Professional Documents
Culture Documents
Franco Masonerija
Franco Masonerija
IZDAVA/Publisher
Naklada E. i
Crveni Kri 16, 10000 Zagreb
www.emilcic.exactpages.com, ecic@inet.hr
UREDNIK
Mr. sc. EMIL I
PREVODITELJ
SA PANJOLSKOG JEZIKA
Zoran Vernazza
RECENZENT
Emil i
Zoran Vernazza
LEKTOR
Martin Peterli
NASLOVNICA
Emil i
PRIJELOM KNJIGE
Editing by Emil i
TISAK
Printed by
"Ekoloki glasnik d.o.o.
Donja Lomnica
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i
sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 884887.
ISBN 978-953-7802-00-4
MASONERIJA
Naklada E. i
Zagreb, rujan, 2014.
ISBN 978-953-7802-00-4
Predgovor:
Frankov Kriarski Rat: Bog mora pobijediti! 9
Uvod.16
1. Masonerija i komunizam, 14. prosinac, 1946. ..19
2. Meunarodna politika, 4. sijeanj, 1947. ..23
3. Demokracija?, 5. sijeanj, 1947. ..26
4. Masonerija znak slobode, 5. veljae, 1947. ..29
5. Predaje o masonima, 1. oujak, 1947. .33
6. Velika tajna, 4. travanj, 1948. ..37
7. To je ono to se ne oprata, 16. veljae, 1949. .43
8. Otkrivena tajna, 2. oujak, 1949. ..49
9. Velika mrnja, 16. srpanj, 1949. ...54
10. Velika demokratska prijevara, 6. kolovoz, 1949. .59
11. Visoka masonerija, 9. kolovoz, 1949. ...63
12. Pod masonskom diktaturom, 19. kolovoz, 1949. .67
10
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
Masonerija i komunizam
14. prosinac, 1946.
Cjelokupna tajna u postupku koji se raspalio i buknuo
protiv panjolske sastoji se od dvije rijei: "masonerija i
komunizam". Meusobno su suprotstavljene, meutim obje se
bore za potpuno gospodstvo, a drugi u ovom sluaju odnosi
pobjedu nad prvom, kako se pokazalo kod organizacije
Ujedinjenih Naroda.
injenica je to koja ne moe biti prirodnija. Kao to
masonerije pokree manje politike sljedbe, komunizam koji
je vlastohlepniji oslanja se na politiku masa, spretno koristei
enju za drutvenom pravdom. Doim prva oskudijeva u
brojanom smislu tj. koliini, i dri da je ivot u tajnosti
njezino oruje, dotle druga raspolae s "petom kolonom", kao
jezgrom u tuoj zemlji. Osobna elja se oituje u spremnosti
masona da zaborave dogovor sljedbe o upregnua u kola
Moskve. Na svim skupovima OUN raspravljalo se o
prijedlogu Trygve Liea, masona 33 stupnja masonerije, da ih
se ne lii odjedanput slube u korist Moskve. Iza grubog
postupka Spaaka, takoer 33 stupanj, ali belgijske
masonerije, koji je u kumstvu sa Giralom, koji je opet 33
stupanj panjolske masonerije, nastupa Padilla, Meksikanca,
33 stupnja masonerije svoje zemlje u voenju nekih
zastupnika, koji su protiv nareenja svojih vlada bili odsutni
od glasovanja, to je oigledan znak mimo volje naroda i
dogovora meu nacijama i svog vlastitog ugleda postoji
tajna meunarodna mo puno opasnija i stranija od svih
oblika faizma koje smo imali, ili imamo, jer se sve odvija u
tajnovitosti, pod rukom graditelja i razgraditelja, koji sebe
hirovito i razmetljivo naziva demokratskim predstavnikom.
Nismo mogli otkriti te sitne prisnosti, jer nismo
prijateljski upleteni u ivote tih tuinaca, u njihove savjesti,
kada ludilo i tenje daju primjer za borbu protiv nae
Domovine, a obvezni smo ne naputati mjesto u obrani s
orujem u ruci, koje nam je Bog dao.
panjolski ustanak dogodio se protiv svih sramota i
gadosti, koje Republika utjelovljuje, za spas Domovine u
22
23
24
25
Meunarodna politika
4. sijeanj, 1947.
Ako hladnokrvno istraujemo kako je postavljena
bitka u meunarodnoj diplomaciji, u odnosu na pronicljivu
ustrajnost ruske diplomacije, protiv svoje volje prepoznat
emo siromatvo i nedostatak dosljednosti zapadnjake
politike. Dokazano ruilatvo sovjetskog reima s kraja prve
etvrtine stoljea nastavlja se na istoj uobiajenoj crti njihove
vanjske politike, bez ikakvog odstupanja i bez ikakvih unutranjih zapreka, ili skretanja s utvrene putanje prijanjih
vremena. Njihovi ljudi, proieni u revoluciji u zadnjih
dvadeset i pet godina komunistike stege, znadu da neuspjeh u
sebi donosi smrt, pa svoje tijelo i duu izruuju na milost i
nemilost i na izvrenje, kako im to nalae njihova drava.
Nasuprot toga mi vidimo samo nestalnost, prosjenost
i neodlunost. Dok Staljin ne treba savjete ni povjerenje, drugi
trpe promjenjivost i nepouzdanost javne potpore i bivaju
podvrgnuti kolebljivosti, spletkama i rovarenjima prevladavajuih politikih skupina, a esto puta su preputeni neprijateljima vlastite nacije.
Pri ocrtavanju tog poretka jasan primjer vidimo kod
velike amerike nacije, gdje se vidi rasprodaja vlastite pobjede
zbog neodlunosti i propusta vlasti da je preuzmu na sebe i s
njom upravljaju. Nedavno smo nazoili alosnom dogaaju,
koji se zbio na sastanku u Parizu i koji je amerikog ministra
trgovine stajao slube. Tada je popustljivost amerike politike
optuila samu sebe, tj. dok je njihov predstavnik pregovarao,
pojavio se drugi ministar uz znanje predsjednika i istog
razvlastio. Koje je rjeenje, u ovom sluaju, trebalo biti
normalno i najpovoljnije za britansko saveznitvo, a da ne
dopusti ponitenje ovlatenog otpravnika dravnog odjela, pa
ak i od samog predsjednika?
to se dogodilo iza kulisa? To trebamo razjasniti.
Vladavine naroda, kao stare apsolutne Monarhije imaju svoje
vrijednosti, svojeg Richelieua. Ve je u vrijeme oplakanog
predsjednika Roosevelta postojao ameriki Richelieu. U to
doba to je mjesto bilo utjelovljeno u osobi privatnog savjetnika
zvanog Harry Hopkins (17. kolovoz, 1890. 29. sijeanj,
26
27
28
Demokracija?
5. sijeanj, 1947.
Tuna predstava koju je Organizacija Ujedinjenih
Naroda nedavno prikazala svijetu i nazvala ju "sluaj
panjolska", kada se upozna njeno unutranje razotkrivanje, za
vanjskog promatraa izgleda sablasno - i taj sluaj ostaje
besmrtan za povijest. Ostavljajui na jednoj strani sve
injenice, koje su nedoputene, vodei rauna o tome kolika je
naa pozornost, upoznavi jedanput i iznova sve sudionike i
nedostatak sudske nadlenosti i povredu samih potpisnika
Organizacije, a takoer na vie mjesta i nepotivanje dunosti
samog tajnika i predsjednika Organizacije i nespojivost
mnogih lanova Odbora i Skuptine, zatim potpuno odsustvo
pravosudnosti u svim donesenim spisima, koji uklanjaju
vrijednost i ponitavaju usklaivanja, koji prijevremeno ili
prekasno provjeravaju postojanje drugih injenica oko tog
dogaaja - pred sobom imamo predstavu koja je navjetena
pod nazivom demokracija, pa najprije treba zapitati: gdje je
demokracija?
Postoji li sluajno u Rusiji, pod vladavinom diktature
sovjeta, za vrijeme protekle etvrtine stoljea, ili u Ukrajini, ili
Bjelorusiji, koje se tako prikazuju na umjesan nain, i gdje je
opepoznato da ne postoje niti najmanja osobna ljudska prava?
Postoji li u Poljskoj, ehoslovakoj, Bugarskoj, Rumunjskoj,
Jugoslaviji i tolikim drugim narodima pod strahovladom
komunistikih agenata? Koristi li se (demokracija) u drugim
nacijama, koje takoer imaju agente, gdje su vlade zasnovane
nasilniki, kroz pobune, a narodi ive pod diktaturom, i jesu li
one manje ili vie preruene?
Ako elimo istraiti podrijetlo i koritenje nedjeljivih
osobnih ljudskih prava i jedne velike veine koja se tamo
osporava, te zemlje trebale bi biti iskljueni iz Organizacije.
to vie promatramo njihovu samostalnost i neovisnost, potvruje se to vei stupanj njihove prividnosti. Koliku
neovisnost u miljenju imaju zemlje zaposjednute od
neprijateljske vojske, koja je, k tome, kod malih zemalja
nadopunjena i pomijeana s istom tom sovjetskom diktaturom,
gdje besramno doputaju provedbu sile?
29
30
31
32
33
34
35
Predaje o masonima
1. oujak, 1947.
Broura od Lequerica prikazana u knjizi generala
Berenguera sadri i donosi otroumno razmiljanje o suvremenim politikim zbivanjima i zato je vrijedna itanja, jer daje
zrelo razmatranje i poznavanje injenica o politikoj povijesti
panjolske, neobjavljenih sve do danas, i brojnim panjolcima
objanjava i osvre se na inozemne pritiske za mnogih
nemirnih godina, koji su izazvali povlaenje s vlasti don
Antonia Maura,3 u trenutcima kada ga je slijedilo jedno
mnotvo mladih, razoaranih u politiku, njega koji ih je
obmanuo s obeanjem naciji nudei nadu u napredak i red.
Tako kau injenice ispriane po Lequericau, otvoreno i bez
sustezanja:
"O tako tekom pitanju zanimljivo je upoznati jedan
odluan podatak, pa sam se prognanog suverena u proljee
1938. u Rimu usudio zapitati, s predumiljajem u slikovitom
obliku, a radilo se o Kralju Eduardu VII., je li propustio
savjetovati se sa efom konzervativaca, kako se tada vjerovalo
i nekima govorilo Ne, Kralj Eduardo mi nikada nije govorio
o neem slinom. Ja sam bio taj koji je, pritisnut tekim
okolnostima, prihvatio te mjere. Imali smo vijest, po kojoj je
pritisak iz inozemstva bio tako snaan, da se reim ne bi
mogao obraniti, i da bi se podigao ustanak. Tada smo se, da
bismo izbjegli poniavajuu nespremnost pred izravnom
vanjskom akcijom, u duhu konzervativaca pripremili i
dogovorili da sve izgleda kao neki unutarnji problem, te da se
smijeni vodstvo i brzo uspostavi vlast bez Maura."
Pritisak iz inozemstva, slabost sustava, strah od opeg
ustanka i odricanja od neovisnosti: s time bi se prethodno
otvorio jedan novi zlokobni i ponovni pritisak.
36
37
38
39
Velika tajna
4. travanj, 1948.
Paradoks meunarodne zajednice, koja se jedne strane
s punim razumijevanjem javno prikazuje sovjetske prijetnje i
nasrtljivu imperijalistiku politiku Rusa i suzdrljivost u
ponaanju panjolske, s druge strane pred itateljima nas
potie da otkrijemo uzroke tajni, kojima su u toj meunarodnoj lakrdiji poduprte zamke.
Dananje otkrie o razlozima opeg napadaja pred
oima svijeta, koji trpi panjolska i njezin sustav, po odluci
sovjeta i, budui da komunizam u naoj naciji nije uzalud
uniten, kada su usta ve zaslaena medom pobjede, pustivi
da se pokopa krema odnosno cvijet nae mladosti nakon
meusobnog sraza, - kasnije suzbijajui i zapostavljajui
divizije boraca, koji su na putu povratka u slobodu, Francuzi
namjeravahu uiniti najezdu na nau zemlju, na isti nain kako
se to danas ini s Grkom. Izgleda tono, i uzdamo se, da
javnost prepoznaje stanje poravnanja i proiavanja cijele
politike neprijateljstva, koje zemlje zapadne Europe u zadnje
dvije godine istiu prema naoj Domovini, koje jednako tako
neoekivano iskazuju potrebu za suradnju sa panjolskom,
bezobrazno je prozivajui i jo uvijek zastupajui stari koncept
o natranjakoj i glupoj panjolskoj, koja se moe besplatno
upregnuti u kola, koja imaju oblik vrijeanja i uznemiravanja.
Tako unutar naih granica ima onih koji na protukomunistiki
osjeaj pokuavaju odvesti daleko od nas samih i naeg
ponosa, ne htjevi rei da panjolska raspolae sama sobom, a
ne onako kako je oni s gnuanjem prikazuju.
Ne smijemo zaboraviti, da nije bilo komunizma, kakav
se iskazao u tim godinama, odnosno kao neprijatelj
panjolske, dakle, kao u onim trima prilikama (u 1934. g., za
asturijskog ustanka; 1936. g. pod vladom Narodnog Fronta
kao pokrovitelja crvenog ustanka, i godine 1945., kada se
preko francuske granice pokualo provaliti s partizanima i
teroristima, te zavesti komunistiki teror) nita drugo ne bi
izazvalo na Krini Put. On se pokuao ustoliiti u naoj
Domovini, i bilo je onih koji bi mu otvorili vrata, da na silu
prokre put, da bi se okoristili njihovim napadajima, te da
40
41
42
43
44
45
To je ono to se ne oprata
16. veljae, 1949.
Povodom predsjednikih izbora u Portugalu, njihova
stara masonerija namjeravala je sa sebe otresti tobonje
probleme i prikazati se u obnovljenom svjetlu i snazi i,
preustrojivi se za budunost, snano napasti susjednu dravu.
Pri stanju pozornosti vojske i uz dobro raspoloenje portugalskog naroda, odbaeno je rovarenje i uklonjeni su pokuaji i
napori da se jo jedanput pokua iskoristiti stanje ekonomskih
potekoa, koje trenutno vladaju u svijetu, i tada u mutnim
okolnostima stvoriti uvijete za udruivanje u savez s komunistima, te im predati zemlju, ne sumnjajui to da e pod
njihovom zatitom netko drugi ugasiti vatru i onda na tim
ruevinama izgraditi novu masonsku Republiku za sve.
to se dogodilo da je manevar u zadnjem trenutku
propao? Dvije sasvim vane injenice: prvo odbijanje dogodilo se radi vane injenice da je europska masonerija ula u
savez s komunistima i, drugo - jamstvo vojske da ne doputa
prodaju i izdaju Domovine. A jo vanije od svega jest ekati
da se ugrabi nova, povoljnija prilika, jer kako vrijeme prolazi
tako ni sila ne moe trajati vjeno.
Da je portugalska masonerija pojaala svoju djelatnost
- u naoj je Domovini poznata stvar. Od vremena naeg
Krinog puta, od tadanjih postupaka i nauma, koje su nazvali
"Iberijske doline", od tada oni povremeno kane potaknuti
panjolsku "brau" s ciljem unoenja nemira na naa
sveuilita, ili zlouporabiti prostodunost nae mladei, iako s
oskudnim ishodom.
U svezi Portugala masonski postupak je, u jednu ruku,
osnovan kao dio plana masonerije protiv panjolske. Ako je ta
masonska injenica bila lako prevladana, to ne znai da
moramo iskljuiti na alarm upozorenja, budui da to pokazuje
teinu i ozbiljnost krize, koju je u zadnjem desetljeu
nametnula europska masonerija, na elu s opasnim prijetnjama
koje predstavlja komunizam, ne odstupajui od svojih namjera
za uspostavom starih pozicija, i udruujui se u savez s
komunistikim krvopijama, kao to je to sluaj bio u Poljskoj,
46
47
usuuje govoriti. Admiral Darlan sporazumio se s Rooseveltom i sa sjevernoamerikom masonerijom, ali i prije amerike
odluke da ga iskoristi u Sjevernoj Africi, osoba imenom
Darlan bila je zapreka engleskoj koncepciji i njenom favoritu,
britaniziranom de Gaulleu, pa je europska masonerija naruila
njegovu likvidaciju. Nadmo Darlana, kojeg su podravali
Roosevelt i amerika masonerija, nije odgovarala interesima
europskih masona pod nadzorom Engleza, pa nisu sprijeili
fanatinu ruku koja mu je olako presuda. O tom masonskom
djelu se uti. Tako se dogodilo i amerika je masonerija to, bez
sustezanja, podrala. Ipak, od tada se izmeu dvije masonerije
otvorio ponor, koji nikada nitko ne e premosti. U amerikim
medijima ukorijenila se doktrina Monroea, a iz poslunosti
europska masonerija sada uvelike podupire ameriku i pada
pod njezinu stegu.
Jedna sentimentalna zgoda, prilikom smrti predsjednika Roosevelta, podsjea nas na masonsko ubojstvo francuskog
admirala. Zadnji posjet koji je nesretni predsjednik uinio prije
svoje smrti, poslije podne uoi svog odlaska, bio je onaj sinusiroiu rtvovanog admirala. rtva djeje paralize, kao to je
Roosevelt, bijae povuen ovjek i jednostavno su ga dovukli
na mjesto predsjednika Sjedinjenih Drava, a njegov zadnji
posjet bijae jadnom i bespomonom djeaku.
Lik razboritog i umjerenog masonskog monika
imenom Harry Hopkins, tajanstvenog privatnog savjetnika
predsjednika Roosevelta, vrlo bi mogao rasvijetliti taj odnos,
ali njegova osjetljiva priroda nije dugo nadivjela samog
nesretnog predsjednika. teta je da su njegovi zanimljivi
Memoari preutjeli epizodu kao to je ova, koji su za povijest
zadnjih godina amerike politike utoliko zanimljiviji.
Da smo se upoznali sa spletkama masona i nainom na
koji ih oni pokreu, lake bismo mogli razumjeti mnogo
drugih epizoda suvremene Europe, meutim, da bi smo ih
bolje objasnili trebalo bi ih ralaniti na pojedinane masonerije, po svakoj pojedinoj zemlji, i tako ih prikazati.
Kako je ovdje ve reeno, vjerujem da u britanskoj
naciji postoji petnaest milijuna masona, petnaest milijuna
poslunika pod tajnom stegom loa, kojima je engleski kralj
moni vladar, i premda ima parlamentarne predstavnike,
48
49
50
51
Otkrivena tajna
1. oujak, 1949.
Smrt generala Girauda i objavljivanje njegovih
Memoara u Francuskoj, u kojima se smjera na ubojstvo
admirala Darlana, izvreno dok je bio na slubi u Aliru, dalo
je povod za iznoenje na svjetlo dana velike tajne o tom
mranom zloinu francuskog ministra.
Uzbudljiv lanak vrsnog novinara Claude Lagardea,
koji je objavljen u Carrefouru i ponovno tiskan u broju od 26.
lipnja u panjolskom tjedniku Domingo, dao je panjolskoj na
uvid da je dotini razlog tog dogaaja aktualan jo od vremena
ratnog oduevljenja, ali mu nije posveena dovoljna pozornost.
Zahtjev, koji je nakon rata postavio ubojica, istakavi
svoje ljudske osobine i objavivi nepravilnosti koje su nastale
zbog urbe i tajnovitosti postupaka tog dogaaja, pretvoren je
u novi predmet s prilozima Girauda, ime je postao jednim od
najznaajnijih u suvremenom razdoblju, jer para jedra iza koji
se tajna brino uva.
Claude Lagarde nam sasvim nepristrano opisuje taj
sluaj:
General Giraud primio je poruku o ubojstvu Darlana
na dan 24. prosinca 1942. g., u sedam na veer. Njegov
ubojica zvao se Fernand Bonnier de la Chapelle. Giraud se
tada nalazio u izvidnoj posjeti, na granici Alira i Tunisa.
Vratio se u Alir, kamo je stigao 25. prosinca, u tri poslije
podne. Istog dana Bonnier de la Chapelle bijae osuen na
smrt i slijedei dan, taj mladi od dvadeset godina, pao je pod
zrnima streljakog voda.
Sjeanja generala Girauda odreena su za objavljivanje poslije njegove smrti, a osvrui se na tu injenicu, kae:
"Bilo je to nuno uiniti i bilo je to gorko iskustvo. Osobno
sam donio tu odluku (o smaknuu Bonnier de la Chapellea) i
odmah je zaustavljen interes za pritjecanje jasnih informacija."
Nije nikakva tajna da je taj atentat imao duboke i
dalekosene uzroke i da e francuska budunost zbog toga biti
izmijenjena.
Darlan je umro, a njegov je ubojica taj zloin platio
ivotom. Smatralo se da nema razloga za nabacivanje blatom,
52
53
54
55
56
Velika mrnja
16. srpanj, 1949.
Politika neizvjesnost belgijske nacije u prvom redu
donosi ono to se odnosi na meunarodne novosti i strpljivost,
kao i poniznost naroda, koji podnosi mranu diktaturu
masonerije, koja se i uz pomo masonske udruge uspela do
visoke moi i doepala svih sredstava stranake politike. Od
kada su liberalizam i demokracija u politika borilita poeli
ulaziti preko lea masonske zvijeri, iste nisu prestale iriti
svoja ticala u sva najutjecajnija podruja drutva, politike,
tiska, sveuilita, pravosua i krugovala, kao posebne ljubavi.
Masoni su bili prvi liberali i masonske dinastije stvaraju se u
vodstvima politikih stranaka, masoni su vlasnici najznaajnijih novina, masoni su brojni sveuilini profesori, a takoer
oni su i velikom veinom u laikim udrugama i raznim
ustanovama za slobodno obrazovanje; masoni su na visokim
stupnjevima u oblastima sudstva i na vanim su mjestima u
svim drugim dijelovima drutva, oni su vlasnici najvanijih
krugovalnih postaja pa su, dakle, i najzastupljenija veina u
svim okvirima u kojima djeluju.
Masonerija je utemeljila aparat za dosizanje kljunih
mjesta ministara, podtajnika i glavnih direktora, koji su u
liberalnim zemljama bili ukljueni u masonski lonac, a koji je
u politikom ivotu naroda postao nositeljem svega. Samo u
katolikim strankama, zvanim desnica, na taj nain nisu mogli
dominirati, ali su se neki masoni pokuali ubaciti i u njihove
redove.
ini se da je najezda masa na politiko polje s jasnim
drutvenim stavovima odmah bila unitena, pod rukom stare i
mone masonerije, ali oekivana izdaja i klasna borba, koja je
prethodila masonskoj moi, zatim njezin utjecaj na sudstvo,
mogao je tada prvo privui, pa pokositi glavne voe radnikih
stranaka. Tako je, preko krinke tobonje demokracije, masonerija ojaala svoju diktatorsku mo.
Svijet dobre vjere niti ne nagaa, i s razlogom, da bi
razumio uzroke skretanja s politikog puta koji ine da s
njihovim Monarhom upravljaju politike skupine liberala i
57
58
59
60
61
62
63
64
65
Visoka masonerija
9. kolovoz, 1949.
Otvoreno pismo koje je kardinal Spellman, nadbiskup
New Yorka, uputio gosp. F. D. Rooseveltu, prikazuje njegovo
povijesno protukatolitvo i u sadanjoj politici Sjeverne
Amerike na svjetlo dana iznosi aspekt sektaenja, u emu se
posebno istie Eleonora Roosevelt, kao osoba koja to potie.
Rijei koje je tim povodom uputio kardinal, ne mogu biti
jasnije. On ocjenjuje zakon Brendan, koji katolikoj djeci
uskrauje ustavnu jednakost s ostalom sjevernoamerikom
djecom, sramotan zakon, koji manjinsku djecu u SAD
nepravedno diskriminira, te na kraju pisma uznemirenoj
udovici objanjava: "Vae poznato protukatolitvo govori
samo za sebe; sjeamo se da ste vi na povijesnim stranicama
napisali da se ne moe eliminirati diskriminirajue elemente,
koji se neasni za jednu ameriku majku"
Tu se ne radi samo o jednom osobnom sluaju koji je
motivirao kardinalovo pero, nego o mnogo dubljem problemu
i ne nalazimo se pred izdvojenom injenicom jedne lude ene i
sektaice, koja je fobina pred katolikom vjerom, nego se
openito radi o sustavu koji preplavljuje dravu i kojem je
nepromiljena dama pravi ampion.
Za katolike predmet ima jo mnogo vei doseg, jer
asopis Life od 28. oujka, 1949. u krupnom planu, u boji,
objavljuje uveni portret predsjednika Trumana, okienog
svim masonskim znakovima, s glavom obavijenom aureolom i
bljetavilom s kuglom zemaljskom, te slovom G, inicijalom
rijei God (Bog).9 Portret je naslikala Greta Kenton i
namijenjen je Velikoj Loi San Luis, a u naem sluaju to je
znakovito. U slijedeem tekstu objavljenom u asopisu
Predsjednik Truman zauzima 33. stupanj koji mu je dodijeljen
u jesen 1945., nakon smrt Roosevelta, a Predsjednitvo SAD
nosi najvii stupanj, kakav su imali i njegovi prethodnici.
Washington, Monroe, Jackson, Polk, Buchanan, Johnson;
Garfield, McKinley, Theodore Roosevelt, Taft Harding i
9
66
67
68
69
70
71
72
73
Masonske urote
31. kolovoz, 1949.
Da je masonerija neprijateljska sljedba, u odnosu na
Katoliku Crkvu od koje je tijekom dva protekla stoljea
osuena, nema rasprave. Od 1738. g. kada je Papa Klement
XII. izrekao prvu osuujuu presudu protiv sljedbe, rijetki su
Pontifeksi koji ta izopenja nisu obnavljali. Enciklika
Humanum Genus velikog Pape Lava XIII. stalno obnavljana
od njegovih nasljednika, ne moe rjeitije govoriti. To je jedan
izvrstan analitiki i pouan dokument za sve katolike, koji ga
moraju itati i poznavati, zbog opasnosti koje masonerija
stvara za drutvo i narode, dobivajui proteklih godina sve
veu snagu, s materijalnim dobrima kojima napada suvremena
drutva i stvarajui plodno tlo za utjecaj na obrazovanje,
pravosue i promibu, koja se tako raspruje na sve nacije.
Masonerija do dananjih dana ni najmanje nije popravila svoj nauk nego je, ba suprotno tome, pojaala i poveala
svoje podvale i zlou, koristei se sredinom koja ju hrani i
opskrbljuje dananjim pogodnostima. Ako filozofski i sadri
racionalni nauk, njezin ateistiki duh, obiljeje tajnosti i
spletkarenja, praktini zloini i otvoreno neprijateljstvo na
katolitvo uzdiu ju u prvi plan osude od strane nae Svete
Crkve. Danas masoni trljaju ruke, vidjevi svoje suparnike
komuniste kako su od Bojih predstavnika na zemlji izopeni i
osueni, nastojei sakriti da je ova osuda koja je teka za
komuniste u ovom trenutku takoer teka i za ateiste otpale od
Kristove vjere. Isto izopenje vrijedi ve due od stoljea
protiv masona, licemjera i spletkara, koji su svojim prividnim
oblikom u suvremenom drutvu jo opasniji od komunizma,
koji nam prijeti.
Razmotrimo na trenutak mudrog Pontifeksa i njegovu
ocjenu sljedbe, koju u velianstvenoj Enciklici na iroko
moemo prelistavati. Ne radi se, dakle, o tumaenju naih
kriterija, ve o objavi djela jednog od najmudrijih i najslavnijih Papa, koji su postojali na zemlji.
Peti lanak Enciklike kae nam: "Zbog svrha i cilja
masonske sekte, kakvim smo ih razotkrili iz jasnih dokaza i
poznavanja razloga, njezinih zakona, obreda i komentara koji
74
75
76
77
78
11
79
Slobodno zidarstvo
11. prosinac, 1949.
Postoji praksa masonerije kojom tijekom vremena
porie svoju politiku djelatnost i svoju zainteresiranost za
djelovanje izvan loa, zaklinjui se ugledom i postignuima
pojedinih masona, prikazujui se bezazlenom i nepronicljivom, no u panjolskoj masonerija je uvijek ivjela u
tajnovitosti i u njezinim loama kovana je propast i izdaja
naroda, kao i pobuna protiv irenja namjera da ih se raskrinka.
To je uzrokovalo problem zbog kojeg nas narod pita: Je li
inozemna masonerija jednaka kao i panjolska, ili samo
panjolska masonerija pokazuje znaajke izdaje svoje
Domovine? Mogu rei da sam svaki put, kada sam aludirao na
inozemnu masoneriju i pokuavao obiljeiti njezine razlike,
primio na desetke pisama razliitih osoba sa sveuilita, koje
prividno dobro poznaju masoneriju i bore se protiv injenica,
tj. umanjuju vanost neprijateljstva prema drutvu u kojem
ivimo, govorei nam da lokalni masoni izvana ne dobivaju
podrku masonerije, koja bi tako panjolsku masoneriju
podupirala u njezinoj samosvijesti, a zbog ega zadnjih godine
podnosimo uvrede i ponienja.
Nema sumnje da bi, kada bismo o poretku stvari sudili
znanstveno i filozofski, masonerija pred dobrim katolicima
bila kanjena, bez obzira odnosi li se to na dio masonerije, ili
na njezinu ukupnost, jer tako proizlazi iz zakljuaka Enciklike
Apostolske Rimokatolike Crkve. Meutim, po pravilu, za
krivnju i zloin, ili za izopaenost, ima toliko stupnjeva
izvrenja osude kao i za moralnu osudu, koja se razumijeva i
ukljuuje. Jasno je da su zakoni i pravila, po kojima se masonerija ponaa, postali sveopi, ali provedba po ograncima, kao
i razliitost u odnosu na lanove, ukazuje na prilinu
raznovrsnost.
U svojim postupcima sveukupna masonerija poziva se
na "Majku lou", Englesku lou uzdignutu na prvo mjesto u
XVIII. stoljeu, pod vrstim vodstvom Ivana Teofila
Desaguliersa, pastora, filozofa i sektara, takoer sina od
pastora, koji je s cijelom obitelji prognan iz Francuske, koji je
svog sina odgojio pomou glavnih pedagoga tog vremena, i
80
koji je bio okruen najznaajnijim intelektualcima i pripadnicima engleskog plemstva, prihvaajui obiljeja kranskog
disidenta. Raznolikost koja je postojala unutar engleske
aristokracije, kao i njezin utjecaj na sva podruja djelatnosti u
zemlji, cijelo vrijeme, dovela je do umnaanja na pet milijuna
masonskih sljedbenika, koji na moralnoj razini utjeu na ope
stanje nacije. Razumljivo je da unutar tih milijuna masona, po
analogiji stvari, ima gospode, a i protuha, kao i u drugim
zemljama iste vjere i obiaja, gdje prevladavaju protestanti,
koji su skloni masoneriji.
Iz Engleske masonerija je prela na kontinent i meu
francuskim plemstvom eljnim odbacivanja jarma apsolutistike monarhije i potaknutim snobizmom, prihvaena je s
ushienjem, te se plemstvo u loama, zajedno sa slobodoumnicima svoga vremena, urotilo protiv nje, tako da se to je
mogue prije ustanovi srednja klasa trgovaca, i da bi se zatim
kroz duh jednakosti zanijekala aristokracija, bilo po krvi bilo
po inteligenciji, ime e se stvoriti stupnjevi vrijednosti po
kojima e se u nasljedstvu moni masoni razlikovati od
masona poslunika.
Masonerija je roena u nepokoravanju i otpadnitvu
od vjere i to je religijska injenica, koja daje objanjenje
svakoj nacionalnoj masoneriji. Protestantski neposluh,
predvoen i upravljan od samog engleskog Kralja (Henrika
VIII., u 16. st., prim. ured.), zavrio je pokoravanjem nacije
njegovoj besramnoj svevlasti i bijegom istunaca iz zemlje, a
ne nalazei prepreka u svome razvoju, to se nije dogodilo u
Francuskoj, niti u preteito katolikim zemljama, masonerija u
Engleskoj zaivjela je pod okriljem svojih zakona, openito se
hranei ateizmom i slobodoumljem ljudi bez vjere, te se tako u
njihovu drutvu stvaraju pridolice, koje kasnije postaju
preobraenici na masonstvo, pa zatim urotnici i napokon
zloinci.
U revolucionarnom slomu apsolutne moi monarha,
penjui se na svom politikom putu, masonerija u narodima
potie i provodi slobodarske pokrete i kada prevlada prvu
etapu pronalazi pripadnike ljevice i demagoge. Pri takvom
irenju masonerija se spotie o zabrinuti narod i zajednicu,
koju sljedba vidi kao idealan teren za spletkarenje u kojem
81
82
83
84
85
86
87
88
89
12
90
Vjeni neprijatelji
22. veljae, 1950.
Prikazana u obliku koji je neosporan, masonska
povezanost s glavnim poiniteljima naih domovinskih
nesrea tijekom posljednjeg stoljea oruje je s kojim se borila
da bi postigla uspjeh u komadanju naeg imperija, a kasniji
gubitak zadnjih kolonija, te propast Monarhije u sadanjem
vremenu, dovoljno su teka povijesna sudbina da ih panjolski
narod zamrzi i stigmatizira, i uz to dobro je dola ovogodinja
vrlo jasna osuda Pontifeksa,13 koju je o toj zlobnoj sljedbi
izrekao za sva vremena i protiv koje je izrekao najtee
prokletstvo koje Crkva primjenjuje za najvea zla, gdje je
objanjeno da jedan katoliki narod kao to je panjolski, u
kojem se u cijelosti ispovijeda istinska vjera u Krista, nespojiv
s udrugom koja izdaje velike ideale, koje narod ispovijeda, a
to je istinski Bog i ljubav prema Domovini.
S druge strane, ne postoji neka djelatnost niti udruga,
koja se s jasnom nakanom opire nauku i masonskim postupcima, kao to su preutne urote, koje svojim uasnim postupcima nastoje dohvatiti ono to ne mogu postii na polju asnog
nadmetanja.
Onaj koji se u nekim okolnostima borio s istaknutim
masonima u politici, znanosti, ili umjetnosti, ne moe ukloniti
mrlju sa svojeg imena i na kraju e ga masonerija proganjati i
osuditi, s podnoenjem svih tetnih posljedica. Kada osuuju,
u punom smislu tajno urujui, ak tovie po moralu i
pravednosti, oni zastupaju naela visoke etinosti utemeljena
na zakonu, vjeri i tradiciji naroda.
U takvom ozraju pravog neprijateljstva, masonerija
eli izmigoljiti i sklanja se u skrovita, koja su za njih pripremili stranci, vjerski otpadnici, kojima u zemlji zapravo slue
kao predstavnik za spletke i makinacije.
13
91
92
93
94
Zloini iz loa
19. oujak, 1950.
Povodom mog djela o masoneriji uoene su dvije
pojave: prvo, osobe koje poznaju ciljeve masonerije i njihovo
djelovanje u drugim zemljama ale se da smo djelovanje
strane masonerije prikazali samo djelomino, po nalogu
njihovih vrsnih lanova i, drugo, pokazujui nam vijesti u
asopisu jednog veleposlanstva, podsjeaju nas da engleska
masonerija nije ateistika ve kranska.
Ako se postavimo sukladno temeljnoj misli i moralu,
slijedei iste ciljeve i jednaka pravila i propise, onda sve treba
sustii kazna i naim itateljima trebamo ustanoviti da je
masonerija najopasnija kada je obuena u janjeu kou i
ispravna i skromna u svom pojavljivanju. Dovoljno je da netko
osnuje tajnu sljedbu i da je ista osuena od Crkve, pa da ju
smatramo odvratnom, u to nitko ne sumnja, jer su postupci
jedinstveni u svim loama i visoki stupnjevi posjeduju velike
tajne i kasnije, u odnosu na nie stupnjeve, kroz vie kunje i
napredovanje dosegnu apsolutno povjerenje. Takoer je
neporecivo da poslunost prema viim stupnjevima u loi
obvezuje sve lanove, a usprkos naputcima ispovijedane vjere,
vlastitoj savjesti i interesima Domovine - oni iskazuju prijekor
i s obzirom na poredak provode uzajamnu pomo meu samim
slobodnim zidarima, protiv naela jednakosti i pravednosti.
Povijest pokazuje da mason ne moe otkazati poslunost
naredbama iz loe o kojoj ovisi i da neposluh u teim
sluajevima znai da se masonerija obvezuje na progon i
kaznu do izvrenja pokornosti, a tijekom vremena isti biva
prokuan kroz lanac masonskih zloina, koji u svojoj
sveukupnosti zapravo ostaju nekanjeni.
Dobro, a sad: Poznajemo li masone i tajnu svrhu
masonerije? Ako, dakle, kao to znamo, postoje oholi masoni i
masoni statisti, pa istu odgovornost nije mogue pripisati
novacima na prvim stupnjevima i onima na viim stupnjevima,
koji imaju pristup veim tajnama. Iako unutar mase s niim
stupnjevima ne moemo svima pridavati jednaku odgovornost,
onima koji tek ulaze u lou gdje se ve bore vienije osobe
95
96
97
98
Stupnjevi i kunje
26. oujak, 1950.
Meu masonskim djelatnostima ne postoji niti jedna,
koju bi braa sakrila bolje od vlastitih zloina. Kada se u
nekom glasilu razvije ta tema i kada se s nepobitnim svjedocima dokumentirano prikae smaknue, obavljeno do kraja po
nareenju loe, masonerija na to odgovara zavjerom utnje a
da ni ne pokua opovrgnuti teke injenice kojima ih se tereti.
Kada se najizravnije prikae vanost predmeta, tada oni s
prezirom nijeu postojanje takvog zloina, okrivljujui drugu
stranu da iznosi izmiljotine onih koji ih blate, a kada u nekoj
prilici pokuaju zamagliti injenice na svjetlost dana izlazi
prava djelatnost masona. Brane tezu da ukoliko bi neki mason
i poinio zloin, ne bi trebalo da cijela odgovornost zbog toga
padne na sljedbu, jednako kao kada bi sveenik koji bi poinio
zloin odgovornost pokuao prebaciti na cijelu Crkvu, kojoj
pripada.
Sustav je to koji je oigledno djelotvoran i spretan,
dakle, injenice ostaju dok traju komentari, ali lukavim
raspravljanjem i pretjeranim izvrtanjem ispada da masonski
zloin i nije tako opak i da se likvidacija, bio to mason ili ne,
ne vri po tajnom nalogu sljedbe, zbog ega bi masonerija,
inae, mogla biti osuena. Uspostavljen je takav sustav i on se
tijekom godina stalno ponavlja.
Odluka ne e promijeniti stranu s koje masonerija u
izvrenju zloina nastupa, ali unutar svojih djelatnosti nastaviti
e izgledati kao izdajnika i u svoj biti neposluna i djelovat e
po naredbi i u interesu viih ciljeva, koje joj odreuju njezini
upravitelji.
Da sluajnost ne moe biti uestala pokazuju nam
injenice po prirodi stvari, a budui da masonerija zloupotrebljavaju situaciju, reakcije drutva nadmauju sva predvianja,
to zavrava tako da na dno baca sve lukavtine loa.
Obavezna je i osnovna stvar kada netko napravi zloin
takve prirode, i jo puno vie kada se radi o smaknuu koje je
dobro pripremljeno i to, od osobe za koju bi tako to bilo
nezamislivo, iz masonske visoke hijerarhije, da tamo gdje
nedostaje trag izvrenja zloina, o tome se ne obiava pisati,
99
100
101
102
103
104
Povijest masonerije
2. travanj, 1950.
Raspravljajui, u povijesnom smislu, koje je godine
masonerija ula u nau zemlju, biljeimo da je to prva treina
XVIII. stoljea, kada je u nazonosti jednog meunarodnog
skupa odreeno samostalno nastupanje jedne loe u Madridu. I
bez povijesnog istraivanja raieno je i utvreno da je
masonerija u panjolsku ula u godini 1728., preko Filipa
Whartona, prvog i zadnjeg vojvode od Whartona, koji je iz
svoje zemlje izgnan i koji se u slubi Burbona obreo u
panjolskoj.
Dvije knjige, napisane u Engleskoj, prikazuju nesretan
ivot ove znaajne osobe, a u pozadini svega je jedan beskrupulozni pustolov:
The Life and Writings of
Phillip late Duke of Wharton,
London, 1732., i drugi naslov
Phillip Duke of Wharton,
god. 1913.
Prema povjesniarima
bio je oaravajua i ohola
osoba, crvenokos i kosa mu je
u velikim uvojcima padala
preko ramena, plavih oiju i
ponosnog pogleda, naoit i
zavodnik ena, irokogrudan, rjeit i obrazovan, te se kao
takav prikazuje uzornim drutvenim likom s poetka XVIII st.
S druge strane iste medalje nalazi se pak osoba s velikim
nedostatcima; njegovo neogranieno astohleplje, cinizam,
sklonost piu odveli su ga u nelojalnost i raskalaenost.
U zanimljivom opisu iz tog vremena, koji nam je
stigao u ruke i koji zadovoljava radoznalost o toj osobi, koja
ak i za engleske pojmove prebrzo zatvara svoj ivotni put, o
osobi koja jadna siromana i prognana umire meu redovnicima jednog samostana i u svojim zadnjim trenutcima u
molitvi prihvaa Katoliku Crkvu.
105
106
107
108
109
Progoni vjere
9. travanj, 1950.
asopis L'Osservatore Romano u jednom broju pie o
Crkvi i masoneriji, a autor je nastavnik teologije iz Vatikana
imenom Cordovan, koji je nedavno preminuo, a koji je po
ovlasti Svete Stolice i po vlastitoj teolokoj sposobnosti
odluno prosvjedovao protiv vijesti koje krue i njihova
zahtijevanja povezanosti izmeu nepomirljivih suprotnosti,
emu je uzrok bilo otkrie vjeitog neprijateljstva masona
prema veri i Crkvi, a to je ugledni otac Mariano Cordovan u
uglednom asopisu opisao.
Na svjetlo dana izila su takva miljenja, koja nastoje
ukloniti posljedice djelovanja masonske sljedbe, prikazujui je
manje-vie kao bezopasnu druinu, koja ne zasluuje izopenje i osudu, oko ega Katolika Crkva nastoji. Ali Crkva se u
svojoj beskonanoj mudrosti pridrava svojih propisa, kanona
br. 684 i 2335, i masoneriju osuuje na izopenje i svemu
tome daje ime i pravi smisao, bez obzira na razlike u obredu,
te katolicima na taj nain prikazuje da ne padaju u obmanu
vanjskog pokazivanja sljedbe i da u svom neznanju ne budu
dovedeni do toga da ne razlikuju to znai biti katolik ili
mason. Neke loe, s obzirom na razliitost osoba u njima, u
uvjetima mira u kojima se odvija politika, ili zbog raznih
drugih razloga, ne izgledaju neprijateljski nastrojene naelima
katolike vjere i njihovi ciljevi svode se na zabavu i puke
plesove, te razne svjetovne aktivnosti bez nekih posebnih
posljedica, ne elei kazati u kojem obliku organizacije rade i
zbog ega su izuzeti i stavljeni pod crkvenu zabranu, odnosno
interdikt i izopenje. Crkva, kako je dobro rekao talijanski
teolog, ima sadraj Boanskog nauka, koji je objavljen od
Boga, i povezanost ivota s uvjetima vjenog spasenja. I po
tim bitnim sastavnicama ne moe biti sporazuma bez potpune
odanosti.
Svi progoni koje je Crkva pretrpjela od javne vlasti u
zadnja dva stoljea iskljuivo su djelo masonerije i njezinih
sljedbenika. Danas komunizam daje usmjerenje za nasilje i
progonstvo Katolike Crkve, a pozornost svijeta ne uklanja
posljedice u stalnom i obnavljanom djelovanju oznaenog
110
111
112
Protukatolika masonerija
16. travanj, 1950.
O masoneriji se puno govori, a malo je zadravanja na
njenom prouavanju i analiziranju. Masonerija ima jednu
javnu i poznatu stranu, koja se vidi u pravilima i asopisima i
drugu skrivenu, ija tajna se uva sa snanim i tekim
prisegama i prijetnjama. Zato, kad se govori o masoneriji,
treba doi do neospornih injenica o njenoj povijesti, ili o
napisima i ispravama, koje su slubene i po kojima se loe
poznaju, a taj predmet je ispremijean i zbrkan i u njemu se
uplie idovska literatura i stvara jednu iskrivljenu religiju,
koja oponaa ritual s bogoslujem iz hrama, s pregaama,
svijenjacima, oltarima i raznim obiljejima.
Sve ovo je razlog da se mnogi upitaju: to je
masonerija? Jedan filozofski sustav, novi moralni poredak,
jedan politiki postulat, ili jedna dobrotvorna udruga?
Moemo utvrditi da u svemu tome masonerija ima udjela, ali
ono to ona nastoji jedna je nova filozofija, koja ne ide dalje
od besramnog protukatolianstva, koja tei stvaranju jednog
moralnog sustava koji je izopaen i slui kao orue unitenja
istinske etike. Ona stremi da bude prikaz utjelovljenja jo vee
i ie pravde i masoni se pred javnim monicima hvaliu
kako su apolitini i nepristrani, ali ipak su pod pokroviteljstvom zanosnih i istaknutih politiara koji s njima upravljaju,
pa im se priivaju etike dobrote, hvale sami sebe, a niim ne
potkrjepljuju svoja djela.
Ali nije potrebno ii duboko u povijest, niti ui u njene
velike tajne da bi se ona osudila i jednostavno je dovoljno
zaviriti u njihove propise i pravila ili odredbe, pa da na svjetlo
izie potpuna nespojivost njihova nauka s naelima istinske
vjere Katolike Crkve.
U 33 stupnja, koliko ih masonerija sadri, tri su
simbolika, 15 ih je glavnih, 12 filozofskih i tri su uzviena, a
preko njih se oblikuje potpuni mason i tu se pojavljuju razlike,
s toke koja podrazumijeva masona doktrine s politikim
obiljejem, kao i drugi s religijskim obiljejem. Onaj s
politikim obiljejem openito se u veini zemalja prikljuuje
liberalnom zakonodavstvu i potpuno je neupotrebljiv za
113
114
115
116
"Po dolasku ovdje s vedrim prosudbama, koje zahtijeva masonsko znanje koje posjedujete, iz vaih uenja imate
zakljuiti, prema stupnjevima u skladu s filozofskim posveenjem, da je utemeljena jedna opa religija, da je ista
obnovljena i da ovjeanstvo ima voditi sukladno i razmjerno
postignutim dostignuima u praksi, a prema naelima ustanove
slobodnog zidarstva."
Vrhunac u ovom stupnju zove se filozofsko uenje o
masoneriji i u njemu se dosie slijedei zakljuak:
"Postavljen izmeu beskonanosti, onaj koji se uvodi
biti e zauen redom koji vlada u prirodi i uspjet e se malo
po malo ukljuiti u obveze koje postoje u cjelokupnoj harmoniji s nepromjenjivim zakonima, u ijoj se djelatnosti bia
razvijaju u beskonanom broju, u prostoru koji je takoer
beskonaan.
Stjecanje tadanjeg znanja od Velikog Arhitekta
Svemira podrazumijeva da ta vrhovna snaga kroz odreene
religije ne njeguje neki odnos prema Bogu, nego je mjeavina
stvorena od ovjeka, na njegovu sliku i priliku i stoga kao
takvi imamo svoje mane, tatine, elje za nadmoi, sve do
okrutnosti nepravde."
Kada je naposljetku sveenik izradio tu prirodnu
religiju, ali u suprotnosti sa sveenicima drugih religija, on ju
pravda pomou starog aforizma koji kae: "Sa sveenikom
koji se rodi u tami ugase se sva svjetla, a masonski sveenik
roen je u sjajnom bljetavilu i prelijepom svitanju zore, koja
po cijelom svijetu raspruje svjetlo stvaranja i plodnosti."
Moe li netko, uz silu razuma, biti sumnjiav pred
tako jasnim ispovijedima i takvim bogohuljenjima, prema
Katolikoj Crkvi i njenom visokom ustrojstvu, koja zasluuju
osudu, jer na katolike udaraju prokletstvom, na nain na koji
to moe i zna samo ta sramotna sljedba?
117
Loe su politike
23. travanj, 1950.
Uvijek kada se unutar masonerije smiljaju zamrena
pitanja ona se u naciji nastoji prikazati apolitinom, a trai da
prava budu neodvojiva za cijelo drutvo, koje je na pravu
osnovano i dostojno je zatite javne moi. Ovo smo naslijedili
iz vremena diktature generala Primo de Rivere, kada su
masonske loe Andaluzije jednom prigodom podtajniku
predsjednitva usmjerile molbu da ih se u djelovanju u loama,
koje su udruene (i to one iz Cordobe i Malage), zatiti te da
im se odobre njihove aktivnosti, koje su tajne i koje su
masonskog obiljeja. Iz utvrenog objanjenja vlasti su
potvrdile nepolitiko obiljeje masonerije i njeno odmicanje
od svakog politikog djelovanja. Podtajnik ih je sasluao sa
zadovoljstvom, oekujui da e injenice biti odgovarajue
izvjeu i da se vlasti niega ne moraju bojati, te e on
upraviteljima izravno zapovjediti da ako se svi uvjeti ispune,
to se tie loa u Andaluziji, imaju raditi u punoj slobodi bez
bojazni. U slubenom glasilu andaluzijske masonerije takva je
informacija ostala zabiljeena u dnevnim vijestima. Dok je u
njihovim izdanjima, prema njihovu iskazu, stajao nacrt za
ostvarenje ina povezivanja tih loa pod diktaturom, izbjegnuta je intervencija vrhovnog poglavara brata Martineza Barrioa,
jer ne bi se isplatilo izlagati se opasnosti, tim vie jer su iskazi
u donosu prema vlasti bili lani. Nije prolo mnogo vremena, a
loa je na podruju politike nastupila puninom urotnike sile,
prvo protiv diktature, a potom smjesta i protiv Monarhije, to
je vodilo od uspostave one Republike, koja se sama odredila
kao najmasonskija koja je ikad postojala.
Da je masonerija nadasve politika organizacija
pokazuje njezina povijest i njezini vlastiti propisi, u kojima se
nalazi na strani protureligijskih ciljeva, koje smo pokazali na
drugom mjestu, ve objasnivi stav, koji je ponajvie politiki
i protukatoliki i on postoji na svim stupnjevima i prepun je
definicija i programa, kako liberalnih tako i radikalnih, kao
uostalom i u veini zemalja.
Ta ista javno se iskazuje i u svojim slobodarskim i
naprednjakim spisima odreuje kao politika, temeljei svoje
118
119
120
121
Ratoborna spletkarenja
30. travnja, 1950.
Puno je prilika u kojima se katoliki pisci bave
stranom moi masona i njihovim zlokobnim utjecajem na
ivot drave, bez ega nema iscrpne analize o obliku stvorene
moi i ciljeva djelovanja kroz progon koji doputa masonska
pakost, odlino organizirana i proirena kao zamiljeni privid,
kao da se radi o matovitoj kreaciji i miljenju nekih katolikih
zanesenjaka.
Unutar masonerije postoji popustljivost kao sluajna
podudarnost, a da bi naa obveza napadaja na ovo teko zlo
bila razumljiva, uzimajui u obzir istinsku mo koju je
masonerija dosegla i stupanj tete koju je nanijela, i kada na
svijetlo dana stavimo njene propise, spletkarenja i tajne
ciljeve, te njihove osude, onaj tko o masoneriji ne razmilja na
taj nain i ne eli upoznati injenicu da masonerija ne odstupa
od svojih zamisli u posredovanju pri unitavanju nae nacije, s
ciljem da panjolska ne bude i katolika, taj ivi kao sluga po
pravilima masonerije, svuda gdje postoje njihove loe. Kada
bismo se i odrekli ponovnog oivljavanja nae neovisnosti i
nae duhovnosti, proizile iz katolike vjere koja nas
nadahnjuje, masonerija nas ne bi ostavila na miru, ve bi nas
jo monije napadala, a s obzirom da ju dobro poznajemo i
znamo se od nje braniti, ne naputamo svoje poloaje i ne
doputamo da se meu nas uvue kao Trojanski konj i posije
klicu izdaje.
I da masonerija za cilj nije imala unitenje Katolike
Crkve, nae neovisnosti i suverenosti, i da ih je ostavila na
miru, bez obzira na njih, nedopustivo bi bilo ne odgojiti nau
mlade za pobunu, jer se ne smije dopustiti da se izvuku iz
naih ruku i da se kao panjolci i vjerni sinovi Crkve ne
upoznaju sa zlom. Ako s druge strane nastavimo teko grijeiti
prema Bogu i naoj Domovini, izdat emo krv palih i njihova
sveta imena, a to ne smijemo uiniti.
Bilo bi dovoljno da masonerija izbije na svjetlo dana
pa da u mrak potone loa s tajnom svojih prisega i odmazda
jer je ona, kada ju promatramo s katolike i povijesnopanjolske toke gledita, kanjiva i zloinaka, to nam
122
123
124
125
Internacionalizam
17. svibnja, 1950.
U prethodnim poglavljima obznanili smo postojanje
meunarodne, svjetske visoke masonske moi, koja u sjeni
svoga hrama u politici i u meunarodnim odnosima povlai
konce i, usprkos opem uvjerenju koje se baca na meunarodno idovstvo da bi se pozornost javnosti odvratilo s
pravog puta i prave istine, teina urote dekristijanizacije koju
svijet trpi dolazi od meunarodne masonerije, kao bitnog
instrumenta s kojim se u svom djelovanju slue i jedni i drugi.
Prepredena urota, koju sile zla unutar nacija bijahu
provele posredstvom masonerije, podie se na razinu meunarodnog poretka ustrojenog u masonskoj udruzi, koja se
obiljejem urotnike sveobuhvatnosti utaborila i zatvorila u
njedrima pojedinih nacija.
Taj ulazak u meunarodno ozraje pojavio se kroz
prvu veliku raspravu i djelovanje poetkom godine 1921.,
posredstvom starog Drutva/Lige Naroda, premda je njihov
procvat i djelotvornost novijeg datuma, budui da su prve
godine osnutka Drutva bile razdoblje velikih tekoa, s
otporima koji su se pokazali kao nepremostivi i ideolokom
borbom unutar anglosaksonske masonerije, uz suzdranost
prema kranstvu i s antidogmatskim duhom naspram kontinentalnog ateizma. Prouzroivi razdor od prvog trenutka
Udruga je, zajedno sa sjevernoamerikim loama, ostala izvan
svega, ali i pod stegom Engleza i Nizozemaca, a djelovanje
istih zabranili su u Rusiji, Njemakoj i Italiji.
Dostignuti rezultat Udruge u deset godina osnutka i
ponovnog ujedinjavanja 34 mone masonerije u Europi i
Americi, zaduilo je englesku masoneriju da ne izgubi utjecaj i
kontrolu, te da se ne prikljuuje organizaciji prema kojoj je
nepovjerljiva, ali prihvatila je poloaj i poasti, te utjecaj koji
proizlazi i podrazumijevala se kao Majka svih loa i
utemeljiteljica loa bez koje masonska Udruga ne bi djelovala
uinkovito.
Poraz Njemake i Italije i kasniji povratak tih nacija
pod utjecaj masona, koje su bili prognali, omoguio je da se
sustav Udruge dopuni novim lanovima, ime je dostignuta
126
127
128
129
130
Udruivanja i sastanci
21. svibnja, 1950.
U svoje vrijeme tekst je objavljen i usvojen na
Kongresu meunarodne masonerije u enevi dane 19.-23.
listopada, 1921. g. Sa sveanom izjavom i dodatcima
izglasovan je na saboru g. 1923. i 1927., a dopunjen je
godinjim prilozima na saboru 1930. g., kao potpora i potvrda
da se radi o slubenom glasilu ozakonjenom na kongresima u
vremenu masonske organizacije ujedinjene u krilu sveukupne
masonerije i veine iberoamerikih loa, koje djeluju na
najirem moguem prostoru, a voene su od meunarodne
masonerije.
Neprekidno djelovanje njezinih savjetodavnih i izvrnih odbora na svakodnevnim sastancima, raspravama, odluivanjima o sporovima u okvirima slijepe poslunosti, sastajanjima na kongresima, svake druge godine, to je otisnuto u
njihovim glasilima, na djelu pokazuje postojanje meunarodne masonerije u njezinoj sveukupnosti i univerzalnosti i
nije uputno mijeati se u njihovo tajnovito djelovanje.
Razumljivo je, da ne zapadnemo u zabunu, kako se
nekima dogodilo, da treba razlikovati Meunarodnu masonsku
udrugu, koja nas zanima, od Meunarodne lige slobodnih
zidara, koja iako postoji od prije, vodi privremeni odnosno
pomoni ili sporedni ivot, ali s istim ciljem kao i ona
masonerija koja je mona.
Na poetku ovog (XX.) stoljea Meunarodna liga
slobodnih zidara bila je zagovornica i pobornica u promibi
esperanta, kao jezika sveopeg razumijevanja, s ime je kao
predsjednik ravnao Veliki majstor portugalske masonerije
Magalhaes Lima, koji je umro prije nekoliko godina.
Takoer, iz tog vremena postoji Ured meunarodne
masonerije pod pokroviteljstvom istaknutog masona imenom
Eduard Quartier la Tente, preko kojeg je uspostavljen odnos
s inteligencijom i koji je u loama uzburkao i ustanovio novu
vrstu raspravljanja.
Usredotoivi se na kraju prve velike rasprave na
Meunarodnu masonsku udrugu, ideje i prijedlozi koje su
Quartier la Tente i drugi masoni pokrenuli, prihvaeni su u
131
132
133
Dvolina diplomacija
28. svibnja, 1950.
Pomou raznih navoda iz njihovih propisa i masonskih
asopisa pokazali smo kako masonerija unutar naroda traga i
motri nadasve sva politika zbivanja, upravljajui ustanovama
vlade na masonski nain i analizirali smo kako na razliitim
razinama definiraju svoje zamisli, kako na vjerskom tako i na
politikom planu. Kada promatramo promjenu njihove taktike
vidimo sustavno promiljanu jurnjavu za osvajanjem kljunih
mjesta koja manjini doputaju da prevladava i upravlja s
ostatkom zemlje, te intenzivno djelovanje masonerije, irenje
na mona i utjecajna mjesta, lakou razvoja, privlanosti i
arita koju nude novim sljedbenicima.
Masonska taktika prilagodljiva je okolnostima i
potrebama vremena. Tako npr. U svom prvom razdoblju ulaze
u politike organizacije, u stranke koje se izmjenjuju na vlasti,
a posebno u one koje imaju slobodarsko ili napredno
(progresivno) obiljeje i kada prirodnim putem ne uspiju
postii svoju svrhu i cilj zagovaraju pobune, da bi uspjeli
utemeljiti vlastite klike za svoju mo. Prodiru na sveuilita
pod kabanicom zatite enciklopedistikih ideja, potiui time
skretanje s puta vjere. U vojsku se ubacuju da bi potkopali
stegu, ime zastupaju interes za politiku pobunu i
raskolnitvo. Ako uu u novinstvo i ondje postignu utjecaj i
mo i preuzmu dnevne tiskovine iste dospijevaju pod
masonsku indiskreciju.
Uvlaenjem u loe sindikalnih prvaka, kada se priini
da bi mo veliine gomile politiki mogla odluiti, u veini
zemalja jedna neznatna slobodnozidarska manjina u sjeni i bez
izlaganja opasnosti, na taj nain raspolae s veinom.
Zbog vanosti izbijanja Prvog svjetskog rata, prihvativi se vanosti vanjske politike u dravama, pripremajui se
preuzeti upravu i na tom polju, masonerija je pourila uhvatiti
svoj trenutak za kojim je teila priblino dva stoljea. Kada se
ralane trenutci u kojima je zaeta Liga Naroda, prije
zavretka prvog velikog sastanka, vidimo da je jedan mason,
zastupnik Andre Lebey, lan savjeta Velikog orijenta
Francuske, koji se udruio s drugim znaajnim lanovima
134
15
Iza svega toga stajao je lord Alfred Milner i njegova skupina. Vidi:
Angloameriki Establishment, Carroll Quigley, Split 2003. g.
135
136
137
La "Ferrerada"
4. lipnja, 1950.
Prethodno je prikazan odluujui utjecaj masonerije na
Drutvo Naroda, a na nama je da podrobno istraimo utjecaj
ove zlokobne sljedbe u donosima s Francuskom.
Masonski gromobran, u smislu zatite u uem
znaenju te rijei, protivan je unutarnjoj politici i problemima
u narodu, u kojem je urezan i doivljava ga se kao posljedicu
tajnovitih djelovanja te iste sljedbe. Prepoznajemo da u
jednom narodu utemeljenom na "masonskom raju", gdje se
veina njezinih lanova bori za masoneriju, ista se ne mora
mnogo truditi da bi neki njihov brat bio u prednosti na utrb
nekog drugog. Ali, u suprotnom sluaju, kada se ne moe
postii i dohvatiti masonski ideal, masonerija ostaje staloena
kao jedna manjina, koja se tajno i sa svim sredstvima bori da
bi dostigla svoju prevlast. U tom pogledu povijest masonerije
je vie nego li rjeita.
Kada se Meunarodna Masonska Udruga nalazi pred
problemima, rascjepom i sumnjama, koju masoneriju prate,
tome nasuprot stoji potreba da se prikau kao mirovna i,
naravno, nepristrana udruga koja uvaava probleme nacije, pa
su zato u svoje propise unijeli jasnu izreku o neopredijeljenosti
i ravnodunosti, to u biti ne znai nita. Dakle, braa to
tumae unutar svog masonskog svijeta, a ne u odnosu na ostali
svijet. U mnotvu odluka Izvrnog odbora MMU, a tako i u
spisima njihovih Kongresa, oituje se cjelovita zatita, onda
kada treba pogodovati prevlasti masona i onim masonima iz
velikih loa ili Velikog orijenta, koji zahtijevaju njihovu
pomo ponuditi utoite i svoje uzajamno jamstvo.
Iz vida nikada nemojmo izgubiti da masonerija ima
dvije uloge: javnu, koja je poznata veini njezinih lanova,
koji sveano raspravljaju u loama, to se ukljuuje u njihove
asopise, i tajnu, u koju ulaze samo odreeni masoni, koji
dobivaju mjesto na tajnim sastancima izabranika o kojima se
malo zna, a poznaje ih se jo manje. Nama je, meutim,
dovoljno istrait koji se od njih, iza kojih nita ne ostaje,
naziru u vanjskome svijetu, a pokazuju nam se u ulozi masona
opovrgavajui sumnje o onome to se govori, dok
138
139
140
141
Protupanjolske urote
11. lipanj, 1950.
ivei u svijetu lakomislenosti i lijenosti, svijest koja
je uronjena u mnogobrojna svakodnevna zbivanja biljei i
analizira ona zbivanja koja za veinu prolaze nezapaeno, a
koju manjina zapaa, i to je temelj za objanjenja drugih
dogaaja u razdoblju koje je teko razumljivo, kada nema
uporita u onome to je prethodilo. To se dogaa u svakodnevnom ivotu, gdje masonerija igra glavnu ulogu i biva
glasnik onoga to e se naknadno dogoditi.
Glavni probitak iz mentalne tromosti izvlai masonerija, zbog njezine naoko blesave dobrohotnosti, koju je
pridobila u suvremenom drutvu, prikazujui se u blagim
vremenima kao bezazlena udruga, ali kada nastupe pobune i
nesree, kao gospodarica i vlasnica tajnovitih snaga pobune
ona upravlja nadzirui ih.
Smatrati da se masonerija odmara i oputa obina je
obmana. Ona, masonerija - urota je na putu osvajanja vlasti
nad narodom i prikazuje se u dva oblika: jedan je podoban, a
drugi je tajni i laan, pokretan i stvaran, koji se ini podvrgnut
izvanjskim injeninim stanjem, koji se nikada ne odrie
svojih ciljeva i pretpostavki, bilo to na svjetlu ili u sjeni tj. s
obzirom na vanjske okolnosti, u kojima se prikazuju, prikriven
je i tako nastupa uporno, tvrdoglavo i neumoljivo.
Geslo blagosti masonerije opijum je koji se iri i
izljeva nad rtvom, zbog ega se ista u nastavku uhvati na
spavanju. Kakvoj sudbini se mogu nadati oni koji su
podvrgnuti vjerovanju da nema neprijatelja, pa ive veselo,
sretno i samozadovoljno, ako jedan skriveni neprijatelj kuje
urote i vreba dan za danom da bi se okoristio njihovom
neopreznou i unitio ih? I jedna i druga smicalica zavrit e,
nema sumnje, padom.
Dakle, to je kraj katolikog drutva i drava, koje se
opiru masonima i njihovim urotama, koje neprestano vrebaju.
Malo ih u panjolskoj sluti, u onim ugodnim vremenima diktature generala Primo de Rivere, u njihovoj panjolskoj bezbrinosti, da se smiljaju velike i teke nakane i urote
koje e u kratkom vremenu unititi nau stoljetnu Monarhiju.
142
143
144
145
146
panjolska masonerija
18. lipnja, 1950.
Obiljeje koje masoneriju u panjolskoj najbolje
razobliuje je ateizam i antinacionalizam. U prethodnom dijelu
vidjeli smo njezin izraz kroz antikatolicizam i potpuno
odsustvo panjolskog osjeaja, a u slubi stranih interesa
protiv Domovine, uz traenje izvanjskog posredovanja, iz
razloga koji su, manje-vie, prijetei.
Kada opisujemo dane naeg Kriarskog Rata, vremena
panjolske bez zakona, u kojima skupina anarhokomunista
pod utjecaje masonskih glaveina, predsjeda tunoj sudbini
panjolske Republike, ponovno susreemo moljakanje za
inozemnim nasilnim djelovanjem i posredovanjem protiv
svoje Domovine.
U jednim novinama u svibnju 1937. g., objavljenim u
ediciji Lucifer, Trg de la Chapelle 8, u Bruxellesu, autor se
predstavlja kao Ceferino Gonzalez, veliki nacionalni majstor,
pridruen Velikom Orijentu panjolske i posveen od
panjolskog masona, njegovog vrlo tovanog prijatelja
Feliciana Courta, jednog od najistijih vrijednosti sveukupnog
slobodnog zidarstva, osobe koja je dugo godina sluila kao
zalog "jamstva prijateljstvu panjolskih dolina"; on je meu
panjolskom masonerijom neto kao francuski politiki
komesar. Masonerija ondje javnosti nastoji prikazati jedno
okrutno i krvavo proganjanje u naoj Domovini, u vremenu u
kojem se na Rimsku Crkvu neprekidno i ustrajno nastoje
nabacivati s mrnjom svoje sljedbe, a sve ono to im se
dogodilo pisac naziva "bijesnom nesnoljivou", uza sve
grijehe koji su u panjolskoj poinili.
Izokrenue pojmova istinskih problema, uklanjanje
sumnji, kovanje opravdanja za strana progonstva vjere, nakon
to su Crkvu panjolske Republike uinili objektom
spaljivanja samostana, s rasputanjem isusovaca i laicizacijom
zakona, takoer, u istim tim danima s izvrenim ubojstvima
nad vie od sedam tisua biskupa, vjernika i sveenika, u
sudskoj nadlenosti republike, zahtijevajui od nekih crkvenih
glaveina pripojenih masoneriji da podupiru smrtne kazne, uz
nakaradna klevetanja, kojima je Katolika Crkva bila
147
148
149
150
Velike urote
25. lipnja, 1950.
Utjecaj koji je na vanjsku politiku Europe dugo godina
imala Velika Britanija i ugled koji je uivala u loama tih
zemalja, uz sudjelovanje njenih glavnih lanova iz kraljevske
obitelji, iz plemstva i njihovih vlada, prodro je u diplomatski
svijet i privukao je u englesku masoneriju mnotvo stranih
diplomata protjeranih iz njihovih zemalja, koji su ostali
upregnuti u jaram britanskog utjecaja. Osobe podrijetlom iz tih
zemalja besramno sudjeluju u loama, a zbog svog bezvjerstva
i morala ispod uobiajene razine, nisu imale smetnji u
prikazivanju sebe kao stranaca.
U memoarima koje je ostavio napisane vlastitom
rukom zadnji predsjednik Republike panjolske, gospodin
Azana, prikazuje sluaj jednog panjolskog diplomata, koji se
oslobaao dugova koji su bili previsoki za njegov poloaj, i
opisuje ga i prikazuje kao vrijednog engleskog masona, ali ga
optuuje zbog niskih prezira vrijednih spletaka na raun
panjolskih masona. Jedan od tih diplomata na koje ukazuje u
svojoj knjizi, "velikih prijatelja", je i otroumni grof od
Romanonesa, koji svoju ovisnost duguje stranim loama i
tajnim i prividnim uspjesima u sitnim stvarima, jer taj uvijek
na veliko rtvuje interese svoje nacije, a u korist stranih loa
kojima pripada.
U ivotu ne postoje takvi preokreti iz kojih bi se
mogle predvidjeti i objasniti takve osobe, siromane duhom,
neobuzdane vjerom i duom, upletene u masonske mree, koje
se bespogovorno bacaju u tue ruke, pokorno se ulagujui i
suraujui sa strancima za bogat plijen. Kada se ispituje
mnotvo osoba, koje se natjeu za meunarodne skupove,
meu njima se susreu mnogi koji su povezani s masonerijom,
koja ministre postavlja po povjerenstvu za slobodne izbore, to
onda objanjava masonsku prevlast i veinu u meunarodnim
skuptinama.
Masonerija vodi brigu o meunarodnom polju, jer
ondje obitava i ostvaruje svoj utjecaj, koristei neznanje
mnogih vlada, budui da iste na meunarodnom planu imaju
odreenih stvarnih potekoa, pa masonski predstavnici, u
151
152
153
154
Od Jalte do Potsdama
2. srpnja, 1950.
S obzirom na moje bavljenje masonerijom, postoje
razni itatelji koji me mole da im u svezi masonerije razjasnim
kakvo je stanje u Rusiji i zbog ega se Rusiji prave ustupci,
poev od Jalte, Teherana i Potsdama, sa strane masonskih
odlinika kao to su Roosevelt i Churchill i, ak to vie,
nakon svih promaenih sporazuma.
Moji itatelji su dotakli najtee i najosjetljivije toke
cjelokupne suvremene meunarodne politike, tajne koja se
briljivo uva kao najuzvienija i najstidljivija. Ne smije se
zaboraviti da je ono to se ne pozna skrovito i da je to zlo i
tetno, sumnjivo i otrovno. Masonerija se skriva u tajnim
loama i pod prisegama u strogoj stezi i na svim geografskim
irinama ima iste osobine. Nita, dakle, ne treba biti iznenaen
onim to se dogaa u masonstvu. Mi samo slijedimo korake
sekte u otkrivanju puta koji nas zanima. U Rusiji nema
slobodnog zidarstva.16 Ako ne moe podnijeti javna drutva,
jo manje moe priznati tajna. No moemo rei da je Rusija
zna za slobodno zidarstvo.
U nekim od naih prethodnih radova aludirali smo na
zanimljiv lik u godinama rata, Harry Hopkinsa, privatnog
savjetnika predsjednika Roosevelta, kojega su mnogi nazivali
Ameriki Richelieu, a Predsjednika je na njegovim putovanjima i susretima u cijelom svijetu pratio do posljednjeg
trenutka. Nitko nije prestao pitati koga onda, u ivotu
Predsjednika, zastupa taj ovjek, nitko ga nije komentirao;
Roosevelta je slijedio kao to sjena prati tijelo, ak u vrlo
kratkom roku slijedio ga je na putu u "vjenost", ne ba onu
ugodnu, zasigurno radi svojih grijeha. Kau, oni koji su ga
poznavali, da je njegov savjet postao odluujuim u svim
pitanjima i tu neobinost privatnog savjetnika, po kojoj
16
155
156
17
157
158
Postupanje masona
9. srpnja, 1950.
Analizirajui razliite oblasti masonskih aktivnosti
suelice smo se susreli s nepobitnim utjecajem i infiltracijama
(uplitanjem) sovjeta u onim kljunim pitanjima koja
masoneriju za njihove protivnike ini nedokuivom. To to je
za toliku "brau" trganje odjee, uz zazivanje Jubelas!,
Jubelos!, Jubelum! nama se prikazuje kao prirodna injenica u
ovisnosti o politikom djelovanju koje masonerija razvija.
Ubacivanje pijuna u neprijateljske redove uvijek je
predstavljalo abecedu politike taktike. Zbog toga imamo
razumijevanja za Staljina i njegovu neasnu politiku, koja
zasigurno nije njegov grijeh, oslobaajui ga grijeha zbog
izvora primljenih informacija i utjecaja koji su nam ponueni.
to se to u materijalistikom svijetu loa prikazuje toliko
tekim u susretanju ljudi koji su na prodaju, ili su ubaeni
meu licemjere besprijekorne stege? to moe proi u ovom
sluaju i to je potrebno u mnogim zemljama, u kojima je
masonerija ono to jest!?
asopis Meunarodnih Udruga za Politike studije i
informacije, koji izlazi kao dvomjesenik, a koji je objavljen u
tekuem mjesecu srpnju, u br. 29, uvrstio je prikaz o
dostojanstvenom ponaanju Trygve Liea, to se potvruje u
jednom od naih posljednjih radova, gdje je izloeno
pokoravanje generalnog tajnika Ujedinjenih Naroda Moskvi.
O njegovim prethodnim postupcima kae:
"Trygve Lie bio je predsjednik Socijaldemokratske
norveke radnike stranke, jednog od prvih ogranaka
Komunistike internacionalne, koji je ondje sudjelovao od
1919. do 1923., datuma raspada svoje stranke. Malo iza toga,
na rubovima slubenih odnosa sa sovjetskom dravom ostao je
u izvanrednim osobnim odnosima, odravajui ih i danas i
pripremajui ih za budunost.
Postavi ministar pravde, godine 1936. Staljinu je
imao priliku uiniti uslugu, koja ne ostavlja mjesto sumnji,
ukoliko je veza izmeu njega i sovjetske vlade tajna i vrsto
ispletena. Dana 13. kolovoza 1935. g. Lav Trocki, koji je u
159
160
161
162
163
Ubilaka djelovanja
16. srpnja, 1950.
Jedan od glavnih "dokaza" kojima se masonerija u
svojoj obrani slui je taj da se koristi netonostima, koje se
nekoliko puta piu o sljedbi i na njima temelji misao da su
istinite optube jednako lane, pa se ove zbog takvih razloga
(objanjenja) i ine takvima.19
Tajna s kojom masonerija radi i s kojom brani svoju
zloinaku djelatnost u mnogim zemljama pokrivena je
utjecajem i nekanjivou, te joj doputaju da s lakoom
izbrie tragove svojih djela, radi ega se onda esto puta, zbog
pomanjkanja materijalnih dokaza, moe zapasti i u zabludu. U
mnogim drugim prilikama javnosti se skree pozornost to
zavrava davanjem drugog smjera, prebacivanjem krivnje na
nekog drugoga, npr. na meunarodne tajne slube, komuniste i
idovstvo, udaljujui sumnje od masonerije.
idovstvo, komunizam i masonerija su tri razliite
stvari, koje ne treba brkati, premda mnogo puta vidimo da rade
zajedno u istom smjeru, koristei se urotom, koja proizvodi
jedna drugu, meutim, meu njima masonerija je najorganiziranija i u zapadnom svijetu najmonija i ona najbolje
iskoritava osjetljivost javnog miljenja, koje drugi izazivaju.
Izdavatvo i rasparavanje poznate knjige H. Forda,
koje u javnom mnijenju svijeta traje ve oko dvadeset godina,
"Meunarodne gulikoe", takoer poznate i kao "Protokoli
sionskih mudraca", izazvalo je duboke dojmove kojima slijede
prve velike rasprave i spoznaje sudjelovanja meunarodnog
idovstva u meunarodnim politikim zbivanjima, a prisililo je
na razotkrivanje talmudskog uenja i njegovih urota - kovanih
s ciljem da se prigrabe drutvena sredstva i ista prikupe oko
idovstva - uz podozrivost javnog miljenja u nacijama, koje u
19
164
165
166
167
168
tete za panjolsku
23. srpanj, 1950.
Ako elimo objasniti masonska zbivanja koja su naoj
Domovini, tijekom protekla dva stoljea, nanijela tolike tete,
trebamo istraiti utjecaj, koji je u jednom danu napravila
apostazija (otpadnitvo) u engleskoj katolikoj naciji, u
dekristijanizaciji Zapadne Europe, kao i njezine posljedice na
intelektualnu pobunu u XVIII. stoljeu.
Kada se povijest istrauje iz perspektive koju daje
vremenski razmak, izranjaju vrlo razliite pojave, na nain da
moemo shvatiti kako smo ivjeli u vrtlogu onog vremena.
Raanje masonerije u Londonu dogaa se u svitanje
XVIII. stoljea, u vremenu kada u Francuskoj vlada Ljudevit
XIV., ija slava i mo bijahu poniavajui i uvredljivi za
njegovo plemstvo, koje je zbog toga suosjealo s revolucijom i
koje je u intelektualnim klubovima i salonima Pariza i
Londona, protiv svog zakonitog gospodara kovalo urote, to je
imalo snaan i odluujui utjecaj u pripremni puta francuske
revolucije.
Smrt Kralja Sunca bijae znak raspadanja velike
katolike Monarhije i nita ga tako dobro ne objanjava kao
okolnosti koje okruuju taj tragian dogaaj, koji nam je
objavio stupanj propadanja u koji je zapalo slavno plemstvo.
Vrlo su uvjerljive rijei jednog suvremenog francuskog
povjesniara, koje se odnose na ta zbivanja:
"Na ravnicu Sv. Denisa narod je trao da bi vidio
pogrebe, gomilao se i ponaao se kao na sveanostima i
zabavama. Takvo sablanjivo veselje nikada se nije ugasilo,
niti se tumailo kao primjer neega to je otilo predaleko,
budui da visoke vlasti nita nisu rekle, niti su ita naredile.
Namjesnik, vojvoda od Orleansa, odluio je napraviti to je
mogue skromniji pogreb i Dvor se suzdrao od pojavljivanja.
Na sveanosti plemstva nije se vidjelo niti deset dvorjana.
Vojvode i odlinici blistali su od veselja i sjurili su se u kuu
Namjesnika i nisu niti sanjali da e tako iskoristiti priliku koju
im je iznenda pruila sudbina. Disali su poput djece koju je
uitelj prestraio na smrt. Zamiljali su da e s odlaskom
169
170
171
172
Masonska filozofija
30. srpnja, 1950.
Openito uzevi, u povijesti nae nacije doprinos
stranaca bio je zlosretan. Tako u panjolskoj ustolienje
Austrijske Kue znai skretanje s puta, koji je zacrtan u
oporuci Izabele i Ferdinanda i zapostavljen u odnosu na
europske interese nove dinastije, koja nas je u skladu sa svojim
temeljnim zamislima vukla na Flamanski Dvor i na popustljivost, uz pogreke u religiji, kako je i bila moda u Europi, od
ega nas je mogla spasiti samo sveta panjolska nepomirljivost, ali ne bez prethodne zaraze bez koje to razdoblje nije
moglo proi.
Nacionaliziranu dinastiju i povratak panjolske na
smjer njezinih plemenitih podviga smrt zadnjeg Austrijanca
odveo je, kroz ratove za naslijee, do prevlasti burbonske
grane, to je naoj naciji otvorilo privlaan utjecaj, ali i
poetak vremena naeg propadanja, to se u nadolazeim
godinama ubrzavalo. S njom je u nau batinu ula masonerija
i jansenizam,21 prijetei i ometajui jasan smjer nae vjere i
obiaja.
panjolski narod je s oduevljenjem potvrdio djelovanje pravednih inkvizitorskih sudova i dopustio rezanje cvijea
zla, koje je ve proklijalo i prouzroilo kvarenje naih vjerskih
ustanova. Usprkos tome, utjecaj najezde stranih ideja u
graanski poredak nije mogao biti pogubniji. Zao primjer
razvijan s visina vlasti i od povlatenih grabeljivaca, po volji
kolebljivih Monarha, meu plemstvom i upravljakim
staleom, snano se rairio nesreu.
Ugled znanstvenog napretka iz engleske i francuske
knjievnosti, s plejadom pjesnika i pisaca, u Londonu i Parizu
21
173
174
175
176
Politike borbe
6. kolovoza, 1950.
Vanost koju ima tajno djelovanje masonerije u
politikom ivotu mnogih nacija i odlunost koju je imala u
razbijanju panjolskog bogatstva i koju nastoji odrati u
postavljanju prepreka u naem oivljavanju, potakla me je u
analizi masonskih sljedbi na europskom zapadu, gdje ona
sama objavljuje svoje propisnike i pravila i svojim se
utjecajem mijea u meunarodnu politiku Zapada, hinei pri
tome.
Mislio sam da sam mogao ostati bez veeg zanimanja
(za masoneriju), nakon ope predodbe europskog okruenja
iz XVIII. stoljea, kada nam je ula u povijest i sramotno se
umijeala u panjolske loe u proteklom stoljeu, ali teka
zbivanja u belgijskoj naciji, koja su voena i buknula pod
sjenom masonerije, zahtijevaju da se o tome neto napie, a
ono to nam narod Belgije nudi jest prikupljanje dogaaja s
istim takvim posljedicama za sva vremena. Duboka politika
kriza, koja prijeti podjelom u pametnoj i marljivoj belgijskoj
naciji, na dvije nepomirljive strane, iz razloga povratka
suverena u vlastitu zemlju, nije vie samo krinka u koju se
preruila zla mo masonske hidre, jer je preko naloga
politikih organizacija i upravljakih tijela sindikalnih udruga i
upravljanjem sredstvima na daljinu, telekomunikacijama,
ispruila svoja ticala, sastavljanjem programa radio difuzije i
periodike.
Isti nedostatak u sadraju optubi, koje je socijalistika stranka uinila u odnosu na gospodina suverena i emu se
liberal u velikom djelu pridruio, priinja se kao umjetan
problem i nesklad izmeu tobonjeg grijeha i zala koja su
naciji nanesena, radi strastvene mahnitosti politiara i masona
bez savjesti. Niti negativna pretpostavka da suveren naputa
svoju vojsku u kritinom trenutku rasula i pobjegne u
inozemstvo, niti in morganatskog enidbenog ugovora u
vrijeme zatoenitva, pred povijeu nikada ne mogu biti
osueni kao politika koja bi bila voena da nanese tetu
vlastitoj domovini, u usporedbi s onim tetama koje su
poinjene na tom zlosretnom procesu.
177
178
strankama, pa niti od masonerije, ishod je manje - vie hvalevrijedan i poten, i posljedica je vladanja koje je belgijski kralj
obavljao kao domoljub, kao kralj i kao vojnik. O tim
slabostima nitko u njihovim zemljama, niti izvan tih zemalja,
od tih vladara i vlade nije traio objanjenje. Razlog je vrlo
jasan: to je svojstvo masona, u ovom sluaju to su prvaci i
politiari koji upravljaju, ili u zamjenu prihvaaju te injenice.
U sluaju Belgije masoni bijahu ti koji naputaju svoju zemlju,
kao lupei bjeei u inozemstvo i onda ondje pripremaju bitku,
kleveui vladara, koji je ometao njihove zamisli, da bi kasnije
meu "braom" traili Kaina koji bi mogao posluiti njihovim
naumima. Iz svog prvog braka belgijskom narodu nije
osigurao legitimnog prijestonasljednika, pa je iz sentimentalnih razloga sva belgijska ognjita molio za susretljivost,
simpatije i razumijevanje. U ovom sluaju moglo ga je
opozvati samo netrpeljivo plemstvo, privreno staroj tradiciji,
ali paradoksalna injenica bila je da je to neprijateljstvo
pravno tono postavljeno i pokrenuto u javnim medijima
socijalistike stranke, pobjednice nad cijelim plemstvom,
tradicijom i hijerarhijom, koristei povoljnu prigodu da bi
obezvrijedili katolikog vladara koji je u svojoj zemlji, prema
svojoj istoj savjesti, postavio zapreku ostvarivanju namjera
potpune prevlasti masonerije. Kako ih otpor kralja obvezuje,
nakon ove bitke odgaa se bitka do prve slijedee prigode, sve
do ostvarenja masonskog ideala, da se monarhija strmoglavi i
da se, po elji sljedbe, uspostavi masonska republika.
U ovoj politikoj bitci, koju je zadala masonerija, a
koja je demokratski morala izgubiti, ali u kojoj je pobijedila,
istakao se lik zlokobnog socijalistikog monika M. Spaaka,
due masonske urote, kojoj je strast sljedbe iznad viih
interesa Domovine i iznad tekog stanja koji Zapada prijeti.
Nitko mu ne moe zanijekati sposobnost i junatvo, ali to
nikada ne e moi izbrisati mrlju njegove masonske neodgovornosti, kao ovjeka iz vlade.
Ne vjerujem da je ikada u povijesti demokracije
zabiljeena injenica prljavija od ove, koju danas ivimo, u
kojoj manjina od etrdeset i tri posto svoju volju u zemlji
silom namee veini od pedeset i sedam posto, u vladi u kojoj
sjedi jedna neznatna skupina masona, koja lakomislen i dobar
179
180
Revolucionarstvo i ateizam
13. kolovoz, 1950.
181
182
183
184
Antimasonska naredba
20. kolovoza, 1950.
Teko su razumljiva strana zla, koja je masonerija
proirila na suvremeno drutvo, kada se ivi u neznanju i u
zaleu istinske vjere, kada se podnose zla koja sadanji
narataj trpi i kada je za Boansku svjetlost ve postao slijep.
Kako je mogue da se moe potivati zlo dekristijanizacije
naroda, a moe se, jer se ne vjeruje u postojanje i mo tog
Boga, kojeg se ne priznaje? Ako postoji jedan Bog i On je
svemogu, ne moe ostati nekanjeno ogromno zlo protiv
Njegova zakona. Cjelokupna tajna filozofije povijesti poiva
na volji i odluci Bojoj. Suvremeno drutvo hoda na rubu
ponora, jer je izgubilo duh i duu. Jedno tijelo bez due je
mrtvac, koji na mjestu pada i sagnjili. Tako se ispunjavaju
rijei Svetog Pisma:
"Oni koji napuste Gospodina propast e."
Nacije obasjane svjetlom evanelja od Boga primaju
bogatstvo, ili siromatvo: On gura u pobjedu, ili strovaljuje s
puta, oplouje ili ini jalovim, izlijeva blagoslov, ili potresa
kaznama, prema nekom je odan, ili prkosan kod nepotivanja
Njegova zakona.
Mogu li mladi narodi kratkog ivota, koji danas
uistinu zapoinju ivjeti, zatvoriti oi pred jasnim upozorenjima iz povijesti, ali i stari katoliki narodi, koji poput nae
nacije ive duboko u sjeanju na svoju veliinu i nose teret
svojih nesrea, od svoje savjesti ne mogu odvojiti usporedbu
koja se udomila izmeu vlastitih dana slave i oivljavanja
katolike vjere u naoj zemlji. Blistave injenice panjolske
Reconquiste tj. preuzimanja zemlje od Arapa, otkrivanje i
evangelizacija Amerike, pobjeda kod Lepanta, nedavna
pobjeda narodne vojske u naem Kriarskom Ratu zlatni su
plodovi nae vjere. Dar Boanske volje, jednako tako kao i
mnoge nae nesree, podudaraju se u vremenu i prostoru s
udaljavanjem naeg naroda od Boga i naputanja vjere, ili
otpadom od naih naela vladanja. Nije uzalud naa Sveta
Crkva utvrdila, da: "Kada Bog odlazi iz drave, demon je onaj
koji ulazi; drava bez Boga upravljana je i voena od demona
i drutvena apostazija vlast je sotone u svijetu"
185
186
187
188
Pobuna Esquilache
27. kolovoza, 1950.
Na drugom smo mjestu istakli kolika je bila vanost
koju je u ivotu naeg naroda imalo oblikovanje morala, kojeg
smo dobivali od svojih vladara i vlasti i u analizi tih zbivanja
na svakom koraku vidimo naznaku pronicljivosti. U XVIII.
stoljeu, koje smo istraivali, kao posljedica otpadnitva od
svojih kraljeva, koje se protee na cijelu naciju, prikazuje nam
se Engleska sa svojim vladama i diplomatima kao pokroviteljica irenja masonerije po cijeloj Europi, na putu gdje
mlohavost raspadanja Burbonaca, slijedei putove Orleansa i
plemstva sa svojom uslunou prema sljedbama, strmoglavljuje francusku naciju prema padu u dekristijanizaciju.
Meutim, to je za jednu naciju sadraj zla za drugu biva
poluga u iskoritavanju i irenju svoje moi i utjecaja, pa tako
primjeujemo da Veliki Orijent Engleske uz pomo diplomacije razvija politiku pridobivanja sredstava za upravljanje i
nacionalnom aristokracijom i posredstvom njih obavlja odluujue uplitanje u veinu politikih zbivanja, koji su se
odigrali u ovom stoljeu.
Britanski utjecaj na talijanske loe napreduje ubrzano i
u Nizozemskoj masonsko zadobivanje plemstva stie i uspinje
se stubama prema prijestolju, dohvativi i lanove kraljevske
obitelji. Svemogui Tanucci, ministar i osobni savjetnik
Kraljice Karoline, princ Caracciolo, njezin dravni ministar,
princ Caramanico, potkralj Sicilije, princ Otaiano, vojvoda od
la Rocca i mnogi drugi plemii, ukljuujui velik broj
Maltekih Vitezova uivatelja povlastica utjecaja i moi na
Dvoru, ulaze u masoneriju, u kojoj se kao veliki majstor
pojavljuje princ Caramanico.24 Bez prethodnog sudjelovanja i
pogibeljnih primjera prineva i upravljakih stalea nemogue
24
189
190
191
192
193
194
195
Prodor masonerije
2. rujan, 1950.
Pobjeda masonske sljedbe, a to je ona sama oznaila
kao glavnu pobjedonosnu bitku u XVIII. stoljeu, je izgnanstvo Drube Isusove s Iberijskog poluotoka, a to to se
dogodilo u naoj zemlji najtea je kriza religije toga doba.
Tadanja vlast proizvela je mnogo zla, nedostatak snage u
obrani religije udruio se s najezdom jansenista, u mnogim
dijecezama s oputanjem klera iz Crkve, to je u vrijeme onog
nesretnog kraljevanja u vrhove svjetovnih ustanova omoguilo
toliko snaan prodor masonerije, da su inkvizitor Arce i tajnik
Svetog Oficija, kanonik Llorente morali postupati kao
poslunici loa, uinivi tako da su razlozi postojanja ustanova
izgledali kao isto ruglo. Kada vlast postane suradnik u slubi
zla - ne moe biti drugaije.
Izgon isusovaca bio je najjednostavniji oblik za
olakanje ulaska masonerije i njeno irenje po panjolskoj i
Americi. Osobiti iskaz poslunosti Papi povezuje nas i ini
predvodnicom pod vodstvom Vatikana, da nastupamo kao
njegovi uzorni lanovi, koji pokreu drutvena sredstva i od
prvog trenutka bivaju spremni prepoznati zlo, koje drugi ne
mogu nadvladati niti vidjeti tako jasno.
Prepoznajemo u iju se korist, zbog neznanja i
mentalne lijenosti sprjeava i zabranjuje ona bitka istine, koju
masonerija pod tekim optubama papinske odluke uva
skrivenu i olako se hvalie s blistavim intelektualnim dostignuima i napretkom znanosti. Premda se taj intelektualni
pokret, koji dolazi iz inozemstva i koji je uspio postati moda u
salonima viih stalea XVIII. stoljea, samo prilagodio
likovima koji su se ponaali tako kao da se natjeu u
povodljivosti i neukusu, negativnostima - on se nalazio u
dosegu slaboumnosti i bezboja koje ih poniava.
196
U takvom drutvu na irokom polju dolazi do propadanja filozofskih studija, jer je ponuena filozofija kojom
rukovode enciklopedisti, promiui bezonost, koju je erudicija opasala konju o slabine. 25
Cjelokupan razvoj politike misli u XVIII. st.
obiljeava nastup urotnitva protiv naela kranstva. Njegov
izravni predmet bio je proglaavanje ljudskog ustrojstva
neovisnim od Bojih zakona od kojih masonerija uva drave
raznih nacija i, od tog vremena pa na dalje, rukovodi svim
pobunama. Manje je vano da je sljedba bila glavni sudionik
koji je nemirnu rijeku iskoristio da druge ljude oslobodi
njihove imovine i kroz cjedilo propusti svoju "brau" koja e
svojom vladavinom uivati tuu imovinu. Spletkama su ustrajno slavili gaenje prave vjere sluei se jadnom i nedoraslom
buntovnom mladei.
Samo u modernim vremenima, u pobunama, manifestira se alosna sudbina, a panjolska Nacionalna Revolucija
je jedna takva nesrea te su se u njoj, sa svime to su nataloila
stoljea, u najezdi ujedinili masoni i komunisti.
Bijahu li prinevi i vladari ti koji su stvorili i pokretali
zlo, svjesni tete koju su prouzroili, ili su to napravili zbog
slabosti i vlastite elje za moi, ili po neijem nalogu? To je
nemogue jasno odrediti. Da je Kralj, mlak u vjeri i tup i slab
u odnosu na spletke svojih ministara, na tome radio skrovito,
to nam se ini neprijeporno, kao i to da su glavni upravitelji
masonerije poznavali cilj prema kojem se kreu, te odvojili
javnu drutvenu vlast od Bojih zakona i ili pod krinkom
kulta slobode iste i mirne savjesti, iskljuujui sve
vjeroispovijesti, posvjetovljavajui zakon i obrazovanje i sve
ono to obiljeava mnogoslojni politiki ivot naroda? U to
nitko ne moe posumnjati. No, isti materijal jo jedanput nam,
pokazuje razliiti stupanj odgovornosti, meu onima koji su u
masoneriji prigrabili vie stupnjeve i bili upueni i svjesni
ciljeva i izgona koji nam pokazuje prisega sluenja i
25
197
198
199
200
201
202
203
204
205
Djelovanje u Francuskoj
17. rujna, 1950.
Proganjanje Katolike Crkve od masonerije svoje
podrijetlo ima u raskolu koji je proveo Henrik VIII., pokvareni
britanski monarh, uvevi u do tada katoliku Englesku
protestantizam, kao posljedicu borbi u korist zadovoljavanja
svojih nagonskih strasti.
Stvaranje masonerije je u uskoj branoj vezi s
anglikanskom Crkvom, pa su rimski Pontifeks i istinska vjera
otvoreno polje na koje se usmjerila glavnina urota, koje su
proizvele loe.
U cijeloj literaturi, u kojoj se kroz XVIII. stoljee
razvilo irenje djelovanja protiv Drube Isusove, iskrene
braniteljice pontifikalnog nauka, pojavilo se pripovijedanje o
"naprasnoj uroti" ili "spletkarskoj ivahnosti", kojima je
krivotvorei povijest i kleveui Red masonerija kanila
degradirati i pogorati ugled koji je u Engleskoj uivala
Druba Isusova. Od kada je u Engleskoj buknuo raskol, svi oni
biskupi koji su uskratili priznanje prvenstva Kralja u Crkvi i
nisu se prikljuili novom bogosluju a isto se to danas
dogodilo u mnogim zemljama koje su pale pod komunistiki
jaram bijahu uhieni ili izgnani, poneki i umrijevi sa svojim
sveenicima, u zatvoru ili u progonstvu. Katolici laici, lieni
razboritih usluga i brinosti svojih sveenika i misionara, otili
su u druge zemlje, ranjene due i svijesti zbog progonstva
smiljenog od Kralja, te natjerani u bijeg od ministara i
lanova obaju Domova, koji su provodili i podravali gnjev,
rigajui kletve i proklinjui ih na dan 5. studenog, 1605.
godine, ime je oznaeno otvaranje Parlamenta.
Povijest je pokazala da su prvaci te urote bila dvojica
gospode drevnog plemstva: Percy iz kue Northumberland i
Cate, svi iz jedne druge velike engleske obitelji, koja je u
blizini Parlamenta imala unajmljenu kuu, spojenu podzemnim hodnikom, koji vodi ispod mjesta gdje Kralj i razni
odlinici i zastupnici dolaze na sveane sjednice. Tu je stajalo
uskladiteno trideset i est velikih bavi baruta.
Povijest Percyju pripisuje nerazboritost jer, elei
pomoi jednom velikom prijatelju iz Parlamenta, tajanstvenim
206
207
208
209
210
27
211
Zloini
24. rujan, 1950.
Izgon Drube Isusove iz Francuske bio je odluujui
korak kojim je zaokruen progon u Zapadnoj Europi i
usmjeren prema nekim drugim manjim dravama, kao to su
Parma i Napulj, koji su preko panjolskog kraljevia, prineva
iz kue Burbon sueljeni u svojim sudbinama, pa sukladno
Obiteljskom Dogovoru (Pacto de Familia) ostaju povezani,
irei tako zlosretan utjecaj ostalih Burbona. Tako vojvoda od
Parme, pod utjecajem smutljivaca, svog mezimca markiza
Felinija, velikog magnata masonske sljedbe, isusovce progoni
poetkom 1768. g., a kralj Napulja 22. travnja te godine
postupa jednako. Iste nakane u Beu i Njemakoj nisu urodile
oekivanim rjeenjem, a s obzirom na stanje masonstva kod
Fridricha Pruskog, koji u dosluhu sa religijskim stavovima
svojih podanika bez razloga i dokaza nita nije htio prihvatiti,
vodei rauna o unutranjim problemima i meusobnom
jedinstvu, koje mu je i te kako bilo potrebno.
Nezadovoljni ishodom, koji nije ostvario ono to je
bilo zamiljeno, niti pomou mahnitog ludovanja "sinova
udovice" (sinonim za masoneriju) niti bezvjernika i jansenista
pridruenih im u napadanju, kada nisu ispunili nadu svojih
loa, koje su prema uenicima svetog Ignacija razvile
strahovitu mrnju, elei ih vidjeti istrijebljene, masoni ostaju
u vrstom uvjerenju da dok god je na nogama ovaj religiozni
Red s i jednom skupinom pojedinaca, ustrajnih podanika
njegova svetog pravila, dotle se protiv Drube Isusove na
ivotu mora odravati stalna prijetnja i u rukama njezinih
protivnika mora se nalaziti oruje kojom e ju pobijediti.
Vidjevi da su im se elje udaljile od cilja i da su se isusovci
vratili u ivot, oni odluie posegnuti za pakosnom idejom
prvog portugalskog ministra, te se stavie na elo provedbe
postupka ope navale prema samom Rimu i Papi, koji je
trebao donijeti odluku o gaenju, odnosno ukidanju isusovakog Reda, jedinog sredstva zbog kojeg e katolici razliitih
nacija osjetiti i vidjeti obvezu ispunjenja papinske naredbe.
panjolska bijae prva zemlja na koju se, posredstvom
svog veleposlanika, usmjerio Pombel, s jednim dopisom i
212
213
214
215
216
217
218
219
220
221
222
Masonerija juer, kao i danas ne posustaje u sredstvima za postizanje svojih ciljeva, ne poznaje moral, obmanjuje
narod i ne poputa i, kako smo pokazali, prema Bogu nema
dunog potovanja.
223
Politika i izdaja
8. listopad, 1950.
Nismo se umorili prikazujui politika obiljeja
masonerije. Za nju je proganjanje naroda posredstvom
masonske vlasti ono u emu ele uspjeti, jer nemaju obzira.
Masonerija razvija zacrtani program, savren u svojoj opakosti
i djelotvoran kroz stoljea, koji je u proteklom vremenu u
svom izgledu pretrpio samo male i lagane promjene, u ovisnosti o tekuem razdoblju u prolosti.
Vidjeli smo da je u XVIII. st. masonerija posveena
potkopavanju duhovne moi, koju predstavlja Katolika
Crkva, potom slijedi slabljenje i obeshrabrenje i mlakost
Kralja, koji im je posluio da uz pomo sposobnih masona
prigrabe i pod svoj nadzor stave volju suverena, to je onda
irom otvorilo vrata ulasku sljedbe u politiku, u kojoj su mogli
ubirati eljene plodove.
Ako se s tog panjolskog stajalita ispituje djelovanje
masonerije u tom stoljeu, moe se vidjeti kako upravljaju
meusobnim suparnicima u narodu da bi pomou otpadnika i
raznih nezadovoljnika razorili jedinstvo i oslabili zajedniku
snagu, pripremajui na taj nain raspad nae prekomorske
vladavine.
Sjetva uinjena za vladavine Karla III. na vjerskom
kao i politikom polju bila je za masoneriju vrlo korisna i
svrhovito je posluila nasljednicima, koji su svoj vrh
neobuzdano dosegli u XIX. st. Na nekim sektorima djelovanja
Crkva je onemoala i postala obeshrabrena, zbog razvoja moi
i onesposobljavanja aristokracije i politike u koju se ubacila
masonerija i koja je preko ministra Njegova Velianstva u
panjolskoj zavladala 1788. g., a nesposoban i neinteligentan
Kralj Karlo IV. od svog je pretka kao konaan savjet primio da
se u sluaju Floridablancha ne suzdrava, to je novi Monarh
obeao posluati. Unato tome jedan novi imbenik odluio je
o daljnjem smjeru panjolske Monarhije: to je bilo vlastohleplje Kraljice Marije Luize od Parme, koja nije priputala da
ita zasjeni njezinu mo.
Na nagovor Marije Luize g. 1792. odvojen je
Floridablanca, to je grofu od Arande dalo priliku da se
224
225
226
227
Napoleon proglasio Imperatorom Francuske. Prinudna podlonost naih mornara u ratu i nesposobnost francuskih admirala
bili su uzrokom slavnom rasulu kod Trafalgara, u kojem su se
u toj bitci nai mornari sjajno borili i rtvovali.
Jedan od najvanijih imbenika u hvaljenju i kovanju
u zvijezde "Velikog Puta", misli se na Napoleona, bijahu mo
i spletke, koje je uivao i koje su ga podupirale, a dolazile su
iz masonskih loa francuske nacije, to je imalo utjecaja na
druge narode, potiui ih da to i iskoriste. Predaja Godoya pod
Napoleonov utjecaj spretno je iskoritena za zbliavanje s
naim susjedima, zahvaljujui sporazumu iz Fontainebleaua,
prema kojem je trima kraljevstvima obeano usaglaavanje
oko podjele Portugala. Na taj nain nahranjeno je njegovo
nezasitno astohleplje i naa nacija Napoleonovoj vojsci
otvara vrata.
Iznenaenje i izdaja uinili su ostatak i s najezdom
francuske vojske gradovi naeg poluotoka zarazili su se
fracutinom i masonskim loama galske obedijencije.
228
"Sluaj Escorial"
22. listopad, 1950.
Kroz ponavljanja objasnili smo da u naoj naciji ne
bismo imali nesrea da ove nisu dole udruene s masonskim
spletkama. Samo preko nje i njenih lukavih urota, masonerija
je pokazala kako je mogue unititi mo nae nacije i u pitanje
dovesti vrijednosti jednog naroda, koji je kroz osamnaest
stoljea bivao jednim od glavnih imbenika zapadne civilizacije. Kraljevanje Karla IV., po mnogim prosudbama toliko
zlosretno, imalo je poguban zavretak, pa se moglo oekivati
da e Dvor dopustiti da na povrinu isplivaju sramote i
sablazni. Porastu mrnje kod naroda je doprinio povlatenik
Godoy, koristei se nesklonosti nasljednog kraljevia prema
ocu, nahukanog od zlonamjernih savjetnika, koji su stvorili
urotu poznatu kao "Sluaj Escorial". Uhitba kraljevia i
iznuena izdaja razlozi su da Karlo IV. naredi proglaenje
sramotne i teke Uredbe o razrjeenju, po kojoj je na vidjelo
izilo izdajstvo nasljednika, protiv svoga Kralja i oca. Dapae,
nije prolo puno vremena, dok ta slabost, koja oznaava
kraljevanje nesretnog Monarha, nije dovela do toga da, na
zahtjev Kraljice, tj. njegove supruge, svoga sina amnestira od
nedostojna ina i objavi Uredbu prema kojoj se cijeli teret
baca na savjetnika kraljevia, pa prema tome i sveukupna
odgovornost za podlost. Unato tome to je pred oima naroda
imao razloga da odstupi, zbog naruavanja ugleda jednog
kraljevia, a budui da je strastveno mrzio Godoya nije to
napravio, nego je smatrao da vlastitog nasljednog kraljevia
treba tetoiti, mislei da se time poistovjeuje s osjeajima
naroda.
Meutim, za vaee pozicije i asti koje im pripadaju
nije bilo dovoljno zadovoljiti ambicije bez granica, nego je u
kraljevstvima trebalo promijeniti gospodare i velmoe, a
oslukujui to priaju razni poslanici, saznao je da u jednoj od
triju drava, koje su po Imperatoru Francuske meusobno
trebale podijeliti Portugal, Napoleon kani promijeniti slubenog Kralja. To, bez sumnje, bijae razmiljanje sveopeg
ministra i generalisimusa vojske na kopnu i moru i povod da
229
Francuskoj Vojsci otvori nae granice, radi prolaza imperijalnih trupa za pohod na Portugal.
Ovaj ustupak, sklopljen u zao trenutak, oznaio je
pristizanje najsjajnijih generala Imperija i najizvrsnijih korpusa Francuske Vojske, u nae gradove, koji su se vrlo brzo
rasporedili na sjeveru drave. Najezda na panjolsku bila je
alosna injenica i malo je tko vjerovao u istinitost Napoleonovih nakana i, dok su Kralj i njegov prvi ministar radi
okupacije bili strano iznenaeni, spremali su se odstupiti na
jug poluotoka, s nakanom da organiziraju otpor, kad odjedanput evo pobune u Aranhuezu, voene od grofa Montijo pod
imenom "stric Pedro", u kojem jasno vidimo vou panjolske
masonerije, gdje se kao miritelj pojavljuje isti onaj kraljevi,
zahtijevajui Kraljevu abdikaciju.
Dok se sve to zbiva u Aranhuezu, dobar panjolski
narod slavi i asti, uz klicanje, proglaenje Ferdinanda VII.
Kraljem kao i njegov slavodobitni ulazak u Madrid, na dan 23.
oujka, uz buno odobravanje i zanosno oduevljenje grada,
ali nagovijetaj lijepog i sretnog vremena uskoro zasjenjuje
dolazak Francuske Vojske u predgrae Madrida, na elu s
Muratom.
Voenje istrage protiv Godoya i imenovanje nove
vlade primljeno je s opim glasnim odobravanjem javnog
mnijenja, ali se s novim ministrima vratila i masonska hidra i
zaposjela je Krunsko Vijee: Floridablanco, Jovellanos,
Ceballos u zadnjem su izdisaju vlade pali u nemilost i izgnani
su, a zatim velikoduno pomilovani.
Ulazak francuskih jedinica u Madrid pripremljen je u
dogovoru s masonskim uplitanjem i vanim predstavnicima s
Napoleonom na elu, u jednoj lukavoj i mranoj spletki, koja
nema premca u povijesti. Uskoro je stigla vijest da e u posjet
Dvoru, na sastanak s novim Kraljem, stii Imperator i da ovaj
na dan 10. travnja u pratnji svog dravnog ministra Ceballosa i
jednom skupinom plemia treba izii pred njega te ga primiti s
naklonom no, meutim, Monarh je otiao u Burgos gdje se,
naravno, nije sastao s Napoleonom. Kraljeva nespretnost i
tupoglavost, te zloa i pakost poslanika i savjetnika tijekom
puta su Monarha preusmjerili, zahtijevajui da putovanje
nastavi prema glavnom gradu Alve, u kojem je ve ekalo
230
231
232
233
29
234
235
236
237
Suvremena masonerija
3. svibnja, 1951.
Budui da se u nae vrijeme ivi u urbi, ali ipak ne
tako bezvrijedno i povrno, postoji uvijek nekolicina ljudi koji
razbijaju dosadu zadravajui se na analizi nekih injenica,
koje nas esto iznenauju i dojme se na strastven nain, ali se
brzo i zaborave, kao to udaljavanje od injenica moe
izgledati da ove nestaju. Isto se dogaa i s masonerijom. tete
koje su njihovim urotama nanesene naem drutvu ogromne
su, a nagomilana su i ogromna iskuenja, kako smo ve ranije
pisali, koja na vjerodostojan nain pokazuju da se masonerija
ne umara, da od svog roenja slijedi iste mete, a to su
Katolika Crkva i oivljavanje panjolske. U Europi postoji
Vrhovni Odbor pod nazivom Meunarodna Masonska Udruga,
preko koje se protiv panjolske neprekidno obavljaju urote,
jedna za drugom, obrascem i nainom kojim treba djelovati u
politici nekih europskih zemalja pa i protiv Sjeverne Amerike,
ija masonerija, iako je pridruena Udruzi, nije nepropusna za
utjecaje, koji se tajno provode prema hispanskim loama, da bi
ove sluile tajnim nalozima svojih gospodara.
Vie puta su anglosaksonska masonerija ponovljeno je
dizala tube, izjasnivi se protiv naeg dokumentiranog pisanja, koje je prijeko potrebno i ima vrlo jasno i vidljivo
miljenje, po kojem masonerija moe proizvesti krvnike i
rtve, u onih nacija u kojima masonerija osniva posebna tijela
za djela protiv neke druge nacije i koja stanovito vrijeme trpi
urote, koje organizira masonerija iz inozemstva. O katolicima
prebjeglim iz krila kranstva ne moe se razmiljati na isti
nain na koji to ini masonerija, koja je te iste katolike drala
u ponienju i napadala ih u raznim rovarenjima U zemljama u
kojima je masonerija doputena, ona se ne susree niti
sukobljava s opim raspoloenjem, niti s naelima vjere, a
kada se radi o zemljama s katolikom vjerom smisao njezine
borbenosti nesumnjivo je vrlo jasan i tada masonerija postaje
tajni instrument u stranoj slubi, sa svrhom razaranje i
unitenje dotine nacije.
238
31
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
to su onda Isusovci?
Kada se govori o redovnikim pravilima kao skupnoj
kategoriji nema isusovakih pravila. Pa i kada se govori o
drugim disciplinarnim pitanjima nema nekih objanjenja kao
na primjer kod Benediktinaca, ili Kartuzijanaca.
Regule po kojima ive drugi redovi kod Isusovaca se
vide i ne vide u isto vrijeme. Oni ive u svojim zajednicama,
ali su individualci. Oni su sve samo nisu mistici, ali su i te
kako za obinoga ovjeka misteriozni i nedokuivi. Tri su
kljuna zavjeta kod redovnika i to: istoa, siromatvo i poslunost. Kod Isusovaca postoji i etvrti zavjet, a to je isto
poslunost, pokornost i poniznost prema Papi. I to bez
pogovora i neogranieno.
Ove dvije rijei bit e odluujue za budunost
ovjeanstva i cijeloga ljudskoga roda kao takvoga kada za to
doe vrijeme. Glavno geslo po kojem postupaju Isusovci a
koje su oni sami sebi postavili, po Bojoj volji glasi: Ad
Maiorem Dei Gloriam, Idite, zapalite svijet!
To znai da se njima izravno obraa nitko drugi nego
sam Bog i to Njegova druga osoba, Isus Krist. Ne prva osoba
niti trea osoba, iako je to isto, ali ovjek je tako nauen i zato
mi najbolje razumijemo i doivljavamo drugu osobu, koja nam
je put i smisao ivota. To je dakle osoba Isusa Krista, koju mi
slijedimo. Isusovci, koji su zbog toga sami sebi dali takvo ime
to ine bez pogovora.
Nositi takvo ime moralni je imperativ i zalog kojemu
nema granica, kao ni njegova provedba. Sam Lojola je napisao
propise i pravila o tome kako to ostvarivati i nazvao ih je
Konstitucije, rije koja sama za sebe ne govori previe.
Da bi se to moglo oivotvoriti i u svakodnevnici
provoditi treba se posebno pripremiti. U tu svrhu Ignacije
Lojola sastavio je i napisao upute koje su nazvane Duhovne
Vjebe, o tome kako to initi.
Budui da to ne moe initi svatko nego samo neki,
onda su to postupci koji su posebni, a temelje se na naelu
savladavanja samoga sebe. To traje dugo i zahtjeva puno.
Prije smo spomenuli Boanske osobe i tu elimo jo
neto rei, da se ono to je vano za ovu knjigu moe dalje
bolje razumjeti.
249
250
251
252
253
254
255
256
257
258
259
II.
260
261
262
263
264
265
266
267
268
269
270
271
Zoran Vernazza,
prevoditelj
18. veljae, 2014.
272
273
Narudba
www.emilcic.exactpages.com
Naruujem knjigu
pouzeem (+ potarina)
www.slideshare.net/emilcic/katalog-naklade-e-i
1. Povijest hrvatskih neprijatelja, 250,oo kn ___ kom.
2. Anglo-ameriki establishment, 250,oo kn ___ kom.
(rasprodano)
3. Plovidba Sv. Brendana opata, 120,oo kn ___ kom.
4. Glazbeni aspekti u filozofiji umjetnosti Miha
Monaldija, 100,oo kn ___ kom. (rasprodano)
5. Hrvatska glazba i glazbenici, 300,oo kn ___ kom
(rasprodano)
6. Hrvatski skladatelj, 150,oo kn ___ kom
(rasprodano)
7. Globalizacija i hrvatski nacionalizam 150,oo kn ___
8. Religijsko filozofski aspekti u knjievnosti A. G.
Matoa, 120,oo kn ___ kom
9. Eseji o glazbi, tvrdi uvez, 165,oo kn ___ kom
(rasprodano)
10. Liturgijska glazba u Hrvatskoj nakon II. vatikanskog
koncila, 180,oo kn ___ kom
11. Hrvatsko-irske kulturne veze br. 1, 180,oo kn,
___kom, (rasprodano)
274
275