Mehmed Spaho - Politicka Biografija-Libre

Husnija Kamberovi
Mehmed Spaho (1883-1939)

Politika biografija
Sarajevo, 2009.
Biblioteka:
Vrijeme uspravljanja Bonjaka
Knjiga 3
Husnija Kamberovi
Mehmed Spaho (1883-1939) Politika biografija
Izdava:
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca
Za Izdavaa:
Nedad Mulabegovi
Redakcija:
Sabira Hadovi
Mufid Memija
Emir Zlatar
Sekretar redakcije:
Esad Luka
Recenzenti:
air Filandra
Omer Ibrahimagi
Lektor:
Azra Baki
Tehniko ureenje i DTP:
Ekrem Kapi
tampa:
tamparija DES Sarajevo
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
323 (497.6)
929 Spaho M.
KAMBEROVI, Husnija
Mehmed Spaho : (1883-1939) : Politika
biografija / Husnija Kamberovi. - Sarajevo :
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, 2009. 280 str. : ilustr. ; 25 cm
Bibliografija: str. 261-263
ISBN 978-9958-47-109-4
COBISS .BH-ID 17414662
SADRAJ
Predgovor .................................................................................................................... 5
Metodoloki pristup stradalnitvo politikih lidera ................................................ 10
MEHMED SPAHO DO KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATA ......................... 13
Porijeklo, kolovanje i prvo zaposlenje ili preko Bekog univerziteta do
narodnog tribuna ............................................................................................... 13
Politika djelatnost Mehmeda Spahe u Gradskom vijeu ili borba za
interese sarajevske sirotinje .............................................................................. 14
Aktivnost Mehmeda Spahe tokom Prvog svjetskog rata .................................. 20
POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE 1918-1929. .......................... 25
Nastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije 1919. i odnos
Mehmeda Spahe prema toj stranci .................................................................... 25
Kratak ministarski mandat, lanstvo u Privremenom narodnom
predstavnitvu i prelazak u opoziciju ............................................................... 31
Ulazak Mehmeda Spahe u Ustavotvornu skuptinu 1920. ............................... 35
Ulazak u Vladu Nikole Paia 1921. ................................................................ 37
Raskol u JMO i Spahin uspon do liderske pozicije .......................................... 44
Odmjeravanje snaga na izborima 1923. ili
da li je Spaho paa od Bosne ......................................................................... 60
Mehmed Spaho i stvaranje bloka opozicionih stranaka ................................... 65
Izbori 1925. ....................................................................................................... 70
Mehmed Spaho i JMO na oblasnim izborima 1927. ........................................ 76
U vrstom savezu sa Ljubom Davidoviem, efom srpskih demokrata, i
opi izbori 1927. ............................................................................................... 77
Pokuaji atentata na Mehmeda Spahu .............................................................. 80
Bomba u El-Kameru 1923. ........................................................................... 82
Godina 1925 dogaaji u Zagrebu ili kako je umjesto revolvera kod
Spahe policija pronala pozivnicu za dvorski bal? ........................................... 85
Atentat na Mehmeda Spahu 1927. ili kako je izgledao vatreni okraj
na Vratniku ........................................................................................................ 89
Pisanje lista Pravda o atentatu 1927. ............................................................ 98
DJELATNOST MEHMEDA SPAHE NAKON 1929. .......................................... 101
Mehmed Spaho 1929-1932. .................................................................................. 101
Zavoenje estojanuarske diktature i sudbina dr. Mehmeda Spahe ................ 101
Mehmed Spaho 1932-1935. .................................................................................. 109
Oivljavanje politike djelatnosti 1932-1933. ................................................. 109
Dr. Mehmed Spaho 1935-1939. ............................................................................ 114

Stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice i
politiko stanje Muslimana .............................................................................. 114
Doprinos dr. Mehmeda Spahe razvoju saobraaja .......................................... 136
Odnos Mehmeda Spahe prema Islamskoj zajednici poslije 1935. ................... 141
Smrt (u sobi ili kupatilu?) ..................................................................................... 147
Nekoliko verzija o smrti ................................................................................... 147
Pisanje tampe o smrti Mehmeda Spahe ......................................................... 150
Spahini politiki nasljednici ................................................................................. 155
Izbor Dafer-bega Kulenovia za lidera .......................................................... 155
Doprinos Mehmeda Spahe afirmaciji Kraljevine Jugoslavije u svijetu .......... 155
Priznanja dr. Mehmedu Spahi .......................................................................... 156
Spahino politiko nasljee ............................................................................... 157
PRILOZI .................................................................................................................. 161
Fotografije ............................................................................................................. 163
Dokumenti ............................................................................................................ 191
Jugoslovenska muslimanska organizacija ....................................................... 191
Izborni falsifikati prije rata ............................................................................. 194
Financijske prilike Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. ........................... 205
Prvi muslimanski kongres u Kuds-erfu ........................................................ 220
Pismo kralju Aleksandru .................................................................................. 223
Spahine punktacije ........................................................................................... 225
Faksimili dokumenata ...................................................................................... 227
RECENZIJE ............................................................................................................ 259
air Filandra ....................................................................................................... 259
Omer Ibrahimagi ................................................................................................. 261
Index linih imena ..................................................................................................... 265
Izvori .......................................................................................................................... 271
Literatura ................................................................................................................... 273
Predgovor
posljednje vrijeme napisano je nekoliko rasprava o ivotu i radu Mehmeda Spahe. Neki od tih radova, s obzirom na ozbiljnost rada i dokumentarnu utemeljenost, sigurno e izdrati iskuenje vremena, a
neki e biti brzo zaboravljeni. U svakom sluaju, Spahin ivot je pria o ivotu
i politikom djelovanju bonjake politike elite u prvoj polovini 20. stoljea.
Svako pretendiranje davanja ocjena politike historije Bonjaka u 20. stoljeu
nezaobilazno se suoava sa ovim imenom. On je ve ocijenjen kao najznaajniji bonjaki politiki lider, i ta ocjena se moe vrlo lako argumentirati.
O Spahi su dosad najozbiljnije radove napisali oni koji su se bavili politikom historijom Bonjaka u 20. stoljeu. Prije svih valja spomenuti knjigu
Atifa Purivatre o historiji Jugoslavenske muslimanske organizacije, u kojoj su
dati najcjelovitiji pregled politike historije Bonjaka u prvoj deceniji postojanja jugoslavenske drave i najbolje ocjene politike uloge Mehmeda Spahe
u tom vremenu.1 Purivatra je dao najpotpuniji pregled razvoja muslimanske
politike u razdoblju od stvaranju jugoslavenske drave 1918. do zavoenja diktature 1929. U tom smislu je dao i najvie informacija o djelovanju dr. Mehmeda Spahe u tom dobu, pratei njegov politiki put od malo poznatog
sekretara Trgovake komore do muslimanskog lidera. U njegovom ivotu Purivatra naglaava graansko porijeklo njegove porodice koja je u Sarajevu,
centru politikog ivota u Bosni i Hercegovini, uivala znatan ugled. Otac mu
Hasan vaio je kao uen teolog i pisac. Pravne nauke je zavrio u Beu. Vrativi se sa studija u Sarajevo, postaje sekretar Trgovake komore. Priklanja se
Muslimanskoj samostalnoj stranci Esada Kulovia. Za vrijeme rata bio je simpatizer jugoslavenskog pokreta. enidbom se povezuje sa porodicom istaknutog prvaka iz Sarajeva Avdom ahinagiem. Postaje optinski odbornik i stie
popularnost zalaui se za komunalne potrebe naselja u kojima stanuje muslimanski svijet. Purivatra naglaava i Spahinu politiku vjetinu, zbog koje je
1
Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata
i Slovenaca. Drugo izdanje, Sarajevo: Svjetlost, 1977.
H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija
zadobio simpatije muslimanskih masa, te posebno naglaava kako je Spaho

bio izraziti predstavnik muslimanskog graanstva, to e rei modernizovane
muslimanske arije, i to upravo sarajevske arije, koja je oduvijek igrala
vanu ulogu u politikom ivotu Muslimana. Njegovi saradnici bili su uglavnom iz redova muslimanske inteligencije i predstavnika arije. Ti intelektualci
po svojim sposobnostima nisu odve ni nadmaivali niti su stajali mnogo ispod
nivoa Spahinih sposobnosti. U vodstvu JMO u znatnoj mjeri su bili potisnuti
begovi. Hode, naroito poslije izdvajanja Maglajli-Korkutove grupe, nisu
nikada u JMO neposredno imali odluujuu rije, ali su eljeli imati vodeu
poziciju u Vakufskoj organizaciji, preko koje bi se dalje imao utjecaj na hode.
Purivatra, shodno vremenu u kojem je pisao svoju knjigu, spominje Spahino
slabo zalaganje za radniku klasu, te poentira: Jasno je, dakle, da je JMO graanska partija i da je muslimansko graanstvo u politikoj konstelaciji Kraljevine SHS bilo vodea politika snaga Muslimana.2
Muhamed Filipovi u knjizi o bonjakoj politici u 19. i 20. stoljeu zastupa
tezu da je dr. Mehmed Spaho jedan od utemeljitelja Jugoslavenske muslimanske organizacije, ali je njegova inicijalna ideja bila stvaranje Bonjake narodne
stranke. Meutim, bio je onemoguen u namjeri da stranci dade nacionalno
ime, a time je bila denacionalizirana i njegova politika, tj. on je bio prisiljen
da, u odreenoj mjeri, vodi i nastavlja onu istu traginu mimikrijsku formu politikog ivota Bonjaka muslimana koja ih je ve dosta toga kotala.3
air Filandra je u knjizi o bonjakoj politici u 20. stoljeu dao svoje vienje uloge Mehmeda Spahe potcrtavajui kako je Spaho zauzevi poziciju lidera JMO, posebno nakon uspjeha na izborima 1923., postao ne samo lider
stranke nego istinski voa Bonjaka. U tome je pokazivao takav politiki talenat kakav nijedan Bonjak kasnije nije dosegao.4 Filandra je i kasnije objavio nekoliko tekstova u kojima se dotakao uloge Mehmeda Spahe u povijesti
Bonjaka, ali je kljuna njegova ocjena sadrana u tome da je Spaho bio izuzetno mudar politiar.
Ibrahim Kemura se u svojim knjigama o Gajretu i Narodnoj uzdanici u
veoj ili manjoj mjeri doticao i uloge dr. Mehmeda Spahe. Kemura pokazuje
kako je Spaho nastojao nametnuti svoj utjecaj i utjecaj Jugoslavenske muslimanske organizacije na rad Gajreta, a kada im to nije uspjelo, formirano je
A. Purivatra, JMO, str. 408-409.
Muhamed Filipovi, Bonjaka politika. Politiki razvoj u Bosni u 19. i 20. stoljeu. Sarajevo: Svjetlost, 1996, str. 67-68.
4
air Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo: Sejtarija, 1998, str. 79.
2
3
Predgovor
novo drutvo Narodna uzdanica, koje je u sutini bilo ekspozitura Jugoslavenske muslimanske organizacije u vremenu izmeu dva svjetska rata.5
U posljednje vrijeme o Spahi je najprije pripremljena jedna izloba u Bonjakom institutu, a zatim je Sara Bernasconi, u svom nepubliciranom radu
Zwischen Tradition und Moderne. Sarajevo 1878 bis 1918, kroz model odnosa
tradicije i moderne obraivala porodicu Spaho na prijelazu dva stoljea, koja
je sama po sebi primjer odnosa tradicionalizma i modernizma. U tom kontekstu
Bernasconi se dotakla i ivota dr. Mehmeda Spahe u razdoblju austrougarske
uprave u Bosni i Hercegovini, za koga je konstatirala kako je bio ovjek koji
se u pravo vrijeme uvijek nalazio na pravom mjestu.6 Bernasconi je sakupila
jako puno dokumentacije, prije svega iz fonda Mehmeda Spahe u Bonjakom
institutu u Sarajevu, te fotografija iz njegovog ivota, pri emu je veoma vana
bila saradnja sa lanovima porodice Spaho.
Kada sam odluio napisati kratku biografiju Mehmeda Spahe, nisam ni
slutio da dvojica vrijednih Bonjaka iz Sandaka, Harun Crnovranin i Nuro
Sadikovi, ve rade na tome. Oni su o tome knjigu napisali i objavili 2007., a
u meuvremenu je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu odobren i jedan magistarski rad o politikoj djelatnosti Mehmeda Spahe. Nakon itanja Crnovraninove i Sadikovieve knjige, vidio sam da se ima jo mnogo toga dodati,
posebno s obzirom na mnotvo neiskoritene grae o Mehmedu Spahi. Tu se,
meutim, suoavamo s jednim dodatnim problemom, imajui u vidu da se na
Filozofskom fakultetu o politikoj djelatnosti Spahe pie poseban magistarski
rad, za koji sam i sam donekle kriv. U isto vrijeme je prijavljena i jedna
doktorska disertacija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu o djelovanju JMO
od 1929. do poetka Drugog svjetskog rata, u kojoj e sigurno vaan dio biti
posveen lideru JMO Mehmedu Spahi.
Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi su u svojoj knjizi panju itatelja
usmjerili na Spahino djelovanje kao borca za Bosnu. Pretresli su i niz biografija ljudi koji su na ovaj ili onaj nain bili vezani za politiko djelovanje
Mehmede Spahe, a piu i o vremenu nakon Spahine smrti. ini se da je cilj
bio ukazati na teku sudbinu Bonjaka nakon 1939. ime bi se istaknuo znaaj
Spahina politikog djelovanja za ivota. Crnovranin i Sadikovi su napisali
izuzetno afirmativnu biografiju zanemarujui manje svijetle stranice njegovog
5
Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941).
Sarajevo: Veselin Maslea, 1986; Ibrahim Kemura, Znaaj i uloga Narodne uzdanice u drutvenom ivotu
Bonjaka (1923.-1945.), Sarajevo: Institut za istoriju i Bonjaki institut, 2002.
6
Sara Bernasconi, Zwischen Tradition und Moderne. Sarajevo 1878 bis 1918, Zrich, 2005.
ivota. Familija Spaho spada u red najprogresivnijih bosanskohercegovakih

familija svog doba. Historija joj je dala zadatak da bude svjetionik i zvijezda
vodilja bonjakom narodu u veoma tekom vremenu kada je prelazio iz jednog
civilizacijskog kruga ivljenja u drugi.7 Ovakav poetni pristup odredio je
itav kasniji tok te knjige o Mehmedu Spahi.
Crnovranin u nauku uvodi postojanje Akreba medlisa posebnog, petolanog tajnog savjetodavnog Spahinog tijela, na ijem je elu bio Uzeir-aga
Hadihasanovi. Oslanjajui se na intervju to ga je jedan mladi lan porodice,
Mehmedov unuk Kenan Spaho, dao jednom sarajevskom listu, Crnovranin
veli da predsjednik JMO Kulenovi nije bio lan tog tijela, te preuzima bez
kritinosti stav Sakiba ulabia da je to tijelo poetkom rata donijelo odluku
da se Bonjaci prikljue antifaistikoj borbi. Ovdje bi trebalo malo zastati i
raistiti o emu se tu radi. Pri tome, moda, od koristi moe biti i pisanje Avde
Hume koji se jednom prilikom 1942. susreo sa Uzeir-agom Hadihasanoviem
i koji mu je kazao kako vjeruje da partizani nisu toliko jaki da bi se Muslimani
njima prikljuili, ali su Muslimani ugroeni od etnika, pa je zbog toga Uzeiraga sugerirao Mustafi Mulaliu da ue u etniki tab kako bi otupio etniku
otricu prema Muslimanima; osim toga, tada dolazi i do poznatog Memoranduma Hitleru, koji kao vjerodostojan dokumenat i Crnovranin pripisuje krugu
oko Uzeir-age. Sve ovo treba jo jedanput dobro pretresti, jer nije posve sigurno
da je taj Memorandum autentian, moda je samo djelo njemake tajne slube
koja ga je izmislila kako bi opravdala ideju o stvaranju posebne Muslimanske
SS divizije.8
Osim toga, valjalo bi relativizirati i ovu tezu o Akreba medlisu kao tajnom
savjetodavnom Spahinom tijelu. Jasno je da je Spaho imao krug svojih najbliih saradnika, ali uvoenje u priu atributa tajno savjetodavno tijelo, iji
lan nije bio Dafer-beg Kulenovi, Spahin nasljednik, svakako ima dodatne
poruke. U izvorima se nailazi na pojam Akreba medlis, ali se pod tim pojmom ne podrazumijeva nita tajno. Tako u jednom izvjetaju bana Drinske banovine posveenom stanju u Sarajevu prilikom izbora Fehim ef. Spahe za
reis-ul-ulemu 1938. stoji da je Baarija bojkotirala ustolienje novoga reisa
(sve radnje su bile otvorene, zelene zastave nisu bile istaknute na svim damijama...). U damiji bili su prisutni pored zvaninih pretstavnika najvie srod7
Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi, Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za BiH. Sandaka rije:
Frankfurt na Majni, 2007, str. 98.
8
Ovakvu tezu zastupa Zlatko Hasanbegovi, ali jo o tome nije napisao opiran rad.
Predgovor
nici Gospodina Spahe ili kako se to ovde zove 'Akreba medlis'. Muslimanska
inteligencija takoer nije uestvovala.9
Nakon sagledavanja stanja u historiografiji o Mehmedu Spahi, a vodei rauna i o drugim istraivanjima koja su u toku, odluio sam u ovoj knjizi primijeniti neto drukiji model u odnosu na prvobitno zamiljeni koncept knjige.
Naime, namjeravao sam pisati biografiju Mehmeda Spahe slijedei model koji
je primijenio Isaac Deutcher piui knjigu o Staljinu. Ogranit u se na ivot
Mehmeda Spahe, ali neu u cijelosti obraivati njegovu politiku djelatnost,
nego u dati osnovne informacije o tome. Ipak, s obzirom na to da je Spaho
bio prevashodno politiar, to bi odustajanje od analize njegovoga politikog
rada znailo zapravo odustati od itave knjige, pa sam odluio primijeniti
model koji su ve primjenjivali pojedini historiari: preputati dokumentima
da govore o djelatnosti Mehmeda Spahe. Zbog toga e u ovoj knjizi najvie
biti izvornih dokumenata, koji e se pojavljivati kao argumenti za kratko iznesene ocjene. Time u izbjei ponavljanja ve poznatih injenica (premda je i
navoenje poznatih injenica esto bilo nuno zbog dobivanja zaokruene slike
na jednom mjestu), a istodobno ponuditi neto novo ne zatvarajui vrata istraivanjima koja su ve u toku. Posebno sam elio istraiti djelatnost dr. Mehmeda Spahe nakon 1929. godine, pri emu se kao kljuni izazov postavljalo
njegovo djelovanje u okviru Jugoslavenske radikalne zajednice od 1935. do
smrti 1939.
Zahvalnost
Mnogi su ljudi zasluni za nastanak ove knjige. elim se posebno zahvaliti
djelatnicima Bonjakog instituta Fondacija Adila Zulfikarpaia i Arhiva
Bosne i Hercegovine koji su mi omoguili istraivanja i dopustili objavljivanje
fotografija. Za dio fotografija koje su ovdje uvrtene zahvalnost dugujem gospodi Kenanu Spahi i Magbulu kori. Zahvaljujem se recenzentima prof. dr.
Omeru Ibrahimagiu i prof. dr. airu Filandri na preporuci za tampanje, ali
i korisnim sugestijama; uvaenom Mehmedu Spahi to je proitao rukopis i
nije imao primjedbi; mom asistentu Amiru Duranoviu za uraeni Indeks linih
imena. Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca zahvaljujem na objavljivanju
knjige, a kolegama sa Instituta za istoriju u Sarajevu na korisnoj razmjeni naunih ideja. Mojoj porodici obeavam vratiti posueno vrijeme utroeno za pisanje ove knjige.
9
ABiH, Zbirka Milan M. Stojadinovi, k. 2.
Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera
opoj politikoj historiji smrt obino ne znai kraj, nego vrlo esto
poetak. Pogotovo ako se radi o iznenadnoj smrti. Uz to, u Bonjaka
je tokom 20. stoljea u politikoj historiji ostalo u memoriji da su njihovi politiki lideri, ivot zavravali brzo i pod prilino nejasnim okolnostima.
esto se tu ostavljalo prostora za razliita graenja predstava o ubojstvima,
zavjerama i slino. Smrt Mehmeda Spahe je prva u tom nizu. Kasnije e Bonjaci izgraditi nekoliko predstava o zavjerama protiv njihovih lidera. Spahu
je slijedio Demal Bijedi, koji je 1977. poginuo u avionskoj nesrei, a rairena
je teorija o zavjeri protiv njega. Zatim slijedi smrt Hamdije Pozderca 1988.
Okarakterizirana je kao zavjera koje je on bio rtva.
U ovoj prii ima mogunosti za odreene paralele. Pred odlazak u Beograd,

uoi svoje smrti, Mehmed Spaho je bio jako zabrinut zbog najavljene mogunosti da pregovori izmeu Vladimira Maeka i krune mogu rezultirati podjelom
Bosne i Hercegovine. Prije smrti 29. juna 1939. on u Sarajevu saziva sastanak
bonjakih prvaka na kojem je govorio o pregovorima Cvetkovia i Maeka,
koji bi se, prema njegovim saznanjima, imali zavriti podjelom Bosne. Bio
je mnogo zabrinut. Nije nita dobro predviao. Izloio nam je da je skrenuo
panju Kraljevskom namjesnitvu na teinu situacije i motivisao na stav u
ovome: Muslimani Bosne i Hercegovine ele iskreni sporazum Srba i Hrvata
radi okonanja hrvatskog pitanja. Ali ni u kom sluaju ne bi mogli da dozvole
da se Bosna i Hercegovina cijepaju i dijele bez pristanka naroda i njegovih
predstavnika, ne samo Muslimana nego i Srba. Poslije duge diskusije Spaho
je kazao kako e i dalje nastaviti svoju borbu i ni u kom sluaju nee dozvoliti
da Kraljevsko namjesnitvo donese jednu odluku koja nije po volji nama Muslimanima i naim interesima, poto cijepa pokrajine u kojima ive Muslimani
i tako nas dovodi u teku situaciju. Nakon ovoga sastanka Spaho je vozom
otiao za Beograd i u hotelu Srpski kralj poruio kahvu, koju je odmah
popio i za sekundu bio mrtav. Njegova smrt je strahovito djelovala na Muslimane koji su bili zabrinuti zbog informacija da se sprema podjela Bosne,
10
Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera
a da se Bonjaci o tome uope ne konzultiraju. Zato je jedna delegacija Bonjaka, koju je vodio Uzeir-aga Hadihasanovi, koncem jula posjetila i srpskoga patrijarha Gavrila i izloila bonjake stavove o pitanju Bosne i
Hercegovine. Njihov je stav bio da ne ele ni u kom sluaju da se Bosna i
Hercegovina cijepaju. U tome su naili na podrku patrijarha Gavrila koji je,
prema pisanju u svojim Memoarima10, kazao: Slaem se sa vama da Kraljevsko namesnitvo nije uzelo ispravan nain u reavanju hrvatskog pitanja. (...)
Muslimani imaju pravo da se plae za svoju budunost, to je razumljivo i na
svome mestu. Postavljanje granica izmeu jedne iste pokrajine, smatram da je
tetno, jer razbija sve ono to je dobro u toj pokrajini.
Prema istom izvoru, patrijarh je te elje Bonjaka poetkom avgusta prenio
namjesniku dr. Stankoviu kazavi kako Bonjaci ele celinu drave i ne dozvoljavaju ni u kom sluaju da se vri cepanje Bosne i Hercegovine izmeu
Srba i Hrvata. Patrijarh Gavrilo je bio protiv bilo kakvog cijepanja Bosne,
nego za njezino cjelovito ostajanje uz Srbiju. Namjesnik Stankovi ovaj razgovor sa patrijarhom je prenio i ostaloj dvojici namjesnika i sredinom avgusta
obavijestio patrijarha kako namjesnici nisu imali nita da kau protiv miljenja
Muslimana iz Bosne i Hercegovine. Sve e biti u redu. Naravno da nita nije
bilo uredu, budui da je potpisan Sporazum kojim je Bosna i Hercegovina podijeljena izmeu Srba i Hrvata. Kasnija literatura izgradila je teoriju o ubojstvu
Mehmeda Spahe zbog njegovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, koja se
pripremala tokom pregovora izmeu dr. Dragie Cvetkovia i dr. Vladka Maeka, koji su zavreni potpisivanjem Sporazuma i Uredbom o Banovini Hrvatskoj.
Slina teorija o ubojstvu stvorena je i nakon smrti Demala Bijedia. On je
poginuo poetkom 1977. u vrijeme prilino otrih kriza u politikom vrhu zemlje. Na elu savezne Vlade funkcionirao je kao glavni Titov favorit i uz njegovu
podrku, pa je upravo to jedan od razloga to su neki uvjereni da je Bijedieva
smrt dio zavjere. Prenosi se kako je Bijedi pred smrt u povjerenju govorio da
e ga ubiti zato to puno znam.11
U slinu priu se uklapa i smrt Hamdije Pozderca. Njega su neki ve prozvali ehidom, mada bi to bilo jako teko dokazati. Meutim, nesporno je da
je Afera Agrokomerc dovela do Pozdereva politikog pada, a zatim i do
iznenadne smrti poetkom aprila 1988. u jednoj sarajevskoj bolnici.12
Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Beograd: SFAIROS, 1990, str. 144-165.
Bahrudin Bijedi, Dani, 12.4.1999.
12
H. Crnovranin i N. Sadikovi i pogibiju Nurije Pozderca na Sutjesci 12. juna 1943. karakteriziraju
kao smrt koja je do danas ostala nerasvijetljena. Slino je i sa smru Rifata Burdovia i jo mnogih
drugih Bonjaka (str. 279).
10
11
11
Ovaj uvod se inio potrebnim kako bismo progovorili o problemu liderskog

stradalnitva, o emu se meu Bonjaci u 20. stoljeu prilino puno debatiralo.
U ovoj knjizi u se odvojiti od toga; neu pisati priu o Spahi na temelju pretpostavki, nego iskljuivo na temelju provjerljivih pisanih izvora, makar takav
pristup i ne omoguava da se uvijek i u cijelosti sagleda jedna linost. No, smatram da vie nikome nisu potrebne romansirane biografije, nego ozbiljne rasprave utemeljene na primarnim povijesnim izvorima.
12
MEHMED SPAHO DO KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATA

Porijeklo, kolovanje i prvo zaposlenje ili preko Bekog univerziteta
do narodnog tribuna
Mehmed Spaho je roen u Sarajevu 13. marta 1883. u porodici koja je u
historiji Sarajeva poznata od 18. stoljea, a njezini su se lanovi bavili kazandijskim zanatom.13 Njegov otac, Hasan ef. Spaho (1841-1915) bio je strunjak
za erijatsko pravo, a prije austrougarske okupacije slubovao je kao kadija u
Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. U doba austrougarske uprave dobro se uklopio
u novi sistem vrijednosti, obavljao je dunost muderiza Gazi Husrev-begova
hanikaha i u svojoj linosti je objedinio tradicionalno i moderno. Sa Fatimahanumom, roenom Biaki,14 imao je tri sina: Fehima (1877-1942), Mehmeda (1883-1939) i Mustafu (1888-1964), te tri kerke (Behiju, Aiu i Habibu).15
Osnovnu kolu i Veliku realnu gimnaziju Mehmed Spaho je zavrio u Sarajevu. Prema sauvanim svjedoanstvima vidi se da je bio vrlo dobar ak.16
Studije prava pohaao je na Univerzitetu u Beu, koje je uspjeno zavrio 1906.
Krajem 1907. poloio je doktorski ispit, a 7. februara 1908. sveano je promoviran u doktora pravnih nauka. Tamo je bio lan drutva Zvijezda, oko koga
su se okupljali muslimanski studenti koji su se zalagali za zajedniki politiki
rad Srba i Muslimana. Hakija Hadi je u jednom kasnijem tekstu tvrdio kako je
1905. u Beu imao jedan lini konflikt s Mehmedom Spahom zbog neke omladinske prepirke, te ga je bio izazvao na dvoboj, do koga ipak nije dolo.17
13
Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878 1918. Zagreb i Sarajevo: Hrvatski institut za povijest i Institut za istoriju, 2003, str. 101. Zanimljivo je da je Mehmed Spaho
prilikom upisa u osnovnu kolu upisan pod prezimenom Spahi, te su mu i sva svjedoanstva glasila na to
prezime. On je 9. 12. 1912. kao student iz Bea traio od gradskog poglavarstva da mu se izda potvrda da
je njegovo pravo prezime Spaho, a ne Spahi (BIS, MS, Privatna korespondencija).
14
Fatima je umrla 12. februara 1923. Ukopana je na Grliia brdu (Pravda, br. 34, 13. februara 1923, str. 3.)
15
Biografija Hasan-ef Spahe nalazi se u: Sarajevski list, Sarajevo 1915. br. 99. U cijelosti ju je prenio
H. Crnovranin u svojoj knjizi, te stoga je ne navodimo opirno.
16
Svjedoanstva se nalaze u: Bonjaki institut u Sarajevu, Arhiv Mehmeda Spahe, JMO.
17
Hadi je to tvrdio u jednom Odgovoru Nuriji Pozdercu od 10. oktobra 1938. Hakija Hadi govori
o svom djelovanju i veli kako on sa Spahom nikada nije imao lini konflikt osim god. 1905. u Beu, kada
sam ga povodom neke omladinske prepirke bio pozvao na dvoboj (na koji Mehmed Spaho nije izaao).
IAS, FS, br. 327.
13
Vrativi se iz Bea, isprva se posvetio sudijskom zvanju, pa je 1906-1908.

bio sudski prislunik, a onda do 1910. advokatski pripravnik kod advokata dr.
Josefa Fischera. Kada je u Sarajevu formirana Trgovako-obrtnika komora
(1910. godine), on je na sjednici 11. novembra 1910. izabran za njenog sekretara s godinjom plaom od 6.000 K poevi od 1. januara 1911.18 Ve tada je
u nekoliko navrata pokuavao ui u Bosanski sabor, pripadajui grupi mlaih
ljudi koji su se uglavnom kolovali izvan Bosne i Hercegovine. U ovoj grupi
su se posebno isticali Esad ef. Kulovi i dr. Halid-beg Hrasnica, ali je druga
strana, kojoj je pokrovitelj bio erif Arnautovi, i koju su u Sarajevu predvodili
uri i Halilbai, izvojevala pobjedu.19 Ipak, on e 1914. biti biran za lana
Gradskog vijea Sarajeva nakon to se Esad ef. Kulovi povukao sa tog poloaja. Time je Spaho spojio ekonomiju, ime se bavio u Trgovako-obrtnikoj
komori, i politiku, kojom se sve vie bavi kao gradski vijenik.20
Politika djelatnost Mehmeda Spahe u Gradskom vijeu ili borba za
interese sarajevske sirotinje
Prvu svoju politiku djelatnost Mehmed Spaho je razvijao u Gradskom vijeu Sarajeva. lan Gradskog vijea postao je poetkom 1914. godine, nakon
to je Esad ef. Kulovi odbio izbor, pa je Mehmed Spaho, kao prvi zamjenik
od muslimana, uao u Gradsko vijee.21 Na javnoj redovnoj sjednici opinskog zastupstva u Sarajevu od 16. februara 1914. predsjednik Fehim ef. uri
je obavijestio zastupstvo da je Esad ef. Kulovi podnio ostavku, a na njegovo
mjesto je izabran Mehmed Spaho, koji je na ovoj sjednici poloio zakletvu.
Ve na prvoj sjednici Spaho je reagirao prilikom verifikacije zapisnika s prole
sjednice. On je, naime, prigovarao to je na proloj sjednici donesena odluka
o poviici doplatka naelniku, jer je tom prilikom jedan naelnikov roak,
Muhamed ef. uri, to stavio na dnevni red, iako on nije smio nikako prisutan biti. Bilo je prigovora da Spaho o tome nema ta diskutirati, jer se sada
samo treba verificirati zapisnik, a ne raspravljati o valjanosti odluke. Na kraju
je zapisnik verificiran dok je Spaho intervenirao na kraju tvrdei kako je prola
BIS, MS, Documenten Mappe, Obavijest Mehmedu Spahu od 25. novembra 1910.
O tome e Spaho pisati kao o velikim izbornim falsifikatima. (Vidi u prilogu ove monografije lanak
Izborni falzifikati prije rata.)
20
S. Bernasconi, Zwischen Tradition und Moderne, str. 108 i dalje. Sara Bernasconi je dala dosta detaljno
Spahin ivotopis do poetka Prvog svjetskog rata, zbog ega se te informacije ne ponavljaju u ovoj monografiji. Vidjeti takoer H. Crnovranin, Dr. Mehmed Spaho, str. 120-157. Crnovranin uglavnom slijedi tekst
S. Bernasconi, ali postoje i odreene dopune uglavnom na temelju grae koja se uva u Bonjakom institutu
u Sarajevu.
21
BIS, MS, Documenten Mappe, Obavijest Mehmedu Spahu od 5. februara 1914.
18
19
14
Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata
sjednica i sazvana radi poviice doplatka naelnicima, a on nije pozvan iako

je Kulovi prije toga podnio ostavku. To je namjerno uinjeno da bude proloj
sjednici to manje opozicije prisutno.
Na ovoj je sjednici Mehmed Spaho uloio i interpelaciju na izbor Josipa
Vancaa za podnaelnika. On veli kako je u prolom sazivu gradskog zastupstva jedno vrijeme trajala kriza, jer je Zemaljska vlada za podnaelnika imenovala osobu koja na izborima nije dobila najvie glasova, zbog ega je dio
zastupnika odbijao prisustvovati sjednicama. Meu njima je bio i Josip Vanca.
Meutim, veli Spaho, i na posljednjim izborima Pavle pl. Orekovi je dobio
vie glasova od Josipa pl. Vancaa, ali je vlada Vancaa imenovala za podnaelnika, zbog ega on protestira smatrajui da je tim inom Vlada izdala volju
biraa. Spaho moralizira pred Vancaem pitajui ga kako svoje potonje imenovanje za podnaelnika dovodi u sklad sa svojim stanovitem kod prijanjih
gradskih izbora?
Ve na ovoj sjednici Mehmed Spaho je nagovijestio da e biti najagilniji
zastupnik u Gradskom vijeu, te da e se osobito zalagati za interese obinih
ljudi u Sarajevu i za rjeavanje svakodnevnih problema u gradu. On se tako
interesira o stanju hidranata zbog poara koji izbijaju u gradu i slino.22
I na nastavku sjednice 17. februara Spaho se sukobio sa naelnikom uriem i Vancaem oko Vancaeva izbora. I na ovoj sjednici on se zalae za sarajevsku sirotinju, trai da se dopusti trgovcima jaja i kokoi, koji prodaju pred
gradskom trnicom, prodavati do 2 sata poslije podne (dotad su mogli prodavati
samo do 12 sati), zatim trai da drva koja opina dijeli sirotinji budu iscijepana,
jer sirotinja mora plaati cjepare koji esto puta trebaju ii do u najskrajnije
kutie gornjih mahala, a za to trae, naravno, da budu plaeni. Ovaj prijedlog
je odbijen, jer se slino postupa u Dubrovniku, gdje se drva izreu i u vreama
sirotinji dijele, te dubrovaka sirotinja takoer ta drva mora sama cijepati.
Spaho prigovara i na to to naelnik uri kupljeni automobil koristi i u privatne svrhe. Takoer napominje kako u sarajevskim gornjim mahalama, gdje
ivi puno sirotinje, nema ni jedne ambulante, a putevi su tako loi, da lijenici
slabo tamo zalaze. Spaho je takoer predlagao da se ekmekijama snizi cijena
elektrine struje kako bi se nai pekari nali pobueni, da uvode elektrino
svjetlo mjesto nezdravog petroleuma.
Na sjednici 6. aprila, tajnoj, Vanca je obavijestio zastupstvo o tome da se
planira posjet Franza Ferdinanda Sarajevu, te da bi zbog toga trebalo poploati
22
IAS, Zapisnik javne redovite sjednice opinskog zastupstva u Sarajevu od 16. februara 1914.
15
neke gradske ulice. Vanca je izvijestio kako je dunost svih da prijestolonasljednika doekaju u to boljem svjetlu, pa je zbog toga dunost i nae opine
da uini sve, to joj u silama stoji da visokom gostu naem prijestolonasljedniku i buduem vladaru, to bolji doek priredi. Gradsko je poglavarstvo razmiljalo o tome, to bi se imalo uiniti, pa je dolo do toga uvjerenja, da bi
najprirodnije bilo, da se onaj put, kuda e Njegova Visost proi uredi onako
kako bi dolian glavnome gradu i visokom gostu bio, to je da se emalua
ulica teraca. Nu, kako je poznato, program taracanja ima se izvesti do 1. decembra 1916. godine, u tom razmaku vremena imala bi se taracati i emalua
ulica, a u ugovoru sa zemaljskom bankom nije reeno, kada se ima to svriti.
Osim toga, poznato je da taracanje sa granitom ide vrlo sporo, ali se je ipak
gradsko poglavarstvo obratilo na zemaljsku banku i pitalo, da li bi u vremenu
kada imamo oekivati visoki posjet mogla taracati granitnim kockama emalua ulica. Zemaljska je vlada odgovorila, da je to mogue izvesti u roku 2-3
mjeseca.
Gradsko je poglavarstvo mislilo da se u emalui privremeno uredi makadam uz troak oko 8.000 K. Meutim, s obzirom na to da bi to bilo samo privremeno rjeenje, jer bi se ulica morala opet prekopavati, a nije niti sigurno da
li bi za vrijeme Ferdinandova dolaska bila blatnjava, od te namjere se odustalo,
jer je ocijenjeno da bi to predstavljalo rasipanje novca. Zbog toga je Gradsko
vijee smatralo da bi bilo dobro da se emalua taraca keramitskim kockama, a granitne kocke, kojima je bilo predvieno poploavanje emalue
i Hiseta, upotrijebile bi se za poploavanje ulice Koevo u kojoj je veliki promet kolni a i pjeaka na razna groblja te u zemaljsku bolnicu, a i nee koditi
ako se veoma prometna Terezija ulica jednom uredi
U vezi s tim ve je kontaktirana jedna firma iz Pete, koja je pismeno odgovorila da bi obavila poploavanje emalue keramitom, i obavezala se taj
posao zavriti do 15. juna, dakle prije Ferdinandova posjeta Sarajevu uz nadoknadu od 160.000 K
Na ovakva Vancaova objanjenja reagirao je Mehmed Spaho, koji veli
kako se raduje Ferdinandovu dolasku, ali naglaava kako bi bolje bilo rtvovati 8.000 K i s tim trokom dovesti u red emaluu, nego li odjednom rtvovati 160.000 K. Spaho se posebno okomio na Vancaev prijedlog da se
poploa i ulica Koevo. Ne treba stvarati Potemkinova sela ureujui one
ulice kojima e visoki gost proi, i time pokazivati visokom gostu, kako su u
nas ulice ureene, dok u gornjim ulicama, kuda po svojoj prilici Njegova visost
nee prolaziti vlada upravo mizerno stanje. Spaho je smatrao kako prijedlozi
16
za poploavanje ulice Koevo imaju drukiju pozadinu, a to najvie poradi

toga, da se uredi kolima pristupaan put do groblja katolike, pravoslavne i jevrejske konfesije. Nu do muslimanskog groblja na Grlia brdu ne moe se ne
samo na kolima nego ni pjeice naroito kad je blatno vrijeme proi i mrtvac
pronijeti, a ovdje se troe silne svote da se uredi komotan kolski put do groblja
drugih konfesija.23 Nakon debate gradsko vijee je prihvatilo Vancaev prijedlog o poploavanju emalue keramitom, uz jedan glas protiv. Iako se u zapisniku izrijekom ne kae, ali je oito Mehmed Spaho glasao protiv, jer je
tokom zasijedanja jedino on kritizirao taj prijedlog.
Na sjednici opinskog zastupstva u Sarajevu odranoj 21. januara raspravljalo se o Pravilniku za ubiranje jednokratnog poreza zvanog ratni namet za
grad Sarajevo. Ovim je Pravilnikom bilo predvieno oporezivanje graana za
pokrivanja dodatnih trokova koje gradska opina ima zbog ratnog stanja.
Spaho je podrao ovaj porez, ali je odrao govor kojim je kritizirao rad gradskog zastupstva. Izjavio je kako e, slijedei tradiciju svojih politikih istomiljenika, podrati sve to je potrebno da se ovoj monarhiji nametnuti rat, ova
borba za najpravedniju stvar, sa zasluenim uspjesima svri, te odobriti sve
mjere kojima e se ublaiti nevolje ljudi u ovom ratu. Ja drim da je ovo jedna
od najviih i najmilijih patriotskih dunosti svakog vjernog podanika. Tim patriotskim dunostima odazivali su se moji istomiljenici vazda jednakom pripravnou i onda, kada je izvjesnim elementima polazilo za rukom, da
demagokim sredstvima stvore u jednom dijelu muslimana i drugije raspoloenje proti onima, koji su se tim dunostima odazivali. Dananje muslimanske
voe veine u vijeu na najodvratniji su nain u svojim organima izvrgavali
ruglu one, koji su otili god. 1908. da izvre prvu patriotsku dunost, da se poklone svom dragom caru. Mi se ni tada nijesmo dali pokolebati u naim patriotskim osjeanjima, jer je za nas patriotska odanost prema dravi i njezinom
vrhovnom gospodaru kao i najpreim dravnim interesima vazda jednaka, neizmjerna i nepromjenjiva. Vjeran dakle svojim tradicijama, gospodo, ja sam
pripravan, da i sada dadnem svoj glas za ovaj ratni namet, koji se od sarajevskog graanstva trai, ali da u kod debate o pravilniku predloiti neke izmjene
istoga.
Spaho, mada se odmah izjasnio da e glasati za ratni namet, kritizira gradsku upravu koja je zbog neracionalnog gospodarenja opinskim financijama u
posljednje 3-4 godine dovela do situacije da je trebalo izglasati ovaj dodatni
porez. Kroz ovo vrijeme nije se tedilo s novcem, nego se isti neracionalno
23
Robert Donia, Sarajevo: Biografija grada. Sarajevo: Institut za istoriju, 2006.
17
razbacivao, i zato danas nemamo u ovim tekim prilikama nikakvih pritednja,

da se njima pomognemo. U svim drugim javnim korporacijama tedi se za sline zgode, pa je za prijanje uprave bilo tako i kod gradske opine. I u godini
1912. bila je nareena mobilizacija, i tada su nastale izvanredne potrebe, te je
trebalo troiti za ukonaenje vojske, a za porodice rezervista odreena je bila
svota od 200.000 K, ali se nijesu traila nova vrela za ove izvanredne potrebe,
jer je bilo od prije pritednja, jer su se uvali bijeli novci za crne dane.
Za razliku od toga, mi se u jednoj godini sastajemo, da ve po trei put
namet udaramo na graanstvo, a do toga nas je dovelo samo neracionalno gospodarstvo uprave gradske opine.
Da bi dokazao svoju tvrdnju o tome da se neracionalno postupalo sa finansijama, Spaho navodi investicije za koje nam rekoe, da e biti rentabilne,
da emo od njih imati lijepe prihode. Rekli su nam da emo od plinare imati
prihoda, nu sada se pokazuje deficit od kojih 39.000 K. To je isto i kod gradske
mljekare. Dodue, ovdje su nam u prijanjim izvjetajima kazali, da ima deficita, ali da je on prolazan, i da e se tokom vremena pokriti, te da neemo imati
gubitka na mljekari. Nu sada ne ujemo o stanju nae mljekare nita ni ovdje
ni u financijskom odboru. Ali da je gradska mljekara dobro prosperirala vidi
se po tom, to je nedavno bio prisiljen na trni povjerenik da mlijeko nae
mljekare zaplijeni.
Kod zakljuivanja pojedinih gradnja uvijek se prekoraivalo, jer je bilo sve
bez tanih projekata, dok je s druge strane zavedena raskonost u gradskoj
upravi. Nabavljen je automobil, a za njega se u istinu vie troi, nego se predvia, a nee se da iskoristi zgodna prilika, da se automobil proda. Naelnicima
su poviene plae, bez obzira na nae loe prilike. Meni je skoro pravo, da se
zavede ovaj ratni namet jer e se tako prisiliti nai naelnici, da i oni duboko
posegnu u dep, poto se do sada nijesu pokazali. Nadalje navodi isti gospodin
govornik da sm ratni namet kako ga predloeni pravilnik propisuje, nije pravo
razdijeljen. Naroito nije opravdano da se nametu ne podvrgnu oni, kojih dohodi usljed rata nita ne trpe, a to su inovnici kako javni tako i privatni. Tomu
njegovu stanovitu, da se inovnici podvrgnu ovom porezu iznoeni su razni
prigovori u financijskom odboru, ali ti prigovori nijesu niim opravdani. Nii
inovnici mogli bi se takoer oprostiti od nameta, ali ne moe da uvidi, zato
se ne bi oporezovali vii inovnici, kao to su na primjer bankovni direktor ili
Sektionschef, kojih su dohodci toliki, da toga nameta ne bi ni osjetili. I sam je
inovnik, to mu je i otac i brat, pa mu je ao da se i na njih taj namet ne udari.
Veli se da su inovnici dobrovoljno davali mnogo za razne za ratom skopane
18
svrhe. Koliko su toga dali, toga ne zna i ne pobija da su davali, ali to ne smeta
da se nametu podvrgnu. Tomu bi se dalo doskoiti na taj nain, da se inovnicima, koji su svojevoljno neto doprinijeli, dozvoli da mogu svoj dobrovoljni
prinos uraunati u ratni namet i dati onoliko, koliko jo nedostaje, da se visina
propisanog ratnog nameta nadomiri. Tako je uinjeno u Ugarskoj, pa je na to
bio pristao i finansijski odbor, ali je opet poslije bio protiv toga.
Kao najjai prigovor oporezivanju inovnika izneeno je to, da to zemaljska
vlada ne bi odobrila. To stanovite zemaljske vlade nije opravdano. U Monarhiji plaaju u ime personalne dohodarine vie nego li e to plaati nai inovnici i onda, kada bi se podvrgnuli i dananjem ratnom nametu, i opet se ne
uje tuba, da su preoptereeni porezima.
Nu, kako je ve rekao, glasovae za ratni namet, a odgovornost za ovo novo
optereenje graanstva neka nose oni, koji su doveli opinu u ovako loe
stanje.
Na ovaj Spahin govor prvi je reagirao Mustaj-beg Halilbai, koji se osvre
na Spahin dio govora u kojem veli da e glasati za ratni zajam iz tradicionalnog
patriotizma, nu gospodin je govornik miljenja, da je to spekulativni patriotizam, da se uvijek ilo samo za osiguranjem svojih poloaja.
Zatim je govorio Mustaj-beg Muteveli, koji kae kako je i sam oduvijek
bio za podupiranje i napredak grada. No isticanje nekakvog ultrapatriotizma
od strane gosp. dra. Spahe nije nita drugo nego demagogija. Kao vojnik, koji
bi morao da slui, izvlai se od te dunosti i sada se razmee ovdje sa svojim
tradicionalnim patriotizmom. Ultrapatriotini dr. Spaho ne sjea se svog dranja pred dolazak blagopokojnog prestolonasljednika, kada je u sjednici bio
protiv toga da se u poast visokog pokojnika taraca jedna ulica. I danas, kada
nai sugraani krv liju za dobro svoje domovine, ultrapatriotini dr. Spaho
trai zatite, da ne ide u vojsku (gr. zastupnik dr. Spaho: Lae. Predsjednik
gosp. Fehim eff. uri otro opominje gosp. dra. Spahu da je previe bezobrazan) i ako je vojnik, ta i ako bi kao takav imao dovoljno prilike da svoj patriotizam i dalje dokae. Na kraju izjavljuje da e glasovati za ratni namet,
jer smatra da je to dunost kako bi se pomoglo familijama onih sugraana koji
su na bojitu, jer u tim familijama ima i previe bijede to nam najbolje mogu
posvjedoiti ona gospoda koja su gradom obilazila i na svoje se oi uvjerila,
kako velika nevolja vlada.
Prije glasanja, Mehmed Spaho je predloio da se u Pravilnik o ratnom zajmu
uvrsti stavka da se ovaj namet protee i na javne i privatne inovnike te u tom
19
smislu stilizuje stavka. Nadalje predlae da se ovom pravilniku dade novi lanak koji bi imao glasiti: Primici od ratnog nameta smiju se troiti samo za one
svrhe, to su izriito navedene u iskazu II, te se imade o tome gradskom zastupstvu taan raun najkasnije do 31. decembra 1915. poloiti. Na ovaj prijedlog je reagirao vladin povjerenik dr. Edmund Gerde tvrdei da bi prihvatanje
Spahinog prvog prijedloga imalo za posljedicu da zemaljska vlada zabaci
itav ratni namet, nakon ega je Spaho izjavio da povlai svoj prijedlog u
vezi s nametom na inovnike.
Nakon toga je i gradski zastupnik dr. Sreko Perii prigovorio na Spahin
drugi prijedlog tvrdei kako se radi o iskazivanju nepovjerenja prema gradskom poglavarstvu. Perii je predloio da se uvede poseban konto nepreliminarni prihodi Ratni namet, te da se sredstva sa toga konta mogu troiti
jedino za svrhe izazvane ratnim prilikama, s ime se saglasio i dr. Mehmed
Spaho.
Aktivnost Mehmeda Spahe tokom Prvog svjetskog rata
Muslimansko dranje prema procesu stvaranja jugoslavenske drave nije
bilo posve jasno. Njihovi su politiki lideri lutali od ideja o stvaranju autonomne Bosne i Hercegovine u okvirima Habsburke monarhije do ideje o autonomiji u okvirma Ugarske ili o ujedinjenju sa Hrvatskom. Prevladavanje
jugoslavistike ideje meu muslimanskim politikim liderima postalo je oito
poetkom 1918, to je bilo izraz uvjerenja da je to u datom historijskom kontekstu najbolje rjeenje. Nositelj ove jugoslavistike ideje bio je Mehmed
Spaho, koji u to doba jo uvijek nije predstavljao posebno znaajnu politiku
linost, mada nije posve jasno kada je Spaho prihvatio jugoslavistiku ideju.
Atif Purivatra, koji je najstudioznije pisao o Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, pa time i o Mehmedu Spahi, navodi kako je on tu ideju prihvatio
najkasnije poetkom 1918. Purivatra navodi da je Spaho, kao sekretar Trgovake komore, za list Novosti 15. februara 1918. izjavio kako muslimanska inteligencija, a veim dijelom i iroke narodne mase, uviaju da im je spas u
slozi i jedinstvu svih Srba, Hrvata i Slovenaca.24
Ipak, mogue je kako Spaho u to doba jo nije bio posve projugoslavistiki
orijentiran, na to ukazuje i injenica da je poetkom marta 1918. bio u sastavu
jednog izaslanstva Vijea za prehranu naroda u Bosni i Hercegovini, koje je
predvodio zemaljski poglavar Stjepan Sarkoti, koja je u Beu i Budimpeti
24
20
A. Purivatra, JMO, str. 19.
iznijela molbe stanovnitva BiH za pomo u hrani.25 Izaslanstvo je 4. marta

1918. primio ugarski predsjednik Vlade dr. Alexander Wekerle, kome je Spaho
opisivao teko stanje u vezi s prehranom stanovnitva u Bosni i Hercegovini.
Izaslanstvo je 7. marta primio i ratni ministar Stger-Steiner, kome je Spaho
opirno obrazlagao Memorandum naroda Bosne i Hercegovine, u kojem se
ukazuje na pretjerane zahtjeve vojne uprave u Bosni i Hercegovini oko rekvizicije stoke, sijena, slame, vune, koe i tako dalje. Sutradan je izaslanstvo u
Beu primio i austrijski ministar predsjednik dr. Seidler, kome je Spaho podnio
molbu naroda iz Bosne i Hercegovine da se omogui vie krompira za sadnju.
Delegaciju je primio i car Karlo 10. marta 1918. godine, koga je Spaho takoer
molio da se pomogne narodu u Bosni i Hercegovini kako bi se poboljale prehrambene prilike. Svoju molbu Spaho je zavrio uvjeravajui cara kako vojnici
iz Bosne i Hercegovine na raznim frontovima junaki ratuju za odbranu monarhije.
Oito zbog lojalnog stava prema monarhiji Spaho je 2. maja 1918. u Sarajevu dobio i orden cara Franje Josipa sa vitekim krstom, to je jedan od pokazatelja kako u to doba on sigurno jo uvijek dvoji oko budunosti Bosne i
Hercegovine i Bonjaka.26 Tek u Sarkotievom telegramu caru i kralju povodom boravka grofa Tisze u Sarajevu od 20. do 23. IX. 1918. godine, dr. Mehmed Spaho i dr. Halidbeg Hrasnica navedeni su kao bonjaki prvaci
jugoslavenske orijentacije. Naime, Tisza je za vrijeme svoje misije, koju mu
je povjerio car, doao u Sarajevo 20. septembra i istu veer se sastao sa bivim
predsjednikom Sabora dr. Safvet-begom Baagiem, sekretarom Trgovake
komore dr. Mehmedom Spahom i advokatom dr. Halid-begom Hrasnicom. U
tom razgovoru Baagi je zagovarao ideju da se sve hrvatske zemlje ujedine u
jedno tijelo, a ako to nije mogue, da Bosna i Hercegovina dobiju autonomiju,
dok su se ostala dvojica izjasnila za rjeenje u jugoslavenskom smislu: da se
bosansko pitanje rijei na temelju jugoslavenskog ujedinjenja. Spaho se alio
na postupak prema Muslimanima za vrijeme rata, jer su vojne vlasti uzimale i
starce i djecu u vojsku. alio se na ekonomske prilike i postupak pri rekviziciji;
rekao je da su opreke izmeu Muslimana i stanovnika drugih vjera u Bosni,
kakve su postojale prije rata, u nevolji postale mnogo blae, a da je jugoslavenskom stanovitu sklon najvei dio naroda. Nakon razgovora sa Spahom,
O ovom izaslanstvu opirno piu H. Crnovranin i N. Sadikovi, Mehmed Spaho, str. 148-152.
H. Crnovranin i N. Sadikovi (str. 152) vjeruju kako je Spaho bio lojalan bekom dvoru sve do
1917. godine kada se opredjeljuje za jugoslovenski pokret. Meutim, oito da ovaj boravak u Beu u
martu i odlikovanje koje je dobio u maju 1918. ukazuju kako i sredinom 1918. Spaho jo uvijek nije napustio
svoju lojalnost prema Monarhiji.
25
26
21
Tisza je primio i delegaciju Srba, koji su mu uruili poseban Memorandum,

kojega su potpisali Srbi, Hrvati i Slovenci, i u kojemu se zagovara ujedinjenje
Srba, Hrvata i Slovenaca na temelju samoodreenja naroda. Tri godine kasnije, na sjednici Narodne skuptine u Beogradu, dr. Mehmed Spaho prigovara
autorima i potpisnicima Memoranduma da su ga bezrazlono mimoili prilikom njegove izrade i potpisivanja, jer se on, kako kae, pred grofom Tiszom
izjasnio za iste stvari koje su stajale u Memorandumu. Spaho se pozivao i na
pisanje tadanje tampe, koja je vjerno prenijela Spahine stavove u razgovoru
sa Tiszom. Dodao je da je bio pozvan da potpie Memorandum naknadno,
nakon to je ve bio dostavljen grofu Tiszi, to on nije mogao prihvatiti, smatrajui za uvredu potpisivanje neega to je bilo i prolo.27
Ipak, Spaho je poetkom oktobra 1918. uvidio potrebu da se i dio muslimanskih politikih lidera oglasi i iskae podrku Momorandumu to su ga Srbi
i Hrvati predali Tiszi. U tom smislu je Spaho, skupa sa Sakibom Korkutom,
13. oktobra 1918, odluio sazvati jedan iri skup muslimanskih intelektualaca,
na kojem bi se raspravljalo o trenutnoj politikoj situaciji, a krajnji cilj je bio
iskazati podrku jugoslavistikoj ideji. No, umjesto nekog skupa intelektualaca,
dolo je 19. oktobra 1918. do objavljivanja jedne Izjave, koju su potpisala esterica muslimanskih manje poznatih i utjecajnih politiara, meu kojima je
bio i Mehmed Spaho, u kojoj izjavljuju da ni kao pojedinci nit kao ma kakva
skupina (nee) istupati u javnom ivotu i kakve izjave davati bez prethodnog
odobrenja Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca. Ubrzo je Sakib Korkut
ocijenio kako ta izjava predstavlja nepromiljeni akt, jer se njome veu ruke
Muslimanima, koji se time dovode u neravnopravan poloaj u Narodnom vijeu. Korkut je objavljivanje Izjave tumaio kao Spahin zagonetan postupak,
koji je izraz njegove kratkovidosti i pretjerane ambicije.28
Ipak, ta je Izjava sigurno doprinijela da je Mehmed Spaho uao u Plenum
Narodnog vijea Drave SHS (od Bonjaka u Plenumu je osim Spahe bio jo
i Hamid Svrzo). Krajem oktobra oglasili su se muslimanski vjerski i politiki
predstavnici. tampa je objavila izjave reisul-uleme Demaludin ef. auevia,
biveg predsjednika sabora dr. Safvet-bega Baagia te elnih ljudi saborskih
klubova Rifat-bega Sulejmanpaia (UMO) i Dervi-bega Miralema (MNO),
27
Bogdan Krizman, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje u 1918. godini, Prilozi. Sarajevo,
Institut za istoriju radnikog pokreta, IV/1968, br. 4, str. 102; Husein Ali, koji je u to doba bio student filozofije u Zagrebu, tvrdio je nakon Spahine smrti kako je nakon Tiszina boravka u Sarajevu on sazvao sve
muslimanske akademiare Zagrebakog sveuilita koji su donijeli rezoluciju kojom pozdravljaju stav Spahe
i Hrasnice. Zbog toga je od njih dvojice, veli Ali, dobio zahvalnice.
28
Purivatra, JMO, str. 24.
22
koji su izrazili svoju privrenost programu Narodnog vijea SHS, za koji su

istakli da predstavlja ideal svih Jugoslavena. No, Spaho je ipak zadobio prednost nad moguim politikim takmacima. Kada je 3. novembra 1918. formirana
prva Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu, dr. Mehmed Spaho je postao povjerenik u Vladi za obrt, trgovinu, potu i brzojav.29 Sudei prema sauvanim
zapisnicima sa zasjedanja Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za Bosnu i
Hercegovinu tokom novembra i decembra 1918, Spaho je bio vrlo aktivan.
Kada se na sjednici 4. novembra 1918. raspravljalo o sigurnosnoj situaciji u
zemlji i kada se pojavila ideja o zavoenju prijekih sudova u itavoj Bosni i
Hercegovini, Spaho se priklonio grupi koja je smatrala kako ne bi bilo najbolje
uvesti prijeke sudove u itavoj Bosni i Hercegovini, ali bi trebalo prepustiti
povjereniku za pravosue neka odmah proglasi prijeki sud u onim kotarevima gdje je potrebno.30 U daljoj diskusiji on je predlagao da se u krajevima
gdje ima nasilja ljudima dade ovakav prijedlog: organizirajte narodnu odbranu
na svoju ruku i branite se sami! im nam bude stajala na raspolaganju sila, poslaemo bezodvlano.
Kao povjerenik (ministar) dr. Mehmed Spaho je bio veoma aktivan, posebno se zalaui za pomo bonjakim porodicama koje su bile rtve nasilja
koje je nastupilo u Bosni i Hercegovini krajem 1918. godine, u vrijeme prije
ujedinjenja Drave SHS sa Kraljevinom Srbijom. Kada je Narodna vlada pokuala pomoi tako nastradalim krajevima, neki lanovi Vlade, ukljuujui Vojislava olu, dr. Uroa Krulja i Savu Jelia, insistirali su da se ta pomo dijeli
i onim krajevima koji su stradali poetkom rata (dakle 1914), ali je Spaho insistirao da su prioritet one porodice koje su ostale bez elementarne opskrbe
zbog pljakanja i nasilja koje je nastupilo nakon 1. novembra 1918, posebno
se fokusirajui na potrebu hitne pomoi krajevima u istonoj Bosni (Zvornik,
Vlasenica, Viegrad i Srebrenica). Formiranjem prve Vlade Kraljevine SHS,
kojoj je na elu bio Stojan Proti, dr. Mehmed Spaho je postao ministar uma
i ruda. Spaho je u Vladu uao kao predstavnik vjerske zajednice muslimana,
ije se prisustvo u zemlji nije moglo ignorirati. Na ovom poloaju Spaho ostaje
do 23. februara 1919. kada podnosi ostavku.
29
ABiH, ZV, br. 13157/20. Zemaljska je Vlada 18. 12. 1920. izdala zvanino Uvjerenje da je dr. Mehmed
Spaho tokom novembra i decembra 1918. obavljao dunost povjerenika za obrt, trgovinu, potu i brzojave
u Narodnoj Vladi u Sarajevu, te potvruje da je poloaj tadanjih povjerenika ravan poloaju naelnika odjeljenja pokrajinskih Vlada.
30
Dr. Hamdija Kapidi, Rad Narodnog vijea SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918.
Sarajevo: Glasnik arhiva i Drutva arhivista Bosne i Herecgovine, Godina III Knjiga III, 1963, str. 162.
23
24
POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE 1918-1929.
prvoj deceniji postojanja jugoslavenske drave dr. Mehmed Spaho je

napravio brzu politiku karijeru i od malo utjecajnog, ali veoma aktivnog i elokventnog politiara, postao muslimanski lider i jugoslavenski politiki aktivista. Njegova je politika karijera vezana za Jugoslavensku
muslimansku organizaciju, politiku organizaciju iji je bio lider, zbog ega
se ini korisnim na ovom mjestu, ukratko, navesti nekoliko osnovnih informacija o nastanku i karakteru te organizacije.
Nastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije 1919. i odnos
Mehmeda Spahe prema toj stranci
Ideje o stvaranju posebne muslimanske politike organizacije proizilazile

su iz tekog stanja, prije svega muslimanskih zemljoposjednika u prvim mjesecima postojanja jugoslavenske drave i potrebe da se muslimani organiziraju
kako bi se zatitili od tekog poloaja u kome su se nali. No, bilo je i onih
koji su bili protiv stvaranja zasebne politike muslimanske organizacije, smatrajui da se time Muslimani izoliraju, kako od Srba tako i od Hrvata u Bosni
i Hercegovini. Ovo su smatrali uglavnom pripadnici politike grupe koja se
tokom rata prikljuila jugoslavenskom pokretu. Oni su pristupali raznim strankama, prije svega Jugoslavenskoj demokratskoj stranci, a bilo je pristaa Radene kao i Radikalne stranke. Tu grupu su inili, uglavnom, dijelovi graanske
inteligencije, koja je ve bila integrirana u dravnu administraciju. Meutim,
ovo je bila manjina muslimana, veina je slijedila voe koji su bili pobornici
stvaranja zasebne muslimanske politike stranke, dakle politikog okupljanja
na nacionalno-vjerskoj osnovi.
Politiko okupljanje muslimana, kao i ostalih zajednica u Bosni i Hercegovini, odvijalo se oko politikih listova koji poinju izlaziti poslije rata. Dva
najvanija politika lista su Vrijeme i Jednakost, prvi je izaao krajem decembra
1918. i drugi u januaru 1919. Politika grupa oko lista Vrijeme, koju su inili
Mehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Sakib Korkut i drugi, nazvala se Mu25
slimanska organizacija. Oni su svoj program istakli u prvom broju lista, izaao
8. januara 1919. Zalau se za demokraciju i ustavnost, pravdu i slogu, te iskazuju spremnost na suradnju sa svima u izgradnji jedinstvene drave Srba, Hrvata i Slovenaca, na konceptu ravnopravnosti triju plemenskih imena. Ova
grupa stoji na stanovitu kako se muslimani nisu nikada otuili ni svojoj domovini ni jeziku. Oni su zadrali sve biljege istog nacionalizma a nijesu svjesni samo plemenskog imena. Zbliavaemo, a nipoto dijeliti. Jugoslovenstvo
drimo najprikladnijim putem zbliavanja i ujedinjenja.31
Dalje trae da se Ustav nove drave donese u Ustavotvornoj skuptini, trae
garancije o zatiti vjere, savjesti, privatne svojine, slobodu tampe i slino. Veliki dio programa se odnosi na Islamsku vjersku zajednicu, pa se ova grupa
moe smatrati zatitnikom vjerskih interesa muslimana. Trae ustavne garancije o ravnopravnosti Islamske vjerske zajednice sa kranskim religijama u
novoj dravi, potovanje vakufske imovine, trae ouvanje vakufsko-mearifske
autonomije, a posebno mjesto ima agrarno pitanje. Trae da se potuje vlasnitvo zemljoposjednika, a u agrarnoj reformi da svaki zemljoradnik dobije onoliko zemlje koliko mu je potrebno za njegov opstanak, te da se ouvaju i veliki
zemljoposjedi, jer to zahtijevaju ekonomski interesi. Putem komasacije treba
zaokruiti begluke zemlje u vee zemljoposjede. U meuvremenu trebaju
ostati odnosi izmeu zemljovlasnika i kmetova sve dok se konano zakonom
ne rijei kmetsko pitanje.
Program politike grupe oko lista Jednakost, koja se nazvala Jugoslavenska
muslimanska demokratija, razlikuje se od programa grupe oko lista Vrijeme
samo u tome to se akcenat ne stavlja na pitanje poloaja Islamske vjerske zajednice, a ne bavi se niti agrarnim pitanjem, osim to navodi da se ono treba
rijeiti u interesu i kmeta i zemljoposjednika. Ova grupa preciznije definira
svoje stavove o nekim politikim pitanjima. Oni su za jedinstvenu dravu Junih Slavena sa dinastijom Karaorevi na elu, trae da se to vie ovlasti
prenese na nie, lokalne organe vlasti, pa nastupaju kao borci za autonomiju
regija, ali uz centralistiki sistem uprave.
Politika grupa oko lista Jednakost konstituirala se kao politika stranka
pod nazivom Jugoslavenska muslimanska demokracija. Ova grupa e se u februaru 1919. prikljuiti Svetozaru Pribieviu u stvaranju Jugoslavenske demokratske stranke.
U to vrijeme u Tuzli je 29. decembra 1918. odran sastanak grupe Muslimana s ciljem stvaranja jedinstvene muslimanske politike organizacije. Klju31
26
Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.
na linost bio je Ibrahim ef. Maglajli, tuzlanski muftija. Tu se raspravljalo o

tome kako da se muslimani zatite od napada srpskih seljaka, kojima su bili
izloeni, kako da se nadoknadi teta begovima, te kako da se zatite interesi
islamske zajednice. Ova grupa je izloila program slian programu grupe oko
lista Vrijeme.
Vremenom dolazi do objedinjavanja razliitih politikih grupa muslimana
(odnosno ove grupe iz Tuzle i politike grupe oko lista Vrijeme) u okvire Jugoslavenske muslimanske organizacije. Tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajli
pozvao je grupu oko Jednakosti da poalje delegate na sastanak radi pregovaranja o slozi bosanskohercegovakih muslimana. Grupa oko Jednakosti je izabrala deset ljudi iz pokrajine, te se raspravljalo o tome ko je za centralizam, a
ko za autonomiju, te koliko e mandata u Dravnom vijeu dobiti grupa oko
lista Vrijeme. List Jednakost kae kako oni ne ele raspravljati o mandatima,
jer to za njih nije bitno, ali je rasprava oko centralizma i autonomije vana, i
na tome se pokazalo da izmeu njih nema sloge.
Taj je sastanak odran 15. februara 1919. Predstavnici politike grupe oko
lista Jednakost (JMD) izjasnili su se za centralistiko ureenje drave sa irokim autonomijama u opini, kotaru, srezu i regiji, ali bez autonomija i pokrajinskih granica. S druge strane, predstavnici tuzlanske grupe i grupe oko lista
Vrijeme izjavili su da su za decentralizirano ureenje drave, ali smatrajui
slogu muslimana Bosne i Hercegovine kao najveu nau potrebu, te nastojei,
koliko god je mogue, da ne dolazi do cjepkarenja meu nama, pripravni smo
se odrei svoga zahtjeva o decentralistikom ureenju nae drave, stavivi se
na postojee stanje, tj. na stanje koje je utanaeno od strane centralnog Nar.
Vijea u Zagrebu, u adresi i uputama od 28. novembra 1918. kao i odgovor
NJ. Kr. Vis. Regenta od 1. decembra 1918..
U pregovorima predstavnici grupe oko lista Jednakost zauzeli su stav da se
ne mogu saglasiti sa stilizacijom programa predstavnika tuzlanske grupe i
grupe oko lista Vrijeme i zbog toga su odluili pristupiti Jugoslavenskoj demokratskoj stranci koju osniva Svetozar Pribievi.
Nakon toga je 16. februara 1919. odrana sjednica kotarskih delegata, kojoj
je predsjedavao Ibrahim ef. Maglajli. Na ovom je sastanku donesena odluka
da se formira stranka pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija.
Izabran je i Centralni odbor od 31 lana, koga su sainjavali: dr. Halid-beg
Hrasnica, Sakib ef. Korkut, dr. Hamdija Karamehmedovi, Zija ef. Rizaefendi, Hajdar ef. ekro, Edhem ef. Mulabdi, Veli ef. Sadovi, dr. Atif ef. H.
Kadi, emsudin ef. Sarajli, Hivzi ef. Bjelevac, svi iz Sarajeva; Ibrahim-aga
27
H. Salihovi, naelnik iz Bijeljine, dr. Avdi-beg Bukvica, ljekar iz Brkog,

Uzeir-beg Uzeirbegovi, veleposjednik iz Maglaja, Ahmet-aga Kovaevi, posjednik iz Lukavca kod Tuzle, Osman ef. Vilovi, gradonaelnik Tuzle, Fehim
ef. Kurbegovi, sudija iz Graanice, dr. Ahmed-beg Defterdarevi, kotarski
predstojnik iz Tuzle, Hamdi ef. Afgan, trgovac iz Banje Luke, Hamdi-beg Dini, veleposjednik iz Banje Luke, Ali-beg Bievi, gradonaelnik Bos. Novog,
dr. Ali Kjamil-beg Dini, gradonaelnik iz Banje Luke, Ahmet ef. eri, gradonaelnik Bos. Dubice, Mahmud-beg Hrasnica, sudski savjetnik iz Travnika,
Hamdi-beg Kurbegovi, posjednik iz Donjeg Vakufa, Hasan-aga Miljkovi,
posjednik iz Cazina, Husein-beg Bievi, posjednik iz Bihaa, dr. Osman-beg
Kulenovi, politiki pristav iz Bos. Novog, Muhamed-beg Ibrahimpai, veleposjednik iz Bihaa, Salih ef. Balji, profesor iz Mostara, te je ostavljeno
jedno mjesto za delegata iz Konjica. Predloen je i muftija akir ef. Mesihovi,
a ako on ne bi prihvatio taj izbor, onda bi se to mjesto popunilo jednim delegatom iz nekih hercegovakih kotareva. Predvieno je da e Centralni odbor
izmeu sebe izabrati Radni odbor od 10 lanova. Za predsjednika JMO izabran
je Ibrahim ef. Maglajli, a za potpredsjednike dr. Halid-beg Hrasnica i dr. Hamdija Karamehmedovi. Takoer je odlueno da prestane izlaziti list Vrijeme, a
da se pokrene novi list.32
Meutim, nisu sve grupe ujedinjene u JMO, jer je grupa oko Jednakosti prila JDS i time se otvoreno distancirala od JMO. Ovo je bila mala grupa Muslimana, ali zbog injenice da se pribliila monoj i utjecajnoj JDS, iji je lider
Svetozar Pribievi bio ministar unutranjih poslova u jugoslavenskoj Vladi,
ova je grupa imala ak 8 predstavnika Muslimana u Privremenom narodnom
predstavnitvu, dok je JMO dobila samo dva mjesta. Izbori koji e se odrati
1920. mijenjaju to stanje i pokazuju kakav je realan odnos politikih snaga.
Uglavnom, stvaranje JMO se odvijalo u isto vrijeme kada i stvaranje JDS,
pa bi se moglo kazati kako je akcija na stvaranju JDS, zapravo, ubrzala da Muslimani donesu odluku o stvaranju zasebne stranke. Predstavnici JMO su prisustvovali osnivakoj skuptini JDS i objasnili zato ne mogu pristupiti toj
stranci. Za tu odluku su naveli nekoliko razloga. Prije svega, ukazali su na specifian politiki, kulturni i socijalni razvitak Srba, Hrvata i Muslimana u Bosni
i Hercegovini. Istakli su kako znaju da bi naglaavanje injenice da je JMO
osnovana na vjerskoj osnovi bilo loe primljeno u zemlji, zbog ega su odmah
naglasili da se JMO nee u svome djelovanju rukovoditi vjerskim motivima,
jer su i lanstvo i rukovodstvo JMO nacionalno opredijeljeni, bilo kao Srbi
32
28
Pravda, br. 1, 22. februara 1919.
bilo kao Hrvati, a sve ih objedinjuje ideja jugoslavenstva, to je istaknuto i u

samom nazivu stranke.
Meu Muslimanima stvorene su jo neke politike stranke 1919. i 1920, ali
su one u odnosu na JMO sve imale marginalan znaaj. Tako, naprimjer, poetkom marta 1920. dolo je do stvaranja Muslimanske teake stranke. Motive
za stvaranje ove stranke objasnio je dr. Zaim arac, naglaavajui kako je
nuno stvoriti MTS kako bi se svi agrarni propisi koji se donose odnosili i na
muslimanske seljake. Osim toga, naglasio je kako je to nuno i zbog toga to
su dotadanji muslimanski lideri uglavnom optuivani kao reakcionari i protivdravni elementi. Ova stranka je isticala kako muslimanski seljaci treba da
budu ravnopravni sa pravoslavnim i katolikim u podjeli zemlje, naglaavajui
da zemlja pripada onome ko je obrauje. Odteta begovima treba biti progresivna, i to na nain da manji zemljoposjednici dobiju puni ekvivalent odtete,
na raun veih posjednika, koji trebaju dobiti manju odtetu. Meutim, skori
izbori su pokazali kako ova stranka nema nikakvih ansi na politikoj sceni.
Paralelno sa osnivanjem MTS stvorena je Muslimanska narodna organizacija. Ova je stranka zastupala interese muslimanskih zemljoposjednika i zamjerala je JMO da svojom politikom slabo titi interese upravo onih
Muslimana koje je pogodila agrarna reforma (muslimanske veleposjednike).
Cilj ove stranke je bio da okupi politiare koji su bili aktivni u politikom ivotu u doba austrougarske vladavine, a ostali su pasivni nakon Prvog svjetskog
rata, pa su se oko ove grupe okupili ljudi poput Safvet-bega Baagia, Mustajbega Halilbaia i drugih. Stav ove stranke je bio da kmetu treba dati toliko
zemljita koliko mu je nuno da sebi osigura dostojnu egzistenciju. Na izborima 1920. ova je stranka dobila ukupno 306 glasova i ubrzo je nestala s politike scene.
erif Arnautovi, istaknuti politiar iz austrougarskog razdoblja, takoer je
namjeravao osnovati jednu politiku stranku. Njegov cilj je bio okupiti Muslimane radikale, ali je i njegov pokuaj propao.33
Ovaj dio o nastanku Jugoslavenske muslimanske organizacije bio je nuan
radi ocrtavanja konteksta u kojem djeluje Mehmed Spaho. Za nas je kljuno
pitanje kakav je stav Mehmeda Spahe prema ideji stvaranja Jugoslavenske muslimanske organizacije, jer je njegova politika biografija usko vezana za politiku historiju te stranke. Spaho nije od samog poetka bio lan te stranke,
mada e vrlo brzo ui i preuzeti njezino vodstvo. Naime, Spaho je bio u grupi
33
N. ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925.
29
intelektualaca okupljenih oko lista Vrijeme, ali on tu nije bio kljuna linost.
Prema jednom napisu objavljenom 15. januara 1919. u listu Vrijeme, grupa intelektualaca, koju su inili dr. Hamdija Karamehmedovi, dr. Mehmed Spaho,
dr. Halid-beg Hrasnica, Edhem Mulabdi, Sakib Korkut, Ibrahim Sari i
Ahmed Salihbegovi, sastala se 22. decembra 1918. u Sarajevu i odluila pokrenuti akciju za stvaranje muslimanske politike organizacije. Veina, kojoj
je pripadao i Spaho, saglasila se da se pokrene list Vrijeme, dok je manjina
(Sari i Salihbegovi) pokrenula list Jednakost. Prvi su osnovali Muslimansku
organizaciju, koja e postati osnova JMO, a drugi Jugoslavensku muslimansku
demokratiju, koja e ui u Demokratsku stranku Svetozara Pribievia, o emu
je ve bilo rijei.34
Ali, Mehmed Spaho je ukazom o postavljenju prve Vlade Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca 7. decembra 1918. imenovan za ministra umarstva i rudarstva u toj vladi. S obzirom na to da je postao jugoslavenski ministar, on
nije imao velikog utjecaja na stvaranje Jugoslavenske muslimanske organizacije. Na osnivakoj skuptini JMO, odranoj u februaru 1919. godine, u izabranom rukovodstvu nema Mehmeda Spahe. Prvi predsjednik JMO je bio
tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajli. Spaho je lan stranke postao tek u maju
1919. List Pravda je u broju 28. od 6. maja 1919. objavio lanak pod naslovom
Formalni pristup g. dr. Spahe naoj organizaciji u kojem stoji: Na prvoj glavnoj skuptini nae Organizacije izjavljeno je povjerenje g. dru Spahi, koji je
onda bio lan ministarskog vijea i izraena elja, da on zadri svoj mandat u
Privremenom Narodnom Predstavnitvu. Gospodin dr. Spaho podupirao je u
mnogome rad nae organizacije, pa je dao i svoju demisiju kao ministar uma
meu ostalim razlozima i radi toga to je naoj Organizaciji uinjena nepravda prigodom podjele mandata za Privremeno Narodno Predstavnitvo.
Unato ovomu i premda se je u veini pitanja koja su iznoena u programu
nae stranke s nama potpuno slagao, nije do sada g. dr. Spaho bio i formalno
lan nae Organizacije, kako je to uostalom poznato i u javnosti bilo iz njegovih izjava, bilo iz izjava lanova naeg Centralnog odbora.
Sada je g. dr. Spaho pristupio i formalno naoj Organizaciji, jer se je uvjerio da se u pitanju unutarnjeg dravnog ureenja njegovo miljenje poklapa s
miljenjem Centralnog Odbora.
Napomenuti nam je da je Centralni Odbor - prije i bez obzira na pristup g.
dr. Spahe naoj Organizaciji bio odluio predloiti Glavnoj Skuptini nae
34
30
stranke drukiju stilizaciju one take naeg program, koja govori o unutarnjem
dravnom ureenju, poto nije dovoljno jasna, te radi toga daje povoda krivom
komentarisanju.35
Kratak ministarski mandat, lanstvo u Privremenom narodnom
predstavnitvu i prelazak u opoziciju
Sudjelovanjem u prvoj Vladi, lanstvom u Privremenom narodnom predstavnitvu i pristupanjem Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji u maju
1919. Spahi se smijeila blistava politika karijera. Tu je posebno vano njegovo sudjelovanje u radu Privremenog narodnog predstavnitva. Narodno vijee SHS za Bosnu i Hercegovinu je bilo odredilo da od muslimanskih
politiara u Privremeno narodno predstavnitvo u Beograd ue 10 poslanika,
meu kojima je bio i dr. Mehmed Spaho. Meutim, na osnivakoj skuptini
JMO predloeno je 10 novih muslimanskih predstavnika (ispred ove stranke),
meu kojima nema dr. Mehmeda Spahe. S obzirom na to da taj njihov prijedlog
nije bio prihvaen, JMO je kao svoje predstavnike prihvatila samo dr. Mehmeda Spahu i dr. Halid-bega Hrasnicu, dok ostalih 8 nije smatrala svojim predstavnicima u Privremenom narodnom predstavnitvu, ali e injenicu da meu
prvobitnih deset koje je predloila JMO nije bilo Mehmeda Spahe eksploatirati beogradski politiki krugovi s ciljem da se Spahin politiki rejting to
snanije omalovai tvrdnjama kako iza njega ne stoje nikakvi politiki krugovi
u Bosni i Hercegovini.
Prije poetka zasjedanja PNP Spaho je podnio ostavku na poloaj ministra
umarstva i rudarstva. On je 23. februara 1919. svoju ostavku pravdao neslaganjem s potezima koje je Vlada poduzimala za provedbu agrarne reforme, naglaavajui kako se tim mjerama jedino oduzimaju posjedi od muslimanskih
posjednika, dok se pitanje odtete ne rjeava, nego se ostavlja za neka budua
vremena.36 Zanimljivo je kako je list Pravda u broju 4. od 1. marta 1919. prokomentirao izvjetaje iz Beograda o Spahinoj ostavci: Ostavku dr Spahe motiviu iz Beograda time, to ga ni jedna muslimanska stranka nije izabrala u
narodno predstavnitvo, jer je vlada parlamentarna. (...) Tako slubeni krugovi,
a mi na ovu tendencioznu vijest imamo dodati da je skuptina naih delegata
g. Spahi izrazila potpuno povjerenje na dosadanjem radu. Izmotacijama kao
to je gornja nema dakle nikakva mjesta, a nepovjerenje nekolicine ljudi oko
Jednakosti nema nikakve vrijednosti.37 Pravda je u br. 5. od 4. marta 1919.
Pravda, br. 28, 6. maja 1919, str. 4.
Purivatra, JMO, str. 68; Crnovranin, str. 168.
37
Pravda br. 4, 1. marta 1919.
35
36
31
objavila u prijepisu i Spahin telegram koji glasi: Radi agrarne reforme, izbora
u Crnoj Gori, a naroito radi nepravedne podjele mandata u Sarajevu dao sam
ostavku, koja je primljena. Ostajem ovdje do otvorenja parlamenta Spaho.38
O ovoj Spahinoj ostavci list Pravda je pisao u nekoliko navrata. U broju
10. od 15. 3. 1919. list pie da je do ostavke dolo zbog tekog poloaja u
kojem se naao i Spaho i muslimani zbog agrarne reforme, a u broju 11. od 18.
3. 1919. u priu se uvodi i uskraivanje mandata muslimanima iz Srbije i Crne
Gore u Privremenom Narodnom Predstavnitvu. Zbog svega toga sam Spaho
je u razgovoru za list Pravda objasnio prave razloge svoje ostavke. Ovaj je
razgovor objavljen u br. 13. od 25. marta 1919. U tom razgovoru Spaho je prezentirao svoje pismo o ostavci upueno predsjedniku Vlade St. Protiu, u
kojem pie: Gospodine Predsjednie! Prema vijestima iz Sarajevu nijesu muslimani BiH dobili onoliko mandata u narodnom predstavnitvu koliko bi odgovaralo njihovom broju. Ovu podjelu obavio je Glavni odbor Narodnog
vijea u Sarajevu. Da su ovakav rezultat donijeli slobodni izbori, ne bi tome
nitko prigovarao, a ako se podjela mandata obavlja oktrojem, onda treba uzeti
u obzir jakost svih dosadanjih grupa, kako je to u itavom kraljevstvu uinjeno.
Iz posljednjih saoptenja gospodina ministra unutranjih djela u ministarskom savjetu zakljuujem takoer da je provaanje izbora u Makedoniji i Staroj Srbiji tako udeeno, da malo ima izgleda da e tamo koji musliman biti
izabran i ako su muslimani u tim krajevima brojem vrlo jaki.
Velika crnogorska narodna skuptina u Podgorici izabrala je samo jednog
zamjenika poslanikog muslimana za narodno predstavnitvo neuzevi u obzir
veliki broj muslimanskog stanovnitva u starim i novim krajevima Crne Gore.
Ja sam uniao u koalicioni kabinet kao predstavnik 1.300.000 muslimanskih
stanovnika naega kraljevstva, to je i u saoptenjima o sastavu ovog kabineta
naroito naglaavano. Ovaj veliki broj stanovnitva nee prema gore izloenom imati u narodnom predstavnitvu ni blizu razmjeran broj zastupnika. Ovakav sastav narodnog predstavnitva ne moe se smatrati izrazom slobodne volje
cjelokupnog naroda, ve nepravednim oktrojem.
Prilikom pretresanja agrarne reforme u ministarskom savjetu, zastupao
sam miljenje da se ovo pitanje jer zasijeca u ustavom zagarantovano pravo
svojine moe samo zakonodavnim putem rijeiti. Iako u ministarskom savjetu
usvojene prethodne mjere za pripremu agrarne reforme imadu po svom naslovu
38
32
Pravda br. 5, 4. marta 1919.
provizoran znaaj, ipak one pitanja oduzimanja svojine definitivno rjeavaju,

a rjeenje pitanja o teti odgaaju na neizvjesno vrijeme.
I ovo odgaanje rjeenja pitanja o odteti stoji u opreci s temeljnim naelom naega ustava, po kome se svojina moe oduzeti samo uz naknadu; pitanje
o oduzimanju svojine i pitanje naknade moralo bi se po ustavu u isto vrijeme
rijeiti. Poto se ovo pitanje na ovakav neustavan nain rjeava upravo uoi
sastanka narodnog Predstavnitva, nijesam se mogao odluiti da potpiem
prethodne odredbe.
Stih razloga odluio sam da Vam svoj resor stavim na raspolaganje.
Vrlo mi je neugodno to ovom prilikom mogu konstatovati da sam u osnovnim pitanjima, koja se tiu izgradnje nae drave, bio sloen s ostalom gospodom u kabinetu.
Primite, gospodine predsjednie, i ovom zgodom uvjerenje moga odlinog
tovanja. Protieva je vlada uvaila ovu Spahinu ostavku.39
Spaho je podnio ostavku na poziciju ministra, ali je ostao lan Privremenog
narodnog predstavnitva kao delegat Jugoslavenske muslimanske organizacije.
Djelujui u Privremenom narodnom predstavnitvu, dr. Mehmed Spaho je,
skupa sa dr. Hrasnicom, saraivao sa Narodnim klubom esto nastupajui za
govornicom izraavajui protest zbog nepravdi koje se nanose muslimanima
u Bosni i Hercegovini. U Privremenom narodnom predstavnitvu Spaho je saraivao sa hrvatskim politikim strankama, za ta je dobio i podrku Centralnog
odbora JMO, koji je ocijenio kako saradnja s Narodnim klubom nikako ne paralizira politiku aktivnost JMO na terenu.
Spaho je bio jedan od najaktivnijih zastupnika u Privremenom narodnom
predstavnitvu, a njegovi govori bili su uvijek dobro pipremljeni i nailazili su
na veliki odjek u skuptinskim klupama. U govoru 15. maja 1919. ponovo je
otvorio pitanje naina i broja imenovanja delagata u Privremeno narodno predstavnitvo, zastupajui tezu kako nije rije o Narodnom predstavnitvu nego o
nekoj vrsti savjeta, jer delegati nisu izabrani od naroda. Spaho kae da su se
izbori za Privremeno narodno predstavnitvo u BiH, kao i u nekim drugim dijelovima zemlje, mogli provesti, a ako ve nisu provedeni izbori, onda je prilikom izbora delegata trebalo potovati princip dogovaranja stranaka. Glavni
odbor Narodnog Vijea je popunio 24 delegata, a preostalih 18 mjesta ostalo
je upranjeno i svih 18 je sebi prigrabila politika manjina. Spaho je prigovarao
i to je prilikom verifikacije mandata u Privremenom narodnom predstavnitvu
39
Pravda, br. 13, 25. marta 1919, str. 1.
33
samo formalno potovan princip da su vane vjerodajnice koje je dalo Narodno vijee, a da se uope nije ulazilo u to jesu li ti mandati pravilno raspodijeljeni i da li su neke stranke oteene. Zbog toga je Spaho prigovarao i na
nain kako su te vjerodajnice izdate. Ja prije svega imam da naglasim, da
uopte nije ni bilo sjednice Glavnog odbora Narodnog vijea u Sarajevu, koja
je izabrala te poslanike iz Bosne i Hercegovine. (...) Ja sam bio lan Glavnog odbora i moram ovdje sveano izjaviti da ta sjednica nikada nije bila sazvata
(Glasovi: Bili ste tada u Beogradu). Ne ja sam, nego i ovdje prisutna dva potpredsjednika Glavnog odbora dr. Sunari i dr. Hrasnica, koji su tada bili u Sarajevu nisu pozvati. (Graja). Ovim je, gospodo, uinjena jedna velika nepravda,
ali najzad mi smo podnijeli vie nepravdi pa emo podnijeti i ovu. Ja samo
skreem panju na potrebu da ono to nam je bilo krivo uinjeno da je trebalo
da nam se ispravi (uje se: Kome to nama?) Stranci, kojoj ja pripadam, Jugoslavenskoj Muslimanskoj Organizaciji.40
U govoru od 28. septembra 1920. Spaho se bavio problemima vezanim za
vojni zakon Srbije, koji je proiren i na prostor itave drave, ali nikada nije
publikovan, te je time dolazilo do brojnih problema, posebno zbog nedostatka
informacija u regrutiranju vojnika.41 Spaho navodi primjere da je u Bosni i
Hercegovini bilo krajeva u kojima nije postojao niti jedan primjerak zakona, a
ljudi su trebali izvravati obaveze predviene tim zakonom. Ja sam taj zakon
traio i kod Zemaljske vlade u Sarajevu i nisam ga mogao nai ni kod onog
referenta, koji ima da rjeava te stvari. Ima ve preko godinu dana to sam podnio pitanje na g. ministra vojnog, a dobio sam odgovor pred kratko vrijeme, iz
koga mogu samo zakljuiti, da ni on sam ne zna ta je to publikovanje zakona.
Spaho je dalje govorio o nasiljima koja su ranije injena nad muslimanima u
istonoj Bosni i Hercegovini i Sandaku, te nedovoljnoj reakciji vlasti da ih
zatiti. Zanimljiv je dijalog koji je Spaho za vrijeme ove debate imao sa Duanom Vasiljeviem. Naime, Spaho je upozoravao na nepravedno rjeenje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini i na injenicu da jedni zakoni u vezi s
agrarnim pitanjem vrijede za Srbiju, a drugi za Bosnu i Hercegovinu, gdje su
veinu zemljinih posjednika inili muslimani. 'U Bosni i Hercegovini otima
se i posljednjih pet dunuma zemlje od siromanih posjednika muslimana. (Vasiljevi: Ne otima se). Otima. U Srbiji se ne dira u nekoliko hiljada dunuma zemlje,
u Hrvatskoj se ostavlja po nekoliko hiljada hektara. Jednaku, gospodo, agrarnu
reformu za itavu dravu, pa emo svi pristati na to. Takozvana agrarna reforma
40
41
34
Pravda, 37, 27. maja 1919.

Pravda, br. 101 (206), 5. oktobra 1920, str. 1.
ne zaustavlja se u Bosni na malim posjednicima muslimanima. U Bosni i Hercegovini dogaa se da se i muslimanskim zemljoradnicima zemlja otima. (Jedan
glas: Gdje?) Kod Sarajeva oteta je zemlja Aliji Jelki, koji je sam radi i sije povre. (...) Ja bih mogao spomenuti jo mnogo takvih sluajeva, da je muslimanima zemljoradnicima oteta zemlja, a nisu mogli nai zatite kod vlasti.' Na
kraju je Spaho govorio kako muslimani nisu ravnopravni graani, a na primjedbu jednog zastupnika da su muslimani ravnopravni, Spaho je odgovorio:
'Vi nas takvim smatrate samo na papiru, i samo rijeima, ali nas na djelima nigdje ne smatrate ravnopravnim. (Boa Vukoti: Vi ste bili i ministar). Ja sam bio
ministar, ali sam dao i ostavku, to se ovako postupalo. Mi traimo samo da budemo ravnopravni i da se ispune rijei, to ih je prijestolonasljednik izrekao za
sveanim rukom u Sarajevu: neka sve tri vjere budu potpuno ravnopravne. Ali
ako budu svi politiari ovakvi kao gosp. Vasiljevi, neemo biti ravnopravni i
nezadovoljstvo e sve vie rasti'.
Ulazak Mehmeda Spahe u Ustavotvornu skuptinu 1920.
Dr. Mehmed Spaho je uzeo aktivnog uea u predizbornoj kampanji za
Ustavotvornu skuptinu. Na glavnoj predizbornoj skuptini Jugoslavenske muslimanske organizacije odranoj 21. oktobra 1920. Spaho je odrao opiran
govor, koji donosimo u veim izvodima.42
Spaho je govor poeo tvrdnjom kako se muslimani uoi izbora nalaze na
sudbonosnoj historijskoj prekretnici, jer e od rezultata izbora ovisiti kakvo e
ureenje biti u dravi u koju su muslimani uli sa oduevljenjem. Spaho dalje
govori kako je zbog odanosti jugoslavenskoj ideji bio lan Narodnog vijea u
Zagrebu i Glavnog odbora u Sarajevu, te takoer lan Narodne Vlade za Bosnu
i Hercegovinu i lan prve sredinje vlade u Beogradu formirane 20. decembra
1918. Na alost sam se i suvie brzo razoarao. Nijesu prola ni puna tri mjeseca, a ja sam morao dati ostavku, jer nisam mogao dopustiti da se za Bosnu i
Hercegovinu donose iznimne agrarne uredbe i da se ovo pitanje kod nas drukije rjeava nego u ostalim dijelovima nae drave naravno samo stoga to
je ovdje zemlja najveim dijelom u rukama muslimana. Dao sam ostavku i
stoga to nisam mogao odobriti neuvenog zuluma koji je ovdje nad nama u
februaru 1919. poinjen, kada su neki nametnuti vlastodrci dijelili mandate
za Privremeno Narodno Predstavnitvo (...).43 Uporedo s ovim ponavljali su se
Pravda, br. 110 (256), 26. oktobra 1920, str. 1-2.
Tada su, naime, u ime Muslimana u PNP imenovani ljudi iza kojih nije stala JMO (osim dr. Mehmeda
Spahe i dr. Halid-bega Hrasnice).
42
43
35
(...) dobro poznati napadaji na ivot, slobodu i imovinu muslimana, od kojih

su napadaja najvie stradala naa braa u istonim krajevima Bosne i Hercegovine (...). U takvim prilikama nije preostalo naoj organizaciji nita drugo,
ve da prema ondanjoj vladi stupi u opoziciju i da se i javno alimo na velike
nepravde koje smo morali podnositi. Radi ovakvog naeg dranja osuli su na
nas raznim napadajima sa svih strana i poeli su nas nazivati ak i protudravnim. A ta smo traili? Traili smo samo da budemo jednakopravni s dravljanima drugih vjera, da nam se dadne zatita ivota, slobode i imovine, dakle
samo ono to svaka drava svojim dravljanima daje.
Spaho dalje govori kako je JMO kao opoziciona stranka ula u blok opozicionih stranaka i poetkom 1920. sruila Protievu Vladu, ali se stanje nije poboljalo ni za vrijeme vlada koje su dolazile nakon toga, a kao kljunog
protivnika Spaho spominje Milana Srkia, efa radikala u Bosni i Hercegovini
i predsjednika Vlade u Bosni i Hercegovini. U nastavku Spaho naglaava koji
su njegovi pogledi na ureenje drave: Mi smo za jedinstvo drave, ali u isto
vrijeme i za iroke autonomije. Mi smo za monarhiju i za narodnu dinastiju
Karaorevia, kako je to i u naem programu reeno. Protivni smo plemenskim autonomijama; a za autonomiju smo pokrajina, po dosadanjim geografskim granicama. Ovo nae gledite plod je dosadanjeg iskustva. Upravni
aparat centralne vlade u Beogradu pokazao se je dosad nesposobnim da dobro
upravlja svim poslovima u pojedinim pokrajinama. Do toga zakljuka doli su
i najpozvaniji strunjaci u dravnom i upravnom pravu, koji su to pitanje u
pojedinim pokrajinama prouavali. I za nas su u tom pogledu mjerodavni samo
ovi stvarni razlozi. Spaho dalje objanjava kako e se zalagati za funkcioniranje jednog parlamenta na razini drave, ali i za postojanje sabora u pojedinim
pokrajinama, koji bi rjeavali pitanja koja su u to vrijeme rjeavale pokrajinske
vlade podreene centralnoj vladi u Beogradu.
Na izborima odranim 28. novembra 1920. Spaho je bio jedan od 24 izabrana poslanika na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije, a i u ovom
sazivu skuptine svoju je poslaniku karijeru poeo dosta aktivno, esto debatirajui na zasjedanjima. Odmah na poetku, u ime kluba JMO, izjasnio se protiv privremenog poslovnika u Skuptini, ime se pribliio vie opoziciji nego
vladajuoj beogradskoj garnituri. ak je predsjednik Ministarskog savjeta, dr.
Milenko Vesni, izjavio kako je iznenaen to se dr. Mehmed Spaho umjesto
oekivane saradnje sa Vladom pridruio opoziciji. Spaho je u poetku traio
da se garantira kako e Ustav biti donesen dvotreinskom veinom zastupnika,
36
ali je od toga u daljem toku rasprava u Skuptini odustao kao znak kompromisa.44
Spaho je u svojim govorima potencirao pitanja agrara, nedovoljne zastupljenosti Muslimana u Zemaljskoj vladi u Sarajevu, probleme vjerske autonomije Muslimana i slino. No, moda bi se Spahina politika filozofija s poetka
jugoslavistikog razdoblja mogla saeti u jednu reenicu iz intervjua datog dopisniku zagrebakog Jutarnjeg lista 5. decembra 1920. godine: Mi hoemo
da budemo jednako bliski Zagrebu i Beogradu.45
Ulazak u Vladu Nikole Paia 1921.
Od poetka zasjedanja Ustavotvorne skuptine Spaho i Klub JMO su bili
opoziciono nastrojeni, ali je vremenom to opoziciono raspoloenje slabilo i
preovladavala spremnost za sporazum sa Vladom. U ovo vrijeme odvijala se i
jedna vrsta takmienja izmeu oficijelnog vodstva JMO (Centralni odbor) i
Poslanikog kluba JMO u Skuptini, koje se sve vie nametalo kao vodstvo
stranke i legalni reprezentant muslimanskih interesa. Centralni odbor JMO je
29. 12. 1920 - 1. 1. 1921. razmatrao djelovanje Poslanikog kluba i dao mu
punu podrku izjavljujui kako e taj klub u Skuptini saraivati samo u takvoj parlamentarnoj veini i sudjelovati samo u takvoj Vladi koja e se oslanjati na grupe, u kojima su zastupana sva tri plemena naeg jedinstvenog
naroda. Biemo sretni ako nam se prui prilika da na ovaj nain uzmemo aktivna uea u solidnoj izgradnji nae kraljevine i sa svoje strane spremni na
sve, to bi od nas traio interes drave i naeg naroda.46
Nakon to je Centralni odbor 18. februara 1921. dao Klubu odrijeene ruke
da u Skuptini po svojoj uviavnosti samostalno nastavi voenje nae politike,
a taktiku udesi tako, kako e najsigurnije ostvariti zahtjeve,47 Klub je poeo
44
Beogradska tampa je otro napadala Spahu zbog njegovih istupa u Skuptini. Beogradski su krugovi
u Spahinim govorima vidjeli namjeru da se onemogui donoenje Ustava, ali su u svojim optubama otili
tako daleko da su se pitali kako je mogue da sada Spaho upravlja naim ivotima (...) poslije toliko vekova
borbe, to ju je vodilo oveanstvo i naa nacija, to je trebalo voditi identifikaciji Spahine politike sa politikom Osmanskoga carstva. O tome vidjeti kod Purivatra, JMO, str. 82, biljeka 6.
45
Pravda, br. 127, 11. 12. 1920, str. 2. Prenosi se intervju Mehmeda Spahe dat zagrebakom Jutarnjem
listu od 5. 12. 1920. U ovom je intervjuu Spaho ponovio kako e JMO suraivati sa svakom drugom
strankom, koja nas muslimane iskreno prizna potpuno ravnopravnim dravljanima, te naglaava kako je
za njega kljuno agrarno pitanje, ali i organizacija kvalitetne administracije u Bosni i Hercegovini koja podrazumijeva decentralizaciju uprave. Mi neemo traiti decentralizaciju u upravi zbog kakvih politikih
razloga, ve samo s toga, da uprava bude bolja, jer smo mi od loe uprave najvie trpjeli. Samo se po sebi
razumije, da decentralistika uprava mora stajati pod narodnom kontrolom, pa ve stoga je potrebno, da pokrajine imaju svoja predstavnitva.
46
Pravda, br. 1 (239), 4. januara 1921, str. 1.
47
Pravda, br. 19 (257), 19. februara 1921, str. 1.
37
nastupati sa pozicija vodstva stranke. Tako e se Spahin uspon do politikog

lidera odvijati najvie zahvaljujui njegovim estim govorima u Skuptini i
velikim angamanom koji e mu obezbijediti izuzetno cijenjeno mjesto u
stranci.
Poetkom marta 1921. godine nagovjetava se raskol unutar poslanikog
Kluba JMO u Ustavotvornoj skuptini. Naime, iz kabineta Nikole Paia pokrenuta je akcija za pridobijanje saradnje JMO za donoenje novog Ustava, na
ta je dio poslanika JMO bio spreman pozitivno odgovoriti. Pai je, umjesto
pokrajinske samouprave u Bosni i Hercegovini, na emu su insistirali poslanici
JMO, predloio garancije za ouvanje teritorijalne kompaktnosti Bosne i Hercegovine, to je za neke bilo prihvatljivo. No, to e dovesti do raskola unutar
poslanikog Kluba. Meutim, u pismu to ga je Klub uputio Paiu, od 11 taaka nema niti jedne koja bi traila garancije kompaktnosti Bosne i Hercegovine kao uvjet da JMO glasa za vladin nacrt Ustava, nego se insistira na isplati
naknada za oduzeta kmetska selita, pravedno rjeenje beglukog pitanja, saniranje vakufsko-mearifskih finansija, bolji poloaj muslimanskih vojnika, kao
i ravnopravnu zastupljenost muslimanskih inovnika u institucijama vlasti u
BiH, te ispitivanje nasilja posebno nad Muslimanima u Junoj Srbiji.48
Nije posve jasno kako se odvijala debata unutar Kluba u vezi s ovim procesom pribliavanja Kluba stavovima Vlade Nikole Paia. Novine su pisale
kako je Klub podijeljen, te da jedna grupa, koju vodi Sakib Korkut, podrava
sporazum i trai ulazak JMO u Vladu, dok se druga grupa, koju predvode
Spaho i Hrasnica, protive pregovorima sa Vladom. List Pravda je 8. marta
1921. demantirao te informacije navodei kako je Klub jedinstven, te da je formirana delegacija za pregovore s Vladom, koju su sainjavali dr. Mehmed
Spaho, dr. Hamdija Karamehmedovi i Osman Vilovi. Ova je delegacija 15.
marta 1921. sklopila sporazum sa Paiem.49 Ovim sporazumom Pai se obavezao osigurati vjersko-prosvjetnu autonomiju, napraviti odreene izmjene u
pitanju begluka, obezbijediti sredstva u iznosu od 255 miliona dinara za isplatu
odteta za oduzeta kmetska selita, te posebno spremnost Vlade da e se prilikom organizacije dravne uprave u Bosni i Hercegovini potivati njene historijske granice, odnosno da e se ouvati teritorijalna kompaktnost Bosne i
Hercegovine.50
Purivatra, JMO, str. 86-88.
Pravda, br. 30 (268), 17. marta 1921, str. 1.
50
Purivatra, JMO, str. 89-94. Kasnije je veina mjesnih odbora JMO podrala odluku Kluba o potpisivanju ovoga sporazuma.
48
49
38
Prilikom donoenja odluke u Klubu da se prihvati sporazum to ga je sa

Paiem dogovorila delegacija, koju je vodio dr. Mehmed Spaho, klub se je
rukovodio jakim razlozima da treba bezuvjetno u Ustav unijeti one odredbe
iz naeg nacrta Ustava koje se tiu zatite i ravnopravnosti vjera, te osiguranje
vjersko-prosvjetne autonomije, zatim erijatskih sudova, te izbornog sistema,
koji e da zatiti manjine. Pored toga je na ovu odluku kluba uticalo i uvjerenje,
da je sadanji as najzgodniji i za konano likvidovanje agrarnog pitanja iako
se konani prijedlozi radikala i demokrata u tom pogledu nijesu osnivali na
naelu jednakog rjeenja ovog pitanja u itavoj dravi, kakvo smo mi rjeenje
od poetka traili.
I u pitanju unutranjeg ureenja drave postignuto je barem to, da se pojedini dijelovi, u kojima stanuju muslimani, nee cijepati, ve e ostati kompaktni.
Stvarajui svoju konanu odluku klub je stajao pred alternativom, ili da odbije sporazum i da pusti da se sva naa ivotna pitanja rjeavaju bez nas, a po
dosadanjem iskustvu i protiv nas, ili da prihvati ponueni sporazum. Prema
postignutom sporazumu, Klub je odredio za svoje predstavnike u centralnu
Vladu dr. Mehmeda Spahu, koji e preuzeti neko privredno ministarstvo, i dr.
Hamdiju Karamehmedovia, koji e preuzeti resor ministarstva zdravlja.
Za nas je na ovom mjestu od kljune vanosti ponaanje dr. Mehmeda
Spahe prilikom potpisivanja sporazuma Kluba JMO sa Vladom Nikole Paia.
Vidjeli smo ranije kako su postojale vijesti da se Spaho protivi tom sporazumu.
No, injenica da je dr. Mehmed Spaho bio na elu tima koji je vodio pregovore,
te da je nakon potpisivanja sporazuma uao u Paievu Vladu, ukazuje kako
je on bio za sporazum, a ne protiv sporazuma. Osim toga, odmah nakon potpisivanja sporazuma Spaho je doputovao u Sarajevo i u intervjuu za list Pravda
komentirao dogaaje u Beogradu. On je kazao kako e sporazum utjecati na
politiku stabilizaciju u zemlji, a to e omoguiti da se i ostala pitanja povoljnije rjeavaju. Na novinarsko pitanje da li e novi demokratsko-radikalskomuslimanski blok ostati i nakon usvajanja Ustava, Spaho je odgovorio:
Glavne zapreke meu nama su uklonjene, pa su izgledi za sloan rad povoljni,
premda e kasnije dranje muslimana ovisiti o tome kako se prilike budu razvijale. Spaho je potvrdio da je postignut sporazum i za sastav Vlade Bosne i
Hercegovine, u kojoj je JMO trebala dobiti tri resora, i to unutranje poslove,
prosvjetu i jo jedan resor.51
51
Pravda, br. 31 (269), 19. marta 1921, str. 1.
39
U skladu sa ovim dogovorom Spaho je 26. marta 1921. uao u Vladu Nikole
Paia i zauzeo poziciju ministra za trgovinu i industriju. Meutim, njegovo
drugo ministrovanje nije bilo dugoga vijeka. Tokom aprila i maja 1921. odvijale su se prilino zategnute rasprave izmeu poslanika JMO i Radikala, s obzirom da su poslanici JMO sve ee optuivali Vladu da pokuava izigrati
odredbe Sporazuma. Kap koja je prelila au bio je govor dr. Milana Srkia u
Skuptini 31. maja 1921. kada je izjavio kako muslimanskim zemljoposjednicima (feudalcima) ne treba davati nikakvu odtetu nego naknadu kao socijalnu pomo, i to samo onim porodicama koje su u stvari siromane. To je
posluilo kao povod da Klub JMO konstatira kako Pai ne ispunjava postignuti sporazum, te je zatraeno da Spaho i dr. Hamdija Karamehmedovi podnesu ostavke. Oni su to i uinili 1. juna 1921. godine.52 U tekstu ostavke, Spaho
i Karamehmedovi navode da se Paieva Vlada nije pridravala sporazuma
postignutog sa JMO, na temelju ega su njih dvojica i uli u Vladu. Meu
ovim uslovima igralo je svakako vrlo vanu ulogu i rjeenje agrarnog pitanja.
Mi smo traili da se ovo pitanje rjeava i u Bosni po jednakim naelima kao i
u ostalim dijelovima drave i da se (...) za zemlje, koje se dosadanjim sopstvenicima rjeavanjem kmetskog odnosa oduzimaju, dadne pravina naknada
(...). I dok se na jednoj strani vlada dri dosadanje nepravedne prakse, dotle
je jue ugledan lan Radikalne stranke dr. Srki u svom govoru o treem
odeljku Ustava formalno pozivao seljake na otpor i bunu protiv dravnim vlastima ako budu izvravale odredbe uredaba, koje su na osnovu naeg sporazuma donesene (...).
Iz ovoga se vidi kako Spaho i Karahmedovi svoje povlaenje iz Vlade argumentiraju iskljuivo agrarnom politikom Vlade, a ne pitanjem statusa Bosne
i Hercegovine u jugoslavenskoj dravi.
No, ve 2. juna sastala se Vlada i razmatrala razloge Spahine i Karamehmedovieve ostavke, te zakljuila da se svi uslovi sporazuma, ije neispunjavanje
su nai ministri naveli kao uzrok demisije, imaju potpuno izvriti. Glavni od tih
uslova jesu, da se odmah pone sa isplatom avansa od 60 miliona dinara za kmetska selita; zatim da se dadu strogi nalozi kotarskim predstojnicima da se dre
tano onog paragrafa begluke uredbe prema kojoj se imaju otstraniti uzurpatori sa slobodnih posjeda. Osim toga e se i ona okruna naelnika mjesta,
koja prema sporazumu pripadaju naoj organizaciji, imati to prije popuniti.53
52
Pravda, br. 58 (296), 2. juna 1921. List precizira kako su Spaho i Karamehmedovi predali ostavke
u 5 po podne; Purivatra, JMO, str. 96.
53
Pravda, br. 59 (297), 4. juna 1921, str. 3.
40
Nakon toga je ef Radikalskog kluba izjavio u Skuptini kako nisu saglasni

sa Srkievom izjavom, pa su Spaho i Karamehmedovi 3. juna 1921. povukli
svoje ostavke i nastavili obavljati svoje ministarske funkcije.54
Meutim, tokom juna 1921. Klub JMO je ipak odluio podrati vladin nacrt
Ustava, s tim da je dr. Spaho izjavio kako e on glasati za Ustav, ali protiv 135.
lana tog Ustava, jer on ne garantira cjelovitost Bosne i Hercegovine. U tom
je lanu, naime, stajalo kako e Bosna i Hercegovina ostati kompaktna, odnosno da granice pojedinih oblasti nee prelaziti postojee granice Bosne i Hercegovine, ali je ipak ostavljena mogunost razbijanja te kompaktnosti stavom
u kojemu se navodi kako se pojedine opine ili srezovi mogu izdvojiti i prikljuiti drugim oblastima i izvan granica Bosne i Hercegovine, samo pod uvjetom ako na to pristanu njihova predstavnitva odlukom od 3/5 glasova i ako
tu odluku odobri Narodna Skuptina. Upravo je takva stilizacija ovoga lana
bila razlog da dr. Mehmed Spaho izjavi kako e glasati za predloeni Ustav,
ali je protiv takve stilizacije 135. lana Ustava.
itava ova rasprava u Skuptini i dogaanja u Muslimanskom klubu izazvana ovakvom stilizacijom 135. lana Ustava dovela su do rascjepa unutar
Kluba. List Pravda, koji je dugo vremena negirao postojanje rascjepa, priznao
je u broju od 2. jula kako je u Klubu doista dolo do rascjepa, ali negira da se
Klub podijelio na prosrpski i prohrvatski tabor, nego su se poslanici podijelili
u shvatanju politike situacije: jedni vele nee se izvriti sporazum (sa Paiem, koji je bio temelj ulaska JMO i Spahe u Vladu, op. H. K.), a drugi: hoe.
Smijenost tvrdnje o hrvatskom i srbofilskom taboru najbolje se vidi po
tom, to ni sam reprezentant hrvatske struje, g. dr. Spaho, nije Hrvat ve Srbohrvat, Jugoslaven bez ikakve plemenske tjesnogrudosti. List konstatira
kako su uz Spahu pristali Hasan Miljkovi, Nurija Pozderac, Dafer Kulenovi
(koji se ubraja uz Spahu, premda nije prisustvovao posljednjim sjednicama poslanikog kluba), Hamzalija Ajanovi, Hamid Kurbegovi, Husejin Mai, dr.
Atif Hadikadi, Dervi Omerovi, Mustaj-beg Kapetanovi i Salih Balji.55
Zbog ovakve stilizacije 135. lana Ustava dr. Spaho je 26. juna 1921. podnio neopozivu ostavku na poloaj ministra trgovine i industrije, a slijedio ga
je i ministar Hamdija Karamehmedovi, koji je ostavku podnio 30. juna 1921.
Spaho je svoj stav o 135. lanu najjasnije izrazio u govoru na sjednici Ustavotvorne skuptine 27. juna 1921.56 U ovom je govoru on najprije istaknuo da
Crnovranin, str. 168. proputa konstatirati kako je Spaho 3. juna 1921. povukao ostavku. Usporedi
55
Pravda, br. 68 (306), 2. jula 1921.
56
Pravda, br. 69 (307), 5. jula 1921, str. 2-3.
54
41
je grupa JMO, u vrijeme kada je odluila pregovarati sa Paiem o ulasku u

Vladu, kao preduvjet postavila ouvanje teritorijalne kompaktnosti muslimana
u Bosni i Hercegovini. On kae da je to uinjeno zbog toga to su morali odstupiti od svog osnovnog programskog naela: pokrajinske samouprave. Vlada
je pristala na te uvjete, ali se sada stilizacijom 135. lana Ustava od toga odustaje. Spaho je svoj govor zavrio rijeima da e, uprkos injenici da je Vlada
iznevjerila sporazum koji je postigla sa JMO, glasati za Ustav, ali protiv lana
135. Ustava. On to ini samo zbog elje da doprinese stabilizaciji drave i konanom uvoenju ustavnog stanja.
Ovaj je govor Spaho odrao kao narodni poslanik, s obzirom na to da je
ve bio podnio neopozivu ostavku na ministarsku poziciju upravo zbog ovog
lana Ustava. Hamzalija Ajanovi, koji je bio blizak dr. Spahi, u lanku Zato
je dr Spaho dao ostavku, objavljenom u listu Pravda od 2. jula 1921. navodi
da je kljuni razlog ostavke pitanje teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine.
Kad je, naime, na poslaniki klub uvidio, da pored svih napora ne moe nikako prodrijeti sa stanovitem da Bosna i Hercegovina zadre svoju autonomiju, stavio se je na stanovite da bar ouva kompaktnost muslimana u Bosni
i Hercegovini. Nain za ouvanje te kompaktnosti bio bi taj da se od teritorije
Bosne i Hercegovine ne odcjepljuje ni jedan dio, a isto tako da mu se i ne pridodaje nijedan dio iz drugih dosadanjih pokrajina. Tako bi se razmjer u snagama, u kojemu su dosad bili muslimani, odrao i na bi glas, bar u Bosni, jo
uvijek imao neko znaenje.
Taj je zahtjev na poslaniki klub stavio vladi g. Paia kao preduvjet daljem
pregovaranju i njega je vlada prihvatila. Meutim, danas kad bi se to utanaenje imalo i ustavom zagarantovati, vlada ga grubo kri i stilizacijom 135. lana
Ustava ona otvara irom vrata prisajedinjavanju pojedinih dijelova susjednih
pokrajina Bosni i Hercegovini. Ajanovi veli da je Muslimanski klub nastojao
prisiliti Vladu na respektovanje tog utanaenja, ali je vlada nepokolebljivo
ostala na svojoj stilizaciji 135. lana Ustava koji je ostavljao mogunost da se
pojedine opine ili ak srezovi iz jednih prikljue drugim oblastima ako se za
to dobije 3/5 glasova u Skuptini. Spaho i jedna manjina muslimanskih poslanika s njim nije se mogla sloiti sa takvom stilizacijom i zbog toga je Spaho
podnio ostavku. Uz to, Ajanovi veli da Vlada ni druge take sporazuma nije
ispunila, da je beogradska tampa vrijeala dostojanstvo i ponos muslimanskih
poslanika, to je nagnalo Spahu na ostavku.57
57
42
Pravda, br. 68 (306), 2. jula 1921.
Nije Spaho bio jedini protiv toga lana, nego su i drugi poslanici JMO isto
smatrali, ali su svi glasali za Ustav. Jedino je Dafer-beg Kulenovi odbio prisustvovati sjednici na kojoj se izjanjavalo o Ustavu, kako ne bi glasao protiv
i time se konfrontirao sa vodstvom stranke. Treba konstatirati kako je Kulenovi za taj potez dobio prethodno saglasnost stranakog vodstva. Dio poslanika
je glasao za Ustav, ali uz napomenu: Glasam, jer moram.
Ovo Spahino glasanje za Ustav bit e predmet kasnijih razliitih interpretacija i politikih (zlo)upotreba. Tako je, na primjer, list Samouprava u maju
1924. pisao o tome kako je svojedobno Spaho najprije glasao za Vidovdanski
ustav ali je odmah poslije toga ustao protiv toga Ustava, traei njegovu korjenitu reviziju. Osvrui se na to pisanje, glasilo JMO Pravda je u uvodniku
18. maja 1924. pisalo: U sluaju, kad bi ba JMO bila podreena linosti dra
Spahe, dr. Spaho mogao (je svoje glasanje za Ustav) opravdati i time, da je recimo upravo na dan glasanja bio do podne miljenja da taj Ustav valja, a po
podne na osnovu novih dokaza o nesposobnosti beogradskog centralizma,
doao do uvjerenja da ne valja. Meutim, u asu kad su poslanici JMO glasali
za Ustav, stajala je Organizacija, to jest muslimani BiH pod stranim prijetnjama i pritiskom, pa ipak je dr. Spaho izjavio, da samo odgaa za bolja vremena rad oko izvrenja autonomistikog programa JMO. A kad je narod
ponovo doao do rijei, zadrao je od ondanjeg pocijepanog poslanikog
kluba JMO one, koji su glavni narodni amanet, autonomiju Bosne i Hercegovine, primili oduevljeno, poteno i samoprijegorno. Druge je s prezirom odbacio. I kad ne bi nieg drugog bilo, ve ta jedinstveno manifestovana volja
muslimana potpuno sankcionie promjenu taktike dra Spahe, to jest da nema
obzira vie ni na kakovu prijetnju i na kakovu silu. Jer, dr. Spaho, kako rekosmo, nije sam Organizacija, on je samo njen izabrani voa i kao takav zajedno
sa svojim drugovima vri njenu volju legitimno predstavlja bh muslimane.58
Na ovakva pisanja Pravde reagirala je Samouprava tvrdei kako nije istina
da su muslimani u Bosni i Hercegovini bili pod stranim prijetnjama i pritiskom
u asu kad su gospodin Spaho i njegovi drugovi glasali za Ustav (...) Na drugom mjestu apsolutna je neistina da je autonomija Bosne i Hercegovine glavni
amanet koji su birai dali gospodinu Spahi i njegovim drugovima, jer (...) o
tome amanetu nije se nita znalo ni 1918. ni 1919. godine. Kakav je to vajni
amanet i to glavni amanet kad bosanski muslimani ni dvije godine za taj amanet
nisu nita znali i tek kad se pojavio prorok Mehmed Spaho u septembru 1920.
58
43
godine sa svojim prijedlogom o autonomiji Bosne i Hercegovine, onda se tobo

otvorie oi bosanskim muslimanima i oni kao zavikae da je to glavni i jedini
cilj muslimanskih tenji. Samouprava je pisala kako Spahi nije stalo do autonomije nego do kontrole nad muslimanskim masama. Pravda je na to reagirala navodei niz primjera nasilja nad muslimanima prije donoenja Ustava.59
Raskol u JMO i Spahin uspon do liderske pozicije
Razliite interpretacije i polemike oko stava dr. Mehmeda Spahe i politike
djelatnosti JMO u cijelosti sredinom 1921. vezano za njezino sudjelovanje u
radu Skuptine nameu da se neto detaljnije osvrnemo na raskol u JMO do
koga je dolo nakon izglasavanja Vidovdanskog ustava 1921, kada se od predsjednika stranke muftije Ibrahima ef. Maglajlia odvaja jedna grupa partijskih
elnika koji su smatrali da je nuno prekinuti saradnju sa Nikolom Paiem.
Vodea linost ove grupe bio je upravo dr. Mehmed Spaho.
Nesporno je da su se ti raskoli desili upravo na pitanju saradnje sa radikalima Nikole Paia. Na sjednici Centralnog odbora JMO 15. jula 1921. razmatran je izvjetaj to su ga o situaciji u Klubu JMO sastavili Spaho i
Karahmedovi, kao predstavnici sada ve prilino jasno prepoznatljivih grupa
u Klubu. Prema izvjetaju sa sjednice Centralnog odbora, prevaziene su razlike koje su izmeu dviju grupa bile znatne.60 Na kraju tog saopenja istaknuto je kako e se na sjednici Centralnog odbora, koja se planira odrati u
oktobru 1921, donijeti stavovi o buduem politikom pravcu ne samo Poslanikog kluba nego i rukovodstva itave stranke. Na temelju takvog zakljuka
dr. Mehmed Spaho i dr. Hamdija Karamehmedovi su se ponovo prihvatili
dunosti ministara u Paievoj vladi. List Pravda je javio kako su se ministri
Spaho i Karamehmedovi 21. jula 1921. vratili u Beograd da zauzmu svoje
poloaje.61 Ve sredinom avgusta 1921. Spaho kao ministar putuje po Bosanskoj krajini, obilazi Biha, Bos. Krupu, Bos. Novi, Prijedor, Kozarac, Banju
Luku, a 3. septembra je kao ministar trgovine i industrije otvorio ljubljanski
velesajam.62 Zanimljivo je da su novine tvrdile kako je u vrijeme tog boravka
u Sloveniji bio pripreman atentat na dr. Spahu. List Pravda u broju od 10. septembra objavljuje lanak pod naslovom Atentat na ministra dr Spahu, u kojem
pie: Kraj ceste izmeu Celja i Ljubljane, kuda je imao proi dr Spaho s kraPravda, br. 135, 13. juni 1924, str. 1
Pravda, br. 74 (312), 19. jula 1921.
61
Pravda, 76 (314), 23. jula 1921, str. 3.
62
Pravda, br. 93 (331), 6. septembra 1921.
59
60
44
ljevskim namjesnikom za Sloveniju dr Hribarem, bili su prema vijestima to

ih iz Ljubljane dobismo danas, - komunisti stavili 14 kg eksploziva sa paklenim
strojem. To je otkrio jedan andarmerijski narednik i tako sprijeio ovaj atentat.
Kako Jutro javlja, ve je uhvaen i atentator, koji priznaje djelo. Srea je
bila, te se je dr. Spaho upravo pred polazak odluio da putuje eljeznicom63
Mehmed Spaho je sredinom septembra ponovo putovao po Bosanskoj krajini, oito radi jaanja pozicije dijela Kluba koji je on predvodio. List Pravda
u broju od 24. septembra 1921. donosi veliki lanak na naslovnici pod naslovom Triumfalni put dr. Spahe u Krajini. U tom lanku se navodi kako je Spaho
na put krenuo 17. septembra u 6 sati naveer vozom iz Beograda i oko ponoi
stigao u Slavonski Brod, gdje mu se pridruio Hamzalija Ajanovi, te su obojica nastavila put 18. septembra u 7 sati u jutro preko Hrvatske i Bosanske Kostajnice u Bosanski Novi. Tu su odrali dobro posjeenu skuptinu, a zatim
krenuli prema Bihau. Putem uz Unu Spahu i Ajanovia svugdje je doekivalo
mnotvo simpatizera, a u Bosanskoj Krupi pridruio im se i Nurija Pozderac,
te su sva trojica krenuli u Biha. Krasan put divlje romantinom dolinom Une
zaaravao je. Gledajui prekinute radove na pruzi, koja bi imala srce Krajine
Biha da spoji s ostalim svijetom i koja je govoto bila dovrena, ovjek se
u udu pita: Zar tako malo ima interesa naa vlada za ovaj krasni kraj nae domovine, pa nee da neznatne svote jo odredi, da bi se ova tako vana eljeznica stavila na raspolaganje siromanom narodu?. Oito je ovo bila inspiracija
Spahi da 1930-ih godina, kada je bio ministar saobraaja u Stojadinovievoj
Vladi, toliko insistira na izgradnju Unske pruge.
Doek u Bihau je bio velianstven, a Spaho je i ovdje odrao vatreni govor,
tvrdei kako stranka mora ostati jedinstvena, a ako rukovodstvo nije dobro
neka se mijenja. Zemaljska skuptina (JMO, op. H. K.) je pred nama pa odluite kako nalazite da je najbolje i za sve muslimane najkorisnije (burno povlaivanje i poklici: ivio. Mi imamo potpuno povjerenje u Vas!). Zatim je
govorio Osman-beg Kulenovi, koji nije bio lan JMO, ali kae da je glasao
za JMO. On kritizira Spahu to dolazak u Biha nije na vrijeme najavio, da
konferenciji mogu prisustvovati i pripadnici grupe koja se ne slae sa Spahom.
Kulenovi kritizira openito to to je JMO ula u Vladu, jer, veli on, za to
nije imala mandat od naroda. Hamzalija Ajanovi je odgovorio Kulenoviu da
se JMO zalagala za autonomiju sve do trenutka dok se nije uvidjelo da vie ne
postoje nikakvi izgledi da se ona realizira, jer nismo htjeli ii glavom kroza
zid.
45
Iz Bihaa Spaho je krenuo za Cazin. Tu je Spaho takoer drao politiki

govor prezentirajui trenutnu politiku situaciju u zemlji i u klubu JMO. Ja
sam vam prikazao na rad, pa Vi sudite je li on dobar ili nije. Odbija klevete
radi izdaje i prodaje (tj. odbacuje tvrdnje da su poslanici u Skuptini izdali narodne interese ulazei u Vladu i da su se prodali obavezujui glasati za Ustav,
op. H. K.) radi koje nas objeuju oni koji ele razdor u naim redovima, kako
bi mogli u mutnu loviti. Sud zemaljske skuptine, koja e se odrati 6. oktobra,
moe po nas biti i nepovoljan, ali mi emo mu se drage volje pokoriti i povui
konsekvencije, samo da nai redovi ostanu nepocijepani.
Potom uzima rije biljenik cazinske opine, te izrie ispred skupljenog naroda potpuno povjerenje poslanikom klubu i zahvaljuje mu na portvovanom
radu. Zatim pita, zato je dr. Dafer Kulenovi istupio iz kluba? Poslanik Miljkovi u duljem govoru nadopunjuje izvjetaj o radu poslanikog kluba, te odgovara na pitanje o g. dru Kulenoviu. Skuptina jednoglasno osuuje dranje
g. Kulenovia. Iz naroda se uje glas: to delija ne doe meu nas, pa da mu
mi damo povjerenje!? Pravi se pametniji i poteniji nego njegova 23 druga.64
Iz Cazina Spaho se uputio u Bosansku Krupu, gdje je takoer drao konferenciju. I ovdje je bilo govora o Kulenovievom istupu iz Kluba. Hamzalija
Ajanovi je nastojao pokazati kako Kulenovi nije istupio iz Kluba zbog neslaganja s politikom Kluba, nego zbog toga to ga je predsjednitvo Kluba telegramom pozvalo da vri svoju dunost, jer on od potpisivanja sporazuma
nije postavljao nikakva poslanika pitanja. Rekao je da on lino ne moe glasati za ovakav ustav, a vidi, da je potreba da se sklopi sporazum. Stoga stavlja
svoj mandat na raspolaganje, ako e ga klub siliti da glasa za ustav. Klub je
uvaio njegove razloge, desfurovao ga od glasanja i on je ostao u klubu sve
do iza glasanja o ustavu. To je tano.
Iz Krupe Spaho je krenuo prema Bosanskom Novom, a zatim se vratio u
Beograd. Tako je dr Spaho proao ovaj dio nae ponosne i estite Krajine,
svugdje je usrdno doekivan, slavljen i burno aklamiran. Krajina je i ovom prilikom pokazala nepokolebivo povjerenje u svoje vodstvo i vrstu volju da
ouva redove organizacije netaknutim, uza svo rovarenje nekih elemenata.65
64
Defer-beg Kulenovi se nije saglasio sa odlukom Kluba da se pregovara o saradnji sa Radikalima
poetkom 1921. On je to jasno iskazao na skupitini JMO u oktobru 1921, kazavi da je on smatrao kako
klub u pregovorima moe poputati, ali samo u sporednim takama programa, a ne i u sutinskim, te on
nije mogao odustati od decentralistikog ureenja drave i glasati za centralizam. Zbog toga je podnio
ostavku u klubu. Klub je donio odluku da ne prihvati tu ostavku, ali je donio i zakljuak koji ga je zadovoljio, jer ga nije ni u emu vezao, to bi se kosilo s njegovim uvjerenjem. Kulenovi nije kazao kakav je
to zakljuak bio. Kulenovi je kasnije istupio iz Kluba, izjavljujui da je on lan JMO, ali ne i kluba. Pravda,
br. 107/345, 11. oktobra 1921.
65
Pravda, br. 101 (339)), 27. septembra 1921.
46
Ovaj je put bio u funkciji jaanja Spahine pozicije u stranci, u kojoj su se

razlike izmeu dvije grupe dalje produbljavale, pri emu je Spaho smatran
predvodnikom tzv. ljeviara, koji sve vie dovode u pitanje saradnju JMO sa
Paievom Vladom, premda je i dalje obavljao ministarsku poziciju u toj vladi,
dok je zvanino rukovodstvo stranke na elu sa predsjednikom Maglajliem
smatrano desniarskom strujom, koje se zalae za bezuvjetno odravanje saradnje s centralnom Vladom. U toj borbi Spaho e dobivati sve vie pristaa,
da bi do obrauna ovih dviju grupa dolo na Glavnoj skuptini u oktobru 1921.
Ova je skuptina dugo najavljivana, a obje grupe su se dobro pripremale za
obraun. List Pravda je skuptinu najavljivao kao sudbnonosan dan.66
Skuptina je odrana 6. i 7. oktobra 1921, a debata je bila vrlo otra. Sm
Spaho je, diskutirajui o izvjetaju o radu stranke i poslanikog kluba, kazao i
slijedee: Ja priznajem da se klub nije potpuno drao naeg programatskog
stanovita o ureenju drave, koje je prihvaeno i precizirano na lanjskoj zemaljskoj skuptini. Do konca januara ove godine vodili su se pregovori izmeu
naeg kluba i vlade, koji su se uvijek prekidali radi toga jer vlada nije htjela
nikako prihvatiti nae stanovite. Kada smo stekli uvjerenje da svoje gledite
o unutarnjem ureenju drave ne moemo proturiti, onda smo bili stavljeni
pred alternativu: ili dozvoliti da se ustav donese bez nas, pa i protiv nas, ili da
u Ustav unesemo bar ono to se moe. Ustav bi bio donesen i bez nas. Uoi
glasanja o ustavu Zemljoradnici su poslali gospodinu Paiu memorandum u
kome su traili da se opozovu samo nae agrarne uredbe, pa e odmah glasati
za ustav.
Ja sam spadao meu one koji su branili nae programatsko stanovite, ta
vie ja sam iao tako daleko da se povuku i najkrajnje konsekvencije radi odbijanja naeg zahtjeva. Ali kad se je veina u klubu postavila na stanovite da se
mora spasiti bar ono to se dade spasiti, ja sam osjeao isto ono to i Vi osjeate
i emu ste danas dali izraza u svojim govorima, naime da se sloga i jedinstvenost moraju uvati. Neslaganje i cijepanje u klubu dovelo bi neminovno do
rascjepa u organizaciji, a ta bi to znailo, uli ste. (...) Prigovara nam se da
smo napustili program. Ja Vas pitam gospodo: Jesu li radikali i demokrati ostvarili potpuno svoj program? Radikali su obeavali i traili Srbiju, a mi imamo
danas Kraljevinu SHS. Demokrati su traili Jugoslaviju, pa su se i jedni i drugi
nali na sredini. U jednoj veini od 270 lanova mogu li 24 poslanika prodrijeti
potpuno sa svojim programom? Mi smo mogli poi i drugim putem, mogli smo
66
Pravda, br. 105 (343), 6. oktobra 1921.
47
ii u opoziciju i ostati u njoj i 5 godina. Ali je kod nas prevladalo oportunistiko

uvjerenje, jer stvarne uspjehe ni jedna stranka ne moe imati bez kompromisa,
a gdje je kompromisa, tu je i poputanja. Spaho je dalje objanjavao kako oni
nisu odustali od svog programa, mi smo samo odgodili zahtjev za njegovim
ostvarenjem.67
Nakon duge debate, Skuptina, kojoj je prisustvovalo 125 kotarskih delegata (od toga 119 legitimnih, a 6 ije su punomoi osporene), usvojila je rezoluciju u kojoj je dato povjerenje Klubu, mada svi uvjeti sporazuma nisu
ispotovani, te apelira na Dafer-bega Kulenovia da se vrati u Klub. Poslaniki klub imade daljnji rad nastaviti i sve sile i doputena sredstva uloiti da
vlada to prije izvri u cijelosti preuzete obveze prema muslimanima. Poslaniki klub imade sve budue vanije i sudbonosnije odluke u politikoj orijentaciji bh muslimana prepustiti centralnom Odboru u duhu Statuta i Programa
JMO. Jedini koji su u cijelosti podrali Kulenovia bili su delegati Redep
ef. Selimovi i Muhamed-beg Ibrahimpai.
Meutim, ve 8. oktobra konstituiran je novi Centralni odbor, za ijeg je
poasnog predsjednika izabran Ibrahim ef. Maglajli, a dr Mehmed Spaho za
stvarnog predsjednika Centralnog odbora JMO, to je faktiki znailo izbor za
predsjednika stranke. Za podpredsjednike su izabrani dr. Halid-beg Hrasnica i
dr. Abdulah-beg Bukvica, a za sekretara emsudin Sarajli.68
Spahin izbor na ovoj skuptini za predsjednika stranke umjesto Ibrahim ef.
Maglajlia ocijenjen je u nekim krugovima kao skretanje JMO ulijevo, odnosno kao vraanje na autonomistike pozicije, a sam Spaho je izjavio kako te
promjene u stranci ne znae nikakvo nepovjerenje bilo prema kojoj linosti ili
grupi, jer je za prvog potpredsjednika izabran dr. Hrasnica, za koga se zna da
je blizak Maglajliu i dru Karamehmedoviu, te da je Maglajli zbog starosti
izabran za poasnog predsjednika, premda on i dalje po svome ugledu ostaje
duhovni voa Jugoslavenske muslimanske organizacije. Spaho je na kraju
naao za shodno da odluno demantira glasine kako e on istupiti iz Vlade
zbog odluka Skuptine JMO.69
U vrijeme ovih previranja u vrhu JMO, dolo je i do krize u vrhu centralne
vlasti u Beogradu, gdje su se radikali i demokrati prepirali oko ministarskih
pozicija. Tu je situaciju JMO nastojala iskoristiti kako bi izvrila to vei pritisak na Vladu radi poboljanja poloaja Muslimana u Bosni i Hercegovini.
69
67
68
48
No, ta su previranja imala odraza na JMO i odnos snaga meu dvjema grupama
(ljeviarima i desniarima),70 pa neki smatraju kako je raskol unutar JMO
rezultat djelovanja Radikalne stranke, koja je cijepanjem JMO nastojala oslabiti
njezin utjecaj na politikoj sceni u Bosni i Hercegovini.71
Krizu u Vladi su koristili i bosanski radikali, koji su vodili kampanju protiv
Spahe, optuujui ga da je u Sarajevu autonomista, a u Beogradu centralista,
te da zbog toga na njega ne treba raunati u novim kombinacijama za sastav
Vlade. Spaho je na takve optube odgovorio da je on ak traio da Klub JMO,
ukoliko eli i dalje ostati u sastavu Vlade, umjesto Spahe za ministrarsku poziciju predloi nekog drugog, ali je Klub to odbacio.72
Prilikom krize Vlade krajem 1921. i poetkom 1922. Klub JMO je u pregovorima o svom ulasku u Vladu kao uvjete postavljao izjednaavanje poreza
u itavoj zemlji, uspostavljanje jedinstvene vjerske samouprave muslimana u
itavoj dravi, umjesto postojanja zasebne uprave IVZ za Bosnu, a zasebne za
druge krajeve. Zar bi pravoslavni i katolici dozvolili da u istoj dravi bude
vie uprava za jednu vjeru?.73 Dalje je traio donoenje zakona o erijatskim
sudovima, izjednaavanje plaa inovnicima u itavoj dravi, traio je intenziviranje poslova na izgradnji pruge Krupa - Biha i slino.
Klub JMO je sklopio sporazum i uao u novu Vladu Nikole Paia, u kojoj
je ministar trgovine i industrije ostao dr. Mehmed Spaho, ali je dolo do krize
Vlade jer nije potovala postignuti sporazum. List Pravda prenosi vijest kako
je do razlaza dolo nakon to su prihvaeni neki prijedlozi vezani za razliito
poresko optereenje u Srbiji i Crnoj Gori, s jedne strane, i u ostalim dijelovima
zemlje, s druge. To je bio razlog da Spaho na sjednici Vlade izjavi kako smatra
kako je sporazum povrijeen, te da e dalji opstanak JMO u Vladi ovisiti od
odluke Centralnog odbora JMO.
Spaho je odmah, kao predsjednik, sazvao sjednicu Centralnog odbora. Sjednica je odrana 7. januara 1922, a u zvaninom komunikeu je konstatirano
kako je JMO odustajala od nekih svojih naela kako bi se u zemlji stabilizirala
situacija, te je od 26. marta 1921. sudjelovala u radu svih vladinih grupa. No,
odbor je konstatirao kako stranke Demokratska i Radikalna, s kojim je JMO
70
Purivatra je ove dvije grupe okarakterizirao ljeviarima i desniarima, ali to nije najbolja formulacija. Ljeviari su se u to vrijeme ee karakterizirali kroatofilima ili autonomistima, a desniari
srbofilima ili centralistima.
71
Crnovranin, str. 284.
72
Pravda, br. 133 (371), 17. decembra 1921.
73
Pravda, br. 4, 5. januara 1922.
49
bila u vlasti, ne ispunjavaju odredbe sporazuma. Dvije glavne stranke (Demokratska i Radikalna, op. H. K.) koalicije nisu se naime ni maknule da u zakonodavnom odboru sprijee prihvat uredbe kojom se zemljini porez za
krajeve preanje Srbije i Crne Gore snizuje na predratni iznos. Desio se, ta
vie, sluaj da g. ministar finansija bez sasluanja ostalih lanova vlade, prihvati prijedlog opozicije o produenju poreza na ratne dobitke i za godinu 1920,
iz ega se moe zakljuiti da i neki predstavnici tih stranaka u vladi ne misle
iskreno provesti protokol sporazuma. Zato zajedniki rad s ovom vladom nastavljamo s mnogo skepse i pesimizma. Ipak, Centralni odbor je na kraju ovlastio Poslaniki klub da ostane u Vladi, ali da insistira na tome da se prije
donoenja izbornog zakona izjednae porezi u svim pokrajinama, kako je to
dogovoreno prilikom sklapanja vladine koalicije. Ako vladine grupe s nama
utvreni sporazum ne bi izvravale ili bi ga izigravale u njegovoj sutini, imade
poslaniki klub povui konzekvencije.74
Klub je jo neko vrijeme pregovarao sa Vladom, a dr. Spaho je i dalje obavljao ministarsku poziciju, premda njegova grupa nije imala veinu u Poslanikom klubu JMO (od 24 poslanika njih 13 je bilo za dalju saradnju sa Vladom),
ali je dobila veinu u Centralnom odboru stranke. Ipak, je 1. februara 1922.
dr. Spaho uputio pismo Nikoli Paiu kojim je podnio svoju ostavku. U pismu
Paiu on, izmeu ostalog, pie:75 Gospodine Predsjednie, danas prije podne
uputio sam Vama i gospodinu ministru finansija pismo, kojim sam Vas izvijestio
o traenju naeg kluba, da se u zakonski prijedlog o budetnim dvanaestinama
za mart i april o.g. unesu odredbe o zemaljskom porezu u Srbiji i o porezu na
ratnu dobit za g. 1920., koji bi popravili ubrzo i bez prethodnog sporazuma
doneeni zakljuak zakonodavnog odbora od 24. decembra 1921. kao i odredbe
o odborima za teevinski porez prema naem sporazumu.
Ujedno sam Vas molio da se zakonski prijedlog o budetnim dvanaestinama
prije podnese skuptini na pretres, nego na sjednicu ministarskog savjeta. Na
dananjoj sjednici skuptine podnesen je prijedlog o budetnim dvanaestinama
koji je pretresen u ministarskom savjetu i u koji nisu bili uneseni gore spomenuti prijedlozi naeg kluba. Za ovakove zakonske prijedloge ne mogu nositi
odgovornost, pa stoga podnosim ostavku na poloaju ministra trgovine i industrije, te zastupnika ministra zdravlja.
Molim Vas, g. predsjednie, da i ovom prilikom primite uvjerenje o mom
odlinom tovanju.
74
75
50

Spahu je slijedio i Karamehmedovi, koji je podnio ostavku na poloaj ministra zdravstva.

Ova je ostavka primljena sa iznenaenjem, te je bilo niz razgovora tim povodom. Predsjednik Vlade Nikola Pai je razgovarao sa dr. Mehmedom Spahom o tome i o zahtjevima muslimanskih poslanika, ali nije postignut sporazum.
Pravda je u br. 40. od 17. februara prenijela vijest da je 16. februara 1922. postignut sporazum o ostanku Jugoslavenskog kluba u Vladi Nikole Paia. Istodobno, Klub je donio odluku da umjesto Spahe i Karamehmedovia u Paievu
vladu uu Osman Vilovi (umjesto Spahe preuzima Ministarstvo trgovine i industrije), i Dervi Omerovi (umjesto Karamehmedovia preuzima Ministarstvo zdravstva). Oni su 3. marta 1922. poloili zakletve.
Za nas je ovdje od vanosti da potcrtamo injenicu da je dr. Mehmed Spaho
1. februara 1922. podnio ostavku na ministarsku dunost, ime je preao u opoziciju. Tako imamo situaciju da ef stranke (Spaho) izlazi iz Vlade i prelazio u
opoziciju, a njegova se stranka, zahvaljujui odnosu snaga u Poslanikom
klubu u Skuptini, nalazi u vlasti.76 Odnosno, dvije grupe u Skuptini su formirale dva kluba: Klub koga su vodili Mehmed Spaho i Salih Balji, te Klub
koga su predvodili prvi predsjednik JMO Ibrahim ef. Maglajli, dr. Hamdija
Karamehmedovi i Sakib Korkut. Ova dva kluba su se odluno konfrontirala
prilikom rasprave o zakonu o podjeli zemlje na oblasti 27. marta 1922. Spahina
grupa je bila odluno protiv tog zakona, dok je Maglajlieva grupa podrala
taj zakon. Bio je ovo definitivni raskol dviju frakcija u JMO. Nakon ove sjednice ministri Vilovi i Omerovi su podnijeli ostavke, a potom ih odmah i povukli, nakon to Vlada te ostavke nije prihvatila.77
Sukob dviju grupa do posebnog izraaja doi e na zasjedanju Centralnog
odbora JMO 14-16. aprila 1922. godine.
Premda je na tom zasjedanju esto isticano kako ne postoji rascjep u stranci,
nego samo u Poslanikom klubu stranke u Skuptini, to je ipak bila prelomna
taka kako u djelovanju stranke, tako i u politikoj karijeri Mehmeda Spahe.
Centralni odbor je zakljuio kako poslanici JMO imadu odmah istupiti iz vladine koalicije, to je bilo usmjereno protiv Maglajlieve frakcije, ali je naglaeno i da se ne dozvoljava nikakva politika saradnja sa strankama koje
ne stoje na monarhistikom programu, to je bilo usmjereno protiv Daferbega Kulenovia, koji je prije toga davao neke izjave u korist HRSS. Kljuni
zakljuak Centralnog odbora bio je davanje podrke grupi oko Mehmeda
76
77
Purivatra, JMO, str. 103. Usporedi H. Crnovranin, str. 168, 284.

Pravda, 74, 29. marta 1922.
51
Spahe, za koju je isticano da ne vodi ni Radievcima ni drugim ekstremnim

ciljevima, nego da se je povratila svome programu.78 Ipak, najvaniji zakljuak sa ove sjednice Centralnog odbora sadran je u odluci da se za sredinu juna
1922. sazove Zemaljska skuptina stranke, koja treba arbitrirati u sukobu izmeu dviju frakcija. To je, ipak, oznailo poraz Maglajlieve a pobjedu Spahine grupe u stranci.
Odmah nakon ovakvih odluka Centralnog odbora, ministri Vilovi i Omerovi su podnijeli ostavke, ali su kasnije te ostavke ponovo povukli. Dr. Mehmed Spaho je u jednom intervjuu kazao kako se tim odlukama Centralnog
odbora jaaju redovi stranke. S druge strane, Sakib Korkut, koji je vaio za
ideologa Maglajlieve frakcije, pisao je da je do rascjepa dolo onoga trenutka
kada je osmerici ljeviara sunulo u glavu, da preu u opoziciju radi toga to
je centralistiki Ustav srozao saobraaj, oborio valutu, pokvario administraciju
i izazvao napetost u Hrvatskoj. Ovim je on htio sugerirati kako Spahina grupa
naginje saradnji sa Hrvatima, istodobno odbacujui optube kako je Maglajlieva struja velikosrpska. Dokaz: injenica da se dosad nije nikad govorilo o
naem velikosrpstvu. Naa je politika jugoslovenska i u prvom redu muslimanska. Ni za dlaku nije promijenjena, pa ako je velikosrpska danas, bila je tada i
onda, kad joj je eksponent bio g. dr. Spaho.79
Iz jednog izvjetaja Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu od 5. maja
1922. povodom nastalog rascjepa u Poslanikom klubu JMO moemo vidjeti
koliko se Pokrajinska uprava angairala u tom sukobu na strani grupe dr. Karamehmedovia, a protiv dr. Mehmeda Spahe. U tom se izvjetaju konstatira
kako je Pokrajinska uprava smatrala svojom zadaom da se na diskretan
nain ukljui u taj rascjep i pomogne Karamehmedovievu grupu, i to na
nain da u granicama diskrecije utjee na lanove Centralnog odbora da se
odlue za ovu grupu. Naravno da se to uplivisanje nije moglo protegnuti na
one linosti Centralnog odbora, koje su prononsirane pristalice dra Spahe. Iz
Izvjetaja se jasno moe vidjeti kako se utjecaj Pokrajinske uprave nije vrio
samo iz centra uprave, nego i preko okrunih naelnika. Naime, Pokrajinska
je uprava pozivala okrune naelnike u Sarajevo, i to jednog po jednog i sa
svakim su odrani zasebni razgovori i date im usmene instrukcije kako da se
na terenu utjee na stvaranje uvjeta za marginalizaciju Spahine politike grupe.
No, nije bilo velikog uspjeha, jer su na glasanju u Centralnom odboru protiv
Spahine grupe bila samo tri lana Centralnog odbora.
78
79
52

Karamehmedovieva je grupa protiv rjeenja Centralnog odbora uloila

protest raunajui da e na Skuptini stranke imati vie uspjeha. Prema procjeni
Pokrajinske uprave, na glavnoj Zemaljskoj skuptini, za koju delegate bira
svaki srez, izgledi Karamehmedovieve grupe nisu ba najbolji, jer su lanovi
Centralnog odbora, izabrani na prethodnoj Zemaljskoj skuptini, u veini bili
opredijeljeni za Spahinu grupu, i tu se malo ta moglo uraditi kako od strane
same grupe dra Hamdije Karamehmedovia tako i od pokrajinske uprave.
No, smatra Pokrajinska uprava, polje za uspjeh Karamehmedovieve grupe otvara se kroz aktivnosti Pokrajinske uprave, koja bi djelovanjem u srezovima
na izbor delegata sada trebala dovesti do toga da se izaberu delegati koji e
umjesto Spahu podrati Karamehmedovievu grupu. Pokrajinska uprava i
njeni organi morali bi raditi strogo diskretno i vazda u najuem kontaktu sa
vodstvom grupe dra Karamehmedovia. Ipak, Pokrajinska uprava se ali kako
ne raspolae sa dovoljno finansijskih sredstava koja bi omoguila okrunim i
sreskim naelnicima da budu aktivniji na terenu, da vie putuju i svojim govorima mobiliziraju ljude za davanje podrke Karamehmedovievoj grupi. Pokrajinski namjesnik morao bi obii okrune naelnike, okruni naelnici sreske
naelnike, a sreski naelnici svoje srezove, da bi se mogao razviti intenzivan,
ali strogo diskretan i individualizovan rad. Uprava se ali da ta putovanja
nisu mogua zbog nedostatka finansijskih sredstava.80
Ipak, Spahina frakcija e na Zemaljskoj skuptini 15. juna 1922. odnijeti
definitivnu pobjedu, a on sam e se profilirati kao nesporni lider ne samo
stranke nego i veine Muslimana. Zapravo, na sami tok sjednice odreenu
mrlju ostavlja neprisustvo desne frakcije, koja je odbila sudjelovati u radu
prigovarajui da je prilikom izbora delegata za skuptinu bilo neregularnosti.
Milan Nikoli, naelnik Odjeljenja za unutranje poslove Pokrajinske uprave
za BiH, 16. juna 1922. je izvijestio Predsjednitvo Vlade u Beogradu i jugoslavenskog ministra unutranjih poslova o tome kako se odvijala situacija u
vezi s ovom skuptinom. Naime, prije zasjedanja Skuptine grupa poslanika
desniara uputila je jedno pismo u kojemu je izraavala nezadovoljstvo izborom delagata. Na to pismo je Skuptina reagirala pozivom tim delegatima da
dou na skuptinu i da se tu otvori debata o pitanjima koja su oni pokrenuli
tim pismom. Meutim, ta je grupa delegata odbila doi nego je dostavila jednu
izjavu u kojoj je navela da ne priznaje kompetencije skuptine poto na njoj
ima delegata koji su izabrani na neispravan nain i koji nisu ni lanovi Orga80
ABiH, Pokrajinska uprava za BiH, pov. br. 268/22
53
nizacije. Po sasluanju ove izjave od strane skuptine petnaest delegata-pristalica dra Karamehmedovia naputaju skuptinu. Naelnik odjeljenja za
unutranje poslove iz Sarajeva javljao je Vladi da skuptina 16. juna nastavlja
rad i namjerava podrati ranije stavove Centralnog odbora u vezi s raskolom
u Poslanikom klubu, odnosno podrati Spahinu grupu, dok su delegati koji
su podravali Karamehmedovia odrali zaseban sastanak i donijeli odluku da
se obrazuje Privremeni odbor nove organizacije u koji su uli muftija Ibrahim
ef. Maglajli, predsjednik, Vilovi, potpredsjednik, i Ahmet eri, sekretar.
Najavljuje se da e ta nova stranka pokrenuti i svoj list pod nazivom Istina,
koji e izlaziti dva puta sedmino, a ureivat e ga Korkut.81
Nakon ovoga raskola i Spahine pobjede na Skuptini stranke, te stvaranja
nove organizacije koju je vodio Ibrahim ef. Maglajli, obje grupe su nastavile
propagandu na terenu pokuavajui i dalje utjecati na mase pripremajui se za
nove parlamentarne izbore. Obrauni na terenu su bili dosta otri. Niskih udaraca nije nedostajalo. Dr. Hamdija Karamehmedovi je u nizu svojih nastupa
ak osporavao Spahino zalaganje za autonomiju. On je u jednom intervjuu
kazao kako Spaho ak u poetku stvaranja JMO 1919. nije sudjelovao u stvaranju stranke nego se drao dosta rezervirano, i kad smo ga pozvali na jednu
sjednicu Centralnog odbora nae stranke i javno zapitali je li on pristalica i
lan Organizacije, odgovorio nam je: Nisam. Kada je kasnije Centralni odbor
donio odluku da se prihvati centralistiko ureenje drave, Korkut, Spaho, Karamehmedovi i Hrasnica su o tome pregovarali u Beogradu sa predstavnicima
Radikalne i Demokratske stranke. Najpovoljnije su se razvijali pregovori sa
demokratima i dr. Spaho je urgirao da potpiemo sporazum, koji je on utanaio
sa Pribieviem primajui naravno centralizam kao glavni uslov sa strane
demokrata. Tako dakle izgleda autonomistiko uvjerenje g. dr. Spaha i njegovih
drugova koji su onda bili lanovi Centralnog odbora nae Organizacije.82 To
je bila politika propaganda usmjerena protiv Spahe i jaanja njegove liderske
pozicije, pri emu je osporavan njegov dosljedan autonomizam, i prigovarano
mu da sve ee i jae vue JMO ka saradnji sa Radiem. Karamehmedovi
je tvrdio kako su upravo Spaho i njegova grupa onemoguili iskrene autonomiste (Kulenovi i Balji), pa je na Centralnom odboru, kada je o tome voena
rasprava uoi izglasavanja Vidovdanskog centralistikog ustava, konstatirano
da je to samo privremeno odustajanje od autonomistikog projekta. Meutim,
veli Karamehmedovi, to je samo uplja fraza, jer svako ko imalo poznaje
81
82
54
ABIH, PUBiH, broj 673 pov. strogo, 16. juna 1922.

Pravda, br. 156, 12. jula 1922.
Ustav zna kako se on moe mijenjati, to jest za ukidanje centralizma i zavoenje autonomija bilo bi potrebno dvije treine poslanika u Parlamentu, a jasno
je da se to nikada ne bi moglo postii imajui u vidu broj srpskih poslanika u
Parlamentu.
Prema andarmerijskom izvjetaju iz Bihaa, u tom je gradu za 7. avgust
1922. bila zakazana skuptina pristaa Mehmeda Spahe. Skuptina se trebala
drati u dvoritu tamonje medrese, gdje se oekivao dolazak lino Mehmeda
Spahe, ali on nije doao (kae bolesna mu mati), pa su skup vodili njegove
pristae Hasan Miljkovi i Nurija Pozderac. No, da to partijsko okupljanje ne
proe bez incidenata potrudili su se njihovi politiki protivnici pozvavi u
Biha Ibrahim ef. Maglajlia, koji je pred samu skuptinu skupa sa Ahmetom
eriem doao u Biha. Iz policijskog izvjetaja se vidi da je govor Nurije Pozderca stalno bio prekidan kontra uzvicima, pri emu se klicalo Maglajliu,
jer je veina bila njegova. Zbog galame i ometanja, Pozderac nije mogao odrati govor, pa je veinom utao oekujui mir, pozivajui prisutne da ga sasluaju. Pokuavao je dokazati kako oni nisu radievci, ali mu nije palilo. Htio
je prikazati kako se Muslimani proganjaju navaajui kao primjer to je jedan
musliman (umski tetoinac) ubijen blizu Bihaa od jednog lugara (Srbina),
no masa ga nije htjela sluati, nego ga je ometala, tako da je jednu reenicu
ponavljao po desetak puta bez ikakva efekta, osim ogorenja. U andarmerijskom se izvjetaju konstatira kako je sreski naelnik raspustio skuptinu zbog
nereda, ali se konstatira kako se muftija Maglajli za sve to vrijeme nalazio
na gornjem spratu medrese, pa kad je objavljen raspust skuptine, masa ga je
alarmirala pozivajui ga da on govori, htijui sa time okrenuti skuptinu u
svoju, ali sreski naelnik to nije dopustio, pa je masa pristaa mogla jedino
Maglajlia nositi na rukama pred medresom uzvikujui parole u njegovu korist.
Na to su Spahine pristalice, koje su se ve poele razilaziti iz medrese kreui
se prema zgradi Muslimanske itaonice, podigli Pozderca na ruke i nosili
prema Muslimanskoj itaonici.
Opisujui ovaj dogaaj u Bihau policijski izvjetaj nastoji predstaviti situaciju to je mogue bolje u Maglajlievu korist. Naglaava se kako je masa
traila od Maglajlia da dri govor, ali je on to odbio, pravdajui se umorom,
te istiui da on zna kako je veina ljudi uz njega. Ipak, nakon to je svratio u
batu jedne mjesne kafane, Maglajli je okupljenim pristaama ukratko objasnio raskol u stranci, a nakon toga stigao je fijaker kojim se Maglajli provozao
gradskim ulicama. U izvjetaju se posebno naglaava kako su fijaker vukli
ljudi.
55
Dok su naglaavali podrku koju Maglajli uiva, policijski su izvjetaji

nastojali pokazati kako je Spahina grupa marginalizirana, te da se ona udruila
sa radievcima bez vee podrke muslimanskog stanovnitva. U izvjetaju
se posebno naglaava kako je na toj Spahinoj skuptini pobjedu odnio Maglajli. Ono to je bilo dobro, prema ovom policijskom izvjetaju, jeste izostanak
veih nereda, osim to je jedan pristaa iz Maglajlieve grupe oamario ovdanjeg glavnog vou spahinovaca i otvorenog radievca Ibrahimpaia, ali je
od ovog bio udaren tapom po glavi, kad je poeo bjeati, a tako isto udario ga
je i poslanik Miljkovi gvozdenim tapom, ime ga je izranio po glavi.83
Nadmetanja dviju muslimanskih politikih struja nastavljena su i u drugim
dijelovima Bosne i Hercegovine. Prema izvjetaju gradskog kotarskog ureda
u Mostaru od 18. oktobra 1922, na skuptini, koju je mjesni odbor JMO organizirao u tom gradu 13. oktobra, bili su prisutni Mehmed Spaho, Halid-beg
Hrasnica i jo neki partijski lideri, ali na tom skupu bilo je samo nekoliko lanova mjesnog odbora JMO, dok od graanstva nije bilo nikoga. Mada je ovaj
skup najavljivan s ciljem manifestiranja politikog jedinstva i iskazivanja podrke ljeviarskim poslanicima JMO, gradski kotarski ured u svom izvjetaju
potcrtava kako je ta manifestacija protekla u gradu Mostaru neprimijetno, kao
i obini dan, a interes meu Muslimanima za tu skuptinu bio vrlo mali, zbog
ega je odziv graana bio neznatan iako su mjesni odbor i istaknutije linosti
ulagali sav svoj upliv i agitirali rijeju i plakatima da skuptina bude to bolje
posjeena. U ovom se izvjetaju istie kako je na skupu bilo jedva tri stotine
prisutnih, meu kojima su dominirali zemljoposjednici pogoeni agrarnom
uredbom, koji su doli ne zbog politikih simpatija prema Spahinoj grupi i ne
zbog bilo kakvog politikog uvjerenja nego iz znatieljnosti, da uju spomenute poslanike, ta im mogu obeati i kakovu materijalnu korist isposlovati pogledom na agrarne prilike, koje njih najvie i prije svega drugog interesuju.
Bio je prisutan i jedan neznatan broj graana drugih vjeroispovijesti osobito
Hrvata katolika, koji su se, kako mi izgleda, vie interesirali za ovu skuptinu,
nego li sami Muslimani. Ovo isticanje prisustva Hrvata na skupovima JMO
je bilo ve uhodana matrica pokuaja vlasti da se Spahina grupa, kao opoziciona, prikae bliskom Radiu nasuprot srpskim vladajuim politikim strankama. S tim ciljem je bilo i naglaavanje da su ovom skupu u Mostaru
83
ABiH, PUBiH, pov. br. 1009/1922. U dodatku izvjetaja detaljno se opisuje ovaj incident. Naime,
jedan Maglajliev pristaa je oamario Spahinog pristau Muhamed-bega Ibrahimpaia, a potom se dao u
bijeg. Masa, koja ga je poela juriti, sustigla ga je na velikom drvenom mostu i poela tui, ali je intervenirala
andarmerija. No, ovaj Maglajliev pristaa je na mostu ozbiljno ozlijeen, a po svoj prilici ozledili su ga
Muhamed-beg Ibrahimpai i poslanik Hasan Miljkovi.
56
prisustvovala i etiri katolika sveenika franjevca od hrvatske puke

stranke. Ipak, najvie je bilo mlaeg svijeta, koji neimadu nikakova upliva
meu graanima Muslimanima, dok od odlinih Muslimana i prvaka iz starih
odlinih mostarskih familija bila su nekolicina.
Kotarski predstojnik je izraavao miljenje kako su se Muslimani openito
odvojili od obje politike grupe (i ljeviara i desniara) u vrijeme kada su oni
pristali na donoenje begluke uredbe, a nezadovoljstvo pokazalo se jo u
veoj mjeri, kad su vidjeli da se sporazum sklopljen u svoje vrijeme izmeu
vlade i poslanika JMO glede isplate novane odtete za otkup kmetovskih selita, nije izvrio pravovremeno, kako je bilo obeano. Predstojnik je slab
odziv na skuptinu objanjavao i junjakim temperamentom Mostaraca bez
razlike vjere i narodnosti, koji se sastoji u tom, da se zna lako i brzo zagrijati
i odueviti za sve velike i male stvari politikog i drugog znaaja, a isto tako
brzo i na lak nain ohladiti od tog svega. U ovom se izvjetaju upuuje prilino negativna ocjena muslimanskih politiara, i to i jedne i druge grupe, tvrdnjom kako obje grupe, ukoliko ele imati utjecaj meu Muslimanima, moraju
puno ee biti meu biraima, a ne da se dogaa, kao to je to sluaj kod
muslimanskih poslanika i jedne i druge grupe, da dolaze pred izbornike samo
onda kad trae njihove glasove za izbor poslanika i kad su u opasnosti njihovi
mandati. Naglaava se kako su muslimani u veini jo politiki nevaspitani
i neorientisani, a jo im je glavni interes i cilj koncentrisan oko sreenja i poboljanja ekonomskih prilika, te je zbog toga tu masu teko drati izvan opozicije. Kako bi argumentirao tezu da su Muslimani ohladili prema
poslanicima, kotarski predstojnik navodi sluaj Mujage Komadine, koji je prije
skuptine bio predsjednik mjesnog odbora i jedan od glavnih i najagilnijih lanova organizacije, ija se rije uvaavala ne samo u Mostaru nego i u Centralnom odboru JMO, iji je lan, ali je sada odbio da bude biran u mjesni odbor
JMO. Ipak, predstojnik je na kraju ovoga izvjetaja primijetio kako je Mehmed
Spaho na ovoj skuptini bio dosta umjeren i manje agresivan kod obrazlaganja
stavova.84
Dok su vlasti u svojim izvjetajima pokazivale kako je situacija u Hercegovini jo uvijek nejasna u vezi s odnosom snaga izmeu Spahine JMO i Maglajlieva JMNO, situacija u istonoj i sjeveroistonoj Bosni bila je, i po
miljenju pedstavnika vlasti, znatno bolja i povoljnija u korist Mehmeda Spahe.
Prema izvjetaju andarmerije iz tuzlanske oblasti, situacija u istonoj Bosni
84
ABiH, PUBiH, pov. br. 1477/1922.
57
je ukazivala kako Mehmed Spaho ima znaajniju podrku. Tako su poetkom

februara 1922. trgovci Husein umovi iz Zvornika i Haso Osmanbegovi (Atlagi) prolazili kroz pojedina sela u Kalesiji i agitirali za Mehmeda Spahu, te
drali sastanke u pojedinim kuama (u kui Muje Halilovia u Kalesiji, Smaje
Bukvarevia u Prnjavoru i Ibre Sinanovia u Miljanovcima). Naglaava se
kako Husein umovi provodi ivu agitaciju i zaista su mu skloni svi Muslimani u ovom rejonu. umovi je i tokom marta 1923. dijelio plakate JMO,
koje je koncem januara 1923. na skuptini prihvatila JMO i potom ih tampala.
Policija je, meutim, bila dosta aktivna i nainila je slubene zabiljeke zbog
takve umovieve agitacije. Iz jedne biljeke raene u sreskom poglavarstvu
u Zvorniku 22. marta 1923. saznajemo kako je umovi, trgovac iz Zvornika,
star 32 godine, neoenjen, plakate sa skuptine dijelio na svom putu iz Tuzle
u Zvornik svojim politikim pristaama, handijama i trgovcima. Jedan je plakat ostavio i kod Mahmut-bega Isabegovia u Raincima, a ovaj ga je zalijepio
na duan. U tom se plakatu, naslovljenom Pristaama i prijateljima JMO,
usvojenom na Zemaljskoj skuptini odranoj 25. i 26. januara 1923. u Sarajevu,
nastoji objasniti i opravdati djelovanje poslanika izabranih na prethodnoj Zamaljskoj skuptini stranke od 21. oktobra 1921. Naglaava se kako su ti poslanici JMO nastojali izvriti to vei dio programa stranke, ali pitanje unutranjeg
ureenja drave nije rijeeno u skladu sa programom stranke. U ovom se proglasu opravdava saraivanje poslanika JMO sa Vladom u prvo vrijeme. Odluivi se u sporazumu sa Centralnim odborom na saraivanje kod donoenja
ustava, na je poslaniki klub sudjelovao punu godinu dana u vladi, nastojei
ispraviti nepravde, koje su muslimanima nanesene, dok su bili gotovo sasvim
iskljueni iz dravnih poslova do prolih izbora, i nastojei izvojtiti u svim
granama javnog ivota pravu jednakost i ravnopravnost. Saradnja nae organizacije u radikalsko-demokratskoj vladi donijela nam je mnogo gorkih razoarenja. Obaveze, koje su ove dvije stranke na se preuzele, kad su traile nau
saradnju u vladi, nijesu bile lojalno i na vrijeme ispunjavane od vlade, koja je
odlaui s dana na dan ispunjavanje tih obaveza pridonijela obaranju vrijednosti onoga, to je naim ljudima po zakonu i sporazumu morala dati. Tako je
cijeli sporazum izmeu naeg poslanikog kluba i radikalsko-demokratske
vlade sistematski izigran. U proglasu se dalje navodi kako je na zaotravanje
odnosa Poslanikog kluba JMO i Vlade utjecalo i to to su poslanici JMO traili
da se svim graanina obezbijedi ravnopravnost (izjednaavanje poreza, plaa
dravnih i vjerskih slubenika, ravnomjerno izdvajanje u budetu za prosvjetne
i privredne svrhe svih dijelova zemlje), ali je to Vlada sistematski izbjegavala
58
initi. Istupanje naeg Poslanikog kluba protiv zapostavljanja i prikraivanja

Bosne i Hercegovine sa strane centralne beogradske vlade nailo je na razumijevanje i dobar prijem kod svih objektivnih Bosanaca i Hercegovaca bez
razlike vjere, plemena i partijske pripadnosti. JMO sebe naziva pravom i jedinom politikom strankom koja vodi rauna o Bosni i Hercegovini, s obzirom
da sve ostale stranke koje djeluju u Bosni i Hercegovini moraju podlijegati tutorstvu vodstava stranaka koje su izvan Bosne i Hercegovine. Da nije bilo
nae stranke, o Bosni i Hercegovini ne bi se vie ni ulo u beogradskoj skuptini. Dalje se izraava uvjerenje da su se radikali i demokrati zalagali za centralistiko ustrojstvo zemlje samo zato da osiguraju prevlast jednog plemena,
jedne vjere i jedne pokrajine nad ostalim, a ne za to kako su to u svakoj prilici
s izvjesnim ponosom isticale da uvrste snagu i jedinstvo drave. Ta se saradnja sa Vladom karakterizira kao gorko iskustvo, zbog ega su napustili
Vladinu koaliciju i vratili se svom izvornom programu, ukljuujui i unutranje
ureenje zemlje koje je umjesto centralizma podrazumijevalo autonomiju.
U nastavku se kritizira Maglajlieva grupa koja se nije saglasila sa naputanjem radikalsko-demokratske koalicije nego je nastavila tu saradnju. Maglajlieva grupa i njegova JMNO se optuuje da razbija slogu Muslimana, a s
druge strane se pozivaju birai da podre JMO i Mehmeda Spahu, koji aktiviraju svoj programski zahtjev za revizijom Vidovdanskog ustava, revizijom vjersko-posvjetnog autonomnog statuta kako bi dolo do ujedinjenja svih
samouprava i provoenja decentralizacije i prave samouprave u vakufsko-mearifskim poslovima i tako dalje.
Nasuprot ovoj podrci Spahinoj grupi, andarmerijski izvjetaji istiu kako
je bilo pokuaja i da se odri skup Maglajlieve JMNO u Zvorniku ali se je
tome pozivu sasvim mali broj Muslimana odazvao iz ovog rejona.85
Iz svih ovih izvjetaja moe se vidjeti kako je ova nova politika stranka
(JMNO iji je lider Ibrahim ef. Maglajli), saraivala sa Vladom Nikole Paia.
Paieva je vlada 4. decembra 1922. podnijela ostavku koju je kralj prihvatio.
Nakon toga novu je Vladu 16. decembra. ponovo sastavio Nikola Pai, ali bez
muslimanskih ministara (tada je prvi put ministar postao dr. Milan Srki, koji
je preuzeo Ministarstvo uma i ruda). Meutim, ova je Vlada bila vrlo nestabilna, zbog ega su i zakazani novi parlamentarni izbori za 18. mart 1923. U
meuvremenu, Pai je ipak nastojao dobiti nekoga od muslimana u svoj kabinet, kako se ne bi ostavio utisak da je Vlada koja priprema parlamentarne iz85
59
bore iskljuivo radikalska Vlada. Koncem decembra 1922. Maglajlieva je

grupa pristala ui u Paievu Vladu, to se i objelodanilo 27. decembra 1922.
kada su Dervi Omerovi i Ahmet eri kandidirani na pozicije ministra trgovine i industrije, odnosno ministra bez portfelja.86 Nikola Pai, za vrijeme
sjednice Vlade 2. januara 1923, dobio je telegram od Maglajlia iz Sarajeva, u
kojemu je javljeno da Maglajlieva grupa prihvata ulazak u Vladu pa Omerovi
i eri zvanino ulaze u Vladu.87
Odmjeravanje snaga na izborima 1923. ili da li je Spaho paa od
Bosne?
Izbornu agitaciju 1923. dr. Mehmed Spaho je vodio kao opozicioni politiar.
Zemaljska skuptina za odreivanje kandidata JMO odrana je u Sarajevu 25.
januara 1923. godine, na kojoj je utvrena strategija u kampanji i usvojen predizborni proglas. Dr. Mehmed Spaho je ovom prilikom govorio o kljunim ciljevima JMO, naglaavajui kako je jugoslavenstvo glavni politiki pravac. On
kae kako se JMO bori protiv klerikalizacije drave, ali je to uzalud, a kao
primjer navodi krsne slave u vojsci, koje imaju isto pravoslavni karakter. Na
prijedlog da se ove krsne slave zamijene isto vojnikim slavama bez ikakvog
vjerskog obiljeja, nije naao odziva upravo kod onih, koji prijeko gledaju na
nau organizaciju toboe radi toga jer je vjerska. Kao iskreni Jugosloveni mi
elimo da to prije doe do izmirenja izmeu zavaene brae u naoj dravi,
jer to smatramo prvom pretpostavkom za pravedno prosuivanje prilika u naoj
dravi.88
Nakon otre kampanje stranke su snage odmjerile na izborima odranim
18. marta 1923. JMNO Ibrahima ef. Maglajlia doivjela pravi debakl, jer je
ostala bez mandata osvojivi svega 8,3% glasova, nakon ega vie nita nije
moglo ugroziti Spahinu lidersku poziciju. Predizborna kampanja pokazuje
kako je Spaho vodio kampanju i na kojim je pitanjima gradio svoju karizmu
meu muslimanskim biraima. Prema izvjetaju poglavara sreza Rogatica, u
tom su srezu glavni dio posla mobilizacije muslimana za JMO i Spahu vodili
hode, iako je glavni Spahin politiki protivnik meu muslimanima bio muftija
Maglajli. Preko ove mree vjerskih aktivista Spaho je svoju agitaciju, prema
izvjetaju poglavara Rogatikog sreza, usmjeravao na tri pitanja: panislamizam, agrarno pitanje i federalizam, odnosno autonomiju Bosne i Hercegovine.
Pravda, br. 291, 28. decembra 1922.
88
86
87
60
Dodue, javno su govorili da su za kralja i za ovu dravu, ali samo trae prava
za muslimane i da su uopte slobodni. Rogatiki sreski poglavar je u svom
izvjetaju naglaavao kako se djelatnost JMO i njihovih aktivista moe tretirati
antidravnom, izmeu ostalog i zbog toga to uvek razume se na najtajniji
nain - pominju sultana, kao kalifu svih 'pravovernih'; to uvek pominju
Kemal-pau i slave njegove uspehe; to su upotrebljavali kao agitaciono sredstvo njegove slike. Poglavar sreza Rogatikog naglaava kako je Spahina agitacija ila izravno na tetu muslimana, jer e nakon Spahine pobjede nad
Maglajliem muslimani izgubiti dvije ministarske pozicije, a po svoj prilici
izgubie i masu inovnika. Na kraju izvjetaja se konstatira kako je uspjeh
Mehmeda Spahe na izborima rezultat povezanosti vjerskog fanatizma i podrke
koju je uivao sa strane (iz Istanbula, a preko Radia i iz Maarske).89
Izvjetaj sreskog poglavara iz ajnia ukazuje kako je Spaho pokazao na
ovim izborima da se uspio uzdii u muslimanskog lidera kome se najvie vjeruje. Da su muslimani glasali za dr. Spahu uzrok je to: to isti ima jako veliki
ugled u narodu; to je isti otvoreno istupio protiv Beograda, u kojem je rijeeno
agrarno pitanje na tetu aga i begova u Bosni, koji su veim dijelom muslimani,
a koji i dan danas imaju jak upliv u muslimanskim masama, a koje rijeenje
narod smatra uperenim isto protiv interesa njegovih vlastitih-muslimanskih
te na koncu i radi toga, to narod masa, koja nema jo slovenskog nacionalnog osjeaja, smatra ovu stranku kao neku 'tursku' stranku, od koje jedino oekuje dobro za se.90
Poglavar sreza Fojnikog je javljao kako su Spahine pristae mobilizirale
Muslimane na ideji suprotstavljanja Srbima. Jugoslovenska Muslimanska Organizacija sluila je se pri agitaciji sa lozinkom da svi Muslimani moraju biti
zajedno i svi na okupu protiv Srba, jer da su Srbi, a naroito Radikali, najvei
neprijatelji Muslimana, jer da oni hoe njihove ene da odkriju. Spahini agitatori su mobilizirali Muslimane tvrdnjama kako upravo srpski Radikali dijele
Muslimane samo da ih izigra i uniti, kako je to uinjeno i sa beglukom uredbom. Stranku Karamehmedovu prikazivali su izdajicom i od gosp. Paia potkupljenom, pa su zbog svega toga, a naroito radi tajne agitacije na verskom
stanovitu, najbolje kod sviju ljudi i uspeli.91
I u Visokom Spahini agitatori su mobilizirali Muslimane na tezi o tome
kako je vjera u opasnosti, kako se pripremaju zakoni o skidanju koprene
ABiH, VSO, pov. br. 472/23.
ABiH, VSO, pov. dr. 472/23.
91
ABiH, VSO, pov. dr. 472/23.
89
90
61
sa lica muslimanki i tako dalje. Poglavar sreza Visokog je javljao kako su i

u tom srezu JMO i Spaho mobilizirali Muslimane oko ideje din je u opasnosti, a navodi i izjavu jednog Muslimana kako su oni svi za Spahu jer je on
protiv 'Vlaha'. Zanimljivo je zapaanje iz ovoga izvjetaja o tome kako su
Muslimani veoma rezervirani prema Maglajlievoj stranci. Opazio sam, veli
poglavar sreza Visoko, da bi muslimani glasovali (...) mnogo rae za radikalnu
stranku nego za grupu Maglajlia, jer npr. gdje se radilo u tom pravcu kao npr.
na biralitu u Kralupima glasovalo je 100 muslimana za radikale a za Maglajlia gotovo nitko. (...) injenica jeste da se proti dr. Spahi ne moe uspjeti sa
muslimanskom grupom, nego jedino ako se bude radilo meu muslimanima
da se nacionalno odrede.
I u Viegradu je Spaho odlino stajao. On je svoju agitaciju temeljio na parolama o ugroenosti islama, te su za njega najagilniji agitatori bili seoske
hode i imami. Dok se god bude prijetilo odkrivanjem ena i obaranjem avlija
muslimani e glasati za onoga koji im uva te njihove svetinje, zakljuuje na
kraju svoga izvjetaja kotarski poglavar iz Viegrada napominjui kako je u
tom gradu Karamehmedovi odrao skuptinu pred same izbore, ali nije dobio
glasova niti onoliko koliko su mu pojedinci obeali, pa se inilo kako su i oni
koji su se pred izbore predstavljali kao pristae muftije Maglajlia i Karamehmedovia, na izborima glasali za dr. Mehmeda Spahu.
Zanimljivo je kako je sreski poglavar u Sarajevu objasnio Spahinu pobjedu
na izborima u martu 1923. On veli da je Spaho pobjedu izvojevao zahvaljujui
agitaciji voenoj strogo povjerljivo na nain kako se to moe raditi i postii
jedino kod Muslimana. Sreski poglavar na slijedei nain objanjava taktiku
agitacije: Izvesna poverljiva osoba porui na dan dva ranije nekom uglednom
muslimanu dotinog sela, da e mu te i te veeri doi na konak i 'muhabet' pa
neka pozove jo neke svoje 'ahbabe' i 'dostove' iz sela, to se sve do sitnica i
izvri. Zakazanog dana dotino poverljivo lice je na mestu i prva mu je dunost
da sa svima prisutnim 'klanja', a iza svrenog ovog ina dre poverljiv govor
takozvani 'vaz'. Ovo se slua sa takom panjom kao da sam 'Allah' na njegova
usta govori. U ove agitacije su umeane na prvom mestu 'hode' i 'hadije', pa
kako je uistinu muslimanska teaka masa veim dijelom vrlo naivna sasvim
je razumljivo bilo kakav e rezultat ovakva agitacija meu tom zavedenom
masom postii. Ovakvi su sastanci drani vrlo poverljivo i sa samo najpouzdanijim pristalicama s toga vlasti nijesu ni mogle nikako blagovremeno o njima
biti obaveteni. U nastavku se objanjava kako je kljuna Spahina teza u agitaciji bila ta da je din u opasnosti, te se navode Spahine rijei sa skupa na
62
Koevu, koji je tom prilikom kazao: Brao Muslimani, nastali su teki i gorki
dani po nas, te smo zato u opasnosti od vekovnog nam neprijatelja i dumana
(verovatno mislei nas Srbe) pa da bi se tog ropstva izbavili i pobedili naeg
neprijatelja treba svaki brat Musliman svoju kuglicu da baci u treu kutiju.
Sreski poglavar je naglaavao kako je Karamehmedovieva grupa prosto zbrisana sa politike scene, te da ak niti neki koji su na izborima bili uvari
Karamehmedovieve kutije nisu glasali za njega nego za Spahu. Meutim,
karakteristino je da sreski poglavar na kraju izvjetaja ipak eli stvoriti sliku
kako su Muslimani glasali za Mehmeda Spahu ne zbog toga to ga podravaju,
nego zbog toga to nemaju politiku alternativu. Doktor Spaho danas ima
svesnih i oduevljenih pristaa samo 20 odsto muslimanskih glasova, a ostalih
75 od sto klipe za Spahom, jer nema nikoga za kim bi poao. Prema dananjoj
situaciji potrebna je jedna podesna linost, koja bi povela kampanju protiv
Spahe, i taktino u narodu poradila sigurno bi Spahinih polovicu glasova predobila.92
Ipak, nakon Spahinog uspjeha na izborima vlasti su nastojale pokazati kako
je njegova predizborna propaganda u sebi sadravala i antidravne elemente.
Veliki upan Tuzlanske oblasti je 16. aprila 1923. izvijestio Pokrajinsku upravu
za Bosnu i Hercegovinu kako je u Zvorniku bilo primjera da su aktivisti Spahine JMO meu muslimanima irili prie kako su u Bosni i Hercegovini ve
stigli izaslanici Kemal-pae iz Turske i propagiraju kako je jugoslavenska drava bez legitimiteta, odnosno da nije priznata od stranih sila i da su u jednom
lokalu vikale pristae Spahine grupe 'ivio Kemal Paa'. Takoer se navodilo
kako su Spahine pristae u Vlasenici irile vijesti protiv muftije Maglajlia,
tvrdei da je svoju enu odkrio, a jede svinjsko meso i to sve tajno u etiri
oka.
Samo jedan dan nakon toga, 17. aprila 1923. je Policijska direkcija za
Bosnu i Hercegovinu izvijestila Pokrajinsku upravu kako ima indicija da je u
Konjicu Ismet-beg Gavrankapetanovi isticao fotografije Kemal-pae prilikom
stranakih skuptina JMO, a u Sarajevu je situacija posve na strani simpatija
prema Kemal-pai. Naglaava se kako gotovo dvije treine sarajevskih Muslimana smatra da je JMO kemalistika stranka. Kemala skoro svi simpatiu i o
njemu se interesiraju, pa ak i ene kad se sastanu razgovaraju o Kemalu i interesira ih, jer tvrdo dre da e Kemal u Bosnu doi. Dr. Mehmeda Spahu i ne
zovu drukije ve 'Mehmed-paa' odnosno 'paa od Bosne'.
92
63
U ovom izvjetaju Policijske direkcije navodi se kako su agitatori JMO

dr. Spahe kutiju nazivali da je 'Turska', a muftijina 'Vlaka' te su na taj nain i
u ovim izborima pobijedili. Iako se, dakle, potcrtava kako je Spaho izbore
dobio koristei naklonost muslimana prema kemalizmu, ipak se na kraju naglaava da se ta kemalistika agitacija provodila na vrlo povjerljiv nain po
kuama i gdjekojim muslimanskim kafanicama, apui, a ne na javnim skuptinama.93
Openito, Spahina pobjeda na izborima 1923. pokazala je kako on izrasta
u lidera muslimanske zajednice, a zbog njegovog tadanjeg opozicionog stava
vlasti su odluile istraivati da li je u njegovoj predizbornoj agitaciji bilo sadraja protivnih dravnim interesima, te antidinastike kampanje. Veliki upan
sarajevske oblasti je 17. aprila 1923. obavijestio Pokrajinsku upravu da se zbog
antidravne agitacije u Goradu vodi istraga protiv Osmana Raidkadia.94
Veliki upan Travnike oblasti je 7. aprila 1923. izvjetava kako je u Zenici
kanjen sudski podvornik Hamdo Omeragi i njegov brat Meho, zato to su
napali jednog muslimana, po prezimenu arimanovi, zato to je njegov brat
Hilmi ef. arimanovi preao iz Spahine grupe u grupu Korkutovaca. U Varcar Vakufu su iz Spahine grupe kanjeni Ahmet Kulenovi Smail-begov iz Bilajca, Suljo Pivali Ahmetov iz Vlasinja, hafiz Dervi-beg Bahtijarevi i
Ibrahim ehovi iz Varcar Vakufa, sva etverica po 10 dana zatvora. Oni su se
8. i 9. marta uputili u sela Baljvine i Vlasinje, gdje su drali skupove i manje
javne skuptine na otvorenom, a bez dozvole vlasti, zbog ega su kanjeni zatvorom, te i novano sa po 50 dinara svaki.
Takoer je i poglavar sreza travnikog kaznio Ibrahima Musia iz Orahova
Zagraa sa 20 dana zatvora zato to je prilikom izbora iao okolo naroda na
licu mjesta u Mehuriu i podgovarao narod da glasuju za Spahinu stranku.95
Veliki upan Tuzlanske oblasti je 19. aprila 1923. javljao da je u Maglaju
Mustafa Karabegovi, Spahin pristaa, kanjen sa 5 dana zatvora. Takoer su
u Gradacu dvojica hoda kanjena sa po 250 dinara zato to su preporuivali
narodu da idu na Spahinu skuptinu.
Prema izvjetaju velikog upana Vrbaske oblasti od 7. aprila 1923. sa podruja sreza Bos. Novi kanjeni su Hrusto Kapetanovi, Ahmet Krupi i Ahmet
Ceri Kalenderac zbog izgreda poinjenog u pripitom stanju time to su na
95
93
94
64
javnom mjestu pred vie ljudi psovali i grdili g. ministra Predsjednika Paia
te su se time oito pokazali neskloni prema vladi (...). Sva trojica okrivljenih
su zagrijani i oduevljeni pristae Spahe i Radia.
Slino je kanjen i Spahin pristaa iz Odaka, kod Dervente, Mujo Puzi,
koji je kanjen sa 5 dana zatvora jer je u jednoj gostioni psovao predsednika
kr. Vlade gospodina Paia.
Koliko je vlast bila spremna titi Maglajlia i njegovu grupu, a uputati se
u obraune sa Spahinim pristaama, kazuje i podatak da je Mujo Mehanovi
iz Kamiana (srez Prijedor) kanjen jednim danom pritvora jer je irio uznemirujue lane glasine protiv grupe Maglajlia u svrhu korteacije za Spahovu
stranku.
Veliki upan Bihake oblasti je 24. aprila javljao da u srezovima Biha,
Bos. Krupa i Bos. Petrovac nije kanjen niti jedan pristaa Mehmeda Spahe,
ali jeste u srezu Sanski Most, gdje je Spahin pristaa Vahid-beg Krupi zadran
u pritvoru 24 sata zato to je javno u birtiji psovao i vrijeao ministra Paia
i izgred uinio, te u srezu Cazin, gdje su kanjeni slijedei Spahinovi bukai: Ibro aki iz Trca kanjen je sa 6 dana zatvora jer je na zboru odranom
24. marta 1923. uzvikivao parole protiv Vlade i Paia; Ahmet Begi iz Polja
takoer na 6 dana zatvora zbog uzvikivanja antivladinih parola; Mehmed Belagi iz Cazina kanjen je sa 3 dana zatvora zato to je na jednom zboru kazao
da treba Pai obrijati bradu; Jusuf Kolakovi iz Trca kanjen je sa 5 dana
zatvora zato to je na zboru rekao dolje vlada te treba drek metnuti u kutiju
Maglajlia; Smail Hamzi iz oralia je kanjen na 5 dana zatvora zato to
je na jednom zboru vikao neka Pai uva koze, te Hadi Suljaga iz Peigrada na 5 dana zatvora zato to je vikao dolje vlada i dolje Pai. Takoer
i u srezu Klju Spahin pristaa Ibrahim-beg Filipovi, inae lijenina i pijanica, a veliki opozicionalac i agitator Spahine partije, kanjen je sa jednom
noi pritvora i 500 dinara globe.
Mehmed Spaho i stvaranje bloka opozicionih stranaka
Nakon izborne pobjede list JMO Pravda je u jednom uvodniku pisao da su
se u dravi formirala etiri glavna politika pokreta: srpsko-radikalski, hrvatsko-republikanski, slovenski i pokret JMO. Pokret nae organizacije odgovara
slovenskom pokretu, dok suprot srpsko-radikalskog stoji hrvatski pokret.96
Istodobno je zagrebaki list Hrvat pisao kako su se nakon ovih izbora defini96
Pravda, br. 65, 21. marta 1923.
65
tivno izdvojila etiri nacionalna lidera: Pai, koji predvodi Srbe, Radi Hrvate, Koroec Slovence i Spaho Muslimane. Ovaj je list nagovjetavao da
su na jednu stranu stali Muslimani oko Spahe, Slovenci oko Koroeca i Hrvati
oko Radia, dok je Pai ostao na drugoj strani. Spaho, Koroec i Radi doista
e se 27. marta 1923. sporazumjeti u Zagrebu. Sporazum je postignut o svim
pitanjima, kako je zvanino saopeno nakon razgovora. Ovim je sporazumom
oformljen Federalistiki blok, koji je, dakle, okupljao JMO, HRSS i SLS. Ovaj
blok oznait e stvaranje ireg saveza opozicionih stranaka koje su imale dovoljno iroku osnovu da ugroze radikalsku vladavinu. Kroz ovaj savez Spaho
je mogao jasnije ispoljavati svoje autonomistiko stanovite. On je precizirao
kako bi Bosna i Hercegovina trebala dobiti svoju pokrajinsku vladu, odgovornu
Saboru. Osim toga, traio je da takav Sabor ima veliku finansijsku samostalnost, posebno u prikupljanju poreza, dok bi carine ostale na razini zajednikih
dravnih prihoda.97
Ovaj je blok insistirao na preureenju drave, polazei sa stanovita politikog ureenja koje je uvaavalo dotadanji historijski razvitak. Na taj se nain
nee dijeliti Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, nego e Slovenci i Hrvati, kao narod i Bosna i Hercegovina kao posebna historijska zemlja imati
sve ono za to je narod sposoban, to zahtijeva i za ta je glasao sa nevidljivom
slogom i oduevljenjem, kako je izjavio Stjepan Radi komentirajui ovaj
sporazum. Ve sama ovakva formulacija u Radievom istupu ukazuje kako odnosi unutar Bloka nisu bili precizno regulirani, odnosno nisu postojale precizirane obaveze stranaka, niti jasno formulirani ciljevi Bloka.
No, na stvaranje ovoga Bloka, vladajui radikali su odgovorili velikim prijetnjama, bilo je raznih pritisaka, nakon ega je vodstvo HRSS izjavilo da je
spremno pregovarati s vladajuom Narodnom radikalnom strankom. Postoje
miljenja da je pritisak vladajuih krugova prema Federalistikom bloku imao
za cilj da se privole na sporazum i time produi vlast radikala, kojoj je zaprijetila ozbiljna opasnost zbog jaanja i pribliavanja opozicionih snaga. S druge
strane, neki smatraju kako je HRSS postigla uspjeh samim tim to je stvaranjem
Bloka prisilila Paia na pregovore. No, bilo kako bilo, vano je da je i s jedne
i s druge strane bilo interesa da se pregovara, pa je iz Beograda stigla u Zagreb
jedna delegacija Narodne radikalne stranke koja je 12. i 13. aprila 1923. vodila
razgovore sa predstavnicima HRSS. Ovim su pregovorima prisustvovali i predstavnici JMO (Spaho, Halid-beg Hrasnica, Hamzalija Ajanovi) i SLS. Raz97
66
govaralo se o promjeni administracije u smislu samouprave. U duem opetovanom razgovoru i pretresanju dananje politike i parlamentarne situacije gore
spomenuti predstavnici sporazumili su se u ovome:
Preduvjeti sporazuma izmeu gore spomenutih predstavnika jesu promjena
reima i administracije u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni.
NRS mora dokazati inom da ne misli ni jedno pitanje za ureenje meusobnih odnoaja rijeavati silom.
U sporazumu se definira koje obaveze preuzima Vlada u vezi s pojedinim
krajevima (za Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu). Za Hrvatsku je
kljuno bilo sazivanje opinskih vijea i izbor naelnika po zakonu, a ne uredbama, za Sloveniju uspostava pokrajinskog namjesnika u sporazumu sa SLS,
a za nas je od vanosti ta je sporazum predviao za Bosnu i Hercegovinu.
Tako se predvialo:
1/ da se na istaknutija upravna mjesta postave sposobniji i objektivniji inovnici s potrebnim kvalifikacijama, koji e voditi rauna o potrebama i raspoloenju itavog naroda, a naroito da se sadanji pokrajinski namjesnik (koji
je otvoreno zauzeo protiv veini naroda u Bosni i Hercegovini neprijateljski
stav) zamijeni boljim i nepristrasnijim.
2/ da se razmjetanje inovnika vri po stvarnoj potrebi, a ne iz partijskih
razloga, te da se izvri ispravka premjetanja i odputanja, koja su u posljednjoj godini zbog takovih razloga uinjena.
3/ da se svim samoupravnim tijelima (opinama, trgovakoj komori itd.)
povrati samouprava i da se u tu svrhu raspiu odmah izbori za sve gradske i
organizovane seoske opine te da se u jo neorganizovanim selima postavljaju
seoski glavari izborom.
4/ da se privredne ustanove u Bosni i Hercegovini i od strane Vlade i od
strane Narodne Banke razmjerno jednako pomau, ter da im se ne ini kao dosale smetnje u njihovom razvoju.
5/ da se povrati oteto oruje na koje su vlasnici imali orune listove, ter da
se vrate na svoja mjesta svrgnuti seoski glavari.
6/ da se seoski narod u gladnim i oskudnim krajevima pomogne hranom i
sjemenom, i da se to ne dijeli prema vjerskoj ili partijskoj pripadnosti, ve
prema potrebi i oskudici.
7/ da se obustavi razdioba opinskih panjaka te da se oduzeti panjaci opinama natrag povrate, a razdioba dravnog zemljita koja nisu opinama potrebna, vri po stvarnoj potrebi.
67
8/ da se poveaju razmjerno krediti za osnovne kole i uzdravanje cesta te

za izjednaenja dodataka muslimanskim sveenicima s onima drugih vjeroispovijesti.
Konano imade se bezuvjetno obustaviti zapoeta parcelacija kako Hrvatske, tako Slovenije, te Bosne i Hercegovine.
Predstavnici HRSS-a, SLS-a i JMO-a u parlamentu omoguiti e svojim dranjem NRS izbor privremenog predsjednika skuptine i sastav radikalne homogene vlade. Isto tako omoguiti e gornji predstavnici i verifikaciju svih
mandata u verifikacionom odboru i Narodnoj skuptini. U svrhu definitivnog
sporazuma pregovori se produljuju.98
Ovaj sporazum su lideri JMO, SLS i HRSS jednostavno nazivali Zagrebaki
sporazum, a blok stvoren tim sporazumom nazivali su Revizionistiki blok.
List Pravda je kasnije pisao da je taj Revizionistiki blok napravio sporazum
sa Narodnom radikalnom strankom (tzv. Zagrebaki protokol), ali se taj sporazum razbio zbog neispunjavanja obaveza od strane Radikalne stranke.99 No,
u literaturi je ovaj sporazum Bloka sa radikalima najpoznatiji pod nazivom
Markov protokol, tako nazvan po Marku uriiu, predsjedniku radikalskog
kluba u Skuptini i voi radikalske delegacije u ovim pregovorima. Sporazum
se odnosio na tri vana pitanja: prvo, HRSS nee napustiti svoju politiku apstinencije Narodne skuptine; drugo, poslanici JMO i SLS e ui u Skuptinu
i biti neka vrsta sredine izmeu radikala i opozicije; tree, Vlada nee provoditi odredbe Vidovdanskog ustava koje propisuju podjelu drave na oblasti.100
Tako su i jedni i drugi postigli uspjeh: Blok, odnosno HRSS je dobio obeanje
o odgaanju podjele drave na oblasti, a NRS je dobila priliku nastaviti upravljati dravom, jer su zastupnici HRSS nastavili apstinenciju rada Skuptine, a
SLS i JMO su bile i suvie slabe da bi u Skuptini neto bitnije mogle mijenjati.
Ovaj je sporazum dugo ostao nepoznat javnosti, i objavljen je tek sredinom
jula 1923. godine. Predstavnici JMO su to pravdali injenicom da je to bio samo predsporazum, a pravi sporazum je trebao biti potpisan tek nakon isteka tri
mjeseca i nakon to NRS ispuni dogovorene pretpostavke, ali se to nije desilo.101
98
Pravda, br. 153, 15. juli 1923. Ovaj je Protokol u Pravdi objavljen tek u julu 1923, uz redakcijsku
napomenu da se to ini kako bi se vidjelo da radikali i ovako male i opravdane zahtjeve koje bi svaka potena vlada i bez naroitog sporazuma morala sama od sebe provest, odbijaju.
99
100
Tomislav Iek, Markov protokol i politika sporazuma HRSS s osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 1966-1967, str. 231-280; Isti, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u BiH do zavoenja diktature. Sarajevo: Svjetlost, 1981, str. 137-176.
101
Pravda, br. 156, 19. jula 1923,.
68
Federalistiki blok je izdrao itavu 1923. godinu, a potom je tokom 1924.

povedena akcija za njegovo proirenje, odnosno traenje novih saveznika, prije
savega u srbijanskim politikim opozicionim strankama. Ve 4. januara 1924.
list Pravda je pisao kako su u Zagreb doli predstavnici Zemljoradnike stranke
kako bi ispitali mogunost saradnje sa HRSS, te da je HRSS odrao svoju konferenciju na kojoj se najvie raspravljalo o stvaranju ireg opozicionog bloka.102
No, kljuni saveznik je otkriven u Demokratskoj stranci iz Srbije. Spaho, Koroec i Davidovi su se sastali 4. februra 1924. u Beogradu i razgovarali o moguem stvaranju tzv. Opozicionog bloka.103 Ve 8. februara u Beogradu je
boravio i dr. Vladko Maek, a cilj dolaska je bio takoer stvaranje Opozicionog
bloka. Zanimljivo je da su se svi ovi sastanci odravali u Klubu JMO u Skuptini, a domain je uvijek bio dr. Mehmed Spaho. Konano je 7. i 8. marta
1924. konstituiran Opozicioni blok, koga ine ranije stranke Federalistikog
bloka i Demokratska stranka iz Srbije.104 Cilj Opozicionog bloka je bio da se
suzbije korupcija, da se vodi potena politika, da se zavede zakonitost, jednakost i ravnopravnost u zemlji i da se pametnom politikom i dobrom dravnom
upravom utare put konanom sporazumu u unutranjem ureenju nae drave.
Kljuna pretpostavka za to je bilo ruenje Paieve vlade, zbog ega su zastupnici HRSS predali svoje punomoi radi ulaska u Skuptinu.
Stvaranjem Opozicionog bloka Narodna radikalna stranka je dola u ozbiljnu opasnost, zbog ega je napravila sporazum sa Svetozarom Pribieviem,
koji se sa jo nekolicinom poslanika izdvojio iz Kluba Demokratske stranke
kako bi uao u Vladu. On je ubrzo iskljuen iz Demokratske stranke, pa je formirao zasebnu Samostalnu demokratsku stranku. Pai i Pribievi su 27. marta
obrazovali tzv. Pai-Pribievi Vladu (PP Vlada). Ova je Vlada bila manjinska, i nije imala ansi za dugi ivot. Tokom aprila i maja tu je Vladu tresla velika kriza, a kralj je 16. maja 1924. Ljubi Davidoviu povjerio mandat da
sastavi koncentracionu Vladu. S obzirom da nije uspio sastaviti iru koncentraciju, nego uu bez veine Radikala, kralj nije prihvatio Davidoviev prijedlog, koji je zbog toga ve 19. maja 1924. vratio mandat. Sve je to omoguilo
da Paieva Vlada traje do jula, kada je konano pala, a kralj je mandat za sastav Vlade ponudio parlamentarnoj veini, tj. Opozicionom bloku. Nova Vlada
je formirana 27. jula 1924, a na njenom elu je bio Ljuba Davidovi. U vladu,
koja se najee nazivala Vlada narodnog sporazuma, uli su predstavnici
104
Branislav Gligorijevi, Demokratska stranka i politiki odnosi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Beograd: Institut za savremenu istoriju, 1970, str. 359.
102
103
69
JMO, SLS, DS, a predviene su i ministarske pozicije za lanove HRSS. U

ovoj je Vladi dr. Mehmed Spaho preuzeo dunost ministra finansija.105
Jedna epizoda u vrijeme formiranja ove Davidovieve vlade takoer je vrlo
vana za jaanje Spahine liderske pozicije. Naime, prilikom sastavljanja Vlade
ministre iz reda JMO predloio je sm Spaho kao ef stranke. Zbog prijedloga
da dr. efkija Behmen dobije ministarsku poziciju Spaho je naiao na odreena
protivljenja u Klubu, jer je Klub traio da se o takvim pitanjima odluke donose
na sjednicama Poslanikog kluba, a da o njima ne odluuje sam predsjednik
stranke. Zbog takvih kritika dr. Mehmed Spaho je napravio jedan potez kojim
je ojaao svoju lidersku poziciju. Naime, on je 6. avgusta 1924. uputio pismo
dr. Halid-begu Hrasnici, kao i Poslanikom klubu, u kojemu saopava da zbog
takvog odnosa u Klubu on podnosi ostavku na sve pozicije, ukljuujui i ministarsku poziciju i poziciju predsjednika stranke. Tvrdio je da eli, kao i svi
ostali predsjednici stranaka, da odluuje o imenima linosti koje e zauzeti ministarske pozicije, ali, s obzirom da takvo ponaanje ne nailazi na razumijevanje u Klubu, on je izgubio svaku volju za nastavak zapoetog rada. Naravno,
i Hrasnica i Klub su odgovorili da su njihove primjedbe bile samo naelne,
i nisu prihvatili Spahinu ostavku. Kada se malo bolje sagledaju tadanje okolnosti moe se zakljuiti da je to bio samo Spahin manevar kako bi Klub pristao
na jaanje njegove pozicije u stranci, to je i ostvario.106
No, ova je Vlada bila kratkoga vijeka, pa je ubrzo pala, a novu je Vladu ponovo sastavio Pai u koaliciji sa Pribieviem, koja je pripremila skuptinske
izbore 1925.107
Izbori 1925.
Izbori su odrani 8. februara 1925. godine. Kao konkurentska stranka JMO
u Sarajevu se pojavila Narodna muslimanska organizacija, iji je lider bio Mustaj-beg Halilbai. Ova je stranka 6. januara 1925. u Sarajevu odrala skuptinu u gradskoj vijenici. Halilbai je otro kritizirao Spahu tvrdei da je
njegovo lidersko razdoblje posve neuinkovito, kako u odnosu na agrarno pitanje, tako i u odnosu na pitanje vakufa. Halilbai je optuivao Spahu da je,
dok je bio u Vladi, radio na jaanju centralizma u Jugoslaviji, i kod ispada iz
105
Pravda, br. 170, 29. juli 1924. Osim Spahe u ovoj su Vladi iz reda JMO bili jo dr. Halid-beg Hrasnica, kao ministar pravde, i dr. efkija Behmen, kao ministar socijalnog staranja i privremeni ministar narodnog zdravlja (ivko Avramovski, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji. Godinji izvjetaji Britanskog
poslanstva u Beogradu 1921-1938, Zagreb: Arhiv Jugoslavije i Globus, 1986, str 252.).
106
A. Purivatra, JMO, str. 185-187.
107
Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, I, Zagreb: JAZU, 1961, str. 431-432.
70
vlade, onda svijet zavaa, da se ne moe sa Srbima raditi itd. Uz Halilbaia

su u ovoj stranci kao aktivisti, i govornici na ovoj skuptini u Sarajevu, bili
emsi-beg Salihbegovi, Mustaj-beg Muteveli, Mujaga Hadi Baauevi,
Mujaga Sarajli i drugi.108
Osim MNO Spahi se i dalje suprotstavljala i JMNO muftije Maglajlia, ali
bez velikog uspjeha.109
Veliki upan Sarajevske oblasti je o prigovorima opozicione tampe o nasiljima u predizborno doba izvjetavao kako je Mehmed Spaho, te itava opoziciona tampa, insistirala na tome da je pred izbore bilo politikog nasilja.110
Policijski izvjetaji takoer potvruju da je nasilja bilo. Komandir andarmerijske stanice Breza javio je 17. januara 1925. kako je po tamonjim selima
agitirao bivi narodni zastupnik efkija Behmen, te da je policija reagirala zbog
toga to je odravao skuptine i agitirao za Spahu bez odobrenja vlasti. Zbog
toga su ga andarmerijske vlasti okarakterizirale kao dravnog neprijatelja.111
Slinih sluajeva bilo je i drugdje.
Na ovim je izborima Spahina JMO dobila 15 zastupnikih mjesta.112 Britansko poslanstvo je u svom godinjem izvjetaju za 1925. pisalo kako je Spahin utjecaj ogranien samo na Muslimane u Bosni i Hercegovini, ali je u
meuvremenu on ve bio izgubio podrku dijela ranijih zemljoposjednika, a
potom je i politiki izoliran nakon to su Radi i Pai bili sklopili koaliciju,
pa je i Radi pojaao svoju propagandu prema Muslimanima. G. Spaho sm
nije u stanju da ponudi neku konstruktivnu politiku, poto je veoma teko pomiriti interese osloboenih zakupaca i zemljoposjednika kojima je oduzeta
zemlja. Stoga se on ograniava na stalno ponavljanje bosanskih albi i na kritike vlade. Postoji odreena opasnost da njegova stranka padne u ruke mladih
ekstremista sa anarhistikim tendencijama.113
Poslije parlamentarnih izbora 1925. opozicione stranke su obrazovale novi
politiki blok. Nakon niza sastanaka, u Beogradu je 18. februara 1925. dr. Ante
Trumbi novinarima izjavio da je dogovorena nova parlamentarna koalicija,
koja e se zvati Blok narodnog sporazuma. On kae da je, zapravo, samo promijenjen odnos HRSS prema opozicionom bloku, jer HRSS nije bio zastupljen
ABiH, VSO, 299/25.
ABiH, VSO, 299/25.
110
ABiH, VSO, strogo pov. br. 486/25.
111
ABiH, VSO, pov. 213/25. U ovom se Izvjetaju doslovno kae da je zastupnik Behmen Spahinov
agitator i neprijatelj ove drave.
112
A. Purivatra, JMO, str. 203
113
. Avramovski, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji, str. 319.
108
109
71
u tom bloku, nego ga je samo podravao.114 Konano je 22-25. februara 1925.

konstituiran Blok narodnog sporazuma i seljake (ljudske) demokracije.115 Za
predsjednika je izabran Ljuba Davidovi, a ui izvrni odbor su inili Davidovi, Anton Koroec, Mehmed Spaho i Pavle Radi. Program Bloka je bio kompromis raznih politikih stranaka, s obzirom da je HRSS odustala od ranijih
radikalnih zahtjeva za promjenom dravnog ureenja i opredijelila se za postepeno reformiranje postojeeg politikog sistema. U taki 1 izjave opozicinih
lidera o stvaranju Bloka narodnog sporazuma i seljake (ljudske) demokratije
istaknuto je kako stranke stoje na stanovitu da su granice drave SHS nepovredive a definitivno unutranje ureenje ima (se) izvesti slobodnim narodnim
sporazumom Srba, Hrvata i Slovenaca. Primjetno je da se u ovoj Izjavi ne
upotrebljava pojam kraljevina, nego se barata opim pojmom drava, to je
ostavljalo prostora za razliite interpretacije prihvatljive za sve. Dodue, u taki
2 se konstatira kako bi ta drava mogla biti parlamentarna monarhija engleskog tipa, ali se ve u narednoj taki iznosi stav da naa drava ima da bude
seljaka (ljudska) demokratija, ureena po sistemu self-governmenta (samouprave) od optine sve do parlamenta.116
Meutim, ubrzo je Stjepan Radi priznao Vidovdanski ustav i dinastiju Karaorevia, te formirao vladu sa Nikolom Paiem 18. jula 1925. (RR vlada,
tj. Radikalsko-Radievska vlada) ime je Radi iznevjerio svoje politike saveznike u Bloku narodne demokracije. Spaho je ostao u opoziciji.
Ovo Radievo naputanje opozicije i dalje je ostavilo Spahu izvan vladajuih struktura, to e se produiti i na 1926. i vei dio 1927. godine. Za to je
vrijeme Spaho nastupao vrlo otro kao opozicioni politiar. Na skuptini JMO,
koja je sa dravnim i hrvatskim zastavama odrana u Rogatici 16. aprila
1926, trei dan Bajrama, Mehmed Spaho je pred oko 1000 ljudi govorio o tome
kako su prethodni izbori odrani u znaku nasilja i nezakonitosti, te da je tom
prilikom bilo i falsificiranja rezultata, kirivotvorenja zapisnika, presipanja glasakih kuglica iz drugih u kutiju Radikalne stranke i na taj je nain ta vlada
dobila veinu.
B. Gligorijevi, Demokratska stranka, 453.
116
Blok je svoju programsku deklaraciju Skuptini podnio na zasjednaju 22. marta 1925. (F. ulinovi,
Jugoslavija izmeu dva rata, I, str. 460; A. Purivatra, JMO, str. 208-209; Usporedi: Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo:
Svjetlost, 1985, str, 203.) U jednom dokumentu Pavle Radi je objasnio ta se podrazumijeva pod pojmom
monarhija engleskog tipa, samoupravna organizacija, graanske slobode, parlamentarizam i miroljubiva
meunarodna politika. U takvoj dravi Hrvatska bi imala veliku samoupravu (N. arac, Uspostavljanje
estojanuarskog reima, 95.)
114
115
72
Spaho je u svom govoru objanjavao kako je nakon izbora iz 1925. nastavljeno nasilje, posebno prema Hrvatskoj seljakoj stranci i Stjepanu Radiu,
koji je nakon svih pritisaka popustio, priznao kralja i Monarhiju, te sklopio
sa Paiem sporazum.117 Uprkos tome, Spaho je ostao u opoziciji, a u svojim
govorima je uvijek bio jako otar prema Paiu i njegovoj Vladi. Tvrdio je
kako je ta Vlada povlaila brojne antimuslimanske i antibosanske poteze, kako
je agrarna reforma usmjerena prije svega protiv Muslimana, i to ne samo krupnih zemljoposjednika nego i siromanih seljaka jer se dijele njihove ispae
gdje je izvor naeg opstanka (...) Mi smo u Bosni i Hercegovini pastorad.118
U ovom govoru Spaho ocjenjuje kako JMO nije vjerska stranka, mada se
bori za vjerska prava i ima neka vjerska obiljeja, ali i druge stranke imaju
vjerska obiljeja, ukljuujui i Radikalnu stranku. Da su radikali vodili drugu
politiku mi ne bi doli do toga da osnivamo svoju organizaciju. Radikalna
stranka nedavno je slavila i svoju Krsnu slavu, a Radi, koji nam prigovara,
poinje svoj zbor Hvaljen Isus i Marija. Dok oni budu tako radili i mi emo.
Spaho dalje istie kako on nije protiv Srba, to dokazuje i injenica da je
ve etiri godine u savezu sa Ljubom Davidoviem i njegovom Demokratskom
strankom. Mi smo radili i s radikalima, ali kad smo se uvjerili da oni ne potuju osnovna naela jednakosti onda smo s njima morali kidati. Ko potuje
zakon i graanske zakone mi emo s njime raditi, kao to radimo s Davidoviem, najzaslunijim ovjekom u Predratnoj Srbiji. Paiev sin nije bio u ratu,
a Davidoviev je poginuo.
Uprkos svemu, poglavar sreza je zakljuio kako ovaj zbor nije pokazao
Spahinu snagu, nego postepeno gubljenje pozicija u srezu Rogatica, to je argumentirao slabim odzivom simpatizera (oko 1.000 do 1.200 ljudi, mada je
dan bio veoma lijep, te uprkos injenici da je bio petak, kada mnogi ljudi dolaze
u grad radi dume), te gotovo grobnom tiinom koja je vladala u vrijeme i
poslije odrane skuptine i odsustvu najvienijih Rogatiana sa skupa.
Ve sredinom 1926. postojali su znaci jaanja saradnje Spahe i Davidovia.
Kada je sredinom maja 1926. Nikola Uzunovi pregovarao sa Davidoviem o
ulasku Demokratske stranke u RR Vladu, Davidovi je odgovorio da Demokratska stranka ne misli ni u jednu kombinaciju ulaziti bez Jugoslovenske muslimanske organizacije.119 List Pravda je naglaavao kako ta saradnja nije
Nadeda Jovanovi, Politiki sukobi u Jugoslaviji 1925-1928, Beograd: Rad, 1974, str. 78
ABiH, VSO, pov. br. 1065/26.; Detaljan opis dolaska i boravka u Rogatici dat je i u Pravda, br. 16,
20. aprila 1926.
119
Pravda, br. 21, 26. maja 1926.
117
118
73
nita novo, jer su te stranke i ranije dokazivale da imaju istovjetne poglede na

najvanije dravne i nacionalne probleme, a podsjea se i na to da je Spaho
bio ministar u kratkotrajuoj Davidovievoj Vladi sredinom 1925. U drugoj
polovici 1926. ve je bilo oito kako se Spaho priprema ui u vru koaliciju
s Davidovievom Demokratskom strankom. To je vrlo jasno nagovijestio i poglavar sreza Visoko 2. avgusta 1926. informirajui o skupu to ga je u Arnautoviima kod Visokog drao Spaho u saradnji sa pojedinim demokratskim
liderima iz Srbije. Opisujui dolazak i tok skupa, odranog pred oko 20003000 ljudi, visoki poglavar zavrava svoj izvjetaj uvjerenjem kako je taj skup
za cilj imao pripravljanje terena meu muslimanskim masama za tjenju saradnju JMO sa davidovievcima.120
U svom govoru Spaho je naglasio kako je to prvi zbor to ga JMO dri u
tom srezu, ali je uprkos tome JMO u tom srezu uvijek odnosila pobjedu na izborima. Spaho je navodio konkretne primjere nasilja u Visokom u vrijeme ranijih izbora, kada je bilo i ubijenih (Began Beli je ubijen prilikom
predizborne kampanje), te iskazivao uvjerenje kako e u budue biti lake izai
na kraj sa radikalima jer stojimo u najuem kontaktu sa Demokratskom strankom, kojoj je na elu Ljuba Davidovi. Spaho kritizira Pai-Pribievievu
Vladu, iji ministar vjera ak nastoji postavljati svojim ukazima pojedine
imame, a to ne radi ni kod katolika, ni kod pravoslavnih, ni kod jevreja. Ne
postavlja ni paroha, ni upnika, ni rabina, a hoe da postavlja imame. Spaho
ipak izraava radost to postoji vie politikih partija s kojima on moe skupa
da se bori radi postizanja ravnopravnosti i slobode. To su predstavnici Demokratske stranke, s kojima odravamo usku vezu i saradnju. Taj savez, koji
postoji izmeu nas u Narodnoj skuptini, taj veliki savez nije nastao pogodbom
kakovu su pravili radikali i radievci, ve je on plod duge i iskrene saradnje,
plod dugog meusobnog upoznavanja izmeu nas i demokrata. Svoj govor
Spaho je zavrio rijeima: Naa je budunost, a prolost je onih koji hoe da
pomou sile vladaju.
Na sastanku rukovodstava dviju stranaka, koje su predvodili Spaho i Davidovi, odranom u Sarajevu 10. septembra 1926. dogovoreno je da se predloi
poslanikim klubovima dviju stranaka u Skuptini da oforme zajedniki parlamentarni klub pod nazivom Demokratska zajednica.121 Dva kluba su to i uinila na sjednici 5. oktobra 1926. godine.122 Zanimljivo je kako Purivatra tumai
Pravda, br. 37, 14. septembra 1926.
122
Pravda, br. 41, 12. oktobra 1926.
120
121
74
ovo stvaranje Demokratske zajednice. On kae da je tim inom JMO izbjegla

opasnost stapanja sa Demokratskom strankom, a s druge strane je ojaala svoju
poziciju u parlamentu. Demokratska stranka je tim sporazumom takoer ojaala, jer je dobila naklonost muslimana u BiH, te Sandaku, to joj je stvaralo
bolju poziciju u konfrontaciji sa radikalima Nikole Paia. Zemaljska skuptina
JMO je 16. i 17. jula 1927. podrala stvaranje Demokratske zajednice i ulazak
u Vladu argumentirajui to tvrdnjom da je to jedini nain da se stvore uvjeti
za jednakost i ravnopravnost svih u dravi.123
Ipak, stvaranje Demokratske zajednice nije znailo i ukidanje JMO, mada
e na terenu te dvije stranke (JMO i Demokratska stranka) usko saraivati. Na
oblasnim izborima odranim 23. januara 1927. stranke su nastupile ponegdje
sa odvojenim listama, a ponegdje sa zajednikim kandidatima. Najua saradnja
se pokazala u Hercegovini.124
Ova je stranka, tj. Demokratska zajednica, 18. aprila 1927. ula u vladu sa
radikalima. Ovu je vladu predvodio bivi radikalski disident Velja Vukievi,
a Spaho je zauzeo poziciju ministra trgovine i snabdijevanja. Protivnici JMO
iz reda srpskih i hrvatskih stranaka e ga tada poeti karakterizirati kao nepouzdanog saradnika i prelivodu. U ovoj je vladi dr. Milan Srki, najvei
Spahin bosanski protivnik, zauzeo poziciju ministra pravde i zastupnika ministra vjera.125 No, nisu svi bili zadovoljni ovakvom vladom. Mnoge pristalice
Narodne radikalne stranke ovaj su in tumaile kao in koji je usmjeren protiv
te stranke, budui da su neki njezini lanovi morali biti odstranjeni sa inovnikih vladajuih pozicija da bi se nalo mjesta za inovnike lanove Jugoslavenske muslimanske organizacije. Tako su, naprimjer, radikali iz Velike
Kladue ak prijetili predsjedniku Vlade da e napustiti Radikalnu stranku i
podrati Pribievievu Samostalnu demokratsku stranku jer mi neemo trpiti
sile dahinjske Hasana Miljkovia poslanika JMO.126
Dr. Mehmed Spaho je bio ministar u Vladi Velje Vukievia od 17. aprila
1927. do 1. februara 1928, kada je pala zbog suprotstavljanja SDK (koju su
formirali Radi i Pribievi). No, ubrzo je Vukievi formirao drugu Vladu, u
koju je uveo jo i SLS Antona Koroca. Spaho je i dalje ostao ministar trgovine
i industrije. Za ovo ministrovanje obino se istie njegovo dijeljenje politikim
pristaama i prijateljima dozvola za uvoz ita iz Rumunije, na temelju ega su
Pravda, br. 31, 17. jula 1927.
Pravda, br. 52, 28. decembra 1926.
125
Pravda, br. 17, 19. aprila 1927.; N. Jovanovi, Politiki sukobi, str. 207.
126
BIS, MH, Privtna korespondencija.
123
124
75
se mnogi njegovi prijatelji obogatili. U ovo je vrijeme dolo do pokuaja atentata na Spahu u sarajevskom naselju Vratnik, te do atentata na Stjepana Radia
28. juna 1928, nakon ega je Vukievieva Vlada pala, a novu je formirao
Anton Koroec, u kojoj su bili SLS, JMO, radikali i demokrati. Dr. Mehmed
Spaho je zadrao poziciju ministra trgovine i industrije.
Mehmed Spaho i JMO na oblasnim izborima 1927.
Na oblasnim izborima 23. januaru 1927. dr. Mehmed Spaho je dobio novu
ansu da se potvrdi kao muslimanski lider. On je 9. januara 1927. odrao konferenciju JMO u Hendinu Mektebu u Sarajevu u prisustvu oko 150 pristaa.
Na ovom predizbornom skupu on je kazao kako je sklopio sporazum s Ljubom
Davidoviem s ciljem zajednike borbe za jednakost svih pred zakonom i uklanjanje korupcije.127
Drugi, vei sastanak JMO pred oblasne izbore 1927. odran je 16. januara
1927. u prostorijama Kiraethane u Sarajevu (na Bentbai), pred oko 300350 lanova. Zanimljivo je da je na ovom skupu dr. Halid-beg Hrasnica apelirao na lanove JMO da plaaju lanarinu, jer se JMO nee moi boriti bez
novaca za prava Muslimana. Hrasnica je naglasio da 6000 lanova JMO iz
Sarajeva nije platilo lanarinu za posljednju godinu (lanarina je iznosila 3 dinara mjeseno, to na godinjoj razini iznosi preko 200.000 dinara). Dr. Hrasnica je rekao da deficit koji ima JMO u Sarajevu najveim dijelom pokriva
Uzeir-aga Hadihasanovi. Na ovom je skupu Spaho govorio o djelovanju
JMO, nasiljima pred ranije izbore, te odbacio optube da je JMO vjerska
stranka, dokazujui to savezom sa Demokratskom strankom.128
Ovi oblasni izbori su bili veoma vani u historiji Bosne i Hercegovine u
razdoblju izmeu dva svjetska rata, i jedan vrlo vaan pokazatelj rasta utjecaja
Mehmeda Spahe.
Poglavar sreza Rogatica je u svom izvjetaju o politikoj situaciji u tom
srezu za januar 1927. naglaavao kako su oblasni izbori najvei politiki dogaaj u tom mjesecu, to argumentira i podatkom da je na izbore izalo 79%
biraa. U tom je vremenu u ime JMO nekoliko konferencija u srezu odrao
Gavrankapetanovi (3, 10. i 17. januara), dok javne zborove nije drala niti
jedna politika organizacija. Sreski poglavar posebno istie konferenciju 10.
januara, kojoj je prisustvovalo oko 40 ljudi, uglavnom teaka. Ova je konfe127
128
76

rencija odrana u muslimanskoj Kiraethani, dok je konferencija 17. januara

odrana u hotelu Rogatica, kojoj je prisustvovalo oko 80 teaka dok od
graana nije bilo nikog osim Akamije i apljia. Sreski naelnik u ovom izvjetaju pokuava opravdati slab izborni rezultat radikala u tom srezu injenicom da su tada bile brojne pravoslavne slave, pa su pojedini birai dolazili na
izbore pijani i nisu uope znali za koga su glasali, dok su Muslimani dolazili
na izbore trezveni i uglavnom svi glasali za JMO, odnosno za Demokratsku
zajednicu (koju oni zovu Muslimanska zajednica, veli sreski poglavar). Sreski naelnik, ipak, kao izuzetak navodi primjer jednog seoskog naelnika, Muslimana, koji je javno glasao za Radikalnu stranku, a prilikom izlaska iz
dvorane za glasanje pao je u nesvijest govorei eto, ja glasah za Srbe. On
posebno naglaava uspjeh JMO i njihova kandidata Ragiba apljia, jer nezadovoljnici JMO i Ragiba apljia nisu jednostavno izali na biralite.129
Rezultati izbora su pokazali Spahinu snagu. S obzirom da je JMO u nekim
oblastima na izbore izaala samostalno, a u nekim u okviru Demokratske zajednice skupa sa Demokratskom strankom, izborni rezultati su bili vie nego
povoljni za dr. Mehmeda Spahu: njegova stranka, JMO, osvojila je samostalno
52 mandata, te jo 15 u okviru Demokratske zajednice. Jugoslavenska muslimanska organizacija je (...) iz oblasnih izbora izala kao najjaa bosanskohercegovaka stranka zahvaljujui politikom jedinstvu muslimanskog
stanovnitva. Pored svih nastojanja radikala za slabljenjem JMO ona je i dalje
zadrala kompaktnu muslimansku snagu.130 Nakon tih izbora Spaho je, uvjeren u ispravnost svoje politike, nastavio vrsti savez sa Ljubom Davidoviem
i Demokratskom strankom iz Srbije.
U vrstom savezu sa Ljubom Davidoviem, efom srpskih demokrata, i
opi izbori 1927.
Tokom 1927. Spaho se vrsto vezao za Ljudu Davidovia i Demokratsku
stranku. U Sarajevu, u kafani Bujrum odrana je 27. avgusta 1927. konferencija JMO, na kojoj je govorio dr. Halid-beg Hrasnica, predsjednik Mjesnog
odbora JMO Sarajevo. Na ovoj konferenciji Hrasnica je govorio o djelovanju
JMO, ulasku u Vladu sa radikalima, nelojalnosti radikala zbog ega je JMO
napustila Vladu, saradnji sa Demokratskom strankom i formiranju Demokratske zajednice, formiranju Vlade Velje Vukievia u kojoj je JMO imala est
ministarskih pozicija.
129
130

A. Purivatra, JMO, str 253.
77
Dr. efkija Behmen u svom govoru naglaava kako je svojedobno JMO

osnovana kada je carevalo bezakonje upereno protiv nas, a cilj stvaranja
JMO bio je da se odbranimo, a ne iz prkosa, jer svako ima pravo braniti se.
Intrigiralo se protiv nas da smo protiv Kralja, da smo protiv Drave i vi ste to
osjetili, neko po leima, a neko po depu. Sve se je na koncu vidjelo, da su to
bile podvale i la. Nai se redovi nisu mogli razbiti, postali smo jo vri i
svakome je jasno, da smo mi pravi predstavnici Bosne i Hercegovine. U parlamentu smo stekli politike prijatelje i 1924. godine preuzeli smo i upravu
zemlje u ruke. I ba radi nas, sjeate se da su svima ministrima udarili turbane na glavu. Radikali nas nisu mogli gledati u vladi.
Stvarajui Demokratsku zajednicu Spaho je uao u vrst savez sa voom
Demokratske stranke u Srbiji Ljubom Davidoviem. Njih su dvojica drali niz
zajednikih sastanaka i skupova.131 Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu
je 2. septembra 1927. dostavila Velikom upanu sarajevske oblasti izvjetaj o
politikim dogaanjima za avgust i navela kako su 1. avgusta Spaho i Davidovi odrali sastanak. Naime, policijska direkcija, koja je u stopu pratila kretanja
opozicionih politikih lidera, izvjetava kako je Davidovi u Sarajevo stigao
oko 17:15 sati, gdje su ga doekali dr. Mehmed Spaho, dr. efkija Behmen,
Uzeir-aga Hadihasanovi, Akif Spaho, Mustafa Biaki, Edhem ulizarevi
i Ibrahim ahinagi. Davidovi je do 18:00 boravio u svojoj sobi u hotelu Central, zatim siao u kafanu tog hotela i razgovarao sa nekim liderima svoje
stranke u Sarajevu (dr. Savo Ljubibrati, Duan Vasiljevi i jo neki), te oko
18:30 uputio se u drutvo El Kamer gdje je razgovarao sa lanovima Demokratske zajednice do 20:00 sati. U razgovoru, privatnog karaktera, izjavio je
Davidovi da on u cijelosti prihvata i odobrava politiku i pravac g. dr. Mehmeda Spahe i da izmeu njih nema nikakvih nesporazuma. injenica da u
nekim oblastima istupaju Demokratska stranka i JMO samostalno svaka za
sebe ne smije se uzeti kao znak kakva nesporazuma ili nesuglasja u vodstvu
tih dvaju politikih stranaka. Do te injenice dovele su male line ambicije i
vodstvo Demokratske zajednice tolerira taj rad tih pojedinaca radi toga da ovi
nakon svoje propasti uvide da su oni sami sebi krivi i da su propali samo radi
toga to se nijesu pokoravali eljama vodstva. On je istakao kako e i u Sarajevu Demokratska stranka istupiti samostalno. Nakon razgovora u El Kameru
Davidovi je otiao u restran Pota, gdje mu se na veeri pridruio Atanasije
ola, a nakon toga se vratio u hotel. Davidovi je potom otputovao u Arnautovie kod Visokog.132
131
132
78
N. Jovanovi, Politiki sukobi, str. 167.

Dr. Mehmed Spaho je u vrijeme predizborne kampanje 1927. u svojim govorima objanjavao svojim glasaima zato je uao u koaliciju sa Demokratskom strankom i formirao Demokratsku zajednicu. Prema izvjetaju izaslanika
vlasti Marijana M. Pejia, politikog inovnika sreza Teanjskog sa zbora dr.
Mehmeda Spahe u Jelahu, odranog 4. septembra 1927, skupu je prisustvovalo
oko 1000 lanova JMO, te ukupno oko 1500 sa pristaama drugih partija i znatieljnicima. Zbor je otvorio Zija-beg onlagi, koji je predloio da zbor vodi
tamonji kandidat na listi Ljube Davidovia, Mustaj-beg Kapetanovi. Nakon
toga govorio je dr. Mehmed Spaho. On u svom govoru objanjava da je bio
prinuen sklapati sporazum sa Davidovievom Demokratskom strankom zato
to ga bosanski radikali nisu htjeli nikada iskreno podupirati, niti su ikada bili
za iskrenu slogu sa Bosanskim Muslimanima. Spaho veli da, iako su skupa u
vladi, i danas voa radikala u Bosni na svakom svom zboru napada Spahu, na
ta je neko iz mase uzviknuo dolje Srki, a Spaho, nakon intervencije izaslanika vlasti, trai od pristaa da ne uzvikuju takve parole. Zatim poziva ljude
da glasaju za Demokratsku zajednicu obeavajui smanjivanje poreza i poveanje pomoi seljacima.
Nakon Spahe govorilo je vie govornika, meu kojima i epan Gri, koji
istie da je on stari politiki borac jo iz vremana austrougarske uprave, ali je
nakon ujedinjenja razoaran, jer bosanski radikali, koji su bili na vlasti, nisu
istom mjerom mjerili ni Srbima, a kamoli Muslimanima i Hrvatima, te podrava saradnju Spahe sa Davidoviem.133
Na izborima odranim 11. septembra 1927. Spaho je dobio 18 zastupnikih
mjesta, to je bilo za 3 vie nego je dobio na izborima 1925.134 U Vladi, koja
je formirana 21. septembra 1927, a koju je vodio Velja Vukievi, Mehmed
Spaho je i dalje zadrao resor ministra trgovine i industrije. Kada je nakon kongresa odranog 15. i 16. januara 1928. Demokratska stranka donijela odluku
o izlasku iz Vlade, Spaho se nije s tim saglasio i ostao je u Vladi nastavljajui
saradnju sa grupom radikala koju je vodio tadaniji predsjednik Vlade Velja
Vukievi. Inae, ta saradnja Spahe i ove Vukievieve struje u Radikalnoj
stranci imala je svoju duu historiju, a vezana je i za pokuaje saradnje u pitanjima zajednikog sudjelovanja u oblasnim samoupravama. Spaho je tu saradnju sa radikalima na oblasnoj razini pravdao saradnjom na dravnoj razini.
ARS, Vrbaska oblast, 8824/27.
S obzirom da je na ovim opim izborima, kao i ranije na lokalnim, JMO nastupila negdje samostalno,
a negdje u okviru Demokratske zajednice, podaci o broju osvojenih zastupnikim mjesta mogu djelovati
zbunjujue. Naime, JMO je kao samostalna organizacija dobila 9 zastupnikih mjesta, a Demokratska zajednica 10, ali je od ovih 10 na listi Demokratske zajednice 9 bilo iz reda JMO (A. Purivatra, JMO, str. 271,
nap. 52; Usporedi: F. ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, I, str. 501)
133
134
79
Ne elimo da nam se prebaci da vodimo jednu politiku u Beogradu, a drugu

u Bosni, i stoga nastojimo da saraujemo sa radikalima gdje je to mogue135
On e taj resor zadrati i poslije atentata na Stjepana Radia, odnosno u
Vladi koju je 27. jula 1928. obrazovao dr. Anton Koroec. Spaho e ministarsku
poziciju izgubiti sa padom Koroeve Vlade i zavoenjem estojanurske diktature 1929. godine.
Vano je potcrtati da je Spaho tokom 1927. i 1928. zauzimao poziciju ministra trgovine i industrije u Vladi Velje Vukievia, koja je pala nakon atentata
1928. godine, te da je i nakon toga zadrao svoju ministarsku poziciju u vrijeme
Vlade dr. Antona Koroeca. U tom vremenu Spaho je ak 1928. izabran za poasnog predsjednika Beogradske zanatske komore, a list Pravda je to isticao
kao znak velikog ugleda kojega on, kao ministar trgovine i industrije, te stalni
zamjenik esto bolesnog ministra finansija, uiva u privrednim krugovima. U
to je vrijeme predsjednik zanatske Komore bio Milan Stojadinovi.136
U ovo je vrijeme bilo, ipak, nasilja nad Muslimanima i pristaama JMO,
pa je Centralni odbor JMO 21. aprila 1928. raspravljao o politikoj situaciji u
zemlji. Zakljueno je da treba nastaviti i dalje politiku sporazuma u tadanjoj
koalicionoj vladi koja usprkos rada mnogih protivnika nailazi na ope odobravanje. Takoer je naglaeno da ta politika sporazuma nailazi na razne potekoe jer je sprovoenje sporazuma povjereno mnogim organima dravne
uprave koji su ranije vodili bezobzirnu borbu protiv JMO, pa ne mogu da se
oslobode od te svoje nakane. Na kraju je Centralni odbor JMO zakljuio da
se pod prijetnjom iskljuenja pristaama JMO zabranjuje javno raspravljanje
unutranjih stvari organizacije bilo na zborovima i sastancima, bilo u tampi.137
Zahvaljujui ne samo takvoj partijskoj disciplini, nego i djelovanjem kroz same
institucije vlasti na poboljanje poloaja muslimanske zajednice, Spaho i JMO
su i na opinskim izborima 28. oktobra 1928. pokazali da imaju ubjedljivo najveu podrku birakog tijela u Bosni i Hercegovini.
Pokuaji atentata na Mehmeda Spahu
U literaturi je ve esto spominjano kako je Spaho izbjegao tri pokuaja
atentata, a da je kao rtva pao u etvrtom atentatu. Mnogi dogaaji, vezani za
sve te pokuaje atentata, ostat e vjeito nerasvijetljeni, ali je mogue uspostaviti odreenu hronologiju dogaanja.
N. Jovanovi, Politiki sukobi, str. 259.
Pravda, br. 14, 4. aprila 1928.
137
Pravda, br. 17, 25. aprila 1928.
135
136
80
Prvo treba napomenuti kako postojei podaci ukazuju da je na Mehmeda

Spahu bilo vie napada koji se mogu okarakterizirati kao atentati. Sarajevski
list Pravda je zabiljeio da je 3. septembra 1921. bio pripreman atentat na
Spahu, kada je on kao ministar trgovine i industrije boravio u Sloveniji i tom
prilikom otvorio ljubljanski velesajam.138 U broju od 10. septembra Pravda objavljuje lanak pod naslovom Atentat na ministra dr. Spahu, u kojemu pie: Kraj
ceste izmeu Celja i Ljubljane, kuda je imao proi dr. Spaho s kraljevskim namjesnikom za Sloveniju dr Hribarem, bili su (...) komunisti stavili 14 kg.
eksploziva sa paklenim strojem. To je otkrio jedan andarmerijski narednik i
tako sprijeio ovaj atentat. Kako Jutro (slovenake novine, op. H. K.) javlja,
ve je uhvaen i atentator, koji priznaje djelo. Srea je bila, te se je dr. Spaho
upravo pred polazak odluio da putuje eljeznicom.139 No, kako ovom prilikom nije dolo ni do kakve pucnjave, ovaj dogaaj iz Slovenije je ostao zabiljeen samo kao priprema atentata na Spahu.
Prvi pokuaj atentata na Mehmeda Spahu desio se 1. septembra 1922. godine u Viegradu. Naime, toga je dana Spaho doao u Viegrad drati skup
JMO. Spahu je u Viegradu doekalo oko 1500 pristaa, svi su mu klicali, a
poslije duma namaza on je namjeravao drati skuptinu ali ju vlast nije dozvolila, jer navodno nije na vrijeme najavljena. Zbog toga je Spaho skup drao
u hotelu Viegrad. Kad je dr Spaho poeo govoriti, kroz prozor u pokrajnju
malu sobu uuljalo se je 12 srpsko-pravoslavnih faista i poelo pucati iz revolvera. Jedno je tane preletjelo dru Spahi pokraj uha. Svijet iznenaen, odmah
se je snaao i navalio za faistima, ali neki su od njih uspjeli pobjei kroz stranja vrata. Na stotine naih nahrlilo je za njima, pograbivi kolce, ali molbama
i nagovorom dr Spahe, H. Hasanovia i drugih uglednih pristaa jedva se je
uplivisalo da ne doe do pogroma faista, od kojih su neki pobjegli na tavan
hotela. Ranjenih ima oko deset, trojica tee. Zna se pod sigurno da su pucali
srpski faisti Vuko Medenica, Todor Milovanovi, Ilija Koo i Milivoje Boi.
Vlast je pri svemu bila posve pasivna. andari koji su kod hotela stajali nijesu se htjeli ni maknuti iako im je javljeno gdje su se napadai sakrili.
Tek kada su nai htjeli da se sami obraunaju sa srpskim faistima, sakupili
su se i poeli nae razgoniti sa uperenim bajonetima i ne brinui se za faiste
na tavanu. andarmerijski potporunik izgleda da je bio pijan lupao je
golom sabljom po muslimanskim teacima i vie ih ranio. Ogorenje naih pristaa je veliko, ali svi su do jednoga sloni i neustraivi.140
140
138
139
81
Bomba u El-Kameru 1923.

Drugi pokuaj atentata na Spahu desio se 23. avgusta 1923. godine, i to u
prostorijama muslimanskog drutva El-Kamer, na Bembai br. 4 u Sarajevu.
Na tom mjestu je toga dana u 21:45 baena bomba, za koju se odmah tvrdilo
da je bila namijenjena Mehmedu Spahi, i da je to bio atentat na njega. Dok se
o prvom pokuaju Spahinog ubistva u Viegradu manje pisalo i manje znalo,
o ovom dogaaju u Sarajevu novine su opirno pisale, a policijski slubenici
su ostavili puno vie tragova. Prema izvjetaju Policijske direkcije za Bosnu i
Hercegovinu od 24. avgusta, petnaest minuta prije bacanja bombe u bau El
Kamera doao je Mehmed Spaho u drutvu s dr. Mahmudom Behmenom. Njih
dvojica su prije toga veerali u restoranu Pivare, i krenuli prema El Kameru i
im su sjeli za sto baena je bomba sa ceste u oe drutvene zgrade, koja
nije bila osvetljena, a niti je koga unutar bilo. Posljedica ove eksplozije bili
su samo oteeni prozori, bez ikakve druge tete ili povrijeenih ljudi. Prema
policijskoj istrazi, bomba je baena sa ceste preko zida El Kamerove bae u
dio zgrade gdje nije bilo gostiju, iz ega je policija zakljuila kako se radilo o
pokuaju zastraivanja, a ne ubistva nekoga od gostiju. Policajci su istragom
utvrdili da je jedna ena, Halima ehovi, koja ivi u blizini El Kamera primijetila jednog mladia u irade eiru, crnom odijelu, povisok, gdje se je penjao
na zid El Kamera i gledao u bau, a bomba je u to vrijeme eksplodirala, iz
ega su pretpostavljali da je taj mladi bacio bombu. Osim toga, Spaho i Behmen su takoer izjavili da su na putu od restorana Pivare do El Kamera primijetili da ih je pratio nepoznati mladi, iji bi opis izgledao istovjetno opisu
mladia koga je navela Halima ehovi, te se pretpostavljalo da se radi o istoj
linosti.
Komandant policijske strae Bala je ve 23. avgusta 1923. dostavio Policijskoj direkciji izvjetaj o tome. U tom izvjetaju on pie kako je tu no bio
deurni u gradu i u vremenu od 18 do 22 sata zadravao se na Bembai, Parku
Cara Duana i bai Puketa. Otprilike 15 minuta prije 22 sata on je bio pred
baom Puketa i uo eksploziju u pravcu Magistrata, te u prvi mah pomiljao
sam da bi to moglo biti u kasarni Vojvode Stepe, odmah sam se uputio sa tramvajem u reenome pravcu u drutvu sa slubujuim agentom Vladimirom Bataskim, ali uz put sam uo da je bomba eksplodirala u musl. drutvu El Kamer
na Bembai ul. br. 4, te sam se uputio u reeno drutvo. Bala dalje opisuje
da je, prilikom dolaska pred El Kamer susreo Arifa Rezakovia, koji je upravo
izlazio iz drutva i glasno prijetio kako e i on baciti bombu u njihovu Prosvjetu. Bala ga je upozorio da ne smije izricati takve prijetnje, te se potom
82
uputio u drutvo i tamo susreo 10-15 gostiju, meu kojima i dr. Spahu, koji
se je bio sklonio u tekiju i tamo sam ga naao da sjedi u mraku. Ja sam odmah
uniao k njemu i pitao ga da li mu ta fali i je li se prepao, a on je rekao da nije
nita, te je samnom iziao napolje na bau drutvenih prostorija. U bai je
bilo jo uglednih gostiju, a Bala je nakon izvrenog uviaja zakljuio kako je
bomba baena sa ulice Bembaa, preko zida i pala je na dvorite pred prozore
drutvenih prostorija. Posljedice su bile lomljenje nekoliko prozora i sa jednoga zida je kre obijen i jedna grebotina se vidi na buretu, koje se je na dvoritu nalazilo puno rakije. Drugijeh znakova se nije moglo primijetiti. Bala
dalje pie da je o dogaaju svjedoila Halima ehovi, Rukijina kerka, stara
oko 15 godina, koja stanuje u komiluku (Bembaa br. 6). Ona je svjedoila
da je vidjela jednog mladia u slamnatom eiru, vrlo tanak, mladolik, gde
hoda uz zid pokraj El Kamera Bembaom ulicom i da se 2-3 puta nadvirivao
i gledao preko zida u El Kamer, te momentalno iezao nepoznato kuda, ali da
nije vidjela da je reeni bombu bacio. Bala dalje pie da je u to doba u blizini
El Kamer vien Dragutin apnik, sin Ivanov, star 24 godine, lampista kod gradske plinare. Njega je rejonski straar Muharem Galijaevi uhapsio i proslijedio
deurnom inovniku.
Na lice mjesta su izali predstojnik Ivan Topala, deurni inovnik pristav
Donevi, inspekcioni tajnik Musakadi, ef kriminala dr. Prica i ef agenata
Zaharije ubeli, ali se nije moglo ustanoviti ko je bombu bacio. Na kraju je
Bala zakljuio slijedee: Mogao bi(h) rei da ta prava bomba nije bila, nego
nekakva koja vrlo slabo djeluje, poto od iste nikakovih komada tamo nije
ostalo, toga radi sam mnijenja, da bi lako mogla biti baena od istih lanova.
Policijska je direkcija i 27. avgusta dostavila izvjetaj o tom dogaaju, a
zatim je 11. septembra 1923. detaljno dostavila velikom upanu sva saznanja
i tok dogaaja vezan za bombu baenu u El Kameru i ponaanje policije, s obzirom da su se pojavile glasine kako policija nije poduzela sve to je nuno
kako bi se pronala osoba koja je bacila bombu u blizinu Mehmeda Spahe.
Prema ovom, najdetaljnijem izvjetaju, bomba je baena u 21:45, a ve u 22:00
na licu mjesta su stigli policijski agenti, te je u 22:30 poela istraga. Sasluani
su svi prisutni gosti, ukljuujui i Spahu i Behmena, te stanari svih okolnih
kua, kao i dvoje djece koja su se prije nego to je bomba baena zadravali u
blizini. Spaho i Behmen su izjavili da ih je na putu od restorana Pivara (kod
Sameka) do El Kamera pratio neki nepoznati mladi, ali ga nisu mogli opisati.
U ovom se izvjetaju navodi da su zbog toga agenti ispitivali i konobara kod
Semaka kako bi utvrdili ko je od gostiju bio u tom restoranu u vrijeme dok su
83
tamo Spaho i Behmen veerali. Utvreno je da su u to vrijeme u restoranu

bila etverica nepoznatih mladia. Zatim je dostatna panja posveena iskazu
djevojice Zinhasovi, koja je primijetila jednog mladia u vrijeme kada je
dolo do ekplozije bombe. Meutim, s obzirom da nije bilo detaljnih opisa nije
se moglo utvrditi da li se radi o istom mladiu. Takoer, policija je tu no provjeravala sva sumnjiva lica kako bi utvrdila gdje su bila u tom kritinom trenutku.
Sutradan, dakle, 24. avgusta, ponovo su napravljeni izvidi uz fotografiranje
mjesta dogaaja. Ovim je izvidima utvreno da bomba koja je eksplodirala
bila runa bomba francuska i ofanzivna, koja se upotrebljava za planju u ratu
a nema uinka za ruenje objekata kao ni za tuenje ivih bia. Kasnija je
istraga suzila broj moguih poinilaca na jednog pripadnika Orjuna i jednog
biveg dobrovoljca, ali jo nita nije bilo mogue utvrditi sa stoprocentnom sigurnou.141
Ovaj dogaaj je ponovo aktualiziran kada je 1927. godine pokuan novi
atentat na Spahu. Tom je prilikom veliki upan sarajevske oblasti traio izvjetaj od Policijske direkcije i o ovoj eksploziji u El Kameru. Tada je vladin savjetnik dr. Ljudevit Horvat u svom izvjetaju naglasio kako je prema
informacijama koje je dobio od Policijske direkcije utvrdio da se ta eksplozija
desila 23. avgusta 1923, te da je komandant Policijske strae Bala, koji je toga
dana bio deurni u gradu, im je uo eksploziju sam krenuo tragati gdje se
eksplozija desila i otkrio da se to desilo u El Kameru. U lokalu je naao 1015 ljudi i meu njima i dr. Spahu, koji se bio sklonio u tekiju, gde je sedio u
mraku. Dr. Spaho je sa komandantom izaao u bau drutvenih prostorija,
gdje su bili dr. Behmen, direktor pom. ureda pol. direkcije Omer Hadi i jo
nekolicina Muslimana. Bala je ustanovio, da je bomba baena sa ulice preko
zida te da je pala na dvorite drutvenih prostorija pred prozore. Jedna 12-15
godinja muslimanka je navela, da je videla jednog mladia, gde hoda uz zid
pokraj El Kamera i gleda preko zida, pa je onda iezao, ali nije videla da je
bacio bombu. Devojka je o tom licu dala dosta povran opis osobe. U isto
vreme je vien i zateen neki Dragutin apnik, lampista kod gradske plinare,
te predveden deurnom inovniku.
Odmah se uputila na lice mesta policijska komisija, kot. predstojnik Topali,
deurni inovnik Donevi, inspekcioni inovnik Musakadi, ef kriminalnog
odeljenja dr. Prica i ef agenata ubeli. Komisija je ustanovila, da je bomba
141
84
ABiH, VSO, pov. 987/23
baena u onaj deo bate, gde nije bilo gostiju, valjda samo s namerom da se
prisutni zastrae. Dr. Spaho i dr. Behmen saoptili su policijskim organima, da
su te veeri bili u restauraciji pivare i poli zajedno oko 21 sati u bau El
Kamera. Jo za vreme njihovog bavljenja u toj restauraciji, a osobito putem,
upalo im je u oi, da ih prati neki mladi nepoznati im ovek.
Pronaene komade bombe ogledali su na licu mesta strunjaci art. kapetan
orevi i nadzornik pirotehnike Jeremi te ustanovili, da je bomba runa,
francuska, ofenzivna, koja slui za vojne svrhe i u ratu za planju, a nema
uinka za ruenje objekata i tuenje ivih bia, a takovih bombi po iskazu tih
strunjaka u Sarajevu uobe nema, to je komanda II Arm. Oblasti potvrdila s
time, da se sve bombe, koje vojne komande vode po spisku, nalaze na svojim
mestima. Traganje Policijske direkcije za nepoznatim poiniteljem nije vodilo
do rezultata, koji se nije moglo postii ni usmenim presluanjem dra Spahe i
Behmena, ni presluanjem ostalih lica, koja su sedela u bai i stanara svih
okolnih kua.
Policijska direkcija jo iste noi poela je voditi nadzor nad sumnjivim joj
licima, gde su se u to doba nalazila, te se na koncu sumnja bila koncentrisala
na jednog biveg dobrovoljca. Ali ni za ovu sumnju nije se izgleda nalo uporite te je stvar od policije bila svrena time, to su se predmetna akta dne 20.
septembra 1923. ustupila dravnom odvetnitvu na dalji nadleni postupak.
Na kraju je izvjetaja vladin savjetnik Horvat zakljuio kako smatra da su policijski organi postupali na najprofesionalniji nain, ali da poinitelje ipak nisu
mogli pronai jer nije bilo dostatno indicija na osnovu kojih bi ga mogli pronai.
Godina 1925 dogaaji u Zagrebu ili kako je umjesto revolvera kod
Spahe policija pronala pozivnicu za dvorski bal
Godine 1925, u vrijeme predizborne kampanje i u vrijeme Spahinog saveznitva sa HRSS kroz djelovanje u Udruenoj opoziciji, na Spahu je prilikom
njegovog boravka u Zagrebu izvren jedan napad, koji tampa nije karakterizirala kao pokuaj atentata nego samo kao napadaj. Naime, 2. februara 1925.
Spaho je stigao u Zagreb skupa sa dr. efkijom Behmenom na konferenciju
efova stranaka Opozicionog bloka. No, Spahu i Behmena je na stanici doekalo nekoliko gradskih fakina potplaenih koji su uzvikivali razne parole
protiv Spahe, a zatim je jedan od tih plaenika poletio (je) za fijakerom (kojim
se Spaho vozio u grad sa stanice, op H.K.) i htjeo da udari tapom dra Spahu,
ali mu se ovaj omakao iz ruke i udario o naslonja fijakera. Dr. Behmen je na
85
napadaa povukao revolver na to su se oni razbjeali. Nakon toga su Spaho

i Behmen produili u hotel Palas, gdje su drali konferenciju. Za vrijeme konferencije doli su policijski inspektori i izvrili premetainu Spahe i Behmena.
List Pravda pie kako su kod Spahe tom prilikom nali samo Orden Sv. Save
I stepena i poziv za dvorski bal, gdje je boravio dan ranije.142
Povodom ovoga napada, zagrebaki Jutarnji list je donio opiran tekst naslovljen Orjunai navalili na muslimanske ministre sred hrvatskog Zagreba, u
kojem se donose pojedinosti o ovom napadu. List Pravda je u broju 28. od 4.
februara prenio u cijelosti taj lanak.
U lanku se navodi kako je Spaho iz Beograda vozom krenuo u Zagreb, a
na stanici u Sunji pridruio mu se i dr. efkija Behmen. Stigavi u Zagreb na
stanici ih je doekalo malo ljudi. Publiku su sainjavali veim dijelom neki
omladinci. Ministri su izali sasvim nesmetano i bez manifestacija i protesta.
Odmah su salijetani od novinara, ali su ostavili da daju saoptenja tek po zavretku konferencije, jer su inae sve to se ima da kae javno rekli ovih dana.
Pri izlasku iz stanice stajale su dvije grupe mladih ljudi koje su gledale na ministre opkoljene novinarima. Kada su ministri uli u fijaker i kada su se kola
uputila, onda su se uli povici s jedne strane: ivio dr Spaho! ivjela braa
muslimani! A s druge strane padali su povici i dolje. Omladina Orjune, kojih
15 na broju, potrala je za fijakerom, viui svoje protestne povike, a nigdje
osim duboko na trgu pred kolodvorom nije bilo vidjeti koga od policije, koji bi
drao red i mir.
Kola su ila lagano, a neki su omladinci doli do njih i jedan, koji je stigao
fijaker, zamahnuo je tapom na ministre muslimanske, ali udarac je promaio,
te je pao na samo krilo fijakera. im se osjetio udarac, g. dr. Behmen je skoio
i okrenuo se prema Orjuni, koja je vikala za fijakerom i doviknuo joj: Promislite se, jer ete zlo proi!. I ona, im je vidjela da je dr. Behmen ustao odmah
se povukla na trotoare i nastavila vikati sa strane. Kola su odjurila preko Zrinjevca i taj incident je bio zavren. Iza Orjune dolazila je druga grupa omladinaca, Hanao, koja se urila da priskoi u pomo napadnutim predstavnicima
JMO. Izgleda da su Orjunai trali za fijakerom jo odmah sa stanice, da izbjegnu sukob sa Hanaovcima. im su osjetili, da je sukob izmeu dviju omladinskih grupa neminovan, Orjunai su se rasprili u pokrajne ulice, a za njima
su poletjeli Hanaovci. Ali osim nekih slabijih okraja i drugi incident nije zahvatio neke vee razmjere, te je stvar bila odmah umirena. Tek poslije itavog
142
86
ovog nereda dolo je redarstvo, da uva i onako po sebi ustanovljeni mir. Gg.
Spaho i Behmen otili su u svoj stan, gdje su odmah primili nekoliko novinara,
a za njima su doli narodni poslanici HRSS dr. Niki i g. Nikola Precca. Poslije
je stiglo i vie omladinaca, da ale za sluaj, koji se desio. Skoro jedan sat poslije prvog incidenta dola su u sobu g. dra Spahe i dva redarstvena inovnika
i pozvali g. Behmena na odgovornost za to, da se on branio po navodu policije
od Orjunaa, trgnuvi revolver iz depa. G. Behmen im je odgovorio, da navodi
redarstva ne odgovaraju istini i da je sve ono to je u tom smislu natjeralo policiju na intervenciju kod njega, netano. U isto vrijeme doli su da pozdrave
predstavnike JMO g. dr. oka Vlaji, bivi ef kabineta g. Davidovia i komitski vojvoda Biranin. Gg. Spaho i Behmen odvezli su se zatim u fijakeru sa g.
Vlajiem i g. Biraninom u Palace hotel, gdje ih je doekao i dr. Koroec, koji
je stigao malo poslije njih iz Ljubljane i g. Ljuba Davidovi, te je otvorena
predkonferencija efova opozicionog bloka.
U lanku se dalje opisuje da su Spaho i Behmen nakon incidenta dali intervju novinarima. Spaho je naglasio kako tom incidentu ne pridaje nikakav
znaaj. Drim da je sve to se dogodilo spremljena stvar i to sa znanjem same
policije, jer se ona drala posve pasivno, a i ono to se redara moglo vidjeti,
nije se ni maklo. Policija je znala za na dolazak i da je malo pazila bila bi vidjela kako se omladina skuplja. I da je redarstvo htjelo biti malo oprezno, ono
je moglo da sprijei incident. itav dogaaj u nizu drugih, koji se deavaju
dnevno naim pristaama ne znai nita novoga. Mi smo doli na sastanak i
sastanak emo odrati. (...) Ovo je na posljednji sastanak prije izbora. Imamo
da se dogovorimo o svemu onome to jo imamo da uradimo. Mi idemo na izbore sloni i neustraivi, a danas emo znati kako stoje nae snage, kakva je
naa situacija. Kao to smo do sada bili u zajednici, mi emo tako izai na biralita, a poslije izbora nastavit emo akciju koja je ve unaprijed osigurana.
G. dr. Behmen na to nadodao kako je on itav jueranji dan proao kroz
razne incidente. U Banjaluci je bio izazvan od Srnaovaca, a jedanput ak i otvoreno napadnut. Srnaovci su ga atakirali u Banjaluci sa najpogrdnijim povicima: Ljubi Davidoviu i njegovim ministrima. Krivci su ostali neopaeni i
poteeni od odgovornosti. On je dobio impresiju, da su svi ovi napadi na njega
imali za svrhu, da izazovu njegovo uhapenje i da mu se onemogui polazak u
Zagreb i daljnji rad oko izbora.
Poslije incidenta koji se dogodio po izlasku dra Spahe i dra Behmena sa
kolodvora, oba biva ministra dali su nalog koijau da ih vozi do Grand ho87
tela. Tamo su uzeli sobe i uredivi se ve bili su telefonski zvani iz Palace hotela, gdje su se ve bili sastali gg. Davidovi, Koroec, Pavle Radi i Rudolf
Herceg, te dr. Niki. Oko sedam sati na veer dovezli su se iz Grand hotela u
hotel Palace dr. Spaho i dr. Behmen, te je malo asaka zatim u velikom salonu
Palace hotela u prvom spratu zapoela konferencija efova opozicionih stranaka, kojoj su prisustvovali g. Ljuba Davidovi, dr. Anton Koroec, dr. Mehmed
Spaho, dr. efkija Behmen, Pavle Radi, dr. Niki i Rudolf Herceg. Nekoliko
minuta zatim nahrupila su u hotel Palace eta detektiva, estorica uniformiranih policajaca, policijski kapetan Bogojevi i redarstveni inovnik Zetkovi.
Blokirana su vrata hotela i nitko nije mogao ni da ue ni da izae iz hotela. U
poetku se uope nije znalo zato sve te policijske mjere, ali se od jednog detektiva doznalo da je policija dobila nareenje da pretrai sve sumnjive i nesumnjive osobe, koje se nalaze u Palace hotelu i u sluaju, da se kod nekoga
nae kakovo oruje, da ga se odmah predvede na policiju. U tom momentu u
vestibutu hotela nalazilo se desetak omladinaca, koji su iz znatielje doli u
hotel, da bi eventualno togod saznali o konferenciji efova opozicionih stranaka, koja se odravala u prvom spratu.
Policijski pristav Zetkovi dao je nareenje, da se sva ona lica, koja nisu
prijavljena u hotelu uhapse i predvedu na policiju. Tako je uhapeno 14 ljudi,
veinom omladinaca, koji su predvedeni na policiju i presluani. Makar da se
kod njih nije nalo oruje, oni su zadrani u pritvoru. Nekoliko minuta zatim
dola su u hotel neka nova lica, u kojima se prepoznavalo nekoliko detektiva,
konfidenata, a meu njima i vladin tajnik Hanu i vladin perovoa Kunc. Doavi u prvi sprat odmah su zatraili, gdje se nalaze dr. Spaho i dr. Behmen.
Kada su ovi izali iz salona u kojemu je odravana konferencija, jedan od policajaca izvadio je iz depa nareenje potpisano po efu redarstva dru Bedekoviu, na temelju kojega se imade kod dra Spahe i dra Behmena izvriti lina
premetaina. Iz sobe su ujedno izali gg. Davidovi, Koroec i ostali uesnici
konferencije, da bi doznali, to policija trai. S podsmjehom na licu dr. Spaho
rekao je policajcu: Molim, izvolite. elite li moda da se svuem? U prisustvu
Davidovia, Koroeca i ostalih, jedan je policajac pretraio sve depove dra
Spahe i dra Behmena, opipavajui ih od glave do pete. Svi prisutni pravili su
za vrijeme pretresa ale, i tako je g. dr. Koroec kod pretresa g. dr. Spahe govorio: Pogledajte da nije to ukrao na dvoru!. G. Pavle Radi alio se: Neete nita nai sumnjivoga, osim moda pozivnice na dvorski bal!. I zaista u
depu g. dr. Spahe naena je pozivnica za dvorski bal, to je izazvalo veselo
raspoloenje i grohotan smijeh.
88
Policija je naime na pritubu onog Orjunaa, koji je tapom pokuao da

udari dra Spahu za vrijeme vonje u koiji, koji je policiji dojavio, kako je dr.
Behmen navodno izvukao revolver htjela da pronae taj revolver. Prema izjavi jednog policajca ef je policije bio ve izdao i potpisao pismeno nareenje
da se uhapsi dra Spahu i dra Behmena, u sluaju, ako se kod njih nae revolver
i ako ne budu posjedovali dozvole za noenje oruja.
Ta je premetaina zavrena negativnim rezultatom, te su se policajci iza
toga povukli.
Nije prolo etvrt sata, ponovo se u Palace hotel povratila nova ekspedicija
policajaca sa novim nareenjima, da se kod dra Spahe i dra Behmena imade
izvriti pretraga prtljage. Tog momenta se prtljag spomenutih ministara nalazio
u Grand hotelu, pa je smjesta telefonirano, da se ova prenese u Palace hotel.
Kad je prtljaga dovezena, izvrena je pomna pretraga svih predmeta, koji su
se nalazili u nekoliko runih kovega, ali nije nita naeno. Za vrijeme pretrage
veeg runog kovega policajac je naiao na jedan tvrdi predmet i sigurno iz
kurtoazije nije htio da ga otvori prije nego bi vlasnika stvari zapitao to je to
unutra. Dr. Spaho je policajcu odgovorio: To je red sv. Save I. stepena. Meu
prisutnima nastao je ponovo grohotan smijeh.
Poslije izvrene pretrage sastavljen je zapisnik, u kojemu stoji, da kod premetaine prtljage dra Spahe nije naeno nita sumnjivo. Spomenuti politiari,
uesnici konferencije povukli su se ponovo da nastave vijeanja, koja su potrajala do poslije devet sati na veer.143
Atentat na Mehmeda Spahu 1927. ili kako je izgledao vatreni okraj na
Vratniku
Trei pokuaj atentata na Spahu dogodio se 1927. u vrijeme predizborne
kampanje. Naime, na izborima 11. 9. 1927. dr. Mehmed Spaho je bio nosilac
liste Demokratske zajednice za rako-zveanski (tj. novopazarski) okrug.
Harun Crnovranin smatra da je upravo to kandidiranje u Sandaku i na listi
DZ bio razlog da dr. Milan Srki i radikali povedu estoku kampanju protiv
JMO i Mehmeda Spahe, to je rezultiralo odlukom o Spahinoj likvidaciji. Za
to ne postoje nikakvi argumenti, ali se vjeruje da je to bila odluka Radikalne
stranke, a kao izvrioci odluke o likvidaciji izabrani su muslimanski radikalski
omladinci iz organizacije Osman iki, koji su u predizbornoj kampanji
meu muslimanima agitirali da glasaju za Radikalnu stranku. Sekretar te
143
Pravda, br. 28. februara 1925.
89
stranke Mahmut Alajbegovi i Ahmed Kemura, inovnik Gradske tedionice

u Sarajevu izvrili su pokuaj atentata na Spahu 3. septembra prilikom Spahinog predizbornog govora na Vratniku. Alajbegovi je kasnije, nakon otrih protesta Uzeir-age Hadihasanovia i efkije Behmena, osuen na simbolinih 6
mjeseci zatvora.
Ovaj atentat od 3. septembra 1927. godine bio je posebno istraivan, kako
od policijskih struktura tako i od medija, pri emu je partijski list Pravda bio
osobito detaljan. Naime, za 3. septembra 1927. je bio zakazan sastanak lanova
JMO sa dr. Spahom u Hendinu mektebu u Sarajevu. S obzirom da je skup bio
planiran u zatvorenom prostoru, policijska direkcija nije pripremala nikakvo
dodatno policijsko osiguranje, nego je samo imenovala jednog svog agenta,
Bajru Avdia, do prisustvuje sastanku, ali samo s ciljem da slua govore i o
tome izvijesti policijsku direkciju. Takoer je bilo nareeno komandiru policijske karaule na Vratniku, koja je bila u neposrednoj blizini reenog lokala,
da pazi na mir i red u blizini, ali da ne unie u lokal, ako ne bude pozvan.
Policijski izvjetaj istie da policiji nije bilo poznato da lanovi drutva
Osman iki namjeravaju ometati sastanak Spahe sa lanovima svoje
stranke te nije ni upadno bilo da je to drutvo na istu veer imalo zabavu (bestilj, kuhanje pekmeza) u svojoj bai, koja je udaljena od Hendinog mekteba
vie od kilometra.
Policijski izvjetaj naglaava kako je drutvo Osman iki slino drutvima Orjuna, Srnao i Hanao, da u tim drutvima ima mladia usijanih glava, ali ga policija zbog toga ipak ne moe drati pod paskom svaki put,
kad se negda dri sastanak ljudi iz protivnog tabora.
Nakon to se desila pucnjava, agent Avdi, premda nije imao zadatak da
radi na obezbjeenju nego samo na informiranju, dao se u potjeru za Alajbegoviem.
Agent Avdi je u svom izvjetaju 3. septambra 1927. zabiljeio slijedee:
U 20 sati otpoela je konferencija JMO u Hendinu mektebu. Govorio je
dr Spaho pred oko 300 prisutnih. Oko 21 sat doao je u salu Alajbegovi u
drutvu 7-8 drugova. Bilo je neko vrijeme mirno, ali kad je dr. Spaho spomenuo
gradskog komesara, netko je uzviknuo 'ivio komesar'. Nekoji su opet poeli
vikati 'dolje komesar' i pokazivali Alajbegovia, kao sekretara komesarova.
Masa se je uzbunila i dolo je do guve. Alajbegovi je izvadio revolver i opalio
jedan metak u plafon. Odmah iza toga izgubio se je u masi i na avliji ispaljen
je jedan metak. Kasnije se je ulo jo nekoliko hitaca.
90
Ja sam se progurao kroz masu, te dostigao straara Jakubovia i sa njim

trao za napadaima, koje je masa gonila. Alajbegovia sam pozvao 'u ime
zakona' da stane, kad smo ga pristigli, a pri tome masu zaustavljao, obeavajui im, da e napadai biti uhapeni. Oko 60 koraka bili smo u razmaku od
Alajbegovia. On se je okrenuo i pucao na mene i straara tri puta. Mi smo se
uklonili i on se je u ulicama izgubio. Tada sam se sa straom vratio od mase
to smo mogli natrag.
Ovaj cio dogaaj odigrao se je trenutano, sve se je zbilo u par minuta.
Sa Alajbegoviem sam vidio jo dvojicu kako bjee, ali ne znam to je od
njih bilo.
Napominjem da je dr. Spaho upozorio Alajbegovia i drugove da se udalje,
jer veli da ovo nije zbor, ve konferencija.
Ne znam tano ili je Alajbegovi pucao iz revolvera ili iz floberta.
Nakon toga je Policijska direkcija 4. septembra dostavila velikom upanu
Sarajevske oblasti opiran izvjetaj o dogaaju u Hendinom mektebu i atentatu Mahmuta Alajbegovia na Mehmeda Spahu, kako je ta pucnjava okarakterizirana.
U ovom se izvjetaju najprije kae kako je ministar trgovine i industrije dr.
Mehmed Spaho drao konferenciju u Hendinom mektebu na Vratniku 3. septembra, u 20 sati, a i drutvo Osman iki u isto vrijeme dralo svoju zabavu
u Medresama, takoer na Vratniku.
Prema ovom policijskom izvjetaju, oko 20:30 sati nekoliko lanova udruenja Osman iki uputilo se sa zabave na konferenciju Mehmeda Spahe
u Hendin mekteb. Meu njima bili su Mahmut Alajbegovi, Ahmed Kemura,
Zalihi Hilmija i njegov brat Hivzija, Alija Burek, Mahmut Muli i Mustafa
Kaporija. Kada su uli u salu gdje je Mehmed Spaho drao govor, njemu se
pribliio Mahmut Alajbegovi, dok su ostali bili blie ulaznim vratima. Prikazujui politiku situaciju dotakao se je dr. Mehmed Spaho u svom govoru i
pitanja optina i spomenuo i Komesarijat sarajevske gradske optine. Pri spomenu Komesara sarajevske gradske optine, povikao je Mahmut Alajbegovi
'ivio komesar', na ta su pali odgovori Dolje komesar. Na taj poklik odgovorio je Mahmut Alajbegovi povikom I komesar je Musliman. Na ove rijei
upozorio je dr. Mehmed Spaho Mahmuta Alajbegovia, da njemu nije tu mjesto.
Ove primjedbe Mahmuta Alajbegovia izazvale su neraspoloenje prema
njemu meu prisutnim, koji su protestirali, to je Alajbegovi sa svojim drugovima uopte doao na konferenciju, jer da su oni bukai, koji su doli na
91
konferenciju jedino u namjeri da je ometu. Iz tih prepirki nastala je guva i

dolo je do otvorenog napadaja tapovima i stolicama. Kao napadai tapovima oznaeni su Alija Burek i Hilmija Zalihi. U toj guvi upotrijebio je Mahmut Alajbegovi i oruje i opalio nekoliko hitaca iz revolvera. U guvi je teko
ozlijeen revolverskim metkom u glavu Sulejman Biber, dok je Mustafa Debo
zadobio laku ozljedu na glavi. Ozlijeenim je pruena prva pomo na karauli
Vratnik, te je Sulejman Biber budui tee ozlijeen preveen u Dravnu bolnicu
gde je zadran. U izvjetaju se precizira kako je Alajbegovi imao revolver
u ruci i na izlaznim vratima iz mekteba nakon nastale guve, opalio preko desnog ramena iza lea hitac prema sali, u kojoj je dr. Mehmed Spaho drao konferenciju. Nadalje je ustanovljeno da je revolver imao i Kemura Ahmed, no da
je i on pucao nije se moglo do sada provedenim izvidima ustanoviti. Stvarni
napadaj tapom vrio je Zalihi Hilmija. On je navodno i ozlijedio Mustafu
Debu udarivi ga kamenom u glavu.
Mahmut Alajbegovi upotrebio je oruje i na ulici i, progonjen od policijskih organa u cilju hvatanja, opalio je na ova tri revolverska hitca, to mu je
dalo mogunosti da pobjegne te se cijele noi nije mogao da pronae. Tek u
jutro pronaen je u svom stanu.144
Mahmut Alajbegovi je negirao da je pucao te noi. U izjavi koju je Alajbegovi dao stoji slijedee:
Alejbegovi Mahmut, sin Omerov, iz Sanskog Mosta, 28 godina star, honorarni dnevniar kod velike upanije u Sarajevu, sa stanom u Odobainoj
ulici izjavljuje:
'Ja sam bio na zabavi bestilju koji su prireivali lanovi udruenja
'Osman iki' u Medresama. Oko 9 sati na veer poao sam u drutvu sa jo
nekolicinom, da se proetamo po mahalama. Na svom putu proli smo ispred
Hendina mekteba, i kad smo tu doli, uli smo, da imade neki zbor u mektebu.
Na predlog nekolicine lanova unili smo u salu i tu sam vidio g. dr. Mehmeda
Spahu pri odravanju govora. Kad je dr. Spaho poeo da govori o komesaru
gradske optine sarajevske, neko je od naih lanova povikao: ivio komesar. Na to su pali povici: Jebite mu mater na to su drugi odgovorili takoer
pogrdnim izrazima. Ja sam stajao u blizini dr. Spahe i kad su poele pogrdne
rijei da padaju, dr. Spaho upravio je svoj pogled na mene i rekao: Alajbegoviu, napolje. U tom momentu osjetio sam udarac u prsa tapom. Ja sam
digao svoj tap u vis u cilju odbrane, no u tom momentu mi je neko istrgao
144
92
tap iz ruke. Na to sam se ja uhvatio rukom za dep na pozadi hlaa, da markiram hvat za revolver, kako bih samo dobio prostora da doem do izlaznih
vrata. To mi je uspjelo i kad sam dospio do izlaznih vrata, stajao je na vratima
jedan straar i povikao 'Mir, policija'. U tom istom momentu uo sam revolverski hitac i opazio svjetlo preko moje glave. Ko je pucao nisam vidio. U prvi
momenat sam bio miljenja da je pucao straar, no kasnije sam saznao da straar nije pucao. Pri samom izlazu iz zgrade mekteba uo sam drugi hitac, na
to sam ja poeo da bjeim u pravcu prema karauli. Iza mene su letjeli nekolicina, a pred sobom sam opazio jedno lice koje je takoer bjealo i iza svojih
lea, okrenutom rukom pucalo. Ko je to bio nisam vidio. Ja sam tome licu vikao
neka ne puca, jer e me ubiti i okrenuo pravac svoga puta, te pokrajnim ulicama doao kui. Ja nisam nikoga napao. Nisam pucao niti uopte revolvera
kod sebe imao. Pucnjavu sam uo, ali nisam uo, ali sam opazio, ko je pucao.
areni tap, to se nalazi zaplijenjen, moj je tap, koji mi je napoznata osoba
iz ruke jo u sali otela.
Poriem navode policijskog agenta Avdia, da sam na njega i straare
pucao, jer ja uopte revolvera imao nisam. Isto tako nisam mogao pucati ni
na ulaznim vratima iz mekteba, kako to tvrdi zamjenik inspektora straa Ibro
(negdje se spominje kao Hilmija?) Avdi, kad revolvera nisam imao.145
Ahmet Kemura, sin Muhamedov iz Sarajeva, star 25 godina, inovnik
Gradske tedionice, nastanjen u ulici Husein kapetanovoj 32 izjavio je da je sa
lanovima udruenja Osman iki bio na druenju u Medresama i kad sam
uo da su neki lanovi otili na konferenciju ministra Spahe, poao je i on.
Doavi u mekteb, uniao sam u salu i opazio dvojicu lanova, i to u Sali, te
sam ih uputio da me ekaju pri vratima, dok je Alajbegovi bio blizu govornice.
Kad je g. ministar poao da govori o komesaru gradske optine sarajevske,
pao je poklik 'ivio komesar'. Na to je Alajbegovi rekao i komesar je Musliman. Gosp. ministar Spaho upozorio je Alajbegovia, da njemu nije tu mjesto. Pri tom je neko od prisutnih opsovao nekom drugom majku i uz ove psovke
narasla je guva. Poeli su padati udarci stolicama i tapovima. U tom momentu uo sam pucanj. Ko je pukao nisam vidio, samo su neki vikali 'Alajbegovi puca, drite ga'. Ta guva zahvatila je i mene, te sam i ja primio nekoliko
udaraca. im sam se doepao izlaza, ja sam otiao natrag u medresu. Iz mekteba iao sam sm u medresu.
Ja udarao nisam nikoga, niti sam pucao. Ja sam uo jedan pucanj, no ko
je pucao nisam vidio.
145
93
Ja sam iz medrese otiao u mekteb jedino u namjeri, da odstranim nae

lanove sa konferencije g. ministra, da ne bi dolo do kakova nereda, poto
sam se kao predsjednik kvarta drutva 'Osman iki' koje je te veeri davalo
zabavu u medresi smatrao odgovornim za red i ponaanje lanova.
Meutim, Kemura je suoen sa Mustafom Debom, koji je tvrdio da je Kemura trao ulicom s revolverom u ruci. Kemura je to negirao tvrdei da je
Debu naao u karauli Vratnik, gdje je Debo stigao prije Kemure.
Hilmija Zalihi, sin Atifov iz Sarajeva, star 24 godine, po zanimanju kiridija, izjavio je kako je u mekteb doao skupa sa svojim bratom Himzijom, a
u medresi nije nikako bio. On kae kako je ubrzo nakon njegova dolaska u
mekteb, gdje je ve bilo dosta svijeta, dolo do guve. Udaralo se je tapovima
i stolicama. Pri tom sam opazio jedno, meni nepoznato lice u dugom kaputu
kad je iz revolvera, tanke cijevi preko ramena pucalo. im sam uo pucanj, ja
sam otiao. Udario nisam nikoga, niti sam imao tap u ruci.
Hilmijin brat, Himzija Zalihi, star 27 godina, radnik, kae kako uope nije
bio u mektebu, nego je traei brata proao sluajno ispred mekteba i primijetio veliku viku i galamu. Htijui provjeriti da li je njegov brat tamo, poao
je u mekteb, ali su ga straari uhvatili i pritvorili. Poto nisam ni bio u mektebu nije mi poznato, ni da li je ko pucao, a jo manje ko je pucao.
Mahmut Muli, sin Mustafin, maltarski pripravnik, iz Sarajeva, star 25 godina, takoer je izjavio da nije bio u mektebu, nego se uz put pridruio Kemuri
i ostalim lanovima drutva Osman iki i s njima otiao u mekteb. im
sam vidio salu prenatrpanu da se nije moglo ni pristupiti u salu, ja sam otiao
kui, i za vrijeme dok sam ja bio u mektebu nije se nita dogodilo.
Alija Burek, sin Mehin, iz Sarajeva, star 40 godina, teak, nastanjen u Lodarici ulici broj 30 izjavio je kako je iz medresa sa nekoliko prijatelja otiao u
Mekteb i uniavi u salu stao sam blizu vrata, jer radi svijeta nisam mogao
pristupiti u unutranjost sale. Nakon nekoliko minuta, to sam ja u sali stajao,
nastala je guva u sali i poklici 'napolje'. Ja sam odmah iziao i otiao kui.
Nisam nikoga udario niti sam vidio da je kogod koga udario. Nisam vidio ni
ko je pucao, niti sam uo pucanje.
Edhem Ljutika, sin Jusufov iz Sarajeva, star 27 godina, loa kod elektrane,
izjavio je kako je u drutvu sa Mahmutom Alajbegoviem i Alijom Burekom
i jo nekim lanovima otiao iz medrese na zbor u mekteb. Kad smo unili u
salu i kad je dr. Spaho spomenuo komesara gradske optine sarajevske, povikao
je Omer Burek (podvornik kod elektrine centrale) ivio komesar. To je vik94
nuo i Mahmut Alajbegovi. Na to sam uo povik napolje Alajbegovi i u

tom momentu nastala je guva. Ja sam odmah iziao iz mekteba i otiao kui. uo
sam pucanj iz revolvera, no ko je pucao nisam vidio. Ja nikoga udario nisam.
Alija Hati, sin Ibrin, iz Sarajeva, star 53 godine, trgovac, nastanjen u ulici
Bistrik br. 43, izjavio je slijedee: Meni je jutros u kafani Mehmeda Paalia
u Bistriku pripovijedao Mustafa Bradari, da je njemu njegov drug (meni ime
nepoznato), koji je dne. 3. t. mj. bio na bestilju u medresi rekao, da ga je na
bestilju vidio sluga komesara Hadiomerovia i kad ga je vidio, rekao mu 'ba
neka si doao, trebae mi, ali to si sa enom doo?'. Nato se to odnosilo nije
mi poznato; to e znati Mustafa Bradari.
Slino je izjavio i Bradari Mustafa, sin Vejsilov, star 35 godina, radnik,
nastanjen u ulici Begovac br. 50. On je kazao kako je bio na zabavi u medresama, gdje se sastao sa Omerom Mehiem, namjetenikom gradske optine.
Dok smo mi razgovarali pristupio je k nama i nadglednik tala gradske optine imenom (nepoznato) i obrativi se Omeru Mehiu, rekao mu: 'Ba neka
si doao, treba e mi'. Na ta su se te rijei odnosile nisam tada razumio, jer
oni dalje o tome ni razgovarali nisu. Dok sam ja sjedio na zabavi u medresama,
otilo je nekolicina lanova drutva 'Osman iki' u dvije grupe na konferenciju u Hendin mekteb. im su oni otili, rekao je meni Omer Mehi: 'Idimo
kui biti e svata'. Ja sam tada odmah pozvao svoju enu i otiao kui, jer
sam se nadao i predviao neko zlo'.
Ibrahim Hadagi, sin Muharemov, iz Sarajeva, star 25 godina, radnik u sarajevskoj pivari, nastanjen u ulici Komatin-Sutorinska br. 6, izjavio je da je
bio prisutan na skupu u Hendinom mektebu, ali se udaljio im je nastala guva,
te iz vlastitog zapaanja nije mu nita poznato. Ja sam uo u sali dva revolverska hitca, a tko je pucao nije mi poznato.
Omer Mehi, sin Salinov, iz Mostara, star 39 godina, nadglednik gradske
opine, izjavio je da je sa enom bio na zabavi u Medresama, gdje mu je Mujo
Alender, nadglednik tala gradske opine, im ga je primijetio, kazao: Ba
neka si doao, treba e mi. Ja nisam znao ta on s time uope misli, no kad
su lanovi drutva otili u Hendin mekteb na skup meu kojima je otiao i
Mujo Alender, pale su mi njegove rijei na pamet i ja sam nasluivajui neko
zlo pozvao odmah enu i s njome otiao kui, ne ekajui rezultat njihova pohoda u Hendin mekteb. Sa mnom je otiao i Bradari Mujo sa svojom enom.
Dafer urkovi, sin Muharemov, iz Sarajeva, star 22 godine, obuar, nastanjen u ulici Vratnik Mejdan br. 17, izjavio je da je bio na sastanku u Hendi95
nom mektebu: Kad se je nakon nekoliko poklika 'ivio komesar' pojavila

grupa meu prisutnim u sali, ja sam htjeo da iziem napolje i upravo kad sam
se okrenuo i poao van i opazio sam Ahmeda Kemuru, gdje je digao u vis tap
da me udari u kojem sam momentu ja zgrabio stolicu na kojoj sam sjedio i stavio je pred glavu radi odbrane. Kemura je drao tap za donji kraj te mu je pri
udarcu po stolici upao gornji kraj meu sastavne dijelove stolice i ja sam mu
tako trgnuvi stolicom istrgao iz ruku i tap. Da li je pri dolasku u salu imao
Kemura tap, nisam vidio, samo je bilo nekoliko tapova na zemlji, koji su u
guvi jedan drugim otimali. tap sam predao komandiru karaule Vratnik. Izmeu predoena mi dva tapa prepoznajem u onom debljem i izaranom tap
koji sam Kemuri iz ruke istrgao. urkovi dalje opisuje kako je tom prilikom
vidio i Mahmuta Alajbegovia koga su prisutni gurali izlaznim vratima. Kad
je Alajbegovi doao do izlaznih vrata, uhvatio ga je iza lea komandir karaule
Vratnik, i u tom momentu opazio sam kad je Alajbegovi digao ruku, i preko
desnog ramena iza svojih lea opalio revolverski hitac u salu. Gdje je hitac
udario nisam opazio, jer se nisam ni okreao, nego jedino nastojao da as prije
doem do izlaza.
Alajbegovi se je istrgao komandiru karaule Vratnik i kroz hodnik poletio
vani gdje sam ponovo vidio kad je u hodniku opalio drugi hitac u vis, ime mu
je uspjelo da se doepa izlaza. Gdje je hitac udario nisam vidio, jer sam i od
straha pred nesreom gledao, da se to prije doepam izlaza. im sam iziao
iz hodnika, otiao sam kui te mi nije poznato ta se je dalje na ulici dogaalo.
Prilikom suoenja Kemura je tvrdio da tap, o kojem govori urkovi, pripada Alajbegoviu, a da je on, Kemura, imao drugi, mnogo tanji tap, koji mu
je u guvi ispao.
Osman engi, sin Arifov iz Sarajeva, star 24 godine, zvaninik kod Delegacije Ministarstva finansija u Sarajevu, izjavio je da je 3. septembra bio od
pola osam do 1 sat nou u prostorijama medrese na zabavi udruenja Osman
iki. On kae da je itavo vrijeme svirao na zabavi u medresi, da nigdje nije
iao iz medrese i da ne zna ta se deavalo u mektebu.
Mujo Kotorija, zvani Sabljica, sin Muratov, star 28 godina, iz Sarajeva,
monter u gradskom vodovodu, izjavio je da je od pola sedam poslije podne do
pola noi bio na zabavi drutva Osman iki u prostorijama medrese i iz
tih prostorija u to doba nije nikuda odlazio, te zbog toga nije istina da me je
mogao iko vidjeti u prostorijama Hendina mekteba spomenute veeri, jer tamo
uopte iao nisam.
96
Omer Burek, sin Salihov, iz Sarajeva, star 23 godine, posluitelj kod uprave
tramvaja, kazao je da je bio u prostorijama medrese i odatle sa Alajbegoviem
i jo 60-70 lanova drutva Osman iki poao u Hendin mekteb. On kae
da nije znao zato tamo idu, a kada su uli u mekteb, on je uavi u salu stao
pored vrata, te kada je Alajbegovi uzviknuo ivio komesar i on je nakon
toga uzviknuo istu parolu. U tom momentu nastala je guva i padali poklici
'ivio komesar'. U toj guvi niti sam ja koga udario, niti tko mene. Revolvera
imao nijesam. U sali nisam uo revolverski pucanj, nego sam to tek uo, kad
sam ve vani bio. Ko je vani pucao ne znam, samo sam uo gdje drugi kau da
straari pucaju.
Salko Tali zvani Mujo Svjetlica, sin Mustafin, star 55 godina, iz Prozora,
po zanimanju duner, nastanjen u Gornjim ebedijama na Vratniku, izjavio
je da je bio prisutan na zboru u Hendinom mektebu, te kada je Spaho pomenuo
komesara gradske optine jedan mladi je povikao ivio komesar. Na taj
povik odgovorilo mu je jedno drugo lice 'Nek se stranke bore kako znadu',
nato je on opsovao mater onoj stranci koja je tu. Tim povodom nastalo je komeanje oko mene i ja sam vidio kada je to isto lice potegao revolver, podigao
ga u vis i htjelo da pukne. Opazivi to, ja sam dotinog uhvatio za ruku, istrgao
mu revolver iz ruke, sprijeivi ga time da opali hitac i oborio zemlji, povikavi:
'Brao, drite ga, ovaj hoe zlo da uini'. Oni koji su oko mene stajali prihvatili
su ga iz mojih ruku i izgurali napolje. Na izlaznim vratima uo sam hitac i primijetio da je udario u iu na sredinu sobe, u kojoj je odravana konferencija.
To je bio prvi hitac koji sam ja uo. Ime lica kojem sam ja oteo revolver nije
mi poznato, ali drim da bih ga mogao prepoznati kad bih ga vidio. To je lice
poznato i Zalihi Hilmiji, koje je stajalo desno od spomenutog lica. Revolver
koji sam iz ruke spomenutog lica oteo predao sam na karauli Vratnik organima
strae.
Prilikom suoenja sa Hilmijom Zalihiem i Omerom Burekom, Tali Salko
je izjavio da misli da je revolver istrgnuo iz ruke Omera Bureka, ali se ne bi
smjeo zakleti da je to bio ba on (Burek) ili neko drugi.
ef agenata, Zaharije ubeli, u svom iskazu od 4. septembra 1927, pak,
oslanjajui se na izjave agenta Avdia, nesumnjivo je tvrdio da je Alajbegovi
pucao. ubeli u svom izvjetaju najprije naglaava kako je taj mekteb podignut u bezimenom orsokaku, udaljen oko 20 metara od glavne ceste, a dvorite, povrine 7 x 8 metara, ograeno je visokim zidom i u njega se ulazi kroz
dvokrilna vrata. Preko dvorita je ulaz u sam mejtef i u onu sobu, koja lei s
desnu stranu ulaza. Soba je velika 10 x 7 metara. U sredini sobe, na plafonu
97
nalazi se mala elektrina svjetiljka sa jednom aruljom, a s lijevu stranu objeen je obini zidni sat; ima stol i tri stolice, te 6 dugakih klupa za sjedenje.
S desnu stranu od ulaza u oku bio je postavljen astal, sa kojega je gospodin ministar drao govor. Preko puta lijevo od njega pojavio se je prvi izaziva,
udaljen oko 4 metra od njega. Kad je nastala guva, hitac je bio opaljen sa
ulaza s desne strane i po svoj prilici bio namijenjen u svjetiljku, koju je promaio i odbio se o plafon. Pravac hitca ide s desna na lijevo, udaljen od gospodina Ministra po prilici 4 metra i po svemu se vidi da nije bio nikome
namijenjen nego svjetiljci ili da meu prisutnim izazove samo zabunu. Kad je
nastala guva i Alajbegovi bio po naredniku Avdiu s lea zadran na izlazu
u dvorite, pucao je Alajbegovi, po tvrenju ovog narednika, preko njegovih
ramena u hodniku, i pogodio u oak zida s desnu stranu pod sam plafon. Ovo
je bio veoma opasan hitac i sva srea, da nije stradao prvi narednik, a onda
ko od ostalih, koji su prvog izazivaa (Burek?) istjerivali.
Oba se projektila nalaze u aktu. S prileeih fotografija moe se vidjeti pravac, u kojem je pucao.
Pisanje lista Pravda o atentatu 1927.
List Pravda je piui o ovom atentatu od 3. septembra 1927. prilikom skupa
to ga je u V gradskom kotaru, na Vratniku, drao Spaho, isticao kako je na
skupu bilo oko 1000 ljudi. Spaho je govorio o ciljevima Demokratske zajednice
i o socijalnim problemima, te istakao problem Sarajeva, naglaavajui kako su
tu muslimani zapostavljeni u upravi. Dok je Spaho govorio o nepravdama
prema muslimanima u Sarajevu, voa ikievske organizacije i inovnik Sarajevskog velikog upana Mahmud Alajbegovi (...) i inovnik Sarajevske
gradske tedionice Ahmet Kemura, koji su se sa nekoliko Cigana neopaeno
uvukli u salu, poeli su da larmaju i ine upadice u govoru g. ministra. Pravda
je izvjetavala kako su na te upadice prisutni zatraili od njih da napuste salu,
ali su oni umjesto toga poeli toljagama oko sebe razbijati, a zatim i pucati.
Nisu pogodili Spahu, jer je metak upuen u njegovom pravcu zavrio u ietu.146
Nekoliko dana nakon atentata Pravda je detaljno opisivala atentat. List se
oslanjao na policijske izvjetaje, s obzirom da je ubrzo poslije pokuaja atentata
na Spahu 3. septembra policija uhapsila sve vinovnike tog ina. Policija je rekonstruirala dogaaj na slijedei nain: U subotu, u Medresetima, gdje se nalaze prostorije udruenja 'Osman iki' priredilo je drutvo svoj 'bestilj'. Kad
146
98
Pravda, br. 72, 4. 9. 1927, str. 1. Komesarovi i upanovi inovnici pucaju na aktivnog ministra.
je dolo vrijeme sastanka u Hendinom mektebu, otili su gore spomenuti da

ometu ovaj sastanak. Kada je ministar g. dr. Spaho doao u svom govoru do
komesarijata i kada se specijalno poeo baviti oko sarajevskog komesara, ova
grupa omladinaca poela je klicati: ivio komesar, na to su ostali odgovorili: Dolje komesar. Sakupljena masa je navalila htijui ih odstraniti iz mektebske sale, ali su omladinci upotrijebili oruje. Prvi hitac je pao put elektrine
lampe, sa namjerom da se utrne svjetlo. Hitac nije pogodio lampu, ve je pao
pored nje, odbio se i pao nedaleko g. dra Spahe. Nastala je guva. Pao je jo
jedan hitac. Komandant karaule g. Avdi je doepao Alajbegovia za iju i
poeo ga gurati van u dvorite, htijui ga zatvoriti. Kad ga je izgurao na ulazna
vrata mekteba i avlije, Alajbegovi je trgnuo revolver i ponovo poeo pucati.
Policija je nakon toga uhapsila poinitelje 'atentata'. Dan nakon toga Mustaj-beg Halilbai je doao u Policijsku direkciju i razgovarao sa policijskim
inovnikom Fehimom Musakadiem, koji mu je dozvolio da posjeti atentatore,
premda je istraga bila u toku. Halilbai se izgovarao da eli razgovarati sa
poiniteljima pucnjave kako bi ih pitao koga ele angairati za branitelja. U
isto vrijeme je u Policijskoj stanici vien i Mehmed Remzi Deli, inovnik velikog upana. Tvrdi se da je glavni atentator Alajbegovi bio zajedno s Mehmedom Remzijom Deliem u Beogradu i da su se dan prije otuda povratili u
Sarajevo. (...) Alajbegovi je itavu subotu proveo u pripremama za sastanak
'ikinovaca' u njihovim prostorijama, odakle su i krenuli naoruani revolverima
i toljagama na na zbor na Vratnik.
Zna se da je dva sata prije atentata Alajbegovi sa jo nekim 'ikinovcima'
bio kod komesara Ibrahima Hadiomerovia, koji je ujedno i predsjednik udruenja 'ikinovaca'. Tu su oni u gradskoj vijenici u komesarovoj kancelariji
proveli dulje vremena u konferisanju.
U subotu po podne telefonirao je Alajbegovi gradskom dohodarstvenom
uredu, slijedee: Po nalogu g. Velikog upana Nikolia umoljavate se da gradskog maltara Sulejmana Dikia pustite iz slube jer imade isti vanu sjednicu
u drutvu 'Osmana ikia'.
Telefonsku vijest primio je jedan zvaninik dohodarstvenog ureda, pa poto
u to vrijeme nije bio ef ureda prisutan, a niti njegov zamjenik, ve revident
Duan Milanovi, to je isti revident dozvolio da Sulejman Diki 'napusti
posao', nakon ega se on pridruio atentatorima na Vratniku.
Jedan saradnik Pravde je posjetio u Dravnoj bolnici ranjenog Sulejmana
Bibera. Biber je priao da se nalazio blizu Alajbegovia kada je ovaj pucao.
99
Biber je odmah pokuao oteti Alajbegoviu revolver, ali je dobio udarac toljagom po ruci, a potom i po glavi, uslijed ega je Biber izgubio svijest, a Alajbegovi uspio pobjei.147
147
100
Pravda, br. 73, 6. septembra 1927, str. 2, Poslije dogaaja na Vratniku.
DJELATNOST MEHMEDA SPAHE NAKON 1929.
oba nakon 1929. godine u ivotu dr. Mehmeda Spahe moemo promatrati u dva posve odvojena razdoblja. Prvo razdoblje, koje traje od
zavoenja diktature 1929. do 1935, moemo podijeliti u dva kraa
razdoblja: 1929-1932, koje karakterizira politiko mirovanje Mehmeda Spahe,
drugo razdoblje 1933-1935 obiljeeno je Spahinim opozicionim nastupom
prema reimu. Vrijeme nakon 1935. je doba Spahina neprekidna sudjelovanja
u vlasti, i to je najznaajnije doba u Spahinoj politikoj aktivnosti, dosad, uglavnom, manje istraeno.
Mehmed Spaho 1929-1932.
Zavoenje estojanuarske diktature i sudbina dr. Mehmeda Spahe
Zavoenjem estojanuarske diktature 6. januara 1929. politiki ivot u Jugoslaviji je ugaen, a sve politike partije vjerskog ili lokalnog obiljeja zabranjene. Ipak, u zemlji su stvorena dva kruga opozicije: jedan je beogradski
krug, koji je iz Srbije okupljao dio radikala vezanih za Glavni odbor Radikalne
stranke, demokrate oko Ljube Davidovia i Zemljoradniku stranku oko Joce
Jovanovia, dok je izvan Srbije ovom krugu pripadalo i vodstvo JMO sa Mehmedom Spahom, te SLS sa Antonom Koroecom nakon njegova izlaska iz
Vlade Pere ivkovia u septembru 1930. Zagrebaki opozicioni krug su inili
HSS i Samostalna demokratska stranka. Za nas je od kljune vanosti u ovo
doba vezanost Spahe za beogradski opozicioni krug, ali treba istaknuti kako
se tu ne radi o nekoj vrstoj organizaciji, kao to je to bilo u sluaju zagrebakog opozicionog kruga.148 Stoga je sam dr. Mehmed Spaho prestao politiki
aktivno djelovati, odnosno postao je ministar u penziji. Za Spahin odnos
prema estojanuarskom reimu vano je spomenuti nekoliko injenica. Prvo,
nakon to je Kraljevim ukazom 6. januara 1929. uspostavljena nova Vlada,
kojoj je na elu bio komandant kraljeve garde divizijski general Petar ivkovi,
kao jedan od moguih ministara u toj Vladi spominjalo se i ime dr. Mehmeda
148
Todor Stojkov, Opozicija u vrijeme estojanuarske diktature 1929-1935, Beograd: Prosveta, 1969, str. 89.
101
Spahe. Iz konteksta dogaanja moe se zakljuiti da je doista bilo pokuaja da

se Spaho uvue u Vladu. On sm je 9. januara, dakle svega tri dana nakon zavoenje diktature, prisustvovao sveanostima obiljeavanja roendana kraljice
Marije, te 10. januara posjetio kralja i razgovarao s njim, ali nije tano poznato
o emu su razgovarali. Ovdje je vano napomenuti da je obiljeavanje kraljiina roendana preraslo u pravu politiku manifestaciju, pa da je to bio prvi
veliki dogaaj u doba estojanuarske diktature. Moda ne bi bilo sporno to je
Spaho prisustvovao tom prijemu, na kojem je inae bilo oko 1200 gostiju, da
ak 600 pozvanih nije odbilo prisustvovati upravo zbog zavoenja diktature.
Uz to je Spaho dan nakon toga posjetio kralja! Iz jednog Spahinog razgovora
sa njemakim konzulom u Sarajevu Driefelom saznajemo da mu je doista nuena pozicija ministra u ivkovievoj Vladi, ali je on to odbacio zato to je od
njega bilo zatraeno da d svoj pristanak na podjelu Bosne.149
Njemaki konzul nije zabiljeio je li Spaho precizirao ko je to od njega i
kada traio, ali bi bilo teko zamisliti da kralj, ba u trenutku kada zavodi diktaturu kako bi ouvao jedinstvo zemlje, strateki bira Vladu kojoj u zadatak
stavljao podjelu Bosne! Podjela zemlje na banovine uslijedila je devet mjeseci
nakon toga! Prije bi se moglo zakljuiti kako je ovakva Spahina izjava njemakom konzulu bio njegov odgovor na Maekovu izjavu datu novinarima, u
kojoj je Maek optuio JMO i njezina potpredsjednika dr. Halid-bega Hrasnicu
to su odbacili njegov prijedlog za preureenje drave, koji je on iznio uoi
samog proglaenja diktature. Maek je, naime, 4. i 5. januara 1929. bio u audijenciji kod kralja i iznio gledite da se kriza moe rijeiti samo temeljnim
preureenjem drave, na bazi dravno-historijskih i kulturno-historijskih teritorija (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Crna Gora
i Makedonija), sa zakonodavnom i izvrnom vlau. Radi izvrenja tog programa imala bi se formirati nepolitika vlada, koja bi imala kraljevo povjerenje
i pruala garancije da e se takvo dravno ureenje izvriti. Kad je kralj s Maekovim prijedlozima upoznao efove stranaka bive vladine koalicije (a to
znai i lidera JMO dr. Mehmeda Spahu, op. H. K.) svi su bili saglasni u odbijanju preureenja drave i nain kako je to izloio Maek.150 Sutina je bila u
tome da je Maek traio temeljito preureenje drave, ali bez saradnje sa strankama vladine koalicije nego se oslanjajui iskljuivo na kralja. Zbog toga su
stranke vladine koalicije i njihovi lideri odbacili taj prijedlog, a sve je to dobrodolo kralju da ukine Ustav i uvede diktaturu.
149
Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu
i Hercegovinu, Sarajevo: Svjetlost, 1975, str. 192.
150
Lj. Boban, Maek i politika HSS, I, 41-42.
102
Djelatnost Mehmeda nakon 1929.
Kada su stranke vladine koalicije odbacile Maekove prijedloge, a kralj

uveo diktaturu, Maek je odrao jednu konferenciju za novinare u Zagrebu, te
je na toj konferenciji, izmeu ostalog, kazao: Upozoren sam, da je dr. Hrasnica, da opravda to to je odbio moj prijedlog za preureenje drave, izjavio
da je prijedlog odbio zato to on ide za diobom Bosne. Izjavljujem ovime, to
je uostalom svakom ovjeku jasno, da moj prijedlog ide za uspostavom Bosne
i Hercegovine onako, kako je bila prije podjele na oblasti. Da je zato Hrasnica
moj prijedlog, za koji da je i u dui i on, odbio iz jednostavne kukavtine. Ako
kada doe do diobe Bosne, imat e to bosanski muslimani da samo zahvale
kukavikoj politici dr. Hrasnice i drugova.151 Maek ovdje ne spominje Spahu,
nego Hrasnicu, ali je jasno da je Hrasnica razgovarao sa Maekom sa Spahinim
znanjem i u skladu sa njegovim uputama.
Za razumijevanja Spahina poloaja neposredno nakon proglaenja diktature
i pitanja da li je bio u kombinacijama za ministra u ivkovievoj Vladi, te objanjenja zbog ega nije uao u Vladu, vano je napomenuti da se JMO uzdrala od bilo kakvog komentara na vijest o proglaenju diktaure, ak je i list
Pravda jednostavno prestao izlaziti. S obzirom na svoju tradicionalnu politiku
i nastalu situaciju, vodstvo JMO se opredijelilo za liniju respektovanja reima
ali s vidnom namjerom da prati rad drugih stranaka i ne dozvoli zaostajanje
za njima, koje bi mogle ugroziti politiku perspektivu vlastite organizacije.152
Veliki upan sarajevske oblasti je 19. januara 1929. o dranju dr. Mehmeda
Spahe pisao predsjedniku Vlade Petru ivkoviu slijedee: Dosadanji voa
biv. Jugoslovenske Muslimanske Organizacije, g. dr. Mehmed Spaho, u razgovoru koji je imao sa mnom, izraavao je nadu da e novo politiko stanje doneti
dobra narodu i dravi. Smatrajui da je politika stranka, iji je bio ef, samim
zakonom prestala da postoji, - on mi je izjavio, da nema potrebe, da naroito
vlasti provode rasturanje Jugoslovenske Muslimanske Organizacije. Rekao mi
je i to, da su se odbori te stranke odmah sami rasturili i da su sa partijskih lokala skinuli partijska obiljeja. I preko svojih organa proveravajui, uverio
sam se u tanost ovoga posljednjeg. G. Spaho mi je rekao i to, da po njegovom
shvatanju, danas ne moe i ne treba ni jedna politika stranka da postoji i radi,
jer bi, kako on misli, postojanje jedne stranke logino izazivalo postojanje,
stvarno i ako ne i formalno, i drugih stranaka, moda istih onakvih kakve su
151
N. arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima, str. 263 (poziva se na Jugoslavenski list od 9. januara 1929).
152
N. arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima, str. 248
103
do sada postojale. Za sebe lino gospodin Spaho mi je rekao, da e se on odmarati, poto mu je odmor, sa pogledom i na stanje zdravlja, potreban. Od
jednog lica, kome se moe pokloniti vera, saznao sam, da je g. Spaho svojim
dosadanjim partijskim prijateljima u istom smislu govorio, savetujui ih da
sluaju naredbe vlasti, ali je istovremeno svakom rekao i to, da svaki motri
dobro na postupanje vlasti i da svaki sluaj nezakonitosti i nekorektnosti postupanja vlasti, dostavlja neposredno Njegovom Velianstvu Kralju, u vidu
albe.153
Upravo jednu takvu albu Spaho je poetkom februara 1929. uputio kralju
Aleksandru. alba je bila u formi pisma u kojem Spaho obavjetava kralja o
smjenama opinskih vlasti po Bosni i Hercegovini. Ovo pismo bi se moglo
protumaiti na dva naina: prvo, ono je dokaz osjeaja vlastite politike odgovornosti za dogaaje koji se odvijaju u zemlji, pa se eli skrenuti panja kralju
o potrebi da se takva politika odbaci, jer je tetna po interese drave; s druge
strane, ovo pismo sadri i odreenu dozu servilnosti i ukazuje kako je Spaho i
u to vrijeme nastojao zadrati komunikaciju sa kljunim politikim centrom
moi u dravi kraljem.154
Sasvim je sigurno da Spaho u ovo vrijeme neposredno nakon zavoenja
diktature politiki nije aktivan i da se izravno ne suprotstavlja novouspostavljenoj diktaturi. Policija, koja je Spahu dobro pratila, u jednom izvjetaju konstatira kako on ni u vrijeme privatnog posjeta Istanbulu, gdje je boravio od 18.
aprila do 11. maja 1929, nije nita radio protiv dananjeg reima i poretka u
dravi.155 U izvjetaju od 20. marta 1929. Policijska je direkcija izvijestila
velikog upana sarajevske oblasti Milana Nikolia da Spaho zalazi u prostorije
El Kamera i tamo sa svojim prijateljima igra domina i karata. Zatim zalazi u
duan trgovca i lana biveg vodstva ove stranke Uzeir-age Hadihasanovia,
gde se sigurno razgovara o politici i daju upute za dranje bivim partijskim
pristaama. Za vrijeme postavljanja novog optinskog vijea koncem januara
ove godine Uzeir-aga Hadihasanovi dolazio u duan optinskog vijenika
Ahmed-age Kumaina i govorio mu, sigurno se nee primiti dunosti optinskog vijenika, a isto tako vrlo nezgodnim rijeima se je izrazio za Nezir-agu
Ahmetaevia, to se je primio ove dunosti. A 16. maja 1929. Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu je javljala velikom upanu sarajevske oblasti
ABiH, VSO, Pov. Br. 71/1929; Usporedi: N. arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima, str. 263.
Usporedi: Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo: Preporod, 1997, str. 507.
155
N. arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima, str. 248
153
154
104
da Spaho odrava stalne kontakte sa svojim ranijim partijskim prijateljima i

da se stalno via u drutvu sa dr. efkijom Behmenom, dr. Mahmudom Behmenom, dr. Halid-begom Hrasnicom i drugim, da stalno zalazi u prostorije muslimanskog drutva El Kamer i prima svoje prijatelje u svom stanu.156
Spaho je, meutim, uporno odbijao sve zahtjeve novinara za intervjuima,
ali je u razgovoru sa S. Watsonom u etiri oka izrazio nezadovoljstvo postojeim reimom.157 Inae, ovaj se razgovor obavio u stanu dr. Mehmeda Spahe.
Dijelu ovoga razgovora je prisustvovao i Obren Vukmanovi, profesor sarajevske gimnazije. Prema izvjetaju Policijske direkcije od 27. juna, Spaho i
Watson su se susreli 26. juna u 15:00 sati. Dr. Vatson pokuao je odmah da
uje miljenje dr. Spahe o naim politikim prilikama, ali dr. Spaho u svojim
odgovorima bio vie nego zakopan. Vukmanovi je mislio, da je on smetnja
slobodnom razgovoru, radi ega se povukao u susjednu sobu, ostavivi dr. Vatsona nasamo sa dr. Spahom. Dijalog izmeu ove dvojice trajao je do 16 asova
nakon ega je dr. Vatson, u pratnji Vukmanovia, napustio stan dr. Spahe.
Ostavi sam sa dr. Vatsonom, upitao ga je Vukmanovi o impresiji, koju je
dobio iz razgovora sa dr. Spahom, a dr. Vatson je odgovorio, da je dr. Spaho
izbjegavao politike razgovore, uputajui se samo u objanjavanje kulturnog
i ekonomskog stanja bos. her. Muslimana. Ali, u izvjetaju od 30. juna veliki
upan je zapisao da je naknadno, i to posrednim putem, saznao kako je tekao
razgovor Spahe i Watsona. Na osnovu jedne izjave, koju je o razgovoru g.
Vatsona i g. Spahe dao u razgovoru sa jednim prijateljem g. ahinovi Meho,
lini sekretar g. Spahe i njegov bliski roak, g. Spaho se pred Vatsonom izjanjavao protivu dananjeg reima u naoj Dravi, a uzgred je napadao i Ministra Pravde g. Srkia, predstavljajui ga kao neprijatelja Muslimana.158 Zbog
toga ne bi trebalo iskljuiti mogunost da je u okolnostima estojanuarske diktature, u kojoj je Srki od poetka imao veliki utjecaj, neprijateljstvo Srkia
i Spahe moglo utjecati na Spahin izostanak iz vlasti.159
ABiH. VSO, 2486/29.
Nedim arac, Razgovori Roberta V. Sitona-Votsona u Sarajevu 1929. godine. U: Bosna i svijet, Sarajevo: Institut za istoriju, 1996, str. 181.
158
159
Dr Ivan Ribar, Politiki zapisi, II, Beograd: Prosveta, 1949, str. 28. Ribar pie kako je zavoenje
diktature zastrailo vodstvo JMO, a da je Milan Srki, koji je bio veliki protivnik uope postojanja neke
posebne muslimanske politike organizacije, bio kljuna osoba u potiskivanju Spahe iz vlasti. Srki je
jedva doekao as da se na svakom koraku moe osvetiti muslimanima za, kako se govorilo, zloine koje
su izvrili protiv srpstva. On je vostvo i prvake kadikad dijelio od samog muslimanskog stanovnitva, tvrdei da je vostvo to koje muslimanima eli da nametne separatizam i 'turski' mentalitet, i koje zahvaljujui
tome zadobija pri izborima masovno muslimansko povjerenje. Srki je pojedine u vostvu, a naroito
Spahu, zvao Turcima koji iskoriavaju islam u svoje partijske separatistike ciljeve.
156
157
105
Mada mnogi ukazuju kako je u ovo doba diktature Spaho najvei dio vremena posveivao filateliji,160 neki podaci ukazuju kako ipak njegov interes za
politiku nije posve prestao. Policijski izvjetaji svjedoe kako je Spaho primao
posjete prvaka JMO, ali dugo nije javno istupao. Ban Vrbaske banovine, Svetislav Tisa Milosavljevi, u svojim je Memoarima zabiljeio da je Spaho, ministar u penziji, posjetivi sa porodicom Banju Luku, 4. maja 1930. posjetio i
bana, a ban, koji je, inae, 1927. i 1928. bio skupa u Vladi sa Spahom, o tome
je referirao kralju Aleksandru u audijenciji 15. juna 1930. U tom razgovoru
Spaho je, prema Milosavljevievoj interpretaciji, sadanju podelu drave na
banovine smatra(o) jednom velikom dravnom potrebom, sa kojom se muslimani, iako su razbijeni i pocepani, moraju miriti. Jako mu je samo ao, to je
njihov verski zakon osakaen i to bez ikakve potrebe. Dalje (Spaho, H. K) veli
da su sve konfesije u zemlji, sem muslimana, dobile to je trebalo, a muslimani
su izgubili prava koja su pod okupatorima (tj. u doba austro-ugarske vladavine,
H. K.) imali. Dr. Spaho nalazi da je svemu ovome kriv ministar pravde dr. Srki, koji tu osvetu nad muslimanima izvodi iz linih razloga i po jednom
planu. Ban Milosavljevi kae da je taj dio njegova ekspozea kralj (je) paljivo sasluao, ali nije nita primetio.161
No, vrijedilo bi se malo zadrati na ovom podatku koga donosi ban Milosavljevi, jer on predstavlja dodatni argument tezi da je Mehmed Spaho izmeu
dva svjetska rata uvijek bio blizak vrhu jugoslavenske politike.162 Mustafa
Imamovi kao argument toj tezi navodi i pisanje Dragoljuba Jovanovia koji
je tvrdio kako je kralj Aleksandar Mehmeda Spahu pazio skoro isto koliko
Koroca, jer je muslimansku Bosnu, dakle Bosnu uope, mogao imati u vlasti samo preko Spaha ili nekog od Kulenovia, s obzirom da su se sa muslimanima vie nego sa Slovencima mogli ucjenjivati Hrvati.
Ovaj bi Spahin susret s banom Milosavljeviem mogao ukazivati i na Spahine namjere da u vrijeme diktature, premda je bio sklon saradnji sa beogradskim opozicionim partijama, ne prekine sve veze s vrhom jugoslavenske
160
Zna se da je tokom 1930. neke serije markica Spaho kupovao iz Istanbula (BIS, MH, Privatna korespondencija). Neke markice Spaho je kasnije prodavao. Tako je, naprimjer, Lujo J. Mohr iz Beograda 13.
3. 1935. pisao Spahi da pristaje od njega kupiti jednu englesku markicu ostatke Vae nekadanje zbirke
po cijeni od 550 dinara (BIS, MS, Ministar, dok. 3/1935). Meutim, on je i dalje prikupljao markice i fotografije. Fadil Zairagi iz Jajca je 15. 7. 1935. poslao Spahi jedan album fotografija koje je sa putovanja po
junoj Americi, Kini i Japanu nainio mornar Dervi Krlak i poklonio Spahi.
161
Svetislav Tisa Milosavljevi, Memoari. Banovanje. Banja Luka: Udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, 2005, str. 55.
162
Mustafa Imamovi, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata.
Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008, str. 135, biljeka 4.
106
politike, s obzirom na to da je znao da e ban Milosavljevi njegovo miljenje

prenijeti kralju Aleksandru. No, u to je vrijeme kralj pokuavao politiku krizu
rijeiti na drugaiji nain, te uope nije komentirao banove interpretacije razgovora sa Mehmedom Spahom, vie vjerujui Srkievim nego Spahinim konceptima rjeavanja jugoslavenske krize. Suoen s takvim ignoriranjem, Spaho
je ostao izvan vladajuih struktura u doba estojanuarskog reima, ali je sve
do 27. septembra 1931. uporno izbjegavao javno istupati. Tek e se tada on
oglasiti, potpisujui zajedniki proglas sa ostalim opozicionim liderima (A.
Stanojevi, Lj. Davidovi, J. Jovanovi A. Koroec, M. Spaho), koje u formi
saoptenja politikim prijateljima, poziva na apstinenciju od izbora za Narodnu skuptinu, jer novi Ustav i politiki zakoni koji su slijedili poslije njega
ne omoguuju da na izborima za Narodnu skuptinu dou do izraaja prave
elje i pravo raspoloenje naroda.163 Ipak, policijski su izvjetaji ukazivali
kako je Spaho pred novembarske izbore 1931. jednim pismom preporuio
svojim pristaama da izau na izbore. Uprava policije u Sarajevu je 6. novembra 1931. obavijestila Kraljevsku bansku upravu da je dola u posjed jednog
pisma koje je Mehemed Spaho uputio Uzeir-agi Krei, trgovcu u Sarajevu. U
tom pismu Spaho, izmeu ostalog, kae: Sad u nedelju su izbori za taj beogradski kooja parlament. Glasali mi muslimani ili ne glasali, isti e poslanici
biti izabrani. Ako diktatorska lista ne bude imala dosta glasova, Beograd i diktatorska tampa svalie svu krivnju na nas muslimane, koji neemo da spasavamo dravu, da nismo uz kralja, da se zbog nas ne moe nai zajam u
inostranstvu itd.
Zbog toga svega okrivie nas muslimane, i Srbi e poeti sa svojim starim
metodama, sa progonima protiv nas. Da se tome svemu izbjegne i da pokaemo
naim neprijateljima, da smo i mi na kraju krajeva za ovu Dravu i za Kralja,
iako smo protiv Diktature, to Te molim porui naim prijateljima da u to
veem broju izau svi u nedelju na izbore i da glasaju makar i preko srca za
ovu jednu jedinu listu, koja je postavljena. To ih ne kota nita, a otkloniemo
od sebe svaku odgovornost. Dananji reim tako i tako ne moe dugo trajati i
mi emo priekati jo nekoliko mjeseci, pa emo opet uzeti vostvo u svoje
ruke164
T. Stojkov, Opozicija, str. 121.
ABiH, KBUDB, pov. br. 4045/1931. Mada je teko posvjedoiti da li je ovo pismo vjerodostojno,
jer na kraju je samo navedeno ime Mehmeda Spahe, ali nedostaje vlastoruni potpis. Ipak, s obzirom da su
se ovakva pisma irila, ona su mogla imati odreenog utjecaja na muslimane prilikom izbora. I. Kemura,
Uloga Gajreta, str. 206. ne sumnja u vjerodostojnost ovoga pisma.
163
164
107
Mehmed Spaho je 7. 12. 1931. na poziv velikog muftije Emin el-Huseinija,

skupa s Uzeir-agom Hadihasanoviem i H. Hasan-agom Nezirhodiem prisustvovao Sveislamskom kongresu u Jerusalimu. Cilj kongresa je bilo skretanje panje islamskog svijeta na veliku zaostalost u kojoj se nalaze muslimani,
u moralnom, socijalnom i politikom pogledu, iznalaenje puteva za izlazak
iz posvemanje letargije i depresije, ali i stvaranje pritiska na kolonijalne vlasti
da respektuju prava i slobode raznih naroda u svojim kolonijama i dominionima.Vlasti su odobrile uee jugoslavenskih muslimana na planiranom jerusalimskom skupu, a odlukom Vrhovnog starjeinstva od 21. XI. 1931. na
Sveislamski kongres u Jerusalimu kao zvanini predstavnici Islamske vjerske
zajednice Kraljevine Jugoslavije, opskrbljeni potrebnim uputstvima i instrukcijama, upueni su predsjednici Ulema-medlisa u Skoplju i Sarajevu Vejsil
ef. Alian i Salim ef. Mufti. Osim te zvanine delegacije Islamske vjerske zajednice na Kongres su krenuli i pojedini politiari i trgovci, poput dr. Mehmeda
Spahe, Uzeir-age Hadihasanovia i Hasan-age Nezirhodia. Uprava policije
u Sarajevu izvijestila je Kraljevsku bansku upravu Drinske banovine (22. XI.
1931) da su pomenuta trojica jutarnjim vozom u 6:50 zajedno otputovala preko
Uica i Caribroda za Carigrad, odakle putuju na muslimanski kongres u Jerusalim. U izvjetaju je konstatirano da sve trojica imaju uredne putne isprave,
Nezirhodi i Hadihasanovi pasoe uprave, a Spaho diplomatski paso kojeg
je dobio prilikom svog zadnjeg boravka u Beogradu. Bez ikakve dramatizacije,
banska uprava je tek upoznata da je o njihovom odlasku za Jerusalim ifriranom depeom obavijeteno Odjeljenje za dravnu zatitu Ministarstva unutranjih poslova u Beogradu.165
U Jerusalimu su jugoslavenski predstavnici uzeli aktivno uee u radu kongresa, koji je trajao od 7. do 17. XII 1931. Vie muslimana iz Bosne i Hercegovine je imenovano u kongresne odbore, poput epakog muderisa hafiza
Hamida ef. Muftia, koji je uzeo uea u radu Odbora za poziv i upute, odnosno dr. Mehmeda Spahe, koji je radio u Odboru za kulturu i islamsku zajednicu.277 Kako je kongres bio zamiljen kao poetak ire akcije na sreivanju
vjerskih, ekonomskih i drutvenih prilika muslimana, formiran je i Izvrni komitet kongresa, u koji je uao predsjednik Ulema-medlisa u Sarajevu Salim
ef. Mufti. No, nema obavijesti o konkretnom ueu jugoslavenskih predstavnika u postkongresnim aktivnostima.166
165
166
108
A. Jahi, Organizacija i rad Islamske zajednice.

Mehmed Spaho 1932-1935.

Oivljavanje politike djelatnosti 1932-1933.
Nakon otopljavanja politike situacije u zemlji uvoenjem kakvog takvog
ustavnog stanja 1931. i Mehmed Spaho se znaajnije aktivira. Njegova je pozicija u ovo doba prilino ambivalentna: on se nalazio u procjepu izmeu saradnje sa dijelom radikala ili saradnje sa Seljako-demokratskom koalicijom,
koju su sainjavali HSS i Samostalna demokratska stranka. Izgleda da je Spaho
na vee koncesije ipak mogao raunati od strane radikala, jer radikali njega
nisu doivljavali kao kljunog konkurenta (za radikale su kljuni konkurenti
bili demokrati). Nakon donoenja Septembarskog ustava beogradski opozicioni
krug je nastojao sklopiti neki dogovor kako bi mogao eventualno doi na vlast,
i to bez SDK, odnosno bez dr. Vladka Maeka.167
No, Maek je ak pokuavao u koaliciju privui i srpske radikale Ace Stanojevia, koji su bili opoziciono pozicionirani spram vlada koje su funkcionirale u vrijeme estojanuarske diktature. Seljako-demokratska koalicija je
nastojala okupiti opozicioni front nudei saradnju, uz Demokratskoj stranci,
prije svih Spahi i Koroecu. Sm Spaho je poetkom 1932. godine nekoliko
puta boravio u Beogradu, a Uprava policije u Sarajevu je iz krugova bliskih
dr. Spahi doznala kako je on svojim prijateljima govorio da je pozivat na saradnju u Vladi, ali da taj poziv nije mogao prihvatiti smatrajui, da je njegov
ulazak u Vladu preran i da su uslovi za ulaz u Vladu bili teki168
U maju 1932. pojavile su se informacije da su najblii kraljevi krugovi
spremni inicirati formiranje jedne politike organizacije, ije bi jezgro inila
Radikalna stranka, a obuhvatila bi jo i demokrate, zemljoradnike, JMO i
SLS.169 Tokom aprila i maja bili su prilino intenzivni kontakti predstavnika
tih pet stranaka, s tim da treba naglasiti kako je u ime dr. Spahe sve aktivnosti
u Beogradu vodio dr. efkija Behmen, koji je ak poduzimao i zajednika putovanja po zemlji, Srbiji prije svega, sa predstavnicima rukovodstava ostalih
partija beogradske politike opozicije.170 U isto je vrijeme (maj 1932.) kod Maeka doao dr. efkija Behmen i s njim razgovarao o idejama koje se uju, a
vezane su za podjelu Bosne i Hercegovine. Na te Behmenove strahove Maek
je odgovorio da e samo Muslimani biti krivi ako do podjele Bosne i HerceT. Stojkov, Opozicija, str. 189.
BIS, MS, Uprava policije u Sarajevu Kr. banskoj upravi Drinske banovine, pov. br. 643/32, 1.
aprila 1932.
169
Lj. Boban, Maek i politika HSS, knj. 1, str. 82.
170
167
168
109
govine doe. Vi se uvijek drite sa Beogradom, a daleko od Zagreba, samo

ovako skrovito dolazite opipavati bilo. im vas zovu u vladu idete kao ovce
na sol i ne obazirete se na Hrvate, a kad vas izbace iz vlade, onda idete s opozicijom beogradskom da moete se prikriti platem srpske opozicije (...). Pa
to traite od nas; ne moemo ii za vama, koji se nas uvate kao kuge i pomaete Beogradu protiv nas direktno i indirektno, a da odbijemo tamonje Hrvate,
koji do posljednjeg ovjeka dre s nama do kraja. Ukratko, na je program
ovaj: Mi traimo Bosnu-Hercegovinu za Hrvatsku na temelju hrvatske veine
Katolici i Muslimani ako se to ne bi moglo postii, mogli (bismo) putem
kompromisa pristati na to da B-H u cjelini ostane i dobije autonomiju.171 Mogue da su i takvi Maekovi stavovi mogli utjecati na Spahinu izjavu, datu prilikom razgovora sa poznatim britanskim arheologom Arthurom John Evansom,
koji je u junu 1932. posjetio Jugoslaviju. Navodno je Spaho, razgovarajui s
Evansom o nainu ureenja jugoslavenske drave, kazao: Federacija ili separacija.172
Druga polovica 1932. obiljeena je velikom politikom aktivnou opozicije, to je rezultiralo nizom tzv. punktacija (od Slovenije do Crne Gore), to
je znatno utjecalo i na politiko buenje u Bosni i Hercegovini, ali je ovdje
sve ilo dosta sporo, a Mehmed Spaho je jako dugo kalkulirao u vezi s tim.
Zapravo su se i Koroec i Spaho u ovo vrijeme odbijali izjasniti o Zagrebakim
punktacijama, to je Maek shvatio kao odobravanje. Koroec i Spaho ute,
ali svakako ne daju nikakva glasa protiv. To moe znaiti, da odobravaju u
sebi, samo to u ovoj uzbuenosti u Beogradu, nee iz taktike da se izlau.
Ante Trumbi je zabiljeio da Koroec i Spaho po tome to ne prigovaraju
Punktacijama, zapravo ih podravaju.173
Prema svjedoenju jednog savremenika, u Zagrebu su hrvatski lideri jako
zamjerali Spahi zbog tog kalkuliranja, pa je jedna grupa mladih aktivista, koju
su sainjavali Muhamed Pilav, Muhamed auevi i Mesud ohadi krenula
u Sarajevo o tome razgovarati sa Spahom. Pilav u svojim sjeanjima pie:
Spaho nas je primio u kancelariji Mahmuda Behmena, koji je bio narodni
zastupnik. Doao je tu i gradonaelnik Biaki. Rekosmo Spahi kako se i mi
prikljuujemo kritikama na reim. Ja kaem: 'U Zagrebu se pitaju, i mi se pi171
Lj. Boban, Maek i politika HSS, str. 84. Ante Trumbi je tada zabiljeio kako je zanimlljivo da Mehmed Spaho nikako ne dolazi u Zagreb, nego tamo alje dr. Halid-bega Hrasnicu ili dr. efkiju Behmena kao
svoje emisare koji prikupljaju informacije za njega. (Boban, Maek i politika HSS, str. 138, nap. 89).
172
Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije. Dokumentima i polemikom o temama iz novije
povijesti Jugoslavije, Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost, 1987. str. 135, biljeka 112.
173
Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost, 1989, str. 76.
110
tamo, zato Vi utite. Doli smo Vas zamoliti da i Vi stavite svoj potpis na Punktacije'.
Spaho e na to: 'E, moj sinko, lako je onima u Zagrebu, oni to piu i potpisuju zajedno sa svojim prijateljima Srbima; lako je onima u Sloveniji, oni su
jedinstveni; u Beogradu to potpisuju Davidovi, Trifunovi i kompanija oni
su Srbi. A mi smo u Sarajevu pomijeani s onima koji su kumovali u stvaranju
estojanuarske diktature, to su nosioci ovoga reima. Eno Milana Srkia
kraljev najvei prijatelj, ulazi kralju bez najave. Ovi Srbi ovdje jedva ekaju
da nas uhvate na nianu. Mi treba da utimo i ekamo da se ovo stanje promijeni'. Pa se okrene meni: 'A kako ti to zamilja'?
Ja kaem: 'Treba se odvojiti od Bizanta jednom zauvijek. Granica je Drina,
i toga se valja drati. Nikad mi s njima u zajednitvu sree neemo imati.'
Spaho me pogleda iskosa: 'Moj sinko, vidim ja, pun si energije i idealizma. Ali
kad ti bude tvoja Foa na granici, onda e ona biti na klaonici. Tebe e i tvoga
druga zaklati, i prije e za to saznati i to slaviti oni u Beogradu i Crnoj Gori
nego mi u Sarajevu. Moramo trpjeti i ekati promjenu koju e vrijeme donijeti'.174
U to je vrijeme u Sarajevo stigao i Juraj utej s ciljem da nagovori Spahu
da podri Zagrebake punktacije Seljako-demokratske koalicije, u kojima su
istaknuti zahtjevi za preureenjem drave. utej je najprije uspio nagovoriti
brau efkiju i Mahmuda Behmena, nakon ega su njih sva trojica uvjeravali
Spahu u nunost takvog poteza, ali je to Spaho u poetku odbijao.175
Konano, u januaru 1933. Mehmed Spaho je obznanio posebnu rezoluciju
JMO, koja se u literaturi ponekad naziva i Spahine punktacije. Punktacije su
po Bosni i Hercegovini rasturane ve 26, 27. i 28. januara iste godine. U njima
je Spaho izrazio svoj stav i stav JMO, a u ime svih Muslimana Bosne i Hercegovine, o ureenju jugoslavenske drave i poziciji Bosne i Hercegovine. U tim
punktacijama se kritizira centralistiko ureenje drave, te zastupa decentralizirana drava ravnopravnih politiko-historijskih jedinica, u kojoj bi Bosna i
Hercegovina kao najstarija historiko-politika jedinica (...) bila jedna od tih
ravnopravnih jedinica.176
174
Muhamed Pilav, U ustakoj emigraciji s Paveliem. Sjeanja vjeitog pobunjenika, zatvorenika, bjegunca. Zrich: Bonjaki institut, 1996, str. 12-13.
175
176
Prijepis ovih Punktacija iz zbirke Hinke Krizmana, koristio Ljubo Boban u svom radu Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija (SP, 1/1971), a kasnije su objavljene i u njegovoj knjizi Kontroverze
iz povijesti Jugoslavije, str. 49. Jedan prijepis sainila je i Kraljevska banska uprava Drinske banovine i 6.
februara 1933. dostavila Ministarstvu unutranjih poslova u Beograd (ABiH, KBUDB, pov. br. 444/33).
111
Zbog ovih Punktacija Uprava policije je 31. januara 1933. izrekla Spahi 20
dana zatvora i 20 dinara takse na presudu. No, Spaho se 7. februara 1933. alio
Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine na tu presudu. Spaho je u svojoj
albi navodio da tekst Punktacija nije bio namijenjen za javnost, te da je u javnost dospio bez njegovog znanja. No, Banska je uprava zakljuila kako su
Punktacije (odnosno Deklaracija, kako ju je Spaho zvao) politiki akt nastao
na politikom sastanku, mada je Spaho tvrdio kako to nije bio nikakav politiki
sastanak, nego samo njegovo savjetovanje sa istomiljenicima. Zakljuivi da
se radi o politikom sastanku, na koji Spaho nije imao pravo, Uprava je zakljuila da je presuda Policije nezakonita, te mu je odredila kaznu po drugom
zakonu 20 dana zatvora i 5000 dinara novane kazne. Spaho je kaznu izdravao od konca februara, te je 18. marta puten nakon odsluene kazne. Prilikom putanja dr. Spahe i dr. Hrasnice iz policijskog zatvora nije ih niko do
kue ispratio, a sutradan na 19. marta posjetilo ih je nekoliko njihovih prijatelja
i gotovo itava rodbina. Prema tvrdnjama Uprave sarajevske policije, Spaho
i Hrasnica su za vrijeme izdravanja kazne imali posebne zrane elije sa vlastitom posteljinom i hranom. Posjeivala ih je u manjoj mjeri i njihova rodbina,
a druga lica nisu se gotovo ni prijavljivala za posjetu. Policija je posebno naglaavala kako je 13. marta Spaho svoj 50-i roendan proveo u zatvoru, te je
dobio 57 estitki, to je policija navodila kao dokaz da on nema veliki utjecaj
meu Muslimanima.177
Ono to je vano primijetiti vezano uz nau temu jeste to da je Spahin politiki utjecaj sve vie jaao u muslimanskim masama, mada treba imati u vidu
da je i tada muslimanska zajednica jo uvijek politiki pocijepana. Prema tromjesenom izvjetaju od 3. jula 1932. o stanju u Tenju, kako srezu tako i
gradu, formirana su dva tabora: s jedne strane Srbi-pravoslavci sa malim i to
veoma malim brojem muslimana, a jo manjim brojem katolika. S druge strane
muslimani i katolici, s zavidnim naznaivanjem Hrvata kojima i preutno Muslimani, iako veina, ustupaju vodstvo ovog pokreta i sluaju ih. Konstatira
se kako Muslimani i Hrvati kritiziraju aktuelno stanje, pa se ak svako druenje sa iskrenim pristalicama sadanjosti, sa Srbima, izbjegava. Tako se ponaa i svetenstvo. Muslimansko ivlje, kao veina, tromo i luta. Sreski
naelnik istie kako je stanje meu seljacima mirno, oni su zaokupljeni svojim
problemima, i u toj zaokupljenosti vlastitim problemima spontano ulaze u
novu Jugoslavensku radikalno-seljaku demokratiju, koja e ubrzo promijeniti
ime u Jugoslavenska nacionalna stranka, ali je problem u opinskoj upravi u
177
BIS, MS, Policijski izvjetaji od 1. februara 1933. i 19. marta 1933; vidjeti i ABiH KBUDB, pov. br.
618/33. Pravda, br. 12, 26. marta 1937, Tri kraljevska ministra u zatvoru.
112
Tenju. Naelnik ima samo rijei kritike za predsjednika opine, koga naziva
ivim mrtvacem i neobino lijenim ovjekom bez ikakvog ugleda, ali vjernog slugu Adem-age Meia.
U izvjetaju o politikoj situaciji u srezu Doboj od 3. januara 1933. naelnik
sreske ispostave veli da je evidentirao 12 isto antidravnih lica, meu kojima je i Adem-aga Mei. Za njega kae da je zloglasni krvolok srpskog naroda, ne samo u Bosni, gde je ivio i radio kao habsburki poverenik i poasni
dvorski savetnik, nego i naroda u Srbiji, u kojoj je prolio mnogo krvi, ne samo
na bojnim poljima, nego i u pozadini, u selu Kalesiji blizu Cera, gde je zapalio
jednu srpsku kuu, u kojoj se je nalazilo 12 ena i dece, te su svi u toj kui izgoreli. Prema ovoj interpretaciji, Adem-aga je 1914., uoi rata, podnio molbu
Potjoreku da mu dodijeli in rezervnog oficira i odobrenje, da o svom troku
skupi 1000 dobrovoljaca. ak se navodi kako je, navodno, Potjorek izdao naredbu jednom oficiru da obui Adem-agu vojnoj vjetini. Navodno je Ademaga proao jednomjesenu vojniku obuku u Doboju. Nakon toga je Adem-aga
od Potjoreka dobio in rezervnog porunika i doputeno mu je da okuplja dobrovoljce. Okupio je 1000 dobrovoljaca, snabdio ih o svom troku odijelom,
hranom i mjesenom platom i poveo ih peko Drine u Srbiju, ali je u prvom
okraju sa srpskom vojskom gotovo polovica njegovih dobrovoljaca poginula.
Nakon toga je, prema ovom miljenju, Mei vratio svoje dobroboljce, ponovo
mobilizirao nove dobrovoljce kako bi dostigao broj od 1000 dobrovoljaca i s
njima sudjelovao u bitci na Ceru protiv srpske vojske. Na Ceru je poginula veina njegovih dobrovoljaca pa je pri odstupanju kroz selo Kalesiju zapalio
ovu srpsku kuu i nevine ene i decu u njoj. Jo ima ivih oevidaca u Doboju,
koji su ova nedjela Meia gledali, i koji su to meni, geometru Simiu i umskom referentu Ceriu letos priali u selu Barama.
Uz Meia, kao vanog antidravnog aktivistu u Tenju u izvjetaju se spominje Beir-beg onlagi, koji se deklarirao kao Hrvat islamske vjeroispovijesti. Njih dvojica su, prilikom posjete nadbiskupa aria srezu Teanj, doli
u Sivu i pozdravili se sa ariem alei mu se na zlu sudbinu zbog podinjenosti Srbima u Beogradu. Nakon toga je ari, na Meiev poziv, doao u
grad Teanj, mada je to bilo izvan prvobitnog programa, i pozdravio Meia,
pred velikim brojem graanstva, rijeima: Dragi i plemeniti Adem-aga, doao
sam kao Bonjak iz Travnika i tvoj lini i idejni prijatelj, da te pred cijelim
ovim svijetom poljubim i time pokaem nae duhovno jedinstvo, da ti pomognem u tvojim plemenitim stremljenjima.178
178
AR, Vrbaska banovina, Izvjetaji o optoj politikoj situaciji sreskih referenata 1929-1941. godine, II-10.
113
Dr. Mehmed Spaho 1935-1939.

Stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice i politiko stanje Muslimana
Poetak stvaranja Jugoslavenske radikalne zajednice kao politike formacije putem koje e Mehmed Spaho izai iz opozicije i ponovo ui u Vladu pada
prije petomajskih izbora 1935. Ve u proljee 1934. kralj Aleksandar je shvatio
da odluke koja je nudio od 1931. nisu dovoljne za rjeenje jugoslavenske krize,
i zbog toga je nastojao pronai pogodnu politiku linost preko koje bi okupio
dio radikala i jo nekih nesrpskih stranaka radi stvaranja nove politike stranke
koja bi preuzela na sebe zadau stabiliziranja stanja u zemlji. Ta je linost bio
Milan Stojadinovi, koji je trebao okupiti razliite frakcije Radikalne stranke
i povezati ih sa slovenakom grupom dr. Antona Koroeca, kako bi ta nova
grupa dobila neki jugoslavenski karakter. Stojadinovi u svojim memoarima
svjedoi kako je on iz istih razloga u tu politiku kombinaciju nastojao ukljuiti
i politiku grupu oko Mehmeda Spahe, ali kralj Aleksandar, veli Stojadinovi,
nikako nije hteo da uje za muslimane iz razloga koji mi ni onda, a ni danas,
nisu jasni.179 Ipak, u februaru i martu 1934. bilo je intenzivnih razgovora izmeu predstavnika Radikalne stranke oko Glavnog odbora, SLS i JMO o stvaranju nove politike partije, a predvialo se da i dio Hrvata iz tzv. Narodnog
kluba postanu dio te nove politike kombinacije. Uprava policije u Sarajevu
je 28. februara 1934. obavjetavala Kraljevsku bansku upravu Drinske banovine da je dr. Mahmud Behmen 24- 25. februara boravio na Hvaru, gdje se susreo sa dr. Antonom Koroecom i prenio mu poruku dr. Mehmeda Spahe
vezano za politiku suradnju dijela Radikalne stranke, Spahe i Koroeca.180
S obzirom da je Koroec u to doba bio konfiniran na Hvaru i pod policijskom pratnjom, policijski izvjetaji o ovome su kontradiktorni i mogli su biti
posljedica Koroecovog namjernog skretanja panje policiji u krivom pravcu.
Naime, dok je 28. februara Uprava sarajevske policije jasno naglaavala da je
dr. Mahmud Behmen na Hvar doao sa Spahinom porukom i namjerom da se
sa Koroecom i dijelom radikala formira nova politika stranka, u izvjetaju
od 1. marta policija, uz detaljan pregled kretanja Behmena i Koroeca, zakljuuje kako ovaj njihov susret nije stvarao temelje za stvaranje te nove politike
stranke. Policija je od pouzdanih osoba doznala kako se Koroec iznenadio
tom dolasku, te kako je on smatrao da su braa Behmen vie naklonjeni saradnji
sa Demokratskom strankom Ljube Davidovia, a ne sa dijelom radikala. Za
Spahu je, prema ovom policijskom izvjetaju, Koroec kazao kako je jedna
179
180
114
Milan Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Jugoslavija izmeu dva rata. Rijeka: Otokar Kerovani, 1970, str. 273.
ABiH, KBUDB, pov. br. DZ 479/1934.
sfinga i da ne pokazuje uopte nikakve aktivnosti.181 Prema drugim informacijama, Koroeca je posjetio i dr. Spaho lino, kao i neki radikalski politiar iz
Beograda koji su dr. Koroecu saoptili, da su se dva zavaena krila bive
Radikalne stranke izmirili i da danas zajedno sarauju.182
Izgleda da je u vrijeme tih pregovora sm dr. Mehmed Spaho u nekoliko
navrata putovao u Beograd na razgovore, te da je i u Sarajevu nekoliko puta
radi razgovora sa Spahom iz Beograda dolazio Laza Markovi. Meutim, kralj
je 9. maja 1934. odbacio ovaj plan stvaranja nove politike organizacije, te je
i dalje ostao vezan za Jugoslavensku nacionalnu stranku (JNS se prvobitno
nazivala Jugoslavenska radikalno-seljaka demokratija, a na kongresu krajem
jula 1933. promijenila je naziv u JNS).183
Nakon ubistva kralja Aleksandra u Marseju, Namjesnitvo, koga su inili
princ Pavle Karaorevi, dr. Radenko Stankovi, senator i ministar prosvjete,
te Ivo Perovi, ban Savske banovine, nastavilo je posao na stvaranju nove politike grupacije koja bi bila u stanju stabilizirati stanje u zemlji. Aca Stanojevi, predsjednik Narodne radikalne stranke, i dr. Anton Koroec, kao predsjednik
Slovenske ljudske stranke, sastali su se 15. novembra 1934. u stanu dr. Laze
Markovia, a bili su prisutni jo dr. Laza Markovi, dr. Milan M. Stojadinovi,
Dragia Cvetkovi, dr. Milutin Jovanovi i Vlada Teokarevi, i utvrdili da su
saglasni u glavnim politikim pitanjima, te su se sporazumjeli o slijedeem: 1.
da njihove partije obrazuju jednu politiku zajednicu, koja e nastupiti kao cjelina prema drugim politikim partijama, te im se stvore uvjeti te e dvije partije pretvoriti se i formalno u jednu partiju; 2. upuuju poziv dr. Spahi da i
Jugoslavenska muslimanska organizacija pristupi ovoj zajednici; 3. voa ove
zajednice je Aca Stanojevi; 4. pitanje formiranja vodstva nove stranke uredit
e se naknadno sporazumom Stanojevia, Koroeca i Spahe.184
Dok su trajali razgovori lidera ovih stranaka (Radikalna,SLS, JMO), mandatar za sastav Vlade Bogoljub Jefti im je u decembru 1934. ponudio ulazak
u Vladu kojoj bi on bio na elu. Jefti je ponudio Radikalima tri ministarske
pozicije (saobraaj, finansije i graevine), a Koroecu i Spahi je nudio po jedno
ministarsko mjesto. No, svi su to odbacili, pa i Mehmed Spaho, nakon ega je
Jefti formirao Vladu u koju je uspio uvui samo jednog radikala Milana
BIS, MS, Uprava policije u Sarajevu Kraljevskoj banskoj upravi, br. 424/34, 1. marta 1934.
ABiH, KBUDB, pov. br. DZ 578/1934.
183
184
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 3.; Vidjeti i: Ljubo Boban, Maek i politika Hrvatske seljake
stranke 1928-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja. Zagreb: Liber, 1974, str. 164, te str. 182-183, biljeka 48.
181
182
115
Stojadinovia, dok je Spaho i dalje ostao u opoziciji prema reimu, ali u uskim
kontaktima sa Radikalnom strankom i Slovenskom ljudskom strankom.185
Jeftieva je Vlada poetkom februara 1935. raspisala nove izbore za 5. maja
1935. godine. Sada se postavilo pitanje novih predizbornih koalicija, s obzirom
na to da su svi pravili nove kombinacije. Seljako-demokratska koalicija (HSS
i Samostalna demokratska stranka) nastojala je okupiti to iri opozicioni blok,
pa su se fokusirali na uspostavljanje koalicije sa Demokratskom strankom i
Zemljoradnikom strankom iz Srbije. Ovo ukazuje na to da su i zagrebaki
opozicioni krug i beogradski opozicioni krug (dio koga su sainjavali Demokratska stranka i Zemljoradnika stranka) sutinu svoje politike i odnosa u Jugoslaviji vidjeli u srpsko-hrvatskim odnosima. I jedni i drugi su u ovom
stvaranju srpsko-hrvatskog opozicionog bloka vidjeli ansu za izborni uspjeh
i dolazak na vlast. Maek je sugerirao Davidoviu i Joci Jovanoviu da u tu
koaliciju pridobiju i SLS i JMO, pa ako je mogue ak i dio radikala. U tom je
smislu tokom februara i marta 1935. bilo i vie razgovora, pri emu je u Spahino ime uvijek pregovarao dr. efkija Behmen, a ne Spaho lino. Koroec,
a naroito JMO pokazivali su sklonost da se postigne sporazum o obrazovanju
izborne liste svih preestojanuarskih stranaka, s tim to je Koroec svoj pristanak da se prikljui spomenutoj listi uslovljavao pristankom radikalskog Glavnog odbora. Tokom ovih pregovora Radikalna stranka i SLS nisu pristali ui
u tu koaliciju, pa se Spaho od njih odvojio i odluio na izbore ii na listi Udruene opozicije, o emu je 12. marta 1935. obavijestio Jocu Jovanovia, koji je
u ime Udruene opozicije pregovarao sa drugim politikim grupama. Vostvo
JMO se odluilo da se prikljui opozicionoj izbornoj listi, onda kada je u Glavnom odboru radikala i SLS, posle raznih kombinacija, preovladalo konano
opredeljenje za izbornu apstinenciju. Bojei se da e muslimanski ivalj u
Bosni i Hercegovini ukoliko se vostvo JMO opredeli za apstinenciju glasati
za poslanike kandidate Udruene opozicije, vodei politiari JMO su posle
izvesnog kolebanja stali na stanovite da je u takvoj situaciji najbolji izlaz da
se JMO prikljui Udruenoj opoziciji i istakne svoje kandidate.186
efovi NRS, SLS i JMO su se nakon izbora 5. maja 1935. sastali i analizirajui rezultate izbora zakljuili kako ti izbori nisu doveli do konsolidacije unutranjih politikih prilika u zemlji s obzirom na broj glasova koje su dobile
opozicione liste, na apstinenciju pristaa SLS i jednog dijela NRS. S obzirom
na izborne metode vladine liste, efovi NRS, SLS i JMO su se saglasili da
185
186
116

Vlada B. Jeftia nema autoritet da dalje upravlja zemljom, te iskazuju elju za

stvaranjem jedne nove Vlade koja bi imala podrku veeg dijela glasaa.
Stoga oni iskazuju spremnost staviti se na raspolaganje Namjesnicima radi
stvaranja takve Vlade, te iskazuju potrebu da se u takvu Vladu pozove i dr.
Maek. Oni istiu da predsjednik Vlade svakako ne moe biti B. Jefti, ali bi
bilo poeljno da Ministarstvo vojske i mornarice i dalje zadri general Petar
ivkovi.
efovi ovih stranaka najavljuju da bi nova Vlada trebala pripremiti nove
izbore, ali i obrazovati novu politiku stranku, u koju bi uli svi oni politiki
krugovi na koje bi se ta Vlada oslanjala. Najavljuje se da bi naziv te stranke
glasio Jugoslavenska radikalna zajednica, na ijem bi elu bio Izvrni odbor u
koji bi uli Aca Stanojevi, Milan Stojadinovi, Anton Koroec, Mehmed
Spaho. Izvrni odbor bi rukovodio poslovima oko organizacije stranke i davao
politike direktive za stranaku djelatnost, dok se stranka definitivno ne konstituira na svojoj skuptini i dok ne izabere svoje stalno predsjednitvo. Potpisnici izjave odluuju, da tekst ovog sporazuma sastavljenog u etiri
primjerka smatraju kao povjerljiv, ali da se jedan originalni primjerak uputi
prema Nj. K. Visoanstvu Knezu Namjesniku.187 Na toj osnovi e doi do formiranja Stojadinovieve Vlade, u koju e ui dr. Mehmed Spaho kao ministar
saobraaja. Ovaj in e utjecati na stvaranje nove politike organizacije, Jugoslovenske radikalne zajednice, kao parlamentarne podrke novoj vladi. Za
razliku od Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS) koja je stvorena sa ciljem
da svojim razvitkom uniti preestojanuarske stranke, JRZ se formira objedinjavanjem tih starih preestojanuarskih stranaka.188
Stojadinovi je 20. juna 1935. od svojih, opozicionih radikala, zatim SLS i
JMO formirao Vladu koja je bila jaka u narodu, ali slaba u Skuptini, kako
se kasnije sm prisjeao, u kojoj je Spaho dobio mjesto ministra saobraaja, a
efkija Behmen poziciju ministra za socijalnu politiku. Zbog ovoga prelaska
na stranu Milana Stojadinovia Spahu su posebno otro kritizirali radievci, a
Spaho je svoj ulazak u Vladu pravdao iscrpljenou i ekonomskom krizom Bonjaka i Bosne i Hercegovine. Pria se da je Spahi bilo ponueno da bira da li
eli mjesto ministra finansija ili saobraaja. On je o tome razgovarao sa Uzeiragom Hadihasanoviem, koji mu je rekao: Ako ti nude ministarstvo finansija, onda je ili hazna prazna ili Srbi kljueve dre. Spaho je razumio savjet
187
188
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 3.

T. Stojkov, Opozicija, str. 320
117
i odluio se za ministarstvo saobraaja.189 Meutim, Stojadinovi je u svojim

memoarima dodjeljivanje resora saobraaja dr. Mehmedu Spahi objasnio injenicom potpisivanja Konkordata Kraljevine Jugoslavije s Vatikanom, koje
je bilo predvieno za 25. juli 1935. Pripremajui imena ministara, Stojadinovi
svjedoi da je Spahi prvobitno bio namijenio ministarstvo pravde, a onda se
prisjetio da bi ministar pravde trebao u Vatikanu u ime Jugoslavije potpisati
Konkordat. Kad je to preneseno Spahi, on je, veli Stojadinovi, polu ozbiljno,
polu u ali, uzviknuo: Gde u ja u Rim kod Pape! Pa jo da ga poljubim u
papuu. I tako je, veli Stojadinovi, Spaho dobio ministarstvo saobraaja
samo da ne bi potpisao Konkordat sa Vatikanom.190
Iako se Stojadinovieva Vlada oslanjala na Jugoslavensku radikalnu zajednicu, ne moe se kazati da je ta stranka u cijelosti bila formirana na terenu. Naprotiv, Jugoslavenska radikalna zajednica je u poetku bila, zapravo, samo
podrka toj Vladi u Skuptini, a paralelno sa uvrivanjem te Vlade trajalo je
i formiranje i organiziranje stranke na terenu. Stojadinovi je u svojim memoarima pisao kako je njegova Vlada u Skuptini bila slaba, ali je zato imala podrku u narodu. Zbog toga se ubrzavao posao oko organizacije stranke na
terenu, ali to nije ilo tako glatko. U septembru 1935. kolalo je jedno pismo
kao proglas o stvaranju nove stranke. Taj je proglas naslovljen Prijateljima,
i u njemu se konstatira kako su se Narodna radikalna stranka, Slovenska ljudska
stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija odluile ujediniti u jednu
politiku stranku pod nazivom Jugoslavenska radikalna zajednica. Program i
statut stranke ve su objavljeni i prihvaeni od nadlenih dravnih organa, pa
sada predstoji organizacija stranke na terenu.
Kae se kako je nuno stvarati zajednike mjesne (optinske) odbore, te se
posebno naglaava da u opinama moe postojati samo jedan odbor Jugoslavenske radikalne zajednice, a s obzirom na to da bi moglo biti i odreenih problema u vezi s tim, odlueno je da se stvori poseban Sekretarijat Jugoslavenske
radikalne zajednice, kao pomoni organ Izvrnog komiteta stranke. Sjedite
Sekretarijata je u hotelu Paris u Beogradu, i sva korespondencija sa Izvrnim
odborom treba se obavljati preko Sekretarijata.
U februaru 1936. tvrdilo se kako je do tada kompletna organizacija provedena tek u dvije banovine (Dravskoj i Moravskoj), a da e se po ostalim banovinama to zavriti do sredine marta 1936. Najavljuje se da e nakon formiranja
banovinskih odbora Izvrni odbor JRZ sazvati Kongres Stranke na kojem e
189
190
118
H. Crnovranin, Dr. Mehmed Spaho, str. 364

M. M. Stojadinovi, Ni rat ni pakt, str. 471.
se izvriti izbor vodstva stranke. U Travnikom kraju veliku aktivnost na organiziranju Jugoslavenske radikalna zajednice vodio je Hamid Kurbegovi, u
Sanskom Mostu je 10. 2. 1936. formiran sreski odbor na ijem je elu bio dr.
Branko Milju, potpredsjednik je Fehim Muji, blagajnik Beir Hromali, a
sekretar Jovo Deli. lanovi sreskog odbora su bili jo Jovan Jevti, Mustafa
Budimli, Agan Badnjevi, Ilija Boremovi, Sulejman Bilajbegovi i Miloje
Marjanovi. Vidimo da se u tim etniki mjeovitim krajevima vodilo rauna
da i rukovodstvo bude mjeovitog sastava.
Na zboru JRZ u Bijeljini 15. aprila 1936. Spaho je govorio skupa sa ministrom pota i telegrafa dr. Brankom Kalueriem.191 Spaho kae da je u JRZ
stupio kada je uvidio da ta stranka omoguava da doe do sporazuma izmeu
jednokrvne brae, da se zavede jednakopravnost i zakonitost u naoj zemlji,
za to se on uvijek zalagao u svojoj politikoj djelatnosti. Spaho je izrazio alost to u toj vladi ne sudjeluju i Hrvati. No, na ovom skupu on je govorio i o
disidentima iz JMO, odnosno odvajanju nekih ranijih struja JMO koje nisu
prihvatile ulazak u JRZ, te i odvajanju dijela radikala koji su nastojali stupiti
u kontakt sa HSS, odnosno SDK pokuavajui na taj nain rijeiti hrvatsko pitanje. Spaho je tada kazao: Ja im na tome putu elim pun uspjeh i radovau
se ako i njima pa makar i bez nas, poe za rukom da to teko i vano pitanje
skinu s dnevnog reda. No, on ne vjeruje u uspjeh opozicije.
Poetkom 1936. zapoele su pripreme za opinske izbore. Iz jednog izvjetaja od 13. 10. 1936. o situaciji u Bratuncu moemo vidjeti kako lideri JRZ
naglaavaju podrku i muslimana i pravoslavnih u JRZ. Istie se kako je u Bratuncu jo od vremena austrougarske uprave uzgajan duhan, ak su podignute
i velike zgrade za otkup duhana, ali je 1928. saenje duhana u Bratuncu i okolini zabranjeno. Tek je 1936. godine, zauzimanjem dr. Mehmeda Spahe, opet
doputeno gajenje duhana u Bratuncu i okolici. Problem je, meutim, bio u
tome da u Bratuncu nije uspostavljen otkupni ured, pa su seljaci duhan morali
voziti u Ljuboviju i tamo predavati u otkupni ured.
Slina je situacija bila i u Srebrenici. U jednom izvjetaju itamo kako u
Srebrenici i okolici djeluju dvojica istaknutih ljudi: jedan je Velimir Jockovi,
a drugi Ismet Begtaevi. Njih su dvojica ugledni ljudi, ali se meusobno nisu
najbolje slagali. No, pod pritiskom JRZ oni su se pomirili, ali je rjeenje naeno
tako da je Jockovi djelovao u sredinama nastanjenim preteno pravoslavcima,
a Begtaevi u sredinama koje su naseljavali uglavnom muslimani.192
191
192
Pravda, br. 9, 17. aprila 1936, str. 1, Velianstvena manifestacija narodne sloge.
119
Do konca maja 1936. uglavnom je zavreno formiranje JRZ po banovinama, a za 1. i 2. juna 1936. zakazan kongres JRZ u Beogradu. Konferencija
za Drinsku banovinu je odrana u nedjelju, 17. maja 1936. Ova konferencija
je bila vrlo vana za politiki uspjeh ne samo Spahin nego i JRZ u cijelosti na
prostoru Drinske banovine. Prema novinskom izvjetaju, Mehmed Spaho je
na konferenciju doao neto iza 9 sati, te se, burno pozdravljen od delegata,
sa svima pozdravio interesirajui se o stanju u njihovim krajevima, o njihovim
eljama i narodnim potrebama. Demokratski nastup dra Spahe, kojeg su
mnogi delegati po prvi put vidjeli, uinio je na sve prisutne najljepi utisak.
Konferenciju je otvorio poslanik za bijeljinski srez Ljubomir Panti, apotekar,
koji je predloio sastav banovinskog odbora. Dr. Spaho je aklamacijom izabran
za predsjednika banovinskog odbora JRZ, a dr. Branko Kalueri, za potpredsjednika.
Spaho je u svom govoru uglavnom opravdavao stvaranje JRZ, te istakao
kako je to stvaranje bilo lake u redovima bive JMO i SLS, nego meu bivim
radikalima, koji su bili prilino pocijepani. On kae da je elja JRZ da se stvara
jedan jugoslavenski nacionalizam, ali se on ne moe izgraivati nametanjem
odozgo, nego jedino izrastanjem iz naroda, odozdo, i to upravo ini JRZ.
Ja kaem da u ovoj zemlji ima vrlo malo ljudi koji ele neto drugo nego jedino monu i jaku Jugoslaviju. (...) Mi u Drinskoj banovini, u cijeloj Bosni i
Hercegovini, imali smo da rijeimo jo jedan krupan problem, koji moda prelazi znaenje jednog obinog stvaranja nove stranke. Mi smo ovdje podijeljeni
u tri vjere, a ako hoete i u tri plemena, jer ovdje ima i dosta Slovenaca. Imali
smo da provedemo izmirenje, koje ima veliko politiko znaenje za umirivanje
politikih prilika u naoj zemlji. Veli da su u tome uspjeli. Zavodei svugdje
punu vjersku, a naravno i plemensku ravnopravnost, potujui svakog bez razlike kojoj vjeri ili plemenu pripadao, mi emo stvoriti meusobno povjerenje,
stvoriemo jednu politiku atmosferu, koja e pomoi konanom sreivanju
prilika u cijeloj zemlji. (...) JRZ znai u dananjim prilikama oslonac, na koji
e se drava moi slobodno i bez brige osloniti (...) Mi hoemo veliku i snanu
Jugoslaviju, u kojoj e se svaki graanin osjeati pravim njenim sinom. Takva
Jugoslavija e se moi oduprijeti svim napadima, ma s koje strane oni doli.193
Kongres JRZ je odran u Beogradu 1. i 2. juna 1936. Na kongresu je za
predsjednika stranke izabran Milan Stojadinovi, a Spaho i Koroec su izabrani
za potpredsjednike.
193
120
Pravda, br. 14, 22. maja 1936. Manifestacija Drinske banovine za JRZ, str. 1-3
Ban Primorske banovine 7. marta 1936. obavjetava ministra unutranjih

poslova o politikoj situaciji u toj banovini tokom februara iste godine. O razvoju JRZ on kae da se njezin razvoj osjea samo u redovima Srba i Muslimana, a kod Hrvata vrlo slabo. Veli kako jo uvijek postoje odreene prepreke
koje su i odranije postojale izmeu bive Radikalne stranke i bive JMO. Kao
primjer on navodi Gornji Vakuf gdje funkcioniraju dva odbora JRZ: jedan koga
vode bivi radikali, a drugi koga vode bivi pripadnici JMO, i oba djeluju neovisno i bez meusobnih kontakata. Spahinovci znaju samo za dr Spahu i kao
da ih se drugo nita ne tie. Bivi radikali idu uz Vladu, ali su i oni pometeni,
naroito usled nesreenih odnosa u tim mesnim partijskim organizacijama. Primeuje se da su i jedni i drugi ohladnili i da ne pokazuju nikakvu aktivnost.
Ban dalje ponavlja svoje ranije iskazano uvjerenje kako pristae bive JMO ne
doivljavaju JRZ kao novu stranku, nego kao koaliciju sa bivim radikalima.
Sredinom septembra 1936. Spaho je odrao niz konferencija u Bosanskoj
krajini. Sredinji govor je odrao u Prijedoru. On je govorio o uspjesima Stojadinovieve Vlade, opem napretku demokracije, o brizi za seljake, a vanjsku
politiku je ocijenio odlinom. Oko nas svuda u svijetu nadvili su se dosta
mutni oblaci. Naa spoljna situacija je odlina. Mi se oslanjamo na nae saveznike i na one koji upravljaju demokratski. U prvom redu uvajmo veliku
Jugoslaviju i pomognimo one koji rade na tome. Svi napori nai upueni su
na dobro i napredak naroda i Jugoslavije, na privrednu obnovu zemlje i dobro
naeg mladog Kralja.194
Spaho je drao i govore u Krupi, Cazinu, Bihau te pregledao radove na
Unskoj pruzi.195
Ipak, stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice otkrivalo je i dalje duboke nacionalne lomove unutar jugoslavenskog drutva, jer se moglo uoiti
kako su na stvaranje JRZ podjednako negativno reagirali kako Srbi tako i Muslimani. Krajem 1935. dolo je do razlaza u Radikalnoj stranci, iji se Glavni
odbor ogradio od line vlasti Milana Stojadinovia. ef Radikalne stranke Aca
Stanojevi je 18. decembra 1935. objavio izjavu u kojoj je naglasio da se vie
ne slae sa politikom koju vodi Milan Stojadinovi. Stanojevi je pismo o tome
uputio liderima SLS i JMO u Ljubljanu i Sarajevo. Radikalna stranka, koju je
vodio Aca Stanojevi, smatra da Stojadinovi ne sprovodi dogovorenu politiku,
Pravda, br. 31, 18. septembra 1936, str. 1, 5.
Unska pruga, koja je vodila od Bihaa prema Kninu, nije zapoeta niti zavrena za Spahina ivota,
ali je Spaho znatno popravio projekt, a djelomino je i izmijenio trasu, no nije stigao zavriti taj projekt. Jo
sredinom 1940. novine su pisale kako zapinju radovi na Unskoj pruzi (Pravda, br. 14, 24. maja 1940).
194
195
121
on eli da se organizacija JRZ vodi odozgo, preko policije i narodnih poslanika,

a radikali su isticali da se stranka treba voditi odozdo, da bude po volji naroda.
Meutim, Spaho i Koroec uope nisu odgovorili Stanojeviu i ostali su uz
Stojadinovia. ak su list Samouprava, koji je pokrenut 1881. osnivanjem Radikalne stranke, pretvorili u glasilo JRZ. U Proglasu radikalima i radikalskim
prijateljima od 23. februara 1936. Aca Stanojevi veli kako su tim preuzimanjem Samouprave Spaho i Koroec pokazali da im je cilj da rade na moralnom
razgraivanju Radikalne stranke, te su time postali otvoreni protivnici Radikalne stranke. Stanojevi kae da su Stojadinovi i njegovi pomagai (Dragia
Cvetkovi, uro Jankovi i drugi) napustili naela i program Radikalne stranke
i samim time sami sebe iskljuili iz stranke, te ih se ne moe vie smatrati da
rade i govore i u ime Radikalne stranke.
Prema informacijama Centralnog presbiroa Predsjednitva Ministarskog
savjeta od 13. aprila 1936, u Sarajevu je toga dana Milan Srki odrao svoj
politiki zbor. Kae se da su tom zboru prisustvovali gotovo svi najugledniji
ljudi sarajevske arije, oko 80 Muslimana i vei broj Jevreja, Srkievih pristalica. Srkiev govor je trajao preko dva i pol sata. U samom govoru on je hvalio estojanuarski reim kralja Aleksandra, a kritizirao trenutno politiko stanje.
Srki kae kako je politika baza estojanuarskog reima proirivana (dio
radikala, dio demokrata, potom zemljoradnika i samostalaca). Srki hvali estojanuarski reim, a napada reim uspostavljen 22. decembra 1934. godine.
On taj reim od 22. 12. 1934, odnosno Vladu Bogoljuba Jeftia naziva jugofaizmom, koga personificira mali i vrlo beznaajni Due.
Srki se izjanjava protiv stvaranja JRZ, jer je to politika formacija bez
jasnog politikog stava. Oni su se dodue izjasnili za narodno jedinstvo, ali se
to u praksi ne vidi. On veli kako je jedan od ministara (misli na Spahu) izjavio
da su tim sporazumom doli (ti ministri) na vlast, a narodu kau da, ako mu se
to ne svia, on moe tu vezu odmah prekinuti. Veli kako je taj ministar (Spaho)
izjavio da su oni napravili sporazum sa jednom politikom strankom u Srbiji,
a za radikalski olo u Bosni i Hercegovini ne ele ni da uju.
Srki veli da je teko napraviti uspjenu politiku organizaciju okupljanjem
malog broja radikala dok ogromne mase radikala stoje po strani, te dvije
klerikalne organizacije, jer su suvie slabi ti radikali da zatite i odbrane ostale
nacionalne elemente i u Sloveniji i u Bosni i Hercegovini.
Srki veli da JRZ proturjei narodnom jedinstvu, jer dvije klerikalne organizacije (SLS i JMO) eksploatiraju vjeru u politici i time unose dalju zabunu.
122
To, veli on, lii na onog hodu koga je sultan doveo u Istanbul da od pia izlijei bekri-Mustafu, a hoda je drugujui itave mjesece sa bekri-Mustafom i
sam postao dvorska pijanica. Tako e, veli Srki, i u JRZ ono malo radikala
izgubiti mogunost graditi narodno jedinstvo. Nepametno je praviti jednu partijsku zajednicu sa slovenakim klerikalima i Jugoslavenskom muslimanskom
organizacijom bez Hrvata i sa takvom kombinacijom uzimati vlast, jer se time
stvara utisak da se eli brojno manjom organizacijom u naoj zajednikoj dravi
krojiti sudbinu Hrvata bez Hrvata. Time se stvara jo vee nepovjerenje meu
nama i produbljuje kao po nekoj fatalnosti jaz izmeu Beograda i Zagreba.
Srki u svom govoru istie kako on nije protivnik Muslimana, ali on njih
ne smatra posebnim narodom. Veli da su oni samo vjerska skupina, te da je
zbog toga i bio protiv njihovog posebnog politikog djelovanja, ali ako oni
tako ele neka tako i bude, ali se odnosi izmeu muslimana i Srba moraju
regulisati. On kae kako kolaboriranje sa JMO nije nikakva novina, jer je takvih kolaboracija bilo i ranije preputajui nas na milost i nemilost voama
Jugoslovenske muslimanske zajednice. Sluao sam esto i od radikala i od demokrata u Beogradu tu pesmu: to se tie Bosne i Hercegovine, tu eto vam
Spaha i Behmena.
Srki veli da stvaranje JRZ sa Muslimanima a bez Hrvata unosi dalje nejasnu situaciju u rjeavanju hrvatskog pitanja. S obzirom da su Muslimani, veli
Srki, Srbi ili Hrvati, najbolje bi bilo da se oni izjasne ko su (ako hoe da
budu svi Srbi ili Hrvati za Srkia je to nebitno), pa bi se sporazumom sa Hrvatima tako rijeilo i pitanje Muslimana.196
Ban Drinske banovine pie 29. maja 1936. Stojadinoviu o tome kako veina bosanskohercegovakih Srba pristupa u JRZ, ali veli da je loe ukoliko se
ide na stvaranje nekih lokalnih voa Srba u Bosni i Hercegovini. On smatra da
je bosanskim Srbima mnogo blia i simpatinija ideja o jednom srpskom voi.
Bosanski Srbi nisu autonomisti, i vjerujem da to nee nikada ni biti, jer bi
bili preputeni na milost i nemilost ostalim dvema politikim grupama Muslimanima i Hrvatima koji su danas kompaktni. Ta misao o jednom voi postoji
kod ovdanjih Srba duboko usaena te ne bi trebalo, po banovom miljenju,
dopustiti nikakvo stvaranje novih voa Srba u Bosni i Hercegovini. Na kraju
ovoga pisma ban pie da je saznao kako je Salih Safvet Bai iz Mostara, koji
je poslije 6. januara 1929. priao JNS, uputio pismo Spahi traei izmirenje s
njim, ali je Spaho odgovorio da na to jo treba saekati.197
196
197

123
Jovo D. Nikolinovi, starjeina sreskog suda u penziji i lan radnog mjesnog

odbora JRZ u Sarajevu, bivi aktivista Radikalne stranke, 24. septembra 1936.
uputio je pismo Stojadinoviu analizirajui politiku situaciju u Bosni i Hercegovini i predlaui naine da se bivi radikali privole za stupanje u JRZ. On
kae da je u poetku organiziranja JRZ nainjeno nekoliko greaka, jer je organizacija JRZ bila povjerena dr. Milanu Jojkiu, a on je bio blizak Srkiu.
Stoga je organizacija stranke kasnila kada je dolo do raskida Glavnog odbora
NRS i JRZ. Nikolinovi kae da je Jojki bio jako popustljiv prema muslimanima, koji su to iskoristili i ponamjetali svoje ljude u brojna dravna nadletva,
to je utjecalo na pad ugleda JRZ meu pravoslavcima. Kae da su lanove
Odbora ljudi poeli nazivati muslimanskim ulizicama.
Nikolinovi navodi da Srki, plaei se podjele vlasti, ranije nije znao privui k sebi intelektualce i kolovane industrijalce i trgovce, nego se kako u Sarajevu tako i u unutranjosti, veinom oslanjao na nekoliko materijalno
propalih demokrata koji su ga sa gubitkom vlasti odmah i napustili, a sam Srki se kompromitirao u narodu naputanjem JNS, koju je svojedobno sam
osnivao, tako da on vie nema pristaa u Bosni, smatra Nikolinovi. Dalje kae
da je Stojadinovieva vlada na dobrom putu (poduzeto niz privrednih poteza,
stavljena u izled gradnja novih eljeznikih pravaca, poela izgradnja luke u
Ploama...), te naglaava da bi bilo korisno za privlaenje pravoslavnih u JRZ
ako bi se neko od Srba iz bive BiH imenovao za ministra bez portfelja,
kako bi mogao parirati ministru dr. Behmenu, koji stalno intervenira za neke
muslimane, jer bi se time anulirala propaganda kako je Stojadinovi prepustio
bosanske Srbe na milost i nemilost dr. Spahi. Nikolinovi pie da meu samim
muslimanima postoje dvije struje: jedna srbofilska sa ministrom dr. Spahom i
Uzeir-agom Hadihasanoviem, a druga hrvatofilska ili srbofobska sa senatorom dr. Hrasnicom, dr. efkijom Behmenom i dr. Mahmudom Behmenom,
urednikom partijskog lista u Sarajevu. Ova struja je malobrojna, jer osim njih
ne imade uza sebe samo nekoliko kolovanih ljudi u Zagrebu i ona je omrznuta
kod veine muslimana. A sama braa Behmeni ne imadu za sobom nikoga ni
u rodnom mjestu Stocu, a to kod izbora dobijaju u svojim izbornim srezovima
veliki broju glasova, za to imadu da zahvale disciplini bive JMO, koja se bezuvjetno pokorava volji i zapovijedima svoga voe dr. Spahe. Uloge ovih dviju
grupa su podijeljene, te dok vea grupa sa dr. Spahom radi sporazumno sa Srbima u JRZ, dotle grupa Behmenova uva mostove, koji je spajaju sa Hrvatima
i od vremena na vrijeme te veze pojaava i mostove pritvruje proteiranjem i
avanzovanjem pojedinih Hrvata u dravnim nadletvima, kao to je to bio slu124
aj sa starjeinom sreskog suda u Zenici, koga su doveli na tetu jednog Srbina

u Sarajevo. Tako je bilo sa sudijom Asimom Ugljenom, Hrvatom frankovcem,
koga su preskoivi tolike sudije nagradili predsjednitvom okrunog suda u
Sarajevu, a kao nagradu to je kao predsjedatelj u velikom procesu zenikih
Hrvata oslobodio sve optuene od optube. Nikolinovi kae da je u tom imenovanju odlunu rije imao dr. efkija Behmen, pod utjecajem dra Juraja uteja. On kae da se iz svega vidi kako Srbi loije prolaze od Muslimana i
Hrvata. Ovo dvolino dranje muslimana i ovakovi protusrpski rad brae Behmena u samoj zajednici glavni je razlog slabog pristupa pravoslavnih masa u
JRZ. Stoga on predlae da se muslimani pozovu da se iskreno deklariraju za
zajedniki rad i da se neko od Srba iz Bosne i Hercegovine (npr. dr. Duan Davidovi), imenuje za ministra bez portfelja kako bi mogao u Beogradu parirati
dr. efkiji Behmenu. Time e se stvoriti uvjeti da pravoslavci ulaze u JRZ, a u
protivnom svi napori da se pravoslavci okupe u JRZ bit e uzaludni i umjesto
JRZ postojae u stvari samo uvijek JMO, a nas e nekolicinu, koji se oko zajednice danas iskreno okupljamo, narod jednog dana moda baciti pod gomilu,
kao krivce, da se je uz nae uee srpskom narodu ovih krajeva poinilo toliko
nepravdi.198
O slabom pristupu Srba Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici Stojadinoviu
je 1937. pisao i Kosta Panti. On kae kako se od stvaranja JRZ mnogo oekivalo, jer je ona bila neka vrsta nastavka saradnje Srba i Muslimana iz vremena prije Prvog svjetskog rata, ali su JRZ iskoristili samo Muslimani zato
to su pravoslavni bili politiki pocijepani. Tu pocijepanost su, prema ovom
miljenju, Muslimani iskoristili i nametnuli svoju premo u JRZ, a zbog toga
stradalo je i strada inovnitvo pravoslavne vjere a i oni muslimani koji se
osjeaju Srbima a koji su bili u radikalnoj stranci. Kao argument za tu tvrdnju
on navodi srez Stolac, odakle su od osnivanja JRZ premjetena 24 inovnika
Srbina pravoslavca i Srbina muslimana, a da nije premjeten niti jedan Hrvat.
Ovakvo stanje slino Stocu vlada skoro po celoj Bosni i gree svi oni koji
Vam govore o nekoj srpsko-muslimanskoj slozi. Srbi u Bosni i Hercegovini
nisu protiv bratstva i iskrene saradnje, ali se nedaju zapostavljati. Da se povela
druga politika, danas bi BiH bila najtvra kula JRZ. On veli da ja razgovarao
sa brojnim istaknutim muslimanima gajretovcima, koji su izjavljivali da su oni
spremni doprinijeti saradnji Srba pravoslavaca i muslimana, ali pristae bive
JMO smatraju dananju zajednicu nastavkom njihove stranke, a poto su kompaktni, a mi Srbi kao razbijena vojska, iskoritavaju ovo stanje za svoje pri198
125
stae. Niko od nas Srba nema nita protiv ministra gospodina dr. Spahe. Svi
ga smatramo patriotom i konstruktivnim politiarem, ali je naalost okruen u
veini ljudima odgojenim u Zagrebu, a doepali se uplijevnih mjesta po srezovima, gdje are i pale, pa samo zbog njih, a ne zbog dr. Spahe, Srbi ne stupaju
u Zajednicu.199
S druge strane, niti meu muslimanima nije postojao apsolutni pristanak na
ulazak u okvire Jugoslavenske radikalne zajednice. Jedna grupa muslimanskih
politikih aktivista je na Bajram 27. decembra 1935. usvojila zakljuak kojim
se osuuje Spahin ulazak u JRZ. Taj je zakljuak potpisalo 70 potpisnika, uz
odobrenje i hair-dovu biveg reisa Demaludina ef. auevia. U ovom se
zakljuku naglaava kako je Spaho izdao narodnu volju, svoje drugove Vladka
Maeka, Ljubu Davidovia i Jocu Jovanovia, s kojima je zajedno nastupio na
izborima 5. maja 1935. Takav postupak koji nas muslimane ovih krajeva prikazuje odmetnicima i verolomcima osuuju listom svi muslimani Bosne i Hercegovine, kao to osuuju i naroito ukidanje Jugoslovenske muslimanske
organizacije i njeno stapanje sa Radikalnom strankom u Jugoslovensku radikalnu zajednicu. U ovom se proglasu pozivaju poslanici JMO izabrani na izborima 5. maja 1935. da ne naputaju svoje predizborne politike partnere
(Maek, Davidovi, Jovanovi), jer to muslimanski birai ne podravaju. Takoer se naglaava kako Muslimani Bosne i Hercegovine ne priznaju ukidanje
JMO i njeno stapanje u JRZ.
U ovom se zakljuku pozivaju Muslimani na politiko jedinstvo te istie:
Mi muslimani kao starosedeoci u ovim krajevima elimo doprineti to temeljitijem i to boljem sreenju bratskih odnosa izmeu Hrvata i Srba, te zadovoljenje naih optih interesa vidimo u zadovoljenju optih narodnih tenji ostalih
Hrvata i Srba pod optim narodnim vodstvom g. dr. Vladimira Maeka. Posebnim se pak svojim bosanskohercegovakim muslimanskim interesima mi muslimani elimo na izloenoj podlozi brinuti u svojoj posebnoj muslimanskoj organizaciji
i celovitoj autonomiji Herceg-Bosne, pravedno preureenoj dravi.200
Ban Drinske banovine je 24. juna 1937. obavijestio Stojadinovia kako Muslimani vie nisu kompaktna masa ni idejno, ni politiki, ni nacionalno, nego
podijeljeni u vie grupa: Spahinovci, Gajretovci, Muslimani bivi radikali i
Muslimani frankovci. Najbrojniji su Spahinovci (80% muslimana, i to su pristae bive JMO). U toj grupi su Spaho i Behmen. Do pre godinu dana u redovima ove grupe vladala je nesumnjivo partijska disciplina, na njenu
199
200
126

kompaktnost moglo se uvek osloniti, tim pre to je to masa gotovo samih zemljoradnika, zanatlija i malih trgovaca. Intelektualaca je srazmerno prema celokupnom broju vrlo malo.
Doavi na vlast posle tako dugo vremena, u kome su lanovi bive JMO
bili van svakog uticaja, prirodno dolo je do potrebe zadovoljenja zahteva mnogih njenih lanova, naroito u pogledu personalnog uposlenja i pomoi. Svi
se zahtevi nisu mogli zadovoljiti i to je prvi pravi uzrok sumnjienja i nezadovoljstva. Ban naglaava da se ministru dr. Spahi zamjera da je prvo uposlio
svu svoju najbliu rodbinu. Istiu da je postavio:
1. Svoga brata Fehima Spahu za lana Upravnog odbora Gradske tedionice, lana Odbora za izmjenu Zakona o IVZ, potom za naiba, a vjerovatno
e ga postaviti i za reis-ul-ulemu,
2. Roenog ujaka svoje supruge, dr. Halid-bega Hrasnicu postavio je za
senatora,
3. Brata Halid-bega Hrasnice postavio je za lana Upravnog odbora Gradske tedionice,
4. Zet Fehim ef. Spahe Sulejman Denili postavljen je takoer pri Gradskoj
tedionici,
5. Muhamed Hrasnica, sin Abduselam-bega Hrasnice, ujaka Spahine supruge, postavljen je u Gradskoj tedionici,
6. Edhem Biaki, predsjednik opine, zet je dr. Halid-bega Hrasnice (oenio se s njegovom bratinom),
7. Roeni brat Edhema Biakia, Asim Biaki, postavljen je za vieg inovnika Gradske tedionice,
8. Ethem ejvanija, zet dr. Spahe, postavljen je za vijenika opine i lana
Gradske tedionice,
9. Dr. Ahmed Abadi, Biakiev zet, postao je vijenik i lan Gradske tedionice,
10. Mehmed-Meho ahinagi, roeni brat supruge Mehmeda Spahe, postavljen je za vijenika opine i lana Upravnog odbora Gradske tedionice,
ali je kasnije podnio ostavku,
11. Zet dr. Spahe Raid Raidkadi je u opinskoj slubi,
12. Amidi dr. Spahe, Seid Spaho, takoer je u opini,
13. Sestri dr. Spahe, Muhamed Raidkadi, inovnik je u opini,
14. Zet Seida Spahe, Nani, takoer je inovnik u opini,
15. Hamdija Afgan, zet dr. Spahe, postavljen ja za predsjednika opine
Banja Luka,
127
16. Uzeir-aga Hadihasanovi, najblii prijatelj i saradnik dr. Spahe, i

Uzeir-agin zet Mustafa Softi, vijenici su u opini i lanovi Upravnog odbora Gradske tedionice,
17. Muhamed Softi, brat zeta Uzeir-age Hadihasanovia Mustafe Softia,
postavljen je za inovnika u opini grada Sarajevo.
Ban naglaava da mnogi uvereni da je ministar dr. Mehmed Spaho svemoan navalili su na njega sa mnogobrojnim zahtevima i kad nisu mogli biti
zadovoljni, poeli su protestvovati. Ban navodi da je tako dolo do sukoba
Uzeri-age Hadihasanovia, glavnog Spahinog partijskog eksponenta, i dr.
Mahmuda Behmena, advokata i brata ministra dr. efkije Behmena zbog postavljanja Mustafe Softia za inovnika u gradskoj opini Sarajevo. Taj se sukob
prenio i na rad Gradskog vijea, pa se ak Behmenova grupa povukla iz Vijea.
Taj se raskol prenio i na ire muslimanske mase u unutranjosti Bosne i
Hercegovine, a dolo je i do raskola meu samim spahinovcima nakon izbora
Vakufskih sabora. Tu je dolo do razmimoilaenja izmeu dr. Spahe i dr. efkije Behmena.
Ban veli da su gajretovci, koje vodi dr. Avdo Hasanbegovi, u odnosu na
spahinovce, neznatni, mada okupljaju intelektualce, ranije Gajretove stipendiste. Svi su nacionalistiki deklarirani i javno orijentirani prema Beogradu.
Ban spahinovce naziva vjerskim konzervativcima, a gajretovce vjerskim i drutvenim modernistima.
Veina spahinovaca neostupno pridrava se svih starih obiaja, koje je dananja Turska Republika davno ve i Zakonom ukinula, dok gajretovci i njihove
porodice u veliko od tih obiaja kao zastarelih i esto kodljivih odstupaju. Njihove ene ee se viaju otkrivena lica i uopte osea se pokret za saobraavanjem kulturnoj sadanjici. Stoga ban predlae da se gajretovci ne smatraju
opozicionarima, nego da im se izlazi u susret naroito u personalnim pitanjima.
Ban veli da muslimane bive radikale vodi Hafizadi iz Travnika.201 To je
mala, ali veoma agilna grupa. I oni, kao i gajretovci, nastojali su se pomiriti sa
spahinovcima, ali je Spaho to odbijao.
201
Sulejman-beg Hafizadi je roen 1887. u Travniku. Studij medicine zavrio 1913. na Medicinskom
fakultetu u Istanbulu, a koncem te godine, ne mogavi dobiti posao u Bosni, odlazi na beku kliniku gdje
ga zatie Prvi svjetski rat. Od 2. 9. 1914. do 10. 9. 1916. kao asistentarzt bio je na ratitu pri bekom Crvenom
kriu grupa Be II, a od 11. 9. 1916. do 7. 12. 1918. Upravnik je ljeilita u Brezopolju u Maarskoj. Njegova
istanbulska diploma nije nostrificirana u Austro-Ugarskoj nego je samo vaila "dok traje rat". Poslije Prvoga
svjetskog rata vratio se u Travnik i zaposlio kao gradski ljekar (fizikata). Bio je politiki aktivan u okviru
Radikalne stranke. Jo u vrijeme studija u Istanbulu jedan je od osnivaa srpsko-muslimanskog drutva
"Nada istoka", iji je predsjednik bio vie godina. Sa erifom Arnautoviem, Sariem i Avdom Sumbulom
aktivno je sudjelovao u prosvjedima povodom aneksije BiH 1908, a i kasnije je bio aktivan u drutvu "Gajret". Umro je 29. novembra 1941. u Travniku.
128
Na elu Muslimana frankovaca bio je Hakija Hadi. Ovo je takoer malobrojna grupa, ali vrlo aktivna u borbi protiv dr. Spahe i dr. Behmena. Ban
veli da se s ovom grupom ni pod kojim uslovima ne moe oekivati kakva
iskrena saradnja, pa i u sluaju sporazuma sa HSS.202
Sukob razliitih politikih grupa doao je do izraaja i u Gradskom vijeu
u Sarajevu. Ban Drinske banovine je 25. januara 1937. obavijestio Stojadinovia da je sukob dviju struja u sarajevskom Gradskom vijeu (Uzeir-age Hadihasanovia i dr. Mahmuda Behmena) kulminirao na sjednici Gradskog
vijea, te je svih pet vijenika Behmenove grupe (dr. Ahmed Abadi, Asim
Arslanagi, Seid Husedinovi, Edhem ejvanija i dr. Mahmud Behmen) 24.
novembra 1936. gradonaelniku Biakiu podnijelo ostavke obrazlaui to
slijedeim:
1. Uprava se ne pridrava programa rada,
2. Vijenici ne sudjeluju u radu Vijea, nego se uvijek stavljaju pred svren
in,
3. Rad je bio lo, jer to nije bio rad nego nerad,
4. Opina ivi od zajmova u svojoj tedionici; osim toga, opina uzima zajmove, ali ih ne vraa,
5. Gradsko vijee nije u prilici kontrolirati rad Upravnog odbora Gradske
tedionice, zbog sastava Upravnog odbora, a Nadzorni odbor ne samo
da se ne saziva nego nije uope konstituiran.
Ban veli da pokuaji gradonaelnika Biakia da doe do pomirenja nisu
uspjeli, te su svi vijenici ostali pri svojim ostavkama. Kako su svi vijenici
lanovi JRZ to je predsjednik banovinskog odbora ministar g. dr. Mehmed
Spaho pozvao vijenike i na njih uticao da ostavke povuku, ali i pored svega
toga oni su ostali pri svome, traei, da se cijelo optinsko vijee smijeni i
drugo u sporazumu sa njima postavi. Nakon toga je Uzeir-aga Hadihasanovi
traio da se iz vijea odstrane svi prijatelji dr. Behmena, tvrdei da je Behmenova politika frankovaka hrvatska politika. Ban veli da su nakon mjesec i
pol dana pregovaranja, te ostavke preko Gradskog poglavarstva predate i
njemu, banu. Ban veli da je i sam lino nastojao pomiriti dvije struje, ali bez
uspjeha.
U ovom izvjetaju ban javlja o svojim aktivnostima u vezi s tim ostavkama.
On je, naime, sazvao Mjesni odbor JRZ, a na sjednici su mu Uzeir-aga Hadihasanovi, dr. Duan Davidovi i gradonaelnik Biaki savjetovali da se
202
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 2
129
ostavke uvae, a upranjena mjesta popune novim vijenicima. Oni su bili protiv smjene itavog Gradskog vijea jer to bi znailo da su g. dr. Behmen i
drugovi u pravu te se vijee kanjava razrjeenjem. Ban veli da su mu oni
predali i spisak ljudi koje bi trebalo imenovati za vijenike.
Ban je molio i dr. Spahu, kao efa JRZ Drinske banovine, za miljenje, ali
je Spaho odbio sudjelovati u tome izjavivi: Kad me nisu htjeli posluati, neu
o toj stvari da ujem.
Iako Vijee nije usvojilo budet, banovo je miljenje da je smjena itavog
Vijea nemogua, te je rjeenje jedino u imenovanju novih lanova, umjesto
onih koji su podnijeli ostavke. Ban veli da mu je Mjesni odbor JRZ za nove
vijenike predloio: Husejina Alia, dr. Hivziju Gavrankapetanovia, Muhameda Zlatara, Nezir-agu Kruu, Rasima Kuria, Fehima Festu limara, Fehima
Aguevia, Salih-agu Nania i Sead-bega Fadilpaia, zeta dr. Hrasnice. Tako
u ovom Vijeu ne bi bilo prijatelja dr. Behmena, to je dobro, jer je jaz izmeu
tih dviju grupa nepremostiv, a i sam Behmen je meu muslimana bez velikog
uticaja, a meu Srbima nepoeljan. Svako drugo rjeenje dovelo bi do velikih
trzavica ne samo u graanstvu nego i u samoj JRZ. Na kraju ban moli za miljenje Stojadinovia o toj stvari, pogotovo to je, veli, dr. Spaho uporno se o
njoj odbijao izjasniti.
Ban je 18. februara 1937. povodom iste stvari ponovo pisao Stojadinoviu
obavjetavajui ga o toku dogaaja i injenici da ministar unutranjih poslova
jo nije donio odluku o ponuenoj ostavci pojedinih vijenika Opine Sarajevo.
Naime, ministar unutranjih poslova je ponovo savjetovao banu da se radi na
izmirenju dviju grupa, jer je u pitanju samo lini moment, te insistirao da ban
o tome ponovo razgovara sa dr. Mehmedom Spahom.
Ban je odgovorio ministru unutranjih poslova da ne moe postupiti po tim
sugestijama, jer je ve ranije uporno pokuavao dobiti miljenje dr. Spahe o
tome, ali je Spaho to uporno odbijao. U meuvremenu je ban dobio odluku
Mjesnog odbora JRZ Sarajevo da se uvae ostavke, jer je to miljenje veine
gradskih vijenika. Ban na kraju ponovo naglaava kako su odnosi izmeu
ovih dviju grupa vijenika veoma zaotreni, i stalno se zaotravaju, pa bi u interesu JRZ bilo da se to pitanje okona, pogoto to su Uzeir-aga Hadihasanovi i dr. Duan Davidovi ve nekoliko puta dolazili banu i izjavljivali da e i
sami podnijeti ostavke ako se ne prihvate ostavke koje su podnijeli vijenici
lanovi protivnike grupe dr. Mahmuda Behmena, a svi vijenici Jevreji i Srbi
saglasili su se s njima. I gradonaelnik Biaki je najavio ostavku, ukoliko se
130
ne usvoje ostavke Behmenove grupe, jer se u toj situaciji ne moe izglasati budet.
Konano je ministar unutranjih poslova 19. februara 1937. uvaio te
ostavke i upranjena mjesta popunio licima koje je predloio Mjesni odbor
JRZ Sarajevo. Time je pitanje ostavke pet vijenika konano rijeeno, a ban je
23. februara 1937. javljao Stojadinoviu da je to dobro primljeno kod veine
naroda.203
Ova dogaanja u Gradskom vijeu bila su odraz, ali i jasan pokazatelj rascjepkanosti muslimanske politike zajednice, odnosno njezine sarajevske
elite. Pozicija dr. Mehmeda Spahe bila je odreena injenicom da je on u to
vrijeme bio koalicioni partner dr. Milana Stojadinovia, mada nije mogue
uspostaviti jednak proporcionalni odnos izmeu podrke dr. Spahi i otpora dr.
Stojadinoviu. Dr. efkija Behmen je 3. avgusta 1937. pisao dr. Milanu Stojadinoviu o situaciji u Bosni i veli kako je u Sarajevu bilo demonstracija protiv
njega, u kojima je sudjelovalo oko 200-300 ljudi, najgorih tipova, sve sami
olo, koji su protestirali protiv Stojadinovia, a manifestirali za Peru ivkovia i bana Lukia. Demonstracije u Sarajevu je organizirao i predvodio narodni poslanik Jovo Zagorac, koji je, kako izvjetava Behmen, nakon
demonstracija u bonim ulicama dijelio novac sudionicima demonstracija.
Behmen kae da je razgovarao sa vojnim krugovima u Bosni i Hercegovini i
objanjavao im zato je Stojadinovi forsirao sklapanje konkordata sa Vatikanom, te izraava uvjerenje da su vojni krugovi shvatili te razloge. Na ovo Behmenovo pismo Stojadinovi je odgovorio 5. avgusta izjavivi kako je
iznenaen da je do demonstracija dolo samo u Sarajevu, dok u Crnoj Gori
nema nikakvih demonstracija protiv Vlade.204
Dr. efkija Behmen se u pismu od 11. februara 1938. alio Stojadinoviu
kako je u Sarajevu Uzeir-aga Hadihasanovi prilikom senatskih izbora u jednom razgovoru sa svojim prijateljima kritizirao efkiju Behmena da nita ne
radi, te da e zbog toga biti odstranjen iz Vlade prilikom prve rekonstrukcije.
O tome su Behmena obavijestili Emin-beg Muratbegovi i Murat-beg Pai
(naelnik Bijeljine), koji su prisustvovali tom razgovoru. Behmen negoduje
zbog takvog nastupa Hadihasanovia, pogotovo zbog toga to Hadihasanovi
nikada nije imao dobro miljenje o JRZ, koju je smatrao kao brak po erijatu
koji se moe lako svaki as razrijeiti. efkija kae da su on i njegov pokojni
brat zbog lojalnog dranja prema dravi bili esto napadani od Hadihasano203
204

131
via, pa moli Stojadinovia da utie da se potuje disciplina u stranci i da se

ne otvara debata o tome, jer je Hadihasanovi lan ueg Glavnog odbora
JRZ, pa bi se javni sukob Behmena i Hadihasanovia negativno odrazio na
stranku.205
Ovaj sukob Behmena i Hadihasanovia bio je samo odraz raskola Spahe i
Behmena, koji je poetkom 1938. bio posve evidentan. efkija Behmen je
dobio 18. februara 1938. jedno pismo iz Rogatice u kojemu mu se javlja kako
je dr. Mehmed Spaho pozvao svoga roaka Osman-agu Akamiju preko Bajrama u Sarajevo i tom mu prilikom kazao kako se ubudue nee dozvoliti kandidiranje Ragib-age apljia na izborima na listi JRZ, te da e u skoroj
rekonstrukciji Vlade i efkija Behmen biti odstranjen iz Vlade. Kao razlog navodi se to da aplji i Behmen, navodno, rade u saradnji sa Hrvatima, a protiv
interesa JRZ.206
Behmen se u obraun sa Hadihasanoviem odluno upustio i ve 2. marta
1938. obavjetava Stojadinovia kako u Sarajevu izlazi list Muslimanska svijest, ije je urednik Munir ahinovi Ekremov, te kako je taj list opozicioni
prema JRZ. List, veli Behmen, pie u strogo frankovakom duhu, a na neizravan nain finansiraju ga i Uzeir-aga Hadihasanovi i Edhem Biaki, elnici
gradske opine u Sarajevu, koji oglasima u tom listu pomau njezino finansiranje.207 Vidjet emo kasnije da se razlog ovog razlaza Spahe i Behmena nalazio u Spahinoj politici u Islamskoj zajednici i njegova odluka da se za novoga
reisul-ulemu imenuje Fehim ef. Spaho, dok je Behmen imao svog kandidata,
te e na tom pitanju doi do njihova politikog razlaza.
U vrijeme kada se odvija ovaj raskol u muslimanskoj politikoj eliti dolazi
do potpisivanja sporazuma Hrvatske seljake stranke i srbijanske opozicije,
odnosno do sporazuma Seljako-demokratske koalicije i drugih opozicionih
stranaka o zajednikom radu protiv Vlade Milana Stojadinovia, to je utanaen 8. oktobra 1937.208 Radikali su sa panjom pratili reagiranja Bonjaka i
Mehmeda Spahe na taj sporazum, jer je sporazum otvarao beskrajno mnogo
mogunosti za stvaranje politikih kombinacija za rjeavanje jugoslavenske
krize. Ban Drinske banovine je 15. oktobra 1937. pisao Stojadinoviu kako
Muslimani u Bosni i Hercegovini izbjegavaju da javno osude sporazum do kojega je dolo izmeu SDK i Udruene opozicije. On misli da Muslimani to
207
208
Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, II, Zagreb: JAZU, 1961, str. 122-130.
205
206
132
ine, jer Spaho to sugerira, a krajnji cilj je to to bi tom osudom dolo do homogenizacije Srba, a time bi Muslimani, po banovom miljenju, izgubili primat
u JRZ. Ban veli da zbog te utnje JRZ akciju protiv sporazuma vodi JNS. Kod
Muslimana primeuje se izvesno komeanje. Nekoliko gradskih venika u Sarajevu lanova JRZ, kao dr Hivzija Gavran Kapetanovi, Rasim Kuri, Husejin
Ali profesor, i dr Pinto, advokat i hadi Nezir Hadi, bogati trgovac ovdanji
agituju meu ostalim venicima, da se nita ne zakljuuje po ovom predmetu
u gradskom veu. Govori se da se sprema i nekakav apel dr Mehmedu Spahi
da se sa obzirom na sve eventualije ne izjanjava. Oni sada najvie operiu sa
izjavom: 'Zato da se mi pre Slovenaca izjanjavamo' i ovo se prima, jer i Slovenaka uti. Nejednodunou JRZ koriste se nai protivnici.
Povodom tog sporazuma u Sarajevu je 9. oktobra 1937. odran sastanak
patriota raznih krajeva Bosne i Hercegovine, bez obzira na stranaku pripadnost, i tom prilikom je u bratskom i brinom razgovoru pretresan razvoj
politikih prilika od stvaranja jugoslavenske drave, a naroito temeljito je
diskutiran Zagrebaki sporazum koji je toga dana predat jugoslavenskoj javnosti. Na ovom se sastanku znakovitim ukazuje to da je Sporazum objavljen
na dan i sat, kad je poginuo kralj Aleksandar, te konstatira kako taj sporazum
ne predstavlja nikakav sporazum o sutini hrvatskog pitanja, nego samo objavljuje proceduru za rjeavanje hrvatskog pitanja na kojoj su se sloili predstavnici HSS i beogradske UO. Sporazum treba da donese tek Konstituanta
koja je predviena u ovom Sporazumu. Konstatira se kako su ovim sporazumom i HSS i Demokratska stranka napustile ideju narodnog jedinstva i usvojile koncepciju od tri naroda kao osnovu itavog dravnog ivota u budunosti.
Navodi se kako ovaj Sporazum oznaava potpuno drukiji pravac razvoja
jugoslavenske drave od onog kako ga je zacrtao kralj Aleksandar, te on oznaava i likvidaciju Aleksandrovske Jugoslavije, to se iskazuje i kvalificiranjem Kraljevog Ustava od 1931. kao nemoralnog, i sve to na dan i as
Kraljeve smrti.
U ovom se sporazumu trai ukidanje Ustava iz 1931, to je, istaknuto je
na ovom sarajevskom sastanku, praktiki nemogue, jer ukinuti taj Ustav znai
ruiti Aleksandrovsku Jugoslaviju i praktiki izvoenje dravnog udara. Sporazum trai ukidanje Ustava 1931. jer je oktroiran, a ve u drugom lanu trae
oktroisanje Privremenog ustava (Vrhovnih zakon).
Ovaj sarajevski sastanak je, izgleda, okupio uglavnom srpske politike predstavnike, premda se ne navodi ko je tano bio prisutan (navodi se da su prisutni
133
patriote iz Bosne i Hercegovine). U zakljucima se traga za razlozima zato

sporazum ne moe biti prihvaen u srpskim masama, dok se ostali ne spominju.
Na ovom je sastanku zakljueno da bi trebalo povesti akciju odravanja
konferencija irom Bosne i Hercegovine kako bi narod na tim mitinzima osudio
ovaj Sporazum.
Ban Drinske banovine je 30. oktobra 1937. uputio Stojadinoviu izvjetaj
o stavu Bosanskih Muslimana prema Sporazumu HSS i Udruene opozicije.
U tom se izvjetaju navodi kako je UO odmah nakon objavljivanja Sporazuma
povela akciju odravanja konferencija i drugih sastanaka kako bi se narod pridobio za Sporazum.
Kae se kako su konferencije odrane u nizu mjesta, kako po Srbiji tako i
po Bosni i Hercegovini, a i krajnji ljeviari podravaju tu akciju. ak i JNS,
mada je u poetku najodlunije ustala protiv sporazuma UO, oekujui da e
i JRZ zajedno sa njom preduzeti u narodu istu akciju, odjednom poela je da se
smiruje i kao rezervie. Sastanci njihovih voa su esti, ali javno sve manje djeluju. U njihovim redovima pronosi se verzija o tome da bosanski muslimani lako
mogu izmijeniti svoju politiku prema JRZ, jer im se Sporazumom prua ostvarenje njihovih davnanjih elja o zdruenosti Bosni i Hercegovini kao etvrtoj
pokrajini, u kojoj bi oni bili brojno najjai i najorganizovaniji i pravi gospodari.
U tom sluaju Beograd bi hteo-ne hteo morao se na njih osloniti, te bi oni - JNS
u Bosni dobili onaj znaaj i vanost koji su Srbi u Bosni imali po Ujedinjenju
i posle 6. januara 1929. Govori se da je g. dr. Mehmed Spaho imao i sastanak
sa g. M. Trifunoviem u Koutnjaku, te da zato ne doputa Muslimanima da se
izjanjavaju o Sporazumu, a da je zbog toga ljut na g. ministra dr. Behmena
i zeta Afgana u B. Luci, koji protivno rade. Svima pada u oi da im g. dr. Spaho
ode iz Sarajeva, u Sarajevo doe g. dr. Behmen, a ako i budu oba u Sarajevu,
oni se ne sastaju. Ova verzija o muslimanima - njihovim voama isto tako protura se od strane HSS. Ban se na kraju ali da nasuprot ovakvoj jakoj politikoj aktivnosti opozicije, u JRZ je zavladala krajnja inertnost, nema nikakvih
sastanaka i konferencija na kojima bi se osuivao Sporazum, te ban moli da se
u tom smislu stvari promijene, a da inicijativa mora krenuti iz Beograda.209
U izvjetaju advokata i senatora Duana eria iz Tuzle od 9. novembra
1937. dostavljenog Milanu Stojadinoviu, Muslimani u Tuzli razliito tumae
sporazum UO i SDK. eri kae da su miljenja Muslimana o tome podijeljena. Najvei dio Spahinih Muslimana dosta je rezervisan. Ako se s njima
209
134
zapodjene razgovor o Sporazumu, ute i ne izjanjuju se nita. Izgleda da je

kod njih jo i sada vrlo velika elja za autonomijom Bosne. Tako je kod najveeg dijela Muslimana, koji su uz dr Spahu, dok oni drugi imaju sasvim drugo
miljenje. Njihovo se miljenje prilino podudara sa naim. To su sve oni Muslimani, koji su od ranije bili u redovima radikalne stranke, koji su Sokolski i
Gajretovski radnici itd. Ba sam o tome, po ovoj istoj temi, razgovarao sa senatorom Viloviem pa je i njegovo opaanje kao i moje.
eri konstatira kao vanu injenicu to da na partijski list u Sarajevu
Pravda takorei i ne spominje ovaj Sporazum. On kae kako je u etiri broja
lista koja su izala od potpisivanja Sporazuma samo u jednom broju objavljena
i to vrlo blagonaklona kritika Sporazuma i vie ni jedne rei. Dok Samouprava kao dnevnik vodi iz dana u dan borbu protiv Sporazuma, eto taj na partijski list u Sarajevu uti kao zaliven. eri veli da je on pokuao da se i u
Tuzli osudi Sporazum, ali je na sjednici mjesnog odbora stranke Hasan-aga
Pai (Hadija), koji je istodobno i predsjednik sreskog odbora stranke i predsjednik opine, izjavio kako je razgovarao sa dr. Spahom, koji mu je prenio
instrukciju da nije potrebno osuivati taj Sporazum a ako bude trebalo togod (initi), da e on ve javiti.
eri veli da je uo kako je Hamdija Afgan, predsjednik opine u Banjoj
Luci, ukoren zbog iskazanog protesta zbog Sporazuma.
eri na kraju veli kako se na terenu ve osjea odreena jurnjava zbog
izbora za senatore, koji se imaju obaviti u januaru naredne godine.
Na ovo pismo Stojadinovi je odgovorio 15. novembra 1937. da je razgovarao sa Spahom, koji se saglasio sa osudom Sporazuma, samo je naglasio
kako je nezgodno da je ta osuda dola prvo iz srpskih redova. Spaho je smatrao
kako bi tu politiku trebala voditi itava JRZ.
Na kraju ovoga pisma Stojadinovi je traio od eria konkretna imena
kao prijedloge za senat. U pismu od 25. novembra 1937. eri sugerira Stojadinoviu da bi prilikom izbora za senat trebalo voditi rauna o Kosti Gnjatiu
i Osmanu Viloviu iz Drinske banovine, te Mihajlu H. Steviu iz Graanice za
Vrbasku banovinu.210
Uoi izbora 1938. godine situacija e se i meu Bonjacima malo zaotriti.
Tada e se pojaviti i naputanje, dodue ne tako masovno, redova JRZ. Tako
je, naprimjer, mjesni odbor JRZ u apljini 9. oktobra 1938. u formi proglasa
obavijestio javnost o naputanju JRZ, jer su procijenili da politika aktivnost
210
ABiH. Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1
135
JRZ nije u interesu Muslimana. Odbornici JRZ iz apljine, predvoeni sekretarom Erefom Zuhriem, izjavljuju da ale to su ikada podravali JRZ i dr.
Mehmeda Spahu. Ovaj odbor je pristupio Muslimanskoj organizaciji Hakije
Hadia, i podravaju njegovo djelovanje izloeno u pismu naslovljenom Temeljne tenje muslimanske organizacije.211
Doprinos dr. Mehmeda Spahe razvoju saobraaja
U Stojadinovievoj vladi Spaho je bio ministar saobraaja. List Pravda je
pisao kako je on za Bosnu i Hercegovinu sa te pozicije radio vie nego bilo ko
drugi. On je otvorio javne radove koji su angairali jako puno nezaposlenog
svijeta. U Bosni su se gradile tri eljeznike pruge (Biha-Knin, Bilea-Niki
i Foa-Ustipraa). Izgradnja eljeznike mree u ovim siromanim krajevima
je vie nego ita drugo to im se moglo dati. Jer samo modernim saobraajem
moe da postoji moderan narod, koji na taj nain dobiva jedan od glavnih
uslova za napredak. Dalje se govori kako je ta Vlada na inicijativu dr. Mehmeda Spahe u Sarajevu ve poela zidati zgradu carinarnice, da se gradi novi
eljezniki kolodvor blizu vojne kasarne, popravljaju se i grade ceste diljem
Bosne i Hercegovine, proiruje zenika eljezara.212 On je dao je inicijativu za
izgradnju niza pruga: Ustipraa-Foa, drugi kolosijek Sarajevo-Ilida, normalnu
prugu Banja Luka Doboj Valjevo, zatim Doboj Sarajevo, uzeo je uea
i u izgradnji beogradskog pristanita. Na jednoj konferenciji odranoj poetkom 1938. on je govorio o tim planovima, posebno o planovima za izgradnju
pruge Kraljevo aak Uika Poega Kosjeri Valjevo Tuzla Doboj
Banja Luka. On je isticao kako te pruge imaju veliku kulturnu, nacionalnu i
ekonomsku misiju, a sluit e i odbrani zemlje.213 Njegovom inicijativom graena je luka Ploe i proirena eliana u Zenici. Neke pruge po Bosni i Hercegovini nisu zavrene za Spahina ivota. Pruga Ustipraa Foa otvorena je u
nedjelju 17. septembra 1939. godine, i na otvorenju je, uglavnom afirmativno,
iskazivana Spahina zasluga za ovu prugu.214
Osim izgradnje novih pruga, Spaho je puno radio i na modernizaciji saobraaja. Redovni saobraaj motornog voza na pruzi Beograd Sarajevo Dubrovnik poeo je 20. jula 1938. godine.215 Ova je pruga, inae, dobrim dijelom
imala turistiki karakter, a novi motorni vozovi su mogli voziti 60 km na sat.
ABiH. Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 2.
Pravda, br. 8, 10. aprila 1936, str. 1, Uspjesi za Bosnu i Hercegovinu.
213
214
215
Pravda, br. 28, 22. jula 1938.
211
212
136
U septembru 1938. na savskom pristanitu u Beogradu poduzeto je probno

putovanje motornog lepa Rijene plovidbe Vojvoda u prisustvu ministra dr.
Mehmeda Spahe. Prema novinskom izvjetaju, brod je glatko poduzeo svoje
putovanje, a na brodu je prireena zakuska ministru Spahi.216
Spaho je kao ministar saobraaja razvio veliku akciju graenja pruga po
Bosni, ali i po drugim krajevima Jugoslavije, zbog ega je od svojih politikih
protivnika esto napadan. Poznat je, naprimjer, jedan otar napad na njega u
Narodnoj skuptini u Beogradu poetkom 1937. prilikom rasprave o budetu
koji je izrekao poslanik JNS Milo Raovi. Pravda je Raoviev govor ocijenila kao otar napad na Spahu i Bosnu i Hercegovinu. Prema interpretaciji
Pravde, Raovi je optuio Spahu zato to gradi pruge po Bosni. Dakle, on
ne bi dao Bosni i Hercegovini nita, iako je to dio nae drave, koji kao i svi
ostali potpuno izvruju sve svoje obaveze prema dravi i naciji. I jo neto,
ovaj je kraj dugo ekao da mu se neto da. (...) Dakle, slubeni govornik JNS
g. Raovi je za izazivanje netrpeljivosti izmeu pojedinih pokrajina nae drave.
To treba da se zna. Pravda dalje navodi da je Raovi u svom govoru napao
muslimanske poslanike nazvavi ih uckorima koji zbog toga ne bi smjeli
sjediti u Skuptini. Sve to Pravda je karakterizirala neumjesnim klevetama.217
Na sjednici Finansijskog odbora Narodne skuptine poetkom 1938. Mehmed Spaho je kao resorni ministar govorio o napretku saobraaja, izgradnji
novih pruga, modernizaciji eljeznica, toku priprema za uvoenje motornih
kola, posebno na pruzi Beograd aak Sarajevo Dubrovnik, gdje je, zbog
velikog broja tunela, parna vua smetala razvijanju putnikog saobraaja uslijed plinova iz dimnjaka parne lokomotive.218 No, opozicija je napala Spahu
okrivljujui ga za nered na prugama zbog estih kanjenja vozova, a Ismetbeg Gavrankapetanovi je branio Spahu tvrdei kako vozovi kasne u svim zemljama, a da je Spaho ovjek uzorne estitosti i potenja, velik i iskren patriota
i nada sve ovjek istih ruku. Inae, poetkom 1938. Spaho je 15 dana boravio
u Italiji razgledajui tamonje tvornice u kojima se proizvode motorna kola.219
U njegovoj pratnji bio je i novinar Pravde Meho ahinagi, koji je neto prije
toga bio i u Stojadinovievoj pratnji prilikom njegovog puta u Njemaku i prisustvovao susretu s Hitlerom, o emu je u Pravdi objavio i dosta afirmativan
tekst o Hitleru kao voi njemakog naroda.
Pravda, br. 11, 19. marta 1937, str. 3.
218
Pravda, br. 3, 21. januara 1938, str. 2.
219
Pravda, br. 6, 18. februara 1938, str. 2.
216
217
137
Spahu su i kasnije napadali brojni politiki protivnici. U listu Pravda je 11.

marta 1938. objavljen uvodnik u kome se istie kako su prilikom skuptinskih
debata Spahu najvie napadali upravo opozicioni poslanici iz Bosne i Hercegovine, prigovarajui mu posebno to da on u svom Ministarstvu zapoljava
uglavnom Muslimane. List to odbacuje kao posve neutemeljeno, jer ko bi
uzeo kao ozbiljan glavni prigovor koji je iznoan dr. Spahi: da on u Ministarstvu saobraaja zaposliva previe Muslimana? U jednoj evropskoj dravi
ispada smijean onaj, koji nalazi nekog prigovora u tome to pojedini ministri
namjetaju u svojim resorima ljude ove ili one vjere. (...) koliko je taj prigovor
neopravdan i bez osnova najbolje se vidi po tome, to g. dr. Mehmed Spaho,
za cijelo ovo vrijeme od kada upravlja resorom saobraaja, ni na jedan visoki
poloaj nije doveo niti jednog Muslimana. Ni jedan direktor, ni jedan naelnik
Ministarstva pa ak ni jedan vii ef kod oblasnih direkcija nije Musliman.
Tano je da je g. dr. Spaho doveo vei broj Muslimana u slubu, ali to su gotovo
s reda nii slubenici: kondukteri, skretniari, koniari, podvornici, pa i radnici. Treba znati da je dobar dio ovih, koji su dobili mjesta od ranijih reima
bio uklonjen sa njih iz partijske osvete. Sada je g. dr. Spaho samo ispravio nepravdu, koju su im uinili isti ti ljudi, dok su bili na vladi. Mjesto da odadu g.
dr. Spahi priznanje to je, namjetanjem mnogobrojnih slubenika malih kvalifikacija, smanjio socijalnu bijedu u naim krajevima (...) mjesto da sa zadovoljstvom pozdrave to je taj svijet iskinuo iz kanda nezadovoljstva, koje
najee dovodi do komunizma, oni ga jo napadaju ... Na ast im bilo.220
Spaho je poseban doprinos dao izgradnji luke Ploe, iako je dugo bila prisutna ideja da se gradi eljeznika pruga Metkovi Opuzen Klek, a ne Metkovii Ploe, te da se luka, umjesto u Ploama, gradi u Neumu. Zagovornici
izgradnje luke u Neumu su tvrdili kako bi ona imala veliku strateku vrijednost
i bila bi prva ratna luka na Jadranu, a pogotovo sa predlukom u neretvanskom
zalivu, koja bi imala dva izlaska, jedan kod Stona, a drugi na uu Neretve.
Zagovornici luke u Neumu su tvrdili da je 1914. jedna delegacija opinskih
predsjednika sa Peljeca i Opuzena bila u Beu kod ministra eljeznica kako
bi se gradila pruga Metkovi Opuzen Klek, te da je jedan inenjer ak dobio
koncesiju, ali je izgradnju te pruge sprijeilo izbijanje rata.
ime je jo argumentiran zahtjev za gradnju luke u Neumu, odnosno izgradnju eljeznice od Metkovia preko Opuzena do Kleka? Prije svega, tvrdilo
se da je teren u Kleku kamenit i vri za gradnju luke nego teren u Ploama.
220
138
Pravda, br. 9, 11. februara 1938, str. 1
U Kleku nema malarije, to je naselje, seoce, tu je vrst teren, ne treba bagerovanje (kao u Ploama, op. H. K.) Tu ima oko 2 kilometra ravnice za skladita
i eljeznika prestrojavanja. Otpadaju grdni milioni za nasipanje. Tu nema blata
ni vlage (kao u Ploama, H. K.). Isticani su i drugi razlozi za izgranju luke u
Neumu. Duljina luke Klek Neum je oko 10 milja. Dubina je odmah uz kraj
do 80 metara, to je dovoljno i za najvee brodove. Potrebno je samo izgraditi
pristanite u Kleku, bez kopanja ulaznog kanala (kao u Ploama). Luka Klek
nam je poznata iz doba zahumskih knezova, za turskog doba, jer su tu bile
stacionirane osmanske jedinice mornarice, kao i austrougarske mornarike jedinice. U narodu je ta luka obino nazivana bodanska luka. Osim toga, istie
se kako bi za izgradnju luke u Kleku bilo potrebno svega par miliona, a ne vie
milijardi, koliko se procjenjivalo da je potrebno za izgradnju luke u Ploama.
Naglaavali su kako bi se izgradnjom luke u Kleku spasilo jako puno novca,
koji bi izgradnjom luke u Ploama bio jednostavno baen u more. Izgradnjom luke u Kleku probio bi se i stonski tjesnac Prevlaka, napravila melioracija u Neretvi i Popovom polju, pa i putevi po junoj Dalmaciji, i to sve
za novac koji bi se utroio za izgradnju luke u Ploama od koje nikada prava
luka nee biti, i ako bi se ta napravilo morae se vremenom napustiti. Luka
Klek Neum ostaje na lijevoj strani Neretve, od nje udaljena desetak milja,
zatiena brdima sa sviju strana, te veim dijelom pripada srezu stolakom. U
selu Neumu je andarska postaja, organizacija finansijske kontrole, luki nadzornik, kola, te parobrodska stanica u Neumu i Kleku. Tu raste najbolji duhan
u Jugoslaviji. U ratu je bila u Neumu vojna transportna stanica gdje su stalno
boravila tri bataljona vojske sa topovima.
Uprkos svim ovim pritiscima, Spaho je smatrao da je vanije izgraditi prugu
Metkovi Ploe i luku u Ploama. Naravno, nije Spaho inicijator izgradnje
ove luke. Planovi za izgradnju ove luke u Ploama potiu iz 1922. godine, kada
je na traenje bosanske industrije povedena akcija za izgradnju luke. Iste godine trasirana je i pruga, koja vee luku sa Metkoviem. Planirano je da luka
Ploe kada se sagradi bude dua od luke u Trstu, koja je bila glavna luka Austro-Ugarske na Jadranu. Luka u Ploama e biti izvozna luka za krupnu bosansku robu: drvo, ugalj, rude i slino, koja se dotad uglavnom izvozila preko
tri luke u junoj Dalmaciji Gru, Metkovi i Zelenika, ali te luke nisu dovoljne (Gru je mali, a Metkovi i Zelenika nemaju najpovoljniji geografski
poloaj i ne omoguavaju da se dalje u velikom obimu obavlja izvoz. Inae,
ova moderna luka u Ploama trebala se zvati Aleksandrovo. List Pravda je u
jednom lanku ocijenio da je zalaganjem dr. Spahe odlueno da se luka gradi
139
u Ploama, i to je okarakterizirano kao jedna od najveih i najzamanijih inicijativa, koje e se ostvariti u blioj budunosti u pogledu privrednog podizanja
naih krajeva.221 Geografski poloaj luke je veoma povoljan. Udaljena je 4
km od ua Neretve, u luku se ulazi jednim kanalom koji je dug 1200 m, a
dubok 5-10 metara. Da bi se izgradila luka bit e potrebno izvriti odreena
nasipanja, zbog movarnog terena.
Izgradnja luke u Ploama nije se odvijala bez problema.222 Protestirali su
posebno Dubrovani, zbog konkurencije koja se gradnjom luke u Ploama
pravi dubrovakoj, odnosno grukoj luci. No, posao se odvijao. Prema informaciji u novinama iz poetka 1937. godine, prilaz luci ve se izgrauje. To
je kratka eljeznika linija, koja spaja luku sa bosanskom uskotranom eljeznikom mreom. Odmah po izgraivanju ove luke moi e se pristupiti i drugim radovima jer e na ovaj nain biti omogueno lake dostavljanje materijala.
Kada je u toku prole godine (1936) bila povedena akcija za izgradnju ove
luke, dolo je do protesta od strane naih jadranskih luka Suaka, Splita, ibenika, a najzad i Dubrovnika. Privrednici iz naih postojeih luka onemoguavali su ostvarenje plana o izgradnji luke Aleksandrovo, navodei da bi to
nanijelo tetu dananjim jadranskim lukama, kao i da bi investicije, odreene
za izvoenje plana, trebalo izvriti u svrhu proirenja ve postojeih luka. Privrednici iz spomenutih luka izgubili su pri tome iz vida da je dolina rijeke Neretve najbolji i najprirodniji prilaz naem moru. Za ovo su znali Rimljani,
Mleani i Dubrovani, koji su ba na uu Neretve sagradili luke (...). Isto tako
i austrijska uprava imala je takoer namjeru da izgradi luku bilo u Kleku bilo
u Ploama.
Dok su druge nae luke zaokruene planinskim masivima, koji idu paralelno
sa obalom i u zimskom periodu ine velike smetnje normalnom odravanju
saobraajnih veza sa zaleem, dotle luka Aleksandrovo lei u nizinama, gdje
u svako doba godine moe nesmetano da se obavlja saobraaj.
Uviajui ove prednosti luke Aleksandrovo i cijenei ispravno njen budui
privredni znaaj, a naroito zahvaljujui upornom dranju naih ministara koji
su bili potpomognuti i od strane bosansko-hercegovakih privrednika i njihovih korporacija, Ministarski savjet donio je definitivnu odluku o izgradnji luke
Aleksandrovo. Prije nekoliko dana odobren je kredit od 30,000.000 dinara za
izvoenje prve etape radova na izgradnji eljeznike pruge Metkovi Aleksandrovo u duini od 24 km.
221
222
140
Pravda, br. 34, 27. augusta 1937, str. 1.

Pravda, br. 6, 5. februara 1937, str. 1, Luka Ploe.
Dalje se objanjava znaaj ove luke, i to kao privredna luka, ali i strategijska
u sluaju rata, jer je dobro zatiena. Osim toga, preko te luke se otvara najkrai
put za ljetovanje na moru i krajevima Peljeca, Korule, Makarske i drugih
mjesta. Posebno je luka vana za Bosnu i Hercegovinu i za izvoz njezina drveta, uglja itd. Na kraju se procjenjuje da e izgradnja luke kotati oko 65 miliona dinara.
Meutim, premda se Spaho snano zalagao za gradnju luke u Ploama, taj
posao nije zavren za njegova ivota, nego tek poslije Drugog svjetskog rata.
Ali, ostalo je zabiljeeno da je za Spahina ministarskog mandata izgraena
Studija o luci Ploe, te su poeli radovi na izgradnji luke miniranjem brda Zminjac poetkom 1939.
Nakon izbora 1938, dolo je do obaranja Stojadinovieve Vlade. Novu je
Vladu sastavio Dragie Cvetkovi, a Spaho je zadrao poziciju ministra saobraaja. Uz njega je i Dafer-beg Kulenovi zauzeo mjesto ministra uma i rudnika.
Spaho je sredinom juna 1939. boravio u Njemakoj. U Berlinu se susreo sa
ministrom saobraaja Treeg Rajha dr. Dorpmllerom. Iz Berlina je Spaho otputovao u Hamburg gdje je razgledao luka postrojenja, a obiao je i niz drugih
gradova (Frankufrt, Heidelberg, Duisburg itd.).223 Bio je to njegov posljednji
boravak u inostranstvu.
Odnos Mehmeda Spahe prema Islamskoj zajednici poslije 1935.
Mehmed Spaho je itavo vrijeme izmeu dva svjetska rata imao veliki utjecaj na rad Islamske zajednice, posebno vakufa, izmeu ostalog zbog toga to
su veinu lanova vakufskih sabora inile pristae Jugoslavenske muslimanske
organizacije. Najsnanije prisustvo JMO u Vakufsko-mearifskom saboru osjealo se ranih dvadesetih, prije raskola u stranci 1922. godine. Potkraj desetljea
uticaj JMO je slabio, ponajprije zahvaljujui loem finansijskom poslovanju,
ali i haotinom stanju u kotarskim povjerenstvima. U izvjetaju Uprave policije
u Sarajevu povodom saborskog zasjedanja potkraj decembra 1929. (proslijeenom banu Drinske banovine) istie se neuspjeh dr. Mehmeda Spahe da izdejstvuje smjenu vakufsko-mearifskog direktora Huseina Kadia i da na to
mjesto postavi jednog od svojih ljudi: brata Fehima ili biveg narodnog poslanika Saliha Baljia. Iako je Spaho odrao odlian govor, veina lanova Sabora
nije ga podrala svjesna negativnog stanja u zajednici, te uvjerena da su Spahine
namjere motivirane iskljuivo zatitom svojih linih i porodinih interesa.224
223
224
Pravda, br. 15, 23. juni 1939.

141
Ipak, Spahin utjecaj na rad Islamske vjerske zajednice bit e posebno jak
od 1935, kada je on isposlovao novi Ustav IVZ, napravio izmjene u organizaciji IVZ (ukinuo muftijstva i niz drugih izmjena). Kada je poetkom 1936. donesena Uredba o izmjeni Zakona o IVZ ukinuta su muftijstva, a sjedite
reis-ul-uleme vraeno u Sarajevo. Nakon toga je ministar pravde imenovao
naibe, i to za prvog naiba u Beogradu je imenovan Salih Safvet ef. Bai, a za
naiba u Sarajevu Fehim ef. Spaho, koji je ranije bio penzioniran kao naelnik
ministarstva vjera. Dunost prvog naiba u Beogradu je bila da provede likvidaciju Vrhovnog vjerskog starjeinstva, da njegovu arhivu i sve ostalo premjesti u Sarajevo, te da sve to preda novopostavljenom reis-ul-ulemi. Sa tom
primopredajom prestat e njegova dunost. Naibi u Sarajevu i Skoplju su preuzeli dunost dotadanjih Ulema medlisa, muftijstava i Vakufsko-mearifskih
vijea. Kada se organiziraju nove vjerske i vakufsko-mearifske vlasti prestat
e i dunosti naiba. Inae, Salih Safvet ef. Bai je porijeklom iz Duvna, teologiju je od 1894. studirao u Istanbulu. Sudjelovao u autonomnom pokretu djelujui meu bh. emigracijom u Osmanskom carstvu. Skupa sa Mehmedom
Spahom i Halid-begom Hrasnicom biran je u Centralni odbor Narodnog vijea.225
U razdoblju od 1936. do smrti 1939. dr. Mehmed Spaho je imao jak utjecaj
na rad Islamske vjerske zajednice. Pokazuje to i niz konferencija na kojima se
raspravljalo o raznim pitanjima Islamske zajednice. U prostorijama Merhameta je 8. januara 1937. odrana konferencija koju je sazvao dr. Mehmed
Spaho. Konferenciji su bili prisutni prijatelji iz svih bh. srezova, a cilj je bio
razgovor o predstojeim vakufskim izborima, kojim izborima se udara temelj
autonomnoj vjersko-prosvjetnoj upravi IVZ i uvodi u ivot novi zakon i ustav
IVZ. Dalje se imaju utvrditi glavne linije rada i naina postavljanja kandidatskih lista. Zakljueno je da Mehmed Spaho bude nosilac lista u svim okruzima.226 Inae, izbori su predviali da se biraju dematski medlisi, sreska
Vakufsko-mearifska povjerenstva i vakufski Sabori u Sarajevu i Skoplju. Sabor
u Sarajevu imat e 20 lanova, a ovi e izmeu sebe izabrati posebno izborno
tijelo od deset lica koje e birati lanove Ulema medlisa u Sarajevu, a u zajednici sa izbornim tijelom koji je izabrao Sabor u Skoplju, birat e reis-ul-ulemu.
Utjecaj dr. Mehmeda Spahe na djelovanje Islamske vjerske zajednice vidljiv
je i kroz njegov angaman u dogaajima koji su se tokom 1937. odvijali na
225
Pravda, god. X, br. 5, Sarajevo, 20. marta 1936, str. 1, Narod ubire plodove svoje borbe. Oduevljenje
jugoslovenskih muslimana imenovanjem naiba IVZ.
226
Pravda br. 3, 15. januara 1937, str. 1, Konferencija dra Spahe sa naim prijateljima.
142
prostoru koji je potpadao pod nadlenost Ulema medlisa u Skoplju. Naime,

izbori za vakufsko-mearifske sabore u Sarajevu i Skoplju izvreni su 30. maja
1937, nakon ega je trebalo da se provedu i izbori za lanove Ulema medlisa
i zatim izbor reis-ul-uleme. Naib Salih Safvet ef. Bai je obavijestio ministra
pravde u Stojadinovievoj Vladi kako je na izborima za vakufsko-mearifski
sabor skopljanski naib Fevzija Hadihamzi izabran na dunost predsjednika
Sabora, to znai da e postati inovnik Sabora te kao takav ne moe obavljati
dunost naiba. Bai je predloio ministru da se u meuvremenu, dok se ne
sprovede konana organizacija Zajednice, Hadihamzi smijeni sa te dunosti,
i da se na njegovo mjesto imenuje drugi naib. Istodobno predlae da se smijeni
estolani naibov odbor, imenovan prema Zakonu o Islamskoj vjerskoj zajednici.
Ministar je ovaj Baiev prijedlog proslijedio Stojadinoviu, ali je smatrao
da nije nuno imenovati novoga naiba, pogotovo ako Hadihamzi jo nije primio dunost predsjednika Sabora, a s obzirom da je organizacija IVZ u zavrnoj fazi (premda je ona morala biti zavrena, jer je Ustav, koji je stupio na
snagu 5. novembra 1936, predviao da se kompletna organizacija zavri u roku
od est mjeseci). No, budui da je ministar Behmen u svoje i u ime odsutnog
ministra dr. Spahe zamolio ministra pravde da se usvoji prijedlog naiba Baia,
ministar pravde obavjetava Stojadinovia da e pozvati naiba Baia da mu
dostavi spisak imena za eventualnu zamjenu naiba Hadihamzia. Ministar
veli da o tome eli uti miljenje predsjednika Vlade Stojadinovia, jer je to i
politiko pitanje s obzirom na prilike na jugu.
U vezi s ovim dogaajima dr. Mehmed Spaho je u jednom pismu molio Stojadinovia da d saglasnost ministru pravde da se smijeni naib Hadihamzi u
Skoplju, a pravdajui to injenicom da su na tom prostoru provedeni izbori bili
puni falsifikata i nasilja, da se imovina IVZ na teritoriji Ulema medlisa u Skoplju bezobzirno rasipa i openito se situaciju na tom prostoru ocjenjuje nesnosnom. Ovo je pismo nastalo u uskoj saradnji sa bratom Fehim ef. to se
moe zakljuiti iz injenice da se koncept tog pisma nalazi i u ostavtiti Fehim
ef. Spahe, sa dopunama pisanim rukom koje su integrirane u definitivnu redakciju pisma Mehmeda Spahe upuenog Milanu Stojadinoviu.227
itava ova Spahina aktivnost bila je u funkciji stvaranja atmosfere za izbor
novog reis-ul-uleme, za ta je dr. Mehmed Spaho imao dobrog kandidata
svoga brata Fehim efendiju. Pria se da je ukinuo muftijstva kako niko od muftija ne bi ugrozio poloaj njegovog brata na mjestu reis-ul-uleme.
227
143
Tada je pokrenuta i iroka antispahinska propaganda, posebno po tampi i

putem letaka, ali ona nije mogla sprijeiti namjeru dr. Mehmeda Spahe da za
reis-ul-ulemu bude izabran njegov brat. Ban Drinske banovine izvjetava 18.
aprila 1938. Stojadinovia da u Sarajevu vlada veliko interesovanje za izbor
novoga reis-ul-uleme, koji treba da se obavi 20. aprila. On veli da se vjeruje
da e najvie glasova dobiti Fehim Spaho ali meu redovima Muslimana ima
mnogo nezadovoljnika protiv linosti Fehimove zbog njegovog naina ivota
iz ranijih godina.
Ban Drinske banovine je 21. aprila 1938. izvijestio Stojadinovia da je
Fehim Spaho izabran za reisa dobivi najvie glasova. Ban naglaava da je
prije nekoliko dana prvi naib Salih Safvet Bai poklonio muslimanskoj sirotinji u Sarajevu 100.000 dinara, a to je bila akcija grupe oko ministra Behmena,
koja je pokuavala izdejstvovati da Bai bude izabran za reisa, ali im to nije
uspjelo, jer su se lanovi izbornog tijela opredijelili za Fehima Spahu. Ban veli
da je ta Behmenova akcija jako zaotrila njegove odnose sa dr. Spahom, pa se
po Sarajevu prialo da e Spaho traiti Behmenovo uklanjanje iz Vlade. Ban
veli da su irom Bosne i Hercegovine rasturani plakati protiv Fehima Spahe, a
na kraju plakata se istie kako e muslimani doivjeti opu narodnu sramotu
zbog Spahinog izbora za reis-ul-ulemu. Raspoloenje prema g. Fehimu Spahi
za reis-ul-ulemu kod velikog dela muslimana je vrlo hravo, to sam se jue
lino uverio i u Visokom, a ovo neraspoloenje prema njemu jeste samo zbog
toga razloga, to svet zna njegov preanji burni ivot, o emu se sada mnogo
govori, navodei da takva linost nije mogla doi za verskog stareinu. Ban
je u prilogu poslao i taj letak naslovljen Protuislamski rad dr. Mehmeda
Spahe.228 Bilo je i niz drugih primjedbi na izbor Fehima Spahe za reis-ul-ulemu.229
Pomonik bana Drinske banovine 7. maja 1938. obavjetava Stojadinovia
kako su se u Sarajevu pojavili leci protiv reisa Fehima Spahe u kojima se trai
njegova ostavka kako bi se spasio ugled Islamske vjerske zajednice. On veli
da iza pisanja tih letaka stoji grupa okupljena oko Hakije Hadia. Pomonik
bana veli kako je organizirao doek reis-ul-uleme Spahe, i od Doboja pa sve
do Sarajeva, po svim stanicama doekala ga je velika masa muslimanskog ivlja, na emu mi je g. reis-ul-ulema bio veoma zahvalan. Letak su potpisali
Muslimani akademiari, i u njemu se Spahin izbor za reisa naziva sramotnim,
a sm Spaho se naziva austrijskim pijunom, notornim alkoholiarem, kojeg
je gramzljivost za novcem uinila i slijepim i gluhim, koji se pravio da ne vidi
228
229
144
ABiH, Zbirka M.M. Stojadinovi, k. 2.

Opirno vidjeti u: A. Jahi, Organzacija....
negodovanje svih potenih muslimana Bosne i Hercegovine i Sandaka i koji

ne uje prigueni glas uspavane savjesti svoje: 'Sjeti se, Fehime Spaho, svoje
podle igre prije rata, kada si izdavao svoju vlastitu brau; sjeti se dounie
crnog kabineta, kada si pijan vraajui se kui u sitne sate iz El-Kamera budio
svojom pjesmom usnule stanovnike ulice Mlina i kada su te ljudi s prozora
pljuvali; sjeti se svojih pijanki i lumperaja po Ilidi i drugim mjestima i naposlijetku sjeti se zloina kojeg ti i tvoj brat danas uiniste prema vlastitoj zajednici, pisalo je u jednom letku usmjerenom protiv Fehim efendije, ali i dr.
Mehmeda Spahe.
Iza ove antispahinske kampanje stajala je ne samo politika grupa oko Hakije Hadia nego i dio Jugoslavenske muslimanske organizacije, prije svih
dr. efkija Behmen, koji je podravao prijedlog da se izabere Salih Safvet ef.
Bai za reisa. Pomonik bana Drinske banovine je 11. maja 1938. izvijestio
Stojadinovia kako se pokret protiv Spahe i dalje iri, te dostavlja jedan letak
pod naslovom Islamski grobari, a spremaju se i novi proglasi.
U to je doba pomonik bana Drinske banovine u prijepisu dostavio Stojadinoviu i pismo to ga je dr. Behmen uputio svom prijatelju Esadu Oruu u
Visoko i u kojemu iskazuje svoje ogorenje to je prestao biti ministar i nagovjetava nastavak svoje odlune borbe protiv dr. Spahe. Behmen je ovo pismo
Esadu Oruu pisao 12. maja 1938, i u njemu kae:
Dragi Esade,
Kada bude ovo pismo primio, ja ve sigurno neu biti na ovom poloaju, na koji sam doao svojim radom i narodnim povjerenjem.
Ne alim to odlazim, jer odlazim sa ovog poloaja samo zato to sam
se borio protiv nevaljalosti i nevaljalaca u naoj zajednici. Ali se varaju
moji prijatelji, jer tek e sada vidjeti narod kako stvari stoje. Ja u biti
lien svih obaveza i jo otvorenije i kuranije boriti se protiv ovoga trulea koji se zavukao u nae redove. Molim da pozove nae ugledne seljake i sa Salkom i Dervom i drugim svima naim prijateljima i da
otvoreno kaem i rastumaim naim dobrim i estitim seljacima zato
sam otiao. Ali, ako sam otiao sa ministarskog poloaja, ja narod i
svoje prijatelje ostavio nisam. Meni je nuen visoki poloaj ministra u
Kairu, ali radi Vas, svojih prijatelja i naeg estitog svijeta, toga sam
se odrekao. Dunost osjeam da se sada sa trostrukom snagom borim
protiv svega onoga runog i nevaljalog u naoj zajednici.230
230
145
Doista ukazom Kraljevskih namjesnika 14. maja 1938. efkija Behmen je

stavljen na raspolaganje, a na mjesto ministra bez portfelja imenovan je Dafer-beg Kulenovi.
Kada je ve uinjen izbor, Ferhat-beg Draga, Hasan Rebac i Abdulah Hidro
lanovi Vakufsko-mearifskog Sabora u Skoplju i lanovi Savjeta za davanje
menure reis-ul-ulemi objavili su 30. maja 1938. proglas da ne mogu potpisati
menuru za izbor Fehima Spahe navodei niz diskvalifikacija na njegov raun.
Ipak, ban Drinske banovine je javljao da je jedino Hasan Rebac odbio potpisati
menuru, dok su ostali potpisali uz neku nagodbu (uje se da e Ferhat-beg
Draga dobiti nekakvu veliku liferaciju). Na sam dan ustolienja objavljen je
i plakat Protuzakonitosti kod izbora Fehima Spahe za reisa, iza koga su stajali hadi Mujaga Merhemi, akir ef. Mesihovi, emsi-beg Salihbegovi i
Dervi ef. M. Korkut. U ovom plakatu oni osporavaju zakonitost kandidiranja
Fehim ef. za izbor reis-ul-uleme. Oni se vraaju u bliu prolost i navode da je
Ministarstvo pravde 5.12.1935. trailo miljenje od Vrhovnog starjeinstva
IVZ da li postoji nekih zapreka za izdavanje murasela (ovlatenja) za vrenje
dunosti erijatskog sudije Fehimu Spahi. Na to je Ulema medlis 19. decembra 1935. naglasio kako je Spaho 1895. zavrio erijatsku sudaku kolu i
kratko radio kod erijatskog suda, a potom dodijeljen na rad prosvjetnom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu. Izvan erijatske struke on je slubovao 40
godina, za to se vrijeme udaljio od zvanja erijatskog sudije, bio je odan alkoholu i potpuno se vladao kao svjetovno lice. Na kraju se iskazuje uvjerenje
da Fehim Spaho nema dovoljno kvalifikacija za erijatskog sudiju i Ulema medlis ga nikada ne bi predloio da bude izabran za erijatskog suca.
Pozivajui se na taj akt Ulema medlisa, naglaava se kako je neprihvatljiv
izbor Fehim ef. Spahe za reisa, jer on nema niti moralno, niti vjersko niti graansko ponaanje dostojno dunosti reis-ul-uleme.
No, kada je ve izbor obavljen, uz veliku podrku dr. Mehmeda Spahe, raspoloenje u Sarajevu nije bilo obiljeeno velikim oduevljenjem. Ban Drinske
banovine je javljao da je Baarija bojkotirala ustolienje novoga reisa (sve
radnje su bile otvorene, zelene zastave nisu bile istaknute na svim damijama...). U damiji bili su prisutni pored zvaninih pretstavnika najvie srodnici Gospodina Spahe ili kako se to ovde zove Akreba medlis. Muslimanska
inteligencija takoer nije uestvovala, a palo je u oi da nije bio prisutan: dr
Hrasnica, senator; dr Karamehmedovi, senator; Alibegovi, senator iz Dervente, koji su svi bili u Sarajevu, a nisu prisustvovali ustolienju. Navodi se
146
da je iz Banje Luke bio samo jedan beg Dini, dok Spahin zet Hamdija Afgan
nije doao. Na sveanosti nije bio niko od ljudi nadbiskupa aria, to je jo
vie razdvojilo muslimane i katolike. Sarajevski mitropolit je odrao govor i
pohvalio saradnju muslimana i pravoslavnih.231
Smrt (u sobi ili kupatilu?)
List Pravda je 29. juna na naslovnici donio vijest da je Mehmed Spaho
umro 29. juna 1939. u 9:30 sati.
Vijest o nagloj smrti dr. Mehmeda Spahe proirila se po Beogradu munjevitom brzinom, a ubrzo se za tragini sluaj saznalo u cijeloj zemlji. Pored
mrtvog tijela velikog rahmetlije nalaze se stalno narodni poslanici gg. Asim
eremet i Beir-beg onlagi, te lini sekretar g. Meho H. Hasanovi. Novine
dalje konstatiraju kako su dr. Spahu sa stanice u Sarajevu put Beograda ispratili
sin Zijah, koji je tih dana poloio maturu na gimnaziji, sin Avdo, te kerka
Emina. Bili su takoer senator Uzeir-aga H. Hasanovi, v. d. gradonaelnika
Muhamed Zlatar, direktor erijatske gimnazije Husejn Ali, ura Ibrahim ahinagi i drugi.
Vijest o smrti u Sarajevo je stigla nekoliko minuta prije deset sati. U Kraljevskoj banskoj upravi je odlueno da pomonik bana Ejub Ademovi tu vijest
saopi Fehimu Spahi. Ademovi je u drutvu sa direktorom Vakufa Hazimom
Muftiem krenuo u Faletie, gdje se odmarao Fehim Spaho. Kada je uo vijest,
Fehim se sa svojom suprugom uputio u grad u kuu svoje obudovjele snahe,
gdje se zadrao. Tu se iskupila i ostala rodbina velikog merhuma.
Navodi se da je u to vrijeme u Sarajevu bilo malo saradnika dr. Mehmeda
Spahe, ali su se svi na vijest o smrti vratili u grad. U ariji, gdje se bilo iskupilo veliko mnotvo svijeta, naroito su se traili detalji o tekom dogaaju u
radnji senatora Uzeir-age H. Hasanovia, koji je bio obavijeten o detaljima
po svom sinu g. Mehi H. Hasanoviu.232
Nekoliko verzija o smrti
Na veer, 28. juna, Spaho je iz Sarajeva krenuo u Beograd, gdje je stigao
29. juna u 7:25 i odmah krenuo u svoj apartman u hotelu Srpski kralj na Kalemegdanu. Postoje razliite verzije ta se desilo to jutro. Prema zvaninoj verziji, Spaho je umro u sobi i zateen je na krevetu gdje je pao na putu prema
231
232
ABiH, Zbirka M. M. Satojadinovi, k. 1.

Pravda, br. 16, 29. juna 1939, str. 1.
147
kupatilu, a prema verziji koju je kasnije ispriao Sakib ulabi, Spaho je umro
u kupatilu sa priljubljenom rukom i tijelom uz vodovodnu cijev. ulabi,
koji je bio sekretar u Spahinom kabinetu, pie: Knez Pavle uputio je dr. Spahi
poziv na audijenciju kad se nalazio u Sarajevu. Stigao je i odsjeo rano izjutra
u svom apartmanu hotela 'Srpski kralj' na Kalemegdanu u Beogradu. Sa njim
je bio lini sekretar koji ga je pratio na putu, Mehmed (Meak) Hadihasanovi, sin uglednog sarajevskog trgovca i tadanjeg senatora Uzeir-age Hadihasanovia. Spremajui odijelo za audijenciju, Meak je uo vrisak iz kupatila
apartmana, jurnuo u kupatilo, naao mrtvog dr. Spahu priljubljenog rukom i
tijelom uz vodovodnu slavinu. Istrao je na hodnik u kome je zatekao efa beogradske policije Dragog Jovanovia. Meak je vriskao viui: ?Ubie ga, j(...)
im srpsku majku'. ef policije je iz Spahinog apartmana nazvao Mekovog oca
Uzeir-agu, saopio mu da je dr. Spaho umro i obavijestio o Mekovim 'ispadima'. Uzeir-aga je istovremeno nazvao sina i rekao mu da do susreta s njim
nikome ne govori ni rijei o uzrocima Spahine smrti. Dr. Dafer Kulenovi je
odmah zasjeo u Spahinu fotelju. Tako je izgubio ivot ovjek kome su gotovo svi
Muslimani nepokolebljivo vjerovali. (...) Dr. Mehmed Spaho je umro kao gazija.233
List Pravda je 29. juna na naslovnici objavio da je toga dana umro Mehmed
Spaho: Jutros u 7:30 sati doputovao je viegradskim vozom na beogradsku
stanicu (...) dr. Mehmed Spaho, ministar saobraaja. Na stanici doekali su
ga ministar bez portfelja dr. Dafer Kulenovi, generalni direktor eljeznica
g. Nikola uri, ef kabineta g. Vlasta Kosti, narodni poslanik g. Mia Atanasijevi i jo neke linosti. Poto se srdano pozdravio sa svim prisutnim (...)
dr. Spaho, u pratnji svog linog sekretara Mehe H. Hasanovia, sjeo je u auto
i odvezao se u hotel Srpski Kralj, u kojem stanuje ve etiri godine.
Kada je doao u hotel i malo se raskomotio, sjeo je za pisai sto da pregleda
neka pisma, koja su stigla za vrijeme njegove odsutnosti, a koja mu je predoio
lini sekretar g. H. Hasanovi. U to se telefonom javio ef kabineta g. Vlasta
Kosti da saopi da je (...) pozvan na policijsku proslavu. (...) Dr. Spaho odgovorio je da je preoptereen poslom i da na proslavu ne moe ii, ali da e
odmah doi u kabinet. Uzeo je neto da pie. U to se odjednom uhvatio za srce
i klonuo sa stolice. Lini sekretar H. Hasanovi odmah je priskoio da ga pridri, ali je ve bilo prekasno. Odmah su obavijeteni ljekari, ali oni nisu mogli
(nita drugo uiniti) nego da konstatuju smrt.
233
Sakib ulabi, Korijeni i budunost savremenih Muslimana (od Spahe do Alije). Sarajevo: Sakib
ulabi, 1994, str. 64-65.
148
Kasnije je nastalo uvjerenje da je ubijen. Oni koji vjeruju u ubistvo, navode

da je glavni naruitelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za
sporazum Cvetkovi-Maek o podjeli Bosne i Hercegovine.234
Dopisnik istanbulskog lista Dumhurijet, Mehmed Sulejmanpai, objavio je 5. jula 1939. sumnju da je Spaho otrovan, argumentirajui to i stavom
efa beogradske policije Dragog Jovanovia, koji je itavo vrijeme bio u sobi
sa Spahinim tijelom, istjerujui svakog koji se zadravao vie od pola minute.
Krajem 20. stoljea ova teza o ubojstvu dr. Mehmeda Spahe dostigla je
svoju kulminaciju, to je bilo posebno medijski promovirano. List Osloboenje
1997. je objavio dugi feljton Mustafe Resulovia o ubojstvu.235 Resulovi je
glavni razlog za Spahino ubistvo vidio u njegovom odbijanju da se dopusti podjela Bosne i Hercegovine, to je bilo oito u to doba kada su se zavravali
pregovori Cvetkovia i Maeka. Zbog toga su (se) odmah nakon smrti u Sarajevu, u krugovima JMO poeli pronositi glasovi da je dr. Spaho umoren. Najprije je kolala verzija da su ga 'ubili strujom u kupatilu', ali je odmah tu verziju
zamijenila druga da je otrovan crnom kafom. Tu verziju, odnosno sumnju,
iznio je jedan od najbliih saradnika dr.Spahe u JRZ Uzeir-aga Hadihasanovi, iji sin je bio sekretar kabineta dr. Spahe i jedini je bio prisutan u neposrednoj blizini kada je nastupila iznenadna smrt. Autopsija nije izvrena i
zvanini nalaz ljekara je bio da je rije o sranom udaru. Resulovi se pozivao na jedno saopenje koje je dao Mehmedalija Boji na jednom okruglom
stolu, i koji je tvrdio da je Spaho otrovan, kao i na miljenje Muhameda Filipovia, koji je u svojoj knjizi Bonjaka politika takoer zastupao tu tezu.236
No, kljuni Resuloviev dokaz je jedno pismo koje je za vrijeme rata u Sarajevu 1994. dobio Avdo Spaho, sin Mehmeda Spahe. To je pismo uputio sarajevski advokat Nusret Gluhi, koji je u tom pismu Avdi Spahi prenio izjavu
svog prijatelja Safera Ahmia, koji je tvrdio da je 1947, kao oficir Jugoslavenske vojske, bio na intendantskom kursu u Snetvidu kod Ljubljane i tamo upoznao izvjesnog Tomislava Duvnjaka, roenog u Imotskom ili okolini, koji je
priao kako je on imao druga zvanog Spaho, koji se hvalio kako je taj naziv
dobio zbog toga to je lino otrovao Mehmeda Spahu. Taj Spaho je radio
kao konobar u hotelu gdje je Mehmed Spaho imao apartman, te da mu je on
Muhamed Filipovi, U traganju za ljudima i zaviajem. Portreti znaajnih Bosanaca XX vijeka. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Bonjaki institut, 2007, 79.
235
Osloboenje, 2. 3. 1997. 14.3.1997.
236
Zanimljivo je da Mehmedalija Boji to ne kae izriito u svojoj knjizi Historija Bosne i Bonjaka.
234
149
lino sasuo otrov u kafu. Ovaj Spaho je tokom Drugom svjetskog rata bio
partizan u 13. proleterskoj brigadi Rade Konar, skupa sa Tomislavom Duvnjakom i esto se hvalio svojim podvigom.
Safer Ahmi je u toj izjavi tvrdio kako je to svojedobno ispriao Nusretu
Gluhiu, ali ovaj to nije smio prenijeti porodici Spaho zbog poznatih postupaka UDBE i tadanjih vlasti.
Resulovi je nakon toga utvrdio i slijedee: Konobar iz hotela 'Srpski kralj'
zvao se Dragan Vuji. Sa potpisom Kapetan Dragan Vuji Spaho, on se kao
autor jednog priloga pojavio u knjizi 'Tri godine borbe 13. proleterske' izdanje
1945, izdava Klub 13. proleterske brigade 'Rade Konar', tamparija Vjesnik.
Dragan Vuji Spaho ivio je kasnije u Beogradu kao pukovnik JNA i u susretima sa tadanjim kolegama, meu kojima je bio i Mehmedalija Boji, ispriao
o trovanju dr. Mehmeda Spahe u hotelu 'Srpski kralj', gdje je 1939. radio kao
konobar. Nije priao po ijem je nalogu to uradio.
Tako je, u doba totalnog uruavanja komunizma, i operairene identifikacije vojske koja je od 1992. do 1995. razarala Sarajevo sa komunistikom Jugoslavenskom vojskom, odjedanput ponueno i rjeenje zagonetke oko
Spahine smrti 1939. Rjeenje koje je bilo posve u skladu sa vremenom u kojem
je izreeno. injenica da je dr. Mehmed Spaho poetkom 1930-ih godina svoje
povlaenje iz politikog ivota pravdao, izmeu ostalog, i zdravstvenim razlozima, nikoga nije zanimala.
Pisanje tampe o smrti Mehmeda Spahe
tampa je puno pisala o Spahinoj smrti. Pravda je 21. jula 1939. prenijela
neka od tih pisanja. Tako vidimo da je zagrebaki Obzor Spahu ocijenio kao
najznaajnijeg autoriteta i najjau politiku linost bosanskohercegovakih
Muslimana. Od relativno nepoznate politike linosti, on je poslije 1919. ubrzo
izrastao u muslimanskog lidera, i to zbog toga to je imao politiki instinkt
koji mu je omoguio da uoi teak poloaj bosanskohercegovakih muslimana
neposredno nakon stvaranja jugoslavenske drave; zatim, Spaho je dobro poznavao tenje i osjeaje bosanskohercegovakih Muslimana; znao je ocijeniti
ta je bilo politiki realno postii od muslimanskih interesa u prvim godinama
jugoslavenske drave te je u skladu s tim i zauzimao politike stavove; i na
koncu on je pravilno ocijenio poloaj Bosne i Hercegovine i prilike i odnose
snaga u njoj kao sredinjem dijelu jugoslavenske drave.
Spaho je bio politiki oportunista, izbjegavao je frontalne sukobe. Dr
Spaho nije bio oportunista radi samog oportunizma. Oportunizam je kod njega
150
bila taktika, za koju je vjerovao, da mu je diktiraju ope prilike u dravi, a prilike u Bosni i Hercegovini napose. Dr. Spaho je dokazao da se znade isprsiti,
da znade biti odluan i nepopustiljiv, kad je mislio da je potrebno. Zbog toga
je on bio u opoziciji estojanuarskom reimu, mada mu je nueno da ue u
ivkovievu vladu. Navodi se i da je zbog svog sastanka sa dr. Trumbiem prilikom njegovog posjeta Sarajevu - zavrio 20 dana u zatvoru. Spaho i Srki
su u Bosni i Hercegovini predstavljali dvije oprene koncepcije i dva protivna
politika cilja.237
Pravda je 11. avgusta 1939. povodom 40 dana od Spahine smrti, iz br. 7/8
Narodnog jedinstva prenijela lanak iji je autor Maksim Svara, koji o Spahi
pie kao politiaru i dravniku. U prvi plan se stavlja Spahin politiki instinkt,
pomou kojeg je on za nekoliko godina od anonimusa postao lider stranke od
1922. godine. On je upravo nepogrjeivo pogaao ta hoe muslimanski dio
naeg naroda. Druga njegova politika karakteristika je to da je bio dobar
taktiar. On nikada nije pogrijeio i precijenio svoju snagu, niti je potcijenio
svoga protivnika. Umio je otkriti slabu stranu protivnika i ba ondje ga pogoditi. Znao je vrlo dobro da bosanskohercegovaki muslimani, kojih ima manje
od milion, nisu presudan inilac u jednom narodu od petnaest miliona, ali je
znao i to da blizu milion dua predstavlja jednu snagu mimo koje se ne moe
uiniti nikakav vaniji politiki potez, ako se eli da on bude trajan i postojan.
Na ovoj bazi on je izgradio svoju politiku taktiku i zasigurno nema nikog ko
bi osporio ovu jedinu mogunost politikog djelovanja jednog voe muslimana
u naoj zemlji. Istina, njegova taktika esto mu je donosila prigovor da je oportunista. To, to je s vremena na vrijeme mijenjao svoje politike saveznike,
mnogi njegovi politiki inovi i razni potezi za neupuenog mogli bi izgledati
kao oportunizam. Ali sa stanovita, koje smo naprijed izloili, a kojeg se dr.
Spaho stalno pridravao, to nije oportunizam. On je, realno procjenjujui
snage, koje su u izvjesnom asu bile na djelu, prilazio onoj strani koja je momentalno pruala najvee mogunosti za ostvarenje ciljeva, za kojim su teili
bosansko-hercegovaki muslimani. Svaki njegov korak donosio im je u tom pogledu koristi i, u skrajnjoj liniji, poveavao njegov lini politiki presti. Govorei o Spahinoj ideologiji u ovom se lanku samo konstatira da je njegova
ideologija teila dobru kralja, drave i naroda. On je vjerovao da samo radom
za dobro ire cjeline (Jugoslavije i kralja) moe doprinijeti dobru i Bosni i Hercegovini i Muslimanima.238
237
238
Pravda, br. 19, 21. juna 1939, str. 1.

Pravda, br. 22, 11. avgusta 1939, str. 1-2
151
Husein Ali je objavio tekst Dr Mehmed Spaho kao ovjek.239 U ovom

lanku on kae da je za Spahu prvi put uo u vrijeme kada je grof Istvan Tisza
doao u Sarajevo i okupljene bh. politiare pitao da li su za prikljuenje Bosne
i Hercegovine Ugarskoj. Spaho se tada izjasnio za jugoslavensko rjeenje. Tako
se izjasnio i dr. Halid-beg Hrasnica. To je bila Spahina legitimacija za nove
vlasti, pa je on odmah dobio ministarski poloaj i ne slutei da e za nekoliko
godina postati kljuni muslimanski lider. Ali je tada bio student filozofije u
Zagrebu i kae da je tada sazvao sve muslimanske akademiare koji su donijeli
rezoluciju kojom pozdravljaju stav Spahe i Hrasnice. Zbog toga je od njih dvojice, veli Ali, dobio zahvalnice.
Ali je Spahu lino upoznao 1920. u beogradskoj kafani Moskva nakon izbora za Ustavotvornu skuptinu (Ali je na tim izborima takoer izabran za
poslanika na Maglajlievoj listi). Kako sam ga onda upoznao sa onim njegovim osmijehom na licu, odmah mi je u srce pao. Potovanje prema njemu
je sve vie raslo i to sve iz opravdanih razloga. On je bio vrlo ugodan u drutvu
i mi mlai lanovi muslimanskog poslanikog kluba poeli smo se odmah oko
njega kupiti. U svakom razgovoru mogli smo od njega neto novo uti i nauiti.
Uvijek je imao nove i interesantne teme i nikad se nije ponavljao. Nije volio
mnogo govoriti, a ono to bi rekao, to bi se moglo smjesta tampati bez ikakvih
korektura. Najee bi mu stavljali upit ta ima novo u najnovijoj politici, i
znajui da on voli lakonske odgovore, ja bih mu unaprijed rekao: 'Molim Te,
reci to ukratko kao da brzojavlja'. Moram priznati da je bio uvijek prema meni
otvoren, jer sam znao uvati politike tajne. Strano se ljutio u klubu kad bi
neko iznio klubske tajne. Najnepouzdaniji su mu bili oni koji su se s novinarima
druili i novinarima nehotice tajne iskazivali.
Ali kae kako je Spaho bio obrazovan, poznavao je dobro finansije i historiju, teno govorio njemaki, stil mu je bio odlian. U saobraanju s ljudima bio je demokratski raspoloen i nije pravio razlike u razgovoru izmeu
ovjeka najvieg ili najnieg drutvenog poloaja. Bio je dosta naklonjen zanatlijama, za njih je imao osobitog interesa i razumijevanja, istiui da su i
njegovi stari bili zanatlije. Vazda je isticao rad i tednju. Mnogo je kritikovao
ljude, koji nijesu bili tedljivi. Od svih stalea najvie je sigurno volio seljaki
stale, a i njega su sigurno najvie volili njegovi seljaci. Oni su ga susretali sa
suzama radosnicama na oku, oni su mu ruci polazili, ali se nije dao ljubiti, oni
su ga grlili, oni su ga blagosivljali i na svakom vaktu od Boga mu zdravlje i
239
152
Pravda, br. 22, 11. avgusta 1939, str. 2.
svako dobro iskali i najzad pri svim izborima oni su mu bili najpouzdanija vojska. Na njegovoj denazi su ga nosili i otimali se da ga nose oni koji su ga nosili na svim izborima i u svim politikim okrajima.
Ali svjedoi da je i u privatnom ivotu bio pravi ovjek: vrlo poboan,
klanjao je, postio, sadaku dijelio, nikoga nije ogovarao i ivio je u braku tako
sretno da bi to moglo biti primjer svim ostalim ljudima.
O Spahi kao vrlo prijatnom ovjeku zapise su ostavili i drugi njegovi savremenici. Urednik Pravde dr. Mahmud Behmen boravio je 1936. u Ministarstvu saobraaja u Beogradu. Opisuje atmosferu, monumentalnost, uurbanost
i marljivost u tom ministarstvu. Spaho, kao i drugi ministri, prema ovom
lanku, svakodnevno je od 11. do 14. sati primao delegacije i stranke, a potom
nastavljao svoj ministarski rad. Trebalo je dugo ekati dok me je primio na
voa i prvak, g. dr. Mehmed Spaho. Kod njega nema iznimke, nema protekcije.
Valjalo mi je ekati kao i tolikim drugim dok doem na red. Na koncu me je
primio svojom poznatom ljubaznou, s onim istim nasmijanim licem, s kojim
prima i najveeg i najmanjeg, svakog bez razlike. U izjavi za Pravdu Spaho
je kazao kako je smatrao svojom prvom dunou da poradim da se nasilniki
reim kome u bezobzirnosti i nepotovanju i najosnovnijih ljudskih prava nije
bilo primjera u naoj politikoj historiji, to prije skine s napaenih lea narodnih i zamijeni boljim i snoljivijim. Zbog toga je on prihvatio Stojadinoviev poziv za ulazak u Vladu, i ta je Vlada, prema njegovom miljenju, za
proteklih osam mjeseci ispunila njegova oekivanja. On kae da je bilo nuno
stvoriti politiku grupu na koju e se Vlada moi osloniti, a stvaranje JRZ je
ve bilo pripremljeno prije formiranja Stojadinovieve Vlade.240
Alija Nametak je u Pravdi napisao lanak pod naslovom Dr. Mehmed Spaho
knjievnik i publicista.241 U ovom lanku Nametak govori o Spahinom knjievno-publicistikom radu, o emu se malo zna, jer je bila u sjeni njegovog politikog i dravnog rada. Nametak najprije spominje Spahine tri narodne lirske
pjesme koje je on kao ak VII razreda gimnazije objavio u prvog goditu Behara. Radi se o pjesmama Mali Mujo, Nevjestina kletva i eer Salihaga. I u drugom broju Behara (1901-1902) objavljene su dvije lirske pjesme
Ljubovi Bego i Fatima i Jedina u majke, te epsko-lirska pjesma Begemina i Mustaj-beg. Ove tri pjesme su objavljene pod inicijalima S. M., a Nametak misli da ih je zabiljeio Mehmed Spaho. U istom goditu Spaho je, skupa
240
Pravda, god. X, br. 1, Sarajevo, 21. februara 1936, str. 1. Mi emo tim putem nastaviti. Izjava g. dr.
Mehmeda Spahe.
241
Pravda, br. 22, 11. avgusta 1939, str. 3.
153
sa Muhamedom Dizdarom, objavio studiju Pregled arapske knjievnosti, prvi

rad takve vrste na naem jeziku.
Spaho je prevodio sa njemakog jezika. U Beharu 1902. pod pseudonimom
Mehmed Tevfik preveo je lanak Islam, to ga je napisao Ahmed Riza i objavio
u reviji Das freie Wort.
U VII goditu Behara 1907. tampao je lanak Gazi Husrev-beg, o emu
se pohvalno izrazio i L. Thalloczy.
Kao sekretar Trgovake i obrtnike komore Spaho je napisao sljedee broure: Osnivanje jednogodinjeg merkantilnog teaja za apsolvente srednjih
kola (1910), Sirtaksa na eer (1910), Osnivanje Potanske tedionice u
Bosni i Hercegovini (1910), Mnijenje glede revizije steajnog reda (1911),
Osnova zakona o opem porezu na teevinu i o porezu na teevinu poduzea
obvezanih na javno polaganje rauna (1911), O reformi toarinskog poreza
(1911), Ureenje trgovine suhom ljivom i pekmezom (1912), Drutva s ogranienim jamstvom (1912) i Osnova zakona o naplaivanju trabina nastalih u
koncesionom obrtu pozaimanja novca na zalog (1912). Takoer je kao posebne
knjige tampao Die Agrarfrage in Bosnien und der Herzegowina (Wien 1912)
i Posljednja rije islama u Evropi, koju je preveo s njemakog pod pseudonimom Abdul-Hak.
Takoer je u Kalendaru Pravda za 1923. objavio lanak Zato smo protiv
centralizma, a u goditu za 1924. lanak Naa organizacija u 1923.
U Novom Beharu, god. IV, 1930-1931, Spaho je objavio lanak Edhem Mulabdi kao javni radnik. U Novom Beharu, br. 7-8 od 15. oktobra 1931, objavio
je lanak Glavna naela Ustava od 3. septembra 1931. i taj je lanak, zbog
cenzure, tampan pod inicijalima MS.
U Novom Beharu, br. 9. od 1. oktobra 1931, u rubrici Iz islamskog svijeta
objavljen je poziv za Sveislamski kongres, koji je bio sazvan za 7. decembra
u Jerusalimu. Cenzura nije dopustila da se objavi da su na Kongres pozvani
dr. Mehmed Spaho, h. Demaludin ef. auevi i dr. Halid-beg Hrasnica. No,
u istom goditu (V/1931-1932), br. 13-14, dr. Mehmed Spaho je objavio lanak
Prvi muslimanski kongres u Kudsi-erifu, u kojemu je opisao tok i znaaj Kongresa u Jerusalimu. Isti je lanak tampan u Kalendaru Narodna uzdanica, god.
I (1933).
U Kalendaru Narodne uzdanice god. II (1934) Spaho je objavio studiju
Finansijske prilike Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918, a u Kalendaru za
1935. lanak Izborni falsifikati prije rata.
154
U Novoj Evropi (Zagreb, knj. VII, br. 17. od 11 lipnja 1923) na uvodnom
mjestu je tampan Spahin lanak Jugoslovenska muslimanska organizacija.
Na godinjicu smrti Mehmeda Spahe u junu 1940. odrana je akademija u
Narodnom pozoritu u Sarajevu i niz drugih tunih manifestacija. Mehmed Sulejmanpai, dopisnik turske tampe u Jugoslaviji je u Pravdi br. 17. od 28.
juna objavio jedan lanak pod naslovom Dr Spaho i Turci u kojemu pie o
zainteresiranosti Turaka za Spahu.
U Pravdi br. 18. od 5. jula 1940. mnogo tekstova posveeno je obiljeavanju
godinjice Spahine smrti. Veliki govor je odrao dr. efkija Behmen, a u Narodnom pozoritu, na akademiji, govorio je dr. Halid-beg Hrasnica. Hrasnica
je govorio o njegovom ivotu i politikom djelovanju. Za vrijeme svog 20-godinjeg djelovanja Spaho je uestvovao u 6 vlada, a zauzimao je resore: umarstva i ruda, trgovine, finansija i saobraaja. Najvie se zadrao u resoru
saobraaja.
Spahini politiki nasljednici
Izbor Dafer-bega Kulenovia za lidera
Nakon Spahinog ukopa, odmah, ve 30. juna u 6 sati uveer, odrana konferencija Muslimana senatora, poslanika i pristaa Mehmeda Spahe u prostorijama Gradske vijenice na kojoj je odlueno da se za politikog nasljednika
dr. Mehmeda Spahe izabere dr. Dafer-beg Kulenovi, ministar bez portfelja.
Ubrzo je on postao zamjenik ministra saobraaja, a u Vladi Cvetkovi-Maek
figurirao je kao predstavnik Muslimana obavljajui dunost ministra uma i
rudnika. Na sjednici Banovinskog odbora JRZ 3. oktobra 1939. Kulenovi je
izabran za predsjednika Banovinskog odbora JRZ za Drinsku banovinu i time
faktiki doao na sve pozicije koje je prije toga drao Mehmed Spaho, s obzirom da je ranije izabran za potpredsjednika JRZ.
Doprinos Mehmeda Spahe afirmaciji Kraljevine Jugoslavije u svijetu
Dr. Mehmed Spaho je kao muslimanski lider imao znaajnu ulogu u afirmaciji Jugoslavije na meunarodnom planu. U vrijeme jaanje Male Antante,
Spaho je imao veliku ulogu u jaanju jugoslavenskih veza sa Turskom, ali i sa
Rumunijom. On je sredinom juna 1936. boravio u Rumuniji i razgovarao o
mogunosti izgradnje jednog mosta preko Dunava koji bi povezivao dvije zemlje.242 Rumunjski kralj Karol je tom prilikom i odlikovao dr. Spahu lentom Ru242
Pravda, br. 17, 12. juna 1936. Ministar dr Mehmed Spaho u Bukuretu pregovara o novom mostu
preko Dunava.
155
munjske zvijezde.243 U isto je vrijeme u Turskoj boravio efkija Behmen.

Spaho, meutim, nije samo jaao jugoslavenske veze sa Turskom, nego i sa
ostatkom Evrope. Ostale su jako zapaene njegove posjete Rumuniji, Poljskoj,
ekoj, pa i Njemakoj, gdje je boravio neposredno pred svoju smrt 1939.
Priznanja dr. Mehmedu Spahi
Mehmed Spaho je dobio mnoga priznanja za svoj rad, brojna odlikovanja i
niz poasnih imenovanja. Mi emo spomenuti samo neka. U ime kralja Petra
II, a na prijedlog Milana Stojadinovia, kraljevski namjesnici su ukazom od
22. avgusta 1936. imenovali Mehmeda Spahu i Duana eria (advokata iz
Tuzle) za senatore.244 Spaho je nakon toga u Predsjednitvu Senata poloio zakletvu, a list Pravda je to komentirao na slijedei nain:
Imenovanje naeg voe g. dra Mehmeda Spahe senatorom izazvalo je u
svim naim krajevima najvee oduevljenje tim vie to se odavna osjeala potreba da i dr Spaho, koji uiva nepodijeljeno povjerenje stotina hiljada biraa
u naim krajevima, a zasigurno bar jo isto tolikog broja u drugim i koji je u
cijeloj zemlji smatran jednim od prvih politikih ljudi naeg naroda, da ue u
red lanova Narodnog predstavnitva. Mada mu je narod, usprkos terora na
5. majskim izborima, u njegovom izbornom srezu Tuzli dao vie glasova nego
i jednom drugom izabranom ili neizabranom narodnom poslaniku u naoj
zemlji, nenarodni reim uspio je tako zvanom izbornom geometrijom i falsifikatom da mu uskrati mandat. To je izazvalo buru ogorenja u svim naim
krajevima i svugdje je nailo na najeu osudu. Imenovanjem g. dr Spahe za
senatora, ovo je u izvjesnoj mjeri ispravljeno, pa je taj in Kraljevskog namjesnitva svugdje primljen s odobravanjem i zadovoljstvom. Povodom imenovanja senatorom g. dr Mehmed Spaho primio je vrlo veliki broj estitaka iz svih
krajeva nae zemlje, to je opet pokazalo koliko je povjerenje i potovanje, to
ga uiva u narodu.245
Mehmed Spaho se zauzimao da se Tenju vrati status sreza, to je i uinjeno
poetkom 1937. U znak zahvalnosti Gradsko vijee Tenja je na prijedlog gradonaelnika Reuf-bega onlagia donijelo odluku o proglaenju dr. Spahe poasnim graaninom Tenja.246
243
Pravda, br. 18, 19. juna 1936, str. 6. Konvencija o izgradnji tog mosta kod Kladova (odnosno TurSeverina sa rumunjske strane) potpisana je koncem novembra 1936. u Beogradu (Pravda, br. 41, 27. novembra
1936). Naravno, s jugoslavenske strane tu konvenciju je potpisao Mehmed Spaho.
244
Pravda, br. 28, 28. avgusta 1936, str 3.
245
Pravda, br. 29, 4. februara 1936, str. 3.
246
Pravda, br. 3, 15. januara 1937, str. 4, dr. Spaho poasni graanin Tenja.
156
Kraljevski Namjesnici su 1. decembra 1937, na prijedlog Milana Stojadinovia, odlikovali Mehmeda Spahu Ordenom Karaoreve zvijezde III reda.247
Talijanski kralj Vittorio Emanuelo je poetkom 1938. odlikovao Mehmeda
Spahu Ordenom Talijanske Krune I stepena.248 Koncem godine talijanski opunomoeni ministar na Jugoslavenskom dvoru Mario Indelli predao je ministru
dr. Mehmedu Spahi veliki orden Talijanske zvijezde.249 Osim toga, dr. Spaho
je dobio i niz odlikovanja iz drugih drava (Rumunija, Poljska, Albanija), to
je najveim dijelom bilo vezano za njegove aktivnosti u ministarstvu saobraaja u vladi Milana Stojadinovia.
Spahino politiko nasljee
ta je Mehmed Spaho ostavio iza sebe u nasljee, odnosno kakvu je poruku
njegovo politiko djelovanje poslalo dolazeim generacijama? To je kljuno
pitanje u ocjeni njegova politikog djelovanja. Za njegovo je djelovanje esto
bilo vrlo teko ocijeniti da li je u opoziciji ili dio vladajue garniture. Ono to
je nesporno jeste da je u razdoblju izmeu dva svjetska rata bio i u opoziciji i
u vlasti, da su ga i hvalili i kudili, da su ga mrzili i divili mu se. Teko je nai
politiara slinog njemu. Moda je najblia paralela djelovanje dr. Antona Koroeca, s kojim je Spaho esto saraivao. Koroeca je britanski poslanik u Jugoslaviji u jednom izvjetaju okarakterizirao kao ambicioznog i lukavog
politiara koji vie misli na interese svoje partije nego na interese zemlje i da
je spreman da se prikljui svakoj kombinaciji ako to odgovara interesima partije. Koroec je jedini od politikih lidera iz preestojanuarskog reima koji
je jedno vrijeme zauzimao ministarsku poziciju u vladi Pere ivkovia, ali je
u septembru 1930. podnio ostavku na ministarsku poziciju uglavnom zbog neslaganja s politikom koja se vodila prema vjerskim institucijama u Sloveniji,
premda se njegova ostavka zvanino opravdavala zdravstvenim stanjem, jer je
imao dijabetes. Umro je koncem 1940. ne doekavi izbijanje Drugog svjetskog rata. Za njega je Dragoljub Jovanovi zapisao kako je bio politiar i dravnik znatnog ranga. (...) Nisu ga sputavali skrupuli, pravio je kompromise,
mnogo taktizirao, ali se i drao svoje glavne linije, slovenake i jugoslovenske.
(...) Niko mu nije zamerao to pravi sprege sa dojueranjim protivnicima, jer
su svi znali da njegovi protivnici liberali (demokrati i kmetijci) jedva ekaju
da mu uzmu mesto. Njemu je bilo sve doputeno, kao oveku bez koga se ne
Pravda, br. 48, 3. decembra 1937, str. 2.
Pravda, br. 3, 21. januara 1938, str. 3.
249
Pravda, br. 51, 30. decembra 1938, str. 1.
247
248
157
moe. (...) Da je ostao iv do 1941. ili bi sam vladao jednim delom Slovenije
ili bi delegirao ovde jednog, onde drugog Natlaena. Ne bi bilo udo i ako bi
se naao u proirenom AVNOJ-u, ako bi rat proveo u emigraciji kao Titov potpredsjednik. (...) Kod Koroca taktika je igrala veliku ulogu i esto se maskirala
kao politika, ali je nikad nije pojela. Jo manje je u politici primenjivao pravila
logike.250
Mogli bismo zakljuiti kako je politiko djelovanje dr. Mehmeda Spahe
bilo najblie djelovanju dr. Antona Koroeca. Sudjelovanje u vladama, ali i u
opoziciji, politiko taktiziranje u tekim politikim vremenima kakva su bila
u zemlji izmeu dva svjetska rata, omoguili su dr. Spahi da itavo vrijeme zadri poziciju muslimanskog politikog lidera, ali i vanog politikog faktora u
Bosni i Hercegovini. Za njega se takoer moe konstatirati kako je pravio politike kompromise, mnogo taktizirao, ali se drao svoje glavne politike linije,
muslimanstva i jugoslavenstva. Saraivao je sa svojim dojueranjim politikim protivnicima, jer je znao da u Bosni ima puno protivnika koji bi rado sjeli
na njegovo mjesto. Njemu je bilo sve doputneo, kao ovjeku bez koga se ne
moe.
Njegovo djelovanje takoer dokazuje kako politike organizacije slue radi
ostvarenja stratekih politikih interesa odreenih politikih grupa, ali su to
istodobno i interesne grupe preko kojih se ostvaruju ui, esto porodini i lini
interesi.
250
Dr. Dragoljub Jovanovi, Ljudi, ljudi... Medaljoni 56 umrlih savremenika. Beograd: Izdanje pievo,
1973, str. 427-428.
158
Natpise na nianima dr. Mehmeda Spahe napisao je na arapskom jeziku h.

Mehmed ef. Handi. U prijevodu ti natpisi glase:
Na prvom nianu:
Stani kraj mirnih i utljivih mezara i nabrajaj koga sve zna da je bio iv od
siromaha i gospode! Promisli i otresi se svih elja, koje su samo varka, te ivi
bez njih slobodno! Zar ne vidi da nevjerno i varavo vrijeme rui i obara sve
to neporueno stoji? Zar nijesi vidio kako vrijeme postupi sa vlasnikom ovog
mezara, visokim ministrom Mehmedom? Iznenada ga je napala smrt i otela iz
udobnog ivota kada je uivao u asti i gospodstvu, kada su ga pristae pokorno
slijedile i svaki se povodio za njegovom pameti i miljenjem. Godine hiljadu
tri stotine pedeset i osme legao je u ovo svoje poivalite. Od nas nek mu je na
hiljade pozdrava, a od Milostivog Boga neizmjerna milost!
Na drugom nianu:
Merhum dr. Mehmed Spaho, predsjednik i politiki predstavnik Jugoslavenske muslimanske organizacije u Bosni i Hercegovini i ministar saobraaja
u Jugoslaviji. Umro 11. dumadel-ulata godine 1358. po Hidri, to odgovara
29. juna 1939. godine.
Za duu mu Fatihu!
159
160
PR ILOZI
162
FOTOGRAFIJE
Mehmed Spaho
163
Prednja stranica gimnazijskog svjedoanstva
164
Prilozi - Fotografije
Unutranja stranica gimnazijskog svjedoanstva
165
Korice indeksa
166
etvrta i peta strana indeksa
Predzadnja i zadnja strana indeksa
167
168
169
170
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
DOKUMENTI
Jugoslavenska muslimanska organizacija
U Novoj Evropi (Zagreb, knj. VII, br. 17. od 11. lipnja 1923) na uvodnom
mjestu je tampan Spahin lanak Jugoslavenska muslimanska organizacija, u
kojemu se na najbolji nain pokazuje Spahin odnos prema jugoslavenskoj politici do 6. januara 1929. godine. U analizi stavova koje Spaho zastupa u ovom
lanku treba voditi rauna da je on u vrijeme kada ovo pie u opoziciji, te da
je upravo tada zavrena njegova borba za stjecanje liderske pozicije unutar Jugoslavenske muslimanske organizacije, a time i unutar muslimanske zajednice.
S obzirom na takve okolnosti, Spaho trai opravdanja za pojedine svoje ranije
politike poteze pa pie:
Mnogi zamjeraju, to su se muslimani Bosne i Hercegovine okupili u jednoj politikoj stranci i to su joj dali vjersko obiljeje. To ine naroito oni kojima prilike pod kojima je naa organizacija nastala, i pod kojima se je
razvijala, nijesu dovoljno poznate. Iako je odmah u poetku stvaranja nae drave proklamovano s nadlenih mjesta naelo potpune ravnopravnosti svih dravljana bez obzira na vjersku i plemensku pripadnost, iako je to naelo kasnije
uneseno u osnovni zakon nae drave, ono se nije kod nas primjenjivalo, i mi
smo morali odmah u poetku naeg dravnog ujedinjenja da osjetimo da to naelo za nas ne vai. Ni ivot, ni imetak, ni lina sloboda, ak ni vjerske svetinje
muslimana, nijesu bile, pa nijesu ni danas, zatiene onako kako bi to morale
da budu u jednoj pravnoj dravi.
Ovo su bili glavni razlozi postanka nae organizacije u 1919, a zbog ovakovih razloga postoji ona jo i danas u svojoj prvanjoj snazi. Ni teka unutranja kriza, koju je ona imala prole godine da prebrodi, nije joj nimalo oslabila
snagu, to se najbolje vidjelo na prolim izborima za Narodnu Skuptinu. Na
izborima za Ustavotvornu Skuptinu dobila je bila JMO 110.000 glasova, a na
izborima 18. marta o. g. 112.000 glasova.
Jugoslavenska Muslimanska Organizacija bori se u prvom redu za prava i
istinsku ravnopravnost i jednakost, za dobru i pravednu upravu u naoj dravi,
191
i za strogu primjenu zakona na sve dravljane. Ona trai da svi mi srazmjerno,

podjednako, podnosimo terete za nau dravnu zajednicu, ali da i svi srazmjerno podjednako uivamo i blagodati te dravne zajednice. Nije dovoljno
da se u ustavu i u dravnim zakonima proklamuje jednakost svih dravljana,
ve treba da se to u svim granama dravnog ivota i u djelo provodi.
Mi smatramo da emo se ovom cilju, za kojim idemo i u kome nema nita
specijalno vjerskog muslimanskog, najvie pribliiti ako se naa drava uredi
tako, da sve pokrajine dobiju to ire samouprave. S ovakvim programom dola
su 24 poslanika Jugoslavenske Muslimanske Organizacije i u Ustavotvornu
skuptinu. Nu, kad smo vidjeli da se u ondanjoj Ustavotvornoj Skuptini ne
moe sklopiti veina koja bi donijela Ustav s unutranjim ureenjem drave
prema ovom programu, odgodili smo svoje programsko gledite za bolja vremena, pa pokuali da ostale take svog programa provedemo.
Jednogodinja saradnja u vladi radikalsko-demokratske koalicije, s kojom
smo zajedno odglasali Vidovdanski Ustav, dovela nas je do gorkog razoaranja
i prisilila da se vratimo svom starom programu o unutranjem ureenju drave.
I kad danas traimo autonomiju Bosne i Hercegovine, mi to ne inimo ni iz
kakvih dravno-pravnih razloga, ve samo stoga to smo, u jednogodinjoj saradnji s radikalsko-demokratskom vladom a na temelju centralistikog Ustava,
pojaali sve svoje ranije uvjerenje da se nae osnovne take programa o pravoj
i istinskoj jednakosti, i o dobroj upravi, mogu samo s ovakvim ureenjem drave postii. Samo najira autonomija pokrajina moe nas spasiti od ekonomskog eksploatisanja od strane Beograda, i od rave uprave koju nam naroito
u posljednje vrijeme donose iz Srbije nekvalifikovani i nesposobni policijski
inovnici, poevi od pokrajinskog namjesnika pa do posljednjeg seoskog naelnika. Nae shvatanje o dunostima svih dravnih, a napose policijskih inovnika, dijametralno se razilazi od onog to vlada u beogradskim politikim
krugovima. Dok je za nas inovnik samo izvrilac dravne vlasti, dotle po shvatanju beogradskih politiara, inovnik, a naroito policijski, treba u prvom redu
da bude dobar korte za partiju koja je na vlasti. S ovakvim shvatanjem inovnikih dunosti ne moe se ni zamisliti dobra i potena uprava.
Izbori od 18. marta o.g. pokazali su, da i veina stanovnitva Bosne i Hercegovine trai ovako ureenje drave. Od 48 poslanika, koje su Bosna i Hercegovina na prolim izborima izabrale, 27 ih je birano na programu koji trai
to iru autonomiju.
Prigovor, da i sadanji Ustav daje narodu iroke samouprave u oblastima i
opinama, samo je jedna pravna fraza, to se najbolje vidi po tom da je kod
192
Prilozi - Dokumenti
nas ukinuto sada i ono malo samouprave, to smo je imali u opinama za vrijeme najreakcionarnijeg austro-maarskog reima.
Jugoslavenska muslimanska organizacija nastavlja u prvom redu borbu za
to iru autonomiju pokrajina, i za pravu i istinsku ravnopravnost i jednakost,
uvjerena da e se samo tim putem rijeiti i teka unutranja kriza nae drave.
193
Izborni falzifikati prije rata

Prvi izbori u Bosni i Hercegovini vreni su jo prije okupacije za centralni
parlament u Carigradu. Poslanici u ovaj parlament birani su za turske uprave
svega dva puta. Izbor se vrio posrednim putem preko po srezovima izabranih
povjerenika. Politiki ivot u to doba nije bio razvijen i nije bilo izborne borbe
na kakvu smo mi navikli u demokratski ureenim zemljama. Nije bilo ni vie
kandidata, ve samo po jedan kandidat za svako poslaniko mjesto tako, da ni
potajne izborne borbe nije moglo biti.
Poslije okupacije Austro Ugarska je zavela u Bosni i Hercegovini potpuno
apsolutistiku upravu tako, da prvih godina uope nije bilo nikakvih izbora. I
prve opinske uprave i opinska vijea imenovani su od vlade. Istom u godini
1884 objavljen je tatut i izborni red za opinu glavnog grada Sarajeva. I po
ovom tatutu i izbornom redu stanovnitvo grada Sarajevo biralo je od 27 gradskih vijenika samo dvije treine, dok je gradonaelnika i obadva podnaelnika
kao i jednu treinu gradskih vijenika imenovala vlada. Svakoj pojedinoj vjeroispovijesti bio je odreen broj gradskih vijenika, i to 12 muslimana, po 6
katolika i srpsko-pravoslavih i 3 jevreja. Vijenici pojedinih vjera nijesu bili
birani posebno, nego svi zajedno tako, da su birai jedne vjere birali i vijenike
drugih vjera.
Slian tatut poslije Sarajeva dobio je Mostar previnjim rijeenjem od 19
decembra 1890. Ostale opine u zemlji postepeno su organizovane, pa je godine 1897 izraen tako zvani normalni opinski tatut, koji je sluio kao osnova
za organizovanje pojedinih opina. I ovi tatuti pojedinih opina osnivali su
se na istom naelu kao i sarajevski i mostarski.
Kako u to doba u Bosni i Hercegovini nije bilo pravog politikog ivota,
izbori za opinsko vijee vrili su se na prilino patrijarhalan nain. Birai su
dobijali glasovnice, a kako je bilo meu biraima mnogo nepismenih, to su
obino predavali ove glasovnice pismenim ljudima u ariji da im ih ispune.
Rijetko su kada isticani kandidati za opinske izbore, samo je u tom pogledu
vlada inila izuzetak za inovnike, naroito u Sarajevu gdje je broj inovnika
biraa bio vrlo velik. Izborno pravo nijesu imali samo inovnici bos.-herc. pripadnici, ve i austrijski i ugarski dravljani tako, da je utjecaj vlade preko inovnika na opinskim izborima, naroito u Sarajevu, bio vazda vrlo velik.
Veliki dio inovnika uope je slabo dolazio u dodir s narodom, pa nije imao ni
prilike da upozna graane, koje bi eventualno u sluaju opinskih izbora birao
za vijenike. Vlada je obino prilikom svakih izbora sastavljala kandidatsku
194
Prilozi - Dokumenti
listu, dijelila je meu inovnike, i oni bi je od prvog do zadnjeg imena prepisivali na glasovnice i predavali izbornoj komisiji. Kako meu graanstvom
nije nikad bilo kandidatskih lista slono sastavljenih, to su obino ove vladine
liste i prolazile.
Istom iza godine 1900 poinje da se razvija politiki ivot. 1907 g. stupio
je na snagu zakon o tampi, a jo prije toga preventivna cenzura, koja je vrena
na novinama, bila je mnogo slobodoumnija. U to doba javlja se i jai pokret,
koji trai potpunu opinsku autonomiju, u kojoj e narod birati itavo opinsko
vijee i gradskog naelnika i podnaelnike. Prvi je u tom uspio grad Mostar.
On je ve godine 1907 dobio novi opinski red sa izbornim redom, po kome
opinsko vijee biraju opinski stanovnici, a opinsko vijee bira gradskog naelnika iz svoje sredine i od one vjeroispovijesti, koja je po prolom zvaninom
broju stanovnitva bila u relativnoj veini. Na slian nain birana su i dva podnaelnika od ostalih dviju vjeroispovijesti. Iste godine objavljen je i zakon o
seoskim opinama na osnovu koga je poelo i organizovanje i seoskih opina.
Proglaenje ustava u godini 1910 unosi u zemlju pravi politiki ivot. U
maju 1910 izvreni su po ovom ustavu i izbornom redu, koji je zajedno sa ustavom objavljen, izbori prvih poslanika u bosanskohercegovaki sabor. Broj
mandata bio je podijeljen meu pojedine vjeroispovijesti prema broju stanovnitva, a svaka vjera birala je svoje poslanike zasebno u tri kurije. Prva izborna
kurija bila je podijeljena u dva razreda. U prvom izbornom razredu birali su
svi muslimanski posjednici, koji su plaali zemljarine bar 140 kruna. Posjednicima zemlje drugih vjeroispovijesti, koji su plaali zemljarine bar 140 kruna
stajalo je do volje, da biraju u prvom izbornom razredu, ili pak u onom izbornom tijelu drugog razreda, kojemu su pripadali po svojoj vjeroispovijesti.
U drugom izbornom razredu prve izborne kurije birala su: sva ona lica, koja
plaaju barem 500 kruna izravnih poreza izuzevi toarinski porez;
Oni koji su svrili koju visoku kolu u Austro-Ugarskoj monarhiji ili koji
drugi ravan nauni zavod u Austro-Ugarskoj monarhiji;
Lica duhovnog stalea svih zakonom priznatih vjeroispovijesti;
Svi aktivni inovnici, koji u graanskoj upravnoj slubi Bosne i Hercegovine stoje kao i umirovljeni zemaljski inovnici, te zemaljski eljezniki inovnici i vojniki inovnici; konano oficiri u miru.
U II kuriji birali su stanovnici gradova, a u III kuriji stanovnici sela.
U I i II kuriji glasanje se vrilo glasovnicama tajno, a u III kuriji usmeno i
javno.
195
Na prvim izborima za bosansko-hercegovaki sabor istupili su Srbi pravoslavni sa jednom listom tadanje Srpske narodne organizacije. Meu muslimanima borile su se dvije stranke, Muslimanska narodna organizacija i Muslimanska
samostalna stranka. Isto tako kod Hrvata katolika: Hrvatska narodna zajednica
i Hrvatska katolika udruga.
Ovi prvi izbori za bosansko-hercegovaki sabor izvreni su u potpunom
redu. Vlada nije vrila nikakav ni posredni ni neposredni uticaj na birae i prepustila je pojedinim kandidatima odnosno strankama, koje su istakle kandidate,
da se slobodno natjeu za povjerenje naroda. I ako je vlada po izbornom redu
postavila izborne povjerenike, koji su provodili izbore, na izborima nije bilo
nikakvih zloupotreba, nego su svi izborni povjerenici proveli izbore potpuno
po zakonu i izabranim su proglaeni oni, koji su stvarno dobili najvei broj
glasova.
Zakonodavni rad u bosanskohercegovakom saboru razvijao se je u poetku
vrlo mirno. I sukobi s vladom bili su vrlo rijetki. Poslanici su naravno u svojim
govorima napadali rad vlade, ali nijesu iz toga svoga kritikovanja povlaili
nikakvih konzekvencija, ve su veinom glasali za vladin predlog. Tako su
isprva prorauni izglasani bez ikakvih potekoa u saboru. Malo vie borbe
bilo je prilikom pretresa zakona o fakultativnom otkupu kmetova, jer je jedan
dio poslanika srpsko-pravoslavnih ponajvie grupa oko lista Otadbina (Koieva grupa) traila obligatorno rijeenje agrarnog pitanja, ali i zakon o fakultativnom otkupu kmetova proao je u bosanskohercegovakom saboru
velikom veinom glasova.
Tako su prole dvije godine rada u bosanskohercegovakom saboru. U godini 1913 javljaju se ozbiljne smetnje u saborskom radu. Sukob izmeu vlade
i gotovo cijelog sabora nastao je na pitanju zakona o slubenom jeziku, jer su
sve grupe u saboru traile, da slubeni jezik bude srpskohrvatski, dok je do
tada bio unutarnji slubeni jezik njemaki, a kod eljeznica samo njemaki.
Muslimani i Srbi pravoslavni uli su u bosanski sabor kao saveznici iz zajednike borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju i protiv aneksije Bosne i Hercegovine. U saboru je dolo poslije izvjesnog vremena do razlaza izmeu njih
radi agrarnog pitanja. Vei dio poslanika Srba pravoslavnih traio je obligatorno rjeenje agrarnog pitanja dok su muslimanski poslanici, meu kojima je
bio prilian broj posjednika interesovanih u agrarnom pitanju, bili su protivnici
ma kakva nasilnog rjeenja agrarnog pitanja, a naroito obligatnog otkupa kmetova. Poslanici Hrvati katolici iako su naelno stajali na gleditu obligatornog
196
Prilozi - Dokumenti
otkupa kmetova i s takvim programom ili u izbore, nijesu agrarno pitanje stavljali u prvi red svoje politike akcije. Stoga je tokom vremena dolo do zblienja izmeu poslanika muslimana i katolika, a docnije i do takozvanog pakta,
o kome se onda mnogo u javnosti pisalo i po kome su i jedna i druga strana
nazivani paktaima. Nekako u to doba doao je na poloaj zajednikog ministra
finansija, pod ijom je rukom bila vrhovna uprava Bosne i Hercegovine, Poljak
Bilinski, a za zemaljskog poglavara general Potiorek. Njima je obojici bilo
mnogo stalo do toga, da bosanskohercegovaki sabor uine sposobnim za rad,
pa su nastojali da uklone sve smetnje, koje su im na putu stajale. Muslimanski
i katoliki poslanici mogli su da zajedno s virilnim lanovima sabora obrazuju
saborsku veinu, ali ministar Bilinski nije htio u tadanjim prilikama da pravi
veinu u saboru bez Srba pravoslavih, koji su inili relativnu veinu stanovnitva Bosne i Hercegovine. Meu srpsko-pravoslavnim poslanicima formirale
su se tada tri grupe: grupa oko Srpske rijei sa Vojislavom olom i dr. Milanom Srkiem na elu bila je najsklonija saradnji s vladom i uz izvjesne uslove
spremna da zajedno s muslimanskim i katolikim poslanicima stvori saborsku
veinu; grupa oko Naroda, kojoj su pripadali dr. Nikola Stojanovi, dr. Uro
Krulj, Atanasije ola i drugi stavljala je u prvi red svoje politike akcije nacionalno pitanje, bila je protivna svakom kompromisu s vladom; grupa oko
Otadbine, iji je idejni voa bio Petar Koi najvie se zalagala za radikalno
rjeenje agrarnog pitanja.
Prvi pokuaj ministra Bilinskog da nae saradnika i meu poslanicima Srbima pravoslavnim bio je upuen grupi oko Srpske Rijei. Voeni su dugi
razgovori kako izmeu vlade i ove grupe poslanika, tako izmeu muslimanskih
i katolikih poslanika s jedne strane i ove grupe s druge strane. Ti razgovori
meutim nijesu doveli do poeljnog rezultata, pa su poslanici grupe oko Srpske Rijei njih 12 na broju u septembru 1913 dali ostavke na mandat. Najvei
dio ovih poslanika biran je u I kuriji. Jo prije toga poeo je ministar Bilinski
razgovor o stvaranju veine u saboru i s Danilom Dimoviem, koji nije bio poslanik, ali je u politikom ivotu i prije otvorenja bosanskohercegovakog sabora igrao politiku ulogu. Jo u augustu 1913 potvruje Dimovi u jednom
razgovoru da je bio kod ministra Bilinskog u jednoj isto ekonomskoj stvari,
ali da su tom prilikom dodirnuta i politika pitanja, no da nije tana novinska
vijest, da je govoreno o stvaranju jedne vladi sklone demokratske stranke. Ali
ve 13 oktobra 1913 javlja zagrebaki Srbobran, koji je bio sklon toj Dimovievoj akciji, da su voe muslimanskih i hrvatskih partija poveli s advokatom
D. Dimoviem pregovore u svrhu, da on otpone akciju za stvaranje radne ve197
ine. Dimovi koji je s poetka odbijao, izjavio se napokon spremnim na takovu akciju pod ovim uslovima: smanjenje uticaja obiju vlada na isto bosansko zakonodavstvo, nezavisnost sudaca i stalnost od VII inovnikog razreda
na vie, odgovornost vlade pred za to naroito pozvanim forumom, slobodna
kolportaa novina, obligatorni otkup kmetova, pri em zemlja treba da naknadi
dio otkupnih trokova (oko 1 milijun kruna), ureenje carinskog verzuma i
izborni red na interkonfesionalnoj osnovi. Dimovi je potvrdio dopisniku sarajevskog lista Bosnische Post da su informacije Srbobrana tane i dodao
da su u jezinom pitanju uzeli Hrvati vodstvo da je i gotovo sigurno da e biti
povoljno rijeeno. Ti su razgovori voeni u drugoj polovici mjeseca oktobra i
do konca mjeseca s uspjehom svreni. Ve 31 oktobra 1913 objavljeno je, da
e se izvriti izbor za mandate, koji su upranjeni ostavkom poslanika grupe
oko Srpske Rijei u III kuriji osmoga, u II kuriji devetoga i u I kuriji desetog
decembra 1913.
Akciju advokata D. Dimovia otro je napala Srpska Rije i Narod, a
zagrebaki Srbobran uzimao je Dimovia u zatitu istiui da je neprolazna
zasluga Dimovia, da se agrarno pitanje nee vie skinuti s dnevnog reda bosanske politike. Izgleda da svi poslanici grupe oko Srpske Rijei s ovakvim
pisanjem svoga organa nijesu bili zadovoljni, jer u jednom pismu redakciji Dimovieva lista Istine Vojislav ola i dr. Jovo Simi odgovaraju, da nemaju
veze sa Srpskom Rijei i da je Dimovieva akcija dobra i da moe naem
narodu donijeti koristi.
Prvi put u politikom ivotu Bosne i Hercegovine javljaju se na ovim naknadnim izborima za bosansko-hercegovaki sabor nove do tada nepoznate izborne metode. Vlada, kojoj je na elu general Potiorek, a kojom iz Bea
diriguje ministar Bilinski, hoe da po svaku cijenu budu izabrani u bosanskohercegovaki sabor kandidati Dimovieve grupe, jer su i grupa oko Otadbine i grupa oko Naroda postavile svoje kandidate. Prvi put javljaju se
inovnici kao agitatori po selima. Narod u svom broju od 20 novembra 1913
pie, o predizbornom kretanju u sarajevskom srezu ovako: Kotarski ured u
Sarajevu razaslao je juer svoje inovnike po kotaru da korteuju za vladine
kandidate. U seoskom izbornom srezu Sarajevo Visoko Fojnica ini se na
razne naine velika presija na birae da glasaju za Dimovieva kandidata Vukana Kuljanina. Ovrhvoditeljima i cestarima se prijeti oduzimanjem slube,
mehandijama i seoskim trgovcima s oduzimanjem dozvola, lanovima medlisa i dematbaama da e im se oduzeti muhurovi, radnicima na dravnim
cestama da nee vie dobivati zarade, a ostalim teacima da e im se oduzeti
198
Prilozi - Dokumenti
erarni bikovi i konji, ako budu glasali za kandidata opozicije Nikolu Divljana.
Oruni listovi, koji se upravo sada dijele ne daju se onima, koji se ne obveu
da e glasati po naredbi
Na drugom mjestu u istom broju Narod veli da Dimovi i Jojki poinju
unositi maarske metode u nae izbore. U svom broju od 23 novembra 1913
Narod javlja, da politiki pristav Kondi nudi svetenicima besplatno fijaker
da glasuju za Dimovia. Pozvao je i komunalne uitelje te im je zaprijetio da
moraju glasati za Dimovia, ili nikako neglasati. U istom broju javlja Narod
iz Tenja, gdje su takoer raspisani izbori za III kuriju: U Tenju se nalazi
itav ured i sud u agitaciji za vladinog kandidata Ljubu Simia. Nee im pomoi nita, jer je sav teanjski kotar za Pejanovia. U broju od 27 novembra
zaplijenjen je itav uvodni lanak pod naslovom: Presija i bezakonja na izborima.
Jaka Sedmak, kotarski predstojnik u Graanici, saopio je dr. Nikoli Stojanoviu u povjerenju, da je dobio pismeno nareenje zemaljske vlade da lino
obie svakog biraa u I kuriji i da mu zaprijeti da ne glasa za Narodovu listu,
jer da je ona antidinastina i antidravna.
Povodom ovih izbora u I kuriji pojavljuje se jo jedno drugo pitanje. Vlada
je, da osigura svojim kandidatima pobjedu na izborima u I kuriji unijela spisak
biraa I kurije sve Jevreje koji su plaali bar 500 K. izravnog poreza, a njih je
po pisanju ondanjih novina bilo bar 300. Ovo je vlada uinila na osnovu 11
izbornog reda, koji veli: Pripadnici onih vjeroispovijesti, kojima nije dan samostalan mandat u sabor radi malenog broja njihovih priznavalaca, vlasni su
da u svojem prebivalitu ve prema tome kojoj kuriji pripadaju, biraju u jednom
od vjerskih izbornih tijela dotine kurije.
Ovo pitanje uea Jevreja u I izbornoj kuriji pojavilo se jo i prije u augustu
iste godine, pa su i tada predstavnici pojedinih srpskih partija protiv toga protestovali. Ovaj put vlada pogotovo nije htjela da odustane od svog gledita da
Jevreje, koji su imali samostalan mandat u II kuriji brie iz spiska biraa I srpsko pravoslavne kurije. Pored Jevreja uneseni su u spisak biraa I kurije i birai evangelitske vjeroispovijesti.
Zahvaljujui velikom broju inovnika, na koji je vlada ovaj put vrila jak
uticaj, lista Danila Dimovia dobila je apsolutnu veinu od 1142 glasa prema
listi Narodove grupe sa 467 i grupe Otadbine sa 346 glasova. Izgleda po
svemu da izborni skrutinij u I kuriji nije falsifikovan, ali je nesumnjivo falsifikovana volja biraa nedozvoljenim uticajem vladinih organa.
199
Ali vladi je bilo stalo i do toga da Dimovieva grupa odnese pobjedu u III
kuriji, u seoskim izbornim srezovima, da na taj nain pokae, kao da i Srbi seljaci odobravaju Dimovievu politiku i hoe saradnju s vladom. To joj nije bilo
teko postii, jer je po izbornom redu glasanje vreno javno i usmeno. Falsifikat
izbornog skrutinija u izbornom srezu SarajevoVisokoFojnica utvren je odmah
proglaenjem izbornog rezultata, jer je vlada taj posao izvrila prilino nevjeto. Veliki dio izbornih komisija objavio je naime odmah poslije izbora rezultat
glasanja, prema kome je kandidat opozicije Nikola Divljan na tim mjestima
dobio 1892 glasa. Meutim je glavna izborna komisija, poslije nekoliko dana
rada ovaj broj glasova snizila na 729, a broj glasova vladina kandidata Vukana
Kuljanina poveala i proglasila ga izabranim. Izbori su naime izvreni 8 decembra, a rezulatat je objavljen istom 12 decembra, prema kome je Vukan Kuljanin dobio 1556 glasova, a Nikola Divljan 729. Donosei ove rezultate
Bosnische Post, ondanji poluslubeni vladin list na njemakom jeziku dodaje ove karakteristine rijei: Utvrivanje rezultata zadocnilo je zbog toga,
to su glasovi podijeljeni na mnogo kandidata, kao i zbog toga to mnogi glasovi nijesu bili valjani, pa je glavna izborna komisija bila prisiljena da ispita
ne samo rezultat pojedinih glasakih mjesta, ve i svaki pojedini glas. Gotovo
je sigurno da je slian falsifikat izvren i u izbornom srezu Teanj Kotor
Varo, ali o tim izborima u ono vrijeme nijesu izneseni stvarni dokazi.
Srpska opoziciona tampa otro je napala ovakav vladin postupak. Narod
u broju od 13. decembra u uvodniku pod naslovom Poslije naknadnih izbora
pie meu ostalim: Naa akcija se je ograniila iskljuivo na dva seoska sreza.
Tu smo postigli dobre rezultate. Pored svega pritiska vlasti mi smo postigli u
sarajevskom vie od 1500 glasova, a u teanjskom vie od 1100 glasova, koje
je centralna izborna komisija u sarajevsko-visoko-fojnikom srezu snizila na
729 glasova. Da je bilo kontrole u izbornim komisijama, mi bi ova oba mandata
osvojili. Na gubitak je jednak nacionalnom gubitku to se konstatovalo da
ima ljudi, koji iz straha rade po elji vlade. Vrijeme je najbolji sudija. Ono e
jasno pokazati, koliko e po vladu od koristi biti metodi, kojim se sluila pri
izborima. Rad u saboru pokazae koliko su mizerni oni, koji iz ruku vladinih
primie mandat i u koliko e takova uloga biti tetna po srpski narod.
Srpska Rije u broju od 15. decembra 1913. u polemici sa poluslubenim
listom Bosnische Post pie ovako: Kad se govori o izborima i kad se obrauje ova teza predpostavka je da su izbori slobodni. Samo ako su izbori potpuno slobodni, moe se govoriti o raspoloenju irokih masa ili o eventualnoj
promjeni kursa. Ovi nai naknadni izbori pravi su amar slobodi izbora.
200
Prilozi - Dokumenti
Pored onako silne vladine presije i stvaranja veine ne moe se govoriti o

izborima. Ovo nijesu bili nikakvi izbori, za to narodna volja i nije dola do pravog izraza. Mi nijesmo prijatelji skrajnje politike, niti smo opozicija iz puste
elje da sve ruimo, - ali i mi umjereniji moramo se uzbuniti kad vidimo, ta
se sve kod nas dogaa i kakvih alosnih Srba ima u naim redovima. Srpski je
narod silom otjeran danas u opoziciju, a ono nekoliko mehkia i ljudi slabe
kime, koji se nikad i nigdje nijesu borili za narodna prava, nego su odmah u
poetku svoje poruene politike karijere zasjeli na jasle, ne mogu se smatrati
narodnim predstavnicima.
Mjesec decembar 1913. bio je sav u znaku izbora. 8, 9. i 10. decembra obavljeni su naknadni izbori za sve tri srpsko pravoslavne kurije za mandate, koji
su upranjeni ostavkom grupe oko Srpske Rijei. 11 decembra izvreni su
izbori za gradsko zastupstvo u Sarajevu i na tim izborima vodila se otra borba.
Najotrija borba bila je izmeu dvije muslimanske grupe Esad ef. Kulovia i
Fehim ef. uria. Svi birai u gradu Sarajevu birali su zajedniki gradske zastupnike, ali je broj gradskih zastupnika za svaku pojedinu vjeroispovijest bio
unaprijed odreen. Biralo se 8 muslimana, po 4 pravoslavna i katolika i dvojica
Jevreja. Radi zajednikog glasanja obadvije muslimanske grupe napravile su
izborne sporazume s pojedinim grupama drugih vjeroispovijesti. Grupa Esad
ef. Kulovia okupila je za svoju listu vei dio Srba pravoslavnih, Hrvate katolike od Hrvatske Narodne Zajednice, ogromnu veinu Jevreja, koji su pristajali
uz Jeuu D. Saloma i M. H. Jakoba Altarca. Grupa Fehim ef. uria imala je
za se sve inovnike glasove, od Hrvata katolika Hrvatsku katoliku Udrugu i
jevreje, koji su pristajali uz Avrama D. Saloma. Izborni proglas Kulovieve
grupe potpisali su. Fadilbeg Fadilpai, Avdaga ahinagi, dr. Halidbeg Hrasnica, dr. Orekovi, Stjepan Zelenika, Filip Grubii, Jovo Peut, dr. Duan
Jeftanovi, dr. A. Radovi, Jeua D. Salom, M. H. Jakob Altarac i Girolamo
Salom.
Meu muslimanima grupa Esad ef. Kulovia imala je tada neospornu veinu. Kandidati na listi Fehim ef. uria pripadali su tadanjoj Ujedinjenoj
Muslimanskoj Organizaciji, koja je u saboru imala vei broj muslimanskih poslanika i koja je zajedno s poslanicima Dimovieve grupe i obadvjema grupama
hrvatskim u saboru bila ve obrazovala vladinu veinu. Poraz na opinskim
izborima ove muslimanske grupe znaio bi i za njih a donekle i za vladu poraz
istom inaugurisane nove politike. Stoga su oni od vlade traili, da ih na izborima pomogne, a i vlada je tome njihovu traenju izila u susret da se ne bi pokazalo, da muslimani u glavnom gradu ne odobravaju nove vladine politike u
201
saboru. Vlada je u poetku pokuala da inovnike glasove za ovu listu osigura

na taj nain, to su pojedine inovnike organizacije zakljuile da za ovu listu
glasaju. Tadanji organ Udruenja inovnika donio je listu Fehim ef. uria
i preporuio svojim lanovima inovnicima da za nju glasaju. Kad se primijetilo da ovakova preporuka nije dovoljna da inovnike skloni da glasaju za uria listu, onda je tadanji predsjednik inovnikog udruenja lino obilazio
pojedine inovnike i preporuivao im da glasaju za uria listu, jer da je to u
interesu inovnika. Meutim izgleda da ni ova lina intervencija predsjednika
inovnikog udruenja nije imala uspjeha, jer je vlada u oi samih izbora preko
efova pojedinih odsjeka naredila svim inovnicima, da glasaju za uria listu
neto izmijenjenu, jer su na inovniku listu primljeni za kandidate dvojica
Hrvata katolika, dvojica Srba pravoslavnih i jedan jevrej s Kulovieve liste,
dok su imena svih muslimanskih kandidata uzeta s urieve liste.
U oi samih izbora jedna deputacija graana muslimana prituila se zamjeniku poglavara zemlje, da usprkos obeanja, koje je dao sam poglavar zemlje,
vlada vri utjecaj na inovnike. Zamjenik poglavara zemlje traio je u oi samih
izbora pismenu pritubu, koja mu je i predana.
Izbori su se vrili na pet glasakih mjesta: u srpskoj koli (dananjoj Bogosloviji) predavali su svoje glasovnice birai I kotara; u zanatskoj koli glasali
su birai II kotara; u jevrejskoj koli u Sulejmanovoj ulici birai III kotara; u
gradskoj vijenici birai IV i V kotara s jednim dijelom arije i Alifakovca.
U vatrogasnoj kasarni glasali su birai s lijeve obale Miljacke. Bosnische
Post od 12 decembra pie da Sarajevo nije zapamtilo takve izborne borbe. Od
oko 4000 upisanih biraa dolo je na biralite 3150, dakle punih 75%. Na izborima od 14 novembra 1910 glasalo je od 3329 svega 1831, dakle 55%. Nikad
ni poslije rata nijesu sarajevski birai u tolikom broju izili na biralite. Radi
velikog uea biraa glasanje je trajalo dosta dugo, a skrutinij jo due. Prva
je izborna komisija svrila u Srpskoj koli oko 12 sati u noi. Na ovom biralitu Kulovia lista imala je malu veinu. Zatim je predan izborni rezultat u Jevrejskoj koli u 2 sata. I ovdje je Kulovia lista imala veinu. U Zanatskoj
koli svreno je brojenje glasova u 3 sata po noi. Na ovom biralitu glasovali
su najveim dijelom inovnici i ovdje je uria lista dobila veinu. Zatim je
svrila komisija u vatrogasnoj kasarni, gdje je takoer lista Kulovia imala veinu. Posljednje mjesto je bilo u opini, gdje je glasovao najvei dio pristaa
Kulovia liste. Ali na ope iznenaenje itavoga graanstva objavljen je izborni
rezultat, da je na ovom biralitu uria lista dobila veinu i to upravo onoliko,
koliko joj je trebalo da budu svi kandidati s ove liste izabrani. Zanimljivo je
202
Prilozi - Dokumenti
da poljedni kandidat s uria liste je imao samo jedan glas vie od nosioca
Kulovia liste Esad ef. Kulovia. Svak je znao da je izborni rezultat biralita u
Gradskoj vijenici falzifikovan, ali je bilo teko nai dokaza, da se ta tvrdnja
dokae. U protestu koji su odmah poslije izbora na 14 decembra predali pristae
Kulovia liste traeno je ponitenje izbora zbog toga, jer da je vlada vrila presiju na inovnike, da u izbornim komisijama nije bilo pouzdanika Kulovia
grupe i to je najvanije da je skrutinij na biralitu u Gradskoj opini falzifikovan. Poluslubeni vladin list donosei vijest, da je ovaj protest predan dodao
je, da e lanovi izborne komisije, koja je radila u opini predati tubu sudu
protiv potpisnika protesta radi uvrede asti. Meutim prolo je vie od 10 dana,
a ta tuba nije predana, pa je na traenje jednog potpisnika protesta Bosnische
Post donijela biljeku, da do tog dana nijedan od potpisnika protesta nije dobio
tube. Protest je naravno kako se i oekivalo od vlade odbijen.
Naravno da u ono doba nije bilo mogue dobiti stvarne dokaze kako je izvren ovaj falsifikat. Ja sam pokuavao da od pojedinih lanova izborne komisije doznam togod pouzdanije, ali u prvo vrijeme nijesam imao uspjeha.
Meu ostalim bio je lan ove komisije i ljetos preminuli Antun Luina, ondanji
gradski zastupnik, koga sam ja smatrao vrlo ispravnim ovjekom i za koga sam
bio uvjeren da nee potpisati neto, to je falsifikovano. Njega sam nekoliko
puta pitao o tom, ali mi nikad nije itavu stvar objasnio, iako je svojim dranjem doputao, da stvari na biralitu u gradskoj opini nijesu bile u redu. Tek
mnogo docnije doznao sam od jednog uesnika u toj izbornoj komisiji sve pojedinosti, kako je falsifikat izvren. Kod brojanja glasova uvijek je jedan lan
komisije ili koji opinski inovnik itao kandidate s predanih glasovnica, a
druga dvojica bi biljeili glasove. Na biralitu u gradskoj opini mijenjali su
se pojedini lanovi komisije i opinski inovnici u itanju tih glasovnica. Sve
do oko po noi Kulovi i kandidati s njegove liste imali su na ovom biralitu
ogromnu veinu. Iza po noi poeo je da ita glasovnice ondanji poglavarstveni savjetnik Mirko Brda. On je stalno drao pred sobom jednu ispunjenu
glasovnicu s imenima urievih kandidata, a s hrpe neproitanih glasovnica
uzimo je jednu po jednu glasovnicu, itao vazda iz one liste pred sobom imena
kandidata urieve grupe, i im bi proitao, proturio bi glasovnicu meu proitane. Tako je on dosta dugo itao iz jedne jedine glasovnice, koja je bila pred njim,
samo kandidate s urieve liste, i ako su na glasovnicama koje je on uzimao
s hrpe neproitanih glasovnica bili veim dijelom kandidati s Kulovieve liste.
Kad je predan protest protiv izbora, pobojali su se tadanji ef prezidijalnog
ureda Zemaljske vlade baron Kolas i sarajevski vladin povjerenik dr. Gerde,
203
da vladin savjetnik dr. Radimski, u iju je nadlenost spadalo rjeenje protesta

i koji je bio poznat kao ispravan inovnik, ne pone ponovno pregledati glasovnice s biralita u gradskoj vijenici i na taj nain ne utvrdi falsifikat. Radi
toga su oni jo prije rjeenja protesta pozvali jedne nedjelje 4-5 mlaih politikih inovnika i predali im veliki broj ispunjenih glasovnica i tampanih lista
uria kandidata. Zadaa ovih mladih inovnika bila je da na glasovnicama,
koje su bile ispunjene kandidatima Kulovia liste polijepe urieve liste. Ovi
su marljivo lijepili i kad su izlijepili ve koju stotinu, zavikao je jedan od one
gospode: Prestanite, ve je dosta, ima ih previe. Ostalo je i tampanih urievih listi koje nijesu bile ni polijepljene.
Interesantno je dakle, da je na ovim izborima stvarni falsifikat izvren istom
docnije poslije predavanja protesta, a da je prvo falsifikovanje izvreno samo
krivim itanjem glasovnica.
Srpska Rije popratila je ove izbore u svom broju od 12 decembra 1913
ovako: Slobodno se moe kazati, da interesovanje za gradske izbore nije nikad
bilo tako jako, kao juer. Agitovalo se neobino energino i s jedne i s druge
strane, a glavna se borba vodila izmeu muslimana, pristaa dananjeg gradonaelnika F. uria i biveg gradonaelnika g. Esad ef. Kulovia. Izmeu njih
bila je borba veoma velika i da se ograniila borba na njih same, prodrla bi
Kulovia grupa s ogromnom veinom glasova. estoka se borba vodila izmeu
Jevreja, to jest izmeu predsjednika opine sarajevske g. Jeue Saloma i g.
Avrama D. Saloma, kome su u pomo priskoili mnogi vladini inovnici i Jevreji sa strane. Da se i ovdje borba ograniila i da je svaka vjera za sebe glasala,
g. Jeua Salom prodro bi kod Jevreja sa (dvije treine) glasova. Ali u naem
mizernom izbornom redu, gdje sve vjere zajedno glasaju, ne prodire prava narodna volja Sarajlija i onih inovnika (gotovo samih Srba), koji vode rauna o
elji graanstva. Ali jueranji izbor dokazao je, da je ogromna veina Sarajlija
protivna dananjem gradskom zastupstvu. Ovo je taan rezultat jueranjih izbora. Ovo je injenica, koju ne moe niko pobiti.
(Preuzeto: Narodna Uzdanica: kalendar za godinu 1935; god. III, str. 43-56)
204
Prilozi - Dokumenti
Financijske prilike Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918.

Uvod
Berlinski kongres od godine 1878. ovlastio je Austro-Ugarsku da okupira
pokrajine Bosnu i Hercegovinu i da njima upravlja. U lanu XXV. Berlinskog
ugovora od 13. jula 1878. odreeno je, da e pokrajine B. i H. biti okupirane i
upravljane od strane Austro-Ugarske. Sam Berlinski ugovor nije nita odredio
u pogledu naina upravljanja ovim pokrajinama. U posljednjem stavu lana
XXV. pridrale su vlade Austro-Ugarske i Turske pravo da se sporazumiju o
detaljima.
Ti detalji uvedeni su konvencijama izmeu Austro-Ugarske i Turske od 21.
aprila 1879. Pored opih odredaba o uvanju prava suvereniteta sultanova nad
ovim pokrajinama, o namjetanju domaih sila u upravi i punoj slobodi svih
vjeroispovijesti, a naroito muslimanske, ova konvencija sadri i vane financijske odredbe.
U lanu III. postavljeno je osnovno naelo, da se prihodi B. i H. troe za
potrebe zemlje i njezine uprave i za potrebe melioracije. Pored toga je u lanu
IV. ugovoreno, da otomanski novci zadre svoj slobodni opticaj.
Dualistiki sistem Austro-Ugarske morao je nai vidna odraza u ureenju
cjelokupne uprave Bosne i Hercegovine, a naroito u financijskom i privrednom zakonodavstvu. Dva potpuno jednaka zakona austrijska i ugarska imala
su zadau, da osiguraju uticaj austrijske i ugarske vlade na upravu Bosne i Hercegovine, naroito u pitanjima financijske i privredne politike i da srede sva
ona pitanja, koja su bila u vezi s uvoenjem B. i H. u zajedniko carinsko i
privredno podruje dvojne monarhije. To su bili zakoni od 20. decembra 1879.
i od 22. februara 1880.
Prvim zakonom pripojene su B. i H. zajednikom carinskom podruju Austro-Ugarske monarhije, koje je tada postojalo na osnovu carinskog i trgovinskog saveza izmeu Austrije i Ugarske od 27. juna 1878. U ovom su zakonu
ureena sva pitanja koja se odnose na carine, monopole, posredne dae na
proizvodnju piva, rakije i eera, valutu, kontrolu mjera, srebra i zlata i patente.
Opa carinska tarifa, trgovinski ugovor s tuim dravama, koji su ve zakljueni ili koji se zakljue, kao i svi zajedniki zakoni i propisi obadvaju dijelova
Austro-Ugarske, koji se odnose na naplatu i upravu carina, vae i u Bosni i
Hercegovini. Zavedena je austro-ugarska valuta i dozvoljen je i slobodan opticaj otomanskog efektivnog novca, da se ne bi povrijedila odredba konvencije
205
s Turskom od 21. aprila 1879. ali bez ikakve praktine vrijednosti. Za sva pitanja, koja su u zakonu od 1879. ureena, postavljeno je naelo, da vae jednaki
propisi kao i u Austro-Ugarskoj.
U drugom zakonu od 22. februara 1880. o upravi Bosne i Hercegovine zajamen je uticaj obadviju vlada monarhije na upravu. Pravac i naela uprave i
gradnja eljeznica imadu se utvrditi sporazumno izmeu obadviju vlada monarhije. I ovdje je ponovljeno naelo iz carigradske konvencije, da se uprava
mora urediti tako, da se trokovi pokriju vlastitim prihodima.
Budet
Austro-Ugarska je upravljala Bosnom i Hercegovinom posve apsolutistiki
sve do godine 1910. kada je car i kralj Franjo Josip I. darovao ustav. Stoga i
zemaljski proraun nije imao onog znaenja, koje on ima u zemljama, gdje
vlada ustavni reim. U ustavnim zemljama je budetsko pravo t. j. pravo narodnog predstavnitva da sarauje na utvrivanju prorauna glavni temelj
ustavnog ureenja. Ali ni apsolutistiki upravljane zemlje ne mogu ivjeti bez
prorauna. I u njima je utvrivanje i izvrenje prorauna jedna od najvanijih
zadaa uprave; bez prorauna ne moe se zamisliti red u gospodarenju, ni kontrola nadzorne vlasti nad izvrenjem.
Sve do godine 1910. utvrivanje prorauna Bosne i Hercegovine imalo je
svrhu da zadovolji potrebu unutranjeg reda u zemaljskim financijama. Proraun je odobravao car i kralj po predlogu zajednikog ministra financija, kojemu
je bila povjerena vrhovna uprava Bosne i Hercegovine kao jedan dio zajednikih poslova Austro-Ugarske. Proraun Bosne i Hercegovine nije nikada do 1910.
objavljivan u slubenom listu, niti je na koji drugi nain predavan javnosti. Pojedina odjeljenja i odsjeci zemaljske vlade dobivali su jedan primjerak tampanog prorauna, koji su i u samoj vladi smatrani povjerljivim predmetima.
Jedini politiki forum, koji je dobivao proraun Bosne i Hercegovine, bile
su delegacije austrijskog i ugarskog parlamenta. To su bili zajedniki odbori
gornjeg i donjeg doma Austrije i Ugarske, koji su svaki za se na osnovu nagodbe od 1867. rjeavali o zajednikim poslovima obadviju drava. Meu te
zajednike poslove ubrajali su se pored prorauna spoljnih poslova i vojske i
poslovi Bosne i Hercegovine, koji naravno nijesu mogli biti spomenuti u nagodbi od 1867., ali kojima je austrijskim i ugarskim zakonom od 1880. dat karakter zajednikih poslova. I injenica, da je vrhovnu upravu u Bosni i
Hercegovini vrio zajedniki ministar, koji je odgovarao delegacijama, obiljeila je bosansko-hercegovake poslove kao zajednike. Istina, u osnovnim za206
Prilozi - Dokumenti
konima od 1867., kojima je uvedena u ivot nagodba izmeu Austrije i Ugarske, izriito je reeno, da djelokrug delegacija obuhvata samo one zajednike
poslove, koji su tim zakonima pobrojani i da se ne smije protezati na druge
poslove. Pozivajui se na ovu odredbu osnovnih zakona zajedniki ministar
financija stajao je na gleditu, da delegacije nemaju nikakve zakonodavne vlasti
u pogledu Bosne i Hercegovine pa ni prava odobravanja prorauna. Ali kako
su zajedniki ministri odgovorni delegacijama, priznavalo se pravo lanovima
delegacija, da kritikuju bosanskohercegovaku upravu, da trae od zajednikog
ministra u obliku pitanja ili inerpelacija obavjetenja o pojedinim poslovima
bosanskohercegovake uprave i da stavljaju predloge, o kojima je dotina delegacija odluivala u obliku rezolucija. Stoga je delegacijama podnoen uz
predlog o t. zv. okupacionom kreditu, koji je bio dio zajednikog prorauna, i
ve od cara i kralja sankcionisani proraun bosansko-hercegovake uprave.
Razumije se, da je proraun prije podnoenja na sankciju, dobio uvijek u smislu
zakona od 1880. privolu austrijske i ugarske vlade.
lanovi delegacija su prilikom pretresa okupacionog kredita kritikovali bosanskohercegovaku upravu najvie sa gledita austrijskog i ugarskog. Kad je
n. pr. zajedniki ministar financija zakljuio ugovore o eksploataciji bosanskih
uma i kad je bosansko drvo na tritima izazvalo pad cijena, lanovi delegacija
iz krajeva Austrije i Ugarske, u kojima je industrija drveta bila tada razvijena,
kritikovali su vrlo otro bosanskohercegovaku upravu i zajednikog ministra
financija radi umske privredne politike, koja nanosi tetu privredi Austrije i
Ugarske. Isto su tako gotovo stalno kritikovane pozajmice i aktiva nekadanjih
centralnih financija, koje je uzimao zajedniki ministar financija za potrebe
Bosne i Hercegovine. Ali je bilo kritike i sa gledita naroda Bosne i Hercegovine. Zastupniki dom Austrije birao je lanove delegacija po pokrajinama.
Tako su redovno u austrijsku delegaciju ulazili predstavnici Dalmacije, tajerske, Kranjske i Istre tako da su u delegaciju ulazili Hrvati i Slovenci. Oni su
upravu Bosne i Hercegovine kritikovali u delegaciji sa naega narodnog gledita i vrlo esto iznosili mnogobrojna politika i privredna pitanja Bosne i
Hercegovine, koja su rjeavana na tetu naega naroda. U tom radu bili su u
austrijskoj delegaciji pomagani i od ekih delegata. Takvih pojava je bilo i u
ugarskoj delegaciji. U vrijeme borbe za nau vjersko-prosvjetnu autonomiju
kao i za pravoslavnu crkvenu autonomiju obraali su se lanovi eksekutivnog
odbora i na pojedine delegate u maarskoj delegaciji, koji su esto puta vrlo
otrim rijeima kritikovali tadanjeg ministra financija radi neispunjavanja
opravdanih narodnih potreba.
207
Saboru Bosne i Hercegovine odmah u prvom zasijedanju podnesen je i

predlog prorauna Bosne i Hercegovine za godinu 1910. Iako je budetska
godina ve bila poela 1. januara 1910., sabor je makar dosta kasno poeo pretresati budet i zavrio ga u odboru i u plenumu. Stoga je prvi od sabora odobreni proraun Bosne i Hercegovine za 1910. objavljen istim zakonom od 2.
oktobra 1910. u Glasniku zakona i naredaba za B. i H. od 10. oktobra 1910.
To je bila ujedno i prva prilika da se ira javnost upozna sa proraunom Bosne i
Hercegovine u pojedinostima. Pretres i u odboru i u plenumu sabora trajao je dosta dugo, pa je tom prilikom vrena s mnoge strane vrlo stvarna kritika nad dotadanjom financijskom politikom vrhovne zemaljske uprave Bosne i Hercegovine.
Osnovom za sastav prorauna B. i H. trebala je biti odredba lana III konvencije izmeu Austro-Ugarske i Turske od 21. aprila 1879., po kojoj su se
prihodi Bosne i Hercegovine imali upotrebiti iskljuivo za potrebe ovih zemalja, njihovu upravu i za melioracije, koje se priznaju kao potrebne. Ova osnovna
misao ponovljena je i u 3. Zakona od 22. II.1880. o upravi Bosne i Hercegovine. Ovaj paragraf nareuje da se uprava Bosne i Hercegovine imade tako
urediti, da se njezini trokovi pokrivaju vlastitim prihodima. U koliko se to ne
bi moglo postii odmah, imali su se predlozi za pokrivanje rashoda uprave
utvrditi sporazumno s objema vladama monarhije. U prvoj instrukciji zajednikog ministarstva od 29. decembra 1879. glede organizacije financijske uprave
postavljena su dva naela, koja su i kasnije davala pravac cjelokupnoj financijskoj politici u Bosni i Hercegovini, a to je da se svi prihodi zemlje upotrebe
za njezine potrebe, a u drugu ruku da se nastoji, da ni Austro-Ugarska monarhija ne izgubi one materijalne koristi, koje je s pravom oekivala od pripojenja
Bosne i Hercegovine pod svoju vlast. Za sastav prorauna brinulo se financijsko odjeljenje zemaljske vlade u Sarajevu uz saradnju raunskog odsjeka.
Razdioba prorauna po pojedinim poglavljima poklapala se uvijek s ureenjem zemaljske vlade. U prvom proraunu predvieno je samo predsjednitvo, politiko, pravosudno i financijsko odjeljenje. Docnije kako se mijenjala
organizacija zemaljske uprave i poveavao broj odjeljenja u Zemaljskoj vladi,
poveavao se i broj poglavlja u proraunu.
U prvoj godini okupacije 1878 pokriveni su i trokovi civilne uprave iz kredita. Istom za jedan dio godine 1879. sastavljen je proraun, koji je predviao
rashode od 8,942.224 krune, a prihod od 9,321.200 kruna.
Ovaj prvi nacrt prorauna izraen je naravno na posve nesigurnoj podlozi.
Prvi proraun za Bosnu i Hercegovinu odobren je 1880. godine. On je predviao ove rashode:
208
Prilozi - Dokumenti
(U nastavku Spaho detaljno prenosi predviene rashode i prohode u budetu, ali to izostavljamo iz ovoga teksta, op. H. K.)
Prema ovim rashodima predvieni su i odgovarajui prihodi. U razmaku
od 30 godina narastao je postepeno proraun Bosne i Hercegovine od
12,000.000 kruna u godini 1880. na 71,000.000 kruna u 1909. godini, to jest
uesterostruio se.
Najvei porast bio je 1897. jer su te godine prvi put uvrteni u proraun i
rashodi bosanskohercegovakih zemaljskih eljeznica s ukupnom sumom od
oko etiri milijuna kruna, zatim 1906. godine, jer je te godine prvi put u proraun unesen anuitet zajma od godine 1902. u ukupnom iznosu od 3,790.000 kr.
Uzevi u obzir broj stanovnitva prema popisu od 1879. g. (1,158.194 stanovnika), 1885 g. (1,336.091 stanovnik) i 1895. godine (1,568.092 stanovnika)
iznosilo je optereenje po glavi stanovnitva u 1879. god. po 10 kruna, u 1885.
g. po 12 kruna i u 1895. godini po 19 kruna i u 1909. godini po 40 kruna.
Ovaj raun nije sasvim taan, jer dok u prvim proraunima nije bilo gotovo
nikakvih rashoda za privredna poduzea, iji rashodi nemaju fiskalni karakter,
u kasnijim proraunima, kad su uvrteni i rashodi za eljeznice, rudarska poduzea i umsku privredu, iznose rashodi za privredna poduzea znatan dio
sveukupnih rashoda.
Po 42. zemaljskog ustava od 17. II. 1910. spadalo je u nadlenost bos.
herc. saboru ustanovljavanje godinjeg zemaljskog prorauna, uzimanje novih
zajmova i povraanje zajmova koji ve postoje, otuivanje i optereivanje zemaljskih imanja i ispitivanje zakljunih rauna. U pogledu ustanovljavanja godinjeg prorauna nadlenost zemaljskog sabora bila je ograniena izvjesnim
odredbama ustava. Po 45. redovni i izvanredni izdaci za bosansko-hercegovake ete i vojnike zavode imali su se uvrstiti u zemaljski proraun u onom
iznosu, koji treba proraunati po istim naelima, koji su se primjenjivali kod
izraunavanja izdataka za carsku i kraljevsku vojsku. U proraun uvrteni iznosi za bos. herc. ete i vojnike zavode nijesu mogli biti predmet raspravljanja
u saboru. Iako je 44. zemaljskog ustava odreivao da sabor treba da uzme
proraun u pretres bez odlaganja tako, da moe stati na snagu prije poetka
idue godine, ipak nijedan predlog prorauna, dok ga je sabor odobravao, nije
pretresen na vrijeme i nije objavljen u Glasniku zakona i naredaba prije poetka
proraunske godine.
Bosansko-hercegovakom saboru podnijela je zemaljska vlada predloge
budeta za 1910., 1911., 1912., i 1913. godinu i za prvo polugodite 1914.
god. U tim proraunima predvieni su ovi rashodi i prihodi.
209
(U nastavku Spaho donose tabelarni pregled Vladina prijedloga budeta i

usvojeni budet od strane Sabora, ali to u ovom tekstu izostavljamo, op. H. K.)
U predlogu budeta za 1910. godinu, koji je kao prvi podnesen saboru,
sabor je na predlog Budetskog odbora izvrio neznatne izmjene. U vrhovnoj
dravnoj upravi povisio je svotu od 6.000 kr., koja je bila namijenjena trokovima za vraanje muhadira na 30.000 kruna, a smanjio je dispozicioni fond
od 160.000 kr. na 100.000 kr. U unutranjoj upravi povisio je kredit za suzbijanje suice od 50 na 75. 000 kr. Jedna od najvanijih izmjena, koje je sabor u
proraun zaveo, je klju u razdiobi kredita odreenih za vjere (bogotovlje) i
prosvjetu (nastavu).
Izvjestilac budetskog odbora gospodin epan Gri rekao je o ovom pitanju: Ako pogledamo stavke u redovnim potrebama, vidimo da pripomoi
pojedinim vjerama nijesu date prema broju stanovnika. Jevrejima nije dato
nita. Osim toga apostolskom upravitelju u Banjoj Luci i njegovu tajniku je
dato manje nego njegovim drugovima, ostalim biskupima i njihovim tajnicima.
Isto su tako plate muftija i njihovih tajnika premalene. Poto su pripomoi kao
izvanredne potrebe ve podijeljene, a redovne je teko mijenjati, predlae budetski odbor, da se za ovu godinu primi predloeni proraun, a za buduu
1911. trai od vlade, da itavu svotu za kultus dijeli proporcionalno prema
stanovnitvu na sve priznate vjere. Da se ne bi svota uinila suvie velika, neka
se uzme za osnovu koliko se daje pravoslavnima, pa prema tome i broju stanovnika koje vjere nek se daje toj vjeri.
Glede slinih kredita u prosvjeti rekao je izvjestilac g. Gri ovo: Budetski odbor se je u prvom redu u nastavi interesovao da sazna, koliko vlada troi
na kole prema vjerama i koliko daje acima tipendija prema vjerama. U svim
ovim stavkama to sam ih spomenuo, dobivaju pravoslavni 253.528 kr, muslimani 178.659 kr. a katolici 281.257 kr. Iz ovih se brojeva vidi, da u ovim stavkama nema nikakvih pravednih odnoaja. Katolici, kojih imade najmanje,
dobivaju najvie. Budetski odbor je zakljuio jednoglasno, da se sve ove
stavke imadu dijeliti proporcionalno prema broju stanovnika. Nastaje pitanje
da li je ovo mogue odmah i u ovom budetu uiniti. Potekoe su s jedne
strane, to je novac u pola potroen, a s druge strane, to je teko izdatke pojedinim vjerama umanjivati. Ali ima jedna stavka, u kojoj se ve sada ovaj princip budetskog odbora moe potpuno provesti, a to su tipendije. Budetski
odbor predlae, da se tipendije svih kola ve sada razdijele proporcionalno
prema broju stanovnika. Mjesta u konviktu za uiteljske pripravnike imadu se
podijeliti u proporciji 4:3:2.
210
Prilozi - Dokumenti
Sabor je zatim ukinuo pripomo kolama sa tuim nastavnim jezikom i brisao je neke nedovoljno obrazloene kredite.
Rashodi u budetu za 1910. g. kako je od sabora usvojeno, bili su po pojedinim granama zemaljske uprave ovako podijeljeni:
1.)
2.)
3.)
Vrhovna i sredinja uprava (u koju se ubrajaju: vrhovna uprava

zajed. min. financija, sredinja uprava zem. vlade i sabora)
............................................................................... 1,591.424. kr.
Ovamo bi spadali jo i rashodi za penzije i otpravnine, koji su u
proraunu navedeni u glavi V. naslovu 11. u iznosu od
.................................................................................... 872.000.- kr.
i rashodi za zem. zajmove, koji su navedeni u istoj glavi, naslov
28. u ukupnoj sumi od ............................................ 7,737.570.- kr.
Za unutranju upravu predvieno je ...................... 6,990.296.- kr.
Od ove svote otpada najvei dio na orunitvo (andarmeriju) ...

4,512.334 kr.
Ovom doista visokom kreditu bilo je prigovora u saboru.
4.) Za vjere je predvieno ..................................................... 638.895.5.) Za prosvjetu (ubrojivi strune kole) .......................... 4,401.019.6.) Za vojsku........................................................................ 6,455080.7.) Za poljoprivredu ........................................................... 1,545.053.8.) Za zdravlje .................................................................... 1,584.280.9.) Za trgovinu, obrt i industriju ............................................ 356.257.10.) Za financije ................................................................. 19,497.146.11.) Za pravdu ...................................................................... 4,410.893.12.) Za graevine ............................................................... 16,531.747.Od koje svote otpada 12,857.000 kr. na zemaljske eljeznice.
Iz tog izlazi da je procentualno troeno na pojedine grane ovako, i to za:
1.) Vrhovnu i sredinju upravu .................................................. 2,35%
2.) Penzije, otpravnine ................................................................. 1,18
i zajmove ............................................................................. 10,45%
3.) Unutranju upravu ................................................................ 9,44%
4.) Vjere ..................................................................................... 0,85%
5.) Prosvjetu ............................................................................... 5,94%
6.) Vojsku ................................................................................... 8,70%
7.) Poljoprivredu ........................................................................ 2,07%
8.) Zdravlje ................................................................................. 2,13%
211
9.) Trgovinu, obrt i industriju ..................................................... 0,47%

10.) Financije ............................................................................. 26,35%
11.) Pravdu ................................................................................... 5,95%
12.) Graevine ........................................................................... 22,32%
Prihodi u ovom proraunu podijeljeni su ovako:
1.) Neposredni porezi ....................................................... 13,816.000.2.) Carine (carinski averzum) ............................................... 714.285.3.) Monopoli .................................................................... 20,165.500.4.) Troarina ....................................................................... 6,880.000.5.) Takse (biljezi i pristojbe) .............................................. 3,174,000.6.) Zemaljska privreda ..................................................... 25,173.700.u koju ubrajamo prihode od zemaljskih industrijskih poduzea, umarstva, rudarstva, zemaljske tamparije, ljeilita i zem. eljeznica.
Ovim prihodima od zemaljske privrede odgovara u proraunu rashoda svota
od 21,293.490 kr.
Na prvi pogled izgleda, da je zemaljska privreda bila aktivna, ali to na alost
nije bio sluaj, jer su zemaljske eljeznice graene iz zajmova, za iju je slubu
unesen i proraun od 1910. godine kredit od 7,737.570 kr. Neke pruge bile su
i aktivne kao Brod-Zenica-Sarajevo, Doboj-Simin Han i Mostar-Metkovi, dok
su sve ostale bile pasivne.
Krediti za vojsku u bosanskohercegovakom proraunu iznosili su 213.000
kr. u god. 1883. i popeli su se na 6,232,815 kr. u god. 1911. Bosanskohercegovake ete bile su najveim dijelom razmjetene u monarhiji. Austro-Ugarska
monarhija je drala u Bosni i Hercegovini dijelove zajednike vojske, za koje
su odobravani posebni tako zvani okupacioni krediti. Ti okupacioni krediti kretali su se od blizu 18 milijuna kruna u g. 1883. do 7 milijuna kruna u g. 1906.
Posljednji budet Bosne i Hercegovine objavljen je u Glasniku zakona i naredaba za 1914/15. godinu. Ovaj budet nije podneen saboru Bosne i Hercegovine, jer se on poslije poetka svjetskog rata nije ni sastao. Predvieni
rashodi u ovom budetu iznose 110,658.389 kr, a prihodi 110,701.413 kr. Poslije toga nije objavljen nijedan budet Bosne i Hercegovine. Prorauni iz g.
1914./15 ne bi bili vie toliko ni interesantni, jer potjeu iz vremena ratom poremeenih privrednih i finansijskih prilika.
Kontrola nad izvrenjem prorauna bila je i prije i poslije sabora u rukama
raunskog otsjeka zem. vlade. Nezavisne kontrole u onom smislu kakva postoji
212
Prilozi - Dokumenti
u parlamentarnim zemljama nije nikad bilo. U saboru je bilo mnogo prigovora

to nije ustavom zajamena kontrola nad izvrenjem prorauna. Time je i onako
ogranieno pravo sabora da odobrava godinji proraun izgubilo vrlo mnogo
od svoje vanosti. Da bi tim prigovorima zadovoljila uprava Bosne i Hercegovine osnovala je Zemaljsku raunsku komoru, iji je tatut odobren rjeenjem
cara i kralja od 24. II. 1914. i objavljen u Glasniku zakona i naredaba od 14.
III. 1914., ali ta raunska komora nije bila ono, to je sabor traio, jer ve po
1. toga tatuta raunska je komora bila neposredno podvrena zajednikom
ministarstvu financija, a imala je svoj samostalni delokrug nezavisan samo od
zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.
Sabor je imao pravo ispitivanja i odobravanja zakljunih rauna, ali u kratkom vremenu svoga opstanka od 1910. do 1914. nije dospio da ispita ni jedan
zakljuni raun.
Izvrenje prorauna kretalo se u glavnom u granicama odobrenih kredita i
zavrni rauni pokazuju konane svote, priblino jednake u proraunu predvienim svotama.
Porez
U pogledu zakonodavstva o neposrednim porezima Austro-Ugarska je zadrala u Bosni i Hercegovini u glavnom ono, to je naslijedila od turske uprave.
Taj poreski sistem ostao je sve do kraja austro-ugarskog gospodstva u Bosni i
Hercegovini, postepeno usavravan zakonodavnim i administrativnim mjerama. Zakonodavstvo o posrednim porezima, troarini, carinama i monopolima
preneseno je po zakonima od 1879. i 1880. u cijelosti iz Austro-Ugarske.
Postojali su ovi neposredni porezi:
1.) Desetina, i to od zemljinog prihoda izuzev duhan; desetina od duhana,
danak od erazi-mirije zemljita, koja vie neslue za poljoprivredu, i danak od
umskih zemljita.
2.) Sulus vergija (paualni porez), koji je postepeno u pojedinim srezovima
zamijenjen drugim poreskim oblicima.
3.) Porez od vrijednosti zemljita.
4.) Porez od vrijednosti zgrada.
5.) Porez na kunu najamninu (kiriju)
6.) Dohodarina, u koju se ubrajala toarina kao porez na radnje i porez od
stalnih beriva, te rudarski porez.
213
7.) Toarina i pristojbe za toenje na pazaru.

8.) Porez od kuarenja.
9.) Porez od sitne stoke: ovaca, koza i svinja
1.) Desetina, koja je za vrijeme turske uprave naplaivana u naravi i u poljednjim godinama pred okupaciju davana u zakup, iznosila je 10% od bruto
prihoda. Austro-Ugarska je odmah iza okupacije poela naplaivanje desetine
u gotovu novcu na osnovu procjene prihoda od desetinskih komisija i po cijenama za pojedine poljoprivredne proizvode, koje su se svake godine utvrivale.
G. 1906. pretvorena je desetina u desetinski paual i na taj nain pretvorena u
stalan zemljini porez. Paualiziranje desetine izvreno je na osnovu desetinskog dohotka pojedinih opina. Pored ovoga poreza plaao se na zemlju jo
porez 4% od vrijednosti zemljita. Desetinski paual iznosio je 1910. godine
okruglo 8,853.000 kruna.
2.) Sulus vergija je bila primitivni kontigentni porez. Kotarski uredi su odreivali ukupnu sumu poreza, koji se imao u tom kotaru naplatiti. Ta je suma dodijeljena na pojedine opine, pa onda na pojedine stanovnike prema njihovu
imetku. I za turske vlade ovaj poreski oblik postojao je samo u nekim kotarevima. U 1910. g. ubrano je ovog poreza 69.300 kr.
3.) Porez od vrijednosti zemljita (zemljarina) iznosio je 4 ( 4 promila)
od vrijednosti zemljita, koja se izraunavala mnoenjem istog dohotka sa
devet. U g. 1910. ubrano ga je 847.300 kr.
4.) Porez od vrijednosti zgrada iznosio je 4 od vrijednosti, koja se kod
veih zgrada utvrivala individualno od naroitih komisija, a kod ostalih manjih zgrada prema vrijednosnim razredima, koje je utvrivala komisija. Ovog
poreza u g. 1910. ubrano je 739.200 kr.
5.) Porez na kunu kiriju iznosio je 4% od bruto kirija. Novogradnje i prazni
stanovi bili su osloboeni. Ubrano je toga poreza u 1910. g. svega 286.700 kr.
6.) Dohodarina je iznosila 3% od iste zarade. Ona je u pojedinim mjestima
postepeno zavedena mjesto sulus-vergije. Visinu zarade odreivali su poreski
odbori. Dohodarina od stalnih beriva iznosila je 4%. I rudarski porez iznosio
je 3%. U g. 1910. ubrano je dohodarine 1, 105.500 kr.
7.) Toarina je odmjerivana prema visini kirije za prostoriju, u kojoj se radnja nalazila i iznosila je 8% do 25% od kirije. Kasnije je izvrena reforma
ovoga poreza na taj nain, da se toarina plaala prema potronji alkoholnih
pia u pojedinim radnjama. Ubrano je 1910. g. toarine 1,467.000 kr.
214
Prilozi - Dokumenti
8.) Porez od kuarine plaali su oni, koji su trgovali robom idui od mjesta
do mjesta, od kue do kue, bez stalnog mjesta za prodavanje i iznosio je 6
kruna na godinu.
9.) Porez od sitne stoke. Porez na ovce iznosio je po 20 helera izuzeto je
bilo po 10 komada na svaku kuu u Hercegovini i u kotaru ajnikom, prozorskom i duvanjskom. Porez na koze iznosio je 40 helera do jedne krune po komadu, a na svinje po 60 helera po komadu. Prihod od ovoga poreza iznosio je
1910. g. 846.800 kr. Godine 1916. zaveden je prirez od 100% na porez od teevine (dohodarinu), porez od kuarenja i toarinu, a na ostale neposredne poreze prirez od 50%.
Posredni porezi:
1.) Carina. Na osnovu zakona od 20. XII. 1879. dobivala je Bosna i Hercegovina kao svoj dio u carinskim prihodima 600.000 forinti u zlatu po odbitku
vraenih carinskih pristojba i carinskih jamevina, te trokove carinske uprave.
Docnije je ova suma znatno smanjena kad je 1894. zaveden drugi nain obraunavanja troarine na alkoholna pia, a 1899. isti nain obraunavanja na
eer, mineralna ulja i pivo. Viak u prihodu od troarine, koji bi pripadao
Bosni i Hercegovini, imao se od ovoga vremena odbijati, ali samo do iznosa
od 300. 000 forinti u zlatu od carskog averzuma. Pitanje carinskog averzuma
zanimalo je bosanski sabor odmah u poetku prvog zasijedanja, a naroito prilikom pretresa prvoga prorauna. Svota od 600.000 forinti u zlatu mogla je
moda odgovarati prilikama u g. 1879. kad je carina na robu, koja je u Bosnu
i Hercegovinu uvezena iz inozemstva, iznosila priblino toliku sumu, ali je
tokom vremena uvoz robe iz inozemstva u Bosnu i Hercegovinu znatno porastao tako, da bi udio Bosne i Hercegovine u zajednikim carinama morao biti
mnogo vei. Mjesto toga taj je udio godine 1894. i 1899. znatno smanjen.
Toan raun za koliko je Bosna i Hercegovina oteivana u carinskim prihodima teko je bilo izraunati, ali su u nekoliko mahova pravljeni priblini rauni i po tim raunima iznosio bi udio Bosne i Hercegovine u zajednikim
carinama sigurno vie od dva milijuna kruna, a u g. 1895. spao je usljed novozavedenog obraunavanja na 281,512 kruna. Zemaljski savjet sabora Bosne i
Hercegovine koji je po 30 imao pravo da se obraa jednakim predstavkama
vladama obiju drava monarhije u poslovima, u kojima je Bosna i Hercegovina
imala dijela, uputio je g. 1910. predstavku objema vladama, u kojoj je traio
da se Bosni i Hercegovini dade od carinskih prihoda onaj dio, koji joj stvarno
prema njezinu uvozu robe iz inozemstva pripada i da se ta svota neumanjuje
215
odbijanjem dijela u troarini, koja pripada Bosni i Hercegovini. Na ovu predstavku zemaljski savjet nije nikad dobio odgovora.
2.) Monopoli su postojali za duhan, so i barut. Prihod od monopola duhana
iznosio je 1882. godine 3 milijuna kruna, a u godini 1910. 17,429,300 kruna.
Prihod od monopola soli iznosio je u prvoj godini oko 2 milijuna, a docnije
oko tri milijuna kruna. Monopol baruta nije ni imao fiskalni karakter, pa je za
to bio prihod neznatan.
3.) Troarina se plaala na pivo, rakiju, eer, mineralna ulja (petrolej i
drugo). Na ime troarine na pivo naplaeno je 1882. godine 33.324 kr., a 1910.
g. 423.088 kr. Na rakiju 1882. g. 52.000 kr., a 1910. g. 2,647.207 kr., na eer
1894. g. 241.824 kr., a 1910. g. 3,977.017 kr. Do godine 1894. pripadao je prihod od troarine onoj zemlji, gdje se roba, koja podlee troarini proizvodila.
Da bi spasio makar jedan dio prihoda od troarine ministar Kalaj uspio je da
osnuje fabriku pirita u Kreki, fabriku eera u Usori i rafineriju mineralnih
ulja u Bos. Brodu. Izmjenom zakonodavstva o troarini 1894. i 1899. ove fabrike nijesu imale vie onog fabrikalnog znaenja, zbog koga su osnovane.
4.) Takse. Zakonodavstvo o taksama, biljezima i pristojbama nije bilo vezano sa zakonodavstvom Austro-Ugarske. U poetku je bilo ureeno u mnogobrojnim zakonima i naredbama, a docnije je definitivno ureeno biljegovnim
i pristojbenim zakonom od 1886. koji je poslije dopunjavan i mijenjan. Prihod
od takse iznosio je 1880. g. 448.400 kr., a 1910. 4,048.000 kr.
Zemaljski zajmovi
Tekui upravni trokovi podmirivani su redovito iz zemaljskih prihoda. Za
investicije veeg opsega morali su se zakljuivati zajmovi. Prve zajmove dobila
je Bosna i Hercegovina iz aktiva negdanjih financija zajednike imovine Austrije i Ugarske. Svi ovi zajmovi zakljueni su za gradnju eljeznica. Na taj
nain dobila je Bosna i Hercegovina iz zajednikih aktiva za gradnju eljeznikih pruga ove predujmove, odnosno zajmove: Za prugu Zenica Sarajevo
7,662,000 kr., za prugu Mostar Metkovi 3,400.000 kr., za prugu Mostar
Rama 5,600.00 kr. Rama Sarajevo 11,000.000 kr., Lava Bugojno Jajce 14,
600.000 kr., Gabela Trebinje 6,900.000 kr.
Ovi su predujmovi i zajmovi docnije vraeni iz redovitih prihoda zemaljskih
zajmova, koje je Bosna i Hercegovina zakljuila.
Prvi 4% bosansko-hercegovaki zemaljski zajam zakljuen je godine 1895.
u ukupnom iznosu od 24.000.000 kr, amortizacija ovoga zajma imala se iz216
Prilozi - Dokumenti
vriti za 60 godina rijebanjem. Kamata i amortizacija plaeni su iz zemaljskih

prihoda Bosne i Hercegovine.
Godine 1898. zakljuen je 4% bosansko-hercegovaki eljezniki zajam
za gradnju eljeznikih pruga Gabeladalmatinska granica s ograncima prema
Trebinju i Gruu u iznosu od 22,000.000 kr. Amortizacija se imala izvriti najdalje za 60 godina. Za zajam je jamio cjelokupni imetak Bosne i Hercegovine
kao i prihodi.
Godine 1902. zakljuen je 4% bosansko-hercegovaki eljezniki zemaljski zajam od 1902. za gradnju eljeznice Sarajevogranica Sandaka
(Uvac) s ogrankom Viegrad i Vardite u iznosu od 78,000.000 kr. Amortizacija
ovoga zajma ugovorena je na 60 godina rijebanjem.
Posljednji zemaljski zajam zakljuen je 1914. sa 5% s jednim bankovnim
konzorcijem pod vodstvom Drezdenske banke na osnovu ovlatenja sabora.
Izdano je u svemu dva puta po 30,000.000 kr., svega 60, 000.000. Zajam je
upotrijebljen za izvoenje javnih radova i za gradnju pruge Biha-Bos. Novi.
Plan i investicije, koji je sabor usvojio, bio je mnogo vei, ali je rat sprijeio
izvoenje veega dijela toga plana.
Krediti za kamate i amortizaciju svih ovih zajmova unoeni su sve do godine 1928/29. u na dravni budet, ali kuponi nisu plaani niti je amortizacija
vrena. Od godine 1930. ne unose se vie krediti za kamate i amortizaciju.
Novac
Po lanu 4 konvencije izmeu Austrije i Turske od 21. IV. 1879. trebali su
postojei otomanski novci da ostanu u slobodnom prometu u Bosni i Hercegovini. Meutim je odmah prve godine iza okupacije zaveden potpuno novani
sistem Austro-Ugarske monarhije, a docnije je protegnut i privilegij AustroUgarske banke i na Bosnu i Hercegovinu. Samo u prvim godinama poslije okupacije kolao je u slobodnom prometu i turski novac, ali je brzo ieznuo.
Osnovno naelo, koje je postavljeno u 3. l. Konvencije izmeu AustroUgarske i Turske i koje je ponovljeno u austrijskom i ugarskom zakonu od
1880. g. da se prihodi Bosne i Hercegovine troe samo za potrebe ovih zemalja,
povrijeeno je odredbom o carinskom averzumu, prema kojem je znatan dio
carinskih prihoda, koji bi trebao da pripadne Bosni i Hercegovini, troen za
zajednike potrebe Austro-Ugarske. Isto su tako i zajednike odredbe Austrije
i Ugarske o troarini na rakiju, eer i pivo znatno tetile bosansko-hercegovake financije, jer im nije davan onaj dio ovih prihoda, na koji su prema stvar217
noj potronji imalo pravo. Osim toga Bosna i Hercegovina davale su veliki
prinos za austro-ugarske vojne izdatke. Istina, ovim izdacima iz bosansko-hercegovakih financija odgovarali su okupacioni krediti iz zajednikog budeta
Austro-Ugarske, koji su troeni u Bosni i Hercegovini. Za ove izdatke iz zajednikog budeta monarhije mora se priznati da su donosili dosta koristi privredi Bosne i Hercegovine, jer se novac najvie troio za ishranu vojske i za
vojne graevine. Bez obzira na politiki cilj ovih vojnih radova mora se ipak
priznati, da su oni imali povoljan utjecaj na razvoj privrednih i financijskih
prilika Bosne i Hercegovine, jer su znatne svote novca ostajale u zemlji. Ti radovi davali su stalna rada i domaoj radnoj snazi.
Financijski su Bosna i Hercegovina oteene izgradnjom nekih eljeznikih
pruga, koje su imale preteno strategijski znaaj. Za gradnju ovih pruga Austro-Ugarska nije iz zajednikih sredstava skoro nita doprinosila tako, da je
sav teret padao na financije Bosne i Hercegovine. Mnoge od tih pruga bile su
pasivne i po svojim prometnim prihodima i ne uzimajui u obzir velike anuitete
za zakljuene zajmove. No s druge strane mora se istaknuti da Bosna i Hercegovina ne bi mogle zakljuiti u ono doba zajmove pod onako povoljnim uslovima kao to ih je zakljuila, da nije bilo garancije Austro-Ugarske. Pozajmice
iz zajednikih aktiva davane su Bosni i Hercegovini uz jo povoljnije uslove.
Ali ovo obadvoje ne umanjuje rtava, koje su Bosna i Hercegovina pretrpjele
gradnjom strategijskih eljeznica za ciljeve Austro-Ugarske.
teta, koju su Bosna i Hercegovina trpjele zbog nepravednoga rjeenja carinskog pitanja, donekle se umanjuje znatnom koristi, koje su one imale od velikog carinskog podruja, ija se vrijednost danas u doba privredne autarkije
malih carinskih podruja moe u punoj mjeri ocijeniti.
Uza sve to financijska samostalnost Bosne i Hercegovine naroito od 1910.
bila je prilino znatna. Optereenje naroda fiskalnim teretima bilo je prema tadanjim prilikama umjereno. Jedini izuzetak inila je desetina, odnosno desetinski paual, koji je seljaka i cjelokupnu poljoprivredu teko teretio. Deseti
dio bruto prihoda morao je seljak davati u zemaljsku kasu. Najgore je bilo to
se kod ovoga poreza, dok se jo popisivala desetina, nije vodilo rauna o trokovima poljoprivredne proizvodnje tako, da je intenzivniji rad bio tee oporezovan. Ovo teko fiskalno optereenje mogla je poljoprivreda Bosne i
Hercegovine da izdri samo zahvaljujui velikom carinskom podruju AustroUgarske monarhije. Bosansko-hercegovaki poljoprivrednik mogao je da bez
carine i bez drugih trgovinsko-politikih smetnji prodaje svoje poljoprivredne
218
Prilozi - Dokumenti
proizvode na velikom tritu carinskog podruja Austro-Ugarske monarhije i

tu je uvijek nalazio dobru prou svojim proizvodima. Proti uvozu poljoprivrednih proizvoda iz drugih agrarnih zemalja bio je bosansko-hercegovaki
poljoprivrednik u cijelom carinskom podruju Austro-Ugarske zatien prilino
visokim carinama i drugim trgovinsko-politikim mjerama.
(Preuzeto iz: Narodna Uzdanica: kalendar za godinu 1934; god. II, str. 81-99.)
219
Prvi muslimanski kongres u Kuds- erfu

Muslimanski kongres u Kudsi-erifu, koji je otvoren u Damiul-aksa na
Lejlei-mirad, i po mjestu odravanja i po vremenu kad je otvoren i po tom
to je to prvi muslimanski kongres kroz tolika stoljea, imade veliko znaenje.
Poslije Meke i Medine Kudsi-erif je za nas muslimane tree mjesto na svijetu. Damiul-aksa i Damius-sahra sa svojim velikim haremom za nas muslimane su sveta mjesta. Odatle je iao na pejgamber Muhamed alejhiselam na
Mirad. Ta se sveta mjesta spominju u Kur'anu i ne samo Damiul-aksa ve i
njezina okolina nazvana su u Kur'anu svetim mjestima.
I danas se na tom mjestu nalaze najljepi spomenici islamske i arapske arhitekture. Damius-sahra, koju je sagradio halifa Abdul-Melik 685.-705. je i
po ocjeni nemuslimanskih strunjaka najljepa graevina u dananjem Kudsierifu. Putopisci sa zapada oznauju Damius-sahra najljepim djelom islamske arhitekture. Po svojem savrenom skladu razmjera i po svojim
velianstvenim linijama Damius-sahra spada meu najljepa djela arhitekture
svih vremena. Gotovo u sredini ogromnoga haremi-erifa ova damija stoji
iznad cijelog grada i uljepava njegovu sliku. U istoj liniji malo dalje prema
Kibletu uzdie se Damiul-aksa, isto takova graevina, koju su podigli muslimani i od koje prvi dio pod kubetom i sa najljepim ukrasima potjee jo iz
vremena drugog halife Hazreti-Omera.
Nita na ovom velikom haremi-erifu nema to bi potsjealo na to, da su tu
negda u dalekoj prolosti bili jevrejski ili poganski hramovi ili kranske crkve.
Sve to se tu na tom ogromnom prostoru nalazi, izgradila je muslimanska
umjetnost. Moda po koji kamen u zidovima zgrada i u podzidima samog harema potjee iz tih davnih vremena, ali zar to nekoliko kamena da izmijene
velianstveni izgled najsavrenijeg djela islamske arhitekture.
I kad uesnici muslimanskog kongresa ne bi nita vie radili u Kudsi-erifu,
nego samo svojim oima vidjeli ova sveta mjesta i ove velianstvene spomenike islamske arhitekture i sami se uvjerili o velikom znaenju ovih mjesta i s
isto vjerskog gledita kao i s gledita uvanja najljepih spomenika islamske
arhitekture, oni bi ve time mnogo uradili, jer bi se na licu mjesta uvjerili koliko
je potrebno uvati ova sveta mjesta od napada ma s koje strane oni dolazili.
I geografski poloaj Palestine, na ijem se tlu odrao prvi muslimanski kongres i sastav njezina stanovnitva zasluuju svu panju i potpuni interes svih
muslimana. Dovoljno je baciti samo povran pogled na zemljopisnu kartu pa
da se vidi, kako se ta zemlja postavila izmeu najznamenitijih muslimanskih
220
Prilozi - Dokumenti
zemalja. Ona rastavlja Egipat i Hedas od Sirije, a preko tih zemalja i sve ostale
zemlje muslimanske. Po sastavu svoga stanovnitva ona je u potpunom smislu
rijei muslimanska zemlja. Po privremenom rezultatu najnovijeg popisa stanovnitva u Palestini ivi 1,035,154 due; od tih 759,951 muslimana, 175.006
jevreja, 90.608 krana i 9.589 pripadnika drugih vjeroispovijesti. Ovim brojkama ne treba komentara.
Otvorenje kongresa izvreno je na Lejlei-mirad u Damiul-aksa one noi,
kad je s tog mjesta na pejgamber Muhamed alejhisselam otiao na Mirad.
Prije otvorenja kongresa kao svake godine otkako je sagraena ova damija
prouena je miradija. Prireivai kongresa nijesu mogli prirediti boljeg doeka
svojim gostima, uesnicima kongresa, nego kad su im dali priliku da prisustvuju uenju miradije u Damiul-aksa. Najprobraniji hafizi i kurrai iz svih
okolnih krajeva pratili su uenje miradije ajetima iz Kur'ana i ilahijama. Kad
je svreno uenje mirada, jedan hafiz prouio je zvunim i gromkim glasom
(ajete iz Kur'ana). Nas prisutne obuzimao je osjeaj, koji se ne da ljudskim rijeima opisati.
Kao prvi muslimanski kongres poslije tolikih stoljea ovogodinji kongres
imade svoje naroito znaenje. Prvi put poslije prvih sastanaka u vremenu hazreti pejgambera i Hulefai Raidina u prvim godinama islama, sastali su se
predstavnici muslimana raznih krajeva da se upoznaju i posavjetuju o svemu,
to titi muslimane i to smeta napretku islama. Ve samo meusobno upoznavanje bilo bi dovoljno da opravda odravanje kongresa i uee pozvanih.
To meusobno upoznavanje bilo je vrlo potrebno. Kad sam godine 1913. putovao s jednim prijateljem po zapadnom dijelu Sjeverne Afrike i doao u Tunisu
u damiju Zejtunijju, nijesu nam dali unii, jer ne dozvoljavaju da ulaze nemuslimani, a nama nijesu vjerovali da smo muslimani. Uzaludno je bilo svako
dokazivanje, uzaludna je bila i intervencija kod starjeine damije, niko nije
znao da u naim krajevima uope imade muslimana.
Ali kongres je uinio mnogo vie. On je izvrio snanu manifestaciju volje
predstavnika muslimana iz raznih krajeva, da zajedno s muslimanima iz Palestine uvaju i brane sveta mjesta u Kudsi-erifu. U tom pogledu mora se sazivaima kongresa odati priznanje, to su za odravanje prvoga kongresa izabrali
Kudsi-erif i to su otvorenje kongresa priredili u Damiul-aksa, gdje su poslije
govora velikog muftije Kudsi-erifa Sejd Emin-el-Husejnije najugledniji muslimanski prvaci iz raznih zemalja dokazivali svetost ovih mjesta i izjavili volju
da ih uvaju i brane. To je nesumljivo jedan od najveih pozitivnih rezultata
ovog kongresa. Pored toga kongres je pretresao najvanija i najaktuelnija pi221
tanja, koja u ovom vremenu interesiraju muslimane. On je udario temelj odravanju stalnih kongresa usvojivi tatut, po kojem e se svako dvije godine odravati muslimanski kongres u raznim mjestima, a ako se ukae potreba i ee.
U pitanju hidaske eljeznice kongres je usvojio sasvim opravdano gledite,
da je ona sagraena prilozima muslimana iz svih zemalja i da je treba smatrati
muslimanskim vakufom. Odlueno je da se povede akcija, kojoj e biti cilj, da
ovu eljeznicu povrati u ruke muslimana da oni njom upravljaju.
Doneena je odluka o osnivanju muslimanskog sveuilita u Kudsi-erifu,
osim toga usvojene su i jo druge razne odluke, kojima je cilj da obrane i ouvaju islam ondje, gdje je njegov opstanak doveden u opasnost.
Uesnici na kongresu nailazili su na svakom koraku svoga boravka na najsrdaniji prijem i tradicionalno gostoprimstvo od strane muslimana u Kudsierifu i Palestini. Uspomena na boravak u tim krajevima i uee na Kongresu
ostae im trajna. I ako su pripreme za Kongres ovako velikog znaenja otpoele
prilino kasno, ipak su prireivai uspjeli da savladaju sve potekoe tako, da
je Kongres tehniki bio odlino spremljen i organiziran.
Bilo je, to je sasvim razumljivo, i nedostataka. Prireivai nijesu imali dobrih veza u svim muslimanskim zemljama, nijesu poznavali najuglednije ljude
i predstavnike muslimana u pojedinim krajevima, pa im je bilo vrlo teko odabrati lica, koja treba pozvati. Tako se dogodilo da su iz nekih naroito udaljenih
krajeva pozvani ljudi, koji ni po svom poloaju ni po svom ugledu u krajevima
gdje ive nijesu trebali biti pozvani da predstavljaju muslimane svojih krajeva.
Iz nekih muslimanskih zemalja nije bilo predstavnika i njihova odsutnost morala je biti zapaena. Mislim da nije zgodno da ispitujem uzroke odsutnosti
predstavnika muslimana iz ovih zemalja, nego da izrazim elju i nadu, da slijedei Kongres bude jo potpuniji nego sadanji i da na njem uzmu uea, koliko to prilike dopuste, predstavnici iz svih muslimanskih zemalja.
Ali uza se to prvi muslimanski kongres i po svojem sastavu i po jedinstvenoj
manifestaciji muslimanske solidarnosti i po znaenju donesenih odluka nadmaio je sva oekivanja uesnika i prijatelja ove ustanove, a razbio nade onih,
koji su nastojali da ga ometu ili da mu podcijene znaenje. Stvaranjem stalne
ustanove kongresa udaren je temelj napretku i boljoj budunosti islamske vjerske zajednice na cijelom svijetu.
(Preuzeto iz: Narodna Uzdanica. Kalendar za godinu 1933. God. I, str. 19-25.)
222
Prilozi - Dokumenti
Pismo kralju Aleksandru

Vae Velianstvo,
Razreavanje optinskih uprava u nekim mestima u Bosni i Hercegovini i
postavljanje novih izazvalo je kod veine stanovnitva tih mesta opravdano
nezadovoljstvo. Gospodin Predsednik Vlade izdao je odmah posle obrazovanja
sadanje vlade raspis, prema kome su se imale menjati samo one optinske
uprave, koje su se svojim defetistikim radom ogreile o dravne interese. Uza
sve to je Veliki upan u Mostaru razreio optinsku upravu u Mostaru, Veliki
upan u Sarajevu upravu u Sarajevu, a Veliki upan u Tuzli uprave u Bijeljini,
Bos. amcu i Modriu. Sve je to uraeno zbog starih partijskih rauna, jer i
ako su partije rasputene, partizani ive i to na vrlo istaknutim mestima dravne
administracije; oni ne mogu da se oslobode svojih starih navika i da zaborave
ono, to su celoga veka radili. A u Bosni i Hercegovini svi su Veliki upani i
95% sreskih poglavara radikali jo od onih vremena, kada su radikali imali homogene vlade. Mislim stoga, da je bilo mudro ostaviti barem na elu optinskih
uprava nedavno izabrane ljude, kako bi i ovaj deo naroda, koji dosele nije pristajao uz radikale, video barem na elu najniih upravnih jedinica ljude svoga
poverenja. Ovako se kod velikog dela stanovnitva stvara uverenje, da je novo
stanje kod nas kopija ranijih radikalskih reima, a to je u osnovi protivno plemenitim namerama Vaega Velianstva. Svet ne moe da razume da u beogradskom optinskom odboru moe da sedi dr. Sima Mirkovi, vrstan komunista,
a da se kod nas u isto vreme razreuju od dunosti u optinskim upravama najispravniji graani.
Koliko su raniji partijski uticaji bili merodavni kod postavljanja novih optinskih uprava, vidi se najbolje po njihovom novom sastavu. U Sarajevu je
bilo u prijanjoj optinskoj upravi 11 radikala, sada ih je 20, u Mostaru je bio
naelnik g. Balji, sada su i naelnik i prvi podnaelnik bivi istaknuti radikali,
u Bijeljini je na elo optinske uprave postavljen nosilac nae disidentske liste
valjda samo iz pakosti prema naim ljudima, u Modriu i Bos. amcu postavio
je Veliki upan za optinske komesare svoje roake, naravno istaknute bive
radikale.
Uveren sam, da je ovo sve uraeno protivno intencijama Vaeg Velianstva,
pa se stoga i usuujem, da na osnovu datog mi odobrenja podnesem Vaem
Velianstvu ovaj izvjetaj.
Slobodan sam ovom prilikom podneti Vaem Velianstvu najponizniju
molbu, da se to pre otpone s likvidacijom agrarnih odnosa u Bosni i Herce223
govini na osnovu nedavno donesenog zakona. G. Ministar finansija trebao bi

da otvori kredit iz vikova prihoda Ministarstva uma i Ruda, jer se posednici,
koji na osnovu ovoga zakona imaju da prime naknadu za davno oduzetu zemlju, nalaze u vrlo bednom stanju.
9. 2. 1929. godine
(preuzeto iz: Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Drugo izdanje, Sarajevo:
Svjetlost, 1977, str. 427-428)
224
Prilozi - Dokumenti
Spahine punktacije
Predstavnici Jugoslavenske Muslimanske Organizacije kao jedini legitimni
predstavnici Muslimana Bosne i Hercegovine, kojima je na svim [iole normalnim] izborima poklanjano potpuno povjerenje, pretresavi [politiku], privrednu, financijsku {kulturnu}i socijalnu situaciju u cijeloj dravi, a naroito u
Bosni i Hercegovini, doli su do [ovih] {sledeih} zakljuaka:
1. Narodu kao jedinom izvoru sve vlasti i osovini cjelokupne [dravne] organizacije treba da se priznaju i dadu sva ona prava, koja proizlaze iz toga njegova poloaja u javnom ivotu. To je mogue samo u punoj demokraciji,
provedenoj u svima njenim konzekvencijama, u cjelokupnom narodnom i dravnom ivotu.
Ova misao demokracije bila je osnovno naelo, na kojemu se imala izgraditi
naa zajednika drava. Na ovoj misli prave i potpune demokracije zasnovana
su i sva akta, koja su prethodila osnivanju zajednike drave. Odstupanje od
ove ideje, odnosno njeno potpuno izigravanje dovelo je do [sadanjeg] {dananjeg} tekog i [nepodnosivog] {nepodnoljivog} stanja u narodnom i dravnom ivotu.
2. Meunarodni poloaj nae drave i teko privredno i socijalno stanje u
zemlji stavljaju kao osnovni problem na dnevni red: unutarnje ureenje drave.
Pored davanja punih garancija narodu za sva njegova prava, koja izviru iz demokracije, treba onemoguiti i sva zasizanja u ta prava, dolazila ona ma s koje
strane.
Centralistiko ureenje drave pokazalo se za vrijeme cijelog[a] svog[a]
trajanja, a naroito u posljednje [4] {etiri} godine 6. januarskog reima kao
glavni uzrok {h}rave uprave, korupcije, nedostatka pravne sigurnosti, nepotovanja jednakosti i ravnopravnosti, te prevlasti jednih nad drugima. Ono je
zaotrilo politika i nacionalna pitanja do krajnje mjere.
U pitanju novog ureenja nae zajednike drave, koje ureivanje smatramo
sredinjim problemom, nae stanovite je poznato, jer je sadrano u naem programu {:} [o ureenju] {ureenje} drave po ravnopravnim politiko-historijskim jedinicama sa najirim kompetencijama, preputajui zajednici ono,
to treba da osigura {i zajami} [zajednici] skupne interese - sve ovo [pod]
potpuno demokratskim, ustavnim i parlamentarnim sistemom, koji e u potpunoj mjeri zajamiti pune graanske slobode, pravni poredak, {te} jednakost
i ravnopravnost, a iskljuiti ma iju prevlast i to ne samo u politikom, kulturnom i ekonomskom, nego i u vjerskom pogledu.
225
3. U ovakvom dravnom ureenju traimo za Bosnu i Hercegovinu kao najstariju [historiko-politiku] {politiko-istorijsku} jedinicu u dravi koja je
oduvijek i kulturno i socijalno predstavljala jednu individualnu cjelinu, da bude
jedna od tih ravnopravnih jedinica.
Izlaui ove osnovne misli, mi se pridruujemo svima onima, koji su se ve
izjasnili za njih, a drimo da e [se] i svi ostali demokratski raspoloeni legitimni predstavnici naroda, naroito iz nae ue uvijek zapostavljene pokrajine
Bosne i Hercegovine, pridruiti {se} ovim idejama.
U Sarajevu, januara 1933. {Proitaj i dodaj dalje}
(ABiH, KBUD; pov. br. 444/33; Postoji vie prijepisa ovih Punktacija. Prijepis iz zbirke Hinke Krizman koristio Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti
Jugoslavije. Dokumentima i polemikom o temama iz novije povijesti Jugoslavije. Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost, 1987, str. 49). Mi smo u ovom tekstu
koristili prijepis iz Arhiva Bosne i Hercegovine. Dio teksta obiljeen sa [..] nalazi se kod Bobana, a ne i u prijepisu punktacija u KBUDB; tekst u {...} nalazi
se u prijepisu punktacija u KBUDB, a ne i kod Ljube Bobana)
226
Prilozi - Faksimili dokumenata
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
249
250
251
252
253
254
255
256
257
258
REZENCIJE
air Filandra
Vie je razloga zato se rukopis knjige Mehmed Spaho (1883-1939). Politika biografija autora Husnije Kamberovia u bosanskohercegovakoj akademskoj zajednici, drutvenoj te politikoj javnosti istie svojom vanou.
Prije svega, rukopis pripada anru politike biografije, tako prisutnom u svjetskim znanstvenim krugovima a tako rijetkim u domaoj produkciji. Kada su
za biografijom kao stilskom i metodolokom formom ranije posezali domai
autori to se u principu odnosilo na sfere izvan politike, u pravilu na estradu i
sport, da bi ovim rukopisom praktiki dobili prvu politiku biografiju. Spahina
politika biografija u Kamberovievoj izradi nije tip romansirane biografije
zasnovane na pretpostavkama, ve tip biografije kao znanstveno-istraivakog
rada utemeljenog na primarnim istraivanjima. Znenstvenu relevanciju ovoj
biografiji daje i sama injenica njenog autora, budui da je ovo prvi put u bosanskohercegovakim drutvenim i humanistikim znanostima da se ovom formom izraava eminentan i ve afirmiran znanstvenik. U metodolokom smislu
autor je vrlo precizno odredio, i odmah moramo rei uspjeno ostvario, svoj
istraivaki zadatak. Opseg istraivanja nije oiroko odreen, i to iz dva razloga. Jedan su tekua istraivanja o politikim procesima, linostima i fenomenima vezanim dobrim dijelom za Mehmeda Spahu, a drugi su ve ostvareni
rezultati dosadanjih istraivanja, ije se ponavljanje nastojalo opravdano izbjei. Kamberovi je iz tih razloga svoje ambicije umnogome reducirao, u
smislu opsega istraivanje za raun produbljenosti uvida, izabravi model pisanja politike biografije na nain da preputa dokumentima da govore o djelatnosti Mehmeda Spahe, uz kratke autorske ocjene. Stoga nisu osnovana
eventualna oekivanja buduih italaca da e ovom knjigom nai sve o Mehmedu Spahi, ali stoji sud da e iz ove knjige o dr. Spahi saznati do sada najvie
najkvalitetnijih informacija.
Kao drugi razlog iznimne vanosti rukopisa moemo navesti njegov kritiki
karakter. To se, uostalom, od Kamberovia i oekivalo. U emu je sadrana
259
ova kvaliteta? Politika biografija Mehmeda Spahe uraena je na strogo znanstveni nain. Tu nema, da tako kaemo, nikakva podilaenja unaprijed definiranim nacionalnim interesima ili ciljevima, vladajuim ili oekujuim
predodbama, a to ne daje povoda za neko mitologiziranje Spahine linosti.
Naprotiv, Kamberovi odmah na poetku rukopisa jasno kae da on nee biti
u znaku liderskog stradalnitva, nerijetko iskazivanog uvjerenja Bonjaka
da su im sve lidere u 20. stoljeu poubijali protivnici. Kroz esto podastiranje
odgovarajue grae autor cijelo vrijeme vrlo kritiki govori o Spahi, na nain
da samim izvorima, dokumentima, daje da sobom govore, uvodei nas na taj
nain u zamreni svijet politikih zbivanja tog doba. Sluei se tim metodom
on pokazuje da je Spahino jugoslovenstvo sadravalo izvjesnu notu servilnosti
prema kljunim centrima moi drave, pogotovo kada se ima u vidu da se on
na izravan nain nije suprostavio estojanuarskoj diktaturi. Za njegovo je
djelovanje esto bilo vrlo teko ocijeniti da li je u opoziciji ili dio vladajue
garniture stav je kojim Kamberovi istie da je Spaho mnogo taktizirao i
esto pravio politike kompromise, ali da se drao svoje glavne politike linije
muslimanstva i jugoslavenstva. Kamberoviu nije izmakla iz vida i nepotistika dimenzija Spahine politike. On kroz odgovarajue informacije i analize
pokazuje kako je Spahin raskid sa efkijom Behmenom uslijedio zbog toga
to je Spaho, protivno volji veine uglednika tog vremena, svoga brata Fehima
doveo na funkciju reisu-l-uleme.
260
Recenzije
Omer Ibrahimagi
Pred sobom imamo izvanrednu, jedinstvenu studiju (politiku biografiju)
Mehmeda Spahe, najistaknutije politike linosti iz reda Bonjaka u prvoj polovini XX stoljea, autora dr. Husnije Kameberovia.
Studija je napisana na temelju provjerljivih pisanih izvora, bez pretenzije
da se daje konana ocjena o politikom djelovanju Mehmeda Spahe. Tako moemo oekivati i druge autore koji e pisati o ovoj veoma zanimljivoj, politikoj linosti u jednom od najdramatinijih perioda bh. historije, u vremenu
izmeu dva svjetska rata, koja je obiljeena stvaranjem prve junoslovenske
drave u kojoj je bh. imala centralni geografski poloaj koju je zapljuskivao
sa svih strana velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam s pretenzijama da je
sebi prisvoje ili izmeu sebe dijele.
Tako su se bosanski muslimani nali u novoj dravi izmeu ekia i nakovnja s oekivanjem srspki i hrvatskih nacionalista da se nacionalno odrede kao
Srbi ili kao Hrvati, kako oni kau, da bi se lake rijeilo muslimansko pitanje
a u sutini da nestane Bosne i Hercegovine kao zasebnog , historijsko-politikog entiteta, kao jedna od nastarijih zemalja u ovoj regiji, plaei se njenog
autonomnog poloaja koji bi sh. nacionaliste zauvijek ostavio bez dijelova bh.
zemlje kao sastavnih dijelova Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
To je historijski i politiki okvir koji je autor ove studije imao u vidu i nalazio se na fonu njegovog istraivanja politikog djelovanja Mehmeda Spahe
koje se odvijalo na terenu politiko-stranake borbe za osvajanje i prakticiranje
dravne vlasti, s jedne strane i opozicionih suprostavljanja toj vlasti , kako u
reima Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca do 1929. godine, tako i u posdiktatorskom politikom reimu Kraljevine Jugoslavije poslije 1929. godine sve
do Spahine smrti 29.juna 1939. godine, s druge strane.
Tu stranako-politiku borbu za vlast i stvaranje opozicije reimu, u Bosni
i Hercegeovini je karakterizirala injenica njenog multietnikog sastava, bosanskih muslimana s jedne strane koji nikada nisu istupali u svom politikom
djelovanju protiv kralja i protiv drave zalaui se za vie autonomije, jednakosti i ravnopravnosti, kao i za pravnu dravu jednakopravnih graana u okviru
postojeeg reima. S druge strane su bili bosnaski pravoslavni Srbi koji su se
protivili autonomiji bh. i zalagali za jedinstveno srpsko vostvo koga su oni
slijepo slijedili neovisno na bosanske lokalne prilike sa pretenzijom prikljuenja Bosne Srbiji, kao i bosanskih katolika Hrvta koji su slijedili opozicionu
politiku HRSS Radia, kasnije i Maeka, podravajui ih u politici prikljuenja
BiH Hrvatskoj ili njenoj podjeli sa Srbima.
261
Upravo ta injenica, s jedne strane, ravnopravnosti i nejednakosti svih graana pred zakonom, a to su posebno trpili bosanski muslimani, i s druge
strane, teritorijalne pretenzije susjeda na Bosnu i Hercegovinu, bili su razlog
za osnivanje Jugoslaovenske muslimanske organizacije kao politike stranke
bosanskih muslimana bez vjerskih obiljeja, nasuprot srpskim radikalima koji
su imali krsnu slavu ili Radieva HRSS koja je svoje zborove poinjala sa
Hvaljen Isus i Marija, koji su istovremeno prigovarali Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji da je vjerska stranka, rukovodei se time da se muslimani nisu nacionalno opredijeli kao Srbi ili Hrvati.
To je politiki okvir u kome je djelovao Mehmed Spaho kao neosporni politiki voa bosankih muslimana sve do njegove zagonetne smrti 1939. godine.
Doktor Husnija Kambverovi je ve u Predgovoru svoje studije, navodei
primjere dosadanjih istraivanja politikog djelovanja Mehmeda Spahe, nagovjestio da e njegovo istraivanje slijediti samo provjerljive injenice koje
se mogu nai u autentinim izvorima, ali je u svom metodolokom pristupu o
stradalnitvu bonjakih politiki lidera, pored Mehmeda Spahe spomenuo
Demala Bijedia i Hamdiju Pozderca, neulazei u podrobnu elaboraciju i time
nenamjenro nagovijestio da se u ovoj ediciji Vrijeme uspravljanja Bonjaka u
programu VKBI nau i ova dva istaknuta bonjaka politiara iz komunistike
egzistencije Bosne i Hercegovine.
Stdija dr. Husnije Kamberovia Mehmed Spaho strukturirana je u tri dijela (1) Djelatnost Mehmeda Spahe do kraja Prvog svjetskog rata, (2) Politika
djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929. godine i (3) Djelatnost Mehmeda Spahe
nakon 1929. godine. U prilogu studije su odabramni autorski lanci Mehmeda
Spahe line i slubene fotografije Mehmeda Spahe.
Za politiko djelovanje Mehmeda Spahe posebna su zanimljiva drugo i
tree poglavlje. Drugo poglavlje obrauje period od ujedinjnenja 1.decembra
1918. godine do 1929 godine, u kome se prepoznaje predustavno doba do 1921.
i ustavno doba novostvorene drave do diktature kralje Aleksandra 1929. godine. Tree poglavlje sadri djelovanje Mhemeda Spahe od stvaranja estojanuraskog reima 1929. promjene imena drave i podjele drave na banovine,
kao i opstruiranog ustava 1931. godine do obnove parlamentarnog ivota 1935
i 1938. godine do smrti Mehmeda Spahe juna 1939. godine.
Oba ova perioda u historiji Jugoslavije , a time i Bosne i Hercegovine mogu
se oznaiti politiki veoma nestabilnim, posebno s obzirom na opozicioni stav
Radieve HRSS prema centralistikom ustroju drave, reimu u cjelini i vremenu nametanja srpske hegemonije nad manjim narodima u Jugoslaviji.
262
Recenzije
Za Spahu se moe rei da je bio veoma vjet politiar demokratski orjentiran

koga je karakterizirala harizma, ne samo ovjeka popularnog u svom narodu
ve od naroda prihvaenog kao svog najroenijeg i ovjeka od narednog povjerenja, koje on ni u jednom trenutku nije izdao ni iznevjerio. Osnovne su
take programa JMO za koje se on zalagao: vie samouprave (autonomije) historijskim zemljama mei kojima je bila i BiH, za decentraliziranu Jugoslaviju,
jednakost i ravnopravnost svih graana pred zakonom neovisno od njihove
vjerske i etnike pripadnosti. Od programa je odstupao samo iz taktikih razloga, ali ga nikada nije naputao. Preputao je i vremenu da neke stvari odradi,
bio je fanatini realista i vjerovao je u budunost da e doi bolja vremena.
Poznata je njegova izreka: Naa je budunost, a prolost je onih koji hoe da
pomou sile vladaju.
U vrijeme Spahinog politikog djelovanja nije lahko bilo biti Musliman,
politiar u Jugoslaviji. Ovo i s obzirom na odbojnost samog kralaja Aleksandra
prema muslimanima, Kamberovi citira Milana Stojadinovia koji kae: ali
kralj Aleksandar nikako nije hteo da uje za muslimane iz razloga koji mi ni
onda. a ni danas, nisu jasni. Ni politiki predstavnici bosankih Srba nisu priznavcali muslimane kao narod. Posebno se u tome isticao Milan Srki, voa
bosankih srpskih radikala. Po njemu najbolje bi bilo da se muslimani izjasne
ko su(ako hoe da budu svi Srbi ili Hrvati) pa bi se sporazumom sa Hrvatima
rijeilo i pitanje Muslimana. Po tom kriteriju je dolo 1939. godine , poslije
Spahine smrti, do podjele Bosne i Hercegovine izmeu Maeka i Cvetkovia:
srezovi za veinskim muslimanskim i hrvatskim stanovnitvom prpaili su banovini hRvatskoj, a srezovi sa veinskim muslimanskim i msrpskim stanovnitvom trebalo je da priapdnu entitetu Srpske zemlje sa sjeditem u Skoplju.
Nije bilo lahko ni Mehmedu Spahi da kao politiki predtsvanik bosankih
muslimana podnese da se za njegova ivota., dok jo sjedi u ministarskoj fotelji, dozvoli vladi u kojoj sjedi, da se BiH dijeli i pripaja Hrvatskoj i Srbiji
njeni dijelovi koji historijski nikada nisu pripadali, jer su oduvijek historijski
smatrani bh. teritorijem i kao takvi preivjeli nasrtaja Bizanta, Bugarske, Mletake Republike, Osmanske i Austrugarske Carevine, pa da nestane kao zasebna histroisjko-politika jedinica u Junoslovenskoj dravi zbog politike
nagodbe Hrvata i Srba. Spaho je, dakle, morao umrijeti prije toga sporazuma.
On je umro 29. juna 1939. godine a sporazum o podjeli BiH su 23. avgusta
1939. godine potpisali Cvetkovi i Maek. Idue godine e se navriti 70 godina od smrti Mehmeda Spahe, a da jo ne znamo sa sigurnozu da li je Spaho
umro prirodnom smru ili je nasilno umoren.
263
Ne moemo sebe opravdati da je za svo ovo vrijeme takva jedna politika

veliina, ljudska gromada, kakav je bio Mehmed Spaho , a to proizilazi iz sadraja ove studije, provede u anonimssti svih dosadanjih generacija bh. kolaraca na ijem djelu su trebali da se ue kako se voli svoja domobina Bosna i
Hercegovina za koju su i ondanji politiari bili spremni umrijeti, kao heroji
na prvoj liniji fronta u odbrani Bosne i Hercegovine.
Autoru bih na kraju, uz izraze zahvlanoszti na ovoj izvanrednoj knjizti, preporuio da nastavi istraivanje politikog djelovanja Mehmeda Spaha, i da nam
u doglednom vremenu pripremi knjigu njegovih govora u Narodnoj skuptini
Kraljevine Jugoslavije koji e samim svojim sadfrajem potvrditi politiku i
ljudsku veliinu Mehmeda Spahe. To nam je danas potrebno vie radi nas amih,
da bi jo bolje razumjeli i shvatili danbanje politike procese, koji nas na alost
ponovo vraaju u nazad, na stanje politikih odnosa Spahinog vremena, ali na
nau sreu Evropa se danas promjenila. Zavriu ovo svoje obraanje Spahinim
rijeima: Naa je budunost, a prolost je onih koji hoe da pomou sile vladaju.
264
INDEX IMENA
A
Abadi, Ahmed 127,129
Ademovi, Ejub 147
Afgan, Hamdi ef. 28, 127, 135, 147
114, 124, 128-130, 153

Behmen, efkija 70-71, 78, 85-86,
90, 105, 109, 111, 116-117, 124-125,
128, 131-132, 145-146, 155-156
Aguevi, Fehim 130

Ahmetaevi, Nezir-aga 104
Ahmi, Safer149-150
Ajanovi, Hamzalija 41-42, 45-46, 66
Akamija, Osman-aga 132
Alajbegovi Mahmut 90-92,
94-96, 98
Alender, Mujo 95
Ali, Husejin 130,133,147,152
Alian, Vejsil ef. 108
Arnautovi, erif 14, 29,128
Arslanagi, Asim 129
Atanasijevi, Mia 148
Avdi, Bajro 90
Bernasconi, Sara 7
Belagi, Mehmed 65
Beli, Began 74
Biber, Sulejman 92,99
Biaki, Asim 127
Biaki, Edhem 127,132
Biaki, Mustafa 78
Bijedi, Demal 10-11
Bilajbegovi, Sulejman 119
Bievi, Ali-beg 28
Bievi, Husein-beg 28
Bjelavac, Hivzi ef. 27
Boji, Mehmedalija 149-150
Boremovi, Ilija 119
Boi, Milivoje 81
Bradari, Mustafa 95
Budimli, Mustafa 119
Bukvarevi, Smajo 58
Bukvica, Avdi-beg 28,48
Burek, Alija 91-92, 94
Burek, Omer 94, 97
B
Badnjevi, Agan 119
Bahtijarevi, Dervi-beg 64
Balji, Salih ef.28, 41, 51, 141
Baagi, Safvet-beg 21-22, 29
Baauevi, Mujaga Hadi 71
Bai, Salih Safvet 123, 142, 144-145
Bataski, Vladimir 82
Begi, Ahmet 65
Begtaevi, Ismet 119
Behmen, Mahmud 82, 105, 110-111,
C
Ceri, Ahmet Kalenderac 64
Crnovranin, Harun 7, 89
Cvetkovi, Dragia 11, 115, 122, 141
265
aki, Ibro 65
aplji, Ragib 77, 132
arimanovi, Hilmi ef. 64
auevi, Demaludin ef. 22, 126, 154
auevi, Muhamed 110
ejvanija, Ethem 127, 129
ekro, Hajdar ef. 27
engi, Osman 96
ohadi, Mesud 110
ubeli, Zaharije 83, 97
umovi, Husein 58
uri, Fehim ef. 14, 19
uri, Muhamed ef. 14
D
Davidovi, Duan 125, 129-130
Davidovi, Ljuba 69,72-74,
76-79, 87, 101, 107, 114, 126
Defterdarevi, Ahmed-beg 28
Deli, Jovo 119
Deli, Mehmed Remzi 99
Denili, Sulejman 127
Deutcher, Isaac 9
Dizdar, Muhamed 154
Donia, Robert 17
Draga, Ferhat-beg 146
Duranovi, Amir 9
Duvnjak, Tomislav 149-150
D
Debo, Mustafa 92, 94
Diki, Sulejman 99
Dini, Ali Kjamil-beg 28
Dini, Hamdi-beg 28
266
eri, Duan 134, 156

onlagi, Beir-beg 113, 147
onlagi, Reuf-beg 156
onlagi, Zija-beg 79
ulabi, Sakib 8, 147
ulizarevi, Edhem 78
urii, Marko 68
uri, Nikola 148
E
Evans, Arthur John 110
F
Fadilpai, Sead-beg 130
Ferdinand, Franz 15
Festo, Fehim 130
Filandra, air 6, 9
Filipovi, Ibrahim-beg 65
Filipovi, Muhamed 6, 149
Fischer, Josef 14
G
Galijaevi, Muharem 83
Gavrankapetanovi, Hivzija 130, 133
Gavrankapetanovi, Ismet-beg 63, 137
Gerde, Edmund 20
Gluhi, Nusret 149-150
Gnjati, Kosta 135
Gri, epan 79
H
H. Kadi, Atif ef. 27, 41
H. Salihovi, Ibrahim-aga 28
Hadagi, Ibrahim 95
Hadi, Hakija 13, 129, 136, 144-145
Hadi, Nezir 133
Index imena
Hadi, Omer 84
Hadi, Suljaga 65
Hadihamzi, Fevzija 143
Hadihasanovi, Meho 147-148
Hadihasanovi, Uzeir-aga, 8, 11, 76, 78,
90, 104, 108, 117, 124, 128-132, 147-149
Hadiomerovi, Ibrahim 99
Hafizadi, Sulejman-beg 128
Halilbai, Mustaj-beg 19, 29, 70, 99
Halilovi, Mujo 58
Hamzi, Smail 65
Handi, Mehmed ef. 159
Hasanbegovi, Avdo 128
Hasanbegovi, Zlatko 8
Hati, Alija 95
Herceg, Rudolf 88
Hidro, Abdulah 146
Horvat, Ljudevit 84
Hrasnica, Abduselam-beg 127
Hrasnica, Halid-beg 14, 21, 25, 27-28, 3031, 48, 56, 66, 70, 76-77, 102, 105, 127,
142, 152, 154-155
Hrasnica, Mahmud-beg 28
Hrasnica, Muhamed 127
Hromali, Beir 119
Humo, Avdo 8
Husedinovi, Seid 129
El Huseini, Emin 108
I
Ibrahimagi, Omer 9
Ibrahimpai, Muhamed-beg 28, 48, 56
Imamovi, Mustafa 106
Isabegovi, Mahmut-beg 58
J
Jankovi, uro 122
Jefti, Bogoljub 115, 122

Jeli, Savo 23
Jevti, Jovan 119
Jockovi, Velimir 119
Jojki, Milan 124
Jovanovi, Dragi 148-149
Jovanovi, Dragoljub 106, 157
Jovanovi, Joca 101, 107, 116, 126
Jovanovi, Milutin 115
K
Kadi, Husein 141
Kalueri, Branko 119-120
Kapetanovi, Hrusto 64
Kapetanovi, Mustaj-beg 41, 79
Kaporija, Mustafa 91
Karabegovi, Mustafa 64
Karaorevi, Pavle 115
Karamehmedovi, Hamdija 27-28, 30, 3841, 44, 51, 53-54
Kemura, Ahmed 90-93, 96, 98
Kemura, Ibrahim 6
Kolakovi, Jusuf 65
Komadina, Mujaga 57
Korkut, Dervi M.146
Korkut, Sakib 22, 25, 27, 30, 38, 51-52
Koroec, Anton 72, 75-76, 80, 101, 114115, 117, 157-158
Kosti, Vlasta 148
Kotorija, Mujo 96
Kovaevi, Ahmet-aga 28
Koo, Ilija 81
Kreo, Uzeir-aga 107
Krlak, Dervi 106
Kruo, Nezir-aga 130
Krulj, Uro 23
Krupi, Ahmet 64
267
Krupi, Vahid-beg 65
Mulabdi, Edhem ef. 27, 30
Kulenovi, Ahmet Smail-begov 64
Mulali, Mustafa 8
Kulenovi, Dafer-beg 8, 41, 43, 46, 48, Muli, Mahmut 91, 94
51, 141 , 146, 148, 155
Muratbegovi, Emin-beg 131
Kulenovi, Osman-beg 28, 45
Musakadi, Fehim 99
Kulovi, Esad 5, 14
Musi, Ibrahim 64
Kumain, Adem-aga 104
Muteveli, Mustaj-beg 19, 71
Kurbegovi, Fehim ef. 28
Kurbegovi, Hamdi-beg 28, 41, 119
N
Kuri, Rasim130, 133
Nametak, Alija 153
Nani, Salih-aga 130
LJ
Nezirhodi, Hasan-aga 108
Ljubibrati, Savo 78
Nikoli, Milan 53,104
Ljutika, Edhem 94
Nikolinovi, Jovo D.124
M
O
Maek ,Vladko 11, 69, 109, 126
Omeragi, Hamdo 64
Maglajli, Ibrahim ef. 27-28, 30, 44, 48, Omerovi, Dervi 41, 51, 60
51, 54-55, 59-60
Orekovi, Pavle pl. 15
Marjanovi, Miloje 119
Oru, Esad 145
Markovi, Laza 115
Osmanbegovi, Haso 58
Mai, Husejin 41
Medenica, Vuko 81
P
Mehanovi, Mujo 65
Panti, Kosta 125
Mehi, Omer 95
Panti, Ljubomir 120
Merhemi, Mujaga 146
Paali, Mehmed 95
Mesihovi, akir ef. 28, 146
Pai, Hasan-aga (Hadija) 135
Mei, Adem-aga 113
Pai, Murat-beg 131
Milanovi, Duan 99
Pai, Nikola
Milosavljevi, Svetislav Tisa 106
37-40, 44, 49-51, 59-60, 72, 75
Miljkovi, Hasan-aga 28, 41, 55, 75
Peji, Marijan M. 79
Milju, Branko 119
Perii, Sreko 20
Miralem, Dervi-beg 22
Perovi, Ivo 115
Mufti, Hamid ef. 108
Pilav, Muhamed 110
Mufti, Hazim 147
Pivali, Suljo Ahmetov 64
Mufti, Salim ef. 108
Pozderac, Hamdija 10-11
Muji, Fehim 119
Pozderac, Nurija 41, 45, 55
268
Index imena
Pribievi, Svetozar 26-28, 30, 69

Proti, Stojan 23, 32
Purivatra, Atif 5, 20
Puzi, Mujo 65
R
Radi, Pavle 72, 88
Radi, Stjepan 66, 72-73, 76, 80
Raidkadi, Muhamed 127
Raidkadi, Osman 64
Raidkadi, Raid 127
Raovi, Milo 137
Rebac, Hasan 146
Resulovi, Mustafa 149
Rezakovi, Arif 82
Rizaefendi, Zija ef. 27
S
Sadikovi, Nuro 7
Sadovi, Veli ef. 27
Salihbegovi, Ahmed 30
Salihbegovi, emsi-beg 71, 146
Sarajli, Mujaga 71
Sarajli, emsudin ef. 27, 48
Sari, Ibrahim 30
Sarkoti, Stjepan 20
Selimovi, Redep ef. 48
Sinanovi, Ibro 58
Softi, Muhamed 128
Softi, Mustafa 128
Spaho, Akif 78
Spaho, Avdo 149
Spaho, Fehim ef. 8, 127, 132, 142-144,
146-147
Spaho, Hasan ef. 13
Spaho, Kenan 8, 9
Spaho, Mehmed 9
Spaho, Seid 127

Spaho, Zijah 147
Srki, Milan 36, 40, 59, 75, 89, 105, 111,
Stankovi, Radenko 115
Stanojevi, Aca 109, 115, 117, 121-122
Stevi, Mihajlo H. 135
Stojadinovi, Milan 80, 114-117, 120-121,
131-132, 134, 143, 156, 157
Sulejmanpai, Muhamed 149, 155
Sulejmanpai, Rifat-beg 22
Sumbul, Avdo 128
Svara, Maksim 151
Svrzo, Hamid 22
ahinagi, Avdo 5
ahinagi, Ibrahim 78, 147
ahinagi, Mehmed-Meho 127, 137
ahinovi, Ekremov Munir 132
ahinovi, Meho 105
apnik, Dragutin 83-84
arac, Zaim 29
ehovi, Halima 82-83
ehovi, Ibrahim 64
eremet, Asim 147
eri, Ahmet ef. 28, 54-55, 60
ola, Atanasije 78
ola ,Vojislav 23
urkovi, Dafer 95
utej, Juraj 111, 125
T
Tali, Salko (Mujo Svjetlica) 97
Teokarevi, Vlada 115
Tisza, Istvan 21-22, 152
Topala, Ivan 83
Trumbi, Ante 71, 110
269
U
Ugljen, Asim 125
Uzeirbegovi, Uzeir-beg 28
Uzunovi, Nikola 73
V
Vanca, Josip 15
Vasiljevi, Duan 34, 78
Vesni, Milenko 36
Vilovi, Osman ef. 28, 38, 51, 135
Vlaji, oka 87
Vuji, Dragan (Spaho) 150
Vukievi, Velja 75, 77, 79-80
Vukmanovi, Obren 105
Vukoti, Boa 35
270
W
Wekerle, Alexander 21
Z
Zairagi, Fadil 106
Zagorac, Jovo 131
Zalihi, Hilmija 91-92, 94, 97
Zalihi, Himzija 94
Zlatar, Muhamed 130, 147
Zuhri, Eref 136
ivkovi, Pero 101, 131, 157

ivkovi, Petar 101, 103, 117
IZVORI
1. Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu
Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu
Veliki upan sarajevske oblasti
Kraljevska banska uprava Drinske banovine
Zbirka Milana Stojadinovia
2. Arhiv Republike Srpske, Banja Luka
Veliki upan vrbaske oblasti
Vrbaska banovina
3. Bonjaki institut, Sarajevo
Mehmed Spaho
4. Historijski arhiv, Sarajevo
Fehim Spaho
5. Listovi:
Pravda
Osloboenje
Dani
271
272
LITERATURA
(NAVODIMO SAMO POPIS CITIRANIH NASLOVA):
ivko Avramovski, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji. Godinji izvjetaji Britanskog poslanstva u Beogradu 1921-1938, Zagreb: Arhiv Jugoslavije i Globus, 1986.
Sara Bernasconi, Zwischen Tradition und Moderne. Sarajevo 1878 bis 1918,
Magistarski rad, Zrich, 2005.
Svetislav Tisa Milosavljevi, Memoari. Banovanje. Banja Luka: Udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, 2005.
Ljubo Boban, Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija (SP, 1/1971).
Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2, Zagreb: kolska knjiga
i Stvarnost, 1989.
Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije. Dokumentima i polemikom
o temama iz novije povijesti Jugoslavije, Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost,
1987.
Ljubo Boban, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 1928-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja, Zagreb: Liber, 1974.
Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi, Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za
BiH, Frankfurt na Majni: Sandaka rije, 2007.
Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, I, Zagreb: JAZU, 1961.
Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, II, Zagreb: JAZU, 1961.
Robert Donia, Sarajevo: Biografija grada, Sarajevo: Institut za istoriju, 2006.
Sakib ulabi, Korijeni i budunost savremenih Muslimana (od Spahe do
Alije). Sarajevo: Sakib ulabi, 1994.
air Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo: Sejtarija, 1998.
273
Muhamed Filipovi, Bonjaka politika. Politiki razvoj u Bosni u 19. i 20.

stoljeu. Sarajevo: Svjetlost, 1996.
Muhamed Filipovi, U traganju za ljudima i zaviajem. Portreti znaajnih Bosanaca XX vijeka. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Bonjaki institut, 2007,
Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Beograd: SFAIROS, 1990.
Branislav Gligorijevi, Demokratska stranka i politiki odnosi u Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd: Institut za savremenu istoriju, 1970.
Mustafa Imamovi: Historija Bonjaka, Sarajevo: Preporod, 1997.
Mustafa Imamovi, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
2008.
Tomislav Iek, 'Markov protokol' i politika 'sporazuma' HRSS s osvrtom na
Bosnu i Hercegovinu. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine,
1966-1967.
Tomislav Iek, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u BiH do zavoenja diktature. Sarajevo: Svjetlost 1981.
Adnan Jahi, Organizacija i rad Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Tuzla
Dr. Dragoljub Jovanovi, Ljudi, ljudi .... Medaljoni 56 umrlih savremenika.
Beograd: Izdanje pievo, 1973.
Nadeda Jovanovi, Politiki sukobi u Jugoslaviji 1925-1928, Beograd: Rad,
1974.
Dr. Hamdija Kapidi, Rad Narodnog vijea SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918. Glasnik arhiva i Drutva arhivista Bosne i Herecgovine, Godina III Knjiga III, Sarajevo 1963.
Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878
1918, Zagreb i Sarajevo: Hrvatski institut za povijest i Institut za istoriju, 2003.
Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i
Hercegovine (1903-1941), Sarajevo: Veselin Maslea, 1986;
Ibrahim Kemura, Znaaj i uloga Narodne uzdanice u drutvenom ivotu Bonjaka (1923.-1945.), Sarajevo: Institut za istoriju i Bonjaki institut, 2002.
274
Literatura
Bogdan Krizman, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje u 1918. godini, Prilozi, Institut za istoriju radnikog pokreta Sarajevo, IV/1968, br. 4,
Branko Petranovi i Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918-1984. Zbirka dokumenata, Beograd: Rad 1985.
Muhamed Pilav, U ustakoj emigraciji s Paveliem. Sjeanja vjeitog pobunjenika, zatvorenika, bjegunca. Bonjaki institut: Zrich, 1996.
Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Drugo izdanje, Sarajevo: Svjetlost, 1977.
Dr. Ivan Ribar, Politiki zapisi, II, Beograd: Prosveta, 1949.
Milan Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Jugoslavija izmeu dva rata, Rijeka: Otokar
Kerovani, 1970.
Todor Stojkov, Opozicija u vrijeme estojanuarske diktature 1929-1935, Beograd: Prosveta, 1969.
Nedim arac, Razgovori Roberta V. Sitona-Votsona u Sarajevu 1929. godine.
U: Bosna i svijet, Sarajevo: Institut za istoriju, 1996.
Nedim arac, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: Svjetlost, 1975.
Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925. Privredni i politiki razvoj. Sarajevo: Institut za istoriju, 1991.
275
276

Mehmed Spaho - Politicka Biografija-Libre

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mehmed Spaho - Politicka Biografija-Libre

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Husnija Kamberovi

Mehmed Spaho (1883-1939)

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Dr. Mehmed Spaho 1935-1939. ............................................................................ 114

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

zadobio simpatije muslimanskih masa, te posebno naglaava kako je Spaho

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

ivota. Familija Spaho spada u red najprogresivnijih bosanskohercegovakih

ABiH, Zbirka Milan M. Stojadinovi, k. 2.

Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera

U ovoj prii ima mogunosti za odreene paralele. Pred odlazak u Beograd,

Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Ovaj uvod se inio potrebnim kako bismo progovorili o problemu liderskog

MEHMED SPAHO DO KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATA

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Vrativi se iz Bea, isprva se posvetio sudijskom zvanju, pa je 1906-1908.

Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata

sjednica i sazvana radi poviice doplatka naelnicima, a on nije pozvan iako

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata

za poploavanje ulice Koevo imaju drukiju pozadinu, a to najvie poradi

Robert Donia, Sarajevo: Biografija grada. Sarajevo: Institut za istoriju, 2006.

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

razbacivao, i zato danas nemamo u ovim tekim prilikama nikakvih pritednja,

Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

A. Purivatra, JMO, str. 19.

Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata

iznijela molbe stanovnitva BiH za pomo u hrani.25 Izaslanstvo je 4. marta

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Tisza je primio i delegaciju Srba, koji su mu uruili poseban Memorandum,

Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata

koji su izrazili svoju privrenost programu Narodnog vijea SHS, za koji su

POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE 1918-1929.

prvoj deceniji postojanja jugoslavenske drave dr. Mehmed Spaho je

Ideje o stvaranju posebne muslimanske politike organizacije proizilazile

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Purivatra, JMO, str. 413.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

na linost bio je Ibrahim ef. Maglajli, tuzlanski muftija. Tu se raspravljalo o

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

H. Salihovi, naelnik iz Bijeljine, dr. Avdi-beg Bukvica, ljekar iz Brkog,

Pravda, br. 1, 22. februara 1919.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

bilo kao Hrvati, a sve ih objedinjuje ideja jugoslavenstva, to je istaknuto i u

N. ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925.

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Purivatra, JMO, str. 49.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Pravda br. 5, 4. marta 1919.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

provizoran znaaj, ipak one pitanja oduzimanja svojine definitivno rjeavaju,

Pravda, br. 13, 25. marta 1919, str. 1.

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

Pravda, 37, 27. maja 1919.

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

(...) dobro poznati napadaji na ivot, slobodu i imovinu muslimana, od kojih

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

nastupati sa pozicija vodstva stranke. Tako e se Spahin uspon do politikog