MIKROEKONOMIJA II - SKRIPTA

1. predavanje: TEORIJA PROIZVODNJE I PROIZVODNA FUNKCIJA

Proizvodnja je proces u kojem se dobra i usluge nie vrijednosti (inputi, faktori proizvodnje)
pretvaraju u dobra i usluge (output) u pravilu vee vrijednosti, odnosno transformacija
proizvodnih faktora (inputa) u eljeni uinak (output).
Funkcija proizvodnje je tehniki odnos izmeu maksimalne proizvodnje/outputa koji se
moe proizvesti i koliine inputa koji su potrebni da se postigne ta proizvodnja. Funkcija
proizvodnje se definira prema odreenoj proizvodnoj metodi, te izbor odgovarajue
proizvodne metode i tehnolokih mogunosti ovise direktno o znanju i tehnolokim
dostignuima
Funkija proizvodnje je sljedea
Q = f ( L, K ) , gdje L predstavlja rad, a K kapital, a kada je vezana uz razinu
tehnologije onda glasi Q = f ( L, K, N), gdje N predstavlja razinu tehnologije.
Proizvodnu funkciju moemo interpretiranti na nekoliko naina. Moemo je prikazati
tabelarnim prikazom, grafikim prikazom i matematikim prikazom (Q = f (L,K), Q = f
(x1,x2,x3,...,xn), Y = f (K,L,N)), to se jo naziva ex post ekonomsko modeliranje. Takoer
postoji i regresijski prikaz (npr. kvadratni model y= a + bx + cx2), koje spada meu ex ante
modeliranje.
Razliiti oblici proizvodne funkcije: proporcionalna, progresivna, degresivna, neoklasini
model, proporcionalna s kapacitetom.
Koliina
proizvoda

f(x)= x1/2

f(x)= x2

Koliina sredstava za
proizvodnju
Desni graf prikazuje neoklasian model proizvodne funkcije. Kada je f(x)= x2, f (x)>0 to
znai da funkcija raste, a f (x) >0, to znai da je funkcija konveksna i prinosi su rastui (sa
manjim poveanjem inputa vie se poveava proizvodnja). Kada je f(x)= x1/2 , f (x)<0 to
znai da funkcija pada, a f (x) <0, to znai da je funkcija konkavna i prinosi su opadajui.

Analiza proizvodne funkcije je od iznimnog znaaja jer se njenim definiranjem utvruju

relacije ukupnih, prosjenih i graninih (marginalnih) proizvoda.
! Ukupni proizvod Q (ukupna proizvodnja ostvarena sa K i L) - Q = f(K,L)
! Prosjeni proizvod AP (odnos izmeu ukupnog proizvoda i ukupnih ulaganja faktora)
- APL = Q/L ili APK = Q/K
! Marginalni (granini) proizvod MP (odnos izmeu prirasta proizvoda i dodatne
jedinice inputa) - MPL = Q / L; MPL = Qn Qn-1/ Ln Ln-1
Sve dok postoji -pozitivan priljev sredstava (cash flow), proizvoa nee ukljuivati
dodatni varijabilni input u podruju gdje je marginalna proizvodnja negativna tj. gdje je
MP=0.
IZVOENJE KRIVULJE GRANINOG I PROSJENOG PROIZVODA

1. faza: raste ukupna proizvodnja, raste prosjeni proizvod, raste marginalni proizvod
(max.razina); rastui su prinosi, isplati se ulagati
2. faza: razina konstantne elastinosti, odnosno faza linearnog kretanja; raste ukupna
proizvodnja, raste prosjeni proizvod (max.razina), opadanje marginalnog proizvoda;
3. faza: raste ukupna proizvodnja, dosee maksimalnu razinu, opadanje prosjenog
proizvoda, opadanje marginalnog proizvoda (na nulu); to vie ulaemo dobivamo sve manje
proizvoda

4. faza: poinje djelovanje zakona opadajuih prinosa, opadanje ukupne proizvodnje,

opadanje prosjenog proizvoda, opadanje marginalnog proizvoda, te je on manji od 0.
Primjer funkcije f(Q) = 24Q Q2
24Q - Q2= 0
Q(24-Q) = 0
Q1=0 Q2=24
f (x)= 24 2Q = 12-Q Q=12
Prva derivacija - granina veliina je 12; funkcija raste.
Pri koliini od 12, granini je proizvod jednak nuli.
Ekonomiste zanima samo interval od 0 - 12, kada je
granini proizvod vei od 0.
f (x) = -1
Druga derivacija konkavna funkcija; padajui prinosi

f(x)

12

24

Cobb-Douglasova funkcija proizvodnje

U analizi proizvodnje esto se koriste homogene funkcije. Proizvodna funkcija Q=f (L,K) je
homogena funkcija stupnja (parametra) , ako je Q (L, K) = Q (L,K).Vrijednost
parametra odreuje svojstvo proizvodne funkcije s obzirom na istodobne proporcionalne
promjene svih inputa.
Cobb-Douglasova funkcija je linearno homogena funkcija kod koje je elastinost supstitucije
proizvodnih faktora jednaka 1.
Glasi: Q= A L K-1. (Multiplikativni model Y=A X1a X2b )
L-rad, A- autonomna tehnologija, K - kapital
Q= A L K-1
Q= a + L + -1K + (-1)>1 rastui prinosi
+ (-1)<1 padajui prinosi
VANI POJMOVI:
GRANINA STOPA TEHNOLOKE SUPSTITUCIJE (MRTS): je stopa koja pokazuje koliko
se mora smanjiti upotreba jednog proizvodnog faktora, ako se povea upotreba drugog
proizvodnog faktora, tako da razina proizvodnje ostane nepromijenjena.
(MRTS=promjena kapitala/promjena rada=K/L).
IZOKVANTA: krivulja koja predstavlja razliite kombinacije proizvodnih faktora za danu
razinu proizvodnje.
x2

x2

Izokvanta

x1

x1
Krivulja transformacije

KRIVULJA TRANSFORMCIJE: ili tzv.

krivulja
proizvodnih
mogunosti
pokazuje koliko se treba smanjiti
proizvodnja jednog proizvoda kako bi
se poveala proizvodnja drugog
proizvoda tako da razina ukupne
proizvodnje ostane nepromijenjena.

Proizvodnja u kratkom roku s jednim varijabilnim faktorom proizvodnje

Q = 2KL, u prvom grafikonu K je fiksna veliina (K1=1). U drugom grafikonu pri promjeni
jednog faktora, faktora kapitala (K2=3) i kratkorona funkcija proizvodnje se mijenja, ali pri
istoj razini proizvodnje. Za manje sati moemo proizvesti isti broj jedninica proizvoda.
Karakteristike funkcije proizvodnje
Prva faza: poetak funcije u
ishoditu.
Druga faza: sa svakom dodatnom
jedinicom varijabilnog inputa, output
se progresivno poveava.
Trea faza: sa svakom dodatnom
jedinicom varijabilnog inputa, output
se degresivno poveava. Dakle,
porast rada u ovim fazama uzrokuje
rast proizvodnje. U toki (8,86)
zapoinje pad outputa.
U etvrtoj fazi poinje djelovati
zakon opadajuih prinosa (takoer poinje djelovati i zakon negativnog graninog proizvoda)
i sva proizvodnja nakon te toke je neracionalna. Drugim rijeima, svakim dodatnim
poveanjem inputa rada ostvarivati e se nia razina proizvodnje.
Zakljuak: dodavanjem jednakih jedinica varijabilnog inputa, dok ostali inputi ostaju fiksni,
rast ukupnog outputa postati e opadajui!!!
1. Proizvodnja u kratkom roku i utjecaj tehnolokog napretka (opadajui prinosi)
U pravilu, na obje krivulje djeluje zakon opadajuih
prinosa, no porast outputa je odriviji u gornjoj
proizvodnoj funkciji zbog djelovanja tehnolokog
napretka. Moe se rei kako tehnologija odgaa zakon
opadajuih prinosa.
Tehnoloka promjena kao razvoj novih tehnologija
omoguuje uinkovitije koritenje proizvodnih faktora.
Porast proizvodnog kapitala u obliku brojnijih i novijih
proizvoda omoguuje bolje koritenje radne snage (svaki

radnik moe proizvesti vie po radnom satu) i ostalih faktora proizvodnje, a time i novije i
kvalitetnije proizvode.
Tehnologija odgaa zakon opadajuih prinosa, jer poveava produktivnost. Tehnologija, a
time i produktivnost znatno se razlikuju od zemlje do zemlje.
2. Proizvodnja u dugom roku s dva varijabilna faktora proizvodnje (opadajui prinosi)
U dugom roku svi proizvodni faktori su varijabilni odnosno promjenljivi (stoga pri funkciji
Q=f(L,K) potrebne su tri dimenzije, jer su oba inputa varijabilna; kada imamo vie
varijabilnih inputa, odnosi e morati biti prikazani u vie dimenzija).
Proizvodnju u dugom roku prikazujemo uz pomo izokvanti, odnosno mape izokvanti koje
odgovaraju razliitim razinama proizvodnje.
IZOKVANTE
- pokazuju kakvu fleksibilnost imaju
tvrtke u donoenju poslovnih odluka.
- u pravilu su konveksne i monotonog
kretanja.
- izokvantna mapa opisuje osobine
proizvodnog procesa kao to i mapa
indiferencije
opisuje
potroake
preferencije (poveanje se oituje
kretanjem udesno-gore pri emu se i
mijenja odnos proizvodnih faktora).

GRANINA STOPA TEHNOLOKE SUPSTITUCIJE

- u situaciji gdje su oba inputa varijabilna,
manageri e sigurno htjeti razmotriti mogunost
supstitucije jednog inputa drugim
Granina stopa tehnoloke supstitucije kapitala
radom je koliina kapitala koja se mora smanjiti
da bi se poveala upotreba rada za jednu jedinicu
uz zadravanje iste razine proizvodnje.

Funkcija proizvodnje dva specijalna sluaja

1.SLUAJ: Izokvante u sluaju kada su inputi savreni supstituti
U ovom procesu inputi su
savreni
supstituti
(jednakim promjenama rada
i kapitala ostvariti e se
jednaka razina proizvodnje)
Zato
su
izokvante
predstavljene kao ravno
postavljene linije gdje je
MRTS konstantna. To znai
da je stopa supstitucije
inputa jednaka bez obzira
na koliinu upotrebljenih
inputa.

2. SLUAJ: Funkcija proizvodnje s fiksnim proporcijama

U ovom procesu inputi su
savreno komplementarni (inpute
je najbolje kombinirati u fiksnim
proporcijama). Zato nikakva
supstitucija inputa nije mogua.
Svaka
razina
proizvodnje
zahtijeva odreenu kombinaciju
inputa te se ne moe ostvariti
dodatna proizvodnja ako se rad i
kapital ne nau u tono
definiranim proporcijama.
Posljedica toga su izokvante u
obliku slova L.

Poveanje proizvodnje (prinosi na obujam)

Ovisno o poziciji na tritu, situaciji na tritu te zadanim ciljevima poduzea, svaka
proizvodnja tei poveanju (prethodne analize promatrale su zamjene inputa pri konstantnoj
proizvodnji). U dugom roku svi su inputi varijabilni pa poduzee mora pokuati to efikasnije
poveati proizvodnju.
S(q)=AC(q)/MC(q)
S(q)>1; postoji mogunost ostvarenja ekonomije obujma
SRAC vs. LRAC
Dugoroni AC smanjuju se usljed poveanog koritenja
Kratkoroni vs. Dugoroni
proizvodnih faktora

To se moe postii promjenom opsega proizvodnje proporcionalnim (jednakim) poveanjem

svih proizvodnih inputa. Prinosi na opseg odgovoriti e na pitanje to e se dogoditi sa
outputom ukoliko se inputi poveaju za istu veliinu.
Prihodi u odnosu na
opseg proizvodnje na
mapi izokvanti pri
emu inputi apsolutno
rastu u istoj proprociji.

Proizvodnja od A do C rastui prinosi na opseg

Pojava kada udvostruenje koliine svih inputa rezultira rastom proizvodnje vie od dvostruko
(poveanje inputa vodi vie no proporcionalnom poveanju proizvodnje).
Rastui prinosi na opseg znae da je ekonomski isplativije proizvoditi u veim koliinama.
Vano na makro (dravna politika) i mikro razini (omoguuje zauzimanje veeg udjela na
tritu).
Proizvodnja od C do F konstantni prinosi na opseg
Udvostruenje koliine svih inputa rezultira udvostuenjem i razine proizvodnje (promjena
proizvodnje je proporcionalna promjeni inputa).
U ovom sluaju promjena nee rezultirati veom proizvodnjom jer nee utjecati na poveanje
produktivnosti inputa. U poduzeima i industriji gdje djeluju konstantni prinosi, vei opseg
proizvodnje nije ni prednost niti nedostatak.
Proizvodnja od F nadalje opadajui prinosi na opseg
Udvostruivanje inputa dovodi i do manje od dvostrukog poveanja razine proizvodnje
(propocionalne promjene inputa izazivaju manje proporcionalne promjene outputa).
Uglavnom se odnosi na poduzea koja ve posluju sa velikim opsegom proizvodnje.
Oteavajui faktor funkcioniranja na tritu i upravo konstantni i opadajui prinosi
onemoguuju mnogim poduzeima da djeluju u okvirima usko definiranih trita
Problem minimizacije trokova
Cost.min f=c* w, gdje c predstavlja vektor cijena, a w vektor
koliina.
x2
Zaobljena crta predstvlja izokvantu, odnosno razliite
kombinacije proizvodnih faktora za danu razinu proizvodnje.
Ravne crte jesu izokoste koje predstavljaju razliite
kombinacije inputa koje daju istu razinu trokova.

x1
trokove.

Poduzee e minimalizirati svoje trokove na nain da

izokvanta tangira izokostu koja je najblia ishoditu. To je
toka u kojoj emo proizvoditi i time minimalizirati svoje

Maksimalizacija profita f= p*Y

x2

x1

Zaobljena krivulja predstavlja krivulju proizvodnje, dok

ravne krivulje jesu izoprofitne krivulje koje predstavljaju
razliite kombinacije inputa i outputa koje daju istu razinu
profita.
Poduzee koje nastoji maksimalizirati svoje profite
proizvoditi e u onoj toki u kojoj funkcija proizvodnje
tangira najveu izoprofitnu krivulju.

Prozvodnja i ponuda kod konstantnih prinosa

Konstantni prinosi ako se svi inputi poveaju proporcionalno proizvodnja e takoer rasti
proporcionalno
y

x
2. predavanje: TROKOVI
Teorija trokova bavi se prouavanjem trokova i njihovim utjecajem na uspjeh poslovanja
obrtnika, poduzetnika, poduzea i bilo koje druge institucionalne jedinice. Prouava vrste
trokova, mjesta i nosioce trokova, ovisnost trokova o stupnju i promjeni kapaciteta
proizvodnje, odnos prema cijeni, prihodu te konanom poslovnom rezultatu.
Trokovi su sve utroene vrijednosti za proizvodnju odreenih uinaka. Trokovi
predstavljaju u novcu izraenu vrijednost utroenog rada, kao i svih sredstava i dobara koja su
u poduzeu utroena u cilju proizvodnje novih proizvoda ili radi ostvarivanja odreenih
uinaka, a pored toga u trokove spadaju i odgovarajui trokovi pripremljenosti koji su
definirani odgovarajuim kapacitetom poduzea. S ekonomskog stajalita, veliina utroka
proizvodnih elemenata iskazuje se putem troka.
S mikroekonomskog aspekta trokovi predstavljaju vrijednost utroenih elemenata
proizvodnje u procesu reprodukcije. Kako se vrijednost izraava cijenom, trokovi su u novcu
izraena koliina utroene radne snage te sredstava i predmeta za rad. Dakle, govorimo
primarno o proizvodnim trokovima.
VRSTE TROKOVA:
- po prirodi (porijeklu): predmet rada, sredstva za rad, radna snaga, usluge, porezi i
doprinosi, materijal, amortizacija i bruto plae
- po poslovnim funkcijama: upravljanje, nabava, proizvodnja,prodaja, financijske
funkcije, raunovodstvo, opa i kadrovska funkcija
- po obuhvatu u uincima: neposredni i opi (pogonski troak, troak uprave i prodaje)
- po iskoristivosti kapaciteta: stalni (apsolutni i relativni) i promjenjivi (proporcionalno i
neproporcionalno)

- po koliini uinaka: ukupni (ukupni i dopunski) i po jedinici (prosjeni, prosjeni

dopunski i granini)
- Ostale podjele: oportunitetni trokovi, diferencijski trokovi, relevantni trokovi,
standardni trokovi, jednostavni i sloeni trokovi, primarni i sekundarni trokovi,
izbjeivi i neizbjeivi trokovi ...
Trokovi se mogu grupirati prema razliitim karakteristikama ali najrairenija je podjela :
sa stajalita mogunosti rasporeivanja na nosioce troka ( direktni i indirektni
trokovi )
sa stajalita njihovog odnosa prema stupnju iskoritenja kapaciteta ( fiksni i
varijabilni trokovi)
Direktni i indirektni trokovi
Direktni (pojedinani, neposredni) trokovi su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti, ne
samo po mjestu nastanka troka, ve i po nosiocima trokova. To su: materijal izrade (osnovni
i pomoni materijal) te energija i gorivo ako se mogu obuhvatiti po uinku, osobni dohoci
izrade i amortizacija (obraunata po funkcionalnom sistemu).
Indirektni (opi) trokovi ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu i nosiocima troka,
pa ine zajednike trokove za vie mjesta trokova ili vie vrsta uinaka. To su opi trokovi
izrade (pogonska reija) i opi trokovi uprave i prodaje.
Mogunost podjele trokova na direktne i indirektne podrazumijeva poznavanje mjesta
nastanka troka (pojedini dijelovi poduzea u kojima trokovi nastaju) i nosioca trokova
(pojedini uinci tj. proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su trokovi nastali).
Odreivanje mjesta trokova i nosioca trokova preduvjet je za izradu kalkulacija.
Kalkulacija je raunski postupak kojim se izraunavaju cijena kotanja, cijena prodaje i cijena
nabave. Ovim se postupkom obuhvaaju trokovi prema odreenim stajalitima i
raspodjeljuju obuhvaeni trokovi na pojedine nosioce trokova. Kalkulacija je osnova za:
donoenje poslovnih odluka, kontrolu trokova i kontrolu ekonominosti.
Fiksni i varijabilni trokovi
Fiksni trokovi su takvi trokovi koji ostaju nepromijenjeni bez obzira na to kako se mijenja
opseg proizvodnje. Razlikuju se apsolutno fiksni
trokovi i relativno fiksni trokovi. Apsolutno
fiksni trokovi nastaju samo zbog postojanja
poduzea. Postoje bez obzira da li poduzee radi ili
ne, te ih ine: amortizacija (po vremenskom
sistemu), trokovi investicijskog odravanja,
najamnine i zakupnine, transakcijski trokovi
(kamate na kredite, premije osiguranja, provizije i
druge bankarske usluge, doprinosi i lanarine).
Relativni fiksni trokovi ostaju nepromjenjeni u
ukupnoj sumi samo u pojedinim zonama
poslovanja. Relativni fiksni trokovi jesu fiksni
trokovi u jednoj odreenoj zoni ili u odreenoj
vremenskoj perspektivi (npr. mogu se podijeliti na
zimsko i ljetno razdoblje, i u ljeti kada traje sezona
zapoljavamo vie ljudi te su fiksni trokovi vii).

Dok se ukupni apsolutni fiksni trokovi ne mijenjaju odnosno nezavisni su od stupnja

iskoritenja kapaciteta, jedinini apsolutni fiksni trokovi mijenjaju se promjenom opsega
proizvodnje. Taj troak po jedinici uinaka pada ako opseg proizvodnje (Q) raste, odnosno
raste ako proizvodnja (Q) pada.
Zakonitosti fiksnih trokova:
1) fiksni trokovi su linearni
2) prosjeni trokovi imaju oblik hiperbole
3) diferencijal fiksnih trokova (granina vrijednost fiksnih trokova) je nula.
U dugom roku nema fisknih trokova.
Varijabilni trokovi pojavljuju se tek s otpoinjanjem proizvodnje i iezavaju s prestankom
proizvodnje. Pri svakoj promjeni opsega proizvodnje
(stupnja iskoritenja kapaciteta) mijenjaju se ukupni
f(x)
varijabilni trokovi dok jedinini varijabilni trokovi
ostaju isti.
Tipini varijabilni trokovi su: materijal za izradu
proizvoda, osobni dohoci izrade, amortizacija
obraunata po funkcionalnom sistemu, pomoni
materijal i energija vezani neposredno za proizvodnju,
x1
dakle svi trokovi koji ovise o obujmu proizvodnje, te
zakonske obveze: kamate na poslovne fondove, vodni
i stambeni doprinos, dodatni doprinos za zdravstveno i invalidsko osiguranje, ostali varijabilni
doprinosi.
Podjela varijabilnih trokova:
a) proporcionalne trokove(Vp) - ukupni proporcionalni trokovi rastu ili opadaju razmjerno
porastu ili smanjenju opsega proizvodnje. Oni su konstantni na svim stupnjevima poslovanja.
Najznaajniji su materijal za izradu i osobni dohoci izrade. Pr. 2f(tx1, tx2) > tf (2x1, 2x2)
b) progresivni trokovi (Vpg) - su takvi varijabilni trokovi koji rastu bre nego to raste
opseg proizvodnje. Pr. f(tx1, tx2) > tf (x1, x2)
Progresija varijabilnih trokova uvijek se javlja kao znak nenormalnih pojava u procesu
proizvodnje. Tipian primjer progresivnih trokova nastaje uvoenje prekovremenog i/ili
nonog rada kada osjetno rastu osobni dohoci , trokovi rasvjete, grijanja i sl.
c) degresivni trokovi (Vd) - su takvi varijabilni trokovi koji rastu sporije od opsega
proizvodnje. Pr. f(tx1, tx2) < tf (x1, x2)
Pojavljuju se kod poduzea koja su intenzivna sredstvima za rad (elektrine centrale, plinare,
rafinerije i sl.). Trokovi koji pokazuju degresivne karakteristike, obino se razvrstavaju u
pogonsku ili upravno-prodajnu reiju (kao npr. ogrjev, pomoni materijal)
Ukupni trokovi zbroj su fiksnih i varijabilnih trokova: UT=F+V, odnosno UT=F
+Vp+Vpg+Vd
Metode odvajanja fiksnih i varijabilnih trokova
Knjigovodstvena metoda - polazi od podjele na prirodne vrste trokova
Metode interpolacije i ekstrapolacije linearna matematika metoda koja polazi od
razliitih stupnjeva iskoritenosti kapaciteta (preduvjet: poznavanje 2 stupnja)

Schmalenbachova metoda linearna matematika metoda koja polazi od marginalnih

trokova
Metoda koeficijenta reagibilnosti metoda varijatora koja polazi od utvrivanja
elastinosti trokova
Metoda linearne regresije temelji na metodi najmanjih kvadrata

FUNKCIJA TROKOVA
Pokazuje odnos izmeu koliine proizvodnje i trokova nastalih kod ostvarenja iste
proizvodnje. Omoguava odreivanje optimalne koliine proizvodnje u odnosu na trokove
tehnoloka efikasnost i oportunitetni trokovi inputa. Krivulja funkcije trokova ne polazi iz
ishodita. Uobiajeni prikaz krivulje trokova moe se usporediti s inverznom slikom krivulje
neoklasine funkcije proizvodnje.
Kao i funkcija proizvodnje, i funkcija
trokova ima svoje prosjene i granine
veliine:
- prosjeni troak je troak po jednoj
jedinici proizvoda; moe se izraunati za
sve vrste trokova: ukupne, varijabilne i
fiksne
ut = UT/Y ; ft = FT/Y ; vt = VT/Y
- marginalni troak je dodatni troak
uzrokovan promjenom proizvodnje za
jednu jedinicu
mt = UT/Y (promjena ukupnih trokova/promjena proizvodnje).
Fja trokova
c(q) = c(w,q)
Fja prosj. trokova AC(q) = c(q)/q
Fja gran. trokova
MC(q)=c(q)=c(q)/q
- derivacija mjeri apsolutne promjene (pribline promjene)
- elastinost mjeri relativne promjene
Kada proizvoa max. profit na tritu savrene konkurencije? Kada je cijena jednaka
graninom troku (p=MC; p=c(q)).
Kada monopolist max. profite? Kada je granini prihod jednak graninom troku (MR=MC;
R(q)=c'(q)).
Primjer zadatka:
Fja. trokova C(q) = q + 0,02q2
Fja. potranje
q + 20p = 300
(q) = R(q) C (q)

20p = 300 q
p = 15 1/20q
R(q) = p * q
= (15 1/20q)q
= 15q 1/20q2

(q) = 15q 1/20q2 q 0,02q2

a) (q) = 14q 0,07q2

- fja. dobiti

b) f=0

0,07q2 + 14q = 0 q1,2= kvadratna jednadba

q1= 0, q2=200
- nali stac. toke; prvi uvjet zadovoljen

c) f< 0

0,14q + 14 = 0

d) (100) = 14q 0,07q2

= 700

f=14<0 max. fje

0,14q=14
q=100
- f< 0; drugi uvjet zadovoljen
- dobit

Rjeenje (q, ) = (100, 700)

Elastinost trokova
Predstavlja osjetljivost trokova na promjene iskoritenja kapaciteta. Odnos je izmeu
intenziteta trokova i intenziteta porasta iskoritenosti kapaciteta, te se jo se naziva
reagibilnost trokova te se oznaava i sa h.
e= koef. elastinosti trokova
T=prirast trokova (T2-T1)
Q=prirast koliine uinaka (Q2-Q1)
e<1, e>1, e=1, e=0
Ec,q=MC/AC
Optimalna razina proizvodnje kao rezultat odnosa cijene te marginalnih i prosjenih
trokova
Pri crtanju ovog grafa najprije
moramo nacrtati zadanu cijenu p,
nakon toga ukupni troak ut, fiksni
troak ft, varijabilni troak vt, i na
kraju granini troak gt.
Optimum je toka u kojoj se sijeku
granini trokovi sa cijenom, i
predstavlju toku pokria trokova.
Dpp predstavlja dugoroni prag
proizvodnje, a kpp kratkoroni prag
proizvodnje, te se ispod te toke ne
isplati proizvoditi jer je cijena manja
od graninih trokova.
S rastom proizvodnje prvo opadaju
marginalni trokovi (mt), koji
nakon toke infleksije poinju rastu.
Prosjeni fiksni trokovi (pft) imaju oblik hiperbole. Prosjeni varijabilni trokovi (pvt)
imaju oblik slova U. Kod minimalne vrijednosti presijecaju krivulju graninog troka (mt).
Prosjeni ukupni trokovi (put) imaju takoer krivulju oblika slova U. Takoer imaju
minimum u toki gdje sijeku marginalne trokove (paralela s prosjenim i marginalnim
proizvodom). Proizvodni optimum (opt): u toki gdje su marginalni trokovi (gt ili mt)
jednaki graninom prihodu (MR = marginal revenue). - gt = MR

Marginalni prihod - prihod ostvaren prodajom jedne nove jedinice proizvoda zbog
nemogunosti utjecanja na trinu cijenu, marginalni prihod proizvoaa na konkurentskom
tritu jest jednak cijeni proizvoda.
Minimum put ili ut: gdje su put = gt , odnosno gdje smo kod dpp
dpp = dugoroni prag proizvodnje; jo se naziva i prag profita. Ukoliko Py padne ispod
toke dugoronog praga proizvodnje, proizvodnja se nastavlja. Nastavkom proizvodnje
ostvaruje se manji gubitak nego njenim potpunim prekidanjem. Dugorono je ovakvo stanje
neodrivo, a posebice u trenutku potrebe reinvestiranja u osnovna sredstva
Minimum pvt ili vt: gdje su pvt = gt , odnosno toka kpp (kratkoroni prag proizvodnje);
naziva se jo i prag proizvodnje. U sluaju daljnjeg pada cijene ispod toke minimalnih pvt
ostvaruje se vei gubitak nego kad bi prekinuli proizvodnju. U tom sluaju pokrivamo VT, no
ukupni FT ostaju nepokriveni. Ovakva je proizvodnja odriva u kratkom roku ako postoji
nagovjetaj ili mogunost pozitivnih promjena.
Analiza uinka promjene trokova
Promjena fiksnih trokova ne utjee na promjenu proizvodnog optimuma. Utjee na
promjenu profita: smanjenje FT (ili ft). Poveanje profita nije veliko kako bi se moglo
oekivati, jer se u pravilu uz smanjenje FT dogaa ili poveanje VT ili dolazi do promjene
cijene proizvoda. Drugi je razlog to je udjel FT kod optimalnog obujma u pravilu mali.
Promjena varijabilnih trokova utjee na nagib krivulje trokova. Smanjenje VT uzrokuje
smanjenje vt, ut i mt. To znai da se mijenja i optimalna razina proizvodnje. Gledano po
jedinici proizvoda, smanjenje VT uzrokuje znatno vee poveanje profita nego smanjenje
fiksnih trokova.
Prag rentabilnosti
Predstavlja metodoloki postupak utvrivanja toke pokria u kojoj se prihodi i rashodi
izjednaavaju, a koja dijeli zonu dobitka od zone gubitka.
TR = P x Q (ukupan prihod)
TC = TFC + AVC x Q (ukupni trokovi)
TR = TC (pretpostavka izjednaenja TR i TC)
TFC
Q= --------- (koliina kod koje su TR = TC) prag rentabilnosti
P - AVC
P-AVC = doprinos po jedinici iznad toke pokria (dio prodajne cijene za pokrie fiksnih
trokova i ostvarenje profita)
Uz pretpostavku ostvarenja odreenog profita kako procijeniti koliinu za ostvarenje profita
()
TFC -
Q= --------P AVC

Prihodi
prodaj
e

Prihodi/
Trokovi (000
000)

90
80
70
60
50
40
30
20
10
0

Oportunitetni
trokovi

Toka
pokri
a

Zona dobitka

Zona
gubitka

Ukupni
trokov
i

Fiksni
trokov
i

10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100 %
Stupanj iskoritenja kapaciteta (%IK)
Sjecite ukupnih prihoda i ukupnih trokova predstavlja toku u kojima je rezultat poslovanja
jednak nuli. U toj se toki dogaa prijelaz iz zone gubitka u zonu dobitka. Toka pokria nam
prua informaciju o tome koji je % IK (koliina prodaje) potrebno dostii da bi se mogli
pokriti svi VT i FT. Odnos VT i FT u TP polazite je utvrivanja njihovih odnosa na ostalim
% IK (ekvivalent). Porast % IK doprinosi porastu dobiti, ali samo do razine maksimalno
raspoloivog kapaciteta (ukoliko nije limitiran). Izgubljena dobit zbog limitiranog kapaciteta
dovodi do oportunitetnih trokova, ijim ukalkuliranjem treba doprinijeti otklanjanju uskih
grla.
emu slui prag rentabilnosti?
Instrument je planiranja i kontrole rezultata poslovanja. Takoer je informacijska osnovica za
(prvenstveno) kratkorono, ali i za strateko odluivanje managementa, te omoguava
sagledavanje trenutnog odnosa oekivanih i/ili ostvarenih prihoda, trokova i rezultata na
razliitim stupnjevima koritenja kapaciteta.
Poslovna poluga
Osjetljivost ukupnih profita na promjenu proizvodnje ili prodaje mjeri se snagom poslovne
poluge, DOL (elastinost profita u odnosu na prodaju).
Upozorava na odnos TFC i TVC. Poluga je podignutija to
% /
je odnos vii. Poveanjem stupnja automatizacije, TFC se
DOL = ------ = ---------poveavaju, AVC padaju. Pri viem odnosu TFC i TVC
%Q Q/Q
profiti poduzea osjetljiviji su na promjene proizvodnje ili
Q(P-AVC)
prodaje.
DOL = ------------------Q(P-AVC) TFC
DODATNO ZA NAUITI

Izvoenje agregatne krivulje ponude

Lijevi graf predstavlja individualnu krivulju ponude (u ispitu ga ne prikazujemo). Desni graf
predstavlja izvoenje agregatne krivulje ponude. Kod proizvoaa koji maksimizira profite uz
zadane trine cijene ukupna proizvodnja ili agregatna ponuda dobiva se jednostavim
sumiranjem individualnih krivulja ponude. Agregatna ponuda jednaka je BDP-u.
f(x)

MC
AC
qMES

Graf predstavlja kretanje graninih i prosjenih trokova.

Dok prosjeni trokovi padaju, granini su ispod njih. Kad
prosjeni trokovi pomu rasti, granini trokovi su iznad
njih.
U toki u kojoj se sijeku MC i AC prestaje iskoritavaje
ekonomije obujma. U toj je toki ETC=1, odnosno MC/AC
jednako je jedan. To znai da e poveanje koliine za 1
jedinicu poveati trokove za istu jedinicu.

x
Individualne krivulje ponude u uvjetima konveksnih, konstantnih i nekonveksnih
tehnologija

Proizvodnja se manifestira na funkciju trokova. U funkciji trokova postoji odreena cijena

koja odgovara odreenoj koliini. Nagib graninih trokova jednak je nagibu prosjenih
trokova u sjecitu ravnotene cijene i koliine.
MC porast koliine uvjetuje porast trokova, krivulja MC je zapravo funkcija ponude
proizvodnje (ponude proizvoaa).
Kako raste funkcija prosjenih trokova, granini trokovi se nalaze iznad njih. MC odraava
spremnost proizvoaa da pri odreenom troku ponudi odreenu koliinu proizvoaa uz
zadanu trinu cijenu.

Funkcija proizvodnje je linearna, te je linearna i funkcija trokova. Funkcija AC, MC i ponude

je u poetku nula. Dokle god je cijena manja od trine, odnosno manja od graninih
trokova, neemo proizvoditi. Kada cijena dosegne granine trokove poinjemo proizvoditi
linearno.

qMES je toka pokria trokova. U toj je toki MC=AC, a elastinost je jedan. U toj toki
vrijede konstantne tehnologije, u svim ostalim tokama vrijede opadajui ili rastui prinosi.
Dokle god je p<MC mi neemo proizvoditi jer ostvarujemo gubitak, a neemo niti pokriti ni
fiksne trokove. Kada cijena postane vea od MC nama se isplati proizvoditi i ponuditi
proizvode na tritu.

3. predavanje: PONAANJE POTROAA

Potroaev izbor
Teorija potroaevog izbora objanjava ime se ljudi povode u odabiru dobara i usluga,
odnosno zato odreena dobra preferiraju vie, a druga manje.
Ekonomska teorija objanjava izbor potroaa korisnou to ga on pripisuje nekom dobru ili
usluzi uz pretpostavku njegovog racionalnog ponaanja.
Izbor ovisi o: dohotku, cijenama, ukusima potroaa, pretpostavkama o ponaanju potroaa
tj. potroai biraju najbolje to mogu za sebe (maksimiziraju korisnost), ali ovisi i o drugim
elementima; determinante potranje.
Teorije ponaanje potroaa
Kardinalistiki pristup
! Teorija granine korisnosti
Ordinalistiki pristup
! Teorija indiferencije
! Teorija otkrivene preferencije

Kardinalisti smatraju da se potroaev izbor temelji na graninoj korisnosti jednog dobra.

Ordinalisti su smatrali da se izbor potroaa temelji na njegovoj preferenciji jedne ili druge
koarice dobara (time da ovisi o ukupnoj korisnosti koju izraava krivulja indiferencije).
1. Kardinalistiki pristup/granina korisnost
Potroai mogu rangirati dobra s obzirom na zadovoljstvo ili korisnost koju im pruaju
(korisnost je zadovoljstvo koje potroa dobiva od odreenog postupka). Korisnost ne mora
biti kvantificirana, dovoljno je moi napraviti usporedbu.
Ukupna korisnost vs.granina korisnost
Ukupna korisnost (TU)
ukupno
zadovoljstvo
od
konzumiranog skupa (snopa,
svenja, koara) dobara
Marginalna korisnost (MU)
dodatno zadovoljstvo koje
potroa dobije od dodatne
jedinice proizvoda

Gossenovi zakoni
1) zakon zasienosti potreba
2) zakon opadajue granine korisnosti
3) zakon izravnanja razine granine korisnosti (da bi se postigla optimalna solucija za
potroaa (max. korisnost) granina korisnost svakog dobra koje se kupuje (korisnost zadnje
jedinice) mora biti proporcionalna cijeni te jedinice; u protivnom bi se ukupna korisnost (TU)
mogla poveati realokacijom jedinica novanog dohotka)
Potranja za nekim dobrom odreena je njegovom graninom korisnou!!!
2.1. Ordinalistiki pristup/Teorija indiferencije
Imamo tri koraka u analizi ponaanja potroaa :
a) Preferencije
b) Budetsko ogranienje
c) Ravnotea potroaa
Funkcija budetskog ogranienja + funkcija korisnosti = krivulja potronje.
Funkcija potranje (krivulja potronje) specificira za svaki budetski skup koje koare dobara
e potroa izabrati za svaku od cijena i uz dati dohodak. Dakle, promjene u ponaanju
potroaa nastaju uslijed promjena u ogranienjima (cijene, dohodak) - X(p,w)!
a) Preferencije potroaa
Preferencije shvaamo kao sposobnost pojedinca da po poeljnosti rangira koare dobara
(daju informacije o ukusima potroaa). Preferencije prikazujemo kao binarne relacije

koje su definirane na skupu mogue potronje X. Ako je x1, x2 odnosno ako je x1 x2

kaemo da je x1 barem jednako tako dobar kao x2.
Od potroaa se, dakle, trai samo da radi binarne usporedbe to jest da istovremeno
usporeuje i odluuje izmeu samo dva dobra ili koare dobara. Da bismo mogli izgraditi
teoriju, to jest doi do funkcije korisnosti u(x), preferencijama moramo dati odreenu
strukturu tj. svojstva. Postavlja se pitanje kakva ogranienja (pretpostavke) moramo staviti na
binarne izbore da bi mogli biti sigurni da funkcija korisnosti postoji, tj.da vrijedi x y = u(x)
u(y).
PRETPOSTAVKE:
1) POTPUNOST (UREENOST) - za svaki x1 x2 u X vrijedi ili x1 x2 ili x2 x1. To znai
da potroa moe rangirati sve kombinacije koara dobara iz svog skupa moguih potronji.
2) REFLEKSIVNOST- za sve x X, x x obina forma loginog ponaanja.
3) TRANZITIVNOST - za svaka tri elementa x1, x2, x3 X, ako je x1 x2 i x2 x3 vrijedi i
da je x1 x3. Dakle govorimo o konzistentnosti potroaevih izbora. Pretpostavke
tranzitivnost i potpunost ine zajedniku pretpostavku racionalnosti.
4) NEPREKIDNOST - matematiki uvjet da bi preferencije mogle biti predstavljene
funkcijom korisnosti. Naime, tako preferencije ne mogu imati preokrete ili skokove u
tokama u kojima dosegnu limes.
5) MONOTONOST - pretpostavka poeljnosti vie je bolje te STROGA MONOTONOST
da potroa uvijek preferira vee koliine svake robe. Ovo omoguuje da krivulja
indiferencije ima ponekad i pozitivan nagib.
6) LOKALNA NEZASIENOST - pretpostavlja da potroa nikada ne dostie stanje potpune
zasienosti tako da za svaki izbor uvijek postoji alternativni izbor koji potroa preferira.
7) KONVEKSNOST - Konveksnost se moe interpretirati kao opadajua granina stopa
supstitucije. Preferencije potroaa pokazuju padajuu graninu stopu supstitucije. Sve manje
i manje koliine jednog dobra moraju biti rtvovane da bi se postigla jednaka poveanja u
koliini drugog dobra. Granina stopa supstitucije dobra y za x (MRS) je broj proizvoda y
koji je potroa voljan rtvovati za dodatnu jedinicu dobra x da bi zadrao istu razinu
zadovoljstva. Matematiki: korisnost je f (x,y) = U totalni diferencijal te funkcije je:

Granina stopa supstitucije:

to moemo pisati kao

sljedee i dobiti

funkciju korisnosti:

Funkcija korisnosti mjeri razinu zadovoljstva povezanu za odreenu koaricu dobara

(proizvoljni brojevi). Kao takva, sadri iste informacije o potroaevim preferencijama kao i
relacija preferencije . Funkcija korisnosti je potrebna jer se njenom maksimizacijom
izvodi funkcija potranje.
KRIVULJE INDIFERENCIJE:
Skup koara dobara ili toaka na kojima potroa postie jednako zadovoljstvo prikazuju se
putem krivulja indiferencija. Za skup dvaju dobara x i y, sve toke koje u pravokutnom
koordinatnom sustavu predouju razliite kombinacije potronje dobara x i y istog nivoa
zadovoljstva ine krivulju indiferencije: F (x,y) = U

Indiferencijska krivulja povezuje koare potronje koji imaju jednaku korisnost. Nagib
indiferencijske krivulje ovisi o individualnim preferencijama i jednak je graninoj stopi
supstitucije.
Obiljeja krivulja indiferencije: opadaju s lijeva na desno, nagib je jednak graninoj stopi
supstitucije i ovisi o individualnim preferencijama, konveksne su prema ishoditu, nikada se
ne sijeku, mogu biti indiferentne prema x ili y.
b) Budetsko ogranienje
Pored fizikih i institucionalnih ogranienja, potroa se suoava i sa ekonomskim
ogranienjima. Ekonomska ogranienja odreuju koje kombinacije dobara su potroau
dostupne. Opisuje razliite koare dobara koje potroa moe kupiti, tonije pokazuje
maksimalnu koliinu jednog dobra koje se moe kupiti, ako je kupljena odreena koliina
drugog dobra. Budetski pravac zapravo pokazuje trade-off. Pokazuje kombinacije dobara
koje se mogu ostvariti pri danom dohotku.
Budetska krivulja pokazuje kombinacije dobara
koje se mogu ostvariti pri danom dohotku uz
pretpostavku da se on u cijelosti troi.
Obiljeja:
- negativan nagib
- nagib odreen relativnim cijenama
- paralelne meusobno
- mogu sijei vie krivulja indiferencije, ali
samo jednu moe tangirati
Nagib:
Koara dobara (vektor potronje) je dostupna ako njen ukupni troak nije vei od razine
potroaevog bogatstva (dohotka), ili
Skup svih koara dobara (vektora potronje) koje su potroau dostupne uz date trine cijene
p i dohodak w naziva se konkurentski (walrasovski) budetski skup.

c) Ravnotea potroaa
Ravnotea potroaa ostvaruje se kada potroa pri danom dohotku ostvaruje maksimum svog
zadovoljstva. Grafiki se ona postie u toki gdje budetska krivulja tangira krivulju
indiferencije. U toki tangencije obje krivulje, i ona indiferencije i ona budetskog
ogranienja imaju isti nagib. Potroaka ravnotea
se ostvaruje onda kada se granina stopa
supstitucije izjednai s relativnim cijenama. Uvjet
ravnotee potroaa:
MU(x)/ MU(y) = Px/Py
Krivulja indiferencije dalje od toke
tangencije
pokazuje
kombinacije
dobara koju potroa svojim dohotkom
ne moe ostvariti.
X1=hrana, p1 cijena hrane
X2=odjea, p2 cijena odjee
Kako se ostvaruje ravnotea potroaa?

Odabrana koara dobara mora zadovoljiti dva uvjeta:

1. Da je locirana na budetskom ogranienju (Potroa troi sav dohodak)
2. Da daje potroau najviu razinu korisnosti (Vie je bolje)
Ako znamo da je nagib budetskog pravca dan kao p1/p2, tada u toci optimalnog izbora
vrijedi MRS=p1/p2, to znai da je korisnost maksimalna onda kada je granina stopa
supstitucije (x1 za x2) jednaka njihovom omjeru cijena (p1 za x1, odnosno p2 za x2). To vrijedi
samo za toku optimalne potronje. Optimalnu potronju imamo tamo gdje su granine koristi
jednake graninim trokovima.
Mogunosti:
Ako je MRS P1/P2 tada potroa moe realocirati potronju i poveati korisnost,
Ako MRS > P1/P2 - Potroa e kupovati vie hrane dok ne postane MRS = P1/P2,
Ako MRS < P1/P2 - Potroa e kupovati vie odjee dok ne postane MRS = P1/P2.
Ako potroa, uz dati dohodak moe konzumirati samo jedno dobro, ta se solucija naziva
kutno rjeenje (corner solution). MRS u tom sluaju nije jednaka omjeru cijena P1/P2.
Ako se maksimizacija ostvaruje u toki MRS = p1/p2, a znamo da je MRS takoer jednaka
omjeru graninih koristi x1 i x2 pa imamo: MU1/MU2 = p1/p2 , iz ega dobivamo drugi
Gossenov zakon (ekvimarginalni princip) koji kae da je ukupna korisnost maksimalna onda
kada je dohodak alociran tako da je granina korisnost po jedinici dohotka jednaka za
svako dobro koje kupuje, odnosno da imamo: MU1/p1 = MU2/p2.

Promjena
budetske
krivulje:
1.graf: Ako se
mijena
dohodak mie
se
itava
krivulja,
a
nagib
ostaje

isti.
Ako se mijenja cijena, mijenja se nagib. Na 2. grafu prikazuje se sluaj kada pojeftinljuje
x, a na 3. grafu kada poskupljuje y.
Zadatak: Izraun maximuna korisnosti
Fja. cilja: U (x,y) = 2x2 + y2 + x - 3y (funkcija korisnosti)
Fja. Ogranienja: g(x,y) = x + y = 100 (budetsko ogranienje)

Engelova krivulja
Pokazuje promjenu potronje u odnosu na
promjene dohotka.
Budetska krivulja uslijed porasta dohotka
pomaknut e se dalje od ishodita i tangirat e
viu krivulju indiferencije. Smanji li se
dohodak budetska krivulja e se pomaknuti
blie ishoditu i tangirat e niu krivulju
indiferencije.
Povezivanjem vie toaka tangencije dobiva
se Engelova krivulja.
Kvazilinearne preferencije
Relacija preferencije je kvazilinearna u odnosu na dobro 1 (x1), ako su krivulje indiferencije
paralelne (dobro 1 je poeljno). Kvalizilinearna korisnost znai djelomino linearna
korisnost (linearna u jednoj varijabli, no u drugoj ne mora biti). Poveanjem dohotka ne
mijenja potranju za dobrom x1 i sav dodatni dohodak ide na potranju za dobrom x2 (pa
kaemo da za x1 vrijedi nulti efekt dohotka). Engelova krivulja je u tom sluaju vertikalna
linija jer potranja za dobrom x1 ostaje konstantna. Dakle kod kvazilinearnih preferencija sva
promjena u potranji zbiva se uslijed supstitucijskog efekta i to bez obzira da li supstituciju
mjerili po Hicksu ili po Slutskom.
Rjeenje problema maksimizacije korisnosti
Pravilo koje svakom paru cijena i bogatstva (p, w >0) u problemu maksimizacije korisnosti
pridruuje vektor optimalne potronje oznaava se sa x (p, w) kao elementom prirodnih
brojeva i predstavlja Walrasovu (obinu, trinu) funkciju potranje.
Ako se svakom paru cijene-bogatstvo pridruuje skup optimalnih vektora potronje to se
naziva Walrasovo vieznano preslikavanje ili korespondencija potranje.
x (p,w) = {X R2,x X, p*x</=w} formula za krivulju potranje
Funkcija potranje je funkcija trino zadanih cijena i raspoloivog dohotka tako da je vektor
optimalne potronje dio skupa realnih brojeva i dio skupa vektora mogue potronje pri emu
vrijedi da cijena puta potraivana koliina (troak koarice dobara) ne smije biti vea od
raspoloivog dohotka.
Funkcija potranje
Slika prikazuje kako se iz
maksimizacije korisnosti izvodi
funkcija potranje individualna
funkcija potranje.
Individualna funkcija potranje
jednaka je Walrasowoj funkciji
potranje, dok je trina potranje
jednaka Walrasovom vieznanm
preslikavanju.

Agregatna funkcija potranje

Lijevi
graf
prikazuje
individualnu funk. potranje (u
ispitu je ne crtamo). Desni graf
prikazuje izvoenje agregatne
funkcije
potranje.
Kada
potroa
tei
maximalnoj
korisnosti, agregatna potranja
dobiva
se
jednostavnim
sumiranjem
individualnih
krivulja potranje.

4. predavanje: PONUDA, POTRANJA I TRINA RAVNOTEA

Funkcije trita
Alokacijska (optimalno lociranje resursa i dohotka)
Selektivna (mogunost odvajanja dobrih od loih poduzea)
Distributivna (kanalizira dohodak u najprofitabilnije sektore)
Informativna
Razvojna
Potranja
Potranja je koliina dobara i usluga koju su kupci spremni platiti po odreenoj cijeni.
Izmeu te koliine i trine cijene postoji veza koja se naziva funkcija potranje.
Matematiki se izraava:
Qd = f (P)= x(p)
Kada se promijeni cijena miemo se po krivulji (egzogeni faktor), a kada se promijeni bilo
koji drugi faktor onda miemo itavu krivulju.
Grafiki prikaz funkcije potranje
Funkcija potranje moe biti nelinearna i linearna.
p

Graf nelinearne funkcije potranje je

krivulja dok je graf linearne
funkcije pravac.
Graf linearne funkcije potranje
odreen je jednadbom Qd = a bP
gdje parametar a oznaava cijenu pri
kojoj je traena koliina jednaka 0, a
parametar b oznaava nagib krivulje
potranje.

Individualna potranja
Individualnu potranju promatramo sa aspekta promjena cijena dobara (max. korisnosti) i
raspoloivog dohotka (Engelove krivulje).
Odnos izmeu trine cijene dobara i koliine toga dobra, koje se kupuje, naziva se krialjka
(shema) potranje, odnosno njezin slikovni prikaz daje krivulju potranje. Krvulja potranje
ima padajui smjer. Uzrok za to su efekt dohotka i efekt supstitucije

Efekt supstitucije
Sa apsolutnom promjenom cijene mijenja se i relativna cijena. Potroai e kupovati vie
dobra koje je postalo relativno jeftinije i manje dobra koje je postalo relativno skuplje.
Promjena u potronji jedne robe povezana sa promjenom cijene te robe, uz istu razinu
korisnosti. Kada cijena neke robe padne, efekt supstitucije uvijek dovodi do poveanja
potraivane koliine te robe.
Efekt dohotka
Za potroaa stvarna kupovna mo njegovog dohotka poraste kada cijena jednog dobra padne.
Promjena u potronji jedne robe povezana sa promjenom realne kupovne moi dohotka
potroaa, kada je cijena robe konstantna. Kada se dohodak potroaa povea, potraivana
koliina nekog proizvoda moe se smanjiti ili poveati. ak i kod inferiornih dobara efekt
dohotka je rijetko tako znaajan da nadjaa efekt supstitucije.
Metode odvajanja efekta dohotka od efekta supstitucije
Hicksova metoda-drimo korisnost konstantom-vraamo se u staru krivulju indiferencije
Metoda Slutskog-drimo kupovnu mo konstantnom-vraamo se u staru toku potronje

Tri iznimke zakona opadajue potranje

Giffenov paradoks (kad cijena raste, raste i potraivana koliina inferiorna dobra)
Veblenov efekt (kad cijena pada, potraivana koliina se smanjuje snobovski efekt )
Sluaj pekulacije (pad cijene nekog dobra ne izaziva poveanje potranje jer se oekuje
dalji pad cijene i obratno).
Trina potranja
Krivulja trine potranje je krivulja koja povezuje koliine dobara koje su svi potroai na
nekom tritu spremni kupiti i njegove cijene (suma svih individualnih krivulja potranje na
nekom tritu).
- trina potranja e se pomaknuti udesno kada vie potroaa ue na trite
- faktori koji utjeu na potranju individualnih potroaa takoer e utjecati na trinu
potranju
Problematika mrenih eksternalija
Mrene eksternalije javljaju se kada su potranje potroaa meusobno uvjetovane.
- pa govorimo o pozitivnim i negativnim eksternalijama
- te o tzv. pomodnom efektu i snobovskom efektu
Pomodni efekt (The Bandwagon Effect)
Proizlazi iz elje da se bude cool, da se posjeduje neko dobro zato jer ga skoro svatko ima
ili da se slijedi moda. To je glavni cilj mnogih marketinkih napora (npr. igrake, odjea).

Ovaj efekt je primjer pozitivne

mrene eksternalije
Plave krivulje predstavljaju
trine
potranje.
Kod
pomodnog efekta krivulja
potranje
je
elastinija,
poloenija od trine. Kod
takvog efekta male promjene
cijena mogu uzrokovati daleko
vee promjene u potranji.
Snobovski efekt
Ako je eksternalija negativna,
rije je o snobovskom efektu.
elja
da
se
posjeduju
ekskluzivne stvari. Potraivana
koliina snobovskog dobra je
vea kada manje ljudi posjeduje
isti proizvod.
Kada padne cijena oekivana
koliina trebala bi biti puno
vea, ali nee, jer zbog
snobovskog efekta, ne ele svi
imati to i drugi te koliina
pada.
Krivulja potranje je puno
manje elastinija, okomitija.
Kod takvih proizvoda ak i vee promjene cijena nee izazvati vee promjene koliine.
Ponuda
Ponuda pokazuje prodajnu spremnost proizvoaa nekog dobra pri razliitim cijenama tog
dobra, na odreenom tritu, u odreenom razdoblju. Izmeu ponuene koliine (Qs) i trine
cijene (P) postoji odnos koji se naziva funkcijom ponude.
Matematiki se izraava: Qs = f (P)=q(p)
Grafiki prikaz funkcije ponude
Funkcija ponude moe biti nelinearna i linearna.
Graf nelinearne funkcije ponude je krivulja dok je graf linearne funkcije ponude pravac.
Graf linearne funkcije ponude
p
odreen je jednadbom Qs = c + dP
gdje parametar c oznaava cijenu pri
kojoj je nuena koliina jednaka 0 a
parametar d nagib krivulje ponude.
Taj nagib je uvijek pozitivan uslijed
djelovanja
zakona
opadajuih
q
q
prinosa.
Promjene li se trine cijene doi e do promjene nuene koliine. Grafiki e se to prikazati
kao pomak po krivulji ponude. Promjene li se navedene odrednice ponude pri istim cijenama

doi e do promjene ponude. Povea li se ponuda, njena krivulja e se pomaknuti udesno, a

ako se ponuda smanji njena krivulja e se pomaknuti ulijevo.
Izraunavanje elastinosti ponude i potranje

Ako je koeficijent ukrtene elastinosti pozitivan, proizvodi su supsituti (raste cijena dobra 1,
raste i potraivana koliina dobra 2). Ako je koeficijent ukrtene elastinosti negativan,
proizvodi su komplementi (raste cijena dobra 1, pada potraivana koliina dobra 2).

Grafikon trine ravnotee

Podrazumijeva da se proizvoa i potroa ponaaju
konzistentno. Proizvoa eli maximizirati dobit, a
potroa maximizirati korisnost.

Dok je cijena manja od MC, proizvoa nee nuditi, zato je ponuda u poetku linearna. Kad
raste dohodak poveava se potranja, raste koliina ponude, raste cijena i ravnotea se pomie
prema gore na viu cijenu i veu koliinu.

5.predavanje: TEORIJA RAVNOTEE

Povijest teorije ravnotee - openito
Teorija ravnotee je prvenstveno dio teorijske ekonomije, a tek onda primjenjene ekonomije;
koja nastoji objasniti ponaanje ponude, potranje i cijena u ekonomiji u kojima egzistira
nekoliko ili mnogo razliith (konkurentskih) trita.
- Teorija ope ravnotee (Walras) - agregirani aspekt
- Teorija parcijalne ravnotee (Marshall, Cournot, Betrand, Edgeworth,...) mikroaspekt
Teorija ope ravnotee nastoji objasniti ponaanje cijele ekonomije putem bottom-up pristupa
(za razliku od Keynes-ovog top-down pristupa), pa se ova teorija tradicionalno smatra dijelom
mikroekonomije.
Openito, podjela jo nije u potpunosti definirana jer i moderna makroekonomija polazi iz
mikroekonomskih temelja. Makroekonomski modeli ope ravnotee uglavnom su
jednostavnije strukture koja obuhvaa nekoliko trita (dobara, financijsko i sl.).
Mikroekonomski modeli ope ravnotee ukljuuju razliita trita razliitih dobara, te su
uobiajeno veoma kompleksni sa velikim brojem matematikih rjeenja.
Opa teorija ravnotee - Walras
Razvio francuski ekonomist Leon Walras (1834-1910) prouavajui simultanu ravnoteu koja
se uspostavlja izmeu grupe povezanih trita. (Walrasian equilibrium ili competitive
equilibrium)
Walras je prouavao ekonomski sustav kroz teoriju (theoretical approach), u kojem su svi
potroai teili max. korisnosti, a poduzea se nalaze u okruenju savrene konkurencije
(neoclassical foundation). Njegov model dokazuje da se stabilna ravnotea moe postii
ukoliko su zadovoljene te pretpostavke. Mnogi ekonomisti kritiki su gledali na ovu teoriju i
mogunost ostvarivanja samoravnotee na slobodnom tritu (market clearing).
Parcijalna teorija ravnotee
Razvili francuski ekonomist Antoine Augustin Cournot (1801-1877) i engleski politiki
ekonomist Alfred Marshall (1842-1924).
Parcijalna teorija ravnotee prouava uvjete ravnotee na jednom tritu ili samo dijelu
nacionalne ekonomije. Ova teorija se uglavnom temelji na naelu ceteris paribus time da
prouava odnose izmeu dviju ekonomskih varijabli, pretpostavljajui da su ostale varijable
konstantne.
Cournot-ova funkcija potranje nije prezentirana u duhu moderne ekonomije. Njegova
funkcija D=f(p) jednostavno sumira empirijske veze izmeu cijene i prodanih koliina, ne
oslanjajui se na konceptualnu vezu izmeu tih dviju veliina. Zapravo na taj nain, Cournot
odbija izvoditi svoju funkciju potranje iz teorija individalnog ponaanja koje se temelje na
korisnosti i oskudnosti. Cournot-ova teorija parcijalne ravnotee najvie se primjenjuje u
analizi oligopolistike konkurencije (komparirajui je sa Betrandovom teorijom).
Analiza parcijalne ravnotee Marshalla temelj je neoklasinog pristupa teorije ravnotee.
Njegova teorija demonstrira kontinuiranost prirode ekonomskih promjena. Marshall analizira
kategoriju vremena u skladu sa novim instrumentima poput supstitucije, koeficijanata
elastinosti, potroaevog vika, kvazi-rente, ekonomije obujma, faktorski pristup, prinosa itd.
Analiza ope ravnotee predstavlja simultano utvrivanje cijena i koliina na svim
relevantnim tritima uzimajui u obzir povratni efekt. Analiza djelomine ravnotee

predstavlja utvrivanje ravnotenih cijena i koliina na tritu neovisno o utjecaju drugih

trita.
1. Parcijalna ravnotea
konkurentska (Walrasova) ravnoteu (pozitivna analiza) - bavi se istraivanjem
proizvodnje i potronje u raznim institucionalnim okvirima.
koncept Pareto optimuma ili Pareto efikasnosti (normativna analiza) - bavi se time to
odreuje plan proizvodnje i potronje koji je optimalan sa stajalita iskoristivosti u
drutvu raspoloivih resursa.
U prvom koraku trai se funkcija maksimizacije profita (; uz uvjet p=MC) i korisnosti (u; uz
uvjet MU=p) ime trebamo dobiti ravnotene koliine u proizvodnji i potronji. U drugom
koraku treba se ispitati dali li postoji ravnotena toka, odnosno da li su proizvedene i
potroene koliine u ravnotei.
Iz uvjeta parcijalne ravnotee koji kau kako odgovarajua ekonomska alokacija i
cijena p ine konkurentsku ravnoteu, ako i samo ako su zadovoljeni gore navedeni
uvjeti, Walras izvodi model ope ravnotee koji proiruje zadovoljenjem uvjeta ienja
trita!!!
Model parcijalne ravnotee moe se prikazati uz pomo tradicionalnih Marshallovih krivulja
agregatne potranje i ponude. Ravnotena cijena tada se nalazi u presjecitu dvaju krivulja
(S&D)
Parcijalna ravnotea - potranja

Parcijalna ravnotea - ponuda

Parcijalna ravnotea sjecite S&D

Dva posebna sluaja ravnotee

p

p
S

q
Slika A

D
q

D
q

Slika A pokazuje okomitu

krivulju ponude, gdje je
ravnotena cijena odreena
izriito kretanjem krivulje
potranje. Slika B izraava
vodoravnu krivulju ponude,
gdje je ravnotena cijena
odreena izriito kretanjem
krivulje ponude.

Slika B

Pareto efikasnost (ekonomika blagostanja)

Alokacija koja je Pareto efikasna koristi resurse i tehnoloke mogunosti drutva na nain da
nema rasipanja - najvea efikasnost je postignuta kada je dosegnuta Pareto optimalnost!
Dakle, ne postoji alternativni nain organizacije proizvodnje i raspodjele dobara koji bi za
nekog potroaa bio bolji a da pri tome nekom potroau ne bude gori.
Jaki Paretov kriterij vs. Slabiji Paretov kriterij
Pareto efikasnost vs. Pareto optimalnost
Pareto optimalno ne znai da je drutveno prihvatljivo, a Pareto efikasno je i drutveno
prihvatljivo.
Dva teorema
1. Ako u ekonomskom ureenju imamo savrenu konkurenciju te potpuna trita, tada e
ravnotea biti Pareto optimalna (ako u novom stanju (efikasna alokacija potronje,
efikasna alokacija proizvodnih faktora i opa efikasnost).
2. Ako imamo potpuna trita te konveksnost proizvodnih skupova/krivulje indiferencije,
Pareto efikasnost postie se PRIKLADNOM PRERASPODJELOM RESURSA.
Ogranienja: postojanje nesavrenih trita i trine moi, asimetrinih informacija i
transakcijskih trokova, eksternalija te karakteristinih problema javnih dobara.
Primijetimo da se u ovoj definiciji Pareto efikasnosti eksplicitno ne pojavljuju proizvoai.
Pretpostavka je da e sva dobra ionako zavriti u rukama potroaa. Proizvoa koji
maksimizira profit nikada nee koristiti neki input da bi proizveo output koji se nee prodati.
Takoer, poduzea su u vlasnitvu potroaa pa profit postaje potroaevo bogatstvo. Na taj
nain korisnost potroaa reflektira koncept efikasnosti. Takoer primijetimo da se koncept
Pareto efikasnosti odnosi samo na efikasnost a ne i na pravednost ili drutvenu jednakost u
raspodjeli!

2. Teorija ope ravnotee

U odnosu na opu ravnoteu, teorija parcijalne ravnotee promatra ponaanje individualnih
sudionika ekonomskog sustava (potroaa i proizvoaa) i njihove ravnotee u izolaciji od
ostatka ekonomskog sustava. Meutim, neki problemi u ekonomiji zahtijevaju konceptualni
okvir ope ravnotee ekonomskog sustava (ekonomski rast, demografske promjene,
meunarodni ekonomski odnosi, monetarna politika, ope stanje trita sa aspekta
konkurentnosti...) Perspektiva ope ravnotee podrazumijeva metodoloki i teorijski pristup.
Teorijski pristup
Odreenje ravnotenih cijena i koliina u sustavu savreno konkurentnih trita (Walrasova
teorija trita) koristei samo:
osnovne podatke o ekonomiji (lista dobara, stanje tehnologije i dohoci; govorimo o
tritu savrene konkurencije)
institucionalnu pretpostavku postojanja kompletnih trita (sva relevantna dobra
razmjenjuju se na tritu po javno poznatim cijenama; complete market hypothesis)
pretpostavku ponaanja (sudionici (proizvoai i potroai) cijene uzimaju kao date;
price takers)
Metodoloki pristup
ekonomija se promatra kao zatvoreni sustav sastavljen od velikog broja
meupovezanosti
poremeaj u okruenju zahtijeva ponovno izraunavanje cijelog skupa endogenih
varijabli
skup egzogenih varijabli nastoji se svesti na minimum (cijena je egzogena varijabla)
efekt dohotka je glavni izvor povezanosti izmeu trita
Svrha analize ope ravnotee: istraiti prirodu i faktore koji odreuju ravnoteno rjeenje
Namjera: razumjeti nain na koji trini mehanizam koordinira i ini kompatibilnima
odvojene odluke svih ekonomskih sudionika, od kojih svaki djeluje u svom vlastitom interesu
Tri su glavna velika podruja interesa kada se analizira opa ravnotea u modelu trine
ekonomije: - Da li to rjeenje postoji? Ako da, da li je jedinstveno?
- Da li je to rjeenje stabilno?
- Da li je efikasno?
Postizanje ope ravnotee: pitanje promjene cijena, pitanje uvoenja poreza, pitanje
povratnog efekta, pitanje odnosa proizvoda (supstituti i komplementi)
Opa ravnotea
Postie se uz ekonomsku alokaciju i cijenu p kada imamo zadovoljeno:
a) Maksimizacija dobiti proizvoaa
b) Maksimizacija korisnosti potroaa
c) ienje svih trita (market clearing); ravnotea na svim tritima

1)
2)
3)

1) cijena je manja/jedn. od graninog troka, pri emu je koliina>0, tada vrijedi da je p=MC
2) korisnost je manja/jednaka od cijene, pri emu vrijedi jednakost da je xi vei/jednak 0, i
tada vrijedi MU=p
3) ukupna potranja = ponudi
Pozitivni odgovor na pitanje postojanja ope ravnotee bitan je sa stajalita logike
utemeljenosti i opravdanosti cijele mikroekonomske teorije. Postojanje ope ravnotee
predstavlja se kao postojanje vektora ravnotenih cijena koje e na svim tritima
istovremeno generirati viak potranje jednak nuli WALRASOV ZAKON!!!
6.predavanje: Trine manjkavosti:mikroekonomski aspekt
Teoremi ekonomike blagostanja
PRVI TEOREM EKONOMIKE BLAGOSTANJA kae da e konkurentski procesi,
zasnovani na neovisnim eljama kupaca i proizvoaa i sposobnosti trinih cijena da prenesu
informacije kupcima i proizvoaima, postii efikasnu alokaciju resursa.
DRUGI TEOREM EKONOMIKE BLAGOSTANJA kae da se, pod odreenim idealnim
uvjetima, problem jednakosti i efikasnosti moe odvojeno tretirati.
Oba teorema ovise o pretpostavci da su trita konkurentna!
UVJETI ZA KONKURENTSKI PROCES
1. Efikasnost razmjene (ravnotea potroaa na konkurentskom tritu):
MRSAXY=MRSBXY
MRSAXY=PX/PY=MRSBXY
2. Efikasnost upotrebe inputa u proizvodnji (konkurentska ravnotea na tritu inputa):
MRTSXLK=MRTSYLK
MRTSXLK=w/r=MRTSYLK
3. Efikasnost na tritima proizvoda (konkurentska ravnotea na tritu outputa):
MRTXY=MRSXY
PX=MCX , PY=MCY
- za sve potroae
MRTXY=MCX/MCY=PX/PY
PX/PY=MRSXY
MRSXY=MRTXY
- za sve kupce
Trini neuspjeh
Konkurentska trita ne uspijevaju egzistirati iz etiri osnovna razloga:
" postojanja trine moi,
" postojanja eksternalija;
" karakteristika javnih dobara,
" postojanja asimetrinih informacija i transakcijskih trokova
" problem tzv.pravednosti i jednakosti
1. SAVRENOST / NESAVRENOST TRITA
Trita u stvarnom svijetu su nalik nesavrenoj ili monopolistikoj konkurenciji, oligopolu ili
monopolu. To znai da nije zadovoljen uvjet koji osigurava Pareto optimalnost: cijene
proizvoda jednaka marginalnom troku.
Na nesavrenom tritu cijena je vea od graninog troka, te se tu jedino moe javiti drava
koja moe suavati trinu utakmicu. Trina mo izraunava se Lernerovim indeksom.
Formula glasi= (P-MC)/P. Na savrenom tritu trina mo je nula, jer je cijena jednaka
graninom troku.

a) Brojnost agenata i prinosi na obujam

Uzmimo sluaj situacije monopola u nekoj industriji koju karakteriziraju prinosi na obujam.
Ako se prinosi poveavaju radi se o prirodnom monopolu (minimiziranje trokova moe se
postii samo kada postoji jedno poduzee). Ta situacija je prikazana na sljedeoj slici (DD =
funkcija potranje; AC = prosjeni troak; MC = marginalni troak).
Koju e cijenu monopolist odrediti kako bi
postigao efikasnu alokaciju. Ako odabere
cijenu P2, jednaku graninom troku,
proizvodei koliinu OB, koja bi
zadovoljila uvjet Paretove efikasnosti,
poduzee bi pretrpjelo gubitak (koliki?) jer
su prosjeni (jedinini) trokovi vei od
graninih trokova. Jedini nain da se
izbjegne gubitak bez naruavanja alokacije
resursa je odreivanje cijene jednake graninom troku i pokrivanje gubitaka (koji je jednak
fiksnim trokovima). U takvom sluaju monopolist mora naplatiti potroaima paualni
iznos.
b) Slobodni ulazak i izlazak na trite
Ekonomije obujma tradicionalno se smatraju najvanijim uzrokom trine manjkavosti. Neki
autori tvrde da su ravnotee poput onih na konkurencijskim tritima mogue i u situacijama
monopola i oligopola. Taj se rezultat temelji na mogunosti da poduzea mogu slobodno i
bez trokova ui i izai s trita.
Ponekad bi moglo biti poeljno da vlada pokua smanjiti prepreke za ulazak i izlazak s
trita. To se posebno odnosi na zakonske prepreke kao to su dozvole da se zapone s nekom
aktivnou. Meutim, u mnogim sluajevima prepreke za ulazak i izlazak dio su strategija
poduzea. U takvom sluaju trebalo bi kontrolirati ponaanje dominantnih poduzea putem
antitrustovskih zakona.
c) Udaljavanje od koncepta efikasnosti
Pareto efikasnost ne znai da je to jedini ili ak najvaniji koncept efikasnosti. Koncept Xefikasnosti ukazuje na sposobnost da poduzea (prije nego trita) efikasno alociraju resurse
(izjednaavajui MRTS i omjer cijena faktora proizvodnje) i odaberu tehniki efikasnije
planove proizvodnje.
Dinamina efikasnost bi se mogla definirati kao sposobnost smanjivanja trokova proizvodnje
(poveanje produktivnosti faktora proizvodnje) kao posljedica inovacijskog procesa.
Moemo rei da su nekonkurencijski trini reimi Pareto neefikasni, ali mogu biti efikasni u
smislu da se u odreenim uvjetima jedinini troak moe minimalizirati; ili da oni mogu
stimulirati inovacije i kroz to stimulirati dinaminu efikasnost. Prema tome, postoje argumenti
za i protiv nekonkurencijskih trita.
d) Ostale mogunosti ogranienja
Prisutnost velikog broja agenata ne mora implicirati konkurencijsko trite, ako izmeu
agenata postoje sporazumi o ogranienju konkurencije.
Zahtjev za homogenim dobrima ne mora biti zadovoljen, zbog strategije poduzea s ciljem
diferenciranja proizvoda i zbog stvaranja specifinih trita za proizvode s kojima dri
monopolistiku poziciju.
Potpune informacije o cijenama su vaan zahtjev za savrenu konkurenciju. Djelomine
informacije stvaraju jedno ili vie poprilino neovisnih pod-trita za isto dobro (trina
segmentacija).

2. EKSTERNALIJE
U stvarnom svijetu trita mogu biti nepotpuna (ili ne postoje) zbog:
(a) eksternalija,
(b) postojanja javnih dobara ili
(c) odsutnosti nekih promptnih i terminskih trita zbog transakcijskih trokova i
asimetrinih informacija.
Definicija eksternalija vodi nas prema injenici da odsutnost plaanja za korist (pozitivna
eksternalija ili eksterna ekonomija) ili tetu (negativna eksternalija ili eksterna disekonomija)
prouzrokovanu drugima oznaava odsutnost trita. To moe biti zbog:
1. Nedostatka pojedinanih vlasnikih prava nad odreenim dobrima, koja su u suprotnom
"zajedniko vlasnitvo;
2. Sjedinjenosti u proizvodnji ili potronji: pojedinac proizvodi ili troi, stvarajui pri tome
prednosti (ili nedostatke) drugima ovisno o nainu na koji se aktivnost izvrava. Tipian
sluaj negativnih eksternalija prouzrokovanih zajednikom potronjom (eksternalije
potronje) je zagaenje zraka prouzrokovano automobilima. Primjer aktivnosti koja moe
dovesti do eksterne ekonomije potronje je stjecanje obrazovanja.
Pozitivna eksternalija znai da je privatni granini troak vei od drutvenog, a privatni
granini prihod manji je od drutvenog. Negativna eksternalija znai da je privatni granini
troak manji od drutvenog, a privatni je granini prihod vei od drutvenog.
3. JAVNA DOBRA
U stvarnom svijetu postoje dobra koja kod kojih poveanje potronje jedne osobe ne
smanjuje raspoloivost za druge. Ta su dobra javna dobra. Koritenje takvih dobara od strane
dodatne osobe ne dovodi do poveavanj trokova (marginalni troak je nula). Javna dobra
su posebni oblik eksternalija jer proizvoa takvih dobara nema jedini od njih korist nego se
njima slue i drugi koji ih mogu koristiti besplatno (npr. svjetionik koji izgradi pomorska
kompanija). Svako dobro ili usluga proizvodi neke eksternalije, ali u mnogim sluajevima one
imaju malo utjecaja (npr. kad se pojavljuje divljenje ili enja za bojom susjedovog
automobila, u tom sluaju govorimo o privatnom dobru). U sluajevima kao to je svjetionik,
vanjski uinci su mnogo znaajniji. To su javna dobra. iroki je spektar dobara izmeu ta dva
ekstrema. Javno dobro ima samo fiksne trokove.
Vrste javnih dobara
1. ISTA JAVNA DOBRA: vojska, policija, zrak, voda i sl.
2. NEISTA JAVNA DOBRA: kolstvo, kultura, muzeji, zdravstvo, vatrogastvo i sl.
3. MERITORNA JAVNA DOBRA: minimalno obrazovanje, koritenje alkohola i sl.
Obiljeja javnih dobara
NEISKLJUIVOST koritenje javnog dobra od jedne osobe ne iskljuuje koritenje
tog istog dobra i za druge osobe; problem slobodnog jahaa
NEISCRPNOST koritenje javnog dobra ne znai iscrpljivanje tog dobra.
NEDJELJIVOST svatko koristi isti dio javnog dobra.
Upravo je neiskljuivost osnovni problem javnih dobara. U nekim sluajevima nije mogue
iskljuiti druge u koritenju javnih dobara zbog prirode samih dobara i/ili tehnikih razloga
(npr. nacionalna obrana i svjetionik). Mogue je i neke potroae iskljuiti iz koritenja drugih
dobara kao to je televizijski signal, ali iskljuenje zahtijeva trokove. Neiskljuivanje moe
objasniti zato su neka prirodna javna dobra unitena: to je "tragedija zajednikog", tj.
prevelikog iskoritavanja zajednikog vlasnitva kao to su zrak, voda i drugi prirodni izvori.

4. ASIMETRINE INFORMACIJE
Transakcijski trokovi kao uvod u asimetrine informacije
Transakcijski trokovi su od posebnog znaaja za terminska trita. Na terminskim tritima
trokovi transakcija mogu biti vani radi velikog stupnja neizvjesnosti o buduim
nepredvienim okolnostima (koje neke od njih ine takvima da se ne mogu osigurati). To je
razlog zato u stvarnom svijetu nalazimo malo terminskih i uvjetnih trita (terminska robna
trita, robe, kredit, osiguranje). Na promptnom i terminskom tritu, trokovi transakcije su
vei kod postojanja asimetrinih informacija.
Asimetrine (ili privatne) informacije se odnose na razliitu koliinu informacija raspoloivih
strankama u transakciji, jedna koja se zove principal (strana koja nema punu informaciju) i
druga zvana agent (ona koja ima punu informaciju). Zato su problemi asimetrinih
informacija poznati su kao problemi odnosa izmeu principala i agenta.
Asimetrine informacije mogu prouzroiti dvije razliite situacije: (a) nepoeljan izbor
(nepravilan izbor, adverse selection) i (b) moralni hazard (rizik zloupotrebe, moralni
hazard).
Nepoeljan izbor se pojavljuje kada jedna od strana (principal) nije sposobna motriti na
situaciju agenta ili vane karakteristike agenta ili dobra ukljuena u transakciju (npr. trite
rabljenih automobila, osiguravanje i sl.).
Drugi problem asimetrinih informacija, problem moralnog hazarda (ili poticanje) se
pojavljuje kada principal nije sposoban promatrati akcije agenta ili karakteristike dobra koje
agent kontrolira, nakon odluke da se transakcija provede u situaciji kada agent nema poticaja
da djeluje u interesu principala (npr. nepoduzimanje mjere za smanjivanje rizika vlasnika
police osiguranja, izbjegavanje dunosti radnika (ili menadera) u izvoenju ugovornih
obaveza, poticaj za klijente da podnesu rizine projekte kao uinke vieg kamatnjaka.
Postoje razliiti modaliteti koje mogu poduzeti agenti da izbjegnu negativne posljedice
nepoeljnog odabira: ugovori u kojima je plaanje povezano s priznatom kvalitetom dobra ili
rezultatom dobivenim iz koritenja dobra; potvrda kvalitete koju izdaju profesionalna
udruenja; izgraivanje reputacije (npr. kroz zatitni znak) i slino.
Rjeenje za moralni hazard je koritenje poticaja (npr. djelominog osiguranja, tako da
agentima interes u spreavanju poara, bolesti, itd.; vee zarade za radnike kao zatitu od
nerada).
5. PROBLEM PRAVEDNOSTI I JEDNAKOSTI
Problem trine nejednakosti ukljuuje dva pojma:
- pravednost,
- jednakost.
Ekonomisti se razilaze u miljenju kako treba definirati i mjeriti pravednost, ali i kako
prezentirati jednakost.

Pravednost
Postoje razliite efikasne raspodjele proizvoda, pri emu neke raspodjele mogu biti pravednije
od drugih. Stoga se pravednost nastoji otkriti putem granica korisnosnih mogunosti; koja
predstavlja sve raspodjele koje su efikasne.

Granica korisnosnih mogunosti je krivulja koja pokazuje sve efikasne raspodjele dobara
mjereno razinom korisnosti dviju osoba.
Granica
korisnosnih
mogunosti
Martina
pokazuje razinu zadovoljstva koju svaka
osoba postigne kada trguje na ugovornoj
B
E
krivulji. Toke na krivulji su efikasne
toke, dok je toka D neefikasna jer e
A
pri njoj razmjena koristiti samo jednoj
osobi ili objema na nioj razini.
D
G
Uz pretpostavku da su D i G jedine
mogue raspodjele postavlja se pitanje, je
li G pravednija od D. Ne nuno, kae
F
teorija. Usporedno sa D, G daje vie
koristi Gogi, a manje Martini. Moemo
se sloiti sa tim, ali i ne moramo. Naime,
subjektivno neka neefikasna raspodjela
Goga
dobara moe biti pravednija nego neka
efikasna raspodjela. Odgovor ovisi o
tome kako tko definira pravednost, te kako se vri usporedba korisnosti (utility).
Jednakost
Jednakost moe pretpostavljati razliita znaenja. Na primjer, moemo razlikovati izmeu
principa sposobnosti (ili produktivnosti) i principa potrebe (ili preraspodjele) koji nastoje
izjednaiti rezultate. Liberalna doktrina odnosi se na potrebu za zajednikim pravilima
(procedurama) za svakog da bude sposoban sudjelovati u igri, koja moe zavriti s razliitim
rezultatima za sudionike. Socijalistike i katolike doktrine naglaavaju potrebe,
podcrtavajui poeljnost jednakog blagostanja za lanove drutva, ne uzimajui u obzir
sposobnost ili procedure.
To su dva ekstremna gledita koja utjeu na razliite stupnjeve pozicija koju sada zauzimaju
pojedinci, politike stranke i vlade u zapadnoj demokraciji. Obje vizije su dio "kulture" i
ideologije to demokracije i svaka razlika, koliko god bi ona mogla biti velika, ni u kojem
sluaju nije samo razlika u stupnju. Zanimaju nas ekonomska gledita jednakosti (ekonomska
jednakost). Jedan pokazatelj toga je raspodjela dohotka.
etiri vizije jednakosti
Egalitarizam svi lanovi drutva primaju jednaku koliinu dobara
Rawlsov pogled potrebno je maksimizirati korisnost najsiromanije osobe
Utilitarizam potrebno je maksimizirati ukupnu korisnost svih lanova drutva
zajedno
Trino orijentirana vizija trini rezultati su najravnopravniji
Jednakost i savrena konkurencija
Konkurencijska ravnotea dovesti e do Pareto efikasnog rezultata koji moe i ne mora biti
pravedan (konkurencijska ravnotea ostvaruje se na bilo kojoj toci ugovorne krivulje).
Budui da sve efikasne raspodjele nisu nuno i pravedne, drutvo se oslanja na dravu da
osigura odgovarajuu razinu pravednosti (progresivno oporezivanje, socijalna skrb i sl.)
Pitanje?! Postoji li trade-off izmeu jednakosti i efikasnosti tj. mora li drutvo koje eli
postii viu razinu jednakosti u raspodjeli neophodno biti ekonomski neefikasno?
Odgovor je dan u drugom teoremu ekonomike blagostanja koji kae da se ne mora rtvovati
efikasnost da bi se postigla ravnopravnost.

Teorija drugog najboljeg rjeenja!

Teorija blagostanja zasniva se na prvom i drugom teoremu te kao takva daje korisni okvir za
raspravu o normativnim pitanjima (to bi bilo) koja okruuju temu efikasnosti i jednakosti u
javnom sektoru.
Drugo najbolje rjeenje (drugi najbolji Paretov optimum) kae da se svako ravnopravno
stanje ravnotee moe dostii odgovarajuom raspodjelom dobara izmeu pojedinaca i da
takva raspodjela ne mora biti neefikasna.
Sredinja ideja prvog teorema ekonomike blagostanja je da je konkurencijska ravnotea
Pareto optimalna. Zbog toga moemo tvrditi da nas mala razlika od savrene konkurencije ne
udaljava previe od Paretovog optimuma.
Teorija drugog najboljeg tvrdi potpuno suprotno: "nije tono da je situacija u kojoj je ispunjen
vei broj, ali ne i svi optimalni uvjeti, nuno ili vjerojatno superiorna situaciji u kojoj je manji
dio ispunjen". Tamo gdje barem jedan od neophodnih uvjeta za Paretov optimum nije
ispunjen, moemo postii samo optimum drugog reda u odnosu na "prvi najbolji" Paretov
optimum. Odatle pojam "drugi najbolji".
Pretpostavimo situaciju u kojoj, elimo procijeniti samo efikasnost proizvodnje. Znamo da e
poduzea koja maksimaliziraju profit na konkurencijskom tritu postii takvu efikasnost.
Jedan od naina na koji se efikasnost moe izraziti na tritu savrene konkurencije je
jednakost cijene i graninih trokova.
Ako je savrena konkurencija u nekom sektoru neostvariva, jasno je da se ne moe dostii
situacija Paretovog optimuma. Mogli bi pomisliti da drugo najbolje rjeenje zahtijeva da
optimalni uvjeti za alokaciju resursa moraju biti ispunjeni u drugim n - 1 sektorima (gdje n
moe biti jako velik). Teorem o drugom najboljem govori nam da to nije sluaj.
Meritorne elje
Postoji malo ljudi u modernom zapadnom drutvu koji bi bili voljni potpuno podupirati ideju
da je svaka osoba najbolji sudac svojih vlastitih potreba u okviru svih moguih okolnosti.
Zamjena pojedinanog izbora s onim koji ima neke vanjske karakteristike (bit paternalizma)
moe biti proiren na druge situacije. Takav pristup se moe opravdavati na slijedei nain:
(a) ljudi nemaju informaciju o vanim aspektima situacije u kojoj trebaju uiniti izbor, ili bi
njihova informacija (i preferencije) mogla biti iskrivljena reklamom ili drugim vanjskim
utjecajima;
(b) njihov proces odluivanja ne slijedi obina pravila racionalnosti.
Paternalizam je pojava mnogih akcija vlada, posebno kroz regulaciju na podruju sigurnosti
(zatitna kaciga, pojasevi na sjedalicama, konstrukcije protiv potresa, itd.); zdravlja (zabrana
uzimanja narkotika); obrazovanja (obavezno kolovanje); umjetnosti (zatita umjetnikih
nasljedstva, umjetniki porezi, itd.).
Potrebe ije zadovoljenje vlada eli unaprijediti bez obzira na pojedinane preferencije
poznate su kao "meritorne elje". Dobra koja zadovoljavaju meritorne elje zovu se
"meritorna dobra".

7. predavanje: TEORIJA IGARA I NASHOVA RAVNOTEA

to je to teorija igara?
Teorija igara je svestrana disciplina koju moemo promatrati s razliitih aspekata, kako s
matematikog, tako i s ekonomskog, filozofskog, pravnog, sociolokog, psiholokog pa i
biolokog. Ima veoma iroku primjenu i koristi se za modeliranje konfliktnih situacija u
matematici, izbornim igrama, ekonomiji, vojnim nadmudrivanjima itd.
Teorija igara predstavlja puno vie od osvrta na igru. Iza te teorije krije se 'nauka' koja je
tkana u sve sfere ivota, a sadri koncept 'strategije' kao najsavrenije domene u igri!
Zato je teorija igara primjenjiva u ekonomiji?
Teorija igara bavi se opisom stratekih interakcija u okviru formalnih oblika racionalnog
odluivanja.
Teorija igara je teorija stratekih interakcija, odnosno teorija racionalnog ponaanja u
drutvenim situacijama.
Teorija igara analizira naine kako dva ili vie igraa (ekonomski agenti) meu kojima postoji
strateka interakcija definirana konfliktnim ciljevima, trebaju voditi svoju igru, odnosno
poslovnu politiku.
Teorija igara omoguuje iznalaenje optimalnih rjeenja u bilo kojoj meuovisnoj poslovnoj
(i dr.) situaciji.
Teorija igara u irem smislu prouava tri kategorije igara:
Teorija igara kao i svaka
druga
matematika
teorija ima svoj teoretski
dio koji se odnosi na
razliita,
unapred
pretpostavljena, pravila i
procedure. Svaka se igra mora temeljiti na etiri elementa koji odreuju njenu strukturu:
(1) Igrai: Igrai daju identitet igri. U igri moraju sudjelovati barem dva igraa iji su ciljevi
suprotni, odnosno konfliktni tako da se meusobno iskljuuju. Time to se ciljevi svih igraa
ne mogu istovremeno ispuniti, stvara se osnova za strateku igru. Svaki igra pri tom izabire
strategiju koja je temeljena na njegovim preferencijama.
(2) Pravila: Konflikt meu igraima reguliran je strogo klasificiranim pravilima igre koja
odreuju: (a) vremenski aspekt poteza svih igraa; (b) mogue akcije (strategije) svakog od
igraa; i (c) informacije koje su dostupne svakom igrau pri odreenom stratekom potezu.
(3) Rezultat: Rezultat ovisi o svim moguim kombinacijama akcija koje igrai mogu
poduzeti. Postoji tzv. pravilo zavretka koje e definirati isplate. Cilj nije pobijediti ve
pronai optimalno ravnoteno rjeenje koje e maksimizirati korisnost.
(4) Isplate: Isplate predstavljaju rezultat igraevih preferencija prema odreenom rezultatu
igre. Isplata ili ishod igre moe se iskazati brojano (numerika ocjena), novano ili kao
korisnost (utility).
Analiza teorije igara temelji se na dvije osnovne pretpostavke:
(1) Racionalnost: Igraeva funkcija korisnosti esto se naziva funkcijom isplata. Isplate
poduzeima (u naem sluaju igraima) u tom sluaju predstavljaju zarade, odnosno
oekivane max. profite. Zakljuak opeg karaktera sugerira kako prva pretpostavka naglaava
potrebu da igrai slijede racionalno definirane egzogene ciljeve.

(2) Ope znanje: podrazumijeva da igrai, egzogeno postavljenih ciljeva, vode rauna o svom
znanju o igri te o oekivanim postupcima ostalih igraa, odnosno da se ponaaju strateki jer
se upravo i ostali sudionici u igri ponaaju tako.
VRSTE IGARA
Strateke igre moemo klasificirati na temelju: (i) vremenskog aspekta poteza igraa te (ii)
neizvjesnosti isplata.
Statike igre su one kod kojih izbori u vremenskoj toki nisu optereeni moguim promjena
izbora ostalih igraa. Dinamike igre daju mogunost anticipiranja prolih prema buduim
potezima ostalih igraa.
Kooperativne igre su one u kojoj sudionici mogu sklapati obvezujue ugovore koje im
omoguuju planiranje zajednikih strategija. Nekooperativne igre su one u kojima nema
pregovaranja oko zajednikog stratekog ponaanja.
Kod igara sa stalnom sumom, konani zbroj tj. rezultat igre je stalan, bez obzira na
raspodjelu rezultata po igraima (primjer: igra sa nultom sumom; u igri dvojice igraa,
rezultat jednog igraa je jednak rezultatu drugoga sa suprotnim predznakom). Kod igara sa
nestalnom sumom, zbroj rezultata pojedinih sudionika nije stalan.
S obzirom na broj sudionika u igri, razlikuju se igre dvojice, trojice ili openito n-igraa u
ovisnosti da li govorimo od oligopolu, duopolu, polipolu ili razliitim vrstama konkurencije)
Ponavljajue igre su igre kod kojih se stalno ponavljaju poduzete radnje i pripremljeni
povrati. Sekvencijalne igre su igre kod kojih igrai naizmjenino povlae poteze,
odgovarajui na meusobne akcije i reakcije (pa govorimo o igri istovremenih akcija i igri
izmjenjujuih akcija).
+ varijacije: jednopotezne igre; viepotezne igre; simetrine igre; asimetrine igre, igre sa
potpunom informacijom; igre sa nepotpunom informacijom, igre ograniavanja ulaska,
stohastike igre; nestohasike igre...
Definiranje strategija i rjeavanje igara
Teoretiari igara prouavaju predvieno i stvarno ponaanje igraa u nekoj igri kao i njihove
optimalne strategije.
Strategija predstavlja skup moguih akcija dostupnih svakom igrau, odnosno plan
instrukcija za donoenje odluka u razliitim okolnostima igre. Poto strategija predstavlja
nain izbora poteza, kaemo da se u igrama javlja problem optimiranja.
Strategija ovisi o korisnosti rezultata tj. mjere koliko jako elimo posljedice odreene akcije
pri donoenju odluke oekivanom ishodu strateke interakcije.
Rjeenja stratekih igara maximin strategija
- strategija drutvene dobrobiti
- Pareto optimalna strategija
- strategija iterativne dominacije
- Nashova ravnotea
Dominantna ravnotea
Primjeni li se strategija s najboljim ishodom neovisno o strategiji protivnika tada je rije o
dominantnoj strategiji. Dominantna strategija je strategija koja je optimalna bez obzira na
postupke protivnika.
Primjene li oba igraa dominantnu strategiju ishod je dominantna ravnotea.

Primjer matrice rezultata kod igre rata cijena:

Temeljna dilema je
kakvu politiku cijena
voditi:
a) da li odreivati
normalne cijene ili
b) obarati cijene
izazivajui rat
cijena.

" Sluaj A: Coca Cola i Pepsi odreuju normalne cijene i poluuju profit od 10 $ svaki.
" Sluaj B: Coca Cola obara cijene stvarajui svjesno gubitak od 100 $ kako bi otjerao
Pepsi s trita. Pepsi zadrava normalnu cijenu ali zbog gubitka trita ostvaruje
gubitak od 10 $.
" Sluaj C: Pepsi obara cijene stvarajui gubitak od 100 $. Coca Cola zadrava
normalnu cijenu ostvarujui gubitak od 10 $.
" Sluaj D: Coca Cola i Pepsi uzajamno obaraju cijene stvarajui gubitak od 50 $ svaki
Pojedinano obaranje cijena kao i uzajamno obaranje cijena donosi vee ili manje gubitke pa
je za oba igraa jedino prihvatljiva strategija normalnih cijena. Zaraunavanje normalnih
cijena je dominantna strategija za oba poduzea u igri rata cijena!!!
Nashova ravnotea
Dominantne strategije su stabilne, ali u mnogim igrama jedan ili neki od igraa ne mogu igrati
dominantnu strategiju. Stoga je uveden novi koncept (model) koji treba omoguiti ravnoteu
Nashova ravnotea. Govorimo o ravnotei koja se postie kroz grupu strategija pri kojima
svaki igra ini najbolje to moe uzevi u obzir akcije svojih protivnika.
Nashova ravnotea je ona u kojoj ni jedan igra ne moe poboljati svoj rezultat pri zadanoj
strategiji drugog igraa. Budui da niti jedan igra nema poticaja da odstupi od svoje
Nashove strategije, strategije su stabilne.
Nashova ravnotea se naziva i nekooperativnom ravnoteom jer svaka strana bira svoju
strategiju bez tajnog pregovaranja i meusobnog kooperiranja.
Primjer Nashove ravnotee u trinoj utakmici
Za oba igraa je najpovoljnije
kada odrede monopolske
cijene.
Meutim
to
pretpostavlja
meusobni
dogovor
i potovanje
dogovorenog (sluaj A)
Ako jedan od igraa odredi
monopolsku cijenu a drugi
igra ga ne slijedi
ve
odreuje normalnu cijenu,
takav potez donosi siguran gubitak (sluaj B i C). Za svakog igraa je najpovoljnija strategija
normalnih cijena jer njom postiu profit neovisno da li konkurent odredi monopolsku ili
normalnu cijenu (sluaj D Nashova ravnotea).

Razlika domnatne strategije i Nashove ravnotee

Dominantne
Poslujem najbolje to mogu bez obzira to ti radi!
strategije
Posluje najbolje to moe bez obzira to ja radim!
Nashova ravnotea Poslujem nabolje to mogu uzevi u obzir to ti radi!
Posluje najbolje to moe uzevi u obzir to ja
radim!

Problemi vezani uz Nashovu ravnoteu

1. Primjer s vie Nash-ravnotea: Borba
spolova
Igra Borba spolova u njezinoj modernoj
verziji polazi od toga da dvoje pojedinaca
(mu i ena) razmatraju mogunosti glede
njihovog zajednikog veernjeg izlaska.
Neovisno koji dogoaj u konanici izaberu,
oboje ele provesti izlazak zajedno.
Meutim, oboje imaju razliite preferencije
prema dvjema alternativama (utakmica ili
balet) koje se razmatraju kao konani izbor
za izlazak. Mukarac (igra u redu R) vie
preferira odlazak na utakmicu. Sa druge strane, ena (igra u stupcu C) vie bi voljela
provesti zajedniki izlazak uivajui u baletu.
Kako niti mu, a niti ena nuno nee pretpostavljati kojim e
Utakmica Balet
R\C
se profil strategija Nashove ravnotee koordinirati
Utakmica 3, 1
0, 0
meusobno, igra nudi etiri mogua rjeenja. Tako u igrama u
Balet
0, 0
1, 3
kojima postoji vie moguih Nashovih ravnotea, niti jedna
od njih ne mora biti oigledan izbor tako da je nemogue
predvidjeti koji e se potezi povui, odnosno kako e igra zavriti.
2. Nash-ravnotea ne postoji: Igra bacanja novia
U Igri bacanja novia svaki igra bira Pismo ili Glavu novia kao svoj mogui ishod. Ako
se izbori podudaraju, igra u stupcu (igra 2) dati e igrau
Glava
Pismo
R\C
u retku (igra 1) njegov novi. Ako se izbori ne
Glava
1, -1
-1, 1
podudaraju, igra 1 daje novi igrau 2. Uoljivo je kako
ne postoji profil strategije od koje igrai ne bi htjeli
Pismo
-1, 1
1, -1
odstupati, to znai da Nashova ravnotea ne postoji.
Naime, prognoziranje moguih ishoda uz pomo Nashove ravnotee ne bi nam pomoglo u
donoenju zakljuka, jer se izbori ne temelje na stratekoj odluci, ve na uestalosti pojedinog
poteza, odnosno vjerojatnosti strategije. im izbor ovisi o vjerojatnosti, uzimajui u obzir
poteze racionalnog igraa, ne moemo govoriti o Nashovoj ravnotei. Igra bacanja novia
primjer je igre nulte sume ili striktno konkurentske igre, koja podrazumijeva igru ija je suma
isplata nula, odnosno, dobitak za jednog igraa istovremeno predstavlja gubitak za drugog
igraa.

3. Suradnika ravnotea: Zatvorenikova dilema

Nashova
ravnotea
se
ostvaruje u sluaju A kada
oba igraa priznaju. Oba
igraa priznanjem dobivaju
manje kazne ne riskirajui
strou kaznu za sluaj
nepriznanja.
Najpovoljniji
rezultat
za
obojicu bi bio nepriznanje
krivice ali tako neto pretpostavlja meusobno dogovaranje i sigurnost da onaj drugi nee
priznati. Zatvorenikova dilema postaje izvrstan primjer kontradiktornosti liberalizma i
Smithove tenje ka ispunjenju vlastitih interesa koji e voditi opem dobru.
Napravimo kratko analizu s jedne strane tzv. ekonomskih savrenih sustava i s druge strane
drutveno poeljnih: