Pismo majci - Jesenjin

Jesi l iva, staricice moja?

Sin tvoj ivi i pozdrav ti alje.
Nek uvecer nad kolibom tvojom
Ona cudna svjetlost sja i dalje.
Pi u mi da vidaju te cesto
zbog mene veoma zabrinutu
i da ide svaki cas na cestu
u svom tro nom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te cesto
uvijek isto prividenje muci:
kako su u krcmi finski no
u srce mi zaboli u tuci.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjev i tebe.
Kao nekad, i sada sam nje an,
i srce mi ivi samo snom,
da to prije pobjegnem od jada
i vratim se u na niski dom.
Vratit cu se kad u na em vrtu
ra ire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budi me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono cega ne bi:
odvec rano zamoren ivotom,
samo cemer osjecam u sebi.
I ne uci da se molim. Pusti!
Nema vi e vracanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo to mi sija istim arom.
Umiri se! Nemoj da te cesto
vidaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki cas