KAZALITE

KAZALITE
43I44 2010.

hrvatski centar ITI

KAZALITE
www.hciti.hr

43I44 2010.
Premijere
Suze i smij starega Splita // Cirkus Destetika
// Kiklop // Drama o Mirjani i ovima oko nje //
Ovo bi mogla biti moja ulica

ISSN 1332-3539

S povodom piu
Radovan Grahovac // Bojan Munjin // Igor Rui

Alain Platel na Festivalu svjetskog kazalita

Nove knjige Drama ratne traume // Od skerca

do fuge // Krievaka tragetkinja Nina Vavra
// Teorije sodobnega gledalia in performansa

Temat
Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Drame
Mario Vargas Llosa // Roland Schimmelpfennig

SADRAJ
PREMIJERE
Ivan Kovai, Suze i smij starega Splita, 56. splitsko ljeto 2010.
4 Lada Martinac Kralj, Sustipanska elegija

102
116
120

126

ISTRAIVANJA
Darko Luki, Tehnologije i mediji u povijesti kazalita

132

DRUGA STRANA AMATERIZAM

Marija Grgievi, Zaboravljena tefica i drugi

Prema djelima Daniila Harmsa, Cirkus Destetika, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka
12 Matko Boti, Bravo, bravo, nevjerojatno...

Euripid / Ferec, Kiklop, Puko otvoreno uilite, Scena Gorica

18 Mira Muhoberac, Kiklop u Velikoj Gorici

Ivor Martini, Drama o Mirjani i ovima oko nje

Hrvatsko narodno kazalite u Zagrebu
Jugoslovensko dramsko pozorite, Beograd
Dramski program HR
24 Nives Maduni Barii, Fenomen zvan Mirjana
Jelena Kovai i Anica Tomi, Ovo bi mogla biti moja ulica,
Zagrebako kazalite mladih
34 Iva Grui, Lijeenje kolektivne traume
FESTIVALI
Festival svjetskog kazalita
Alain Platel, Izvan konteksta, za Pinu, les Ballet C. de la B.
40 Katja imuni, Ekstrakcija neobinih tijela
TEMAT

136

Mira Muhoberac, Finalmente ehovi

(Fea ehovi, Od skerca do fuge, Hrvatski centar ITI,
Biblioteka Mansioni, 2010.)

140

Lucija Ljubi, Prva intelektualka u hrvatskom glumitu

(Ivan Pekli, Krievaka tragetkinja Nina Vavra u hramu hrvatske Talije,
Gradska knjinica Franjo Markovi Krievci, Krievci 2010.)

143

Suzana Marjani, Protiv recepata, propisa i dogmi o autonomiji u umjetnosti

(Aldo Milohni, Teorije sodobnega gledalia in performansa, Ljubljana,
Maska, 2009.)

148

56
64
72
76
80
86

164

MEUNARODNA SCENA
Vinja Rogoi, Amerika scena - New York
90 Kazalina najava, uz festival Prelude (New York, rujan/listopad 2010.)
94 Nita na svijetu nije obino osim pogleda koji ga takvim ini, razgovor s R. Q. Campom
99 Bolje reagiramo na prie, razgovor s R. Chavkin / The Team

NOVE KNJIGE
Mario Kova, Uspostava i ruenje mitova
(Darko Luki, Drama ratne traume, Meandar 2009.)

138

44 Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2, urednica Vinja Rogoi

46 Gordana Vnuk, Hrvatska alternativna scena sedamdesetih

Boris eko, Reseciranje unutarnjih organa Le chevala

Jelena Kovai, Theatre des Femmes
Anica Tomi, Not your bitch
Davor Pavia, Teatar G i skupina Elmer
Igor Rui, Schmrtz Teatar 10 godina kasnije
Mario Kova, Nova grupa

S POVODOM
Radovan Grahovac, Nema vie nebesa (Dubrovake ljetne igre i Kotor Art, 2010.)
Bojan Munjin, Regionalna kazalina mapa
Igor Rui, Zadovoljavanje ula (povodom gostovanja predstave Hamlet,
HNK Split na Gavellinim veerima 2010.)

DRAME
Mario Vargas Llosa, Lijepe oi, rune slike,
sa panjolskoga prevela ive Zuber
Roland Schimmelpfenning, Peggy Pickit gleda Boje lice,
sa njemakoga preveo Dubravko Torjanac

Premijere

Lada Martinac Kralj

Sustipanska
elegija
Ivan Kovai

Suze i smij starega Splita

Redatelj:
Goran Golovko

56. splitsko ljeto

Praizvedba:

20. srpanj 2010.

Od svega tega najgore nan je bilo a nas je muila glad () i da ne uje kako prazna riva rujedu i
protestiraju nali smo da je najboje priat glendu i
sulac o bilo en
Ivan Kovai

apisao je to Ivan Kovai 1941. godine. Od

tada pa do 1944. ivi s obitelji u Makarskoj

i tada zapisuje najvei dio svoje autobio-

grafske proze koja je u osnovi mjeavina ala,

anegdota, humoreska, crtica, stihova i opisa staroga Splita u razdoblju od 1900. i 1915. Anatolij
Kudrijavcev je s pravom komentira kao umjetniku pojavu i tivo s povijesnim i folkloristikim razlogom koje je ostavilo moan trag ugoaja koji
je nestao, ali ije silnice jo dopiru do najnovijeg
vremena kao svjedoanstvo i opomena. Napisana velovarokom akavtinom s poetka stoljea,
4I

KAZALITE 43I44_2010

Trpimir Jurki, Snjeana Sinovi ikov, Tihomir ikov, Zoja Odak, Bruna Bebi Tudor, Nenad Srdeli, Vicko Bilandi

Osim koloritnog pripovijedanja ovu autobiografsku

prozu krasi duboka emotivnost. Ona je, naime, pisana s
odnosom koje se raa u ovjekovo zrelo doba kada se
osvijesti vanost djetinjstva kao doba iz kojeg je proklijalo sve to je za ivot bitno.

Goran Markovi, Bruna Bebi Tudor

ona je jedinstvena graa za prouavanje splitskoga govora (za njezino objavljivanje, obradu, prireivanje, redigiranje i stvaranje rjenika zasluan je pokojni profesor,
lingvist, Radovan Vidovi), zapis o znakovima sredine i
njezinim osobinama, bujnosti javnog i obiteljskog ivota, o
dui grada i tradicijskim, naslijeenim sitnicama.
No, ono to je odrava i danas na ivotu, rekla bih, nije
samo interes za prolost uz koju poslovino ide ljudska
6I

KAZALITE 43I44_2010

sklonost da istu tu prolost sentimentalno procjenjuje

pridajui joj dimenzije znaajnije i sjajnije nego to ih
objektivno ima, ve je to iskriavost pripovjedakog dara
autora, Ivana Kovaia. U njegovu pripovijedanju ima toliko ara, plastinosti, uvjerljivosti, osjeaja za detalj kojim
se lako ocrta lice, obiaj, atmosfera i izgled mjesta da
nikoga, ni zainteresiranog itatelja koji je u potrazi za
podatkom, ni sluajnog kojem je dovoljan kakav vic, ne
ostavlja indiferentnim, nego ga obuzima i uvlai u arenilo boja, mirisa i zvukova. Kovaievo ja, kao toka iz
koje se sjea, vrsto je u namjeri da detaljima opie vlastito djetinjstvo u kojem istodobno nalazi mjesto redikul
Stipe Bala i odlazak u prvi inematograf, tovar i baba
Filomena, makare i Ajduk. Digresija ima mnogo, no
unato njima, vrsta se pripovjedaka linija (vjerojatno i
zbog znaajne pomoi profesora Vidovia) ne gubi pa na
prvoj strani moemo proitati kako je u Split doao prvi
tonobil, prvi rejoplan i prvi inematograf, da bi iz svega prirodno izronio opis Splita i rasporeda glavnih punktova kao
to su odreene trgovine, ljekarna, fotografska radnja,
splitsko polje, sustipansko groblje, a onda, ni manje ni
vie, sjeanje na prajca (tj. prasca) koje zauzima itavih
pet redaka, a sve to zbog vanosti koju je on imao u ivotu obitelji. Pri tome nema nespretnih rezova, nego se
redci pretapaju jedan u drugi neposredno i duhovito.
Kovaieve oi su oi djeteta irom otvorene, kao i dua
koja se ne isprlja ni kad kae za svoju babu Filomenu da
je bila puno zloesta ena.
Osim koloritnog pripovijedanja ovu autobiografsku prozu
krasi duboka emotivnost. Ona je, naime, pisana s odnosom koje se raa u ovjekovo zrelo doba kada se osvijesti vanost djetinjstva kao doba iz kojeg je proklijalo sve
to je za ivot bitno. U toj emotivnosti zato moe paralelno ivjeti humor, ozbiljnost, naivnost, tuga i radost jer

Vicko Bilandi, Zoja Odak, Bruna Bebi Tudor, Tihomir ikov

paralelno ivi djeak Ivan Kovai i ovjek u zrelim godinama, nekad splitski teak i vojnik Prvoga svjetskog rata
pa bjegunac iz tog istog rata, a onda po zanimanju potar
koji je u doba ratne gladi (tad je na scenu stupio ve Drugi
svjetski rat) shvatio kako pripovijedanje moe imati visoku kalorinu i osjeajnu vrijednost. I zbog te osjeajnosti i
ivotne proivljenosti, ne nekakvog skribomanskog egzibicionizma ili knjievnike ambicioznosti, Kovaievo pisanje nosi literarni vitalitet koji ga odrava tijekom desetljea i plijeni pozornost raznih vrsta itatelja.

Meu njima su i oni, dokaz je tome predstava Splitskog

ljeta Suze i smij starega Splita (premijera 19. srpanj
2010.), kojima je kazalite medij. Jer, jednostavno u
ovakvoj grai nalazi se sve i nudi se sve to kazalinom
oblikovanju treba: slike, lica, emotivno jezgro, toka motrita. Rekla bih da je sve navedeno uoeno od glavnog
autorskog dvojca predstave Suze i smij starega Splita,
Olje Lozice kao dramatizatora i Gorana Golovka kao redatelja i da je to bilo njihovo polazite, ali i cilj. Tonije,
prema Kovaievoj grai nisu se odnosili kao prema
7

Goran Markovi, Andrijana Vickovi

ponudi koja mami na slaganje kazaline slikovnice sentimentalnog znaaja, nego na materijal koji se treba pratiti
po nivoima njegove osebujnosti i kvalitete, ostavljajui mu
mogunost da die u labavoj fragmentarnosti.
Olja Lozica u svojoj dramatizaciji nudi dvije pripovjedake
pozicije. Prva je ona Ivana Kovaia (igra ga Ratko Glavina) u kojem se ovjek zrelih godina sjea i to pria
nama, publici. U trenucima kad ulazi u scene, on je dijete sijede kose i u toj vremenskoj simultanosti prolog i
sadanjeg (ali i budueg, jer mi koji gledamo smo za
pokojnog Kovaia ti budui), predstava na trenutke dobiva boje sjetnosti, minulosti, osuenih suza i ugaenog
smija. Druga pripovjedaka pozicija je ona dviju komentatorica Franice i Dujke, dviju susjeda iz tog Velog Varoa,
kojima dramatizatorica daje u usta dio pripovjedakog
materijala autora. Frankica i Dujka, prisutnije vie od Ivana, su lajone koje moraju sve prokomentirati, opet nama
u publici, i koje autori predstave upotrebljavaju za ironijski odmak kojim hlade ili uokviravaju scenske fragmente.
8I

KAZALITE 43I44_2010

Snjeana Sinovi ikov, Zoja Odak, Bruna Bebi Tudor, Andrijana Vickovi, Tajana Jovanovi

Kako nema dramatizatorske namjere da se materijal

fabulira vie nego to njegova osnovna priroda nudi, na
pojavama Franice i Dujke (igraju ih Andrijana Vickovi i
Tajana Jovanovi) u cjelini predstave leat e odgovornost
za ritam jer upravo e se preko njih dogaati pretapanje u
nove motive. Uglavnom, veinu zanimljivih dijalokih scena, koje je Ivan Kovai ponudio, dramatizacija preuzima,
da bi onda u odnosu na nju predstava neke scene duhovito i osjetljivo razraivala (scena s povijesnim dolaskom
baluna u Split), a od nekih odustajala. Dramatizacija se
kotrlja slijedom asocijacija, bljeskova i krhotina koje ne
pojaava dramskim intencijama, nego pokuava naznaene obrise sjenenjem pojaati i pribliiti nam ih iz izmaglice prolosti.
Reiranje predstave Suze i smij starega Splita poela je,
oigledno, odabirom gdje e se predstava igrati ili onako
kako to mora biti kod ljetnih predstava koje hoe sa svjesnom kazalinom namjerom ui u ambijent i koristiti ga
kao scenski prostor. Odluka je pala na Sustipan koji

je nekad bio, u vrijeme Kovaieva djetinjstva, groblje.

Sustipansko groblje, projektirano 1825. bilo je posljednji
leaj tisuama Spliana. Ukraen nadgrobnim spomenicima kipara kao to su Rendi i Rosandi, nadgrobnim ploama, metalnim ogradama i vratima, bio je i svojevrstan
muzej obrta. No, godine 1959. doivjet e nevjerojatnu
sudbinu. Zbog mogunosti gradnje Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (koji se tu nikad nije sagradio!) i
istraivanja ostataka benediktinskog samostana i srednjovjekovne bazilike, groblje e biti raskopano i uniteno.
Potpis na ovu odluku stavit e neki strukovnjaci i akademici pa sustipansko groblje postaje simbolom unitene
batine, ledina Judina kako ga je nazvao Toni Petrasov
Marovi, greben na kojem je unitena memorija. I danas
pod tepihom borovih iglica lee kosti tridesetak tisua
splitskih predaka pa vjerojatno i onih koji su lica iz
Kovaieva sjeanja.
Cijelu ovu zlokobnu povijest redatelj tretira iskljuivo
postupkom odabira i posrednom porukom koja iz toga

proizlazi. Tek u zagrljaju s kostimom ija bjelina (porka

bjelina kostima Mace arak) ustraje na nerealistikom
kodu i s tekstom koji zavrava kovaievskim mementom,
prostor se uspostavlja kao znak i pokazuje idealnim scenskim prostorom za sustipansku elegiju. Redatelj Golovko,
inae, postavio je gledalite tako da u dnu igraeg prostora puca pogled na puinu. Kako za dolaske esto koristi duboke dijagonale, sustipanska sedamnaest metara
visoka hrid tijekom predstave vibrira kao kakva prirodna
romantina terasa s borovinom, pogledom na more i
zvjezdano nebo. Kao najbolja scenografija, otkriva se
postupno i pomae predstavi da dohvati smisao svojega
nastanka, da zaplovi izmeu sjeanja i upozorenja: umjetnost moe uskrsnuti pokopani Split, ali kad se svjetla reflektora ugase, to nam ostaje?!
Vrlo osjetljiv zadatak u ovako postavljenim dramatizatorskim i prostornim koordinatama imali su glumci. Naime,
nijedno lice nema prostora za klasian psiholoki razvoj,
za dramski luk. Dramatizacija i predstava koja iz nje
9

Nives Ivankovi, Tajana Jovanovi

nastaje ne idu u kazalinu potragu za tom vrstom dramskog teatra. One tragaju za postdramskim kljuem koji
opet ne iskljuuje naslijee rada na liku iz dramskog, realistikog koda. Svaki glumac mora u ovom sluaju donijeti lik kao koveg koji otvara i podastire pred gledatelja
samo onoliko koliko je potrebno da se cjelina istoka do
kraja. Onaj tko donese vika preuzima na sebe odgovornost da zaljulja cjelinu, a put mu je unaprijed osuen
na sumnjiv uspjeh (da ne budemo prestrogi i kaemo
10 I

KAZALITE 43I44_2010

neuspjeh) jer mu prostor za to nije osiguran. Nimalo jednostavan imperativ za glumca: kako biti i ne biti istodobno. No, veina glumaca splitskog ansambla u tome se
jako dobro snala. Pripovjeda Ivan Kovai decentno je
prisutan i isto tako odigran od Ratka Glavine koji mu je
podloio svoje ljudsko i glumako iskustvo. Odigrao ga je
s mirom koji pripada mudrosti sijede kose. Posve drukije svoje se uloge babe Filomene, zloeste ene, poduhvatila Zoja Odak. Njezina baba je jarko skicirana u tijelu i
gesti, prodornoj energiji, a osloboena nepotrebnih sitnica. Zoja Odak groteskom puni svoje scene, ali bez
nadmetanja da preuzme pozornost publike. Slinim sredstvima koristio se njezin mu, Nenad Srdeli, koji joj je,
po Kovaievu sjeanju, morao dati svako malo par
bubotaca u kinu. Par, otac piro i mati Marjeta, Vicko
Bilandi i Bruna Bebi, (filmski) suzdrano, ali nadasve
sadrajno donijeli su sudbinu mlade obitelji u vremenu
gladi i neimatine. Za neke od medaljona predstave, kao
na primjer to pravi Splianin ne podnosi kod Vlaja ili to
je jedan prajac u ivotu velevaroke obitelji, zasluan je
Trpimir Jurki koji igra djedova brata. Dobra tet Ane, krupna ena sitna glasa i hoda u igri Snjeane Sinovi ikov,
ostaje u pamenju, kao i Franica i Dujka Andrijane Vickovi i Tajane Jovanovi. Ovaj lajavi par imao je zahtjevan
zadatak o kojem smo ve neto govorili: odravati ritminost cjeline pravei svojim ulazima iste rezove i unosei
novi materijal, motiv, anrovski komentar. Obje glumice u
tome su bile sigurne i disale unisono. Goran Markovi
kroz vie minijatura bio je duhovit i precizan, dok je za
posebnu pohvalu mladi naturik, etrnaestogodinji Tihomir ikov koji je svojom profesionalnom koncentracijom, dobrim govorom i nepotkupljivim vitalitetom mladosti cijeloj predstavi dao neophodnu realistiku uvjerljivost.
Njegova i Markovieva scena dolaska baluna u Split jedno
je od najpoetinijih amarkordovskih usklinika predstave.
Kaliterna (Goran Markovi) prua ruku u kojoj je lopta i
nudi momiu da je dodirne. On je dodiruje prvi put pa
onda, na Kaliterninu ponudu, jo jednom. U tiini obina
lopta dodirom djeaka izrasta u mitski spli ski balun koji,
jasno je, za njega ima veliinu zemaljske kugle i eros enske dojke. Trenutak je to inicijacije, uvoenja djeaka u
svijet mukaraca i uvoenja Splita u svijet Europe. Ba
u ovoj jednostavnoj, a duhovitoj sceni, zaustavljanju

Reiranje predstave Suze i smij starega

Splita poela je, oigledno, odabirom
gdje e se predstava igrati ili onako
kako to mora biti kod ljetnih predstava
koje hoe sa svjesnom kazalinom
namjerom ui u ambijent i koristiti ga
kao scenski prostor. Odluka je pala na
Sustipan koji je nekad bio, u vrijeme
Kovaieva djetinjstva, groblje.

Nives Ivankovi, Zdeslav oti

obinog trenutka koji postaje cijela metafora, Golovko je

pokazao svoju redateljsku zrelost, dosjetljivost, spretnost.
Na kraju, ne zaboravljamo ni Zdeslava otia kao Jozu
Kepera, ni Nives Ivankovi kao Jovanu Keperovu, iako je
posljednja uloga moda jedina u predstavi otila nekom
svojom, samo u sebe zagledanom putanjom.
Naposljetku, predstava Suze i smij starega Splita osvjeila je recepciju batinsko-knjievnog naslijea skinuvi mu
obveznu aureolu zabavno-dijalektalno-pukog. Svojom

tragikominom anrovskom odreenou i dramaturkim

kljuem vratila nam je u sjeanje Zuppinu sintagmu
pukog teatra visokog stila koja je jednostavno htjela i
pred puko kazalite postaviti visoke estetske kriterije.

11

Premijere

Matko Boti

Bravo, bravo,

Nije dovoljno imati samo pamet i talent. Valja imati i energiju,

stvarni interes, istou misli i osjeaj odgovornosti.
(Harms, 1937.)

nevjerojatno...

Prema djelima Daniila Harmsa

Cirkus Destetika
Redatelj:
Aleksandar Popovski

Hrvatsko narodno kazalite

Ivana pl. Zajca, Rijeka
Hrvatska drama
Premijera:

u zgradi Kazalita, 6. studenoga 2010.

istajui repertoarne knjiice najveih teatarskih kua u dravama neko okupljenima u

Jugoslaviji, dva se redateljska imena nameu kao najzaposleniji predstavnici mlae novokazaline estetike. Pritom valja primjetiti kako je
rije o gotovo pa dijametralno suprotnim redateljskim rukopisima s jedne strane tu je hrvatski
redatelj Oliver Frlji, sa estokim i beskompromisnim drutvenim angamanom vlastitih teatarskih ok-terapija, a s druge Makedonac Aleksandar Popovski, ije zaigrane teatarske slike na prvi
pogled mogu izgledati pomalo eskapistiki i ilustrativno. U Frljiev srani doprinos kazalinoj
osvjetenosti vie, na sreu, ne sumnja gotovo
nitko, ali to emo s Popovskim i njegovim sirenski zavodljivim teatrom nesputane igre, iji je najnoviji izdanak Cirkus Destetika u rijekom HNK-u?

Stvarajui u vremenu u kojem je, njegovim vlastitim rijeima, radikalnost nekadanjeg teatra
12 I

KAZALITE 43I44_2010

Damir Orli, Anastazija Bala Lei, Ozren Grabari, Tanja Smoje

13

postala mainstreamom dnevnih novina, Popovski se

predstavlja kao ustrajni zagovaratelj povratka u teatarsku
iluziju, magiju kazaline zaigranosti koja se na pomalo
paradoksalan nain pretvara u buntovniku alternativu
sveprisutnoj medijskoj diktaturi surovosti. Makedonski
redatelj u svakoj svojoj predstavi u lepravu iluziju zamata ljudsku intimu i tekoe igranja drutvenih uloga, s
temeljnim motivom koji ini zajedniki nazivnik cjelokupnog mu opusa motivom putovanja i promjena koje se na
tom (duhovnom/fizikom/metafizikom) putovanju neminovno dogaaju. Putovao je i mijenjao se tako Nikola
Ristanovski kao Don Juan, Nikola uriko kao Candid te
Ozren Grabari kao Peer Gynt, putovala je i promjene
doivljavala zaarana mlade u umi Shakespearove
Ivanjske noi i protagonistica Brodia za lutke Milene
Markovi. Ali putuje i mijenja se i Popovski pa su u njegovim posljednjim inscenacijama vidljivi i sve ei otkloni
od klasino strukturirane dramske situacije, u korist otvorene postdramske fakture koju sam redatelj naziva principom destetike. Destetika je shvaena kao preispitivanje
uobiajene estetike koju usprkos duhovitim otklonima
nije naputao u spomenutim predstavama, a u svjee
izdanke tog vrlog novog Popovskog, osim programatski
odabranih, iako problematinih Metamorfoza po Ovidiju iz
Jugoslovenskog dramskog pozorita spada i najnovija rijeka premijera, koja ve u naslovu otkriva djeli svojih
namjera.
Cirkus Destetika nastao je prvotno na plai bivega rijekog Hotela Park, samo nekoliko koraka od mora, s vizurom Rijeke kao zapaenim elementom scenografije. Sven
Jonke, lan dizajnerskog kolektiva Numen, prvi je suradnik Popovskog i iz njegova tretmana prostora proizlaze
mnoge bitne reijske odrednice njihovih zajednikih projekata. Na rijekoj plai Jonke podie cirkusku atru oivienu zagasitocrvenim krunim zastorom, koji poput mnogih njegovih prijanjih scenografskih rjeenja ima aktivnu
ulogu u glumakoj igri. Malobrojna publika smjetena je,
naime, unutar cirkuskoga prostora, a glumake/cirkuske
toke odigravaju se izvan ruba, na uskom brisanom prostoru koji zakratko oslobodi vrtoglavo brz ples zastora.
Poruka je moda predoslovna, ali upeatljiva u destetikom cirkusu Popovskog i Jonkea stvarni artisti na ici
svakodnevnog preivljavanja su nijemi promatrai iz
14 I

KAZALITE 43I44_2010

Stvarajui u vremenu u kojem

je radikalnost nekadanjeg
teatra postala mainstreamom
dnevnih novina, Popovski se
predstavlja kao ustrajni zagovaratelj povratka u teatarsku
iluziju.

Glumaki ansambl CD

publike, koji krivei vratove pokuavaju povezati konce

zaudnih dogaaja ovoga anticirkuskog cirkusa.
Radovi Daniila Harmsa inscenirani u rijekom Cirkusu
okupljeni su i sloeni iz desetak proznih tekstova, nekoliko dramoleta i dvije tri pjesme ruskoga nesretnog genija, s ciljem da se u kolau Harmsovih zaigranih apsurda
prepozna poveznica s dananjim vremenom, u kojem logi-

ka besmislice prevladava ee nego to smo voljni priznati. Popovskog ne zanima politika osuda staljinistikog
terora skrivena u svakom zarezu Harmsova pisma ni izravna usporedba s bilo kojim konkretnim drutvenim ureenjem, on je prije svega zainteresiran da se nesputana
mata duhovitog apsurda naega svagdanjeg iz pieve
reenice prelije u razigranu scensku metaforu svako-

U njegovim posljednjim inscenacijama

vidljivi i sve ei otkloni od klasino
strukturirane dramske situacije, u
korist otvorene postdramske fakture
koju sam redatelj naziva principom
destetike.
dnevnog preivljavanja usprkos svemu. Vano pogonsko
gorivo u nastajanju te metafore svakako je nadahnuta i
zavodljiva glazbena kulisa makedonske skupine Foltin,
koja je umnogome pomagala da se rasuti teret Harmsovih
minijatura povee u teatarski potentnu cjelinu. Redatelj
15

Popovski, usprkos destetikim stremljenjima koji tretmanom

prostora i dramaturkim postupcima polako, ali sigurno naputaju klasini dramski okvir, ipak prvenstveno vezan za tekstualni predloak u osnovi vlastitih scenskih vizija.

uz pomo rijeke dramaturginje Magdalene Lupi osmilja

Zdenko Boti, Tanja Smoje, Jasmin Meki, Marija Tadi,

Ozren Grabari, Anastazija Bala Lei, Damir Orli

kabaretsku fakturu komada u kojoj ostarjeli direktor cirkusa nezainteresirano najavljuje velianstvene i arobne
toke, koje u izvedbi artista nisu nita drugo do gorkih i
smijenih manifestacija ivotnih besmislica bez iega
maginog. Kolairanjem i interpolacijom Harmsovih
proznih, poetskih i dramskih sekvencija predstava se privodi kraju ogoljivanjem glumaca, koji u finalnim monolozima, bez zatitne mree scenske odjee i prigodnog cere16 I

KAZALITE 43I44_2010

monijala, ponitavaju granicu izmeu tobonjeg cirkusa i

stvarnog ivota u njegovu (tragi)kominom oitovanju.
U odabiru i montai scenskoga materijala iz bogate
Harmsove riznice besmislica krije se arm, ali i ogranien
domet rijeke predstave, jer predvidljiva i pomalo statina
struktura komada koji se od poetka razmata na oekivan

nain glumcima nije pruila mogunost za istinski iskorak

u razigranu iluziju, kakvu pamtimo iz nekih drugih produkcija makedonskog redatelja. Stjee se dojam kako je
Popovski, usprkos destetikim stremljenjima koji tretmanom prostora i dramaturkim postupcima polako, ali
sigurno naputaju klasini dramski okvir, ipak prvenstveno vezan za tekstualni predloak u osnovi vlastitih scenskih vizija. Ta dramaturka osnova u Cirkusu Destetika ne
sadri kreativni potencijal za punokrvnu teatarsku magiju
izvan armantnih, ali slabo povezanih Harmsovih skica
niti svojim zavrnim obratom iz cirkusa u stvarnost poentira ouujuom snagom potrebnom da bi efektno zaokruila cjelinu. Kad smo ve kod nedostataka, treba spomenuti i neshvatljiv scenografski gaf nastao prilikom jesenskog premjetaja predstave s vjetrovite plae u zavjetrinu kazaline zgrade. U toj prilagodbi cirkuski je ator
postavljen na scenu rijekog teatra pa su gradske vizure
Rijeke s obala Peina zamijenili barokni lusteri starog
Felner-Hellmera, to nije isuvie utjecalo na prostornu
utemeljenost komada. Ono to jest naruilo cijelu koncepciju jest nasilno umetnuta zavjesa koja nevjeto glumi
morsku puinu s jedne strane atora, s kojom je stvarnost
to okruuje prostor cirkusa i publiku unutar njega nepovratno ozraena jeftinim i nepotrebnim kazalinim kao
da trikom.
Dramaturki problemi povukli su za sobom i jednoobraznost glumakog izriaja pa u rijekom Cirkusu glumci nisu
imali priliku za izrazitiji izvedbeni put (i promjene koje se
na tom putu dogaaju). Usprkos tome, rijeki ansambl
znao se nositi s izazovima Harmsova ludizma s kojim je
teko nai pravu granicu zaigranosti i odmaka. Zdenko
Boti uvjerljiv je kao naopaki metar ceremonije, neprestano igrajui na istu kartu flegmatine pomirenosti sa
ivotnim nedaama koja se oituje u duhovito nezainteresiranom bravo, bravo, nevjerojatno nakon svake izvedene toke, a njegov zavrni monolog Sjeanja jednog
mudrog starca pogoen je vehementni, ivotni kontrapunkt toj poetnoj rezignaciji. Meu mlaim glumcima
koji ine ostatak ansambla u (anti)cirkuskim tokama
izdvojio se Damir Orli odmjerenim i nenametljivo duhovitim kreacijama nastalim po kratkim novelama Jevstignejev se smije, Simfonija broj dva i u vodviljskoj sceni iz
dramoleta P(etar) M(ihajlovi). Tanja Smoje i Anastazija

Bala Lei potvrdile su svoj u rijekom repertoaru nedovoljno iskoriten komiki potencijal, Tanja s pogoenom
mjerom histerije kao JevCirkus Destetika unutar reperstignejevljeva supruga, a
Anastazija prije svega
toara matine kue unato
kao urnebesna majka konedostacima predstavlja dobro
ja uje samo najgluplji
osmiljenu i rado gledanu usdio izgovorene rijei iz
pjenicu, koja s Turbo folkom
dramoleta Komad. Goini reprezentativan kvarnerski
a iz Zagreba Marija Tapar dijametralno suprotnih poedi izvrsno se uklopila u
tika trenutano najkvalitetnijih
rijeki ansambl, ljupkom i
i najzaposlenijih regionalnih
preciznom minijaturom
krotiteljice lavova i emoredateljskih zvijezda.
cionalno ispunjenim monologom o pismu Nikandra Andrejevia, a Jasmin Meki
svojom je izrazitom humornom stilizacijom bio jako dobro
prihvaen od publike, ali se mjestimino gubio u pretjeranoj karikaturalnosti koja je zanemarivala suptilnost Harmsova pisma nautrb trenutnog efekta. U ulozi koja se u
programskoj knjiici zove Trapezist izmijenila su se dva
mlada gostujua glumca, Ozren Grabari (koji je odradio
veinu ljetnih izvedbi) i Igor Kova (zaduen za kraj ljetne
i cjelokupnu jesensku smjenu). Grabari i Kova nisu
kopirali jedan drugoga, stvarajui dojmljive uloge u kojima
je Grabari bio za nijansu oputeniji i zaigraniji, a Kova je
manjak virtuozne igre nadoknaivao studioznim ocrtavanjem tumaenih karaktera.
Aleksandar Popovski i njegova teatarska tvornica iluzija
nastavlja sijati ive proplamsjaje kazalinog duha po
europskim pozornicama, a Cirkus Destetika unutar repertoara matine kue unato nedostacima predstavlja
dobro osmiljenu i rado gledanu uspjenicu, koja s Turbo
folkom ini reprezentativan kvarnerski par dijametralno
suprotnih poetika trenutano najkvalitetnijih i najzaposlenijih regionalnih redateljskih zvijezda. Nije dovoljno imati
samo pamet i talent. Valja imati i energiju, stvarni interes,
istou misli i osjeaj odgovornosti, pouava nas mudro
Harms. Energiju, stvarni interes, istou misli, osjeaj
odgovornosti, sve to stvarno i jest uloio redatelj zajedno
s autorskom ekipom i glumakim ansamblom u rad na
rijekom Cirkusu Destetika, ali nekad u teatru, naalost,
ak ni to nije dovoljno za istinski velik umjetniki dogaaj.
17

Premijere

Ako je publika rtva trenutka i prostora u kojem se

nalazi, tj. ako je kazalite odslik drutvenih silnica, ve
na poetku izvedbe postaje jasno da e predstava spojiti politiku alegoriju, osloboenu tjelesnost i satiru
naslanjajui se na nedostatno istraen, neobian i zaudan hibridni anr  satirsku igru.

Mira Muhoberac

Kiklop

u Velikoj Gorici
Euripid / Ferec

Kiklop
Redatelj:
Ivica Buljan

Puko otvoreno uilite

Velika Gorica, Scena Gorica
Premijera:

4. listopada 2010.

ntika tragedija (tragos = jarac i ode = pjesma) samo na prvi pogled nema nikakve veze
s tragedijom naega vremena. Klice razvoja
tragedije svetkovine su boga vina, vinograda i opijanja Dioniza, nastale iz falikoga kulta. Na njima
se zbor presvlaio u satire (ljude-jarce), mitske
Bakhove pratitelje. Koreuti, jareom koom zaogrnuti lanovi kora, pjevali su ditirambe u slavu
boga, pleui oko rtvenika. Korifej, voa satirskoga kora, u korskim se pjesmama odvaja od kora i
poinje izgovarati samostalne stihove, voditi razgovor s korom; tako nastaje prvi glumac. Upravo
ovu priu o nastanku tragedije, u kojoj ulogu prvoga glumca moe imati i na sceni svenazoan Damir Martinovi Mrle, lan grupe Let 3, koji golotinjom upuuje i na otvoreno ruganje politiarima i
na oslobaanje od stereotipa, kazalinih i drutvenih, zapravo konkretizira poetak predstave Kiklop

18 I

KAZALITE 43I44_2010

redatelja Ivice Buljana i dramaturga Gorana Fereca, nastale prema Euripidovoj satirskoj drami Kiklop.
Dok ulazi u gledalite Scene Gorica Pukoga otvorenog uilita u Velikoj Gorici 4. listopada 2010., premijerna se publika suoava s mladim izvoaima

koji agresivnim pokretima i bukom upuuju na arhetip

poluivotinja-poluljudi iz grke tradicije, to se podudara s
takovrsnim stapanjem ljudskoga roda i prirode i u naoj
sadanjici. Ako je publika rtva trenutka i prostora u
kojem se nalazi, tj. ako je kazalite odslik drutvenih sil-

nica, ve na poetku izvedbe postaje jasno da e predstava spojiti politiku alegoriju, osloboenu tjelesnost i
satiru naslanjajui se na nedostatno istraen, neobian i
zaudan hibridni anr satirsku igru. Autori predstave
raunaju i na znaenje rijei tragda koje se povezuje s
19

Tko je rodio dramu, ali

i tko je kriv za dramu:
osoba ili drutvo, teatar
ili narod, puk, korupcija
ili politiari.

pjesmom jaraca, a koje upuuje na jarei karakter satira, prvih koreuta ditiramba ili prvih sljedbenika boanstva
u rudimentarnim dionizijskim svetim radnjama1 i na jarevu pjesmu koju prati rtvovanje kozlia, Dionizu dragu
rtvu, na jarevu pohotnost i na kvarenje vinograda. Agresivan ton koji se sljubljuje s cijelom predstavom podudara se i sa slavljenjem Dionizijevih sveanosti, prikazujui
muki svijet bez menada ili bijesnih bakhi to utjelovljuju
pomamnu ljubavnu poudu bez Bakha, s godinjom
smru vinograda. Dok se kor Silenovih sinova satira velikogorikih izvoaa upuuje iz prostora publike na timelu
rtvenik, kretanje u krugu obvija publiku koja sudjeluje
u pjevanju boanstvu to se pokazuje ivotinjskim. Na
velikogorikoj pozornici kor izvoaa razdvaja se u semikorove koji zazivaju kljune osobe kao projekciju nekadanje i sadanje napetosti.
Roena na tragedijskoj podlozi, satirska igra pamti, kao i
ova predstava, razdvajanje na dva polukora pod vodstvom dvojice korifeja, koji istodobno ulaze u orkestar s
prodoi, to se dogaa i u velikogorikoj predstavi; izvo20 I

KAZALITE 43I44_2010

ai satiri, polugoli-poluodjeveni u koe s jareim rogovima na glavi (kostimografkinja Ana Savi Gecan nudi upeatljivo i tono kostimografsko rjeenje), neobina su
scenska bia, s golemom ljudskom i scenskom energijom,
ujedno sudionici i gledatelji, glumci i izvoai, performeri,
pjevai i govornici koji nastoje ui u dogaanja na pozornici i u gledalitu, pa ak i u trenutku kad scenski umiru i
dobivaju bijele posmrtne maske. Hibridno bie, kor koji
komunicira s materijalima i oblicima nae suvremenosti,
a ne s ovjim runom, u ovoj predstavi postavlja pitanje tko
je rodio dramu, ali i tko je kriv za dramu: osoba ili drutvo,
teatar ili narod, puk, korupcija ili politiari.
Satirska igra izvodila se u antikom kazalitu nakon tragedijske trilogije, oblikujui tetralogiju kao obvezu za pjesnike koji sudjeluju u kazalinim natjecanjima. Pitanje je
koje bi se tri tragedije mogle navesti u hrvatskom kazalinom ili drutveno-teatraliziranu sluaju. Strukturno bliska tragediji (korovi, monolozi, dijaloki dijelovi, nepromjenjiva pozornica), velianstvena farsa s mitskim sadrajem, satirska igra imala je jako smijean duh.2 U veli-

kogorikoj predstavi ini se da je pjevako-plesako ruho

smijeno, a da je duh tragian, jer pokazuje neizdrljivost ivota u tjelesnoj i duhovnoj napetosti. Takav smijeno-tragedijski omota naglaava i izvrsna gluma Frane
Makovia kao Silena i glumako-pjevaka izvedba Zorana Prodanovia Prlje, lana grupe Let 3, kao Kiklopa
Polifema. Frano Makovi kao Silen agresivnom, grubom,
sugestivnom glumom pokazuje borbu za goli ivot u pretvorbama tjelesne i emotivne snage, kad elja za strastvenim ispijanjem vina postaje jaa od moralnosti. Zoran
Prodanovi Prlja iz pozadinskoga, piljskoga igraa jedva
vidljiva u velikom orkestru, na pozornikoj orkestri, pretvara se u dojmljiva igraa na velikim koturnama napravljenima od knjiga (moda i aluzija na neproitane i zabranjene pa spaljene knjige) i u deraa ljudskih tijela, u Polifemovoj elji za gutanjem tuega mesa pokazujui potpuni poraz ljudskosti i moralnosti, a zavrnu sljepaku pjesmu upuujui svima. Svojom se grotesknou i farsinou, klopanjem ive klope i figura Kiklopa i predstava Kiklop spajaju i s komedijom, a njezino razvijanje iz pukih
obreda (gr. komoidia, od komos=veseli ophod) stapa se
s prepoznatljivom nam bunom druinom veseljaka to
pripiti ili alkoholizirani nakon gozbe u dionizijskoj razuzdanosti obilaze grad i pjevaju rugalice, odama naglaavajui selo moje malo (postoji i tumaenje da je rije nastala od kome = selo). Uz pjesmu podrugljiva sadraja
izvodili su se kratki mimiki prizori, izgovarale ale, pogrdne rijei uperene protiv pojedinih osoba ili skupina
ljudi. Na velikogoriku premijeru, meutim, veina gledatelja nije dola u komedijskim, svijetlim, nego u crnim odijelima i haljinama, aktualizirajui politiku situaciju u ad
personam potporu slobodi kazalinoga ina.
Najpitomiji element u predstavi, Odisej, u tumaenju
Marka Cindria, u prostor divljatva trebao bi unijeti uljuenost, demokraciju, pravila poslovanja, ekonomije, pravednosti, estitosti. Meutim, i mudri Odisej pobjeuje
snagom, agresijom, iskopavanjem jedinoga Polifemova
oka kojim vidi svijet. Na plitici orkestre i timele predstava
nudi licemjernost, agresivnost, divljanje, sveopu amoralnost kao vrijednosti dananjega i naega kronotopa.
Kreui od Euripidova teksta satirske igre, u njoj pronalazi tragediju pa tragediju preokree u satirsku dramu, a
potom u saturu rimskoga i satiru naega, hrvatskoga

kazalita i drutvenoga prostora. Rimska satura, naime,

ne potjee od satir, nego od lanx satura. Kratka rimska
predstava, kao i velikogorika u reiji Ivice Buljana, kao i
vrsta teke seljake plitice iz koje se jelo za seoskih sveanosti ili se nudila bogovima,3 sadravala je pjesme (uz
izvrsnu, estoku, snanu i glasnu glazbu Leta 3 ujemo
homerske jareve ode, Euripidove stihove), dijaloge (u
ovom sluaju Odisej Silen satiri), plesove (iznimno
uvjebani furiozni pokreti mladih performera, plesaa i
glumaca), ironine doskoice (napadi na politiku i politiare, parodirani pamfleti). U jedNa plitici orkestre i
nom bi se trenutku ti kazivai ili
pjevai toga jo bezoblinoga timele predstava nudi
komedijskoga roda4 popeli na licemjernost, agresivpozornicu pa bi, kao pelivani, i nost, divljanje, sveopu
glumili, to ine i Buljanovi izvo- amoralnost kao vriai, apostrofirajui pelivane i jednosti dananjega i
glumce naih, hrvatskih i svjetnaega kronotopa.
skih, politikih pozornica i govornica. Sarkastino slijedei liniju razvoja kazaline umjetnosti, Buljanova predstava kulminaciju doivljava u zavrnici, kad se tragedija, satirska igra, komedija i satura
pretvaraju u otvoreno, estoko, s gasom do kraja ruganje
porocima i obiajima u satiru u dananjem znaenju te
rijei.
Kiklop, polisemian leksem, u Hrvatskoj se najee vezuje uz roman o pokuaju odravanja normalnosti i svakodnevice Zagreba u predveerje rata maestralnoga Ranka
Marinkovia, uz ovjetinu, kanibalizam, kotao u kojemu
se kuha histerija/historija i Zoopolis prema kojemu alegorino i doslovce plazi i Melkior Tresi, novinar i izgladnjeli
intelektualac. U devetom pjevanju Homerove Odiseje,
gotovo tri tisuljea prije Marinkovieve vizije, Odisej i njegovi pokuavaju pobjei iz pilje bitka i njegove civilizacije napivi Polifema Kiklopa, iskopavi mu jedino oko,
oslijepivi ga kao osvetu za pojedene prijatelje i baenu
stijenu na brod te sakrivi se uz ovje trbuhe, to je jedna
od najveih dosjetki i prijevara u povijesti knjievnoga
ivota. Marinkovi prikazuje bestijarizaciju Europe i karnevalizaciju stvarnosti, Homer ustraje u mitu u kojemu
ipak pobjeuje razum.
Hrvatska kazalina svijest pamti iznimnu Spaievu dramatizaciju/adaptaciju i reiju Marinkovieva romana
21

Kiklop u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu. Ne

pamti izvedbu jedine sauvane antike satirske drame
koja je dola u nau civilizaciju izbjegavi zubu vremena.
Zvui nevjerojatno, ali istinito je: Euripidov Kiklop jo nije
izveden u profesionalnom hrvatskom glumitu! Da su se
Buljan i Ferec usudili prikazati cjelokupan i doslovan
tekst Euripidova Kiklopa u hrvatskom prijevodu, bila bi to
hrvatska praizvedba! U redove je hrvatske itateljske
publike ova satirska igra ili satirska drama, jedina sauSpoj Breanove Mrdue, mita vana iz grke dramatike i
jedina satirska igra uope
o Troji, jarevih oda, tragedijsauvana u povijesti
skih i komedijskih, grotesknih drame i kazalita, dola
i farsesknih impulsa, Euripi- zahvaljujui prijevodu s
dove satirske drame Kiklop, grkoga na hrvatski Euhomerskih lutanja, ova je ripidova dramskoga tekpredstava napravljena kao sta iz pera Kolomana
revalorizacija anra satirske Raca. Dananji itatelji u
igre za dvadeset i prvo stolje- Hrvatskoj moraju imati
iznimnu sreu da bi uope, ali istodobno i kao angaie doli do tiskanoga priran, politiki i strastven teatar. jevoda Euripidova Kiklopa: ili je nedostupan ili prerijetko dostupan u knjiarama,
knjinicama i antikvarijatima.
Prostor je drame Kiklop, koja se u hrvatskom prijevodu
Kolomana Raca prostire na jedanaest tiskanih stranica,5
Sicilija, podnoje, pozadina vrleti Etne na kojoj kao zarobljenici i robovi Kiklopa Polifema ive Silen i njegovi satiri.
Popis dramskih osoba navodi na prvom mjestu Silena,
odgojitelja i pratitelja boga Bakha, Odiseja, kralja itakoga, Kiklopa, sina boga Posejdona, i Zbor, koji ine satiri,
sinovi Silenovi. Izdvaja se Zborovoa s nekoliko dionica
i poentiranja kljunih replika. Prvi in odvija se u
Kiklopovoj pilji na Siciliji, a sastoji se od Silenova obraanja Bakhu i objanjavanja polifemske situacije te emotivne pjesme Zbora. U drugom inu prikazuje se Odisejev
dolazak s veslaima i razgovor sa Silenom i satirima,
nuenje vina za hranu i vodu, Silenova dvostruka igra
(zamjena Polifemove janjadi i mjeina), dolazak Kiklopov
i njegovo prodiranje Odisejevih prijatelja. U treem inu
Odisej Zborovoi i Zboru objanjava svoj naum kako e
prevariti Kiklopa, a u etvrtom, uz Silenovu pomo, opija
Kiklopa kako bi mu mogao iskopati jedino oko. U petom
22 I

KAZALITE 43I44_2010

inu Kiklop je slijep, a zbog Odisejeva lanoga predstavljanja misli da je to uinio Nitko. Kad dozna da ga je oslijepio i prevario Odisej, podsjea ga na proroanstvo: nakon Troje Odisej e se dugo skitati morem. Dok Kiklop prijeti da e ih smrviti baenom stijenom, Silen i satiri odlaze: A mi idemo na put s Odisejem / I odsad emo samo
sluit Bakhu svom.
Tibaldijeva freska na Bolonjskom sveuilitu prikazuje
izvaljena diva rairenih nogu i ruku u pijanom bunilu, dok
mu se majuni ratnici u oklopu pribliavaju s kolcem.
Kranska tradicija esto prikazuje demona s jednim
okom posred lica, to simbolizira prevlast strastvenih,
mranih i nagonskih snaga s razornom ulogom.6 Mitski je
Kiklop iskonska i regresivna snaga vulkanske prirode pa
vjerojatno zato Euripid Polifema smjeta podno vulkanski
aktivne Etne na Siciliji. Uz Kiklope vezuju se i kiklopski
spomenici, oni u Mikeni napravljeni su od golemih kamenova tekih i do osam stotina tona. Prizivajui mo bogova ili jainu elemenata, Kiklop predstavlja razuzdanu sirovu snagu, rasprenu na sve scenske sudionike u
Buljanovoj predstavi, koja, s asocijacijama na hrvatsku
nam i svjetsku zbilju, izmie kraljevstvu duha.
Kako dananjem svijetu prikazati spoj7 uasnoga i lakrdijakoga, mitskoga i ljudskoga, glasa zemlje, gorice i kozjega zadaha, dionizijsku Euripidovu satirsku dramu, anrovski hibrid, koji nema nijednu drugu sauvanu potvrdu
pa je zato i teko odredljiv? Adaptacija teksta Gorana
Fereca, ujedno i dramaturga Kiklopa, u drugoj radnoj,
kompilacijskoj verziji, nastaloj prema motivima Euripidove drame Kiklop, ispreplee dijelove iz Kombolova prijevoda Euripidova Kiklopa s grkoga na hrvatski i prijevoda Gordana Mariia s grkoga na srpski te ulomak iz
Homerove Odiseje u prijevodu na hrvatski Tome Maretia.
Ta radna verzija,8 bez podjele na inove, prizore ili scene,
slike, prostire se na dvadeset devet kartica teksta. Zapoinje Silenovim obraanjem Bakhu i objanjenjem
situacije na Etni u kojoj slui Polifemu Kiklopu istei mu
stan, a sinovi mu pasui stada. Kor satira razrauje se
dinaminim dijalogom satira s ovcama i ovnom i poentom
o sadanjem njihovu prostoru bez plesa i vina. U razgovoru sa Silenom, koji ih upozorava na opasnost od Kiklopa,
satiri se pokazuju kao neustraivi divljaci. Cijela adaptacija naglaava dinamizam, krae i britke replike i pjesme

koje oivljuju grki predloak, a zavrava pjesmom satira,

otrom drutvenom kritikom.
Sudionici su, glumci, izvoai i glazbenici u ovoj predstavi
Frano Makovi, Marko Cindri, Marinko Le, Tomislav
Kvartu, Damjan Simi, Ivan Magud, Ivan Oegovi, Boris
Baruki, Elvis Hodi, Davor ikovi, Miroslav Mlinar i
lanovi grupe Let 3 Damir Martinovi Mrle, Zoran
Prodanovi Prlja, Matej Zec, Branko Kovai, Draen
Baljak. Scenografiju potpisuje Ivan Fijoli, a dizajner je
svjetla Nika Mrkonji. Predstava Kiklop realizirana je u
koprodukciji s Teatrom &TD i Mini teatrom. Nakon premijere i repriznih izvedbi u Velikoj Gorici u listopadu 2010.
predstava je zagrebaku premijeru doivjela 9. studenoga
2010. u Teatru &TD, a prvu reprizu 29. studenoga 2010.
Spoj Breanove Mrdue, mita o Troji, jarevih oda, tragedijskih i komedijskih, grotesknih i farsinih impulsa,
Euripidove satirske drame Kiklop, homerskih lutanja, ova
je predstava napravljena kao revalorizacija anra satirske
igre za dvadeset prvo stoljee, ali istodobno i kao angairan, politiki i strastven teatar u kojemu je publika potpuno svjesna znaenja otoka, Etne i alegorije koja se pretapa u stvarnost. U detalju figurice iz babilonske umjetnosti
Bog ubija Kiklopa nastale u drugom tisuljeu prije Krista
vidljivo je kako Apolon ulazi u mrano oko. Kiklopa moe

potpuno unititi samo solarni bog. Kad e nam sunce

osvijetliti mranu pilju bitka i egzistencije?

3
4
5

Usp. Nap. prir. u: Silvio D Amico, Povijest dramskog teatra,

s talijanskoga preveo Frano ale, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb, 1972., str. 27.
Silvio D Amico, Povijest dramskog teatra, s talijanskoga preveo Frano ale, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,
1972., str. 35.
D Amico, str. 69.
Isto, str. 69.
Eshil, Sofoklo, Euripid, Sabrane grke tragedije, preveli
Koloman Rac i Nikola Majnari, Veljko Topalovi i Branislav
Brki, Beograd, 1988.; dramu Kiklop s grkoga na hrvatski
preveo je Koloman Rac, a u ovom se izdanju nalazi od 616.
do 626. stranice.
Usp. Jean Chevalier-Alain Gheerbrant, Rjenik simbola, s
francuskoga prevela skupina prevoditelja, uredio Branimir
Donat, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983., str.
255-256.
Silvio DAmico, Storia del Teatro Drammatico, I, Grecia e
Roma Medioevo, Garzanti, Milano, Sesta edizione, 1970.,
str. 86.
Tom se drugom kompilacijskom inaicom, koja u svakostraninom potpisu sadri rijei Goran Ferec: KIKLOP prema
motivima Euripidove drame Kiklop RADNA 2 kompilacija, slue i izvoai koji sudjeluju u ovoj predstavi.

23

Premijere

Nives Maduni Barii

Fenomen
zvan Mirjana
Usporedna analiza razliitih redateljskih itanja Martinieva teksta

Ivor Martini

Drama o Mirjani i ovima oko nje

Jugoslovensko dramsko pozorite
Scena Teatra Bojan Stupica
Redateljica: Iva Miloevi
Svjetska praizvedba: 22. veljae 2010.

Hrvatsko narodno kazalite u Zagrebu

Redateljica: Anja Maksi Japundi
Hrvatska praizvedba: 15. listopada 2010.

Hrvatski radio, Dramski program

Redatelj: Mislav Brei
Radijska praizvedba: 13. prosinca 2009.

Drama o Mirjani i ovima oko nje je prije

svega intimistika drama, kae njezin
autor Ivor Martini. To je drama svakodnevice i drama svakodnevnog ovjeka uronjenog u banalnost i apsurdnost.
Svakodnevna rutina, kompromisi, preuivanje, igranje uloga, samokontrola, izbjegavanje sukoba, potisnuti osjeaji gnjeva i
straha predmet su promatranja i razotkrivanja u ovoj drami. Postupak kojim se
24 I

KAZALITE 43I44_2010

pritom posluio Ivor Martini nadilazi klasinu

dramsku strukturu. Odreujui glavno lice ve u
naslovu drame, Martini fokus stavlja na Mirjanu i
njezino promatranje svijeta.
Ona sjedi, pije kavu s mlijekom i pui na poetku
drame, tijekom drame i na kraju drame. Ostala
dramska lica ulaze u njezin svijet i izlaze iz njega
voeni tijekom njezinih misli. Upravo zbog toga to
su odreeni Mirjanom, a ne sami sobom, oni govore vie, rade vie i ponaaju se drukije nego to je

Drama o Mirjani i ovima oko nje, HNK Zagreb, Alma Prica

25

Drama o Mirjani i ovima oko nje, HNK Zagreb

Predstava nam nudi sliku posvemanje estradizacije

koju ivimo, nemogunost komunikacije bez ekscesnog i teatralnog eksponiranja, buku u kojoj niti ujemo jedni druge ni sami sebe, ki i siromatvo koji
zajedno tvore sliku nae svakodnevice. Problem nastaje u tome to Martiniev tekst ne govori o tome.

Drama o Mirjani i ovima oko nje, Jugoslovensko dramsko pozorite

prolou i rezignirano preputena vlastitome trajanju,

Mirjana pokuava barem ponekad imati kontrolu nad vlastitim postupcima i ivotom svoje keri. Povremenim emotivnim uzletima vjeto pothranjuje iluziju da neto ipak
kontrolira.

to oekivano u klasinoj psiholokoj drami. Postupkom

diskretne teatralizacije Martini osigurava onu potrebnu
dimenziju zaudnosti u tekstu koja mu uz svu traginost
dramskih lica osigurava i njihovu kominost.

Oko nje ive drugi. Njezina ki Veronika s energijom

pubertetskog neposluha, arogancije, snova, ludila, nesmotrenosti, bezobratine i sebinosti pokuava uzdrmati Mirjanin svijet. Veronikine su emocije eruptivne, ali
zapetljane u gomilanju rijei i protesta, uvreda i mladenakoga gnjeva. Njoj je nekako sve oproteno jer barem ima
snage vikati.

Mirjana je ena srednjih godina, rastavljena, majka

tinejderice, tajnica. Bez iluzija o budunosti, razoarana

Ostali drugi oko Mirjane izabrali su svoje uloge i traju u

njima ba kao i Mirjana.

26 I

KAZALITE 43I44_2010

Susjeda Grozdana je intelektualka pretvorena u nevjetu

domaicu, jalova, nevoljena, podcijenjena, bijesna, uplaena... Ali njezina najvea tragika u tome je to osjeaj
slobode i jedinu mogunost pronalazi u odreivanju trenutka u kojem e umrijeti i naina na koji e to uiniti. Za
nju je kao u tradiciji najeih apsurdista izlaz u slobodu
mogu jedino putem vlastite smrti. Za dvije godine stavit
e glavu u plinsku penicu i pobuniti se.

Realistinost i kominost, uz natruhe povremene

melankolinosti, klju su scenske postave Martinieva teksta u Beogradu. Publici se takav pristup
svidio. I nikako ne znai da je pogrean. ini se,
meutim, da tekst nudi i neto vie.

Lucio, Mirjanin kolega s posla uhvaen u iluziji vlastitog

poslovnog uspjeha i napredovanja, radi, gradi karijeru,
zabavlja se uivajui u svom odrazu u zrcalu lijep, mlad
poslovan ovjek u odijelu. Ispraznost jo nije doprla do
njegove svijesti. On je samo usputna stanica u Mirjaninu ivotu. Netko tko je slabiji od nje i nad kim moe

aja...

imati osjeaj kontrole vlastitog ivota, postupaka, osjeDirektorova ena Ankica, ba kao i mlada Grozdana, svoju
vrijednost promatra kroz odnos sa suprugom. Ona je
direktorova ena i to je neto. Ona je majka njegova jedinog sina i to je neto. Ona ga hrani, pere, oblai i zato je
netko. Odreuju je utnja, mirenje, kompromis i traginost
27

potpune otuenosti izmeu dvoje ljudi koji ive zajedno

jer bi se trebali voljeti. Ona je zaboravila voli li ga.
Direktor Jakov, Mirjanin ef i ljubavnik, igra ulogu efa na
poslu i kod kue, galami dok time izbjegava sukob, zastraivanjem razoruava protivnika, oslobaa se svake krivnje. Lik koji parafrazira Ionesca: Je l nae dijete koje se
zove Josip i ima dvadeset godina zvalo? U njegovu komunikacijskom kanalu uvijek je buka i on nikoga nikada ne
uje.
Bivi mu Simon, moda je jedino gotovo pa realistino
dramsko lice. Odnos izmeu njega i Mirjane stalno je na
granici sukoba. ivot prije i odnos sada osjeaju se pri
svakom njihovom razgovoru, ali i ovdje apsurdnost izbija
na povrinu. Fani koja u drami ne kae ni jednu jedinu
rije, ipak samo zbog odnosa Simona i Mirjane postaje
dramsko lice s funkcijom. Njezini ulasci u prostor i izlasci
odreuju razgovor i razotkrivanje izmeu Simona i Mirjane te Simonovo emotivno stanje.
I na kraju, tu je jo i Mirjanina majka Violeta, ija smrt u
ovaj komad unosi onaj posljednji irealni ekspresionistiki
element iz kojega se u konanici i iitava autorovo diskretno strukturalno poigravanje citatnou i metateatralnou.
Iako su neki pokuali u ovoj drami izdvojiti enske likove,
osobito trokut Mirjana, majka Violeta i ki Veronika, ova
drama ne nudi tu jednostavnu teksturu enskog psihologiziranja.
Ona je prije svega drama pojedinca koji pred apsurdnou
svijeta i banalnom svakodnevicom gubi kompas u ivotu
i pristaje na trajanje bez snage za bilo kakvim ivotnim
borbama.

Sva dramska lica ovdje su se prepustila i bez elje za

otporom ulaze u odnose odreujui time ne samo vlastite
nego i tue ivote.
Ivor Martini, uostalom, i sam je rekao u jednom razgovoru da ga je u ovoj drami zanimalo i to kako ljudi koji su u
meusobnim odnosima utjeu jedni na druge i to se u
tim susretima i sudarima dogaa sa svakim od njih.
Dakle, ovaj tekst odlikuju prije svega smisao za stvaranjem prepoznatljivih karaktera i odnosa iz nae svakodnevice, potom sposobnost da u jednostavnim stvarima
uoi dubinsku traginost, a u traginim apsurdnu kominost te fina strukturalna citatnost kao hommage pojedinim stilskim pravcima.
Nije stoga udno da publika na tekst ee reagira smijehom nego zamiljenou. Pronalaenju slinosti i mogunost prepoznavanja situacija, odnosa i osjeaja kod
publike izaziva empatiju i uivljavanje pa su reakcije
uglavnom oekivane.
Martini je, dakle, vjeto napisao zanimljiv, moderan tekst
koji glumcima ostavlja prostor za istraivanje, a pred redatelja postavlja izazov pronalaenja vlastitog koda scenske
prezentacije teksta.
Do sada su se dogodila tri scenska uprizorenja ovog
dramskog teksta i jedna radiofonska realizacija. Sam
autor e rei da je takav interes za njegov tekst proizvod
njegove upornosti s jedne strane i niza sretnih sluajnosti
s druge strane. Scenska praizvedba hrvatskoga dramskog
teksta koja se dogodila izvan granica nae zemlje jer
ovdje nitko nije pravodobno reagirao na tekst, potom jo
jedna izvedba u inozemstvu pa tek onda izvedba u sredinjoj hrvatskoj nacionalnoj kui, a koja se pojavila kao
repertoarno iznenaenje, danas ima brojne politike
konotacije.
Martiniev tekst posve je izvan politike i bilo kakvih velikih
drutveno-politikih previranja. Bilo bi dobro da tako i
ostane .
Drama o Mirjani i ovima oko nje u Beogradu je premijerno izvedena 22. veljae 2010. na sceni Jugoslavenskog
dramskog pozorita u reiji Ive Miloevi. U naslovnoj
ulozi pojavljuje se Mirjana Karanovi. Predstava je gostovala u Zagrebu na Gavellinim veerima.

Drama o Mirjani i ovima oko nje, Mestno gledalie Ljubljana

28 I

KAZALITE 43I44_2010

Mirjana Karanovi u plavoj vesti i neto tamnijoj plavoj

Drama o Mirjani i ovima oko nje, Jugoslovensko dramsko pozorite, Mirjana Karanovi

suknji, jer voli plavu boju, izlazi na scenu, sjeda u fotelju.

Popije gutljaj kave iz alice. Potom doda malo mlijeka.
Uzima kutiju cigareta i zapali jednu. Pui. U pozadini svira
neka lagana glazba.
Potom se predstavi.
Ja sam Mirjana. Sjedim za stolom. Popila sam gutljaj kave
iz alice.
Potom sam dodala mlijeko. Uzela sam kutiju cigareta i
zapalila jednu. Puim. U pozadini svira neka lagana
glazba.
Mirjana Karanovi gleda u publiku, pui, uiva u kavi,
malo joj je smijeno, malo nelagodno, a opet nekako voli
svu tu iznenadnu panju. Ona nikako nije umorna od ivota. Lea je moda doista bole, to joj publika moe povjerovati jer koga danas ne bole lea, ali teko da joj itko iz

Tekst odlikuju prije svega smisao za stvaranjem prepoznatljivih karaktera i odnosa iz

nae svakodnevice, potom sposobnost da u
jednostavnim stvarima uoi dubinsku traginost, a u traginim apsurdnu kominost.
gledalita moe povjerovati da je umorna od ivota, rezignirana, tupa ili da e uskoro moda poludjeti.
Iza Mirjane, gotovo je gurajui sa scene, stoji zid kue s
prozorima. Na svakom prozoru jedno dramsko lice. Svako
od njih ima neki svoj prostor i iz njega ulazi u Mirjanin prostor. Scenograf Gorin Stojanovi ovom uspjelom dosjetkom podcrtava interuptivni karakter ostalih dramskih lica
koja doslovno kao lopovi kroz prozor ulaze u Mirjanin
29

ivot. Na alost i Mirjana ulazi i izlazi kroz prozor, to

zanimljivu scenografsku ideju pretvara u nedosljedno provedenu dosjetku.
S druge strane, igrajui sve na prosceniju, predstava uranja u publiku i udi za posvemanjim brisanjem granica.
Iva Miloevi u tekstu podcrtava njegovu humornost.
Apsurd postaje komian, a dramska lica uivaju u vlastitoj
teatralizaciji, u pokazivanju i poigravanju na tankoj niti
traginoga i kominoga. U prvi plan dolazi realistinost
ivotnih situacija i odnosa, a irealni elementi ostaju tek
teatarsko sredstvo razigravanja. Publika se bez prepreka
poistovjeuje s licima, prepoznaje u situacijama, uiva u
izravnosti ispovijesti i razgovora. Tragino postaje smijeno, pa tako Grozdana (Anelika Simi) poput kakve Columbine nasmijava publiku objavama da e se za dvije
godine ubiti ili da ve nekoliko godina eka bebu, ali joj
trbuh sporo raste.
Istodobno beogradska predstava doputa da se neke
emocije rasplamsaju. Tako e Ankica u izvedbi Cvijete
Mesi iz posvemanje samokontrole, pa ak i poslunosti,
u svojevrsnom kontroliranom slomu ivaca urlati na supruga Jakova (Fea Stojanovi) koji razmetljivom tjelesnou ovladava i karakterom i scenom. Realistinost i
kominost, uz natruhe povremene melankolinosti, klju
su scenske postave Martinieva teksta u Beogradu.
Publici se takav pristup svidio. I nikako ne znai da je
pogrean.
ini se , meutim, da tekst nudi i neto vie. Tim neim
dubljim nisu se bavili ni Iva Miloevi, a ni glumci beogradske predstave.
Prema rijeima Ivora Martinia, beogradska predstava
postavljena je kao crna komedija apsurda, dok je u
Sloveniji predstava bila stilizirana, s ohlaenom glumom
koja tumai likove ve umorne od ivota.
Slovenska premijera dogodila se 4. oujka 2010. u
Mestnom gledaliu ljubljanskom, a u reiji Duana Jovanovia. Ta predstava jo nije gostovala u Hrvatskoj.
Prema slovenskim novinskim napisima, Duan Jovanovi
bavio se pitanjem otuenja meu ljudima, naglaavajui
grotesknost takvog ivljenja. Glumci na licima imaju djelomine maske, a svaki njihov pokret zrcali se u dnu
pozornice pruajui gledateljima mogunost da biraju
vizuru. Novinski tekstovi nisu pogodni za analizu pa u se
30 I

KAZALITE 43I44_2010

ovdje i zaustaviti citirajui tek pouzdanog svjedoka i ove

slovenske predstave, autora Ivora Martinia, koji kae da
postavljanje uvijek ovisi o redateljskoj koncepciji i teatarskim pravilima koje svaka zemlja njeguje kao tradiciju.

uronjen u iskustvo dananjice, Martini gradi dramu.

Otuda valjda takva fasciniranost njezinom strukturom.
Prikriven i diskretan, ovakav strukturalizam ne namee se
ivotu dramskih lica, nego izlazi iz njih kao logian slijed.

Praizvedba teksta Drama o Mirjani i ovima oko nje dogodila se, meutim, 13. veljae 2009. u emisiji Radio atelje
urednice Tajane Gaparovi u Dramskom programu
Hrvatskog radija u reiji Mislava Breia.

U Hrvatskoj Dramu o Mirjani i ovima oko nje na scenu

postavlja redateljica Anja Maksi Japundi 15. listopada
2010. u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu. Dramaturginja je Dijana Meheik, a scenografiju kreiraju Ivana
Knez i Ana Martina Baki. Skladatelj je Dario Buli, a glazbena obrada Soulfingersi.

U ulozi Mirjane nastupila je Jelena Miholjevi. Tek s neznatnim kraenjima, tekst je vjerno predstavljen i u radiofonskoj verziji. Medij ni na koji nain nije osiromaio Martinievu dramu. Premda nedostaju scene razgovara
Simona i Luciana, a kroz izvedbu se nekoliko puta ponavljaju Mirjanine reenice s poetka Sjedim i puim, drama
je ostala neizmijenjena.
Opi ton daleko je mraniji od kazalinih uprizorenja kako
u Beogradu tako i u Zagrebu.
Rezignacija se osjea kod svih lica. ak je i Veronikin
(Anica Tomi) mladenaki ar nekako plakatan, deklarativan, isprazan i bez prave snage. Sva su lica odustala od
promjena. Sva lica jednostavno ive trenutak nalik ispraznoj vjenosti, poput duhova osuenih na trajanje bez promjene. ini se da je vrlo tona glumaka podjela uloga
ono to je osiguralo takvu izraajnost ovoj radijskoj izvedbi Martinieve drame. Darko Milas (Simon) uvijek uspijeva glasom istodobno stvoriti i melankoliju i priguenu
agresivnost i lascivnu njenost. Elizabeta Kuki (Violeta)
spaja hladnou razoarane majke s bezbrinom neodgovornou bake. Matija Prskalo (Grozdana), stalno na rubu
ivanog sloma, u furioznim monolozima neprestano se
uvjerava da mora proivjeti jo samo malo prije nego se
svega rijei.
Jelena Miholjevi (Mirjana), izmeu vanjske putenosti i
nutarnje praznine, vanjske vrstoe, organiziranosti i kontroliranosti i nutarnje izgubljenosti i kaosa, u svoj toj dvojakosti izrazito je uvjerljiva i sugestivna.
Sluajui radijsku izvedbu, Martiniev tekst unato kraenjima izbija u svoj svojoj punoi i finim tkanjima razliitih
slika, asocijacija, sugestija i emocija. Moda upravo zbog
tako uspjele radijske izvedbe tvrdnja da sve u Drami o
Mirjani i ovima oko nje zapravo izlazi iz Mirjanine glave i
ivi samo kao projekcija nje same postaje jo odrivija.
Na tradiciji ekspresionizma i teatra apsurda, a duboko

Cijelo scensko dogaanje smjeteno je uz naputeni gradski bazen. Mirjana i ovi oko nje poput beskunika ive u
tom prostoru sluei se praznim bazenom, naputenom
kuicom za prodaju ulaznica, lealjkama, nekom montanom konstrukcijom koja je vjerojatno bila kafi. Mirjana
kuha kavu na starom elektrinom kuhalu. Simon lijepi ploice koje otpadaju sa stijenki bazena. Ankica i Jakov vei
dio predstave hodaju u odjei za spavanje. Violeta i
Viktorija dolaze iz nekog drugog modnog vremena, jedna
u mornarskoj haljinici, a druga u krznenoj ubari i svjetlucavom alu. Grozdana je dola iz pedesetih, a Mirjana iz
etrdesetih. Mirjana je odjevena u naranastu haljinu, ali
je skriva umornom smeom vestom, gustim smeim hulahupkama i ofucanim smeim cipelama na petu. Disco djevojka Fani sve vrijeme die utege, a Soulfingersi malo u
crnom pa onda u bijelom skakuu po sceni.
Predstava poinje komorno. Ispred nezgrapno barunastog, tekog zastora, Mirjana sjedi, ne pali cigaretu, nego
mijenja stanice na radiju... Govori publici, a bazenom prolaze ostali razgovarajui s Mirjanom. Nakon otprilike
jedne treine testa scena se odjednom spektakularno
rastvara u svoj svojoj pompoznoj veliini, a komornost
ustupa mjesto glazbeno-scenskom spektaklu. Osim vizualnog, spektakl poinje i u auditivnom segmentu. Glazba i
pjevanje zamjenjuju klasinu dramu. Govor meu dramskim licima zamjenjuje pjevanje pa se Martinievi dijalozi
pretvaraju u songove. Da bi se tekst ipak razumio, na
sceni se pojavljuje i titl. Predstava se dalje razvija kroz pjevanje i ples. Govori se sporadino i najee ono to je
manje vano ili manje emotivno. Mijenjaju se i kostimi.
Ankica i Jakov se odijevaju. Mirjana svlai smeu vestu,
Veronika odijeva izazovnu crvenu haljinu, Violeta u utoj
haljini s pripadajuim alom i eirom s perjem odlazi u

smrt voena osobama u bijelom (Solufingersi). Nakon divljega plesa, buke, pjevanja i dima sputa se teki barunasti crveni zastor sa zlatnim resama i Mirjana u svom
smeem demperu opet sjedi na rubu bazena, uzima kutiju cigareta s odskone daske i konano pripali jednu. Bez
rijei. Kraj.
O emu govori ova predstava? Osim eksplicitne citatnosti
pojedinih filmskih pravaca druge polovice dvadesetog stoljea, predstava nam nudi sliku posvemanje estradizacije koju ivimo, nemogunost komunikacije bez ekscesnog
i teatralnog eksponiranja, buku u kojoj niti ujemo jedni
druge ni sami sebe, ki i siromatvo koji zajedno tvore
sliku nae svakodnevice.
Problem nastaje u tome to Martiniev tekst ne govori o
tome ili ako i govori, radi to drugaijim teatarskim sredstvima. ini se da nije bio pogodan za ovakav tip interpretacije jer je ovakvom izvedbom evidentno osiromaen,
iako mu nije izbrisan ni jedan bitan dio.
Buka i spektakularnost vanjske izvedbe u ovoj predstavi
generalno su uguili tekst. Usporeujui s drugim izvedbama tijekom predstave u HNK-u inilo se kao da nedostaje puno teksta iz izvorne Martinieve drame. No tekst
je tu gotovo nedirnut, ali njegova agresivna scenska prezentacija jednostavno ga je zaguila.
Drugi problem javlja se na razini podjele uloga.
Mirjanu na sceni HNK-a u Zagrebu tumai Alma Prica.
Nezahvalno je rei da bilo koja glumica ili glumac pripadaju nekakvom tipu, no Alma Prica ve svojom tjelesnou sugerira krhkost, poetinost, intelektualnost, suzdranost, finou. Njezina je dikcija specifina, izbruena, graanska, precizna. Mirjana je, kako sam autor kae, ena
iz naroda, a ne fluidno bie iz bajke. Tjelesnost je bitan
karakter njezina odnosa s mukarcima. Atraktivna im je,
ali ne kao krhka heroina. Mirjana je umorna od svih odnosa i nema volje biti ni prijateljica ni ljubavnica ni ki...
Njezina ljubaznost je ukoena, gotovo beutna. Ona prelazi preko tuih osjeaja i problema bez empatije. Gluma
Alme Price nije takva. Na poetku predstave ona niti pui
niti ispija kavu, samo govori o tome kao o neemu usputnom ime moe zapoeti komunikaciju. Njezin odnos sa
Simonom nije estok: nema tu ljutnje, psovke, protesta. S
Jakovom gotovo nema fizikog kontakta, a implicira se
gotovo brutalan uredski seks. S majkom je na distanci sve
31

Sluajui radijsku izvedbu, Martiniev tekst unato

kraenjima izbija u svoj svojoj punoi i finim tkanjima razliitih slika, asocijacija, sugestija i emocija.
Moda upravo zbog tako uspjele radijske izvedbe
tvrdnja da sve u Drami o Mirjani i ovima oko nje
zapravo izlazi iz Mirjanine glave i ivi samo kao projekcija nje same, postaje jo odrivija.
vrijeme, a prema keri gaji vrlo njene osjeaje. Zagrljaj
majke i keri na samom kraju predstave govori o ljubavi,
nadi i iskrenosti iako Martiniev komad takvo neto ni u
jednom trenutku ne nudi. Mirjana Alme Price iroko se
osmjehuje, pjeva, statira i povremeno glumi Esther Williams s naoalama i kapicom za plivanje stojei na dasci
za skakanje u bazen... Repeticija eli valjda istaknuti vanost te scene, ali u cjelokupnom kiu predstave teko je
iitati to bi tono trebao znaiti taj scenski znak.
Ni Branka Cvitkovi kao majka Violeta nije najsretniji izbor
osim ako se eljelo Mirjanu smjestiti u vii drutveni stale pa se njezini roditelji, vjerojatno kakvi odvjetnici ili
lijenici, razoarani njezinim ivotom, srame njezina
posvemanjeg statusnog podbacivanja... No ni to Martini
nije napisao, a redateljica niim nije do kraja argumentirala. Branka Cvitkovi na sceni izgleda kao da je izala iz
neke od Krleinih drama. Kakav je tono njezin odnos s
Mirjanom, teko je razaznati velikim dijelom i zbog songova tijekom kojih se prepriavaju najokrutnije slike
Mirjanina odrastanja.
Jednostavno, sve to pjevanje uguilo je tekst i glumce koji
se nisu maknuli od poetne ideje o ulozi koju trebaju
interpretirati. Svi su vie-manje prepoznatljivi kao tipovi,
ali neki dublji i iskreniji angaman na sceni od njih se
ovdje ne moe dobiti.
Vanja Matujec kao Ankica ne moe izrei samo jednim
visokim C i upjevavanjem sve one emocije koje ju nagnaju da se razotkrije pred Jakovom i da ga pritom vrsto
vee uza se.
Ni Grozdana Lane Bari ne uspijeva izraziti apsurdnu tragiku vlastitog ivota pjevanjem i razbijanjem alica skupocjenog servisa omraene svekrve...
Toliko toga ima u Martinievu tekstu to je moglo glumci32 I

KAZALITE 43I44_2010

ma dati prostora za dojmljive kreacije, ali im je ovakvom

redateljsko-dramaturkom koncepcijom to jednostavno
onemogueno.
Jakov Sinie Popovia kao da je bez teksta... Njegov
karakter ostaje posve zamagljen slino kao i Lucio Bojana
Navojca.
Jedino gdje pjevanje nije potpuna smetnja jest Veronika
Maje Posavec, iako se i tu mnogi bitni dijelovi gube.
Redateljica je posebno eljela naglasiti odnos izmeu triju
generacija ena pa tako sredinje mjesto cijele predstave
zauzima song izmeu Mirjane i Veronike s Viktorijom u
pozadini kao priguenim treim glasom. Roene jedna iz
druge kao ruske babuke, tri ene na sceni pokuavaju
doprijeti do svoje emotivnosti i u njoj pronai motiv za
zajednitvo.
I na kraju Simon Livija Badurine uistinu je jadan u tom unitenom bazenu dok popravlja ploice koje nikome ne trebaju, a ivi sa enom koju je odavno prestao voljeti svjestan injenice da ponavlja iste modele ivljenja u svim
emotivnim vezama. On ne pjeva, nego promatra iz rupe. S
obzirom da Viktorija u smrt odlazi ba kroz tu rupu i to u
oblaku scenskoga dima, vjerojatno je i Simon ve na rubu
smrti tamo u tom nekom stranom svijetu.
Teko je otkriti razloge ovakvog scenskog postavljanja
Martinieva komada. Da velika scena HNK-a u Zagrebu
trai scenski spektakl, posve je jasno, ali isto tako je jasno
da nije svaki tekst pogodan za pretvaranje u scenski
spektakl. Ako se Martinievu tekstu maknu ili prigue svi
oni fini detalji koji tragino pretvaraju u komino, a apsurdno u duboko tragino, ako se finese njegova teksta prekriju gomilama razliitih znakova i simbola, onda se tekst
vie ne moe probiti do publike. Ova predstava obiluje
dobrom glazbom, solidnim pjevanjem, scenski efektnim
rjeenjima, dinaminom mizanscenom, dojmljivim slikama, ali u potpunom je nesuglasju s tekstom i to je njezin
najvei, rekla bih ak, i nepremostiv problem.
Fenomen Drame o Mirjani i ovima oko nje Ivora
Martinia, meutim, moda nije ovdje iscrpljen. Tekst je
preveden na francuski i engleski, imao je javna itanja u
inozemstvu i moda se uskoro nae na jo kojoj sceni. U
domae ne vjerujemo puno. No, svakako e biti zanimljivo pratiti redateljska i glumaka rjeenja koja e jo biti
ponuena.
Drama o Mirjani i ovima oko nje, HNK Zagreb, Alma Prica, Maja Posavec, Livio Badurina

Premijere

Samo njemu svira bend, samo njemu svira bend na nebu.

Iva Grui

Lijeenje
kolektivne
traume
Jelena Kovai i Anica Tomi

Ovo bi mogla biti moja ulica

Redateljica:
Anica Tomi

Zagrebako kazalite mladih

Premijera:

23. listopada 2010.

bojstvo Luke Ritza preraslo je okvire pojedinanog sluaja i postalo opeprihvaeni

simbol za kolektivnu traumu to nam je
(trajno) priskrbljuje nasilniko vrijeme u kojem ivimo, a iji je moda najubojitiji izdanak upravo mladenako nasilje. Njegovom priom nadahnute,
Jelena Kovai i Anica Tomi postavile su u ZKM-u
prvu ovogodinju premijeru pod programatskim
naslovom Ovo bi mogla biti moja ulica. Predstava
nije, kako izrijekom autorice napominju, rekonstrukcija njegove prie, nego je posveena zagrebakom maturantu Luki Ritzu te svim mladiima i
djevojkama koji svakodnevno stradavaju na ulicama naih gradova.
Na sceni je prikazan dan pogreba ubijenog mladia. Na otvorenoj velikoj pozornici uzdignute su malene platforme stanovi u kojima ive sudionici
prie (scenografija: ARCHIsquad) dnevne sobe,

34 I

KAZALITE 43I44_2010

Jadranka oki, Vedran ivoli, Petar Leventi, Nadeda Perii Nola, Danijel Ljuboja

kuhinje, blagovaonice Kroz kratke skokovite prizore pratimo roditelje dok se pripremaju za pogreb
dirljivo birajui to e obui; obitelj mladia koji je
zadao posljednji udarac koja polako doznaje da je
sin sudjelovao u ubojstvu; prijatelje rtve u njihovom oajnikom pokuaju razumijevanja; svjedoke
koji se dre pritajeno, kolskog psihologa koji neto
pokuava

I svi su praktiki sve vrijeme tu, as na jednoj platformi,

as na drugoj, jer stanovi su razliiti, ali i isti, zamjenjivi
su, a i njihovi ivoti kao da su zamjenjivi. I dobri i loi, i oni
koji znaju sve i oni koji ne znaju nita, nasilnici i rtve,
roditelji i usputni promatrai, svi su bespovratno obiljeeni dogaajem, a potresenost se i doslovno fiziki iskazuje
u snanom treskanju koje ih sve kao u valovima zahvaa.
Zato se na jednoj razini moe zakljuiti da su i situacije u

kojima su se nali vie proizvod sluaja nego namjere i

osobnog odabira, da su i one zamjenjive. Ovo bi mogla biti
moja ulica. Ovo bi mogao biti moj ivot. Ovo bi se i meni
moglo dogoditi. Ovako bih se i ja mogla ponaati
Na zavretku se svi uredno pripreme za sprovod, ignorirajui zakasnjelo pojavljivanje figure koja izgleda kao politiar (i jedini je uistinu antipatino odbojan lik), stanu licem
u lice s gledalitem, nabrajajui manje poznate rtve
35

Suzana Nikoli, Damir aban

nasilja. I zatim zapjevaju. Himnini finale s poznatim songom (Baretov Waltz za pokojne) moan je, prepoznatljiv,
blago patetian i bolno turoban.
Predstava uspijeva dirnuti i potpuno zaokupiti pozornost
publike, ak i one najzahtjevnije, tinejderske. Velika
ZKM-ova dvorana puna srednjokolaca ni u jednom asu
ne prua sliku na koju smo navikli kad prisustvujemo takvim, esto nevoljkim kulturnim uzdizanjima, nema ukanja, gledanja na sat, slanja SMS-ova. Vie je razumljivih
razloga za to. Prije svega, problem koji se opisuje stvaran
je, dio svakodnevnog ivota. Izloen je posve otvoreno i
poteno. Zatim, predstava je dinamina, proarana poznatim hitovima fino uklopljenima, dobro je odigrana, bez
padova u tempu.
36 I

KAZALITE 43I44_2010

Nataa Dori, Danijel Ljuboja, Goran Bogdan, Marica Vidui, Petar Levanti

No, postoji jo jedan razlog koji moda najbolje ukazuje

na pravu prirodu predstave. Publika, naime, ne kree od
nule, nego stie dobro pripremljena, smekana, identificirana s priom o Luki Ritzu. Da i produkcija na to rauna
potvruje se ve na samom poetku, u asu pojavljivanja
Lare Jani, Lukine prijateljice koja sa scene govori u svoje
osobno ime, a kasnije se nastavlja i dokumentarnim fragmentima, nekolicinom tekstova Luke Ritza inkorporiranih
vie ili manje vidljivo u rijei koje govore likovi predstave.
I zato je ono to se u publici dogaa najlake opisati kao
homogeniziranje gledalita oko prave stvari. Osjeaj zajednitva koji se stvara ljekovit je, ponajprije za srednjokolce, njihove izbezumljene nastavnike i ustraene roditelje. I to je, rekla bih, osnovni sadraj i temeljni smisao

predstave. I zbiva se besprijekorno. Ono neto drugo to

smo moda oekivali, kao na primjer drutvena kritinost
(odakle mladenako nasilje?) ili udubljivanje u problem
(zato ono nastaje, kako, kako se nositi s njime?), sve se
to uglavnom utopilo u poopavanjima i nizanju ablona,
stereotipnih tumaenja i opih mjesta.
Mladi nasilnik iz obitelji je u kojoj otac tekom rukom
uvodi red (teza: nasilje u obitelji vodi izravno do nasilnikog ponaanja mladih). Novinar i njegova trudna ena
nisu se zaustavili jer su morali do bolnice zbog lanih trudova (teza: prolaznici okreu glavu jer se svi zapravo brinemo samo za sebe). kolski psiholog iznimno je zainteresiran i oito neto pokuava, ali ni u emu ne uspijeva
(teza: psihologija, barem u formi u kojoj je dostupna

mladim ljudima, nemona je), a politiar koji se pojavi na

kraju iznimno je karikiran i iritantan, to je jasno naglaeno u izvedbi Zorana ubrila (teza: institucije se pojave kad
je prekasno i beskorisne su). Opisane teze moda nisu
netone, ali je posve sigurno da su jako popularne u
opem razmiljanju o slinim i srodnim problemima, toliko opeprisutne da su se u dramaturgiji spustile do nivoa
bezbojne televizijske produkcije krimia pa ih je onda i
najnemarniji gledatelj susreo ve toliko puta da mu same
po sebi vie nemaju to rei.
Istodobno, grozd ovih teza proizvodi jednu openitiju: tezu
o opoj krivnji. Svi su krivi, na ovaj ili onaj nain. I sustav
i obitelj, susjedstvo, prolaznici, kola, policija Nitko nije
pomogao kad je trebao i(li) mogao. Nije posve jasno je li
37

rije o elji da se istakne univerzalnost krivnje ili o odbijanju da se sva krivnja svali na nekoga ili neto, ali koliko je
teza svi su krivi za projekt vana vidi se po jedinom
neuvjerljivom rukavcu u prii. Predstavnica snaga reda
nazvana Policajka koja nikada nije upotrijebila pitolj
nala se na mjestu zloina u odluujuem trenutku i, zablokirana strahom, nije uinila nita, ak ni pozvala pojaanje ili hitnu pomo. Pritom, ona nije djevojica netom
izala iz kole koja se tek ui snalaziti u dungli na asfaltu (premda tako izgleda u interpretaciji Nadede Perii
Nola), nego odrasla ena s barem kojim desetljeem
staa, majka prijateljice ubijenog mladia.
Negdje u pozadini ocrtava se svojevrsna lijeva ideoloka
orijentacija iz koje je predstava, reklo bi se, miljena, a
koju bi se uz neto dobre volje moglo shvatiti kao mali kritiki ugriz na raun naeg patrijarhalnog drutva. Obitelj
mladog nasilnika katolika je, naizgled uredna i konzervativna. Za stolom se slua misa, jede se zajedno. Oni
rade stvari kao obitelj. Obitelj je vrijednost. ak i kad je
trula, poput njihove. S druge strane, prijatelji ubijenog
mladia su alternativci (kao to je i on bio), sluaju
Haustor i Pipse, oblae se drugaije, za zadnji dan kole
dogovorili su obojiti kosu u zeleno
Generacijska podjela je iznimno paljivo provedena, bez
oitog favoriziranja ijedne strane. Odrasli se brane od
uasa svim moguim sredstvima, a mladi vrite i napadaju. Do ruba sentimentalnosti (ali nikako ne i neukusa)
doveden je roditeljski par ubijenog mladia. Suzana Nikoli i Damir aban emotivno, iznimno angairajue igraju potresne scene pripreme za pogreb, prisjeanja i cijelu
tu opu paralizu nastalu u susretu s neprotumaivim.
Isprano lice majke u kontrastu je s oevom maskom gra.
abanovo biranje najboljih hlaa za odlazak na groblje
najljepa je minijatura oaja u predstavi.
Roditeljski par nasilnika ima zahtjevniji glumaki zadatak:
Nataa Dori i Goran Bogdan polaze iz normalnog ivota s tek blagim sumnjama, a zavravaju u punom znanju
o strahoti koju je njihov sin uinio. Taj luk, koji ujedno
oznaava i njihov osobni i obiteljski raspad, fino je napravljen, muno i prepoznatljivo istinito, a sve to uz prisustvo
bake (Marica Vidui u preciznoj transformaciji u staricu)
koja naizgled malo to prati i razumije. Susjedi i svjedoci
nekako su manje vani, manje zanimljivi, tu su vie zato
38 I

KAZALITE 43I44_2010

da popune sliku: Dora Poli Vitez (trudnica), Filip Nola u

alternaciji s Marom Martinoviem (novinar) i Edvin Liveri
(psiholog) uredno brane svoje likove, ali ih, dakako, ne
uspijevaju obraniti.
Svijet mladih dinamian je, u pokretu koji se mizanscenski esto pretvara u trkaranje, ali i raspoluen: s jedne
strane su prijatelji ubijenog mladia, drutveno aktivni i
angairani. Vedran ivoli opisan je kao Mladi revolucionar i donosi sa sobom autentinu energiju buntovne mladosti. Jadranka oki je Djevojka koja eli otii, bijesna na
majku i cijeli svijet, posve uvjerljiva, ali ne onako nadahnuta kao u nekim drugim ulogama. S druge strane su
Mladi u plavoj majci i njegov brat. Petar Leventi igra
kljunog krivca za ubojstvo posve zatvoreno (ak je i fiziki vei dio predstave zakriven kapuljaom), ne otvarajui ni jedno tumaenje, ne dajui nam povoda da ga razumijemo, poalimo, prosuujemo, osuujemo... Jedino to
on ima za nas je psovka. Tako ostaje izvan dometa, kao
da je prazno mjesto u koje samo s osobitim naporom
moemo upisati neko vlastito razumijevanje. Na slian
nain prema njemu se odnosi obitelj, poevi od zabrinutog brata (Danijel Ljuboja), koji ga jednako tako ne moe
dosegnuti. Ali ga moe prijaviti.
Ovo bi mogla biti moja ulica pomalo se atipino suoava
s jednim od vruih problema nae suvremenosti. Ne umilja da e djelovati kao prevencija, ne nudi pokuaj razumijevanja sloenosti problema ni kritiku drutva (to su
sve redom ee prisutni pa onda i oekivaniji naini).
Njezina vrijednost proizlazi iz druge, drevnije kazaline
tradicije: ritualnog lijeenja ranjenog mjesta, traumatinog iskustva, koje se zbiva kroz potvrivanje snage i vrijednosti zajednice kazalitem. Publiku, osobito mladenaku, prisustvovanje predstavi, to zajedniko disanje ko
jedan s predstavom, osnauje i tako joj omoguuje da se
lake nosi sa zlom destrukcije prisutnim svuda oko nas.
Zato Ovo bi mogla biti moja ulica nije samo posveena
Luki Ritzu, ona je kazalina misa u kojoj je rtveno janje
on zajedno sa svojim scenskim alter egom. I na tu smo
misu svi pozvani, ne bismo li se kroz sudjelovanje u
ritualnom zajednitvu oistili od paralizirajueg osjeaja
nemoi.
Emotivni angaman u gledalitu ide do suza pa je i to
sigurno jedan od razloga zato je nakon svake izvedbe, a

Jadranka oki, Dora Poli Vitez, Petar Leventi, Vedran ivoli

u skladu s najboljom (prije svega inozemnom) tradicijom

kazalinog prezentiranja tekih tema mladenakoj publici, ponuena i radionica: svatko moe iznijeti svoje miljenje i svoje osjeaje, moe podijeliti s ostalima sve to se
u njemu nakupilo tijekom predstave. A i prije nje, dakako.

Debrifing ovoga tipa vrsto je psiholoki utemeljen, oigledno

potreban i nadasve koristan jer smanjuje mogunost negativnog
djelovanja na one mladie i djevojke koji predstavu i temu doivljavaju izrazito teko i osobno. A takvih sigurno ima i vie nego to
bismo eljeli znati. O tome se, uostalom, u itavoj ovoj prii i radi.
39

Festivali

Katja imuni

Ekstrakcija
neobinih tijela
Izvan konteksta, za Pinu,
Les Ballet C. de la B.,
Festival svjetskoga kazalita,
22. i 23. rujna 2010., u ZKM-u

ni izlaze iz gledalita kazalita odjeveni u svakodnevnu odjeu s torbama u rukama ili ruksacima na leima, odlaze u dubinu scene i ispred stranjega crnog
zida poravnani u vodoravnoj crti polagano se skidaju i pomno slau svoju odjeu na tlo. Potom uzimaju svatko svoju
deku s uredno sloene zajednike hrpe, zaogru se i zauzimaju mjesto na gotovo praznoj pozornici (iju pokretnu sceneriju ine tek dva mikrofona na stalcima). Tri plesaice:
Rosalba Torres Guerrero, Mlanie Lomoff, Kaori Ito i estorica plesaa: Ross Mc Cormack, Elie Tass, Emile Josse, Hyo
Seung Ye, Mathieu Desseigne Ravel i Romeu Runa, neto
vie od sata kasnije obrnutim e slijedom radnji zavriti
predstavu, naslovljenu Izvan konteksta, za Pinu, odlazei do
svoje odjee, navlaei je bez urbe i naputajui scenu. Uz
tu razliku da su uli na snimljene zvukove ivotinjskoga glasanja, a odlaze uz snimku Princove pjesme Nothing compares 2 U u neusporedivoj izvedbi Jimmyja Scotta. Unutar toga
dramaturki istoga okvira odvijat e se mnoina namjerice
neharmoninih i protuvoljnih plesnih gesti, grenja, drhtanja, izvijanja, neritmine isjeckanosti toka pokreta, neposlunih ekstremiteta, distorziranih torza, neuravnoteenih

40 I

KAZALITE 43I44_2010

Alain Platel u najavama za medije ponavlja kako se Izvan konteksta, za Pinu ne

bavi ni likom ni djelom njemake koreografkinje, nego je slijedom vijesti o njezinoj smrti u lipnju 2009., kada je skupina
bila u jeku rada na svojoj predstavi, posveena Pini Bausch kao osobi ije prijateljstvo i umjetniki rad duboko potuju.

41

Virtuozni plesai snanih osobnosti s lakoom prelaze izvedbene crte izmeu normiranog plesnog pokreta i manje normiranoga
svakodnevnog te nenormiranoga pokreta
svojstvenog, primjerice, motoriki ili mentalno hendikepiranim osobama.

Izloenost gotovo nagih tijela na gotovo goloj

pozornici prizivat e tjelesne prisutnosti
izvan normi kao figure drugaijega i drugoga,
to ini osnovni materijal ove plesne predstave s potpisom belgijskoga kazalinog redatelja/koreografa Alaina Platela.

karlica, ukratko bezrazlono (kao posljedica tenje k

naslovom proklamiranoj dekontekstualiziciji?) zaudnih i
stranih tijela.

ouena virtuoznost plesne geste i individualno koncentrirana potraga za gestualnou suvremenog plesa izvan
konteksta, ni u pojedinanim ni u gotovo unisonoj, zaudno harmoninoj plesnoj sekvenci u drugom dijelu predstave nije nam doputeno probiti njihovu indiferentnost
prema gledatelju. Za razliku od, ostanimo u podruju popkulture na koju se referira i Platel u sredinjem dijelu
predstave, primjerice, jedne od najpopularnijih, pomno
ouenih izvoaica u show-businessu, Amerikanke Lady
Gage, koja svoje sljedbenike zove little monsters i uspijeva ih uvjeriti da je u redu (zajedno s njom) biti drugaiji,
udan, izvan normi.

Sugeriranjem nesvjesnih, sluajnih, nekontroliranih pokreta, proizvodnjom neobinih i esto neuhvatljivih mikrotorzija i makrodistorzija, izvoai proizvode mnogolika
pluridinamina tijela u plesnom kretanju koje kao da je
rezultat problema s opom koordinacijom i partikularnim
dovravanjem zapoetih gesti. Izloenost gotovo nagih
tijela na gotovo goloj pozornici prizivat e tjelesne prisutnosti izvan normi kao figure drugaijega i drugoga, to ini
osnovni materijal ove plesne predstave s potpisom belgijskoga kazalinog redatelja/koreografa Alaina Platela.
Predstava je to koja netipino za autorov izriaj nema scenografije, glazbe izvoene u ivo, posebnih kostima i efekata, a fokus je izotren na izravno istraivanje fizikog
materijala, na gestualnost samu.
Koraljnocrvena deka u nekoliko navrata tek na kratko,
poput jedinstvene druge koe uniformira sve izvoae, ali
biva odbaena i tretirana kao rekvizit koji dodatno pomae eksponiranju tijela plesaica i plesaa u donjem rublju,
ogoljenih, dakle, ali bez oevidnog izlaganja seksualnih
atributa. Lieni svakodnevne odjee u kojoj djeluju poput
veine svojih urbanih zapadnoeuropskih vrnjaka, oni se
pokazuju kao nimalo obina, ve minuciozno istrenirana
plesaka tijela (u rasponu od klasinobaletnih preko
suvremenoplesnih do borbenih tehnika), nimalo slina
naim tijelima u gledalitu, a koja se koreografskim zahtjevom ubrzo preobraavaju u jo neobinija tijela. Na
poetku predstave, zamotani u deke, prilaze jedni drugima i njue se, miriu, povremeno nogom povlaei po tlu
i zabacujui je unatrag poput poziva na komunikaciju,
kontakt, ali koji se ne uspostavljaju i koji tijekom cijele
izvedbe uporno i dosljedno bivaju osujeeni. Potraga za
pokretom vri se u tijelima izvoaa pojedinano i tek se
povremeno tijekom predstave oni okrznu u nekim krajnje
krhkim, efemernim, uzajamnim vezama.
42 I

KAZALITE 43I44_2010

Virtuozni plesai snanih osobnosti s lakoom prelaze izvedbene crte izmeu normiranog plesnog pokreta i manje
normiranoga svakodnevnog te nenormiranoga pokreta
svojstvenog, primjerice, motoriki ili mentalno hendikepiranim osobama. U tim se prelascima odvija suodnos
izmeu fizikalnosti i emocije koji od poetka predstave
zaziva neku uistinu halucinantnu usamljeniku discodance slutnju koja e se i potvrditi u drugom dijelu predstave kada na nesmiljeno pulsirajuu ritam-podlogu plesaice i plesai jedno po jedno predstavljaju svoje intimne probleme na mikrofon pjevanjem nekoliko rijei pjesama poput Do You Really Want To Hurt Me, Maybe Im
Crazy, Im Too Sexy, Thats the way I Like It, Single Ladies
i jo mnogih drugih hiperpopularnih hitova. A cijeli taj fragmentirani disco galimatijas zapoeo je cjelovitom snimkom jedne od najsluanijih pjesama ra glazbenog idioma,
Khaledove Ache, koju jedan od plesaa najprije za mikrofonom simulira da pjeva, a potom se, odmiui se od mikrofona, plesno kree scenom i dalje nijemo sinkronizirajui pjesmu do njezina samoga kraja. Ako su do toga trenutka mikrofoni sluili za proizvodnju uma i buke u sudarima s plesakim tijelima, a sada s tonske vrpce jasno
ujemo integralni tekst jedne pjesme, nuno smo suoeni
s razmiljanjem o tekstu te pjesme i konzekventno o
kontekstu u koji ona upada. Acha je ljubavna tubalica u
kojoj se mukarac obraa prelijepoj djevojci koja prolazi
cestom ne marei za njegove ponude dragoga kamenja,
zlatnoga nakita, zreloga voa medena okusa, pjesama
napisanih samo za nju, nebeske glazbe, sunevih zraka

pa i samoga pjevaeva ivota ako treba. Prolazei kao da

ga ne primjeuje, ona pred svretak pjesme kae: Zadri
svoja blaga za sebe / Ja elim vie od toga / Okovi su
okovi makar bili od zlata / Ja elim jednaka prava kakva
ti ima / Potovanje svakoga dana / Ja elim jedino
ljubav.
Dakle, cjelovito emitirana Acha kao i ve spomenuta
Princeova Nothing compares 2 U referentni je materijal
koji sidri predstavu u potragu za ljubavlju, zaziva ravnopravan odnos utemeljen na voljenju, to vrlo konkretno
kontekstualizira predstavu meu one koje su se bavile
tom najdubljom ljudskom potrebom, a ini i izravnu poveznicu s umjetnicom kojoj je predstava i posveena,
Pinom Bausch, u ijim su djelima ljubavni odnosi bili
temeljni agensi plesnih prisutnosti. No, Alain Platel u najavama za medije ponavlja kako se Izvan konteksta, za Pinu
ne bavi ni likom ni djelom njemake koreografkinje, nego
je slijedom vijesti o njezinoj smrti u lipnju 2009., kada je
skupina bila u jeku rada na svojoj predstavi, posveena
Pini Bausch kao osobi ije prijateljstvo i umjetniki rad
duboko potuju. Nejasno ostaje, meutim, od poetka do
kraja predstave ele li uope autor i izvoai/stvaratelji
komunicirati izloeni referentni materijal s gledateljima?
Posljedica je toga da su se, kada potkraj predstave jedan
od plesaa stane pred publiku i zamoli gledatelje da dignu
ruku, a neki od njih to i uine te on postavlja pitanje s
neuvjerljivom eljom u glasu: Tko eli plesati sa mnom?,
sve ruke spustile.1
Budui da je od trenutka razodijevanja na djelu namjerice

U predstavi Izvan konteksta, za Pinu, katkada djetinjasti,

katkada animalni, runo-lijepi pokreti plesaa i plesaica
velike gibljivosti, sposobnih za najzahtjevnije fizike bravure, kojima je vjetina upisana u tijela, imanentna njihovu mesu, provociraju napetosti izmeu virtuoznih tijela i
namjerno izazvanog queer pokreta, kao da iz sebe ele
ekstrahirati prisutnosti nekih drugih tijela, nekih gesti koje
su ih moda ve zaposjedale ili za koje se boje da bi ih
mogle zaposjesti. No, ta njihova elja/strah/namjera
ostaje samo njihova. Nepodijeljena. Jednako tako se i u
prekoraenju scenskoga prostora, kada plesai(ce) u svakodnevnoj odjei odlaze sa scene k nama u gledalite,
radi tek o jasnoj i vjetoj dramaturgiji zatvaranja kruga.
Jer, oni se ubrzo vraaju na scenu na naklon publici. Bez
elje da nas ostavi u podruju promiljanja kamo odlaze
ta obinom odjeom skrivena tijela, Alain Platel potuje
konvenciju kazalinoga ina: izvoai se klanjaju, publika
pljee... predstavi koja se iscrpljuje unutar sebe same, u
plesu koji je u svojoj konceptualnoj izvankontekstualnosti
manifestirao nezainteresiranost za drugo ili drugoga. I
ako je cilj bio da nas ostavi emocionalno nedodirnutima,
onda je u svom naumu i uspio.

Govorim o izvedbi u Zagrebakom kazalitu mladih 22.

rujna 2010.

43

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Nova mlada
zagrebaka
devedesetih 2

scena

Uredila: Vinja Rogoi

a sljedeim stranicama dovravamo temat o zagrebakim kazalinim

zbivanjima izvan tokova srednje struje u drugoj polovici 1990-ih godina, koji je zapoet u prolome broju. Pokuavajui na isti nain podijeliti dio arhivarske odgovornosti pri odabiru ovdje pohranjenih informacija te
doarati kreativnu kakofoniju mladih glasova, drugi dio temata krhki svijet iz
naslova ponovo gradi uglavnom iz individualnih sjeanja, neobraenih kunih
arhiva i teko provjerljivih prepriavanja. Od est tekstova onaj prvi Gordane
Vnuk svojevrsni je uvod u novu mladu zagrebaku scenu 1990-ih (koji nam
je nedostajao u prvome dijelu), a kao korak unatrag prije tematskoga odraza
podsjea da se kazalina povijest razvija cikliki te sintagma u navodnicima
zadrava svoje bogatstvo i ako 1990-e zamijenimo 1970-im godinama.
Tekstovi Borisa eke, Marija Kovaa, Jelene Kovai, Anice Tomi i Davora
Pavie slijede u prolom broju upostavljenu matricu po kojoj sami pokretai,
i/ili lanovi skupina piu o vlastitim iskustvima, ponekad supostavljajui strogo informativnu i onu subjektivnu perspektivu, a ponekad nudei samo
vlastitim uvjerenjima snano obojen uvid. Stoga prilozi posveeni skupinama
Le cheval, Nova grupa, Theatre des femmes, Not your bitch! i Elmer, o njihovu
djelovanju govore i izborom sadraja i oblikovanjem iskaza uvijek pozivajui na
itanje izmeu redova. Izuzetak je prilog Igora Ruia o skupini Schmrtz
Teatar, ime se tematu pridruuje i ve tada aktualni kritiarski glas.

Kao ni onaj prvi, niti drugi dio temata ne namjerava zaokruiti djelovanje itave scene vidljivo je to ve i iz broja neobraenih grupa koje se povremeno
spominju u ovim zapisima. No ako, primjerice, grupa Irena ili Ujedinjeni Balkan
Inc. (U.B.I.) na ovim stranicama nisu opisani, prije svega jer nam podatci ili
44 I

KAZALITE 43I44_2010

Schmrtz Teatar

potencijalni autori lanaka nisu bili dostupni, ostali lanci

impliciraju njihovo postojanje opisujui lakou kojom su
skupine nastajale, spremnost na izvedbeno izraavanje i
gustou realiziranih projekata. Namjera je dakle temata

koncentracijom novih uvida osnaiti taj okus kazalinih

1990-ih, te biti jedna od jedna od buduih potvrda (naalost u posve neadekvatnome mediju) da su se neuhvatljive izvedbe doista i dogodile.
45

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Coccolemocco, kako bi nala prostor za probe, neko vrijeme djelovala kao dramska grupa Kulturno-umjetnikog
drutva eljezniara Vinko Jeut.

Gordana Vnuk

Hrvatska

alternativna scena
sedamdesetih
azaline sedamdesete mogli
bismo nazvati, kako u Hrvatskoj,
tako i u svijetu, razdobljem tranzicije, meuprostorom u kojem je ve
bilo jasno da snaga i energija studentskoga kazalita jenjava zajedno s iscrpljivanjem studentskoga pokreta koji
ga je nadahnjivao, a big bang estetike
novoga kazalita osamdesetih jo nije
na vidiku, ali se nazire. Istraivako kazalite koje je do tada u velikoj mjeri
bilo vezano uz politiki diskurs i uz
intenzivna druenja studentskih grupa
na festivalima u Wroclawu, Erlangenu,
Nancyju, Parmi te, naravno, na IFSK-u u
Zagrebu, polako naputa izravni drutveni angaman (jer teatar, ipak, samo
igra igru o promjenjivosti svijeta) i u potrazi za novom publikom i novim toposom, trai nove organizacijske modele.

Iako se u nas jo uvijek raunalo na

temeljnu ulogu Studentskoga eksperimentalnog kazalita (SEK), javljaju se
46 I

KAZALITE 43I44_2010

nova studentska kazalita koja po sastavu lanova

djeluju vrlo raspreno (Studentski teatar Lero iz Dubrovnika), sve vie se govori o alternativnim druinama, dakle, s oznakom drutveno-umjetnikog
stava, bez oznake drutvene grupe (Coccolemocco,
Kugla glumite), o zajednitvu profesionalaca
(Pozdravi), a ponekad se i profesionalna kazalita
odvauju na istraivanje, pri emu se unutar ansambla stvaraju podgrupe, kao u sluaju predstava G.
Para Grbavica i Dogaaj u gradu Gogi u HNK-u
Zagreb, te Macbeth u DK Gavelli. Varadinsko kazalite pod upravom Petra Veeka dominiralo je krajem sedamdesetih intrigantnim, nimalo standardiziranim repertoarom.
Tada se jo ne rabi sintagma nezavisna scena
koja bi obuhvaala raznorodne oblike neinstitucionalnoga kazalinog djelovanja, a u ovom kontekstu
valja naglasiti da rije amaterizam u samoupravnom socijalizmu nije imala pejorativno znaenje,
ve joj je dignitet priskrbila privrenost kazalitu od
razliitih grupa ljudi koji su eljeli ili imali intelektualnu i moralnu potrebu baviti se njime izvan bilo
kakvog sistema. Tako je, na primjer, i skupina

Kako bi se raistila pojmovna zbrka, festival Dani mladoga teatra (koji Coccolemocco organizira dva puta godinje od 1974. do 1977. godine u Zagrebu te od 1980. do
1982. godine u Dubrovniku) uvodi novi termin-medijator
mladi teatar, koji je trebao premostiti kako terminoloke,
tako i organizacijske razlike te ukinuti podjelu na profesionalno i amatersko, studentsko i institucionalno, studentsko i alternativno, a sve sa eljom da se zahvati i
shvati cjelina kazalinoga pogona. Trailo se kazalite
mlado po idejama, pa na Danima mladog teatra nastupaju ravnopravno amateri iz Makarske, beogradski Atelje
212, Teatar Roma Pralipe iz Skopja, ljubljanska Pekarna,
projekti Duana Jovanovia i Ljubie Ristia te gosti iz inozemstva (venezuelanska Rajatabla, panjolski Tabano,
talijanska Patagruppo i mnogi drugi).
Vanije su bile dobre grupe od dobrih predstava, ustrajalo se na cjelini djelovanja, beskompromisnosti i angamanu grupe oko statusa, uvjeta, razloga za predstavu,
ime je organizacijski ustroj bio izdignut na razinu estetskog pitanja. Intenzivno se druilo i polemiziralo, novaca
je bilo dovoljno da svi sudionici budu u Zagrebu sve vrijeme trajanja festivala (koji si to festival moe danas priutiti?) i da gledaju sve predstave. Dani mladoga teatra
promovirali su ozbiljnost i radni karakter festivalskih
dogaanja (za razliku od raspojasanosti posljednjih IFSKova), diskusije su se simultano prevodile na dva svjetska
jezika, svakodnevno je izlazio bilten.
Bilo je to, kako rekosmo, tranzicijsko vrijeme u kojem je
razgovor o kazalitu bio vaniji od predstava: trebalo se
odrediti prema novoj, potencijalno nepoznatoj publici,
utvrditi njene interese i kriterije za ivost poststudentskoga kazalita. Estetska pitanja priznavala su primat etici u
avanturi. Grupe su se ponajvie odluivale za status putujuih druina, blie onom to je E. Barba definirao kao
tree kazalite, igralo se po trgovima, sajmovima, suraivalo se s rubnim drutvenim skupinama ili se raunalo na
teatar akcije, hepeninga, sentimentalne anarhije. U tom
smislu estetika i etika briljivost, teatar posveenja i
muke jednoga J. Grotowskog maknut je u stranu.
Imenom prvoga festivalskog izdanja Dani mladog teatra

IFSK 13 elio se naglasiti kontinuitet ideje i tradicije istraivakoga kazalita u Zagrebu koje se iz studentskoga
miljea razlilo u vie smjeJavljaju se nova studentska
rova. Jedan od njih nosile
kaza
lita koja po sastavu lasu skupine Coccolemocco i
Kugla glumite koje su nova djeluju vrlo raspreno,
bitno utjecale na alterna- sve vie se govori o alternativnu scenu bive Jugosla- tivnim druinama, dakl
e, s
vije i tijekom vie od deset oznakom dru
tveno-umjetnigodina aktivnosti stekle kog
stava, bez oznake drugotovo kultni status. Dok
tvene grupe, zajednitvu
je Coccolemocco zapoeo
profesionalaca, a ponekad se
kao gimnazijska avantura
i
profesionalna kazalita
Branka Brezovca koji je
ve od drugog razreda V. odvauju na istraivanje, pri
gimnazije reirao Brech- emu se unutar ansambla
tove poune komade u stvaraju podgrupe.
kojima su igrali uenici
njegova razreda, Kugla glumite od poetka se oslanjalo
na kolektivnu kreaciju svojih lanova koji su i nakon
raspada grupe nastavili djelovati u nekoliko frakcija.
Iako su bile oprenih estetika i umjetnikih kompetencija
(razlika izmeu vina i trave, kako ironizira Brezovec), obje
su grupe suraivale ne samo na organizaciji Dana mladoga teatra nego i u zajednikim projektima.
Kugla glumite imalo je stalan i irok kolegij lanova;
Coccolemocco je osim stalne uprave, politbiroa u kojem
su drmali Brezovec i Branko Matan (uz poneto pridruenih lanova), ve prema projektu regrutirao nove ljude.
Nakon zavretka gimnazije i svjetske praizvedbe Brechtove Biblije, u grupu ulazi nekolicina studenata Filozofskog fakulteta te, usporedo s organizacijom Dana mladoga teatra, zapoinje rad na legendarnoj predstavi po
tekstu Branka Matana Jedan dan u ivotu Ignaca Goloba.
Zbog nedostatka novca, prostora, a i izvoaa koji su se
neprestano osipali, stvaralaki proces bio je dug i teak i
trajao je vie od dvije godine. Predstava je za skupinu
alternativaca bila zamiljena krajnje ambiciozno: u njoj
su dominirale velike dvoipolmetarske lutke, odnosno
glave koje su nosili glumci na koturnama i koje je osmislila Jadranka Fatur; bio je tu zbor i orkestar s originalno
komponiranom glazbom Darija Bulia. Iz dananje perspektive gledano, taj je projekt ponudio samosvjesnu,
47

Branko Matan: Jedan dan u ivotu Ignaca Goloba moralitet

iz suvremenog ivota u etrnaest slika s glazbom i pjevanjem,
Kazalina druina Coccolemocco, prizor s praizvedbe u prostoru
KUD-a Vinko Jeut, Zagreb, 25. 3. 1977. Reija Branko Brezovec,
scenografija i lutke Jadranka Fatur, glazba Dario Buli, fotografiju
snimio Nenad Iliji. U ulozi Ignaca Goloba nastupili su Branko
Kritofi (kao tijelo) i Boo Kovaevi (glas)

Miodrag Krencer u ulozi Novinara u

predstavi Jedan dan u ivotu Ignaca
Goloba, fotografija Nenada Ilijia
vjerojatno snimljena 10. 12. 1977.
na izvedbi u Teatru &td u okviru
festivala Dani mladog teatra

Ignac Golob u Teatru &td, na slici

Pavao Lonar (tijelo Margarete),
snimio: Nenad Iliji

48 I

KAZALITE 43I44_2010

Ignac Golob: junak predstave o malome ovjeku u

stvarnome ivotu pokuaj iz aktivistike zaudnosti.
Kao dio projekta Jedan dan u ivotu Ignaca Goloba
snimljena je uoi premijere serija od barem pedesetak
fotografija s Ignacom na zagrebakim ulicama i u raznim gradskim ambijentima. Ovdje, redom: Ignac ulazi
u pothodnik kod Glavnog kolodvora, putuje vlakom,
s Poslodavcem se nalazi na radnome mjestu, gleda izlog
antikvarijata Tin Ujevi na Zrinjevcu, sjedi na prvome
katu koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.
Snimio: Nenad Iliji

49

tako da moemo govoriti o raspadu Cocca sredinom

osamdesetih, emu je u velikoj mjeri kumovala i epizoda
s Dubrovakim danima mladog teatra, koju u opisati u
nastavku ovoga teksta.

Fotografija s gostovanja Coccolemocca u Skopju godine 1979. s predstavom ega nema tog se ne odreci Branka Matana.
S lijeva: Gordana Vnuk, Zoran Arbutina, Dolores Valkovi, Ana Babi, Boo Kovaevi, Josip Radi, Branko Matan, Marina
tembergar, Burhan Rahim, Tihomir Milovac i Branko Brezovec
Boo Kovaevi u to doba slui vojni rok u Skopju, Burhan Rahim je prijatelj grupe, voditelj skopskoga Teatra Roma

visokohibridnu estetiku i atmosferu koja je na djelotvoran

nain kombinirala mitologiju svakodnevice Petera
Schumanna i vremenska izduivanja tada jo nepoznatog
Roberta Wilsona. Bio je to istodobno i angairani teatar,
po ve udaljenom brehtijanKako bi se raistila pojmovna skom uzoru, koji je govorio o
zbrka, festival Dani mladog melankoliji i tuzi malog
teatra uvodi novi termin-medi- ovjeka u socijalizmu, ali i
jator mladi teatar, koji je tre- njegovoj odgovornosti za
bao premostiti kako terminolo- smrt svih naih jezika, odgovornosti koju je ritualna naivke, tako i organizacijske razlinost lutkarskog prosedea
profe
na
lu
podje
uti
ke te ukin
jo jedino i mogla prikupiti.

sionalno i amatersko, studentsko i institucionalno, studentsko i alternativno, a sve sa

eljom da se zahvati i shvati
cjelina kazalinog pogona.
50 I

KAZALITE 43I44_2010

Pod grupnim nazivom

Coccolemocco potpisani su
ovi projekti: megarecital
ega nema tog se ne odreci (1979.) kojim je druina
narasla na vie od stotinu

lanova, Ormitha Macarounada i nekoliko kuhara (1982.)

koja je na europskoj razini inaugurirala Brezovevu
patent-dramaturgiju jukstaponiranja dvaju ili vie naoko
potpuno nepreklopivih tekstova, retorikih, anrovskih ili
medijskih cjelina, Brecht, 1917 (1985.) koji je raen u
Makedoniji u suradnji s Teatrom Roma, polifonijski sklop
26 razliitih Brechtovih drama, Nichtraucher (1986.) u
suradnji s NP Subotica te velika uspjenica Shakespeare
the Sadist (1986.). Ta posljednja predstava ve je izlazila
izvan domene grupnog djelovanja, ideoloka komisija
grupe jo je uvijek bila na snazi, ali sve je ostalo bio profesionalni pogon priskrbljen uz pomo CKD-a (Centar za
kulturnu djelatnost) koji je i materijalno i tehniki pomagao cijeli alternativni i izvaninstitucionalni pogon teatra
sedamdesetih i osamdesetih (od skupina Osamljena srca,
Histrioni, projekata Lj. Ristia, do Cocca, Pozdrava i Kugle). Brezovec je zavravao studij kazaline reije na
zagrebakoj Akademiji, lanovi grupe su se nakon zavretka studija odluili vie-manje za graanske egzistencije,

S druge strane, Kugla glumite nastalo je odvajanjem od

Studentskoga satirikog glumita (SSG-a) koje je, do dolaska Zlatka Buria Kie, Dunje Koprolec, eljka Zorice
ia, Damira Bartola Indoa, Zorana ilovia ila, Zlatka
Svibena i drugih, bilo ne previe zanimljivo studentsko
kazalite u sjeni SEK-a. Dok se u prvim velikim Kuglinim
predstavama Doek proljea i Mekani brodovi jo uvijek
osjea utjecaj ambijentalnih spektakala poznate britanske gupe Welfare State International (za Kuglu je Welfare
State bio ono to su za Brezoveca bili Brecht i Wilson), njihovi e kasniji projekti, Cirkus Plava zvijezda ili pria o djevojci sa zlatnim ribicama, Kugla Cabaret, Bijela soba,
Posljednji sati gospodara Ledenih strojeva i dr., pronalaziti uporite u lokalnom kontekstu, mekanom beznau,
svilenoj ironiji i veselo neuravnoteenom pristupu scenskoj akciji dogaanju koje uvlai gledatelje kao ravnopravni dio prizora, ukidajui granice izmeu izvedbenog,
reprezentacijskog dijela (i tijela) i bezobzirne, nemotivirajue svakodnevnice, i koji e nuditi u ovim naim prostorima tada potpuno novo, totalno kazalino iskustvo. Za
razliku od intelektualizma Cocca, Kugla glumite temelji
svoj rad na urbanim arhetipovima, sklono je persiflai
supkulturnih modela (oslanja se na stripove, SF, melodramatske tehnike u kojima sentimentalizam nije bio tek ironijski kontaminiran), blisko je idiomu novog vala. Uope,
glazba je bitna odrednica Kuglinih predstava koja kulminaciju doivljava u predstavi Posljednja ljubavna afera
stvaranjem Velikog Kugla benda u kojem sviraju lanovi
Filma, Haustora i Sexe.
U to vrijeme djeluju i Pozdravi, grupa koju je okupila Ivica
Boban ranih sedamdesetih, a preteno su je inili studenti glume na zagrebakoj Akademiji. Meu njima najaktivniji su bili Darko Sria, Slobodan Milovanovi, Ruica
Djami, a prije svih eljko Vukmirica i Mladen Vasary.
Krenulo se iz manifestne predstave Improvizacije, izvedene kao ispit iz scenskog pokreta na kraju kolske godine
1972./73., u kojoj su studenti istraivali mogunosti tijela koje proizvodi govor, a to je u to vrijeme bio astronomski pomak u odnosu na uobiajen rad s glumcima u

kojem se ustrajalo na racionalnom iskazu potpuno zanemarujui njegovu osvijetenost, pretpostavku i transcedens u pokretu. Iz Improvizacija su nastali Pozdravi, koji
e svoje predstave potpisivati kao proizvod kolektivne
reije (uz promjenjivi sastav ovisno o generaciji studenata), a istraivanja e dalje nastaviti u smjeru razotkrivanja
procesa rada i izvedbenih tehnika, na primjer, komedije
dellarte (Povratak Arlecchina), glumake transformacije i
problema identiteta (Pozdravi, Hekuba), ukljuivanja
publike u izvedbu (Ulini prizori) i dr. Meu njihovim projektima svakako treba istaknuti predstavu Play Dri koja
odbija kanonsku lepravost u interpretaciji M. Dria i
koja je jo jedan primjer kreativne suradnje na alternativnoj sceni jer je ostvarena kao koprodukcija s Kugla glumitem za Dubrovake ljetne igre 1978. godine. Namjera
projekta bila je da se u nizu radionica i kazalinih akcija
teatralizira cijeli grad. Pozdravi se vraaju u Dubrovnik
1982. godine s Hekubom kao dio ve usahlog programa
Dubrovakih dana mladog teatra. Iako se ta Trebalo se odrediti prema novoj,
prva Hekuba (bilo je i potencijalno nepoznatoj publici,
kasnijih domovinsko-rat- utvrditi njene interese i kriterije
nih verzija) obnavljala za ivost poststudents
koga kajo etiri godine u razli- zalita.
Grupe su se ponajvie
itim glumakim postaodluivale za status putujuih
vima, intenzivno desedruina, blie onom to je E.
togodinje razdoblje Pozdrava primie se kraju, Barba definirao kao tree kazaa Ivica Boban okree se lite, igralo se po trgovima, sajmovima, suraivalo se s rubnim
radu u institucijama.
U sedamdesetima u drutvenim skupinama ili se
Zagrebu poinje djelo- raunalo na teatar akcij
e, hepevati i Glumaka drui- ninga, sentimen
talne anarhije.
na Histrion (razvila se
iz skupine Rinoceros voditelja Petra Veeka) za koju se
danas ne bi moglo ni pomisliti da je tih godina bila jedan
od ponosnih barbijanskih primjera treeg teatra. Glumaka svjeina, drutvena iskrenost (u vezi s politikom
naivnou za koju se moglo imati simpatije), otvorenost i
nedovrenost procesa predstave sve se to s vremenom
potroilo, unitilo, smanjilo na negativnu arhivu prvih
koraka.
Tih godina djeluje jo nekoliko zanimljivih grupa u drugim
51

avi Bijela soba

prolec u predst
ijanac i Dunja Ko
Snimio Ivan Mri
ek.
nd
Bu
Damir Bartol Ind
ero
1978, Zagreb, jez
Kugla glumita,

Anica Vlai (kao Djevojka sa zlatnim ribicama) i Dunja Koprolec (kao Direktorica cirkusa) u predstavi Pria o djevojci sa zlatnim ribicama
i cirkusu Plava zvijezda, Kugla glumite, 1979, izvedba u parku Maksimir. Snimio Ivan Mri

52 I

KAZALITE 43I44_2010

Kuglin skladate
lj Zoran ilovi
dirigira i pjeva
u Bijeloj sobi na
Bundeku, snimi
o Ivan Mri

Kugla glumite poslije povratka iz Dubrovnika ljeti 1980, snimljeno ispred Kuglinih prostorija u Savskoj 25, u sklopu Studentskoga
centra. S lijeva, stoje: Zlatko Buri Kio, Zoran ilovi, Dunja Koprolec (u ruci dri nagradu Orlando dodijeljenu na Dubrovakim
ljetnim igrama za predstavu Ljetno popodne), Damir Bartol Indijanac, dolje: Jurij Novoseli. Snimio: Mladen Babi

53

dijelovima Hrvatske. Studentski teatar Lero, sigurno najdugovjeniji studentski teatar na ovim prostorima, osnovan 1968. godine u Dubrovniku, ve 36 godina vodi Davor
Moja. Iako u Leru ponekad rade i gostujui redatelji,
Moja i scenograf Marin Gozze ine glavnu kreativnu i
redateljsku okosnicu grupe koja svoj ansambl redovito
pomlauje novim lanovima. Skupina uprizoruje tekstove
ponajprije B. Brechta, a potom S. Becketta, E. Ionesca,
A. Vvedenskog, S. Witkiewicza, V. klovskog, R. Ivia,
A. Jarryja, samog Mojaa i drugih. Osnovan je kao druina
s jakim drutvenim nabojem, kao mjesto protoka suvremenih ideja o drutvu i kazalitu, pozornica na kojoj e se
neprestano iriti prostor slobode. Lerovi kazalini postupci neoekivani su i zaudni, ne manjka im koncepta na
poetku ni igrivosti na kraju, lerovska poetika oslanja se
na maksimalnu dinamiku prizora i razuzdanost glumake
igre. Lero svojom ustrajnou ve tridesetak godina nadilazi okvire amaterizma i u kontekstu hrvatskoga kazalita
zauzima posebno mjesto.
Na slinim polazitima stoji i sisaka Daska koja krajem
sedamdesetih tek gradi svoj estetski i organizacijski profil. Daska se znaajnije umjetniki aktivira 1981. godine
Vodnikom pobjednikom prema drami Radovana Ivia,
dok osamdesetih, poput Lera, u velikom dijelu svojih
autorskih projekata nadahnue nalazi u ruskoj avangardi
(D. Harms, V. Majakovski, A. Vvedenski).
Mogli bismo jo spomenuti i skupinu Osamljena srca,
nastalu u laboratoriju zagrebake Gradske konferencije
omladine, a po namjerama slinu ranim Histrionima;
Komorni teatar iz Krievaca sa sofisticiranim repertoarom
od S. Becketta do H. Michauxa te Omladinsku grupu iz
rnova, po ivahnosti slinu Leru.
Jedan od vrhunaca toga alternativnog pokreta kasnih
sedamdesetih bio je projekt Ljetno popodne ili to se
desilo s Vlastom Hrak koji je pripravljen za dubrovake
otvorene prostore 1980. godine u sklopu Dubrovakih
dana mladoga teatra i za tu se priliku zagrebakim kazalitarcima Kugli i Coccu pridruio dubrovaki Lero, nizozemska grupa Dog Troep i talijanski maioniar Bustric.
Naime, Dani mladoga teatra u Zagrebu ugasili su se
1977. godine u trenutku kad se nova ambiciozna ideja
Brezovca i Matana o festivalu kazalita nesvrstanih zema54 I

KAZALITE 43I44_2010

lja nije mogla pratiti ni financijski ni organizacijski, a samo

tri godine kasnije Georgij Paro, tadanji direktor dramskoga programa Dubrovakih ljetnih igara pozvao je istu
ekipu da uprilii Dane mladoga teatra u Dubrovniku kao
dio Igara, neku vrstu festivala u festivalu.

da djeluje smjerodatno, a u mnogim, ne samo financijskim segmentima, raskrinkavajue), to e rei da gubi

potporu tzv. kulturne politike pa se mora pregrupirati ako
eli i dalje ostati na beskompromisnim estetskim polazitima.

Paro je elio stanovito osvjeenje i smirene mlaahne prijedloge nove ambijentalnosti Igara, jer se vidjelo da koncept M. Foteza pokazuje rupe. No, ve je prva godina
Dubrovakih dana mladoga teatra izazvala posvemanju
euforiju, ne samo na razini urbane dinamike nego i ambijentalnih novina od kojih se dio ve oslanjao na sraz s tehnolokim izazovima. Formula koja je u prvi plan stavljala
mladost u smislu inovacije, a koja nema institucionalno,
birokratsko ogranienje ni opravdanje, upravi Igara nikako nije bila po volji. Sve je to jo nekako moglo pristojno
zavriti da nije bilo Ljetnog popodneva, zavrnoga projekta festivala, pravoga koprodukcijskog poduhvata koji je
okupio ogroman broj sudionika, u trajanju od deset dana
Dana, na brojnim lokacijama unutar i izvan zidina.
Predstava je bila praena skandalima. Ne samo to je
Stradun pretvoren u Panonsku ravnicu i po njemu su etale svinje nego je lanica Kugle Dunja Koprolec dobila
prestinu umjetniku nagradu Orlando to je shvaeno
kao vrhunska provokacija, iako su nagradu izglasali sve
sami ugledni kritiari. Prevaga amaterke nad kontingentom vrhunskih glumakih ostvarenja slubenog programa Ljetnih igara bila je doista previe za kazalini establiment koji je reagirao indignirano i predvidljivo neukusno pa je Paro, koji je pozvao Dane u Dubrovnik, te Dane
i opozvao. Naravno, ne samo zbog nagrade.

Brezovec postaje redatelj koji reira tamo gdje on eli da

ga zovu, Matan se povlai u mir i spokoj raznih urednikih
i spisateljskih poslova, a posljednjih nekoliko godina glavni je urednik obnovljenog asopisa Gordogan. Zanimljiv
je put i ostalih lanova ue jezgre grupe. Boo Kovaevi
odlazi u politiku gdje zauzima visoke funkcije, od ministra
do veleposlanika Hrvatske u Moskvi. Tihomir Milovac,
muzejski savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti u
Zagrebu, kustos niza domaih i meunarodnih izlobi,
suraivat e i dalje s Brezovcem kao scenograf, a Gordana Vnuk pokrenut e 1987. godine Eurokaz. Meunarodno iskustvo i kontakti koji su nastali u doba Dana
mladoga teatra (Brezovec i Vnuk jedni su od osnivaa
danas najvanije kazaline mree IETM) pomogli su u daljnjem praenju europske kazaline scene i pridonijeli kontinuitetu ideje inovativnoga teatra koja nadrasta lokalne
okvire. Za razliku od mekih parametara IFSK-a i Dana
mladoga teatra, Eurokaz se odmah na poetku postavio
borbeno i radikalno tvrdei da novo kazalite koje je sredinom osamdesetih poelo osvajati europske pozornice
nije nikakva alternativa, nego jedini mogui odgovor kazalita na izazove suvremenosti. U samo nekoliko svojih edicija Eurokaz postaje europski referentno mjesto novokazaline estetike koja svoju snanu, za Hrvatsku nedosegnutu, decentraliziranu institucionaliziranost nalazi u
okviru promotivne kulturne politike Europske unije. U
naoj sredini, nakon godina neumjesnih osporavanja,
Eurokaz je uspio nametnuti novokazaline standarde i,
posljednjih godina, s pozicija informiranja prelazi na poziciju djelovanja vlastite produkcije i radioniki rad.

Dubrovaki dani mladoga teatra za malo su novca imali

vie programa (gostovanja i produkcija) u deset dana
nego cijele Ljetne igre u dva mjeseca, ponudili su novi
model ambijentalnosti koji se konano usudio odmaknuti
od rajnhardtovskoga koncepta globalne metafore, odnosno, nunosti Hamleta na Lovrijencu, a kvalitetom predstava i dogaajnou oduevio je Dubrovane i ponudio
mogunost da bezdunost turistike industrije, koja
danas radi o glavi zastarjeloj ambijentalnosti Igara, ne
bude tako iskljuiva. Nakon dubrovake epizode, bilo je
jasno da zamisao mladoga kazalita sedamdesetih izaziva sve veu nervozu (jer se tzv. alternativno posve
dobro snalazi unutar rigidnih institucionalnih zadatosti,

tvrdim i estokim performansima na granici autodestrukcije i antipsihijatrije, prihvaajui rubnu poziciju kao svjesni odabir. Zlatko Buri Kio i Dunja Koprolec, predstavnici meke frakcije odlaze, nakon nekog vremena, svatko
svojim putem. Dunja e odustati od kazalita i izabrati
egzistenciju neizvjesnih, malo poznatih smjerova, dok e
Kio zavriti u Danskoj i tamo postati uvaeni filmski i
kazalini glumac. eljko Zorica i pokrenuo je ranih
osamdesetih grupe razliitih imena: Uljeura, Kainsky
trupa te 1987. godine Uplaene irafe u kojoj surauje s
umjetnicima razliitih profila. Njihovi prvi performansi i
akcije Reanje mjeseca i Ples flaminga vraaju alternativu u studentski milje (zagrebakog SKUC-a).
Valja spomenuti i one lanove Kugla glumita koji su
podlegli pod pritiskom estine i nema ih vie meu ivima,
kao to su Zoran ilovi i Kreo Jovanov. Njima se nedavno pridruila i Dunja Koprolec. Kuriozitet je da se neki
od glavnih protagonista alternativne scene sedamdesetih
ponovno okupljaju pod okriljem Eurokaza i Teatra &TD na
projektu Knjiga mrtvih premijerno izvedenom u lipnju
2009. godine. Iako se kao redatelj potpisuje Zlatko Buri
Kio, ta je predstava, mimo nostalginih protokola, obnovila energiju kolektivne fantazije, nehijerarhijskoga djelovanja, socijalnih uzgona koji su bili karakteristini za
Kugla glumite, ali, na neki nain, i za cjelinu mladoga
teatra sedamdesetih.

Kugla glumite se, i zbog vlastitih unutarnjih neslaganja,

raspada kao kolektiv i njegovi se kreativni pojedinci odluuju za samostalne umjetnike karijere. Poznate su prie
o tzv. tvrdoj i mekoj frakciji. Damir Bartol Indo vlastite
projekte (Afera Gigan, Neprigueni titraji, Zeinimuro,
Laborem Exercens, Jeddade Jeddade) u poetku stvara
pod imenom Kugla (kasnije e promijeniti ime grupe
nekoliko puta) te sve do dana dananjeg ustraje u svojim
55

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Boris eko

Reseciranje unutarnjih

organa Le

chevala

... te iskreni i beskompromisni Le cheval,

ija je predstava Grk u gru odlian spoj tekovina
ruske avangarde,
sarajevskih nadrealista i vlastitih ideja
namijenjenih iskljuivo dobroj zabavi.
Grozdana Laji

e li mogue pisati o teatru Le cheval, koji je djelovao sredinom

1990-ih godina,1 kao pretei suvremene nezavisne scene u Hrvatskoj, s
obzirom na to da je njegova dananja
prezentnost na internetu (itaj: Googleu) i u tiskanoj formi ravna nuli?
Teatar Le cheval namjeravao je propitati stare i na njima formirati nove parametre izvedbenih umjetnosti i drugih
drutvenih praksi 1990-ih u Hrvatskoj.
Koliko mu je to polo za rukom, pokazuju razni projekti, performansi, akcije i
sline manifestacije, opisani u nastavku, u kojima e politika i drutvena
stvarnost igrati primarnu ulogu. Uvoenjem drutvene realnosti u kazalinu i
svaku drugu izvedbenu praksu, skupina
se odmakla od poopavanja i primakla
jednom konkretnom vremenu i prostoru.

56 I

KAZALITE 43I44_2010

Druga vrsta povezivanja s publikom u Le chevalovim

izvedbama ostvarivala se kroz interakciju izvoaposjetitelj ili posjetitelj-posjetitelj. Takva komunikacija vodila je svjesnom smanjenju prostorne distance i brisanju granica izmeu publike i protagonista
te a posteriori depolarizaciji u teatru. U igri u kojoj
realitet ne prestaje bivati, u kojoj publika prestaje
biti publika, u kojoj na tragu estetike zabave sve
postaje prihvatljivije, Le cheval se ponajvie poigravao politikim, socijalnim i kulturnim fenomenima
odnosno stereotipima (kao to su diskriminacija,
ovinizam, nacionalizam, patriotizam, srbofobizam,
nacionalna svijest, hrvatstvo, minimalna tolerancija,
problem manjina, kulturna inflacija, klasne razlike
itd.), nadajui se da e razbiti gore spomenuto poopavanje najprisutnijih problema. Isto tako, u nadi da
e deestetizirati lijepu nau Hrvatsku u kojoj se
nacionalna svijest ne odmara ni tijekom spavanja,
odnosno, pozvati na reviziju politike stvarnosti u
kojoj je ratni i slian zloin (poinjen u ime iste te

Performans Moj otac, Filozofski Fakultet u Zagrebu

svijesti) cjenjeniji od humanitarne pomoi, a poinitelj

ravan nacionalnom heroju, skupina uspijeva takvim temama nai mjesto u teatru i ujedno zadrati vlastitu poziciju
na nezavisnoj sceni. Meutim, kako je takvo djelovanje s
vremenom sve manje utjecalo na javnost, mnogi su supstancijalni i supsumirani momenti na koje se Le cheval
prvenstveno referirao izgubili svoj smisao. Jednostavno,
vieni su, doivljeni i prihvaeni drugaije.
Teatar Le cheval je ovom prilikom dobio iznimno mjesto
u asopisu Kazalite da proslavi svoju kratku prolost i
ujedno obiljei desetogodinjicu svog nepostojanja.
Naalost, uz iznimno malu koliinu zabiljeenog i sauvanog materijala (arhiviranih performansa), koji olakava

preciznije definiranje Le chevalove uloge u razvoju nezavisne scene sredinom 1990-ih te povlaenje paralela
prema drugim skupinama tog proljetnog razdoblja performansa u Hrvatskoj, reseciranje grupe u nastavku lanka
uglavnom e se odravati uz pomo vlastitog sjeanja i
subjektivnog iskustva. Prema tome, nije iskljuena
mogunost da su neke od navedenih informacija pogrene ili ne odgovaraju tadanjoj recepciji performans.

Teatar bez teatra

Iz dananje perspektive moglo bi se govoriti o primarnoj
afirmaciji/formaciji Le chevala u okviru tada konzistentne
57

U igri u kojoj realitet ne prestaje bivat

i, u kojoj publika prestaje biti publika, u kojoj na
tragu estetike
zabave sve postaje prihvatljivije, Le chev
al se ponajvie poigravao politikim, socijalnim
i kulturnim
fenomenima odnosno stereotipima
(kao to su diskriminacija, ovinizam, nacionalizam,
patriotizam,
srbofobizam, nacionalna svijest, hrva
tstvo, minimalna tolerancija, problem manjina,
kulturna inflacija, klasne razlike itd.), nadajui se
da e razbiti
poopavanje najprisutnijih problema
.

58 I

KAZALITE 43I44_2010

Vice Vukojevi doivio satori!, Cvjetni trg, Zagreb

nezavisne scene putem Deleuze/Guattarijeva koncepta

tijela bez organa.2 Naime, tijelo bez organa oznaava virtualno podruje tijela, carstvo elementarnih estica i sila
(afekata, intenziteta, ideja, percepata), neformirano,
neorganizirano, neuslojeno i neraslojeno tijelo, unutar
kojega se realizira organizam (entitet organiziranih organa), u koji su utisnute razne forme, funkcije, poveznice,
dominantne i hijerarhizirane organizacije i organizirane
transcendencije, sve kako bi iz istog (tijela) ekstrahirao
neki koristan rad. Meutim, tijelo bez organa pokuava se
osloboditi upravo takve vrste organizacije, teei kontinuiranoj razgradnji organizma i cirkulaciji asignifikantnih

estica. S obzirom na to da tijelo prema B. Spinozi predoujemo kao danu funkcionalnu formu, nismo vie u stanju
doznati moe li se ono organizirati ne na takav, postojei,
ve na neki drugaiji nain. Prema tome, koncept nam
nudi destratifikaciju tijela, nanovo povezivanje s intenzivnom, apersonalnom, nadljudskom materijom koja ga formira i okruuje i time otvara za nove veze i asemblae te
istodobno istrauje one stvari koje ono moe raditi izvan
ogranienog kruga radnji karakteristinih za organizirano
tijelo. Za tu vrstu transformacije tijela iz datoga entiteta s
nekom odreenom funkcijom i smjerom djelovanja u
podruje istraivanja i povezivanja zasluno je ponajvie
stalno inzistiranje na novom odreivanju njegove uloge iz
perspektive sociologije, antropologije i psihoanalize, kao i
njegovo novo kontekstualiziranje u razvoju znanosti i
proizvodnje.3
Oliver Frlji, redatelj i osniva teatra Le cheval, pie o Le
chevalu kao o kazalinoj formaciji ija je osnovna zamisao
bila propitivanje konstitutivnih elemenata scenskog ina i
odrivost istog njihovom postupnom eliminacijom, to je
vodilo nekoj vrsti raslanjivanja i prebiranja po kazalinim organima s konanim ciljem: teatar bez teatra! Ako
bismo se ovdje ukratko osvrnuli na prethodno spomenuti
koncept i pokuali ga usporediti s Le chevalovom primarnom intencijom, doli bismo do slinih zakljuaka. Naime,
istraivake tendencije koje se javljaju ve u idejnom formiranju grupe, a potom i u prvim radovima Povijest kriarskih ratova i Self-referential Hamlet (1995.), prema
predlocima britanskog autora Jamesa Newlanda, teile
su drugaijem rjeenju percepcije scenskoga ina i njegove odrivosti prilikom vlastite transformacije. Eliminacijom jednog od kljunih dijelova performansa (vrijeme
prostor tijelo izvoaa odnos izmeu izvoaa i posjetitelja), u ovome sluaju publike, dolo je do jasnog sukoba izmeu proizvodnje i prezentacije. Iako se oba performansa bave vlastitom ekonomijom postojanja, ne oslanjajui se na reputaciju kroz estetiku recepcije, njihov
smisao, ipak, za sobom ne ostavlja empirijske dokaze,
ve ostaje u samoj projekciji i istoj formi. Naime, radi se
o konceptualnom radu ija se struktura ne temelji na tjelesnom dizajnu i ostalim pomagalima u realizaciji scenskog ina izvedbe, ve na kontemplaciji predloka (u teatru) koji nema potrebu za praktinom realizacijom.

Na tragu slinih predispozicija, u performansu Kosovska

bitka iz 1999. godine, Le cheval uspijeva (ovaj put igrom
sluaja) eliminirati drugi konstitutivni element: izvoaa.
U tom radu dolazi do redukcije na publiku i radnju koja je
dramaturkom intervencijom prebaena iz 1980. u 1999.
godinu, iz Pritine u Zagreb, ispred veleposlanstva SR
Jugoslavije. Performans je propitivao represivne mehanizme i fokusirao se na srbofobno raspoloenje u Hrvatskoj.
Realiziran je u vrijeme NATO-va napada na Srbiju i rata na
Kosovu. Zbog svoje politike aktualnosti i publiciteta,
Kosovska bitka zadobiva veliku medijsku pozornost, to
e rezultirati prisutnou brojnih noviOsnovna je zamisao bila propinara s jedne strane i
tivanje konstitutivnih elemenaotprilike jednakim
ta scen skog ina i odr ivost
brojem policajaca s
istog njihovom postupnom elidruge strane. Nakon
minacijom, to je vodilo nekoj
to su svi otvorili
vrsti
ralanjivanja i prebiranja
pitanje izostanka
po kaz alin im orga nima s
izvoaa, policija je
kona nim cilje m: teata r bez
legitimirala okupljene, a cijeli je dogateatra!
aj uao u fazu
samo insceniranja publike i ostao na razini medijskog performansa. Naknadno se potvrdilo da su izvoai posve
suvini kako bi (se) iz istog ekstrahirao neki koristan rad,
dok su prisutni zakljuili kako su oni i publika i izvoai,
to je meu njima izazvalo neraspoloenje i osjeaj prevarenosti. Ovakvom vrstom eliminacije otvoreno je istraivanje reprezentativnih mehanizama koji se temelje na
predestiniranoj interakciji na relaciji posjetitelj-posjetitelj,
ispitujui poziciju gledatelja u ulozi izvoaa i konfrontirajui ga s onim to mu se u tom trenutku namee.
Druga lechevalovska redukcija izvedbe dogaa se u kazalinom prostoru. Rije je o Egzekuciji, performansu iz
1996. godine, koji je bio izveden na SKAZ-u u Kulturnom
centru Peenica. Dramaturke, glumake, prostorne i
sve druge radnje svedene su na stilistiki minimalizam.
Naime, pozornica je svjesno ostavljena gola, reflektori su
okrenuti u publiku, a izvoai mirno sjede u jednom redu
na pozornici i gledaju posjetitelje, to je popraeno konstantnim iritirajuim zvukom s kasete i povremenim pljeskom onome tko bi otiao iz redova osvijetljene publike.
59

(O)pozicijskom ulogom izvoaa u odnosu prema publici i

banalnou svih radnji, odnosno ukazivanjem na kazalini prostor u prirodnom stanju, gotovo potpunom eliminacijom predloka, radnje, rekvizita i drugih nunih sredstava u kreiranju kazaline iluzije, dolazi do raskida s fikcijom i svjesnoga zahtjeva za stvarnim.4 Ovaj atak Egzekucije na gledatelje otro e kritizirati tadanji iri zbog
pokuaja nametanja novog svjetonazora u i o kazalitu te
zbog pomicanja njegove svrhe u manje poznatom smjeru.

ziranju ili u spokojnom stimuliranju javnog preuivanja

problema, ve u ukazivanju na pravnu i moralnu odgovornost koju je osumnjieni obnaao u to vrijeme, u odnosu
na poinjeno kazneno djelo.7 Namjera je takoer bila ukazati na manipulaciju i mo dravnog aparata, ija e se
(ne)izvrna volja odnosno vladajua stranka okrenuti (ne
samo) u ovom sluaju u korist osumnjienog: nee doi
do detaljnijeg istraivanja, demoniziranja njegovih ovlasti
i podizanja optunice.8

Drutvena realnost

Humphrey Bogart, UTEK i TEST! samo su neki

od festivala na kojima Le cheval uveava svoju
ulogu na nezavisnoj sceni 1990-ih

Ustrajni u realizaciji svojih ideja i bez prevelike tenje za

uspjehom, Le chevalovi performansi obraunavaju se s
aktualnim temama i zamjenjuju fiktivno poopavanje s
realnim dogaajima. Na relaciji izmeu drutvene stvarnosti i vlastitih ideja razraivala se i struktura grupe.
Lechevalovskom poetikom stvoreni su uvjeti za este
izmjene lanova jer se teilo tematskom pristupu radu,
otvorenoj formi i neplaenom angamanu. Frekventnost
izmjena prua drugu dimenziju energije i dinaminiju
sliku: postojala je primarno vrsta ideja, volja5 i naalost
slaba organizacijska struktura te nikakva financijska potpora od grada ili postojeih javnih organizacija subvencijskog karaktera.
Osim spomenutih performansa Le cheval ukazuje na
drugi drutveni problem, ujedno i fenomen poslijeratnih
desniarsko orijentiranih drava kao to je (bila) Hrvatska
s jakom nacionalnom svijeu graana i nacionalistikom
retorikom tada vladajue stranke HDZ s Franjom Tumanom na elu. Radi se o performansu Vice Vukojevi doivio satori! iz 1997. godine koji je bio izveden na Cvjetnom
trgu u Zagrebu. Raen je prema svjedoanstvu 22-godinje Bonjakinje koju je u naslovu spomenuti silovao u
logoru HVO-a Vojno kod Mostara. To svjedoanstvo bilo je
objavljeno iste godine u jednom od brojeva Feral
Tribunea, a danas je to ve svima dobro poznato.6 Osim
ukazivanja na evidentirano svjedoanstvo, bez pretencioznog estetiziranja te injenice, ovaj kratkotrajni performans redokumentirao je dogaaj izvedbom stavljajui ga
u kontekst spomenute drutvene realnosti. Naime, Le
cheval je dokumentacijom nastojao pokazati dramaturgiju sukoba javnosti i nacije kao i njezino bolno suoavanje
s istinom. U tom sluaju nije vidio svoju zadau u morali60 I

KAZALITE 43I44_2010

Ova kao i svaka druga lechevalovska borba za reviziju

politike, socijalne i kulturne scene unutar hrvatskih granica (ime skupina ujedno participira i u izgradnji nezavisne scene sredinom 1990-ih) naalost ostaje inferiorna i
zanimljiva samo u uim krugovima. Meutim, to ne demoralizira grupu i ne sprjeava njihov daljnji rad, tovie, Le
cheval svjesno poveava i uozbiljuje svoj nezavisni angaman, ulogu u drutvu i teatru.
Sudjelovanje na nekoliko festivala znailo je za Le cheval
nove mogunosti proirenja tematskih odrednica i ujedno
vei broj posjetitelja. Poziv na festival Humphrey Bogart u
Velikoj Gorici 1997. godine raa ideju o trilogiji: Hrvanje
Hrvata, Grk u gru i Povrati povratnie. Osim jasne igre
rijei u naslovima, u ovim sintagmama poigravaju se i s
politikim fenomenima i stereotipima. U Hrvanju Hrvata
hrvae Hrvate su predstavljali Boris eko, Tomislav
Ribii (podrijetlom iz Bosne) i Miroslav Kevedin (podrijetlom iz Vojvodine), koji e gladijatorskim izgledom i nainom borbe aludirati na kontrolu Hrvata i hrvatstva (u smislu tko je jai, taj je vei Hrvat), propitivati vrstou i prisutnost nacionalne svjesti (u smislu tko je pravi i ponosni
Hrvat, taj je iskreniji Hrvat, koji nikad ne gubi, ve uvijek
pobjeuje). Oliver Frlji na bubnjevima i Sran ari na
harmonici glazbeno su stimulirali dramaturki zaplet.
Dvostruki poziv na festival UTEK u Osijeku prua mogunost realizacije dvaju preostalih performansa iz trilogije:
Grk u gru (1997.) i Povrati povratnie (1998.). Koristei
kao predloak drugu knjigu Aristotelove Metafizike (Grk u
gru) skupina je scenskom parodijom ukazala na suhoparnost i zastarjelost narativnog izlaganja u kazalitu,

Vice Vukojevi doivio satori!, Cvjetni trg, Zagreb

Le cheval se u svom scenskom izraz

u
zanimao za otvoreniju formu perfo
rmansa kao takvog, deformaciju i dece
ntralizaciju izvedbenog prostora koji
je
ovisio o radnji, politiku i drutven
u
stvarnost kao tematsku predestinaciju
performansa te umjetniku razinu
percepcije performansa.

gubitak svake funkcije takvim izrazom i nemogunost njegove odrivosti danas.9 S druge strane performans je
tematizirao teritorijalne nesuglasice Grke i Makedonije.
Godinu dana poslije performans e biti ponovljen u zagrebakoj verziji, ovaj put u sklopu Kompilacijske predstave
(1998., SKUC), koja je bila spoj vie sekvenci iz nekoliko
performansa i novog materijala. Na toj izvedbi je pri ulazu
publici plaano gledanje predstave, dok je na samom
poetku predstave jedan od performera upao ustima
crvene karanfile ubodene u upke nekoliko drugih i
itao pjesmu Desanke Maksimovi Majkama (Raajte na
svet decu, raajte...). Pjesma je trebala parodirati
61

Tumanov poziv Hrvaticama na raanje djece (i porast

nataliteta Hrvata), prilikom ega e za svako dijete biti
novano nagraene.
U Povrati povratnie lechevalovska poetika propitivanja
prelazi na drugo podruje drutvenih i socijalnih problema. Poslijeratna problematika povratnika (prije toga izbjeglica) u prethodno ratna podruja irom Hrvatske, osobito
u Slavoniji, prua primjerenu podlogu za scensku obradu
tematike iz naslova. Prvi je dio performansa bio mjeavina etno-kia i politikantskog diskursa. Scenografiju su
inile ogromne ispisane parole kao to je Domovinski rat
je svetinja i sl., objeene u pozadini scene. Putanje istonjakoga folka, koji e u performans biti uveden kao
playback, predstavlja pokuaj da se formom zabave skrene panja na opasnost prijeteeg nacionalizma (poznato
je kako je u to vrijeme u Hrvatskoj bilo zabranjeno javno
sluanje istonoga folka), to ovaj put ne nailazi na kritiku
u publici. Drugi dio performansa raen je prema dramskom tekstu Daniila Harmsa Izjalovljena predstava. Likovi
u Harmsovu tekstu povraaju na svaki pokuaj izgovaranja teksta (prigovaranja), a ista situacija ponavlja se i u
performansu kako bi se pribliilo naslovu i njegovu smislu. Nakon dvadesetak minuta kontinuranog povraanja
bila je ispovraana cijela scena i nekoliko redova u
publici.10
Gostovanjem na TEST!-u (Meunarodni festival studentskog kazalita i multimedije) s predstavom Dabogda se
na ovoj predstavi proveli kao Svetozar Jovanovi u periodu od devedeset i prve do devedeset i pete u, recimo,
Hrvatskoj (1999.) u SKUC-u, kao i s performansom Cvrak
(2000.) na Cvjetnom trgu ispred pravoslavne crkve, Le
cheval pokazuje sve veu izraajnu ozbiljnost i kompleksnost. Tematikom ratnih invalida i sudbinom hrvatskih
generala koji su iz hrvatske perspektive nepravedno osueni, bave se na slian nain oba autorska rada, u kojima
se mozaikom scenskih momenata konstituira ovinistiki
diskurs. Dok se u Dabogda se na ovoj predstavi... ratni
invalid na poetku pomae takama prilikom dolaska na
scenu, a potom iste te take koristi kao mikrofon prilikom
pjevanja, kao skijake tapove ili produeni penis prilikom
felacije, zahvalan domovini i Domovinskom ratu to su
mu poklonili take, na drugoj strani u Cvrku se vri interaktivno propitivanje sudbine osuenih hrvatskih genera62 I

KAZALITE 43I44_2010

la ime se dovodi u pitanje vjerodostojnost i svetost

domovinskog rata. Pokuajem ocrtavanja zategnute
situacije izmeu Europske unije i Hrvatske zbog kolektiviranja i poopavanja krivice, kako bi se sprijeio odlazak
generala u Haag, izvoaima polazi za rukom prenijeti
osjeaj krivice u publiku. Postavljanje pitanja meu posjetiteljima (tko je kriv, svi smo krivi, mi smo krivi?) samo je
jedan od pokuaja individualiziranja zloina meu prisutnima, a istodobno parodira medijsku popularnost teme
(svugdje se moglo proitati, vidjeti i uti kako su nai
generali heroji, a ne ratni zoinci).11 Mijeanjem pravoslavnog sveenika u izvedbu zbog mjesta i pogrenog
tumaenja performansa, nakon njegova poziva i dolaska
policije doi e do prekida performansa te legitimiranja
organizatora i izvoaa.

3
4

Post scriptum
Ono po emu su svi gore navedeni i drugi nenavedeni12
performansi slini jest to to su se kroz propitivanje drutvene i kazaline stvarnosti u kojoj i iz koje su nastajali
te njihovim mijeanjem najee bavili aktualnim politikim temama. Pri tome nisu ignorirali mogue izmjene
(kako na politikoj razini tako i unutar grupe), to je bio
jasan znak njihove fleksibilnosti. Moglo bi se rei kako se
Le cheval u svom scenskom izrazu zanimao za otvoreniju
formu performansa kao takvog, deformaciju i decentralizaciju izvedbenog prostora koji je ovisio o radnji, politiku
i drutvenu stvarnost kao tematsku predestinaciju performansa te umjetniku razinu percepcije performansa.

10

11
12

Otprilike od 1995. do 2001. godine. S obzirom na frekventnost izmjena lanova u grupi, koje su ovisile o tematici i formi
performansa, teko bi bilo ovdje nabrajati njihova imena.
Takoer, Le cheval se nikad nije elio isticati imenima i prezimenima lanova, nego radom.
Prema autorima, ne radi se o konceptu, nego o praksi, odnosno o kompleksu praksi. Meutim, iz Le chevalove perspektive dalo bi se govoriti o jednoj vrsti koncepta jer ova sintagma prua osnovnu predodbu ili skicu na kojoj se temelje sve
ostale pretpostavke vezane uz nju. Usp. Deleuze, Gilles i
Guattari, Flix (2002.), Tausend Plateaus, Berlin, str. 206.
Ibid., str. 205-230.
Uvoenjem sline estetike u kazalite ve su se bavili 1960ih Wilfried Minks, Peter Zadek, Peter Politzsch i tadanji
intendant kazalita u Bremenu Kurt Hbner (kasnije poznato
kao Bremski stil). To je posebno bilo naglaeno u predstavi
Frhlings Erwachen iz 1965. godine. Usp. Brigitte Marschall
(2010.), Politisches Theater nach 1950, UTB, str. 231.
Ovdje je bitno spomenuti kako je unutar grupe esto dolazilo
do nagovaranja i motiviranja odreenih lanova na neke
radnje u performansima, to je nakon dugosatnih diskusija
najee rezultiralo traenjem smisla u svemu tome.
To i mnoga druga svjedoanstva silovanih Bonjakinja mogu
se danas u cijelosti nai u knjizi Molila sam ih da me ubiju
Zloin nad enom Bosne i Hercegovine, Centar za istraivanje i dokumentaciju Saveza logoraa BiH, ICD, 2009.,
Sarajevo.
U vrijeme kada se dogodilo silovanje Vice Vukojevi obnaao
je ulogu brigadira HVO-a u Bosni i Hercegovini, postavljenog
od HDZ-a i Franje Tumana, i bio je jedan od HDZ-ovih
zastupnika u Saboru Republike Hrvatske.
Da stvar bude jo zanimljivija, Vicu Vukojevia e 1999. godine predsjednik Franjo Tuman imenovati sucem Ustavnog
suda Republike Hrvatske na osam godina, to e mu u tom
sluaju dati i osmogodinji imunitet.
S obzirom na borbu za prihvaanje nezavisne scene i uvoenje drugaijeg izraaja u kazalinu umjetnost, javlja se potreba za prigovorom narativnoj slici u hrvatskim kazalinim
kuama. Uz izraajnu patetiku i manjkavost ideja u scenskoj
realizaciji izvedbe, u istim tim kazalinim prostorima se i
dalje spavalo za trajanja predstava, dok je ta scena performans, odnosno nezavisnu scenu smatrala svojom opozicijom kojoj je mjesto na ulici!
Takoer je zanimljivo spomenuti nastup predgrupe Kazalite
lijeenih narkomana Ivica Raan koje je imalo zadatak smanjiti estetske kriterije publike kako bi u nastavku Le cheval
bio osloboen loe kritike. Predgrupu su inili uglavnom isti
lanovi Le chevala.
Poznati su samo mnogobrojni jumbo plakati po Hrvatskoj:
Ante Gotovina heroj, a ne zloinac.
Radi se o 40-ak performansa, predstava, happeninga, raznih akcija itd.

63

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Jelena Kovai

Theatre des

64 I

KAZALITE 43I44_2010

femmes

vaj tekst pokuaj je ispisivanja

kratke povijesti kazaline skupine Theatre des femmes. Nastao
je na temelju sjeanja, fotografija i
sauvanih letaka te uz pomo diplomskoga rada Anice Tomi unutar kojega
je ta ista povijest usustavljena i opisana. U ovom se tekstu ne navode sve
predstave i performansi TDF-a, jer se
nekih, naalost, nemogue prisjetiti.
Upravo je zato ovaj tekst pokuaj, a
svaka je pogreka u njemu sluajna.
Dijelovi teksta u kurzivu moja su osobna sjeanja na razdoblje provedeno u
TDF-u.

govorio, govorio upravo iz pozicije ene mislee,

osjeane, intuitivne, ali i analitine koja vrsto
zauzima svoj stav.

Theatre des femmes ili u prijevodu

Kazalite ena nije bio programatski
naziv. Rezultat je injenice da su u trenutku nastanka skupine u nju bile
ukljuene samo djevojke. Deki iz razreda su bili u publici, bodrili su i pljeskali, ali na scenu se nisu htjeli popeti,
objanjava Anica Tomi, osnivaica i
voditeljica skupine, tada uenica VII.
Zagrebake gimnazije te istodobno
polaznica ZKM-ova Uilita. Stoga je
Theatre des femmes od samoga poetka i svojim nazivom i onime o emu je u
svojim predstavama i performansima

Zavretkom srednjokolskoga obrazovanja na svojevrstan se nain zavrava i prva faza TDF-a, koji
ponovno poinje djelovati nakon jednogodinje
stanke, ovoga puta u drugaijem sastavu. Njegove
lanice sada su studentice zagrebakoga Filozofskog fakulteta na kojem Anica studira komparativnu
knjievnost i kroatistiku. Uz nju, jedina lanica iz staroga postava je Tihana uput Valent. Performansi
nastaju gerilski. Dogovori i probe odvijaju se u stankama izmeu ili pak iza predavanja. U hodnicima,
studentskoj kantini, praznim predavaonicama. Prvi
u nizu performansa je Olga na dopustu, izveden u
klubu Movara krajem 1998. godine, koji se tada
nalazio u Runjaninovoj ulici. Nadahnut dramom

Sedmogodinje djelovanje TDF-a zapoinje 1995.

godine. Probe se odvijaju u uionicama. TDF radi
svoju prvu predstavu Carevo ruho ili Kako vam
drago, dramsku sliicu s plesno-pjevakim dionicama u kojima se pokuavalo i glumiti, kako je opisuje sama Anica. Godine 1996. Anica pie adaptaciju
Exuperyjeva Malog princa, a potom reira predstavu
Mali princ nije mrtav, u kojoj i glumi.1 TDF je izvodi
na SKAZ-u te za nju dobiva odline kritike.2 Sljedei
projekt nastaje u travnju 1998. pod nazivom Biti, a
izvodi se na FAKI-ju, festivalu koji ve tada okuplja
brojne alternativne kazaline skupine.

Antona Pavlovia ehova Tri sestre, performans se koristio motivom odlaska. S kuferom i putokazom u ruci,
desetak Olgi TDF-a traile su svoj put prema Moskvi,
matale su o odlasku. I iako se Olga na dopustu poetski
razlikovala od buduih TDF-ovih performansa, ona je najavila socijalno-politiku angairanost, kritiko promiljanje tadanjeg stanja u zemlji. Pravo na izvedbu postalo je
pravo na miljenje i djelovanje. Svojom enjom za odlaskom Olga TDF-a na neki je nain najavila masovni odlazak mladih ljudi koji su odbijali sudjelovati u novonastaloj
poslijeratnoj stvarnosti ili se pak u njoj nisu snalazili, istodobno jasno detektirajui Hrvatsku kao zemlju koja e jo
dugo ivjeti u iekivanju boljih vremena. Ovaj je performans oznaio i moj ulazak u TDF. Anicu upoznajem na
hodniku Filozofskog fakulteta. Kao prijateljicu jedne od
izvoaica, poziva me da im pomognem oko izvedbe.
Odmah pristajem, iako jo uvijek ne znam o emu se
tono radi. Moja uloga ovdje je inspicijentska, a jedini
zadatak u dogovorenom trenutku pustiti glazbu. Pozorno
pratim, iekujem svoj trenutak, a onda nervozno pritiem gumb na CD-playeru, glazba mora poeti na sekundu, trenutak prije nego to e sve Olge istrati prema
Moskvi. Na sljedeoj izvedbi u auli Filozofskog fakulteta,
Anica mi obznanjuje da u, ako elim, uskoro postati
jedna od Olgi. Moram pozorno pratiti jednu od izvoaica
jer u umjesto nje sljedei put izvoditi. Nekoliko tjedana
kasnije, moja inspicijentska uloga zamijenjena je izvoakom. Performans izvodimo u Studentskom centru.
Oblaimo se i minkamo ispred samog ulaza u prostoriju.
Imamo samo jedan crveni ru, pa svaka od nas eka svoj
red. Stvari su nam porazbacane po podu, iz menze dolazi
miris jeftine hrane, iz susjednog WC-a ustajali vonj, a mi
se osjeamo vanije nego ikad. Izlazimo pred publiku.
Ozbiljne smo i koncentrirane. Ali iskustvo dramskih studija ovdje mi uope ne pomae. Imam tremu i uvjerena sam
da u zaboraviti barem jednu, ako ne i obje reenice koje
moram izgovoriti. Ipak uspijevam, trim kao Maa, Irina ili
Olga. Svejedno. Sve dok se ne poskliznem na proliveno
pivo i padnem. Pretvaram se da je ba tako moralo biti,
sve je to zbog te Olgine silne elje za odlaskom.
U travnju 1999. godine na zagrebakom Cvjetnom trgu
improvizirana je atletska staza, a TDF izvodi performans
Crni maraton. utim trakama tvrtke Zrinjevac izvoaica-

ma3 je obiljeen poligon za tranje. Trkaice, odjevene u

zelene atletske dresove, jedna za drugom optravaju
Cvjetni trg, pritom recitirajui djeju pjesmicu.4 Dan je planeta Zemlje. Zagaenost
Theatre des femmes ili u prikoju performas problematijevod
u Kazalite ena nije bio
zira dvostruka je: zagaenje Zemlje, ali i zagaenje programatski naziv. Rezultat
atmosfere u kojoj ivimo, je injenice da su u trenutku
koja nas sve vie pritie i nastanka skupine u nju
bile
Hrvatsku ini sve manjom i ukljuene sam
o djevojke.
manjom. Sljedei TDF-ov Stog
a je Theatre des femmes
performans izvodimo na
od samoga poetka i svojim
Filozofskom fakultetu na
nazivom i onime o emu je u
dan kada hrvatska nogometna reprezentacija igra svojim predstavama i perforjednu od svojih kvalifika- mansima govorio, govorio
cijskih utakmica. Lipanj upravo iz pozicije ene 
je 1999. godine. Perfor- mislee, osjeane, intui
tivne,
mans se zove Hrvatska ali i anal
itine  koja vrsto
poezija na hrvatski nain.
zauzima svoj stav.
Osam izvoaica svoje
zagrijavanje zapoinje ispred zgrade Filozofskog
fakulteta. Odjevene su u dresove hrvatske reprezentacije.
Na leima su im ispisana imena hrvatskih pjesnika i pisaca. Tre, rade unjeve, preskau uad. Utravanjem u
aulu dijele se u dvije skupine, dvije momadi. Utakmica
poinje. Publika navija. Na drugom kraju aule, nekolicina
izvoaica uporno recitira poeziju, nema publike, ali ne
odustaje. U jednom trenutku poinju recitirati Dinamovu
himnu. Ni to im ne donosi publiku. Silaze s improvizirane
konstrukcije i pridruuju se gledanju utakmice pjesnika.
Nekadanji uvari nacionalnog identiteta i intelektualne
misli prilagoavaju se novonastaloj situaciji, stih je zamijenjen nogometnom loptom, a oni postaju navijai. Na
mojim leima ispisano je ime Antuna Branka imia.
Borim se za loptu, ali ne uspijevam dati ni jedan gol. Neki
od gledatelja prilino se uivljuju u situaciju utakmice.
Navijaju glasno, u ruci dre pivo, izvikuju imena pjesnika.
Pada nekoliko golova, utakmica zavrava nerijeeno, a
jedan od gledatelja zadovoljan onim vienim poinje tresti svoju bocu piva i potom nas njom prska. Dres sam
posudila od prijatelja iz zgrade. On mi kasnije daje
instrukcije kako da ga operem i ispeglam. Na trideset
65

Olga na dopustu, aula

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

kovala
Iako se Olga na dopustu poetski razli
ona je
sa,
rman
perfo
ovih
TDFod buduih
ost,
iran
anga
tiku
-poli
alno
socij
vila
naja
u
ja
stan
a
kritiko promiljanje tadanjeg
na
o
prav
je
alo
post
bu
zemlji. Pravo na izved
miljenje i djelovanje.

66 I

KAZALITE 43I44_2010

stupnjeva, peglati preko maramice, nikako ne nasloniti

peglu izravno na sintetiku tkaninu dresa.
Nekoliko mjeseci poslije, u prosincu iste godine, Anica na
nekom buvljaku pronalazi staro izdanje beogradskog
asopisa Zum-reporter, a u njemu pismo apsolventice
Stomatolokog fakulteta iz 1977. godine.5 Nadahnut
upravo tim pismom nastaje performans Diplomirati da ili
ne.6 Socijalni angaman performansa korespondirao je s
opravdanim strahom mladih ljudi da nakon zavrenih
fakulteta nee pronai posao, u iji su prilog ile i statistike o porastu broja nezaposlenih. On je istodobno potvrdio, ali i najavio nevanost visokokolskog obrazovanja,
koje je ve tada postalo tek biografska injenica daleko
od jamstva kvalitetnog ivota. U Hrvatskoj se spremaju
izbori, performans je prvi put izveden u tada novootvorenom klubu Tvornica, na takozvanom Vote Partyju. Izvoaice su bile podijeljene u dvije skupine. Jedna skupina
na naslovno pitanje odluila je odgovoriti potvrdno, diploma je ve iza njih, a one se penju na stepenaste tribine
iznad kojih objeene na tanke ice vise naoale. Svaka od
njih svoje tijelo prilagoava poloaju naoala, zauzimajui
tako pozu objeenog tijela. Oko zapea zavezana im je
ceduljica s imenom i prezimenom, matinim brojem graana, nazivom fakulteta ija diploma krasi neku obiteljsku vitrinu te tonim vremenom smrti, predstavljajui namjeru kolektivnog samoubojstva i istodobno pesimistiki
strah od budunosti, u zemlji koja je ve gotovo sva obeanja iznevjerila. Druga skupina studentica, koja je naslovno pitanje odluila negirati, okuplja se u radnim akcijama obnavljanja zemlje te simboliki i drutva. Oko vrata
im vise iskaznice student servisa, koji je posredovao u
dobivanju posla okopavanje zemlje oko glavnih dravnih institucija ironizirano pjevanjem djeje pjesmice Kad
se male ruke sloe, sve se moe..., simbolikog mjesta
kolektivnog pamenja bive drave. Gledatelji su zbunjeni, ne znaju to da misle o vienom. Organizatori su ljuti,
padaju optube. Kau da smo eljeli ironizirati novu vlast,
tvrde da su nae negativne projekcije budunosti neosnovane, iako im u tome proturjee i najobinije statistike. I
mi smo zbunjene, stajale smo tamo s uvjerenjem da ljude
doista zanima to mislimo i da to imamo pravo rei. Svi su
se toliko zanijeli idejom slobode govora. Skupljamo naoale, sa stropa ostaju visjeti samo prazne ice. I dalje

mislimo to to mislimo, i dalje se pitamo to e biti kasnije, kad jednog dana nae vitrine budu krasili bordo tuljci
s diplomama.
Prolazi nekoliko mjeseci. U travnju 2000. godine TDF prvi
puta u ovom studentskom sastavu radi predstavu Ona
on.7 Bavi se ljubavlju, propalim i neuspjelim ljubavnim
vezama. Osim triju izvoaica u izvedbi sudjeluju i tri izvoaa. Predstava zapoinje na hladnom, mramornom podu
foajea dananjega Kazalita Knapp koreografiranom tantrikom igrom estero ljubavnika koji se polako iz mase
tijela izdvajaju u tri ljubavna para. Izvoai vode gledatelje u dvoranu. Izvedba se nastavlja na sceni, kombinira
mimske, plesne i dijaloke elemente te zavrava projekcijom svojevrsnog sna o ljubavi. Probe se ovaj put odvijaju
u glomaznoj predavaonici zagrebakog ETF-a, na pranjavom tepisonu pred
Gledatelji su zbunjeni, ne znaju
ispranjenim klupama.
to da misle o vienom.
Sastajemo se gotovo
svakodnevno mjesec
Organizatori su ljuti, padaju
dana. Anica donosi
optube. Kau da smo eljeli
scenarij za predstavu,
ironizirati novu vlast, tvrde da
tekst je sastavljen od
su nae negativne projekcije
ulomaka raznih autobudunosti neosnovane, iako
ra. Anica od nas trai
im u tome proturjee i najobida u jednoj sceni isprinije statistike. I mi smo zbunjeamo osobne ljubavne
ne, stajale smo tamo s uvjereprie. Ne spominjemo
realna imena, ona
njem da ljude doista zanima
nam nisu bitna, cilj
to mislimo i da to imamo
nam je uplesti nae
pravo rei. Svi su se toliko
intimne osjeaje u
zanijeli idejom slobode govora.
tkivo predstave.
U studenom 2000. godine Anica nas
okuplja oko nove ideje. Velike najave o kraju stoljea i
elja za promjenom bile su polazna toka performansa.
Na kraju stoljea ili kako je dvanaest ena pojelo svu
hranu iz menze za istim stolom.8 Dvanaest ena sjedi za
velikim, dugakim stolom. Pred njima je rasprostrta hrana
iz menze koja ironizira velike gozbe. Jedna po jedna,
dogovorenim redoslijedom, priaju svoje prie. Njihovi
iskazi predstavljaju svojevrsno sumiranje njihovih osobnih povijesti, promaenih odluka i iznevjerenih oekivanja. Jedna od izvoaica tijekom cijele izvedbe na papir67

natim vreicama portretira ostale. Ti isti papirnati portreti

kasnije e posluiti kao maske koje izvoaice na kraju
performansa, nakon to se razodjenu, stavljaju na glavu,
gotovo ritualno odlazei u smjeru putokaza na kojem je
velikim slovima napisano KRAJ STOLJEA. Tekstove dobivamo na jednoj od ukupno tri probe po principu sluaja.
Anica ih donosi na komadima papira, ispisane rukom.
Sjedimo u auli Filozofskog fakulteta. Izvlaimo, jedna po
jedna, znatieljne, a potom ih pretvaramo u vlastite iskaze. Odmah zapoinjemo probu, subota je i na hodnicima
nema puno studenata, ali oni koji povremeno prolaze,
zaustavljaju se poput gledatelja i ve se sama proba pretvara u izvedbu. Iako rijei nisu nae, govorimo o sebi i u
svoje ime. Nekoliko dana poslije performans izvodimo u
MM centru. Prvi put smo u klasinoj poziciji izvoa gledatelj, stol je prepun jeftine studentske hrane, jedemo i
priamo, skidamo se i odlazimo. Netko nas snima kamerom, kasnije se ispostavlja da je to televizijska ekipa emisije V-effekt.
Kako vrijeme prolazi, interes ostalih izvoaica za kazalite opada. Neke odlaze iz zemlje, neke se zapoljavaju,
neke se posveuju iskljuivo studiranju, a nekima se jednostavno vie ne da. U TDF-u sada ostajemo samo Anica
i ja. U lipnju 2001. godine izvodimo performans Ne ja koji
nastaje na temelju istoimenoga teksta Samuela Becketta.
U njemu sudjeluju samo dvije izvoaice. Prva izvoaica
stoji naga pred publikom. Ispred nje maleni limeni lavor s
vodom. Ona se umiva, moi kosu, oblai bijele najlonke.
Lice i grudi premazuje bijelom bojom. Potom se umiri,
ispred nje pali se podni projektor. U pozadini, na velikoj
limenoj bavi sjedi druga izvoaica, obuena je u crno. I
lice joj je premazano crnom bojom, samo se usta crvene.
Iz zvunika se zauje tekst Samuela Becketta Ne ja. Usta
se pokreu, pokuavaju uhvatiti tekst. Prva izvoaica
poinje se udarati po tijelu, sve jae i jae, isputa neartikulirane zvukove, krikove, jecaje. Boli je, i publika osjea
bol. Snimak teksta Samuela Becketta snimamo u jednoj
od uionica zagrebakog ETF-a. Na starom Aniinu kasetofonu, na danas ve zaboravljenim kasetama, bez pripreme i tonske opreme. Ja stiem record, a Anica jednostavno poinje itati, preskae reenice, izvedba je trenutna. U jednom trenutku odlazi u apat, potom prekida
itanje. Zaustavljam kasetu i spremam je u torbu. Sljedei
68 I

KAZALITE 43I44_2010

Ne ja, Attack!

dan izvodimo. Iz kupaonice uzimam stari limeni lavor koji

je pripadao mojoj baki, Anica donosi bijelu kremu, crno
sjajilo za oi i bijele najlonke. Performans kasnije, u neto
izmijenjenu obliku, izvodimo kao dio off-programa Eurokaza, u prostorima Attacka koji se tada nalazi u Tvornici
Jedinstvo.
Nakon toga ponovno dolazi do stanke, gotovo jednogodinje. U svibnju 2001. godine u Poreu TDF izvodi performans Transubjektiviteti ili varijacije meditacija,9 u prostorima stare naputene tvornice kao dio skupa Femisfera. U njemu se prije svega ustraje na atmosferi i stvaranju izvoakog materijala u ijem produciranju sudjeluje i publika. Mjesto izvedbe nalazi se kraj mora, na malenom platou na kojem je postavljena drvena pregrada.
Jedna od izvoaica izabire jednog od gledatelja, odvodi
ga iza pregrade gdje gledatelj na papiri zapisuje svoje
asocijacije na sadanji trenutak. Putem improviziranoga
mehanizma papiri se alje izvoaici koja je u vidnom
polju publike ograenom uetom. Izvoaica potom na
temelju sadraja papiria stvara svoj izvedbeni materijal
koji pak opet u publici izaziva asocijativne nizove. U Pore
stiemo dan ranije: Anica, Vanja i ja. Smjetaju nas u stari
hotel na rivi, eemo Poreom, pijemo kavu i smijemo se
turistima. Predveer razgledavamo tvornicu, izabiremo
mjesto za izvedbu. Sljedei dan, od ranog se jutra pripremamo za izvedbu. Nosimo kroz grad kante boje, kistove i
metle. Ureujemo scenu, vrue je, a mi bojamo drvenu
pregradu, kupujemo page, istimo betonski plato. Potom
ekamo da padne no kako bismo mogle poeti s izved-

bom. Umorne smo i koncentrirane iskljuivo na sadanji

trenutak. Publika se lako uivljava u svoj zadatak, mataju s pogledom na more. Ispisane papirie poklanjamo im
kao sjeanje na jedan trenutak. A onda odlazimo u
Zagreb, polaemo ispite i putujemo na more. Dobivamo
poziv od bjelovarske BUKE da sudjelujemo na promociji
prvog broja njihova asopisa. Na moru nastaje ideja za
hepening Intermezzo u valove, svojevrsni hommage
Virginiji Woolf ili, tonije reeno, njezinu romanu Valovi. U
njemu je sve podreeno publici kao da se cijeli dogaaj
pretvara u slavljenje onog drugoga, onoga s druge strane.
Hepening traje dvadeset minuta, ponavlja se petnaestak
puta, tako da se vrijeme izvedbe rastee na pet sati. U
svakom hepeningu sudjeluje pet gledatelja i pet izvoaa.10 Svaki izvoa zaduen je za jednoga gledatelja. Prije
ulaska u prostor dogaaja gledatelju se preko oiju stavlja povez te mu se skidaju cipele, a on sam potpuno se
preputa izvoau. Izvoa ga vodi po prostoru. Gledatelj
pod nogama osjea pijesak koji je razasut po podu.
Unutar te etnje po pijesku zaustavlja se na nekoliko
punktova. Na svakom punktu stimuliraju se njegova osjetila masira ga se, hrani ga se, umiva ga se, peru mu se
noge, pjeva mu se, plee se s njim. Nakon to proe sve
punktove, gledatelja se odvodi u zatvoren prostor, smjeta ga se na pod, na jastuk, s oiju mu se skida povez te
ga se ostavlja da u drutvu ostalih gledatelja nekoliko
minuta promatra projekciju valova. U Bjelovar dolazimo
na dan izvedbe, u prenatrpanu autu. Prtljanik je pun
materijala za hepening. Pijesak, morsku vodu, mirisno
bilje, masline i vino donijele smo s Braa na kojem provodimo dio tog ljeta. S nama su Vanja, Damir, Katarina i
Kristina. Istovarujemo stvari, pripremamo prostor, a
potom kreemo, sve do iznemoglosti. Ljudi ekaju u redu
da uu. Jedan od gledatelja zahvaljuje nam jer ove godine nije mogao ii na more, a sada se osjea kao da je
tamo bio. Damir sve dokumentira fotoaparatom.
U travnju 2003. godine TDF izvodi Ne ja ili Orijentacijsko
hodanje11 koji je uz sebe nosio oznaku performativna
igra. Izveden je u Teatru EXIT kao dio programa prvog
Queer Festivala i bio je svojevrsni nastavak performansa
Ne ja, iji se snimak i koristio u samoj izvedbi. Kao performativna igra on je u sebi sadravao i ono spontano i
namjerno i represivno i oslobaajue, a ovisio je prven-

stveno o gledateljevu pristajanju na sudjelovanje.

Gledatelj je postao igra koji je prije ulaska na scenu
dobio pravila igre i putokaz kojim se tijekom izvedbe kretao. Unutar igre na sceni zadravao se na pojedinim punktovima. Svaki punkt od njega je oekivao odreeni angaman, a cjelina punktova davala mu je interpretacijsku
slobodu. Fragmente je naknadno povezivao u cjelinu, a na
njegovu interpretaciju utjecao je i redoslijed kojim je prolazio punktove. Svaka igra trajala je pola sata, a u svakoj
igri moglo je sudjelovati devet gledatelja, tako da se ona
izvodila est puta, jedna za drugom. Punktovi na kojima
se gledatelj zadravao problematizirali su pitanje formiranja identiteta, a samo se na dva punkta gledatelj susretao
s izvoaima. Oni su bili smjeteni u dvije zatvorene
komore, gledatelj ih je gledao kroz nekoliko za to predvienih otvora, kroz koje im je davao odreene izvedbene
zadatke, izravno utjeui na njihovu izvedbu. Tijekom
izvedbe osigurava nas policija, jer su organizatori festivala upozoreni da je cijeli kontekst rizian. Ali ne dogaa se
ni jedan incident. Ne ja ili orijentacijsko hodanje izvodimo
jo jedanput u dananjem Kazalitu Knapp, bez policijskog uvanja.
U sklopu festivala Karantena u kolovozu 2003. godine u
Dubrovniku izveden je svojevrsni nastavak porekog performansa koji dobiva naziv Transubjektiviteti varijacije
meditacija 2. dio.12 Prostor izvedbe podijeljen je na tri
dijela. Sredinji ograeni dio ispunjen je malenim kamenim oblucima i konopima s kojih vise ispisani papiri.
Ostala dva dijela koriste pronaeni prostor, Anica izvodi
na kamenim stubama, a nasuprot nje Ivana ispred kamenog zida s otvorom u obliku eljeznih vrata kroz koja se
vidi more. U prvom dijelu performansa njihove su izvedbe
odvojene, dok se u drugom spajaju upravo u sredinjem
prostoru, unutar kojeg gledatelji dobivaju priliku da na
izvoaka tijela ispisuju vlastite asocijacije vienog. U
festivalskoj knjiici organizatori ga opisuju na ovaj nain:
... performans Anice Tomi i Theatre des Femmes kroz
trostruku interakciju zahtijeva panju i mentalnu participaciju promatraa, odbacuju ideju nepromjenjivog i unikatnog umjetnikog proizvoda, i trae alternative ne samo
ogranienom prostoru umjetnikih galerija, ve i linearnom, autoritativnom, logikom i statikom mukom modelu, kojem suprotstavlja oralno, fluktuirajue, asocijativ69

no, ensko. Performans stvara paralelne svjetove meditacija i zadravanja trenutka sadanjosti i to: stvarnu
sadanjost (ena u meditativnoj situaciji iznosi svoje asocijativne misli), potom reproduciranu sadanjost (performerica koja izvodi misli ene) te primljenu sadanjost
(gledateljice koje doivljavaju prvotnu misao na temelju
tijela performerice)...

Transubjektiviteti ili varijacije meditacija, Bjelovar

Performas Transubjektiviteti ili varijacije meditacija 2. dio

ujedno je i posljednji performans TDF-a. Anica i ja u tom
trenutku zavravamo prvu godinu na Akademiji dramske
umjetnosti te uskoro poinjemo raditi u kazalitima kao
redateljica i kao dramaturginja. Prestanak postojanja
TDF-a dogodio se bezbolno i posve prirodno. U svojoj misli
on na neki nain postoji i danas, prije svega u posveenosti i odgovornosti prema onome to radimo. Uvjeti su se
promijenili, ali misao i namjera ostale su iste. Za mene
osobno njegovo je znaenje dvostruko. S jedne strane
izvoako me iskustvo usmjerilo prema mom istinskom
interesu dramaturgiji, jednako kao to je omoguilo i
prvu fazu umjetnikog sazrijevanja. S druge strane,
Aniina i moja dananja suradnja ne bi bila mogua bez
kratke povijesti TDF-a. Kroz nju smo prije svega postale i
ostale najbolje prijateljice, prepoznale smo se kao ljudi.
Upravo na temelju tog prepoznavanja danas nastaju svi
nai projekti.

3
4

70 I

KAZALITE 43I44_2010

Igraju: Anica Tomi, Tihana uput Valent, Petra Mateljan,

Mirna Adamovi, Dunja Dawidowsky, Saenjka Karaole,
Sandra Dupko, Monika Kovai.
U svakom detalju promiljena predstava ve od samog
naslova najavljuje reaktualizaciju tekstualnog predloka (...)
oivljavanje Malog princa poinje prije kazaline postave, trenutkom kada se uenica Anica Tomi odluila proitati
Exuperyjevu prozu ne vie kao bajku, ve kao egzistencijalistiku dramu koja postavlja ivotno, pa odatle i u dramskom
smislu relevantna pitanja (Sibila Petlevski); Jedna od najboljih predstava ovogodinjeg susreta dogodila se ve prvog
dana susreta. (...) Ova predstava je vrlo dobro osmiljena,
dramaturki jasna s nevjerojatno preciznim voenjem glumaca tj. glumica poto su sve lanice ansambla uenice, kao
i njihova voditeljica. (...) Ovo je pravo malo kazalino udo

9
10
11

12

(Petar Veek); Predstava je jedan mali dragulj ovogodinjeg

SKAZ-a (Helena Buljan). Sve kritike objavljene su u Izvjeu
o programu 21. susreta kazalinih amatera 14.-25. 4. 1997.
godine.
Izvoaice su Anica Tomi, Sonja Desnica i Maja Kova.
Zemlja je mala ko Anina glava, puna je ala i raznih budala.
Ona je spremna na razne gubitke, ali ne i na ratne bitke.
Plavo joj nebo, zelena joj trava, od vike na zemlji boli je glava.
Tiinu voli ko pametna glava.
Zvijezde joj djeca, mjesec joj mu.
Luda ta zemlja ko pospani pu.
Zemlja je lijepa, ona je dama,
Ona je naa dragocjena mama.
(stihovi: Anica Tomi, 8 godina)
Da li da diplomiram?
Dragi gospodine urednie, to vi mislite, da li da diplomiram?
Da li je po vaem miljenju pametno da to uinim u ovom trenutku? Ne bih htela diplomirati, a da vas prethodno ne
pitam. Moda ne raspolaete sa dovoljno podatka o mom
sluaju da biste mi dali toan odgovor. Pa evo nekih: Veoma
dobra sam studentica. Roditelji su mi skromnog materijalnog
stanja, a imam brata i sestru. Otac je elio da ja kao najstarija studiram, pa je razumljivo da jedva eka moju diplomu, a
ja pitam sebe i Vas da li u se prevariti ako diplomiram?
Naime, od kada sam poela studirati moj standard se popravio: dobila sam studentski dom, bonove za hranu, povlastice
za vonju, jeftinije karte za pozorite... I sad ako diplomiram
sve u to izgubiti i morat u na burzu, jer za moju struku
treba veza za zapoljavanje. Pa eto, Vas pitam to da inim?
Da li da diplomiram i izgubim sve povlastice i sedim kui bez
posla ili da se jo malo vozim, jedem, grijem bez diplome.
Molim da mi odgovorite, jer za mene je ovo pitanje ivota i
smrti! Srana Gojenovi, apsolventica Stomatolokog fakulteta u Beogradu.
Izvoaice su Anica Tomi, Vanja Jambrovi, Ivana
Marinkovi, Ana Brnardi, Tanja, Lana Biani, Jelena
Kovai, te Tanja, Ivana i Nikolina ijih se prezimena danas,
naalost, vie ne sjeam.
Izvoai su Anica Tomi, Lana Biani, Jelena Kovai,
Marjan Mihaldinec, Vjeran Vukainovi / Maksimilijan
Ruinski, Ante Jelui.
Izvoaice su Anica Tomi, Ana Brnardi, Lana Biani, Ivana
Marinkovi, Marta Ceroveki, Marijana Mijatovi, Kristina
Tomi, Sanela Kardaevi, Jelena Kovai, te Tanja, Ivana i
Nikolina ijih se prezimena danas, naalost, vie ne sjeam.
Izvoaica je Anica Tomi, a animatorice Vanja Jambrovi i
Jelena Kovai.
Izvoaice su Anica Tomi, Kristina Tomi, Vanja Jambrovi,
Katarina Kolega i Jelena Kovai.
Izvoai su Anica Tomi i Luka Dragi, a kontrolori igre Petra
Radin i Jelena Kovai.
Izvoaice su Anica Tomi, Ivana Roi, Mirta Puhlovski,
Jelena Kovai.

71

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Anica Tomi

Not your bitch!

okuaj davanja osvrta na djelovanje grupe Not your bitch! suoio
me sa zapanjujuom injenicom
da gotovo nitko od nas u to vrijeme nije
nita arhivirao osim pokoje kopije najave ili pak programia predstave.
Tekst ine tek fragmenti vlastitog sjeanja, ulomci sauvanih lanaka ili osvrta
o druini bez datuma, te razgovor s Majom Kova (koja trenutno studira filmsku reiju u Pragu) voen trinaest godina poslije putem e-maila. Ovaj je osvrt
dakle subjektivan, isprekidan i pomalo
izofreni fragment nikad ispisanog lanka o druini, pokuaj (ne)objektivnog
osvrta i rekonstrukcije vremena u kojem smo mislile da mijenjamo svijet.

I .REVOLT 1997. godine

Aasocijacije nastale iz razgovora s
Majom Kova i Anicom Tomi1
Dramska druina Not your bitch! osnovana je krajem 1996. godine. Nastupajui s pomalo feministikih pozicija
postale su prave mlade predstavnice
novog iitavanja feminizma (...) osnovana je kao reakcija na bijedu dogaanja u kazalinom ivotu, a osnivaice su
72 I

KAZALITE 43I44_2010

bile Maja Kova, Sanja Hrenar i Marina Petkovi,

sve polaznice X. gimnazije, pa je grupa jedno vrijeme djelovala u okviru nje, da bi se kasnije registrirala kao dio Grupe mladih Post Pesimista Antiratne
kampanje Hrvatske. Druinom drmaju tri njene osnivaice i Anica Tomi (koja se prikljuuje 1997. godine).
lanovi su mladi ljudi, srednjokolci i studenti, a svi
polaznici ZeKaeMovog dramskog studija. Maja
Kova, Marina Petkovi i Sanja Hrenar igraju u obje
predstave (Gole i elave, te Ja te volim manje ili suvie...), a u drugoj su jo Anica Tomi, Iva osi-Dragan, Sonja Desnica, Marko Makovii, Marijan Mihaldinec, Tomislav Belko-Hunjak, Marko opor i
Hrvoje Perc.
Gole i elave naziv je njihove prve predstave, koja je
proglaena jednom od tri najbolje na Lidranu 1997.
godine, i jednom od etiri najbolje na 1. FKAZ-u, a
njom su osvojile i nagradu za najbolje glumice na
37. festivalu hrvatskih kazalinih amatera koji je
odran u Murteru. Maja pie: Predstavu pokazujemo u obliku kaleidoskopa, gdje otvoreno, odnosno
zatvoreno, zadravamo nuni odmak izmeu stvarnog i izmiljenog (umjetnikog) ivota.2 teta to
vie djevojke ne igraju tu predstavu.
Ja te volim, manje ili suvie, izoblieno pokvarenou kao to je ostali svijet, ako se pokvarenost moe
objasniti kao nain na koji drugi ljudi misle pogaate, to je naziv njihove druge predstave. Osmislile

Gole i elave

su je, reirale i koreografirale M. Kova i A. Tomi, a odgovornost za tehniku podijelili su Mario Kova i Kristina
Tomi. Predstava se bavi problemom muko-enskih
odnosa, ukazuje na negativnost bilo koje dominacije i
iskazuje tenju za jednakou ena i mukaraca. S Ja te
volim... nastupile su na 2. FKAZ-u, 38. FHKA-u (Stari Grad
na Hvaru) i na 4. PUF-u. Takoer, teta to vie ne igra.

Mi smo radili to god smo htjeli, nismo imali podrku

institucija jer nam nisu trebale. Postavili smo se kao
mladi kreativni ljudi koji se bave alternativnim kazalitem i koji su osnovali mikrokozmos unutar svog
neaktivnog okruenja.

II. REVOLT 2010. godine

Maja: Poetni impuls predstavljala je potreba za kreativnim izraavanjem osobnih ideja kroz glas, tijelo i osjeaje. Imala je veze s politikom situacijom u Hrvatskoj
1990-ih jer okolina nije imala sluha za pozitivno i humano razmiljanje o razvoju ovjeka kao individue koja istrauje samog sebe i svoje potencijale. Temeljne misli hrvatskog ovjeka bile su: zgazi, ubij, slijepo izvravaj naredbe,
budi rtva, budi ponosan, raaj hrvatsku djecu... Imala
sam potrebu izdvojiti se kao pojedinac, a ne biti dio hrvatske mase. U stvari, mislim da nije bilo nikakve komunikacije izmeu politikih i kulturnih institucija i nas mladih.
Mi smo radili to god smo htjeli, nismo imali podrku institucija jer nam nisu trebale. Postavili smo se kao mladi
kreativni ljudi koji se bave alternativnim kazalitem i koji
su osnovali mikrokozmos unutar svog neaktivnog okruenja.

Razgovor Maje Kova i Anice Tomi (trinaest godina poslije putem e-maila)

Anica: Koja je bila osnovna ideja grupe? Mislim na strukturu, ali i na sadraje koje si u njoj iznosila.

Anica: Koji je bio poetni impuls da uope osnuje grupu,

je li ona imala veze s politikom i drutvenom situacijom
u Hrvatskoj devedesetih i je li njeno osnivanje bilo vezano
s tadanjom negacijom kulture mladih od raznih politikih
i kulturnih institucija?

Maja: U poetku je to bilo istraivanje samog sebe, vrsta

kreativnih izraavanja i naravno iznoenje ideja koje su
nas zanimale. Bavili smo se osobnim identitetom openito i unutar drutva koje nam je namijenilo neku ulogu,
npr. biti ena, biti uenik...

Publika prema njima nije ravnoduna, niti umjerena u

ocjeni. Ili ih primaju kao neto novo, svjee, kvalitetno i
fenomenalno ili ih odbacuju kao neto bedasto, perverzno, bolesno...
Brucoice, Maja studira za tetu u vrtiu, a Anica je upisala kroatistiku i komparativnu knjievnost na Filozofskom.
Ne ele na zagrebaku ADU...

73

Zanimala nas je mogunost raskidanja

sa starim razmiljanjima, tradicijom, i
otkrivanje neega to nam je zajedniko,
a to je biti prvenstveno ovjek, a onda
izabrati svojom voljom rod kroz koji
emo komunicirati s okolinom.

Anica:: Na koji nain su nastajali materijali izvedaba za

dvije predstave koje je grupa napravila? Kako si okupljala
izvoae?
Maja: Materijali su nastajali kroz grupne sastanke i probe
na kojima smo izmjenjivali iskustva i ideje koje smo htjeli
podijeliti s publikom. Zaetnice grupe smo bile Sanja
Hrenar, Marina Petkovi i ja. Nakon toga su nam se pridruili Anica Tomi i nekolicina prijatelja koji su i sami
htjeli iznijeti svoje estetsko i tematsko vienje kazalinog
izraavanja. Imali smo psiholoki, filozofski i poetski razliite poglede na svijet i umjetnost, i to je bila odlina kombinacija za meusobno obogaivanje. Kada bih izdvajala
neka imena koja su utjecala na na rad onda bi to bile
Sylvia Plath i Pina Bausch.
Anica: Moe li ukratko prezentirati te predstave i mjesta
na kojima su se one izvodile?
Maja: Prva predstava se trebala zvati Crtii, ru za usne ili
samoubojstvo, no kako je prva izvedba bila na Lidranu,
kola koju smo sve tri pohaale nije htjela prijaviti predstavu pod tim nazivom radi tada recentnog sluaja
samoubojstva jednog uenika. Stoga smo se odluile za
alternativni naziv Gole i elave koji je zadran i za sve
budue izvedbe. Tada smo ile u trei i etvrti razred srednje kole i zanimali su nas utjecaji iz okoline koji na nas
djeluju posredno ili neposredno te njihove posljedice. Od
obitelji, raznih medija ili kole kao institucije. Zanimalo
74 I

KAZALITE 43I44_2010

tadanju kulturnu situaciju u alternativnim krugovima?

Maja: Mislim da smo uspjeli promijeniti modus klasinog
kazalinog izraavanja. Zanimalo nas je sjedinjenje autorskih ideja, osobnih emocionalnih senzacija i tijela kao
izraajnoga sredstva. Dakle osjetila, tijelo i intelekt koristili smo kao jedan prirodni sveobuhvatni mehanizam. Ne
znam jesmo li mi utjecali na tadanju kulturnu situaciju u
alternativnim krugovima, ali znam da me izrazito veselila
injenica da nismo jedini koji su imali to rei. Postojala je
velika scena amaterskih kazalinih grupa, pogotovo onih
koji su htjeli iznositi svoja iskustva i pokazati produkte
svojih istraivanja.

Ja te volim, manje ili suvie, izoblieno pokvarenou

kao to je ostali svijet, ako se pokvarenost moe
objasniti kao nain na koji drugi ljudi misle...

Anica: to su konkretno tebi donijele te izvedbe i sam rad

na predstavama? Jesu li te na neki nain preusmjerile i
uputile prema drugom mediju, s obzirom na to da trenutno studira filmsku reiju u Pragu?

nas je postavljanje pitanja i davanje moguih odgovora o

duboko ukorijenjenim obrascima ovjekovog konformizma ili buntu prema odgovarajuim nainima ponaanja i
razmiljanja. Predstavu smo igrali svuda, od Lidrana do
raznih klubova i kazalinih prostora, te u razne svrhe, od
proslave povodom Dana ena do raznih alternativnih dogaanja. Sljedea, a ujedno i zadnja predstava bila je Ja
te volim, manje ili suvie, izoblieno pokvarenou kao
to je ostali svijet, ako se pokvarenost moe objasniti kao
nain na koji drugi ljudi misle... U toj predstavi smo se
bavili fizikim teatrom. Probali smo prikazati (ne)prihvaanje predrasuda oko mukih i enskih uloga koje nam je
drutvo nametnulo, npr. mukarci su stvoreni da budu
vojnici, a ene seksualni objekti. Ekperimentirali smo sa
zamjenama uloga: kako bi bilo da mukarci nose kombine, a ene maskirna odijela? Tko bi kome brijao noge, a
tko kome priutio orgazme? Zanimala nas je mogunost
raskidanja sa starim razmiljanjima, tradicijom, i otkrivanje neega to nam je zajedniko, a to je biti prvenstveno
ovjek, a onda izabrati svojom voljom rod kroz koji emo
komunicirati s okolinom. Probali smo odgovoriti na pitanje: obiljeava li nas rod od samog roenja ili nam obitelj
i drutvo nametnu specificne muke i enske karakteristike?

Maja: Meni su izvedbe tih predstava omoguile prezentirati osobna vienja svijeta oko mene i svijeta u meni.
Htjela sam djelovati svim svojim biem na pasivnu okolinu i pojedince koji su imali potencijal da izau van iz svojih ustajalih i uspavanih intelektualnih i emotivnih granica. Proces rada na predstavama bio je najzanimljiviji dio
jer smo na taj nain putovali kroz nove ili ve iskuane
dimenzije vlastitih individualnih razliitosti i uspjeli povrh
svega uivati kao kolektiv koji izbacuje odreenu energiju
iz sebe. Moj ulazak u novi medij je zadnji impuls da ostvarim autorski izriaj. Voljela bih se u budunosti u stvari
baviti pedagokim radom jer nakon osobnog razvoja koji
nije zavrio, ali za kojeg mislim da je doivio svoj umjetniki maksimum, elim jedino utjecati i uivati u prirodnosti
i spontanosti djece i mladih kojima trebaju modeli, a ne
kritika.

Anica: Smatra li da je grupa uspjela neto promijeniti

stvoriti neki novi oblik izriaja ili barem utjecati na

III. REVOLT
Epilog
Not your bitch! prestao je s djelovanjem vrlo brzo nakon
jedne od zadnjih izvedaba na FZKA-a u prosincu 1998.
godine. U to vrijeme uistinu smo vjerovale da mijenjamo,
ne samo kazalite, ve i ljude koji su dolazili gledati nae
predstave. Tada nismo mislile da e nam kazalite postati profesija. Vjerovale smo da grupne dinamike uistinu
mogu mijenjati loe okolnosti, a i danas se borimo za isto,

zadravajui etike i estetske postavke koje smo si zacrtale jo u tim danima. No, danas je odgovornost vea, a
elja da s istim entuzijazmom, ali i individualnom odgovornou zarazimo i ostale, ponekad je teko provediva.
ini mi se da je upravo ta vrsta izofrenog ludila, upornosti i iskrenosti jedini nain da se kazalite ponovno pretvori u ono to jest: mjesto sveanosti i obreda te vraanja
nama samima.
1 Sljedei fragmenti objavljeni su u asopisu Revolt, za kojeg
smo Maja i ja govorile, ako se dobro sjeam, 1997. godine.
Naslov rubrike bio je Incognito vodi po alternativnim kazalinim skupinama, a razgovor i osvrt na rad skupine potpisao
je Dalibor Jurii.
Gole i elave, sinopsis po slikama. 1. slika: ispod bijele plahte tri djevojke, pokazujui svoju prisutnost hihotanjem, upuuju na stvaranje novih oblika, odnosno novog ivota. 2.
slika: oblaenjem odjee postaju stvarne osobe koje iznose
gledateljima podatke o sebi. 3. slika: djetinjstvo nam je obiljeeno individualnim srameljivim pokretima, koji e na kraju izrasti u zajedniki otkaeni ples i igru. 4. slika: djevojke se
minkaju i time pokazuju ulazak u svijet odraslih, iznoenjem
iskrenih detalja iz svog ivota nude otvorena vrata u svijet
intime. 5. slika: unutranju sliku svijeta otkrivaju iz novinskih
lanaka i shvaaju da enu moemo grliti, ljubiti, ali i silovati. 6. slika: ogorene su tom spoznajom, njihov potisnuti senzibilitet i osjeaji burno se oslobaaju u histeriji. 7. slika: morbidno i iskrivljeno vienje sebe samih i svijeta koji ih okruuje zavrava vriskom i skidanjem odjee. 8. slika: lutke iz izloga dobivaju njihove karakteristike, a one postaju gole i elave poput tih neivih lutaka. Djelomino preuzeto iz Zbornik
drama i predloaka za igre praizvedenih u programu 21.
SKAZA-a, Zagreb, 1997.
2 Zbornik drama i predloaka za igre praizvedenih u programu
21. SKAZA-a, Zagreb, 1997.
Izjave publike nakon izvedbe na 38. FHKA-u: Jako me se
dojmilo (studentica iz Zagreba); Ovi su pobjegli iz Vrapa
(Vlatka Tomi, uenica); Odlino! Ispoetka naporno. Pljucanje na kraju je osvjeilo! (Ivica Domani, glumac); porkarije! Nita ne kapim. Gole guzice. (Vinka Dragievi, umirovljenica); Svia mi se scena sa pljuvanjem i feministikim
stavom. Divni su, jedan od najjaih alternativnih teatara u
Zagrebu. (Mislav Bezovnik Magla, glumac); Grubo. (Ivo
Vahovi, uenik); Super. Sjajni su. Super koncentracija, relaksirani su. Svia mi se scena silovanja. Odlino obraena
tema muko-enskih odnosa. (Vedrana etkovi, glumica)
Usp. Bilten 38. FHKA, Stari Grad na Hvaru, 1998.
U meuvremenu Maja je diplomirala na Pedagokoj akademiji i upisala filmsku reiju na prakoj FAMI, dok je Anica
diplomirala kroatistiku i komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu te kazalinu reiju i radiofoniju na ADU u
Zagrebu.

75

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Davor Pavia

Teatar G i skupina Elmer

agrebaki kazalini amaterizam
krajem devedesetih izaao je iz
zatija uzrokovanoga ratnim
dogaanjima u Hrvatskoj okupljajui
mlade ljude i kazaline entuzijaste.
Kazaline skupine formirale su se se
oko kulturnih centara, KUD-ova, kola,
gradskih kazalita te nezavisnih inicijativa i produkcija. U odnosu na zagrebake amaterske dramske druine krajem
osamdesetih, koje su se na tragu amaterskih kazalita Barunaste revolucije
u tadanjoj ehoslovakoj esto bavile
kritikom drutva i drutvenoga ureenja, krajem devedesetih malo njih istraivalo je scensku igru s politikim konotacijama. S obzirom na njihovu estetiku
i tematiku kojom su se bavile, mogli
bismo ih podijeliti u tri glavne kategorije. Prvu predstavljaju kazalini amateri
koji uglavnom djeluju u sastavu KUDova te stvaraju predstave na dijalektu
jer je njihova tematika vezana uz ouvanje kulturne batine. Druga skupina
kazalinih amatera jasno je odreena
kazalinim pravcem srednje struje, a
predstave radi prema postojeim dramskim tekstovima ili onima koje su sami
napisali. Samo su posljednju skupinu
inile druine i pojedinci koji su imali
jasnu potrebu za slanjem vlastite poru-

76 I

KAZALITE 43I44_2010

Najvie problema izazvao je tekst koji

je bio izgovoren kao dio televizijskoga
dnevnika, jasno aludirajui na cenzuru
i filtr iran je vijes ti javn e tele vizij
e:
Vijesti iz svijeta. U naoj zemlji je najbolje! U niti jednoj zemlji nije kao
u
naoj! To su bile vijesti iz svijeta!
ke i promiljanjem drugaijega scenskoga izriaja.
Njihove predstave uglavnom su balansirale izmeu
performansa i kazalita, gotovo u pravilu koristei
suvremene medije i tehnologiju (internet, CD i MD
disk, LCD projektore, dim-strojeve i slino). Rukopis
pojedine skupine gotovo je uvijek pripadao redatelju, koji je uz nekoliko stalnih glumaca uglavnom bio
okosnica druine, dok su ostali lanovi fluktuirali
ponekad sudjelujui u vie scenskih projekata
istvremeno.
Za razliku od od razdoblja osamdesetih godina kad
su lanovi druina bili privreni svojim amaterskim
kazalitima, koja su okupljala mlade i kreativne
ljude povezane prijateljskim odnosima i djelovala
kao zatvorene cjeline, glumci i redatelji krajem devedesetih esto su prelazili iz druine u druinu, ili
ponekad bili lanovi vie njih odjednom, to je znalo
biti razlogom smanjene kvalitete scenske izvedbe.
Druine su raspolagale minimalnim ili nikakvim
budetima, predstave kao i scenografije uglavnom
su bile jednostavne, izvedbe su u prosjeku trajale
kratko, a nastup je esto bio nepripremljen, neuvjerljiv i upitne kvalitete. Nedostatak strunoga vodstva
i kazalinih pedagoga bio je jasno vidljiv u neizraenom scenskom govoru i pokretu kao i neujednaenoj strukturi predstave i izvedbe, no nekim kazali-

Elmer

nim druinama ionako je jedini cilj bio nastup na amaterskim festivalima te su grupe nerijetko nastajale u trenutku ispunjavanja prijavnoga obrasca i nestajale nakon
zavretka festivala. Predstave su se uglavnom izvodile u
KUD-ovima, Kulturnim centrima i studentskim klubovima,
a bile su slabo posjeene. Jedina manifestacija koja je
nudila mogunost nastupanja pred irom publikom, kolegama iz ostalih dramskih druina te pred strunim povjerenstvom bilo je Festival kazalinih amatera Zagreba.1

Elmer
Projekt Elmer je slon drugaiji od drugih zapoet je u lipnju 1998. godine kada su Dario Rukavina i redatelj predstave Davor Pavia kroz djeju slikovnicu Davida McKeea
Elmer, o odnosu pojedinca i drutva koje ga zbog njegove
razliitosti ne prihvaa, odluili uprizoriti kritiku suvremenoga drutva. Nezadovoljstvo mladih intelektualaca politikom tadanjeg vodstva Hrvatske s predsjednikom
Franjom Tumanom budilo je potrebu da se o tome otvoreno progovori. KC Peenica je prihvatio predloak predstave te je Davoru Pavii odobren projekt i rad s Teatrom
G.2 lanovi tog teatra koji su nastavili rad s Paviom bili

Desetak izvoaa na sceni skinulo

je duge crne
kapute pod kojima su bili odjeveni
u pionirske uniforme, stavilo plave pionirske kape
sa zvijezdom
petokrakom te uz pionirski pozdrav
izgovorilo dio
pionirske zakletve to je izazvalo
otre reakcije.
Performansom se eljelo upozoriti
kako novostvorenom dravom upravljaju isti oni pojed
inci iz prolog drutvenog ureenja s istim
svjetonazorom i
dok se ne dovedu novi ljudi s drug
aijim idejama,
stvarne promjene nee biti.

su Irena Kolar, Jelena Kovai, Vanja Jambrovi, Marta

Ceroveki, Katarina Kolega, Danijela Mudrini, a nakon
otvorenog poziva, javili su se i u druini do kraja njenog
postojanja ostali Vladimir Konar, Maja Majer i Marija
Palali.
Rad na samoj predstavi poeo je sredinom listopada
1998. godine, a u poetku je grupa imala punu podrku i
potpunu slobodu u stvaranju predstave. Predstava Elmer
je slon drugaiji od drugih pratila je zgode raznobojnog
slona Elmera u krdu sivih slonova s velikim slonom na
elu krda, to je bila jasna aluzija na jednostranaje i
autoritativno voenje drave od strane predsjednika
77

Mockinpotova karma

Elmer

Tumana. Otvoreno je progovorila o promjeni dravljanstva/nacionalnosti, o cenzuri u medijima, o sukobu oko

Piranskoga zaljeva (jo 1998. godine!), o mijeanju politike u sport, o tihim sankcijama koje su tada bile nametnute od strane EU, odljevu mozgova itd. Iako su te poruke
bile skrivene iza stanovitoga ludizma djeje predstave,
jasno su se mogle iitati, to je nailo na odobravanje
odraslog dijela publike. Najvie problema (uz dio na slovenskom jeziku) izazvao je sljedei tekst koji je bio izgovoren kao dio televizijskoga dnevnika, jasno aludirajui na
cenzuru i filtriranje vijesti javne televizije: Vijesti iz svijeta. U naoj zemlji je najbolje! U niti jednoj zemlji nije kao
u naoj! To su bile vijesti iz svijeta! Poznata je i reenica:
Danas je glavni slon primio nekoliko majmuna, zadrao
se s njima u kraem razgovoru te ih tom prilikom odlikovao. Treba naglasiti da istupa i ala protiv vodstva i tadanjeg predsjednika nije bilo u javnim medijima te da se
posljedice, zbog ope atmosfere, nisu mogle predvidjeti.
Unato tome, predstava Elmer je slon drugaiji od drugih
1999. godine proglaena je najboljom predstavom na Susretu kazalinih amatera Zagreba (SKAZ) i Festivalu kazalinih amatera Zagreba (FKAZ). Nakon premijere pokro78 I

KAZALITE 43I44_2010

vitelj SKAZ-a i ravnatelj KC Peenica Tomislav triga

otvoreno je traio da se dijelovi teksta promijene i izbace,
no grupa je bila dosljedna i pod cijenu zabrane izvoenja
ula u sukob s ravnateljem. Sukob je kulminirao nakon
izvoenja performansa Novi ljudi za novo tisuljee,
prema ideji Davora Pavie, u Boarskom domu poetkom
1999. godine u okviru manifestacije pod nazivom KAOS.
Desetak izvoaa na sceni skinulo je duge crne kapute
pod kojima su bili odjeveni u pionirske uniforme, stavilo
plave pionirske kape sa zvijezdom petokrakom te uz pionirski pozdrav izgovorilo dio pionirske zakletve to je izazvalo otre reakcije. Nakon izvedbe grupa je bila izloena
snanim napadima i osudama ravnatelja, organizatora i
manjeg dijela publike. Bilo kakve ikone ili simboli socijalizma bez obzira na kontekst krajem devedesetih jo uvijek su izazivali buru. Tim performansom eljelo se upozoriti kako bez obzira na promjenu drutvenog ureenja,
novostvorenom dravom upravljaju isti oni pojedinci iz
prolog drutvenog ureenja s istim svjetonazorom i dok
se ne dovedu novi ljudi s drugaijim idejama, stvarne promjene nee biti. U znak podrke i solidarnosti s grupom,
redatelj cjelokupnoga programa u Boarskom domu
Kreimir Doleni nakon performansa stavio je crvenu
maramu.

U jesen 1999. godine nakon poetka novoodobrenoga

projekta bez ikakvog razloga redatelju je oduzeta grupa i
onemoguen mu je rad. Na prijedlog redatelja iz Kulturnog centra Peenica odlazi i cijela grupa koja mijenja
ime u Teatar Elmer. Zbog okolnosti u kojima se grupa
nala, redatelj Davor Pavia za novi projekt predloio je
tekst Petera Weissa Patnje gospodina Mockinpota. To je
zahtjevna drama koja je zbog stiha u kojemu je pisana,
nepravilne izmjene scena i neujednaene dinamike, velik
zalogaj i za kazaline profesionalce pa neprikladno uprizorenje moe postati negledljivo i potpuno nerazumljivo.
Prevoditelj teksta Tomislav Ladan odlinim je sugestijama
grupu upozorio na mogue greke u interpretaciji, a dopustio joj je i da prijevod izvodi bez naknade. Proces rada na
predstavi iziskivao je izuzetan trud uloen u pravilnu interpretaciju i scenski govor, no dugotrajnim radom grupa je
postigla zavidnu razinu izvedbe s velikom uvjerljivou.
Grupa je istraivala ideju o suoavanju obinog malog
ovjeka sa svakodnevnim problemima. Brojni prizori pretapali su se uz glazbenu podlogu rock banda uivo, prema
uzoru na amerike sitcomove. Brze izmjene scena, otri
rezovi, izmjena scenskih planova uz Ladanov majstorski
prijevod rezultirali su izvrsnim scenskim nastupom, a
Marija Palali u ulozi Mockinpota oduevila je i ocjenjivaki sud na Susretu kazalinih amatera Hrvatske (SKAH)
koji ju je proglasio najboljom glumicom na festivalu.3 Ipak,
opeprisutna negativna selekcija toga vremena pridonijela je razilaenju samosvjesnih pojedinaca koji su jasno
artikulirali svoje ideje. Nakon predstave Patnje gospodina
Mockinpota Teatar Elmer prestao je s radom, a lanovi su
se pridruili drugim grupama ili formirali nove druine.

U to vrijeme Zagrebaka scena kazalinih amatera (ZSKA), koja djeluje

u sastavu Centra za kulturu Peenica pod vodstvom Zdenke er (kao
dio Zajednice KUD-ova Grada Zagreba) okuplja kazaline amatere
Grada Zagreba i Zagrebake upanije pokuavajui ponovo uspostaviti
kontinuitet kazalinoga amaterizma osamdesetih. Dolaskom
Tomislava trige na mjesto ravnatelja Centra za kulturu Peenica,
ZSKA prestaje biti neovisna te se pripaja KC Peenica, a novi ravnatelj
smjenjuje dotadanju dugogodinju voditeljicu Zdenku er.
Teatar Gaudeamus KC Peenica ili skraeno Teatar G je amatersko
kazalite koje je 1979. godine osnovao prof. dr. Stjepan Pepeljnjak,
ujedno njegov prvi redatelj. Voditeljica dramske grupe Dubravka
Cvitkovi kao redatelje esto angaira profesionalne kazaline djelatnike (Nana ojlev, Ivica imi, Nina Kleflin, Robert Raponja, Lawrence
Kiiru, Morana Foreti), studente Akademije dramske umjetnosti, studente Filozofskog i drugih fakulteta (Jadranka Korda, Davor Pavia,
Dorta Jagi). Neki od bivih lanova danas su profesionalni kazalini
djelatnici kao npr. Dora Poli, Ana Merlin, Jelena Kovai, Katarina
Kolega, Goran Bogdan, itd.
ZSKA je bila lan Saveza udruga Hrvatskog sabora kulture (HSK) pod
ijim su se pokroviteljstvom odravali Susreti kazalinih amatera
Hrvatske. Nakon pripajanja Kulturnom centru Peenica ZSKA je prestala ispunjavati obaveze plaanja lanarina za sve prijavljene amaterske dramske druine, to se protivilo statutu HSK. Negativna atmosfera dovela je do zahlaenih odnosa te otvorenih sukoba izmeu
Tomislava trige i tajnika odbora za scensku kulturu HSK Damira
Baia, koji su kulminirali uvrtavanjem predstave Patnje gospodina
Mockinpota kao nezavisne produkcije na festival. lanovi grupe su se,
zbog opstruiranja rada i odluke strunog povjerenstva SKAZ-a da predstava ne ue niti u festivalsku selekciju te naposljetku zabrane rada na
predstavi, hrabro odvojili od matinog Teatra G, no pritom su ostali
uporni u elji da iznesu nepravdu na vidjelo. Prostor za pokuse su, zahvaljujui Studentskom centru, pronali u kinu Forum (SKUC), gdje su
dobili i tehniku podrku. Na traenje Damira Baia, izbornica Ranka
Mesari predstavu je pogledala izvan slubenoga programa, prepoznala njezinu kvalitetu i uvrstila je u program Susreta kazalinih amatera
Hrvatske koji su se 2000. godine odravali na Hvaru. Time je svesrdno
podrala grupu u nastojanju da se pokae pred irom publikom. To je,
meutim, bio presedan koji je pokrenuo lavinu kritika i nezadovoljstvo
ostalih druina i institucija te postao povod otvorenog pisma i bojkota
SKAH-a od strane ZSKA i KCP s ravnateljima. Sukobi su se nastavili
preko proelnika Gradskog ureda za kulturu, nakon ega je ZSKA
prihvatila uvjete Hrvatskog sabora kulture te su se odnosi postupno
normalizirali.

Elmer

79

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Igor Rui

Schmrtz Teatar
10 godina kasnije
Angaman kaosa i kaotinost angamana
vaka vrsta rekapitulacije posljedica je pitanja to ostaje? U
nekim sluajevima moe se pitati i to postaje? Kad je rije o alternativnom kazalitu, ili kazalitu uope,
pomalo je iluzorno pitati i jedno i drugo,
jer realnog odgovora nema. Neto malo
medijske panje, onoliko koliko je sam
in medijima zanimljiv, pokoja referenca u povijesti kazalita, ukoliko takva
uope u pripadajuem kontekstu postoji. I sjeanja onih koji su to kazalite
radili i onih koji su ga vidjeli, ili onih koji
su ga ivjeli i onih koji su ga uivali, ili,
na koncu, i najsigurnije, a moda i najbolje sroeno onih koji su to kazalite
bili.
Schmrtz Teatar, jo uvijek nekontekstualizirana injenica turbulentnih devedesetih godina prolog stoljea, svojevrsni
hibrid glazbenih i kazalinih formi, svoju
je publiku traio sam. Inspiriran naslijeem ezdesetih godina otvaranjem
izvedbene forme i sadraja Schmrtz je
kao kulturna injenica postojao samo
za one koji su bili vie ili manje pridrueni lanovi njegovog krajnje raznorodnoga ansambla, te one koji su na njega

80 I

KAZALITE 43I44_2010

nailazili, najprije sluajno, a onda sve manje i manje

sluajno. Najprije na ulici, kasnije u klubovima razliitih profila, ali nikako i u kazalitima. Barem ne
institucionalnim. Kad je dolo vrijeme za institucionalizaciju alternative, u mjeri koja je u Hrvatskoj
postala mogua nakon 2000. godine, i kad je
Schmrtz postao injenica, pa ak i brend, doprijevi
i do prosjenog konzumenta, mrcovci to vie nisu
mogli niti eljeti, jer su se ve programski samoukinuli. Jo na poetku, 1995. godine, a u skladu s
revolucionarnim sovjetskim petoljetkama, Schmrtz
je odluio biti avantura s ogranienim trajanjem.
Ovaj tekst ne namjerava biti ni povijest Schmrtz
Teatra niti njegova adoracija, a jo manje slubena
rekapitulacija, nego tek odjek s desetogodinjim
odmakom. Rezultat djelovanja skupine danas je
vidljiv ili nije vidljiv, ovisno o tome eli li se sagledati dananje karijere nekadanjih lanova, ali ta
rije na francuskom ionako, autoironino upozorava
jo jedna otpadnica glavne struje hrvatskoga glumita Kruna Tarle, znai kamenolom. Lako je zakljuiti da od Schmrtza i njegove buke i bijesa na kraju
nije bilo nita, ali ne mora biti tako. I nije za sve ba
krivo samo vrijeme u kojem je nastao, rastao i u
kojem se na kraju ukinuo.
Schmrtz Teatar je nastao inicijativom Marija Kovaa, danas uglednog kazalinog redatelja, aktivista
i zabavljaa, a u svojih pet godina postojanja od

Schmrtz Teatar, koncert u klubu Jabuka, 1996. godina

1995. do 2000. izveo je vie od 120 predstava, performansa, koncerata, akcija, hepeninga i slinih dogaanja.
U vrijeme nastanka Kova je bio bruco na Filozofskom
fakultetu tek kasnije odlazi studirati Kazalinu reiju i
radiofoniju na ADU i prema njegovom priznanju, jo mu
je vanija bila srednjokolska ekipa nego novi kolege, pa
je i Schmrtz krenuo s energijom akumuliranom iz svega
onoga to se tadanjoj generaciji i oko nje dogaalo. Jo
uvijek tvrdi da je Schmrtz kreirao moj sadanji svjetonazor te pokrenuo mnoge stvari, akcije i projekte od kojih
neki i danas postoje. Sljedei vaan, moda jo i vaniji
imbenik u nastanku Schmrtza bilo je Uilite Zagrebakog kazalita mladih, taj rasadnik talenata zagrebakog i
hrvatskog glumita, ije najkvalitetnije mladice, meutim,
esto i ne zavre u kazalitu. Dramska grupa pod vodstvom Jadranke Krulin Korda bila je neka vrsta osnivake
elije onoga to e kasnije biti poznato kao Schmrtz, a
kojoj su se pridruivali i oni koji s Uilitem nisu imali nikakve veze. Samo ime, bez samoglasnika, kratko i efektno,
a opet djeji i bajkovito onomatopejski, odraavalo je i
stav i namjeru, ali tek primarnu. Jer, pored veeg ili
manjeg zezanja s amaterskim kazalitem i redovitih nastupa na pripadajuim festivalima, neodvojiva je aktiv-

Akcije, hepeninzi i performansi Schmrtz Teatra bili su

izvoeni na ulici, kao i u prostorima koji su na ovaj ili
onaj nain barem pokuavali izmaknuti svakoj vrsti
kontrole, a njegovo je djelovanje bilo koliko programatski spontano, toliko i aktivistiko. Ta injenica bila
je potpuno u skladu s naelima samoorganizacije i
principa uradi sam po kojem je funkcionirao, te
ideologijom kojom je, iako nedomiljenom i nikad do
kraja ili tek neto sustavnije iznesenom, bio voen.
Schmrtz je s jedne strane bio samo adolescentski
ventil, dok je s druge, bio i pokreta ili suborac mnogih aktivnosti koje su nagovjetavale da e tadanja
Hrvatska postati neto malo uljuenija zemlja.
nost Schmrtza, koja se iz dananje vizure ini pomalo i
kao misija, bio drutveni angaman. Presudno je nae
bavljenje velikim temama i angairani ezdesetosmaki
pristup, za razliku od veine ostalih alternativnih kazalinih grupa koje se uglavnom bave svojom intimom...
objasnio je Kova ono to se ak i iz dananje, barem
nominalno bitno angairanije vizure nezavisne kulturne
scene u Hrvatskoj, ita kao specifina razlika koju je
Schmrtz predstavljao i nudio.
Iako je Kova najeksponiraniji lan Schmrtza, kako u
vrijeme dok je postojao, tako i danas kao uvar dokumentacije i svega to je od skupine ostalo, on, i to treba
81

Eugene Ionesco Kralj umire, 1996. godina

naglasiti, nije sve mogao sam. Drugi najzasluniji za

uspjeh ili barem koliko-toliko strukturirano funkcioniranje Schmrtza bio je Josip Viskovi, kao dramaturg, ideolog
i ovjek iz sjene. U tom smislu Schmrtz se nije bitno razlikovao od drugih rubno profesionalnih, mlaahnih skupina, moda ne toliko izvedbeno spremnih, koliko spremnih
za izvedbenost. Takva organizacija uloga, u navodno dehijerarhiziranoj strukturi kakvu umjetnike grupe slinih
profila vole zazivati, nerijetko profunkcionira, ali samo na
neko vrijeme. Pored njih dvojice, grupa je ponekad na
pozornici brojala i do dvadeset, pa ak i pedeset ljudi, jer
su je u skladu s tadanjim priznanjem kako Schmrtz nije
toliko stvar pojedinane predstave, nego je stvar pokreta!, inili i svi oni privueni gravitacijom neega ivog to
se dogaalo u poprilino stegnutim i kontroliranim devedesetima. Kad se sve zbroji, one moda i nisu bile takve
ispod radara slubene kulture i kulturne politike, dok je
medijska potpora ovisila o stupnju interesa pojedine
medijske kue za rubno ili ak kulturno rubno. Barem
na poetku. Odnos medija prema akcijama Schmrtza, koji
se tek u rijetkim sluajevima moe nazvati pristojnim bez
navodnika, najveim je dijelom zasluen njihovim statusom urbane legende, i poivao je na senzacionalistikom
pristupu, a ne na razumijevanju onoga to bi se ispod njihove buke i bijesa moglo nalaziti. Poneki pronicljiviji
medijski djelatnici nagaali su da dio pria potjee od
82 I

KAZALITE 43I44_2010

mrcovaca samih. Manipulacija je bila uobiajena strategija Schmrtza, to ga ini skupinom koja se i te kako znala
nositi s onim gdje i onim kako ivi.
Iz dananje perspektive, u emu sigurno ima i optimizma
pamenja, drugi je poratni dio devedesetih, kad je rije o
aktivizmu, bio siroviji i opasniji te stoga nuno zanimljiviji. Akcije, hepeninzi i performansi Schmrtz Teatra bili
su izvoeni na ulici, kao i u prostorima koji su na ovaj ili
onaj nain barem pokuavali izmaknuti svakoj vrsti kontrole, a njegovo je djelovanje bilo koliko programatski
spontano, toliko i aktivistiko. Ta injenica bila je potpuno
u skladu s naelima samoorganizacije i principa uradi
sam po kojem je funkcionirao, te ideologijom kojom je,
iako nedomiljenom i nikad do kraja ili tek neto sustavnije iznesenom, bio voen. Schmrtz je s jedne strane bio
samo adolescentski ventil, dok je s druge, bio i pokreta
ili suborac mnogih aktivnosti koje su nagovjetavale da e
tadanja Hrvatska postati neto malo uljuenija zemlja.
ak i letimian pogled na popis njihovih akcija i sudjelovanja u tuim inicijativama dokazuje kako su na tome
radili upravo oni koje su gotovo svi, od kazalitaraca i kulturnjaka ope prakse, kazalinih pa i glazbenih kritiara,
preko velike veine drugih novinara ope prakse, sve do
takozvane javnosti, prozivali zbog nereda, neorganiziranosti, kaosa, destrukcije, pa ak i anarhije, zamjerajui ak
i Antiratnoj kampanji to im daje toliko prostora. Zato se

iz dananje perspektive i ini kako Schmrtz nije dobio

zadovoljavajuu potvrdu svojih vrijednosti,a iako ne toliko
izvoakih ili scenskih, nego svih ostalih... Prosuivati tek
na osnovu scenskog ina neto to je nastalo kao pokret
i kao takvo je i funkcioniralo, prije kao aktivistika grupa,
nikako ne i strukturirana, nego kao disciplinirani kazalini
kolektiv, moda i jest posao kazaline kritike, ali nitko
drugi se nije potrudio fenomenoloki zahvatiti cijelo polje
djelovanja Schmrtza. ak i ako pritom ne bude najvanija
njihova kazalina djelatnost.
U tom smislu nadalje treba se sjetiti da je svoju otvorenost i ponekad osvijetenu, a ponekad i tek spontanu
politiku poziciju, koja vue korijene iz anarhizma i stoga
naginje lijevo i jo ljevije, ovaj nesustavni kolektiv dokazao i injenicom da je bio prvi predstavnik hrvatskog kazalita uope koji je probio kulturnu blokadu izmeu
Hrvatske i Jugoslavije, ili kako god se ve istona susjedna drava zvala tijekom tog turbulentnog kraja devedesetih.
Pored toga, a u obranu pozicije takozvane nezavisne kulture, sintagme koja je tek u dvijetisuitim ili nultim godinama postala znaajan imbenik kulture politike, treba
spomenuti i injenicu da Schmrtz Teatar zaista jest bio u
potpunosti nezavisan. Nije ak bio ni registriran, djelomino zbog namjerne nesustavnosti ili izvansustavnosti cijelog projekta, a vjerojatno i zbog indolencije i nebrige za
bilo kakvo formaliziranje statusa. To je imalo konkretne
posljedice s obzirom na to da policijske prijave, kojih je
bilo odgovarajue broju nastupa, nisu odlazile skupini, nego samo organizatorima ili onim pojedincima koje su organi reda i mira uspjeli uhvatiti. No, ak i takav, ili moda
ba zato to je bio takav, Schmrtz Teatar je u svojih pet
godina postojanja, ponekad ipak uz pomo zagrebakih
kulturnih vlasti tj. onih ljudi koji u njezinom izvrnom dijelu zaista znaju i rade ono to im je posao, izvan Hrvatske
gostovao gotovo jednako koliko i priznata, visokodotirana
gradska kazalita, a i poneka kua koja nosi ponosni
naziv HNK.
Hrvatsko narodno kazalite, i to ba ono sredinje, zagrebako, nije sluajno u prii o Schmrtz Teatru. Iako oni
nikad nisu igrali u njemu, igrali su na njemu, tonije ispred
njega i simboliki uvijek, a jedanput ak i zbiljski, protiv
njega. Rije je o performansu u sklopu drugog izdanja

Grupa je ponekad na pozornici broja

la i do dvadeset, pa ak i pedeset ljudi, jer su je
u skladu s
tadanjim priznanjem kako Schmrtz
nije toliko
stvar pojedinane predstave, nego
je stvar
pokreta!, inili i svi oni privueni grav
itacijom
neega ivog to se dogaalo u popr
ilino stegnutim i kontroliranim devedesetima
.
FAKI-ja, Festivala alternativnog kazalinog izriaja ili samo
malo okupljenije inaice Fronta alternativnog kazalinog
ispada, inicijative roene u okrilju Autonomne tvornice
kulture Attack!. Kako je Mario Kova zajedno s ostalim
mrcovcima sudjelovao u radu svih navedenih organizacija, nije mogao izbjei, a vjerojatno mu je dosta i autorski
doprinio, performans naziva Out, demons, out! u kojem su
lanovi tadanje novije kazaline alternative simboliki
istjerivali duhove iz zgrade na Trgu marala Tita. Dok su
ostali ostali na rijeima, ili tek baenim jajima i unjevima
za ongliranje, Kova je stupove ispred ulaza i poteno
karataki izudarao. S obzirom na najavu i prirodu performansa kojim je 1999. otvoren FAKI, vijest je nala svoje
mjesto u medijima, pa za tu epizodu iz odnosa izvaninstitucionalne i institucionalne kulture iz novije hrvatske povijesti ve gotovo svi znaju. Kao i za Millennium Marijuana
March, prosvjed za legalizaciju marihuane ve patentiran
u razvijenijim zemljama svijeta, koji je bio sigurno najposjeenija akcija Schmrtza, tonije FAKI-ja, jer je to okupljanje nekoliko tisua ljudi i njihova prosvjedna etnja
samim sreditem Zagreba, odrano u sklopu festivala,
kao prosvjed i kao propagandni virus. Schmrtz je 1998.
sudjelovao i u nizu umjetnikih akcija usmjerenih protiv
poreza na knjigu, koje je performer Igor Grubi okupio pod
nazivom Knjiga i drutvo 22%. No, dok su drugi umjetnici s imenima i prezimenima za prostor svojih performansa i akcija izabrali Cvjetni trg, mrcovci su protestirali malo opasnije kraom 22 knjige iz knjiare Algoritam
u Gajevoj ulici. Neto je malo manje poznata nedovrena
akcija Crte kojom je Schmrtz Teatar, na inicijativu grupe
Bijesnegliste, pokuao barem na neko vrijeme ekolokom, kiom isperivom bojom, obiljeiti mjesta na kojima
su samo mjesec dana ranije, u veljai 1998. godine, policijski kordoni prijeili sindikalnim prosvjednicima dolazak
na Trg bana Jelaia.
Sve te akcije govore u prilog pacifistiko-aktivistikoj crti
83

djelovanja Schmrtza, koju kazalini i ostali kritiari tada

nisu sagledavali, nego su se samo bavili neukrotivom kaotinou i neurednou, destruktivnou i agresivnou,
beskonceptualnou i nedomiljenou, kao i izvoasebe, pa kom nekompetentnou njimrcovci nisu tedjeli ni
i su ih hovih scenskih nastupa.
koj
one
vo
oto
ni druge, pog
No, jednog bez drugog ne bi
iznenadili
doli vidjeti ili su se
ni bilo, kako pokazuje kasnistu nji- ja povijest gotovo svih, a
sluajno se naavi na mje
rezultira- domaih u pravilu, nekonhovog nastupa. Fama je
ki i insti- vencionalnih ili alternativnih
cijs
duk
pro
la i time da su
zatori kazalinih pokuaja-procvaani
org
ji
ni
sna
o
tucionaln
va- ta. Naravno, pretenciozno
tije
njihovih nastupa poeli zah
le, bi i netono bilo tvrditi da
uzu
kla
e
ti odreene sigurnosn
bez Schmrtza svih tih akcitza iziali i njih su lanovi Schmr
ja ne bi bilo, ali sasvim
 igrali. sigurno ne bi bile izvedene
grali, tonije i s njima su
u tom opsegu i s tom dozom nasuno potrebnog bezobrazluka, ili barem adolescentske nebrige za posljedice u vremenu demokrature, kad je prosvjedni, politiki i aktivistiki performans rezultirao odgovarajuim konzekvencama u kulturi.
Dodue, ta nebriga rezultirala je ponekad i odbaenim
ljudskim organima i fetusima razbacanim po pozornici i
gledalitu, pokojim rapnelom, a zapravo komadom razbijene gramofonske ploe koji pronalazi svoju metu u
publici, ili pak, u benignijim fazama, tek branom proetom odjeom pasioniranih pratitelja alternativnih kazalinih ludosti. Oni koji su gledali jednu od prvih produkcija
Schmrtza iz 1996., punk-operu Hieronymus, ili pak kasniju tetralogiju Chelsea Girls, a pogotovo njezin prvi dio
Plesni teaj Zrinke amije, odigran 1997. Godine u prostorijama Foruma mladih SDP-a (!), znaju o emu je rije.
Ostali sve to mogu zamiljati. mrcovci nisu tedjeli ni
sebe, pa ni druge, pogotovo one koji su ih doli vidjeti ili
su se iznenadili sluajno se naavi na mjestu njihovog
nastupa. Fama je rezultirala i time da su produkcijski i
institucionalno snaniji organizatori njihovih nastupa
poeli zahtijevati odreene sigurnosne klauzule, ali i njih
su lanovi Schmrtza izigrali, tonije i s njima su igrali. Na
primjer, poziv Eurokaza, koji se 1998. pokuao ponovno
pribliiti domaoj mlaoj nezavisnoj sceni, prihvaen je,
ali se najavljena predstava nije dogodila. Umjesto nje, na
84 I

KAZALITE 43I44_2010

zelenoj povrini u Ulici Hrvatske bratske zajednice, ispred

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, publika je
mogla potpisivati peticije Amnesty Internationala i uti
bend, koji moda jest a moda i nije imao veze sa
Schmrtzom, kako se ratimano utimava. Bila je to jo
jedna pljuska djece koja su shvatila da oni drski i bezobrazniji uvijek, a ne samo u djejem svijetu, dobivaju vie,
ak i medijske panje. Pa iako je ta pljuska prvenstveno
bila namijenjena publici, ujedno je bila miljena i kao
odgovor festivalu koji je tad bio u jednoj od svojih kriza, pa
se namjeravao pomladiti svjeom krvlju.
Od Eurokaza do Spliskog krnjevala iji organizatori oito
nisu sve ba najbolje shvatili, popis nastupa Schmrtz
Teatra je dug, a ukljuuje neke poznate i oekivane kao i
sve druge mogue varijante susreta amatera, ali i Zadar
Snova kao i Festival plesa i neverbalnog kazalita u Svetvinentu. Gotovo da nema okupljanja, veeg ili manjeg,
od umjetnikog festivala do obine klupske veeri, ak i
promocije knjiga, na kojem Schmrtz nije bio. S druge strane, velik je i broj aktivistikih inicijativa u koje se ukljuio
od prvih skvotirajuih koraka, kad je ono to se danas
ve i institucionalizirano naziva nezavisnom kulturom i
kulturom mladih osvajalo neiskoritene prostore ne samo u Zagrebu, preko podrke humanitarnim akcijama, do
graanskog neposluha i politikih, civilnodrutvenih prosvjeda. Otvaranje prvih prostorija Attack!-a ili Autonomne
tvornice kulture, podrka Centru za autizam, ili sudjelovanje u prosvjedima za vraanje imena Trgu rtava faizma,
samo su neke od njih, uz ve spomenute akcije 22% i
Crta. Nije zato udno da Mario Kova i danas zabavlja
publiku na zatvaranju Human Rights Film Festivala, ali
istodobno i kao nadahnuti najavljiva i uvodniar, vodi
protokolarni dio prosvjeda u Varavskoj ulici. to ne znai
da mnogi od nekadanjih lanova, koji su u meuvremenu pronali drukije naine ivljenja i preivljavanja, nisu
u publici.
U dramskoj glumi u institucijama danas gotovo da i nema
izvornih lanova Schmrtza. Oni koji su nastavili raditi u
Novoj grupi, osnovanoj 2000. godine nakon samoukinua
Schmrtza, meutim, i dalje su aktivni, ali u pravilu jo
pokuavaju plivati, ako ne protiv, onda barem izvan struje. Dean Krivai je zavrio glumu na ADU i lan je ansambla Teatra &TD, dok Zrinka Kuevi kao glumica sudjeluje

u off-projektima u pauzi snimanja televizijskih serija. Ana

Franji okuala se kao voditeljica kult(ur)ne HTV-ove emisije Transfer, i trenutno surauje s ljubljanskim nezavisnim kazalitem krip Orkestra, Zrinka amija je svoju izvedbenost kanalizirala u promociju Kazalita Trenja.
Nakon turneje po zagrebakim kazalitima za djecu Maja
Kova se skrasila u Pragu gdje studira reiju, a karijera
Josipa Viskovia se, kao posljedica filmskokritiarskog
uzleta, zalijepila za film, jo uvijek naalost kratki...
Time se ponovno potvrdio cijeli kompleks problema sadranih u ve desetljeima nezadovoljavajuem odgovoru
na pitanje koliko je aktera izvaninstitucionalnih grupa na
kraju uspjelo postati priznatim glumcima. Pogotovo onih
grupa koje nisu nastale grupiranjem nakon upisa na studij glume svojevrsnog izlunog natjecanja. Jednostavno,
osvijeteni ili neto manje osvijeteni, ali sasvim sigurno
esto i onesvijeteni, barem tijekom intenzivne faze rada
i sudjelovanja u kolektivnoj suigri zvanoj alternativno
kazalite, nisu materijal koji institucionalno prolazi. Iako
su mnogi pokuavali upisati ADU (a neki ba namjerno
nisu), njih komisije nisu uzimale, i pritom nije rije samo o
Schmrtzu, nego i o akovakim Pinklecima, pulskom Inatu, sisakoj Daski, pa i nekim starijim, od Coccolemocca
do Kugle...
Schmrtz se, bez obzira na brojnost svojih frakcija u pojedinim periodima, od enske i programatski feministike
izvedbene skupine Not Your Bitch pa do benda Schizoid
Wiklers, takoer u potpunosti enskog, naao pred
sasvim loginim i ve kanoniziranim putem koji moraju
proi sve organizacije takvog tipa u Hrvatskoj, a koji
mnogi nisu savladali. Od ranijih generacija oekivalo se
pronalaenje vlastitog kretanja kroz institucije, ili pak potpuno zanemarivanje istih te posljedini pristanak na marginalnu poziciju uvjetovanu izbjegavanjem drutvene centrifuge. Iako je i poeljno i nuno da se sredinja struja
hrani kvalitetom, drskou i arom margine, u Hrvatskoj
taj proces, barem do kraja prolog stoljea, uglavnom nije
uspio zaivjeti. Zato kao kolektiv, iskljui li se plesne
ansamble, nita i ne moe preivjeti due od desetak
godina. Uglavnom ostaju jake osobnosti, koje zadre
naziv, ali ga vode kao vlastiti projekt kojem se sporadino
prikljuuju i stari suradnici. Od Kugle i Damira Bartola
Indoa, preko Boruta eparovia i Montastroja, sve do

Histriona i Zlatka Viteza, kao vrhunskog i ve grotesknoga

primjera institucionalizacije kojoj su se priklonili, ali ne s
istim ciljem, i pulski Inat, akoveki Pinklec ili zagrebaki
EXIT.
S druge strane, novo tisuljee donijelo je i promjenu
klime, vlasti i paradigmi funkcioniranja ne samo kulturne
politike nego i kulturnih industrija, pa se i na tom planu
stvar bitno izmijenila. Nove inicijative, grupe i projekti u
novim vremenima imali su na raspolaganju nove alate i
strategije, vezane, naravno, novim potekoama kako
proceduralne tako i financijske prirode. Schmrtz vie nije,
ak i da je htio, tj. da odluka o samukinuu nije bila donesena neto ranije, mogao funkcionirati u novom stoljeu/mileniju.
Osnovan na zasadama zauma, apsurda i dadaizma te
anarhizma u slobodarskom, ali pomalo i u destruktivnom
smislu, s vjerom da nakon destrukcije slijedi rekonstrukcija, po mogunosti pametnija i uspjenija, Schmrtz je
moda mogao nastaviti svoj put kao zbirna imenica, ali
bilo bi samo pitanje vremena kad bi postao farsa. Mogao
je pronai nain vlastite institucionalizacije, ime bi iznevjerio svoje osnovne postulate, ili se transformirati u neku
od vrsta izvaninstitucionalnog, ali trajnog djelovanja, a
time bi si nametnuo sustavnost i opet iznevjerio vlastita
naela. Ukratko, morao se raspasti, i bolje da je to uinio
svojevoljno. Ova druga opcija postala je zbilja kroz Novu
Grupu, koja je djelovala jo nekoliko godina s bitno
manjom dozom kaosa. Dapae, pribliila se srednjoj struji i onome to se od nezavisne kazaline skupine iz tradicionalne perspektive domae teatrologije i oekuje, dok je
iznutra zadrala duh Schmrtza, iskusnijima vidljiv u
postavkama pojedinog projekta od izbora predloka do
izbora suradnika i koprodukcijskih partnera.
To je bila jedna buntovna mladenaka energija koja nije
priznavala pravila ni autoritete te e vjerojatno zauvijek
biti moj najdrai dio ivota, tako je nedavno Mario Kova
sumirao razdoblje djelovanja ove grupe i, koliko god u izjavi ima patetike kakva bolje pristaje rekapitulacijama koje
dolaze malo kasnije u ivotu, u tome ima istine. S njom bi
se vjerojatno danas sloili i oni rijetki koji (se jo) igraju,
kao i oni koji su se, slijedom sintagme poenili i pozapoljavali, dakle svi oni koji su kroz Schmrtz, na ovaj ili onaj
nain, proli. ak i ako se toga ne sjeaju.
85

Temat: Nova mlada zagrebaka scena devedesetih 2

Mario Kova

Nova grupa
akon samovoljnog razlaza Schmrtz Teatra 29.11.2000. godine
(simbolini razlaz na Dan Republike raspadnute bive drave) nije prolo puno vremena, a jezgra grupe dola
je do zakljuka da se nije zasitila zajednikoga rada. Ve u srpnju 2001. pod
imenom Nova grupa izvode u sklopu
Urban festivala hepening Zagreb versus
Rio tijekom kojega se odjeveni u kupae kostime kupaju, sunaju i zabavljaju
u fontani i na platou ispred zgrade
HDLU-a, popularne damije. Hepeningu, kojim su htjeli ukazati na slabu
kulturnu i zabavnu ponudu Zagreba tijekom ljetnih mjeseci, spontano se prikljuilo desetak graana koji su od kue donijeli runike i grickalice. Nova
grupa pobrinula se da se u hladnoj vodi
fontane nae i gajba piva te pokoja
lubenica. Kao to je ve bilo uobiajeno
prilikom javnih nastupa, i na ovom se
pojavila policija te traila trenutno prekidanje dogaanja. Na alost snaga
javnoga reda i mira, organizatori su performans uredno prijavili policiji pa su se
policajci mogli samo povui i s pristojne
udaljenosti gledati mrski prizor ljudi koji
se zabavljaju u sreditu grada. Slian
hepening naslovljen Zadar vs. Rio izveden je nekoliko tjedana kasnije na

86 I

KAZALITE 43I44_2010

Glumci su svoje pokrete izvodili u potpunosti koordinirano s videoprojekcijom na kojoj su se prikazivali ranij
e
snimljeni identini pokreti glumaca
pa
je takva sinkronizacija od izvoaa
zahtijevala punu koncentraciju i pre
ciznost, to je bila potpuna suprotno
st
u odnosu na veinu njihovih dotadanjih nastupa u Schmrtz Teatru.
zadarskoj rivi u sklopu festivala Zadar snova. Za
potrebe te izvedbe Novoj grupi pridruio se i poznati zagrebaki ulini pjeva Bruno Tomai Orfej pjevajui, na oduevljanje sluajnih prolaznika i turista,
niz eurovizijskih uspjenica. No, dok je ovaj hepening zadrao gotovo sva osnovna obiljeja rada
Schmrtz Teatra (ludizam, dadaistiku spontanost,
improvizaciju, socijalnu angairanost), ve sljedei
radovi pokazali su kako je ovdje rije o uistinu drugaijem promiljanju izvedbenih umjetnosti.
Prva predstava Nove grupe bila je napravljena prema tekstu Davida Ivesa Philip Glass kupuje komad
kruha u kojoj su, pod redateljskom palicom Marija
Kovaa, glumili/plesali Tihana Dasovi, Ana Franji,
Maja Kova, Dean Krivai i Zrinka Kuevi, dok je
video i zvune segmente predstave radio stalni lan
i tehniki voditelj Nove grupe Damir Kantoci. Premijerno izvedena u oujku 2002. godine, predstava
se sastojala od dva dijela: tijekom prvoga su glumci
uz ambijentalnu glazbu i slajdove teksta izvodili usporene butoh vjebe zagrijavanja, a u drugom dijelu
bi se ritam glazbe ubrzao te bi izvoai poeli izvoditi ubrzane robotike pokrete dobrim dijelom na
znakovnom jeziku gluhih osoba. Glumci su svoje
pokrete izvodili u potpunosti koordinirano s video-

ie le Brun,
dovan Ivi i Ann
Nova grupa, Ra
t MAMA
titu
ins
i
jaln
edi
multim

projekcijom na kojoj su se prikazivali ranije snimljeni identini pokreti glumaca pa je takva sinkronizacija od izvoaa zahtijevala punu koncentraciju i preciznost, to je bila
potpuna suprotnost u odnosu na veinu njihovih dotadanjih nastupa u Schmrtz Teatru. Zanimljiva je injenica da
su brojni kazalini kritiari, vjerojatno zbog reputacije
nekadanjih schmrtzovaca, zloglasnih po provokativnim i
ekscesnim nastupima politike tematike, u ovoj predstavi
iitali asocijaciju na potjeru za kruhom, iako takve
intencije nije bilo. Projekt je Novu grupu predstavio i razgranatoj sceni nezavisnih kazalinih festivala (Ljubljana,
Novi Sad, Mostar, Gorica, Milano...). Bitno je naglasiti da
su pojedini lanovi Nove grupe paralelno uz kazalini rad
djelovali i kao glazbeni sastav Zvonko i Gradski ured za
kulturu te su esto nastupali tijekom istih veeri. Stalni
glazbeni lanovi simbioze ovih kolektiva bili su Janko
Mesi, Lana Filipin i Irena Cesarec, a povremeno su se u

glazbene akcije ukljuivali i Nika Marinovi, Hrvoje Niki, Kreimir Pauk te Kej Filipin. Zvonko & GUZK izdali su
2003. godine album Rapa a sastama za nezavisnu
izdavaku kuu Zvuk Movare. Zbog iroke uporabe glazbenih anrova i angairanih tekstova, koje su kreirali
tijekom svojih izrazito teatraliziranih koncerata, glazbeni
kritiari nazivali su ih jedinim istinskim antiglobalistikim
bendom u Hrvata.
Koristei iskustva iz rada na prethodnoj predstavi, Nova
grupa krenula je u znatno ambiciozniji projekt, uprizorenje drame Radovana Ivia Sunani grad, premijerno
izvedene u veljai 2003. godine. Ponovno skupno kreiravi preciznu i repetitivnu koreografiju koja je podsjeala na socijalistike sletove stvorili su utopistiku predstavu koja je ponjela velik uspjeh sudjelujui na studentskim i eksperimentalnim festivalima irom svijeta (Teheran, Montreal, Caracas, Lyon, Grenoble, Montpellier...).
87

ralelno su
i Nove grupe pa
Pojedini lanov
glazbeni
o
ka
i
d djelovali
uz kazalini ra
kulturu
za
ed
ur
i
i Gradsk
sastav Zvonko
ih veeri.
upali tijekom ist
te su esto nast

Zvonko & Gradski ured za kulturu, klub

Movara

U radu na ovoj predstavi sudjelovali su i neki novi lanovi,

mnogi ve od ranije upleteni ili u rad Schmrtz Teatra ili
nekih drugih studentskih grupa: Marijan Mihaldinec,
Maksimilijan Ruinski, Maja Kati, Bojan Vukovi.
Sklonost slobodarskim idejama i nadrealistikom duhu
Nova grupa nastavlja izraavati i kroz sljedei rad, suradnju s Dramskim studijem slijepih i slabovidnih Novi ivot
na jo jednom tekstu Radovana Ivia Vane. Ta lirska
minijatura, upotpunjena Ivievom poezijom po odabiru
dramaturginje Ane Proli, osvaja i nagradu za najbolju
predstavu na Susretima kazalinih amatera Zagreba
2004. godine. Tijekom mnogobrojnih gostovanja po svjetskim festivalima lanovi Nove grupe uspostavljali su kontakte s kazalino-aktivistiki opredijeljenim lokalnim
grupama to ih je povremeno dovodilo i u neobine te
potencijalno opasne situacije. Primjerice, prije izvedbe
Sunanog grada u Teheranu na probu Nove grupe dola
je tzv. moralna policija, jedan mukarac i dvije ene u
burkama (iranski zakoni propisuju enama obvezno pokrivanje kose, ali ne i pokrivanje cijeloga tijela), koja je trebala procijeniti je li predstava dovoljno udoredna da se
pokae iranskoj mladei. Upozoreni od dobronamjernih
studenata, lanovi Nove grupe su tijekom te probe
88 I

KAZALITE 43I44_2010

gostuju na meunarodnim festivalima, ali i brojnim kvalitetnim stranim grupama da dou na domae festivale kao
to su FAKI i TEST! tovie, na jednom takvom gostovanju
u Caracasu upoznali su se i zaljubili te u branu luku uplovili Dean Krivai i istaknuta argentinska redateljica
mlae generacije Renata Carola Gatica, koja je svoj profesionalni kazalini put nastavila u Hrvatskoj.

namjerno izveli krau i blau verziju predstave bez slobodarskih politikih konotacija i bez fizikog dodirivanja
mukih i enskih lanova grupe (ta, po mom miljenju,
besmislena zabrana jo uvijek je aktualna u Iranu) te su
dobili dozvolu za javni nastup. Na samoj predstavi odigrali su izvornu verziju predstave i u trenutku zagrljaja izmeu mukih i enskih lanova grupe (zagrljaja potpuno
benignog za europsku kulturu, ali oito skaradnog za iranske pojmove), u publici je nastao sveopi muk. Predstavu
su do kraja pratili potpuno nijemo, a prilikom finala koji
poziva na odbijanje priznavanja bilo koje vrste autoriteta,
svjetovnog ili duhovnog, dio publike je napustio dvoranu.
Mlaoj publici se oito svidjelo zabranjeno voe te je na
koncu odjeknuo gromoglasan i dugaak pljesak te klicanje. Organizatori festivala su tijekom sljedeih dana bili
izrazito hladni i rezervirani spram lanova Nove grupe, ali
zato su mlai iranski kazalitarci ekali u redovima da nas
upoznaju i razgovaraju s nama o suvremenom kazalitu i
ivotu mladih u Europi.
Bitno je naglasiti da su lanovi Nove grupe na svim svojim
gostovanjima intenzivno sakupljali kontakte i razmjenjivali informacije s brojnim nezavisnim kazalinim druinama,
to je omoguilo i mnogim drugim hrvatskim grupama da

I sljedei projekt na kojem su radili pokazao je sklonost

kazalinoj suradnji s osobama s invaliditetom. Interaktivna hepening-instalacija u sklopu akcije Kvadrat za
autizam ponovo je imala odlike repetitivnog, glazbom
popraenog rada s videoprojekcijama. Rad je bila svojevrsna iva instalacija tijekom koje su lanovi Nove grupe
improvizirali plesne pokrete sa tienicima Centra za autizam. Uz standardu postavu za potrebe ove izvedbe s
Novom grupom nastupila je i Katarina Juri. elja za ovakvom vrstom rada kod mnogih lanova e nadivjeti ak i
samu Novu grupu te e oni sve do dananjih dana esto
suraivati s dramskim skupinama osoba s invaliditetom.
Uz Novi ivot aktivne su (bile) i udruge Dlan (teatar znakovnog jezika gluhih), Korak i Zamisli (studenti/mlade
osobe s invaliditetom), Udruga tetraplegiara i uistinu
mnoge, mnoge druge.
Posljednja predstava Nove grupe napravljena je prema
juveniliji Stanislava Witkiewicza ohari kao multimedijalni
projekt koji je uz dosadanja scenska sredstva (simultana
interakcija videa sa ivim glumcima, ambijentalna glazba,
butoh...) koristio i neka nova (kazalite sjena, iva glazba,
kamere koje uivo snimaju dogaanja iza zastora te uz
pomo udnih kutova snimanja zavaravaju gledatelja...).
U skladu s ve ustanovljenim smjerom promiljanja teatra, u radu je na predstavi aktivno kao glumica/autorica
sudjelovala i nova lanica skupine Mia Kraljevi, djevojka
s Downovim sindromom. Predstava, premijerno izvedena
poetkom 2004. godine, bila je tehniki znatno zahtjevnija od dosadanjih radova Nove grupe, to je kod nekih lanova izazvalo nezadovoljstvo. Dio njih smatrao je da se
predstava natrpana tehnolokim rjeenjima odmakla od
dotadanjega scenskog asketizma koji je naglasak rada
stavljao na glumevo tijelo i govor. Usprkos tome, bila je
na Susretima kazalinih amatera Hrvatske, ba kao i sve
dosadanje predstave, nominirana u kategoriji inventivnoga scenskog izraaja (godinu ranije predstava Sunani

grad tu je nagradu i osvojila) te je takoer gostovala na

nekoliko festivala u regiji (Sarajevo, Beograd). Jednostavni tekst predstave,
Sljedei projekt pokazao je
koji je Witkiewicz preko
sklon
ost kazalinoj suradnji s
dvije stranice napisao kad
osobama s invaliditetom. Uz
je imao osam godina,
Novi ivot aktivne su (bile) i
Nova grupa pretvorila je u
udruge Dlan (teatar znakovnog
alegorinu predstavu o
dolasku novih tehnologija
jezika gluhih), Korak i Zamisli
u rukama multinaciona(studenti/mlade osobe s invalilnih kompanija, o prijetnji
ditetom), Udruga tetraplegiara
nadolazee sive sile
i uistinu mnoge, mnoge druge.
koja e biti daleko monija od dosadanjih demona s kojima se svojedobno
borio Schmrtz Teatar nacionalizma, ratnog profiterstva,
agresivnog primitivizma... Uglaena maska EU-a i SAD-a
iza koje se skriva bezosjeajni korporativni kapitalizam
postala je nova meta napada aktivistikoga nezavisnog
kazalita.
Do tog trenutka dobar dio lanova Nove grupe ve se
poeo profesionalno baviti kazalitem pa su uskoro, to
zbog gomilanja obveza, to zbog razilaenja u kreativnom
pristupu radu, a to zbog privatnih obveza (poslovi, brak,
djeca), prestali sa zajednikim djelovanjem. Svi su ostali
meusobno jako dobri prijatelji te i dandanas esto surauju na kazalinim projektima, za to uglavnom koriste
producentsku platformu udruge KUFER (Kazalina udruga frustriranih redatelja) pod ijim su imenom napravili
cijeli niz zapaenih predstava: Karlovac (k)raj na Zemlji,
prema tekstu Davida Ivesa, Jutro prema tekstu Sarah
Kane, Toka izvorita prema tekstu Maje Sviben te autorski projekt O iskrenosti ili odgovornost kapitala. U navedenim predstavama surauju s brojnim profesionalnim
glumcima i plesaima. To su Zrinka Cvitei, Petar Leventi, Dora Lipovan (ex Schmrtz Teatar), Sanja Tropp,
Kristina Bajza Marinko, Vida Jerman, Marija Tadi, Ivan
Ivanko, Ivan Goli...
Glazbena sekcija Zvonko i Gradski ured za kulturu do
minimuma je smanjila svoje aktivnosti te, prema odluci
lanova, svira samo jednom godinje i to u posebnim prigodama. Posljednji takav koncert odran je na proslavi
Dana rada, prvog svibnja 2010. godine.

89

Meunarodna scena

Vinja Rogoi

Kazalina najava
Uz festival Prelude (New York, 29. rujan  1. listopad 2010. godine)

estival Prelude trodnevna je manifestacija

koja se sedmu godinu za redom odrava u
Martin E. Segal Theatre Centeru njujorkoga The Graduate Center CUNY i ija se struktura
razvija, ali osnovna ideja nagovijetena nazivom
ostaje ista: predstaviti jo neizvedene radove
odabranoga dijela gradske scene koje umjetnici
namjeravaju dovriti tijekom nadolazee sezone. Tako je ove godine programski nazivnik
Komunikacija Provokacija Simulacija, s inicijalnim pitanjem o vrijednosti i namjeni ive izvedbe, zahvatio devetnaest njujorkih umjetnika,
izvedbenih skupina i umjetnikih organizacija uz
etiri inozemna gosta. Iako u kompetitivnoj
ponudi New Yorka program tako nespektakularne namjere slabo dolazi do izraaja, njegova je
provedba temeljito promiljena na vie naina.
Prije svega pokrenut je u okruju dravnoga
sveuilita koje je idealan okvir promiljanja
kazalita upravo u procesu njegova nastajanja
zbog realizacije jedne od poetnih i jo uvijek
aktualnih namjera izvedbenih studija: dokinuti
neprirodni jaz izmeu teorije i prakse izvedbe.
Usto, sva su zbivanja (prezentacije, diskusije,
mini radionice) besplatna, to ih iz profitom
neposredno ugroenoga okruja prenosi u neto
dobrohotniji ambijent jo uvijek ipak utemeljen
na akademskoj izvrsnosti. Hotei potvrditi ukotvljenost u vlastitu sredinu, koselektori Frank
Hentschker i Morgan von Prelle Pecelli okreu
se eksperimentalnoj downtown sceni koja je, za
razliku od ablonskih spektakularnih mjuzikala

90 I

KAZALITE 43I44_2010

Program Preludea najveim je dijelom

sastavljen od izvedbi kojima budue
nedovreno umjetniko djelo biva predstavljeno izvedbom samom, a ne u nekom
drugom mediju, i to konkretnim scenama
toga djela, to ga ini ivom inaicom
puno starije vrste, filmske najave.
ili pice bien faite prisutnih i drugdje u svijetu, jedinstvena, tee odriva i manje dostupna svjetskoj
publici. Stoga jedan od ciljeva Preludea jest i osigurati uvjete za uspostavljanje trajnijih spona s meunarodnim umjetnicima te svako izdanje festivala
izdvaja dio programa kako bi predstavilo jednu inozemnu scenu (ove je godine, primjerice, bila rije o
etvero katalonskih kazalinih umjetnika). Istodobno festival govori i o izdrljivosti njujorke alternative s nekoliko aktivnih avangardnih generacija
supostavljenih u programu. Meutim, ono to Prelude ini vrlo posebnim jest promoviranje izvedbene
vrste koja je posve nerazvijena i slabo iskoritena u
kazalitu, iako se njezina ekonomska i informativna
korisnost drugdje potvrdila rije je o kazalinoj
najavi.
Program Preludea, naime, najveim je dijelom
sastavljen od izvedbi kojima budue nedovreno
umjetniko djelo biva predstavljeno izvedbom
samom, a ne u nekom drugom mediju, i to konkretnim scenama toga djela. To ga ini ivom inaicom
puno starije vrste, filmske najave, koja se u tom obliku pojavila ve poetkom 20. stoljea i od njega do
danas nije odustala, usprkos drugim retorikim promjenama. Razliiti oblici najavljivanja, naravno, nisu

strani ni drugim umjetnostima ni drugim razdobljima.

Rimska povijest itanja, primjerice, biljei javna itanja
prvih verzija tekstova naglas kako bi ih autori mogli
poboljati ovisno o reakcijama auditorija Plinije Mlai
smatrao je takav nastup najboljim nainom pridobivanja
publike.1 ini se, meutim, kako se filmska najava, kao
kratki dvominutni ili trominutni film koji reklamira dugometrani film prije njegova prikazivanja te obino sadri
kratke ulomke iz toga filma,2 jedina doista razvila u zasebnu vrstu, kazalitu blisku i po kompleksnosti svoga znakovnoga sustava odnosno niza umjetnosti koje povezuje.
Bez pretenzija na izvoenje teorije kazalinoga trailera,
ovaj u tekst posvetiti tek poetnom razmiljanju o toj
vrsti sluei se primjerima njujorkih kazalinih najava
predstavljenih na festivalu Prelude 10 i referirajui se
povremeno na standarde koji su uspostavljeni filmskom
najavom. Za poetak, kao to istie Lisa Kernan u uvodnome dijelu svoje opsene analize Coming attractions:
reading American movie trailers, film se uglavnom suzdrava od izravnoga zazivanja gledatelja, dok njegova najava ne samo da ga poziva da doe u kino nego je (obino
u klasinim verzijama) znala koristiti i filmske likove koji bi
se, gledajui u kameru, obraali publici.3 U trenutku kad
suvremeno kazalite sve vie razvija estetiku iskustva,
koristei kao oblikovni materijal samu gledateljevu stvarnost, izvedbena vrsta kojoj je izravna komunikacija razlikovna karakteristika, a ne tek mogunost, ivo je polje
aktualnih istraivanja medija.
Iako se u trailere ve od klasinoga filmskoga razdoblja
uvode i elementi koji se nee pojaviti u filmu (poput natpisa ili glazbe snimljene posebno za najavu), najavljivanje
filma filmom i pritom materijalom iz samoga umjetnikoga djela, uvedeno polovinom 1910-ih godina, predstavlja
prvu veliku prekretnicu u povijesti njihova razvoja4 i njihovu trajnu karakteristiku, s malim brojem kazalinih ekvivalenata. Primjerice, pozivanja cirkuskih najavljivaa koji
su publiku poetkom 20. stoljea nagovarali da uu u
ator i prisustvuju izvedbi ostvarivala su se u istom mediju, ali sadrajem nisu bila istovrsna cirkuskom spektaklu5
pa ih moemo smatrati samo prethodnicom vrste, dok su
glumake povorke kojima je Kazalina radionica Pozdravi,
u nedostatku drugih oblika promocije, 1970-ih godina
privlaila publiku, ukljuivale i elemente predstava (likove
ili tekst)6 te ulaze u ovdje uspostavljenu kategoriju kazaline najave. Na tom tragu, gradbeni materijal prezentacija
na Preludeu, uz iznimku prateih komentara, bio je doslje-

dno preuzet iz buduih umjetnikih djela, to je prije

svega ukazalo na specifinost relacije izmeu kazaline
najave i dovrenoga projekta. Ako stvaranje filmskih najava uvelike prethodi finaliziranju filma (to je jedan od
razloga koritenja materijala koji kasnije ne moemo pronai u filmu), kod kazalinih je jaz jo dublji ne samo zato
jer se scene glumaki, dramaturki, kostimografski, scenografski itd. bruse do premijere nego i zato jer se predstave, ak i ako nije rije o radu u nastajanju, dovravaju
i rastu samo kroz susret s publikom. Ponueni materijal
stoga je varirao od posve uvjebanih nastupa do radnih
verzija, od duljega ulomka predstave do serije vrlo kratkih epizoda. Usprkos raznovrsnosti poetika, Prelude je
ukazao na openito dramaturko siromatvo kazalinih
najava kao vrste koja se razlikuje od pukoga komada
predstave i koju je mogue osmisliti kao zaseban iskaz.
Ipak, dva prisutna modela organizacije materijala, u prikazanim sluajevima uvjetovana stupnjem dovrenosti
izvedbenoga projekta, mogla bi se nazvati kontinuiranim
i fragmentiranim najavama. Primjerice, dramatiar, izvoa i suosniva skupine Dodeska Performance
Ensemble, Robert Quillen Camp pokazao je scenski minimalistiki, ali tekstualno i glumaki posve razraen ulomak predstave u nastanku That Black Gravity, izveden uz
pomo suradnika Ryana Eggenspergera. Liena bilo
kakvih prateih komentara, najava je iznijela preokupacije projekta (npr. istraivanje rastakanja smisla u zvuku
rijei kroz iskustvo modanoga udara) i utvrdila paradigmu postdramskoga kao njegov okvir. S druge strane,
suradniki kolektiv Hoi Polloi (ije je ime starogrka rije
za narod), svoj je projekt Zoetrope, pripreman u suradnji s dramaturginjom Sylvan Oswald, predstavio uvodnim opisom pretpovijesti suradnje, stupnjevima skupnoga izmiljanja i utvrivanjem statusa quo, da bi najavu
okonao koncertnom verzijom predstave odnosno ciklusom pjesama zaudno banalnih tekstova (nabrajanje
moguih mjesta zbivanja dogaaja u predstavi, nabrajanje natpisa na uredskim vratima, opis puta do ureda itd.)
koje e se u njoj koristiti. Kolanom prezentacijom tako
su se usredotoili na one elemente koji u filmskoj najavi
bivaju gotovo standardnima:7 predstavljanje glumakih
zvijezda, odnosno samoga kolektiva, utvrivanje anra
djela, u ovom sluaju mjuzikla, te sugeriranje prie montaom est songova. Tradicionalnu neuvjebanost pak
gotovo je oekivano pokazala jedna od poznatih predstavnica njujorke performerske scene Penny Arcade, izvodei posve grubu verziju rada Longing Lasts Longer, koja
91

Za razliku od filmskih trailera koji su utjecali na formiranje filmskih anrova usmjeravajui na interes za
film prema uspostavljenoj generikoj kategorizaciji ili
onoj koja se tek pojavljuje te pojaavajui na interes
za anr kao cjelinu, ovi kazalini otvorili su i mogunost preispitivanja odreenoga anra, izvedbene vrste
i stvaralakih postupaka, odustajanjem od esto prisutnoga hiperbolinoga diskursa filmske najave i
rastakanjem ne samo najavljene predstave nego i
samoga procesa najavljivanja.
je ukljuila traenje papira s kojih je umjetnica itala
tekst, ispravljanja tijekom itanja i stalno koordiniranje
kretanja s tehniarom. Poetika najave time se posve pribliila samom radu, ostavljajui nerijeeno pitanje o svjesnom i namjernom koritenju izvedbene greke kao komponente izvedbe.
Nedovrenost prezentacija prije svega je problematizirala
ono to je u kazalitu uope mogue i nuno najaviti.
Veina umjetnika upozorila je na potencijalne promjene u
sadraju i obliku prikazanoga tvrdei kako je najava identina jedino procesu rada, ali ne i konanom proizvodu,
ime su uputili na mogue specifinosti kazaline najave
i iz njih proizlazee nove funkcije. Prva je od njih izjednaavanje promocije konanoga proizvoda i promocije procesa nastajanja, ime se pojedinano umjetniko djelo
svjesno umetnulo u okvir ope stvaralake metodologije,
poetike, umjetnikih namjera pa i samih osobnosti umjetnika. U tom smislu, za razliku od filmskih trailera koji su,
tvrdi Lisa Kernan, utjecali na formiranje filmskih anrova
usmjeravajui na interes za film prema uspostavljenoj
generikoj kategorizaciji ili onoj koja se tek pojavljuje te
pojaavajui na interes za anr kao cjelinu,8 ovi kazalini otvorili su i mogunost preispitivanja odreenoga
anra, izvedbene vrste i stvaralakih postupaka, odustajanjem od esto prisutnoga hiperbolinoga diskursa filmske najave i rastakanjem ne samo najavljene predstave
nego i samoga procesa najavljivanja. Ta je namjera postala vidljiva ve u anrovskoj paleti prikazanih najava ije
bismo dvije razine mogli imenovati klasinom i hibridnom.
Prva i prepoznatljiva protegla se od umjetnosti performansa, preko plesnih izvedbi do mjuzikla, zadravajui
eksperimentalnost u okvirima samoga projekta. Primjerice, mlada njujorka skupina The TEAM, koja je tijekom
posljednjih nekoliko godina svojim skupno izmiljenim
predstavama triput osvojila prvu nagradu edinburkoga
92 I

KAZALITE 43I44_2010

Fringea, prikazala je pozamaan ulomak najnovijega mjuzikla Mission Drift. Ispriana kroz paralelne ivotne/ljubavne prie utisnute u povijest razvoja amerikoga kapitalizma, najava se vie od svih drugih pribliila spektakularnoj prirodi filmskoga trailera, ostavivi publiku da pjevui glazbenu temu koja je, kontraproduktivno, posve
neutralizirala kritiku sliku iskazanu tekstom. Komiar i
glazbenik Reggie Watts oprimjerio je drugi popularni anr,
stand-up komediju, improvizirajui vokalni glazbeni
nastup s nizom duhovitih obrata te manipulirajui pozornou publike slobodnim preskakanjem iz jednoga sustava znaenja u drugi samo uz pomo monoga glasa i
miksete. Intrignatnijima su se, meutim, pokazale hibridne vrste poput radionike najave i najave-predavanja
koje su ponudile nove okvire recepcije. Joe Silovsky, primjerice, okupio je desetak sudionika oko projekta sastavljanja primitivnoga pisma-bombe izrezivanjem pripremljenih kartonskih dijelova i uz niz detalja o dosadanjoj uporabi i mogunostima koritenja takvoga oruja. Osobno
iskustvo izrade (makar i lane) bombe, svjesno lieno razgovora o etikim aspektima projekta, uinilo je izostavljeno etiko problematiziranje posebno prisutnim, a najavu
buduega dogaaja pretvorilo u dogaaj sam. Jednako
uspjean radioniki primjer predstavljanja vlastitoga rada
kroz participativnu izvedbu ponudio je dramatiarski
kolektiv Joyce Cho involviranjem svih prisutnih u skupnu
vjebu pisanja vlastitoga dramskoga teksta prema kombiniranim uputama svakoga od est lanova kolektiva.
Specifinost pisanja izvedbe (koje je ukljuilo osmiljavanje cjelokupne izvedbe pa i njezine recepcije), demokratinost kreativnoga rada te partnerstvo s publikom, kao
vane znaajke svoje poetike, Joyce Cho upisali su u
formu, a ne tek sadraj najave. Koreograf i izvoa Ishmael Houston Jones pak najavu obnovljene izvedbe plesne predstave Them, koja se 1986. godine smatrala provokativnom, pretvorio je u polusatni uvid u povijest projekta, odnosno suzdranu analizu nasilnih plesnih pokreta, kakofonine glazbe itd., ponudivi vie nalije nego
lice budue izvedbe.
Za razliku od filmske najave, ija je komunikacija s publikom jednosmjerna, kazalina je ovim posljednjim primjerima potvrdila aktualnu afirmaciju sudjelovanja publike,
ne samo u konanoj realizaciji predstave, npr. kroz sudioniku izvedbu, nego i u procesu njezina osmiljavanja,
bilo da je rije o tradicionalnoj recepciji u zamraenu auditoriju, intenzivnijoj interakciji ili prikupljanju povratnih

informacija kroz razgovor. Rijeima Morgan von Prelle

Pecelli, to je velika najava za podruje suvremene kazaline izvedbe za cijelu godinu (...) ali ne moe biti samo to,
i upravo zato to je rije o sveuilinom okruenju mora
ostvariti preduvjete za okupljanje i razgovor zajednice.9
Tijekom trodnevnoga predstavljanja scene na Preludeu,
ulogu moderatora toga razgovora naizmjenino su preuzimali selektori programa, najavljujui umjetnike, te neki od
predstavljenih autora, ukljuujui u svoju najavu komentare i opis vlastitoga rada, procesa stvaranja predstavljenoga djela, umjetnikih namjera, stadija projekta itd. S
iznimkom radionikih i predavakih najava, neumjetniki su promotivni materijal, meutim, uglavnom komprimirali u okvir najave, na sam poetak i kraj, dok su sredinji dio, ovisno o poetici i stupnju dovrenosti, ponovno
prepustili djelovanju samoga umjetnikoga djela (kazalinoj fikciji, igranju s realnou/simulacijom ili participativnoj izvedbi), ime je razvijena retorika uvjeravanja gledatelja uvelike svedena na odabir i organizaciju pokazanoga materijala. Dodamo li tome drugi vremenski standard kazalinih najava (liene mogunosti filmske montae kroz brze rezove, koja je u filmskim najavama kljuna
za proizvodnju znaenja),10 kazaline su najave trajale
cijelih 30 minuta) Prelude je otvorio pitanje njihovoga
umjetnikoga statusa. Kako kazalina predstava kao
umjetniko djelo postoji tek u obliku konane suigre izvoaa i gledatelja tijekom same izvedbe,11 teko ju je najaviti ulomcima toga djela, osim ako i samu najavu ne
smatramo umjetnou. Najavljuje li se, k tome, rad u
nastajanju, sudionika izvedba, performans, improvizacija odnosno neka druga vrsta/anr koji pretpostavlja visoki stupanj promjenjivosti konane izvedbe ili, primjerice,
postdramska predstava koja nudi fragmentirano gledateljsko iskustvo, to je jo jedan razlog da o kazalinoj najavi ponemo razmiljati kao o umjetnikoj, a ne tek marketinkoj kategoriji, jer moe predstavljati otvorenu verziju buduega teksta predstave.
U zakljuku, Prelude je ukazao na injenicu kako kazalina najava realizira slabo iskoritene aspekte najavljivanja ive izvedbe upravo utoliko to odustaje od statusa
masovne pojave te koristi prednosti analitike, radionike
atmosfere, s aktivnom publikom zainteresiranih laika,
strunih recipijenata i platformskim okvirom predstavljanja gdje se ostvaruje potencijal razmjene. S obzirom na
openit nedostatak produktivnoga dijaloga i prostora za
istraivanje, jo uvijek postojei jaz izmeu pojedinih

podruja izvedbenih umjetnosti, sve zahtjevniju publiku i

uivost medija (kojemu je ta znaajka i prednost i ogranienje), tako okarakterizirana, ova izvedbena vrsta uvruje put k boljoj kazalinoj sezoni, preusmjeravajui
velik dio energije koja bi bila potroena na stvaranje
potranje u stvaranje umjetnikih djela.

6
7
8
9
11
12

Manguel, Alberto (1996.), A History of Reading, New York:

Penguing Books, str. 247-251.
Konigsberg, Ira (1997.), The Complete Film Dictionary, New
York, London, Victoria, Toronto, Auckland: Penguin, str. 427.
Usp. Kernan, Lisa (2004.), Coming Attractions: Reading
American Movie Trailers, Austin: University of Texas Press,
str. 2.
Usp. Coming attractions: The History of the Movie Trailer,
dokumentarni film, re. Jeff Werner, 2005.
Davis, Janet M. (2002.), Circus Age: Culture and Society
under the American Big Top, Chapel Hill: University of North
Carolina Press, str. 3.
Usp. Arhiv Pozdrava.
Kernan 2004., str. 42.
Kernan 2004., str. 14.
Usp. URL: http://prelude10.mestc.gc.cuny.edu/blogs/
Usp. Kernan 2004., str. 13.
Usp. Max Hermann u: Fischer-Lichte, Erika (2005.), Theatre,
sacrifice, ritual: exploring forms of political theatre, New
York i London: Routledge, str. 22-23.

Arhiv Pozdrava
Davis, Janet M. (2002.), Circus Age: Culture and Society
under the American Big Top, Chapel Hill: University of
North Carolina Press.
Coming attractions: The History of the Movie Trailer,
dokumentarni film, re. Jeff Werner, 2005.
Fischer-Lichte, Erika (2005.), Theatre, sacrifice, ritual:
exploring forms of political theatre, New York i London:
Routledge.
Kernan, Lisa (2004.), Coming Attractions: Reading
American Movie Trailers, Austin: University of Texas
Press.
Konigsberg, Ira (1997.), The Complete Film Dictionary,
New York, London, Victoria, Toronto, Auckland: Penguin.
Manguel, Alberto (1996.), A History of Reading, New York:
Penguing Books.
URL: http://prelude10.mestc.gc.cuny.edu/blogs/
(10. 11. 2010.)
93

Meunarodna scena

lino fiksirana. Kad radim predstavu doista pokuavam

misliti o tome kakvo e biti cjelokupno iskustvo gledatelja
i esto nastojim aktivirati one aspekte iskustva koji se
ponekad doimaju pomalo inertnima. Koliko sam pod utjecajem svojih suvremenika koji se kreu u istom smjeru ili
koliko smo mi jednostavno generacija kazalitaraca koji
su odrasli nakon to su Kaprow, Ono i Cage ve kanonizirani, to ne znam.

Vinja Rogoi

Nita na svijetu
nije obino
osim pogleda
koji ga takvim ini

Vaa samostalna djela, kao i neke predstave koje ste

radili s Dodeska Performance Ensemble, nemaju
uzbudljiv zaplet, nego istrauju teme poput suvremenih prijevoznih sredstava (Field Trip), iskustvo modanoga udara (That Black Gravity), ili uredske atmosfere (Anesthy). To se nadoknauje stalnom tenzijom, to
sve skupa prilino uspjeno oslikava svakodnevicu
suvremenoga zapadnoga svijeta. to je to tako privlano u njegovu optereujuem sivilu?

Razgovor s Robertom Quillenom Campom

obert Quillen Camp njujorki je

izvoa i dramatiar (koji trenutano ivi u Kaliforniji) ije drame
(npr. Anesthy) i postdramski izvedbeni
projekti (npr. The Group ili Field Trip s
Dodeska Performance Ensemble) odraavaju preokupaciju sadanjicom izvedbe, blizak odnos s publikom te istraivanje glazbe i zvuka. Afirmaciju novoga
dramskoga pisma Camp realizira u solo
izvedbama, poput That Black Gravity
predstavljene na festivalu Prelude, i
kroz suradnju s drugim izvedbenim
umjetnicima, a specifinosti tih realizacija tema su ovoga razgovora.

Vi ste izvoa, pisac, kompozitor,

urednik te jedan od suosnivaa i
umjetnikih voditelja Dodeska Performance Ensemble, to je u skladu
sa suvremenom percepcijom umjetnika: od njih se sve vie oekuje da
preuzmu niz uloga, istodobno stvara94 I

KAZALITE 43I44_2010

ju i posreduju izmeu svoga rada i okoline. Je li

to za vas prednost ili optereenje?

R. Q. Camp, radionica That Black Gravity, 2010.

RQC: Oboje. Loa je strana to takva pozicija zahtijeva dosta posla i na neki nain moe ograniiti
doseg umjetnikoga rada. Dobra je strana to to
sam vie umijean u sve, kod nekih predstava mogu
kontrolirati kako publika kupuje ulaznice, kako dolaze do mjesta gdje e se predstava odrati, gdje
sjede sve to moe postati dio predstave to je
teko (iako ne i nemogue) u tradicionalnijem kazalinom okruju. U stvari, pokuavam nauiti kako
manje drati stvari pod kontrolom i usmjeriti se na
svoju umjetniku i suradniku snagu, to ne mora
ujedno ukljuivati produkciju ili prezentaciju.

RQC: Trik je u tome da vlastito pisanje ne smatrate pretjerano dragocjenim kad doete u prostoriju s drugim ljudima i ponete raditi na predstavi. Ja stalno kratim i prepravljam do posljednjega trenutka i poslije toga, ovisno o
tome na emu radimo. Da budemo poteni, veina mojih
prijatelja dramatiara koji su zaposleni u tradicionalnijim
kazalitima rade istu stvar prilikom prvih uprizorenja svojih drama prisutni su na probama i unose promjene koje
se temelje na okolnostima u kojima se rije izgovara.
Stoga, iako je suradnja s trupom poput Pig Iron (gdje se
sve, ukljuujui i tekst, stvara tijekom procesa proba)
ekstremna, mislim da takav rad i dalje postoji na istoj
neprekinutoj liniji s procesom stvaranja predstava srednje
struje koje privilegiraju dramski tekst.

Iz perspektive dramskoga kazalita, pisac je vrlo

esto svojevrsni autsajder ije umjetniko
stvaralatvo prethodi procesu nastajanja predstave. Va rad, s druge strane, ini se neodvojivim od izvedbe i teko mi je zamisliti kako bi se
drugaije mogao predstaviti osim kroz izvedbu.
Kako se vae pisanje uklapa u proces stvaranja
predstave?

Suvremeno kazalite sve vie razvija oblikovanje iskustva, koje je nekad dominiralo samo u umjetnosti performansa, a to se oituje i u vaoj drami Anesthy. Kako
performativni obrat utjee na va proces stvaranja?
RQC: Ne mislim da tradicionalno kazalite nije iskustveno. Istina je, meutim, da je glavnina iskustva u njemu pri-

RQC: Mislim da stvari koje se ine obinima (primjerice,

normalno svakodnevno putovanje do radnoga mjesta)
nisu doista takve, ne ako ih se gleda drugaijim oima.
Nita na svijetu nije obino osim pogleda koji ga takvim
ini. I to je posao umjetnika, mislim, pokuati vidjeti stvari onakvima kakve doista jesu moda je to nemogu cilj,
ali nije nemogue pokuati. Ja pokuavam (i ne mislim da
sam jedini) koristiti temeljne kazaline elemente (ukljuujui likove i, ponekad, zaplet) kako bih stvorio djela
koja je lake analizirati s obzirom na temu kojom se bave,
tonalitet, ritam i muzikalnost nego iz perspektive lika ili
narativnoga razrjeenja. Drugim rijeima, pokuavam
proiriti poetiku i glazbenu senzibilnost pozornice.
Prezentacija predstave That Black Gravity, na kojoj
trenutno radite, kao i drama Anesthy, pokazuju bavljenje Artaudovim nasljeem  istraivanjem verbalnoga jezika kao zvuka. Ipak, umjesto spektakularnih
slika kazalita okrutnosti, vae predstave sugeriraju
minimalistiku komornu izvedbu, gotovo oratorij,
fokusiran na pojavljivanje/nestajanje znaenja/zvuka
jezika. Predlaete li novu kategoriju glazbene drame?
RQC: Mislim da postoji bogata tradicija avangardne
prakse glazbenoga kazalita, iako se nju vie smjetalo u
poeziju (Gertrude Stein, na primjer, te u neto drugaijem
svijetu, predstavnici performativne poezije poput Anne
95

Ryan Eggensperger u predstavi The Group, Climate Theater,

San Francisco, 2008.

Kad radim predstavu doista nastojim

misliti o tome kakvo e biti cjelokupno
iskustvo gledatelja i esto pokuavam aktivirati one aspekte iskustva koji se ponekad
doimaju pomalo inertnima.
Waldman) ili u glazbu (npr. Robert Ashley, ije su opere
definitvno utjecale na mene). Naravno, to pojavljivanje/
nestajanje znaenja jedno je od istaknutih karakteristika
njujorkoga avangardnoga kazalita 1970-ih i 1980-ih
(Foreman, Wooster itd). Stoga ne mislim da predlaem
novu kategoriju, ali to jest neto to me zanima. I moda
se moe razvijati u novim pravcima? Nadam se.
Davanjem slualica svakome pojedincu ili sugeriranjem toga elementa u didaskalijama, u svojim predstavama naglaavate namjeru da akustiki izolirate
lanove publike jedne od drugih. to imate protiv gledateljskoga kolektiva?
RQC: Nita. Veina mojih predstava u kojima se koriste
slualice bave se izolacijom i dezorijentacijom (Anesthy)
ili ironijski pristupaju kolektivizmu (Days of Rage, koja se
bavi neuinkovitim aktivistima i The Group, koja satirizira
teajeve za samopomo). Uvidio sam da je gledateljski
96 I

KAZALITE 43I44_2010

openito je pomalo osjetljivo, jer publika drugaije reagira. Doista se dobiva osjeaj posredovanja. Slualice radnji
na pozornici mogu dati privid snovitosti.

R. Q. Camp (s Davidom Frankom, Ryanom Eggenspergerom i

McCormickom Templemanom) na probi za predstavu Field Trip,
The Kitchen, New York, 2004.

kolektiv prilino teko unititi i da postavljanje prepreka

univerzalnom iskustvu ini publiku jo svjesnijom injenice da se nalaze zajedno u istoj prostoriji. Ono to doista
volim kod slualica jest intimnost koju stvaraju u odnosu
sa svakim pojedinim gledateljem. Volim tu mogunost da
nekome neto apuem u uho. To je zazorno.
Meuigra ive izvedbe na pozornici i posredovane u
slualicama povremeno potkopava izvoaka nastojanja pretvarajui izvoae u sliku bez zvuka. to takve
okolnosti zahtijevaju od izvoaa? Kakvu vrstu reakcije/uzbuenja/frustracije izazivaju?
RQC: Na pozornici obino imam monitor koji izvoaima
omoguuje da uju to se dogaa u slualicama, a usto,
naravno, odravamo probe sa zvukom iz zvunika tako da
to pomalo nalikuje uenju partiture. Rekao bih da je to
poput uenja plesa, osim to ne znam nita o uenju
plesa. Izvoditi u predstavama u kojima koristimo slualice

Anesthy ima napomenu o novcu koja obvezuje bilo

koga tko postavlja dramu da dio novca dobivenoga od
ulaznica donira za borbu za ljudska prava. S druge
strane, naputate brehtijansku distancu ili popularni
okvir sudionikih predstava. Kakav oblik drutvenog
angamana predlaete publici?
RQC: Gledateljima uope ne predlaem drutveni angaman. Ustrajem na tome da producenti daju dio novca
organizaciji koja zagovara borbu za ljudska prava (prema
vlastitom izboru), ali ne ustrajem, primjerice, na tome da
se to objavi publici. Openito ne stvaram politiko kazalite kojemu je cilj promijeniti neija miljenja o pojedinim
pitanjima. Mislim da imam puno vie za rei poetiki nego
politiki i ako je taj sadraj reduciran na neto politiko,
onda teti predstavi, a vjerojatno bi uvrijedio politiku
inteligenciju gledatelja. Ali nakon to sam napisao dramu
o neemu to je za mene osobno uznemirujue, kao to je
to tortura koju je provodila i/ili je doputala moja vlastita
vlada, mislio sam kako je nuno da in produciranja predstave ima integralni politiki naboj, odvojen od teksta
drame.

Kakva je recepcija vaega rada na amerikoj sceni? Na

koji nain asopis Play a Journal of Plays, gdje ste online urednik i web dizajner, pokuava oblikovati tu
scenu?
RQC: Ah, ne znam. Nepostojea? Rasprena? Ja sam
pomalo diletant jer imam dvoje male djece i stalno se
selim na razliite krajeve drave, dok izmeu mojih predstava postoje duge stanke. No, predstave koje sam radio
s filadelfijskom trupom Pig Iron (koja ima prilino vrst
profil na kazalinoj sceni) jo uvijek su dobro prihvaene,
to je lijepo.
Sylvan Oswald i Jordan Harrison, koji ureuju Play a
Journal of Plays, po mom su miljenju napravili izvrstan
posao otvorivi prostor za doista zanimljivo pisanje o
kazalitu. Meu ostalim su posebno zainteresirani za percepciju eksperimentalnoga kazalinoga pisma kao knjievnosti, koje se rijetko gdje moe tiskati. Dio je toga rada
tipografski eksperimentalan ili opisuje vrstu izvedbe koja
zahtijeva vlastiti sustav notacije. Teko je procijeniti utjecaj koji imaju na izvedbenu scenu. Rekao bih da je mali,
ali postojan i rastui. Richard Foreman je jednom prilikom
rekao kako misli da bi s vremenom mogao imati znaajan
utjecaj na svjetsku kazalinu scenu jednostavno radei i
dalje u svom malom kazalitu u New Yorku godinu za
godinom. Mislim da uporan glas u konanici moe promijeniti puno toga.
97

Meunarodna scena

Vidim kako se stvari mijenjaju. Sve vie

kazalita koja imaju pomalo konzervativan
program poinju se obraati izvedbenim
skupinama zanimajui se za to
kako i to ove rade.

Vinja Rogoi

Bolje reagiramo
na prie
Razgovor s Rachel Chavkin (The TEAM)

lada njujorka izvedbena skupina The

TEAM, to je kratica za Theatre of
Emerging American Moment (kazalite amerikoga trenutka koji dolazi) u skladu s
imenom usmjerena je prije svega na ameriku
svakodnevicu te je zaigrano secira u svojim
nagraivanim projektima (od 2005. godine za
predstave Give up! Start over!, Particularly in
the Heartland i Architecting osvojili su Fringe
First Award na edinburkom Fringeu). Postmoderne mjeavine razliitih anrova, sa sklonou prianju pria, profiliranju cjelovitih likova
pa i efektu spektakla, njihove predstave uvode
glumaku vjetinu realistikoga utjelovljenja
lika i dijaloga u okvir kolektivnoga stvaralatva.
Iako u New Yorku nedvojbeno pripadaju afirmiranom dijelu off scene, tee uspjenom i potencijalno vrlo komercijalnom hibridu sadraja srednje struje i jo uvijek alternativnoga postupka
kreiranja predstava, to je razvidno i u njihovu
posljednjem projektu Mission Drift najavljenom
na festivalu Prelude. Razgovor s redateljicom
skupine Rachel Chavkin voen je na tragu te
misli.

Vae se predstave fokusiraju na prethodno

uvjebani materijal ne bavei se aktualnom
drutvenom situacijom u koju bi bila ukljuena i publika. Mogle bi, dakle, biti i uprizorene
98 I

KAZALITE 43I44_2010

drame. Zato ste odabrali skupno izmiljanje i

kako izgleda proces stvaranja predstava?
RC: Mislim da svi mi volimo drame te rad na suvremenim i klasinim tekstovima, ali nas zajedno kao
trupu jo uvijek najvie zanima kovati vlastita djela
koja se bave osnovnim aspektima trenutanoga stanja u zemlji. Privlae nas razliiti aspekti mitologije
i povijesti nae zemlje. Obino ja predloim ideju,
temu ili pitanje, a trupa se tada baci na veliko skupno istraivanje koje moe ukljuiti sve, od itanja
povijesnih knjiga do sluanja podcasta, gledanja filmova o zadanoj temi ili samo stvaranja likova i razmiljanja o priama koje bi mogle ii uz njih. Iz toga
poinjemo razvijati linije radnje. Potom odravamo
velike sesije skupnoga pisanja. Svi sjednemo za
raunala i razliite verzije scene koje su razliiti ljudi
napisali kombiniramo u jednu, koristei one trenutke pojedinanih scena za koje mislimo da su najjai. Ponekad netko napie neku verziju scene i svi se
sloimo da je to to.
Komentirate kreativni proces tijekom samoga
pisanja? To je doista kolektivno pisanje?
RC: Da, to je kolektivno pisanje. Danas smo izmiljali cijelu gomilu razliitih naina govorenja o
nekom trenutku ili izvoenja scene i to smo radili
naglas, a ne sjedei za raunalima. Tu improvizaciju
potom zapisuje naa dramaturginja, a onda je po-

The TEAM, Particularly in the Heartland. Fotografija: Rachel Roberts, uz dozvolu The TEAM

nemo organizirati. Stalno meusobno komentiramo na

rad, ne u smislu svia li nam se to ili ne, nego to je uzbudljivije s obzirom na temu kojom se bavimo. Upravo
smo dovrili sesiju koja je trajala od 9 i 30 do 13 h, ponekad svi uzmemo dvadeset minuta za pisanje, a ponekad
sat vremena, tako da se trajanje sesija razlikuje.
U predavanju koje je odrao u Antwerpenu 2009. godine Jan Leuwers izjavio je kako redatelj koji pie vlastite predstave ostaje samo to: redatelj koji pie vlastite predstave; teko da e ga itko smatrati... piscem. S
obzirom na to da je veina lanova skupine i izvoai i
pisci, osjeate li vi tu neravnoteu izmeu dviju kategorija  injenicu da vas uglavnom doivljavaju kao izvoae koji piu, a ne izvoae i pisce? Naime, usprkos injenici da u izvedbi sudjeluje cio ansambl, rad
izvoaa ipak se doivljava i pojedinano, dok se pisanje u procesu skupnoga izmiljanja percipira kao
iskljuivo kolektivni napor, iako u oba sluaja drugi
vrlo rano bivaju uvedeni u proces stvaranja.
RC: Ne tvrdim da su me ikad pozvali da govorim na panelu koji se bavi novom dramom, ali mislim da se priblia-

vamo tome. Vidim kako se stvari mijenjaju. Sve vie kazalita koja imaju pomalo konzervativan program poinju se
obraati izvedbenim skupinama zanimajui se za to kako
i to ove rade. Taj pomak u Americi djelomino potpomae Mellon Foundation koja daje novac. Naime, jedan od
kljunih razloga zbog kojega kazalita srednje struje
sporo preuzimaju ovaj oblik stvaralatva jest i to to on
kota puno vie. Umjesto da plate jedan honorar dramskom piscu koji e napisati dramu, moraju platiti cio
izvedbeni ansambl. A nama treba vie od dvije i pol godine da je stvorimo.
I moda ne znate sa sigurnou toan datum dovravanja predstave.
RC: To nas manje zabrinjava jer sebi stalno postavljamo
krajnje rokove demonstriranja razliitih privremenih verzija predstave. Tijekom procesa stvaranja, takve demonstracije odrimo pred publikom oko etiri puta traei
povratnu informaciju. Komad razvijamo kroz dijalog s
publikom jednako koliko i unutar trupe. S toliko puno
glava koje rade zajedno treba nam puno vremena da
doemo do koherentne ideje pa kroz izvoenje privreme99

podruja openito, veina nas ima tradicionalno kazalino

obrazovanje. Mislim do smo djelomino skloni naraciji
upravo zato jer imamo vrlo jake temelje u radu Stanislavskoga i emocionalnom realizmu i to je ono to pokuavamo uvesti u skupno izmiljanje.

Mission Drift, predstava koju ste izveli na festivalu

Prelude i u kojoj pokuavate istraiti i prezentirati to
je mogue nepristraniji portret amerikoga kapitalizma, bit e mjuzikl. Je li to takoer pragmatian izbor
s ciljem pridobivanja nove publike?
RC: Pridobivanje nove publike je definitivno jedan od razloga zbog kojega ulazimo u to. Takoer, volim suraivati s
naom kompozitoricom Heather Christian, volim njezinu
glazbu i volim kad je glazba dio kazalita. Spomenula si
Jana Leuwersa predstava njegove trupe Izabelina soba
jedno je od meni najdraih kazalinih djela koje sam
ikada vidjela i jako je utjecala na nae stvaranje Mission
Drift.
Pitam to posebno zato jer sam gledala ivu izvedbu
jednom i videosnimak vae radionike izvedbe vie
puta, ali je glazba uvijek bila tako zaokupljajua da
sam po zavretku pjevuila melodiju i posve zanemarila tekst. Ne mislite li da je tako zavodljiva forma prijetnja koja bi mogla potkopati poruku koju pokuavate
poslati? Ne namjeravate oarati publiku.

The TEAM, Architecting

Fotografija: Eamonn McGoldrick, uz dozvolu The TEAM

nih verzija moemo vidjeti to se razvija i otvoreno razgovarati o tome jesmo li za to zainteresirani ili ne i to bismo
napravili drugaije. Izloiti ideje o tome kako bi komad
mogao izgledati za nas je kljuan proces, ak i kad se
odvija brutalno rano u radu na komadu. Znali smo napustiti neke od tih radionica i ponekad radikalno promijeniti
sve jer nismo imali osjeaj da radimo ono to elimo, a
onda bismo se esto dvije radionice kasnije vratili na ideje
s te poetne radionice. Sve postaje dio taloga iz kojega
nastaje trenutna ideja predstave. Ekvivalenti postoje i u
kazalitu srednje struje, tome slue probna razdoblja igranja predstave.
S obzirom na to da je rije o kolektivnom procesu,
skupno izmiljanje esto vodi donekle fragmentiranim
izvedbama iji su avovi razvidni. The TEAM, s druge
strane, ustraje na razvoju narativa koji je ponekad
dodatno uglaan pripovjedaem na sceni. Zato?
RC: Bilo bi prirodnije sastaviti kola od hrpe naih visceralnih reakcija na neku ideju nego napraviti priu. Mislim
100 I

KAZALITE 43I44_2010

The TEAM, Architecting

Fotografija: Nick Vaughan, uz dozvolu The TEAM

da smo kao trupa postali sve narativniji djelomino i stoga

to se elimo obraati razliitim publikama, ljudima u
Americi koji nikada prije nisu vidjeli predstavu koja je
rezultat kolektivnoga stvaralatva i koji ne moraju nuno
znati kako gledati apstraktnu izvedbu (iako bi moda znali
kako gledati apstraktnu sliku koja im se ne mora svidjeti,
ali znaju kako o njoj razmiljati). Mislim da ova vjetina jo
nije toliko rairena. Takoer, kao ljudi, bolje reagiramo na
prie. Za razliku od drugih trupa koje se bave skupnim
izmiljanjem i iji lanovi nemaju obrazovanje iz podruja
naturalistike izvedbe, nego dolaze iz podruja postmodernoga plesa, vizualnih umjetnosti, glazbe, ne kazalinih

RC: Ne slaem se s tim, u stvari. Mislim da nas istodobno

jako zanima kako oarati publiku emocionalno dojmljivom priom. Stoga mislim da to nije tona pretpostavka o
naemu radu. Heatherina glazba je divna i elim je podijeliti s drugima. S druge strane, tekst emo projicirati i
pokuat emo ga aktivirati tako da songovi postanu trenuci u kojima tema predstave eksplodira i poprima drugaiju kvalitetu. U stvari, upravo zato jer priamo tako
jasnu priu, songovi su trenuci u kojima moemo iskoraiti iz narativa i razmiljati o temama prie prije nego o
samom prianju.
Vae su poruke detaljne studije amerike kulture, a ne
jednostavni generalizirani iskazi. Usprkos injenici da
ste vie puta osvojili Fringe First Award u Edinburghu,
sadraj moe biti prilino zbunjujui. Koliko dobro
komunicirate s nedovoljno informiranom stranom publikom?
RC: Toga se uvijek bojimo, ali prole jeseni u Londonu i
Lisabonu, gdje smo gostovali s predstavom Architecting,

koja je vjerojatno na najsloeniji komad s tonom elemenata amerike kulture, prolo je nevjerojatno dobro. uli
smo od lanova publike kako su se bojali da nee sve
razumjeti i vrlo je mogue da nisu uhvatili sva znaenja.
Stvari kojima The TEAM pristupa su ikoniki elementi
amerike mitologije ili povijesti, poput Las Vegasa npr.,
kojim se bavimo u Mission Drift. Oekujemo da publika
doe s nekim temeljnim pretpostavkama o Vegasu koje
potencijalno ukljuuju kazina i hotele i to je sve. To koristimo u predstavi. S Prohujalo s vihorom oekivali smo da
ljudi znaju za Scarlet OHara, ljubavnu priu, zanosni
epski zaplet i cijela se predstava u konanici bavila velikom razlikom/kontrastom izmeu onoga to ljudi misle
da Prohujalo s vihorom jest i onoga to roman zapravo
sadri. Mislim da je rad konstruiran tako da napada te
ikone i razotkriva istinu ispod njih. Publika moda ne zna
sve reference i detalje, ali najee gotovo svi imaju
temeljno orue koje im je potrebno kako bi razumjeli glavne teme. Kad igramo u New Yorku, u naemu gradu, obino se obraamo publici koja nam je poznatija. Publika se
ovdje vrlo esto vie smije i tei predstavu uiniti ironinijom nego to to mi koji put namjeravamo. Ali, rekla bih da
su ponekad razgovori koje vodimo na turnejama zanimljiviji od razgovora kod kue. Zbog toga i volimo toliko putovati, a to je i jedan od kljunih razloga zbog kojih smo
Mission Drift odluili djelomino raditi u Las Vegasu
zanima nas stvarati izvan New Yorka.

Mission Drift je dio projekta American Geographic koji

ste pokrenuli prole godine. Moete li podrobnije opisati emu smjerate?
RC: Nismo bili zadovoljni injenicom da veinu turneja
odravamo u inozemstvu. Volimo internacionalna putovanja, ali, istodobno, radimo predstave o Americi i elimo ih
podijeliti s Amerikancima. Publika u New Yorku vrlo esto
predstavlja odreeni dio amerike publike ni na koji nain
reprezentativan za cijelu zemlju. American Geographic je
rezidencijalni projekt u okviru kojega namjeravamo razvijati dio svakoga novoga projekta na novoj amerikoj lokaciji. Primjerice, planiramo napraviti dio naega novoga
projekta The Town Hall Meeting u New Yorku, koji je
plava drava, dio u Texasu koji je crvena drava, a dio
u Iowi, koja je purpurna drava. Nadamo se razgovarati
s razliitim pojedincima i zajednicama s kojima uspijemo
ostvariti veze na tim mjestima i provesti terensko istraivanje tako da budemo sigurni da e se istaknuti i one perspektive koje su razliite od naih.
101

S povodom

Da bi jedan dogaaj bio znaajan, moraju se poklopiti dvije stvari:

jaka svijest onih koji ga ostvaruju i jak smisao onih koji ga doivljavaju.
Friedrich Nietzsche: Richard Wagner in Bayreuth, 1876.

Radovan Grahovac

Nema vie nebesa

Kazaliteje drava, mjesto, toka
gdje se moe spoznati anatomija ovjeka
i u njemu ozdraviti i obnoviti ivot.
Antonin Artaud: Ukinite glumca, 1947.

Ne bih ponovo gledala, podnosi Lile izvjetaj

nakon gledanja predstave Revizor na ovogodinjim (2010.) Dubrovakim ljetnim igrama. Lile,
odnedavno umirovljenica, cijeli je svoj ivot provela u upi dubrovakoj, tonije u mjestu ibaa.
ibaa je najblie mjesto upe starom gradu,
udaljena od njega oko pet kilometara. upa je
bila poznata kao trbuh Dubrovnika, a danas se
tu jedva mogu nai proizvodi po kojima je bila
slavna. U velikim trgovakim centrima koji su
nikli posljednjih godina mogu se kupiti namirnice, voe i povre iz svih krajeva svijeta, samo ne
iz upe. Hvale vrijedna akcija Igara, koju Lile koristi kada god moe, omoguuje dubrovakim umirovljenicima posjet izvedbama Ljetnih igara.
Predstava je preduga i prespora, posebno u
prvom dijelu. Jedva sam na neugodnim stolicama izdrala do kraja, nastavlja Lile iznositi svoje
dojmove. Nije moda tako loe, ima i dobrih
stvari, uvijek se neto moe nauiti i doivjeti,
ublaava Lile svoju kritiku, ali ovu predstavu ne
bih vie mogla gledati. Na upit kojih se predstava Igara sjea i koje je vie puta gledala, bez razmiljanja odgovara: Kafetariju sam gledala tri
puta, a Skupa se ni ne sjeam koliko. Nabraja
Lile, kao kakav ivi katalog, legendarne predsta102 I

KAZALITE 43I44_2010

ve Ljetnih igara, Trilogiju, Tunu Jele, Dunda, razne

Hamlete, Kolumba Spominje se i glumaca, Izeta,
Lonze, Milke, erbedije (sjea se i Petra Kralja)
Unato izostalom oduevljenju vienom predstavom,
iz Liline prie mogu se izvui pozitivni zakljuci.
Dubrovake ljetne igre jo uvijek imaju svoju vjernu
dubrovaku publiku koja je spremna prijei i preko
trenutnih razoaranja i koju ta razoaranja sigurno
nee sprijeiti da iduih godina ponovno dolaze gledati predstave. Ta normalna publika ne bavi se
analizama spada li pojedina izvedba na Igre ili ne,
je li predstava ambijentalna ili nije. Tu publiku, vjerojatno pravu kazalinu publiku, ne zanimaju rasprave je li neka osoba pogodna voditi programe, bi li
netko drugi to radio bolje i sline rasprave, nju zanima dobra kazalina predstava koju e oni uvijek
iznova moi gledati i uvijek se veseliti kazalinoj igri.
Ali, ima i Lile svoje favorite, eljela bi da svake godine moe vidjeti Dria, Shakespearea i Vojnovia.
Ipak su to Dubrovake ljetne igre, zar ne?
U svemu tome pojavljuje se i negativna strana.
Postavlja se pitanje odakle Lile nalazi snagu prisustvovati kazalinom inu koji je umara i koji kod nje
ne izaziva elju ponovo nazoiti? Zato ne protestira, zato se jednostavno ne digne i ode s predstave
koja je mui? Gdje je tu Igra?

Njego, vatre, Kotor art 2010.

Naa ideja o kazalitu pridruuje se onoj ideji o kulturi bez sjena u kojoj na duh ne nailazi na drugo bez
obzira na koju se stranu okrenu doli na prazninu,
iako je prostor ispunjen.
Antonin Artaud: Ukinite glumca, 1947.

KOTOR ART
Nakon duljeg vremena, iz raznoraznih (vie-manje osobnih) razloga negledanja predstava, odluio sam ovog
ljeta, ne zbog Lile, ne zbog oprenih izvjetaja koje prate
kazalina zbivanja, pogledati dvije ljetne predstave koje
su se odigrale na priblinoj razdaljini od osamdesetak
kilometara u Dubrovniku i u Kotoru. Doao mi je u ruke
bogato i dobro opremljen program Kotor arta u kojem
sam vidio da je umjetniki voditelj festivala Paolo Magelli.
Najavljuje se i predstava Njego, vatre koju kao autorski
projekt, po motivima LUA MIKROKOZMA Petra II.
Petrovia Njegoa potpisuju Radmila Vojvodi i sam Paolo
Magelli.
Kako nikada nisam vidio ni jednu Magellievu predstavu, a
puno sam o njima uo, elio sam iskoristiti priliku blizine
i otii u Kotor na predstavu. Festival Kotor art je novijeg
datuma (2001.) te me je isto tako zanimalolo vidjeti kako
djeluje festival koji nema tako dugu tradiciju kao to to
103

(koprodukcija MEUNARODNI FESTIVAL KOTOR ART,

EUROKAZ FESTIVAL, MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI
ZAGREB, ZAGREBAKO KAZALITE MLADIH, BOKELJSKA
MORNARICA, ENSKA KLAPA MODERATO CANTABILE
KOTOR) u reiji Branka Brezovca. Festival je izvorite koje
financira neke realitete i koje e preko zime kontinuirano
raditi. Ne pristajem na avignonsku varijantu da se napravi neto za dvadeset puta i da se baci kroz prozor. Ovo to
mi radimo omoguuje razmjenu umjetnika jer postoji jedino trite koje potujem, a to je intelektualno trite.
Komuniciramo s kulturama u Ramalli u Palestini. U Tunisu
i u Damasku postoje fantastina kazalita. Svaki grad na
Mediteranu potencijalni je svjetionik koji bi mogao pokazivati kulture koje malo ili nimalo poznajemo. To bi mogao
biti na sljedei korak. to se tie Dubrovnika i njegova
festivala, Magelli dodaje: Mi smo novi i nismo u krizi i
imali smo vie od 35 tisua gledalaca. Dubrovnik je u
krizi, jer je model u krizi. Formula i model na kojima
Dubrovake ljetne igre djeluju je prola i pojela samu
sebe. Dubrovnik je imao fazu kada je jedna drava koja je
bila mona jako puno investirala. Matai je etao s
Karajanom. Dubrovnik je doivio svoje zlatno doba i grad
se nije znao prealtati u radionicu u ljakerski pristup,
nije se otvorio mladima. Mogao je postati neto drugo i da
je to postala jedna vrsta Nancyja (http://www1.nancy.fr/
culturelle/carte-jeunes-nancy-culture.html), otvoriti vrata
svih ulica mladim ljudima bez selekcije. Moralo se kroz
ogromnu animaciju prostora provjetriti zidine. Ilo se na
imitaciju, ostalo se ivjeti na visokoj nozi bez jedne noge.
Iako je Magelli radio na DLJI, ne vidi mogunost ponovne
suradnje: Ne bih nikada vie preuzeo funkciju u
Dubrovniku. Tamo postoje stalne zamice. Postavljaju
zamke na svakom centimetru. Ako ide ravno, u Dubrovniku ovjek ne moe slobodno hodati negdje e propasti. Mora ii cijeli ivot cik-cak, a meni se cik-cak ne ide.

Magelli ne vidi problem

u festivalizaciji. Kotor
art je ideja, nije festival,
mi nemamo slubenike ni
iro rauna.

imaju Dubrovake ljetne igre i koje se ve dulje vrijeme

bore s krizama.
Magelli ne vidi problem u festivalizaciji. Kotor art je
ideja, nije festival, mi nemamo slubenike ni iro-raun.
Novac smo dobili za ideju i program i pristie nam u segmentima koji su i prije postojali u Kotoru. Ja telefoniram iz
svoje sobe. Nema ni jedan festival na svijetu koji ima
festival i za djecu. Ili smo na, recimo, usmjeravanje nekih
ve postojeih stvari u ovom gradu. Teili smo osuvremenjivanju ve postojeih oblika i trudimo se sprijeiti festivalizaciju. Ne vjerujem u predstave koje se igraju etiri
puta. Gradimo jedan koprodukcijski sustav. Frljieva predstava (Marivaux: Rasprava, koprodukcija MEUNARODNI
FESTIVAL KOTOR ART I CRNOGORSKO NARODNO
POZORITE) nastavit e se izvoditi u sezoni u redovitom
programu. Isto e biti i s Don Juanom (Jean-Baptiste
Poquelin, Molire Don uan, reija: Ana Vukoti, koprodukcija MEUNARODNI FESTIVAL KOTOR ART I CRNOGORSKO NARODNO POZORITE) i s Krleinom Salomom
104 I

KAZALITE 43I44_2010

Teko je predvidjeti hoe li Paolo Magelli u Kotoru morati

ii cik-cak, ali u Kotoru se ve moe primijetiti sve prisutniji utjecaj turizma.
Crnogorski se turizam, bez obzira to o tome mislili i kako
ga ocjenjivali, svake godine sve vie i vie namee kao
vrlo vaan sudionik te vrste industrije. Kotor je u tom
nadmetanju do sada zaostajao za predvodnicima,
Budvom, Herceg Novim i ostalim mjestima uz obalu. Na
Njego, vatre, Kotor art 2010.

Dubrovnik je u krizi, jer je model u krizi.

Formula i model na kojima Dubrovake ljetne igre djeluju je prola i pojela samu sebe.
Ilo se na imitaciju, ostalo se ivjeti na visokoj nozi bez jedne noge.
nesreu (ili sreu kako se uzme), Kotor se sve vie
namee kao nezaobilazna turistika destinacija na
Jadranu. Grad posjeuje sve vie gostiju, uliice su prepune ljudi, a svaki je trg i svaki raspoloiv prostor pretvoren
u veliki kafi ili restoran. Slaem se da se turizmom sve
mijenja, govori Magelli. Treba se uiti i dobro je ponekad
kasniti jer se moe uiti na tuim pogrekama. Ako mi to
ne uspijemo, ja ovdje neu nastaviti ovaj posao. Moje djelovanje ovdje je neka vrsta obeanja velikom prijatelju
Branku Sbutegi koji je bio jedan od pokretaa ovog festivala. Mislim da postoji izvjesna ansa jer je daljnja urbanizacija grada vrlo teka zbog poloaja grada. Priroda se
jako buni. Kako vidim po suradnji kafia, postoji mogunost za djelovanje. U Dubrovniku to vie nije mogue.
Ovdje su ljudi skuili da grad ima obvezu suprotstaviti
se vulgarizaciji turizma kao to se dogodilo u Budvi.
Jedina ansa koju Kotor ima jest ukloniti decibele i od
ovog napraviti kultno mjesto.
Na uvodnoj stranici programa Kotor arta Magelli pie:
Teoretiar grada Leonardo Benevolo u studiji Grad u istoriji Evrope govori o poduhvatu stvaranja skladnog pejzaa
koji je mogu i istie da nijesu tako neostvarive utopije
stvaranja boljeg ili bar ne goreg. Kotor art jeste stvaranje duhovno boljeg, jeste stvaranje unutranjeg pejzaa i
dokaz je da nijesu tako neostvarive utopije stvaranja
boljeg.
Ve sama elja ostvariti utopiju nosi u sebi nepremostivu prepreku i protuslovlje. Utopija znai mjesto kojeg
nema. Onog trena kada nam se ini da smo je ostvarili
nalazimo se u topiji, u konkretnom mjestu, sa svim svojim prednostima i manama ukratko, po samom znaenju rijei, utopija se ne moe ostvariti. Jedno je posve
sigurno, turizam (koji uz sebe neminovno nosi vrlo prikladan naziv industrija turistika industrija) nije djelatnost koja stvara duhovno bolje. Iz datog, Magelli pokuava napraviti najbolje. Komad koji on potpisuje Njego,
vatre raen je po djelu crnogorskog autora kojem u pro105

gramu stoji Posveta Njegou Zapitani smo o smislu i

porijeklu svijeta i ovjeka i razvitku materijalnih i duhovnih pojava. O starom zatvoru u kojem se predstava igra
stoji: A Zatvor? Topos ljudske patnje, muenja tijela i
ponienja duha. Studenti druge godine glume Fakulteta
dramskih umjetnosti na Cetinju tvore jezgru glumakog
ansambla.
Pedesetak gledalaca (zbog prostora ogranien broj) skuplja se ispred ulaza u Zatvor. Glumica u crnom vodi grupu
u prvi prostor zbivanja. Neka vrsta zatvorske uvarice ili
kapoa brine se sve vrijeme o publici. Strogim glasom zabranjuje fotografiranje, odreuje gdje e tko stajati i nareuje daljnje kretanje kroz prostor zatvora i predstave. O
samom tekstu i njegovu predstavljanju ne treba govoriti.
U programu se tako i tako nalazi i ve navedena naznaka
po motivima LUA MIKROKOZMA Petra II Petrovia Njegoa. U Jugoslaviji je Petar Petrovi Njego bio u obveznoj literaturi. Dodue, itao se Gorski vijenac. Ne znam
kakav je kolski program u dananjoj Crnoj Gori. Mogu
pretpostaviti da i Lua mikrokozma spada u djela koja se
moraju itati. (Pokuao sam u knjiarama u Kotoru nabaviti Luu mikrokozmu, ali kao pojedinano izdanje je
nisam naao. Ne bi li je ipak ponovno proitao, kupio
sam za 15 eura etiri knjige iz Obodove edicije Freska u
kamenu u zajednikom kartonskom omotu. Sumnjam da
uenici u Crnoj Gori kupuju to izdanje.) Oni koji poznaju
tekst teko itajui mogu zamisliti njegovo scensko izvoenje. Filozofsko-religiozni spjev miltonovskog tipa
(John Milton, 1608. 1674.) napisan 1845. godine smatra se najboljom filozofskom poemom napisanom na
srpskom jeziku.
Ve navedena napomena plus autorski projekt Radmile
Vojvodi i Paola Magellija preputa nas djelovanju kazalinog ina bez obzira na njegovu vjernost svojem izvoritu, u ovom sluaju Lui mikrokozmi Petra II. Petrovia
Njegoa. Osloboen svakojakih analiza, preputam se
istom kazalitu. Tijekom predstave proli smo kroz gotovo cijeli stari zatvor. Prepoznajem pojedine pasuse iz
Njegoeva epa.
ovjek organ dosta slabi ima
Naravno da se i protiv uvodnog teksta u programu:
Karakteri mitolokih bia i njihovi odnosi predstavljaju
slike ljudskih odnosa i drutvenih prilika! Svejedno, naoj
106 I

KAZALITE 43I44_2010

civilizaciji nikako ne pripada da se bavi filozofijom i metafizikom izvan banalne situacije realiteta, ne moe nita
rei i prihvaa ga se kao takvog, kao ope mjesto. U jednoj od scena publika se nalazi i u zatvorskim elijama. U
nekim je skuenim prostorima unato malom broju gledalaca vrue i neugodna guva. Hodanje iz scene u scenu
na neki me nain stavlja u situaciju prolaznika koji gleda
dogaanja kao to se, na primjer, doivljavaju prometne
nesree kojih smo sluajni svjedoci na neki nain nezainteresirano. Nisam postao sudionik niti sam uvuen
u radnju. Gledam mane-vie uspjelo koreografirane
scene, primjeujem veliki trud i predanost glumaca, promatram ostale gledatelje. Ne elim govoriti ni u ije ime,
ali imam dojam da su se i drugi nalazili u slinom stanju.
Nakon izvedbe uputili smo se na pie u jedan od mnogobrojnih kafia. Glumci su odmah krenuli u sljedeu predstavu jer su ih taj dan imali dvije (neto slino kinu).

ogranienja. Prva stvar je neki budet, ali ovdje niste limitirani. Ovdje svi imaju iste honorare. Poetnik i doajen
dobit e jedan te isti honorar i time se dobiva demokratinost koja je tona iz perspektive nastajanja i stvaranja
predstava. Tek sam ove godine postala svjesna da ovaj
festival ne nalikuje instituciji i samim tim daje veliku slobodu umjetniku. Ovdje svi pogibaju za predstavu. Redatelj
koji je ovdje stvarao gotovo je poginuo za predstavu jer se
radi intenzivnih 12 sati po toj temperaturi u kratkom razdoblju od 20 dana, naravno, nakon priprema negdje drugdje.

nema. Rijeka ljudi baulja, vidim uline zabavljae koje se

moe vidjeti u svim ostalim gradovima svijeta. Kroz gomilu se probijaju gradski straari u nekim udnim uniformama stvarajui bubnjevima buku. Na moje veliko uenje, turisti uivaju u prizoru.

Zanimljiva (i simptomatina) je ipak podudarnost da i

Magelli i Rudjak Podolski doivljavaju festivale (igre)
kao neinstitucionalnu pojavu. Dubrovnik i Kotor su za
sada odgovorne, umjetnike oaze (ne institucije, koje po
tome ne mogu umjetniki djelovati), gotovo izvan prostora i vremena iako se u svojem djelovanju na konkretan
prostor i vrijeme pozivaju.

triju kulture poput poganskih religija koje trpaju

DUBROVAKE LJETNE IGRE

Ne postoji dubrovaki ili zagrebaki repertoar. Repertoar

mora komunicirati s gradom, s njegovom prebogatom prolosti za koju je potrebno najmanje godinu dana prouavanja samo kako bi se spoznali osnovni okviri u kojima se
ta prolost odvijala. Ovaj grad poiva na podvojenosti i
zato je jako zanimljiv. On je svijet u malom. U kratkom razdoblju moe doivjeti najljepe, a i najrunije. To je jako
intenzivan grad. Samo kamen, nema zemlje. Jedan promil
u odnosu na kvadraturu. O tom gradu se mora progovoriti na jedan novi suvremeni nain.

Dora Rudjak Podolski pomonica intendanta za dramski program Dubrovakih ljetnih igara, ne dijeli miljenje i
dojam koje je imala moja susjeda iz ibae, Lile.
Mislila sam da Revizor nee proi, ali je proao. Sve vrijeme imala sam komentare da je predstava preduga, a ja
sam tumaila da je kazalite upravo takvo mjesto gdje se
mora provoditi puno vremena. Imam potrebu za kazalinim trajanjem koje je specifino. Ne moe se sve rei u
sat i pol. Lagani sadraji privlae dio publike. Ja nisam ni
za jedno ni za drugo. Ni jedno namjerno usmjerivanje
repertoara nije dobro. Repertoar se mora raditi prema trenutku i prema vremenu i prema naslovima u kojima se
neto o gradu, ovjeku, Hrvatskoj danas ima rei.
Nije ni neobino da se miljenje Dore Rudjak Podolski o
odnosima u Dubrovniku ne podudara s iskustvom Paola
Magellija.
Specifinost ovog festivala je njegovo trajanje ve neprekidno 61 godinu i sama mogunost da se tako odralo.
Svaki autor ovdje ima privilegij napraviti predstavu tono
onakvu kakvu eli. Ovaj festival je neinstitucionalan i ne
nalikuje instituciji. Naravno da je iz moje dananje perspektive umjetnikog vodstva to ipak institucija. To me iz
prijanjeg iskustva zaprepastilo jer onda nisam imala

Pomalo paradoksalno dodaje: Nisam optereena tradicijom, ali je potujem. Ne znam dovoljno da bih je mogla
preispitati. Dubrovnik kao grad za mene se poistovjeuje
s kazalitem. Jo danas sam pod dojmom predstava koje
sam imala prilike vidjeti.
Godina 2010. Ve na samom ulazu u Grad na Pilama me
(ako zaboravimo muke oko vonje i parkiranja) hvata lagana nervoza i nelagoda. Nekada bih dolazei u Dubrovnik prvo pourio proi kroz vrata od Pila i pogledao bih
Stradun. Taj, neke vrste, ritual je godinama (desetljeima)
bio moj pozdrav Gradu. Danas je ve na Pilama uasna
guva kroz koju se jedva probijam do poetka Straduna.
Nepodnoljiva gomila sprjeava pogled. Onofrijeva esma
se i ne vidi. Nema ni onog divnog pogleda prema tornju
sata na drugom kraju Straduna Straduna zapravo vie i

Moemo poeti izvoditi ideju o kulturi ideju koja

ponajprije znai prosvjedovanje.
Prosvjedovanje protiv besmislenog suavanja koje
nameemo ideji o kulturi koju svodimo na neki
neshvatljiv Pantheon, to nam onda omoguuje idolabogove u svoj Pantheon.
Prosvjedovanje protiv odvojene ideje koju stvaramo o
kulturi kao da je kultura na jednoj strani, a ivot na
drugoj, te kao da istinska kultura nije profinjen nain
poimanja i porabe ivota.
Antonin Artaud

Revizor se igra na dobro ureenom sportskom igralitu

ispod Minete. Tijekom predstave sve vrijeme uje se glazba i amor grada kao neki stalno prisutni osnovni ton, ali
ne tako napadno da bi doista smetalo predstavi. Nakon
gledanja predstave, postao sam siguran u jednu stvar: ne
postoji nita to bi moglo upropastiti Gogolja. Revizor je
jednostavno genijalan komad i to god netko s njim pokuao, uvijek se u postavi nae nekoliko glumaca koji mu ne
mogu pobjei. Vili Matula i Sreten Mokrovi su, tako se
mene to dojmilo, takva dva glumca u ovoj predstavi. (N. V.
Gogolj: Revizor. Redatelj: Lorenci Jernej, Festivalski dramski ansambl u suradnji sa ZKM-om.) Predanost glumakom poslu primjeuje se zapravo kod cijelog ansambla.
Svi igraju, sukladno svojim mogunostima, koncentrirano
i angairano. Izdvajam Matulu i Mokrovia jer mi se kod
njih ini najmanja prisutnost tendencije naglaavanja
107

odrediti zato se neki glumac/lik obraa publici na odreeni nain. Bez psiholokog okvira lica dobiva se dojam
da je to moglo biti i drugaije reeno dojam izvjesne
proizvoljnosti.
Zatjeem se u takvim slinim analizama i u jednom trenutku postaje mi jasno da me ta pitanja nee dovesti do
zadovoljavajueg odgovora.
Festival je prije svega sveani dogaaj, skup umjetnikih
predstavljanja, koji se uzdiu iznad nivoa uobiajenih
redovitih programa, da bi tako postigli nivo koji imaju
samo nesvakodnevne sveanosti na zato izabranom mjestu iji se intenzivni sjaj moe odrati samo za kratko vrijeme. Ta osobina iznimnoga stanja ne postie se samo

visokom kvalitetom izvoenih dijela ili stremljenju prema

perfektnoj izvedbi. Mora se ostvariti posebna atmosfera
kojoj svoj dar pridonosi okruje gdje se taj festival zbiva, u
koju su ukljueni duh grada, interesi njegova stanovnitva i kulturna tradicija prostora igara.
Teko je nai precizniju definiciju festivala od ove koju je
1969. godine postavio u svojoj knjizi Festspiele in
Salzburg Josef Kaut, od 1971. do 1982. predsjednik festivala u Salzburgu.
Sve nas ove rasprave o pojedinanim predstavama, glumakim dometima, izborima komada i prostorima vode u
pogrenom smjeru. Uope nije vano je li jedna predstava
bolja od druge (naravno, podrazumijeva se da se radi o

Revizor, Dubrovake ljetne igre 2010.

karikaturalnih crta lica koje igraju. U trenutku predstave

svi se osim glumaca izblendaju i glumci su ti koji goli (u
predstavi u Kotoru i doslovno) stoje pred gledateljima.
Izmeu glumca i prisutnih ne postoji nikakav instrument
posrednik, on je instrument sam. Nema Mozarta ili
Schuberta da oaraju svojim slatkim notama i melodijama. Ako nije siguran u svoju ulogu (u nain djelovanja),
glumac instinktivno, kao u kakvom aktu samoobrane, pronalazi sredstva koja mu omoguuju preivjeti i to je najee geg, dosjetka, koji mu slui kao posredni instrument izmeu njega i publike koja je okrutna ako ne dobije oekivano.
Uz sav taj napor ansambla, pogibanja za predstavu,
kako kae Dora Rudjak Podolski, ostajem hladni promatra, kazalini in me nije oarao. Promatram vie ili
manje uspjele dosjetke. Jasno mi je da prepone, kao
kakav refleks igranja predstave na koarkakom, sportskom igralitu, nalaze svoje opravdanje (ako je opravdanje uope potrebno) u liku upravitelja pote Ivana
Kuzmia pekina (Miha Bezeljak) koji valjda kao glasnik
108 I

KAZALITE 43I44_2010

jedini mora trati (u usporenom svijetu u kojem se gotovo

nitko i nita ne pomie), ali nisam ba siguran da u
takvom svijetu i poruke brzo lete. Svejedno, ta je reijska
dosjetka najvie razgalila gledalite.
Gledajui Revizora uoio sam neke dubrovake i kotorske
slinosti u pristupu glumi. I u jednoj i u drugoj predstavi
izvoai su prilino agresivno usmjereni prema publici. U
Revizoru daju na znanje da su svjesni svoje uloge predstavljanja. U Kotoru se uvarica zatvora nalazi u ulozi
vodia i stupa u jasan odnos s grupom i pojedincima
koje vodi. I dok glumci ne skrivaju da se nalaze tu, u prostoru za igranje, i pritom uspostavljaju izravan kontakt s
prisutnima, njihov odnos prema glumakom partneru sveden je na minimum. Nema meusobne igre i dijalozi su
vie govor usamljenih pojedinaca usmjeren prema van
nego susret s drugim licima komada. Nekada je gledatelj
doivljavao scenu preko meusobno intenzivnih odnosa
ostalih sudionika igre. U ova dva sluaja to je izostalo i
gledatelj je preputen meusobno odvojenim glumcima
koji mu se izravno obraaju. Ponekad je u takvoj igri teko

Uz sav taj napor ansambla,

pogibanja za predstavu,
kako kae Dora Rudjak
Podolski, ostajem hladni
promatra, kazalini in
me nije oarao.

Revizor, Dubrovake ljetne igre 2010.

109

kontekstu problema festivala i da je svaka dobra predstava dobitak za kazalite). Ali kada razgovaramo o dogaajima kao to su to festivali, esto se gubimo u usitnjavanju pojava u parcijalizaciji problema. Ono to mi moda
moemo imati ponekad su vrlo dobre predstave, ali ono
to vie nemamo jest festival barem ne u onom obliku
koji nam je ostao u pamenju u svojem najboljem izdanju.
Karakteristino za Lilino (prosjeni gledalac) razmiljanje jest podudarnost s razmiljanjima kritiara u medijima
i sve se to ukratko moe odrediti kao stav da je nekada
bilo bolje i da se Igre nalaze u krizi. Jedino oni koji trenutano vode festivale i Igre i koji neposredno sudjeluju u
ostvarivanju Igara ne vide krizu. Moda je to za funkcionalni rad i jedino mogu stav vrsto vjerovanje unato
svim izvanjskim glasovima da se radi najbolje i da to
rezultira najviim dometima ili da e ti dometi radi trenutanog pozitivnog rada i napora u skoroj budunosti rezultirati novim visinama, novim izvanrednim predstavama
koje nee zaostajati za bivim legendarnim dometima.
Prema kvantnoj fizici svemir nema samo jednu prolost ili
povijest. injenica da prolost nema definitivni oblik znai
da trenutana promatranja kojima prouavate sustav
preoblikuju prolost.
Stephen Hawking i Leonard Mlodinow: The Grand Design
Nezahvalno je prole dogaaje mjeriti i objanjavati iz
dananjeg iskustva i perspektive. Stvorili smo fiksne slike
o prolim vremenima zaboravljajui da se radi o procesima u kojima se sve stalno mijenja. Socijalizam je iskoristio pojam republika kada se govori o Dubrovakoj
Republici kao da se radi o republici u tadanjem socijalistikom smislu rijei. Krivotvorenje ili prilagoavanje pojmova svojim sustavima vrijednosti nastavlja se i
danas. Istu sudbinu doivljavaju i pojmovi sloboda,
knjievnost, komedija Sociolog Norbert Elias (1897.
1990.) neumorno je tvrdio da se radi o procesima i da
se drutva moraju promatrati kao takva. Svako fiksiranje
za jednu sliku vodi do pogrenih zakljuaka.
Idealiziranje prolosti stalna je i neproduktivna djelatnost.
Nakon pada Republike, Dubrovnik gubi na vanosti i
110 I

KAZALITE 43I44_2010

tone u 150-godinji san. Potkraj Republike Dubrovnik vie

ne odgovara novim geopolitikim i ekonomskim odnosima. Napoleonovo ukidanje Republike samo je toka na i.
Kraj te vrste dravnosti bio je neminovan.
Stari grad doslovno je prikovan debelim zidinama na
kamenite stijene. Zidine nisu bile nikakva dekoracija za
razglednice, nego su sluile obrani Grada i to ne samo od
vanjskog neprijatelja nego i od puka Republike koji nije
ivio unutar zidina. Suprotno nekim tvrdnjama, Republika
je imala svoju vojsku, a koristila se i plaenicima i uputala se u manje oruane pohode. Ipak, pragmatini kakvi
su bili, kao trgovci koji trguju izmeu Istoka i Zapada,
Dubrovani vie vjeruju plaanjima raznih danaka, podmiivanju i diplomatskom uvjeravanju nego oruju. Ali,
zidovi ne samo da brane od neprijatelja, oni su okovi i za
sam Grad i njegove stanovnike. Famozna sloboda u
naem smislu ne ivi ovdje. Sjetimo se samo problema
dubrovakog pisca par excellence Marina Dria. A o
emu on pie? Pie o svojoj republici, kako: Ljudi
nahvao, zajedno s negromanti, prioe u ove nae strane, i to prokleto sjeme, ovuljici, virati, barbaepi, obrazi od papagala, od mojemua, od aba, oslasti i s koze
udreni, ljudi nahvao uselie se u ovi na svijet u brijeme
kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu. Zna se to je Dri
drao i do patricija koji su drali Grad u svojim rukama i
da je sam svojih posljednjih deset godina proveo izvan
Dubrovnika. Izvan njega je i umro i bio pokopan. Njegova
lica moraju ii u Rim da bi ugodno i veselo ivjela.
Zanimljivo je da gurman Ugo Tedeko (Nijemac) i Pomet
sve vrijeme kuka kako se kod nas slabo i jednolino priprema stol. Dubrovnik je grad koji sputava, koji se izruguje i neslano ali s pridolicama (jadni Stanac), u kojem
vlada krtost i uskogrudnost (samo da spomenemo
Skupa) barem je tako to po Driu bilo, svialo nam se
to danas ili ne, priznavali mi to ili ne. I Dri i Vojnovi
daju nam svoje vienje grada i njegova reda. Dri iz njegovih jo uvijek uspjenih vremena, a Vojnovi kao ve
idealizirano sjeanje na njegova bolja vremena.
Povjesniarka umjetnosti Vera Horvat Pintari u svojoj
knjizi Tradicija i moderna (Hrvatska akademija znanosti u
umjetnosti Gliptoteka, 2009., str. 75) ovako opisuje
Veneciju: Tu je prostranstvo neba to je uvijek prisutno

na rubovima toga grada.; mnotvo stupova i interkolumnija, kakvi se vide na piazetti ili na piazzi San Marco. Za
taj trg se i kae da je najljepi i najvei salon Venecije. A
iroki i visoki prozori venecijanskih palaa na kanalu
povezuju interijere s vanjskim prostorom. Vidi se to i u
Veroneseovoj Svadbi u Kani. Takoer, ta je slika u boji i
tonovima portret Venecije: tako se grad otkriva u pogledu
s lagune, u bijelom, sivom i ruiastom, pod visokim plavim nebom. S iznimnim darom autorica doaravanje
atmosfere zakljuuje ovim rijeima: A zatim, sve boje i svi
tonovi jo jednom se ponavljaju u odrazima na vodi kanala, u mekanim i titrajnim obrisima Ima dana kad se u
najjaem suncu Palladijev San Giorgio Maggiore, izdvojen
na otoku, otkriva u najveoj bjelini i u punoj tjelesnosti, a
pred pozadinom plava neba; a kad je ovijen plavkastom
maglicom, arhitektura postaje netjelesna, ona lebdi.
Dri esto boravi u toj lebdeoj Veneciji u kojoj i umire
ne nalazei ipak, unato njezinoj eterinosti, onu pravdu koju je traio cijeli ivot.
Na stranici 73 spomenute knjige Vere Horvat Pintari
stoji: Venecijanski i talijanski pisci takoer smatraju da je
upravo Veronese (1528. 1588.) u svojem slikarstvu portretirao venecijansko visoko drutvo tog vremena, njegovu rasko, bogatstvo i le bonheur de vivre. Venecija je
tada bila najbogatiji i najljepi grad, znamenita po vrsnoi
i ljepoti tkanina to su stizale s Orijenta.
Dubrovaka arhitektura je teka, nabijena i bez trgova, a
more se iz unutranjosti samog grada ni ne vidi. Volte, tipina pojava talijanskih gradova, pojavljuju se samo dva
puta, ispred Sponze i ispred Kneeva dvora. Nema ni
gradsku lou. Sve govori da to nije bio grad za svakodnevna okupljanja. Zgrade nemaju balkona, terasa, a nemaju ni suvine ukrase. Praktini trgovci kakvi su bili, neprestano ugroeni od brojano i prostorno jaih susjeda,
izbjegavaju razmetanje bogatstvom.
Te razlike ne treba shvaati kao kvalitativna odreenja, ali
kada se govori o fenomenima tih gradova, te razlike i osebujnosti ne smiju se gubiti iz vida.
Nitko ne moe, gledajui grad sa Sra ili sada ve brojnih
vidikovaca, porei ljepotu Dubrovnika. Grad kao da je
ukopan u kamen (sada) poluotoka na kojem se nalazi.
Ima se dojam da mu se nita ne moe dodati ni oduzeti.
ak ni sve blie zidinama izgraeni objekti ne naruavaju

Karakteristino za Lilino (prosjeni gledalac) razmiljanje jest podudarnost s

razmiljanjima kritiara u medijima i sve
se to ukratko moe odrediti kao stav da je
nekada bilo bolje i da se Igre nalaze u
krizi. Jedino oni koji trenutno vode festivale i Igre i koji neposredno sudjeluju u
ostvarivanju igara ne vide krizu.
iznimno skladnu cjelinu. Promatrau se neminovno namee pitanje tko je bio taj koji je podigao ovako neto skladno. Teko se pomiriti s pomisli da je to moda jednostavno bio proces praktine gradnje koji je tijekom nekoliko
stoljea oblikovao ovo to nam se danas ukazuje kao imanencija ljepote. Moda tu uope nije bila prisutna primisao izgraditi lijep grad. Moda su oni jednostavno htjeli
podii vrste zidine i kule s kojih su mogli promatrati strmine Sra, s kojih se nitko nije mogao neprimijeeno primaknuti gradu. Na prostoru koji im je dat, s materijalom
koji im je stajao na raspolaganju, svojim znanjem, tradicijom i naslijeenim pravilima gradnje, oni su stoljeimastvarali grad koji je odgovarao poloaju i njihovu shvaanju ivota. Shvaanje ivota? Po Aristotelu prirodni red
odgovara redu u idejama koji se onda opet trebaju odraziti i redom u gradu. Ali, na red i nekadanji redovi ne
poklapaju se neminovno u svojem znaenju. To istodobno
ne znai da je onaj prije ili ovaj danas bolji ili gori on jednostavno odgovara odnosima odreenog vremena.
Dananje zajedljive primjedbe da su Dubrovani sluili
svim zastavama takoer su neumjesne. Cijeli prosperitet
Republike poivao je na trgovini izmeu Osmanlijskoga
Carstva i ostalog dijela Europe. Jedini nain preivljavanja
izmeu velikih sila bio je priznavanje njihove vlasti na
podruju na kojem se trgovalo. To priznavanje nije, kako
se to danas tumai, umanjivalo njihovu unutarnju i vanjsku samostalnost. ak suprotno, upravo je ono omoguivalo njihovu slobodu na koju su s pravom bili ponosni.
Njihova i naa sloboda ima podudarnosti, ali nije ista.
Iz mojih ranih posjeta sredinom ezdesetih godina 20.
stoljea ostao mi je dojam mranoga i zaputena grada.
Dubrovnik, stari grad, odisao je nekim dekadentnim zaboravom koji me je uvijek podsjeao na Veneciju iz
111

Viscontijeva filma Smrt u Veneciji (1971.). Maknuvi se s

tada polupraznog Straduna dospijevalo se u uske, prljave
uliice pune maaka i pasa lutalica koji su traei hranu
raznosili smee. Na relativno malom prostoru stisnulo se
oko pet tisua stanovnika. Teko je danas, u vrijeme turistikoga buma, predoiti kako je izgledao privatni smjetaj tih godina. Jedne sam godine kao gimnazijalac stanovao kod vrlo simpatine i drage obitelji ampara blizu
Mrtvog zvona. Moja djevojka i ja bili smo vie lanovi obitelji nego turisti. Nezaboravno je i ljeto u kojem sam spavao u hotelu Dubravka. Od ranoga jutra odjekivala je galama s trnice, a tijekom dana se od vruine nije dalo spavati.
Turisti su bili poeljni samo kao nuno zlo. Govorilo se da
bi Dubrovani najvie eljeli da gosti ostave novac i
odmah se izgube. Unutar zidina bilo je samo nekoliko ugostiteljskih lokala koji su radili najdue do 22 sata.
Legendarna su ispranjivanja nonih posuda na goste koji
bi se naveer nali ispred kojega od rijetkih kafia. Odnos
stanovnitva i pridolica bio je prirodan stanovnika je
bilo daleko vie nego onih koji su iz raznih razloga (kao
turisti, sudionici na Igrama) dolazili u grad. Vladala je
domaa atmosfera sa svim svojim pozitivnim, ali i
negativnim sadrajima. Bez pretjerivanja se moe rei da
je kazalite, ili bolje reeno Igre, ponovo otkrilo Dubrovnik.
Mudri zaetnici Dubrovakih ljetnih igara su zaboravljeni,
zaspali i zaputeni grad otkrivali svijetu putem njegovih
pisaca. Otkrivajui Dria i Vojnovia (ne zaboravimo i
Shakespearea), sa svakom novom postavom otkrivali su i
zapretane prostore. Bilo je dovoljno izabrati neko, kako se
inilo stvarateljima, pogodno mjesto za predstavu, upaliti
reflektore, dovesti glumce i arolija je bila potpuna. Sa
svakom novom postavom otkrivao se i Dubrovnik. Uz stalne scene Kneev dvor (omiljeno mjesto i glazbenog programa), Sponze, Vrta muzike kole, parka Gradac i
Lovrijenca svake godine pojavio bi se neki novootkriveni
prostor. Grad je postao preuzak i predstave se igraju na
Sru, Lokrumu, na ploveoj Santa Mariji
Takav otkrivajui i zaudni odnos prema prostoru, prema
gradu koji nije kulisa, nego prostor ivota i igre, odreuje
i nain glume. Kada se Mie Martinovi pojavi kao
Bokilo, odmah prepoznajemo susjeda, konkretnu
osobu koju susreemo gotovo svaki dan. Tako je sa svim
112 I

KAZALITE 43I44_2010

licima predstava. Pratimo ih u njihovim domovima, izlaze

van, kupuju, prodaju, udvaraju se, varaju, opijaju se i trijezne, vode pametne i manje pametne razgovore, ukratko, ponaaju se kao iva lica, kao stvarni ljudi u stvarnom prostoru.
Nije se jo nikada otkako sm ivot nestaje toliko
govorilo o civilizaciji i kulturi. I postoji neka udna usporednost izmeu ovog poopenog unitavanja ivota
koje je u samu temelju suvremene obeshrabrenosti i
brige za kulturom, koja se nikad nije poklapala sa ivotom, a koja se i stvarala kako bi njime gospodarila.

ko tako nadarenim nasljednicima. Sve njih povezivao je

osjeaj za prostor, za Grad i za lica koja su u onih nekoliko dobivenih sati predstave unosila ivot u taj prostor.
Uvjetno reeno, bili su to predstavnici realistine glume
(u raznim svojim smjerovima) koja je korespondirala s
oivljenim i osvijetenim prostorom.
Ali koliko god estoko traili magiju, mi se u biti bojimo onog ivota koji bi se razvijao potpuno u znaku
istinske magije.
Antonin Artaud

Antonin Artaud

Cijeli niz okolnosti pogodovao je stvaranju Dubrovakih

ljetnih igara u onom slavnom obliku o kojem i danas govorimo i koji nam slui kao neka vrsta mjerila za sve daljnje pa i dananje komentare i diskusije. Jedan od najvanijih bio je taj da je tadanja socijalistika vlast prepoznala Igre kao sjajnu mogunost predstavljanja prema van.
Nisu se tedjela sredstva i Igre su imale gotovo neograniene mogunosti u ostvarivanju svojega programa.
Jugoslaviji su se kao nekoj ravnotei u blokovskoj podjeli
svijeta opratali postupci u unutarnjoj politici. Dubrovake
ljetne igre postaju omiljeno skupljalite svjetske kulturne
elite. Vrlo vaan imbenik bio je postojanje izvanredne
dubrovake knjievnosti, a i pripadnost mediteranskom
kulturnom prostoru u kojem i grka i latinska antika jo
uvijek imaju bitnu ulogu. Ipak, najvaniji element slave
Igara bili su njihovi sudionici, izvoai i, naravno, njihova
publika, koji su inili nerazdvojivu cjelinu. Sretna je (najsretnija) okolnost bila da je upravo u to vrijeme djelovala
izvanredna prijeratna (prije 1941.) generacija glumaca i
redatelja (ne elim navoditi imena jer su svi oni pridonijeli veliini Igara) koja se u tom trenutku susrela s jedna-

Tijekom svojih najsjajnijih godina, Igre su odreivale kalendar grada. Svake je godine 10. srpnja, na poetak Igara,
Dubrovnik oivljavao. Ceremonijom otvorenja s glumakim
ulaskom u Grad, Dubrovake ljetne igre doslovno su zavladale gradom. Bile su sveprisutne, a sudionici Igara su se
svakodnevno druili s njegovim stanovnicima. Stalci za
plakate bili su tako rasporeeni da smo u svakom trenutku znali to, gdje i kada se neto dogaa. Zavretkom
igara, 25. kolovoza, grad bi doslovno opustio i znali smo da
je kraj ljeta. Njegovi stanovnici mogli su se odmoriti od pridolica i vratiti se svojim svakodnevnim obvezama. Igre su
bile sastavni dio ivota i ivjele su s gradom.
Danas je situacija posve drukija. Broj stalnih stanovnika
(unutar zidina) pao je s pet tisua na tisuu. Odnos se potpuno promijenio. Turista ima desetak puta vie nego ljudi
koji ive unutar zidina i sve se podredilo novonastalim
odnosima. Dubrovake ljetne igre postale su samo jedan
od popratnih programa i izgubile se ar ekskluzivnog
dogaanja. Jedan glupavi teniski me isluenih teniskih
zvijezda zaokupi vie pozornosti medija i javnosti nego
cijelo ljeto zajedno. O takozvanom red carpetu ne treba
ni govoriti. I u jednom i u drugom sluaju dogaa se doslovno zametanje Grada. Moda najljepu podlogu za hoda-

nje na svijetu kamen dubrovakih ulica i posebno

Straduna prekriva se crvenim i, za potrebe tenisa, plavim (neu to nazvati tepisima) podlogama. Takve se teniske egzibicije i red carpeti odravaju na svim moguim mjestima irom svijeta i kao takvi nita ne pridonose
slavi Dubrovnika i duhu grada, interesima njegova stanovnitva i kulturnoj tradicija prostora Igara u smislu
Josefa Kauta.
Glumaki i izvoaki stil Igara tekao je kontinuirano vie
od trideset godina i, po mojemu miljenju, kulminirao je
predstavama Georija Para. On kao da je svojim ivotom
Eduarda II. (1971.), Aretejem (1972.) i Kristoforom
Kolumbom (1973.) preispitao dotadanje prostore i naine igranja. Parov pomak ili iskorak sastojao se u razdvajanju realistinog prostora od realistine igre glumaca. Paro doslovno silazi s vanjskog prostora u nepoznato, u podrume i podzemne hodnike ispod tvrave
Bokar. U Eduardu II. vojnici nisu vie ili manje uspjele
replike vojnika iz vremena povijesnog zbivanja komada
koje obino igraju statisti Paro dovodi karatiste. On
takoer gradi kopiju broda koji doista plovi i po prvi put
postavlja Grad u ulogu kulise. Paro se i u nainu igre i u
odnosu naspram arhitekture odvaja od realistinog prosedea.
Kao student reije (ADU) prisustvovao sam predavanjima
koja je Georgij Paro drao na Akademiji izmeu svojih
duljih boravaka u SAD-u gdje je intenzivno djelovao na
amerikim sveuilitima. Paro prvi puta radi u Americi
1966. godine. Ameriko kazalite iznimno je aktivno, a
najjai procvat doivljava izvan institucija meu mladim
protivnicima statusa
Idealiziranje prolosti je stalquo i meu studentima. Preispituju se
na i neproduktivna djelatnost.
dotadanji kazalini
oblici i trae novi putevi. Paro nam je s velikim oduevljenjem i uvjerenjem govorio o potrebi traenja novoga i
doslovno nam je otkrivao svijet Artauda, Brooka,
Grotowskog Nije sluajno da je Jean Genet jo uvijek
jedan od njegovih najomiljenijih autora. Ta svoja iskustva
i uvjerenja tada je primijenio i u djelovanju na
Dubrovakim ljetnim igrama.
U ve citiranoj knjizi povjesniarke umjetnosti Vere Horvat
Pintari, autorica u poglavlju Czanneova posljednja
113

Nisam do kraja razaznala koja je to publika. Trebat e mi mjesec do dva razmiljanja o tome za koga je to festival i o onome
to se s festivalom dogodilo nakon rata,
nakon prekida veliine koju je imao u bivoj Jugoslaviji. Temelji su ostali isti ali se
naprosto sadraj promijenio.
pisma na vrlo sugestivan i jednostavan nain pokazuje
kako su slikari prijanjih vremena (Paolo Veronese, 1528.
1588.) imali kontinuiran utjecaj na umjetnike koji su
dolazili iza njih (u ovom poglavlju na Paula Czannea) i
koji su dalje (naravno najbolji) na svoj nain istraivali i
oblikovali probleme to su ih postavili njihovi prethodnici.
Georgij Paro u naem je kazalitu najbolji primjer slina
kontinuiteta (u mediju kazalita) i daljnjeg razvoja. On je
posljednji veliki inovator Igara. Napravio je veliki skok, pritom ne negirajui prijanje domete, nego ih nadograujui. Sve ostalo nakon njega bilo je ponavljanje koje je laviralo izmeu njegovih i velikih prolih dometa. Bilo je jako
dobrih predstava, ali vie nisu donosile nita novo, nisu
vie otkrivale Grad i nisu inile pomake u samom nainu
igre i predstavljanja.
Prepustimo profesorima kritike tekstova, estetiarima
kritike oblika i priznajmo da se ne moe vie rei ono
to je ve bilo reeno, da jedan izraz ne vrijedi dva puta,
da ne ivi dva puta, da je svaka izgovorena rije mrtva i
da nije djelotvorna izuzev u trenutku kad je izgovorena;
priznajmo da jedan upotrijebljen oblik vie niemu ne
slui i ne zahtijeva nita drugo nego da njim istraujemo drugi oblik i da je kazalite jedino mjesto na svijetu
gdje se uinjeni pokret ne oituje pod drugi put.
Antonin Artaud

114 I

KAZALITE 43I44_2010

VELIKI REZ
Nakon opsade (1991. 1992.), Dubrovnik, na krajnjem
jugu Hrvatske, jo dugo osjea blizinu ratnih zbivanja (do
1995.) u Bosni i Hercegovini. Traumatiziranost ratom,
nesreeni odnosi s najbliim susjedom agresorom (Crna
Gora, jo uvijek u dravnom sklopu sa Srbijom u takozvanoj krnjoj Jugoslaviji) i aktualnije Brige same neovisne
Republike Hrvatske ostavljaju Grad da se gotovo sam
lagano oporavlja od doivljenog. U ranjenom Gradu Igre
se i dalje odravaju i ve sama injenica da postoje sveanost je za sebe i Dubrovani se opet poistovjeuju sa
svojim festivalom. Obnavljaju se oteenja, sklanjaju se
daske kojima se pokuavalo zatiti najvanije spomenike,
prestaje basso continuo generatora za proizvodnju struje
i pojavljuju se prvi turisti. Dubrovnik vjerojatno nikada nije
bio tuniji ni ljepi kao tih godina.
Teko je odrediti tonu godinu kada se to sve najedanput
promijenilo. Sve je teklo iznimno brzo. Cijene nekretnina
unutar zidina poele su vrtoglavo rasti. Praktini dobri
trgovci kakvi su kroz povijest uvijek bili Dubrovani prodaju svoje stanove i kue unutar zidina i sele se u okolne
dijelove i naselja u kojima je vrijednost kvadratnog metra
nekoliko puta manja nego ona koju su dobili za svoje kvadrate u Gradu. Broj stalnih stanovnika opada, da bi se
danas spustio na vjerojatno povijesno najmanji nivo.
Dolaze prvi kruzeri i poinju prve guve. Obrtnike radnje
i mali lokali pretvaraju se u prodavaonice suvenira i ugostiteljske radnje. Grad je postao ogromni restoran i kafi.
Novi stanovnici odreuju potpuno drukiji nain ivota u
skladu sa svojim svjetonazorima. Nestala je publika
koja je pratila probe i ivjela s izvedbama. Danas je takve
publike jedan posto u tragovima i njihovo prisustvo na
festivalu puno znai, kae Dora Rudjak Podolski i nastavlja: Nisam do kraja razaznala koja je to publika.
Trebat e mi mjesec do dva razmiljanja o tome za koga
je to festival i o onome to se s festivalom dogodilo nakon
rata, nakon prekida veliine koju je imao u bivoj
Jugoslaviji. Temelji su ostali isti, ali se jednostavno sadraj promijenio. Gospoa Rudjak Podolski ima potpuno
pravo, promijenio se sadraj, promijenio se Grad. Ovoj
novoj publici prijanji oblici nita ne znae, ona se ne
moe prepoznati u Igrama od nekada. Ostavi bez publike, glumci ne mogu vie igrati ni meu sobom, oni se

izravno obraaju prisutnima u nadi da e nai svoje gledatelje i suigrae uzalud. Sva trabunjanja o kulturnom
turizmu ili elitnom turizmu (volio bih da mi netko objasni to se to podrazumijeva pod pojmom elitni turizam)
koji nam je potreban dokazuju samo da oni koji o tome
govore s nevjerojatnom sigurnou nemaju nikakvog
pojma ni o turizmu (i njegovim pogubnim posljedicama na
okolinu ovdje mislim i na ljude i na prostor) ni o kulturi ni o kazalitu. Sve one elitne, svjetske zvijezde koje
uspijemo dovui slue samo zato da dovuku mase obinih turista koji onda preplave grad i ine ga gotovo
nepodnoljivim.
Jedini nain na koji bi Dubrovake ljetne igre privukle
svjetsku publiku, recimo na predstavu Revizora, bi bio
taj da se izvrsni glumci, na primjer Vili Matula ili Sreten
Mokrovi (neka mi ova dvojica ne zamjere, ali koji to
Japanac ili Amerikanac nai poeljni turisti znaju za
njih), zamijene s Bradom Pittom i Danielom Craigom
(poeljan je engleski jezik, a potpuno je svejedno koga se
s kim treba zamijeniti). Za Paris Hilton takoer ne bi bio
problem pronai ulogu moe biti Ophelia. Svjetskih
kandidata i kandidatkinja ima mnotvo, dovoljno je samo
pratiti nae medije i imena e se pojaviti sama od sebe.
Samo se po sebi razumije da je za takve zahtjeve potrebno poveati budet Igara, ali imajui u vidu to nam
donosi, to ne bi bio uzalud baen novac, kako to neki
misle. Moemo kombinirati tenis s kazalitem. John
McEnroe moe igrati Hamleta, a Rade erbedija moe
igrati tenis (navodno je dobar tenisa) protiv Ivanievia.
Mogue je ak umjesto finalnog maevanja odigrati teniski me izmeu Hamleta i Laerta.
Ovi moji prijedlozi mogu zvuati kao neukusni i plitki vicevi ili dosjetke, ali sigurno nisu nita loiji od bedastog
humora dvojice tenisaa u ijem je meu ispred Kneeva
dvora uivalo, kako navode mediji, vie od sedamsto oduevljenih (infantilnih) gledalaca.
Neki komentatori ljute se na Grad jer se tijekom kazalinih i koncertnih izvedaba ne utiavaju ugostiteljski lokali. Oni nikako ne shvaaju da je to danas nemoguno i
nepotrebno. Dva-tri sata tiine ne bi uope utjecalo na
ono to se dogodilo, naime, na nestanak grada koji smo
poznavali u najveem procvatu i vanosti Dubrovakih
ljetnih igara.

Vrijeme istraivakog teatra, preispitivanja danog prostora i naina igre, suivota sa svojom publikom prolo je s
turistikom ponudom. Svi se prostori, uliice i skaline
ve
znaju.
Zanimljivo je to
Dubrovake ljetne igre su postale
da je Antonin
samo jedan od popratnih prograArtaud u vrijema i izgubile su ar ekskluzivnog
me poetaka
dogaanja.
slubenih Igara
(1950.) ve
dvije godine mrtav. Trebalo je dvadeset godina nakon njegove smrti da ga Georgij Paro sa svojim pristupom kazalitu dovede u Grad. Sedamdesete godine prologa stoljea su godine protesta (Hrvatsko proljee), a Artaudovo (i
tadanje Parovo) poimanje kazalita oituje se u reenici:
Prosvjedovanje protiv odvojene ideje koju stvaramo o kulturi kao da je kultura na jednoj strani, a ivot na drugoj, te
kao da istinska kultura nije profinjen nain poimanja i
porabe ivota.
Artaudova elja za istinskom magijom ostaje, naalost,
san uguila se magija grada (Dubrovnik se vodi kao
destinacija) i jedini pravi kazalini protest trebao bi se
oitovati protiv te neumitne pojave. Koketiranje s turizmom i elitama nee nas odvesti nikamo. Nastala kakofonija podsjea me na poetak Artaudova kratkog komada
Nebesa vie nema (iz knjige Vinka Grubiia Artaud u
izdanju Hrvatskog centra ITI-UNESCO, 2000.).
Mrak. U mraku eksplozije. Harmonije otro odrezane.
Nerazgovjetni glasovi. Razmrsivanje zvukovlja. Glazba e
dati dojam neke udaljene kataklizme u koju se umotava
dvorana, a glazba pada okomito odozgo. Zvukovi se javljaju u nebu i slabe, prelaze iz jednog ekstrema u drugi.

Citati iz knjige Antonina Artauda Kazalite i njegov dvojnik

u izdanju Hrvatskog centra ITI-UNESCO, 2000., navedeni su u prijevodu Vinka Grubiia.
115

S povodom

Bojan Munjin

Regionalna
kazalina mapa
Prvi put nakon dugo godina hrvatska kazalita poinju
dobivati pregrte priznanja na tim festivalima, daleko vie
nego drugi i tako zapravo preuzimaju prvo mjesto po
vanosti meu kazalitima zemalja u okolici.

naj tko prati stanje pulsa meunarodnih

kazalinih festivala u regiji zapazit e da se
u posljednje vrijeme dogodila jedna zanimljiva i vana promjena. Naime, prvi put nakon dugo
godina hrvatska kazalita poinju dobivati pregrte priznanja na tim festivalima, daleko vie nego drugi i tako zapravo preuzimaju prvo mjesto po
vanosti meu kazalitima zemalja u okolici.
Predstava Generacija 91-95 Zagrebakog kazalita mladih u reiji Boruta eparovia dobila je sve
mogue pohvale na meunarodnom kazalinom
festivalu MESS ove jeseni u Sarajevu, kao i na
festivalu Wienerfestwochen u Beu, predstava
Buenje proljea istoga kazalita proglaena je
najboljom na vrlo prestinom regionalnom festivalu u Uicu, dok je zagrebaka trupa Bacai sjenki
osvojila nagrade na ve legendarnom BITEF-u u
Beogradu, kao i na spomenutom MESS-u, s trilogijom Proces-grad, Ex-pozicija i Odmor od povijesti.
Ovom popisu treba dodati i zapaene nastupe
predstave Turbo folk rijekoga HNK-a na meunarodnim festivalima u Berlinu, Beu i Budimpeti
ove godine, europski uspjeh autora kao to su

116 I

KAZALITE 43I44_2010

Bobo Jeli i Nataa Rajkovi, odnosno Ivica Buljan,

kao i nagrade novijih predstava Kazalita Gavella
(San Ivanjske noi i Kaligula). Na Sterijinu pozorju
u Novom Sadu 2009. ostala je zapamena gesta
najpoznatije srpske glumice Mirjane Karanovi i
direktora BITEF-a Jovana irilova koji su nakon
predstave Turbo folk doli iz gledalita na pozornicu
i poklonili se glumcima. Pitanje je kako se dogodio
taj ve epohalni hrvatski klik i kako je hrvatski
teatar iz tradicije staromodne graanske drame
preao u ofenzivu s predstavama traumatinih socijalnih tema, estokog naboja i fragmentarne dramaturgije. Tajnu ovog uspjeha treba traiti u injenici da se jedan broj hrvatskih kazalinih autora
okrenuo temama suoavanja s politikim i drutvenim demonima sadanjosti i nedavne prolosti, koji
postupak po definiciji ne trpi scensko uljepavanje
i intelektualnu anesteziju Na planu sadraja i poetske strukture ovi autori slijede nerv grubosti
vremena s kojim se suoavaju pa njihove predstave
prije nalikuju na neku vrstu borilakih arena koje
prte od energije nego na graanski salon kazalita
glavne struje. Razbijanje klasinog pripovijedanja,
osobno iskustvo kao predloak za dramu, improvi-

Na Sterijinom pozorju u Novom Sadu 2009.

ostala je zapamena gesta najpoznatije
srpske glumice Mirjane Karanovi i direktora BITEF-a Jovana irilova koji su nakon
predstave Turbo folk doli iz gledalita na
pozornicu i poklonili se glumcima.
zacija, upad naturika na pozornicu i multimedijalni
scenski instrumentarij koji traumatinu temu dovodi do
kreenda tipina su orua s popisa tog novog kazalinog senzibiliteta. Ako je beskompromisnost ovih hrvatskih autora ono to stoji na vrhu jezika vremena u svijetu
modernog teatra i ako je to ono to dananja publika prepoznaje kao autentino i scenski bitno, kako u tom pogledu stoje drugi, barem kada se radi o teatrima i zemljama
u okolici i regionalnim festivalima?
Za trenutanu kazalinu situaciju u Srbiji vrijedi opaska
najznaajnijeg kazalinog kritiara iz Beograda Ivana
Medenice: Kazaline kue, kao to su Atelje 212, JDP ili
Beogradsko dramsko pozorite, prave tek korektne predstave koje vas ne mogu uzbuditi na sutinski nain, ne
mogu vas izbaciti iz hlaa. Nakon mnogih takvih predstava moete slobodno otii na dobru veeru. Ova ocjena
znai da najbolje srpsko kazalite nije otilo korak dalje
od svojih tradicionalnih aduta kvalitetne glume i dobro
skrojenih komada. Autoritarni reim Slobodana Miloevia, ratovi i ekonomska blokada udaljili su mnoge kazaline ljude u Srbiji od anse da upoznaju neke druge stilove i modernije kazaline poetike. injenica da 80 posto
mladih ljudi u Srbiji nikada nije bilo u inozemstvu ima
svoje porazne posljedice i u kazalitu. Mi smo se itavo
jedno mrano desetljee usporeivali iskljuivo sami sa
sobom, rekao je nedavno Branko Cveji, ravnatelj Jugoslovenskog dramskog pozorita. Drugo, otvaranje bolnih i
aktualnih tema na pozornicama u Srbiji nije se dogodilo
na nain kako je to uinio krug oko Olivera Frljia ili Boruta eparovia u Hrvatskoj. Nakon ubojstva reformskog
premijera Zorana inia, Srbija je zapala u neku vrstu
depresivnog autizma, u politici i u kulturi, iz kojeg se nije
izvukla do danas. Sve je to rezultiralo kazalinom atmosferom u kojoj se ne osjea glad za novim ni prkos u otkri-

Turbo folk, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka

vanju tabu-tema suvremenog srpskog drutva. U takvoj

situaciji najznaajniji meunarodni kazalini festival
BITEF u Beogradu tek je sjena onoga to je taj festival
novih tendencija nekada bio. Ve nekoliko godina na
njega se pozivaju tek priznata imena ili vizualni spektakli,
ali se vidi da u tom izboru nema prave strasti. Tradicionalno Sterijino pozorje, festival domae drame u Novom
Sadu, pokualo je prije nekoliko godina obnoviti svoje
dobre snage dolaskom ve spomenutog Ivana Medenice
za selektora ove manifestacije. Ovaj europski obrazovani
teatrolog i nastavnik na beogradskoj Akademiji scenskih
umjetnosti pokuao je uvoenjem predstava iz drugih
117

Zakljuno, na regionalnoj kazalinoj mapi

moderna i kritika struja hrvatskog teatra
otila je najdalje. Drutveno gledano, proboj
hrvatskog (politiki) provokativnog teatra
poklapa se s injenicom da je era hrvatskog
nacionalnog romantizma zavrena.
fiem, kazalinim i filmskim redateljem, stvarao pretpostavke za kazalino sredite europskog znaaja. U tom
smislu, moe se rei da je ovogodinji 50. MESS eksplodirao obiljem i kvalitetom programa. On je okupio autore
koji bi svaki drugi festival samo poelio: doli su Frank
Castorf, njegov Volksbuhne i predstava Kean, stigao je
Bob Wilson s predstavom Posljednja Krappova vrpca u
kojoj i sam glumi, potom su doli Ian Lawers, Andriy Zholdak, Pipo Delbono pa onda Diego Debrea, Paolo Magelli,
Damir Zlatar Frey, Borut eparovi, Oliver Frlji i drugi.

Generacija 91-95 Zagrebakog kazalita mladih, reija B. eparovi

drava u program reanimirati ovaj ve dosta staromodni

festival, ali njegov je inovativni koncept trajao kratko.
Nakon serije skandala, ostavki i mijeanja dnevne politike u kulturni ivot, Medenica se morao povui i danas je
Sterijino pozorje ponovno festival bez koncepta, sumnjive
selekcije i oscilatornog programa.
Stanoviti koncepcijski iskorak predstavlja kazalini festival u Uicu, koji postoji ve petnaest godina i koji je od
prije nekoliko godina postao regionalni. Grad Uice, koji je
uskim cestama udaljen etiri sata od svakog veeg
sredita i skriven meu planinama, ostao je poteen
loe politike i uvijek je gladan dobrog teatra. Uz nastupe
drugih kazalita iz regije, na njemu su u posljednje tri
godine nagrade odnosili Kazalite Gavella, Kerempuh i
Teatar ITD, kao i rijeki HNK.
Vrlo je teka kazalina situacija u Bosni i Hercegovini koju
je pregazio jedan od najstranijih ratova to su se poetkom 90-ih vodili na ovim prostorima. Pitanje je je li se ova
zemlja ikada oporavila od toga, ali sigurno je da je ona
danas nacionalno podijeljena i da kao drava jedva funkcionira. Iz toga proizlazi da Bosna i Hercegovina u posljednjih petnaestak godina jednostavno nije imala mate118 I

KAZALITE 43I44_2010

Vaan fenomen predstavlja injenica da se

hrvatsko kritiko kazalite nije rodilo u
krilu repertoarnog graanskog teatra,
nego prije kao zona otpora prema njemu.
rijalnih resursa, organizacijskih ansi i kulturalnih motiva
da razvije pretpostavke za dobro kazalite. Puno kvalitetnih ljudi, pisaca, redatelja i glumaca, emigriralo je iz BiH,
a domae snage nikako da se konsolidiraju. Razjedinjen,
siromaan i depresivan, bosanskohercegovaki teatar posljednjih godina nema pravu kazalinu reprezentaciju
koja bi bila regionalno ili europski relevantna. Tek godinu
ili dvije unatrag stasali su mladi autori u BiH, meu kojima na prvom mjestu treba istaknuti redateljicu Selmu
Spahi koja je s diplomantima sarajevske kazaline akademije napravila nekoliko zapaenih predstava: Usamljeni Zapad, Buenje proljea i Kako sam nauila voziti.
Ovi oskudni podaci ne znae da je ta zemlja izgubila
potrebu za kazalitem. Festival malih i eksperimentalnih
scena MESS, osnovan jo 1960., obnovljen je nakon rata
i 1997. postao je meunarodni kazalini dogaaj. Ovaj
festival je polako, godinu za godinom, predvoen mladom
ekipom organizatora na elu s direktorom Dinom Musta-

Postoji jedan paradoks kada se radi o bosanskohercegovakoj vizualnoj umjetnosti. U zemlji koja je u posljednjih
20 godina desetostruko osiromaila, zbog rata i korupcije,
film, koji je daleko skuplji proizvod od kazalita, prolazi
daleko bolje nego teatar. Novi bosanski film s oskarovcem
Danisom Tanoviem (Niija zemlja), Pjerom alicom (Gori
vatra) i Jasmilom bani, nagraenom na festivalu u
Berlinu (Grbavica), ve je stekao debelu meunarodnu
reputaciju, dok je bosansko kazalite jedva uspjelo stii do
Zagreba. Zato je tome tako? Postoji stanovita ironija u
doivljaju tegobnog ivota i odnosa izmeu kazalita i
filma u ovoj zemlji. esto se, naime, moe uti od ljudi u
BiH kako im je posljednjih 20 godina strelovito prolo, u
dramatinim slikama, nalik filmskim priama, koje su se u
fleevima vrlo brzo izmjenjivale. Takav doivljaj stvarnosti,
njegovu virulentnost, eksplozivnost i izofrenost, kazalite
kao puno sporiji medij teko moe uvjerljivo reproducirati.

Rijeci, diskretno, ali s neprestanom energijom istrauje i

dovlai svjea redateljska imena kao to su Emma Dante,
Villiam Doolomansky ili Viktor Bodo ili pak otkriva mlade
autore, od glumca i redatelja Sae Anoia iz Zagreba do
Duana Spasojevia, dramskog pisca iz Beograda i mnogih drugih. Zagrebaki Festival svjetskog kazalita pak, u
stanovitoj formi ohlaenog spektakla, eli dovoditi velika i
provjerena teatarska imena. U Rijeci vlada nepretenciozna atmosfera, ali na festivalu i oko njega sve kljua, dok
je u Zagrebu prisutna ekstravagancija i pompa, ali nakon
predstava publika utke odlazi kui.
Zakljuno, na regionalnoj kazalinoj mapi moderna i kritika struja hrvatskog teatra otila je najdalje, dok su neka
kazalita u okolnim dravama osiromaila zbog rata i
tranzicije, a ona trea zadrala su karakteristike tradicionalno dobre glume i neto konzervativnije inscenacije.
Drutveno gledano, proboj hrvatskog (politiki) provokativnog teatra poklapa se s injenicom da je era hrvatskog
nacionalnog romantizma zavrena. Ovo razdoblje zapoelo je s plebiscitarnom eljom hrvatskih graana za samostalnom dravom poetkom devedesetih, koja je plaena
agresijom, Domovinskim ratom, rtvama i razaranjem.
Nakon dvadeset godina dravne samostalnosti, ispod
povrine nacionalnog ponosa pokazale su se tamne mrlje
koje su govorile o prisutnosti korupcije, kriminala pa i zloina u dubinama te neovisne politike zajednice za kojom
smo toliko eznuli. Skandali, kraa javnog novca i rat u
kojem je osim hrabrosti bilo i neasnih radnji, preplavili su
medije, a drutvo bacili u razoaranje i apatiju. Eho ovakvog raspoloenja morao se odraziti i u kulturi.

Teatar je tradicionalno medij zbrajanja iskustva, intelektualne inventure i psiholoke i etike katarze. Takvo vrijeme za bosanskohercegovako kazalite tek dolazi.

Kazalite autora mlae i srednje generacije u Hrvatskoj

preuzelo je izmeu ostaloga i diskusiju o ovim temama
mijenjajui pritom i scenski instrumentarij obraanja gledalitu kao i poetski i anrovski rukopis. Vaan fenomen
predstavlja injenica da se hrvatsko kritiko kazalite nije
rodilo u krilu repertoarnog graanskog teatra, nego prije
kao zona otpora prema njemu. Blisko istini bilo bi rei da
su podozrivost i stanoviti animozitet ova dva tipa teatra
obostrano prisutni.

S druge strane, dva festivala u Hrvatskoj, Meunarodni

festival malih scena u Rijeci i Festival svjetskog kazalita
u Zagrebu, dobro pokazuju tu ambivalentnost nacionalnog teatra, izmeu tradicionalnog i modernog. Festival u

Zakljuno, to novo kazalite, koje po svojoj energiji podsjea, na primjer, na najbolje hrvatsko kazalite krajem ezdesetih, danas je najpotentnije u regiji. Na takvo kazalite
nakon dueg vremena s pravom moemo biti ponosni.
119

S povodom

Igor Rui

Zadovoljavanje
ula

udan je put kojim inozemni

redatelji dolaze u Hrvatsku i
ovdje ostaju ili ne ostaju, ve
prema tome koliko im srea
dopusti, talent poslui i gledatelji ih, a jo vie ravnatelji kazalita prihvate.

Povodom gostovanja predstave Hamlet

u reiji Aleksandra Ogarjova i produkciji
HNK-a Split na Gavellinim veerima u Zagrebu 2010.

leksandar Ogarjov u Hrvatskoj polako, ali

sigurno stjee status slian onom Janusza
Kice, koji ga je odrao, ili Eduarda Milera,
koji je u meuvremenu, s nedavnom iznimkom
Rijeke, pomalo ispao iz slike. Naravno, za status
kakav ima Paolo Magelli morat e poivjeti jo
jedan ivot, ali, i na tome mu hvala, nee nikad
postati ni Vasilij Senin. Naravno, djelomino je
rije tek o broju reija, ali s druge strane, nije ba
da se ocjena ne odnosi ili barem djelomino ne
uzima u obzir i kvalitetu onoga to je ostavio na
domaim pozornicama.

udan je put kojim inozemni redatelji dolaze u

Hrvatsku i ovdje ostaju ili ne ostaju, ve prema
tome koliko im srea dopusti, talent poslui i gledatelji ih, a jo vie ravnatelji kazalita prihvate.
Ogarjevljeva pria s Hrvatskom poela je njegovom moskovskom reijom Sveenikove djece
Mate Matiia, predstavom koja nije bez mana,
ali je istodobno i vrlo zanimljiva pa je, ne samo
zbog toga, gostovala i na Marulievim danima
120 I

KAZALITE 43I44_2010

gdje je i nagraena reija dotad u ovim krajevima

nepoznatog Rusa. Ostalo je tipina spirala uspjeha,
kako to ve u domaem kazalitu ide kad se netko
negdje pokae kvalitetnim, a pritom jo ima i pristojne korijene, u smislu uitelja iz velikih ruskih
kola, interesa i za hrvatsku dramsku knjievnost te
na koncu i elje da (i) ovdje radi... Ogarjov je sve to
imao pa je prihvaen. A ni kao redatelj nije zatajio.
Prva splitska reija elave pjevaice bila je svojevrsno osvjeenje u domaim repertoarima i naznaila je kojim bi putem njegov rukopis, barem to se
hrvatskih pozornica tie, mogao ii. Sudei, naime,
po onome to je dosad napravio kod nas, Sveenikova djeca prije su iznimka nego pravilo, neto to
se ili sluajno dogodilo ili mu se zaista tako svidio
tekst ili je, dopustimo si teoriju zavjere, imao veliki
plan kako osvojiti malu zemlju za veliki odmor i
zaposjesti pristojnu ne jo europsku, ali mogla bi
uskoro biti niu koju su ostali ruski kolege nekako
zaobili. S iznimkom spomenutog Senina, ali on je
plesao krae i ne toliko uspjeno.

Mijo Jurii i Anastasija Jankovska

121

elava pjevaica pa Zloin i kazna i na koncu Hamlet

niz je koji govori o Ogarjovljevu interesu za klasiku ili
modernu klasiku, gdje nema puno iznenaenja, ali ima
izazova koji pak mogu dovesti do iznenaenja za publiku. Meava, predstava koju je, kao kratki izlet iz oito
vrstog splitskog uporita, postavio u zagrebakom Dramskom kazalitu Gavella, govori jo jasnije o redateljskoj
elji i postupku od bilo ega drugog. Sveenikova djeca
suvremeni su tekst njemu, a naalost i svijetu, poprilino
nepoznatog autora iz Hrvatske i, da nema na popisu njegovih reija i Mua moje ene Mire Gavrana, bio bi kompliment nai se na tom popisu. S obzirom na provokativnost Matiieva teksta, vjerojatno slinog uinka i u Rusiji, Ogarjov se nije morao pretjerano truditi imao je
nekoliko izvrsnih glumaca, zanimljivu i kvalitetnu scenografiju i zanat koji je ispekao kod legendarnog Anatolija
Vasiljeva. Vie i nije trebalo, iako rezultat moda i nije bio
toliko oaravajui koliko ga je predstavio domai kazalini
krug tada i kojim je osvojio spomenutu nagradu za reiju.
elava pjevaica je ve bila neto drugo, tada je Ogarjov
pokazao da pored kvalitetnog itanja teksta moe ubaciti
i svoj sistem preko sistema, ili sustav preko sustava, a
rezultat je bio iznimno kvalitetna predstava prema predloku koji se uvijek opire, jer takav je Ionesco. U tom sluaju, redatelj je uspio ne upasti u uobiajenu zabludu, jer
Ionesco je, uz Becketta, prvi izbor svih koji bi se eljeli
baviti kazalitem, na ovaj ili onaj, ali jo nipoto i barem
donekle domiljeni nain. Tim sustavom iznad, koji je
vei, snaniji i na koncu znaajniji, iako ne uvijek i efektniji od tipinog koncentriranja na detalje i segmente predloka, ruski je redatelj pokazao svoj smjer, poetiku od
koje teko da e odustati i kojim je zaradio o(p)stanak u
hrvatskome glumitu. No, to je bio tek poetak, jer prava
stvar dola je malo kasnije i ne u Splitu.
Nakon toga dola je Meava, somnambulna obrada
Pukinove pripovijetke ostvarena kao san svih kazalinih
snova. Predstava je miljena na nain kako bi se moglo
misliti reklamu za kazalite, za razliku od recentnog televizijskog spota povodom okrugle obljetnice zagrebakog
HNK-a u kojem, zaslugom nekog kreativnog tima marketinke agencije, lanovi Drame prokazuju kanibalske sklonosti prema lanovima Opere i Baleta. Ograjov je raspisao
bajku i tragediju u njoj, postavio i san i zbilju kao kazali122 I

KAZALITE 43I44_2010

nu realnost i time dokazao da se u kazalitu zaista sve

moe ako se hoe. Zlobnicima i skepticima to je izgledalo
kao cirkus, ali ak i oni morali su priznati da je ansambl iz
Frankopanske, i to do najsitnijeg detalja, uspio prezentirati vrline i profesionalnost kao rijetko kad, iako ta rijetkost nije nikako samo njegova krivica. Poevi od same
injenice da se u Gavelli vieglasno pjevalo, i to poprilino uspjeno, pa do rastvaranja scenske slike do granice
koju su prethodnici samo dotaknuli.
S druge strane, Meava je naznaila i mrane strane
Ogarjovljeva talenta, jer redatelj je uvijek donekle zasluan, slijedom autorskog rada, i za dramatizaciju i(li) adaptaciju predloka, bilo dramskog ili proznog. U Gavelli je
likove sveo na funkcije, glumce na marionete, a ukupnu
scensku sliku na presliku lutkarstva. Takav figurentheater, zanatski dodue istesan i redateljski sinkroniziran
kao rijetko kad ne samo u Frankopanskoj, morao je biti
shvaen i prihvaen kao donekle radikalni eksperiment
koji u sebi nosi i klicu komentara hrvatskoga glumita i
njegove spremnosti na ozbiljno dramsko kazalite. Bila ta
predstava na kraju zaista prezaslaena torta ili pak san o
kazalitu kao zbiljskoj, ali istodobno utopijskoj realizaciji
sna na javi, i dalje ostaje vrhuncem zanatskog umijea
ovog redatelja, svojevrsni majstorski ispit, barem za hrvatsku publiku.
U Splitu Ogarjov nije iao tako daleko pa je sljedei zadatak, Zloin i kaznu, odradio bazirajui postupak na novoj
uzdanici, mladome glumcu Miji Juriiu, koji se istaknuo
ve i u epizodi vatrogasnog kapetana u elavoj pjevaici.
Predstava je utemeljena na istim i efektnim slikama te
donekle brzoj, ali uvijek spretnoj montai. Ona nije tehniko udo, ima u svemu tome dosta mraka i prijelaza za
koje je teko nazvati ih beavnima, ali je primjer velike i
epski miljene predstave za neke mlae generacije kazalinih gledatelja, one kojima je montaa dio svakodnevice,
a brzina izmjene slika i njihovih kratkotrajnih poruka
nain razmiljanja. S druge strane, ima i patosa, onog
dramskog i tradicionalnog, bez kojeg vjerojatno, ili barem
u tradicionalnijem pogledu, nema kazalita, a pogotovo
ne drame u kazalitu.
Upravo takav je i Hamlet, logian nastavak razvoja koji je
hrvatska publika mogla pratiti. Dakle, ponovno velika
predstava, puna znaenja, iitanih, uitanih i, na kraju,

Najbolji primjer nerazmjera izmeu uenog i igranog s jedne te reakcije s druge

strane lei u injenici da je na izvedbi u
sklopu Gavellinih veeri veinu publike u
zagrebakom Hrvatskome narodnom kazalitu inila srednjokolska gostujua
populacija, koju se oito, sudei po broju
praznih mjesta u gledalitu nakon pauze,
nije ba dojmila takva hamletovska multimedija.
upisanih. Redatelj u programskoj knjiici tvrdi da je
Shakespeareova tragedija za njega pria bez presedana,
pria o nevidljivoj, nadljudskoj ljubavi, ali predstava ne
potie niti obrazlae tu tezu, kao ni bilo koju drugu.

Mijo Jurii, Nika Aranin

Produkcijom ponovno dominira snana vizualnost, od

okvira koji prizorite dijeli na dva ne do kraja definirana
plana, tonije dva plana koji ne podravaju strogu podjelu
na unutarnji i vanjski prostor, pa sve do pojedinih prizora
koji sami po sebi funkcioniraju kao efektni videospotovi,
od suradnje s Ivanom Faktorom na videu do svjetla koje u
svakoj pojedinoj sceni pokuava nametnuti drukiju
atmosferu, ali ne mekanom promjenom, nego vrlo aktivno, intenzivnim bojama koje kao da bi trebale definirati i
gledano i pogled.
Iako naizgled ustrajno pokuava biti nov, Ogarjov samo
biva suvremen i ita klasike onako kako bi ih trebalo itati dananje suvremeno kazalite. I to ono potpuno srednjostrujako, jer nije rije ni o kakvom eksperimentu,
prelaenju granice ili preskakanju tipinih poetikih zasa123

da. Nita kod Ogarjova nije novo, iako sve jest novije od
onoga kako klasici u veini sluajeva izgledaju u hrvatskim nacionalnim kuama, tonije u onima koje nose
naziv nacionalnih kua. Redateljeva imaginacija istodobno je i velika i skladna, ali upravo taj sklad njegova je
mana. Na kraju Hamlet izgleda, pa ak i zvui, kao pomno
skladana partitura, to je pohvala Ogarjovu vrsnom zanatliji u reijskom dijelu posla i pokuda Ogarjovu kao sveukupnom kazalinom autoru, ovjeku s vizijom i umjetniku
koji eli, ili bi barem tako trebalo biti, neto vie nego tek
ispriati priu.
A jest ispriao priu, ne ba kao da je pria idiot, ili kao da
je pria idiotima, ali ipak, kao da od nje ne eli nita vie
nego intimnu ili jo bolje reeno posve privatnu, obiteljsku tragediju. Ogarjovljev Hamlet retrospekcija je danske
dvorske kronike iz vizure pogrebne povorke, moda mu
zato ne treba nita nakon to se svi pokolju u sceni koja
u izvorniku ipak nije posljednja. I Horacije i Fortinbras zato
su, moda i s pravom, u takvoj interpretaciji izlini, jer nisu
dio obiteljske prie. Moda u tome i jest bit, ono to je ve
postalo toliko kanonizirano da je izgubilo specifinu snagu osobnog argumenta i postalo kanonom koji nikoga ne
obvezuje, jer lake je citirati: Biti ili ne biti! nego zaista
povui poteze i otrpjeti sve ono to bi donijeli eventualno
neizgovoren, ali oprimjeren citat i neka vrsta dosljednog
ponaanja u skladu s tim naputkom. Osim toga, Hamlet
je ve dovoljno puta igran ak i bez takve ograde, kao
jednostavna i neobvezna inscenacija lektire, pritom jo i
predmnijevajui da je svima poznata.
No, s druge strane, takvoj vrsti interpretacije ipak smeta
sve ono to je Ogarjov uspio dodati, u bogatim scenskim
slikama u boji, kompoziciji svakog prizora kao filmskog
kadra i konano samom glumakom igrom. ak i ako se
pokuava izvui dosjetkama kao to je ona da se izgovarajui uvene upute glumcima Hamlet zapravo obraa
publici i time baca dio himbe, i preuzete krivnje, i na sve
one koji predstavu prate, on na kraju opet stvara zatvoreni univerzum predstave u koji je teko poniknuti, s kojim
je nemogue komunicirati osim kao sa slikoslijedom i koji
upravo zato ne znai gotovo nita. Najbolji primjer nerazmjera izmeu uenog i igranog s jedne te reakcije s
druge strane lei u injenici da je na izvedbi u sklopu Gavellinih veeri veinu publike u zagrebakom Hrvatskome
124 I

narodnom kazalitu inila srednjokolska gostujua populacija, koju se oito, sudei po broju praznih mjesta u
gledalitu nakon pauze, nije ba dojmila takva hamletovska multimedija.
Koncentriran na pojedini prizor kao da je jedini i najvaniji, redatelj ovakvom Hamletu daje priliku da zablista na
trenutak i to je prilika koju Mijo Jurii ve zna prepoznati
i maksimalno iskoristiti, dok u drugom ve, zahvaljujui
nekoj drukijoj intervenciji, i glumac i njegov lik postaju
groteskni. Kristoliki Jurii zaista jest materijal za velike
tragedije, ali s njim kao uvjerljivo podatnim i pogodnim
materijalom moda treba malo sustavnije raditi, kako bi i
sam na kraju dobio vie. Ovako, nakon Zloina i kazne,
Hamlet izgleda, zvui i kree se poput paslike, kao dj vu
koji malo predugo traje. Jer, isti zanos, iste geste, mahanje kosom, irenje udova i sva ostala gestualna pirotehnika kojom se Jurii koristi svjestan svojeg fizisa i njegovih
scenskih posljedica vie nije u funkciji ostvarivanja ove
uloge, nego bilo koje sline uloge, tragedijskog protagonista kao takvog, za kojeg je potpuno svejedno zove li se
Raskoljnikov, Hamlet ili nekako tree.
Na slian nain moe se okarakterizirati i toke ulinih
zabavljaa Rosencrantza i Guildensterna, jer nema boljeg
termina za ono to su radili Duje Grubii i Goran Markovi, sve dio izvedbi popularnih skladbi iz kolektivne
memorije podjednako starijeg i mlaeg dijela publike, od
Beatlesa do Extremea. Slino intenziviranje, ali izvanjsko
i tek reprezentativno, pokazala je i Anastasija Jankovska
u ulozi Ofelije. Njezina histerija, suptilna toliko da puca
biem od silne zaljubljenosti, tek je ploni efekt, kao i
video utapanja, snimljen u bazenu

Nita kod Ogarjova nije novo,

iako sve jest novije od onoga kako
klasici u veini sluajeva izgledaju
u hrvatskim nacionalnim kuama,
tonije u onima koje nose naziv
nacionalnih kua.

Ili pak Hamlet koji doslovno visi na sredini pozornice dok

i dalje misli treba li trpjet sulice sudbine
ula imate bez njih ne bi bilo ni elje, kae Hamlet
Gertrudi, ali govori to svima koji ga gledaju. Ogarjovljeva
predstava upravo je napad na sva ula pokuajem sumiranja razliitih postupaka, od ulinog zabavljatva do
teatra sjena. Maksimalno kapacitet teatralizacije koju
Hamlet ili bilo koji klasik takve nulte kategorije nosi i ne
moe drukije ako se krene takvim smjerom. Ruski gost
domaih kazalita priliku je, barem s jedne strane, solidno iskoristio. Drugim rijeima, Ogarjov je ula zadovoljio,
ali ne i elju.

KAZALITE 43I44_2010

Marko Petri i Mijo Jurii

Istraivanje

Darko Luki

Tehnologije i mediji

u povijesti kazalita
azalite je kroz cijelu povijest
ovjeanstva toliko rasprostranjena opeljudska praksa i
toliko stara umjetnost da u njemu
jednostavno nita ne moe biti potpuno novoga datuma. Pa tako ni koritenje tehnologije. Kad danas govorimo o novim tehnologijama u kazalitu i o visokotehnologiziranom
multimedijalnom i intermedijalnom
kazalitu, valja se prisjetiti da je kazalite uvijek bilo upravo takvo kakvo
je danas multimedijalno i intermedijalno, otvoreno prema najsuvremenijim i najnovijim tehnolokim mogunostima. U svakom razdoblju
svoje dugake povijesti, naime, kazalite je usvajalo i rabilo za to vrijeme
najsuvremeniju raspoloivu tehnologiju. Zbog toga je koritenje videa i
raunalne tehnologije u suvremenom kazalitu posve logian i prirodan nastavak tisuljetne prakse uvoenja i koritenja najnovijih tehnolokih izuma u scenskim izvedbama.

126 I

KAZALITE 43I44_2010

Za potrebe prizora deus ex machine u Grkoj se za

sputanje bogova s Olimpa na pozornicu koristila
odgovarajua tehnoloka naprava drveno dizalo
pokretano kotaima kojim su upravljali scenski radnici. Mehaniko kazalite, tehnoloki pokretane
lutke i predmete koje su animirali strojevi, praktino
tehnoloki, automatski teatar, izmislio je Heron iz
Aleksandrije jo u 1. stoljeu. I puno starije tehnologije koje su animirale lutke, marionete ili pak kazalita sjena, zahtijevali su koritenje nekih, makar i
najjednostavnijih tehnologija. Lucijan s gnuanjem
opisuje rimske glumce opremljene pretjerano visokim koturnama i jako naglaenim maskama, jer se
tragedija u njegovo vrijeme pretvorila u grotesknu
zabavu za puk upravo pomou niza prenaglaenih
tehnikih pomagala i nametljivoga koritenja tehnologije. Roger Fidler (2004.) objanjava potrebe za
scenskim koritenjem tehnologije: Kako su se moderni ljudi organizirali u sve vee zajednice, emisiona komunikacija postajala je sve vanija. Potreba
antikih imperija za velikim skupovima ljudi koji e
vidjeti i uti njihove voe i sveenike stvorile su prevladavajuu drutvenu potrebu za razvojem tehnologija koje bi mogle poveati prisutnost neke linosti
i ire projektirati izgovorene poruke (Fidler, 2004.,

str. 86.). Tehniko-tehnoloka znanja primijenjena su u

kazalitu u akustici, arhitekturi, statici, ali se u isto vrijeme od publike u antikim civilizacijama oekivalo da
bude pasivni primalac emisionih poruka (kao to je i
danas sluaj) (isto). Nekadanja prirodna spontanost
komunikacije govornog jezika preselila se u scenske nastupe koji su bili normirani i kodificirani. I, naravno, tehnoloki posredovani. Alicia E. Blas Brunel upozorava da su
tehnike sline kinu (mnogo) starije od izuma filmske
tehnologije i moemo ih pratiti u kazalinim predstavama
i javnim scenskim izvedbama od drevnih kazalita sjena
pa do starih optikih iluzija na sajmovima (Blas Brunel,
2008., str. 180). Razvijeni su srednjovjekovni spektakli
koristili tehnoloke naprave kako bi proizveli pakleni
oganj ili podigli u zrak rajske anele, a konate lutke
napunjene svinjskom krvlju koristile su se za spektakularne prizore muenja i smrti. Kad je u likovnoj umjetnosti
Brunelleschi formalizirao umjetnu perspektivu, ta je nova
medijska tehnologija razvila ne samo novi izgled kazaline pozornice nego i posve nove kognitivne sposobnosti
publike. Meuigre postaju sredite kazalinoga spektakla
krajem 16. stoljea, upravo zbog sve sloenije i kompliciranije tehnologije koja fascinira gledatelje. Ballet Comique de la Reine jo je 1581. kombinirao pjesnitvo, glazbu,
kazalini dekor i ples s tehnologijom pozornice i osvjetljenja na posve inovativan nain. Komplicirani strojevi 16.
stoljea unutar talijanske scene uznose bogove na
Olimp, proizvode u scenografiji uinke uznemirenih valova
mora, pronose nebom oblake, mjesec, sunce, donose na
pozornicu nebeske koije, gromove, kiu Spektakli prve
polovine 17. stoljea u Parizu, Firenci i Veneciji upravo su
zahvaljujui kompliciranim strojevima i vrlo sofisticiranoj
scenskoj tehnologiji bili pravi spektakli ak i po dananjim
kriterijima. Na francuskom dvoru talijanski dizajner Giacomo Torelli (1608. 1678.), poznat kao Veliki Sorcerer,
postao je prava zvijezda sa svojim spektakularnim scenskim tehnolokim inovacijama. Upotrebe scenskih tehnologija koje je razvio u Veneciji 1640-ih uinila ga je europski slavnim kazalinim majstorom. Tehnologija koja je pokretala razliite sajmine naprave u 19. stoljeu proizvodila je, za ono vrijeme, senzacionalne scenske uinke
u masovnoj pukoj zabavi. Od 1870. do 1920. godine
dogaaju se istinski revolucionarne, velike promjene u
scenskoj tehnologiji zapadnjakog kazalita, uglavnom

pod sve veim pritiskom zahtjeva publika za spektakularnou. Oko 1900-tih tehnoloki napredna kazalita
unose u scenografiju mehanike ptice u kronje drvea,
koje pokreu krila i kljunove i proizvode umjetni cvrkut,
kostimografi ugrauju baterijske svjetiljke u kostime, a u
kazalitima zapoinje pravo natjecanje u insceniranju
realnosti, prije svega pod pritiskom novih pojava,
fotografije i filma, koji su u gledatelja proizveli posve novu
glad za iluzijom realnosti. Pojava elektrine rasvjete bitno
mijenja kazalite u samoj njegovoj biti. Uvoenje te
tehnologije nije znailo samo primjenu novih industrijskih proizvoda u kazalitu, nego i duboku promjenu ()
u nainima stvaranja (Duvignaud, 1978., str. 616), uinivi prostor zavisnim od vremena (isto). U trenutku kad
glumac vie nije bio vrlo ogranieno osvijetljen s proscenija odozdo, nego je elektrinom rasvjetom mogao biti
osvijetljen s puno razliitih strana (ali se u isto vrijeme
prvi put na sceni mogao proizvesti i privremeni potpuni
mrak), dolo je do
Lucijan s gnuanjem opisuje rimvrlo bitne promjene
ske glumce opremljene pretjerastila glume i do
no visokim koturnama i jako
istinskog razvitka
naglaenim maskama, jer se traumjetnosti reije
kao autentinoga
gedija u njegovo vrijeme pretvokreativnog postuprila u grotesknu zabavu za puk
ka, to je rezultiupravo pomou niza prenaglaeralo posve novom
nih tehnikih pomagala i nameslikom kazalita.
tljivoga koritenja tehnologije.
Do 1880-ih u
Europi nema avangarde ni bilo ega nalik na alternativno
kazalite. Postojale su, naravno, razliite opozicije prevlaujuem tipu kazalita, oporbe mainstreamu, ali ne i
imenovane skupine, javno objavljeni manifesti, organizirani pokreti otpora mainstreamu. Bez elektrine
rasvjete takve avangarde uope ne bi ni bilo, jer je tek
nova mogunost rasvjete otvorila prostor za temeljno i
bitno razliite estetike i poetike u kazalitu. Redatelji kao
to su Apia i Craig eklatantan su primjer kako se moe
pokazati korjenit utjecaj elektrine rasvjete na estetiku i
poetiku europskoga kazalita. Klemens Gruber (2006.)
upozorava da se oko 1910. predominacija narativnog,
ilustrativnog i figurativnog poinje zamjenjivati semiotikim fundamentalizmom i povratkom temeljnim formama u slikarstvu, glazbi i skulpturi.
127

U kazalitu je to znailo ponovno otkrie tijela, pokreta

i glasa te naputanje teksta, a upravo su tehnoloke inovacije potaknule ova temeljna istraivanja. Bilo bi zanimljivo istraiti svojstva kazalita prije i poslije izuma pojedinih medija i tehnolokih inovacija. Prelazak s prirodnog,
dnevnog osvjetljenja na otvorenom na umjetno osvijetljene predstave u zatvorenim prostorima, izvori rasvjete,
prvo svijee pa plinska rasvjeta, potom elektrina energija, pojava ozvuenja, uporaba projekcije... izravno su utjecali na naine na koje su se mijenjali dramsko pismo, dramaturgija izvedbe, reija, scenografija, kostimi, naini i
stilovi glume. Bila bi to cijela jedna tehnoloka povijest
kazalita.
Do 1880-ih u Europi nema avangarde niti
Razliite
bilo ega nalik na alternativno kazalite. tehnologije
i razliiti mediji ubrzanim tempom ulaze u zapadnjako
kazalite od kraja 19. stoljea. Slova su ula u kazalite
oko 1914. i postala vrlo pomodan dodatak izvedbi
(vrhunac upotrebe slova predstavlja balet Machina
Typografica Giacoma Balla). Vrlo radikalan postupak
intermedijalnosti uporabom filmske tehnologije izveo je
jo 1923. godine u Parizu Ballet Suedois u predstavi
Within the Quota. Tom je prigodom kamerman snimao
dogaaje na sceni, snimljeni se materijal reproducirao, a
anrovski je ta plesna predstava odreena kao baletnofilmski ske (ballet-cine-sketch). Kasnije, veliki redatelji
kao to su Mejerholjd, Piscator i Brecht koriste film i rado
i esto kao posve integrirani dio svojih predstava. Ve je i
klasina moderna stajala u znaku vladavine slike, pretvarajui na svijet u ono to e u istoimenoj knjizi Guy
Debord godine 1967. oznaiti kao Drutvo spektakla.
Upravo se zato Steve Dixon (2007.) u svojim analizama
najsuvremenije umjetnosti vraa u prolost kako bi
pokazao dugo razdoblje razvitka ideje i prethodnika virtualne, digitalne umjentosti, ukazujui na dug niz umjetnika
i pokreta, od anticipatorskih ideja Richarda Wagnera u
djelu Umjetniko djelo budunosti iz 1849. i njegove ideje
totalnoga umjetnikog djela, preko 20. stoljea i europskih futurista (posebno njihova naela divizionizma), manifestnih ideja Marinettija (1913.) i Prampolinija (1915.).
Posebno analizira Mejerholjdov konstruktivizam iz ranih
1920-ih, filmsku poetiku i estetiku Dzige Vertova iz 1929ih, potom dadaiste, nadrealiste, ekspresioniste, europske
i sjevernoamerike kazaline eksperimente u vremenu
128 I

KAZALITE 43I44_2010

1911. 1927. pa brojne inkorporacije filma u kabaretske

i glazbene predstave 20-ih, multimedijalni rad Fredericka
Kiesera takoer iz 20-ih, a u kazalitu posebno djelovanje Erwina Piscatora. U etrdesetim i pedesetim godinama prepoznaje ideju multimedijalnoga kazalita budunosti u djelu Roberta Edmonda Jonesa, u radu prakoga tetra
Laterna Magika iz ezdesetih pa cijeli pokret 6870-ih,
koji simboliziraju Living Theater, Grotowski, Brook, i u tom
dugom nizu uoava poetak prijelaza od multimedijalnog
u intermedijalni teatar, to se nastavlja sve do multimedije The Wooster Group ili Laurie Anderson. Teleprisutnost kao vrlo suvremen kazalini postupak ima svoje
znatno ranije korijene, jer je u jednom ranom eksperimentu s nazivom Hello jo 1969. Alan Kaprow telekomunikacijski povezao etiri razliita prostora u Bostonu.
Plesne skupine kao to su DV8 ili Batsheva Dance
Company, ili umjetnik Wim Vanderkeybus, u plesnim predstavama kombiniraju videoprojekcije kao posve integralni
dio koreografskog i plesnog izriaja. Takozvana inteligentna pozornica, posve raunalno kontroliran scenski prostor
koji reagira na izvoaa i surauje s njim, tehnoloka inovacija koju su kreirali raunalni znanstvenik Robb Lovell i
skladatelj John Mitchell za suvremeni ples, samo je
dosljedno izvedena razvojna mogunost ovoga dugog
povijesnog kontinuiteta (Loveless, 2005: 284). Kako je to
pojednostavio Lemonnier, (1992.), kroz cijelu tu dugu
povijest, tehnike su uvijek imale iste sustavne aspekte.
Svaka tehnika uvijek ukljuuje pet konstantnih elemenata: materijal, energiju, proizvode, postupke i specifina
znanja i ti su elementi u interakciji. Svaki proizvod
tehnike, pritom, uvijek ima dvije osnovne, usko povezane
dimenzije i funkcije: onu fiziku i onu koja komunicira
neku informaciju i igra simboliku ulogu u drutvenom
ivotu (Lemonnier, 1992., navedeno prema Barnard
2006:545). Put od starogrkoga kotaa za sputanje
boga iz stroja do suvremene raunalno kreirane hipermedijske inteligentne pozornice ukljuuje ove iste elemente, postupke i potrebe. Iako je primamljivo da se
takav razvitak pozdravljaju kao istinski moderan fenomen, izum dvadesetoga i dvadeset prvoga stoljea,
tehnoloki je napredak uvijek karakterizirao umjetiku
proizvodnju, i to mnogim inovacijama kroz stoljea koja
su imala znaajan utjecaj na proces proizvodnje i na
vrstu proizvoda, kao to je razvitak fresco slikarstva u

trinaestom stoljeu ili izum fortepiana u osamnaestom

(Thorsby, 2001:118). Gabriella Giannachi odmah na
poetku svoje znaajne knjige Virtualna kazalita podsjea da etimologija rijei tehnologija (grki tekhne) znai
kako je tehnologija takoer i umjetnost i ukazuje na to
koliko su duboko tehnologija i umjetnost meusobno
povezane. Jednako kao to se umjetnost neprestano
unaprjeivala kroz tehnologiju, tako je i tehnologija kroz
umjetnost poprimala estetski smisao (Giannachi,
2004:1). Ona takoer ukazuje na to da se u 20. stoljeu,
i to ve na njegovu poetku, taj proces razvio do mjere u
kojoj je prvi put tehnologiji dat tretman jednog oblika
umjetnosti (isto). Napominje doprinos koji su tome dali
umjetniki pokreti kao to su Bauhaus, dadaizam,
kubizam, futurizam, potim pojedinani umjetnici kao to
su Kazimir Malevi, Fernand Leger ili Marcel Duchamp.
Upravo su ti avangardni pokreti i umjetnici nadahnuli
eksperimentalnu umjetnost 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea svojom golemom vjerom u tehnologiju. Ona pokazuje kako se u knjievnosti Joyceov Ulix ili ak drevni
Talmud, a posebice Borgesov Vrt sa stazama to se ravaju iz 1941., ili pak djelo Itala Calvina Ako jedne zimske
noi neki putnik iz 1979. godine, mogu, po svojoj logici i
strukturi, promatrati kao tipini hipertekstovi. Ali tek u
digitalnom, elektronikom okruenju, dakle potpomognut
tehnologijom, hipertekst moe uistinu profunkcionirati
kao hipertekst. Naravno, uinci tehnologija uvelike su
nadili utjecaje na kazalite. Oni su temeljno izmijenili
drutvo pa onda, razumije se, i kazalite kao njegov vrlo
osjetljiv sastavni dio. Zapadna je civilizacija upravo zahvaljujui svom tehnolokom napretku prvi put u povijesti
ovjeanstva u kasnom srednjovjekovlju preuzela tehniko-tehnoloki i gospodarski primat u svijetu, koji
uglavnom odrava sve do danas. Sve do svojih tehnolokih izuma i s njima povezanih napredaka, zapadna je civilizacija bila i gospodarski i kreativno posve inferiorna kulturama i civilizacijama Istoka. Zahvaljujui tehnolokoj
kulturi, ovjek je, prema glasovitom Freudovu opisu, postao protetiki Bog. Drutvene reprezentacije tehnologije utjelovljene su u iri simboliki sustav: ljudi i drutva
stavljaju (uitavaju) znaenja u samu kreaciju, proizvodnju i razvitak tehnika, jednako kao to prave (stvaraju)
znaenja iz ve postojeih tehnikih elemenata (Barnard,
2006., str. 545). Uinci tehnolokog razvitka na drutvo i

kazalite bili su uglavnom korisni, iako su ponekad

proizvodili (kolateralne) tete i negativne uinke. Pojava
poznata pod nazivom medijalizacija kazalita vidi kazalite po njegovoj naravi kao umjetnost ograniena
dometa koja se ne smije previe
Slova su ula u kazaponavljati da se ne bi degradirala
lite oko 1914. i po(Pavis, 2004:218). Ignacio Garcia
May, razmatrajui takve pojave,
stala vrlo pomodni
istie kako naelno nije protiv
dodatak izvedbi.
tehnologije ni protiv kina u oporbi prema kazalitu, ali se protivi tehnolokraciji (May,
2008:156). Podsjea kako je sama tehnologija inherentna kazalitu jo od starih Grka, a barokno je kazalite bilo
ist proizvod i odraz tada najnovije visoke tehnologije 17.
stoljea. Ali danas neki misle da kazalite samo po sebi
ne vrijedi nita bez suvremenih tehnolokih inputa. May
upravo tvrdi da sama ideja o audiovizualnom jeziku
postavljena nasuprot kazalitu nije nita drugo do ista
besmislica jer: Nije li upravo kazalite prvi audiovizualni
jezik u povijesti? (isto, str. 157). Tehnoloke promjene u
svakom sluaju
proizvode uinke Kasnije, veliki redatelji kao to su
i posljedice i u Mejerholjd, Piscator i Brecht koriste
proizvodnim i u film i rado i esto kao posve integripotroakim ob- rani dio svojih predstava.
rascima ponaanja unutar umjetnikih produkcija i industrija. U kazalinoj
proizvodnji, na razini predstave kao proizvoda, nedvojbeno, multimedijalna predstava uvodi posve nove
dimenzije u kazalini izriaj, a prije svega uspostavlja
novu, nelinearnu i nediskurzivnu komunikaciju, jer se
nositelj informacije stalno mijenja (Pavis, 2004., str.
232). S pozicija recepcije, pak, realistika paradigma
ustupa prostor virtualnoj paradigmi, simulacijama svijeta
koji nije stvaran u bilo kojem fizikom smislu, nego koji se
tek prihvaa kao stvaran (Nelson, 2006., str. 139). U
svakom sluaju, kazalite ni na koji nain ne moe izbjei
tehniko-tehnoloke promjene u svom okruenju, koje
neminovno utjeu i na njegovu estetiku (Pavis, 1992:134,
navedeno prema Auslander, 1999., str. 40). Auslander
detaljno pokazuje kako je kroz dugu povijest kazalina
izvedba usvajala mnoge tehnologije i bila time medijatizirana i mijenjana na ovaj ili onaj nain (Auslander,
1999., str. 52) i zato naziva kliejima i mistifikacijama
129

sve tvrdnje kako postoji neka posebna magija ivog

kazalita. Auslander problematizira tvrdnju da kazaline
predstave, kao ive izvedbe, stvaraju od pojedinaca zajednicu. On navodi brojne primjere i situacije kad mediji ne
snimaju i ne reproduciraju stvarne dogaaje, nego ih
upravo stvaraju pa tako postoji snimka dogaaja koji se u
stvarnosti nikad nije dogodio. O kazalitu Auslander govori kao o umjetnosti koja se formalno-pravno postavila
izvan sfere reproduktivnih umjetnosti. ive su predstave
iskljuene iz zatite o autorskim pravima jer se vjeruje da
kao univerzalni model kulU svakom sluaju, ak i turne produkcije ne mogu
posve radikalne inovativno- biti kopirane i tako lee
sti suvremenoga kazalita, izvan ekonomije reprodukkao to su digitalne izvedbe cije (Auslander, 1999.,
str. 136).

ili izvedbe u cyberspace-u,

valja uvijek promatrati kao
suvremeni stupanj tisuljeima istog razvitka kazaline umjentosti u izravnoj
interakciji s dostupnim tehnologijama i raspoloivim
medijima.

Analizirajui odnos izmeu

ive i medijatizirane izvedbe i procese medijacija u
okruenju, zakljuuje kako
su ive izvedbe u podreenu poloaju prema
medijatiziranim i u budunosti e to sve vie biti
(isto, str. 162). Poput
Auslandera, i Roger Copeland je smatrao kako je suvremeno drutvo do te mjere oblikovano medijima da su
oekivanja da dva-tri sata ivoga kazalita povrate tom
svijetu stvarnost krajnje naivna i samoobmanjujua, upozoravajui da ti ahistorini, esencijalistiki pogledi zaboravljaju koliko je samo kazalite u biti posredovano i sagraeno od medijacija (Copeland, 1990., str. 42). Izvan
ovako radikalnih pristupa, Heilbrun i Gray istraili su
tehnoloku i umjetniku inovaciju kao imbenike promjene u ponaanju konzumenata umjetnosti (Heilbrun i
Gray, 2001., str. 386). Zakljuili su: Iako je tehnoloki
napredak imao male izravne uinke na ive izvedbene
umjetnosti, njegov je neizravni utjecaj preko masovnih
medija potencijalno velik (isto, str. 148). Kako navodi
Prensky (2005.), prosjean student danas je proveo manje od 5000 sati itajui, ali vie od 10 000 sati igrajui
video igrice (a da ne spominjemo 20 000 sati gledajui
televiziju). Raunalne igre, e-pota, internet, mobilni telefoni i neposredna razmjena poruka integralni su dijelovi

130 I

KAZALITE 43I44_2010

njihovih ivota. I zbog toga dananji studenti razmiljaju

i obrauju informacije na elementarno drukiji nain od
svojih prethodnika. Neurolozi su otkrili da razliite vrste
iskustava dovode do razliitih struktura mozga pa je vrlo
vjerojatno da su se mozgovi studenata tjelesno izmijenili
i da su drukiji od naih kao rezultat naina na koji su
odrasli. To je takozvana N-generacija ili D-generacija
(od rijei Net ili Digital) pa Prensky razlikuje digitalne
uroenike i digitalne pridolice. Dananja generacija uitelja mora uiti novi jezik kako bi uspjeno komunicirala s
generacijama svojih uenika. Posve isto vrijedi i za dananja kazalita ele li sad i u budunosti uspjeno komunicirati s novim generacijama svojih gledatelja. Razvijajui
svoj sredinji pojam kulture sudjelovanja (sudionitva),
Henry Jenkins ukazuje na injenicu da vie od polovine
amerikih tinejdera sami kreiraju medijske sadraje, dok
treina njih svoje kreirane sadraje dijeli s drugima na
mrei (Jenkins, 2009:xi). Pred injenicom kako je uistinu
informatiko drutvo zaista (je) nemilosrdno prema
onima koji nisu na vrijeme preli digitalni Rubikon (Balle,
1997., str. 10.), u suvremenom je kazalitu prisutna sve
vea i pritom vrlo raznovrsna primjena medija. Ta prisutnost uoava se kao izravna uporaba nekog tehnolokog
medija, ili na nain da je kazalite nadahnuto estetikom
medija ili se tehnologija medija teatralizira (Lehmann,
2004., str. 310, kurziv u izvorniku), ili se pak jednostavno
koriste razliite prednosti visokotehnologiziranoga (hightec) teatra.
U svakom sluaju, ak i posve radikalne inovativnosti
suvremenoga kazalita, kao to su digitalne izvedbe ili
izvedbe u cyberspaceu, valja uvijek promatrati kao suvremeni stupanj tisuljeima istog razvitka kazaline umjetnosti u izravnoj interakciji s dostupnim tehnologijama i
raspoloivim medijima.

LITERATURA
Auslander, P. (1996.) Liveness: Performance and The Anxiety of
Simulation, u E. Diamond (ur.)
Performance & Cultural Politics, (str.198-217) London-New
York, Routledge
(1999.) Liveness - Performance in a Mediatized Culture, London
i New York, Routledge
(2001.) Cyberspace as a Perfromance Art Venue u Performance Research 6 (2):123- 127
Balle, F. (1997.), Mo medija, Beograd, Clio,
Byrnes, W. J. (2003.), Management and the Arts, Oxford, Focal
Press
Copeland, R. (1990.), The Presence of Mediation, TDR, 34.4,
1990, 28-44
Debray, R. (2000.), Uvod u mediologiju, Beograd, CLIO
Dixon, S. (2007.), Digital Performance, London/Cam-bridge, MIT
Press
Duvignaud, J. (1978.), Sociologija pozorita, Beograd, BIGZ
Fidler, R. (2004.), Mediamorphosis, Beograd, CLIO
Flew, T. (2008.), New Media, an Introduction, Oxford, Oxford
Universtiy Press

Levy, P. (2001.), Cyberculture, Minneapolis i London, University

of Minessota Press,
Lorimer, R. (1998.), Masovne komunikacije, Beograd, CLIO
Pavis, P. (1992.), Theatre and the Media: specificity and interference u Theatre at the Crossrads of Culture, Loren Kruger
(prev.) London, New York, Routledge, str. 99-135
(2004.), Pojmovnik teatra, Zagreb, Antibarbarus
Perez Millan, J. A. (2008.) Influencias del teatro en el leguaje
cinematografico. El caso de Shakespeare. ADE Teatro, 122, str.
192-199
Prensky, M. (2005.). Digitalni uroenici, digitalni pridolice.
Edupoint, 40(V). Preuzeto 5. 9. 2008.
s http://www.carnet.hr/casopis/40/clanci/3
Ryan, M. L. (1999.), Cyberspace, Virtuality and the Text u
Cyberspace Textuality: Computer Technology and Literary
Theory, ur. Marie-Laure Ryan, str. 78-107. Bloomington, Indiana
University Press
(2001.), Narrative as Virtual Reality, Baltimore, Johns Hopkins
University Press, Throsby, D. (2001.), Economics and Culture,
Cambridge, Cambridge University Press
Weber, S. (2004.), Theatricality as Medium, New York, Fordham
University Press

Giannachi, G. (2004), Virtual Theatres: An Introduction, London

i New York, Routledge,
Giesekam, G. (2007.), Staging the Screen; the use of film and
video in theatre, New York, Palgrave Macmillan
Hanson, R. E. (2008.), Mass Communication Living in a Media
World, Washington D.C. CQ Press,
Heilbrun, J. i Gray, C. M. The Economics of Art and Culture,
(2001) New York, Cambridge University Press
Horrocks, C. (2001.), Marshall Mc Luhan i virtualnost, Zagreb,
Naklada Jesenski i Turk
Jenkins, H. (1997.), Television Fans, Poachers, Nomads u K.
Gelder i S. Thornton (ur.) The Subcultures Reader (str. 506-521)
London-New York, Routledge,
(2006.) Convergence Culture, New York i London, New York
University Press
Laurel, B. (1991.), Computer as Theater, Reading, Mass.
Addison-Wesley
Lavender, A. (2006.), Mise en scene, hypermediacy and the sensorium, u Chapple, F. i Kattenbelt, C. (ur.)
(2006.) Intermediality in Theatre and Performance,
Amsterdam/New York, IFTR, str. 55-66
Lehmann, H. T. (2004.), Postdramsko kazalite, Zagreb, CDU

131

Druga strana: amaterizam

Marija Grgievi

Zaboravljena
tefica i drugi
oda je doao trenutak sjetiti
se kazaline praizvedbe prema romanu Dubravke Ugrei
tefica Cvek u raljama ivota. Pojavila
se ubrzo po izlasku romana iz tiska u
izvedbi amaterske skupine koja se
zvala Radionica Muzike omladine
Trnje nastupom u polukrunoj dvorani
Teatra ITD 22. oujka 1981., gotovo tri
desetljea prije sadanje predstave u
Histrionskom domu. Da, to je bila amaterska predstava, glumci i glumice bili
su studenti i drugi mladi sudionici od
kojih, koliko znam, nitko nije postao
profesionalac. Osim moda redateljice
Nine Kleflin koja je za Hrvatski radio
nedavno govorila da je suraivala u toj
predstavi. Ali zato to je predstava bila
amaterska, ne bi trebalo prestati itati
ovaj tekst. Danas se sve manje pie
i govori i o profesionalnim kazalinim
predstavama, a na amaterske se nitko
nikad i ne osvrne. Od njih se jo manje
oekuje da budu zanimljive itateljima.
Pogreno!

Redatelj te predstave moda i nije bio

samo amater. Dok redateljica predstava Kugla glumita igranih u prvi suton
na zagrebakim livadama, zimi uz kotao aja, ljeti uz vodu i sokove kao lirs132 I

KAZALITE 43I44_2010

ki intonirani Mekani mrodovi i Cirkus Plava zvijezda,

koji su bili pozivani i pozdravljeni na internacionalnom festivalu BITEF, odnedavno pokojna Dunja
Koprolec, tada studentica Filozofskoga fakulteta, unato zapaenoj redateljskoj darovitosti, nije
uspjela biti primljena na studij reije na Kazalinoj
akademiji u Zagrebu, redatelj prve uprizorene
tefice Cvek (koja je, ako je to prikladno rei,
neposrednou, svjeinom i duhovitou nadmaila
sve kasnije pokuaje prenoenja te knjievne proze
u druge medije), danas takoer, naalost, pokojni
Darko Brdari (1957. 2004.) sam je napustio taj
studij. Viali smo se kasnije u redakcijama dnevnih
novina, ali iako mi je to esto bilo na vrhu jezika,
nikada ga nisam pitala zato je napustio kazaline
studije, a ni on nikada nije govorio o tome. Tijekom
nastajanja svoje prve javno izvedene, odnosno
meni jedine poznate kazaline predstave tefica
Cvek u raljama ivota predstavljao se kao student
filozofije. Poslije je godinama radio u listovima
Vjesnikove kue kao honorarni fotoreporter i povremeno pisac. Jednom sam ga, ne bez predumiljaja,
u tim danima zamolila da me zamijeni na premijeri
sisake Daske, kazalita koje je vrlo dobro poznavao i visoko cijenio, i urednik se s time sloio.
Tekst Brdarieve kritike bio je objavljen vie nego u
redu, ali se tada uredniki kolegij pobunio i to se
nije smjelo ponoviti. Pisao je mladi kolega i te kako
dobro, tom prigodom nenametljivo ili moda
oprezno, ali im se nije uklapao u kadrovske

krialjke Kada je konano, vie godina poslije, doao do

stalnoga radnog mjesta i potvrdio se kao vrlo dobar, od
kolega izvrsno prihvaen novinar i urednik, nakon stanovita vremena se razbolio i dobio nedugaak, ali vrlo lijep
(nepotpisan, zaboravljeni su bolji obiaji) nekrolog.
Kazalina epizoda njegova ivota ostala je nespomenuta.
Taj je detalj ve tada bio nepoznat? Veini nevaan.
Vjerojatno sam uspjela izboriti u dnevnim novinama prostor bar za biljeku o praizvdbi tefica Cvek u raljama ivota u dramatizaciji i reiji Darka Brdaria, a osim toga
pruila mi se prigoda o njoj govoriti na jednom skupu
ondanjih kazalinih kritiara. Poela sam uvodom koji je
tada bio ope mjesto, a moda bi djelomice i danas bio
aktualan:
Na dramatizacije knjievne proze gledalo se sve donedavno kao na kompromis koji se prihvaa samo zato to
nema izvornih dramskih tekstova i koji najee donosi
samo polovian rezultat jednostranu ilustraciju na sceni
nuno osiromaenoga proznoga teksta.
Meutim, s obzirom na to da dramska knjievnost danas
moda openito zaostaje za knjievnom prozom, a kazalite je, usvojivi iskustva filma i televizije, toliko obogatilo
svoja izraajna sredstva da moe slobodno manevrirati
vremenom i prostorom dramatizacija u kazalitu vie
nije izlaz za nudu, nego prilika za maksimalno koritenje
svih stvaralakih mogunosti.
Nije zato neobino to su neke od naih najboljih dramskih predstava u posljednje vrijeme plod dramatizacija.
Dosta je podsjetiti na Mirise, zlato i tamjan Slobodana Novaka u dramatizaciji i reiji Boidara Violia i na Kiklopa
Ranka Marinkovia u dramatizaciji i reiji Koste Spaia.
Neobino je, naprotiv, to nakon njihova iskustva, poslije
uspjeha to su postigli kod glumaca, publike i kritike,
dramatizacije proznih djela na naim scenama nisu este
i to ih nema ni u neposrednim repertoarskim planovima.
Tako se u vremenskom razdoblju o kojemu je sada rije
(sezona 1983./4.) prikazivala samo jedna dramatizacija
djela domaega pisca. Dali su je amateri, grupa studenata Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, s mladim redateljem
i adaptatorom, takoer studentom Filozofskoga fakulteta,
Darkom Brdariem. Predstavom tefica Cvek u raljama
ivota Dubravke Ugrei privukli su veliku pozornost na

amaterskim festivali- Danas se sve manje pie

ma i gostovanjima.
i govori i o profesionalnim
Nije se jo bio udokazalinim predstavama, a na
maio termin autorskoamaterske se nitko nikad i ne
ga kazalita. I najvei
meu redateljima prih- osvrne. Od njih se jo manje
vaali su u to doba oekuje da budu zanimljive
suraivati s piscima. itateljima. Pogreno!
Giorgio Strehler, primjerice, pisao je da ima samo jedan pjesnik u kazalitu, a
to je pisac. Za ostale kazaline umjetnike, ukljuujui i
sebe, rabio je skromnije termine. Zvao ih je zanatlijama i
meu njima posebno cijenio one koji rade rukama, jer te
niim zamjenjive darovitosti i vjetine u kazalitu izumiru
i uskoro ih uope nee biti. Jedna takva mudra i osjeajna
rukotvorina bila je i mladenaka kazalina praizvedba
tefica Cvek u raljama ivota. Nije se odvajala od tijela i
duha redatelja, kao to se ni ta knjievna proza podnaslovljena kao patchwork story ne odvaja od svoje
autorice. Dok se zamijeivalo da samo dva kazalina ravnatelja u Zagrebu bdiju nad svakom predstavom u svojemu kazalitu, bez obzira na to koja to po redu bila repriza,
mislei pritom na Vladu tefania u Komediji i Vjerana
Zuppu u Teatru ITD, Darko Brdari, o kojemu se, dakako,
nije govorilo, jer bio je tek nepoznat netko, nije mogao izostati ni s jedne predstave s obzirom na to to je bio tuma
svih nevidljivih uloga i k tome jo vjerojatno inspicijent.
Nitko nije vie volio i cijenio kazaline amatere od pjesnika, dramskoga pisca, kazalinoga pedagoga Drage
Ivanievia. Zanimalo me to bi on rekao o kazalinoj
tefici Cvek, ali nisam ga vidjela na praizvedbi u
Polukrunoj dvorani Teatra ITD. Oekivala sam ga u
Slavonskom Brodu gdje je na godinjoj smotri ili festivalu,
kako se ve zvala tadanja republika manifestacija, s
izvrsnim odjekom odigrana ta predstava. Nismo s pravim
raspoloenjem proslavili njezin uspjeh. Nakon predstave
stigao je glas da je toga dana (1. VII. 1981.) umro Drago
Ivanievi. Tako buno i prisno razveseliti se uspjehu ili
rasrditi nad kazalinom lai, pa ma kako lijepo odjevena
bila, nije znao nitko kao on.
Brdarieva predstava bila je posve nezamjetno odjevena,
bila je zapravo gola, odnosno iskrena na najpristojniji
mogui nain i to je najvie mogue vjerna piscu. Ula je
133

u sr proze Dubravke Ugrei, upila njezin duh, progovorila njezinim dahom ne priajui priu, ne pretvarajui
svoj motiv u dramu ili melodramu prikladnu za pozornicu,
nego uvodei sve prisutne u
Amaterska kazalita odabranom komornom prostoru u
i danas nerijetko iz- zajedniku igru nastajanja prednenauju. Rade ono stave gotovo ni iz ega osim iz
to profesionalci ne skupne elje za improvizacijom,
koja krivudavim putem kroz parodimogu.
ju i ismijavanje snobizma publike i
sveopih nemogunosti opiranja kiu na koncu nepogreivo vodi prema oblikovanju male, na svoj nain
potresne ljudske sudbine kojoj u ostvarenom vedrom
raspoloenju uzajamne simpatije i prijateljstva ne moemo uskratiti makar iluzoran sretan zavretak. Sve to se
nosilo u to vrijeme, zajedno s onim to e doi u opticaj
tek kasnije, od fragmentarne dramaturgije s otvorenim
zavretkom drame, glume s odstojanjem od lika i bez
njega, graenja situacija, stanja i raspoloenja umjesto
akcije do izrazito postmodernih postupaka, izravnih i neizravnih citata, traenja kontinuiteta radnje i odustajanja
od njega, mijeanja dijaloga i komentara nalo se naoko spontano u toj predstavi kao njezin jedini mogui
tijek. ivaa i Pisaa maina u Brdarievoj dramatizaciji i
reiji nisu bile zaokrueni likovi koji bi umnaanjem glavne
junakinje razvodnjavali njezinu ulogu i dramu te bez obzira na glumake domete usporavale i razvlaile predstavu.
Naprotiv, njihove intervencije bile su uinkovit poticaj,
interpunkcija, obnova, zaokret. Komentatorski poloaj
imao je i snimljeni glas Off koji je vodio kroz predstavu.
Odlasci tete u Bosansku Krupu, tefiino nezaboravno
meditiranje i eksperimentiranje s hranom kao najboljom
prijateljicom i utjehom, savjeti iskusnijih i pametnijih britko individualiziranih prijateljica kao i u punoj gradaciji
komike nanizani prizori ljubavnih promaaja s neodoljivim
namjernicima izvedeni su kao eksplozivno kratki susreti,
od kojih svaki ima puni vlastiti dramaturki razvitak i kraj.
Koliko god bila istodobno simpatizirana i ismijavana (najgrublje ju je napadala Papiga koja se javila kretavim
redateljevim glasom), punana tefica sa svojim smijeno-tunim problemima, trajno najaktivnije zauzimajui
sredite predstave, postajala je sve blia i draa, te je
posipanje mladoga para riom iz redateljeva krnicla za
134 I

KAZALITE 43I44_2010

tefiinu veliku cjeloivotnu sreu sa siunim izabranikom iz kole stranih jezika istinski raznjeilo i obradovalo
sudionike, pretvarajui nas u zavrnici predstave u tefiine svatove. Kroz parafraziranje ljubia i notorni ki,
Brdarieva je predstava na nepredvidljiv nain vodila
autentinoj osjeajnosti.
Srodan ugoaj smjenjivanja odstojanja i prijanjanja izabranom motivu u oputenosti koja razoruava mogao se
nedavno osjetiti u susretu s belgijskom predstavom Anouilhove Antigone koju su na pozornici Zagrebakoga kazalita lutaka u sklopu Festivala svjetskoga kazalita odigrali posve mladi glumci. Hinei na poetku predstave
poune namjere igranja tragedije visokoga stila, oni su
naglim zaokretom u dananjicu ismijali vlastitu pretencioznost i nekritinost svemu pokorne publike, ali kroz sve
to postupno i nepogreivo vodili do autentine drame i
iskazali svoj prosvjed protiv tiranske (koja to nije?) vlasti

I nita hrvatine!
Ali kazalini amaterizam ne ivi samo u prolosti. Bez
obzira to glas o njemu ne dopire puno dalje od amaterskih krugova i vie nego zahvalne najblie publike, amaterska kazalita i danas nerijetko iznenauju. Rade ono
to profesionalci ne mogu. Najjai su u uvanju drevnih
govora koji izumiru (primjerice, u zagrebakoj upaniji kajkavsku ikavicu u nastupima Udruge ena Brdovanki),
starih obiaja, odjeke mentaliteta, tragova glazbenoga i
likovnoga stvaralatva, pri emu, iako nepriznati, postiu i
vrhunske rezultate, kao u tom pogledu pokretaka i utjecajna Dramska sekcija KUD-a Kupljenovo. Osim toga,
amateri ee od drugih mogu u pogledu izbora repertoara ii protiv struje, manje se obazirati na uobiajenu
trendovsku ponudu i latentnu drutvenu narudbu o kojoj
uvijek ovisi najvei dio financiranja, a vie na vlastitu publiku kojoj mnogi ugaaju, ali oni najbolji uvijek tee ostvariti vie od toga. Rezultat takva rada su i novije predstave afirmiranoga Pukoga kazalita Ogranka Seljake
sloge Buevec. Prije nego itko, djelomice i zato da pobiju
raireno miljenje kako je zaviaj motiva Kolarove pripovijetke Breza Hrvatsko zagorje i posvjedoe kako je to Turopolje, tonije Vukomerike gorice i selo Hruevec Gornji,
gdje je Slavko Kolar slubovao kao agronom, oni su

uspjeno izveli Radakovievu dramsku inaicu Breze o

kojoj je svojedobno bilo puno buke u javnosti, ali je nitko
nije pokuao iskuati na pozornici. Pritom su preteito
urbanu kajkavtinu Borivoja Radakovia prilagodili jo
ivom izvornom govoru svoga kraja. Sljedee sezone to je
Kolarovo i Radakovievo djelo izvelo i Hrvatsko narodno
kazalite u Varadinu. Da nije Buevana, tko zna koliko
bi jo vremena ta zanimljiva dramska adaptacija ostala za
javnost potroena u kratkotrajnoj polemici to se razbuktala prigodom posljednje izvedene premijere po djelu
Slavka Kolara u Zagrebu.
Bez toga neumornoga pukoga kazalita (i Histriona s
komedjom Ljubica N. krabe na Opatovini) Augusta enou bi se moglo ve smatrati u hrvatskom kazalitu zaboravljenim autorom. Tko vie mari za pisca iz pretprologa
stoljea koji je kako ree Antun Barac: pojavivi se u
hrvatskoj knjievnosti nakon razdoblja bez izrazitih pisaca
i bez pravca, enoa joj je odredio smjer za nekoliko
desetljea i ujedno stvorio djelo po vrijednosti znatnije
nego to je najvei postotak onoga to je do tada u
Hrvatskoj napisano) od prenaporna rada umro u 43. godini ivota? Opet imajui u vidu da kazalite mora najprije
pripadati vlastitoj sredini, Puko kazalite Buevec sjetilo
se enoe u srcu Turopolja na nedavnoj 13. smotri kazalinih amatera Zagrebake upanije i pokazalo kako njegovo djelo moe i danas biti uzbudljivo.
Nisu pobijedili. Uli su u ui izbor, ali nisu izabrani za nastavak natjecanja na sredinjem festivalu. Vjerojatno se
tome nisu ni nadali. Kajkavizirani Turopolski top prema
pripovijetki Augusta enoe nije ujednaena predstava,
ima u njoj nespretnosti i u adaptaciji i u izvedbi, ali ima
antologijskih prizora. Ve puni naslov scenske adaptacije
redatelja predstave Ivana Roia Turopolski top, protuilerski pamflet z epilogom na predloek spisatela Gustleka Schonauai polek osebujne tovaruke pomoi Friceka
Karlee, po turopolskom plemenitau Ivanu pl. Roiu
skupsloena daje naslutiti da ih se glavni junaci romantinoga pola ove pripovijetke uope ne tiu. Jelice Itvanieve, koja se vratila na oinsko imanje nakon to je u
zagrebakom intitutu uila mnogo plesa, klavira, neto
njemtine, malko francentine i nita hrvatine i ludo
zaljubila u sina pokojnoga susjeda Ferketia, vatrenoga
crvenkapu, ilirskoga steklia, pa joj otac, ugledni maa-

ron uporno brani tu vezu te mlade djevojke kao ni njezina buduega vjerenika na sceni uope nema. U sreditu
je politika rasprava izmeu Jeliina oca Ferka Itvania i
njegova prijatelja Plebanua Ivania u kojoj se mladi par
samo uzgred spominje. Tema
Neko su studenti Kanjihova cifrastoga peroriranja na
svjee rekonstruiranoj plemeni- zaline akademije rado
takoj kajkavtini elegantno citirali Gavellu koji je
proaranoj latintinom, voenoj navodno rekao: amaterinadasve ugodnim, ne starakim, zam to je kad Barica pere
nego na neki nain starinskim
prozore i popeva si:
glasovima dvojice izvrsnih glumakih veterana ovoga kazalita Zlatka Vnueca i Drage
Katulia, pitanja su maaronskih i ilirskih opredjeljenja i
odnosa u zemlji koja se po enoi u dvije ete razvrgla, a
posljedice toga sada vide i gospoda Ilirci, gdje je Hrvatu
svatko u kui gospodar samo ne on. Fragmenti teatra
u teatru dovode na pozornicu i Petricu Kerempuha s
Krleinim Baladama u kojima nije izostavljen stih: Europa
za nas ima trik Cijela je predstava Turopolski top u
znaku rasprave dvojice povijesno odjevenih plemenitaa
koja je zaslugom glumaca kao i enoina dijaloga i turopoljske kajkavizacije izvedena vrhunskim umijeem i
nepresunom svjeinom misli koja mora biti izreena. Ne
samo zbog obrane turopoljskih maarona koji su neumorno uvali kajkavtinu i smatrali da je od svih saveza
u povijesti onaj s Maarima bio najmanje nepovoljan za
Hrvate i zato bili ozloglaeni kao izdajice nego i zbog aktualna odjeka koji potie intenzivnu pozornost gledalita.
Moe se razliito gledati na kazalini amaterizam. Neko
su studenti Kazaline akademije rado citirali Gavellu koji
je navodno rekao: amaterizam, to je kad Barica pere prozore i popeva si, to mu nije prijeilo sa zadovoljstvom
sudjelovati sa sluaima Akademije na prvom IFSK-u
(Internacionalnom festivalu studentskih kazalita) u
Zadru. Drago Ivanievi bio je beskrajno odan kazalinim
amaterima. Nisu ga zamarale smotre u zabitima niti su ga
odbijale nespretnosti izvoaa. Amo, amare, uporno je
ponavljao, stavljajui ljubav u korijen kazalita. Pjesnika
je nemogue prepriavati.
Rijei onih kojih nema jo zvone u uima. Mrnja je loa
muza. (Petar Brei)
135

Nove knjige

Mario Kova

Uspostava i ruenje mitova

Darko Luki,
Drama ratne traume,
Meandar, 2009.

136 I

KAZALITE 43I44_2010

nost pravednosti voenja rata na

jesnih predaja, zapravo bila iskljui-

remitologiziranja samoga rata. U hr-

drugim kontinentima i openito.

vo sluenje drugim gospodarima u

Kroz probleme neprilagoenosti

razliitim geopolitikim kombinacija-

vatskom sluaju, dodue, jo uvijek

ne postoji dovoljan vremenski od-

amerikih vojnika mirnodopskom

ma pa je stoga neminovno puna urot-

mak od Domovinskog rata pa drim

nainu ivota nakon povratka s rati-

nika, jataka, pobunjenika, hajduka i

ta te prvom sveobuhvatnom prepoz-

uskoka bez jasne vizije neupitnog ju-

da se prave, katarzine drame o tom

razdoblju tek trebaju napisati. Knjiga

navanju fenomena PTSP-a, dramski

naka. Za razliku od amerike ratne

pisci prvi, za razliku od svojih filmskih

traume koja se dogaala tisuama

Darka Lukia pisana je jasno i precizno, bez toliko, u domaih teore-

kolega koji u tom razdoblju snimaju

kilometara udaljena od domaeg

tiara, suvinih rukavaca i digresija

iskljuivo filmske spektakle to glo-

teritorija i iji su motivi bili potpuno

rificiraju rat, sustavno skidaju sloj

nejasni prosjenom Amerikancu (su-

pa ostaje samo al to je propustio

proiriti instrumetarij sprege knjiev-

Ako je istina da je kazalite na neki

dominacija amerikoga gospodarst-

po sloj fiktivne amerike nadmoi i

stavna socioloka istraivanja poka-

nain ogledalo ivota, onda nam knji-

va i diplomacije nakon Drugoga svjet-

razaraju nacionalni mit o pravednoj

zuju da je manje od pola stanovnit-

nosti i traume jo pokojim relevantim

autorima s tog podruja (Dominick

skog rata samo je osnaila dotinu

ratnoj velesili. Kroz pukotine koje

va SAD-a znalo protiv koga i zato se

LaCapra, Kathy Carrut...). Sudei po

ga Darka Lukia donosi kritiki osvrt

razbijenog ogledala. Izdvajajui dram-

zabludu sustavno graenu stoljei-

nastaju prilikom tog pucanja poinju

ratuje u Vijetnamu), Domovinski rat

ske tekstove pojedinih amerikih i

ma. Ameriki vojnik, do tada u pra-

izvirivati i druge, sustavno skrivane

bio je neposredno iskustvo veine

hrvatskih autora i autorica iz dram-

vilu heteroseksualni bijelac protes-

mrane istine amerikoga naina i-

graana Hrvatske, a njegovi motivi

skoga korpusa ratne drame, Darko

tantske vjeroispovijesti, neupitno je

vota: maizam, rasizam, homofobija,

manje-vie neupitni. Pokuaji kreira-

napomenama samog autora, ipak

moemo oekivati nadopisivanje
ovog djela i u budunosti, emu se
iskreno veselim.

Luki, ponajvie oslanjajui se na te-

bio sljednik svih mitova o pionirima

ksenofobija... tovie, teza je autora

nja dravotvornoga nacionalnog mita

ze amerike sociologinje Kali Tal,

koji su naseljavali ameriki teritorij

knjige da je upravo korpus drama o

vrha vladajue stranke i pripadajuih

pie o posebnom podanru koji ve u

istei ga od divljaka i zlikovaca iji

Vijetnamskom ratu otvorio prostor za

poslunika nije uhvatio korijena ni u

naslovu naziva drama ratne trau-

se oblik samo mijenjao iz rata u rat

cijeli niz dramskih podanrova koji

narodu ni u umjetnosti. Uglavnom su

me. U amerikom sluaju, primjeri

od Indijanaca i Meksikanaca pa sve

su, nakon toga, jo detaljnije podri-

se pokuaji hrvatskoga novogovora i

autora i drama koje se analiziraju

do nacista. No, injenica je da je

vali temelje amerikoga sna ukazu-

ponovnog raspisivanja hrvatske povi-

striktno se koncentriraju na jo spe-

Vijetnamski rat bio prvi vei ratni

jui na njegove netom navedene ne-

jesti putem raznih povijesnih zbilj-

cijaliziraniji podanr takozvane vijet-

sukob koji je amerika javost mogla

pravilnosti i nepravednosti.

nosti i nacionalnih tenji odbaci-

namske drame. Sustavnim rasla-

pratiti de facto putem televizijskih

Piui o dramskim tekstovima hrvat-

vali s prijezirom i masovno ismijavali.

njivanjem dramskih djela autora kao

ekrana, to je po prvi put u povijesti

skih autora koji problematiziraju Do-

Kako, dakle, nije postojao nikakav

to su Amlin Gray, John DiFusco, Ter-

donijelo snimke razaranja u dnevnu

movinski rat (Vidi, ovagovi, Mit-

nacionalni mit koji je trebalo razarati,

rence McNally, David Rabe i mnogi

sobu. To je imalo velik utjecaj na ja-

rovi-Nui, najder, Tomi-Ivanievi,

bilo je nemogue oekivati da bi se

drugi Luki izvlai zanimljiv i detaljno

anje antiratnog pokreta koji je po-

Orli, pii, Pavlii...), Darko Luki

domai autori i autorice mogli pove-

obrazloen zakljuak da je upravo ta

stao ozbiljna oporbena prijetnja do

naglaava bitnu razliku nepostojanja

zati u kakav pokret, pravac ili ak

generacija pisaca prva sustavno i do

tada nedodirljivoj amerikoj vanjsko-

nacionalnoga konsenzusa oko dra-

skupinu. Umjesto toga, nai dramski

kraja razobliila problematina mjes-

politikoj politici. Kako je dotini po-

votvornog mita. Za razliku od ame-

autori postali su, kako Luki duhovi-

ta amerike nacionalne mitologije.

kret u svim svojim oblicima proeo

rike mitologije sustavno graene

to primjeuje, zbor usamljenih so-

Do Vijetnamskoga rata, amerika

ameriko drutvo, njegove su klice

oko ideje pravde i zakona oliene u

lista, to je na neki nain i precizna

javnost je o svojim vojnicima uglav-

neminovno bile posijane i meu

junaku koji se bori za uspostavu i po-

metafora naina funkcioniranja hr-

nom imala predodbu kao o praved-

mnogim obrazovanim mladim ameri-

bjedu tih naela (koliko god ta slika

vatskoga drutva openito.

nim i neustraivim ratnicima koji ne

kancima prisilno poslanima u Vijet-

bila lana), hrvatska je povijest, pu-

U konanici, autor knjige naglaava

mogu izgubiti ni jedan rat. Nadmo i

nam, dovodei tako u pitanje neupit-

tem pisanih umjetnikih djela i povi-

potencijalnu opasnost od mogueg

137

Nove knjige

Mira Muhoberac

Finalmente
ehovi

Fea ehovi,
Od skerca do fuge.
Komedije i kazaline
igre, Hrvatski centar
ITI, Biblioteka
Mansioni, Zagreb,
lipanj 2010.

138 I

KAZALITE 43I44_2010

Naslov knjige dramskih tekstova Fee ehovia Od skerca do fuge, objavljene 2010. u izdanju Hrvatskoga
centra ITI u Zagrebu pod urednitvom eljke Turinovi, tono predouje dramaturke silnice, mentalitetnu prepoznatljivost i raspoloenja,
od skerastoga do fugativnoga (i s
obzirom na umjetniku formu i na
poigravanje knjievnim i egzistencijalnim anrovima i znaenjima), ehovievih drama napisanih veinom
dubrovakim idiomom hrvatskoga
jezika od pedesetih godina dvadesetoga stoljea do poetka dvadeset
prvoga stoljea. Knjiga je prvi put
predstavljena javnosti 10. kolovoza
2010. u Atriju palae Sponza u Dubrovniku. I podnaslov Komedije i
kazaline igre ne upuuje samo na
ehovievo uokvirivanje tekstova
anrovskim modalitetima nego i na
kazalino-ivotne igre u Gradu-teatru.
Na prvom je mjestu tri stotine osamdeset stranica opsene knjige koja
ukoriuje izbor ehovievih drama
tekst koji je Feu ehovia (u 2010.
slavi osamdeset godina) proslavio na
dubrovakoj praizvedbi 1961.: Dubrovaki skerac, puka komedija u
tri ina, zaplee dramsku strukturu
Drieva Dunda Maroja; radnja se
dogaa u Dubrovniku, ne u Rimu,
svakog ljeta i skoro u svakoj kui,
ne 1550. ili 1551., dvadeset osoba

odgovara Drievoj tridesetorici, neka imena dramskih osoba, veina

dramskih osoba-funkcija i karaktera
spoj su Vidrinih i ehovievih na(i)jenaca, aktantski model inscenira
vrijeme socijalizma i intrige Dubrovana koji zarauju bavei se afitavanjem, iznajmljivanjem soba raznovrsnim turistima, prepleui se s intrigama raznolikih iznajmljivanja soba u
Rimu. aljivo-tuna igra u dva dijela Betula, izvedena u Kazalitu
Marina Dria 2003. u reiji samoga
autora i pod ravnateljskim i dramaturkim vodstvom autorice ovih redaka, spaja dramolet Kurba Luce i Novelu od kapetana, s izravnim podsjeanjem na Drievu Novelu od
Stanca, u dramu o pokuaju vjenanja osamljenika i gubitnika u jednoj
dubrovakoj betuli. Komedija-antiopereta Kurve do groteske dovodi
drievsko poigravanje fenomenima
prostituiranja i nonika u Noveli od
Stanca i u Dundu Maroju prikazujui
dogaanja u austrijskoj tvravi neposredno prije zavretka Prvoga svjetskoga rata, postajui politika alegorija i satira kukavijega bijega od
opasnosti. Katarina Druga, kraljica
ljepote zelenog otoka, komedija u tri
ina, s ljubavnom intrigom na Mediteranu, zaplet pronalazi jednako u
dubrovakoj i Drievoj stvarnosti, u
Vidrinoj komediji Mande (Tripe de
Utole) i u dogaanjima oko Laure u
Dundu Maroju. Mala moja odozgora,
komorna komedija u 13 slika, poznatija kao Mala moja iz Jabuke
Sinjske, sukobljuje dvije obitelji u ljubavnom zapletu: susret primitivizma/bogatstva i intelektualizma/siromatva aktualan je i danas; prostorno-aktantska intriga nalik je onoj iz

Skupa, a moralni preokret ugledna

profesora glazbe slian je zaustavljanju Arkulina Negromantovim pokretima.
udnja za bavom od maestrala, ozbiljno-aljiva kazalina igra u 8 slika, s radnjom u Dubrovniku 1996.,
uvodi u igru prisjeanje na Vojnovievu dramaturgiju, tj. na dramolete
Allons enfants i Na taraci, ali i nastavlja tematizirati susret intelektualaca i primitivaca, ovaj put na potenciju kazalita u kazalitu, s danas izrazito aktualnim fokusiranjem: Hoe
da mu Grad proda teatar i da on
tamo otvori noni bar. (Ne)vesela
igra u 5 slika Kad sunce zae, koju
sam kao dramaturginja na veliku
pozornicu Kazalita Marina Dria
postavila 23. studenoga 2001. godine, u reiji Tee Gjergizi, u povezanosti s Vojnovievim Sutonom prikazuje
prodaju ugledne dubrovake pomorske tvrtke u Dubrovniku devedesetih
godina dvadesetoga stoljea i nemogunost uspostavljanja normalnih
ljudskih odnosa u atmosferi prevaranata i dukatoljubaca, a najvie stalne sudbine osamljenih dubrovakih
ena.
eljka Turinovi, urednica Teatrologijske i dramske biblioteke Hrvatskoga centra ITI, u svom preglednom i
temeljito argumentiranu predgovoru
naslovljenu Bava od maestrala naglaava ehovievu neraskidivu osobnu i profesionalnu vezanost uz Dubrovnik, u kojem kontinuirano radi i
ivi od 1954. i s kojim je podjednako
u ljubavi i polemici. Skicira ehoviev
spisateljski put, od prve drame, U palacu Anemi, dobitnice prve dravne
nagrade, praizvedene 1965. u splitskom HNK-u, od poetnoga ehovi-

eva nastupa kao kazalinoga pisca

1960. i izvedbe drame Raskre u
dubrovakom kazalitu i pohvalnih
kritika, odlaska u Napulj i upoznavanja s kazalitem Eduarda de Filippa
te prepoznavanja pukoga teatra
kao najbliega mu kazalinoga modela do analize dramskih tekstova,
od komedija (ehovieve komedije
male su studije dubrovakog mentaliteta, u kojima, s osjeajem rasnog
komediografa apostrofira smijene
strane, zadravajui toplinu i simpatiju prema svojim likovima..., 9. str.)
do melodrama (U melodramama
Dubrovnik je genius loci njegove dramatike gdje uglavnom nesretni likovi
ive u ljepoti i fetiiziranom Gradu
kao ivi zatvorenici svoje nesree,
18. str.).
Posljednjih trideset pet godina Fea
ehovi (r. u Bilei 16. oujka 1930.),
profesor hrvatskoga jezika i knjievnosti, novinar i kazalini kritiar, knjiniar i ravnatelj tadanje Naune biblioteke u Dubrovniku, voditelj Doma
Marina Dria, ravnatelj Drame Hrvatskoga narodnoga kazalita u Splitu, utemeljitelj Studentskoga teatra
Lero, najee boravi i ivi u konavoskom selu Vitaljini, slijedei Driev i
Naljekoviev pastoralno-ladanjski,
a radni i anrovski put, gdje nastaju
njegove komedije, drame, povijesni
romani (pseudonim Raul Mitrovich) i
novele. Istodobno se pridruuje dubrovakoj slikarskoj koli: akvarelima i uljima svoju Arkadiju u hacijendi ovjekovjeuje bojom i kistom.
ehovieve esto cinine i subverzivne, a prije svega ironine i duhovite
dramske osobe, djelomian odraz
pieva identiteta, smjetene su u
tridesetak dramskih djela i izvoene

na hrvatskim pozornicama, najvie u

Dubrovniku, ali i u Zagrebu, Splitu,
Osijeku, ibeniku, na radijskoj sceni
Hrvatskoga radija, i u Sloveniji (Ljubljana, Celje), o emu svjedoi teatrografski prilog na kraju knjige.
Ova knjiga zato djelomice ispravlja
nepravdu nanesenu Fei ehoviu,
ali i nama, ehovievim sugraanima i suvremenicima. Pojavljuje se trideset jednu godinu nakon prve i, do
ove novoobjavljene, jedine knjige ehovievih drama: godine 1969. Matica hrvatska u Dubrovniku tiskala je
knjigu Fee ehovia Drame, dramoleti, puke komedije dubrovake i u
nju uvrstila autorove dramske tekstove nastale izmeu 1956. i 1964.
godine: U palacu Anemi, Vivat libertas, I bi svjetlo, Novela od kapetana,
Dubrovaki skerac, Ereditat.
Hrvatski centar ITI objavljivanjem ove
knjige u Biblioteci Mansioni na neki
nain vraa ehovieve drame u ivot i nudi mogunost njihova itanja i
uprizorenja i ljudima izvan Dubrovnika i Hrvatske. Hrestomatije hrvatske
dramske knjievnosti ne privlai ehoviev dramski opus: intrigantan,
dramaturki konzistentan, aktualan,
opus koji tematizira vremena drutvenih i politikih promjena. Jedan
od najistaknutijih komediografskih
opusa nae suvremenosti ostaje
zabiljeen samo u jednoj povijesti hrvatske knjievnosti. Nijedna ehovieva drama nije objavljena ni u jednoj recentnoj antologiji suvremene
hrvatske drame, a jedan je od vodeih ili najistaknutiji suvremeni hrvatski komediograf, autor briljantnih
pukih komedija i suptilan melodramatiar, nasljednik Marina Dria i
Iva Vojnovia.
139

Nove knjige

mica koje su se odlikovale irokim

inozemstvu, manje se isticalo da je

novanja Vavrina kazalinog i knjiev-

poglavlje o kritikama drame Dolazak

rasponom uloga, objedinjujui svojim

roena u Krievcima, gdje je zavrila

nog rada, za to dri da nije kompe-

Hrvata. Prevoditeljska aktivnost Nine

umijeem i komian i tragian reper-

osnovnu kolu, a kolovanje je na-

tentan, u knjizi je ponudio, kako sam

Vavre predoena je popisom reper-

toar iako e mnogi jednom od njezi-

stavila u Zagrebu. Ipak, Krievani

kae, povijesno, knjievno i biograf-

toarnih naslova i brojem izvedaba u

nih najboljih uloga smatrati Ogrizovi-

nisu zaboravili Vavru pa je tako kaza-

sko biljeenje podataka vezanih uz

zagrebakom HNK-u, potom slijedi

evu Hasanaginicu. Za razliku od

lini alternativac i redatelj Boris ataj

Vavrin ivot. To je i uinio obavio je

poglavlje o Vavrinoj korespondenciji

svojih prethodnica, ona je unijela

1974. u Krievcima osnovao Komor-

velik istraivaki posao, kronoloki je

s knjievnicima te opsean popis

neke novosti u kazalini i drutveni

ni teatar Nina Vavra, jedno od ma-

popisao cjelokupnu glumiinu djelat-

izvora i literature, novina i asopisa.

ivot odudarajui od prevladavajueg

lobrojnih sobnih kazalita u Europi

nost i predoio je javnosti u repre-

Saimajui u kratkom zakljuku sadr-

prototipa koji je skromno nalagao da

sa samo etrnaest mjesta u gledali-

zentativnoj i razmjerno opsenoj knji-

aj pojedinih poglavlja, autor istie

glumice moraju solidno vladati hrvat-

tu, smjeteno u prizemlju Doma

zi pa mu na tome valja i zahvaliti i

da su ga rezultati istraivanja uvjerili

Nina Vavra (1879. 1942.) svojim je

skim jezikom i dikcijom, posjedovati

mladih. U druini je bilo dvadesetak

odati priznanje.

kako je Vavra puno prije zasluila

cjelokupnim radom obiljeila prva

tjelesnu privlanost i ljepotu te zado-

lanova, glumakih amatera koji su

Ve i sam popis poglavlja, odnosno

monografiju te se nada da e se nje-

etiri desetljea prologa stoljea:

voljavajuu razinu talenta i volje da

izvodili drame S. Becketta i ureivali

koncepcija knjige, odaje povjesnia-

zinu djelu ubudue posvetiti jo vea

osim kao iznimna glumica, u kaza-

se posvete glumakom poslu. Samo-

svoj asopis Bulletin koji se bavio ka-

ra kojemu nije teko zaviriti ni u koji

pozornost. Time se svrstao meu ar-

linom je ivotu sudjelovala i kao pre-

svojnost i snana osobnost kojom se

zalinim i knjievnim pitanjima. Vav-

dostupni arhiv i potraiti odgovaraju-

hivske pregaoce koji su svjesni krat-

voditeljica dramskih i proznih djela,

Vavra nametnula u hrvatskoj javnosti

ra je roena 1879. godine pa je i

e dokumente, probijati se kroz no-

koe ljudskog pamenja, a time i va-

autorica drame Dolazak Hrvata i

puno je ireg opsega nego to je do

okrugla, sto trideseta obljetnica bila

vinske stranice i kazaline cedulje,

nosti biljeenja biografija i djelatnosti

veeg broja novinskih lanaka, a

tada bilo uvrijeeno pa nije neobino

poticajna Ivanu Pekliu da napie

fotografije, pisma i ostalu teatrograf-

zaslunih prethodnika s razliitih

ostavila je traga i u knjievnom ivo-

da je njezino pojavljivanje na kazali-

knjigu o glumici Krievanki, jednoj

sku grau ne bi li to iscrpnije i to-

podruja javne djelatnosti. U teatro-

tu kao samozatajna Ylajali. Nina

noj i kulturnoj sceni izazivalo kadto

od najveih umjetnica u povijesti

nije popisao sva podruja glumiina

lokom smislu vano je to je nakon

Vavra na scenu je stupila na samom

i oprene reakcije jer su se mnogi

hrvatskoga glumita. Sudei prema

rada. Pristupio je tome sustavno i

dugo vremena netko posegnuo za

kraju 19. stoljea kao prva kolova-

njezini suvremenici tek trebali privik-

opsenijem popisanom izboru iz bi-

pomno, akribino biljeei svaki do-

prikazom djela neke glumice, pose-

na glumica koja je pohaala Mileti-

nuti na novonastale okolnosti. Vavri-

bliografije pisca otisnutom na kraju

stupan podatak. Poslije kraeg ivo-

bice ima li se na umu da e Vavru

evu Hrvatsku dramatsku kolu za-

na unesenost u igru i sklonost sna-

knjige, Ivan Pekli, gimnazijski profe-

topisa Nine Vavre, slijedi opseno

mnogi proglasiti jednom od najveih

vrivi obrazovanje s Ivom Raiem,

nim emocijama koje su joj omoguile

sor povijesti u Krievcima, zaljublje-

poglavlje o glumiinu kazalinom ra-

glumica hrvatskoga glumita. Ipak,

Gjurom Prejcem, Josipom tefan-

da utjelovi toliki broj raznovrsnih en-

nik je u svoj grad i predan istraiva

du. Svakim je potpoglavljem obuhva-

proteklo je vie nego pola stoljea od

cem i Josipom Bachom, za kojega se

skih dramskih likova dajui svakome

kulturne povijesti toga kraljevskoga

ena po jedna kalendarska godina s

njezine smrti, a Vavra je tek sada do-

poslije i udala. U braku s Bachom

od njih da zaivi vlastitom osobnou

grada. Osim to je autor nekoliko

pregledom odigranih uloga i eksten-

bila svoju monografiju.

pronala je i privatni i profesionalni

te aktivno sudjelovanje u ukupnom

udbenika povijesti, glavni je urednik

zivnim citatima kazalinih kritika pra-

Posljednjih desetljea pojaavao se

sklad koji je pridonio zadovoljstvu i

kulturnom ivotu ponukale su Bran-

asopisa Cris i vritelj dunosti rav-

enih detaljno prikazanom bibliograf-

izdavaki interes za glumake mono-

razvoju obaju partnera, o emu su i

ka Gavellu da tu glumicu nazove

natelja Dravnog arhiva u Krievcima,

skom jedinicom, a tekstu su pridru-

grafije, a ini se da je u minulih deset

on i ona svjedoili u svojim intervjui-

prvom izrazitom intelektualkom koja

a teatrolozima i muzikolozima zacije-

ene dragocjene snimke kazalinih

godina broj takvih publikacija znaaj-

ma i biljekama. Vrlo rano kritiari

se svojim profesionalnim radom

lo e biti zanimljiva njegova mono-

cedulja s istaknutom Vavrinom ulo-

nije porastao. Meutim, jo uvijek je

su uoili njezinu snanu osobnost

ukljuila u proces enske emanci-

grafija o Sidoniji Rubido Erddy. Na-

gom. Slino je obraeno i poglavlje o

neznatan broj monografskih, teatro-

kojom se razlikovala od svojih kole-

pacije.

vedeni podaci iz njegove biografije

glumiinim gostovanjima u drugim

grafski i teatroloki utemeljenih izda-

gica to su do tada ve izgradile

Iako je svoj glumaki vijek provela

dobra su uputnica i za velik istraiva-

kazalitima. Slijede kraa poglavlja o

nja to se bave glumakim osobno-

karijeru, poput Milice Mihii, Ljerke

u Zagrebu gdje je u njezino vrijeme

ki posao koji je obavio piui mono-

Vavrinoj glumi na filmu i o knjiev-

stima koje su desetljeima prije zavr-

ram i Mile Dimitrijevi. Uz Mariju

postojalo samo jedno kazalite i

grafiju o Nini Vavri. Ogradivi se od-

nom radu, ponovno s opsenim cita-

ili svoj rad pa ih ni autor monografi-

Ruiku-Strozzi meu nekoliko je glu-

povremeno gostovala u Hrvatskoj i

mah u predgovoru od kritikog vred-

tima njezinih lanaka te posebno

je, a ni veina itatelja, nije imala pri-

Lucija Ljubi

Prva intelektualka
u hrvatskom
glumitu

Ivan Pekli,
Krievaka tragetkinja
Nina Vavra u hramu
hrvatske Talije,
Gradska knjinica
Franje Markovia,
Krievci, 2010.

140 I

KAZALITE 43I44_2010

141

Nove knjige

Vavri i detaljno doznati koji su razmjeri njezina rada u 20. stoljeu

Suzana Marjani

ljujui zalaganju uglednih teatrologa,

ostat e ugodno iznenaen istraivaevom temeljitou i podastiranjem

Peklieva knjiga o Vavri ulazi u tu

poput M. Foretia, A. Bogner-aban,

popisa grae. Sigurno e se nai i

kategoriju. Prireivau u takvim uvje-

A. Lederer i L. ale-Feldman, danas

tima preostaje krenuti klasinim tea-

raspolaemo i nekim od ponajboljih

teatrologa koji e ee posegnuti za

tom knjigom koristei je kao polazi-

trolokim putem rekonstrukcije mi-

glumakih monografskih izdanja za

te u uim strunim istraivanjima, a

nuloga kazalinog ina koja doziva u

koja se valja nadati da e postati

pomo raznovrsnu i opsenu grau

standard u toj vrsti prireivakog

najzadovoljniji e biti krug itatelja

koji cijene i Ninu Vavru i Krievce.

Protiv
recepata, propisa i dogmi
o autonomiji u umjetnosti

do koje je mogue doi, a potom je

posla.

rasporediti i analizirati, situirati je u

Peklieva monografija o Vavri nije

vrijeme, prostor i ostale okolnosti te

teatroloka u uem smislu, ali odaje

je komentirati i donijeti zakljuke.

predanog istraivaa, ponajprije hi-

injenica da autor nije bio suvreme-

storiografa, kojemu je pretraivanje

nik osobe o kojoj pie dodatno ote-

grae i postavljanje kronologije najvi-

ava i istraivanje i procjenu tako da

e na srcu, ali ne eli ulaziti na po-

danas raspolaemo ve solidnim bi-

druje kazaline povijesti. Odatle u

bliografskim nizom, iako ga se ne

kazalinopovijesnom smislu ova knji-

moe nazvati bibliotekom. Razlog je

ga pokazuje i neka zalihosna mjesta:

ponajprije u injenici to glumake

opseno citiranje kazaline kritike

monografije, a jednako tako ni reda-

bez komentiranja kritiarskih stavo-

teljske kao ni monografije pojedinih

va, pisanje opsenih biljeaka ispod

kazalita, jo nisu odredile svoja an-

teksta o poznatim kazalinim ljudima

rovska obiljeja pa je u ponudi aro-

i sastavljanje tablica o kazalinim

lik zbroj koncepcija koje se znatno

upravama zagrebakoga HNK-a ili

razlikuju. Meutim, struno e oko

repertoarno pobrojavanje predstava i

lako uoiti stalna mjesta u takvim

nastupa. Teatrolog koji bi se latio

monografijama i znat e cijeniti opse-

toga posla, a pod pretpostavkom da

nu uvodnu teatroloku studiju, koju

dobro poznaje povijest hrvatskoga

uglavnom pie urednik i koja prati

kazalita i da to oekuje i od itatelja

profesionalni put svakoga glumca ili

koji njegovu knjigu uzimaju u ruke,

glumice, upozoravajui na presudna

vjerojatno bi se nakon tako velikog

mjesta u glumakom ivotopisu, ali i

istraivakog posla s posebnom

u hrvatskom kazalitu odgovaraju-

pomnjom posvetio kritikom vredno-

eg vremena. Na kraju takvih izdanja

vanju Vavrina mjesta u hrvatskom

uvrijeio se iscrpan popis glumakih

kazalitu. itatelj koji to oekuje

uloga u kazalitu i na televiziji, a tek-

ostat e uskraen za takvu procjenu,

stovi koji popunjavaju te vrste stru-

ali onaj koji eli prikupiti podatke,

ne temelje uglavnom su krae uspo-

pregledati bibliografiju lanaka o Nini

gode vidjeti uivo na sceni. Meu ta-

mene suradnika i prijatelja, izbor iz

kvim je vrijednim izdanjima, primje-

kazalinih i privatnih fotografija ili ri-

rice, knjiga Igora Mrduljaa o Dub-

je glumca/glumice o sebi. Zahva-

ravku Dujinu, a svojom tematikom i

142 I

KAZALITE 43I44_2010

Aldo Milohni,
Teorije sodobnega
gledalia in performansa,
Ljubljana, Maska, 2009.

Jednostavno, kako to anr prikaza

zahtijeva, radi se o knjizi koja, kako
je to i naslovom tematizirano, promilja teorije suvremenoga kazalita i
performansa (= izvedbe, u Schechnerovu smislu dakle, radi se o
skupnoj oznaci za sve vrste izvedbenih praksi u kazalitu, ritualu, ulinim
demonstracijama, paradama itd.), a
tu je naslovnu temu autor pregledno
tekstualno izveo trodijelno. Tako se
prvi dio knjige bavi izotravanjima
graninih pojmova suvremenih izvedbenih umjetnosti, a to su sljedei pojmovi: ritual, energija, performativ i
brechtovski gestus, koje onda u okviru te prve cjeline autor promatra u
zasebnim poglavljima.

Neperformativne
i performativne izvedbe
Npr. uvoenje pojma ritual u kazalini kontekst, za Milohnia je oznailo osnivanje suvremenih izvedbenih
studija, s obzirom da je time ostvarena transgresija od filolokoga promatranja dramskoga teksta prema problematici izvedbe. Dobro je poznato
da je ta poveznica izmeu kazalita i
rituala postala temeljna za neke teoretiare kao npr. za Victora Turnera

i Richarda Schechnera, kao zagovornike antropologije kazalita, kao i za

neke kazaline praktiare. Ukratko, u
okviru suodnosa kazalita i rituala
autor promatra zaetak ritualne teorije o postanku kazalita koju su
znanstvenici s Cambridgea poetkom 20. stoljea pokuali inicirati
kao teoriju koja moe pojasniti
nastanak antikoga kazalita. Pritom
Milohni navodi i neke negacije te
teorije kao npr. onu koju je iznio
Ernest Theodore Kirby koji je u knjizi
Ur-drama. The Origins of Theatre
(1975) stajalite te skupine s
Cambridgea proglasio eurocentrinima. Inae, Ernest Theodore Kirby je,
kao to je poznato, kao negaciju tih
ritualistikih teorija nastanka kazalita koncipirao amansku teoriju, a
koju su npr. poduprli i Schechner i
Turner. Tako u razvoju dvadesetstoljetne teorije o ritualnom postanku
kazalita, Milohni sustavno prati
kronologiju koja ide od kembridske
kole preko Kirbyjeve amanske teorije o inicijaciji kazalita do Turnerove i Schechnerove teorije izvedbe,
uokvirujui navedeno poglavlje opsesivnim pitanjem teatrologije 20. stoljea: to ritual i kazalite imaju
zajedniko? (str. 30).
143

Zadrimo se ovom prigodom u okviru

utvruje kako je prije rije o kazalitu

autor otvara mnotvo problematinih

tih godina ili pak Melchinger s po-

umjetnost i vladavina prava autor

tzv. izbrisanim graanima u Sloveniji.

te prve cjeline Milohnieve knjige i

s primjesama performansa, iako je

pitanja o a/politinosti kazalita.

etka sedamdesetih godina 20. sto-

analizira odabrane primjere aktivisti-

Pritom se autor zadrava na njihovoj

na poglavlju o performativu, gdje

predstava najavljena kao perfor-

Pritom prvo polazi od Brechtova

ljea. Osim toga ta se trea generaci-

kih i umjetnikih praksi koje opisuje

akciji Zdrueno listje (Ujedinjeno

polazei od Michaela Kirbyja i njego-

mans, zakljuujui: Biografija je tea-

epskog kazalita i zatim analizira po-

ja otvorila i prema novim prostorima

neologizmom aRtivizam, u okviru

lie), koja je izvedena ispred sjedi-

va propitivanja o razlici izmeu glu-

tar, ija je forma performativna. Ili

jedine slovenske redatelje i njihove

izvedbe, npr. sklonite (Hrvatin/

ega analizira i specifine suodnose

ta stranke socijaldemokrata ZLSD-a,

me i ne-glume, autor uspostavlja raz-

teatroloko-performativnom sintag-

prakse (Sebastijan Horvat, Janez

Jana), eljezniki vagon i skladita

umjetnosti i zakonodavstva, otvara-

kao i na akciji Izbris koja je bila izve-

liku izmeu literarnog vs. performa-

mom navedenoga teoretiara rije

Jana/Emil Hrvatin, Matja Berger)

(ivadinov), galerija (Peljhan), ili pak

jui pitanje o autonomiji umjetnosti i

dena ispred ulaza Parlamenta.

tivnog kazalita, u okviru ega kao

je o pokazalitenju performansa. Su-

kao primjere suvremenih postbrech-

kao to je Ema Kugler svoje perfor-

umjetnikome imunitetu. Naime,

Milohni nadalje pokazuje kako te

primjer performativnoga kazalita

mirajmo: pojam performativno kaza-

tovskih izvedbi. I nadalje Milohni

mativno dogaanje Mankurt (1991)

navedeni je neologizam Milohni

akcije podsjeaju na agitpropovski i

uzima npr. performans Pokuaj sa-

lite u Milohnievu odreenju pokri-

interpretira treu generaciju sloven-

postavila u strojnoj unutranjosti

kreirao prema pojmu Marion Hamm

gerilski performans: i dok je agitprop

morazrezivanja bekoga akcionista

va performanse, happeninge i akcije.

skih redatelja (rije je o teorijskom

ljubljanske stare elektrane.

ar/ctivism, koji podjednako uklju-

nastojao razviti svijest u ljudi o

Gntera Brusa, s obzirom da izvoa-

Tako je to bilo u njegovu lanku iz

konceptu Ede ufer) iji se radovi

Pritom autor podsjea kako je prije-

uje i aktivistiku i umjetniku pra-

nekom politikom ili pak socijalnom

eva izjava da e se raniti to izvo-

1997. godine, meutim u ovoj knjizi

obino procjenjuju kao apolitini

lomna predstava te tree generacije

ksu. Ukratko, rije je o alterglobalisti-

problemu, gerilski performans ili pak

a/performer, naravno, i ini upu-

(str. 58) navodi da ta razlikovna

(esteticizam): npr. Betontanc, Matja

slovenskih redatelja bila produkcija

kim i socijalnim kretanjima, koja su

gerilsko kazalite eli biti militantno i

uje na uspjean/sretan performativ

odrednica izmeu literarnoga i per-

Berger, Emil Hrvatin, Marko Peljhan,

Slovenskoga mladinskoga gledalia

za politiko, umjetniko djelovanje

angairano u politikom ivotu u

prema teoriji govornih inova Johna

formativnoga kazalita zapravo pod-

Vlado Repnik, Toma trucl, Dragan

Missa in a minor, prema motivima

preuzela modele protestnih i direkt-

svrhu osloboenja npr. odreene

L. Austina, kako je to Milohni poka-

sjea na Lehmannovu razlikovnu

ivadinov, koji, naime, u okviru te

Grobnice za Borisa Davidovia Da-

nih akcija, pri emu su se pribliili,

skupine.

zao i u svome lanku iz 1997. godine

odrednicu izmeu dramskoga i post-

tree generacije nisu bili politini u

nila Kia u reiji Ljubie Ristia, pre-

kako se to ini Milohniu, Benjami-

Ta propitivanja o agitpropovskim i

(Performativno kazalite: teorija

dramskoga kazalita, te da bi pri-

smislu est/etike jugoslavenskoga

mijerno prikazana 1980. godine.

novu konceptu estetizacije politike

gerilskim performansima autor

govornih inova i izvedbene umjetno-

kladnija razlikovna odrednica bila

politikoga teatra osamdesetih godi-

Naime, u toj je predstavi Risti frag-

(str. 143). Tako autor istie kako je

nastavlja analizom specifinih su-

sti, Frakcija, 1997., 5, str. 49-53).

ra zlika izmeu neperformativne

na bive drave, a koje je kritiki pro-

mentirao Kiov roman i montano ga

zaetak novoga tisuljea u Sloveniji

odnosa umjetnosti i zakonodavstva,

Naime, u usporedbi s pojedinim

(dramska predstava) i performativne

pitivalo kasnosocijalistiko drutvo.

kombinirao s razliitim politikim

bio odreen politikim akcijama.

otvarajui pitanje o autonomiji umjet-

bekim akcionistima koji su teatrali-

(umjetnost performansa = perfor-

Tako Milohni dokazuje da su spo-

proglasima kao npr. Lenjina, Troc-

Naime, veljae 2001. godine skupi-

nosti i imuniteta umjetnika/ica. U

zirali/fikcionalizirali tijelo izloeno

mance art) izvedbe koju je uvela Ana

menuti autori tree generacije apoli-

koga kao i anarhistikih manifesta

na je aktivista pod ironijskim nazi-

okviru navedenoga Milohni se zau-

riziku, Gnter Brus je, kako je to

Vujanovi u svojoj knjizi Razarajui

tini ali na jedan drugi nain dakle,

Mihaila Bakunjina, Pjotra Kropotkina

vom Urad za intervencije (UZI

stavlja npr. na mekom terorizmu

istaknula Tracey Warr, provodio stva-

oznaitelji/e performansa (2004).

iako nisu politizirali aktualne dru-

i anarhokomuniste Errica Malateste.

Ured za intervencije) organizirala pro-

Marka Brecelja kao i na akciji koju je

ran rizik tijela. Istina, osobno mi se

Odnosno, kao to je to jednostavno

tveno-politike teme, oni su ipak

Tako u godinama koje su uslijedile

test kojim je podrala izbjeglice.

Brecelj izveo zajedno s Aleom

ini da je pritom Milohni akcije spo-

detektirao Duan Jovanovi u razgo-

politini u jednom drugom smislu, u

upravo su Duan Jovanovi, Vito

Uslijedilo je jo nekoliko protesta, a

umerom u okviru koje su utiali,

menutoga umjetnika mogao jedno-

voru za Nacional 2002. godine: ()

smislu ako se sjetimo npr. Krsta pod

Taufer i Janez Pipan kao i pojedini

pritom Milohni posebice naglaava

zavezali zvona na katedrali u Kopru,

stavno odrediti kao akcije, a ne,

kraj je velikih pria, fokus se preba-

Triglavom Dragana ivadinova i Gle-

njihovi redateljski kolege razvili pre-

protest protiv susreta Busha i Putina

zbog ega su i zakonodavno odgova-

dakle, odrednicom performativnoga

cuje na intimu ili formalistike aspek-

dalia Sester Scipion Nasice, ija je

poznatljiv model slovenskoga kazali-

u Sloveniji, koji e biti upamen po

rali. Kako je Ale umer bio pred-

kazalita. Slijedom prije navedeno-

te u teatru, na problem estetike,

premijera (6. veljae 1986.) oznaila

ta u kojima su prevladavale politi-

ogromnom broju policijskih slubeni-

sjednik ROV-a, kulturnoga drutva

ga, u spomenutom lanku (koji u

kompozicije, na fiziko kazalite koje

radikalan prekid s politikim kazali-

ke teme, urbana (sub)kultura, ko-

ka i tehnike opreme u svrhu sigur-

elezniki, pravna akcija nije bila

knjizi donosi u skraenom obliku)

je kazalite slika i pokreta. Pria u

tem velikih pria kasnoga socijaliz-

lektivna gluma kao i mlaa publika.

nosti, naravno na raun poreznih ob-

usmjerena protiv njega kao pojedin-

Aldo Milohni zakljuuje kako uspje-

kazalitu nije vie toliko zanimljiva.

ma. Dakle, jasno je, kao to istie

veznika. Naalost, Ured za interven-

ca nego protiv opine elezniki, kako

cije nije dugo djelovao, iako, sreom,

bi kazna bila djelotvornija. Tako je

lanovi grupe danas operiraju pod

2004. godine opinsko vijee elez-

razliitim imenima. Tako je jedna

niki utvrdilo da kulturno drutvo ROV

literarnom kazalitu koje je posvee-

Apolitini (esteticizam)

stava tree generacije slovenskih

no kompleksnoj glumi. Tako npr. za

Sljedei, drugi dio knjige naslovljen

redatelja ne moe razumjeti u kate-

Emil Hrvatin alias Janez Jana:

Sramite se svog naroda,
uzmite kare i reite zastavu!

performans, odnosno predstavu Bio-

je Aporije a/politinoga: od epskoga

gorijama politikoga kazalita o koje-

U posljednjem, treem dijelu knjige

frakcija poznata pod nazivom Dost

nije kvalificirano da izvodi njihove

grafija Marine Abramovi Milohni

do postdramskoga kazalita gdje

mu govori Piscator s kraja dvadese-

pod nazivom Strategijski dispozitivi:

je!, a organizira proteste podrke

aktivnosti iz opinskoga budeta jer

an/sretan performativ nije mogu u

144 I

KAZALITE 43I44_2010

Milohni, da se politinost tih pred-

145

su 2003. godine spomenutom akci-

usmjerava umjetnost nadzorom i

predsjednika Vlade Republike Slo-

jer se, za Boga miloga, tim istim

nost?, odnosno, njegovim rijeima

jom navodno pogubno djelovali na

kaznom Milohni suprotstavlja slo-

venije (2004.-2008.).

tramvajem nikada nisu vozili i tako

reputaciju opine elezniki. Nadalje,

bodu umjetnikoga izraavanja koje

Milohnieva knjiga i brojni primjeri

dalje i tako blie i tim gadostima sli-

Ako je izvrenje kaznenog djela

umjetnost, onda je umjetnost i nje-

tu vezu izmeu umjetnosti i zakono-

je omogueno npr. lankom 59. slo-

aRtivizma mogli bi se nastaviti i

no. Mrano se lice licemjerja tih

gova kaznena prijava! Moemo pri-

davstva Milohni promatra na jo

venskoga Ustava koji apostrofira slo-

nedavnim sluajem Hrvatinove, od-

dana zatim ukazalo u izjavi gradona-

nekim primjerima: npr. na sluaju

bodu znanstvenoga i umjetnikoga

nosno Janine zastave u Rijeci. Nai-

elnika jednoga primorskoga gradia

dodati sasvim tono s dodatkom

kako nisu sve provokacije, kako bi

sudskoga procesa protiv grupe Strel-

djelovanja. Tu je nadalje npr. i pitanje

me, nijedna zastava do danas u

kada je taj gospodin od formata dao

nikoff 1991. godine, procesa protiv

rekonstrukcije (re-contruction) pred-

hrvatskoj politikoj stvarnosti nije

izjavu za medije da Boe moj on

rekao, Aldo Milohni aRtivizam.

Toliko o ovoj iznimnoj Milohnievoj

grupe VolksTheater Karawane koja

stave Pupilija, papa Pupilo pa Pupi-

izazvala toliko pozornosti koliko je to

podrava navedeni in, jer to je,

knjizi za koju bi bilo poeljno da se

je sudjelovala na protestu u Genovi

lki (1969) avangardne skupine

uspjela razrezana, rascopana zasta-

oprosti mu Boe, umjetnost, ali, eto,

2001. godine ili pak na primjeru

Pupilija Ferkeverk u reiji Duana

va Rijeanina Emila Hrvatina iliti

on nikada ne bi razrezao zastavu vla-

nae i u prijevodu na hrvatski kako bi

se to prije koristila i na pojedinim

suenja Steveu Kurtzu iz umjetniko-

Jovanovia koju je kao rekonstrukci-

Janeza Jane, kako je dotini umjet-

stite drave jer ne osjea sram zbog

aktivistikoga kolektiva Critical Arts

ju osmislio Janez Jana (Emil Hr-

nik u skladu s ironijskim suodnosom

te iste do besvijesti korumpirane

kolegijima u ovim naim ne/prilikama u kojima nakon dvadesetogo-

Ensemble za bioterorizam (http://

vatin) 2006. godine, a koja zahtijeva

umjetnosti i politike promijenio svoje

drave.

dinje pauze od jedne unije smjelo

boingboing.net/2007/09/26/art-or-

klanje kokoi. (Osobno u zagradi

ime i prezime 2007. godine. No,

Meutim, za Janinu zastavu legisla-

bioterrorism.html). Naime, da ukrat-

moram pridodati da iz vlastite ani-

rekapitulirajmo tu scenu. to se

tiva ne bi ni saznala da mu u tome

ko podsjetimo na neke od tih slua-

malistike, zooetike nie ne mogu

tono dogodilo? Dakle, kao to je

nije pripomogao, recimo to tako iro-

jeva: skupina VolksTheater Kara-

opravdati rtvovanje niijega ivota,

poznato, s obzirom da su nas o tome

nijski, jedan od rijekih performera i

wane, kako to navodi Milohni, u

pa tako ni vrijednoga ivota jedne

mediji gotovo iz sata u sat izvjetava-

veterana Domovinskoga rata Kre-

histrionskoj je maniri putujuega

kokoi U Ime Autonomije Umjetnosti,

li (naravno, pitanje i provjera tonosti

o Musta koji je kod svojih odvjetni-

kroimo u jednu drugu uniju vrlog

novog svijeta Ili kako to mono pjevae Let 3 bliske nam 1991. godine:
Padale su drave, mijenjale se
zastave / Bili smo svi posljednje
anse (Let 3: El Desperado).

kazalita preko Maarske i Slovenije

U ime Slobode Umjetnikoga Stva-

informiranja i vie su nego nuna),

ka sazvao press konferenciju i pritom

doputovala u Italiju i u Genovi 2001.

ranja.) Podsjetimo to je na okruglom

slovenski umjetnik Janez Jana, to

je upoznao svekoliku krvi edne

godine sudjelovala na alterglobalisti-

stolu na Bitefu Hrvatin izjavio za

e rei Rijeanin Emil Hrvatin je na

hrvatsku javnost kako se protiv slo-

kom protestu. Meutim, trupa je

Jovanovievu predstavu: Fascinirali

svojoj izlobi ivot (u nastajanju),

venskog dravljanina, Janeza Jane,

bila optuena da je svoje rekvizite

su me svjeina, sloboda i antiautori-

odranoj na festivalu Zoom 2010. u

Muzeja moderne i suvremene umjet-

namjeravala upotrijebiti u teroristi-

tarnost u njihovoj igri. Na alost, ta je

rijekom Muzeju moderne i suvreme-

nosti kao i organizatora festivala

ke svrhe, tako je npr. njihova maketa

predstava bila marginalizirana u tea-

ne umjetnosti, publici uz mnotvo

udruge Drugo more, podnosi prijava

Trojanskoga konja bila proglaena za

tarskom smislu, jer se o njoj govorilo

uputa, a jedna je od njih bila i ova

po lanku 151. Kaznenog zakona,

spremite oruja. Ili pak sluaj grupe

samo kao o skandalu, o scenama

Sramite se svog naroda, uzmite

koji propisuje da Republika Hrvatska

Strelnikoff koji se dogodio deset

golotinje i klanja kokoke, umjesto

kare i reite zastavu! ponudio

onoga tko njezinu zastavu, grb ili

godina prije ovoga sluaja u Genovi,

da se proui njen znaaj (http://

kare, i naravno da su se neki pritom

himnu izlae javnom izrugivanju,

u doba osamostaljenja Slovenije

www.mondo.rs). Sva su autorova pro-

odvaili, osmjelili tom pozivu da raz-

mrnji i omalovaavanju moe kazni-

1991. godine: naime, dvoje lanova

miljanja u tom treem dijelu knjige

reu hrvatsku zastavu s obzirom da

ti kaznom od tri mjeseca do tri godi-

te grupe moralo je zakonodavno

o autonomiji umjetnosti i umjetni-

se srame drave u kojoj je gotovo

ne zatvora (usp. Boris Deulovi, Kult

odgovarati na pitanje zbog ega su

kom imunitetu uokvirena dobro po-

350 000 nezaposlenih, u kojima su

zastave, http://www. rijekadanas.

sliku Djevice Marije Leopolda Layera

znatim projektom Janez Jana ige

saborski zastupnici preselili Hrvat-

com/boris-dezulovic-kult-zastave/).

iz 1814. godine reproducirali na

Karia, Emila Hrvatina i Davida

sku u Sabor, iliti metonomijsku

Naime, performer Kreo Musta tim

svom CD-u Bitchcraft pri emu su

Grassija koji su 2007. godine promi-

sabornicu, a Hrvate u kontejnere; u

svojim inom sazivanja press konfe-

Krista zamijenili takorom? Svim tim

jenili ime i prezime u Janez Jana,

kojoj veina saborskih zastupnika

rencije otvorio je sljedee nimalo

sluajevima u kojima zakonodavstvo

dakle, u ime/identitet ondanjega

zaista ne zna cijenu tramvajske karte

jednostavno pitanje: to je umjet-

146 I

KAZALITE 43I44_2010

147

LIJEPE OI,
RUNE SLIKE
Naslov izvornika: Ojos bonitos, cuadros feos
Iz knjige: Obra reunida Teatro, Alfaguara, Madrid, 2001.
S panjolskog prevela: ive Zuber

Mario Vargas

Llosa

Maruio Vargas LLosa roen je 1936. godine u Arequipi u Peruu. Diplomirao je knjievnost u Limi, a doktorirao u Madridu. esdesetih i sedamdesetih ivio je u Parizu,
Londonu i Barceloni, a 1975. vratio se u Peru. Napisao je studije o G. G. Marquesu i
C. Flaubertu, a kao prozaist u knjievnosti se pojavio 1958. godine prvo zbirkom pripovijedaka, a onda i romanima. Osim proza, studija i autobiografskih spisa, napisao
je i drame: Gospoica iz Tacne, Keti i nilski konj, Luak s balkona i dr.
Dobitnik je brojnih nacionalnih i meunarodnih knjievnih nagrada, a kao kruna njegovu stvaralatvu dolazi Nobelova nagrada za knjievnost 2010. godine.

148 I

KAZALITE 43I44_2010

Osobe

EDUARDO ZANELLI ezdeset godina

RUBN ZEVALLOS trideset godina
ALICIA ZUIGA
izmeu dvadeset i dvadeset pet godina
Radnja se dogaa u malom stanu deseti kat jedne zgrade, stambena etvrt
srednje klase gdje ivi likovni kritiar i profesor umjetnosti Eduardo Zanelli, u
sjeanju ili u mati Rubna Zevallosa. U Zanellijevu ateljeu, osim knjiga, ploa,
gramofona i nekoliko slika, istie se plakat s izlobe Pieta Mondriana.
Lima, danas.

149

OTVORENJE IZLOBE
Eduardo i Rubn ulaze u stan. Jedna vrata se otvaraju
i zatvaraju. Mrmljanje, prigueno smjekanje.
EDUARDO: Ui, ui, mladiu. Osjeaj se kao kod kue.
RUBN: Ajme, kakav divan pogled! Odavde Lima izgleda
velianstveno! I kako lijep stan.
EDUARDO: eli viski? Pravi je. kotski iz kotske. Ono
to su nam dali na otvorenju izlobe bio je bolivijski
viski. Sutra e nas boljeti eludac.
RUBN: Koliko knjiga o umjetnosti! A tako malo slika. To
mi je ba udno!
EDUARDO: Zato te to udi?
RUBN: Tako poznat likovni kritiar trebao bi imati kuu
punu slika.
EDUARDO: ime da ih kupim? I gdje bi ih stavio u ovoj
peini gdje se jedva mogu kretati? eli li viski?
RUBN: S malo leda, molim. Moda jest malen, ali je
ureen s ukusom. Ove boje zidova su tvoja ideja?
EDUARDO: Izvoli. ivio, mladiu!
Kucanje aama.
RUBN: Samo bi nekome koga krasi elegancija i dobar
ukus palo na pamet kombinirati boju trenje sa smeom. Lijepo, doista lijepo.
EDUARDO: Ti to mene zeza?
RUBN: Dajem ti kompliment.
EDUARDO: ivio, mladiu!
RUBN: Ako me eli napiti kako bismo to lake obavili,
gubi vrijeme. Otporan sam, nikad se ne napijem.
EDUARDO: Ja sebe pokuavam napiti. Meni ovakve stvari nikad ne idu lako.
RUBN: Vidim da si nervozan. Primijetio sam to na otvorenju izlobe. Pio si onaj bolivijski viski jedan za drugim kao da je voda. Kakva te samo no eka!
EDUARDO: Ti si kriv za moju nervozu, mladiu, ne viski.
RUBN: I to sam shvatio. Kada sam ti se izdaleka poeo
smjekati i nazdravljati, lice ti se promijenilo. Crvenio
si pa problijedio. Bilo te sram da ljudi ne primijete?
EDUARDO: Bio sam zbunjen tvojom bestidnou. Dobro,
ne samo tim. Jako si zgodan. Ljepota mladia uvijek
me pomalo uznemiri.
RUBN: Ba vie i nisam mladi. Imam trideset godina.
EDUARDO: Bez ovih bolivijskih viskija, ne bih ti se usudio
prii, a kamoli te pozvati u svoj stan.
150 I

KAZALITE 43I44_2010

RUBN: Likovni kritiar asopisa Ekonomist, strah i trepet

slikara i kipara pa srameljiv?
EDUARDO: U nekim stvarima. Zeza me? Zezao si me na
otvorenju izlobe?
RUBN: ak ne zna ni kako se zovem.
EDUARDO: Istina, nisam bio u stanju pitati te. Bio sam
zbunjen, ve sam ti rekao. Zato to si tako lijep. I zato
to si me zbunio tim pogledima punim aluzija, osmijesima i zdravicama koje si mi upuivao pred onim kretenima. Trebao sam te pitati za ime, naravno. Oprosti
mi. Kako se zove?
RUBN: Rubn Zevallos. Nemoj mi govoriti svoje, znam ga
vrlo dobro, kao i svi. Eduardo Zanelli. Ili moda Eduardo de Zanelli? Likovni kritiar, kreator dobrog ukusa
Lime, predava, profesor. Tim kretenima? To misli o
svojim fanovima? Kakva nezahvalnost. Svi koji su bili
na otvorenju izlobe potuju te i oboavaju. Prvenstveno ene. I svi prilagouju svoj ukus tvome.
EDUARDO: A ti me zeza po svom ukusu, zar ne? ivio,
mladiu.
RUBN: Znai tako, srameljiv. Tko bi rekao. Ajde, natoi
si jo dva viskija pa moda ivne. (Podrugljivo se
smije.)
EDUARDO: Daj mi svoju au! Ako eli da moja stidljivost
nestane, mora mi pomoi. Kad mi se obraa tim
junakim tonom, jo me vie plai.
RUBN: Plaim te? Ja tebe? Obina protuha, nitko i nita
plai monog kritiara ije pero stavlja u nebesa ili
unitava bilo kojeg umjetnika?
EDUARDO: Izvoli, on the rocks. Plai me zato jer, iako
sam stariji od tebe, sigurno u ovim stvarima ima vie
iskustva nego ja, mladi grki boe.
RUBN: Ovim stvarima? Kojim?
EDUARDO: ivio Rubn! Cheers! Sant! Salute! Prot! Skal!
RUBN: Misli na pederske stvari?
EDUARDO: Recimo gay. Nema potrebe da budemo vulgarni.
RUBN: Vulgarnost ti umanjuje elju?
EDUARDO: Gadi mi se, kao i sve to je runo. A vulgarnost
je jo runija u ustima tako lijepa mladia kao to si ti.
RUBN: Ajde, ajde, moj potovani kritiaru. Sad mi je
jasno to je istina. Srameljiv si onjo.
EDUARDO: Po emu to zakljuuje?
RUBN: Po tome to si tako blijed. Po nainu na koji ti
drhti ruka. Zato to si lud od elje da mi se priblii, da

me dodirne i zatrai da idemo u krevet. Ali ne

usuuje se. ivio, arbitrum elegantiorum! Kae li se
tako: arbitrum elegantiorum?
EDUARDO: Moe li se znati kakvu to igru igra? Ne eli
me samo zezati, nego tu ima jo neto.
RUBN: ivio, likovni kritiaru! Nikada to ne bih pomislio.
Nitko u Limi to ne bi pomislio. Zna li to mi je rekla
ona djevojka iz kole lijepih umjetnosti s kojom sam
bio na otvorenju izlobe kad si mi napokon priao?
Evo, dolazi peder. Pripremi se. Dolazi zbog tebe, ne
zbog mene.
EDUARDO: Ne izgovaraj vie tu rije, molim te.
RUBN: Peder?
EDUARDO: Grozna je. Nagruje pojam. Ako je mora izgovarati, reci gay, ljepe je. Zato to znai i veseo.
RUBN: Mogu li rei tetkica?
EDUARDO: Ne, ni to. Ta rije je jo runija. Rijei su kao
osobe. Imaju lice i tijelo. Ona koju si prvu izgovorio sva
je izbrazdana od boginja. A ovoj drugoj rastu dlake i
irevi.
RUBN: Onda, jesi ili nisi?
EDUARDO: eli da ti kaem to sam? Onda sluaj, mladiu. Pristojan peder. Eto, to sam.
Smije se nervozno i Rubn se takoer nasmije, lanim
smijehom.

PRISTOJAN PEDER U DRUTVU KRETENA

RUBN: Opa! Dakle, ponekad i ti koristi tu rije s boginjama. Objasni mi to je to pristojan peder.
EDUARDO (bez traga vedrine od maloprije): Osoba koja je
to vie po ideji nego po djelu, vie u mati i elji nego
u stvarnom ivotu. Onaj koji toliko dri do forme da je
to napola ili ak vie to i nije.
RUBN: Netko tko je pederi, a pritom i kukavica? Netko
tko se boji biti to to jest? To hoe rei?
EDUARDO: Netko tko to eli i ne eli biti. U mom sluaju,
to nema nikakve veze s hrabrou ni s kukavilukom.
RUBN: U emu je onda stvar?
EDUARDO: Misli da me zanima to o meni misle jadni
kreteni u ovom gradu kretena? Nije me ni najmanje
briga. To ima veze samo sa mnom. Protivnik sam
rituala, scenografije, glupih predgovora. To se kosi s
mojim svjetonazorom, s mojom ljubavlju prema formi,

mojim estetskim vrijednostima. Svaka mise en scne

duboko mi se gadi. Zbog toga to radim tako loe, kao
to se i sam moe uvjeriti.
RUBN: Radi to loe zato to se u kljunom trenutku
uplai i povue?
EDUARDO: Nikada ne doe kljuni trenutak. Dobro, gotovo nikada. Normalno je da mi se dogodi to to mi se
dogodilo veeras s tobom. Ogromna iluzija, rasplamsavanje duha, marci po tijelu, divno uzbuenje adolescenta. Tada se odvaim. Uinim korak. Kao maloprije, na otvorenju izlobe. Nakon treeg ili etvrtog
bolivijskog viskija priao sam i pozvao te. Moje tijelo
poelo je iskriti. Kada smo se vozili autom, bio sam
najsretniji. Osjeao sam se kao da putujem po zvijezdama, kao da u biti okrunjen za cara.
RUBN: Ali im sam se poeo zezati, paf, sav si pokisnuo.
Kao guma bicikla.
EDUARDO: elja je uvijek ovdje, unutra, tinja. Zato to si
jako lijep, kao mali grki bog. Ali sada je stigao uljez. I
on je ovdje, unutra. Kameni gost. Osjeam se smijeno. Neugodno. Loe. Osjeam gaenje koji e uslijediti. Na kraju, recimo to jednom od onih rijei koje
nikad ne izgovaram: stvar je sjebana. Dovrimo viski i
oprostimo se kao dobri prijatelji.
RUBN: ivio, arbitrum elegantiorum!
EDUARDO: ivo, mladiu! (Kucanje aama. Tiina.) eli
li sluati glazbu? Voli klasiku? Voli li Mahlera?
RUBN: Ne znam tko je to. Pusti to god hoe. Ovo je
tvoja kua.
EDUARDO: Da, vidim. Dobro, onda Mahler. Posljednja simfonija koju je skladao: Das Lied von der Erde. Evo ga.
(Dijalog se nastavlja, uz Mahlerovu glazbu u pozadini.)
Moe li se znati ime se bavi? Ti nisi profesionalac u
ovome, zar ne?
RUBN: Profesionalni peder? Ne, naravno da nisam. Jako
e se iznenaditi kad dozna to sam.
EDUARDO: Maskirani sveenik u potrazi za perverznjacima s namjerom da ih vrati na pravi put?
RUBN: Mornar.
EDUARDO. Vojnik?
RUBN: Rekao sam da e ostati bez teksta.
EDUARDO: Dobro, jest, stvarno je iznenaenje. Doista si
mornar?
RUBN: Prvi pomonik flote. Idue godine bit u unaprijeen u kapetana fregate.
151

EDUARDO: Ajde, ajde. Treba mi jo jedan viski. Tebi

takoer. Daj mi au. K vragu! Prvi porunik flote.
Znai da ak i slavna nacionalna mornarica ima svoje
gays.
uje se zveckanje aa dok toi viski.
RUBN: Ne bih znao.
EDUARDO: Evo izvoli. Ne zna? Nisi imao avanture s miiavim mornariima?
RUBN: Ni jednu jedinu.
EDUARDO: Opet me zeza?
RUBN: Evo ti drugo veliko iznenaenje veeras, Eduardo
Zanelli. Ja u stvari nisam gay.
Tiina. Mahlerova glazba se pojaava i na trenutak
zaguuje dijalog.
EDUARDO: Ozbiljno?
RUBN: Nikada u ivotu nisam dodirnuo mukarca niti to
namjeravam uiniti u budunosti. Sviaju mi se samo
ene.
Stanka, ispunjena Mahlerovom glazbom.
EDUARDO: to onda znai sve ovo veeras? Osmijesi na
otvorenju izlobe, nazdravljanja, ale, sve kako bi me
naveo da pomislim da si peder.
RUBN: Zar ti ta rije nije bila runa?
EDUARDO: Jesi li ucjenjiva? Pokvarenjak? Ili si samo
obian lakrdija?
RUBN: Ve sam ti rekao to sam. Mornar. Popij malo i
smiri se. ivio!
EDUARDO: Uinio si to zbog oklade?
RUBN: elio sam nasamo razgovarati s tobom. Palo mi je
na pamet da je to najsigurniji nain. I, kao to vidi,
uspjelo je.
EDUARDO: Trebao sam osjetiti da se radi o spletki. Zato
mi se iluzija tako brzo sruila. Bilo je previe arobno
da bi bilo istina. Mlad i lijep mladi nabacuje se starom, uplaenom pohotljivcu. Jesi li smislio tu predstavu kako bi dobio okladu? Ili samo kako bi se zabavio,
tako to e zagorati ivot nekome koga mnogi kreteni smatraju znaajnim?
RUBN: elio sam nasamo razgovarati s tobom.
EDUARDO: O emu? O slikarstvu? O umjetnosti? Ti nisi
jedan od onih kretena koji dolaze na moja predavanja
i itaju moje kritike. Hoe rei da si sve to smislio
kako bi od mene traio autogram?
152 I

KAZALITE 43I44_2010

RUBN: Ne elim autogram niti elim razgovarati o umjetnosti ili slikarstvu, nego o jednoj djevojci.
EDUARDO: O kojoj djevojci?
RUBN: Pa o jednoj od onih koje spadaju u kretene. Od
onih koje nikada nisu propustile nijedno tvoje predavanje i koje itaju sve tvoje kritike.

JEDNA DJEVOJKA
ALICIA: Reklo bi se da si ljubomoran na njega. Ljubomoran
si na njega? Priznaj, Rubne.
RUBN: Dobro, Alicia, priznajem. Ljubomoran sam na
njega. Hoe li me poljubiti budui da sam priznao?
ALICIA (smije se): Ali on je starac. Mislim, u usporedbi s
tobom i sa mnom.
RUBN: Kakve to veze ima? Zna se da se sve djevojke
zaljubljuju u svoje profesore jer ne mogu u svoje
oeve.
ALICIA (smijui se sve vrijeme): Zar stvarno misli da bih
se mogla zaljubiti u tako ozbiljna gospodina, formalista, tako nedodirljivog, kakvog sve ne?
RUBN: Da, toga koga idealizira i oboava, ne lai. I zato
to sve vrijeme pria o njemu i jo me nisi poljubila.
Jasno da ga idealizira i oboava. Iako je starac i iako
je peder.
ALICIA: Ne, nije. To su klevete zavidnih. Ogovaraju ga zato
to je neenja. Kao da su svi neoenjeni mukarci
pederi?
RUBN: Vidi li? Brani ga kao da ti puno znai.
ALICIA: Naravno da mi puno znai. Nauio me mnotvo
stvari. Gledati slike, shvaati slikarstvo. Vidjeti stvari u
samoj sebi. Bez njega nikada ne bih otkrila svoj poziv.
Ono to osjeam prema doktoru Zanelliju, osim to
mu se divim, jest zahvalnost i veliko potovanje.
RUBN: Ti se sigurno ne sjea Alicije.
EDUARDO: Desetine, stotine ena dolaze na moja predavanja i teajeve. Devedeset posto mojih uenika su
ene. Ti bi da se sjeam svih njihovih imena?
RUBN: Zato se ljuti?
EDUARDO: Zato to me ve umorila ova igra. elim se okupati, lei i spavati. Prema tome, ajde kui, mornaru.
Ispratit u te do vrata.
RUBN: Natoi mi jo jedan viski. Jo ne idem.
EDUARDO: To je prijetnja? O tome se radi? Prijeti mi?

RUBN: elim razgovarati o Aliciji, ve sam ti rekao.

Natoi mi jo jedan viski i sjedi. Umorit e se tako
stojei.
EDUARDO: A to ako kaem da neu? Ako zahtijevam da
ode?
RUBN: Vrlo dobro zna da me ne moe izbaciti. Mlai
sam i jai od tebe, je li tako? Osim toga, uz osjeaj da
si smijean, nikada ne bi izazvao skandal koji bi probudio susjede iz zgrade, zar ne? Hajde, napuni ae
pa emo razgovarati. Doznat e zanimljive stvari,
obeavam ti.
Stanka. uje se kako Eduardo toi viski. Polako utihne
Mahlerova glazba.
EDUARDO: Dobro, jo ovaj viski i odlazi. Za to vrijeme,
razgovarajmo o Aliciji. Tko je ona? to eli od mene?
ALICIA: elim razumjeti Picassa. Shvatiti kubizam. elim
shvatiti apstraktnu umjetnost. elim shvatiti Kandinskog. elim shvatiti lirsku apstraktnost. elim shvatiti Jacksona Pollocka. elim shvatiti ekspresionizam,
dadaizam, nadrealizam, op-art, pop-art. elim shvatiti
cijelo moderno slikarstvo. Nije se lako snai u toj
umi, u tom labirintu. Sada se napokon poinjem snalaziti. Polako. Korak po korak. Zahvaljujui doktoru
Zanelliju.
EDUARDO: Nisam doktor. Nemam ak ni sveuilinu
diplomu. Nemam nikakvu titulu. Nisam ni maturirao.
ALICIA: Stavi dijapozitiv i ugasi svjetlo. I pone objanjavati. Malo-pomalo mrlje od boja prestaju biti hladne.
Te crte i oblici, ti mrtvi prostori kao da poinju oivljavati. Pokrenu se, postaju ideje, osjeaji, strasti. Kad
zauti i upali svjetlo, slika govori, vie. I vidimo tisuu
stvari. Razumije li me?
RUBN: Ne ba, Alicia. Ali oduevljava me to to vidim da
si tako zadovoljna tim svojim teajem. Hoe li me
sada poljubiti?
ALICIA (sve vie uzbuena): Da vidim mogu li ti objasniti
nekim primjerom. Pogledaj ovu reprodukciju. To je
Mondrian, nizozemski slikar. to vidi na njoj?
RUBN: Dva plava kvadrata na bijeloj pozadini. Dva para
simetrinih, horizontalnih i poprenih linija. Zar je to
slika?
EDUARDO: To je jedan ljudski ivot kojem su oduzeli razlog da ivi. Ispraznili su mu sav vitalni sadraj i sveli ga

na istu formu. Odnosno, na niz rutina: ustajanje,

putovanje autobusom, ulazak u ured ili u tvornicu,
osmosatno popunjavanje formulara ili uvoenje
konca u iglu, i opet izai na ulicu, putovati autobusom.
I tako svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec, svake
godine. ivot koji je izgubio novost, nadu, iluziju i duu. Egzistencija koja se pretvorila u ponavljanje, u
luaku koulju, u zatvor.
RUBN: To znae ti prazni kvadratii? Ajme, Alicia! Ali ako
me poljubi, povjerovat u ti.
ALICIA: Ne rugaj se, Rubne. Ja to ne znam objasniti. Ali
doktor Zanelli i te kako zna. Kad nam je govorio o ovoj
slici, koja je i meni u poetku izgledala kao dva prazna
kvadratia, srce mi je snano kucalo.
RUBN: Kao to meni kuca kada si ti blizu?
ALICIA: Kvadratii su simbol uasnih ivota. Koncentracijskih logora, elija, zaglupljujuih poslova, besmislenih
egzistencija, tih nesretnih, potroenih sudbina zbog
svakodnevnih frustracija. Polagana smrt.
RUBN: U redu, Eduardo Zanelli vjerojatno je arobnjak
ako je u stanju sve to vidjeti u paru plavih kvadratia
na bijeloj pozadini.
ALICIA: On nas navodi da to osjetimo. Kada to uje shvati da je da bi Mondrian stigao do te krajnje forme
apstrakcije, do tog slikarstva koje je geometrija ivot
morao doi do stupnja depersonalizacije, dehumanizacije, da se obitelji raspadnu, a pojedinac postane
ivi mrtvac, zombi. No, ja to ne znam objasniti. Ali on
stvarno zna, Rubne. Zato me tako gleda? Slii na
psa koji eka da ga izvedu u etnju kako bi obavio
nudu. Dobro, poljubit u te. Samo jednom, da se ne
navikne.
EDUARDO: Ona je pohaala jedan od onih teajeva koje
drim u galeriji Trapez?
RUBN: Tri godine zaredom, u prvom redu, ne propustivi
ni jedan sat, siguran sam. Ila je na sva tvoja predavanja. I proitala je sve tvoje kritike iz asopisa Ekonomist. I zalijepila ih u jedan veliki album plavih korica koji sam joj ja poklonio.
EDUARDO: Ah, ona je jedna od tih: odanih oboavateljica,
hagiografkinja. Ako te ba zanima, to su idioti koje najvie mrzim. Uglavnom imaju brkove i guu. Je li Alicia
takva? Rugoba?
RUBN: Ne, ona je prelijepa kao Gioconda. A impresioni153

rao si je vie nego ikoga tim svojim priama o Mondrianovim kvadratiima.

ALICIA: Vie nego to moe zamisliti, Rubne. Ulio mi je
vjeru u samu sebe. Sada vie uope ne sumnjam to
elim raditi. Eduardo Zanelli mi je promijenio ivot,
kunem ti se.
EDUARDO: Dakle, ona je slikarica. Boe moj. Jo jedna?
ALICIA: Jo nisam, ali znam da to mogu postati, Rubne.
Znam da u to biti zahvaljujui doktoru Zanelliju.
EDUARDO: Nikada nisam potaknuo ni jednu djevojku da
se bavi slikarstvom. Ni mladia. tovie, uvijek se trudim obeshrabriti ih. Svima im dajem do znanja da ima
previe slikara na svijetu. Da je etiri petine postojeih viak. Ta djevojka ti je slagala.
RUBN: Nisi znao da je potie. Drao si svoje satove,
pretvarao si Mondrianove kvadratie u potlaene gomile, u robote bez due, u bia kojima je ivot postao
potpuno prazan, a u Aliciji se nagomilavala vjera, iluzija da bi mogla slikati. No, takva kakva je, vjerojatno
ti se nikad nije usudila priati o svojoj sklonosti.
EDUARDO: Da je to uinila, loe bi se provela. Potencijalnim umjetnicima koji od mene trae savjete odgovaram kao sveenik poetnicima koji kucaju na vrata
zenbudistikog samostana.
RUBN: A to je?
EDUARDO: Vrijeam ih i pokuavam im razbiti stolac o
glavu. Metaforiki, naravno. inim sve to mogu kako
bih ih uvjerio da najvjerojatnije nemaju talent i da e,
i ako ga imaju, gotovo sigurno propasti, zato to je svijet slikarstva u rukama sitniavih ljudi dostojnih prezira, koji nemaju nikakvu predodbu o tome to je
dobro, loe ili grozno.
RUBN: Ako i nakon toga nastave dolaziti na tvoje satove
i diviti se poput Alicije, u pravu si to o njima govori
na takav nain. Sigurno su kreteni.
EDUARDO: Pretjerao sam.
RUBN: Naravno da si pretjerao.
EDUARDO: Dogaa se upravo to da su oni koji mi se
usude prii i dosaivati uvijek glupani, idioti sigurni u
sami sebe, kreteni koji slikaju da bi postali bogati i
poznati. Ne odbacujem mogunost da meu njima
ima nekih s istinskim talentom. Ali ti mi ne prilaze: srameljivi su i plae me se. Ako Alicia pripada toj aici,
bolje za nju.
154 I

KAZALITE 43I44_2010

RUBN: Jesi li ti bio takav kao mlad? Srameljiv,

osjeajan, povuen? Nisi se nikome usudio rei da je
tvoj san biti najbolji likovni kritiar na svijetu?

FRUSTRIRAN I ZLOVOLJAN
EDUARDO (s prvim znacima da je viski poeo djelovati):
Nitko ne sanja da postane likovni kritiar. To se postaje eliminacijom ili impotencijom. Ja nisam htio biti karikatura od umjetnika, nego istinski umjetnik. Kao
mlad, sanjao sam o tome da budem slikar.
RUBN: Kao Alicia.
ALICIA: Slikarica, da, da, da. Ne kako bih postala poznata,
tko o tome govori? Nego kako bih u slike pretoila te
demone koje nosimo u sebi.
EDUARDO: Kako bih dao oblik strastima, profil nostalgiji,
boju i oblik snovima.
ALICIA: Mogue je, Rubne. Doktor Zanelli je to rekao.
EDUARDO: Talent nije uroen, on je kreacija. Svaki ga
umjetnik sebi gradi, kao kuu: radom, strpljenjem,
uvjerenjem, disciplinom i upornou.
ALICIA: Zar ja nemam sve to? Zato onda ne bih mogla
postati slikarica?
EDUARDO: elio sam biti slikar otkad znam za sebe.
Moda i prije. Jedino to sam oduvijek elio biti, jedino to mi je bilo savreno jasno, dokle mi sjeanje
see. I, ako eli otkriti moju tajnu, jo uvijek se ne
mogu pomiriti s tim da to nisam postao. Ima noi kada
se probudim sav u znoju od tjeskobe: nisam to postao
i nikada neu postati. I osjetim kako me probada,
ovdje, u dnu trbuha. Ne bih ti to rekao bez svih ovih
viskija koje imam u sebi, naravno.
RUBN: Eduardo Zanelli sebe, dakle, smatra frustriranim.
EDUARDO: Kao i veina kritiara, pretpostavljam. Barem
onih koji nisu postali imbecili.
RUBN: A zato si doivio neuspjeh kao slikar?
EDUARDO: Iz najjednostavnijeg razloga: zbog manjka
talenta.
RUBN: Zar se talent ne gradi kao kua: radom, strpljenjem, uvjerenjem itd.?
EDUARDO: Ta teorija dobra je kako bi se izrecitirala imbecilima na predavanju. Daje im nadu, iluzije. Ali zapravo nije tako. Talent je ig od roenja. Uroena mana.
Ne moe se stei. Ali se moe izlijeiti. To da. Povijest

umjetnosti puna je prolaznih, rasutih talenata. On se

ne osipa kada ovjek odraste, nije zarazan. Ako se ne
rodi s tobom, ako nije u tvojoj prirodi, u tvojim genima,
kao alergija, ako nije u srcu ili u prsima, tu se nita ne
moe uiniti.
RUBN: Znai, lagao si Aliciji. Ona ti je povjerovala da je
talent rezultat truda. I posvetila se duhom i tijelom,
ubijala se od posla kako bi postala slikarica.
EDUARDO: Ja sam i sam sebi dugo lagao. Potratio sam
mladost radei kao rob ne bih li pobijedio neizljeivu
bolest. Ovdje, u koli lijepih umjetnosti. U Madridu, na
akademiji San Fernando. Radei, uei, kopirajui,
promatrajui, ustrajui. ekajui da doe. Ali nikada
nije doao.
RUBN: Tko je doao do tog zakljuka? Neki kritiar kojeg
si jako potovao?
EDUARDO: Sam sam to znao, oduvijek.
RUBN: A nije postojala mogunost da grijei?
EDUARDO: Nikada ne grijeim u tome gdje postoji talent,
a gdje ne postoji. To je i unitilo moju karijeru umjetnika. To to sam previe inteligentan.
ALICIA: Ali, profesore Zanelli, ovjek ne treba biti glup da
bi postao veliki slikar.
EDUARDO: Treba to osjetiti u utrobi, intuicijom i ulima.
Prije svega ulima. U slikarstvu su ula vanija od
ideja. Velikim umjetnicima svijet ulazi kroz oi i prste,
a ne kroz glavu. Inteligencija je obino velika prepreka
u trenutku slikanja.
RUBN: Kakav divan nain da sam sebe hvali priajui o
svojim neuspjesima.
EDUARDO: Vara se, nisam nimalo ponosan na svoje
mogunosti. Moja providnost mi je sjebala ivot.
Isfrustrirala me kao gaya i kao umjetnika, usadivi mi
osjeaj da sam smijean. emu mi slui inteligencija?
Da me svakodnevno deprimira, otkrivajui mi da ivim
okruen debilima. I uz sve to mi je zatvorila vrata
fizikog uitka i unitila mi karijeru. Zbog svoje inteligencije, predstavljam dvostruku karikaturu: pristojnog
pedera i komentatora tueg slikarstva.
RUBN: Tko bi rekao: najvaniji kritiar u Limi nije zadovoljan svojom sreom.
EDUARDO: Budui da sam jedini, bojim se da ovo najvaniji ne znai puno. Ili moda postoji jo netko to
pie likovnu kritiku u ovoj groznoj Limi?

RUBN: Ne bih znao. Nikada ne itam stranice u novinama posveene kulturi.

EDUARDO: Je li Alicia inteligentna?
RUBN: Da jest, ne bi doslovno vjerovala svemu to ti
pie ni kojekakvim priama koje pria svojim uenicima poput one o Mondrianovim kvadratiima i o
tome da je talent rezultat truda.
EDUARDO: Ona ti je djevojka? Ljubavnica?
RUBN: Trebali smo se vjenati.
EDUARDO: Ostavila te zbog slikarstva? Zbog nekog slikara? Zamijenila te mladiem koji je boem, pui marihuanu, ima dugu kosu i genijalan je?
RUBN: Glas ti je poeo drhtati. Pie ti je lupilo u glavu?
EDUARDO: Da, lupilo me. Samo pijan govorim prostote.
to radi u mojoj kui? Koji kurac hoe od mene?
eli da odem vidjeti Alicijine slike i da joj kaem kako
su genijalne? Zato si doao u moju kuu pretvarajui
se da si peder?
RUBN: Razgovarali smo o tebi. O tvojim mladenakim
ambicijama. U Madridu si otkrio da nikada nee
postati Picasso. I onda si sebi rekao: Kad nema kruha, dobri su kolai. Ako ne mogu biti slikar, postat u
kritiar. Je li tako bilo?
EDUARDO: Ne. To se dogodilo, a da toga nisam bio svjestan. Tamo, u panjolskoj, umirao sam od gladi; imao
sam jadnu stipendiju. Poeo sam slati lanke u
ovdanje asopise i novine kako bih neto zaradio.
Tako sam se, malo-pomalo, zapleo u paukovu mreu.
Ono to je poelo kao posao kako bih preivio na
kraju mi je unitilo cijeli ivot. Hoe li mi ve jednom
rei to smjera? to radi u mojoj kui?
RUBN: Sada te bolje razumijem, Zanelli. Poza cinika da
bi sakrio ono to u stvari jesi. Ogoren i zlovoljan.
EDUARDO: Ogoren i zlovoljan? Zar to nije isto? Nije,
ima pravo, postoji razlika u nijansi izmeu individualnog i socijalnog. Ogoren ovjek sam sebe mui,
dok je zlovoljan opasnost po druge.
RUBN: U tom sluaju, ti si prvenstveno zlovoljan ovjek.
EDUARDO: Da, vjerojatno je tako. U stvari, vjerujem da
sam i jedno i drugo. Osim kad piem kritike. Frustriranost mi ne naruava prosuivanje. U njima sam uvijek objektivan i koncentriran. I uglavnom su te kritike
prilino dobro napisane. Pitaj Aliciju. (Stanka.) Natoit
u si jo jedan viski, nametljivi mornaru. Da i tebi
natoim?
155

RUBN: Ve sam dosta popio. Ali ti samo daj, napij se. Zar
je jedino na to te alkohol tjera to da govori prostote? Pomae ti da se ne osjea smijean? Bi li se usudio pozvati me u krevet kada se nalije?
EDUARDO (dok toi viski): Ako se jedva usudim tako neto
predloiti pravim gayevima, jednom lanom gayu koji
je usto mornariki asnik ne bih se usudio ni da sam
u komi. Zar nisi primijetio da sam, osim toga to sam
cinik, takoer i iskren? To je ono to uistinu jesam:
prevarant, iva farsa.
RUBN: Dakle, mrzi pisati te lanke u Ekonomistu?
EDUARDO: Ne, to mi nije mrsko. Deprimira me to to
znam da niemu ne slue, da ih nosi vjetar. Meutim,
osjeam neku njenost prema svojim kritikama. To
jedino znam raditi. Iako mi ponekad teko pada.
RUBN: To to mora prisustvovati tako loim izlobama
kao to je bila ova veeras?
EDUARDO: Na otvorenjima izlobi ne mogu se ocijeniti
slike. Ja ih idem pogledati sljedei dan, kad je galerija
prazna. Na izlobe idem vidjeti prijatelje i povrh svega
neprijatelje. I besplatno piti teka peruanska vina i
bolivijski viski. Ne pada mi teko loe slikarstvo, na to
sam navikao. Teko mi padaju dobre slike ili one koje
bi to mogle biti, one koje me zbune ili zaintrigiraju.
One za koje bih volio da sam ih ja naslikao.
RUBN: Teko ti pada kad u mladom umjetniku otkrije
talent koji ti nisi imao?
EDUARDO: ekaj, nisam dobro objasnio, moram razjasniti. U isto vrijeme mi je teko i lako. Zavist ne negira divljenje, jaa ga. Osim toga, talent drugih ljudi iziskuje
vie mog rada u trenutku pisanja kritike. Puno je tee
rei pametne stvari o dobroj izlobi nego o osrednjoj.
Treba mi dvostruko ili trostruko vie vremena.
RUBN: Onda ti je kritika koju si napisao o Alicijinoj izlobi
u Trapezu oduzela 5 minuta.
EDUARDO: Napisao sam lou kritiku tvojoj bivoj djevojci?
Doao si mi naplatiti zbog loe kritike izlobe svoje
djevojke? Napokon si stavio karte na stol. to se
drugo i moe oekivati od jednog mornaria?
RUBN: To nije bila loa kritika. To je bilo smaknue. A
kad smo ve kod toga, kako si znao da Alicia ima lijepe oi? Zar nisi rekao da je se ne sjea? Kad si pisao
o njezinoj izlobi u Ekonomistu, dobro si se sjeao njezina lica. Ili barem njezinih oiju.
156 I

KAZALITE 43I44_2010

EDUARDO: O emu govori?

RUBN: Ne sjea se ni tog lanka? Ni poetskog naslova
koji si mu dao: Lijepe oi, rune slike?
EDUARDO: ekaj, pusti da vidim koji je to lanak bio.

OI I SLIKE
ALICIA: Lijepe oi, rune slike. Ono to mi najvie privlai
panju jest to o mojim oima, Rubne. On ne zna
imam li velike ili male, plave ili crne, jesam li razroka,
imam li etiri oka ili sam orava. On me nikada nije
pogledao. Ili bolje reeno, gleda me, ali me ne vidi.
Njegove oi klize po uionici kao da smo mi studenti
stvari ili nevidljivi. Kunem ti se: nikad me nije vidio, ne
zna kako izgledam. Nije napisao to o mojim lijepim
oima zato to misli da su lijepe. Uinio je to zbog
igre rijei, kontrasta pridjeva, kako bi naglasio prezir.
Jesi li primijetio da dva puta ponavlja to lijepe oi,
rune slike? U naslovu i u posljednjoj reenici kritike.
Ne misli da imam lijepe oi. Aludira na to da sam bezvrijedna, djevojka u gomili koja je povjerovala da bi
mogla biti slikarica, da je to jo jedan od njezinih hirova kojih ima puno, a oni koji je okruuju ude da joj
udovolje. Eto to doktor Zanelli misli o meni. Shvaa li
koliko je nepravedan, Rubne? Uz rtvu koju je uinila moja majka kako bih mogla provesti sve te godine
na akademiji, kako bih mogla slikati. Budui da me
ak i ne poznaje niti je progovorio dvije rijei sa
mnom, moje slike probudile su u njemu prezir. Kako
su mu samo bile loe kad je stvorio tako tunu ideju o
tome kakva sam. Ne pretjerujem, Rubne. To o lijepim oima je najuvredljivija reenica u njegovu lanku. eli me staviti tamo gdje pripadam. eli mi dati do
znanja da nikada neu biti umjetnica. Najgore od
svega je to to on odjednom ima pravo, Rubne. On
zna, koliko god me boljelo to priznanje. On ima to to
meni nedostaje: talent, genijalnost. Moda nisam
dovoljno radila, moda sam pourila s izlobom prije
nego to sam zavrila s obrazovanjem. Moda dvije
godine pripremanja ove izlobe nisu bile dovoljne. Ili
sam moda lijenina? Ti si me vidio u mojoj sobi na
terasi, deset, dvanaest sati dnevno, praznikom, vikendom. Kako slikam, briem naslikano, ponovo slikam,
unitavam, ponovo radim. Moe li se raditi vie? Jesu

li ovo ruke lijene djevojke? Vie slie na ruke slukinje: pune kvrga, uljeva, perutaju se, svi prsti u ranama. Jesi li me ikad vidio da se brinem o svojim rukama? O svojim oima? Ili o odjei? Zar mi se nisi uvijek
smijao to mi je tako malo stalo do zavodljiva izgleda?
Zar mi ne govori uvijek da hodam naokolo poput
kakva hipija? To me najvie boli u njegovu lanku. Ne
to to kae da mom slikarstvu nedostaju zanat i dua,
mata i ukus, sigurnost i smjer. Sve to on govori.
Nauila sam napamet, kao to netko naui stihove
koji mu se sviaju. Mogla bih ti izrecitirati od poetka
do kraja. Naravno da me rastuuje to to netko koga
toliko potujem ima tako loe miljenje o onome to
radim. Ali ono to me povrijedilo jest to to se osjeao
potrebnim ismijati me, to je posumnjao u moj poziv,
u moju ljubav prema slikarstvu. to sam jo trebala
uiniti kako bih pokazala da sam spremna na bilo
kakvu rtvu samo da bih postala umjetnica? Pet godina truda nije dovoljno? Ne, naravno da nije. Cijeli ivot
nije dovoljan da netko postane slikar ako nije nadaren. Ali, njemu nije bilo dovoljno da napie da nemam
talenta? Zato ono o lijepim oima? Zato me morao ismijati pred svima? Nije meni vano miljenje
drugih ljudi. Bit u iskrena, jedino miljenje koje mi je
bilo vano jest miljenje Eduarda Zanellija. Nije mi
vano ni miljenje moje majke, ni mojih kolega, ni
mojih prijatelja. ak mi ni tvoje miljenje nije vano,
Rubne. Samo njegovo. Ne ljuti se, je li? To je istina.
Tako je bilo, tako. Te dvije godine dok sam pripremala izlobu u Trapezu, ono to mi je davalo snage bilo je
to da e je on pohvaliti. Da e mi dati dobru ocjenu,
kako bi se reklo u koli. Moja velika iluzija nije bila ta
da mi se slike prodaju, nego da on napie pohvalan
komentar u svojoj kolumni u asopisu Ekonomist.
Nisam ti to rekla jer bi bio ljubomoran. ini ti se ponekad da sam zaljubljena u njega? E, tu se vara. Nikad
nisam bila zaljubljena u njega. On mi je bio uzor,
vodi, mentor, duhovni otac. Istina je da sve to
jesam, to mi se svia, to elim biti u ivotu, dugujem
njemu. I to otkad sam proitala njegovu knjigu to je
umjetnost, a tada sam imala samo petnaest godina,
zna onu koju sam ti posudila i koju nikad nisi
proitao. U pogrenom trenutku sam je proitala. Od
tada su moj ivot oblikovale ruke doktora Zanellija.

Bila sam njegova kreacija, njegovo djelo. Da je on

znao kako me promijenio, kako me naveo sanjati da
u postati slikarica, ne bi napisao ono o lijepim
oima, ne bi bio tako okrutan. Ili moda bi? Zato to
je ovjek od principa. Kritiar koji ne mari za tua
miljenja. On uvijek citira jednu Degasovu reenicu:
Moramo iscrpiti umjetnike nagone. Razumije se,
to se odnosi na one koji ne zasluuju biti pohvaljeni.
Eto, to je moj sluaj. To bi bila njegova reakcija kada
je uao u Trapez i vidio moje slike: Nagon koji proizvodi ovakve svinjarije mora biti smjesta iskorijenjen.
Likvidiran, izbrisan, odstranjen. Da se ne bi poveavala pretjerana runoa koja ve postoji u svijetu. U
redu, nemam pravo predbacivati mu. Ako je to ono
to misli, dobro da je to rekao. Kritiar se ne bi smio
eniti. Ali zar nije bilo previe to o lijepim oima? Ne
misli li, Rubne, da je iskalio svoj bijes time to je
dodao tu uvredu u svojoj kritici?

TUNA I OGORENA
RUBN: Da, bilo je previe. Uvreda je bila nepotrebna.
EDUARDO: Konano shvaam zato si doao. Kako bi me
natjerao da progutam lanak koji je uznemirio tu
histerinu djevojku.
RUBN: Povrh svega, ponovo je vrijea.
EDUARDO: Ne vrijeam je. Interpretiram je, razlaem,
analiziram i ocjenjujem. Ako je prestala slikati zato
to je dobila lou kritiku, ili je histerina ili je luda. Ili,
bolje reeno, ohola djevojka. Kakav je to umjetniki
poziv koji nestaje pri prvom udaru? Dakle, doao si
ispraviti nepravdu uinjenu svojoj dami, hrabri don
Quijote od Mora. Hoe li mi opaliti pljusku kako bi
ispravio nanesenu tetu ogorenoj slikarici?
Stanka.
RUBN: Sjea li se Alicijine izlobe u Trapezu?
EDUARDO: Njezine izlobe ne, uope. Maglovito se sjeam svog lanka ili, bolje reeno, sjeam se njegova
naslova. Genijalno, priznaj. Lijepe oi, rune slike.
Privlai panju, zar ne? Oduvijek sam imao tekoa s
naslovima, ali taj mi je put polo za rukom. Da, sada
mi se vraa sjeanje, ideju mi je dala jedna Salingerova pria.
RUBN: Jesu li njezine slike bile jako loe?
157

EDUARDO: Pretpostavljam da su bile uasne, kada ih se

ak ni ne sjeam.
RUBN: Zar ti nije bilo dovoljno da to kae? Zato si je
morao ismijavati?
EDUARDO: Jedi govna. Da sam trijezan, uplaio bi se.
Pijan, ne. Kukavica sam samo kad sam trijezan. Ti me
nee prozivati zbog onoga to piem. uo si, jedi
govna.
RUBN: Bolje da popijem jo jedan viski. Budui da ti toliko drhte ruke, bolje da si sam natoim. Ti bi ga mogao
proliti. (Stanka. Rubn je zabavljen bocom, aom i
kockicama leda.) Drhte li ti ruke toliko zato to si
pijan? Umire li moda od straha?
EDUARDO: Ne, nije to. Da bi se ovjek bojao, mora biti
osjeajan i matovit. A meni viski oduzima osjeajnost
i matu. Ti si sigurno jako hrabar, zar ne, mornariu?
Naravno. Hrabrost je stvar tupoglavih ljudi, za sluaj
da to ne zna. Sirotih vragova bez mate, bez stvaralakog poleta. Ruke mi drhte zato to sam se u posljednje vrijeme malo predao alkoholu. Sjeti se da sam i
ja isfrustriran, kao i Alicia. Isfrustriran kao peder i kao
slikar, i zbog toga se posveujem usamljenikim porocima: alkoholu, travi itd.
RUBN: Zar i tome?
EDUARDO: Travi? S velikim zadovoljstvom. to bi mi preostalo da nije toga? Sada kad ode, popuit u jednu
mislei na tebe, Popaju. ak i ako me prebije. Jesi li
zato doao? Prebiti me? Udari me onda ve jednom,
junaino.
RUBN: ivjeli!
EDUARDO: to e mi uiniti?
RUBN: Ispriat u ti priu o Aliciji. Zar te ne zanima to je
bilo s njom nakon to si je izmasakrirao?
EDUARDO: Prestala je slikati, to si mi ve rekao. Pa to?
Bolje za sve. Posebno za nju. Ako nema talenta, bolje
da se posveti neemu produktivnijem nego da unitava platna, kartone i ozljeuje vid osjetljivih ljudi. Neka
se ugleda na mene, neka postane likovna kritiarka.
Propali slikari obino su odlini kritiari. Dobro, nastavi. to je bilo s njom?
RUBN: Prestala je slikati. Ali kako je to, tvojom krivicom,
bilo jedino to ju je zanimalo u ivotu, pretvorila se u
Mondrianov kvadrati. Prazna iznutra, postala je samo ljuska bez sadraja. To si uinio od nje.
158 I

KAZALITE 43I44_2010

EDUARDO: eli da osjetim grinju savjesti?

RUBN: Izgubila je interes za sve i svakoga. Postala je
tuna i ogorena.
EDUARDO: Bacila se na marihuanu, alkohol, kokain, poput junakinje u venecuelanskoj sapunici.
RUBN: Nita od toga. Istina je da, nakon tog jedinog
puta, onoga dana kad je iziao u asopisu, nikada vie
nije spomenula tvoj lanak.
EDUARDO: Odluila je kazniti perverznog kritiara aristokratskim prezirom. Uf! Napravila je pravu stvar, naravno. Pretpostavljam da vie nikada nije prisustvovala mojim predavanjima.
RUBN: Nikad vie.
EDUARDO: Prestala je itati moje lanke?
RUBN: Ako ih je itala, inila je to tajno. Nikada mi vie
nije priala o njima. Nije te ni spomenula.
EDUARDO: Kakva nezahvalna uenica! Kakva prevrtljiva
itateljica!
RUBN: Nala je posao kako bi pomogla majci, udovici
koja je ivjela prilino skromno. Taj detalj izgleda kao
da je iz sapunice. Ali tako je bilo.
EDUARDO: Kakav posao?
RUBN: Tajnica, u jednom arhitektonskom uredu. Osam
sati dnevno prilino dobro plaen posao.
EDUARDO: Na to se onda ali? Prola je bolje od devedeset posto slikara na ovom svijetu, kojima kruli u
elucu i koji ive na nivou istaa ulica. Da je bila uporna u slikanju, ne bi prodala ni jednu sliku.
RUBN: Prodala je jednu, na svojoj prvoj i posljednjoj
izlobi.
EDUARDO: Jesi li je moda ti kupio?
RUBN: Da, ja sam je kupio. Ona to nije znala. To je jedina koja je preivjela, od svih koje je naslikala. Ostale
je unitila.
EDUARDO: Kakav atentat na umjetniku tekovinu ovjeanstva! to jo? Kako se nastavila ta potraena
egzistencija zbog glupih rijei iz moje kritike?
RUBN: Unutar dosadne osrednjosti.
EDUARDO: ivot veine. Milijuna, bilijuna ljudi. I tebe i mene izmeu ostalih. Nisu li naa plua puna zaguljive
osrednjosti koju udiu etiri petine ljudske vrste?
RUBN: Tvojom krivnjom Alicia je izgubila ono najbolje to
je imala. Nisu to bile njezine oi, nego njezin entuzijazam. Zbog toga sam se u nju zaljubio. Zbog radosti

prema ivotu, zbog naina na koji se zanosila svime

to je radila, pa i glupostima, kao da je to neto najbolje na svijetu.
EDUARDO: Mojim predavanjima, na primjer.
RUBN: Na primjer. I tvojim lancima takoer. Ali povrh
svega, sklonou prema slikarstvu na koju si je ti
naveo da misli da je ima, tim talentom koji se, po tvojem miljenju, moe izgraditi kao kua.
EDUARDO: Dobro, ako sam joj ja to utuvio u glavu, onda
je taj entuzijazam bio moj. Imao sam joj ga pravo oduzeti.
RUBN: Nisi joj imao pravo oteti ono zbog ega je ivjela.
Pretvoriti je u zombija, u apstraktnu sliku Pieta
Mondriana.
EDUARDO: eli li neto znati? Nikada nisam pomislio da
bi moji lanci mogli izazvati katastrofu. Takoer nisam
mislio da jedan pomorac moe biti tako glup kao ti.
Zato se ne oeni njome? Odvedi je pred oltar, sagradi joj kuu i napravi joj nekoliko djece. eni samo dom
moe izbiti iz glave umjetnike prohtjeve.
RUBN: Pokuao sam. Ali bez uspjeha. Zato to je to bila
druga posljedica tvog uvenog lanka, kako si ono rekao, glupih rijei. Ne vie od jedne stranice ispisane na
raunalu, s dvostrukim proredom. Da, preko noi, Alicia
me utnula, poslala k vragu. to kae? to govori?

RASKID VEZE
ALICIA: Ne oteavaj mi, Rubne, molim te.
RUBN: Zar si poludjela? to ovo znai? Ovako emo prekinuti, bez ikakva objanjenja?
ALICIA: Dajem ti objanjenje.
RUBN: To to mi govori da je kraj, to je objanjenje?
Reci mi zbog ega. Jesam li ti to uinio?
ALICIA: Nisi mi nita uinio. Uvijek si se lijepo ponaao
prema meni.
RUBN: Onda? Vie mi ne moe doi s priom da nismo
jedno za drugo, zar ne? S priom da nam se ukusi i
pozivi razlikuju.
ALICIA: Nikada nisam rekla nita od toga.
RUBN: Nisi rekla, ali si mislila. Zato si imala toliko nedoumica i vie puta odgaala datum vjenanja. Mislila si da e udaja za pomorca ugroziti tvoj slikarski
poziv.

ALICIA: Dosta, Rubne. Nema vie rasprave. Rastanimo

se kao dobri prijatelji.
RUBN: Ja ti ne elim biti prijatelj. Zaljubljen sam u tebe.
Volim te. Sanjam o tome da mi bude ena. Uvijek
sam se trudio prilagoditi tvom ukusu, iako mi je ponekad bilo teko. Jesam li se ikada usprotivio tvojoj elji
da bude umjetnica, da se posveti slikarstvu?
Nikada ti nisam nita zabranio, ak ni odlazak u one
odurne ateljee gdje su pozirali goli mukarci.
EDUARDO (grohotom se smijui): Patio si kao ugavi pas
zamiljajui svoju djevojicu kako gleda pie, testise i
stidne dlake koji nisu tvoji? Ha-ha-ha-ha-ha!
RUBN: Ja nisam kriv za to to ti se dogodilo, Alicia. Zar
sam ja kriv to se onom kretenskom pederu Eduardu
Zanelliju nije svidjela tvoja izloba u Trapezu?
EDUARDO (smijui se cijelo vrijeme): Kretenski peder?
Tako si me zvao, mornariu?
ALICIA: Tko se sad toga sjea, Rubne?
RUBN: Ti. I to u detalje. Ne prestaje razmiljati o tome
ni jedan dan, ni jednu minutu. Sve to radi od tada
krivica je prokletog lanka tog pedera. Zbog toga si
prestala slikati. Zbog toga si unitila svoje slike. Zbog
toga si se toliko promijenila. Zbog toga se vie ne smije niti te to zanima. Zbog toga sada eli prekinuti.
ALICIA: Ne znam o emu govori, Rubne. Zamolila sam
te da prekinemo iz jednog jednostavnog razloga: zato
to nisam zaljubljena u tebe.
RUBN: Aha, nisi? Ali prije si bila. Svih tih godina koje
smo bili skupa, voljela si me, zar ne? Moe li se znati
to ti je uinio da me vie ne voli?
ALICIA: Ne znam, to se ne moe objasniti. Ali sada nisam
zaljubljena u tebe i ne elim te zavaravati. Ne
oteavaj mi, Rubne. Molim te, molim te. Ostanimo
dobri prijatelji, preklinjem te.
EDUARDO: Plakao si? Molio? Pao si na koljena pred njezine noge i molio da te ne otjera?
RUBN: Reagirao sam kao ranjena zvijer. Ja u ti rei
zato si me prestala voljeti, zato si odluila prekinuti sa mnom. Zato to si, otkad ti se to dogodilo, postala ogorena i zlovoljna.
ALICIA: Najbolje bi bilo da ve jednom zavrimo ovaj razgovor, Rubne.
RUBN: Ne eli to uti, ali istina je. To si postala, otkad
je tvoj idol, tvoj uitelj, unitio tvoju izlobu. A budui
159

da si toliko povrijeena, mene tjera da platim to se

tom tipu ne sviaju tvoje slike i to si prestala slikati.
ALICIA: Nikad nisam mislila da sam slikarica. Bila je to glupost, udna ideja koje se ak i ne sjeam. Sada te
molim da ode, Rubne. I nemoj me ni zvati ni traiti,
molim te.
RUBN: Zaljubila si se u nekoga? Zbog toga prekida sa
mnom?
EDUARDO: Zna da mi ova pria postaje zanimljiva, mladiu? Nastavi, nastavi.
ALICIA: Do vienja, Rubne.
EDUARDO: Postojao je trei? Tajni ljubavnik zauzeo je
tvoje mjesto u njezinu srcu?
RUBN: To sam mislio, u poetku. Taj prekid je bio tako
nagao, tako neoekivan, da sam posumnjao. Ali ne,
nije postojao nitko drugi. U to mi se zaklela njezina
majka, koja je bila vrlo tuna to je Alicia prekinula sa
mnom.
EDUARDO: Udovica iz srednjeg stalea sanjala je da se
njezina ki uda za naoitog mornara, za admirala u
uniformi. Dobro, ako nije postojao netko drugi, zato
te je otkaila?
RUBN: Bio je to dokaz ljubavi.
EDUARDO: K vragu! Mora me upoznati s tim stvorenjem.
Alicia iz tvoje prie djeluje originalnije od svojih slika.
RUBN: Sve je to bio dio plana. Neto vrlo dobro smiljeno. Ona me je i dalje voljela. Ali to nije bila velika ljubav, nije bila strast. Ni izdaleka slina onoj to je za
nju predstavljalo slikarstvo. Ili ti.
EDUARDO (ponovno se smijui): Zar ne shvaa koliko je
smijeno to to govori? Kako sam ja mogao ita
znaiti djevojci s kojom nikada nisam progovorio ni
rije?
RUBN: Smijeno je, doista. Glupo je. Apsurdno je. Nema
ni glavu ni rep. Ali je takoer istina. Ti si Aliciji postao
najvanija osoba na svijetu. ak vanija od slikarstva.
Njezin razlog da ivi. Zvui lano, kao sapunica, znam.
Ali tako je bilo. Zato ti ne mogu oprostiti to to si joj
uinio. A usput i meni. Zbog toga sam ovdje, profesore Eduardo Zanelli. I zbog toga u te ubiti.

UPLAENI MI
Duga tiina, u kojoj se nasluuje nemirno disanje
likovnoga kritiara.
160 I

KAZALITE 43I44_2010

EDUARDO: U tom sluaju, popit u posljednji viski.

Trostruki i isti jer sam se upravo otrijeznio. I ponovo
u pustiti Mahlera. Nije loe kao glazbena kulisa za
pogrebnu ceremoniju.
uju se njegovi polagani koraci. Njegove nespretne
ruke otvaraju bocu, toe pie i stavljaju kocke leda u
au. Naposljetku, ponovno puta Mahlera.
RUBN: Bilo bi uzaludno da potri prema vratima.
Jednako uzaludno kao i preventivan napad. Na primjer, da me pokua udariti tom metalnom skulpturom.
EDUARDO: To nije metal, nego oslikana kreda. Ne bih
unitio tako lijepu imitaciju Merkura Jeana Boulogne o
tvoju tvrdu glavurdu punu mrnje i piljevine. Moj
osjeaj da sam smijean ne doputa mi da radim
takve stvari, mornariu. A ne bih ni mogao. Jako me
je strah. Previe mi drhte ruke i noge.
RUBN: Ali moe se baciti kroz prozor, to da. Na desetom
smo katu, zar ne? Ako vie voli umrijeti spljoten na
asfaltu, nemam nita protiv.
Duga stanka.
EDUARDO: Kako e me ubiti?
RUBN: Ovim pitoljem. Nema priguiva, kao to vidi.
Ali nema veze. Zahvaljujui Mahlerovoj glazbi, pucanj
se nee uti.
EDUARDO (nakon jo jedne duge stanke): Nije ti vano to
e ii u zatvor? Uhvatit e te prije ili kasnije. Ne
postoji savren zloin.
RUBN: Tvoje smaknue mlade slikarice Alicije Zuiga bio
je savren zloin.
EDUARDO: Svi kreteni na otvorenju izlobe vidjeli su te
kako razgovara sa mnom.
RUBN: Ali nas nitko nije vidio kako skupa izlazimo. Ti si
se za to pobrinuo jer se osjea smijenim. Poduzeo si
mjere predostronosti kako nitko ne bi uo da me
poziva na pie. Ne sjea se? Zamolio si me da se
naemo na ulici, na uglu kod Continental banke, pod
izgovorom da si morao otii po auto na parking. Nisi
htio da primijete da ima neki plan. I, u stvari, nas
nitko nije vidio. Takoer, uinio si sve potrebno da nas
ne vide kako ulazimo u ovu zgradu, kako susjedi ne bi
shvatili da je novinar s desetoga kata doveo prijatelja.
Zbog toga si ostavio auto u podrumu, a popeli smo se

dizalom za poslugu. Tako nas ni ovdje nitko nije vidio.

Zar nije bilo tako?
EDUARDO: Da, bilo je tako.
RUBN: Nasjeo si poput umiljatog janjeta, Eduardo
Zanelli.
EDUARDO: Poput umiljatog janjeta.
RUBN: Osim ruku i nogu, drhti ti i glas.
EDUARDO: To je zato to sam se otrijeznio, ve sam ti
rekao. Osjeam ledenu rijeku kako mi curi niz lea. A
mata mi se rasplamsava kao vatra.
RUBN: Zato to umire od straha.
EDUARDO: Naprotiv, idiote. Umirem od straha jer mi se
mata rasplamsava kao vatra. (Duga stanka.) Stvarno
e me ubiti? Znam da je pitanje glupo.
RUBN: Da, pitanje je glupo.
Duga stanka.
EDUARDO: Takva sam kukavica, toliko me je strah u ovom
trenutku da...
RUBN: Da to?
EDUARDO: Da sam spreman uiniti sve da se predomisli.
RUBN: Ponudit e mi novac? Ali ti nema ni prebijene
pare, Zanelli.
EDUARDO: ovjek moe ispraviti svoje pogreke. Mogu se
nai s Aliciom, na primjer. Zamolit u je da mi oprosti
zbog one neukusne ale, zbog te idiotske ale s njezinim oima i slikama. Mogu stei njezino prijateljstvo.
Mogu je potaknuti da ponovo slika. Mogu je usmjeriti
u karijeri umjetnice. Mogu je uiniti slavnom, u dogovoru s tobom, a da ona to ne zna. Meni je to lako u
Limi. Moje miljenje o umjetnosti prati i potuje aica
kretena koji odlaze na izlobe i kupuju slike. Kao i
kolekcionari, novi bogatai, stari bogatai, svi koji se
ele osjeati kulturnima, koji ele pripadati eliti. Mogu
uiniti da svi oni kupe njezine slike. Mogu uiniti to da
Alicia uspije kao umjetnica, kunem ti se. Zato se smije, kurvin sine?
RUBN: Smijem se jer napokon razumijem izraz uplaeni
mi. Tako ti sad izgleda, Zanelli.
EDUARDO: Ne izgledam. To jesam u ovom trenutku. Uplaen mi. Misli da se mogu pomiriti s injenicom da u
umrijeti. to kae na moju ponudu? Zar ne eli da
joj pomognem? Vratit u joj entuzijazam, onu ivotnu
radost zbog koje si se zaljubio u nju.

RUBN: Kako mogu znati da nee, im nogom kroim

odavde, otii prijaviti me policiji?
EDUARDO: Potpisat u ti pismo.
RUBN: Zar bi bio pravovaljan papir potpisan pod prijetnjom pitoljem?
EDUARDO: Onda mi ti reci kakvu potvrdu eli i dat u ti
je. to god bilo. Meni nita ne pada na pamet. Od
straha nemam ideja. Kunem ti se svim svetim da u
to ispuniti.
RUBN: Ali ti ne vjeruje ni u to, ti si cinik.
EDUARDO: Kunem ti se strahom koji osjeam. U to vjerujem. Nego, sluaj me dobro. Nije posrijedi samo
strah. Dajem ti rije da je ovo istina. To to si mi
ispriao o Aliciji rastuilo me. Stvarno, iskreno ti to
kaem. Kritiar ponekad pie ne razmiljajui o
posljedicama svog miljenja i svojih sudova. To se
dogaa kada se pie obveze radi, svakodnevno, da bi
se popunila rubrika. S Alicijom sam se mogao prevariti, pretjerati. Priznajem. Misli da mi je drago to
sam unitio karijeru djevojke koja je toliko vjerovala u
mene? Ti ispadi koje si uo od mene bili su samo
poza. Kako bih prikrio slabost i nelagodnost. Nisam ni
cinik ni zao. Samo sam licemjer. Isfrustriran.
Umjetniki, intelektualno i seksualno. Eto to sam ja,
nita vie od toga. Istresam se na jadnim slikarima,
slikaricama poput Alicije. Tjeram ih da plate moju
osrednjost, govorei da su i oni osrednji. Daj mi priliku da se iskupim barem djevojci koju voli. Nai u
nain da to uinim tako da djeluje prirodno. Ona nee
ni znati. Polako u joj vratiti vjeru, razbuktat u pepeo
njezine ljubavi prema slikarstvu sve dok njezin poziv
ponovno ne pone bacati plamen.
RUBN: Razbuktat u pepeo njezine ljubavi prema slikarstvu sve dok njezin poziv ponovno ne pone bacati plamen. Divno! Pravi si pjesnik, Eduardo Zanelli.
Znam da lae. ak da postoji i najmanja ansa,
jedan prema milijun, da govori istinu, prihvatio bih.
teta to mi to ranije nije palo na pamet. Sad je ve
kasno. Ne moe je oiviti.
EDUARDO: Alicia je mrtva?
RUBN: Smaknuta. A dobro zna tko je to uinio.
(Stanka.) Pada ti na pamet da me napadne, da me
proba svladati? Da, upravo ti je to prolo kroz glavu,
proitao sam ti to u oima. Samo se nisi usudio.
161

Bolje, tako u ti moi ispriati kraj prie. Prije tono

mjesec dana, kada sam mislio da vie neu nita uti
o Aliciji, dobio sam ovo njezino pismo. Proitaj ga.
Proitaj ga.

UDNE OSOBINE
ALICIA: Dragi Rubne, jako e se iznenaditi kada dobije
ovo pismo, nakon toliko vremena to se nismo vidjeli
ni uli ita jedno o drugom. Oko dvije godine, zar ne?
Jo uvijek si ljut na mene? Bio si jako ljut, onog popodneva kada smo prekinuli. Naravno, imao si sve pravo
ovoga svijeta. Vrlo sam se loe ponijela prema tebi,
tako se posvaavi preko noi, a da se nita nije ni
dogodilo, da se ak nismo ni svaali, ba nita. Mislio
si da sam se zaljubila u drugog, mama mi je ispriala
da si vie puta bio kod nje kako bi izvukao istinu. Ne,
Rubne, nije postojao nitko drugi. Nije ga bilo ni ove
dvije godine. Niti e ga biti u budunosti. Ti si bio jedini mukarac u mom ivotu. Jedini pravi ljubavnik koga
sam imala. Oni mladii iz kole bili su igrarija, beznaajno koketiranje. Tebe sam voljela i uvijek se s
njenou sjeam iskustava koja smo zajedno proli. I
da budem iskrena, priznajem ti da me ove dvije godine grizla savjest to sam tako grubo prekinula s
tobom. Ali nisam se mogla udati, Rubne. Usprkos
tome to sam te voljela, nisam imala ni volju ni elju
za obiteljskim ivotom, voenjem domainstva, odgajanjem djece, brigu o muu, na kraju, za sve te stvari
koje si od mene oekivao. Sve e ti to pruiti tvoja
ena, kada se oeni. Znam da je to san svih djevojaka, ono to ih najvie na svijetu plai jest mogunost
da ostanu usidjelice, tako kau. Meni, naprotiv, udaja
nikada nije bila elja, brak me oduvijek plaio. Ja ne
bih mogla biti dobra supruga, ena koja bi pomagala
svom muu u karijeri, koja bi drala kuu kao apoteku. A to je bila tvoja elja, zar ne? Mene je sama ideja
da budem uzorna supruga i majka deprimirala,
Rubne. Ba tako kao to uje. Znam da e ti ovo
zvuati kao jo jedna od mojih udnih osobina. Ali
takva sam kakva sam i tu se nita ne moe uiniti, zar
ne? Moda mi je zato puhnulo da budem slikarica.
Trebalo mi je neto da opravda moj nedostatak obiteljskog i majinskog instinkta. Ali ena ne moe misli162 I

KAZALITE 43I44_2010

ti da je umjetnica samo zato to joj se gadi ideja da

bude domaica, zar ne, Rubne? Sreom, doktor
Eduardo Zanelli bio je dovoljno priseban da mi skine
povez s oiju i na vrijeme me suoi sa stvarnou. Da
nije, kasnije bi bilo puno gore.
Dobro, dobro, zapetljala sam se mijeajui toliko razliitih tema. Ovo pismo e ti djelovati pomalo blesavo.
injenica je da nikada nisam bila vina pisanju pisama, zato sam ti uvijek slala samo razglednice kada si
bio na dunosti i kada me nisi mogao posjetiti.
Napisala sam ti ga samo da zna ono to sam rekla
na poetku. Da sam te, iako sam prekinula s tobom,
oduvijek puno voljela. Uvijek se sjeam kako si bio
dobar prema meni i velikoduan u pokuajima da me
razumije ak i u najteim trenucima. Prema tome,
ako me se tu i tamo sjeti, nemoj to initi s mrnjom,
dragi Rubne.
Poljubac, Alicia.

DOBRI PRIJATELJI
EDUARDO: Ovo je melodramatino i histerino pismo u
kojem se jo jednom primijeti uasan utjecaj sapunica.
RUBN: Ja sam osjetio veliku radost kad sam ga primio.
Mislio sam da predstavlja otvorena vrata za pomirenje. Ali, prevario sam se. To je u stvari bila njezina oporuka. Jel to Mahlerova simfonija zavrava?
EDUARDO: Ne! Ne! To je stanka, ima jo nekoliko minuta.
Makni prst s okidaa!
RUBN: Nije ostavila nijedno drugo pismo. Ni svojoj majci
ni policiji, nikome. Zato je bilo toliko glupih verzija njezine smrti.
EDUARDO: Kako se ubila?
RUBN: Bacila se u provaliju s Malecona, preko puta kluba Regatas u Chorrillosu. Nisi itao gnjusne insinuacije? Sve te prljave prie koje su gunali o njezinom
leu? Da je bila drogirana, da je bila silovana i da su
je silovatelji bacili u provaliju? Sve pakosti i gluposti
ovoga svijeta. Ali obdukcija ih je demantirala: nije
imala ni drogu ni kap alkohola u krvi. Niti je bila silovana. Sama se bacila u ponor. Zato to je i sama bila
ponor, prazna poput kvadratia bez sadraja i bez
ivota, zbog tebe.
EDUARDO: Ja nisam kriv za njezino samoubojstvo. Bila je

samodestruktivno bie, bez sumnje. Zbog toga je

napustila svoj poziv, zbog toga je napustila i tebe. Zar
ne vidi da to to ti misli nema ni glavu ni rep?
RUBN: Ne mislim. Siguran sam. Ona se bacila u ponor,
ali ti si je ubio unitivi joj iluzije. Ti si je gurnuo, da se
razbije u komadie, na tom smetlitu gdje su je nali,
nakon to su je takori i psi lutalice raskomadali.
EDUARDO: ekaj! ekaj! Makni prst s okidaa! ekaj.
Imam ideju! Svidjet e ti se, kunem ti se. I njoj bi se
svidjela. Da, da, Aliciju bi oduevila.
RUBN: Moe govoriti samo dok svira glazba. Kakvu
ideju?
EDUARDO: Onu koja bi joj se najvie svidjela: posthumna
izloba. Svih njezinih slika, crtea i grafika. U Trapezu,
u istoj galeriji gdje je imala izlobu. Ima li boljeg mjesta gdje bi se popravila teta koju sam uinio?
RUBN: Zar ti nisam rekao da je unitila sve svoje slike?
EDUARDO: Nije istina. Nije to uinila. Umjetnici govore
takve stvari, ali ih ne rade. Zar ti nema jednu?
Uvjeravam te da ih ima jo puno, razbacanih po Limi.
U Umjetnikoj koli, u galeriji, kod prijatelja, kod rodbine, kod kolega. Zajedno emo ih traiti, skupiti.
Izloba e biti veliki homage njoj u spomen. Ja u je
organizirati, napisat u katalog. Poslije e me ubiti,
ako eli. Molim te! Ne, ne pucaj, Rubne!
RUBN: Oprosti, ali gotovo je. Pokaj se za ono to si
uinio, pederu. (Glazba prestaje. U tiini koja slijedi
uje se zvuk okidaa pitolja kako odzvanja u prazno
izmeu uplaenih jecaja likovnog kritiara. Ne uje se
nikakav pucanj. Duga stanka, sa cvokotanjem zubi
Eduarda Zanellija.) Ne mora vie biti na koljenima.
Moe maknuti ruke s lica. Jako si smijean u tom
poloaju.
Eduardo se uspravlja, nervozno dahui.
EDUARDO (jedva govorei): Zato nisi opalio?
RUBN: Opalio sam. Ali pitolj nije nabijen. Djeluje
razoarano. Jesi li? ao ti je to te nisam ubio? Jo uvijek mogu to uiniti. Ne treba mi pitolj. Nekoliko
amara i udaraca nogom bilo bi mi dovoljno. Ili samo
jedan karate zahvat. Imam crni pojas, zna? Aliciju je
bilo sram to treniram karate, mislila je da je to za
majmune. Mogao bih te podii u zrak i baciti kroz prozor. Tako bi prije negoli se pretvori u smrskanu stvar

morao osjetiti to to je ona osjetila prilikom pada.

Stanka.
EDUARDO: Predomislio si se u posljednjem trenutku? Ili si
me samo htio poniziti?
RUBN: elio sam da ti prisjedne.
EDUARDO: Jesi li zadovoljan? Vidio si me na koljenima,
preplaena, kako te preklinjem. Upiao sam se, a
mislim da sam na putu da se poserem, ako ba hoe
znati. Osjea li da je Alicia osveena? Osjea li se
zadovoljno?
RUBN: Ne. Niti bih to bio da sam te ubio. Jedino to bi
me doista usreilo je to da ona bude opet sa mnom.
Budui da je to nemogue, pobjeda je na kraju tvoja.
EDUARDO: Bi li te utjeilo kad bih ti rekao da ni ja nisam
zadovoljan svojom pobjedom?
RUBN: Ne bi me ni najmanje utjeilo.
EDUARDO: Hoe li sada otii?
RUBN: Pretpostavljam da ne oekuje da provedem no
s tobom.
EDUARDO: Pa ne bih imao nita protiv. Ali bio bi to totalni
fijasko nakon ove psihodrame. Uostalom, mislim da
nakon ovoga to se veeras dogodilo vie nikada u
ivotu neu imati erotskih elja. Mislim da moj libido
nije preivio ovaj strah. Jadniak je sigurno potpuno
iscrpljen i uniten. eli li posljednji viski, za rastanak?
RUBN: Ne, hvala. Samo me jo neto zanima. Hoe li
biti paljiviji u budunosti, prema mladim umjetnicima
koji po prvi puta izlau i oekuju tvoju kritiku u stanju
transa?
EDUARDO: Sumnjam. Vjerojatno u i dalje biti tvrd orah za
loe slikare. Ali u zato biti puno nepovjerljiviji prema
mladim i lijepim mladiima koji mi se smjekaju i
nazdravljaju na otvorenju izlobe.
RUBN: Ne vjerujem da emo se ikada vie vidjeti. Ne
odlazim na izlobe ili predavanja o umjetnosti.
Slikarstvo me nikada nije zanimalo, bio sam zainteresiran samo zbog Alicije. Sada mrzim slikarstvo isto
koliko i tebe. Ako se kojim sluajem sretnemo, nemoj
mi se javljati.
EDUARDO: Razumijem, mladiu.
Rubn odlazi. Otvaraju se i zatvaraju vrata s ulice.

163

PEGGY PICKIT
VIDI BOJE LICE
Naslov originala Peggy Pickit sieht das Gesicht Gottes (2010).
S njemakoga preveo Dubravko Torjanac

Osobe

Roland Schimmelpfennig
Roland Schimmelpfennig roen je 1967. u Gttingenu, profesionalnu karijeru zapoeo je kao novinar, a kazalino se obrazovao u Mnchenu, gdje je od 1990. pohaao
studij reije u koli Otta Falckenberga. Do 1996. vezuje se uz kazalite Mnchner
Kammerspiele, gdje isprva radi kao asistent reije i umjetniki suradnik, a posljednju
sezonu obnaa dunost umjetnikog voditelja. Kao dramski pisac debitira 1996. (Die
Ewige Maria u Theater Oberhausen), do danas je napisao dvadesetak kazalinih i
radijskih drama i trenutano je naizvoeniji autor srednje generacije. Suraujui s glavnim promotorom nove europske drame, redateljem Thomasom Ostermeierom,
Schimmelpfennig od 1999. do 2001. radi kao dramaturg i kuni pisac u berlinskoj
Schaubhne am Lehniner Platz, gdje su mu praizvedene drame Push Up 1-3, Prije
dugo vremena u svibnju (Vor langer Zeit im Mai) i MEZ, a sezonu 2001./2002. provodi kao kuni pisac u hamburkom Deutsches Schauspielhaus. Schimmelpfennig je
danas najizvoeniji njemaki dramski pisac, autor koji na pozornicu iznosi male,
intimne ljudske drame, koje karakterizira redukcionizam, izbruen poetski jezik,
eksperimentiranje s formom i narativni diskurs, to uobiajene akcijske obrasce zamijenjuje kolairanjem monologa i fragmenata rastrzane ivotne svakodnevice. Peggy
Pichit praizvedena je u Njemakoj 19. studenog 2010. (Deutsches Theater Berlin,
reija Martin Kuelj).

164 I

KAZALITE 43I44_2010

LIZ
FRANK
MARTIN
CAROL
Sve etvero su na poetku etrdesetih. Frank je primarijus u sveuilinoj klinici, moda
specijalist za zarazne bolesti. Liz je do roenja svoje keri radila kao medicinska sestra.
Carol i Martin su proteklih est godina pod tekim uvjetima radili kao lijenici u improviziranoj
bolnici Treega svijeta.
Poznaju se jer su nakon zavrenog studija medicine zajedno radili u bolnici, istog su godita.
Mjesto radnje: Kua Liz i Franka, u nekom od sveuilinih gradova Zapadnoga svijeta.

Od srca zahvaljujem svima bez ijeg poticaja i potpore ne bi bilo ovog teksta: Rossu Mansonu,
Meredit Potter iz kazalita Vulcano, Christini Anderson i Binyavanga Wainainai, Lieslu Tommyju,
Josetti Bushell-Mingo, Anuriti Bains, Weyni Mangesha i Jutti Brendemll.

165

1.1.
FRANK: Bila je to potpuna katastrofa. Potpuni dizaster.
Stanka.
Potpuno ludilo.
Stanka.

je to, pule nema! Nevjerojatno, kako ti je uspjelo?...

MARTIN: Gdje je?...
FRANK (naglo ostavi Martina na lijevoj strani, okrene se
Carol): Hej, Carol.
FRANK: Dobro doli. Dobro doli, doktore, u zapadnu civilizaciju. Dobro doli kui.

LIZ i FRANK pozvali su CAROL i MARTINA na veeru u

svoju kuu. CAROL i MARTIN su upravo stigli. Parovi se
pozdravljaju.

CAROL: Ej, Frank. Hvala ti. Ba ti hvala na pozivu, doktore.

LIZ pozdravlja CAROL, njeno.

Obje ene grle se dugo i srdano. Stare prijateljice. LIZ

zaplae.
FRANK (nema rijei): Ej, ovjee, ej...
MARTIN (smijulji se, mora, ne moe drugaije): Ej, ej...
Grle se.
CAROL (LIZ, koja plae, koja je jo uvijek grli): Ne, ma
nemoj... nemoj plakati...
LIZ (smije se i plae istodobno): Je, strano, tulim
strano, znam, grozna sam, ao mi je, to mogu, tako
se radujem...
Brie suze, tuli i nastavlja se smijati.
FRANK (Martinu): ovjee! ovjee, ovjee, ovjee!

CAROL se smijei.

Frank grli Carol.

MARTIN: Liz...
LIZ: Martin...
Martin i Liz se zagrle.
LIZ u nevjerici zadovoljno frke i pokuava otvoriti bocu
ampanjca. Potom bocu daje FRANKU.
LIZ: A zamisli ti to, kad smo se posljednji put vidjeli imali
smo trideset pet, trideset pet. Bili smo mladi. A sad
imamo etrdeset jednu etrdeset jednu! Prije est
godina bili smo mladi. (Kratka stanka. Jako veselo.) A
sad smo stari! U meuvremenu smo, Bogu hvala,
dobili i dijete... (Preplai se vlastite bezonosti.) O,
Boe, oh, Boeeee, ne, ne, to, to, to se ne govori...

1.3.
LIZ: to ba i nije odgovaralo istini. Nisu izgledali loe,
pocrnili su, jasno, malo su ostarjeli, nesumnjivo. Posjedili, ostarjeli i istroili se. Umorni. Izgubili su puno
kila, posebno on, Martin.
1.4.
FRANK: Dobro izgledate, fakat dobro izgledate.
MARTIN: I vi, izgledate ba super... a ostatak obitelji...
gdje je... gdje je?
FRANK (u ali, zabezeknuto Martinu): Nema pule, pa to
166 I

KAZALITE 43I44_2010

1.8.
LIZ (die au): A vrijeme ide. Dobro doli. ivjeli.
MARTIN: est godina.
CAROL: A u meuvremenu se zbilo svata.
LIZ: Svata, svata.
Piju.
MARTIN: est godina ni kapi ampanjca.

1.6.
LIZ: O, Boe, oh, Boeeee, ne, ne, to, to, to se ne govori...
CAROL (smije se): Daj, daj, reci, samo ti reci, reci sve to
misli! Mi smo stari... (pretjerano, kao da opisuje apokaliptinu viziju smaka svijeta) ... i jo malo pa emo
biti sasueni ko suhe ljive!
FRANK: Ne, stoj, stoj, stoj, izgledate super... nitko nije
suha ljiva, nitko nije suha ljiva.
LIZ (toi): Sad emo brzo neto popiti, brzo neto popiti,
ma grozna sam, tako sam grozna...
MARTIN: Ne, nisi grozna, samo si iskrena...
LIZ: Ma grozna sam, mislim, nismo se vidjeli est godina...
FRANK: est godina!
LIZ: Uaaa est godina. A vrijeme ide. Dobro doli. ivjeli.
Die au.

CAROL (pogledom trai pomo): Nije mogue...

LIZ: to je, to ti je?
CAROL: Ne mogu se sjetiti imena, zato se ne mogu sjetiti imena?....
FRANK: Kojeg imena?
CAROL (ve pomalo u panici): Imena, imena vae keri,
ma ne, ne, nije mogue...
LIZ: Kathie...
CAROL: Kathie! Boe moj! Kathie... dakako, a gdje je, gdje
je?
FRANK: Danas spava kod susjeda. Kod prijateljice. Kod
Britt. Grozno dijete. (Kratka stanka.) Kao da je od
neeg umjetnog.
LIZ: Prestani...

Kratka stanka.
CAROL: Neto smo vam donijeli...
1.9.
MARTIN: Mrzim takve posjete, kod takvih posjeta uvijek
me hvata klaustrofobija, uvijek. Alkohol je jedino
rjeenje. Ne mogu to podnijeti bez alkohola.
1.10.
CAROL: Neto smo vam donijeli...
LIZ: A to? A emu? Pa niste...
CAROL dri papirnatu vreicu.

1.5.
CAROL: A sad smo stari. A rekla je to tako... (Kratka stanka.) ... da nisam imala osjeaj da je mislila na sebe.
(Kratka stanka.) inilo mi se da je mislila na mene.

Kratka stanka.
LIZ: Opet smo tu...
CAROL: Opet tu... opet smo tu!
FRANK: Dobro izgledate. Fakat dobro izgledate.

Carol oamari Liz.

iri ruke. Velika gesta.

1.2.

LIZ: Hej...
CAROL: Hej...
LIZ: Hej!
CAROL: Haj...

1.7.
FRANK: Grozno. Potpuni dizaster. (Kratka stanka.) Oamarila ju je svom snagom.

CAROL: A je, je, svakako, ali mislim, to u stvari nije za vas,

nego za... za...
1.11.1.
FRANK: Zaboravila je ime. Zaboravila je ime nae keri...
1.11.2.
CAROL: Zaboravila sam ime. Zaboravila sam ga, a znala
sam ga, sve vrijeme sam mislila to bismo mogli donijeti djetetu, nije bilo velikog izbora, dakle, to bismo,
to bismo mogli djetetu donijeti na dar, mislila sam, a
onda se vie nisam mogla sjetiti imena...
1.12.
CAROL: Neto smo vam donijeli...
LIZ: A to? A emu? Pa niste:::
CAROL: A je, je, svakako, ali mislim, to u stvari nije za vas,
ve za... za... (Kratka stanka.) A daj, daj, pa nije
mogue, nije mogue...
LIZ: to to?

1.13.
CAROL: Stalno nam je htjela proitati pismo. Ve ga je
izvadila i spremila se da nam ga proita. I htjela nam
je pokazati lutku, tu plastinu lutku koja se zove
Peggy Pickit. Ili nekako slino.
1.14.
FRANK: Grozno dijete. (Kratka stanka.) Kao da je od
neeg umjetnog.
LIZ: Prestani...
CAROL (smijui se): Tko, tko je kao od neeg umjetnog,
Britt ili Kathie?
FRANK: Britt, jasno, Kathie je super. Svjetsko udo.
(Kratka stanka.) Iako... trebao bih moda obratiti
panju... moda je i Kathie od plastike, tko zna, moda
bi dijete trebalo pregledati, temeljitije, mislim...
1.15.
MARTIN: Imali su problema, to je bilo jasno. Stvarno su se
radovali to nas vide, ali je bilo jasno da su imali problema, i to ne odnedavno.
1.16.1.
CAROL (smijui se): Tko, tko je kao od neeg umjetnog,
Britt ili Kathie?
FRANK: Britt, jasno, Kathie je super. Svjetsko udo.
(Kratka stanka.) Iako... trebao bih moda obratiti
panju... moda je i Kathie od plastike, tko zna, moda
bi dijete trebalo pregledati, temeljitije, mislim...
CAROL: Kathie, tono... koliko sad ima?...
1.16.2.
LIZ: Frank nikad nije htio dijete. (Kratka stanka.) Ja jesam,
167

bezuvjetno. On nije. Ne uistinu. (Kratka stanka. Ugrize

se za usnicu.) Posve jednostavno.
1.16.3.
CAROL: Kathie, tono... koliko sad ima?...
LIZ (na tren utonula u misli.): Kathie? Pet. Sad e ve pet
i pol.
MARTIN: Pet. I ve e pet i pol. A mi je jo nismo vidjeli.
Samo na fotografiji koju ste poslali Annie, nevjerojatno...
FRANK: Ogromna. Kao velika mesna okruglica.
LIZ: Kao ti. (LIZ ne voli kad FRANK dijete opisuje kao
mesnu okruglicu. Kratka stanka.) im ste otili, ja
sam ostala trudna.
MARTIN (hoe biti duhovit): ekaj, ekaj, to znai... aha, vi
ste se seksali... ni manje ni vie nego... jedanput...
FRANK (smijui se): Tono...
LIZ gleda dar koji su donijeli CAROL i MARTIN. Dar je
umotan u obian novinski papir ili u papir za zamatanje.
Smjesta razaznajemo da je dar prevalio dug put.
LIZ: to je to?
CAROL: Otvori...
LIZ: Ali zar nisi rekla da je to za Kathie?
CAROL: Ne, ma da, za Kathie je i za sve, otvori...
LIZ trga papir. Ukazuje se mala, jednostavno rezbarena
drvena figurica koja predstavlja enu ili djevojku.
FRANK (vie-manje ljubazno zainteresiran): Hej, pa tko
nam je to tu?
Za LIZ je to osobit trenutak.
LIZ: O, Boe. Kako je lijepa. Gledaj, mala curica... je li je?...
(Opet se ne moe suzdrati i zaplae.) Kako je lijepa...
je li je Annie izabrala? Kako je lijepa...
1.17.
CAROL: Jednostavno uvijek biti kod kue i toka. Ne otputovati nikad. Ne napustiti zemlju, nikad, nikad, ak ni
grad. Dobivati dobre poslove. Ostati trudna. Raati
djecu. Najbolje dvoje ili troje. (Kratka stanka.) Isfurati
auto iz garae. Ufurati auto u garau. I toka. (Kratka
stanka.) Tako bi to bilo. Tako bi to bilo.
1.18.
LIZ: Kako je lijepa... je li je Annie izabrala? Kako je lijepa...
(Jo jednom zagrli Carol.)
FRANK: Ludilo. Netko ju je stvarno izradio svojim rukama... i s takvim stvarima igraju se oni u...
168 I

KAZALITE 43I44_2010

LIZ: Kako emo je zvati?

MARTIN: Hm...
LIZ: Hoemo li je zvati Annie?
CAROL: to, Annie? Ne, ne, ne moemo je zvati Annie,
Annie je... Annie.
Kratka stanka. Svi razmiljaju.
MARTIN: Abeni, ha, hoemo je zvati Abeni? Zvui malo
kao Annie, ali je neto drugo... Abeni.
LIZ: Abeni? A to neto znai?
MARTIN: Abeni. Pojma nemam, zvui lijepo, uvijek mi je
lijepo zvualo...
FRANK: Ili Abeni-Annie. Ili Annie-Abeni.
MARTIN: O.K., moe, ha, Carol, moe? Annie-Abeni.
LIZ (malko sveano): Annie-Abeni ne znam, ili radije
moda samo Abeni? Dobro dola.
LIZ stavlja figuru na nizak stoli. Pored nje lei Peggy
Pickit lutka koju je CAROL ve spominjala.
LIZ: Sad sve moe dobro vidjeti i uti.
Igra promijenjena glasa: Peggy Pickit pozdravlja drvenu
lutku.
PEGGY PICKIT: Haj, Abeni, haj, ja sam Peggy, Peggy
Pickit, ba je lijepo to si dola. (Kratka stanka.) No,
i to si danas radila?
ABENI: Pa u stvari nita posebno najprije su me zamotali u stari papir, onda strpali u torbu, torbu su potom
stavili u auto pa najprije u jedan avion, onda u jo
jedan avion, onda u jo jedan avion i onda sam se
nala tu. Haj.
Kratka stanka. LIZ ponovno govori svojim glasom.
LIZ: Toliko ste mi nedostajali. Pojma nemate koliko ste mi
nedostajali. Bili ste strano daleko, strano daleko.
1.19.
CAROL: Kako su samo, mislim, oni to svoje odvrtjeli kao
po pagici... posao, auto, kua, dijete... (Kratka stanka.) S tolikom samorazumljivou. (Kratka stanka.) A
onda se ona obruila na njega. Ne prestajui i ne prestajui urlati na njega. (Kratka stanka.) Ispekla je
kruh, svje kruh, kako bi proslavila na povratak.
Mirisao je boanski.

CAROL (s hinjenim prijekorom): Hej... pa htjeli ste nam

doi u posjet, na aerodromu ste rekli da ete nas
posjetiti, i to malo prije nego to smo trebali proi kontrolu, malo prije nego to si poela tuliti.
LIZ (smijui se): Da, da, to je tono, zar ne, Frank, rekli
smo to i htjeli smo to...
FRaNK: Htio sam to sve vrijeme... ma, za mene bi to bilo...
sve vrijeme sam mislio da u ili da emo, jer ako,
mislim, neemo mi...
LIZ: Ali onda sam ostala trudna, a s djetetom...
FRANK (slegne ramenima): Dijete... nezgodno je to kad
ima djecu...
LIZ: Nije jednostavno putovati s djetetom ve i zbog cijepljenja pa zna protiv ega se sve treba cijepiti, ima
cijela lista...
CAROL (smiruje situaciju): Ma da, ali to s cijepljenjem...
LIZ: uta groznica, malarija, tifus, hepatitis A, hepatitis B.
Protiv svega toga treba se cijepiti...
CAROL (eli relativizirati opasnost od zaraze): Ma da, ali...
MARTIN: Jasno, jasno, treba se cijepiti ili bi se trebalo, ba
malu djecu... i sami smo cijepili kad smo imali cjepiva
i kad nam, ako i kad smo ga imali, nije propalo jer ga
nismo uvijek mogli drati na hladnom...
CAROL: Da, ali uglavnom se radi o tome gdje i kako ovjek
ivi... ja se nikad nisam cijepila protiv hepatitisa B, ini
mi se, zar ne?
1.20.2.
FRANK: Nisu htjeli otii na pregled. (Kratka stanka.) Ni
jedno ni drugo nisu htjeli napraviti krvne pretrage.

1.22.
FRANK: Morali bi etiri tjedna u karantenu. Tko zna s im
dolazite. to sve unosite.
Smije se svojoj predodbi.
MARTIN: Ludo cijepljenje me gotovo ubilo, a onda, sve
to vrijeme, nije bilo ni jednog jedinog sluaja tifusa.
CAROL: Pa rekla sam: sve je to potpuno... svatko je posve
fiksiran na... ma, mislim, kao da je sve tako uasno i
strano, kao da se samo, samo... a ni jedan jedini
sluaj tifusa sve to vrijeme...
FRANK: A vidi: i naa Abeni je moda zaraena, ajde, ajde,
smjesta u karantenu...
LIZ se igra lutkama.
PEGGY PICKIT: Hej, hej, Abeni, jesi li bolesna? Ajde u
karantenu!
Kratka tiina.
FRANK (ozbiljno): Kako ste, mislim, sad kad ste se vratili?...
1.23.
MARTIN: Oboje su se malo udebljali, dobili na teini.
Mislim, nisu bili debeli, nisu bili izvan forme, vie:
otekli. I blijedi.
2.1.
Kratka tiina.

1.20.3.
CAROL: Da, ali uglavnom se radi o tome gdje i kako ovjek
ivi... ja se nikad nisam cijepila protiv hepatitisa B, ini
mi se, zar ne? (Martinu.) Ti si cijepljen protiv hepatitisa B? Jesmo li cijepljeni protiv hepatitisa?
MARTIN: Ne, ne, oni imaju pravo, jasno, jasno, cijepljenje
je potrebno, ali mene je tada ono cijepljenje protiv tifusa gotovo ubilo, barem je tako izgledalo...
FRANK: Hm, znam, znam, mnogima bude tako, ali... hej,
bolje i to nego tifus... (Kratka stanka. Kao vic.) Zapravo bi vas stavili u karantenu, morali biste etiri tjedna
u karantenu. Tko zna s im dolazite. to sve unosite.
Smije se svojoj predodbi.

1.20.1.
LIZ: Toliko ste mi nedostajali. Pojma nemate koliko ste mi
nedostajali. Bili ste strano daleko, strano daleko.

to da, ali su izgledali umorno. Ili kao da imaju brige.

Smravili su. Prije svega on: kao da boluje od neega.

1.21.
LIZ: Ni jedno ni drugo nisu izgledali dobro, pocrnjeli jesu,

FRANK: Kako ste, mislim, sad kad ste se vratili?...

(Stanka.) Kako je bilo?
MARTIN (smijui se): Strano.
CAROL (gotovo istodobno): Odlino.
MARTIN (smijui se): Strano.
CAROL (blago ga udarajui): Prestani! Prestani!
MARTIN (smijui se): Strano, bilo je strano, a kako bi i
bilo
CAROL posegne za MARTINOVOM rukom.
CAROL: Bilo je odlino.
2.1.2.
MARTIN: Svi se smiju. A ja sebi uzimam jo pia.
2.1.3.
CAROL: Bilo je odlino.
169

Svi se smiju zbog proturjenih izjava.

MARTIN (zajedno s CAROL): Ne, ne, zapravo je bilo lijepo,
stvarno.
MARTIN uzima jo pia.
CAROL: Ili strano? Ne znam.
Smjeka se. Isputa MARTINOVU ruku.
2.2.1.
FRANK: Pio je bre od drugih, ali to nije bio problem, uvijek je pio bre od drugih.
2.2.2.
LIZ: Prevario ju je s jednom od medicinskih sestara, ispostavilo se u jednom trenutku te veeri, u plau u kuhinji, kad smo u kuhinji ugrabile trenutak za sebe, mi
stare prijateljice, a i ona je njega prevarila, rekao je
kasnije, s kolegom, lijenikom iz Montreala, zvao se
Rob ili (izgovoreno francuski) Robert, koji je takoer
imao neto s onom medicinskom sestrom. Prije. S
medicinskom sestrom s kojom je onda petljao Martin.
Kasnije. (Kratka stanka.) Zapravo je veza bila unitena, potpuno unitena. (Kratka stanka.)
FRANK: Potpuna katastrofa.
2.3.
MARTIN (zajedno s CAROL): Ne, ne, zapravo je stvarno
bilo lijepo.
MARTIN uzima jo pia.
CAROL: Ili strano? Ne znam. (Smjeka se. Isputa MARTINOVU ruku.) Nismo svugdje bili dobrodoli.
FRANK: A ne?
MARTIN: No da...
CAROL (sa smijekom LIZ): Ma mislim, bilo je lijepo i
strano. Istodobno. Bilo je jednostavno teko. Teke
okolnosti. (Sa smijekom LIZ.) Ti ne bi mogla ni u ludilu...
LIZ (protestirajui): Zato... zato ne bih mogla ni u ludilu?...
CAROL (zna to zna): Ah, ma samo tako...
LIZ: Zato?
CAROL: Zbog pauk.
LIZ: Iiiii. Pauci. (Kratka stanka.) Veliki pauci?
CAROL: Pa rekla sam, za tebe to ne bi bilo ni u ludilu, zar
ne, Martine?
MARTIN: Veliki, veliki pauci. (Kratka stanka.) Stvarno veliki.
170 I

KAZALITE 43I44_2010

CAROL (smijui se): Veliki pauci.

LIZ (strese se na predodbu o velikim paucima): Iiiiiiii.
CAROL rukom oponaa puzanje velikog pauka koji se
pribliava LIZ i penje se po njoj. LIZ vriti, na trenutak gubi
kontrolu.
LIZ (urla): Prestani! Prestani! Prestani!
2.4.
MARTIN: Dizaster. (Kratka stanka.) Carol je svom snagom
oamarila LIZ.
CAROL udara LIZ.
2.5.
LIZ vriti, na trenutak gubi kontrolu.
LIZ (urla): Prestani! Prestani! Prestani! (Najednom pripito,
kao navijena, s mjeavinom fasciniranosti i gaenja.)
Iiiiiii... kao u onom filmu gdje se onaj estarom ubo u
uho jer mu je unutra ula nekakva ivotinjica, pauk,
kukac ili neto slino, a on ga ne moe izvaditi i stalno
uje kako mu pauk gmie u glavi, to nikad neu zaboraviti, a onda sebi estarom probija uho, a zapravo je
htio otkriti izvore Nila ili neto slino. To je jedini razlog, jedini razlog zbog ega nisam mogla otii tamo,
zbog pauka, eto, i zbog...
MARTIN (zadovoljan, pije): Pauci, zmije, komarci. A daljnja
lijepa tema su, dakako, zacjeljenja kod kojih je pask
sasvim druga pria koja, stvarno je tako kao to se
govori, naime, poree se negdje, a rana zacjeljuje, ali
ne do kraja, da poludi...
FRANK: Hm.
MARTIN: Ne zacjeljuje.
Kratka stanka.
CAROL: I grebe se i grebe se...
LIZ (s gaenjem): Grebe se?
MARTIN: Ve sam vidio i ovakve i onakve ohare, u
Brazilu, na primjer, ali ovi... (Kratka stanka.) Ovi su
stvarno bili veliki. Ovoliko... Pokae razmak otprilike
deset centimetara. Veliki. I debeli. Pokae razmak od
otprilike tri centimetra.
LIZ: Aaaah!
2.6.
FRANK: Ono pismo stalno je drala u rukama. (Trzne
usnama.) A na stolu su bile one dvije figure, drvena
figurica Annie-Abeni i Peggy Pickit.

2.7.
MARTIN pokae razmak otprilike deset centimetara.
MARTIN: Veliki. I debeli. Pokae razmak od otprilike tri
centimetra.
LIZ: Aaaah! (Prouava figuru na stolu.) Drvo je to, jasno,
lutku je netko izrezbario i vidi ovdje: plava vrpca za
kosu, lutka ima plavu vrpcu za kosu. O-ho-ho, ima
lijepu vrpcu za kosu, Annie-Abeni, a odakle ti, ha,
stvarno je lijepa...
CAROL: to je to, to to ima?
LIZ: to?
CAROL: Taj papir tu, to je to, slika?
LIZ: To... (smije se malo zbunjeno, malo ponosno.) To je
pismo.
MARTIN: Pismo? Od koga?
LIZ (nekako tajanstveno): Od Kathie.
MARTIN: Od Kathie za vas? Zgodno, zgodno
LIZ: Ne, ne, pismo nije za nas, pismo je za Annie.
2.8.
CAROL: Stalno je drala pismo u rukama, a on on je
malko trznuo usnama. Kao da mu je neugodno. Zbog
tog pisma njegove keri. Kao da mu je neugodno zbog
cijele situacije. Neugodno zbog ene. Neugodno zbog
djeteta. Neugodno zbog pisma. (Kratka stanka.) A i
bilo je neugodno. (Kratka stanka.) Nepodnoljivo.
2.9.
LIZ: Ne, ne, pismo nije za nas, pismo je za Annie.
MARTIN: Za Annie?! Zgodno, zgodno... mora nam ga
odmah pokazati.
FRANK: Ne, ne, mislim, bez obzira na pauke i komarce
recite iskreno kako je bilo? Kako je uistinu bilo?
2.10.
LIZ: Onda se ispostavilo da je Martin prevario Carol, s jednom tamonjom djevojkom, medicinskom sestrom, a
da je i ona njega prevarila, s jednim kolegom, lijenikom iz Montreala, koji se zvao Rob ili (izgovoreno francuski) Robert.
2.10.2.
CAROL: A onda eto blesae koja kae da je ona trudna.
2.10.3.
MARTIN: Oamarila ju je.

FRANK: Eto, ona nju oamari.

CAROL oamari LIZ. Stanka.
MARTIN: A Liz joj je vratila.
FRANK: A potom, nakon trenutka oduzetosti, Liz joj je
vratila.
LIZ uzvraa amar.
CAROL: Nisam mislila da e mi uzvratiti.
FRANK: Veer je bila totalna katastrofa.
2.11.
LIZ: Ne, ne, pismo nije za nas, pismo je za Annie.
MARTIN: Za Annie?! Zgodno, zgodno... mora nam ga
odmah pokazati.
FRANK: Ne, ne, mislim, bez obzira na pauke i komarce
recite iskreno kako je bilo? Kako je uistinu bilo?
CAROL razmilja.
CAROL: Drugaije. Drugaije nego to sam oekivala.
(Smije se.) Dakle, jednom sam se nou vratila iz klinike u kuu u kojoj smo stanovali i otvorila vrata, bilo je
ve jako kasno, bila sam strano iscrpljena, te veeri
sam obavila operaciju koja je trajala sedam sati, a
ena mi je na koncu umrla pod rukama, uinila sam
to sam mogla, meutim...
MARTIN razmilja bili je uhvatio za ruku.
CAROL: No da, nema veze, dola sam kui jako kasno,
otvorila vrata, a na naem kuhinjskom stolu sjedio je
majmun...
MARTIN (smijui se s nevjericom): Majmun na stolu...
FRANK (pod dojmom): Isuse...
CAROL: Da, pavijan, izgledao je kao pavijan, a ja... ja sam
sve vrijeme mislila otkud sad taj majmun, kako je
uao, zato sjedi na naem stolu... (Kratak pogled
prema Martinu.) Ne mogu se sjetiti gdje se ti bio te veeri... pojma nemam... Da, i jednostavno nisam znala
to u... preda mnom na stolu majmun, majmun zuri
u mene u mraku, a ja, ja... ja se jednostavno nisam
mogla maknuti, ni svjetlo nisam mogla upaliti...
FRANK (fascinirano i s gaenjem): Pavijan na kuhinjskom
stolu, blagi Boe...
MARTIN se smije.
CAROL: A onda sam skuila da tamo uope nije pavijan, u
mraku sam mislila da je na stolu majmun, ali na stolu
uope nije bio majmun, na stolu je bila gomila stvari
koju smo veer prije ostavili tamo, onako kako se ve
171

ostavljaju stvari na stolu kad je ovjek preumoran da

ih pospremi, pa kae, ajde, pusti to sranje gdje jest,
pospremit emo sutra, a idueg jutra nitko nita ne
pospremi jer se jednostavno nema vremena. (Kratka
stanka.) A ja sam mislila da je to majmun.
MARTIN frkne.
CAROL: Bila sam sigurna, sigurna, sigurna.
Kratka stanka.
FRANK: est godina. Vau! Mislim... trebali ste se vratiti
nakon dvije, zar ne? Ljude obino alju kui nakon
dvije.
MARTIN: Da. Nakon dvije. Tono.
FRANK: Ali vi...
MARTIN: No da...
FRANK: Vi... vi ste jednostavno ostali punih est godina.
Mislim, kako to?
MARTIN: No da... pa mislim, mi smo, eto, jednostavno
ostali neto due. (Komino se smije.) Ne znam.
Valjda nam se svialo, valjda nam se strano svialo.
(Pije.)
FRANK: Aha.
Stanka. FRANK iekuje iscrpnije izvjee, ali MARTIN
ne govori vie o tome.
MARTIN (prasne u smijeh): Da... a inae je bilo kao i drugdje: uta groznica, malarija. Hepatitis A. Hepatitis B,
kao to smo ve rekli. Cijela lista. Jebeno sranje. I
dakako... (Bespomona gesta.) Bolest svih zlih duhova. (Kratka stanka.) Umiru mnogi.
FRANK: Da, no da, jasno, jasno. Mislim, zbog toga ste i bili
tamo... zbog toga ste i otili. (Kratka stanka.)
CAROL: Zbog toga vi niste htjeli doi, lijepo priznajte...
LIZ: Ma ne...
FRANK: A da, je, je s djetetom, pa da, pa jasno...
LIZ: Ne...
FRANK: Je, je, kako takvo to prirediti djetetu... i to ono
ima od toga, to bismo mi onda imali od toga, tako je,
je, je, tako je, teta, ali tako je...
CAROL (preglasno, s previe energije): A ekaj, ekaj, to
ti misli, misli da tamo ne ive djeca?
2.12.1.
MARTIN: Malo preglasno i s previe energije. Bilo je to
moda malo preglasno.
1.12.2.
LIZ: Ispekla sam svje kruh, priredila malo povra, nita
komplicirano, nije mi se dalo dugo stajati u kuhinji.
172 I

KAZALITE 43I44_2010

(Kratka stanka.) Najprije sam mislila napraviti neto

afriko, ma glupost, glupost, a iskreno reeno i nisam
znala to... Prije svega, nisam sve vrijeme htjela stajati u kuhinji dok se drugi zabavljaju, dakle, ve sam
popodne neto onako nabacala u tavu. Neto to se
moe jesti i hladno. Celer, masline, kapare, groice.
(Kratka stanka.) Salata od ampinjona s parmezanom. I svje kruh koji sam sama ispekla, da to bude
kao nekakva gesta, da se proslavi povratak.
Jednostavno.
2.13.
CAROL (preglasno, s previe energije): A ekaj, ekaj, to
ti misli, misli da tamo ne ive djeca?
FRANK: Ma ne, ne, jasno, jasno, oprosti, jasno...
Kratka stanka.
CAROL: Oprosti, oprosti...
FRANK: Ne, ne, ima pravo, ima pravo...
CAROL: Svejedno, malo sam...
LIZ: Ma nema problema, nema problema.
FRANK: Vina? Jo vina?
MARTIN: Moe, moe. (Kratka stanka.) Odlino. (Kratka
stanka.) A Kathie sad ide u kolu.
FRANK: Je, je, sad e, poi e u kolu nakon ljeta. (Kratka
stanka.) Ali ve sve moe, mudrica mala, bucika
dobra, zna raunati, zna pisati.
MARTIN (ali se, sretan je s aom u ruci): to? Ve zna
pisati? Odakle joj to? Vas dvoje uope niste neko ludilo od inteligencije... (Franku.) Ti jo ni danas ne zna
itati ni pisati kako treba.
CAROL (ljubazno aljivo, moda ga je lupila u rebra): Tupan glupan! Ma daj, daj, dosta, dosta, mislim, sjajno
je to uz njega ja jo nisam popizdila...
LIZ: Napisala je Annie ovo pismo, moram vam ga proitati, evo, evo, sama ga je napisala... s pet, s pet, mislim.
(Smije se.) Koji put je se bojim.
FRANK: Mislim, pojma nemam, od mene to nema, to
imate pravo, u koli sam bio totalna nula, ali ona... ne
znam, ne znam, ona zna itati i pisati, mislim, samo
tako...
CAROL: Samo tako...
LIZ: Evo, tu je pismo, ona joj eli poslati svoju lutku, svoju
najdrau lutku, Peggy Pickit se zove, vi za takvu jo ne
znate, takvih, mislim, jo nije bilo kad ste otili, pogledajte vi to... nevjerojatno... sve od gume... pogledajte,
ajde, aha, aha...

PEGGY PICKIT: Hej, hej, Annie-Abeni, napisala sam ti

pismo.
ANNIE-ABENI: Napisala si mi pismo... a zato, ha, misli
da me tvoja pisma zanimaju, to u s tim pismom?
PEGGY PICKIT: Pa proitati ga, kozo glupa.
ANNIE-ABENI: Ali ja tvoj jezik ionako ne razumijem.
PEGGY PICKIT: Onda ti ga netko mora PRE-VES-TI, ti
aavice.

LIZ (zabavlja je to to se njezin mu najednom angairao): emo, mi emo, to je dobro...

FRANK (razdraeno): Ti, O.K., ti...
LIZ: Nije to prigovor... znam da ima druge i drugaije...
FRANK: Ti alje ja ne aljem, ali zato...
LIZ: Ma jasno, jasno, samo morate rei kome da sad
aljemo stvari, u ije ruke, tako da joj sigurno stignu...
FRANK (dobrog raspoloenja): A kako joj je? Kako joj je u
koli?

2.14.
MARTIN: Sve vrijeme drala je pismo u rukama. (Kratka
stanka.) A njemu je bilo neugodno. (Kratka stanka.)
Frank i dijete... ne vjerujem da je htio dijete. Ona ga je
htjela. I vjerojatno ga je svemu nauila. Mislim da ga
nije uope zanimalo, mislim da ga to dijete nije uope
zanimalo.

3.3.
CAROL. Nisam im mogla rei... nisam i nisam. (Kratka
stanka.) Htjela sam je povesti sa sobom, oh, da sam
mogla, ma nita ne bih radije od toga, nita...
MARTIN: Svo vrijeme drala je to pismo u rukama i govorila o svojoj keri, keri, keri, samo o keri, o neobino darovitom djetetu...

3.1.
LIZ: Mislila sam da e djevojicu posvojiti. Annie. I da e je
dovesti. Bila sam potpuno sigurna da e je dovesti.
(Kratka stanka.) A poslije se derala na mene: Ne
moe samo tako uzeti dijete, pa kako, mislim... ne
moe samo tako rei to je sad moje dijete, kako e
s djetetom preko granice, bez putovnice, bez...
CAROL (najednom vie): Ne moe samo tako uzeti dijete,
pa kako, mislim... ne moe samo tako rei to je sad
moje dijete, kako e s djetetom preko granice, bez
putovnice, bez...

3.4.
FRANK (dobro raspoloen): A kako joj je? Kako joj je u
koli?
LIZ (igra se s lutkama):
PEGGY PICKIT: No? No, i kako si?
ANNIE-ABENI: Dobro, dobro, hvala, a kako si ti?
PEGGY PICKIT: Oh, ja sam super, danas u spavati kod
svoje prijateljice Britt, moj tata kae da je Britt od plastike, ha-ha-ha, a za mene nije posve siguran jesam li
ili nisam i ja od plastike, ali, hej, ja mislim da smo nas
dvije od krvi i mesa. A ti?
ANNIE-ABENI: Ja? Ja sam od drva, netko me je izrezbario.
PEGGY PICKIT: Ne, ne, ne i ne, pa ti ima plavu traku za
kosu, ti nisi od drva, ti si isto tako od krvi i mesa.

Izmijenjena glasa, igra se s lutkama.

3.2.
LIZ (izmijenjena glasa):
PEGGY PICKIT: Hej, hej, Annie-Abeni, napisala sam ti
pismo.
ANNIE-ABENI: Napisala si mi pismo... a zato, ha, misli
da me tvoja pisma zanimaju, to u s tim pismom?
PEGGY PICKIT: Pa proitati ga, kozo glupa.
ANNIE-ABENI: Ali ja tvoj jezik ionako ne razumijem.
PEGGY PICKIT: Onda ti ga netko mora PRE-VES-TI, ti
aavice.

3.5.
FRANK: Suze. Suze bijesa. Trebao sam vidjeti. Ili: vidio
sam ih trebao sam vidjeti da e se pojaviti.
3.6.
CAROL: I onda ona stvarno odlui proitati pismo i stvarno nam ita to jebeno pismo.

Kratka stanka.
MARTIN: Annie se uvijek veselila vaim poiljkama
stvarno, hvala vam za sve to ste poslali...
LIZ: Ne, ne, mi kaemo hvala, hvala vam to ste nam omoguili da pomognemo.
FRANK: Slat emo, dakako, i dalje

3.7.
LIZ (kao):
PEGGY PICKIT: A za mene nije posve siguran jesam li ili
nisam i ja od plastike, ali, hej, ja mislim da smo nas
dvije od krvi i mesa. A ti?
173

ANNIE-ABENI: Ja? Ja sam od drva, netko me je izrezbario.

PEGGY PICKIT: Ne, ne, ne i ne, pa ti ima plavu traku za
kosu, ti nisi od drva, ti si isto tako od krvi i mesa.
Kratka stanka. LIZ odlae lutke.
LIZ: Mislim, sama je napisala pismo, bez iije pomoi, zar
to, mislim, nije... zar to nije super, a onda je spakirala
sve igrake koje joj eli poslati i njezinu najdrau
Peggy Pickitt.
CAROL: Peggy Pickitt?
LIZ: Tako se zovu...
CAROL dri plastinu lutku.
LIZ: A ja joj sve vrijeme govorim da je to glupost jer Annie
sigurno treba druge stvari, a ne tu plastinu lutku.
Moda je sad ve i prestara za nju, ali ona je svakako
eli poslati to je super, zar nije?
CAROL (pokuava plastinu lutku osoviti na stol, ali lutka
pada): Oh...
LIZ: Ne moe stajati sama, treba joj plastini stalak za
noge, vidi...
MARTIN (prekida je): Ali mi s njom trenutano nemamo
kontakta...
Kratka stanka.
LIZ (nasmije se, s nevjericom): to?
Kratka stanka.
MARTIN: Trenutano nemamo kontakta s Annie...
Kratka stanka.
LIZ: Nemate kontakta kako to? (Kratka stanka.) Nemate
kontakta. Pa to je zabrinjavajue.
MARTIN: Da, strano. (Kratka stanka.) Ali to se dogaa,
jednostavno ne moemo ni do koga, to nije razlog da
ovjek bude zabrinut. To se dogaa.
etvorka nekoliko trenutaka sjedi utke i razmilja.
MARTIN: Me ne, mislim, stvarno, to se dogaa. Shvaate
to nije razlog da ovjek bude zabrinut, nama je to
poznato, u est godina esto smo bili odsjeeni.
Razlog moe biti i u vremenu. U kii.
3.8.
CAROL: Annie nije bilo njezino pravo ime, nije se zvala
Annie, mi smo je samo tako nazvali... (Napravi smijean pokret usnama.) Nije puno govorila. Mogla je
govoriti, kojiput je neto i rekla, ali uglavnom nije
govorila nita. Nije imala vie od sedam ili osam godi174 I

KAZALITE 43I44_2010

na, pretpostavljam to ba i nije bilo lako procijeniti...

Bila je sama i nije joj bilo dobro, dakle, brinuli smo se
za nju, i tako... oito nije imala nikoga, nije imala novaca, a i odakle bi, nije imala obitelji... pa je konano
ostala kod nas. Prihvatili smo je, dakle, ne mi, ve cijeli tim, cijela grupa, iako centrala to nikako ne tolerira i
izrijekom odgovara od toga, ali to smo mogli, bila je
bolesna, trebala je lijekove, svakodnevno, redovito,
inae bi joj preostalo neto manje od pola godine ivota. Ili u najboljem sluaju jo pola godine. Uz lijekove
joj je bilo bolje, ali zastalno je nismo mogli uzdravati,
sve to kota, nismo joj tek tako mogli davati stvari i
nismo imalo dovoljno novaca, dakle, pisali smo prijateljima, Franku i Liz, na primjer, a oni su bili super,
fakat super, oni su preuzeli sve: trokove lijeenja i
prehrane. Stigli su novci, a onda su stigla i pisma. Hej,
Annie, kako si? Hej, Annie, i mi imamo ker, Kathie,
nadamo se da e je jednoga dana upoznati. Hej,
Annie, zamisli to se Kathie danas dogodilo.
LIZ: Hej, Annie, znam da jo ne zna itati i pisati, tek e
nauiti, ali eli li nam moda naslikati neto? Bilo bi
super.
3.9.
MARTIN: Razlog moe biti i u vremenu. U kii.
Kratka stanka.
LIZ (s aom u rukama): Pa ipak zabrinjava, zar ne?
(Kratka stanka. Odlui promijeniti temu.) Promijenili
ste se, naoigled, imate drugaiji pogled, izgledate
kao to izgledaju ljudi koji su neto vidjeli...
CAROL: Ne znam a kako izgledaju ljudi koji su neto
vidjeli, kako izgledaju? (Kratka stanka.) Ne mogu rei
da smo ba puno toga vidjeli... Zapravo i nismo izlazili izvan kruga bolnice. Ne moe samo tako ui u auto
i odvesti se nekamo...
LIZ: Ali imate u oima onaj izraz tamo, tamo daleko...
MARTIN: No sad smo opet tu...
LIZ: Ali taj pogled...
CAROL: No da...
LIZ: ... je seksi. Da, seksi.
MARTIN: Hvala.
LIZ: Molim. Youre welcome! Nema problema.
3.10.
MARTIN: Uvijek sam govorio da ne moemo preuzeti odgovornost. Situacija nije bila u naim rukama, nimalo.

Uvijek se moe neto dogoditi. I ne smijemo se vezati,

jer tada nastaju ovisnosti. I na jednoj i na drugoj strani.

otvaramo i zatvaramo, otvaramo i zatvaramo garana

vrata.

3.11.
LIZ: ... je seksi. Da, seksi.
MARTIN: Hvala.
LIZ: Molim. Youre welcome! Nema problema.
CAROL: Ali kao to sam rekla, puno toga ba i nismo vidjeli. (Kratka stanka.) Vidjeli smo znatno manje nego to
bi se oekivalo... (Kratka stanka. Smije se svojoj spoznaji.) Zapravo, najvie toga vidjela sam kad smo doletjeli kui.
FRANK: Nakon est godina...
CAROL: Nismo se ba kretali, na poetku jesmo, na
poetku smo jo i ili, ali potom...
FRANK (smijui se): Pa to je kao u...
MARTIN: Jednostavno...
FRANK (zaueno se smije): No da...
MARTIN: Jednostavno nismo... (Slegne ramenima.) Ne
moete si predstaviti...

3.12.
MARTIN: Stvarno je tako kao to se govori, naime,
poree se negdje, a rana zacjeljuje, ali ne do kraja,
da poludi...

Stanka. Promjena teme.

CAROL: Lijepa kua.
LIZ: S garaom. Vidjeli ste? Imamo garau. (Kratka stanka.) Grozno, zar ne?
MARTIN: Ja ne...
LIZ: Pa, garaa, to je, mislim, ono, zadnje od zadnjeg...
MARTIN: Zato? Moji starci su imali garau.
LIZ: Da, tono, i moji, a sad je imamo i mi, strano, zar ne?
FRANK: Nisam znao da si protiv garae...
LIZ: I u toj garai stoji auto i lee neke stvari, zimske gume, na primjer...
CAROL: Pa to je super, htjela bih imati garau... mislim, mi
nemamo ni kuu. (Smije se.) Sad ve bi i kua bila
o.k., ha?
LIZ: ... pa Frankova daska za surfanje koju vie nitko ne
koristi jer daskom za surfanje moe surfati samo
tamo gdje ima valova, gdje se valovi razbijaju o obalu,
a tamo gdje se valovi razbijaju o obalu opasno je za
Kathie, ona tamo ne moe plivati, pa zato za ferije ne
moemo tamo gdje ima valova i daska za surfanje ve
pet godina visi na zidu, iva zakopana: garaa kao
mauzolej za dasku za surfanje. Da. I svakog dana prizor garanih vrata, oh, Frank je ve kod kue, eno
tamo stoji auto, ili oh, Frank se jo nije vratio, auta jo
nema, uvijek lijepo vrata gore, vrata dolje, mislim, vi
ulaete svoj ivot kako biste drugima pomogli, a mi

3.13.
LIZ: I svakog dana prizor garanih vrata, oh, Frank je ve
kod kue, eno tamo stoji auto, ili oh, Frank se jo nije
vratio, auta jo nema, uvijek lijepo vrata gore, vrata
dolje, mislim, vi ulaete svoj ivot kako biste drugima
pomogli, a mi otvaramo i zatvaramo, otvaramo i zatvaramo garana vrata.
Kratka stanka.
CAROL: Katkad se pitam ne bi li bolje bilo ne bi li bolje
bilo da nikad nismo ni otputovali.
Kratka stanka.
LIZ: to? Ali zato... pa o tome su svi priali, tamo trebaju lijenike, trebaju sestre, a svi, svi su ostali, kao i mi,
tono kao i mi, samo vi niste... pa to je, mislim... pa to
je super, sjajno...
CAROL: Da, ne znam bi li tebi bilo super i sjajno kad bi...
mislim, mi, ili ja, govorit u samo o sebi, ne moram
govoriti za oboje... mi smo sad tu i nemamo nita,
apsolutno nita, nemamo kue, nemamo obitelji, trenutano nemamo ak ni posla dobro, sve se to
moe promijeniti, ali ja fakat ne znam to u tu, ne
razumijem to se zbiva, izgubila sam kontakt, moram
nadoknaditi posljednjih pet-est godina, pojma
nemam kako, to se jednostavno ne moe, ja to jednostavno neu moi... vie nita ne razumijem i iskreno reeno pitam se je li sve to vrijedilo, je li uistinu
bilo vrijedno...
LIZ: Ma je, je, pa vi ste...
CAROL: Ma jasno, pomogli smo ljudima ili smo im barem
pokuali pomoi, ali zbog toga te svatko ne gleda ljubazno i prijateljski, ne, ne, nije to tako, ne kau ti svi
hvala, hvala, mislim, i ne moraju, stvarno ne moraju,
ne radi se o tome, mi smo ljudima pomogli, a poslije
se oni meusobno kolju i pale jedni druge, i nas su
zamalo ubili, eh, a onda uvijek negdje sretne nekakvog mudrosera koji kae neka se mi lijepo jebemo
sa svojim dipovima i voki-tokijima jer se samo pravimo vani, jer e se zbog nas problemi samo jo nago175

milati, eh, to ti sebi treba predstaviti, zna! (Kratka

stanka.) Ima podruja na kojima ive samo jo djeca i
starci.
Kratka stanka.
LIZ: No da...
CAROL: Ne, ne, probaj zamisliti, stvarno probaj... Kao da
smo mi krivi... mi...
FRANK: Ma jasno...
LIZ: Ma jasno?
FRANK: Pa svatko zna da je to samo jedna od onih obligatornih mjera za stvaranje novih radnih mjesta.
CAROL: to?
3.14.2.
MARTIN: Ta misao ba i nije bila originalna i nismo je uli
prvi put. uli smo je ee.
3.14.3.
FRANK: Pa svatko zna da je to samo jedna od onih obligatornih mjera za stvaranje novih radnih mjesta.
CAROL: to? to, za Boga miloga?...
MARTIN: A daj, daj, daj.
3.13.4.
CAROL: Malo pripita, moda... da... ali minimalno...
3.14.5.
MARTIN: A daj, daj, daj.
FRANK: Pa to se zna, to se zna...
LIZ: to, ovaj?...
CAROL: A ne, ne...
MARTIN se smije.
FRANK: Cijele gradske etvrti pomagaa i dragovoljaca, i
oni se lijepo naviknu na stil ivota...
CAROL: Na kakav stil ivota, na kakav stil ivota?
FRANK: Ah, daj, automobili...
CAROL: Kakvi automobili?
FRANK: Kune pomonice, sobarice...
CAROL: Kakve kune pomonice? Reci, je si li ti... o emu
ti to pria?
MARTIN pije.
FRANK: Super raspoloeni pomagai i dragovoljci, koji s
kunim pomonicama i sobaricama provode najbolje
dane svoga ivota i uvijek imaju novaca u depu,
kupovna mo, kupovna mo, zna...
176 I

KAZALITE 43I44_2010

CAROL: Reci...
FRANK: A drugi...
LIZ: O emu ti pria? Pa ti nema blagog pojma...
CAROL: Pa ti nema blagog pojma!
FRANK: Pa o tome se stalno pie... to piu svi...
LIZ: Pa ak i kad bi...
FRANK: Kad bi to?
LIZ: Ma to su glasine, mislim, o tome moe priati ako si
bio tamo ili ako si roen tamo.
FRANK: A ma nemoj, novi kolonijalizam... dolazi odavde...
LIZ: Ako si roen tamo...
FRANK: Ili tako nekako.
CAROL: Ma sranje, sranje, totalno sranje...
FRANK: Dobro, dobro, utim, utim...
CAROL: Totalno sranje...
FRANK (smijui se): Od mene vie ni rijei!
CAROL: Totalno sranje...
3.15.
FRANK: A onda se ispostavi da je on nju prevario, s nekom
djevojkom ili medicinskom sestrom... I da je i ona
njega prevarila, s kolegom, lijenikom iz Montreala.
Koji se zove Rob. Ili (francuski izgovoreno) Robert.
3.16.
CAROL: Totalno sranje...
Kratka stanka. Svi se smire.
LIZ: Uistinu izgledate... drugaije, kao da ste promijenili...
CAROL jo uvijek razmilja o prethodnoj temi i najednom doista pobjesni.
CAROL: Iako jasno najbolji dani ivota jasno, najbolji dani ivota...
3.17.
MARTIN: Pogrijeili smo to smo otili. Ali dobro: tko zna
to bi od nas bilo da samo ostali ovdje. Nismo htjeli
djecu, nikad ih nismo htjeli, to je bila gotova stvar, u to
smo bili sigurni. Ali u drugaijoj situaciji... tko zna.
(Kratka stanka.) Ja nisam bio za to da je prihvatimo.
3.18.
CAROL jo uvijek razmilja o prethodnoj temi i najednom doista pobjesni.
CAROL: Iako jasno najbolji dani ivota jasno, najbolji dani ivota... (Kratka stanka. Najednom pone urla-

ti na MARTINA.) A ti si morao prtljati s onom svojom

malom frendicom, morao si, ha... A jesi li uope siguran da od nje nisi pokupio neto, ja ba ne bih bila
sigurna... (Kratka stanka.) A onda eto blesae koja
kae da je trudna. I da je dijete njegovo.
MARTIN: Kako trudna, kako moe biti trudna, to ja imam
s tim to je ona trudna?... Nisam ja tu nita, mislim,
zbog ega bi ona bila trudna?...
3.19.
FRANK: I onda se ispostavi da je on nju prevario, s nekom
djevojkom ili medicinskom sestrom, to nisam tono
shvatio, a i da je ona prevarila njega, s kolegom, s drugim lijenikom, iz Quebecka, iz Montreala, i da je taj
lijenik, Rob ili Robert, takoer neto prtljao s onom
djevojkom ili medicinskom sestrom. Prije. (Kratka
stanka.) S medicinskom sestrom s kojom je Martin
kasnije... (Kratka stanka.) I sad nitko ne zna tko se od
koga... moda... i nitko ne eli otii na pregled, nitko
ne eli testirati krv. Nitko ne eli znati. (Kratka stanka.) Totalno ludilo.
4.1.
MARTIN (s aom u rukama): Bijelac, turist s ruksakom,
upozna u Lagosu djevojku, Adisu...
LIZ: Adisu?
MARTIN: Adisu. Adisa je, misli, zapanjujue lijepa, toliko
lijepa da mu uistinu zastaje dah, nema rijei, izvan
sebe je. Ima osjeaj da su ona i on roeni jedno za
drugo, pokuava stupiti s njom u razgovor, pokuava
je nasmijati, zove je na ruak, alje darove, radi sve
to zna i moe, ali ona kae: Ma to je, Bundevice,
zove ga Bundevica jer ga je sunce luaki opeklo,
reci, to zapravo eli od mene?
CAROL: Ma to je, Bundevice, reci, to zapravo eli od
mene? Izgleda kao bundeva, zna li to?
MARTIN: A on kae: Adisa, mi smo roeni jedno za drugo,
ti si za mene poput privienja, ti si najljepe stvorenje
koje sam ikada vidio. A ona kae: Prestani, prestani,
Bundevice.
LIZ: Prestani, prestani, Bundevice.
MARTIN: A onda jo kae: Zar ne vidi to je?
to, to je?
Pogledaj, pogledaj moj jezik, bolesna sam, ozbiljno
sam bolesna, i umrijet u, i moja majka e umrijeti, i
moja sestra, i moja braa, svi emo umrijeti jer nemamo novaca otii lijeniku, a osim toga ovdje ni nema

dovoljno lijenika, nedostaju i kreveti i medicinske

sestre i bolnice i lijekovi, ali sve vie i vie ljudi obolijeva ponajprije zbog toga to nemaju pojma to se
ovdje zbiva i to nitko ne shvaa koliko e ljudi umrijeti ako se ovako nastavi.
Kratka stanka.
MARTIN: I tada turist s ruksakom odlui neto poduzeti.
Kupi avionsku kartu, odleti u New York, stane na ulicu
i govori, zaustavlja ljude, sve vie, sve vie ljudi, govori im to je vidio, pripovijeda o Adisi i o njezinu stanju,
pripovijeda o njezinoj sestri, o majci i bratu, i da im je
potrebna pomo, da neto treba uiniti, i sve vie ljudi
ga slua, najprije ih je nekolicina, zatim nekoliko stotina, pa tisua, zatim jo vie, i konano, konano
govori pred svim svjetskim dravnim glaveinama i
kae im: moramo neto uiniti. Moramo pomoi. I
sad... (Kratka stanka.) I sad se dogaa neto velianstveno. A to to se dogaa toliko je vano, toliko lijepo i za cijelo ovjeanstvo toliko znaajno... kao na
primjer onaj trenutak kad se ovjek uspravio ili kao
otkrie da zemlja nije ploa ili kao Francuska revolucija ili kao ukidanje ropstva... Dogaa se neto to je
zacijelo ovjeanstvo znaajno kao i otkrie penicilina
ili rengenskih zraka, izbavljenja ljudi iz Auschwitza ili
otkria arulje ili telegrafa. Stvari se poinju mijenjati,
za Adisu i za sve druge grade se bolnice, dolaze
lijenici, dolaze lijekovi, na tone, otvaraju se besplatne kole u kojime djeca ne ue samo itati i pisati,
nego i kako se zatiti od bolesti. I to se dogaa
potom? Potom se dogaa udo ostvareno zajednikim naporom svih naroda na Zemlji: ljudi vie ne
umiru. Bolesnima je najednom bolje. Ljudi, koji su jo
do maloprije mislili da nee doekati iduu nedjelju,
ustaju i poinju raditi.
Kratka stanka. MARTIN popije gutljaj.
MARTIN: I ovjek se vraa, vraa se Bundevica, opet ga je
sunce luaki opeklo, neto je stariji, ali inae izgleda
dobro, ak odlino, susree Adisu, ona jo malo kalje, ali inae joj je dobro kao to joj ve dugo nije bilo,
i ona veli: Bundevice, daj reci, spasio si svijet samo
da na mene ostavi dojam. Nevjerojatno: nemoj mi
rei da si spasio svijet samo zato da bi na mene ostavio dojam.
LIZ se smije. FRANK i CAROL takoer.
MARTIN: A on veli: Pa jasno, a to si mislila, tako je,
177

Adisa. Ti si najljepa.
A ona odvrati: To je bilo vrlo lijepo od tebe, uistinu
vrlo lijepo, i ja neu biti nezahvalna, ali iskreno govorei: od nas nee biti nita, imam drugoga.
A on: Kako to misli, ja kod tebe nemam nikakve
anse? Daj da barem poemo dva-tri metra drei se
za ruke...
Ne, nita od toga, kae ona.
A on: Zar kod tebe nemam nikakve, ni najmanje
anse?
A ona: Da, naalost, to je tako, tako je to, naalost.
Dovienja, puno hvala i svako dobro.
Smjekanje.
5.1.
FRANK: I onda se ispostavi da je on nju prevario, s nekom
djevojkom ili medicinskom sestrom, to nisam tono
shvatio, a i da je ona prevarila njega, s kolegom, s drugim lijenikom, iz Quebecka, iz Montreala, i da je taj
lijenik, Rob ili Robert, takoer neto prtljao s onom
djevojkom ili medicinskom sestrom. Prije. (Kratka
stanka.) S medicinskom sestrom s kojom je Martin
kasnije... (Kratka stanka.) I sad nitko ne zna tko se od
koga... moda... i nitko ne eli otii na pregled, nitko
ne eli testirati krv. Nitko ne eli znati. (Kratka stanka.) Totalno ludilo.
5.2.
CAROL (najednom pone urlati na MARTINA): A ti si
morao prtljati s onom svojom malom frendicom,
morao si, ha... A jesi li uope siguran da od nje nisi
pokupio neto, ja ba ne bih bila sigurna... (Kratka
stanka.) A onda eto blesae koja kae da je trudna. I
da je dijete njegovo.
MARTIN: Kako trudna, kako moe biti trudna, to ja imam
s tim to je ona trudna?... Nisam ja tu nita, mislim,
zbog ega bi ona bila trudna... (Pomalo iracionalno.)
Mislim, pitanje nije jesam li ja imao s njom neto to
nisam, ja s njom nisam imao nita, nego je pitanje tko
s njom nije imao nita, s njom su svojedobno svi imali
neto, svi, samo ja nisam, Rob jest, na primjer. (Oponaa je, zauen.)
Molim, Rob?
Iz Montreala.
Rob? Kada?
Prije nego to si ti s njim...
178 I

KAZALITE 43I44_2010

Ali ja s Robom nisam imao nita...

Ma daj, pa vidjela sam, vidjela sam, a prije nego to si
ti s njim, on je s njom, a tko zna, moda je on pokupio
od nje...
A ti od njega...
A ja od tebe...
Brzo to ide, brzo i jednostavno, tko zna!
5.3.
CAROL: Voljela bih djecu, stvarno bih voljela. Ali kad mi je
to postalo jasno, bilo je prekasno. Sad je prekasno. Ili
moda jo nije. Ali sad vie ne mogu, sad vie nema
nikakvog smisla. Gotovo je, prolo.
5.4.
MARTIN: Brzo to ide, brzo i jednostavno, tko zna!
Dugaka stanka. FRANK se nakalje, toi vino.
5.5.
LIZ: Najprije sam mislila napraviti neto afriko, kakva
glupost, iskreno reeno, ne bih ni znala to... Ali pravi
razlog je to nisam htjela sve vrijeme stajati u kuhinji
dok se drugi zabavljaju, dakle, ve sam popodne
neto onako nabacala u tavu. Neto to se moe jesti
i hladno. Celer, masline, kapare, groice. Pinjole.
(Kratka stanka.) I patlidane, dakako. Gotovo sam
zaboravila, naree ih na kockice, posoli, pusti
nekoliko sati da se ocijede, osui i ispri. Makne
patlidane iz tave, obrie je i pirja ostalo dok celer
ne omeka. Onda doda patlidane. I ocat. Prieka
dok ocat ne ispari. Potom doda sol i papar. (Kratka
stanka.) Salata od ampinjona s parmezanom.
(Kratka stanka.) Svje kruh. Neka vrst geste. (Kratka
stanka.) Mirie boanski. (Kratka stanka.) Sve to
moe jesti i hladno.
5.6.
MARTIN: Brzo to ide, brzo i jednostavno, tko zna!
Dugaka stanka. FRANK se nakalje, toi vino.
FRANK: Aha, a svejedno sam htio pitati... (Kratka stanka.)
Bez obzira to se trenutano... ne kontaktira... kako
dalje s novcem, mislim, mi jednostavno aljemo dalje
ili?... (Kratka stanka.) Mislim, to to ste se vratili ne
mijenja nita to se... to se situacije tie, mi i dalje
aljemo stvari, evo, ovo pismo od Kathie, na primjer, i
lutku Peggy Pickit...

LIZ: Ne zna ni kako izgleda, proizvodi se tek nekoliko godina, totalno ludo, vidi, to su takve lutkice, a odjea je
od gume ili od lateksa, ludo, zar nije, to se sve s tim
moe uiniti...
MARTIN: Dakle, zasad... zasad nita ne bih slao...
FRANK: A zato?
MARTIN: Nemojte zasad nita slati, nee stii barem ne
sada...
FRANK: A zato ne?
MARTIN: Pa zato jer...
LIZ: Dosad je sve stiglo, zar ne? Stvari su stigle, a pisma...
MARTIN: Da, ali trenutano... trenutano nema nikoga tko
bi... pretpostavljam.
LIZ: Nema nikoga? Pa mora biti nekoga...
MARTIN: Privremeno. Pretpostavljam. Valjda jo uvijek.
LIZ: to? (Kratka stanka.) A Annie?
MARTIN: Nije vie ilo, dolo je do... postalo je preopasno.
(Kratka stanka.) Nije vie ilo. Nitko nije dolazio, nitko
nije ni mogao doi, ceste su postale nesigurne... (Kratka stanka.) Mislio sam da vi to znate.
FRANK: Ne...
LIZ: A sada?
CAROL: Sada? to sada?
LIZ: to e biti sada?
CAROL: Ne znam. Ne znam. Ne moemo ni do koga.
MARTIN: Vjerojatno se nekoliko medicinskih sestara opet
prihvatilo lijenike skrbi...
CAROL (smijui se): Ali ne mora biti. Moe biti da su sve
unitili i poharali.
FRANK: A pa mislim... pa to treba...
LIZ: Pa to je nemogue...
CAROL: Znam...
LIZ: Ljude valja zbrinuti...
CAROL: Da, da...
LIZ: Ako ne dobiju lijekove onda je cijeli tretman...
CAROL: Znam, znam... (Kratka stanka.) Mi nismo mogli
nita uiniti, morali smo otii...
LIZ: Ali... ljudi...
CAROL: Spremali su se, htjeli su se meusobno...
LIZ: O Boe. (utnja.) A Annie?
CAROL slegne ramenima.
LIZ: to to znai? to to znai? (Kratka stanka.) Zato je
jednostavno niste poveli sa sobom, niste je smjeli
ostaviti...
5.7.
MARTIN: Stvarno je tako kao to se uvijek govori, naime,

poree se negdje, a rana zacjeljuje, ali ne do kraja,

da poludi...
5.8.
LIZ: Zato je jednostavno niste poveli sa sobom, niste je
smjeli ostaviti...
MARTIN: A kako, kako ti to zamilja...
LIZ: Kako ste je mogli samo tako ostaviti samu, jednostavno ste je prepustili sudbini, i to e sad biti s njom?...
CAROL: Otila je, nje nije bilo onog dana kad smo... moda je negdje postojao jo netko, baka, tetka, to ja
znam, pa uvijek je mogue da se odnekud pojave
nekakvi roaci...
LIZ: A tako, a ja sam mislila da nije imala nikoga... o kakvim ti to roacima govori, pa nije bilo nikoga, sam si
to rekao, samo jo djeca i starci, ovisila je iskljuivo o
tebi...
CAROL: Pa ne moe samo tako uzeti dijete, kako... ne
moe rei, eh, to je sad moje dijete, kako e s djetetom preko granice, bez putovnice, bez...
Kratka stanka.
LIZ (ita pismo): Draga Annie, ja sam dobro. A kako si ti?
(Kratka stanka. Bori se sa sobom.) Meni je dobro. A
kako si ti? (Ne moe nastaviti. Baci pismo pred sebe
na stoli.) I to u joj sad rei? to u joj sad rei?
CAROL: Kome?
LIZ: Kathie.
Kratka stanka.
LIZ: I to emo sad s tim?
Jo uvijek dri pismo u rukama. Pred njom su lutke.
LIZ: to emo sad s tim?
CAROL: Nemam pojma.
LIZ: Mislim, neto moram s tim. Pa ne mogu lutku vratiti
Katie. Mogu li? (Sve se vie uzrujava.) Da je bacim?
Mogu je jednostavno baciti...
FRANK: Priekajmo nekoliko dana...
LIZ: A zato bismo ekali, to emo ekati, ne vjerujem da
je jo iva, ali da, svatko se voli zavaravati.
Stanka.
5.8.2.
FRANK: Hej, nakon ohoho godina dao sam popraviti svoj
stari gramofon. Ne znam, mislim da je bio pokvaren
petnaest ili dvadeset godina.
179

Zatrese glavom u nevjerici da ta stvar jo moe

funkcionirati.
FRANK: Eh, mislim da su ovu plou nabavili jo moji roditelji.
Stavi plou na gramofon, moe biti neka stara snimka
Beach Boysa. Moglo bi biti i neto to pripada amerikom
pokretu za graanska prava, poput pjesama Petea
Seegera (We shall overcome) s koncerta u Carnegie
Hallu.
FRANK, LIZ, MARTIN i CAROL sjede utke, piju, moda
pue i sluaju pjesmu.

5.11.
CAROL: Rekla je da ne eli sve vrijeme stajati u kuhinji,
dakle, nekakve je stvarice bacila u tavu. Neto to se
moe jesti i hladno. Patlidane, celer, masline, kapare, groice. (Kratka stanka.) Pinjole. Salata od ampinjona s parmezanom. Svje kruh. Sama je ispekla
kruh. (Kratka stanka.) Mirisao je boanski.
5.12.
CAROL snano oamari Liz.
LIZ joj uzvrati istom mjerom.

5.8.3.
LIZ (postepeno sve uzrujanija): Svatko sebe voli zavaravati. (Kratka stanka.) Nemojte misliti da sam munjena...
samo zato to tu sjedim s pismom i lutkom svoje
keri. Nema se to ekati, to svi znamo, ako Annie ne
dobiva lijekove, ako redovito ne dobiva lijekove, o
tome se radi, je l, ako se nitko o njoj ne brine onda
nema nikakve anse, nema ni najmanje anse, krepat
e... a mi to tako nekako prihvaamo jer navodno nije
u naoj moi da tu ita promijenimo, mislim, ako je
moda kojim sluajem jo iva, a zapravo je ve sad
mrtva, mrtva, pa to je jasno ko pekmez, to vi znate jednako dobro kao i ja, to svi vi ovdje znate jednako
dobro kao i ja...
Zguva pismo, rastrga drvenu lutku i lutku Peggy Pickit
i baci obje u kut.
Svi na trenutak zastanu u pokretu.
CAROL snano oamari Liz.
LIZ joj uzvrati istom mjerom.
5.9.
MARTIN: Toliko se veselila. ak je i zaplakala kad smo se
sreli. Uistinu je bila... izvan sebe. Toliko je bila
uzbuena, govorila je previe, a pritom je bila tako
vesela, uistinu, brbljala je budalatine, od uzbuenja
je klepetala i klepetala samo da neto govori, i znala
je to, i rekla je to, bila je takva kakva je zapravo uvijek... kakva je bila i prije.
5.10.
CAROL snano oamari Liz.
LIZ joj uzvrati istom mjerom.
180 I

KAZALITE 43I44_2010

Nitko nita ne govori. Nakon nekog vremena:

CAROL: ao mi je. (Kratka stanka.) ao mi je. Oprosti.
Kratka stanka.
LIZ: Ne, meni je ao, oprosti. Oprosti.
ene pogledaju jedna drugu i zagrle se.
LIZ: Tako mi je ao.
CAROL: Ne, ne, meni je ao, stvarno, stvarno mi je ao,
nisam to smjela, oprosti mi.
Grle jedna drugu i plau.
FRANK: Jo pia?
MARTIN: Rado, rado...
FRANK napuni MARTINOVU au. Prieka hoe li se
ene razdvojiti, one se ne razdvoje. Nakon nekog vremena:
FRANK: Hoete li i vi? Biste li i vi jo popile?
LIZ (potvrdi plano.): Mhm.
FRANK (CAROL): Ti isto?
CAROL: Da, molim.
LIZ (gotovo da se mora nasmijati): Uasna sam, uasna
sam. (Opet plae.) ao mi je. ao mi je.
ene se konano razdvoje.
FRANK (pokua biti duhovit): Hej... a joj, a joj!
eka reakciju, reakcije nema.
FRANK: O joj, o joj, o joj... Ha?! Ludilo... i sve to zbog...
Kratka stanka.
LIZ (krajnje razdraena): Ne mora se sad truditi biti duhovit. Ne mora se truditi popraviti atmosferu.

5.13.
CAROL: Mirisao je boanski.
5.14.
LIZ (krajnje razdraena): Ne mora se sad truditi biti duhovit. Ne mora se truditi popraviti atmosferu.
FRANK: Hej... trenutak...
LIZ: Ti uope ne kui to se tu zbiva.
FRANK: Ne treba se derati na mene, to sam ti uinio?...
LIZ: Ti si u najboljem sluaju samo fiziki prisutan...
FRANK: Ma ekaj, ekaj, to ti je, ekaj?!
LIZ: Pojma, kui, nema blagog pojma...
FRANK: Moe li, molim te...
LIZ: ...ni najmanjeg, najmanjeg...
FRANK: Hoe li se prestati derati na mene...
LIZ: ... pojma ti nema o emu se tu radi...
FRANK: A ne?
LIZ: Ne kui, ne kui, ili ako kui, nije ti bitno, kui,
kui, nije ti bitno, ne misli misao do kraja, ti zna, ali
te uope ne zanima, tebe sve to uope ne zanima, ti
samo uvijek hoe biti duhovit, kui, ne kui...

Nastavlja urlati svom snagom.) Dijete je IZGUBLJENO! (Kratka stanka.) VIE GA NEMA. PA-PA! (Kratka
stanka.) IZGUBLJENO JE! PA-PA!
CAROL ustaje i donosi dvije baene lutke. Pokua ih
popraviti. Trai po ladicama njoj nepoznatog kuanstva i
konano pronalazi prozirni selotejp. Obje ene s prozirnim
selotejpom popravljaju lutke i ravnaju izguvano i potrgano pismo. To moe trajati.
FRANK: Ne mora se derati na mene. (Kratka stanka.)
Nita nisam uinio. (Kratka stanka.) I to mogu, ne
mogu nita to nije moja greka. (Kratka stanka.) Ne
mogu nita zbog onoga to se dogodilo, nitko tu ne
moe nita to nije moja greka.
Zvuk trganja selotejpa. Ravnanja papira. Mukarce gledaju utke i piju.
Na koncu je sve gotovo. Peggy Pickit, drvena figura i zalijepljeno pismo opet su na stolu.
Polagano tama.
KRAJ

Urla svom snagom na njega.

LIZ: Dijete!... (Kratka stanka.) Annie!... (Kratka stanka.
Nastavlja urlati svom snagom.) Dijete je IZGUBLJENO! (Kratka stanka.) VIE GA NEMA. PA-PA! (Kratka
stanka.) IZGUBLJENO JE! PA-PA!
5.15.
CAROL: Lijepa ideja, zapravo, svje kruh koji je sama ispekla. Jednostavno, fakat jednostavno. Mirisao je boanski. Ve kad smo uli. (Kratka stanka.) Rekla mi je
recept, vrlo jednostavno: 500 grama peninog
brana, 300 mililitara vode, pola kockice kvasca,
jedna ili dvije ajne lice soli. Napravi tijesto, ostavi
ga nekoliko sati u hladnjaku, najbolje osam sati, onda
ga stavi u zagrijanu penicu i pee 20 minuta na
otprilike 240 stupnjeva.
5.16.
LIZ: Ne kui, ne kui, ili ako kui, nije ti bitno, kui,
kui, nije ti bitno, ne misli misao do kraja, ti zna, ali
te uope ne zanima, tebe sve to uope ne zanima, ti
samo uvijek hoe biti duhovit, kui, ne kui...
Urla svom snagom na njega.
LIZ: Dijete!... (Kratka stanka.) Annie!... (Kratka stanka.
181

da tom izvoru ne moemo vjerovati. Znamo li, znate li

vi o Africi vie od onoga to nam mediji prenose u kliejiziranom, pojednostavljenom obliku?
R. Schimmelpfennig: U njemakim medijima Afrika nije
osobito prisutna, broj umrlih od ADIS-a i drugih bolesti u
supsaharskoj Africi ne predstavlja temu kojom bi se mediji posebno bavili. Godine 2008. u supsaharskoj Africi
ivjelo je 22 milijuna ljudi oboljelih od AIDS-a. Zna li itko
da postotak zaraenih u Svaziju iznosi 26 posto? Eto, toliko o masmedijima. Tko o toj temi u Njemakoj eli doznati vie, mora sam potraiti odgovore, na internetu, na primjer. Ali moj komad ne govori o tome da imamo medijski
samljevenu, tako rei skraenu predodbu. Svatko zna ili
moe znati to se odgirava u Africi. Do takvih informacija
moemo doprijeti, takvo nam je znanje na raspolaganju.
No, pitanje je doputamo li, to jest, elimo li se suoiti s
takvim znanjem, odnosno, prihvaamo li ga.
Oportuna, komotna rekacija na to bilo bi pitanje: A to
me se sve to tie?

Peggy Pickit vidi Boje lice dio je Afrike trilogije,

komad ste napisali po narudbi kazalita Volcano iz
Toronta. Kako se, dakle, stvari odvijaju kad europski
pisac pie komad o Africi?
R. Schimmelpfennig: Kazalite Vulcano htjelo je progovoriti o odnosu izmeu Afrike i Zapada, a sama tema
Afrike trilogije nadahnuta je knjigom Race against Time
Stepehena Lewisa, biveg UN-ova opunomoenika, koji u
njoj opisuje AIDS katastrofu u Africi. Kazalite Vulcano
pozvalo je troje autora, Christinu Anderson iz Sjedinjenih
Amerikih Drava, Binyavangu Wainainau iz Kenije i mene. Kako pisati o Africi? Binyavanga je napisao sjajan,
zajedljiv lanak pod naslovom How to write about Africa,
u kojem sustavno nabraja sve klieje i uvijeena miljenja
i o Afirici i o odnosu Afrike i Zapada. Meni je od poetka
bilo savreno jasno: komad se treba odigravati ovdje, kod
nas. U mom komadu govori se o Africi, ali to je europska
drama.
Glasoviti paradoks Niklasa Luhmana glasi: Ono to
znamo o naem drutvu, o svijetu u kojem ivimo, to
znamo, odnosno, doznajemo preko masovnih medija. S
druge pak strane, o masovnim medijima znamo toliko
182 I

KAZALITE 43I44_2010

R. Schimmelpfennig: Ja postavljam protupitanje: Je li

nam dunost poduzeti neto kad znamo da je ovjek u
smrtnoj opasnosti? Odgovor svatko mora pronai sam.
U drami Peggy Pickit susreu se dva para, prijatelji su,
poznaju se odavno. Frank je primarijus, Liz je ranije
radila kao medicinska sestra, oni vode udoban ivot, pripadaju gornjem srednjem sloju, ive u nekom veem
gradu zapadnoga svijeta. Drugi lijeniki par proveo je
est godina u nekom od afrikih kriznih podruja, vraa
se u bogat zapadni svijet koji im je postao stran. Kakvi
se ivotni koncepti, kakve ivotne lai razotkrivaju?

Liz zavidi povratnicima iz Afrike, ali to zvui prilino

kierski i sentimentalno, zvui i samokritiki, ali na
neuvjerljiv i neiskren nain. Liz, naime, kae: Vi riskirate svoj ivot, a mi otvaramo i zatvaramo garana
vrata. Pruati pomo Africi kao spas od brane dosade
i zasienosti blagostanjem?
R. Schimmelpfennig: Ali tono je to Liz govori: Liz se
brine o garai i o zimskim gumama, a drugi sebi postavljaju druga pitanja.
Carol, vrativi se iz Afrike, zbunjena je svojim starim prijateljima, kae: Kako su samo oni to svoje odvrtjeli kao
po pagici  posao, auto, kua, dijete. S tolikom samorazumljivou. Postavlja se pitanje: to je loe, to ne
valja kod takvih samorazumljivosti graanskih biografija?
R. Schimmelpfennig: Gledam na to drugaije. Naime,
Carol to uope ne smatra loim. Upravo suprotno. Carol je
zadivljena jednim ivotnim konceptom koji je propustila.
Ona bi vrlo rado ivjeti na taj nain.
Pripremajui se za pisanje, razgovarali ste s lijenicima
koji su radili za organizacije koje pruaju pomo podrujima ugroenim ratom, razgovarali ste s Lijenicima
bez granica.
R. Schimmelpfennig: Da, vodio sam mnotvo razgovora,
jedan od najvanijih mentora cijelog projekta bio je James
Orbinski, koji je za Lijenike bez granica pod najteim
uvjetima radio u Ruandi i kasnije dobio Nobelovu nagradu
za mir, a tu je, dakako, i nezaobilazni Stephen Lewis koji
je od 2001. do 2008. radio u Africi kao UN-ov strunjak za
AIDS.
(tip Berlin, Peter Laudenbach)

R. Schimmelpfennig: Pa jasno je, mislim. U svojim tridesetim oba se para odluuju na posve razliite ivotne
puteve. Ali ni jedan ni drugi par nije sretan.
U vaem komadu Zlatni zmaj radi se o sudaru razliitih
iskustvenih svjetova u okviru globalizacije. to vas
privlai tom clashu kultura i biografija?
R. Schimmelpfennig: Dinamit drame oduvijek se skrivao
u sukobu, borbi ili u supostojanju klasa. Shakespeareova
tema, recimo, uvijek je presjek drutva. Meutim, svijet se
promijenio. Dogaa se clash kultura, clash kultura je sredinja teme naeg drutva.
183

IMPRESSUM
KAZALITE
asopis za kazalinu umjetnost
Broj 43 /44 2010.
Godina izlaenja - XIII

UREDNITVO
eljka Turinovi (glavna urednica)
Iva Grui
Mario Kova
Lada Martinac Kralj
Ozren Prohi

LIKOVNI UREDNIK
Bernard Buni

NAKLADNIK
Hrvatski centar ITI
Basariekova 24
Tel. 4920 - 667
Fax. 4920 - 668
hc-iti@zg.t-com.hr
www.hciti.hr

ZA NAKLADNIKA
eljka Turinovi

LEKTURA
Jakov Lovri

TAJNICA UREDNITVA
Dubravka ukman

GRAF. PRIPREMA i PRIJELOM

AXIS-DESIGN d.o.o., Zagreb

TISAK
EDOK d.o.o., Samobor

OBJAVLJENO UZ POTPORU
Ministarstva kulture RH
Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba
Ovaj broj zakljuen je 15. prosinca 2010.

NASLOVNICA
Snimka iz predstave Kiklop. Snimio Jasenko Rasol