Professional Documents
Culture Documents
RATNICA SVETLOSTI 2014 - Dijana Uherek Stevanović
RATNICA SVETLOSTI 2014 - Dijana Uherek Stevanović
RATNICA SVETLOSTI
RATNICA SVETLOSTI
Dijana Uherek Stevanovi
Glavni i odgovorni urednik
Mr. sc. Sabahudin Hadiali
Recenzenti
Vladanka Cvetkovi i Miladin Ugrenovi
Autor slike na naslovnici: Dragan Perovi Ray
Izdava
DIOGEN pro culture magazine
http://www.diogenpro.com
1. izdanje_str. 82.
Lektor
Sonja Bri
Korektor
urednik izdanja
Dizajn naslovnice, grafiko ureenje korica DTP In design
ARS Studio Sarajevo & Bugojno, BiH
RATNICA SVETLOSTI
Zbirka poezije
RAANJE
Budim se
i vlastito ja raam
iz niega od sebe.
Otimam se nutrini
koja me gui
kao neizgovorene rei
na rastanku.
Obgrljena,
- zadojena ivotom,
- upakovana u kutiju,
- zatoena crvenom manom.
Ne dam se!
Cvilim ko kuka
dok raa kue
i odmotavam traku
bojenu ljubavlju.
Razvijam crno beli film,
vraam kazaljke,
iskaem iz niega u neto.
Ovde sam,
spremna da lutam,
verujui u istinu.
5
ZAR
I ne umem drugaije,
ve taman ovako,
kako znam i oseam,
divlje i samo divlje,
prostrano, bez granica,
stega i moralika...
Zar od toga postoji vetije,
voleti sebe u drugima?
EKAM
ekam te
na pustoj zemlji
samonikla,
hranjena nadom,
umesto itom i vodom
zaeljana vetrom,
umivena jutrom,
prikovana zemljom,
razgovaram sa Pticom,
letim sa Oblakom,
tragam za istinom,
nekim novim korakom
i ivotnim imenom
ekam te,
u pustoj zemlji
bezimena.
H2O
Utapam se
u svaku kaplju
ivota,
radujem se
svakom novom
rosnom umivanju,
ivim ivotom
vjenog izvora
i
budna sanjam
nepresune zdence...
I DA JE
I da je vatra voda,
ostavila bi tragove
nadanja
po nekim preicama
koje prolazimo
strahujui
da vremenom
ne zaboravimo
vlastito ja
u nekom ivotu
posle ivota...
10
KRAJEVI NEMIRA
Ne diraj mi
senke prolosti,
one su moji krajputai,
vodilje za neponovljivo,
razgranati krajevi Svemira,
koraci bez odjeka,
tiina udjenuta tonovima
udaljenih glasova,
to su moja druga ja,
ludilo na kraju ludila,
java na kraju svih ivica sna
i golim okom nevidljiva nada
u neto to tek treba
da me otelotvori kroz dan.
11
SUNCOKRET
Okreem glavu prema Suncu,
jedinom prijatelju moje ravnice.
Dodiruje me svojim rukama,
daje mi volju da novo sutra,
zagrlim laticama.
Jer...
Teko je biti Suncokret,
vezan za zemlju
ilama ivota,
teko je ne videti pticu,
koja slobodno leti
plavetnilom neba...
Teko je biti drugaiji
u nizu istovetnosti,
nezamislivo je pevati
vesele pesme,
dok oko tebe je tuga.
Besmisleno je traiti staze,
u ve utabanom putu.
Ne prilii jednom Suncokretu
da okree glavu tamo
gde nee imati svetla
12
13
REPLICIRAM
Okovana porazom
vlastitog bitisanja
ne sputam pogled
nad slabiem
istine.
Gordim se,
svesno,
jer predrasuda
je vei greh
od u oku vidljive lai.
Lomim au prolaznosti
i
ispijam ivot bez dna.
Slavim
postojanje
vlastitog,
neizgovorenog ja.
14
DINOVI OKLOPA2
Okamenjeni,
icom vezani,
moraliemo
15
krojei granice
tamo gde ih nema.
Razumom razgremo
betonske staze i bogaze
mi
veiti putnici
puzei ratnici
koji slute budunost
na putu,
gde sadanjost
odavno ne postoji.
Dinovi oklopa,
senke vremena,
razuzdani paranojici
predrasudom zadojeni
raamo se
inatom
za pokoljenja
koja oekuju neoekivano
i veruju u ivot
posle ozemljenog gubilita.
16
OBGRLJENI VREMENOM
Kao predah
izmeu
dve pauze,
utimo
trenutke priseanja,
jer
roeni iz vere trajanja
obgrljeni vremenom
ne damo se
trulei odumiranja...
Neprimetno
pletemo icom ipku
vlasitog postojanja
i pleemo
"Tango smrti"
nudei se
ivotnom ritmu
veitog
uzajamnog
davanja.
ivimo,
zar to nije
dovoljan razlog
za sva nova
nadanja?
17
POSTOJANJE
Psihosomatsko,
terapeutski...
razgrem dimnu zavesu
- providnosti
- ukljuujem se u stvarnost
konektovana na izvor
Tesline energije.
Ne plai me visoki napon,
a ni niski datum
ivotne prolaznosti.
Smelo,
kao svaki dan
izmigoljen na zapadu
otimam se
i radujem se
raanju Sunca
zaetog na istoku.
18
PUTOVANJE
Vedrinom uma,
pronalazim korake
koji me odvode
na mesta
kojima jo
kroila nisam.
Da,
ekam te
ba tamo
na poslednjem stepeniku
za onamo
i maem ti osmehom
igrajui se tiinom.
Sanjam nas
u duginim bojama,
jer
volimo se daljinom.
19
HARFA SVEMIRA
Ne,
nisam stala na vrhovima prstiju
nisam ni kleknula da molim,
jer imam ponosa ritam.
Sela sam,
pogledom dotakla nemir
jagodice upregla u harfine niti
i nizala odu za SVEmir.
Gde sam sad?
Ovde sam.
U prolazu izmeu mira i nemira.
Da li se bojim?
ega,
mislite li nedodira?
Strah, ta je to?
Da li misao koja vraa seanje?
Bol koja razdire pamenje
ili tek samo pauza
izmeu
mogli smo,
a nismo?
20
GOTOVO SAVRENI
Smeurana
u kaplji soli
tvoga oka,
ne krijem se.
Raam se
u plodovoj vodi
tvoje savesti.
Tvoja sam,
nevino unakaena,
ali
ne i poraena.
Volimo se laima,
grlimo se samoom
ne, ne gubimo se.
Postojimo,
gotovo savreni,
ali za neko drugo vreme.
21
OBLAK SAMOE
Vreme je
da otvorim prozor,
da oblakom samoe
razbijem daljine,
glasom uhvatim
ljudske razgovorue,
tabanima utabam
putove znatielje,
potraim istinu
u njegovom liku
i vratim se jaa
- svesna sebe
u zemaljskom postojanju...
22
RATNICA SVETLOSTI
Privid razuma,
ma sa dve otrice
see neizgovorene rei
koje sam ti elela rei
ove noi.
Jo jedan poraz, misli.
Vara se,
ratnik svetlosti
u liku ene,
nikad se ne predaje.
Ukrstiemo poglede,
sutra,
jer nisam te ja
raala carskim rezom,
zbog predaje.
Gore pogled,
spremna sam za istinu!
23
SIZIFOVA JABUKA
Vuem kamen savesti,
ide teko...
Umorna sam od kotrljanja,
doe mi
da odustanem od guranja.
Onda shvatim
Sizif
nije imao dobru tehniku.
Nasmeim ti se...
Kou Eve
presvuem
koom zmije
i kamen
pretvorim
u jabuku.
ekam da me zagrize.
24
VERA U LJUDE
Istoila sam misli
i sad na odvikavanju
prosipam prazninu,
gledam u beskraj,
ekam nedoekano,
sanjam nedosanjano,
razbijam razbijeno,
itam neispisano
i molim vreme
da me plamteu
u vosku nikad ne sagori.
Dobro je,
znam da mora biti dobro,
jer jo vere
u ljude imam...
25
26
POETSKA LUDA
Smeurana
u estici vremena,
upakovana
u iluziju u dvoje postojanja
odlazim ti,
jer konano verujem
u tvoje lai i depove pune sujete.
Ne mai mi,
ne skupljaj mrvice
razasute ispod misli,
ve ponosno zatvori oi
i zaboravi da je ova
poetska luda
ikad postojala
u paraleli naih svetova
kojima vie ni ima ne zna.
Izvini, a koje je ono tvoje ime?
27
I TO JE IVOT
Jo jedan
isprekidan dan
kao misli.
ta da radim
ne bili ga potroila
bez kusura?
Da razvaljam
amaterski uljem
po kineskom platnu
ili da uvaljam sebe
u kinesku nijansu?
Mnogo pitanja,
a strpljena
za odgovore
malo
ueni mudraci bi rekli
taman.
Da li se to taman,
moe izmeriti
krvotokom?
Ne oekujem odgovor,
putam i ovom danu
da pulsira u meni.
I to je ivot.
28
MANE I KO ZNA KO JO
Bila sam EDUAR MANE
tvoja "ena koja ita",
pogledaj me sad,
gracioznost crnila na meni
razmazuju suze
slivajui se niz ipku okovratnika
koji gui i malo jae seljanke od mene.
ta se udi?
Misli li da sam opet prosta u stihu?
Ne brini, svakako se i slova
utisnuta u neispisana obeanja
slivaju u suzama.
E moj Mane,
upropastih ti platno,
ali ne oajavaj,
kod Kineza ima reprodukciju,
ali ne i mene u katalogu za sledeu
naivnu ivotnu aukciju.
29
VREDNOST SITNICE
One duplje
ire zenice,
Sunce mi
hrani misao.
Prazninu
ispunjavam
nadanjem,
vreme mi klizi
horizontom.
Ne bojim se visine.
Oseam,
tek oblak sam
koji slobodan
struji vazduhom
ka tebi putuje.
ekaj me,
jer uporni znaju
i vrednost sitnice.
30
JEDNOSTAVNO
Ne trgujem emocijama,
ne kupujem polovine reenice,
ma ne verujem ni reima
koje su prosute
u beskonanost besmisla.
Ne nadam se ni tebi,
ali nisam Neverni Toma
jednostavno
bacila sam bezvrednu kovanicu
u bunar elja i sad ekam
da eram progovori
i da iz oblaka
umesto suza
vinom razlije
izgubljenu nadu.
31
RUA
Jo jedna no
dodala je nijansu,
ne prepoznajem se u njoj,
ali znam
da pripadamo
jedna drugoj.
Kao to sam i ja
nekada,
a da li je
vie i bitno kada
pripadala tebi.
Moja bata
nema neme leptire,
a tvoja jo uvek
neguje plavu ruu,
kojoj si zbog trnja
odsekao korenje.
32
TIINA U ISTINI
Nasukane rijei
udaraju o hrid...
Ljudi potopljenih iluzija
izlaze na povrinu.
Da li je ovo novo raanje
ili tek posljednji krik?
Daljina nasluuje istinu
razlivenom tiinom...
33
34
SLOBODNE PTICE
Jo jedan dan
troim upijena
u ivota klice.
Razmnoavam
sekunde.
minute,
sate...
Otimam se samoi,
lutam beskrajem
u kojem oslobaam
sve svoje zatoene misli
i od njih inim
slobodne ptice.
35
KRIK
Posustajem.
Razlivene misli
podrhtavaju platnom,
slikar amater
gubi boju,
nevete etkice
umaljane u rei,
ispisuju nedoreen stih.
Da li mi se to vreme sveti
ili
tek praznina
trai
izgubljenu
ivotna
nijansu...
Oekujem ili odustajanje?
Krik je ispisan zvukom tiine.
36
TIINA
ujete li?
Po nakovanju sree
jei tajna neijeg
neprebola.
Odzvanja daljinom,
iri vidik tiinom
razapinje se
icom stare gitare
i odlazi,
moda ba tebi,
ne bi li
u ovom vremenu
otuenosti
pronala utoite.
Tragau je ponestalo nota.
Tiina je zavladala Svijetom.
37
BESMRTNOST
Dotakni me
preostalim vremenom.
Unie mi
nadu ispod trepavica.
Zagrli me
neizgovorenim rijeima
i pretoi u nas
besmrtnost stihom.
38
NADA U OKU
Posloi boje
u oku,
razli svitanje
nadom,
zakorai smelo
u sutra...
Veruj paleti ivota
i ne dozvoli
da neobojeni
nestanemo
bestragom...
39
NOJEVA BARKA
Obrukalo me vreme,
a ja tek samo
Nojeva barka
bez kapetana
elim vazduhom
da lebdim
u snovima jave
da prodiem
da budem ono to i jesam
istina u masi lai.
Trebam li da kleknem
ili je vreme
da ova gusenica
u veitoj fazi
metamorfoznog gmizanja
konano dobije i krila?
40
PORAENI POBEDNIK
Izgrizla sam
pupanu vrpcu
borei se
sa alama
dojenim u meni.
Sad lutam
kao poraeni pobednik
traim utehu
negde u tebi.
41
VERUJEM
Nikad te nisam
elela oteti njoj,
jednostavno
bila sam tvoje drvo
koje liem
ne odlazi s jeseni.
ekala sam te,
brojei trenutke
vaeg disanja.
Rasla sam,
mislima dodirivala tebe,
odkidala delie sebe
i verovala
kako e vreme
promeniti sve
pa i nas.
I dalje verujem
da due imaju svoje korenje
kojim se dodiruju
negde tamo,
duboko ispod zemlje.
42
EVE KI
I ove noi
kao grene Eve ki,
tragam za sitnicom
koja mi nedostaje,
dok lutam za genom
savrenstva
prosutim negde sasvim sluajno
u posteljici raanja.
Pogledajte me,
neproitana sam,
smeurana u crnini trajanja,
a jo uvek,
iako ne i nevina
tragam za venanicom
svog belog postojanja.
Ne bojim se osude,
jer grena sam,
jednako kao svi vi
okrenutih dlanova na dole.
Pruite mi ruku
i letimo zajedno ka istini.
43
RASPRODAJA
Gotovo savrena
u ovom vremenu
apsurda
rasprodajem
misli, dela, propuste
i na dobo stavljam
oi - da ne vide ruke
dok podiem prst.
A noge?
Dajem i noge,
jer ne elim da beim
od istine
koju mi saoptava mozak,
ne pitajui nita vie srce.
44
45
RAZLIVENE MISLI
Dri je u ruci,
razlistava misli,
ita me meu redovima
ispisanih dana i noi
traga za onim Ti
prikrivenim
u nanizanim slovima
stihova enje.
Gde sam ja?
Ovde sam,
na granici svetova
na mestu gde i dalje
iscrtavam imena
po prozoru savesti
dok u kapljama kie
traim dugu
skrivenu u Suncu.
46
FLORA I FAUNA
Nagrnulo neko udno vreme
natovarilo mi teret o lea
gruva me po preponama
amara me reima
Nudi mi kompromisna reenja
Ne razumem ni sebe,
a kamol i taj Gordijev vor
koji mi se nudi
na raspetljavanje
Snudena,
smeurana,
zapetljana...
Ne dam sa i
snovima dodajem boje flore
Sanjam...
ivim uspavana,
budna...
i jeim kao ranjena fauna.
47
ALADINOVA LAMPA
Igra misli,
podrhtava horizontom.
Koliko jo nadanja
predstoji ovom ekanju?
Da li si stvaran
ti koji me daljinom
zove na greh?
Pojavi se
pa makar bio duh
iz Aladinove lampe,
i dokai mi
da se Zemlja
ne okree zbog sebe,
ve zbog nas.
48
SUZOM OGOLJENI
Vizija sanjarke
utopljena u jesen,
trguje
preostalim vremenom,
rasprodaje ga u bescenje,
ne bi li jo jednom
kupila glas kosa
upletenog u granevlje.
Samoa,
odjeke puta prazninom,
a On,
smeuran u svoje vreme
igra se
neizgovorenim reima
njenim osmehom
i daljinom...
Klaunovi podrhtavaju,
ali predstava
jo uvek nije
odigrana.
Zavesom komanduju
Oni uporni
iako suzama
u osmehu ogoljeni...
49
TAJNE POSTOJANJA
Pospremila sam
sve tajne postojanja
u nevidljive ladice
bezimenog bitisanja
i sad tragam za skrivenim
verujui da vetica ivota
nee svojom unakaenom rukom
da mi okrene
ba onu stranu
otrovane jabuke.
Oblak je u meni,
a ujed moje vilice
postaje imun
na otrove
i poraze.
Kaite mi,
gde da ispljunem semenku?
50
MESEEVA KI
Ja sam
Meseeva ki,
veiti putnik
izmeu neba i zemlje,
traga izgubljenih snova,
peani sat
izgubljenog vremena.
Noktima uranjam u korenje,
vadim pupoljak
vremenom ukopan.
Diem.
52
KRUENJE
Ko ovde spominje depresiju?
Liim li na nekog
kome su lae potonule...
Ne ludim,
jednostavno
postala sam kap kie
i sad kruim
na relaciji
zemlja nebo...
Moe mi se.
53
NA IVICI
Duborezi na ivici Vasione
ivot omu oko vrata
na Adamovoj jabuici stee.
Kuda dalje?
utanje.
Iz mene
i ptice
slomljenih krila
jo uvek
ka Nedogledu lete.
Maem im
genetikom osuena
likom vie, a ni manje
ni ovek,
ni ena.
54
ZNAM
Filtriranje stvarnosti,
naizgled obinog dana
u kojem rei
odzvajanju tiinom,
svetlost se gubi daljinom
i sve je savreno upakovano
u pismo koje niko ne ita,
a potar ga jo uvek nosi
u torbi crno bojenoj...
Znam,
drvee nikad nije prohodalo,
ptice nikad nisu puzale,
crv nikad nije leteo
i sve u svemu
dobro je
to i ovako
polovina
jo uvek postojim.
55
UE
Polarna svetlost
razbistrava mi um.
Globalno otopljenje
hladi modane vijuge.
Potonuti ili plivati?
Nesanica gradi nasipe
to lie na oklope.
Ja moram dalje!
Gde je ue?
56
ODGOVOR
U poslednjoj
kaplji neba
u kojoj se
ogledala duga
potraila sam
odgovor na pitanje
KAKO SUTRA?
Duga je nestala.
Vreme je
da potraim
odgovor i u sebi,
dok ova kap
u meni ne presui.
57
PUTOKAZ
Jo jedan dan
otpoeo je mislima,
pobei
ili
ostati
zatoenik u kavezu...
Traganje ili predaja?
Odgovor je
pojela daljina,
jer svi smo mi
pomalo ono jue
na putu ka sutra...
58
BALKANKA
Tek u Vasioni
nebitna estica
roena
da bih bila
ivotom gonjena,
priznajem
svi moji izvori
imaju jedno ue
i teku...
Ne stidim se
to sam Balkanka
starih paora ki,
jer sve to u zemlji ponikne
na zemlju se i navikne.
59
SAPUTNICA
Lutam beskrajem,
pognute glave, stidljivo,
svesna da ubijam
nesvesnim pogledom.
To veito dete u meni,
luta sa prtljagom savesti i
udara u sluajne prolaznike.
Plaljiva, bojim se odrastanja,
bojim se vremena dolazeeg i one
budue starice u meni.
Ne elim grbu u mislima,
teret na leima,
godine koje neu znati nositi
uzdignutog ela
i podignutog pogleda.
elim da se igram,
da sanjam,
da lutam i
tako pobedim sva budua vremena,
doivim sva prolea.
elim da sauvam snove
u kojima sam veito neizigrano dete,
lutka bez glave, sa rukama, nogama,
nedeformisanog tela...
Neu da me vreme menja,
ne elim da odrastem.
60
KORAANJE
Korak
odzvanja
ludilom.
Stepenik
postaje
izazov.
Kojom nogom dalje
pita me Prolaznost...
Onom jo ivom,
odgovara Stvarnost.
61
RITAM KORAKA
Zaglavih
jo jedan dan
u ulici
sa prvenstvom prolaza.
Ne osvrem se
na prolaznike,
jer ni oni ve odavno
ne primeuju mene.
Gazim sve poraze,
ne brojim pobede,
jednostavno
traim utehu
u ritmu koraka.
63
PRVENSTVO PROLAZA
Put dug,
crvi mi
prate korake
gmiu, liu
krvave tragove...
Gde me vodi
iluzija?
Da li je ovo
jo jedan korak
ka ludilu?
Depresija,
izvitoperena stvarnost,
krik savrenstva,
ma dosta mi je nagaanja.
Crvi, imate prednost.
65
PUT ZA VENOST
Znam,
Ti si kao ja,
ne rauna
na vreme,
a ni na ljude
u tom vremenu,
ve traje
kao kap vode
sazdana
u tajni molekule
spremna
za put
u venost.
66
MODA
I moda
sretnemo se
opet,
negde i nekad.
Prepoznamo se
osmehom
i nastavimo
tamo
gde smo
nekad i negde
stali...
67
68
Miladin UGRENOVI
70
71
Vladanka Cvetkovi
72
BIOGRAFIJA
73
Sadraj
RAANJE
ZAR
EKAM
H20
I DA JE
10
KRALJEVI NEMIRA
11
SUNCOKRET
12
REPLICIRAM
14
DINOVI OKLOPA
15
OBGRLJENI VREMENOM
17
POSTOJANJE
18
PUTOVANJE
19
HARFA SVEMIRA
20
GOTOVO SAVRENI
21
75
22
RATNICA SVETLOSTI
23
SIZIFOVA JABUKA
24
VERA U LJUDE
25
26
POETSKA LUDA
27
I TO JE IVOT
28
MANE I KO ZNA KO JO
29
VREDNOST SITNICE
30
VJERA U LJUDE
31
RUA
32
TIINA U ISTINI
33
34
SLOBODNE PTICE
35
KRIK
36
TIINA
37
BESMRTNOST
38
76
NADA U OKU
39
NOJEVA BARKA
40
PORAENI POBJEDNIK
41
VERUJEM
42
EVE KI
43
RASPRODAJA
44
45
RAZLIVENE MISLI
46
FLORA I FAUNA
47
ALADINOVA LAMPA
48
SUZOM OGOLJENI
49
TAJNE POSTOJANJA
50
ONA
51
MESEEVA KI
52
KRUENJE
53
NA IVICI
54
77
55
UE
56
ODGOVOR
57
PUTOKAZ
58
BALKANKA
59
SAPUTNICA
60
KORAANJE
61
AH MAT
62
RITAM KORAKA
63
ODAZIV
64
PRVENSTVO PROLAZA
65
PUT ZA VENOST
66
MODA
67
Recenzija
69
Recenzija II
71
Beleka o autoru
73
Sadraj
75
78
79
RATNICA SVETLOSTI
Dijana Uherek Stevanovi
DIOGEN pro culture magazine
http://www.diogenpro.com
ISSN: 2296-0937, 2014.g.
80
81