SVEUILITE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET

Alegorija u Gospodaru prstenova

(ZAVRNI RAD)

Rijeka, 2014.

SVEUILITE U RIJECI
FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI
Odsjek za kroatistiku

Alegorija u Gospodaru prstenova

ZAVRNI RAD

Preddiplomski studij: Hrvatski jezik i knjievnost

Mentor: dr. sc. Danijela Marot-Ki

Rijeka, 8. kolovoza 2014.

SADRAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 1
1.

2.

3.

IVOT J. R. R. TOLKIENA .............................................................................................. 2

1.1

Rano razdoblje ............................................................................................................. 2

1.2

Gubitak roditelja .......................................................................................................... 3

1.3

Utjecaji ratnih iskustava .............................................................................................. 5

1.4

Nastanak Gospodara prstenova ................................................................................... 6

ALEGORIJA U GOSPODARU PRSTENOVA ................................................................ 9

2.1

Knjievno odreenje djela ........................................................................................... 9

2.2

Kranska alegorija.................................................................................................... 11

SIMBOLIKA U ROMANIMA ........................................................................................ 16

3.1

Fantastino-stvarni svijet ........................................................................................... 16

3.2

Simbolika datuma, mjesta i likova ............................................................................ 17

4.

PARALELE ..................................................................................................................... 22

5.

TOLKIEN I PLATON ..................................................................................................... 26

ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 30
POPIS LITERATURE ............................................................................................................. 32

UVOD
Trilogija Gospodar prstenova jedna je od najpopularnijih i najvoljenijih knjiga
modernoga doba, a nita manji uspjeh nije njezin autor postigao niti
televizijskom ekranizacijom, nastalom nakon njegove smrti redateljskom
palicom Petera Jacksona.
John Ronald Reul Tolkien napisao je djela koja e jo dugo ostati na
pijedestalu moderne (fantastine) knjievnosti, no u ovome se radu neemo
previe osvrtati na taj aspekt koliko na alegorijske poruke, simbolizam, paralele
i usporedbe sa "opipljivim" svijetom te aluzijama na stvarne dogaaje.
Rad je koncipiran na sljedei nain - podijeljen je na etiri poglavlja i
nekoliko podpoglavlja. U prvome dijelu koncizno smo pokuali obuhvatiti ivot
Johna Ronalda Reula Tolkiena, od ranog razdoblja, preko gubitka roditelja,
ratnih iskustava koja su utjecala na njegovo stvaralatvo te nastanka njegovih
najpoznatijih djela, kako bismo jasnije mogli analizirati zadanu temu.
U drugome dijelu rije je o alegorijskim crtama u Gospodaru prstenova, a
posebna se pozornost pridaje pritom kranskim insinuacijama i knjievnom
odreenju djela (fantastina pria, basna).
U treoj glavi govori se o simbolici u odnosu na stvarni svijet u kojemu je
Tolkien ivio te osobito znaajnoj simbolici datuma i likova, a u etvrtom i
petom poglavlju govorili smo o paralelama i poveznici u filozofskim
razmiljanjima izmeu Tolkiena i Platona. Na koncu se nalazi saetak, zakljuak
te popis koritene bibliografije.
Metode koje su koritene prilikom istraivanja i izrade rada oslanjaju se
na prikupljene podatke iz trenutano dostupne literature, a to se odnosi na
knjige, internetske izvore i lanke.
Radovi su se iitavali i razluivalo se bitno od nebitnoga, a nakon toga
pristupilo se pojedinanim analitama i iznoenju zakljuaka.

1. IVOT J. R. R. TOLKIENA
Bilo kakva analiza djela poznatog britanskog knjievnika Johna Ronalda Reula
Tolkiena ne moe se na pravi nain ostvariti bez ugrubog pogleda na pievu
biografiju. Osim osnovnih podataka i informacija, pregled ivota i rada J. R. R.
Tolkiena bit e koristan i zbog jednostavne injenice to je Tolkien svoje
ivljenje u velikoj mjeri aplicirao na radove ponajvie trilogiju "Gospodar
prstenova", koja je i njegovo ivotno djelo.

1.1 Rano razdoblje

John Ronald Reuel Tolkien roen je u Bloemfonteinu u Junoafrikoj Republici
3. sijenja 1892, a preminuo 2. rujna 1973. u engleskom Bournemouthu.
Njegovi su roditelji bili sasvim obini ljudi, s gotovo nezanimljivim ivotima.
Otac Arthur obnaao je dunost bankovnog inovnika u banci Lloyds u
Birminghamu, a u dobi od 31 godine zaprosio je 13 godina mlau Mabel
Suffield, koja je u to vrijeme tek navrila 18 godina.
elivi napredovati u poslu, a pritom poprilino onemoguen radnim
mjestom u lokalnoj banci, Arthur Tolkien spremno je prihvatio slubeniku
poziciju u podrunici afrike banke u Bloomfontaineu i do 1890. marljivim
radom "ulovio" titulu menadera podrunice. Dalo je to "zeleno svjetlo" za
dolazak Mabel, iji je otac kao uvjet vjenanju postavio dvije godine razvijanja
veze i Arthurova poslovnog napretka.
Par se naposlijetku vjenao 16. travnja 1891. godine u katedrali u Cape
Townu, a prvi im se sin rodio treeg sijenja idue godine. Prve godine ivota
maloga Johna Ronalda Reuela bile su egzotine, a ozbiljnu je opasnost za dijete
predstavljala okolina - majmuni, zmije, pauci i ostale opasne ivotinje koje su
vrebale na svakom koraku.

1.2 Gubitak roditelja

Izravni susreti s takvim "zvijerima" uvelike su utjecali i na Zvijeri u
njegovim djelima, poput tarantule, koja je jednom prilikom mladog Tolkiena ak
i ugrizla. Traei obitelji neto normalniji ivot, Mabel Suffield agitirala je za
povratak u Englesku, ali premjetaj je morao biti odgoen zbog njezine druge
trudnoe. Godine 1894. rodio se i Hillary Tolkien, a u travnju idue godine
obitelj je, izuzev oca, parobrodom otputovala u Southampton te potom
Birmingham, gdje su se konano i skrasili.
No, ve je 1896. Mabel javljena vijest da je Arthur preminuo od
posljedica reumatske groznice, a kad je doputovala u Bloomfontain na posljednji
ispraaj, njezina su supruga ve pokopali. Djeaci su u razdoblju nakon oeve
smrti bili osueni muki lik "glumiti" jedan drugome, a esto su se tokom
djeatva igrali borbi protiv zlih sila, zamiljali udovita i zle arobnjake.
Ronald je vrlo brzo postao strastven itatelj, a sa sedam godina poeo je, i
to vrlo uspjeno, uiti francuski. "Ronaldove su matarije o ljudoderima i
zmajevima postale konkretnije kad je poeo itati. Majka ga je ohrabrivala i
upoznala ga s mnogim izvrsnim djejim knjigama tog doba, inspirativnim
priama kao to su bile tek objavljene Treasure Island (Otok s blagom), Alice in
Wonderland (Alisa u zemlji udesa) i tradicionalnim priama kao to je arobni
svira. No, sedmogodinjem Ronaldu najvanija je knjiga bila Red Fairy Book
(Crvena knjiga bajki) Andrewa Langa." (White: 2006, str. 27)
Premda je njegova majka vjeto svirala glasovir, Tolkiena glazba nije
pretjerano zanimala, to je neobino s obzirom na injenicu da je u svojim
djelima likovima esto u usta stavljao stihove i pjesme koje je sam napisao.
Autor najoposenije njegove biografije Michael White ustvrdio je kako se "ini
da je meu njegovim umjetnikim sposobnostima glazba bila jedina slaba
toka." (White: 2006, str. 27)

Stres zbog ivota na rubu siromatva, kao i briga za dvoje male djece,
uvelike su utjecali na Mabelino zdravlje te joj je 1904. godine dijagnosticiran
dijabetes, za koji u to doba nije bilo pravoga lijeka. Nakon njezina povratka iz
bolnice, preselili su u mirnije krajeve, a "ljeto 1904. istie se u Tolkienovim
uspomenama kao moda najidilinije razdoblje itava njegova djetinjstva,
nenaruena slika ivota na engleskom selu, koja je gotovo sigurno bila
nadahnue za izmiljeni Shire Meuzemlja." (White: 2006, str. 33)
Majina se bolest ipak periodino pogoravala te se pred djeacima 14.
studenoga sruila u kuici u Rednalu. Pomoi nije bilo - Mabel je pala u komu i
est dana kasnije umrla u dobi od samo 34 godine, ostavivi za sobom dvoje
maloljetne djece. Njezina je smrt posebice utjecala na starijeg sina, kojega je
nenadani dogaaj potaknuo da se okrene kranstvu, to e kasnije jako utjecati
na njegovo knjievno stvaralatvo.
Osuen sam na sebe, Ronald je razvio osobine koje e ga pratiti do kraja
ivota - drutvenost i ekstrovertiranost, iako su neminovno uslijedila mrana
razdoblja pesimizma i depresije. U tim je godinama ivio u siromatvu, stalno se
selio i neprijeporno patio zbog ranog gubitka oba roditelja. "Zbog toga mu je
duh postao prilagodljiv i okrenut raznovrsnim stvarima, ali je naizgled
besmislena smrt mlade majke u njemu probudila duboko ukorijenjeni osjeaj da
je sve to ljudi stvaraju u konanici uzaludno, a sav ljudski trud u djelovanju tek
puka tatina." (White: 2006, str. 36)
Tolkien je izuzetno volio kolu; bio je omiljen kako meu kolegama, tako
i meu profesorima, zanimao se za irok dijapazon predmeta, a volio je i sport,
osobito ragbi. Godine 1911. upisao se na prestino oxfordsko sveuilite, a
pohaanje takve kole bilo je za njega mnogo vie od prilike za uenje i
proirivanje znanja. Bio je inteligentan student, ali poneto spor u otkrivanju
svog punog potencijala.
Neto prije odlaska na Oxford upoznao je tri godine mlau buduu
suprugu Edith Bratt, s kojom se i uselio u zajedniki stan u ulici Duchess, no
4

pravi je uzlet, u intelektualnom smislu, doivio tek nakon njihove razdvojenosti.

Tijekom Prvog svjetskog rata otpoeo je Tolkienov najraniji rad na zapisivanju
mitologije, a negdje u to doba posijao je sjeme kasnijeg Silmariliona. Suvino je
i napomenuti kako se ratno razdoblje takoer transcendiralo u njegovim
kasnijim djelima.

1.3 Utjecaji ratnih iskustava

"Tijekom posljednje godine Prvog svjetskog rata Tolkien je poeo raditi
na ranim zabiljekama, koje su kasnije postale dijelom velike sage; elio je
pisati o onome to je opisivao kao 'englesku mitologiju'. Prouavajui drevne
jezike i kulture koje su se koristile tim jezicima, doao je do zakljuka da
Engleska, za razliku od Islanda, Skandinavije i sredinje Europe ne posjeduje
znaajan skup pisanih legendi koje bi oblikovale posebnu mitologiju." (White:
2006, str. 72) Krije se u tome porivu i konani Tolkienov produkt besmrtna
saga o Meuzemlju.
Uzevi u obzir injenicu koju emo potvrditi u kasnijem segmentu rada da je Gospodar prstenova, zajedno s gotovo kompletnim njegovim opusom,
baziran na kranstvu - neobino je zakljuiti kako "Tolkienova mitologija,
poput drevnih tradicija na kojima se temelji, opisuje svijet u kojemu ne postoji
kranstvo. Meuzemlje je svijet koji je, reeno jezikom kranstva, 'pao', ali
nije otkupljen." (White: 2006, str. 76)
Na ozbiljan (knjievni) rad potaknulo ga je, dakako, ratno razdoblje, ali i
smrt dvojice bliskih prijatelja na bojinici. Na njegove su kasnije radove takve
postavke, uz vrijeme provedeno u bitkama, utjecale u naoko nesluenu razmjeru.
Nakon okonanja Prvog svjetskog rata 1918. godine, sada ve vjenani,
Ronald i Edith preselili su u Oxford; Tolkien je negdje u tom razdoblju zapoeo
rad na novom rjeniku engleskoga jezika, a na Sveuilitu u Leedsu poeo je
predavati engleski jezik. Rjeniku je, uz svesrdnu pomo Kanaanina E. V.
5

Gordona, "toku na i" stavio 1920, a nedugo su potom dvojica prijatelja

osnovala Viking klub, kojemu je u opisu dogaanja stajalo, meu inim, kreiranje
"obinih stihova o studentima, prevoenje na anglosaksonski i pjevanje
'drinking songs' na staronordijskom." (Carpenter: 2012, str. 118)

1.4 Nastanak Gospodara prstenova

Bitan dogaaj u Tolkienovu ivotu zbio se 11. svibnja 1926. na sastanku

engleskih studija Merton Collegea (dijela Oxforda), na kojem je upoznao 27godinjeg Clivea Staplesa Lewisa, kasnije poznatog kao autora Narnijskih
kronika. Bio je to poetak dugotrajnog i prisnog prijateljstva, koje e oboma
mnogo pomoi u njihovim knjievnim stvaranjima.
Trenutak koji je oznaio stvarni poetak Tolkienova pisanja zbio se
tijekom profesorova ocjenjivanja ispita, kada je naiao na jednu potpuno praznu
stranicu. Zapisao je tada sljedeu, danas ve globalno poznatu reenicu: "U rupi
u zemlji ivio je Hobit."
Kreativno razdoblje Tolkienova ivota punom je parom krenulo naprijed
30-ih i 40-ih godina 20. stoljea, uz tek kratkotrajni prekid izazvan strahotama
Drugog svjetskoga rata. Osim to je konano pronaao svoj ivotni put i izgradio
linost, procvjetao je i u smislu nadahnua i poriva za pisanjem, premda ni sam
nije mogao konkretno odrediti precizni nastanak prie o Meuzemlju.
Godine 1937. prvi je put ukoriio Hobita, za kojega je nadahnue vidno
crpio iz vlastitog djetinjstva knjiga koje je proitao, igara kojima se igrao i
matanjima u kojima je, zajedno s bratom, uivao u egzotinoj Junoj Africi i
ruralnoj Engleskoj.
Iscrpljujui rad na oxfordskom sveuilitu producirao je razvoj
Tolkienove odbojnosti spram modernih tehnologija - televizije, automobila,
radija, ali i moderne knjievnosti, glazbe, kazalita, politike. "Tolkien se nije

jako razlikovao od Bilba Bagginsa. Nije imao povjerenja u 20. stoljee, a

povremeno ga je i prezirao." (White: 2006, str. 145)
Njegov je forte bila fantastika, mitologija u kojoj je uivao i pronalazio
najboljeg sebe. "Za njega fantastika nije bijeg od stvarnog svijeta u Nedoiju ili
Dembeliju u kojoj su sve elje prividno ispunjene, ve bijeg od profanosti u
transcendenciju. Fantastika je, saima Tolkien, bijeg iz zatvora, a ne bijeg
dezertera. Bajka prema Tolkienu prua nekoliko vrsta bijega: bijeg od sivila
suvremene arhitekture i kulture ivljenja, bijeg od industrijalizacije u arhaina
razdoblja, bijeg od tjelesnih ogranienja, bijeg od teih nedaa kao to su bol,
bolest, rat ili neimatina, bijeg od boli zbog odvojenosti od iskona i,
naposlijetku, bijeg od smrti doaran u bajkovitim kraljevstvima besmrtnika i
potragom za besmrtnou koja je u temelju knjievnosti jo od epa o
Gilgameu." (Mrdulja Doleal: 2012, str. 41)
Gospodara prstenova (uz prvu knjigu o Meuzemlju - Hobita) Tolkien je
najposlije zavrio nakon nekoliko godina intenzivnog rada, 1947. (meu
razlozima tomu bilo je i njegovo kronino nezadovoljstvo prvom knjigom).
Jedna od prvih recenzija proizala je iz pera upravo C. S. Lewisa, koji je uto ve
i zavrio svoje Narnijske kronike (koje je Ronald, usput budi reeno, smatrao
apsurdnima).
"Iskapio sam bogat kale i utaio dugotrajnu e. Jednom kad pria
zapone uspon ravnomjeran i po velebnosti i po strahotama (koje ublaavaju
zeleni predjeli bez kojih bi doista bile nepodnoljive) gotovo je neusporedivo s
ijednim djelkom u cijelom rasponu pripovijedne umjetnosti koju poznajem. (...)
Nijedna romanca ne moe s takvim samopouzdanjem odbaciti optube o
eskapizmu. Ako i u emu grijei, grijei u suprotnome: pobjeda zamalo propale
nade i nemilosrdno umanjivanje izgleda za uspjeh junaka gotovo su
nepodnoljivo bolne." (Mrdulja Doleal: 2012, str. 24)
Njegovo oduevljenje ipak nije bilo unisono. Uvrijeeno je bilo miljenje
kako su bajke, u modernom svijetu obrazovanih ljudi, preputene djeci kao
7

"otrcano i staromodno pokustvo koje se prebacuje u djeje sobe zato to ga

odrasli vie ne ele pa im ne smeta ako se njime nemarno postupa." (Mrdulja
Doleal: 2012, str. 25) Upravo je zbog toga Gospodar prstenova, poslovnim
rjenikom reeno, bio vrlo rizian i neizvjestan pothvat.
U Gospodaru prstenova Tolkien je neosporno na pladnju ponudio veinu
svojih uvjerenja, razmiljanja i opsesija - bijes prema 20. stoljeu,
tehnologizaciji i modernizaciji, zagaivanju, potroakom drutvu... Colin
Wilson kritiku njegova djela saeo je u sljedeem: "Gospodar prstenova kritika
je modernog svijeta i vrijednosti tehnoloke civilizacije. Knjiga objavljuje
vlastite vrijednosti i itatelja pokuava uvjeriti da su te vrijednosti bolje od onih
koje trenutano vladaju. Predstavlja napad na moderni svijet i istodobno izraz
vjere, manifest." (White: 2008, str. 192)

2. ALEGORIJA U GOSPODARU PRSTENOVA

Alegoriju

definiramo

kao

stilsku

figuru

prenesenog

znaenja;

opis,

pripovijedanje koje se slui metaforom kako bi izrazilo opu ili apstraktnu ideju,
ali se protee na razinu cjelokupnog djela. Drugim rijeima, neke je radove
jednostavno nemogue interpretirati izvan nekog, od autora unaprijed zadanog,
konteksta.
Alegorija (prema grkom allos, govorim) moe se na drugi nain shvatiti
kao produena metafora, tj. upotreba rijei u prenesenom smislu s tim to se
pravi smisao otkriva tek ako odreene pjesnike slike u cjelini zamijenimo
pojmovima, ustanovivi tako na to se one zapravo odnose. Tako se itava jedna
knjievna vrsta, basna, zasniva na alegoriji. (Solar: 2005, str. 80)
Fantastina Tolkienova pria o junatvu, tragediji i bezvremenoj
pustolovini, ma koliko sam autor uporno tvrdio suprotno, ne moe se promatrati
odvojeno od karakteristika alegorinosti. Budui da, sama po sebi, i fantastika,
odnosno fantastina knjievnost, u svojoj sri sadri notu alegorije, u ovome
emo se dijelu rada posebno pozabaviti eventualnim alegorinim znaenjima i
porukama Gospodara prstenova.

2.1 Knjievno odreenje djela

Ispred svih daljnjih razmatranja, vano je prije svega apostofirati kako je John
Ronald Reuel Tolkien tijekom itavog svoga ivota ustro poricao sve tvrdnje i
razmatranja o alegorinosti njegova ivotog "manifesta". Nije, pae, uope volio
ikakvo analiziranje i seciranje svojih "rjeotvorina", emu e najbolje
posvjedoiti podatak kako je bez ikakva ustezanja odbio molbu jednoga studenta
u pomoi pri pisanju zadanog osvrta.
Pitanje koje se pritom postavlja jest kako je Gospodara prstenova
klasificirao, dakle, autor? Mogli bismo, ponajprije voeni biografskim detaljima,
9

iznai da odgovor lei u prvoj knjizi prie o Meuzemlju Hobitu. Svoj rad
razluuje, dakle, Tolkien kao bajku i pritom se kategoriki ograuje od bilo
kakvih alegorijskih reakcija i insinuacija.
U predgovoru drugom izdanju djela Tolkien je pokuao opovrgnuti
pretpostavke o porukama i "pravim znaenjima", odbacivi sve navode ne
samo o alegorinosti, ve i simbolinoj povezanosti Gospodara prstenova s
Drugim svjetskim ratom ili pak engleskom "nestanku" pod naletom prometne
ekspanzije i industrijalizacije.
"Nikako ne trpim alegorije u svim njihovim pojavnim oblicima, nikad ih
nisam volio otkako sam dovoljno star i mudar da otkrijem njihovu prisutnost.
Mnogo vie volim povijest, stvarnu ili izmiljenu, s njezinom raznolikom
primjenjivou na miljenje i iskustvo itatelja. Mislim da mnogi brkaju
'primjenjivost' s alegorijom; ali prva je u slobodi itateljevoj, a drugu mu svjesno
namee autor." (predgovor drugom izdanju, str. 9)
Dalo bi se iz navedenog zakljuiti, stoga, kako se Tolkien, premda to
nikada nije, niti bi ikada, priznao, alegorijom (i simbolizmom) koristio donekle
nesvjesno,

postavljajui

alegoriju

pod

isti

nazivnik

sa

spomenutom

"primjenjivou". Zadravajui takav stav, njegova su djela, bez spora, odraz

tada aktualnih dogaanja u svijetu. Na neki neobian i "raspravljiv" nain
upravo su se ratna zbivanja, napredak ovjeanstva i nezaobilazno mitoloko
naslijee uskladili s onime o emu je Tolkien pripovijedao.
U jednoj od korespondencija sa C. S. Lewisom, nakon mnogo unutarnje
borbe i rata protiv neistomiljenika, Tolkien je najposlije prisnaio: "Alegorija i
Pria susreu se negdje u Istini, premda se kreu sa suprotnih polova. to je
Alegorija bolja i temeljitija, to je itljivija kao Pria, a to je Pria bolje
ispredena, to e lake u njoj oni koji to ele pronai alegoriju" (Pismo 109).
Bilo je to najvie to se, na tom polju, od Tolkiena moglo dobiti.
Alegorinost ima isto toliko poklonika, koliko i protivnika, a jedan je od
potonjih i hrvatski sveuilini profesor Zoran Kravar koji se u rasprama
10

priklanja Tolkienu, tvrdei kako alegorija nikako ne moe biti izuzeta iz svijeta
Tolkienove mate i "visoke fantastike", ali da se "ispod arhainog kostima i
mizanscene nasluuju tendencije i pojavnosti modernog svijeta." (Kravar: 2010,
str. 83)
"Kao i u primarnom svijetu, povijesne se prie zaboravljaju i prelaze u
legendu, a onda i u bapska naklapanja. Tolkienu je bilo posebno vano ocrtati taj
proces jer on podrazumijeva i da ono to danas smatramo bajkama sadri zrnce
povijesne istine, a njega je u znanstvenom i knjievnom radu oduvijek
privlaila, kako sam kae, upravo mjeavina vera historia i mythos", prisnauje i
Petra Mrdulja-Doleal. (Mrdulja Doleal: 2012, str. 248)
Takvi se navodi jednostavno mogu potkrijepiti primjerom Bilbove
pustolovine (period prije osnivanja Prstenove druine, odnosno trilogije
Gospodar prstenova) koja postupno prerasta u bajku drugim rijeima, takav
bismo postupak mogli opisati kao prelazak povijesne istine u pojednostavljenu,
ak i naivnu priu.
"Tolkien svoj opus, dakle, nije smjestio u izmiljeni vakuum nepovezan s
primarnom povijeu. Odnos izmiljene i prave povijesti jedna je od glavnih
tema njegova djela i najizraenija je upravo u isticanju literarnosti teksta koji je
predstavljen kao niz rukopisa. Prikazujui istodobno da je zrnce povijesne istine
skriveno u naizgled najmatovitijim bajkama, ali i da se povijesni dogaaj
iskrivljuje ve pri prvom pripovijedanju, Tolkien iskazuje enju za savrenim
stjecanjem koje utjelovljuju elfi i enti, dugovjeka stvorenja koja su svjedoila
stvaranju povijesti." (Mrdulja Doleal: 2012, str. 254)

2.2 Kranska alegorija

Ukoliko kao polazinu toku insinuacije kranske alegorije u Tolkienovim

radovima uzmemo injenicu da je autor bio izraziti vjernik, kranin, utoliko e

11

nam navodi o bilo kakvim teolokim, vjerskim motivima, simbolima ili

paralelama biti umnogome jasniji. No, bitna je odrednica svakako i Tolkienova
"opsesija" mitologijom. Ako se izrazimo paradoksalno i utvrdimo kako se mit
veinski sastoji od istine dolazimo do zakljuka kako je autoru "istina"
predstavljala kransku vjeru.
Osnovu Tolkienova djela ine podjednako njegov tipian (engleski) ivot
kao i strast za mitologijom, odnosno nordijskim svijetom junaka i borbe za
pravdu. Mitologija je, uz kranstvo, bitan izvor autorova stvaralatva, a anr
fantastine proze u koji se klasificira i Gospodar prstenova neosporno je uza te
dvije stvari povezan. "O bliskoj vezi fantastike i religijskih tema svjedoi i
injenica da su trojica najveih fantastiara bili sveenici: George MacDonald,
Lewis Carroll i Charles Kingsley." (Mrdulja Doleal: 2012, str. 70)
Gospodar prstenova odvija se u zamiljenom, fiktivnom (fantastinom)
svijetu, ali je taj svijet ujedno i itekako na. Realan i opipljiv, koliko i knjiga
koju drimo u rukama. Taj je svijet putokaz za otkrivanje duhovne realnosti, a
rat u Meuzemlju nita je doli alegorija borbe izmeu istih tih duhovnih sila
koja se odigrava svuda oko nas.
Doznaio je to u jednom od svojih pisama upuenih C. S. Lewisu:
"Sukladno mojoj namjeri, Gospodar prstenova...trebao bi se slagati s kranskim
mislima i uvjerenjima." Svrha takvog pristupa moe biti poziv na vjerovanje,
otvaranje vrata istini, preobraaj onih koji jo nisu "progledali". Materijal za
svijet Meuzemlja crpio je, dakle, Tolkien izravno iz vjerskih uvjerenja i
kranskog svemira.
Na mnogim mjestima, a spomenut emo tek najeklatantnije primjere,
Tolkien nam jasno govori sve, a opet je toliko zaahuren. Prikazivanje
dananjeg ovjekova poimanja vjere kao neega dosadnog i suhoparnog ogleda
se ve i u situaciji u kojoj Bilbo na roendanskoj zabavi svojim uskogrudnim
roacima eli pripovijedati o dubljim realnostima svijeta, a njegovi se sluatelji
dosauju.
12

Potvrda kranske alegorije jasna je i u samim karakternim crtama dvojice

vodeih hobita Bilba i Froda. Obojica su na neki nain posebni, ali iz letargije i
ugodnog ivota u Shireu bude se tek u srednjim godinama, ba kao u najveoj
kranskoj pustolovini kroz Pakao, istilite i na koncu Raj. Njihovo e
junatvo kasnije poprimiti sve vee razmjere, a neoosporno je isprepleteno i s
ve toliko puta spominjanim mitolokim porivima: "Kranski ideal junatva
plod je Tolkienova promiljanja nordijske teorije hrabrosti koju smatra velikim
doprinosom rane Sjevernjake knjievnosti. Ta je teorija hrabrosti nastala zbog
osebujne predodbe o svijetu i njegovoj sudbini. U nordijskoj mitologiji,
dakako, i same bogove eka konaan poraz." (Mrdulja Doleal: 2012, str. 186)
Kako bismo takve navode dodatno osvijestili, spomenut emo i neizravne
biblijske reference: "U tom e nadmetanju, prema kranskom idealu junatva
koje u Tolkienovu opusu vrijednou nadmauje ratnike vrline tradicionalnih
drutava, prevagu odnijeti oni koji se na ovome svijetu doimaju ludima i
slabima, u skladu s Prvom poslanicom Korinanima" (Mrdulja Doleal: 2012,
str. 177)
Saga o prstenu podastire nam i vjenu kransku dogmu "poraz u
vremenu, pobjeda u vjenosti". "Ja sam kranin, tovie katolik, pa od povijesti
ne oekujem drugo nego da bude dug poraz premda sadri (a legenda to moe
sadravati jasnije i dirljivije) natruhe ili slutnje konane pobjede." (Mrdulja
Doleal: 2012, str. 187) Saimajui reeno, pisac poruuje kako pojedinac nije
sposoban napraviti udo i spasiti svijet, ali hrabri porukom da ak i individualni
poraz moe znaiti konanu pobjedu.
Istinska pria u Meuzemlju stoga je sljedea: pojedincu valja spoznati da
je njegov ivot nita drugo nego vjeito traganje te dio prie mnogo vee od nas
samih "teoloke Velike prie, u usporedbi s kojom njegova osobna potraga za
sreom blijedi te je nije teta rtvovati za uspjeh (povijesne) kolektivne potrage.
(Mrdulja Doleal: 2012, str. 245)

13

Pojedini Tolkienovi likovi, usto, podosta nalikuju Kristu, odnosno djelu

koje je uinio za povijest ovjeanstva. "Kristoliki se likovi pojavljuju kada Isus
nije prikazan direktno, nego simboliki i alegoriki, a prepoznaju se po
pojedinim radnjama koje ih povezuju s Isusom. (...) Frodo Baggins tako postaje
jednom od najslavnijih linosti u povijesti Meuzemlja kada na sebe preuzima
zadatak unititi Sauronov prsten, prsten moi koji sadri cjelokupno zlo svijeta,
a koji bismo mogli povezati sa spoznajom dobra i zla iz Knjige postanka 3: 1, 47. Frodo nije traio da mu bude povjerena ta misija, no preuzeo je na sebe taj
zadatak. Njegov je lik neporoan i utjelovljenje po nevinosti, no nije lien
napasti. Iako ga prsten napastuje, slino kao to avo kua Isusa u Evanenju po
Mateju 4, 9, on se uspijeva oduprijeti. Takoer, navodno je Tolkien pri opisu
Frodove borbe s prstenovom moi na umu imao rijei iz molitve Oe na: 'I ne
uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.' Ba kao to Gandalf upozorava
Sarumana o opasnostima na palantiru, Bog upozorava vjernike u Ponovljenom
zakonu 18, 10 12." (Crnkovi, M. "Kranska alegorija u trilogiji Gospodara
prstenova J. R. R. Tolkiena")
Brojne su teoloke, kranske teme u Gospodaru prstenova smrtnost i
besmrtnost, bitka izmeu dobra i zla, djelovanje milosti, pobjeda poniznosti nad
ponosom, uskrsnue, spasenje, kajanje i ostalo.
"Radi se o dubokom promiljanju o tome to znai biti izvorni ovjek:
prisutna je potraga za rjeenjem zla (motiv hodoaa), Frodo 'ljubi blinje
svoje' i dijeli ono to nam je dano za ope dobro (motiv zajednitva), donosi
nadu iz tame i iskorjenjuje zlo u srcima (pretvorba). Znakovita je bitka izmeu
dobra i zla, personificirana u biu Golluma, a koja se istovremeno odvija u
srcima ostalih likova. Prevladavanje ogorenosti, ovisnosti, pohlepe i iskuenja
ono je s im se likovi bore. Spasenje se sastoji u prevladavanju tame, a mogue
je samo kroz vjeru u dobro i pomaganje drugima. Iskupljenje je vrlo konkretan
pojam u smislu ponovnog stjecanja ili gubitka sposobnosti ljubavi. Kao i u
kranstvu, slobodan je izbor likova djelovati iz ljubavi ili straha te se boriti
14

protiv zla ili biti njegovom slugom." (Crnkovi, M. "Kranska alegorija u

trilogiji Gospodara prstenova J. R. R. Tolkiena")
Tolkien je povukao paralele izmeu mita, religije i fantazije,
kreiravi naposlijetku mit kranske Objave - ta kranstvo i jest izvor svih
mitova, jedini mit koji se uistinu dogodio. "Knjievnost je u njegovim oima
podstvarateljstvo, po uzoru na Stvoritelja, Boga kranske Objave. Stvorio je
fantastini mit koji u sebi ima sadraj Objave. ovjek stvara fantazirajui i
kvalitetna proza treba imati nutarnju konzistentnost sa stvarnou. Mit se moe
definirati kao sakralna naracija koja tumai kako je svijet ili ovjeanstvo
postalo ovakvim kakvo sada jest. Mit je u svojoj biti, slino kao i fantazija,
utemeljen na mati (imaginaciji, stvaranju i kombinaciji slika) i kao takav
uroen i spontan ovjeku. On je stariji od sustavnog razumskog napora
(filozofija), prikupljanja znanja (znanost) i voljnih ina (religija) i predstavlja
njihov 'spiritus movens' i izvorite." (Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni
agent kranske objave: Hobit, Krist i avantura ivota").
Odlian vizualni primjer kranskih referenci u Tolkienovim radovima
ilustracija je knjige koju je pisac sam izradio za Hobita. Slika, naime, neodoljivo
podsjea na ilustraciju Uspona na goru Karmel (sv. Ivan od Kria), a domovina
patuljaka (Pustogora) zapravo je njegova slika. To je brdo danas zatieno
Unescom kao nalazite vrijednog arheolokoga blaga, poduprijeto ostacima
ljudskih nastambi u mnogobrojnim piljama. U novozavjetnoj knjizi Otkrivenja
Karmel se spominje u kontekstu armagedonske bitke, a usporedo se Bitka pet
vojski odigrava u samom podnoju Pustogore. Mogli bismo na taj nain, usto,
nastaviti unedogled.

15

3. SIMBOLIKA U ROMANIMA
U treem dijelu rada posebna e pozornost biti usmjerena simbolikim
elementima i strukturama vidljivima u Tolkienovim djelima.
Solar definira simbol kao zamjenjivanje neke rijei, ivotne pojave ili
pojma njegovom uvjetnom, alegorijskom oznakom. Tzv. stalni simboli, koji se
nazivaju i emblemima (prema grkom emblema, znak) upotrebljavaju se u
cjelokupnoj kulturi, pa tako i u knjievnosti. (Solar: 2005, str. 80)
Simbolika u Tolkienovim djelima poinje s kranstvom, a iitati se
pored toga mogu i aluzije na Drugi svjetski rat, tehnoloki napredak, englesku
socijalnu i drutvenu situaciju... "Nagovjetaj kranstva u Tolkienovu svijetu
ipak se moe iitati. Ljudski sinovi, za razliku od elfa, u trenutku smrti zauvijek
naputaju Meuzemlje te ih stoga nazivaju Strancima ili Gostima, a oni su
obdareni enjom za neim to ne pripada ovome svijetu. Tolkien na tom mjestu
povlai crtu i o sudbini ljudi ne zna se nita vie (...) No, upravo ta
(nekarakteristina) nedoreenost ostavlja otvoren prostor za biblijsku priu, a
Tom Shippey ukazuje na nekoliko nenametljivih znakova koje Tolkien ostavlja
u djelu, kao primjerice taj da je za dan Sauronova pada odabrao 25. oujka, dan
koji se u staroj Engleskoj tradicionalno smatra danom raspea, posljednjim
danom stvaranja i ukazanja. Time Tolkien, ne prelazei u alegoriju, povezuje
pobjedu u Ratu za Prsten s kranskom godinom i najavljuje moguu konanu
teoloku pobjedu, odnosno iskupljenje svijeta." (Mrdulja Doleal: 2012, str. 47)
3.1 Fantastino-stvarni svijet
U Tolkienovim djelima nalazimo mnogobrojne refleksije na stvarni svijet u
kojem je ivio, a injenica koju mnogi zaboravljaju jest da trilogija "Gospodar
prstenova" nikako nije simplificirano fantastino djelo, napisano da bi zabavilo
i(li) oaralo. Ono nosi sijaset poruka, metafora, alegorija, simbola i paralela sa

16

svijetom i njegovim "aktivnostima", reflektira se kroz rat, prodiranje (visoke)

tehnologije, promjene u ponaanjima ljudi, socijalne relacije i ino.
Prethodnu tezu potvruje i Vladimir Biti: "Kako knjievnost ipak, makar i
preko igre imaginacije mora iskazivati neko iskustvo o stvarnosti inae bi bila
potpuno inkomunikativna pojam stvarnosti mora u konzekvenciji biti shvaen
kao zajedniko iskustvo, to znai da e ono to e vrijediti kao stvarnost mora
biti uspostavljeno, izmeu ostalog, upravo stvaralakom matom." (Biti: 2000,
str. 53)
Sam je Tolkien nebrojeno puta isticao kako njegov zamiljeni svijet
Meuzemlja nikako nije u potpunosti odvojen od primarnog (stvarnog) svijeta.
U Pismu 165 tako govori: "Premda se nisam trudio nau zemlju zemljopisno i
geoloki prenijeti u svoj svijet, na imaginativnom planu, moja se pria dogaa u
davnoj povijesti Staroga svijeta na naem planetu." (Pismo 165)

3.2 Simbolika datuma, mjesta i likova

Kransku simboliku nailazimo u Gospodaru prstenova na svakome koraku.
Moda je i najeklatantniji primjer datum polaska Prstenove druine iz Rivendela
25. prosinca. Boi, poetak crkvene godine, hod sa Kristom, to moemo
povezati i s Frodovim zadatkom u njegovu hodu ka konanom unitenju prstena.
Referenca na trnoviti kranski put usto je i prethodan ivot hobita u neznanju, u
mraku, samodostatnosti. Na putu do Rivendela hobiti doivljavaju svojevrsno
prosvjetljenje, spoznaju kako je dolo vrijeme da izaberu stranu i stave se u
funkciju zajednice i opega dobra. Postulat prema kojem bi djelovati trebao i
svaki pravi kranin.
U toj je prii Sauron simbol, slika i prilika, Sotone (palog anela), ija je
pojava nakaradna, zlobna, unitavajua i opasna. Sauron je taman, a nutrina mu
gori vatrom vjene frustracije i paklenskih muka. Sauron se, naime, eli igrati
Boga i sve loe osobine posjeduje upravo zbog te neuspjele imitacije stvaranja
17

(svog, novog sustava i svjetskog poretka). "Koncentracija moi i podreivanja

drugih svojoj volji sama je sr onoga to Sauron ini, a to je magija. Grijeh
oholosti. Magija stvara prstenje moi; magija stvara monstruozne kreature (uruk
hai, nazguli, udovina letea bia, konji, trolovi), iskvarene ljude (nazguli,
Sauronova usta, istonjaci iz Harada). Magija je obeanje moi ljudima. Odgoda
smrti. Utjelovljenje magije je Prsten Vladar, a onaj tko ga nosi upao je u krajnju
oholost. Zajednica za njega vie ne postoji, postaje nevidljiv." (Kovaevi, D. "J.
R. R. Tolkien tajni agent kranske objave (2): Gospodar prstenova trijumf
milosti")
Mordor, kao Sauronovo obitavalite, slika je pakla. Simbolika Mordora
moe se promatrati i kroz konaan datum unitenja prstena. Zbilo se to 25.
oujka, na blagdan Blagovijesti.
Vratimo li se na tvrdnje o kranskoj alegoriji/simbolici, zakljuit emo
da se lik Krista pojavljuje slojevito unutar tri lika. Najbitniji je pritom Frodo,
simbolika slika Krista sveenika, koji na sebe preuzima teak zadatak unitenja
prstena, ba kao to je Isus preuzeo na svoja plea teret grijeha itavog svijeta.
Kristov kri unitenja simbolino je u Gospodaru prstenova prikazan kroz
Sauronov prsten moi, kojega Frodo nosi prema Planini Usuda u Mordoru
Kristovoj Kalvariji. Tijekom puta, Frodo prolazi kroz muke i iskuenja slina
Kristovim patnjama, to dodatno potpiruje kranske motive i djelu daje dublje
znaenje.
Gotovo sa stopostotnom sigurnou moemo zakljuiti, nadalje, kako je
slijedei liniju kranskih simbola Kristov imun Cirenac hobit Sam Gamgee.
Drugi je "zapakirani" lik krista Aragorn, kojemu i samo ime znai: kraljevsko
stablo, od kraljevske loze). Aragorn je predstavnik ljudi sa Zapada, takozvanih
dunedaina, kojih je u Meuzemlju vrlo malo i uglavnom se prezentiraju kroz
uloge nepristupanih i samotnih umara. Nastavimo li u istom tonu, moramo
napomenuti i simboliku ulogu ume u Tolkienovu djelu. Budui da je umar Aragorn biblijska slika Dobrog pastira, uma u kojoj djeluje jest stado.
18

"Aragorn nije naoit i ljudi ga gledaju kao udaka. On je predvodnik vojske

Dobra u ratu protiv sila Zla. Na tom putu on 'prolazi dolinom smrti, ali zla se ne
boji' dok koraa Stazama Mrtvih. Iz tog silaska nad pakao izlazi pobjedonosno,
a slijedi ga vojska mrtvih, 'vjerolomnici' (osloboene due iz istilita). Ruke
kraljeve su iscjeliteljske. Kao to Krist lijei bolesne i ini uda, Aragorn se
nakon sumaraka kriomice u tajnosti i poniznosti uvlai u kue lijeenja i
polaganjem ruku ozdravlja ranjenike, da bi se u zoru iskrao natrag u osamu, a
glas se o njemu prouo po itavoj okolici." (Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien
tajni agent kranske objave (2): Gospodar prstenova trijumf milosti").
Osim bolesnikog pomazanja, alegorija Kristovih djela vidljiva je i u
Aragornovoj krunidbi, kojoj se paralela moe pronai u Knjizi Otkrivenja
svadba, vjenanje Kralja i njegove zarunice, Arwen. Arwen, pak, simbolizira
samu Crkvu. Potvrdit e to injenica da Arwen nosi nadimak Undomiel, to u
prijevodu znai zvijezda Danica. Moemo tako nastaviti unedogled pa
spomenuti kako se vjenanje zbiva u Minas Tirithu, Bijelom gradu, svojevrsnom
ekvivalentu Jeruzalemu. U njemu pak raste kraljevsko stablo telperion, kojemu
je pandan stablo ivota u Edenskom vrtu.
Trea osoba u Gospodaru prstenova kojoj se moe priiti uloga Krista
proroka jest arobnjak Gandalf, kojemu su vilenjaci nadjenuli nadimak sivi
hodoasnik ili mithrandir. "On poduava sve oko sebe, tumai povijest, vidi
dalje i bistrije u budunost i duhovni je voa druine. I dok je Abraham prinio
rtvu Jahvi na brdu Morija, Gandalf se rtvovao za druinu u peinama Morije.
Uao je u duel s Balrogom, slugom i prorokom Sotone, i pao u bezdan. Gandalf,
kao slika sluge Jahvina, uzdignut je na novi ivot. Sivi hodoasnik postaje Bijeli
Jaha, njegov tap i palica utjeha su mnogima, njime tjera demone, a na mostu u
Moriji Balrogu se predstavlja kao sluga tajne vatre." (Kovaevi, D. "J. R. R.
Tolkien tajni agent kranske objave (2): Gospodar prstenova trijumf
milosti")

19

Njegova potpuna suprotnost, pored ve spomenutog Saurona jesu orci,

koji su takoer prezentirani kao nakaradna bia, potpala pod stopostotnu
Sauronovu vlast i simbol su duboke unutarnje runoe i propadanja. Drugim
rijeima, mogli bismo ih okarakterizirati kao moralne nakaze.
Posebna je pria Gollum, kao simboliki prikaz hobitskog grijeha, koji na
koncu iskupljuje unitenjem Prstena (ali i sebe samoga). Petra Mrdulja Doleal
o tome kae sljedee: "Golum je Frodov odraz, simbol raspadanja osobnosti,
doppelganger, demonski dvojnik koji je prema Fryjeu 'sjena i koban nagovjetaj
(junakove) smrti i izolacije, a u Frodovu sluaju utjelovljenje ljuture u koji bi se
pretvorio pod djelovanjem Prstena. No, Gollum ima jo jednu ulogu. Takvog
lika, koji poput sjene prati junaka sve do gorkog dna, naziva Frye 'demonskim
optuiteljem' koji prenosi najcrnja znanja, viziju uzaludnosti i apsurda, injenicu
da je jedino smrt izvjesna." (Mrdulja Doleal: 2012, str. 170)
Simbol koji se iitava iz uloge patuljaka u Gospodaru prstenova jest
radnika dimenzija. Patuljci su uporni, marljivi, poduzetnici i obrtnici. Moemo
ih poistovjetiti i s njemakom nacionalnou. Njihova je napast (usporedno s
hobitskom) elja za imanjem. S druge su strane vilenjaci, s mnogo slinih
osobina, ali koji simboliziraju umjetniku dimenziju ljudskog ivota. "Prema
izrazu iz Knjige postanka, svakomu je ovjeku povjerena zadaa

da bude

stvaratelj vlastita ivota (artifex). U odreenom smislu ovjek od ivota treba

napraviti umjetniko djelo, odnosno remek-djelo. Bezbroj puta biblijska je rije
postala slikom, glazbom, poezijom, prizivajui umjetnikim jezikom otajstvo
'Rijei koja je postala tijelom. Upravo to u Tolkienovu svijetu rade vilenjaci.
Vide ljepotu u Boju stvorenju. Oni su zatitnici mudrosti, predaje. Poezije,
povijesti, legendi. Slikari i graditelji. I sami lijepi, esto upadaju u tu svoj
osnovnu napast. Napast ljepote. (...) Ljepota i umjetnost ne smiju biti idiomima,
oni su samo most do Boga. Vilenjaci su previe navezani na ljepote ovoga
svijeta, ije oblije prolazi. Zato su nostalgini, tuni, ive od sjeanja. (...) Ali
to nije ivot ovjeka kranina, koji uvijek treba gledati ispred sebe, na ivot
20

vjeni koji ga tek iekuje." (Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni agent

kranske objave: Hobit, Krist i avantura ivota")
Gotovo dijametralno suprotno gledite zastupa rasa ljudi u Tolkienovim
radovima. Ljudi uvijek gledaju ispred sebe i, to je bitno, apsolutno su svjesni
svoje smrtnosti. Shvaaju ju kao dar, a ne prokletstvo, uzimaji uvijek u obzir
kratkorajnost ivota i potrebu da se, u najveoj moguoj mjeri, iskoristi do kraja.
Ipak i oni, kao i do sada nabrojane kategorije likova, posjeduju slabost. Slabost
se ljudi ogleda u

porivu za imanjem moi. "Vjeni ivot ne stjee se

ekstenzijom vremena nego njegovom transcendencijom, nadilaenjem. Jedini

nain da nadiemo vrijeme jest prolazak kroz smrt. Upravo ono ega se ovjek
najvie boji, to ga i spaava. Spaava ga jer je kralj ljudi proao 'Stazama mrtvih'
i mi ga samo trebamo slijediti. Vrelo ivota nije u instrumentalizaciji i
podreivanju ovjeka i stvorenja svojoj osobnoj volji nego u 'polaganju ivota
svoga za prijatelje svoje'. Aragorn to shvaa i postaje kraljem, a Nazguli ne. Oni
propadaju, zajedno s unitenjem izvora njihove zgrnute moi (Prsten Vladar)."
(Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni agent kranske objave: Hobit, Krist i
avantura ivota")

21

4. PARALELE
Dugotrajno i masovno oboavanje "Gospodara prstenova" ogleda se i u injenici
da kroz radnju, likove i itavu atmosferu Tolkien ocrtava i otkriva nau povijest,
stvarne dogaaje i sukobe, reakcije i ljudske osobine.
Tolkien je u zrelom razdoblju svoga ivota svo slobodno vrijeme posvetio
stvaranju sage o Meuzemlju, jedinstvene prie koja se jo uvijek prouava i
analizira. Upravo mu je njegov unutarnji svijet - Meuzemlje - postao na neki
nain stvarniji od, nazovimo ga, "vanjskoga svijeta". Neizmjerno je volio
pitoreskne engleske krajolike pa je takav eksterijer unio i u svoje radove.
"Meuzemlje je posjedovalo povijest i zemljopis, a bilo je mnogo
nepoznatih i prekrasnih zemalja koje su se pruale onkraj Mrkodola i Maglovitih
planina. No, to je jo vanije, Tolkien je ve osmislio velianstvenu mitologiju,
povijest i zemljopis, velik dio legendarne povijesti, kao i okvir priice." (White:
2006, str. 166)
Upravo je mjesto zbivanja u Gospodaru prstenova preslika, iskrivljeni
oblik Zemlje. Detaljnije o tome govori Michael White u Tolkienovoj biografiji:
"Nema dvojbe, Meuzemlje je iskrivljeni oblik Zemlje. Odreenije govorei,
zemlje u kojima se dogaa Gospodar prstenova i u kojima se odvija radnja
iskrivljena su verzija Europe. Tolkien je to i sam jasno dao do znanja. Kad su ga
upitali o zemljopisu Meuzemlja, odgovorio je: 'Rhun je vilenjaka rije za
istok, za Aziju, Kinu, Japan i sve ostale zemlje koje ljudi Zapada smatraju
dalekim zemljama. A kraj juno od Harada je Afrika, topla zemlja.' Kad su ga
upitali: 'To znai da je Meuzemlje Europa? Odgovorio je: 'Da, dakako sjeverozapadna Europa.'"
Mordor je, nadalje, prema Tolkienu smjeten na Balkanu, hobiti su
Englezi, a Shire dio Engleske (to je izravno od autora saznao Clyde Kilby).
Ako odemo i korak dalje, zakljuit emo da se u iroj slici Numenor vjerojatno
temelji na legendarnoj Atlantidi ili, jo starije, legendi o kontinentu Mu (za
22

stanovnike Atlantide vjerovalo se da su napredna civilizacija i posjeduju

mistine moi). Potvrda takvoj paraleli iznova se moe pronai kod samog
pisca, budui da je neodreeno potvrdio kako se Numenor nalazi "negdje usred
Atlantskog oceana".
"Silmarillion i Gospodar prstenova zajedno predstavljaju alternativnu
povijest svijeta, koja prestaje neposredno prije poetka pisane povijesti. Tolkien
je na umu vjerojatno imao neki oblik legende o Atlantidi, zajedno s obrascem
nordijske mitologije. Prema legendi, Atlantiani su uivali u duem ivotnom
vijeku, za razliku od ljudi koji su doli nakon njih, bili su iznimno vjeti i
nadareni moreplovci. U Silmarillionu su se Numenorejci, kojima su Valari
zabranili da putuju na Zapad do Besmrtnih zemalja, tijekom Drugoga doba
krenuli prema istoku u Meuzemlje i poeli s naseljavanjem; i oni imaju dui
ivotni vijek od drugih ljudi, a uz to posjeduju i visoko razvijenu civilizaciju."
(White: 2006, str. 189)
Tolkien je u Gospodaru prstenova "obradio", iako bi preciznije bilo rei,
napao, sve to je u stvarnosti prezirao - tehnologiju, modernizaciju, zagaivae i
okorjele potroae. "Stvorio je posve uvjerljiv alternativni svijet u kojemu
tehnologija ne postoji - drugu stvarnost za kojom dua ezne u ovom stoljeu
puste zemlje. (...) Enti su jedna od najtunijih tvorevina knjievnosti, jer su
osueni na propast, simbol su doba koje prolazi, a u pisanju poglavlja 'ienje
Shire' Tolkien je zacijelo najvie uivao." (White: 2010, str. 192)
Pitanje koje mnogi postavljaju, ali i ne mogu iznai konkretan odgovor,
jest je li Tolkienov rat za prsten svojevrsni odraz Drugog svjetskoga rata?
Na prvi pogled takva konstatacija stoji na klimavim nogama. Premda je
istina kako je Gospodar prstenova nastao upravo tijekom ratnoga razdoblja, neki
su dijelovi prie ipak kreirani i ranije. Meutim, u to je doba faizam ve bio
mona sila, rat je bio na obzoru, a i Tolkien je svoj rad konstantno dopisivao,
mijenjao i nadograivao.

23

Mogli bismo tako spomenuti jezik orka koji neki tumae kao potpuno
iskrivljenje njemakog govornog jezika. U kontekstu ratnih paralela ulazi
dakako i poloaj Meuzemlja meu zaraenim nacijama, a znaajno je i
"Elrondovo vijee" u drugome poglavlju u kojemu se opisuje sloena rasprava o
tome to bi trebalo uiniti s prstenom. Oni koji rade za sile dobra nisu niti malo
pripremljeni za sukob (ak ni moni i mudri poput Gandalfa i Elronda). Takva
se situacija moe povezati s nespremnou saveznikih sila (Britanije i ostalih)
za rat, premda su nacisti svoju vojnu silu periodino izgraivali od poetka
1930-ih godina. Elrondovo je vijee Tolkien napisao, spomenimo, nekoliko dana
nakon to je rat otpoeo.
Simbol crne boje bitan je jer se moe povezati izravno s Hitlerom (koji je
crnu boju koristio, zbog njezinih primitivnih asocijacija, kao oznaku svojega
reima). No, postoje i oni koji se svemu navedenom otro protive. Tako tvrde da
je Njemaka prilino udaljena od balkanskih zemalja, jezik orka podsjea na
mnoge druge jezike, a sami orci sa SS trupama imaju minimalno slinosti. Drugi
iznose ideju kako Mordor nije Njemaka, ve se povezuje s prostorom SSSR-a,
ali niti jedno niti drugim u nekim kombinacijama ne moe biti ispravno, osim
ako Tolkien nije predvidio neki budui rat.
"Tolkien je odbijao prihvatiti da zaplet Gospodara prstenova odraava ita
drugo osim pukih sluajnih poveznica s njegovim vlastitim iskustvom rata.
Primjer toga je njegovo priznanje da Sam Gamgee za njega predstavlja dobrog,
pouzdanog vojnika iz radnike klase, vjernog i odanog. No, u ovom sluaju
Tolkien je vie mislio na svoja iskustva tijekom Prvog svjetskog rata; ne
smijemo zaboraviti da Gospodar prstenova velikim dijelom izvire iz
Silmarilliona, koji je sastavljen uglavnom neposredno nakon Prvog svjetskog
rata." (White: 2006, str. 195)
Tolkiena su osobito ljutili komentari o njegovim ekolokim stavovima
prepoznatima u djelu. "Osobito u ga ljutile usporedbe izmeu poglavlja
'ienje Shirea' i stanja u Engleskoj neposredno nakon rata. No, svakome tko je
24

poetkom 50-ih godina (ili kasnije, ako je pamtio rat ili znao neto o tome
razdoblju) itao Gospodara prstenova, veze su bjelodane i neporecive. Izmeu
1940. i poetka 50-ih godina u Velikoj Britaniji su racioniranje i ogranienja
bila uobiajena stvar. Na brzinu su se podizale jeftine i prenosive zgrade koje je
bilo lako izgraditi, kako bi se udomili oni kojima su njemake bombe razruile
domove. Industrijska postrojenja danonono su radila kako bi se zemlja
ponovno izgradila i zato je dolo do veeg zagaenja nego to je bilo prije rata.
Korupcija je vladala posvuda, a cvjetala je i crna burza. Sve su te stvari u
iskrivljenom obliku prikazane u izvjeu o hobitima koji se vraaju iz rata."
(White: 2006, str. 195)

25

5. TOLKIEN I PLATON
Najpoznatijem djelu J. R. R. Tolkiena lako moemo poveznicu pronai i u
filozofiji, konkretnije radovima velikog grkog mislioca Platona. Takva
injenica i nije udna s obzirom na mnogobrojne Tolkienove utjecaje (religija,
mitologija, nordijske sage, finski epovi), a osobito kranstvo, koje "u osnovi
nije drugo nego isti platonizam provuen kroz spektar hebrejske mitlogije".
(www.fantasy.hr: Platon i Tolkien)
Osnova Platonove filozofije jest podjela ljudske misli, odnosno stanja
svijesti na jednostavnu, naivnu vjeru - nekritiko prihvaanje svega to u svijetu
doivljavamo, naueno znanje (vjetine u koje moramo uloiti trud i muku kako
bismo ih savladali te mudrost (grki Logos).
U njegovu najpoznatijem djelu Republici takve su postavke alegorijski
prikazane kroz kaste: najnia su kasta seljaci (motivirani jednostavnim ivotnim
zadovoljstvima i potrebama - jelo, pie), a tu kategoriju, usporedno, u
Gospodaru prstenova predstavljaju hobiti, ivei lagodnim ivotom, uljuljkani u
blaenom neznanju o onome to se izvan idile njihova Shirea dogaa. Meutim,
niti oni nisu izuzeti od grijeha i napasti koje vrebaju uokolo. Njihova je napast u
"ravnodunosti, epikureizmu ivota. Smisao ivota postaje odsutnost bilo kakve
patnje i boli. Hedonizam. Zatvorenost i svoj mali krug (Shire) i nebriga za svijet.
Neznanje i ignorancija." (Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni agent
kranske objave: Hobit, Krist i avantura ivota")
Platonova su srednja kasta vojnici, koje vodi hrabrost, upornost i
avanturistiki duh, a Tolkienova ljudi i patuljci (ratuju, putuju svijetom,
istrauju i bore se protiv zla). Trea kasta u Republici jesu filozofi, koji
posjeduju mudrost i znanje potrebno da upravljaju svima ostalima, a u
Gospodaru prstenova takvu funkciju moemo poistovjetiti s vilenjacima i
arobnjacima - besmrtnim biima koji pamte stvarnu povijest svijeta i shvaaju
koje im sve opasnosti prijete.
26

S obzirom na to da je referenci na Platonovu filozofiju u Gospodaru

prstenova toliko da bi ih bilo gotovo nemogue sve pobrojati, zadrat emo se
na generalnom gleditu.
itava se radnja Gospodara prstenova temelji na Platonovoj metafori
spilje iz sedme knjige Republike, u kojoj Sokrat pripovijeda Glaukonu priu o
spilji u kojoj se nalazi zastraujua tamnica. U njoj su zatoenici od djetinjstva
okovani i nemoni, za leima im gori velika vatra, a oko nje eu i askaju
njihovi tamniari. Sokrat se pita kako potonji odrastaju vjerujui tek u bijedni
privid stvarnosti? Pria se nastavlja u smjeru u kojem je postavljeno pitanje to
bi se dogodilo da se neki od zatoenika oslobodi? Hoe li biti okiran pravom
istinom i istinskom stvarnou? Hoe li se eljeti vratiti u tamicu?
Sokratovu liku pandan je u Gospodaru prstenova Gandalf. Oni na niim
stupnjevima svijesti doivljavaju ga kao simpatinog lakrdijaa ili iritantnog
starca, ali malo tko shvaa njegovu pravu svrhu i dubinu njegove mudrosti. Ve
je jednom proao kroz rudnike Morije, zna kamo voditi druinu i eli ih povesti
prema slobodi od zla koje oni niti ne pojme. Drutvu je teko potpuno mu
vjerovati. Uporno preispituju njegove odluke, pitaju se je li u pravu i trebaju li
ga slijediti. Kad u rudnicima Morije druina stigne do vatre u ogromnoj dvorani,
susreu tamniara koji je zapravo demon vatre i sjena koja u Platonovoj spilji
podinjava zatoenike u njihovoj iluziji i stvarnosti.
Hobiti se, na elu s Bilbom i Frodom, sudaraju s razbijanjem iluzija
izoliranog i idilinog prostora, da bi naposlijetku dostigli prosvjetljenje i postali
ravni velikanima i mudracima od starine. Na koncu se Frodo s hobitima vraa
natrag u Shire ne bi li tamo izbavili sve njegove stanovnike od doslovne
tamnice, koja je, sad jasno vide, njihov maleni svijet postao. No samog Frodu,
iako je glavni pokreta oslobaanja hobita, oni ne shvaaju, niti potuju;
smatraju ga udakom i nekako odsutnim. Na samome kraju knjige Frodo
simbolino umire, odnosno odlazi preko mora u Blaeno kraljevstvo. (www.
fantasy.hr: Platon i Tolkien)
27

Osvrnut emo se nakratko i na pojam sofizma kako bismo pojasnili odnos

Gandalfa (filozofa) i Sarumana (sofista). "Glavno oruje sofista, veli Platon, jesu
rijei: on je vjet u tome da kroz isprazan govor stvori iluziju uenosti. To ini
tako da izaziva podjele i sukobe: rijei okree protiv njihova znaenja, pojmove
neprestance dijeli u kategorije i podkategorije, multiplicira ih do besvijesti i tako
stvara dimnu zavjesu kojom se okruuje da zbuni protivnika. Pritom mu cilj nije
doi do istine, jer sljedee je oruje sofista relativizam: nema konane istine,
postoje samo miljenja na koje svatko ima pravo, pa niti jedno nije bolje od
drugog. Ovo ini upravo da bi diskreditirao sva miljenja koja mu se
suprotstavljaju, a svoje prikazao kao jedino ispravno. Konano, ako mu sve
ostale obrane zakau, posljednje utoite u koje sofist bjei jest ekstremni
nihilizam: nita se ne moe dokazati, nita se ne moe spoznati, sve je la, sve je
privid. Filozofi koji raspravljaju o postojanju i smislu varaju sebe i druge, dok
upravo on, sofist, koji ne priznaje da ita postoji ili ima smisla, jedini uvia
pravo stanje stvari!" (www.fantasy.hr: Platon i Tolkien)
Sarumanov je glavni "otrov", dakle govor - njegov glas, kojim opini
svakoga tko ga uje. Tomu se teko odupiru ak i mudraci Bijelog vijea, a nije
teko primijetiti kako se njegov nain izraavanja bitno razlikuje od svih ostalih
likova u Gospodaru prstenova - govori poput kakvog politiara i koristi fraze
kao to su "aljenja vrijedan", "konaan", "stvarna promjena". Sarumanova dua
"poput blijede izmaglice naputa ostarjelo tijelo i na trenutak sjetno gleda prema
blaenom Zapadu, da bi je potom pomeo jaki vjetar koji od tamo zapue.
Nitavilo u koje je svojim uenjima satjeravao druge postaje na kraju sofistova
subina: on je sam jedno veliko nita, privid, la, demagogija." (www.fantasy.hr:
Platon i Tolkien)
Nasuprot je tomu Gandalf, njegova mudrost i moralnost te cilj prema
kojemu vodi svoju "vojsku" - svrgnuti s trona Gospodara Tame. Gandalf jedini
spoznaje vrijednost hobita u borbi protiv Saurona te inzistira na ouvanju veza s
Golumom, koji e na kraju dobro odigrati svoju posljednju veliku ulogu.
28

Sredinja je misao Platonove Republike - temelj njegove filozofije filozofski kralj koji znanje i mudrost ne shvaa kao bogomdanu privilegiju, nego
osobnu odgovornost da pomogne drugima. U takvoga je kralja Tolkien
promovirao Aragorna - strpljivog, upornog i pametnog, koji kroz itavo djelo
nosi, zapravo, ulogu sljedbenika, ali se takvoj hijerarhiji bezuvjetno pokorava.

29

ZAKLJUAK
J. R. R. Tolkien bio je, malo je rei, neobian ovjek. Autor istanana ukusa i
strahovite volje i upornosti stvorio je djelo koje mnogi oboavaju, s njime se
poistovjeuju i rado ga uvijek iznova itaju, a strunjaci i danas redovito iznose
nove teorije, interpretacije i razmiljanja sa znanstvenoga stajalita. Njegov se
rad, bez ikakve sumnje, temelji na mitologiji; drevnoj tradiciji o kojoj je
godinama marljivo skupljao informacije, sam ju kreirao i razraivao, stvorivi
naposlijetku gotovo besmrtno djelo neprocjenjiva znaenja.
Inspiraciju za Gospodara prstenova crpio je autor kako iz navedenog, tako
i iz vlastita ivotnog iskustva, a osobito valja u tom pogledu spomenuti
odrastanje - djetinjstvo koje je provodio u egzotinim predjelima Junoafrike
Republike i ruralnih engleskih sela. Tolkien je u svojim djelima itateljima na
pladnju ponudio sve ono to je prezirao i to mu je bilo odbojno tokom njegova
ivotnoga vijeka - prvenstveno modernost i rapidni uzlet (visoke) tehnologije
koji je zahvatio veinu svijeta, ekologiju (zagaivanje), sve vidljivije i rairenije
potroako drutvo...
Neosporno je kako je Tolkien u Gospodaru prstenova kritizirao, ali je isto
tako ponudio i sijaset vrijednih poruka, metafora i simbola, kojima je
prosjenom ovjeku - itatelju - na dlanu, s jednoga apsketa, prostro kompletni
nauk kranske Objave. Sam knjievnik nikada nije eksplicitno priznao kako je
njegovo djelo alegorija, no moemo zakljuiti kako se, uvaivi njegove stavove
i tvrdnje, takvim postupcima ipak sluio, premda donekle nesvjesno.
Teoloke teme u Gospodaru prstenova jesu brojne: smrtnost i besmrtnost,
bitka izmeu dobra i zla, milosre i djelovanje milosti, pobjeda poniznosti nad
ponosom, spasene, kajanje, izlijeenje i ostalo. Prava je vanost Gospodara
prstenova u tome to je Tolkien svoje djelo majstorski zapakirao u fantastini
svijet Meuzemlja, privukavi pritom brojne sljedbenike kojima je, kako
rekosmo, neopazice zapravo "podvalio" nauk kranske Objave.
30

Pored aluzija na kranstvo, Gospodar prstenova nosi u sebi i simboliku

rata - referiranje na ratne strahote (Drugi svjetski rat, premda je Tolkien osobno
proivio Prvi), tehnoloki napredak civilizacije, englesku drutvenu situaciju,
ovjekovo stanje svijesti, razliita ponaanja i ostalo.
Bitno je napomenuti kako mjesto radnje Gospodara prstenova simbolizira
Zemlju i njezine drave (i nacionalnosti), premda se jo uvijek vode polemike
oko tonih dijelova koje je Tolkien pridao kojemu dijelu svoga fiktivnog svijeta.
Meuzemlje je tako sjeverozapadna Europa, Mordor smjeten negdje na
Balkanu, hobiti su Englezi, Shire dio Engleske, Numenor vjerojatno Atlantida, a
orci Nijemci. Sauronu se moe priiti (s obzirom na njegove karakterne osobine:
opasan, zloban, unitavajui) uloga sotone, ali u drugu ruku i zloglasnoga
nacistikog voe Hitlera; Frodo, Aragorn i Gandalf, svaki na svoj nain
simboliziraju Krista, a pronalazimo tako i reference na djela koja je inio Isus bolesniko pomazanje, udesna izlijeenja i slino. Arwen, nadalje, vjerojatno
simbolizira samu Crkvu, Minas Tirith Jeruzalem, patuljci marljivi radnici i
slino.
O aluzijama na (konkretno) Drugi svjetski rat moe se govoriti i
raspravljati, ali se ne moe sa sigurnou potvrditi da su one zaista bile jedna od
autorovih misli vodilja. Budui da je Tolkien kategoriki tvrdio kako se takve i
sline poveznice moraju pripisati iskljuivo sluajnost, a s obzirom na to da
tijekom analize nismo pronali puno opipljivih dokaza o suprotnome, priklonit
emo u tom aspektu njegovu miljenju.
Tolkien kroza itavu atmosferu svoga djela, osim nabrojanoga, radnju,
likove i ostalo ocrtava povijestu ovjeanstva, fantastinim perom oslikava
stvarne dogaaje i sukobe, reakcije i ljudske osobine, a upravo je i to injenica
zbog koje sve generacije ve desetljeima gaje veliku simpatiju prema njegovim
radovima.

31

POPIS LITERATURE
Knjige:
1. Biti, Vladimir. "Pojmovnik suvremene knjiene i kulturne teorije",
Biblioteka Theoria, Zagreb, 2000. g.
2. Carpenter, Humphrey. "D. R. R. Tolkien - biografija", Albion Books,
Beograd, 2012. g.
3. Kravar, Zoran. "Kad je svijet bio mlad: visoka fantastika i doktrinarni
antimodernizam", Mentor, Zagreb, 2010. g.
4. Mrdulja-Doleal, Petra. "Prstenovi koji se ire - junaka potraga u
djelima J. R. R. Tolkiena", Algoritam, Zagreb, 2012. g.
5. Solar, Milivoj. "Teorija knjievnosti", kola knjiga, Zagreb, 2005. g.
6. White, Michael. "Tolkien: biografija", V.B.Z, Zagreb, 2006. g.
lanci:
1. Crnkovi, M. "Kranska alegorija u trilogiji Gospodara prstenova J. R.
R. Tolkiena")
2. Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni agent kranske objave: Hobit,
Krist i avantura ivota").
3. Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni agent kranske objave (2):
Gospodar prstenova trijumf milosti", www.bitno.net
4. Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni agent kranske objave (3):
Gospodar prstenova trijumf milosti", www.bitno.net
5. Kovaevi, D. "J. R. R. Tolkien tajni agent kranske objave (3):
Gospodar prstenova trijumf milosti", www. bitno.net

Internetski izvori:
32

1. www.fantasy.hr: Platon i Tolkien

2. Tolkien.com: www.
tolkien.com.hr/portal/content/view/2/5/www.tolkien.com.hr
3. Soulsaver: www.soulsaver.hr/fantasy/tolkien/
Ostalo:
1. Pismo 109
2. Pismo 165

33