Proao sam mnoge pute - Antonio Machado

Proao sam mnoge pute,

prokrio mnoge staze,
sto sam mora preplovio,
pristao uz sto obala.
I na svakom mjestu vidjeh
karavane pune tuge,
ohole i sjetne ljude
opijene crnim mrakom;
i pedante zakulisne
to gledaju, ute i misle
da su mudri, jer ne piju
rujno vino u krmama.
Loe ljude to prohode
ostavljaju kuan zadah...
I posvuda vidjeh ljude
gdje igraju i gdje pleu,
kada mogu, ili rade
svoja etiri pedlja zemlje.
Nikad, kada negdje stignu,
ne pitaju gdje su stigli.
Kad putuju, onda jau
na grbai stare mazge.
Oni urbe ne poznaju
ni u dane sveanosti.
Gdje je vina, piju vino
gdje ga nema, vodu piju.
I ti dobri ljudi ive,
rade, sniju i prolaze,
i obinog jednog dana
ispod zemlje otpoinu.

Bez nekog posebnog razloga - Armin Huseinovic

Ja doem tek tako.

Bez nekog posebnog razloga.
Doem da odem
i nita neu.
Doem da te probudim ili
izvuem ispod tua.
Doem na pola "Casablance".
Da te prekinem u jelu ili itanju knjige.
Doem da zaboravi
dokle si dola.
I nita neu.
Osim, moda, da zaboravi
dokle si dola.
I da te probudim, moda.
Vruim kroasanima i ajem.
Jabuka s cimetom,
pisao sam ti ve o tome.
Samo to.
I da te ponekad
u zoru,
nazovem iz neke govornice.
Kad se barovi zatvaraju,
a ja sam jo nedovoljno p'jan da zaspim.
Nita vie.
Jer, ja samo tako doem.
Da te naem
kad se krije od ljudi, recimo.
Doem i s ruom, moda.
I, prije nego ita kae,
teatralno dotaknem obod kaketa i
uhvatim prvi autobus.
Jer,
ne mora nita ni rei.
Ja sam doao samo tako,
da odem,
i nita neu.
Jedino moda
da se smije u snu.
I da te gledam.
Moje smee odijelo
prebaeno preko naslona stolice

i cedulja sa naruenim buenjem.

Napolju vrane.
Nita vie, rekoh ve.
Da me ponekad onako
pogleda i...
I da ti bude drago to sam tu.
Da me ponekad onako
pogleda i...
I da ti ne bude ao to idem
Moda samo malo.
Ne, ni to.
Ipak sam tu samo da odem
i nita neu.

Ljubav - Roy Croft (1907 - 1973)

Volim te
Ne samo zbog toga sto ti jesi
Nego i zbog toga sto sam ja
Kad sam s tobom.
Volim te
Ne samo zbog onog
Sto si ucinila od sebe,
Nego i zbog toga
Sto cinis od mene.
Volim te
Zbog onog dijela mene
Koji ti iznosis na vidjelo;
Volim te
Jer stavljas ruku
Na moje, brigama pretrpano srce,
I prelazis preko
Svih ludosti i slabosti
Kojima ne mozes pomoci,
A came ondje u magli,
Pa ih izvodis
Na svjetlo.
Sva ta moja predivna imovina

U koju se nitko prije nije

Bio dovoljno daleko zagledao
Da je pronadje.
Volim te
Jer mi pomazes
Da iz nabacane hrpe svojeg zivota
Izgradim
Ne krcmu,
Vec hram;
Da u djelima svakodnevnim
Ne slusam prijekor
Vec pjesmu.
Volim te
Volim te
Jer si ucinila vise
No sto bi me ikoji credo
Ikada mogao
Uciniti dobrim,
Vise, nego sto bi me ma koji usud
Mogao usreciti.
Bez rijeci,
Bez dodira,
Bez znaka.
Ucinila si sve
Naprosto,
Bivajuci onim sto jesi.
Mozda to, na koncu,
I jest ono
Sto znaci biti prijatelj.

Pesma o kraju sveta- eslav Milo

Na dan kraja sveta
Pela krui oko cveta dragoljuba,
Ribar blistavu mreu popravlja,
U moru skau blistavi delfini,
vrapci avrljaju u detelini
i zmija ima zlatnu kou, kao to valja.

Na dan kraja sveta

Poljem idu ene pod suncobranima,
Na rubu travnjaka pijanac spava,
Na ulici vie prodavac variva,
I amac sa utim jedrom ostrvu se pribliava.
U vazduhu traju zvuci violine
I no se zvezdana otvara.
A oni to ekali su munje i gromove,
Razoarani su.
A oni to ekali su aneoske trube i horove
Ne veruju da to ve poinje.
Dok sunce i mesec na nebu stoje,
Dok bumbari poseuju rue svoje,
Dok se raaju rumena deca,
Niko ne zna da to ve poinje.
Samo sedi starac to bio bi prorok,
Ali prorok nije jer briljivo mora raditi,
Paradajz privezujui govori:
Drugog kraja sveta nee biti,
Drugog kraja sveta nee biti

Kad bi ovjek - Luis Kernuda

Kad bi ovjek mogao rei ono to voli,
kad bi ovjek mogao uzdii svoju ljubav do neba,
kao to je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova to se rue
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sreditu,
kad bi ovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajui samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, srea ili ambicija,
nego ljubav ili elja,
ja bih konano bio onaj, kako sam se zamiljao,
onaj to svojim jezikom, svojim oima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode

da budem zarobljen u nekome,
ije ime ne mogu uti bez uzbuenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i nou ono to eli,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje to ga more die ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushiuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdava moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih ivio,
da umirem neznajui te, ne bih umro, jer nisam ivio.