Socijalna psihologija

je teorijsko-aplikativna (aplikativna neto to se moe

primjeniti u praksi) disciplina koja prouava kakve promjene se deavaju pod stvarnim (drugi
utjeu na nae ponaanje) ili zamiljenim utjecajem (neto to smo usvojili i to utjee na nae
ponaanje). Ona pokuava pruiti objektivno i provjerljivo znanje o ljudskom drutvenom
ponaanju. Socijalna psihologija je znanstvena disciplina koja prouava kako stvarna ili
zamiljena prisutnost drugih ljudi utjee na nae misli, osjeaje i ponaanje (Allport, 1985).
Predmet socijalne psihologije: neposredna interakcija ljudi, uticaj socijalnih faktora na opaanje,
miljenje, konativni aspekti te cjelokupna linost i ostale drutvene funkcije.
Metoda je proces prikupljanja podataka nad neim. Metodologija je cijelokupni proces.
Socijalna facilitacija je kada publika dodatno utie na rezultat. Konstrukt socijalne psihologije je
nemjerljiv, on se operacionalizira i tako se mjere varijable. Kohezivnost oznaava koliko se
lanovi ili grupe privlae; ona je ne mjerljiva, do toga se dolazi preko mjerenja varijabli.
Varijabla je neto mjerljivo, proizilazi iz konstrukta.
Socijalna psihologija koristi tri glavne metode

znanstvenog istraivanja:

1. Metoda opaanja (terensko istraivanje)

2. Korelacijsko istraivanje
3. Labaratorijski eksperiment.
Metoda opaanja odnosi se na sistemsko opaanje i mjerenje ponaanja. Na sistemski nain
opaamo procese i na odgovarajui, unaprijed pripremljeni nain biljeimo, naglasak je na
pripremljenosti i sistematinosti. Oblik sistemskog opaanja u kojem je istraiva u interakciji s
ljudima koje opaa, ali nastoji ni na koji nain ne mijenjati situaciju.
a) Etnografija metoda kojom istraivai pokuavaju razumjeti grupu ljudi ili kulturu
opaajui je iznutra, ne nameui bilo kakve unaprijed steene predodbe koje bi mogli
imati. Ovo je esta metoda u kulturnoj antropologiji.
b) Opaanje sa sudjelovanjem oblik metode opaanja pri kojem je istraiva u interakciji
s ljudima koje opaa, ali nastoji da ni na koji nain ne izmijeni situaciju. Kako bi se
razumjelo stajalite ljudi koji se prouavaju, u etnografiji je kljuno izbjei nametanje
vlastitih prethodno stvorenih uvjerenja.
c) Analiza arhivske grae oblik metode opaanja kojom istraiva prouava prikupljene
dokumente ili arhive, u nekoj kulturi (dnevnike, romane, asopise, dnevnike). To nam
mnogo moe rei o tome kako neko drutvo doivljava samo sebe. Onda se oblikuju
odreene, dobro definirane kategorije i primjenjuju se na arhivski izvor.
Ogranienja kod metode opaanja: Metoda je dobra, ako je cilj istraivanja pruiti opis
socijalnog ponaanja. Ima nekoliko nedostataka: odreene vrste ponaanja je teko uoiti jer
se javljaju rijetko ili u privatnosti. Kako bi utvrdili na koji nain svjedoci reagiraju na nasilan
zloin, trebali bi se skrivati po gradskim ulicama i iekivati napad i zatim paljivo pratiti
reakcije svakog promatra. Umjesto toga koristili su arhivsku grau novine, ali opet, tu su

preputeni procjeni, tonosti i milosti izvornog sakupljaa. Metoda je ograniena na odreenu

grupu ljudi, odreenu sredinu i na odreeni oblik aktivnosti, te ovo moe biti problem, ako je cilj
to to je opaeno generalizirati na druge populacije i aktivnosti.
Korelacijski pristup je postupak sistemskog mjerenja dvije varijable i odreivanja odnosa meu
njima u kojoj se mjeri na osnovi jedne varijable moe predvidjeti druga. U korelacijskom
istraivanju ponaanje i stavovi ljudi mogu se mjeriti na razne naine. Npr. mogu opaati djecu
na igralitu, a cilj je utvrditi povezanost, korelaciju djeje agresivnosti i drugih faktora, kao to je
navika gledanja TVa, koje istraivai takoer mjere. Ovakve odnose istraivai otkrivaju
raunajui koeficijent korelacije statistiki pokazatelj koji ukazuje koliko se dobro moe
na temelju jedne varijable predviati vrijednosti u drugoj:
a) r= 1,00 - najbolji odnos izmeu dvije varijable, porast vrijednosti u prvoj varijabli
povezan je s porastom vrijednosti u drugoj varijabli;
b) r= -1,00 - najgori odnos izmeu dvije varijable, porast vrijednosti u prvoj varijabli
povezan je sa smanjenjem vrijednosti u drugoj varijabli
c) r= 0,50 0,70 je najei odnos izmeu dvije varijable; porastom jedne varijable raste
kao i druga varijabla;
d) neutralna povezanost korelacija dvije varijable su potpuno nepovezane, i tada
istraivai ne mogu predvidjeti jednu varijablu na temelju druge.
Prednosti i nedostaci: Prednost ovog istraivanja jeste da je relativno jednostavno i lahko ga
provesti, a nedostatak se ogleda u tome to ne moe pruiti uzrono-posljedine dokaze.
*TEST MORA BITI: pouzdan, valjan, objektivan, diskriminativan.
Eksperiment je standardizirani postupak koji se provodi u strogo kontroliranim uvjetima kako bi
ispitali psihike procese i djelovanje nezavisne varijabli na zavisnu varijablu. To je jedini nain
dokazivanja uzrone povezanosti. Metoda u kojoj istraiva sluajno rasporeuje sudionike u
razliite situacije istovjetne po svemu osim po nezavisnoj varijabli (onoj za koju se smatra da
ima uzrono djelovanje na reakcije ljudi). Ovdje istraiva manipulira dogaajem kako bi ga
ljudi doivjeli na jedan nain (npr. svjedoci nesree zajedno s drugim promatraima) ili drugi
nain (svjedoci su iste nesree, ali kao jedini promatra). Ukljuuje izravnu intervenciju
istraivaa. Paljivim mijenjanjem samo jednog aspekta situacije (npr. veliine grupe), istraiva
moe vidjeti je li taj aspekt uzrok ponaanja koje se ispituje (npr. pomau li ljudi u nesrei).
Primjer: Istraivanje Latana i Darleja (1968.): Sudionik ste u istraivanju. Doli ste u
dogovoreno vrijeme. Eksperimentator vas vodi u jedan od boksova, govorei da e 5 drugih
studenata sudjelovati s vama u istraivanju. Ostajete sami. Stavljate slualice i eksperimentator
svima objanjava kako ga zanima kakve sve probleme doivljavaju studenti. Svaki sudionik
ostaje anoniman, u svojoj ste odvojenoj prostoriji i komunicirate s ostalima preko
komunikacijskog sistema. Eksperimentator vas nee sluati kako biste bili to slobodniji. Svaki
sudionik mora naizmjence prikazati svoje probleme u trajanju od dvije minute, nakon ega e

svaka osoba komentirati ono to su drugi rekli. Nakon toga zapoinje rasprava u igri. No, u
jednom trenu jedan od sudionika doivljava napad epilepsije. to ete uiniti? Ako ste kao
veina sudionika ostat ete u svome boksu i neete nita poduzeti. Latane i Darley biljeili su
broj ljudi koji su napustili svoj boks i traili unesreenog ili kako bi eksperimentatora
obavijestili. ak 69% studenata ostalo je u svojim boksovima ne uinivi nita ba kao susjedi
Kitti Genovese. Je li ovim dokazano da je izostanak pomoi povezan s brojem ljudi koji su bili
svjedoci napada? Istraivai su ukljuili jo dvije dodatne situacije u eksperimentu. U prvoj je
bilo 4ero ljudi (3 sudionika i rtva), a u drugoj situaciji dvoje (sudionik i rtva). U potonjoj je
situaciji postojao samo jedan svjedok epileptikog napada, barem je on tako mislio.
Zavisna i nezavisna varijabla:
a) Nezavisna varijabla varijabla koju istraiva mijenja ili varira kako bi provjerio uinak
na neku drugu varijablu (u istraivanju Latane i Darleya broj ljudi koji su bili svjedoci
napada).
b) Zavisna varijabla varijabla koju istraiva mjeri kako bi provjerio je li pod utjecajem
nezavisne varijable; on pretpostavlja da e zavisna varijabla ovisiti o nezavisnoj varijabli.
Latane i Darley otkrili su da je njihova nezavisna varijabla broj promatraa - imala utjecaj na
zavisnu jesu li pokuali pomoi. Kad su sudionici vjerovali da postoji 4 svjedoka epileptikog
napada, samo njih 31% je ponudilo pomo. Kada su vjerovali da je samo 2 ljudi svjesno napada
pruanje pomoi se povealo na 62%, a kada su mislili da su oni jedini koji uju napad, za 85 %
sudionika. Ovo dokazuje da broj promatraa jako utjee na stepen pruanja pomoi, ali to ne
znai da je veliina grupe jedini uzrok odluke da ljudi pomognu. I drugi faktori utjeu na
pomaganje osobine linosti promatraa, ranija iskustva u vezi sa situacijama opasnosti itd.
Unutranja i vanjska valjanost:
a) Unutranja valjanost odnosi se na stepen u kojem smo sigurni da nita osim nezavisne
varijable nije moglo utjecati na zavisnu varijablu. Unutranja valjanost se postie
kontroliranjem svih irelevantnih varijabli i sluajnim rasporedom u situacije.
Analize podataka prikazuju uz razinu znaajnosti (p vrijednost) broj izraunat
statistikim postupcima nam govori koliko moemo biti sigurni da se razlika moe
pripisati sluaju umjesto nezavisnoj varijabli.
b) Vanjska valjanost stepen u kojem se rezultati istraivanja mogu generalizirati na druge
situacije i na druge ljude. Mogue su dvije vrste generalizacije:
MOGUNOST GENERALIZACIJE NA DRUGE SITUACIJE stepen u kojem je iz
situacije koju je konstruirao eksperimentator mogua generalizacija na stvarne ivotne
situacije. Stupanj u kojem je neki eksperiment slian situacijama u stvarnom ivotu
naziva se ivotni realizam eksperimenta. Mnogo je vanije da istraivanje ima visoki
psiholoki realizam stepen u kojem su psiholoki procesi izazvani u eksperimentu slini
psiholokim procesima koji se dogaaju u svakodnevnom ivotu I MOGUNOST

GENERALIZACIJE NA DRUGE LJUDE stepen u kojem je ljude koji su sudjelovali u

eksperimentu mogue generalizirati na ljude openito.
*STO: Samoiskaz, Testni podatci, Opazanje, ivotni podaci.

Etika pitanja u socijalnoj psihologiji: Eksperimenti koji koriste ljude kao ispitanike trebaju
se pridravati etikog kodeksa. U elji da sauvaju psiholoki realizam u eksperimentima,
istraivai esto smiljaju lana objanjenja kojima zavaraju ljude u pogledu prave svrhe
istraivanja. Ljudi su katkad stavljeni i u uznemirujue situacije. Tako dolazi do etike dileme.
Socijalni psiholozi ele da im eksperimenti slie stvarnom ivotu i da budu to ii i bolje
kontrolirani, ali i ele izbjei kod sudionika nepotreban stres, nelagodu. Kada istraiva
osmiljava istraivanje ova su dva cilja esto u sukobu. Dilema e biti manje problematina, ako
mogu dobiti pristanak obavijetenih sudionika postupak u kojem istraiva objasni prirodu
eksperimenta sudionicima prije nego to s njima zapone i trai njihov pristanak da u njemu
sudjeluju. Ako sudioniku potpuno objasni kojim e se iskustvima izloiti, etika dilema je
rijeena. Ova vrsta rada, gdje je izvediva se i provodi. No, u nekim eksperimentima nije mogua,
pa su Latane i Darlej rekli sudionicima da e inscenirati epileptiki napad, da to nee biti stvarna
situacija i da bi prema njihovoj hipotezi trebali pruiti pomo. Ovo bi bilo loa znanost, jer je
nuno da sudionik doivi nepredviene dogaaje, a to se naziva: Eksperiment s obmanom
zavaravanje sudionika u pogledu prave svrhe istraivanja ili dogaaja koji e se zapravo
dogoditi. Obmana nije ukljuena u sva istraivanja u socijalnoj psiholigiji. Kako bi se rijeile ove
dileme Ameriko psiholoko drutvo (APA), objavilo je popis etikih naela koja vrijede za
istraivanja u psihologiji. Sva istraivanja takoer moraju odobriti ocjenjivaki odbori institucije
ili etiko povjerenstvo koje ocjenjiva i stresnost i stepen uznemiravanja u nekom
predloenom istraivanju. Nakon eksperimenta s obmanom potreban je posteksperimentalni
razgovor, koji se zove objanjenje s razumijevanjem objanjavanje sudionicima, nakon
zavretka eksperimenta, prave svrhe istraivanja, i to se tano dogodilo. Ovo se mora provesti, a
praksa je pokazala da gotovo svi sudionici razumiju i uvaavaju potrebu za obmanom.

Socijalizacija dvosmjerni proces koji zapoinje roenjem i traje cijeli ivot.

Agensi socijalizacije:
1. Porodica je glavni izvor utjecaja na dijete sve do 5. godine. Tu ostvaruje
primarne veze poevi od veze s majkom, zatim s ocem, bratom/sestrom i
roacima. Tu dijete ui: govor do 4. godine, zatim intstrumentalno uenje
(navike, samopotovanje itd.). Primarna potreba koju dijete ostvaruje u
porodici jeste sigurnost.

2. kola je drugi vaan agens socijalizacije. Tu se djeca susreu sa drugaijom

vrstom autoriteta. Djeca imaju priliku komunicirati sa vlastitom generacijom,
tj. vrnjacima. Zatim, tu ue razliita pravila ponaanja i fokus je na
obrazovanju, a ne na odgoju.
3. Vrnjaci nam omoguavaju da upoznamo neto novo, tada zajedno
istraujemo. Oni mogu imati negativan socijalni utjecaj kada se pree granica
dozvoljenog, i to na one pojedince koji imaju nizak nivo samopotovanja i
samopouzdanja. Dakle, u takvim situacijama treba znati rei ne vrnjacima i
na taj nain odbiti neke vidove loeg ponaanja poput konzumiranja alkohola,
droga, cigareta.
4. TV je jedan od agensa socijalizacije koji prua modele ponaanja. Na primjer
taj utjecaj se moe odraziti na odijevanje ili ivotne vrijednosti.
5. Brani partneri
6. Radne organizacije.
Privrenost se moe definisati kao trajna afektivna veza okarakterisana tendencijom traenja i
odravanja bliskosti sa odreenom osobom, osobito u uvjetima stresa. Privrenost karakteriziraju
brina veza ili veza puna ljubavi koja je dugotrajna. Primjenjujui izraz privrenost na vezu
majka-dijete ta se veza moe definisati kao tenja prve dvije godine ivota, da se trai blizina
odreenih ljudi, da se bude spreman primati brigu od tih ljudi, te se osjeati sigurnim u njihovoj
nazonosti (Maccoby).
Vrste privrenosti (Ainsworth, vrste privrenosti koje dijete pokazuje kad je odvojeno od majke i
nakon ponovnog sastajanja):
1. Anksiozna/opirua/ambivalentna privrenost nastaje kao rezultat nedosljednog majinog

odgovaranja na emocionalne potrebe djeteta. Tako ona ponekad na djetetovu potrebu za

npr. fizikom blizinom (maenjem) bude dostupna, a ponekad nedostupna. Dijete zbog
toga majku, kao figuru privrenosti, doivljava kao nekonzistentnu, povremeno
podravajuu/nepodravajuu i promjenjivu. To dovodi do toga da djeca koja su razvila
anksioznu privrenost budu: nesigurna i bojaljiva, sve odrasle vide kao nepouzdane,
njihovo samopouzdanje i istraivake sklonosti ovise o majinom odobravanju ili
neodobravanju, imaju potekoe u uspostavljanju adekvatnih emocionalnih veza, kao
odrasli uspijevaju uspostaviti veze, ali neprestano trae odobravanje svojih postupaka i
boje se da e biti ostavljeni. U nepoznatoj situaciji, ostaju fiziki blizu majke, odnosno
malo istrauju okolinu, izrazito su uznemirena pri odvajanju, ali pri povratku reagiraju
dvojako, trae njenu blizinua ali ju i odbacuju.
2. Sigurna privrenost svoje korijene ima u usklaenosti majke s djetetom i u njezinoj
psiholokoj dostupnosti. Kvalitetna briga o djetetu omoguava djetetu stvaranje pozitivne
slike o sebi i svijetu oko sebe, kao i naine suoavanja sa stresom i rjeavanja problema.
Ovo dijete se osjea sigurnim u sebe, vrijednim, voljenim i kompetentnim, a druge ljude
doivljava kao osobe s kojima potencijalno moe biti blisko i koje e mu biti dostupne

kad su mu potrebne. Djeca koja su razvila sigurnu privrenost koriste skrbnika (majku)
kao sigurnu bazu, sigurna su u majinu ljubav, istrauju okolinu, vesele se povratku
majke, reagiraju negodovanjem na odvajanje od majke. Ljudi koji su imali siguran odnos
sa svojim roditeljima ili odgajateljima, sposobni su razviti trajan odnos u odrasloj dobi.
3. Izbjegavajua privrenost je odraz ranih djetetovih iskustava s majkom koja ne odgovara
na potrebe djeteta i koja mu je psiholoki nedostupna. Ove majke su po mnogim
kriterijima dobre majke npr. obraaju se bebi toplim rijeima, igraju se s djetetom,
posebno su marljive kad je briga o ishrani i spavanju u pitanju i sl. Meutim, kada dijete
na neki nain iskae potrebu za fizikom ili emotivnom bliskou, one ne odgovaraju
adekvatno i ignoriraju djetetove potrebe za privrenou izbjegavajui prisan i lice u
lice kontakt. Istraivanja pokazuju da djeca koja su razvila ovaj oblik izbjegavajue
privrenosti: pokazuju malo ili nimalo opreznosti pred strancima, mnogo se uznemire kad
ostanu sama, nisu skloni saradnji, istraivakom ponaanju i empatiji, ne razvijaju dobre i
kvalitetne odnose sa svojim vrnjacima, izbjegavaju bliske emocionalne veze pokazuju
strah do jedne prirodne i zrele intimnosti u odraslom dobu te openito imaju malo ili
nimalo povjerenja u ljude. Djeca koja razvijaju izbjegavajui privrenost ne vole kontakt
koom na kou, grljenje i maenj, ne pokazuju opreznost prema strancima, postaju
uznemireni tek kad ostanu, pokazuju manjak suradnje i istraivakog ponaanja. U
nepoznatoj situaciji ne pokazuju znaajnu uznemirenost pri odlasku majke, te je
izbjegavaju pri povratku.
Mjere privrenosti: strah od stranca i tjeskoba od odvajanja.
Uskraivanje majke ima za posljedicu etiri sindroma: jaka uznemirenost, poremeaje ponaanja,
intelektualnu reterdaciju i bezosjeajnu psihopatiju.
Eriksonova teorija drutvenog razvoja: Na Erika Eriksona snano je utjecala Freudova teorija.
Za razliku od freudovskog pristupa koji stavlja snaan naglasak na nesvjesne psihike procese,
Eriksona vie brine nae svakodnevno djelovanje u drutvenom svijetu. To se zove psihologija
ega. Eriksonova ego psihologija eli objasniti i razumjeti kako pojedinac savladava svakodnevne
zahtjeve drutvenog ivota, posebno osobne odnose i nae stavove prema drutvu. Erikson
pretpostavlja da ego prolazi kroz osam stepena razvoja: na svakom stepenu pojedinac treba
savladati odreenu krizu iz ega se razvija stav prema sebi i drugim ljudima. Krize se mogu
savladati na pozitivan ili na negativan nain: ako je pozitivan, ego je ojaan i taj stav traje cijeli
ivot te osobe, ako je negativan, ego je oslabljen i osoba ide u sljedeu krizu, a da nije prethodnu
uspjeno razrijeila.
Stepeni psihosocijalnog razvoja:
I - Priblina dob: 01 godina, Psiholoka kriza: povjerenje nasuprot nepovjerenju, Opis krize:
Ui se osjeati ugodno i vjeruje brizi roditelja ili razvija nepovjerenje prema svijetu, Snaga ega:
Nada, Vane osobe: Osoba majke.

II - Priblina dob: 1-3 godina, Psiholoka kriza: Nezavisnost nasuprot sramu, Opis krize: Stjee
osjeaj sposobnosti uenjem hranjenja, samostalnog igranja, koritenja zahoda ili se osjea
posramljeno i sumnja u svoje sposobnosti, Snaga ega: Volja, Vane osobe: Roditelji.
III - Priblina dob: 3-5 godina, Psiholoka kriza: Inicijativa nasuprot krivnji, Opis krize: Ui
koristiti vlastitu inicijativu u planiranju ponaanja ili razvija osjeaj krivnje zbog loeg
ponaanja, Snaga ega: Svrha, Vane osobe: Ua porodica.
IV - Priblina dob: 5-11 godina, Psiholoka kriza: Marljivost nasuprot podreenosti, Opis krize:
Ui zadovoljiti zahtjeve koje postavlja kola i izvriti kune obaveze ili vjeruje da je podreen/na
drugim ljudima, Snaga ega: Sposobnost, Vane osobe: Porodica, komije, uitelji.
V - Priblina dob: 11-18 godina, Psiholoka kriza: Identitet nasuprost rasapu identiteta, Opis
krize: Stjee osjeaj identiteta u terminu uvjerenja, struke itd. ili ne uspijeva stei identitet, Snaga
ega: Vjernost, Vane osobe: Vrnjaci, bliske grupe, dalje grupe.
VI - Priblina dob: 18-40 godina, Psiholoka kriza: Intimnost nasuprot osamljenosti, Opis krize:
Uputa se u uspjene intimne veze, zajedniki identitet s partnerom ili postaje osamljen, Snaga
ega: Ljubav, Vane osobe: Prijatelji, ljubavni partneri.
VII - Priblina dob: 40-65 godina, Psiholoka kriza: Plodnost nasuprot zastoju, Opis krize:
Pomae drugima, doputa djeci da budu neovisna, Snaga ega: Briga, Vane osobe: Brani drug,
djeca.
VIII - Priblina dob: 65-70 godina, Psiholoka kriza: Integritet nasuprot oajanju, Opis krize:
Nosi tekovine iz prethodnih faza, razvija prihvaanje privremene prirode ivota ili oajava nad
tim je li ikad bio sposoban nai smisao u ivotu, Snaga ega: Mudrost, Vane osobe: Brani drug,
djeca, unuci.
Identitetni statusi i njihov opis:
a) Ostvarenje identiteta osoba je prola kroz krizu identiteta i stekla je osjeaj identiteta.
To rezultira vrstom obavezom prema takvim stvarima kao to su posao, vjera, moralne
vrijednosti.
b) Odgoda osoba je u stanju krize identiteta i aktivno trai alternativu u pokuaju da se
neemu posveti. Vrijeme eksperimentiranja s razliitim ivotnim stilovima.
c) Iskljuenje nije doivljena kriza identiteta. Roditeljske vrijednosti, drutvene
vrijednosti, itd. nikada nisu bile upitne. Prihvaa identifikaciju s roditeljima/drutvom
kao dovoljnu.
d) Negativni identitetni status identiteta pojedinac pokazuje malu ili nikakvu posveenost
prema poslu, vjeri, vrijednostima itd. Ne pokuava se aktivno neemu posvetiti ili
potraiti identitet.

Kohlbergova teorija moralnog razvoja kae da u moralno rasuivanje osobe prolazi tri
razvojne razine, (sa dva stepena na svakoj). On se ne bavi eksplicitno moralnim ponaanjem ve
s moralnim miljenjem i rasuivanjem ljudi. Ova teorija je strukturalistika jer govori o strukturi
moralnog rasuivanja ljudi, a ne o sadraju.
Razine moralnog razvoja:
1. Pretkonvencionalna razina - na ovom nivou razvoja dijete, prilikom tumaenja pravila i u
ponaanju, vodi rauna o posljedicama (nagradi, kazni, izmjeni uloga). To znai da je
kontrola ponaanja spoljanja jer se standardi izjednauju sa spoljanjim zahjtevima ili
pritiscima. Dijete je egocentrino i ne razmatra nita sa gledita drugih.
2. Konvencionalni nivo (dogovorni) - na ovom nivou je ispravno ono to drugi oekuju od
osobe. Ispravno je pridravanje pravila i zakona. Ispravno je initi neiju dunost i
potovati autoritet. Adolescent je sposoban sebe staviti u poziciju drugog. Zauzima
gledite drutvenog sistema, a ne drugih pojedinaca.
3. Postkonekvionalni nivo (autonomni) - vrijednosti se definiu nezavisno od autoriteta i
zasnivaju se na autonomnim moralnim principima: saglaavanju linosti sa zajednikim
standardima, pravima i dunostima. Promjene koje se javljaju na ovom nivou povezane
su sa kognitivnim razvojem, strukturama formalnih operacija.
Kohlberg tvrdi da mnogi ljudi ostaju na konvencionalnoj razini moralnog rasuivanja. On je
razvio niz moralnih dilema koje se daju nekoj osobi na rasuivanje iz kojih je mogue procijeniti
stepen moralnog rasuivanja na kojem je osoba, a jedna od njih je Heinzova dilema. Kriterij
koji se koristi za svrstavanje jeste rasuuje li osoba preteito na odreenom stepenu.
Teorija socijalnog uenja pretpostavlja da se moralno ponaanje ui opaanjem modela.

Stav je trajno vrednovanje ljudi, objekata ili ideja, sastoje se od pozitivnih i negativnih
reakcija na neto.
Srodni pojmovi stava:
-Uvjerenje je znanje koje imamo o svijetu (ljudima i stvarima) i koje varira prema tome koliko
nam je vano to znanje.
-Vrijednosti predstavljaju etika naela, kulturalne i drutvene norme.
Postoje dva pristupa definiranju stavova:
Strukturalni pristup prua razumijevanje stavova osvrtanjem na vezu stavova s drugim kljunim
pojmovima: uvjerenjima, vrijednostima, namjerama i ponaanjem. Struktura stavova (primjer:
sladoled od okolade):
a) Afektivna/emocionalna komponenta (odnosi se na evaluaciju objekta stava i stoga
odraava vrijednosti neke osobe; npr.: uivam u okusu sladoleda od okolade)
b) Kognitivna/spoznajna komponenta (odnosi se na uvjerenja o objektu stava; npr.: sladoled
od okolade je hranjiv)

c) Konativna/ponaajna komponenta (odnosi se na ponaanje s obzirom na objekat ili osobu

stava; npr.: kad god mogu jedem sladoled od okolade).
Stav nastaje spajanjem uvjerenja i vrijednosti neke osobe, stoga je stav pozitivna ili negativna
evaluacija o neemu ili nekome.
Ovaj pristup nam omoguava da vidimo kako su stavovi povezani s drugim konceptima i daje
nam odreeni uvid kako se mogu koristiti za predvianje ponaanja.
Funkcionalni pristup kae da stavovi imaju etiri funkcije:
a) funkciju prilagodbe (odnosi se na mjeru u kojoj stavovi doputaju nekoj osobi da
postigne eljeni cilj i izbjegne ono to joj je neugodno),
b) spoznajnu funkciju (odnosi se na informacije koje neka osoba posjeduje o fizikom i
drutvenom svijetu),
c) funkciju samoizraavanja (priznaje potrebu da sa drugima pria stvari o sebi i da oni
znaju ta hoemo),
d) funkciju odbrane ega (sugerira da stavovi mogu sluiti odbrani ljudi od samih sebe i
drugih ljudi; oni mogu sluiti za odbranu vlastitog imida, tj. pozitivni stavovi prema
samome sebi pomau odravanju pozitivnog vlastitog imida).
Ovaj pristup nas upuuje kako treba postupati u promjeni stavova. Da bismo promijenili neiji
stav treba znati: koji je stav u pitanju i funkciju koju taj stav vri za tu osobu.
Snaga i pobudljivost stava: snaga stava se ogleda u vanosti stava, a pobudljivost oznaava
brzinu koju ljudi iznose prema objektu stava. Pobudljivost takoer utjee na lahkou mijenjanja
stavova - to je stav pobudljiviji, odnosno to nam bre pada na pamet, to ga je tee promijeniti.
Mjerenje stavova:
a) Direktno mjerenje - mjerenje skalama;

1. Likertova skala se ogleda u zbrajanju odgovora na znatan broj tvrdnji koje su

reprezentativne za stav koji se ispituju. Visok rezultat upuuje na pozitivan stav prema
npr.: eutanaziji, a niski na negativan stav, to je osnova Likertove metode. Prednost ove
metode je u tome to ju je jednostavno konstruirati i lahko primjenjivati.
2. Semantiki diferencijal prua i mjeru snage stava i daljnje informacije o
znaenju tog stava za pojedinca. Semantiki diferencijal prua tri vrste informacija o
objektu stava: informacije o avaluaciji, snazi i aktivnosti.
b) Indirektno mjerenje:
1. Fizioloke tehnike: otkucaji srca, proirenje zjenica;
2. Nenametljive mjere: posmatranje neijeg ponaanja, npr.: mjera stava prema
vjeri moe biti uestalot posjeta crkvi; mjera u kojoj se dvoje ljudi svia jedno
drugom moe se odraavati u ukupnoj koliini kontakata oima u koji se to
dvoje uputa, tj. to se vie dvoje ljudi gleda, to se vie sviaju jedno drugom

3. Projektivne tehnike koriste se injenicom da ljudi esto projiciraju svoje vlastite

stavove na druge.
Organizacija i promjena stava:
Stavovi se organiziraju i mijenjaju prema naelu spoznajne dosljednosti. Naelo spoznajne
dosljednosti navodi da su stavovi povezani s drugim stavovima i ponaanjem na dosljedan
nain. Teorija ravnotee i teorija kognitivne disonance* odraavaju ovo naelo. Predvia se da
e se stavovi promijeniti kad se pojavi neravnotea, nekongurentnost ili disonanca.
Teorija samopercepcije (samoopaanja), upravljanje dojmovima o sebi i samoostvarena
promjena stava nude alternativne pristupe razumijevanju promjene stavova. Ipak, sve se one
oslanjaju na naelo spoznajne dosljednosti.

Predrasuda je stav koji ini neku osobu sklonom da misli, osjea, percipira i djeluje na
povoljne ili nepovoljne naine prema nekoj grupi ili pojedinim lanovima te grupe.
Diskriminacija je neopravdan postupak prema pojedincima za koje se smatra da pripadaju
odreenoj drutvenoj grupi. Sukob je ekstremni oblik diskriminacije gdje je prisutna ili namjera
da se nanese teta ili je ona stvarno i nanesena.
Socijalnopsihologijski pristupi predrasudama:
1. Individualni pristup se usredotouje na procese unutar pojedinca: linost i emocije,
takoer se zanima za razlike meu ljudima. Ovaj pristup promatrao je linosti ljudi s
predrasudama u terminima autoritarne linosti, dogmatizma i dvije dimenzije
radikalni/konzervativni i netolerantni/tolerantni koje je predloio Eysenck. Ovim se
pristupom takoer istraivala frustracija i agresija koje rezultiraju ponaanjem prema
rtvenoj janjadi.
2. Meuljudski pristup se usredotouje na procese koji se dogaaju unutar drutvenih grupa:
zajednika uvjerenja i identitete, preovladavajue stereotipe i konformizam. Ovaj pristup
ispitivao je relativnu vanost razlika u uvjerenjima i rasnih razlika. Rokeach je pokazao
da razlike u uvjerenjima utjeu na izbor prijatelja, a Triandis je, meutim, pronaao da je
rasa bila vanija kod intimnijih odnosa. Meuljudski pristup je isto tako objanjavao
predrasude kao posljedice konformizma prema preovladavajuim stereotipima i
vrijednostima koje su zajednike za neku grupu ili subkulturu.
3. Meugrupni pristup se usredotouje na odnose izmeu razliitih grupa ljudi: meugrupno
natjecanje, socijalnu kategorizaciju i posljedice tih odnosa. Ovaj pristup ispituje kako
lanstvo u grupi, vie nego individualni ili meuljudski procesi, utjeu na to kako ljudi
jedne grupe postupaju prema ljudima u drugim grupama.
Stereotipi su previe pojednostavljene i previe generalizirane apstrakcije o grupama ljudi,
uglavnom netane, premda mogu sadravati i zrno istine (Allport).

Tri osobine karakteriziraju stereotipe:

a) Ljudi se kategoriziraju po vrlo vidljivim znaajkama kao to su rasa, spol, nacionalnost,
fiziki izgled itd.
b) Svim lanovima te kategorije ili drutvene grupe pripisuje se posjedovanje istih znaajki.
c) Bilo kojem pojedincu za kojeg se percipira da pripada toj grupi pripisuje se
posjedovanjem tih stereotipnih znaajki.
Stereotipi se obino mjere tako to se ljudima da popis pridjeva (kao to su inteligentan, vrijedan,
lijen...) zajedno sa popisom kategorija ljudi (kategoriziranih po, na primjer, rasi nacionalnosti,
spolu, rasi...) i trai se od njih da na Likertovoj skali s pet stepena oznae kako ti pridjevi opisuju
odreenu grupu ljudi.
Campbell predlae etiri posljedice stereotipa na predrasude i diskriminaciju:
1. Stereotipi djeluju tako da precjenjuju razlike koje izmeu grupa postoje
2. Stereotipi djeluju tako da uzrokuju podcjenjivanje razlika unutar grupe
3. Stereotipi izobliavaju stvarnost jer precjenjivanje razlika izmeu grupa i podcjenjivanju
razlika unutar grupe ima malo veze s istinom
4. Stereotipi su obino negativni stavovi koje ljudi koriste da bi opravdali diskriminaciju ili
sukob s drugima.
Stereotipi imaju pozitivnu funkciju nametanja neke vrste reda i strukture u potencijalno haotinu
socijalnu okolinu. Mi jednostavno ne moemo komunicirati sa svim ljudima koje sretnemo zato
bez stavljanja ljudi u pretinac bilo bi iznimno teko da se drutvene interakcije odvijaju onako
glatko kao to se odvijaju.