DISKONTNA 2-2014.

2.

Polinomi

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Standardni prikaz polinoma . . . . . . . .

Algebra polinoma . . . . . . . . . . . . . . .
Algoritam dijeljenja polinoma . . . . . . .
Nultocke i faktorizacija polinoma . . . . .
Svojstva nultocaka polinoma . . . . . . . .
Hornerova shema . . . . . . . . . . . . . . .
Euklidov algoritam za nalazenje najvece
zajednicke mjere . . . . .
8. Polinomi s cjelobrojnim vrijednostima . .
9. Polinomi i formalni redovi potencija . . .
10. Simetricni polinomi . . . . . . . . . . . . .

.2
.4
.7
.8
13
17
21
24
26
28

Polinomi su najjednostavnije funkcije i koristimo ih za aproksimaciju svih drugih funkcija. Stoga je nuzno dobro poznavati njihova svojstva. U ovom poglavlju
najprije c emo navesti s mnogo detalja one c injenice o polinomima za koje se pretpostavlja da ih je student usvojio u srednjoskolskoj matematici. Tek u nekim tockama se
gradivo srednjoskolske matematike prosiruje s novim, mozda nepoznatim sadrzajem.
U drugom dijelu poglavlja navedeni su neki manje standardni rezultati o simetricnim polinomima.

2. POLINOMI

2.1. Standardni prikaz polinoma

Definicija polinoma

Polinom stupnja n je funkcija P : C C definirana s

P(z) = an zn + an1 zn1 + . . . + a1 z + a0 ,

(2.1)

gdje su a0 , a1 , . . . , an kompleksni brojevi, an 6= 0 . Brojeve a0 , . . . , an nazivamo koeficijentima polinoma. Koeficijent an nazivamo vodeci koeficijent,
koeficijent a0 slobodni koeficijent. Zapis (2.1) nazivamo kanonski oblik
polinoma.
Ako su koeficijenti polinoma realni brojevi, onda se na nj moze promatrati kao na
realnu funkciju P : R R . Medutim,
i u tom slucaju cesto ne mozemo izbjeci racun
s kompleksnim brojevima.
Stupanj polinoma najveca je potencija varijable u kanonskom obliku polinoma.
Tako je, na primjer, polinom
P(x) = 2x4 13x + 6
stupnja 4 , a polinom
Q(x) = 10 + 38 x2 25 x3

stupnja je 3. Pisemo: deg P = 4 , deg Q = 3 . Konstante smatramo polinomima

stupnja 0 ; konstantna funkcija P(x) = 2 polinom je stupnja 0. Za nul-polinom stupanj
se ne definira.
Jednakost polinoma

Dva su polinoma P i Q jednaka ako za svaki x R vrijedi P(x) = Q(x) .

Pisemo P = Q .
Tako su na primjer, polinomi P(x) = x2 + 2x + 1 i Q(x) = (x + 1)2 jednaki jer
za svaki realni x vrijedi:
x2 + 2x + 1 = (x + 1)2 .
Prikazemo li polinom Q u standardnom obliku, on ce imati isti zapis kao i polinom
P . Ova tvrdnja vrijedi za bilo koja dva jednaka polinoma:
Kriterij jednakosti polinoma

Polinomi P i Q jednaki su ako i samo ako su istog stupnja i ako im se

koeficijenti u kanonskom prikazu podudaraju.

Jedan je smjer u ovoj tvrdnji ocit: ako polinomi imaju isti stupanj i iste koeficijente, onda im se vrijednosti u svakoj tocki x podudaraju. Obratna tvrdnja ako je

2. POLINOMI

P(x) = Q(x) za svaki x , onda su stupanj i koeficijenti ovih polinoma jednaki nije
ocevidna.
Pokazimo tu tvrdnju za polinome stupnja manjeg ili jednakog 2. Neka su
P(x) = a1 x2 + b1 x + c1 i Q(x) = a2 x2 + b2 x + c2 dva polinoma zapisana u kanonskom obliku, pri cemu je moguce da je neki od koeficijenata (pa cak i vodeci)
jednak nuli. Neka vrijedi P(x) = Q(x)
a1 x2 + b1 x + c1 = a2 x2 + b2 x + c2
za svaki realni broj x . Uzmimo tri razlicite vrijednosti varijable x , na primjer x = 0 ,
x = 1 i x = 1 , i uvrstimo ih u tu jednadzbu:
x = 0 =
x = 1 =
x = 1 =

c1 = c2 ,
a1 + b1 + c1 = a2 + b2 + c2 ,
a1 b1 + c1 = a2 b2 + c2 .

Iz prve jednakosti dobivamo c1 = c2 . Druge dvije sad glase:

a1 + b1 = a2 + b2 ,
a1 b1 = a2 b2 .
Zbrajanjem ovih jednakosti slijedi 2a1 = 2a2 , odnosno a1 = a2 , pa je onda i b1 = b2 .
Dakle, koeficijenti se polinoma podudaraju, s to smo i htjeli dokazati.
Slican bi se dokaz mogao napraviti za polinome stupnja 6 n . Ucinite to za
polinome stupnja 6 3 !
Primijetimo da je u ovom dokazu bilo dovoljno zahtijevati da se vrijednosti polinoma drugog stupnja podudaraju u tri tocke. Opcenito, polinomi stupnja n bit ce jednaki
ako im se podudaraju vrijednosti u n + 1 razlicitoj tocki. Ovu cemo tvrdnju dokazati
kasnije.
1.1. Primjer. Napisimo polinome P(x) = (x + 1)3 + (2x 1)2 , Q(x) =
(x + 3)2 (x2 + 1)2 u kanonskom obliku.
2

P(x) = (x + 1)3 + (2x 1)2

= x3 + 3x2 + 3x + 1 + 4x2 4x + 1
= x3 + 7x2 x + 2,

Q(x) = (x2 + 3)2 (x2 + 1)2

= [(x2 + 3) (x2 + 1)][(x2 + 3) + (x2 + 1)]

= 2(2x2 + 4) = 4x2 + 8.

1.2. Primjer. Polinom P(x) = x3 + 3x2 2x + 4 prikazimo u obliku Q(x + 2) ,

gdje je Q polinom koji treba odrediti.

2. POLINOMI

Ovdje je postupak obratan onome u proslom zadatku. Stavimo x = u 2 , pa

je x + 2 = u . Sada dobivamo
P(x) = P(u 2) = (u 2)3 + 3(u 2)2 2(u 2) + 4

= u3 6u2 + 12u 8 + 3u2 12u + 12 2u + 4 + 4

= u3 3u2 2u + 12

= (x + 2)3 3(x + 2)2 2(x + 2) + 12.

Dobili smo trazeni prikaz. Jos govorimo da smo polinom P prikazali po potencijama
od x + 2 . Kanonski je oblik polinoma Q :
Q(u) = u3 3u2 2u + 12.
2.2. Algebra polinoma

Polinomi su funkcije, definirani na citavom R i s vrijednostima u skupu R . Zbroj,

razlika i umnozak polinoma bit ce opet polinom.
2.1. Primjer. Neka je P(x) = x3 3x + 1 , Q(x) = 2x2 + 2x 4 . Onda vrijedi:

(P + Q)(x) = P(x) + Q(x) = (x3 3x + 1) + (2x2 + 2x 4)

= x3 + 2x2 x 3,

(P Q)(x) = P(x) Q(x) = (x3 3x + 1) (2x2 + 2x 4)

= x3 2x2 5x + 5.

Polinomi se zbrajaju (oduzimaju) tako da se zbroje (oduzmu) istovjetni monomi.

Polinome mnozimo koristeci svojstvo distributivnosti za mnozenje realnih brojeva.
Prvi polinom mnozimo monomima koji cine drugi polinom i zbrajamo pribrojnike:
(P Q)(x) = P(x)Q(x) = (x3 3x + 1)(2x2 + 2x 4)

= (2x5 6x3 + 2x2 ) + (2x4 6x2 + 2x) (4x3 12x + 4)

= 2x5 + 2x4 10x3 4x2 + 14x 4.

Ovaj postupak mnozenja m oze se zapisati na jednostavniji nacin, poput mnozenja

dvaju brojeva. Postupak je cak i jednostavniji, jer nema potrebe za prijenosom znamenaka. PDva polinoma iz prethodnog primjera mnozimo tako da zapisujemo samo
njihove koeficijente:
1
2

0
0
2

2x5 2x4

3
1

2 2 4
6
2
0
6
2
4
0 12 4
10x3 4x2 14x 4

2. POLINOMI

Odavde citamo rezultat.

Djeljivost polinoma

Polinom P djeljiv je polinomom Q ako postoji polinom P1 takav da vrijedi

P = P1 Q , tj. ako za svaki x vrijedi P(x) = P1 (x)Q(x) .
Kako mozemo provjeriti jesu li dva polinoma djeljiva?
Dijeljenje polinoma mozemo provoditi na nacin analogan dijeljenju brojeva. Pogledajmo primjer
2.2. Primjer. Neka je

P(x) = x3 3x2 + 4x 4,

Q(x) = x 2

Polinom P dijelimo polinomom Q ovako:

(x3 3x2 + 4x 4) : (x 2) = x2 x + 2
x3 2x2
x2 + 4x 4
x2 + 2x
2x 4
2x 4
0

Dakle,
P(x)
= x2 x + 2.
Q(x)
*
Istim se postupkom moze obaviti djelomicno dijeljenje, kad ostatak pri dijeljenju
P(x)
dvaju polinoma nije jednak nuli. Ako je f racionalna funkcija, f (x) =
, pri
Q(x)
cemu je stupanj polinoma u brojniku veci ili jednak stupnju polinoma u nazivniku, onda
brojnik mozemo podijeliti nazivnikom. Kvocijent i ostatak dijeljenja bit ce polinomi.
Pogledajmo najprije jedan primjer:
(x3 + 2x2 2x
x3 x2
3x2 2x
3x2 3x
x
x

+ 4) : (x 1) = x2 + 3x + 1
+4
+4
1
5

2. POLINOMI

Broj 5 ostatak je dijeljenja (to je polinom stupnja 0). Citav

rezultat mozemo napisati
na dva nacina:
x3 + 2x2 2x + 4
5
P(x)
=
= x2 + 3x + 1 +
Q(x)
x1
x1
ili, nakon mnozenja ove jednakosti s Q(x) = x 1 :
x3 + 2x2 2x + 4 = (x2 + 3x + 1)(x 1) + 5.
Opcenito, o dijeljenju dvaju polinoma mozemo reci sljedece:
Kvocijent dvaju polinoma

Kvocijent dvaju polinoma P i Q moze se napisati u obliku

P(x)
R(x)
= P1 (x) +
Q(x)
Q(x)
ili na ovaj nacin:
P(x) = P1 (x)Q(x) + R(x).
Ako je deg P = n > m = deg Q , onda je P1 polinom stupnja nm . Polinom
R je ostatak dijeljenja i to je polinom stupnja manjeg od m .

Zadatak 1. Podijelimo P(x) = x4 + 3x 2 polinomom Q(x) = x2 2x + 3 .

(x4
+ 3x
x4 2x3 + 3x2
2x3 3x2 + 3x
2x3 4x2 + 6x
x2 3x
x2 2x
x

2) : (x2 2x + 3) = x2 + 2x + 1
2
2
+3
5

Rezultat dijeljenja pisemo na ovaj nacin

x 5
x4 + 3x 2
= x2 + 2x + 1 + 2
,
2
x 2x + 3
x 2x + 3
ili ovako:
4
2x + 3}) + (|x{z 5}).
3x 2} = (|x2 + {z
2x + 1})(|x2 {z
|x + {z
P1 (x)
P(x)
Q(x)
R(x)

2. POLINOMI
2.3. Algoritam dijeljenja polinoma

Postupak dijeljenja polinoma moze se zapisati u kompaktnom jednostavnom obliku.

Postupak racunanja koeficijenata odvija se u jednoj tablici. Opisat cemo pojedinacne korake da bi on bio potpuno jasan.
Podijelit cemo prethodna dva polinoma, x4 + 3x 2 s x2 2x + 3 . U pocetku,
upisujemo koeficijente polinoma po sljedecem pravilu:
1

2
3

Koeficijenti djeljenika upisani su u prvi redak. Djeljitelj trebamo normalizirati tako

da mu vodeci koeficijent bude 1 (U nasem primjeru, polinom x2 2x + 3 jeste takav pa
ne moramo raditi nista). Preostali koeficijenti upisu se u prvi stupac s promijenjenim
predznacima.
U posljednjem retku naci ce se rezultat dijeljenja, to je polinom stupnja 2 i njegovi
- dvije vertikalne crte, dok ce koeficijenti
koeficijenti ce se nalaziti u prostoru izmedu
ostatka biti u preostalom dijelu posljednjeg retka.
Brojevi u posljednjem retku dobivaju se zbrajanjem svih prethodnih redaka. To se
zbrajanje odvija sukcesivno s ostalim racunima. Pri tom treba imati u vidu da nece svi
elementi u tablici biti popunjeni, neki ostaju prazni. Radi lakseg razumjevanja, popunit
cemo znakom elemente koji ostaju prazni:
1

2
3

Sad mozemo upisati prvi broj u rezultatu, to broj 1 koji je suma elemenata u drugom
stupcu.
Tim se brojem mnoze koeficijenti djelitelja i upisuju na odgovarajuca mjesta u
tablici:
2
3

0
2

Primjetite da je element u svakom retku pomaknut za jedno mjesto udesno. Sad

mozemo odrediti drugi koeficijent rezultata, to je broj 2 u posljednjem retku, i s njim
ponoviti postupak:
2
3

0
2

0
4
3

3
6

2. POLINOMI

Postupak nastavljamo na isti nacin:

2
3

0
2

0
4
3
1

3
2
6

- kvocijent i racunanje zavrsavamo popunjavanjem elemenata u

Time je odreden
posljednjem retku:
2
3

0
2

0
4
3
1

3
2
6
1

3
5

Odavde citamo kvocijent Q(x) = x2 + 2x + 1 i ostatak R(x) = x 5 .

2.4. Nultocke i faktorizacija polinoma

Za svaku vrijednost broja x mozemo lako izracunati vrijednost polinoma P(x) .

Obratni je problem znatno slozeniji. Tako, na primjer, ako je P(x) = 2x4 13x + 6 ,
pronalazenje vrijednosti broja x za koje je P(x) = 2 upucuje na jednadzbu:
2x4 13x + 6 = 2

cije je rjesavanje slozen problem. Sredivanjem

dobivamo ekvivalentnu jednadzbu
2x4 13x + 4 = 0.
Ovakva se jednadzba zove algebarska jednadzba. Kazemo jos da je ona algebarska
jednadzba cetvrtog stupnja.
Nultocke polinoma i rjesenja algebarskih jednadzbi

Broj x1 za koji vrijedi P(x1 ) = 0 naziva se nultocka polinoma P . Ako je

P(x) = an xn + . . . + a1 x + a0 , onda se jednadzba P(x) = 0 :
an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0 = 0
naziva algebarska jednadzba n -tog stupnja. Rjesenja su algebarske jednadzbe nultocke pripadnog polinoma.

4.1. Primjer. Promotrimo polinom

P(x) = 2(x 2)(x 1)(x + 3).

On je napisan u faktoriziranu obliku. Mozemo li na osnovi tog zapisa odrediti njegove
nultocke?

2. POLINOMI

Ako je P(x) = 0 , tj.

2(x 2)(x 1)(x + 3) = 0,
onda barem jedan od faktora mora biti jednak nuli, te je x = 2 ili x = 1 ili x = 3 .
Dakle, iz faktorizacije mozemo odrediti nultocke polinoma 1 .
4.2. Primjer. Promotrimo polinom

Q(x) = x3 7x + 6.
Mozemo li odrediti njegove nultocke? One su rjesenja pripadne jednadzbe treceg
stupnja
x3 7x + 6 = 0.
Postoji li formula za rjesenja ove jednadzbe nalik onoj za rjesenja kvadratne jednadzbe?
Odgovor je na ovo pitanje potvrdan; formule postoje. Medutim,
one su toliko slozene
da ih u prakticnom racunu ne koristimo.
Pogledom na polinom ustanovit cemo da je jedna njegova nultocka broj x1 = 1 ,
jer vrijedi: Q(1) = 13 7 1 + 6 = 0 . Druge dvije nultocke, x2 = 2 i x3 = 3 , nisu
toliko ocite. Ali, sad mozemo provjeriti da vrijedi
Q(x) = x3 7x + 6 = (x 1)(x 2)(x + 3) = (x x1 )(x x2 )(x x3 ).
*
Ovi primjeri pokazuju da su problemi pronalazenja nultocaka polinoma, rjesavanja
algebarskih jednadzbi i faktorizacije polinoma istovjetni. U nastavku cemo se posvetiti
detaljnije izucavanju svojstava nultocaka polinoma.
4.3. Dijeljenje polinomom prvoga stupnja. Neka je

P(x) = an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0

bilo koji polinom stupnja n > 1 , s realnim ili kompleksnim koeficijentima i realan
(ili kompleksan) broj. Dijeljenjem polinoma P(x) s polinomom x dobiva se
kvocijent Q(x) (to je polinom stupnja n 1 ) i ostatak, realni (ili kompleksni) broj r .
Ta se operacija moze napisati formulom:
P(x) = Q(x)(x ) + r.

(2.2)

Broj r je vrijednost polinoma P(x) u tocki x = . Naime, stavljajuci x = u

formulu (2.2), dobivamo P( ) = r . Dakle, za svaki broj vrijedi
P(x) = Q(x)(x ) + P( ).
1

To su ujedno njegove jedine nultocke

10

2. POLINOMI

Dijeljenje polinomom prvoga stupnja

Za svaki polinom P stupnja n > 1 i svaki broj polinom P(x) P( )

djeljiv je s x ; to jest, postoji polinom P1 stupnja n 1 takav da je
P(x) P( ) = (x )P1 (x)
Ovu relaciju mozemo napisati jos ovako:
P(x) = (x )P1 (x) + P( ).
Ostatak pri dijeljenju polinoma P s x jednak je vrijednosti polinoma
P( ) .

*
- izaberemo li za = x1 nultocku polinoma P ? Onda vrijedi
Sto se dogada
P( ) = P(x1 ) = 0 i ova relacija postaje:
P(x) = (x x1 )P1 (x).
Svojstvo nultocke polinoma

Ako je x1 nultocka polinoma P , onda je on djeljiv s x x1 .

Moramo odmah postaviti pitanje: ima li svaki polinom nultocku? Odgovor je
negativan ukoliko takve nultocke trazimo u realnim brojevima: polinom z2 + 4 nema
realnih nultocki.
Razlog uvodenja
kompleksnih brojeva lezi upravo u tome s to u skupu C svaki
polinom ima nultocku. Tako je na primjer z1 = 2i nultocka gornjega polinoma.
Osnovni stavak algebre

Svaki polinom stupnja n > 1 (s realnim ili kompleksnim koeficijentima)

ima nultocku u skupu kompleksnih brojeva.
Matematicari su odavno osjecali istinitost ovoga teorema. Osnovni je razlog za
- skup brojeva u
promatranje skupa kompleksnih brojeva upravo potreba da se pronade
kojem se moze pronaci rjesenje svake algebarske jednadzbe.
Ovu je tvrdnju prvi formulirao Alber de Girard 1629, naravno, bez dokaza.
dAlembert (1746), Euler (1749), Lagrange (1771) pokusali su dokazati taj teorem,
ali njihovi objavljeni dokazi sadrze nepreciznosti ili nisu potpuni. Prvi potpuni dokaz
nacinio je Gauss 1799. u dobi od 22. godine, a zatim je 1815., 1816. i 1849. punudio
jos tri drukcija dokaza ove tvrdnje. Niti jedan od ovih dokaza nije elementaran vec se
koriste tehnike koje su sastavni dio teorije funkcija kompleksne varijable.
Neka je P(z) bilo koji polinom stupnja n > 1 :
P(z) = an zn + an1 zn1 + . . . + a1 z + a0 .

(2.3)

11

2. POLINOMI

Po osnovnom stavku algebre, on ima nultocku z1 . Pokazali smo da je tad P(z) djeljiv
s (z z1 ) . To znaci da postoji polinom Pn1 (z) stupnja n1 takav da vrijedi
P(z) = (z z1 )Pn1(z).

(2.4)

Ako je n > 2 , onda je Pn1(z) stupnja barem 1 i mozemo ponovno primijeniti

osnovni stavak algebre na taj polinom: postoji kompleksan broj z2 koji je nultocka
polinoma Pn1 . Jasno je da je taj kompleksan broj ujedno i nultocka polinoma P(z) ,
i, kako je Pn1 (z) djeljiv s (z z2 ) , vrijedi relacija
P(z) = (z z1 )(z z2 )Pn2 (z)

(2.5)

za neki polinom Pn2 (z) stupnja n 2 .

Nastavljajuci ovaj postupak, dobit cemo na koncu formulu
P(z) = (z z1 )(z z2 ) (z zn )P0

(2.6)

gdje je P0 polinom stupnja 0 , dakle, broj. Usporedbom vodecega koeficijenta (uz

potenciju zn ) polinoma P(z) , u formulama (2.3) i (2.6), vidimo da je ta konstanta P0
upravo koeficijent an . Time smo pokazali:
Nultocke i faktorizacija polinoma

Polinom stupnja n > 1 ima n nultocaka, brojeci njihovu kratnost. On se

moze faktorizirati na sljedeci nacin:
P(z) = an (z z1 )(z z2 ) (z zn ).

(2.7)

gdje su z1 , . . . , zn njegove nultocke.

- brojevima z1 , . . . , zn mogu podudarati. Za nultocku koja
Dakako da se neki medu
se u ovom prikazu pojavljuje vise puta kazemo da je visestruka ili da ima kratnost
onoliku koliko se puta pojavljuje u tom prikazu.
*
Sljedeci se teorem fokazuje u teoriji funkcija kompleksne varijable:
Teorem 1. [Rouche] Neka su P i Q polinomi i zatvorena krivulja u kompleksnoj
ravnini koja se ne sijece. Ako vrijedi

|P(z) Q(z)| < |P(z)| + |Q(z)|

za svaki z , tada u podrucju omedenom
krivuljom polinomi P i Q imaju jednak
broj nultocaka.
Uz pomoc Roucheovog teorema mozemo uz dokaz osnovnog stavka algebre dati i
ocjenu za modul nultocaka:

12

2. POLINOMI
Teorem 2. Neka je

P(z) = zn + an1 zn1 + . . . + a1 z + a0 ,

ai C

Tada unutar kruga |z| = 1 + maxi |ai | postoji tocno n nultocaka polinoma P , brojeci
im visestrukost.
Dokaz. Oznacimo a = maxi |ai | . Unutar ovog kruga polinom Q(z) = zn ima
nultocku 0 kratnosti n . Prema Roucheovom teoremu, dovoljno je dokazati da vrijedi
|P(z) Q(z)| < |P(z)| + |Q(z)|
cim je |z| = 1 + a . Pokazat cemo da vrijedi i stroza nejednakost:
|P(z) Q(z)| < |Q(z)|,
tj.
|an1 zn1 + . . . + a1 z + a0 | < |z|n .
Naime, ako je |z| = 1 + a , onda vrijedi
|an1 zn1 + . . . + a1 z + a0 | 6 a(|z|n1 + . . . + |z| + 1)
|z|n 1
=a
= |z|n 1 < |z|n .
|z| 1
4.4. Primjer. Odredimo nultocke polinoma P(x) = x4 1 .
Pronaci nultocke isto je s to i faktorizirati polinom. U ovom je primjeru to
jednostavnije:

x4 1 = (x2 1)(x2 + 1) = (x 1)(x + 1)(x i)(x + i).

Dvije su nultocke realne, x1 = 1 i x2 = 1 , a dvije kompleksne, x3 = i , x4 = i .
*
Polinom stupnja n ima najvise n nultocaka. Ako neki polinom ima n + 1 nultocku, a stupanj mu nije veci od n , onda je to nul-polinom: svi su njegovi koeficijenti
jednaki nuli i za svaki x njegova je vrijednost jednaka nuli.
- ci izraze, da vrijedi
4.5. Primjer. Pokazimo, ne sreduju
(x + 1)4 8x(x2 + 1) = (x 1)4 .

( )

Promotrimo polinom
P(x) = (x + 1)4 8x(x2 + 1) (x 1)4 .
Njegov stupanj nije veci od 4. Racunajuci mu vrijednosti u cjelobrojnim tockama,
lako vidimo da vrijedi P(0) = P(1) = P(2) = P(1) = P(2) = 0 . Dakle, on

13

2. POLINOMI

se ponistava u pet razlicitih tocaka pa je on nul-polinom. To znaci da u () vrijedi

jednakost za svaki realni x .
Zakljucak u ovom primjeru mozemo iskazati i opcenitije: Neka je P polinom
stupnja n , a Q polinom stupnja m , n > m . Ako se P i Q podudaraju u n + 1 tocki,
onda su oni identicki jednaki. Naime, njihova je razlika P(x) Q(x) polinom stupnja
ne veceg od n koji ima n + 1 nultocku, pa to mora biti nul-polinom.
Na ovom se zakljucku temelji dokaz o jedn akosti polinoma: ako je P(x) = Q(x)
za svaki realni x , onda se kanonski prikazi polinoma P i Q podudaraju. Kad tome ne
bi bilo tako, postojao bi polinom P Q kojem je barem jedan koeficijent razlicit od
nule, a koji bi imao nultocku u svakom realnom broju, s to nije moguce.
2.5. Svojstva nultocaka polinoma
5.1. Kratnost nultocke. Pojasnimo situaciju u kojoj neke od nultocaka mogu biti
jednake. Ako je x1 nultocka polinoma P , onda je on djeljiv s Q(x) = x x1 , pa
vrijedi:
P(x) = (x x1 )P1 (x).

Tu je polinom P1 stupnja n 1 . I on moze imati istu nultocku! U tom se slucaju moze

napisati:
P(x) = (x x1 )2 P2 (x).
Isti postupak mozemo nastaviti dokle je god x1 nultocka dobivenih polinoma. Na
koncu ce biti:
P(x) = (x x1 )k Pk (x),
ali x1 vise nece biti nultocka polinoma Pk ; dakle, vrijedit ce Pk (x1 ) 6= 0 . S tim je u
vezi sljedeca definicija:
Kratnost nultocke

Kazemo da je x1 nultocka kratnosti k polinoma P ako se on moze napisati

u obliku
P(x) = (x x1 )k Q(x),
pri c emu je Q polinom sa svojstvom Q(x1 ) 6= 0 .

5.2. Primjer. Odredimo kratnost nultocke x1 = 1 za polinom

P(x) = x4 2x3 x2 + 4x 2.
Broj x1 = 1 zaista je nultocka polinoma jer je P(1) = 0 . Zato je P djeljiv
s x 1 . Kvocijent mozemo dobiti dijeleci te polinome, ali i pokusavsi faktorizirati
polinom P jer mu znamo faktor:
P(x) = x4 2x3 x2 + 4x 2 = x4 x3 (x3 x2 ) 2(x2 x) + 2(x 1)
= (x 1)(x3 x2 2x + 2).

14

2. POLINOMI

Dakle, P(x) = (x 1)P1 (x) , gdje je P1 (x) = x3 x2 2x + 2 . Vidimo da je x1 = 1

- je djeljiv s x 1 , pa
nultocka i ovog polinoma, jer je P1 (1) = 0 . Polinom P1 takoder
se moze faktorizirati:
P1 (x) = x3 x2 2x + 2 = x2 (x 1) 2(x 1) = (x 1)(x2 2).
Dobivamo
P(x) = (x 1)2 (x2 2).
Dakle, P(x) = (x 1)2 P2 (x) , pri cemu je P2 (1) = 2 6= 0 . Iz ovog oblika citamo
kratnosti nultocke: x1 = 1 je nultocka kratnosti 2.
5.3. Nultocke polinoma s realnim koeficijentima. Sve s to smo dosad kazali
odnosi se na polinome s po volji odabranim koeficijentima, kako realnim (ili cjelobrojnim!), tako i kompleksnim. Medutim,
ako su koeficijenti polinoma realni, o njima se
moze kazati nesto vise. Pokazimo najprije jedan pomocni rezultat.

Pokazimo najprije da vrijedi P(z) = P(z) , za svaki polinom P s realnim koeficijentima

Koristimo svojstvo transponiranja: z1 z2 = z1 z2 ; odavde je indukcijom (zn ) =
(z) . Kako su koeficijenti ak realni, za svaki k vrijedi ak = ak . Zato
n

P(z) = an (z)n + . . . + a1 z + a0 = an zn + . . . + a1 z + a0 = P(z).

Ova formula ima sljedecu vaznu posljedicu:
Kompleksne nultocke realnog polinoma dolaze u parovima

Ako je P polinom s realnim koeficijentima, i z C njegova nultocka, onda

je i z nultocka istog polinoma.

Zaista, ako je z nultocka, onda vrijedi P(z) = 0 , pa stoga i P(z) = 0 . Odavde

slijedi P(z) = 0 te je i z nultocka istog polinoma.
Kazemo da nultocke polinoma s realnim koeficijentima dolaze u kompleksnokonjugiranim parovima.
5.4. Primjer. Odredimo rjesenja jednadzbe

P(x) = x4 + 2x3 + 3x2 + 2x + 2 = 0,

znajuci da je jedno njezino rjesenje broj i . Broj i zaista jest rjesenje:
i4 + 2i3 + 3i2 + 2i + 2 = 1 2i 3 + 2i + 2 = 0.

15

2. POLINOMI

- njezino rjesenje.
Zato je, buduci da polinom ima realne koeficijente, broj i takoder
2
Stoga je polinom P djeljiv s (x i)(x + i) = x + 1 . Ucinimo naznaceno dijeljenje:
(x4 +2x3 +3x2 +2x +2 ) : (x2 + 1) = x2 + 2x + 2
x4
+x2
3
2x +2x2 +2x +2
2x3
+2x
2x2
+2
2x2
+2
0
Druge dvije nultocke dobivamo rjesavajuci jednadzbu
x2 + 2x + 2 = 0,
odakle je x3 = 1 + i , x4 = 1 i .
5.5. Racionalne nultocke polinoma s cjelobrojnim koeficijentima. Kazali smo
da racunanje nultocaka polinoma viseg stupnja nije jednostavan posao. Pokazat cemo kako mozemo provjeriti koji od cijelih ili racionalnih brojeva moze biti nultocka
polinoma s cjelobrojnim koeficijentima. Izvest cemo jedan kriterij koji se zasniva na
djeljivosti prirodnih brojeva.
Cjelobrojne i racionalne nultocke

Ako je cijeli broj k nultocka polinoma

P(x) = an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0
s cjelobrojnim koeficijentima, onda je a0 djeljiv s k . Ako je racionalni broj
p
( p i q relativno su prosti) nultocka tog polinoma, onda je a0 djeljiv s p ,
q
a an djeljiv je s q .

*
Pokazimo ovaj kriterij. Prvi kriterij za cjelobrojne nultocke poseban je slucaj
p
drugog, pa je dovoljno dokazati tvrdnju za racionalne nultocke. Ako je
nultocka
q
polinoma, onda mora biti:
an

 p n
q

+ an1

 p n1
q

+ . . . + a1

p
q

+ a0 = 0.

Pomnozimo ovu jednakost s qn :

an pn + an1 pn1 q + . . . a1 pqn1 + a0 qn = 0.

16

2. POLINOMI

Napisimo ovu jednakost u obliku

p an pn1 + an1 pn2 q + . . . + a1 qn1 = a0 qn .

Lijeva strana jednakosti djeljiva je s p ; zato je istim brojem djeljiva i desna strana.
Dakle, qn a0 mora biti djeljiv s p . Brojevi p i q relativno su prosti, pa zato a0 mora
biti djeljiv s p .
Na isti nacin zakljucujemo da an mora biti djeljiv s q . Time je tvrdnja dokazana.
*
5.6. Primjer. Odredimo cjelobrojne nultocke polinoma

P(x) = x3 + 3x2 2x + 6.
Cjelobrojna nultocka, ako postoji, mora biti djelitelj broja 6 . U obzir dolaze
sljedeci brojevi: 6 , 3 , 2 , 1 , 1 , 2 , 3 , 6 . Direktnim provjeravanjem svih
tih brojeva, racunajuci vrijednost polinoma u tim tockama, vidimo da niti jedna medu
njima nije nultocka. Zato ovaj polinom nema cjelobrojnih nultocaka.
Isto tako, on nema niti racionalnih nultocaka, jer mu je vodeci koeficijent 1. Zato
- samo 1.
nazivnik eventualne racionalne nultocke moze biti takoder
5.7. Primjer. Odredimo nultocke polinoma

P(x) = x3 + 2x2 + 3x + 6.
Racionalne nultocke, ako postoje, moraju biti cjelobrojne. U obzir dolaze
brojevi: 6 , 3 , 2 , 1 , 1 , 2 , 3 , 6 .
Moramo provjeriti samo negativne brojeve (zasto?). Dobivamo P(2) = 0 . To
znaci da je x1 = 2 jedna nultocka ovog polinoma. Preostale dvije nultocke sad
mozemo odrediti znajuci da je polinom djeljiv s x x1 = x + 2 . Dijeljenjem polinoma
s x + 2 dobivamo
P(x) = x3 + 2x2 + 3x + 6 = (x + 2)(x2 + 3),

te su preostale dvije nultocke kompleksni brojevi, x2,3 = i 3 .

5.8. Primjer. Koji racionalni brojevi mogu biti nultocke polinoma

P(x) = 2x4 x2 + 4x + 3?
Sad su kandidati za nultocke brojevi
3,

1,

3
,
2

1
2

jer brojnik mora biti djelitelj slobodnog koeficijenta 3 , a nazivnik djelitelj vodeceg
- njima zaista nultocka polinoma.
koeficijenta 2 . Provjerite je li neki medu

17

2. POLINOMI
5.9. Vi`eteove formule. Izjednacimo oba prikaza nekog polinoma:

an (z z1 )(z z2 ) (z zn ) = an zn + an1 zn1 + . . . + a1 z + a0 .

(2.8)

Pomnozimo faktore s lijeve strane i izjednacimo koeficijente uz istovjetne potencije.

Dobit cemo sljedece jednakosti koje moraju zadovoljavati nultocke polinoma:
z1 + z2 + . . . + zn =

an1
an

z 1 z 2 + . . . + z 1 z n + z 2 z 3 + . . . + z 2 z n + . . . + z n 1 z n =

an2
an

..
.
z1 z2 zn = (1)n

a0
.
an

Ove se formule nazivaju Vi`eteove 1 formule. U drugome retku nalazi se zbroj svih
umnozaka dvaju brojeva zi , zj ( i 6= j ), u trecem retku zbroj svih umnozaka od po tri
takva broja itd.
2.6. Hornerova shema

Neka je
P(x) = an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0

(2.9)

polinom stupnja n s realnim koeficijentima. Zelimo

izracunati njegovu vrijednost u
tocki R , tako da pri tom primijenimo s to je moguce manji broj algebarskih operacija. Pokazuje se da je to moguce uciniti pomocu samo n mnozenja i n zbrajanja! Da
bismo to vidjeli, napisimo polinom u obliku
P( ) = a0 + (a1 + (a2 + . . . + (anl + an ) . . .)).

(2.10)

Rjesavanjem zagrada vidimo da su zapisi (2.10) i (??) ekvivalentni. Ovaj izraz racunamo od unutrasnjih zagrada prema vanjskim. Time je definiran rekurzivni postupak
koji nazivamo Hornerova shema.
6.1. Racunanje vrijednosti polinoma. Vrijednost polinoma P u tocki ,

P( ) = an n + an1 nl + . . . + a1 + a0
racuna se rekurzivnim postupkom:
bn := an ,
bj := aj + bj+1 ,

j [n 1, 0]

i vrijedi
P( ) = b0 .
1

Francois Vi`ete (1540.1603.), francuski matematicar

(2.11)

18

2. POLINOMI

Racunanje s pomocu Homerove sheme zapisujemo tablicno. U prvi red zapisujemo koeficijente polinoma, redom an , an1 ,. . . , a0 u drugi umnoske bj , a u treci
velicinu bj koju dobivamo zbrajanjem elemenata u prva dva retka:
an

an1
bn
bn1

bn

an2
bn1
bn2

...
...
...

a1
b2
b1

a0
b1
b0

= P( )

6.2. Primjer. Neka je P(x) = 2x5 + 3x4 3x3 + 6x2 2x + 1 . Izracunaj P(2) ,
P(1) , P(0, 12) .
Imamo
2=
2 3 3
6
2
1
4 14 22 56 108
2 7 11 28 54 109 = P(2)

Provjeri da vrijedi
P(x) = (2x4 + 7x3 + 11x2 + 28x + 54)(x 2) + 109.
Drugim rijecima, brojevi u posljednjem retku Homerove sheme su koeficijenti polinoma koji se dobije dijeljenjem polinoma P linearnim faktorom (x ) . (Posljednji broj
u tom retku je ostatak pri tom dijeljenju.)
2
2

3
2
1

3
1
4

6
4
10

2
10
12

1
12
13

2=
= P(1)

Uvjeri se ponovo da vrijedi

P(x) = (2x4 + x3 4x2 + 10x 12)(x + 1) + 13.
2
2

3
0, 24
3, 24

3
0, 3888
2, 6112

6
0, 313344
5, 686656

2
0, 68239872
1, 31760182

1
0, 1581121536
0, 8418878464

2=
= P(0, 12)

Dakle, P(0, 12) = 0, 8418878464 . Sve znamenke su tocne.

Ovi primjeri sugeriraju da vrijedi
P(x) = (bn xn1 + bn1 xn2 + . . . + b2 x + b1 )(x ) + b0

(2.12)

Dokazimo to. Dovoljno je izjednaciti koeficijente u izrazu

an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0 = (bn xn1 + bn1 xn2 + . . . + b2 x + b1 )(x ) + b0.
Vidimo da vrijedi
an = bn ,
te, za j < n ,
aj = bj bj+1 ,
a to su upravo relacije (2.11).

19

2. POLINOMI

6.3. Rastavljanje polinoma po potencijama od (x ) koristenje Hornerove

sheme. Primijenimo Hornerov a1goritam na po1inom bn xn1 + bn1 xn2 + . . . + b2 x +
b1 . U drugom koraku dobit cemo prikaz

bn xn1 + bn1 xn2 + . . . + b2 x + b1 = (cn xn2 + . . . + c3 x + c2 )(x ) + c1 ,

s to zajedno s (1.4) daje
P(x) = (cn xn2 + . . . + c3 x + c2 )(x )2 + c1 (x ) + b0 .
Nastav1jajuci ovaj postupak, nakon n koraka po1inom P(x) bit ce prikazan po potencijama od (x ) .

6.4. Primjer. Rastavimo polinom P(x) = 25x + 3x4 3x3 + 6x2 2x + 1 po

potencijama od (x 1) .
Racunamo prema navedenom postupku. Dobivamo

2
2
2
2
2
2

3
2
5
2
7
2
9
2
11
2
13

3
5
2
7
9
9
18
11
26

6
2
8
9
17
18
35

2
8
6
17
23

1
6
7

1=

Dakle,
P(x) = 2(x 1)5 + 13(x 1)4 + 29(x 1)3 + 35(x 1)2 + 23(x 1) + 7.

U nastavku cemo ovakve tablice pisati u sazetom obliku, navodeci samo prvi i treci
redak osnovne Hornerove tablice (izbacujuci redak s umnoscima bj ).

6.5. Racunanje nultocaka polinoma primjenom Hornerovog postupka. Hornerov algoritam daje efikasan nacin za racunanje nultocke polinoma P(x) . Opisimo ga
kroz sljedeci primjer.

6.6. Primjer. Izracunajmo pomocu Hornerovog algoritma nultocku polinoma

P(x) = x3 4x2 + x 10 , koja se nalazi unutar intervala [4, 5] .
Vrijedi P(4) = 6 < 0 , P(5) = 20 > 0 i zato polinom P zaista ima nultocku
u naznacenom intervalu.
Trazenje nultocke temelji se na iterativnom postupku. Kao prvu aproksimaciju
nultocke uzimamo 1 = 4 . Polinom sad rastavljamo po potencijama od (x 4) ,
prema shemi:
1 4 1
10 1 = 4
1
0 1
6
1
4 17
1
8

20

2. POLINOMI

Dakle

P(x) = (x 4)3 + 8(x 4)2 + 17(x 4) 6.

Stavimo sad x1 = x 4 , tj. x = 4 + x1 . Onda je

P(x) = P1 (x1 ) = x31 + 8x21 + 17x1 6.

- 0 i 1). Za maleni x1 ,
Moramo odrediti nultocku ovog polinoma (koja se nalazi izmedu
2
3
clanovi x1 i x1 su zanemarivi prema x1 , pa se kao aproksimacija nultocke moze uzeti
rjesenje jednadzbe
17x1 6 = 0.
Odavde x1 = 0, 35 . Nema nikakve potrebe uzimati ovu aproksimaciju s prevelikim
brojem decimalnih znamenaka, jer je taj broj samo jedna iteracija prema konacnom
rjesenju. Uzimamo sada 2 = 0, 35 i rastavljamo polinom P1 po potencijama od
x1 0, 35 :
2 = 0, 35
1
8
17
6
1 8, 35 19, 9225 0, 972875
1 8, 70 22, 9675
1 9, 05
Stavimo sada x1 = x2 + 2 = x2 + 0, 35 ; x2 = x1 0, 35 . Dobivamo
P1 (x1 ) = P2 (x2 ) = x32 + 9, 05x22 + 22, 9675x2 + 0, 972875.
Kao i prije, za priblizno rjesenje jednadzbe P2 (x2 ) = 0 uzimamo

3 =

0, 972875
= 0, 04235.
22, 9675

Sada dobivamo
1
1
1
1

9, 05
9, 00765
8, 9653
8, 92295

22, 9675
22, 58602602
22, 20634557

0, 972875
0, 01635680

3 = 0, 04235

Odavde, 4 = 0, 00073658 . U ovom trenutku imamo sljedecu aproksimaciju nultocke pocetnog polinoma:

x = 4+x1 = 4+0, 35+x2 = 4, 350, 04235+x3 = 4, 307650, 00073658 = 4, 30691342

Tocno rjesenje, na 10 decimalnih mjesta, je x = 4, 306913200 .
Ova metoda ima dvije prednosti. Njezina brzina konvergencije je kvadraticna, s to
znaci da ce se u svakoj sljedecoj iteraciji broj tocnih znamenaka udvostrucavati. Druga
prednost je u tome s to se u cjelokupnom racunu koriste samo operacije zbrajanja i
mnozenja (s izuzetkom odredivanja
vrijednosti za sljedecu iteraciju.
Pri odredivanju
sljedecih iteracija nismo ograniceni nikakvim formulama. Cilj je
zapravo odrediti s to je moguce bolju vrijednost za tu iteraciju. Tako na primjer, na
temelju vrijednosti P(4) = 6 , P(5) = 20 znamo da se nultocka nalazi unutar intervala [4, 5] , ali naslucujemo da je ona bliza tocki 4. Onda kao prvu iteraciju mozemo

21

2. POLINOMI

6
umjesto broja 4 uzeti na primjer vrijednost 1 = 4 + 20
4, 3 . Ovakav odabir ce
ubrzati konvergenciju prema rjesenju.
- aproksimativnog i tocnog rjesenja u svakom koraku ovog
Udaljenost dn izmedu
algoritma mozemo ocijeniti prema formuli

dn 6

A B2
.
a1 (1 B)

Ovdje je
A = max{|a2 |, |a3 |, . . . , |an |},
|n | 6 B < 1.
Brojevi a1 , a2 ,. . . , an su koeficijenti polinoma (ne pocetnog, vec onog u posljednjoj
Hornerovoj tablici, jer ce ta dati najbolju ocjenu za pogresku). Broj B ne mozemo
sa sigurnoscu odrediti, jer nam tocno rjesenje nije poznato. Obicno uzimamo B koji
je u prvoj znacajnoj decimali veci od vrijednosti za n . Tako u prethodnom primjeru
mozemo uzeti A = 9, 1 , B = 0, 0008 pa je
dn 6

9, 1 64 108
< 2, 6 107 .
23 0, 9992

2.7. Euklidov algoritam za nalazenje najvece zajednicke mjere

Faktorizacija polinoma analogna je faktorizaciji prirodnih brojeva. Promatrajuci

prirodne brojeve ustanovili smo da je problem faktorizacije tezak, ali problem odredivanja zajednickih faktora dvaju prirodnih brojeva nije. Isti slucaj ce biti i s polinomima.
Promotrimo dva polinoma P i Q . Ako su oba djeljiva istim polinomom R , onda za
- svim polinomima R s tim svojstvom
R kazemo da je njihov zajednicki djelitelj. Medu
jedan ce imati najvisi stupanj. Njega nazivamo najveci zajednicki djelitelj.
Nije apriori jasno da najveci zajednicki djelitelj postoji, niti je li jednoznacan.
se jednoznacnosti tice, ona je
Postojanje cemo utvrditi u algoritmu koji slijedi. Sto
odredena
do na multiplikativni faktor. Naime, Ako je R djelitelj polinoma, onda je i
c R djelitelj polinoma P za bilo koji realni broj c , pa se vodeci koeficijent faktora
moze odabrati po volji.
Na primjer, polinomi
2x4 + 9x3 + 15x2 + 6x 8 = 0,

2x5 x4 6x3 17x2 38x + 24

imaju zajednicke faktore
x + 2,

2x 1,

2x2 + 3x 2

pa je njihov najveci zajednicki djelitelj 2x2 + 3x 2 . Naravno, taj se faktor moze

- do na umnozak s realnim brojem.
napisati i kao x2 + 32 x 1 , jer je odreden
Mathematica ce lako odrediti racionalne faktore ovih polinoma:
In[1] =

Factor[2x4+9x3+15x2+6x-8]

22

2. POLINOMI

Out[1] =
In[2] =
Out[2] =

(2+x)(-1+2x)(4+3x+x2)
Factor[2x5-x4-6x3-17x2-38x+24]
(-3+x)(2+x)(-1+2x)(4+x+x2)

Ako su koeficijenti faktora racionalni, onda je vrlo ogranicen skup unutar kojih
ih Mathematica treba traziti, zato je ova faktorizacija trenutna, ukoliko postoji. To je
nemoguce u slucaju kad koeficijenti nisu racionalni. Faktorizacija polinoma na realne
faktore je vrlo zahtjevan zadatak, koji se moze rijesiti samo s priblizno odredenim
nultockama. U tom ce slucaju naredba Factorostati bez odgovora (program ce prepisati
polinom ciju faktorizaciju trazimo).
Najveci zajednicki djelitelj dvaju polinoma nalazimo Euklidovim algoritmom. Bit
- bez da se poznaje faktorizatog algoritma je da se najveci zajednicki djelitelj odreduje
- i faktor obaju
cija promatranih polinoma. Ako taj djelitelj postoji, time ce biti odreden
polinoma.
Euklidov algoritam odredivanje
NZD dvaju polinoma
Teorem 1. Najveci zajednicki djelitelj polinoma P1 i P2 mozemom odrediti
postupkom dijeljenja. Oznacimo u postupku dijeljenja polinoma:

P1 = Q1 P2 + P3
P2 = Q2 P3 + P4
..
.
Pr2 = Qr2 Pr1 + Pr
Pr1 = Qr1 Pr
Onda je polinom Pr najveca zajednicka mjera polinoma P1 i P2 .
Prije nego opravdamo ovaj postupak, objasnimo njegove korake i zakljucak.
Rezultat prvog dijeljenja polinoma P1 polinomom P2 je kvocijent dijeljenja Q1 i ostatak P3 . Kvocijent dijeljenja nas nece zanimati, niti u jednom koraku. Za odgovor nam
je vazan samo ostatak dijeljenja. Taj polinom je stupnja manjeg od stupnja polinoma
P2 . U drugom koraku dijelimo polinom P2 polinomom P3 i dobivamo ostatak P4 .
Ponovo je njegov stupanj manji od stupnja polinoma P3 . Postupak se nastavlja na isti
nacin i mora biti konacan, jer su stupnjevi ostataka padajuci. On zavrsava u jednom
trenutku kad se ne pojavi ostatak dijeljenja. Tvrdimo da je posljednji ostatak Pr najveci
zajednicki djelitelj. Moze se dogoditi da je taj polinom konstantan, u kojem slucaju P1
i P2 nemaju zajednicki faktor.
Dokaz ovog algoritma je prakticki identican dokazu analognog algoritma za nalazenje najvece zajednicke mjere dvaju prirodnih brojeva. Iz ovih relacija vidimo
sljedece:
Pr je zajednicki djelitelj polinoma P1 i P2 ,
Svaki zajednicki djelitelj polinoma P1 i P2 dijeli Pr .
Te dvije tvrdnje kazu da je Pr najveci zajednicki djelitelj ovih dvaju polinoma.
Za dokaz prve tvrdnje, krenimo od posljednje relacije Iz nje citamo da je Pr djelitelj polinoma Pr1 . Sad iz pretposljednje zakljucujemo da onda on mora dijeliti i

23

2. POLINOMI

Pr2 . Sad indukcijom iz svakog prethodnog reda dobivamo da Pr dijeli sve polinome
Pr3 ,. . . , P2 , P1 . Time je prva tvrdnja dokazana.
Dokaz druge tvrdnje je analogan, a jednakosti se promatraju u suprotnom poretku.
Neka je R neki zajednicki faktor polinoma P1 i P2 . Onda iz
P3 = P1 Q1 P2
zakljucujamo da R dijeli P3 . Sad iz sljedece relacije
P4 = P2 Q2 P3
zakljucujemo da R dijeli P4 . Postupak se indukcijom nastavlja do kraja, kad slijedi da
R dijeli Pr . Time je tvrdnja dokazana.
7.1. Primjer. Odredimo Euklidovim algoritmom najveci zajednicki djelitelj polinoma

P1 (x) = 2x5 x4 6x3 17x2 38x + 24,

P2 (x) = 2x4 + 9x3 + 15x2 + 6x 8 = 0.

1. korak Dijelimo P1 s P2 . Da bismo primijenili postupak tablicnog dijeljenja,

trebamo normirati drugi polinom. Ucinimo to onda i s prvim polinomom. Dobivamo
92
15
2

3
4

12
92

17
2

45
2
15
2

19

75
2

12

26

15
4
0

12

20
8

Ostatak dijeljenja je polinom 12x3 +26x2 8 . Pri odredivanju

zajednickog faktora
normiranje polinoma nije vazno, pa cemo zato napisati
P3 (x) = x3 +

13 2 2
x .
6
3

2. korak Dijelimo P2 s P3 .
13
6

0
2
3

Ostatak dijeljenja je polinom

9
2
13
6

15
2
91
18

7
3

22
9

22 2
9 x

11
3 x

0
2
3
11
3
22
9

14
9
22
9

pa stavljamo

3
P4 (x) = x2 + x 1.
2

24

2. POLINOMI

3. korak Dijelimo P3 s P4 .

32
1

13
6
32

2
3

0
1
1
0

32

2
3

Dijeljenje je provedenmo bez ostatka, pa je posljednji ostatak P4 najveci zajednicki

djelitelj polinoma P1 i P2 .
Najveci zajednicki djelitelj se u Mathematica dobiva naredbom PolynomialGCD:
In[2] =
Out[2] =

PolynomialGCD[2x5-x4-6x3-17x2-38x+24,2x4+9x3+15x2+6x-8]
-2+3x+2x2

2.8. Polinomi s cjelobrojnim vrijednostima

Za polinom P(x) reci cemo da je cjelobrojan ako poprima cjelobrojne vrijednosti

za svaki cjelobrojni x v
Naravno, polinom s cjelobrojnim koeficijentima je cjelobrojan. Postavlja se pitanje vrijedi li obratna tvrdnja? Ako je polinom cjelobrojan, mora li imati cjelobrojne
koeficijente?
Nakon kraceg razmisljanja, vidjet cemo da je odgovor negativan. Polinom 12 x2 + 12 x
je cjelobrojan, buduci je umnozak x(x + 1) za svaku cjelobrojnu vrijednost varijable x
djeljiv s 2.
Lako cemo napisati polinom stupnja n sa tim svojstvom:
  x(x 1) . . . (x k + 1)
x
=
.
k
k!
Pokazat cemo da su ovi polinomi dovoljni za prikaz svakog cjelobrojnog polinoma.
Teorem 3. Neka je Pk polinom stupnja k koji poprima cjelobrojne vrijednosti za
x = n , n + 1 ,. . . , n + k . Tada postoje cijeli brojevi a0 , a1 , . . . , ak takvi da je
 


 
x
x
x
+ a0 .
+ . . . + a1
+ ak1
Pk (x) = ak
1
k1
k

 
x
ima stupanj k , zato su B0 , B1 ,. . . , Bk linearno
k
nezavisni. To znaci da ti polinomi cine bazu u prostoru svih polinoma stupnja manjeg
ili jednakog k . Zato se polinom Pk moze prikazati u obliku
 


 
x
x
x
+ a0 ,
+ . . . + a1
+ ak1
Pk (x) = ak
1
k1
k
Dokaz. Polinom Bk =

gdje su a0 , a1 , . . . , ak neki realni brojevi. Potrebno je jos pokazati da su ti brojevi cijeli.

2. POLINOMI

25

Dokazujemo indukcijom po stupnju k . Za k = 0 , polinom P0 = a0 je cjelobrojan, zato mora biti a0 cjelobrojan. Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za sve polinome
stupnja ne veceg od k . Pretpostavimo nadalje da polinom
 


x
x
+ a0
+ . . . + a1
Pk+1 = ak+1
1
k+1
poprima cjelobrojne vrijednosti za x = n, n + 1, . . . , n + k + 1 . Onda razlika






x+1
x+1
+ a0
+ . . . + a1
Pk+1 (x + 1) Pk+1 (x) = ak+1
1
k+1


 


x
x
+ a0
+ . . . + a1
ak+1
1
k+1


 
x
x
. . . + a1
+ ak
= ak+1
k1
k
poprima cjelobrojne vrijednosti za x = n, n + 1, . . . , n + k . Prema pretpostavci
indukcije, koeficijenti a1 , . . . , ak+1 su cjelobrojni. Konacno,
 


n
n
. . . a1
a0 = Pk+1 (n) ak+1
1
k+1
- cijeli broj.
je takoder
Teorem 4. Neka je F(x) racionalna funkcija koja poprima cjelobrojne vrijednosti
za svaki cjelobrojni x . Tada je F(x) cjelobrojni polinom.

Dokaz. Ako podijelimo brojnik s nazivnikom racionalne funkcije, rezultat dijeljenja bit ce polinom i ostatak, racionalna funkcija kojoj je stupanj brojnika manji od
stupnja nazivnika:
F(x) = Pk (x) + R(x).
Tu je Pk polinom stupnja k , a R racionalna funkcija sa svojstvom R(x) 0 kad
x . To znaci da se za velike n vrijednost Pk (n) vrlo malo razlikuje od cijelog broja. Pokazimo da je Pk cjelobrojni polinom. Dokaz ce biti analogan onom u
prethodnom teoremu.
Prikazimo polinom Pk u obliku
 
 
x
x
+ c0 .
+ . . . + c1
Pk (x) = ck
1
k
Dokazujemo indukcijom po stupnju k . Ako je k = 0 , onda imamo P0 (x) = c0 i c0 je
po volji blizu cijelom broju, zato je c0 cijeli broj. Pretpostavimo sad da tvrdnja vrijedi
za polinom stupnja do k 1 . Sada imamo
 


x
x
+ c1 .
+ . . . cx
Pk (x) = Pk (x + 1) Pk (x) = ck
1
k1

26

2. POLINOMI

Ova se vrijednost razlikuje od cjelobrojne za iznos R(x+1)R(x) koji je po volji malen

za veliko x . Kako je rijec o polinomu stupnja k 1 , mozemo primjeniti pretpostavku
indukcije, s to znaci da su koeficijenti ck , . . . , c1 cijeli brojevi. Tada je i
 
 
n
n
. . . c1
c0 = Pk (n) ck
1
k
- cijeli broj.
takoder
Time smo pokazali da je je Pk cjelobrojni polinom. Preostaje dokazati da je
R(x) = 0 . No, sad znamo da je R(n) = F(n) Pk (n) cijeli broj i da vrijedi R(n) 0
kad n . Zato je R(n) = 0 za svaki dovoljno veliki n . No, racionalna funkcija
koja ima beskonacno mnogo nultocaka mora biti identicki jednaka nuli.
Korolar 2. Neka su F(x) i G(x) polinomi i neka je F(n) djeljiv s G(n) za svaki
cijeli broj n . Onda vrijedi

F(x) =

X
m

cmk

k=0

 
x
G(x),
k

pri c emu su c0 , c1 , . . . , cm cijeli brojevi.

2.9. Polinomi i formalni redovi potencija

Red potencija je izraz oblika

P(x) =

an xn .

n=0

Dva takva reda mogu se zbrajati i mnoziti po uobicajenim pravilima. Rijec formalni
govori da je te operacije moguce izvoditi na formalnom nivou, ne gledajuci da li ti
redovi potencija konvergiraju za neku konkretnu vrijednost varijable x . Na primjer,
zbroj formalnih redova
P(x) =

n=0

n! x ,

Q(x) =

n=0

2n xn

je dobro definiran i iznosi

P(x) + Q(x) =

X
(n! + 2n )xn

n=0

iako red n=0 n! xn ne konvergira niti za koju vrijednost realnog broja x razlicitu od
nule.
Bolji uvid o formalnim redovima mozemo dobiti ako promijenimo njihov zapis.

27

2. POLINOMI
Formalni redovi potencija

Neka je F polje. Algebra formalnih redova A je skup kojemu su elementi

nizovi s keficijentima u F :
(a0 , a1 , . . . , an , . . .).
Ako su P, Q A ,
P = (a0 , a1 , . . . , an , . . .),
Q = (b0 , b1 , . . . , bn , . . .),
onda se zbrajanje i mnozenje u A definira formulama
P + Q = (a0 + b0 , a1 + b1 , . . . , an + bn , . . .),
P Q = (a0 b0 , a0 b1 + a1 b0 , . . . , a0 bn + a1 bn1 + . . . + an b0 , . . .).
Skup A s ovako definiranim operacijama zbrajanja i mnozenja cini prsten.
Formalni red specijalnog oblika zvat cemo varijabla ili nepoznanica:
X = (0, 1, 0, 0, . . . , 0, . . .).
Onda je, prema pravilima za mnozenje
X X = (0, 0, 1, 0, . . . , 0, . . .)
i ovaj element cemo oznacavati s X 2 . Indukcijom definiramo
X n := X X n1
i to je formalni red koji ima prikaz
X n = (0, 0, 0, 0, . . . , 1, . . .).
Element polja F moze se postovjetiti s formalnim redom
a = (a, 0, 0, . . . , 0, . . .).
Onda vrijedi
a X n = (a, 0, 0, . . . , 0, . . .) (0, 0, 0, . . . , 1, . . .)
= (0, 0, 0, . . . , a, . . .)
Na temelju ovih definicija, sad mozemo formalni red napisati na dva nacina:
(a0 , a1 , . . . , an , . . .) = a0 + a1 X + . . . + an X n + . . . =

an X n

n=0

9.1. Polinomi. Formalni red koji ima samo konacno mnogo clanova razlicitih od
- prsten,
nule, naziva se polinomom. Lako je vidjeti da je skup svih polinoma takoder

28

2. POLINOMI

uz operacije zbrajanja i mnozenja definirane na opisani nacin. Prsten svih polinoma

oznacavat cemo sa P ili sa F[X] . U ovoj oznaci napisano je eksplicitno polje F iz
kojeg se biraju koeficijenti formalnog reda.
Po ovoj definiciji, formalni red (0, 0, . . . , 0, . . .) jest polinom, oznacavamo ga s
0 i nazivamo nul-polinom. Za svaki polinom koji nije jednak nul polinomu, postoji
najmanji indeks n takav da je ak = 0 za k > n . To znaci da je an 6= 0 i to je element
s najvecim indeksom razlicit od nule. an nazivamo vodeci koeficijent polinoma, a n
nazivamo stupanj polinoma i oznacavamo s deg P .
Formalni red (a, 0, . . . , 0, . . .) , a 6= 0 predstavlja konstantni polinom i njegov
je stupanj jednak 0. Stupanj nul-polinoma se ne definira, ili se definira da bude jednak
. Ako to uzmemo kao nas dogovor, onda se lako vidi da vrijede sljedece relacije:
deg(P + Q) 6 max{deg(P), deg(Q)},
deg(PQ) = deg(P) + deg(Q).
2.10. Simetricni polinomi

Polinom P(x1 , . . . , xn ) je simetrican ako za svaku permutaciju vrijedi

P(x (1) , . . . , x (n) ) = P(x1 , . . . , xn ).
10.1. Elementarni simetricni polinomi. Upoznajmo se s elemenatarnim simetricnim polinomima. Za n = 2 to su

1 (x1 , x2 ) = x1 + x2 ,
2 (x1 , x2 ) = x1 x2 ,
Neka je n = 3 . Onda postoje tri elementarna simetricna polinoma

1 (x1 , x2 , x3 ) = x1 + x2 + x3 ,
2 (x1 , x2 , x3 ) = x1 x2 + x1 x3 + x2 x3 ,
3 (x1 , x2 , x3 ) = x1 x2 x3 .
Za n = 4 ti polinomi glase

1 (x1 , . . . , x4 ) = x1 + x2 + x3 + x4 ,
2 (x1 , . . . , x4 ) = x1 x2 + x1 x3 + x1 x4 + x2 x3 + x2 x4 + x3 x4 ,
3 (x1 , . . . , x4 ) = x1 x2 x3 + x1 x2 x4 + x1 x3 x4 + x2 x3 x4 ,
3 (x1 , . . . , x4 ) = x1 x2 x3 x4
Opcenito, za bilo koji n i ya 1 6 k 6 n simetricni polinom k definiran je s
X
xi1 . . . xik
k (x1 , . . . , xn ) =
i1 <...<ik

Stavit cemo po dogovoru 0 = 1 i k (x1 , . . . , xn ) = 0 ako je k > n .

29

2. POLINOMI

10.2. Funkcija izvodnica simetricnih polinoma. Simetricni polinomi mogu se

definirati pomocu funkcije izvodnice

(t) =

k (x1 , . . . , xn )tk =

n
Y

(1 + xi t).

i=1

k=0

Odavde odmah mozemo izvesti Vi`eteove formule za nultocke polinoma. Ako su

x1 , . . . , xn nultocke polinoma an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0 , onda vrijedi
an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0 = an (x x1 )(x x2 ) (x xn )
i odavde slijedi

k (x1 , . . . , xn ) = (1)k

ank
.
an

10.3. Potpuni homogeni simetricni polinomi. Drugu klasu simetricnih polinoma ovog imena oznacavat cemo s pk (x1 , . . . , xn ) . Za k = 2 prvih nekiliko polinoma
ovog tipa glase:

p1 (x1 , x2 ) = x1 + x2
p2 (x1 , x2 ) = x21 + x1 x2 + x22
p3 (x1 , x2 ) = x31 + x21 x2 + x1 x22 + x32
..
.
Za k = 3 imamo na primjer:
p2 (x1 , x2 , x3 ) = x21 + x22 + x23 + x1 x2 + x2 x3 + x2 x3
Primjetimo da su ovi polinomi netrivijalno definirani i za k > n . Opcenita definicija
je:
X
xi11 . . . xinn .
pk (x1 , . . . , xn ) =
i1 +...+in =k

I za ove polinome mozemo napisati funkciju izvodnicu. Vrijedi

(1 + x1 t + x21 t2 + x31 t3 + . . .)(1 + x2 t + x22 t2 + x32 t3 + . . .)
= 1 + (x1 + x2 )t + (x21 + x1 x2 + x22 )t2 + (x31 + x21 x2 + x1 x22 + x32 )t3 + . . .
= p0 (x1 x2 ) + p1 (x1 , x2 )t + p2 (x1 , x2 )t2 + p3 (x1 , x2 )t3 + . . .
Opcenito je
p(t) =

k=0

pk (x1 , . . . , xn )t =

n
Y
i=1

1
.
1 xi t

10.4. Sume potencija. Sljedeci primjeri simetricnih polinoma su

sk (x1 , . . . , xn ) = xk1 + . . . + xkn .

30

2. POLINOMI

Funkciju izvodnicu ovog niza mozemo napisati na dva nacina. Najprije,

sk (x1 , . . . , xn )tk =

n
X
(1 + xi t + x2i t2 + x3i t3 + . . .)
i=1

k=0

n
X
i=1

1
.
1 xi t

Prema ovome, korisno je definirati s0 (x1 , . . . , xn ) = n . U nastavku cemo koristiti

drugi zapis za funkciju izvodnicu, radi njegove bolje povezanosti s prije definiranim
funkcijama:
n

X
X
xi
sk (h1 , . . . , hn )tk1 =
s(t) =
.
1 xi t
i=1

k=1

10.5. Newtonove formule. Koristenjem funkcija izvodnica mozemo izvesti veze

- ovih simetricnih funkcija.
izmedu
Newtonove formule

Vrijede identiteti
r
X

(1)k k prk = 0,

(2.13)

k=0

rpr =
rr =

r
X

k=1
r
X

sk prk ,

(2.14)

sk rk ,

(2.15)

k=1

Da dokazemo (2.13), dovoljno je primijetiti da su funkcije izvodnice (t) i p(t)

povezane relacijom
(t)p(t) = 1
Ako u ovom identitetu izjednacimo koeficijente s lijeve i s desne strane uz potenciju tn
za n > 1 , dobit cemo zapisani identitet (2.13). Tako na primjer, vrijedi

0 p3 1 p2 + 2 p1 3 p0 = 0,
pa je na primjer za n = 2 :
1 (x31 + x21 x2 + x1 x22 + x31 ) (x1 + x2 )(x21 + x1 x2 + x22 ) + x1 x2 (x1 + x2 ) = 0.
Preostale dvije relacije mozemo izvesti usporedbom koeficijenata uz potenciju tr+1
u sljedecim dvjema formulama. Najprije, vrijedi
s(t) =

p (t)
d
ln p(t) =
dt
p(t)

31

2. POLINOMI

pa je
p (t) = s(t)p(t)
i to je prva trazena formula. Drugu dobivamo slicno iz
s(t) =

(t)
d
ln (t) =
dt
(t)

odakle slijedi

(t) = s(t) (t).

- simetricnih funkcija. Dobivene formule
10.6. Eksplicitni prikazi veza izmedu
omogucavau da napisemo simetricne polinome iy jedne familije pomocu onih iz druge, koristeci zapis s determinantama. Naime, relacije (2.13)-(2.15) se mogu napisati
u obliku linearnog sustava po odabranim nepoznanicama. Opisat cemo postupak na
primjeru relacije (2.13), a izvod ostalih veza je potpuno analogan.
Ako (2.13) shvatimo kao sustav po nepoznanicma 1 , . . . , k i napisemo prvih k
relacija, dobit cemo:
p0 0 = 1,
p1 0 p0 1 = 0,
p2 0 p1 1 + p0 2 = 0,
..
.
pk 0 pk1 1 + . . . p1 k1 p0 k = 0.
Iskoristimo sad Cramerovu formulu za rjesenje linearnog sustava i izkazimo odavde
nepoznanicu k . Buduci je p0 = 1 , determinanta sustava jednaka je +1 odnosno 1 ,
vec prema tome je li k paran ili neparan. Za nepoznanicu k onda vrijedi


1
0
0 . . . 0 1 

 p1 1
0 ... 0 0


p
p
1 ... 0 0

2
1
k = 

 ...



 pk pk1 pk2 . . . p1 0 
Razvojem determinante po posljednjem stupcu i
parnog stupca dobivamo

 p1
1
0

 p2 p1
1
 .

k =  ..
p
 k1 pk2 pk3
 pk pk1 pk2

izlucivanjem predznaka iz svakog


. . . 0 
... 0 



. . . 1 
. . . p1 

Uvjerite se na sustavima malog reda ( k = 3 i k = 4 ) da ce se izgubiti svi negativni

predznaci.

32

2. POLINOMI

Na isti nacin, zamjenom varijabli u (2.13) dobivamo i



 1
1
0 . . . 0 

 2
p1
1 ... 0 



pk =  ...



 k1 k2 k3 . . . 1 
 k k1 k2 . . . 1 

Slicno ovom, iz (2.14) dobivamo



 p1 1
0 . . . 0 

1 ... 0 
 2p2 p1
,
sk = (1)k1  ..


 .

 kp p
k
k1 pk2 . . . p1
Iz relacije (2.14) slijedi pak




 1
1
0
.
.
.
0


1 ... 0 
 22 1
,
sk =  ..


 .
 kk k1 k2 . . . 1 



 s1 1 0 . . . 0 
 s
s1 2 . . . 0 
2
1  .

pk =  ..


k! 
 sk1 sk2 sk3 . . . k+1 


s k s k 1 s k 2 . . . s 1


1
0
 s1
 s
s1
2
2

1 
k =  ...
k! 
 s k 1 s k 2 s k 3

s k s k 1 s k 2

10.7. Reprezentacija simetricnih polinoma.


0 
0 



. . . k1 
. . . s1

...
...

10.8. Osnovni teorem o simetricnim polinomima

Neka je P(x1 , . . . , xn ) simetricni polinom. tada postoji polinom Q(y1 , . . . , yn )

takav da vrijedi
P(x1 , . . . , xn ) = Q(1 , . . . , n ).
Taj je polinom jednoznacno odreden.

Dokaz. Svaki se simetricni polinom moze rastaviti na zbroj homogenih simetricnih polinoma (svaki pribrojnik u njima ima isti stupanj). Ako je teorem istinit za
takve homogene simetricne polinome, tada je istinit i za bilo koje simetricne polinome.
Homogeni polinom se sastoji od monoma, oblika
xr11 xr22 . . . xrnn

- tim monomima, u svrhu

(i pri tom je suma eksponenata u svakom monomu ista). Medu
razumjevanja dokaza, uvest cemo poredak. Reci cemo da je red monoma xr11 xr22 . . . xrnn
veci od reda monoma xs11 xs22 . . . xnsn ako vrijedi
r1 = s1 , . . . , rk = sk , ali rk+1 > sk+1 .
Ovdje je naravno moguce da bude k = 0 .

33

2. POLINOMI

Neka je axr11 xr22 . . . xrnn monom najveceg reda u polinomu P , Tada vrijedi
r1 > . . . > rn , jer je polinom P simetrican. Promotrimo simetrican polinom
P1 = P a1r1 r2 2r2 r3 . . . nrn .
Monom najveceg reda u polinomu 1r1 r2 2r2 r3 . . . nrn je
xr11 r2 (x1 x2 )r2 r3 . . . (x1 xn )rn = xr11 xr22 . . . xrnn .
To ima za posljedicu da je red monoma najveceg reda u polimomu P1 striktno manji
od reda takvog monoma u polinomu P .
Ponovimo li opisani postupak na polinomu P1 , u konacno mnogo koraka dobit
cemo nul-polinom.
Time je egzistencija polinoma Q dokazana.
Preostaje dokazati jednoznacnost ovog prikaza. Kad to ne bi bio slucaj, onda bi
neki polinom P imao prikaz pomocu dva razlicita polinoma Q1 i Q2 . To znaci da
je razlika Q = Q1 Q2 polinom razlicit od nule, a nakon zamjene varijabli postaje
jednak nuli. Precizirajmo to. Polinom Q ima oblik
X
Q(y1 , . . . , yn ) =
ai1 ...in yi11 yinn
i barem jedan koeficijent je razlicit od nule, jer je to nenul polinom. Sad je dovoljno
dokazati da ce nakon supstitucije
y1 1 = x1 + . . . + xn ,

...,

yn = n = x1 xn

taj polinom ostati nenul polinom. Promotrimo monom najveceg reda u dobivenom. To
je simetrican polinom pa je monom najveceg reda oblika
ai1 ...in x1i1 +...+in x2i2 +...+in . . . xinn
Taj se clan ocito ne moze skratiti s bilo kojim drugim monomom.
Opisani algoritam moze se koristiti u konkretnim primjerima.
10.9. Primjer.
polinom

Odredimo prikaz preko elementarnih simetricnih polinoma za

P = x3 y + x2 y2 + xy3 + x2 + y2 + 3xy.

Ovaj je polinom sastavljen od dva homogena simetricna polinoma, od kojih je

jedan stupnja cetiri a drugi stupnja 2:
P = x3 y + x2 y2 + xy3 + x2 + y2 + 3xy
Njih moramo iskazati kao polinome po varijablama

1 = x + y,

2 = xy.

Za polinome malog stupnja i s malim brojem nepoznanica transformaciju mozemo vrsiti

na direktan nacin:
x2 + y2 + 3xy = (x + y)2 2xy + 3xy = 12 + 2 .

34

2. POLINOMI

Medutim,
takav nacin postaje nejasan kod polinoma vecih stupnjeva i s vecim brojem
nepoznanica. U tom je slucajju bolje koristiti algoritamski pristup koji sigurno vodi
cilju (i moze se implementirati u CAS). Neka je
P1 = x3 y + x2 y2 + xy3 .
Ovdje je monom s najvecim redom x3 y i tu je r1 = 3 , r2 = 1 , zato je prvi korak u
algoritmu
P2 = P1 12 2

= x3 y + x2 y2 + xy3 (x + y)2 (xy)

= x3 y + x2 y2 + xy3 (x2 + 2xy + y2 )(xy)

= x2 y2 = 22 .

Dobili smo

P1 = 12 2 22 .

(Postupak bi ipak bio brzi da smo iz polinoma P1 izlucili zajednicki faktor xy = 2 .

To ce i u opcem slucaju biti moguce naciniti ako je rn > 0 .)
Konacno dobivamo
P = 12 2 22 + 12 + 2 .
10.10. Primjer. Odredimo prikaz preko elementarnih simetricnih polinoma za
polinom
P = x3 + y3 + z3 .

Ovdje su elementarni simetricni polinomi

1 = x + y + z,

2 = xy + xz + yz,

3 = xyz.

Monom najveceg reda je x3 , uz r1 = 3 , r2 = 0 , r3 = 0 . Zato je

P1 = P 13

= x3 + y3 + z3 (x + y + z)3

= x3 + y3 + z3 (x3 + y3 + z3 + 3x2 y + 3xy2

+ 3x2 z + 3xz2 + 3y2 z + 3yz2 + 6xyz)

= 3x2 y 3xy2 3x2 z 3xz2 3y2 z 3yz2 6xyz

Sad je monom najveceg reda x2 y , pa je r1 = 2 , r2 = 1 , r3 = 0 i imamo
P2 = P1 + 31 2
= 3x2 y 3xy2 3x2 z 3xz2 3y2 z 3yz2
6xyz + 3(x + y + x)(xy + xz + yz)
= 3xyz = 33

35

2. POLINOMI

Nakon lakog sredivanja

zakljucujemo da vrijedi
P = 13 31 2 + 33 .
Zadatci za vjezbu
2.1.

Neka su x1 , . . . , xn nultocke polinoma P(x) = an xn + . . . + a1 x + a0 . Izraz

Y
D=
(xi xj )2
i<j

se naziva diskriminanta polinoma P , to je simetrican polinom po tim varijablama,

pa se moze izraziti preko elementarnih simetricnih funkcija, a onda i preko koeficijenata a1 , . . . , an . Odredi ovako definiranu diskriminantu za polinome drugog i treceg
stupnja.