morao mijenjati, nakon to
se sudija izvjestitelj razbolio.
106 Clooth protiv Belgije.
107 26. juli 2001.
108 Npr. W protiv vicarske.
109 W protiv vicarske, gdje je podnositelj odbio dati bilo kakve
izjave osobama koje su istraivale
pronevjeru vezanu za njegovo
upravljanje u ezdeset firmi.
110 Stgmuller protiv Austrije.
111 21. decembar 2000.

112 X protiv Austrije (1968. i 1969.);

De Wilde, Ooms i Versyp protiv
Belgije; Engel protiv Holandije;
Eggs protiv vicarske; Neumeister
protiv Austrije.
113 X protiv Savezne Republike Njemake; Drozd i Janousek protiv
Francuske i panije, 26. juni
1992.
114 U ovom sluaju, podnositelji su u
Francuskoj sluili kaznu izreenu
po presudi suda u Andorri. Vidjeti i
Perez protiv Francuske, 24. oktobar 1995.

kaznu". U smislu ove odredbe, kazna znai

proglaavanje lica krivim za izvreno krivino
djelo. To u svakom sluaju ne pokriva pritvor
do suenja ili druge preventivne sigurnosne
mjere. Iako u tipinoj situaciji sluenja
zatvorske kazne nakon izricanja presude za
odreeno krivino djelo, lan 5 (1) (a) takoer
pokriva i pritvor u psihijatrijskoj instituciji, ako
je osoba koja je proglaena krivom za
odreeno krivino djelo mentalno poremeena. Presude mogu biti izreene nakon postupka kojim je utvrena krivnja i za krivina i
za disciplinska djela. U znaenju Konvencije,
kazna je ono o emu odluuje raspravno
vijee koje vodi suenje (prvostepeni sud); i
stoga i pritvor do albenog postupka ulazi u
ovu odredbu. U predmetu Wemhoff, Sud je
smatrao da
osoba osuena u prvostepenom postupku, bilo da je do tog trenutka bila u
pritvoru ili ne, u poziciji je koju omoguava lan 5(1)(a), koja daje ovlatenje za
lienje slobode "nakon izricanja osuujue presude". Ova posljednja fraza ne
moe se tumaiti ogranieno na sluaj
konane osuujue presude.
Nadalje, u predmetu B protiv Austrije, Sud je
smatrao da
ne moe se predvidjeti to da je krivnja
osobe u pritvoru u toku albenog postupka ili procesa ili postupka revizije
ustanovljena u toku suenja obavljenog u

skladu sa zahtjevima lana 6,

to znai suenja pred prvostepenim sudom.
O osuujuoj presudi mora odluiti "nadleni
sud", to znai tijelo nadleno da sudi u predmetima, kao i tijelo koje je neovisno od
izvrne vlasti i od stranaka i koje daje odgovarajue pravosudne garancije - iako nije
neophodno da njegovi lanovi budu pravnici.112 Odluke koje donese policija, javni tuilac, vojni zapovjednik ili upravno tijelo nee
zadovoljiti ove zahtjeve. Osuujuu presudu
moe isto tako izdati strani sud, bilo da je ta
zemlja potpisnica Konvencije ili ne. Ono to je
bitno da bi lan 5(1)(a) bio primjenjiv je da
osuenik slui kaznu u zemlji koja je potpisnica Konvencije.113 Pitanje "adekvatnih sudskih garancija" u sluajevima gdje kaznu
izrie strani sud pojavila se u predmetu Drozd
i Janousek protiv Francuske i panije, gdje je
Sud smatrao da, osim ako kazna koju je a
koju je izrekao sud zemlje koja nije potpisnica Konvencije, to predstavlja "rezultat flagrantnog onemoguavanja pristupa pravdi", i
sluenje te kazne u zemlji potpisnici Konvencije ulazi pod lan 5(1)(a).114 "Zakonitost"
pritvora ne trai zakonitu presudu, ve samo
zakonit pritvor, to znai da pritvor mora biti u
skladu sa domaim zakonom i sa Konvencijom. Zakonitost znai da odreena zatvorska
kazna mora imati osnov u presudi koju je
izdao "nadleni sud" i da injenice na koje se
presuda poziva predstavljaju krivino djelo za
45

koje je mogue izricanje zatvorske kazne u

skladu sa domaim zakonom u vrijeme kada
je djelo poinjeno. Po lanu 5(1)(a), Evropski
sud ne moe revidirati zakonitost presude ili
izreene kazne.115 Isto tako, osoba ne moe
osporiti duinu ili primjerenost zatvorske
kazne po ovoj odredbi116 kao ni uvjete pritvora.117
lan 5(1)(a) trai uzronu vezu, a ne
samo hronoloku, izmeu osuujue presude
ili pritvora. Stoga, ako osuenu osobu sud
osudi na zatvorsku kaznu, a nakon toga ista
osoba upravnom odlukom bude osuena na
dalji pritvor, lan 5(1)(a) takoer pokriva i taj
drugi pritvor, ako postoji dovoljna veza
izmeu upravnog pritvora i inicijalne kazne
koju je izrekao sud.118 Da bi ulazio pod ovu
odredbu, pritvor mora uslijediti nakon vremenske kazne, ali isto tako moe "rezultirati,
slijediti i ovisiti, odnosno desiti se samom
prirodom osuujue presude".119 U predmetu
Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Sud je
smatrao da uzrona veza moe da se prekine
ako "je odluka da se osoba ne oslobodi ili da
se ponovo pritvori bude zasnovana na
temelju koji je nekonzistentan sa ciljevima
koje je elio postii sud koji je izrekao kaznu".
U takvim okolnostima, "pritvor koji je bio
zakonit na poetku pretvorit e se u lienje
slobode koje e biti proizvoljno i, shodno
tome, nekompatibilno sa lanom 5".
46

4. Izruenje
lan 5(1)(f) omoguava "zakonito
hapenje ili pritvor lica... protiv kojeg su
poduzete mjere sa ciljem deportacije ili
izruenja". Pritvor e potpasti pod ovu odredbu ako ne doe do deportacije ili izruenja, ili
ak ako nema formalnog zahtjeva ili naloga
za izruenje, pod uvjetom da je obavljena
odgovarajua istraga. Istraga bi predstavljala
"mjere" u smislu lana 5(1)(f).
Ova odredba sadri odreene garancije od kada vlasti uhapse ili pritvore lice
(uglavnom stranog dravljanina) do odluke o
deportaciji ili izruenju. Stoga, hapenje ili
pritvor moraju biti "zakoniti", to znai da
moraju biti u skladu sa domaim zakonom i
Konvencijom i ne smiju biti proizvoljni.
Iako su organi u Strasbourgu napravili razliku izmeu zakonitosti pritvora i zakonitosti izruenja,120 takoer su u revidiranju
zakonitosti pritvora nali da esto postoji
pitanje zakonitosti izruenja, posebno kada
sam domai zakon uspostavlja vezu izmeu
zakonitosti pritvora i zakonitosti izruenja.
Upravo zato je vrlo bitno odgoditi izruenje ili
deportaciju sve dok se ne revidira zakonitost
pritvora, poto rezultat moe imati efekta na
zakonitost same ekstradicije ili deportacije.
Uz to, u svjetlu garancija datih lanom 5(4),
izruenje ili deportacija bi trebali biti
odgoeni dok sud ne dobije priliku da revidi-

115 Krzycki protiv Savezne Republike

Njemake, Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva.
116 Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je podnositelj osuen
na doivotnu kaznu strogog zatvora, Sud se pozvao na zabranu
neljudskog kanjavanja u lanu 3,
a ne na lan 5.
117 Bizzoto protiv Grke, 15. novembar 1996., gdje se podnositelj
alio na mjesto i uvjete pritvora.
Sud je smatrao da, mada poram
postojati neko odnos izmeu
osnova za prihvatljivo lienje slobode i mjesta i uvjeta pritvora,
pritvor podnositelja proizilazi iz
presude u krivinom predmetu i,
shodno tome, ulazi u lan 5, stav
1(a). Vidjeti i Ashingdane protiv
Ujedinjenog Kraljevstva. U predmetu Bizzoto, Sud je naglasio da
mjesto i uvjeti pritvora mogu
pokrenuti pitanje po lanu 3.
118 Van Droogenbroeck protiv Belgije, 24. juni 1982. Podnositelju je
krivini sud izrekao kaznu zatvora
od dvije godine i naloio mu da
bude Vladi na raspolaganju u periodu od deset godina. Nakon to je
odsluio zatvorsku kaznu od dvije
godine, podnositelj je, nakon to
je nestajao, u dva navrata Vladinom odlukom lien slobode. Sud
je smatrao da su kazna zatvora i
nalog da bude Vladi na raspolaganju predstavljali "nerazdvojivu
cjelinu".
119 X protiv Ujedinjenog Kraljevstva,
5. novembar 1981.; Van Droogenbroeck protiv Belgije; Weeks protiv
Ujedinjenog Kraljevstva.

120 Caprino protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1975.), gdje je Komisija

smatrala da je ishod postupka o
ekstradiciji irelevantan kao opravdanje pritvora, ako je postupak
deportacije zakonito pokrenut i
ako se ozbiljno vodi.
121 6. mart 2001.
122 Predstavka br. 7317/76.
123 Predstavka br. 9706/83. Podnositelj, u nedostatku takvih
garancija, nije izruen.

ra zakonitost pritvora i, tamo gdje je to primjereno, naloi oslobaanje. Zakonitost pritvora u cilju izruenja bilo je kljuno pitanje u
predmetu Bozano protiv Francuske, gdje je
Sud zakljuio da je pritvor biop protuzakonit,
a stoga suprotan lanu 5(1)(f). Sud je odluio
da je deportacija podnositelja iz Francuske u
vicarsku bila proizvoljna: iako je francuski
sud odbio zahtjev Italije da podnositelj bude
izruen, francuska vlada je donijela protiv
njega nalog o deportaciji; vlasti su ekale
nekih mjesec dana da urue nalog o
deportaciji, sprijeile su podnositelja da
posegne za bilo kojim pravnim lijekom, da
stupi u kontakt sa suprugom ili sa advokatom
ili da predloi zemlju deportacije; podnositelja je policija prisilno izvela iz Francuske na
vicarsku granicu, on je bio u pritvoru u vicarskoj i kasnije je izruen Italiji. Sud je
zakljuio da su okolnosti ovog predmeta
dokazale da je pritvor u kojem je podnositelj
bio, ustvari, bio prikriveni oblik izruenja koje
se po Konvenciji nije mogao opravdati.
Zakonitost pritvora u cilju deportacije nedavno je razmatran u predmetu Dougoz
protiv Grke, gdje je Sud naao krenje lana
5(1)(f). Iako nije bilo nikakvog pravnog osnova za deportaciju u domaem zakonu, Sud
jeste rekao da je protjerivanje naredilo drugo
tijelo, a ne ono koje je propisano domaim
zakonom - nakon miljenja vieg javnog tuioca u vezi primjene analogije ministarske

odluke o pritvoru lica koje ekaju administrativno protjerivanje - i da zahtjev o "javnoj

opasnosti" koji postoji u domaem zakonu
nije bio ispunjen. Uz to, Sud je smatrao da
miljenje vieg javnog tuioca u vezi sa primjenjivou analogije ministarske odluke o
pritvoru lica koja ekaju administrativno protjerivanje ne predstavljaju "zakon" odgovarajueg "kvaliteta" u smislu znaenja Konvencije.121
Iako lan 5(1)(f) ne uspostavlja vremenske granice u pogledu trajanja pritvora
,Komisija je rekla da postupak izruenja ili
deportacije mora da se vodi sa "potrebnom
revnosnou". U predmetu Lynas protiv vicarske, Komisija je jasno rekla da ako
postupak ne bude voen sa potrebnom
revnosnou ili ako pritvor rezultira
nekom zloupotrebom ovlasti, prestaje biti
opravdan po lanu 5(1)(f). Unutar ovih
ogranienja, shodno tome, Komisija moe
imati razloga da razmatra duinu vremena provedenog u pritvoru do ekstradicije...122
Meutim, ako pritvor do ekstradicije
bude odgoen u interesu ili po zahtjevu date
osobe, onda ta osoba ne bi mogla tvrditi da je
rtva produenog pritvora. Naprimjer, u predmetu X protiv Savezne Republike Njemake123 22 mjeseca pritvora do izruenja
smatrani su opravdanim, poto su njemake
vlasti to vrijeme iskoristile da pokuaju prib47

aviti garancije od turske vlade da podnositelj

nee po izruenju biti izloen opasnosti od
smrtne kazne. Ili, u predmetu Kolompar protiv Belgije,124 skoro tri godine provedene u
pritvoru do izruenja takoer su smatrane
opravdanim, poto je sam podnositelj na
razne naine produavao ili doprinosio
odgaanju postupka.
Zahtjev za zakonitou ukljuuje i
kvalitet domaeg zakona, u smislu da on
mora biti dostupan i predvidljiv i formuliran
uz dovoljnu preciznost. Meutim, iako su
takvi zahtjevi proglaeni neutemeljenim,125
ovo pitanje bi se moglo uspjeno pokrenutipred sudom.

124 24. Septembar 1992.

125 Zamir protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Predstavka br. 9174/80.

48

III dio: Druga opravdanja za

lienje slobode
Hapenje i pritvor mogu se desiti u
okolnostima koje i nisu krivini postupak.
One su detaljno navedene u lanu 5(1) i
moraju se vrlo usko tumaiti. Zahtjev za
"zakonitou" razmatran u gornjem tekstu126
podjednako je primjenjiv na sve situacije gdje
je dozvoljeno lienje slobode. Hapenje i
pritvor moraju biti u skladu sa domaim
zakonom i Konvencijom i ne smiju biti
proizvoljni.

1. Sudski nalog i obaveze propisane

zakonom

126 Odjeljak I.2.

127 Airey protiv Irske; X protiv Austrije; Freda protiv Italije; X protiv
Savezne Republike Njemake.
128 18. januar 2001.
129 Lawless protiv Irske, 1. juli
1961.; Ciulla protiv Italije.
130 Johansen protiv Norveke; B protiv Francuske; Ciulla protiv Italije;
McVeigh,O'Neill i Evans protiv
Ujedinjenog Kraljevstva.

lan 5(1)(b) omoguava hapenje i pritvor

lica "za nepotivanje zakonitog naloga suda
ili u svrhu osiguranja ispunjenja bilo kakve
obaveze propisane zakonom". Prva situacija
gdje su dozvoljeni hapenje i pritvor mogla bi,
recimo, proizai iz injenice da osoba nije
platila sudsku kaznu, ili da bi se podvrgnula
nekom ljekarskom pregledu, ili da bi se pojavila kao svjedok, ili za nepotivanje ogranienja stalnog mjesta boravka ili izjave o imovini.127 U svim sluajevima, obaveza mora
proizilaziti iz naloga suda. U predmetu
Slavomir Berlinski protiv Poljske, Sud je
zakljuio da je obavezno smjetanje pod-

nositelja u psihijatrijsku bolnicu obavljeno u

kontekstu krivinog postupka protiv njega, da
bi se osiguralo izvrenje sudskog naloga da
se ispita njegovo psihiko stanje za utvrenje
njegove krivine odgovornosti. Kada se uvjerio u to da je pritvor bio rezultat sudskog naloga, Sud je potvrdio zahtjev zakonitosti i rekao
da je pritvor bio u skladu sa procedurom
propisanom zakonom i da stoga nije bio
proizvoljan.128 Druge kategorije situacija
pokrivenih ovom odredbom izgledaju manje
jasne. Meutim, organi u Strasbourgu smatrali su da se izraz "svaka obaveza propisana
zakonom" odnosi na konkretne ili specifine
obaveze.129 Kada se vlasti pozivaju samo na
sprjeavanje krenja normi. uope se ne
ispunjava zahtjev za specifinou. Ovakva
specifina obaveza mogla bi biti izvrenje
vojne ili civilne slube, noenje line karte,
podnoenje poreske ili carinske prijave ili
potivanje obaveznog prebivalita.130 U predmetu Engel protiv Holandije, gdje su se vlasti
pozvale na ovu odredbu da bi opravdale "strogi zatvor" kao privremenu mjeru, Sud je
zakljuio da opa obaveza potivanja vojne
discipline nije dovoljno specifina. U predmetu Ciulla protiv Italije, pritvor podnositelja bio
je opravdan time to on nije ispunio obavezu
da "promjeni svoje ponaanje" a to se nije
smatralo specifinom ili konkretnom obavezom. U predmetu McVeigh, Komisija je
zakljuila da obaveza odreenog lica da se,
49

kada ulazi u Veliku Britaniju, podvrgne pregledu od strane slubenog lica predstavlja
specifinu i konkretnu obavezu i stoga pritvor
kojim se osigurava ispunjenje ove obaveze
jeste u principu dozvoljen po lanu 5 (1) (b).
U ovom sluaju, Komisija je ovako definirala
test koji e se primjeniti na injenice koje
pokreu pitanje po ovoj odredbi Konvencije:
U razmatranju da li takve okolnosti postoje mora se uzeti u obzir... priroda
obaveze. Neophodno je razmotriti da li je
njihovo ispunjenje pitanje trenutne
neophodnosti i da li su okolnosti takve da
nijedan drugi nain osiguranja ispunjenja
obaveze nije razumno izvodljiv. ... Trajanje
perioda pritvora takoer je relevantan faktor u uspostavljanju takve ravnotee.
Odbijanje da se izvri ugovorna
obaveza, ak i kada je nametnuta odlukom u
parninom postupku, ne ulazi u opseg lana
5(1)(b). Prema lanu 1 Protokola 4, lienje
slobode za neispunjenje ugovornih obaveza
je zabranjeno.

2. Pritvor maloljetnika
lan 5(1)(d) omoguava "pritvor maloljetnika sudskim nalogom u svrhu obrazovnog nadzora" ili "zakonit pritvor u svrhu
privoenje maloljetnika pred nadleni zakonski organ". Prema Konvenciji, termin "maloljetnik" ima autonomno znaenje i odnosi se
50

na sve osobe mlae od 18 godina. Prvi osnov

pritvora primjenjuje se u sluajevima kada
sud ili upravno tijelo nalogom odlui da maloljetnika stavi pod nadzor, kombiniran sa
ogranienjem slobode, kao to je prisilni
boravak u popravnom domu ili na klinici. U
predmetu Boumar protiv Belgije,131 Sud je
smatrao da pritvor maloljetnika u popravnoj
instituciji ili u zatvoru prije brzog prebacivanja u popravni dom jeste dozvoljen po lanu
5(1)(d). Meutim, Sud je zakljuio da je dolo
do krenja ove odredbe, poto je dati maloljetnik - teko poremeen i delinkventan
djeak - bio zatvoren devet puta u istranom
zatvoru, u ukupnom trajanju od 119 dana, za
manje od jedne godine. Sud je smatrao da su
vlasti bile pod obavezom da omogue odgovarajue uvjete da bi se ostvarili vaspitni ciljevi; pritvor maloljetnika
u uvjetima potpune izolacije i bez pomoi
osoblja koje je kvalificirano za vaspitni rad
ne mogu se smatrati ostvarenjem bilo
kakvog vaspitnog cilja.
U predmetu Nielsen protiv Danske,
Sud je smatrao da je pritvaranje djeteta u psihijatrijsku bolnicu protiv njegove volje, ali na
osnovu zahtjeva majke nije predstavljalo
lienje slobode, ve "majino odgovorno
koritenje njenih starateljskih prava u interesu djeteta".132 U predmetu Suzie Koniarska
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je sud
dao nalog da se maloljetnik smjesti na sigurno mjesto, Sud je zakljuio da je pod-

132 28. novembar 1998.

131 29. februar 1998

nositeljica bila liena slobode, poto Sud nad

njom nije imao starateljsko pravo. Meutim,
Sud je rekao da je pritvor bio naloen "u svrhu
vaspitnog nadzora" i da je shodno tome bio u
skladu sa lanom 5 (1) (d), poto je podnositeljica - maloljetnica sa tekim psihopatskim poremeajem - poslana u specijaliziranu rezidencijalnu ustanovu za teko
poremeene mlade ljude, sa vrlo ozbiljnim
vaspitno-obrazovnim programom.133 Drugi
osnov odnosi se na pritvor maloljetnika u
svrhu izvoenja pred sud "da bi se osiguralo
njihovo uklanjanje iz tetnog okruenja".
Ovakva situacija nee pokriti pritvaranje maloljetnika koji je osumnjien ili optuen za krivino djelo. Meutim, hoe pokriti pritvor maloljetnika optuenog za krivino djelo za vrijeme psihijatrijskog posmatranja i pripreme
izvjetaja po kojem e se preporuiti odluka u
pogledu tog maloljetnika, ili pritvor u toku trajanja sudskog postupka za smjetaj maloljetnika na staranje. 134

3. Pritvor mentalno oboljelih, alkoholiara, ovisnika o drogama,

beskunika ili u svrhu sprjeavanja
irenja zaraznih bolesti
133 12. oktobar 2000.
134 X protiv vicarske (1979.), odnosno Bouamar protiv Belgije.
135 Guzzardi protiv Italije (mentalno
oboljeli, alkoholiari i narkomani).
136 Winterwerp protiv Holandije, 24.
oktobar 1979.
137 Idem.

lan5 (1)(e) omoguava zakonit

pritvor "lica u svrhu sprjeavanja irenja
zaraznih bolesti, mentalno oboljelih, alkoholiara ili ovisnika o drogama ili beskunika". Iz razloga iz kojih lica iz ovih kategorija
mogu biti pritvorena, Sud je smatrao da "ne
samo da se oni moraju smatrati povremeno

opasnim po javnu sigurnost, ve i da njihov

lini interes moe zahtjevati njihov pritvor".135
to se tie znaenja fraze "mentalno
oboljeli", Sud je smatrao da ovakav termin ne
moe imati "definitivno tumaenje" s obzirom
na stalni razvoj medicinskog poimanja mentalnog poremeaja.136 U svakom sluaju,
osoba ne moe biti pritvorena na osnovu ove
odredbe "samo zato to njegovi stavovi ili
ponaanje odstupaju od normi koje preovladavaju u odreenom drutvu".137 Pitanje da
li je osoba mentalno oboljela ili ne bit e
odreeno u skladu sa domaim zakonom,
njegovom primjenom na odreeni predmet i
preovladavajuim stavovima psihijatrijske
struke. Meutim, pritvor mora biti "zakonit",
to znai da mora biti u skladu sa zakonom,
ukljuujui materijalne i procesne norme u
skladu sa Konvencijom, i ne smije biti
proizvoljan. U predmetu Winterwerp, Sud je
uspostavio kriterije koji moraju biti ispunjeni
da bi se pritvor mentalno oboljele osobe kvalificirao kao pritvor koji "nije proizvoljan":
i. objektivni medicinski strunjaci moraju
utvrditi mentalni poremeaj;
ii. priroda ili stepen poremeaja moraju biti
dovoljno teki da opravdaju pritvor;
iii. pritvor smije trajati samo onoliko koliko
traje medicinski poremeaj, odnosno
odreena jaina poremeaja;
iv. u sluajevima gdje je pritvor potencijalno neogranien, moraju se vriti
51

povremene revizije pred tribunalom koji

ima ovlasti da odredi otputanje;
v. pritvor mora biti u bolnici, klinici ili drugoj
odgovarajuoj instituciji koja ima ovlasti
da takve osobe dri u pritvoru.138
Prvi uvjet se ne odnosi na hitne
situacije. Naprimjer, podnositelja u predmetu
Winterwerp je u psihijatrijsku bolnicu poslao
gradonaelnik bez bilo kakvog ljekarskog
miljenja, nakon to su ga nali kako gol lei
u policijskoj eliji.139 Meutim, oekuje se da,
dok neke okolnosti mogu omoguiti hitni
pritvor, medicinska potvrda, barem privremena, mora se pribaviti u vrlo kratkom vremenu
nakon poetka pritvora. U predmetu Varbanov protiv Bugarske, podnositelj je bio
pritvoren u skladu sa nalogom tuioca, koji je
izdan bez bilo kakve konsultacije sa medicinskim strunjakom. Sud je zakljuio da je
ovakav pritvor bio nezakonit, poto "nije
razumno pokazano da je podnositelj mentalno obolio". Sud je do ovakvog zakljuka
doao nakon to je primijetio da u ovom predmetu "ranija ocjena psihijatra, barem na
osnovu dostupnih dokumenata jeste bila
mogua i neophodna".
Sud je primijetio da nije bilo nikakve
tvrdnje da je ovaj sluaj bio hitan, da podnositelj nije imao nikakvu historiju mentalnih
oboljenja i da je navodno dao ljekarsko
uvjerenje da je mentalno zdrav. U takvim
okolnostima, Sud je hapenje i pritvor pod52

nositelja smatrao neprihvatljivim na osnovu

stava tuioca i policajca u pogledu njegovog
mentalnog zdravlja, a bez bilo kakve ocjene
psihijatra.140 Takoer je bitno rei da lan
5(1)(e) ne nosi sa sobom implicitno "pravo na
tretman", kako je to tvrdio podnositelj u predmetu Winterwerp, koji je tvrdio da je odgovarajui tretman impliciran u formulaciji "da
bi se osiguralo da ne bude pritvoren due
nego to je apsolutno neophodno". U predmetu Ashingdane, s druge strane, Sud je
smatrao da mora postojati "neka veza
izmeu osnova za dozvoljavanje lienja slobode i mjesta i uvjeta pritvora", to znai da
izvrenje naloga kojim se mentalno oboljelo
lice liava slobode takoer predstavlja dio
zahtjeva za zakonitost. Meutim, nepruanje
medicinske njege mentalno oboljeloj osobi
koja je u pritvoru takoer moe pokrenuti
pitanje u pogledu zabrane "neljudskog postupanja" u lanu 3.
Pitanje beskunika pojavilo se pred
Sudom u predmetu De Wilde, Ooms i Versyp
protiv Belgije. Sud je prihvatio, u principu, u
smislu lana 5(1)(e) definiciju beskunika u
Belgijskom krivinom zakonu kao: "osobe
koje nemaju stalno mjesto boravka, nemaju
osnovnih ivotnih sredstava i nikakvo
redovno zanimanje ili struku". U predmetu
Guzzardi protiv Italije, Sud je odbio tvrdnju
vlade da osobe osumnjiene za pripadnost
mafiji, a koje nemaju oigledne izvore sred-

138 Vidjeti i X protiv Ujedinjenog

Kraljevstva (1981.); Ashingdane
protiv Ujedinjenog Kraljevstva
(1985).
139 Iako je Sud smatrao da je ovaj
hitni pritvor bio "zakonit", holandski zakon promijenjen je u smislu
potrebe da se prethodno pribavi
miljenje ljekara.
140 5. oktobar 2000.

141 4. april 2000.

stava za ivot, mogu da se stave pod termin

"beskunika". U belgijskom predmetu, gdje
su podnositelji bili pritvoreni u skladu sa sopstvenom eljom, Sud je smatrao da se od
prava na slobodu ne moe odustati i da je
potrebna sudska odluka, ak i ako je
pritvorenik pristao na lienje slobode. Iako
jeste bilo nekoliko pritubi vezanih za pritvor
ovisnika o drogama ili alkoholiara, ili u svrhu
sprjeavanja irenja zaraznih bolesti, implicitno je jasno da je Sud u ocjenjivanju validnosti pritvora imao stav slian stavu prema mentalno oboljelim osobama. Odreujui znaenje termina "alkoholiar" u smislu lana
5(1)(e), u predmetu Witold Litwa protiv
Poljske Sud je smatrao da
da osobe koje nisu medicinski dijagnosticirane kao "alkoholiari", ali ije ponaanje i postupanje pod utjecajem alkohola
predstavlja prijetnju javnom redu ili njima
samima, mogu biti stavljene pod nadzor u
svrhu zatite javnosti ili u njihovom sopstvenom interesu, kao to su njihovo
zdravlje ili lina sigurnost.
Meutim, Sud je takoer smatrao da
to ne znai da je "pritvor pojedinca samo zato
to je pod utjecajem alkohola" dozvoljen po
lanu 5(1)(e). Nadalje, Sud je zakljuio da je
pritvaranje podnositelja u centar za otrjenjivanje bilo proizvoljno, jer njegovo ponaanje
nije predstavljalo bilo kakvu prijetnju po
javnost ili po njega samog i da alternativne

mjere koje postoje u domaem zakonu za

osobe u intoksiciranom stanju nisu bile ni
razmatrane. Sud je primjetio da, u skladu sa
domaim zakonom, "osoba u intoksiciranom
stanju ne mora biti liena slobode, poto je
policija moe odvesti u neku javnu ustanovu
ili u mjesto gdje nastanjena". U zakljuku je
Sud rekao da je pritvor podnositelja u centar
za otrjenjivanje bio protuzakonit.141

53

IV dio: Dunost da se odmah

daju razlozi hapenja

54

Stav 2 lana 5 sadri kljunu garanciju protiv zloupotrebe ovlasti da se nekoga

lii slobode: svako ko bude uhapen odmah
e biti obavjeten, na jeziku koji razumije, o
razlozima hapenja i svakoj optubi koja protiv njega postoji. To bi trebalo osobi omoguiti da razumije ta se deava i da razmotri
odgovarajui nain osporavanja takve mjere.
U mnogim sluajevima opravdanog lienja
slobode, objanjenje moe imati koristan
efekat da jasno objasni da je pruanje otpora
neprimjereno i time olakati posao zvaninim
licima koji u postupku uestvuju. Uz to, potreba da se objasni zato se takva mjera poduzima vjerovatno e potaknuti javne organe da
razmotre da li postupaju unutar granica svojih ovlasti i da izbjegnu aktivnosti za koje
nema adekvatnog opravdanja. U svakom
sluaju, razlozi koji se daju - ili odsustvo razloga - e na kraju biti znaajan faktor kada
pravosudno tijelo bude odluivalo o prihvatljivosti lienja slobode. U ispunjenju
obaveza da se daju razlozi, kljuno pitanje su
okolnosti u kojima se takva obaveza pojavljuje, priroda objanjenja koja se mora dati,
omjer u kojem objanjenje mora biti razumljivo osobi na koju se odnosi i vrijeme koje
moe protei prije nego to se takvo objanjenje da.

1. Kada se obaveza pojavljuje

U nametanju obaveze da se daju
razlozi, lan 5(2) pominje osobe koje su
"uhapene" i postojanje "optube". Ovakva
formulacija ne bi trebala dovesti do zakljuka
da potrebe da se daju razlozi postoji samo u
kontekstu krivinog postupka. Jasno je
ustanovljeno da razlozi mogu da se daju u
svakoj situaciji gdje je neko lien svoje slobode. Osoba ne moe koristiti pravo da ospori
zakonitost svakog lienja slobode, a da nije
svjesna koji su razlozi tog lienja slobode.
Nadalje, treba imati na umu da se ovakava
dunost odnosi na svako lienje slobode,
tako da ponovno nametanje takve mjere
nakon nekog oblika privremenog oslobaanja - bilo u obliku jamevine ili privremenog
putanja osuenog poinioca krivinog djela
- trai objanjenje, iako je inicijalno lienje
slobode ve bilo objanjeno.142

2. Priroda objanjenja
U predmetu Fox, Campbell i Hartley,
Sud je naglasio da objanjenje mora ponuditi datoj osobi neophodne pravne i injenine
osnove lienja slobode koje e onda toj osobi
omoguiti da se obrati sudu da bi osporila
zakonitost svoga hapenja ili pritvora. Upravo
bi zato bilo nedovoljno jednostavno se pozvati na formalne zakonske odredbe kojima se

142 Vidjeti Predstavku br. 4741/71, X

protiv Belgije, 43 CD 14 (1973.).
Sud nije smatrao neophodnim da
odlui po ovom pitanju u predmetu X protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, 5. novembar 1981, ali
jeste naglasio znaaj objanjenja
u stvarnom koritenju ovog prava
po lanu 5 stav 4 u osporavanju
zakonitosti lienja slobode.

143 Usp. Raielis protiv Litvanije,

gdje je navedeno da ili nisu dati
nikakvi razlozi, ili su navedene
odredbe nekoliko zakona, ali bez
bilo kakvih konkretnih djela; 2.
mart 1999. (odluka o prihvatljivosti) i 29. ferbruar 2000.
(prijateljsko poravnanje).

daje ovlatenje za lienje slobode, kao to se

inicijalno desilo u predmetu Fox, Cempbell i
Hartley. Postoji potreba da se daju neke naznake materijalnog osnova za koritenje
ovakve odredbe, poto e to naznaiti da li
date okolnosti ulaze u opseg tog osnova i da
li je koritenje takve mjere u datom kontekstu
proizvoljno. U predmetu Fox, Cempbell i Hartley, zahtjevi lana 5 (2) jesu bili zadovoljeni
po miljenju Suda, zato to se smatralo da su
razlozi jasno objanjeni, jer je obavljeno ispitivanje podnositelja u vezi sa konkretnim krivinim djelima i sumnjom za lanstvu u
zabranjenim organizacijama. Odluka u ovom
predmetu naglasila je da je stepen specifinosti potreban u svrhu zadovoljenja lana
5 (2), bez odreene naznake konkretnog postupanja koje predstavlja osnov za lienje slobode. Malo je vjerovatno da e data osoba
biti u stanju odrediti da li se radi o opravdanom koritenju ovlasti.143 U mnogim sluajevima, objanjenje se moda najbolje daje
direktnom izjavom osobi na koju se odnosi, s
tim to izjavu daje zvanino lice koje ga liava
slobode. Naprimjer, rei osobi da je osumnjiena za uee u krai nekog predmeta iz
odreene kue odreenog dana. U krivinom
predmetu, dunost da se daju razlozi
vjerovatno e podrazumjevati i davanje nekih
informacija i o samom krivinom djelu za koje
se osoba sumnjii i nainu na koji je ta osoba
ukljuena u njegovo izvrenje. Slino tome,

kada se lienje temelji na mentalnoj bolesti

date osobe, mora se dati ista naznaka koje je
to ponaanje koje otvara pitanje i koja je
dijagnoza koja se smatra opravdanjem mjera
koje se poduzimaju. Isto tako, u sluaju
pritvora prije izruenja, osoba na koju se to
odnosi bi trebala biti upoznata sa konkretnim
krivinim djelom i postojanjem zahtjeva za
njegovo izruenje u odreenu zemlju.
Obaveza po lanu 5 (2) vie je
ograniena nego dunost koju namee lan 6
(3) (a) da se optueni obavjesti o prirodi i
uzroku optubi protiv njega; puno vie detalja
potrebno je u drugoj situaciji, zato to e to
biti neophodno za pripremu odbrane za predstojee suenje.

3. Razumljivost objanjenja
Bitno je da objanjenje bude formulirano svakodnevnim jezikom. Mnogi ljudi
lieni slobode nemaju niti intelektualni
kapacitet niti profesionalno iskustvo da razumiju kompleksnosti pravnih formulacija.
Osnovni je cilj da data osoba mora razumjeti
ta joj se deava i uvijek e biti potrebno
uzeti u obzir konkretne sposobnosti pojedinca. Takav cilj moe se postii kada su
zvanini dokumenti - kao to su nalog za
hapenje ili sudski nalog - kojima se daje
ovlatenje za lienje slobode pisani jezikom
koji je operazuljiv. Meuitm, ovo nije uvijek
55

izvodljivo, a poto lan 5 (2) ne trai bilo

kakav precizan oblik komunikacije, pojanjenje koje daju zvaninici koristei zvaninu
dokumentaciju, moe biti u potpunosti prihvatljivo. Naravno, to moe ponekad traiti
dodatne napore da se to iznese na razumljiv
i pojednostavljen nain. U sluajevima gdje
djelotvorna komunikacija nije mogua s
obzirom na ivotnu dob i mentalno stanje
date osobe, objanjenje se mora dati osobi
koja nad takvom osobom ima starateljska
prava - kao to je roditelj, u sluaju vrlo malog
djeteta - ili neko drugi ko ima ovlatenje da
zastupa interese date osobe.
Kada osoba liena slobode ne razumije zvanini jezik, objanjenje se mora dati
na jeziku koji ta osoba razumije (tu se
podrazumjeva i Brajevo i znakovno pismo).
Meutim, to ne bi trebalo biti problematino
u mnogo sluajeva, poto se objanjenje ne
mora dati u prvom trenutku lienja slobode i
time e se ukazati prilika da se pronae neko
ko moe dati objanjenje na jeziku koji ta
osoba razumije.144

4. Vrijeme
lan 5 (2) propisuje da se razlozi
moraju dati "promptno", a ne "odmah". Nedavanje odgovarajueg objanjenja tamo gdje
je to mogue moe samo po sebi biti dovoljno
da se lienje slobode smatra proizvoljnim i
56

samim tim nezakonitim u smislu lana 5. Prihvatljivost vremena koje e protei izmeu
inicijalnog lienja slobode i trenutka kada se
daje odgovarajue objanjenje u velikoj e
mjeri ovisiti o okolnostima samog sluaja. U
sluajevima gdje se zakljui da je kasnije ispitivanje osumnjienog bilo dovoljno da se
razumiju razlozi zato je ta osoba liena slobode, Sud nije imao prigovora na periode
izmeu dva i devetnaest sati. Ovo prvo desilo
se u predmetu Murray protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, a ovo drugo se desilo u predmetu Dikme protiv Turske.145 Meutim, u tom i u
drugim sluajevima, Sud je naglasio da je
interval ipak bio samo nekoliko sati.146 Malo
je vjerovatno da bi u veini sluajeva periodi i
vie od jednog dana bili prihvatljivi. Meutim,
mogue je zamisliti da bi i dui periodi mogli
biti prihvatljivi, ako postoje realne tekoe u
ostvarivanju komunikacije, kao to je, recimo,
nemogunost pronalaenja odgovarajueg
prevodioca. Meutim, ne postoji nikakav
razlog da se predpostavi da izvan krivinog
postupka moe da se prui vea irina u
tumaenju termina "promptno"; u svakom
sluaju, u predmetu Van der Leer protiv
Holandije, desetodnevno kanjenje u obavjetavanju osobe o razlozima zato je zatvorena u psihijatrijsku ustanovu odmah se smatralo neprihvatljivim. U svakom sluaju,
razlozi da se zna zato je neko lien slobode
podjednako su bitni ak i ako se ne radi o

144 Vidjeti Predstavku br. 2689/65,

Delcourt protiv Belgije, 10 YB 238
(1965.), gdje je nalog po kojem je
osoba koja govori francuski
uhapena bio na holandskom, ali
je kasnije ispitivanje obavljeno na
francuskom.
145 11. juli 2000.
146 Vidjeti Fox, Campbell i Hartley
(sedam i po sati) i Kerr protiv
Ujedinjenog Kraljevstva (odluka o
prihvatljivosti).

krivinom postupku i pravo osporavanja

zakonitosti takve mjere podjednako je primjenivo. Meutim, nikakvi posebni napori za
ostvarenje komunikacije nee biti neophodni
kada je osoba liena slobode - iz ma kog
razloga - sama onemoguila da joj se da
objanjenje; u predmetu predmetu Keus protiv Holandije147 nije pronaeno nikakvo
krenje lana 5(2) kada je mentalno poremeena osoba pobjegla prije nego to joj je
saopena odluka da bude pritvorena u bolnici. Razlog za ogranienje kretanja u bolnici
smatrao se adekvatno predoenim kada je ta
osoba nazvala datu bolnicu i nije bilo nikakve
druge dunosti vlasti da obavjeste advokata
te osobe prije nego to je takva odluka donesena.

147 25. oktobar 1990

57

V dio: Obaveza da se pritvorene

osobe promptno izvedu pred
pravosudni organ, odnosno na
suenje u razumnom vremen skom roku ili da se puste
Stav 3 lana 5 ukljuuje odreeni
broj neophodnih garancija da bi lienje slobode bilo izuzetak od prava na slobodu i da
se osigura pravosudni nadzor nad hapenjem
i pritvorom. Ovaj dio teksta se uglavnom bavi
pritvorom u skladu sa lanom 5 (1) (c).
Obaveza iz lana 5 (3) da se osigura da postoji pravosudni nadzor nad hapenjem i
pritvorom sadri tri elementa: karakter osobe
koja vri takav nadzor; ovlast da se pritvor
okona i, drugim rijeima, da se data osoba
oslobodi; i blagovremenost takvog nadzora.

1. Karakter nadlenog zakonskog

organa
lan 5 (3) kao prvo trai da uhapena ili pritvorena osoba u skladu sa odredbama stava 1 (c), promptno bude izvedena pred
sudiju ili drugo zvanino lice koje po zakonu
ima pravo vrenja pravosudne funkcije. Dok
termin "sudija" ne otvara bilo kakva pitanja,
izraz "slubeno lice zakonom ovlateno da
vri sudsku funkciju" obavezao je sud da
58

identificira ko je "slubeni organ" koji nije

sudac.
Nema sumnje da su mnogi, kada je
Konvencija usvojena, mislili da se ovo
"slubeni organ" odnosi na tuioca. To jeste
bila praksa u mnogim zemljama lanicama
Vijea Evrope i pokrenulo se pitanje osiguravanja da poloaj tuioca zadovoljava kriterij
naveden u lanu 5(3), odnosno, da tuilac
bude osoba koja ima ovlasti da vri pravosudnu funkciju. Poseban je naglasak stavljen na
to da se osigura da tuilatvo ima istu neovisnost o izvrnoj vlasti, kakvu ima i sudija.
Meutim, u praksi pokazalo se nemogue da
tuioci budu u stanju svoju ulogu igrati u
skladu sa zahtjevima Konvencije. Uvjet da
"slubeni organ" mora biti u stanju vriti
pravosudnu funkciju znai da je dati "zakonski organ" neovisan o izvrnoj vlasti i nepristrasan. Ovakav pristup doveo je Sud do
zakljuka da prenoenje na tuioca ovlasti da
odluuje o tome da li treba produiti pritvor
osumnjienom u ma kom trenutku prije
suenja nije kompaktibilno sa lanom 5(3).
Problem se uvijek pojavljivao kroz mogunost
da tuilac - koji odluuje o pitanju pritvora kasnije igra ulogu i u krivinom gonjenju date
osobe. Po miljenju Suda, ove dvije funkcije
istrage i krivinog gonjenja ne moe obavljati
jedna te ista osoba. Osnovni je problem to je
tuilac stranka u postupku i ne moe se
oekivati da lica koja su u toj ulozi, shodno

148 26. novembar 1992.

149 28. oktobar 1998.

tome, budu nepristrasna kada obavljaju

pravosudnu funkciju u jednom te istom predmetu. Vrlo je bitno pitanje da li postoji
mogunost da tuilac kasnije bude ukljuen
u krivino gonjenje predmeta. Ovo je bilo
dovoljno u predmetu Huber protiv vicarske
da Sud zakljui da okruni pravobranilac u
Cirihu nije zadovoljavao zahtjeve lana 5(3).
Slino tome, u predmetu Brincat protiv Italije,148 dolo je do krenja lana 5(3), u sluaju gdje je pritvor optuenog potvrdio tuilac
koji je kasnije zakljuio da nije imao teritorijalnu nadlenost u tom predmetu i proslijedio
predmet tuiocu drugog okruga. Sud je potvrdio da, poto je objektivno izgledalo kada je
prvi tuilac potvrdio pritvor da bi mogao intervenirati i u kasnijem postupku, sumnje u njegovu nepristrasnost su bile opravdane te je s
toga bilo beznaajno da li je kasnije postalo
evidentno da on nema jurisdikciju. injenica
da tuilac nije kasnije postao jedna od
stranaka u postupku sasvim je sluajna i
odluka je dovela do toga da se iz italijanskog
procesnog prava ukine ovlatenje tuioca da
naloi ili potvrdi pritvor. Potrebno je naglasiti
da problem nepristrasnosti moe takoer
imati utjecaja na poloaj sudaca. Postoji velika sudska praksa koja se odnosi na pitanje
da li uee suca u predraspravnim odlukama moe biti takvo da sudac nije objektivno
nepristrasan toliko da moe predsjedavati u
toku suenja. I ovo e, u svakom sluaju, biti

tako kada se presuda mora donijeti o tome

da li je osoba koja je bila u pritvoru kriva ili
ne.
Meutim, problem objektivne nepristrasnosti vjerovatno je puno vei kada se
uzme u obzir struktura tuilakog sistema i
ne iznenauje da su mnoge zemlje slijedile
primjer Italije, poto je vrlo teko garantirati
unaprijed da osoba koja donosi odluku o
pritvoru nee kasnije biti ukljuena u krivino
gonjenje. Ako postoji izvjesnost da to nee
pretstavljati problem, onda postoji i potreba
da se osigura da tuilac bude zaista neovisan, a to znai ne samo od politikog pritiska ve i od svojih predpostavljenih. U
nekim okolnostima od podreenih slubenika se moe oekivati da prate upute svoji
nadreenih u pogledu odreenog predmeta i
oni, shodno tome, nee imati potrebnu neovisnost. U predmetu Asenov i ostali protiv
Bugarske, podnositelj je doveden pred
istraitelja koji ga je ispitivao, formalno
optuio i donio odluku da ga dri u pritvoru.
Odluku istraitelja potvrdio je tuilac, a drugi
tuioci su odluili o produetku pritvora. Sud
je smatrao, poto je bilo koji od ovih tuilaca
kasnije mogao postupati protiv podnositelja u
krivinom postupku, da oni nisu bili dovoljno
nezavisni ili nepristrasni u smislu lana
5(3).149 Ovlasti tuioca detaljno su razmatrani i analizirani u predmetu Niedbala protiv
Poljske. Sud je prvo primijetio da po poljskom
59

zakonu, koji je vaio u to vrijeme, zadatak

krivinog gonjenja u krivinom postupku vrili
su tuioci. Oni su bili pod glavnim tuiocem,
koji je u to vrijeme obavljao funkciju ministra
pravosua. Ovim je bilo neosporno da su
tuioci u obavljanju svojih funkcija bili pod
nadzorom organa koji je dio izvrne vlasti.
Sud je takoer smatrao da je njihova uloga
uvanje javnog interesa - na koji se pozvala
poljska vlada - ne moe se smatrati neim to
im daje pravosudni status. Poto su tuioci
obavljali i istrane i tuilake funkcije moraju
se smatrati strankom u krivinom postupku.
Shodno tome, Sud je zakljuio da tuilac - u
poljskom pravnom sistemu- nije "organ koji
po zakonu ima ovlast da vri pravosudnu
funkciju". injenica da lica uhapena i
pritvorena po nalogu tuilaca mogu podnijeti
zahtijev sucu protiv takvog pritvora nije se
smatrala lijekom za problem da je tuilac
donio nalog o pritvoru. Sud je tvrdio da pravosudna revizija nije automatska, ve ovisi o
zahtjevu koji Sudu podnese sam podnositelj.
Uz to, Sud je rekao da poljski zakon nije nudio
bilo kakve garancije od rizika da isti tuilac
koji je odluio o pritvoru do suenja, nee
kasnije uestvovati u krivinom postupku.150

2. Uloga nadlenog zakonskog

organa
Sudija pred kojeg e lice biti dovedeno trebao bi biti odgovoran za odreenje da li
60

e se pritvor te osobe nastaviti (pod uvjetom

da svako ko bude u pritvoru bude izveden na
suenje u "razumnom vremensko roku") ili da
bude okonan. Svaki nalog u tom smislu
mora biti obavezujui. Ovo je kljuna taka:
lan 5(3) ustanovljava izbor izmeu
oslobaanja ili izvoenja pritvorenika pred
sud u razumnom vremenu, ali ak i produenje pritvora bie opravdano samo ako postoje
relevantni dovoljni razlozi za to. (Kao to je
rizik od bjekstva, ometanje pravosudnog postupka, ponovno izvrenje krivinog djela ili
ometanja javnog reda). Iako jedan ili vie
ovakvih razloga koji mogu postojati kada ta
osoba bude inicijalno pritvorena mogu vremenom postati manje znaajni, i u takvim
okolnostima
dato
lice
treba
biti
osloboeno.151 Nadalje, ak i ako postoji
opravdan razlog za produetak pritvora date
osobe, jo uvijek postoji zahtjev da trajanje
pritvora do suenja ne bude nerazumno. To
se ocjenjuje na osnovu sloenosti postupka,
ali isto tako na osnovu stepena aktivnosti u
pripremi predmeta. Dua neaktivnost, kao
to je bio sluaj u predmetu Toth protiv Austrije, neumitno e voditi do zakljuka da je
dolo do krenja. Ista presuda naglaava
odgovornost pravosudnih organa da se osigura da predmet doe do faze suenja bez bilo
kakvog kanjenja. Da bi ispunio ovu obavezu,
sudac mora biti spreman da paljivo analizira
i osnov po kojem je poeo inicijalni pritvor -

150 4. juli 2000.

151 Letellier protiv Francuske;
Tomasi protiv Francuske.

moe se ispostaviti da je on bio u potpunosti

neprimjeren- i razloge date za njegovo produenje. Strahovi vezani za pravosudni nadzor ponekad proizilaze iz pogrenog shvatanja da e to neumitno dovesti do toga da kriminalci budu osloboeni prije suenja i time
slobodni da ga ometaju, da pobjegnu ili da
poine druge zloine. Meutim, u oslobaanju nema nita automatsko i uloga suca je da
testira razloge za pritvor i da ga odobri ako su
dati validni i dobro potkrijepljeni razlozi. Nije
dovoljno da se tvrdi da postoji strah od bjekstva ili utjecanja na svjedoke. Za to se moraju ponuditi dokazi i kao i svi drugi dokazi i
oni moraju biti ispitani. Stoga, ometanje svjedoka i nije validan razlog kada su ve uzete
izjave pod zakletvom. Uz to, obrazloenje
koje sudac da mora biti realno, a ne obino
ponavljanje ranije datih formulacija,152 ime
se pokazuje da uope nije razmatran meritum zahtjeva za oslobaanje. Automatsko
odbijanje, kao i odluka bez obrazloenja,
shodno tome, nisu prihvatljive.

3. Vremenski okvir nadzora

152 Kao u Mansur protiv Turske, 8.

juni 1995.

Kljuni dio zahtjeva za pravosudnu

reviziju je taj da ona inicijalno mora da se
desi "promptno". Ovaj termin proizilazi iz
opeprisutne zabrane bilo kakve proizvoljnosti u pogledu pritvora neke osobe. Zahtjev za
promptnou uspostavlja gornju granicu

intervala izmeu inicijalnog pritvora i take u

kojoj se on prvi put stavlja pod pravosudni
nadzor.
To takoer ukazuje da meunarodni
standardi trae od vlasti koje vode pritvor da
Sudu daju priliku da obavi takav nadzor to je
mogue prije uz maksimalni dozvoljeni interval. Drugim rijeima, gornja granica se mora
primjeniti uz uzimanje u obzir okolnosti
svakog pojedinanog predmeta. Bilo je nekih
sluajeva u kojima je pritvor trajao puno due
nego to bi se ikada razumno moglo smatrati
prihvatljivom. Stoga, nije bilo nikakvog oklijevanja u Evropskom sudu da se doe do
zakljuka da je dolo do krenja u predmetu
McGoff protiv vedske, gdje je prolo petnaest dana izmeu vremena kada je
optueni odveden u pritvor i kada je prvi put
doao pred sud. Period od tri mjeseca prije
pravosudnog nadzora u premetu Assenov i
ostali protiv Bugarske i Jius protiv Litvanije
su takoer predstavljali krenje zahtjeva za
promptnou. Krenje je postojalo i u predmetu Van der Sluijs, Zuiderveld i Klappe protiv Holandije, gdje je kanjenje variralo od
jedanaest do etrnaest dana (ovdje se radilo
o krenju vojnih nareenja i odreeni ustupci
su uinjeni na osnovu specifinosti vojnog
ivota i vojnog pravodua). Meutim, krenje
ovakvih obaveza pojavit e se i kada ovi periodi nisu tako ekstremno dugi. Stoga je bilo
nemogue ubijediti Evropski sud da kanjen61

ja od pet do est dana mogu biti prihvatljiva.153

Bitno je i pomenuti da je u predmetu
Skoogstrm protiv vedske dolo do prijateljskog poravnjanja nakon pritube o kanjenju od est dana u dovoenju jednog lica
pred sud. Vodei predmet u uspostavljanju
vremenske granice za pravosudni nadzor je
predmet Brogan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, u kojem ne samo da je Sud doao do
zakljuka da je period od etiri dana i est
sati bio predug, ve je isto tako dao neka
korisna miljenja o cilju postojanja obaveze
da osoba bude dovedena pred sud nakon inicijalnog pritvora. Hapenje u predmetu Brogan odnosilo se na osobu osumnjienu za
terorizam i, iako je Sud prihvatio da
konkretne okolnosti borbe protiv terorizma
mogu imati efekte na duinu pritvora prije
nego to predmet doe pod pravosudni nadzor, Sud je zakljuio da se u ovim konkretnim
okolnostima radilo o krenju zahtjeva za
promptnou. Sud je bio spreman da pokae
odreeno razumijevanje za potrebu da se
odgovori na odreene probleme, kao to su
tekoe koje se pojavljuju u prikupljanju prihvatljivih i upotrebljivih dokaza, vrijeme
potrebno da se obave odreeni forenziki
testovi, i osjetljivost informacija koje se
pojavljuju u ovakvom predmetu. Ali, Sud je
bio spreman to da uradi samo u ogranienoj
mjeri, s obzirom na to kako Sud razumije i
62

pojam "promptnosti" i znaaj ovog zahtjeva.

Sud je rekao da :
pridati takav znaaj posebnim karakteristikama ovog predmeta da se opravda
ovako dugi period pritvora bez pojavljivanja pred sucem ili drugim pravosudnim
organom bilo bi neprihvatljivo iroko
tumaenje vrlo jednostavnog znaenja
rijei "promptno".
Ovakvo tumaenje:
bi u lan 5(3) bitno oslabilo procesnu
garanciju na tetu pojedinca i podrazumjevalo bi posljedice koje bi ugrozile samu
sutinu prava zatienog ovom odredbom.
Prema tome, nije bilo iznenaujue da je u
drugom predmetu koji se odnosio na problem
koji su predstavljali teroristi Sud je smatrao
da je pritvor od dvanaest do etrnaest dana
bez pravosudnog nadzora, neprihvatljiv.154 U
sluaju koji se odnosi na pritvor vojnika za
vojna krivina djela, iako Sud jeste dao
odreenu fleksibilnost s obzirom na specifinosti vojnog ivota 155 jo uvijek je smatrao
da je zahtjev za promptnou izuzetno bitan.
Lienje slobode prije ovlasti pravosudnog organa da se takav pritvor nastavi ne
bi trebalo trajati due nego to je zaista
potrebno u svrhu procesiranja osumnjienog.
Osnovni elementi u takvom procesu bit e
potreba: da se osoba dovede u policijsku
stanicu ako je negdje drugo liena slobode;

153 Koster protiv Holandije, odnosno

De Jong, Baljet i Van den Brink
protiv Holandije.
154 Sakk i ostali protiv Turske, 26.
novembar 1997.
155 Kao i u predmetima De Jong,
Baljet i Van denr Brink, Koster,
Van den Sluijs, Zuiderveld i Klapper protiv Holandije.

156 X protiv Ujedinjenog Kraljevstva,

X protiv Belgije.
157 Vidjeti Rigopoulos protiv
panije.
158 X protiv Belgije.

da se od njega pribave svi relevantni forenziki dokazi; da se obavi razgovor kojim e se

potvrditi identitet osobe i da se vidi da li se
inicijalna sumnja moe, na zadovolavajui
nain, potvrditi ili ne kao i da se utvrdi mjesto
na kojem se nalaze dokazi koji bi u suprotnom mogli biti uniteni; da se sprijei da
drugi osumnjieni, koji takoer trebaju biti
lieni slobode, budu obavjeteni i da im se
omogui bjekstvo; i da se takva osoba
dovede iz policijske stanice do suda. Iako
konkretno vrijeme potrebno za ovakve pleniminarne aktivnosti (za razliku od pune
istrage), hoe varirati u ovisnosti o okolnostima svakog pojedinanog predmeta, trebalo
bi generalno biti mogue da se svi oni
rjeavaju u vremenu od maksimalno jednog
do dva dana i to se odraava u tome da
ovakav kratki period obino u razliitim krivino procesnim zakonima, kao i pred Evropskom komisijom nije smatran problematinim kao period da se pritvorenik iz pritvora
dovede pred sud. 156
injenica da je u odreenom predmetu vrijeme koje je proteklo izmeu pritvaranja i pravosudnog nadzora prekorailo
ovaj rok nee automatski voditi do krenja
meunarodnih standarda, ali bi se moralo
pokazati da je ovo dodatno vrijeme bilo
neophodna posljedica konlretnih okolnosti
da bi se moglo smatrati prihvatljivim. Moe
se smatrati da se pojavila takva situacija

tamo gdje se pritvor desio na nekom mjestu

koje je vie od jednog dana puta do najblie
policijske stanice,157 ili gdje postoji izuzetno
sloena operacija hapenja koja podrazumjeva i veliki broj osumnjienih ili gdje je pribavljanje kljunih dokaza od osumnjienog trailo odreeno vrijeme (kao recimo situacije
gdje je osumnjieni dokaze progutao) ili gdje
je bolest optuenog onemoguila da se on
dovede pred suca u vrijeme hospitalizacije.158 Meutim, potreba da se djeluje odmah,
to je po miljenju Evropskog suda od kritinog znaaja, sasvim bi se jasno izgubila u
velikom broju predmeta, kada bi kanjenje u
izvoenju osobe opred sud prelazilo etrdeset osam sati za vie od nekoliko sati, a taj
period od nekoliko sati mora biti norma na
osnovu koje e se analizirati i odreivati
potreba za fleksibilnou. Vrlo je bitno imati
na umu da svi detalji koji podrazumjevaju
obradu jednog predmeta nee moi biti
opravdano prolongirani, bilo insitucionalnim
ili procesnim preprekama koje bi uz odgovarajue planiranje i reorganizaciju mogle biti
prevaziene. Shodno tome, u predmetu
Koster protiv Holandije Sud je zakljuio da je
dolo do krenja lana 5(3), iako je dato
obrazloenje da su vojne vjebe onemoguile
da pritvorenik bude izveden pred vojni sud u
periodu od cijelih pet dana. Sud je jasno
rekao da vojne vjebe nisu bile neoekivane,
ve su se deavale:
63

u redovnim intervalima i stoga su bile

predvidljive i ni na koji nain nisu mogle
sprijeiti vojne vlasti da osiguraju da vojni
sud moe zasjedati dovoljno dugo da
ispuni zahtjeve Konvencije, a ako je to
potrebno ak i subotom i nedjeljom.
Isti odgovor, nesumnjivo bi se
pojavio kada bi se kao izgovor spomenuo
nedovoljan broj sudija, osim ako se ne radi o
nekoj privremenoj situaciji izazvanoj boleu
(kao to je epidemoja gripe). To takoer znai
da dravni praznik ne moe da se upotrijebi
za produenje roka za izvoenje pritvorenika
pred sud. To to sud jasno pominje odravanje rasprava vikendom sasvim jasno kae da
drava snosi odgovornost da osigura da
sudac moe biti dostupan za vrenje pravosudnog nadzora nad pritvorom u vrijeme
kada su sudovi zatvoreni za redovne
aktivnosti. Ovakvo razmiljanje podjednako
vai i za vrijeme pritvora. injenica da pritvor
poinje izvan normalnog radnog vremena
Suda ne moe samo po sebi biti opravdanje
za odgaanje izvoenja date osobe pred Sud
drugi dan nakon poetka pritvora. U takvom
sluaju morali bi se imenovati suci koji bi
vrili nadzor nad pritvorom do naredne veeri
ili noi. ak ni budetska ogranienja ne
mogu pretstavljati opravdanje za nedovoljan
broj sudaca da vre nadzor nad pritvorom.

64

4. Hitne situacije
Situacija u kojoj se desio pritvor u
predmetu Brogan bila je neobjavljena vanredna situacija i stoga se nije moglo rei da bi se
neispunjenje zahtjeva lana 5(3) moglo
opravdati bilo kakvom derogaciom po lanu
15 Evropske Konvencije. Meutim, odluka u
predmetu Brogan navela je Ujedinjeno Kraljevstvo da da takvu derogaciju i djelotvornost.
Takve derogacije kasnije je Evropski sud analizirao u predmetu Brannigan i Mc Bride protiv
Ujedinjenog Kraljevstva.159 Period izmeu
pritvora i pravosudnog nadzora u ovom sluaju varirao je od etiri dana, est sati i dvadeset pet minuta do est dana i etnaest i po
sati. Sud je prihvatio i da je postojala prava
vanredna situacija i da bi pritvor od maksimalno sedam dana bez pravosudnog nadzora mogao biti unutar prihvatljivih granica
derogacije. U tome je Sud bio pod utjecajem
pitanja koje je Velika Btritanija postavila u
pogledu osjetljive prirode informacija koje bi
trebale biti predoene u procesu svake pravosudne revizije pritvora i rizika da uee
pravosudnog organa u produenju pritvora
moe potkopati povjerenje javnosti u nezavisnost pravosua i to dijelom i zato to ih je
vrlo malo i to su podloni teroristikim
napadima. Prihvatljivost derogacije u ovom
sluaju takoer je bila opravdana kontinuiranim postojanjem habeas corpusa (koji

159 26. maj 1993.

160 Aksoy protiv Turske, 18. decembar 1996., i Demir i ostali protiv
Turske, 23. septembar 1998

ne trai predoenje istih podataka kao i u vezi

osnova po kojem je neko pritvoren) i apsolutnog prava pristupa advokatu nakon etrdesetosam sati pritvora. Iako se sa ovakvom
odlukom jasno nisu saglasili etvorica sudaca Suda, ovim se pokazuje da postoje okolnosti u kojim automatski pravosudni nadzor
nad pritvorom moe da se odgodi za ovako
dug period. Meutim, izuzetna priroda
ovakvog koraka naznaena je i potrebom da
se pokae da vanredna situacija zaista postoji - koja sama po sebi mora biti predmetom
pravosudnog nadzora - i znaaj koji se pridaje postojanju drugih garancija protiv potencijalne zloupotrebe slabijeg poloaja u kojem
se nalaze oni koji su u pritvoru. Nadalje, odluka nije omoguila neogranienu suspenziju
pravosudnog nadzora. Sedam dana je bio
maksimalni dozvoljeni period. Znaaj ove
granice pokazao se u kasnijim predmetima
gdje priroda i jaina teroristike prijetnje nisu
bile uprkos derogaciji po lanu 15 dovoljne
da opravdaju pritvor bez pravosudne kontrole
na period od etrnaest do dvadeset tri
dana.160 U oba sluaja turska vlada je tvrdila
da je istraga teroristikih aktivnosti predstavljala posebne probleme za vlasti, ali Sud je
zakljuio da nikakvo stvarno objanjenje nije
dato u pogledu pitanja zato bi se stvorile bilo
kakve predrasude u toku istrage ako bi dolo
do pravosudnog nadzora nad pritvorom. Jo
jedan osnov u oba sluaja zato Turskoj nije

dozvoljeno da se pozove na derogaciju kao

obrazloenje za nepotivanje lana 5(3) bilo
je odsustvo adekvatnih alternativnih garancija. Pritvorenici nisu imali pristup advokatu i
ljekaru (osim vrlo ogranienog u predmetu
Demir) ili rodbini i prijateljima i nije bilo
nikave realne mogunosti da se testira
zakonitost njihovog pristupa pred sudom.
Iako je u predmetu
Demir postojala
mogunost da podnositeljev advokat podnese albu ovo je, sasvim razumljivo,
odbaeno kao garancija protiv proizvoljnog
postupanja, poto su pritvorenici bili drani u
potpunoj izolaciji bez mogunosti komunikacije i time su bili lieni svih kontakata sa
advokatom. U svakom sluaju, malo je
vjetrovatno da uz garancije kao to su one
koje se mogu nai u predmetu Brannigami i
Mc Bride mogle opravdati pristup bez pravosudnog nadzora za dui vremenski period u
ova dva predmeta. to due traje odsustvo
pravosudnog nadzora, to je vei rizik od
proizvoljnog postupanja i manje je vjerovatno
da bi se takav pritvor mogao smatrati neizbjenom posljedicom vanrednog stanja, neovisno o tome koliko bi to vanredno stanje
boglo biti teko. Pravosudni nadzor igra
znaajnu ulogu u osiguravanju da rizik od
proizvoljnog pritvora bude smanjen na minimum. Proizvoljnost je neophodna karakteristika svakog pritvora koji se ne moe objektivno opravdati i to ne bi bilo mogue tamo
65

gdje vlasti koje vode pritvor ispune sve odgovarajue preliminarne mjere, tako da budu u
poziciji da adekvatno trae od suca da odobri
produetak, a onda to izvjesno vrijeme to ne
urade. Ovakav zakljuak bio bi podjednako
primjenjiv u situaciji gdje je procesuiranje
predmeta bilo neravnomjerno i neujednaeno, to je za posljedicu imalo da je vrijeme da se predmet predoi sudu bilo puno
due nego to bi bilo za slian predmet kroz
redovni postupak.
Ovakav stav Evropski sud je potvrdio
stavom da potreba za pravosudnim nadzorom postoji samo tamo gdje postoji elja
vlasti da pritvor i produe. Kao to je jasno
reeno u premetu De Jong, Baljet i Van den
Brink protiv Holandije, ne bi bilo nikakvog
krenja lana 5 (3) da su pritvorenici "puteni
' promptno' prije nego to bi bilo kakva pravosudna kontrola tog pritvora bila izvodljiva".
Slino tome u predmetu Brogan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Sud je naglasio da drava
ima obavezu bilo da "osigura promptno
oslobaanje ili promptno izvoenje pred
pravosudni organ" ne postoji potreba da se
da pravosudna saglasnost za oslobaanje. To
u principu znai da postoji stalna obaveza
organa drave koji vode pritvor u cijelom periodu pritvora da razmatraju da li je produetak
pritvora zaista opravdan i ako nije da datu
osobu odmah oslobode. Nadalje, ovakav
pristup odraava se i u stavu prema pro66

duetku istranog pritvora to jeste nakon to

je obavljen inicijalni pravosudni nadzor. Kao
to smo ve vidjeli, produenje pritvora prije
suenja moe se opravdati samo ako postoje
relevantni i dovoljni razlozi za to. Poto je
osnovni zahtjev da se sprijei nepotrebni
pritvor iz toga proizilazi da e se raditi o
krenju konkretne obaveze da se osoba
izvede pred sud "promptno" tamo gdje vlasti
koje vode pritvor postupaju na takav nain da
se to desi puno kasnije nego to bi bilo
izvodljivo u okolnostima datog sluaja. Isto
kao to je i predmet koji je posebno kompleksan ili ima veze sa vojskom moe traiti malo
vie vremena nego prosjeni, isto tako e
manje vremena trebati za predmet koji je
izuzetno jednostavan, jer ne postoje nikakvi
praktini problemi koji bi u suprotnom mogli
sprijeiti izvoenje tih osoba pred Sud u to je
mogue kraem roku.
Potivanje zahtjeva za "promptnou" i dalje je jedna od vitalnih garancija
protiv pritvora koji je ili proizvoljan od samog
poetka ili postane proizvoljan vremenom i
promjenom okolnosti. Ne postoji nikakav
zahtjev da vlasti koje vode pritvor prebrzo
prou kroz sve pleniminarne korake u
odreenom predmetu prije nego to se
pritvorenik izvede pred sud, ali isto tako
nesumnjivo postoji obaveza da se postupa sa
odgovarajuom revnosnou, odnosno da se
osigura da se sve desi to je mogue prije i u

svakom sluaju ne kasnije, ne nakon rokova

o kojima je u ovom tekstu ve govoreno.

presudu i na osnovu toga Sud je zakljuio da

je pritvor podnositelja bio pretjerano dug.

5. Kontinuirani nadzor
Posljednji element ovoga aspekta
pravosudnog nadzora je periodina revizija,
kada suci odluuju o tome da li je produetak
pritvora opravdan. Ovo u svakom sluaju
proizilazi iz onoga to je ve reeno o tome da
se okolnosti mogu promjeniti i da, mada
mogu postojati osnovi za pritvor u ranim fazama istrage, oni vie ne moraju biti toliko
ubjedljivi u kasnijoj fazi. Prema tome, na vlastima je koje vode pritvor da u redovnim intervalima zahtjev za produetak pritvora podnesu odgovarajuem pravosudnom organu i da
takvi zahtjevi ne prevaziu mjesec ili dva. Bez
ovakvog kontinuiranog nadzora - koji mora
biti podjednako rigorozan kao i pri inicijalnom
razmatranju - osoba se mora drati u pritvoru
kada to vie nije kompatibilno sa Konvencijom. U predmetu J_ius protiv Litvanije, jedini
razlog koji je dat za produetak pritvora podnositelja bila je teina krivinog djela i snaga
dokaza protiv njega u spisu. Sud je smatrao
da sumnja da je podnositelj poinio ubistvo
moe inicijalno opravdati pritvor, ali se ne
moe koristiti kao opravdanje za pritvor za
vie od petnaest mjeseci, posebno kada se
sumnja pokazala nepotkrepljenom pred
Sudom koji je na kraju donio oslobaajuu
67

VI dio: Osporavanje zakonitosti

pritvora
Pravosudni nadzor po lanu 5 (3)
koji mora doi od vlasti koje vode pritvor lan
5 (4) garantira im mogunost da pritvorenik
pokrene postupak kojim e osporiti zakonitost svog pritvora pred sudom koji, ako se
radi o nezakonitom pritvoru, mora brzo
odluiti i naloiti oslobaanje. Zahtjev iz
lana 5 (4) je da mora postojati neto slino
habeas corpusu da zakonitost pritvora moe
da se testira. Kljuni elementi obaveze u ovoj
odredbi su da nadzor mora da vri sud, da
mora podrazumjevati usmenu raspravu uz
pravnu pomo u postupku u kojem uestvuju
obje strane, da mora razmatrati zakonitost
pritvora u najirem smislu i da se mora desiti
to je mogue prije.
Obaveza iz lana 5 (4) primjenjuje se
neovisno o tome kakvi su osnovi za pritvor
dati. Domae vlasti moraju omoguiti pristup
sudu u svim sluajevima, ukljuujui i one
koji su opravdani po lanu 5 (1).161

1. Potreba za sudom
Jasno pominjane suda u lanu 5 (4)
iskljuuje bilo kakvu raspravu o tome da li je
ovo pitanje o kome moe odluiti tuilac. U
predmetu Vodenicarov protiv Slovake, Sud
68

je smatrao da mogunost podnositelja da se

obrati javnom tuiocu ne predstavlja ispunjenje zahtjeva lana 5 (4) poto "procedura
po kojoj radi tuilac nema pravosudni karakter".162 U predmetu Varbanov protiv
Bugarske, pritvor je naloio okruni tuilac
koji je nakon toga postao stranka u postupku
protiv pritvorenika i traio da pritvorenik, u
ovom sluaju podnositelj predstavke, bude
pritvoren na psihijatrijsko lijeenje. Nalog
okrunog tuioca bio je predmet albe samo
viem tuiocu. Ovdje je Sud zakljuio da je
podnositelj bio lien prava da zakonitost njegovog pritvora bude na reviziji pred sudom,
to je suprotno lanu 5 (4).163
Neophodno je da postupak bude
pred sucem i da ispuni sve zahtjeve pravinog suenja iz lana 6, a posebno one koji
se odnose na nezavisnost i nepristrasnost.
Zahtjev za nezavisnou oito nee biti ispunjen ako reviziju vri tijelo koje na neki nain
odgovara izvrnoj vlasti. Ovakav zahtjev za
nepristrasnou bit e upitan ako je sudac
imao bilo kakvu raniju vezu sa datim predmetom, na primjer, time to je potvrdio opravdanost pritvora date osobe nakon inicijalog
hapenja. Ovo nije Sud navelo da smatra
neprihvatljivim to to ovakvu ulogu igra
istrani sudac iako se moe pojaviti sukob
izmeu interesa takvog suca za obavljanje
djelotvorne istrage i otvorenosti prema tvrdnjama da bi optueni trebao biti osloboen. U

161 Meutim, primjenjivost na lan

pet, stavove 1 (f) i (a) je ograniena.
162 21. decembar 2000.
163 5. oktobar 2000.

svakom sluaju, ma kakva da je priroda suda,

to mora biti sud koji ima ovlasti da naloi
oslobaanje; ako je ogranien na davanje
preporuka ili pruanje drugih lijekova za
prtuzakoniti pritvor (kao to je u predmetu
Van Droogenbroeck protiv Belgije, gdje se
mogla izrei krivina kazna odgovornom
slubenom licu), onda to nee zadovoljiti
zahtjeve lana 5 (4). Poenta ove odredbe je
da osoba mora biti u mogunosti da osigura
oslobaanje, ako se pokae da je pritvor protuzakonit.

2. Lino pojavljivanje
Kao to je ve reeno, jedan od
korisnih aspekata pravosudnog nadzora je da
se na taj nain mogu otkriti i druge
zloupotrebe, a ne samo protuzakonit pritvor,
a ovo posebno proizilazi iz zahtjeva da
pritvorenik mora biti izveden pred Sud da bi
se odredilo da li je pritvor zakonit. Prema
tome, na ovaj nain je pronaeno krenje
lana 5 (4) u predmetu Kampanis protiv
Grke, gdje se lice koje je bilo u pritvoru u vezi
sa navodnom obmanom nije imalo pravo
pojaviti se pred sudom kada je to bilo
mogue po zakonu o krivinom postupku.
Sud je naglasio znaaj toga da pritvorenik
ima pravo da ospori tvrdnju tuioca u vezi sa
svojim pritvorom zato to pritvorenik eli
navesti da je njegov pritvor bio nekompatibi-

lan sa zakonom i zato to lino pojavljivanje

pred
sudom
smanjuje
mogunost
zloupotrebe pritvora.

3. Pristupa pravnom savjetu, postup ku u kojem uestvuju dvije strane i

jednakosti stranaka pred sudom
U zahtjevu za oslobaanje vrlo je
vjerovatno da e osnov takvog zahtjeva
podrazumjevati vrlo komplicirana pravna
pitanja, a malo je vjerovatno da e veina
pritvorenika biti u poziciji da pripremi sve
potrebne argumentacije. Stoga je neophodna
posljedica da pritvoreniku treba dati
mogunost da ima pravnu pomo u svrhu
pripreme svoje argumentacije. U situacijama
kada pritvorenik ne moe priutiti advokata,
te trokove e snositi drava. U predmetu
Woukam Moudefo protiv Francuske, Sud je
zakljuio da je dolo do krenja lana 5 (4),
zato to optuenom nije dodjeljen advokat za
albu za putanje pred kasacionim sudom,
kada se alba odnosila na odreene
zakonske elemente. Ili, u predmetu Megyeri
protiv Njemake, Sud je smatrao da lice koje
je u pritvori kao mentalno poremeeno
takoer ima pravo na pravnog zastupnika u
raspravama, osim ako ne postoje neke vandredne okolnosti koje trae neto drugo. Uz
to, Sud je rekao da se od datog lica ne bi trebalo traiti da pokrene inicijativu za pribavl69

janje pravnog zastupnika. Potreba za pomoi

ide puno dalje od pripreme samog zahtjeva i
ukljuuje i zastupanje u samom sudskom
postupku. Postupak moe, isto tako, biti uz
uee dviju strana i mora potovati zahtjev
za jednakou stranaka koje je Sud razradio
u primjeni lana 6: tj. osoba koja trai
oslobaanje mora biti upoznata sa svim tvrdnjama koje su date u korist opravdanja
takvog pritvora, ukljuujui i sav dokazni
materijal i imati priliku na njih odgovoriti. U
potpunosti je neprihvatljivo, kao to se desilo
u predmetu Toth protiv Austrije, da sud uje
argumentaciju tuilatva bez prisustva
pritvorenika. Krenje lana 5 (4) na slian
nain je ustanovljeno u predmetu Lamy protiv Belgije, gdje je dravni pravobranilac imao
pristup zvaninom spisu u pripremi predmeta, ali pritvorenik nije. Iste mogunosti
pripreme takoer znae da i pritvorenik mora
imati vrijeme koje mu je potrebno u ove
svrhe; ako se prerano daje mogunost osporavanja pritvora onda lijek koji se nudi moe
biti prilino nerealan. Slino tome, pritvorenik
mora imati pristup resursima koji su mu
potrebni za pripremu svoje argumentacije; to
moe znaiti osiguranje pristupa pravnoj literaturi, mogunost da se pripreme podnesci
(koji mogu imati utjecaja na nain na koji se
primjenjuje zatvorski reim) i, naravno,
mogunost da se o predmetu razgovara sa
advokatom bez mogunosti da taj razgovor
70

uju organi vlasti koji vode pritvor.

U predmetu Niedbala protiv Poljske,
Sud je smatrao da iako nije uvijek neophodno da proceduru po lanu 5 (4) uvijek prate
iste garancije kao i one potrebne u lanu 6
(1), to mora imati "pravosudni karakter i
garancije koje odgovaraju datoj vrsti lienja
slobode". Sud je nadalje rekao da
posebno u postupku u kojem se razmatra alba protiv naloga za pritvor "jednakost stranaka", tuioca i pritvorenika,
mora biti osigurana.164
U predmetu Niedbala, Sud je
zakljuio da zakon koji je vaio u to vrijeme
nije omoguavao, bilo podnositelju ili njegovom advokatu, da prisustvuje raspravama
suda i nije traio od tuioca da podnesci kojima on potkrepljuje zahtjev za pritvorom budu
proslijeeni bilo podnositelju ili njegovom
advokatu. Shodno tome, podnositelj nije
imao mogunost da da komentar na tuioevu argumentaciju. Uz to, dok podnositelj i njegov advokat nisu imali pravo da prisustvuju
raspravama suda dok se raspravljalo o
zakonitosti pritvora, zakon koji je vaio u to
vrijeme omoguavao je to tuiocu. Stoga je
Sud zakljuio da je dolo do krenja lana 5
(4).165 U predmetu Ilijkov protiv Bugarske,
Sud je rakao da postupak po kojem se razmatra alba protiv pritvora "mora podrazumjevati uee suprotstavljenih strana i mora na
odgovarajui nain osigurati 'jednakost

164 Vidjeti i Nikolova protiv

Bugarske, 25. mart 1999.
165 4. juli 2000. Slian je zakljuak i
u Trzaska protiv Poljske, 11. juli
2000.; Kawka protiv Poljske, 9.
januar 2001

stranaka' tj. tuioca i pritvorenika". Poto je u

postupku pred vrhovnim sudom tuilatvo
imalo priliku da se obrati sucima sa argumentima sa kojima podnositelj nije bio upoznat,
ovakav postupak nije bio postupak koji je
podrazumjevao uee obiju strana i predstavljao je krenje lana 5 (4).166

4. Odreenje legaliteta

166 26. juli 2001.

U procjeni da li se ispunjeni zahtjevi

lana 5 (4), koncept legaliteta uvijek je pitanje kompatibilnosti sa standardima Konvencije. Pritvorenik mora imati priliku da preispita
da li je njegov pritvor u skladu sa domaim
zakonom i sa Konvencijom i da nije proizvoljan. Prema tome, ako je neko u pritvoru zato
to je dao izjavu za koju se tvrdi da
podrazumjeva krivinu odgovornost klevete,
morao bi postojati otvoren stav prema razmatranju argumenata koji poto je ovakvo krivino djelo nekonzistentno sa pravom na slobodu izraavanja po Konvenciji, pritvor prije
krivinog gonjenja za takvo krivino djelo ne
bi bio opravdan. Shodno tome, ovo je daleko
od mogunosti da se kae da nema nikakve
ovlasti da se osoba stavi u pritvor ili da je
takva ovlast upotrijebljena na pogrean
nain. Nadalje, takoer je neophodno da procedura omogui pritvoreniku da ospori osnovanost svake sumnje u to da je poinila krivino djelo. U predmetu Jius protiv Litvanije

Sud je rekao da lan 5 (4)

daje pravo uhapenim i pritvorenim licima da se razmotre procesni i materijalni
uvjeti neophodni za "zakonitost" u smislu
Konvencije, njihovog lienja slobode. To
znai da nadleni sud mora ispitati ne
samo potivanje procesnih zahtjeva
domaeg zakona, ve i razumno opravdanje postojanje sumnje koja je bila
osnov za hapenje i legitimnost svrhe koja
se eli ostvariti hapenjem i kasnijim
pritvorom.
U ovom sluaju, Sud je rekao da
sudovi koji su omoguili da podnositelj bude
u pritvoru ne pominju bilo ta o njegovim albama na nezakonitost njegovog pritvora.
Nadalje, i vii sudovi, iako su potvrdili da je
zakonitost pritvora bila pod znakom pitanja
nisu ispitali njegove pritube pozivajui se na,
tada vaeu, zakonsku zabranu.
U novijem predmetu Ilijkov protiv
Bugarske, Sud je smatrao da, dok lan 5 (4)
ne trai da sudac razmotri svaki dokument u
podnesku kada ispituje zakonitost pritvora,
pravo iz lana 5 (4) bit e lieno svojih sutinskih elemenata ako sudac zanemari ili tretira
nebitnim konkretne injenice na koje se
pritvorenik poziva, a koje mogu stvoriti sumnju u pogledu postojanja uvjeta neophodnih za
"zakonitost" u smislu Konvencije.U ovom
sluaju, sudovi su odbili da razmotre argumente podnositelja kao i dokaze koji bi doveli
71

u pitanje sumnju protiv njega tvrdei da bi

bilo kakav komenatr na ova pitanja prejudicirao meritum krivinog predmeta i time bi isti
postao pristrasan. Po bugarskom krivinom
zakonu, odluka o pritvoru optuenog povjerena je istom sucu koji e razmatrati i meritum
predmeta. Sud je smatrao da
sama injenica da je sudija koji vodi
raspravu donio i odluku o pritvoru do
suenja ne moe sama po se bi biti osnov
za pokretanje pitanja njegove pristrasnosti. U normalnim okolnostima, pitanja na
koja sudac mora da odgovori kada
odluuje o pritvoru do suenja nisu ista
kao ona koja su odluujua kada on
donosi konanu presudu. Kada donosi
odluku o pritvoru do suenja, kao i druge
predpretresne odluke ove vrste, sudac
daje saetu ocjenu svih podataka koji su
mu dostupni da bi utvrdio da li tuilatvi
ima prima facie iznesene sumnje; kada
donosi presudu na kraju suenja mora
ocjeniti da li su dokazi koji su predoeni i
argumentirani pred Sudom dovoljni da se
optueni proglasi krivim.
Na osnovu ovog argumenta, Sud je
rekao da je dolo do krenja lana 5 (4) i
elja vlasti da zatiti princip nepristrasnosti
ne moe opravdati ogranienje koje je nametnuto na podnositeljevo pravo,koje postoji na
osnovu ove odredbe.
72

5. Odluka mora biti donesena brzo

Na osnovu pretpostavke protiv lienja slobode, kako je ve razmatrano, ne iznenauje to to lan 5 (4) takoer trai da svako
odreenje bilo pitanje da li je pritvor zakonit
treba da se donese "brzo".
Ovaj zahtjev nije tako imperativan kao to je
zahtjev za promptnou sadran u lanu 5
(3), to ne iznenauje s obzirom na to da
pravna pitanja mogu biti i kompleksnija tamo
gdje se pokrene pitanje lana 5 (4). Stoga
malo sumnje postoji da bi vrijeme od jedne
do dvije sedmice izmeu zahtjeva i odluke po
tom zahtjevu u veini sluajeva bilo prihvatljivo. Meutim, vjerovatno se mogu pojaviti
konkretna pitanja vezana za duinu tog perioda kada se na samom poetku pritvora
postavi pitanje njegove zakonitosti i kada nije
ispotovan zahtjev za promptnim djelovanjem iz lana 5 (3). Iako postoji vea sloboda u
odluivanju ta je prihvatljivi period izmeu
inicijalnog pristupa i pravosudnog nadzora po
lanu 5 (4), sasvim je jasno iz velikog broja
predmeta da - neovisno od fleksibilnosti koja
se mora pokazati u posebno sloenim predmetima - ovaj period i dalje ne bi smio biti
dui od dvije sedmice. Periodi dui od jednog
mjeseca su u brojnim prilikama osueni, kao
to je sluaj bio u predmetu Bezicheri protiv
Italije i Sanchez-Reisse protiv vicarske.
Kanjenja koja se mogu pripisati faktorima

167 4. oktobar 2001.

168 28. mart 2000.
169 21. decembar 2000.

kao to je odsustvo zbog godinjeg odmora ili

prevelik broj predmeta nisu prihvatljivi. S
druge strane, kanjenja koja se mogu pripisati pritvoreniku nee biti uzeta u razmatranje: primjeri su predmeti Navarra protiv Francuske, gdje je podnositelju trebalo dugo da
podnese albu i Luberti protiv Italije, gdje je
pritvorenik zapravo nestao. Takoer je bitno
rei da, ako je potrebno donijeti odluku o
pravnoj pomoi da bi pritvorenik dobio
pravnog zastupnika, to se mora rijeiti vrlo
brzo; sedam sedmica se u predmetu Zamir
protiv Ujedinjenog Kraljevstva sasvim
razumljivo smatralo predugim periodom.
U smislu lana 5 (4,) vrijeme poinje
tei kada se pokrene postupak kojim se
osporava zakonitost pritvora, a zavrava se
kada se donese konana odluka o pritvoru.
Meutim, moe biti krenja lana 5 (4) kada
pritvorenik mora da eka odreeni vremenski period prije nego to mu lijek postane dostupan.Kao to je ranije objanjeno odluka o
brzom postupanju ovisi o konkretnim okolnostima svakog predmeta. U predmetu
Ilowiecki protiv Poljske, Sud je smatrao da
sloenost medicinskih i drugih pitanja koja su
imala veze sa odreenjem zakonitosti pritvora mogu biti faktori koji mogu biti uzeti u
obzir. Sud je nadalje rekao da
to, s druge strane, ne znai da kompleksnost odreenog dosjea - ma kako
izuzetna bila - oslobaa dravne vlasti nji-

hove sutinske obaveze koja proizilazi iz

ove odredbe.
U ovom sluaju, Sud je zakljuio da
ak i neosporna potreba da se pribave medicinski dokazi u toku postupka da bi se dolo
do ocjene zakonitosti pritvora ne mogu objasniti sveukupnu duinu, koja je bila od tri do
sedam mjeseci za svaki od podnositeljevih
zahtjeva za oslobaanje.167 Sloenost medicinskih pitanja koja su imala veze sa
odlukom o produetku pritvora pokrenuta su
i u predmetu Baranowski protiv Poljske, dok
je Sud prihvatio da ovo moe biti faktor koji
treba uzeti u obzir kada se odluuje o brzini
postupanja. Takoer je rekao da je Sudu trebalo nekih est sedmica da pribavi izvjetaj
od kardiologa, jo mjesec dana da dobije
dokaz od neurologa i psihijatra i jo mjesec
dana da pribavi neke neprecizirane dokaze.
Po miljenju Suda, ovako dugi periodi nisu bili
konzistentni sa "posebnom revnosnou" u
voenju postupka i predstavljali su krenje
lana 5 (4).168 Sloenost nije bila pitanje u
predmetu Jablonski protiv Poljske, gdje je
Sud zakljuio da period od etrdeset tri dana
za odluku o zakonitosti pritvora u konkretnim
okolnostima predmeta bio suprotan zahtjevu
za brzim postupanjem. Argument poljske
vlade da je vrhovni sud (koji je odluivao u
predmetu) imao preveliki broj predmeta, Sud
nije prihvatio.169 Uz to, u sluaju Rehbock
protiv Slovenije, Sud je zakljuio da dva peri73

oda od po dvadeset tri dana za odluku o dva

zahtjeva za oslobaanje koje je pritvorenik
podnio predstavljaju krenje zahtjeva za
brzim postupanjem.170

6. Veza sa lanom 5 (3)

Kao to je ve reeno, zahtjevi lana
5 (4) puno su vei od onih koji proizilaze iz
lana 5 (3) posebno u pogledu pravnog zastupanja i postupka sa dvije suprostavljene
strane, ali ako pravosudni nadzor koji drava
sama omoguava ispunjava ovaj zahtjev,
onda e se isto tako smatrati da takav pravosudni nadzor ispunjava obavezu iz lana 5
(4), barem u tom trenutku. Ovo je naznaeno
na ovaj nain zato to mogunost osporavanja zakonitosti pritvora nije jedna i jedina.
Okolnosti se mijenjaju pa se shodno tome
mijenja i mogunost da ranije zakonsko
opravdanje pritvora vie nije primjenjivo. Iz
ovoga, stoga, proizilazi da mora postojati kontinuirana mogunost da se ospori pritvor sve
dok data osoba jeste u pritvoru. To, naravno,
ne znai da pritvorenik mora biti u mogunosti da pokrene postupak u ma kom trenutku.
To bi oito moglo dovesti do potpune paralize
krivinog sudstva. Stoga je Sud doao do
zakljuka da mogunost osporavanja zakonitosti treba da postoji i u razumnim intervalima. To je samo po sebi promjenjiv kontekst i
periodi od maksimalno jedne godine smatrani su prihvatljivim kada je osoba bila u
74

pritvoru na osnovu toga to je mentalno poremeena. To ne bi, u svakom sluaju, trebalo

tretirati kao smjernicu za situaciju kada je u
pritvoru neko ko eka suenje i kada sudska
praksa ukazuje na to da su u takvoj situaciji
puno primjereniji krai intervali. Stoga nije
bilo nikakvih prigovora na period od jednog
mjeseca u predmetu Bezicheri. Krai periodi
od toga e se, naravno, smatrati prihvatljivima. Ono to je kljuno jeste da Sud bude u
situaciji da testira opravdanje za pritvor
osobe tamo gdje postoji vjerovatnoa da ta
osoba ima osnova da tvrdi da je odluka o
pritvoru bila neispravna i da je vjerovatnoa
vea kako prolazi vrijeme do donoenja presude. Dva oblika pravosudnog nadzora su
komplementarni i oba su temeljni zahtjevi
garancije koju Konvencija daje u pogledu
line slobode. Bez njih postoji velika
mogunost zloupotreba. Oni nisu nita novo u
djelotvornom sistemu krivinog pravosua,
je e uvijek najbolje funkcionirati tamo gdje
postoji potivanje vladavine prava.

170 28. novembar 2000.

VII dio: Naknada

171 Wassink protiv Holandije.

172 Ciulla protiv Italije.
173 Idem.

lan 5 (5) trai da oni koji su bili

rtve hapenja ili pritvora koje predstavlja
krenje drugih odredbi ovog lana moraju
imati izvrivo pravo na naknadu. Odsustvo
takvog prava e neumitno dovesti do odgovornosti u postupku pred Evropskim sudom.
Kao i lan 5 (4), ova odredba je konkretna
manifestacija jedne vie ope obaveze iz
lana 13 Konvencije, da se prui djelotvoran
pravni lijek u sluaju krenja bilo kojih garantiranih prava i sloboda. Uvijeti koje postavlja
lan 5 (5) dravi ne daju nikakvo diskreciono
pravo u pogledu tijela od kojeg e se traiti
naknada tete. lan 5 (5) trai lijek pred
Sudom, to znai da se lijek mora dodijeliti
pravno obavezujuom odlukom. to se tie
forme pravnog postupka kojim se moe ostvariti pravo na naknadu tete, domae vlasti
imaju dosta irok prostor djelovanja. Lijek koji
mogu dati druga tijela (kao to je ombudsmen) ili ex gratia plaanje vlade nisu dovoljni
u smislu lana 5 (5).
U praksi, lijek e obino biti finansijska naknada. Postoji prostor za varijacije od
drave do drave u pogledu ocjene koja bi
suma bila primjerena kao naknada tete, ali
ne smislu preciznih elemenata gubitka koji bi
trenalo uzeti u obzir u dodjeli odgovarajue
sume. Prije nego to se donese odluka o
kompenzaciji, dravne vlasti mogu traiti

dokaze o tetama koje su rezultirale krenjem lana 5. Sud je smatrao da iako osoba
moe biti rtva krenja lana 5 "nema
nikakvog pitanja 'naknade tete' tamo gdje
ne postoje bilo kakve materijalne ili ne materijalne tete koje treba nadoknaditi".171
Pravni lijek iz lana 5 (5) potreban je
samo kada su navodne rtve bile uhapene ili
pritvorene suprotno bilo kojoj odredbi iz
stavova 1 do 4 lana 5. Zahtjev samo po
stavu 5 lana 5 bit e izuzetak ako ne postoji ranija odluka kojom se utvrdilo nepotivanje lana 5 na nivou drave ili na nivou Konvencije. Sud e najee razmatrati takav
zahtjev samo po lanu 5 (5), ako doe do
zakljuka da je neki drugi stav lana 5
prekren.172 Uz to, kada tako djeluje, Sud
nee traiti od rtve da iscrpi sve domae
pravne lijekove da bi se utvrdilo da li je
mogao pribaviti lijek od domaih vlasti.
Meutim, ako drava moe pokazati "sa
zadovoljavajuim stepenom izvjesnosti" da je
lijek one vrste kakav se trai lanom 5 bio
rtvi dostupan, onda Sud nee nai bilo
kakvo krenje ove odredbe.173 U predmetu
Rehbock protiv Slovenije, gdje je domai
zakon rezervirao pravo na naknadu za one
sluajeve gdje je lienje slobode bilo protuzakonito ili bilo pozicija neke greke, Sud je
naao krenje lana 5 (5), poto su prava
podnositelja na naknadu tete koja proizilaze
iz krenja lana 5 (4) - pravo pritvorenika da
75

pokrene postupak kojim se osporava zakonitost pritvora pred sudom koji mora odluiti
brzo i naloiti oslobaanje ako se doe do
zakljuka da je pritvor protuzakonit - nije bilo
osigurano uz odgovarajui nivo izvjesnosti.174
U zemljama gdje je Konvencija inkorporirana u domai zakon, sudovi moraju
imati ovalast da dodjele ovakvu naknadu
tamo gdje se pronae krenje lana 5 i moraju biti spremni da takve ovlasti i koriste; sve
to oni ne urade samo e jo jednom potvrditi krenje lana 5 do kojeg je ve dolo.

174 28. novembar 2000.

76

Generalna direkcija Vijea Evrope

Za ljudska prava
F-67075 Strasbourg Codex
http://www.coe.int/T/E/human_rights/
Ovi prirunici oljudskim pravima imaju praktinu namjenu u smislu
kako odreene lanove Evropeske konvencije o ljudkim pravima
primjenjuje i tumai Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu.
Pisani su posebno imajui na umu sve one koji se bave pravnom
praksom, naroito sudije, ali su pristupani i svim drugimzainteresiranim itateljima.