JOSIP BELI

MOJ NAIN PELARENJA

PELARSKI SAVEZ SR HRVATSKE ZAGREB
Oprema ALFRED PAL

Slika na prvoj, strani ovitka prikazuje placa knjige sa sinom

na njihovom pelinjaku

NEKOLIKO RIJEI PELARIMA

Ve su vie od 70 godina pele u naem vonjaku
zimovale, svakog se proljea ponovo budile na novi ivot,
unosile nektar i pelud u konice i rojile se. Poeo ih je
uzgajati moj otac, a kad se u prvom svjetskom ratu nit
njegova ivota prekinula, ja sam preuzeo pele u svojoj
trinaestoj godini.
Ve u tim godinama bio sam sklon knjii, a moj je djed
imao naina da kod mene probudi volju i smisao za pele, te
da me s uspjehom uvede u itanje pelarskih knjiga i
asopisa oeve ostavtine. Tako sam od rane mladosti
poeo teoretsko i praktino pelarenje.
Mnoge slobodne dane u ivotu proveo sam meu pelama,
ne mogavi se nikad dovoljne, nauiti divnog mirisa
pelinjaka, ni dovoljno nasluati tihog zujanja pela, odjek
njihova neprekidnog rada. Meu pelama bio sam najsretniji,
jer sam meu njima nalazio mir i odmor.
Mnoge sam noi proveo nad pelarskim knjigama. Zimi u
toploj sobi, nagnut nad knjigom, doarao sam si kako iz nje
izvire ugodan miris pelinjaka. Tako su prolazile godine, i
to dalje, ja sam se sve vie saivljavao sa pelama, dok one
nisu postale sastavni dio mog ivota.
Nakon vie decenija pridruio mi se bistar i tih djeak, koji
je pokazivao smisao i volju za pele moj sin. To je mene
obradovalo, ali se u meni rodila i obaveza da jo intenzivnije
radim, kako bih sina uputio u sve dokuene tajne pelinjeg
ivota i svestrani praktini rad sa pelama. Tako je
pelarenje u naoj kui postala obiteljska tradicija. Uvjeren
sam da je i moj sin do danas u pelarstvo dobro zagrizao,
2

te da e se i na njega, kao i na mene, moi protegnuti ona:

Koga pele jedanput prihvate, ne putaju ga nikad vie.
Od mog prvog susreta sa pelama do danas, prole su 53
godine. Za vrijeme svih tih godina mnogo sam o pelama i
pelarstvu proitao i sve proitano u praksi prokuao. Stajalo
me je mnogo truda, vremena i novaca, ali nikad nisam
poalio. Tako je nastalo veliko praktino iskustvo na podlozi
kojeg sam i mnogo toga napisao. Pisao sam daleko od tenje
da se istaknem, ve zato to sam u pisanju o pelarstvu
nalazio zadovoljstvo i to sam smatrao da je ovjek, kao
drutveno bie, duan svoja iskustva predati drugim ljudima
da se njima koriste.
I takvom pobudom, uz veliki trud i odricanje, a jedino za
ljubav pela i pelarstva, nastala je i ova knjiga. U ovoj
knjizi opisano je viematino pelarenje, kao tekovina
suvremene pelarske prakse i rezultat mojih viegodinjih
ispitivanja. Kako tt kontinentalnom dijelu nae zemlje svi
pelari polau veliku nadu u bagremovu pau, koja je
kratkotrajna ali zato vrlo bogata, to sam u ovoj knjizi teite
bacio na nju. Samo se po sebi razumije da se; vrlo jakim
pelcima, stvorenim za puno iskoritenje bagremove pae,
mogu uspjeno iskoristiti i sve ostale pae jedne sezone.
Napokon, danas, kad je pelinja paa kod nas uvelike
smanjena, samo jaki pelci mogu se odrati i samo takvi bit
e pelaru od koristi. I cijena meda, koja je danas, u odnosu
na druge prehrambene proizvode, ispod njegove realne
vrijednosti, upuuje nas na viematino produktivnije
pelarenje kao jedino mogue ekonomsko opravdanje.
Ovaj nain pelarenja nije vezan za odreeni sistem
konica. On se jednako dobro moe primijeniti u pelarenju
bilo kojim sistemom konica neograniene zapremnine.
3

Prednost viematinog pelarenja u odnosu na stari klasian

nain moe se saeti ovako: najmanje dvostruko vei prinos
meda, bez posebnih priprema dobivanje najvrednijih matica,
vee koliine matine mlijei i iskljuenje rojenja.
Pri sastavljanju ove knjige nisam se sluio pelarskom
literaturom. Meutim, sve ono to znam o pelama i
pelarenju postalo je moja duevna svojina, izrasla na
postojeem znanju iz pelarstva i vlastitoj praksi.
Ilustracije su u ovoj knjizi originalne, snimljene na mojim
pelinjacima. One su svjedoanstvo da je sve ono to je
napisano u ovoj knjizi nastalo praksom na tim pelinjacima,
a pokazalo se kao sigurno .i dobro.
Na kraju, svoja iskustva ipak ne mogu dati samo svojem
sinu pelaru, ve ga, evo, u obliku ove knjige i nesebino,
dajem svim sinovima nae domovine koji se bave
pelarenjem.
Peteranec, u jesen godine 1972.
Pisac

f
j:

NAE PELARSTVO DANAS

Ne mogu zapoeti ovaj tekst lijepim, optimistikim
rijeima, ni obeavati naem pelarstvu ruiastu perspektivi
i, jer tekoe koje su zahvatile nae pelarstvo brojne su i
teke.
4

Danas ne raspolaemo ui slalisfikim podacima o brojnom

stanju konica sa pelama naoj zemlji, jer zbog
nerazumijevanja odgovornih prema pelarstvu pele nisu ni
obuhvaeni u posljednjem popisu stanovnitva. To je vrlo
alosna injenica i jedan dokaz vie da odgovorni ne
smatraju da je pelarstvo potrebna grana poljoprivrede, diu
ruke od njega, uskrauju mu svaku moralnu i materi jalnu
pomne, i sve preputaju privatnoj inicijativi. Unato tome ne
mogu biti pesimist u tolikoj mjeri da ne povjerujem kako e
uskoro nastali vrijeme kad e doi do rijei ljudi koji ce za
pelarstvo imati razumijevanja i dati inu ono mjesto u
narodnoj privredi koje su mu dale sve zemlje, na zapadu i
istoku.
Kad sam spomenuo da ne raspolaemo podacima o
brojnom stanju konica u naoj zemlji, onda na osnovi
poznavanja situacije tvrdim da danas imamo manje konica
pela nego smo ih imali prije drugog svjetskog rata. To je za
pelarstvo, a jo vie za poljoprivredu, porazna injenica.
itavog svog ivota pratio sam izlaganja svjetskih
poznatih biologa, entomologa, botaniara, kako je daleko
vea korist od pela u opraivanju poljoprivrednih kultura,
voa i povra nego korist, pelarima koju imaju od meda i
voska.
Na upravo frapantan podatak o tome naiao sam u knjizi
Tihomira R. Jeftia: Rad sa velikim brojem konica. U
uvodu tog djela pisac citira direktora Poljoprivrednog odjela
drave Michigan (SAD) Maclntirea, koji je izvrsno ocijenio
vrijednost pela za opraivanje kad je rekao: Vrijednost
pela ne predstavljaju 12 milijuna dolara, koliko se na
godinu dobije od proizvedenog meda i voska, ve to ine
onih 150 milijuna dolara koji se dobiju poveanjem
5

proizvodnje, kao rezultat opraivake djelatnosti ovog

insekta prilikom sakupljanja nektara i peluda.
O vrijednosti pela za opraivanje najrjeitije nam govori
stanje u naim vonjacima ove godine. Zbog dugotrajne kie
u travnju i svibnju, koja je upravo za vrijeme cvatnje voaka
trajala 6 tjedana, pele nisu mogle opraivati voe, pa ga
ove, godine nemamo. Meutim, ira javnost ne zna zato
nema voa.
Kako su samo pelari upueni u opraivaku djelatnost
pela, ovdje bi bilo uzalud pisati o tome, ve bi trebalo da
piu pelarska drutva i pojedini upueni pelari u dnevnoj
tampi, kako bi se ira javnost upoznala s vrlo korisnom
opraivakom djelatnou pela i znala je vie cijeniti.
Nedavno mi je priao prijatelj, koji se upravo vratio s
poslovnog puta iz Dalmacije, kako su tamonji pelari i
zabrinuti za opstanak pelarstva. Pelari su uglavnom
vremeni ljudi, na izmaku ivota, a mladi ljudi, zaneseni
dananjim tempom ivota i iivljavanja, ne mare za
pelarstvo. Prema ocjeni dalmatinskih pelara, pelarstvo e
u Dalmaciji izumrijeti.
U tom pogledu nije mnogo bolje ni u drugim dijelovima
nae domovine. Mlaih il mladih pelara vrlo je malo i na
njima e danas-sutra nae pelarstvo ostati. Pelarstvo e
uskoro biti koncentrirano u sve manje ruku. Zbog toga bi ovi
mladi pelari morali svim silama nastojati da valjano izue
pelarstvo, kako bi ga odrali na korist buduih generacija.
Posebno opasna prijetnja dolazii danas naem pelarstvu
od sve vee upotrebe pesticida za zatitu bilja. Posljedice
upotrebe tih otrova u poljoprivrednoj proizvodnji, voarstvu
i povrarstvu, ne mogu se sagledati, ali se mogu nasluivati.
Do sada su s tim.pesticidima mnogi pelari, pa i sam pisac,
6

imali gorko iskustvo i veliku materijalnu tetu. Pomo

nadlenih izostala je. Intervencije ostale bez odgovora. Ipak,
negdje na izvoru, u tvornicama pesticida, ima netko razuman
i upuen, jer na svakom omotu pie. Otrovan za pele, ali
dalje na putu od prodavaa do korisnika, poljoprivrednika,
nema ni kontrole, ni upozorenja ni savjesti. Poljoprivrednici
koriste obilno pesticide, pile granu na kojoj sjede, a da sami
zbog neupuenosti to ne znaju. I tako, gledajui povremeno
otrovane'mrtve pele, pelarimo dalje.
Najvei je neprijatelj razvoju i napretku pelarstva
neznanje, koje sapinje velik broj naih pelara i dralaca
pela. Samo mali dio ita pelarsku literaturu i tako proiruje
svoje znanje o pelarstvu, dok drugi velik dio pelara,
jednako kao i oni draoci pela na selu, koji dre pele samo
zato da i te stoke ima na gospodarstvu, ne ita nita i o
pelarstvu ne zna nita. Kad ovjek vidi kako se pele dre,
dok o uzgajanju nema ni govora, bude mu ao tih prela i
uzaludnog rasipanja pelinje energije.
Upravo mi je teko iznijeti alostan podatak, ali, istini za
volju, primoran sam to uiniti. Naime, od desetak tisua
pelara u Hrvatskoj, na asopis Pela pretplaeno je 3000
pelara. Oni rijetki pojedinci kod nas, koji ivom i pisanom
rijeju nastoje da ire pelarsko znanje, jedini su luonoe
pelarske prosvjete, a oni kojima to treba ne mare za nju, to
vie, opiru se, da alost bude jo vea.
Ima i u svijetu i kod nas pelara koji pelare za zabavu ili
radi toga to su im pele drage. Takvih je malo. Velika
veina pelari zato da dohotkom od pela pobolja
materijalno stanje. Jednima to i polazi za rukom, no veina
pelari slabo, s nedovoljno znanja, zbog kojih se po
7

prinosima meda nalazimo meu posljednjima na evropskoj

ljestvici.
Kod nas ima manji broj dobrih pelara koji su uspjeno
svladali i teoriju i praksu i pelarstvo smatraju zanatom koji
se moe jedino s velikom voljom, ljubavlju i strpljenjem
valjano nauiti nakon dugog niza godina. Kad ovjek to zna,
kako onda da primi izjavu nekog naivnog i dobronamjernog
ovjeka koji izjavljuje: Kad budem u penziji, bavit u se
pelarenjem. ovjek ne moe a da ne pomisli: Prekasno,
premalo ti vremena preostaje da dobro naui pelarenje.
Pelarima se esto preporuuju izvjesni radovi oko pela
koji su pogreni, jer nisu dovoljno ispitani, a ve sarha
ispitivanja ne mogu dati pouzdane rezultate ako su vrena
tek na pojedinim pelcima.

Rezultati ispitivanja pouzdani su samo onda ako su vreni na

veim skupinama. .
Neznanje i zablude pogubne su za nae pelarstvo.
Neznanje se lako otkrije, zablude se tee prozru. Neke
zablude iz kojih potjeu lose preporuke proizvod su
neosnovane tvrdnje dobrog teoretiara. One nisu iskuane u
praksi, ali zato vrlo uvjerljivo djeluju; tko nije dovoljno
nauio pelarstvo, lako ga odvedu na krivi put. Zbog takvih,
zabluda nae se pelarstvo vrti u zaaranom krugu.
Nemojmo ipak pomisliti kako smo mi posljednji pelari na
svijetu. Bilo je kod nas, ima i sad i bit e i ubudue
sposobnili pelara koji se mogu staviti uz bok najboljim
praktiarima svijeta. Zato moramo izjaviti da su mnoge loe
8

preporuke prevedene iz stranih pelarskih asopisa i

objavljene u naim pelarskim asopisima. Predaleko bi me
dovelo da ih spominjem, ali mogao bih ih spomenuti mnogo.
Ipak, ovaj prikaz ne bi bio potpun kad se ne bih osvrnuo na
neke zablude i s nae strane. Spomenut u neke tee prirode.
Izjednaenje pelaca uoi glavne pae, stara je preivjela
preporuka, koju je praksa i vrijeme pregazilo. Oduzimanje
pela i legla najjaim pelcima uoi glavne pae bila bi
neoprostiva pogreka, zato to ni jedan pravi pelar nee
nikad uiniti niti drugima preporuiti. Slabiti treba najslabije
pelce i njihovim pelama i leglom pojaati srednje jake
pelce koji e, tako pojaani, dostii u razvoju najjae. Od
preostalih pela, legla i matice stvara se pomoni pelac.
U naoj pelarskoj literaturi nai ete preporuku za
osnivanje nukleusa prije bagremove pae. Da je to neozbiljna
stvar, reeno je malo prije.
Stvaranje nukleusa prije bagremove pae ima opravdanje
samo onda kad iz neke konice u kojoj se nalaze dva pelca
uklanjamo jednu maticu i pelca spajamo.
U prijevodu iz inozemne literature nai emo preporuku
kako stare matice nije potrebno mije njati. Takva naivna,
amaterska preporuka prua medvjeu uslugu naem
pelarstvu, koje ionako trpi goleme tete zbog starih
istroenih matica, matica trutua i lanih matica. Ako elimo
povisiti produktivnost pelaca, onda je to mogue samo s
mladim maticama.
Staro miljenje o tome koliko pelinja zajednica potroi
meda na izgradnju 1 kg saa ne bi se smjelo vie pojavljivati
u naoj pelarskoj literaturi. Ne samo da na proizvodnju saa
ne potroi nita meda ve vosak jednostavno propada ako
pelar ne zna na koji e nain povisiti proizvodnju voska.
9

Zabluda je vjerovati da najvee prinose daju srednje jaki

pelci. To se naoko ini tako, iako nije tako. Ako potraimo
korijen toj pojavi i ako ga znalaki ispitamo, onda emo doi
do zakljuka da najvei prinos daju najjai pelci koji bi, kad
bismo ih na vrijeme pomogli da postignu maksimalni razvoj,
dali jo vie.
Najvea konica razvoju naeg pelarstva, jesu bez sumnje
premale zimske zalihe, zbog kojih preko zime ili u rano
proljee ugine velik broj pelaca ili na oskudnoj zalihi
vegetira sve do unosa svjeeg nektara i peluda izvana.
Zabluda je vjerovati da su neke konice prevelike. Istina je
da se u naoj domovini nalazi najvei broj premalih konica,
ograniene zapremnine u kojima se ne mogu razviti
maksimalno jaki pelci, pa preipa tome ni dobiti najvei
prinos.
Predaleko bi me odvelo nabrajanje pogrenih vjerovanja,
neloginih zakljuaka, arenilo pogleda na pelarsku
proizvodnju. Navest u jo samo jedan sluaj neloginosti iz
sovjetske pelarske literature. Ne pamtim vie u kojem su
kraju pelari i naputali poloke jer su nastavljae da\akdalel n vee prinose. Navedeni su u brojkama prinosi i
jednog i drugog sistema konica. Na kakve nas misli navodi
ovakav neosnovan zakljuak sovjetskih pelara? Nije ni
logino ni mogue da dva, po svemu jednaka pelca, s istim
brojem okvira i istom povrinom legla s jednako plodnim
mladim maticama i na jednakoj pai, smjeteni svaki u drugi
sistem konice, daju razliiti prinos meda. To vie to se ne
govori o pojedinim pelcima koji bi se mogli razlikovati po
produktivnosti, ve o velikom broju konica. Razlika je u
tome to su poloke razvile vie legla nego nastavljae, jer su
imale na raspolaganju vie plodinog prostora. Vie legla
10

trai i vie meda, otuda i manji prinosi poloke. Kad bi u

poloki leglo bilo ogranieno na isti broj okvira kao i u
nastavljai, viak prinosa morao bi, po zakljuku zdravog
razuma, biti isti. Ne daje prinos konica, ve pele i
sposoban pelar koji njima rukovodi.
To su, eto, neke od najteih rana naeg pelarstva koje
moramo nastojati preboljeti. Nadam se da e u doglednoj
budunosti to i biti.

11

PRIPREME

12

PELINJA PAA
O medovitosti bilja vlada kod naroda i dobrog dijela
neupuenih pelara nepravilno miljenje. Misli se, naime, da
iz svega cvijea koje ljudsko oko vidi oko sebe kaplje med, a
pele treba da ga samo prenesu u konice. Ili, jo pogreni je,
da svaki grm ili pojedinano drvo precfstavlja za pele
neiscrpnu pau. Meutim, stvari stoje drugaije.
Od sveukupnog bilja koje cvate rauna se da samo oko 200
vrsta prua pelama pau. Ali i to su jalove nade. Mnoge
vrste toga bilja ne predstavljaju neku vrijednu pau za pele.
Zato? Jednostavno zbog toga to tog bilja ima u neznatnim
koliinama ili ga pele uope ne posjeuju, jer u to vrijeme
kad ono cvate, pele nalaze izdaniju pau na nekom drugom
medovitijem bilju. Za svaku medonosnu biljku zna se koliko
postotka eera ima nektar to ga izluuju lijezde nektarije. Ali i tu istraivai imaju neusklaena miljenja.
Miljenja istraivaa nisu usklaena ni u pogledu izdanosti
nektara u pojedinih medonosnih biljaka. Dok na primjer za
faceliju, koja se svagdje u svijetu naziva kraljicom
medonosnog bilja, jedni kau da hektar daje 1000 kg meda,
drugi njezinu medovitost procjenjuju samo na 300 kg po
hektaru. Slina razliita miljenja odnose se i na druge
medonoe.
Sve bilje, vano za pelarstvo, dijelimo na tri skupine.
Prva skupina prua pelama samo nektar koji pele tek
prerauju u med, druga samo pelud, a trea skupina i jedno i
drugo.

13

U naim nizinskim krajevima imamo ove izrazito jae ili

glavne pae; vona, bagremova, kestenova i jesenska livadna.
Sve ostalo medonosno i peludno bilje ove pae dopunjuje.
Od velike su vanosti za poticaj pelaca u proljetnom
razvoju najranije i rane proljetne pae, ako vrijeme omogui
da ih pele iskoriste. Najranije su: visibaba, drijen, vrba iva,
afran, lijeska, vrba bijela i mijakinja, koja vrlo dugo cvate.
Spomenute biljke cvatu ve u veljai, ako vrijeme dopusti.
Hladno vrijeme njihovu cvatnju odgodi, pa tada cvatu
kasnije. Moemo ih nazvati prethodnicama proljetne pae.
Jau proljetnu pau sainjavaju sve vrste voaka. Najranije
poinju cvasti kajsije, zatim ljive i trenje i napokon jabuke
i kruke. Najvei postotak eera u nektaru imaju trenje i
jabuke, oko 24 posto, pa ih zbog toga pele i najbolje
posjeuju.
U isto vrijeme s vokama cvatu i neke druge medonoe,
meu kojima su u veim koliinama zastupljene i
najvrednije: crvena i pjegava mrtva kopriva, maslaak i
smiljka.
Prinosom spomenutih medonoa, a napose paom na
vokama, mogu se za povoljnog vremena napuniti medita.
U to doba godine cvatu jo i mnoge druge biljke koje
dopunjuju pelinju pau.
Neke od njih nalazimo u veim koliinama a neke u malim.
To su: gladu jari, plunjak ljekoviti, kozja krv, jaglac,
umarica sasa, dobriica obina, gorocvijet proljetni, likovac
obini, guarka, estoslavica, podbjel, crni trn, kukurijek,
joha ili jala, smrekua, topola bijela, brijest, javor, tisa,
ljubiica, mauhica, tulipan vrtni i dtuge.
Izmeu vone i bagremove pae, u mjesecima travnju i
svibnju, javlja se vei broj medonosnog i peludnog bilja, od
14

kojeg je neko vrlo medonosno, a vei dio dopunjuje pelinju

pau. Nabrojit u i neke vrednije: grahorica, alfija livadna,
ribiz, divlji kesten, mak, glog, kalina it.
Po izdanosti najvrednija je bagremova paa, ako bagrem
nalazimo u to veoj koliini na to manjem kompleksu
zemljita. Na brdovitim terenima daje dulju pau nego u
nizini. I sastav zemljita odluuje o izdanosti medenja
bagrema. Pisac je imao najvei prinos uz maarsku granicu,
na starim drvoredima bagrema, koji se nalaze uz eljezniku
prugu, zapadno od ekenjea.
Poslije bagremove pae pele nalaze neku pau na ovom
bilju: majina duica, kineski bagrem, zanovijet, kupina,
striak, osjak, krastavci, paja- sen, katalpa, seradela ili ptija
stopa, rezeda, luk, bob, sljez, goruica poljska, razliak
modri, facelija itd. U to vrijeme poinju cvjetati lipe, od
kojih dobivamo obilno petuda, ali meda gotovo nikad. Lipov
cvijet ima plitke aice, pa ako lipa i izlui neto nektara, to
sunce i vjetar sasue prije nego ga pele uspiju pokupiti.
Za itavo vrijeme svog pelarenja, mogu ipak rei, jednom
sam vrcao lipov med u manjoj koliini. Bilo je to godine
1924, kad je za vrijeme cvatnje lipe bilo teko, oblano i
mirno vrijeme.
Med je imao osobito fin okus, a bio je utozelen- kaste boje.
U narodu postoji od nekada vjerovanje da je lipov med
najljekovitiji. Kako narod a i mnogi pelari, ne znaju da lipa
kod nas ne medi, potroai e pod lipov med preuzeti sav
onaj med koji pele sakupe za vrijmn' evnliijc li|u-, jer
uistinu mirie na lipu, 7.Woj> lipovoi', pcliida u koSnici od
kojeg med dobije lipov miris.
U polovici lipnja poinje paa pitomog kestena koji dugo
cvate, gotovo 4 tjedna, jer kestena ima ranog, srednjeg i
15

kasnog. Pojedinana, po vinogradima razbacana stabla, ne

daju izrazito kestenov med, ni u veoj koliini, ali medita
mogu u to vrijeme biti dopunjena prinosom s grahorice, seradele, bijele djeteline i tikava ili bua, kojih se jo nalazi u
manjim koliinama.
Kad se pelinjak smjesti blizu kestenove ume, prinos
moe biti vrlo dobar, a pelar moe dobiti izrazito gorak ali
zato vrlo ljekovit kestenov med, koji se posljednjih godina
sve vie trai. Toplo suho vrijeme pogoduje medenju
kestena. Uz med, kesten daje i vrlo mnogo peluda, vie nego
bilo koja druga paa.
Poslije kestena, dobru pau za pele moe dati zlatoipka
koja dobro medi za suhog i toplog vremena. Zlatoipka raste
na neobradivim povrinama zemlje, uz rijeke i potoke."
Poslije kestena u srpnju cvate i draljika ili kokotac, koji
nalazimo na neobraenim povrinama i suhim terenima.
Dobro medi i za sue. U ovo vrijeme cvate jo pa- jasen,
pelinja ljubica, krastavci i bijela djetelina, koja cvate preko
cijele pane sezone i uvijek medi, pa i za vrijeme sue.
Istovremeno cvate crvena djetelina i luc^rna drugog otkosa,
koje pele mogu bolje iskoristiti, jer zbog sue imaju plie i
cvjetne aice. U srpnju dopunsku pau sainjavaju jo sljez
ljekoviti, ubar vrtni, metvica poljska, suncokret, divizma i
druge biljke.
Glavnu jesensku pau predstavljaju livade drugog otkosa.
U otavama su zastupljene brojne medonosne i peludne
biljke, ali ipak glavni prinos daju: bijela djetelina, uta
djetelina! ili smiljka te tikve, koje se danas siju na malim
povrinama.

16

U povoljnim vremenskim uvjetima, ova posljednja paa

moe osigurati dovoljnu zimnicu pelama, a i pelaru dati
neki viak.
Od nektara sveukupnog bilja, pele prorauju med koji
zovemo cvjetni; odnosno prema poujek- lu: voni,
bagremov, kestenov, livadni itd.
Osim ovih vrsta meda, pele sakupljaju i druge vrste
slatkih tvari, koje zovemo medljika ili me- dun, a pele ih
nalaze u hrastovim umama i, najvie, u jelovim umama
Gorskog kotara. Medljiku proizvode uenci koji siu slatki
sok drveta pa ga zatim isputaju na zadak. Slatka tekuina
kaplje po liu i pele je sakupljaju. To je med ivotinjskog
porijekla, vrlo pogibeljan za zimovanje pela jer je teko
probavljiv, ali ga cijene inozemni kupci jer se, zbog tamne
boje, ne da patvoriti i jer sadri u sebi eljeza.
Osim spomenutog medonosnog i peludnog bilja, koje
nalazimo u nizinskim krajevima nae zemlje, imamo na jugu
drugu medonosnu floru od koje se dobivaju vrlo dobre
aromatine vrste meda. To su: rumarin, kadulja, lavanda i
vrijesak. Kad za- mede, daju bogate prinose,
Na kraju ovog ogranienog prikaza pelinje pae kod nas,
moram spomenuti da smo iz popisa najmedonosnijeg bilja
morali brisati nekoliko glavnih, medonoa zbog toga lo ih
poljoprivrednici radi nerentabilnosti nee uzgajati. To su:
in- karnatka, uljana repica, suncokret, heljda i bue ili
tikve. Ove posljednje ne siju se zbog pomanjkanja radne
snage na selu. Nestao je i bijeli bosiljak, jer se strnita
odmah iza etve zaoravaju.

KOJA JE KONICA NAJBOLJA

17

Izmeu dva svjetska rata u naoj pelarskoj tampi vodile

su se une rasprave o tome koja je konica najbolja. Jedni su
zagovarali nastavljau jednakih okvira u ploditu i meditu
Zanderove mjere okvira od 40 X 20 cm, kakvu je konicu i
okvir propagirao pokojni Antonioli, drugi su se ivo zalagali
za kongresovke s jednakim okvirima u ploditu i meditu od
40 X 25 cm, trei su proglaavali za najbolju DadantBlattovu nastavljau s okvirima od 42 X 27 cm i
poluokvirima u meditu, etvrti Boconadijevu poloku sa 20
okvira 40 X 34 cm, a peti Mruljinu zadrugarku sa 20 okvira
40 X 40 cm, da joj malo kasnije okrenu lea.
Tada se vjerovalo, a to se vjerovanje i uno branilo, da od
sistema ili tipa konica ovisi uspjeh u pelarenju. No ne samo
da se branio odreeni sistem ili tip konice, ve se polagala
velika vanost tome, hoe li okviri biti nekoliko centimetara
ui ili iri, vii ili nii.
Trebalo je da proe vie decenija dok su pelari doli do
spoznaje da uspjeh u pelarenju ne zavisi o konici, ve 6
nainu rada, odnosno, o vjetini samog pelara. .Vjet e
pelar konicom bilo kojeg sistema postii praktino jednaki
prinos meda. Razlike moe biti samo u lakoj ili teoj
manipulaciji, ili neto manjem ili neto veem utroku
vremena.
Meutim, priblino jednak prinos meda moe se postii
samo konicama koje se dadu neogranieno proirivati. U
takvim se konicama moe primijeniti dvomatini nain
pelarenja i postii maksimalni prinosi meda.
Svaki sistem konica ima svoje, dobre i loe strane. Koji
god pelar nije radio svim sistemima konica, ne moe
donijeti objektivan sud o praktinosti ili nepraktinosti
18

pojedinog sistema. Nakon toga moemo rei da idealne

konice nema, niti e je ikada biti. Moramo se zadovoljiti
onom konicom koju imamo, i prilagoditi je novim oblicima
proizvodnje.

PROLJETNI RADOVI NA PELINJAKU

Poetak razvoja pelea. Prvo i-azdoblje zimovanja pela
zovemo razdoblje potpunog mirovanja. Ovamo ukljuujemo
listopad, studeni, prosinac i polovicu sijenja.
U drugoj polovici ili pod kraj sijenja poinje matica nesti
bez obzira na prilike vani. U poetku nese tek po nekoliko
jajaaca na dan, a kad joj dozore jajaca zbog hrane koju
dobiva od mladih pela, sve vie i vie. Od toga doba poinje
drugi dio zimovanja pela koji zovemo buenje na novi
ivot.
Rekli smo ranije, da je pelama potreban pelud koji je
jednako vana malenja u ivotu i razvoju pelca kao i med.
Meutim, pi vn generacija pela izvali se u svakoj konici
'zahvaljujui .masnom tijelu. Ono je nastalo u v.ukii zimskih
pela od uivanjapeluda prole jeseni. K.ul ovo masno Tijelo
bude istroeno na i.sluanu ler.la, peele posiu za peludom
koji su pio.loj', ljeta sakupile i kou- zervirale s medom u
slaniee saa. Kad i ova zaliha bude utroena, razvoj legla
prestane i ne obnavlja se sve dotle dok pele ne ponu iz
prirode unositi svje pelud. To biva onda kad je pelac uao
u zimu s oskudnim zalihama peluda.
Da se pelac moe ve od mjeseca sijenja nesmetano
razvijati, potrebna mu je vea koliina peluda, tri do etiri
puna okvira. Toliku koliinu peluda mogu sakupiti samo jaki
pelci.
19

. Na razvoj legla pelac troi i vie hrane; u sijenju

dvostruko vie nego u prolom mjesecu. Pelinje leglo treba
za svoj razvoj toplinu od 35 C, a to se postizava troenjem
hrane. to se leglo vie iri, to pele moraju grijati i vei
prostor i tako troiti sve vie hrane. Koliko god je velik
obujam zimskog klupka pelca, pele moraju stvoriti jednaku
toplinu. Iz tog saznanja izlazi da e slabiji pelac, s manjim
opsegom zimskog klupka, potroiti preko zime razmjerno
vie hrane od pelca s mnogo pela. Jer svaka pojedina pela
slabijeg pelca mora proizvesti vie topline, pa prema tome
potroiti i vie hrane. Ako na primjer jedan pelac koji zimi
ima 1 kg ili oko 10.000 pela potroi u odreenom roku 1 kg
hrane, onda jai pelac sa 2 kg ili 20.000 pela ne potroi 2
kg hrane, ve samo 1,5 kg. Eto, tako se mora shvatiti ona
rije razmjerno vie.
Budui da u slabijem pelcu svaka pojedina pela troi
vie hrane nego svaka pojedina pela u jakom pelcu, to e
slabiji pelac osjeati potrebu za proistom prije negoli jak
pelac. Ne dopusti li vrijeme da pele izau na proisni izlet,
dolazi opasnost od proljeva, koji za syakog pelca zimi znai
smrt.
Eto, i ta injenica govori u prilog tvrdnji da su samo jaki
pelci sposobni da odolijevaju svakojakim nedaama.
Pele ne troe svake zime jednaku koliinu hrane. Potroak
hrane nije jednak ni svakog mjeseca. Potronja hrane zavisi
o vremenskim prilikama. to temperatura pada nie, to je i
potroak hrane vei, jer pele moraju vie loiti, tj. troiti
vie meda koji pelama slui kao gorivo za odravanje
topline. Za umjei-ene zime potroak hrane je manji. Za blage
zime pele troe mnogo hrane, jer esto izlijeu iz konice i
rano pon razvoj legla. Za sve vrijeme razvoja legla nije
20

svejedno koliki je prostor u konici koji pele moraju grijati,

a nije svejedno ni to kako je graena konica i od kakvog
materijala.
Jak pelac mora imati u zimi oko 3 kg pela, srednji oko 2
kg, a slab pelac ili onaj u zvonoli- koj pletari oko 1 kg.
Zimska potronja hrane rekli smo varira prema
vremenskim prilikama. Ipak, evo priblinog rauna koliko
potroi hrane preko zimskog razdoblja jak pelac u
nepovoljnim uvjetima.
U mjesecu listopadu, koji je, to se tie mirovanja pela,
najlabilniji, jak pelac potroi oko 2 kg. U studenom oko 1
kg, u prosincu oko 1 kg, u sijenju oko 1,5 kg, u veljai
dvostruko vie, oko 3 kg, u oujku oko 4 kg, a u travnju oko
5 kg.
Ukupno oko 17 kg. Najvei potroak hrane otpada, na
mjesec svibanj, jer je u tom mjesecu najjai razvoj pelca.
Ako je svibanj kiovit i hladan, onda je za prehranu pela i
razvoj legla potrebno daljnjih 10 kg meda. Ako je pak
povoljno vrijeme i dobra paa, pele e tu potrebu namiriti
prinosom izvana.'
Ima zima kad su uvjeti y,imuvau|u tako povoljni da pele
potroe neznatne koliine lu:me. No kako pelar nikad ne
moe predvidjeti kakva e biti zima, potrebno je da se
pelama ostavi toliko hrane koliko one troe u
najnepovoljnijim uvjetima. Sav preostali med nai e se
pelaru u prvom proljetnom vrcanju.
Iz prednjeg izlaganja pelar saznaje da ni pre- otre zime,
jednako kao ni blage, nisu povoljne za zimovanje pela, s
obzirom na potroak hrane. Potrebno je onda znati kakve su
zimske temperature na sjeveru nae zemlje najpovoljnije za
zimovanje pela. To su temperature od 0 do 5 C.
21

A sad da itaoce upoznam kako su se pele ponaale na

temperaturi od 32 C, kakva je bila zima godine 1928/29.
Kad sam stupio u pelinjak (paviljon), um pela bio je jak
kao usred ljeta. Pele su jako loile. Te zime poginulo je
na tisue pelaca.
Proisni izlet pela. Svaki pelar prieljkuje da u zimskom
razdoblju budu 23 dana toliko topla da se pele mogu
proistiti. Ako se to ostvari, onda su i izgledi za dobro
prezimljenje pela osigurani. Poneke zime pele ne mogu iz
konice ni po 34 mjeseca, ali takve zime, iako su rjee,
ostavljaju i svoje tragove na pelinjaku. Dosta pelaca dobije
proljev, redovito oni slabiji. Pele uprljaju.
izmetinama proelja konica, poletaljke, sae i okvire u
konici, a i gubici su neminovni.
U prosjenim zimama proisni izleti pela teku normalno.
Ako lijepog sunanog daijia toplomjer pokae u hladu vie
od +12 C, pele e izlijetati napolje da se proiste, ako za to
nisu imale zgode ranije. Ako neki pelci ne izlaze na
proisni izlet, oni nemaju za to potrebe. Takvi pelci obino
su i brojano jai, a i zimuju na zdravom i dobro
probavljivom medu, a polro.se i razmjerno manje hrane. Ako
je za vrijeme proijiiu))', izleta pela vani snijeg, potrebno je
na sto vrri proslov ispred pelinjaka prostrijeli slamu,
piljevinii ili slian materijal, ako je to mogue, kako pele ne
bi sjedale na hladan snijeg. Koja god sjedne na snijeg, ukoi
se i ugine. Pelar e ovom prilikom samo promatrati
izlijetanje i vladanje pela na poletalj- ci. Opazi li da na
nekoj poletaljci pele nemirno puu kao da neto trae i
tuno bruje, znak je da u konici neto nije u redu. Najee
je u takvom pelcu uginula matica, ali kako jo nije dovoljno
toplo da e otvara konica, to e pelar svaku ovakvu ili
22

slinu pojavu pribiljeiti, kako bi na prvom toplijem danu

pregledao pelca i ukazao mu pomo.
Prvi proljetni pregled. im u proljee prvi put dopusti
vrijeme, a to e biti kad se iva u toplomjeru digne iznad
+15 C u hladu, obavit emo prvi pregled pelaca. Pregled
pelaca obavljat emo mirno i brzo, kako se ne bi prehladilo
leglo, koje je vrlo osjetljivo na hladnou. Prije otvaranja
konice pelar mora imati pri ruci sav potreban alat:
okvirnjau, pelarski no za otvaranje konica, pelarski
eir, guje pero i dimilicu, koju e pri prvom pregledu
samo u nudi upotrebljavati. Kad pregledava pelce, pelar
treba da provjeri: ima li pelac maticu i kakva je, ima li
meda i koliko, i kakva je brojana snaga pelca. Da se
uvjerimo da pelac ima maticu, pogledat emo leglo. Ako
ima legla, znak je da ima i maticu, a ako je ono zbijeno i
pravilno poklopljeno, znak je da je matica dobra. Jak pelac
zaposjeda na kraju oujka 120150 dm* saa. Srednje jak
pelac oko 80-100, a manje od toga otpada na slabe ili
pomone pelce.
Pri pregledu pelaca oistit emo podnjau konica, ako je
toliko toplo da se to moe uiniti. Iz konice treba da
uklonimo staro i pljesnivo sae, a ako se pelac nalazi u
konici vee zapremnine, kao to je poloka, treba da mu
pregradnom daskom stegnemo prostor na onoliko okvira
koliko ih gusto zaposjeda pelama. Sad pelac mora, radi
dosta razvijenog legla, grijati i vei prostor nego za vrijeme
zimskog mirovanja, kad grije samo svoje zimsko klupko.
Da bi nam se pelac u proljee bre razvio, stegnut emo
ga pregradom (ispod koje mogu prolaziti pele) na onoliko
okvira koliko ima legla. Ostali okviri s medom dolaze iza
23

pregrade i postepeno se dodaju leglu. To je stari i prokuani

nain.
Ako .se prilikom pregleda u nekom pelcu opazi sae
uprljano pelinjim izmetinama, znak je da pelac ima loiju
hranu, da je trebalo da izae na proisni izlet, ali radi zime
nije mogao, ve je ienje obavio u samoj konici. Jednom
rijei, dobio je proljev. Pelcu koji je pokazao znakove
proljeva, bez obzira koliko ima hrane u konici, dodamo pred
veer, ako je toliko toplo da pele mogu izlijetati,,po jednu
litru razrijeenog meda ili sirupa u mlakom stanju, kako bi
pele proistile crijeva.
Sve to smo prilikom prvog pregleda pojedinog pelca
pronali, valja unijeti u biljeke koje vodimo za svakog
pelca. Nakon toga treba razmisliti kako u pojedinom
sluaju moemo pomoi. Najea pelareva pomo sastoji
se ti dodavanju rezervnih matica pelcima koji su preko
zime ostali bez matice, koji imaju staru, istroenu maticu ili
lane matice. Osvrnut emo se na takve posebne sluajeve
redom.
Bezmatak. Ako pri prvom proljetnom pregledu pelca ne
naemo u konici ni malim ni leglo, a pele obilaze po
poletaljci i elu konice kao da neto trae, tuno brujei,
pelac je bez matice.
Bezmaci su esta pojava na pelinjacima gdje pelar ne
vodi dovoljno rauna o starosti matica i uzimljuje pelce sa
starim maticama. Zbog njih i poetnika koji jo nisu upueni
u pelarenje, potrebno je i pisati o bezmacima i drugim
nezgodama u vezi s maticama. Za one pelare poetnike koji
e se pridravati naina pelarenja iznesenog u ovoj knjizi,
takve e brige ubudue otpasti.
24

Vrlo se rijetko dogaa da i neka mlada matica preko zime

ugine. Moda ju je prilikom uzimlje- nja pelca i sam pelar
negdje okvirom prignjeio, a da to nije ni znao.
Ako je bezmatak brojano jak i s dovoljno meda, a osim
toga ako raspolaemo rezervnim maticama, dodamo mu
maticu. Ako matica u rezervi nemamo, to se u pravilu ne bi
smjelo dogoditi ni na jednom pelinjaku, ili ako je pelac
slabiji, pripojimo ga drugom pelcu.
Matica trutovnjaa. Naemo li u nekom pelcu po sau
razbacano leglo s ispupenim stanicama, a u konici
pronaemo maticu, onda je to matica trutovnjaa. Ona je
istroila iz sjemenske kesice (spermateke) trutovsko sjeme
(spermatozoide) koje je primila od trutova prilikom
sparivanja, pa sada nese neoploena jajaca Iz kojih se
razvijaju samo trutovi. Kako matica nese jajaca u ra- dilike
stanice, to se u njima razvijaju sitni trutovi. Pelac s takvom
maticom osuen je na propast, jer se ne obnavlja pelama
radilicama. Takvu emo maticu ukloniti iz konice, a pelcu
dodati rezervnu maticu, ukoliko ve pelac nije previe
oslabio. Pelar nikad nema rauna spaavati, slabog pelca,
ve je najprobitanije pripojiti ga susjednom jaem pelcu.
Lane matice. Lane matice ili nadrimatice, 11azovimatice, kako ih pelari u naoj zemlji u raznim
krajevima nazivaju razliitim imenima, obine su pele
radilice. One se javljaju kad je pelac dulje vremena bez
matice i legla i kad ima obilne zalihe peluda i mladih pela,
radilica, koje su pune hrane, a nemaju to othranjivati. U
takvim se prilikama, radi fizioloke potrebe otereenja tijela,
razvijaju u jednog dijela mlaih pela jajnici, koji su inae,
do stanovite mjeres pelama radilicama zakrljali. One ponu
nesti jajaca iz kojih se razviju, naravno, samo trutovi.
25

Djelovanje lanih matica lako se raspoznaje i po tome to

nesu jajaca nepravilno, po vie u jednu stanicu i uz postranu
stijenku stanice, a rijetko na dnu. Broj lanih matica je
neodreen, a moe ih biti mnogo.
Ako je pelac s lanim maticama jo dovoljno jak, to je
rjei sluaj, te ako je opskrbljen i medom, pa ga je teta
spojiti, a imamo i rezervnu maticu, spasit emo ga na ovaj
nain: iz konice izvadimo sve 'okvire sa pelama i leglom
lanih matica i odne^emo ih to dalje od pelinjaka. Zatim na
kakvu oveu plahtu ili karton otresento pele sa svih okvira.
Prazne okvire i one s medom vratimo u konicu, dok
zanesene okvire s ispupe- nim leglom lanih matica
irokom viljukom za otklapanje meda prijeemo s obje
strane i odreemo trutovskim kukuljicama glave. Zatim jo
otresemo okvire i izbacimo iz saa leglo koje smo otetili, pa
takve okvire damo po jedan ostalim pelcima da ih poiste.
Na taj smo nain spasili sae koje su nam lane matice
svojim nesenjem unakazile. Sve pele iz pelca s lanim
maticama istresli smo na plahtu ili karton zbog toga to se
pretpostavlja da one mlae pele koje poinju nesenje
neoploenih jajaaca ne izlaze iz konice, pak se u nju ne
znaju vratiti. ini se da ta pretpostavka i nije samo
pretpostavka, jer na taj nain uspijevamo normalizirati pelca
s lanim maticama. No moda vei efekt u normalizaciji
pelca pridonosi ova druga mjera, koju sad treba da uinimo.
To je dodavanje najmanje dva okvira legla koje izlazi, a koje
smo uzeli od nekog drugog pelca i dodali u sredinu konice
saniranog pelca. Tek nakon 8 dana, kad se prilian broj
mladih pela izvalio, dodajemo pelcu rezervnu maticu u
obinom, kavezu.
26

Ako su lane matice u pelcu zauzele velikog maha, a mi

to nismo na vrijeme opazili, saniranje je takvog pelca tee.
Postupak je isti kao to je naprijed spomenuto, ali takvom
pelcu treba da dodamo vie okvira poklopljenog legla koje
izlazi.
Na kraju se namee pitanje ima li spasavanje pelaca sa
starim istroenim maticama trutovnja- ama i lanim
maticama uope ekonomskog opravdanja. Iskusan pelar to i
nee pokuati. On e takve pelce likvidirati, to vie to e u
bliskom vremenu lako doi do novih pelaca razrojavanjem, o emu na drugom mjestu.
Poetnik pelar, koji ima samo nekoliko konica pela i
koji za ivot svakog pelca strepi, te koji bi likvidacijom
jednog, pelca doivio preteak gubitak, moe opisanim
nainom spasili takve pelce.
Dodavanje matice In/iu.ului. Dodavanje malice bezmatku
u proljee, kad u konici nema nikakva legla, uspjeno se vi
si pomou obinih kaveza. To emo raditi onda kad je
matica nedavno nestala, a u konici ima dosta mladih pela.
Ako je pelac, meutim, bio due vremena bez matice, te su
u pelcu samo stare pele, uspjeh dodavanja nije siguran.
Stare pele teko primaju dodanu maticu, jer nemaju potrebu
ni za maticom ni za pod- mlatkom, koji vie ne mogu
uzgojiti. Stare pele vie ne proizvode mlije kojom bi
hranile maticu i othranjivale podmladak, jer su im lijezde za
izluivanje mlijei prestale djelovati. Maticu i podmladak
ele i trae mlade pele, prema svojim prirodnim potrebama.
Da takav pelac primi dodanu maticu, potrebno mu je
prethodno dodati od drugih pelaca nekoliko okvira
poklopljenog legla, a kad dio mladih pela iz dodanog
poklopljenog legla izae, dodamo maticu u kavezu. Maticu
27

prilikom hvatanja ne valja uhvatiti za zadak, jer se mogu

povrijediti unutarnji njeni organi, nego za krila i oprezno
pustiti u kavez.
Kad pelcu dodajemo maticu, izvadimo iz sredita konice
okvir u kojem ispod satonoe noem izreemo toliki
komadi saa da u nastali otvor tijesno pristaje kavez. Otvor
na kavezu, mjesto epom, zatvorimo komadiem satne
osnove ili papira, koji e pele progristi i maticu osloboditi, f
Spajanje pelaca. Budui da se pele svake konice po
neemu raspoznavaju, potrebno je prije svakog spajanja
pelaca poduzeti izvjesne mjere kako ne bi dolo do
meusobne borbe izmeu pela dvaju spojenih pelaca, kod
ega se mnogo pela borbom uniti. I
U praksi se odavna pelcima koje namjeravamo spajati
daje dan prije spajanja jednak miris. Do nedavna se, naime,
vjerovalo da svaki pelac ima svoj poseban miris po kojem
se pele meusobno poznaju. Pelari praktiari to vjeruju i
danas, ali znanstvenici kau da nije tako.
Zbog tog posebnog mirisa svake konice ima vie naina
koje u spajanju pelaca moemo uspjeno primijeniti.
Prvi nain: obadva pelca dobij u neki novi miris, radi
ega se dan prije spajanja stavlja na podnicu obiju konica
po grudica naftalina, ili u svaku konicu pola glavice
crvenog luka.
Drugi, bri nain za neposredno spajanje: jednog i drugog
pelca dobro poprskamo ekstraktom koji priredimo od 96"/
pirita (alkohola), u kojem smo prethodno nekoliko dana
kvasili lie pelinje ljubice i pele odmah spojimo.
Trei nain posrednog spajanja: izmeu dva pelca
umetnemo gustu ianu mreu ili novinski papir. Jedno i
drugo slui tome da se pele zblie. Obadva su naina dobra.
28

Kroz ianu mreu pele dou u dodir i osjeaju se kao

jedan pelac, a novinski papir pele progrizu i same se
spoje.
Prije spajanja uvijek emo ukloniti loiju maticu, ako
naime spajamo dva pelca s maticama, a pripojit emo
uvijek slabijeg pelca jaemu. Pri spajanju pelaca obavezno
je prihranjivanje, jer su i pele miroljubivije kad su site.
Spajanje pelaca treba da se uvijek obavi pred no.
Hranjenje pelaca u rano proljee. Tina pelara amatera,
nedoraslih ovom po/.ivu, Koji u jesen iz- vrcaju previe
meda, a onda preko /.ime i ranog proljea prihranjuju pelee
Kako se s takvom praksom ne slaem, niti Inli je mogao
nekom preporuiti, to ni ovi reei ne bi osvanuli u ovoj knjizi
da nisam imao na umu poetnika pelaia koji je moda doao
do pelaca s oskudnim zalihama hrane, a zbog neupuenosti
ne zna kako bi ih preko zime odrao u ivotu. Zbog takvih i
piem ove retke.
Kad pelci preko zime ostanu bez hrane, mogu se odrati u
ivotu jedino hranom prireenom od meda i eera u prahu;
to su tzv. medno-eerne pogae. One se prireuju ovako: u
usitnjen ili mljeven eer ulijeva se ugrijani med i mijesi u
tijesto koje ne smije biti previe mekano, da se raspuzi. eer
se dodaje dok tijesto ne bude dovoljno tvrdo. Takvo tijesto
valja dobro mijesiti i razvaljati u pogae debele 1 cm, koje
mogu teiti pola kilograma do kilogram hrane, ve prema
veliini prostora u konici iznad okvira.
eerno-medne pogae dodaju se pelama tako da se iznad
satonoe okvira prostre gaza, a na ovu pogaa. Gaza ili neto
slino, propusno, stavlja se zato da dijelovi pogae ne
propadaju meu ulice saa i ne padaju na podnicu, gdje bi
ostali neiskoriteni. Pogaa od kilograma moe potrajati
29

jakom pelcu zimi 3 tjedna, zatim valja na vrijeme dodati

drugu pogau.
Pelci se mogu na taj nain odravati preko zime i ranog
proljea na ivotu, sve dotle dok ne nastane toplije vrijeme,
da pele mogu uzimati tekuu hranu.
Pele dodanu im hranu, vodom razrijeen med ili sirup,
morajju preraivati i suvinu vodu ispa- ravanjem izluiti iz
hrane. Za hladnih dana, kad pele radi niske temperature ne
izlijeu, ne mogu uzimati tekuu hranu. Pele hranimo
medom ili eerom. Med razrjeujemo s neto tople vode,
dok eer otopimo u vreloj vodi. N^ 1 kg eera uzima se u
proljee 1 litra vode. Hrana se daje pelcima uvijek u toplom
stanju i uvijek naveer.
Za dodavanje hrane pelama u tekuem stanju slue nam
hranilice kojih ima raznih vrsta. Jedne koje se nalaze uvijek
u konici ili na njoj, te one koje se uvlae na leto u
nastavljae ili otraga u lisnjae. U konici se uvijek nalazi
lesonitna hra- nilica koja ZtiuziniH treinu ili polovicu
okvira, a ostali prostor okvira ispunjen je satinoin. Za
poloke je vrlo prak tina hranilica ko ja istovremeno ima tri
namjene: pregradna daska, hranilica i okvir graevnjak. Za
sve tipove konica nastavljaa, dobro slui hranilica pod
poklopcem. Pregrada, hranilica i okvir graevnjak u jednom
komadu za poloke
Hranilica pod poklopcem za nastavljae
Za hranjenje pelaea odozdo, na podnici konice, slui
obina hranilica s bocom. Ta se hranilica mora svakog jutra
uklanjati iz konice, to vrijedi za rano proljetno i jesensko
prihranjivanje kad nema pae, te kad bi se neopreznim
prihranjivanjem mogla izazvati tuica. Ova hranilica obino
30

slui za prihranjivanje pelaea odreenih za roje- nje, kao to

su pletare.
Proljetno podraajno prihranjivanje. Podraaj- no
prihranjivanje pela ima svrhu da se pelci do proljetne
glavne pae pelama toliko ojaaju da je mogu to bolje
iskoristiti, odnosno da nam se pelci odreeni za rojenje to
prije roje.
Podraajno prihranjivanje ima smisla i uspjeha jedino ako
nam pelci koje prihranjujemo imaju dovoljno hrane, mladu i
plodnu maticu i ako su pelama brojano jaki. Ako pelci
spomenute prednosti nem&ju, ako su na kraju s hranom, sa
starim maticarna i brojano slabi, svaki pokuaj
poraajnog prihranjivanja bit e uzaludan i promaen.
Podraajnim prihranjivanjem pelac dobiva svakog dana
izvjesnu koliinu tekue hrane. Ta hrana utjee na
neprekidno i pojaano nesenje matice i onda kad priliv hrane
izvana popusti ili i sasvim prestane. Kad priliv hrane izvana
sasvim prestane, a to biva za hladnih i kiovitih dana u
proljee, onda obrok poraajnog prihranjivanja treba da
udvostruimo.
Podraajnim prihranjivanjem treba da ponemo u pravo
vrijeme ako njime elimo postii svrhu. Ako proljetnu
glavnu pau oekujemo na primjer 20. svibnja, onda
podraajnim prihranjivanjem treba da se pone 20. oujka,
tj. dva mjeseca ranije. Tako emo na vrijeme dobiti pele
koje e na glavnoj pai biti sabiraice. Podraajno
prihranjivanje ima najvie uspjeha ako pelce prihranjujemo medom, peludom i razblaenim toplim svjeim
mlijekom. Pelca prihranjujemo svakog dana pred veer,
toplim obrocima od 3 dcl. a bezizletnih dana taj se obrok
31

podvostrui. Pelce prihranjujemo tako mjesec dana, a one

odreene za rojenje sve do izlaska prvog roja.
Napajalite za pele. Ve za prvih toplih dana mjeseca
oujka potrebno je na 1015 metara od pelinjaka postaviti
pojilo za pele, kako se pele ne bi topile na koritima za
ivad. No ne samo to, ve su pele i nepoeljne u tuim
dvoritima. Ako naime mlada patka ili guska proguta pelu
koja e je u jednjaku ubosti, ona e se uguiti. To izaziva
pritube susjeda, koje su i opravdane. Zato e svaki
uviavan pelar nastojati da pele privue na pojilo na svom
pelinjaku. Pele se za ranog proljea namame na pojilo
medom kojim premaemo dasku na koju pele sjedaju. Ima
raznih oblika napajalita. U tu svrhu dobro slui neka
neupotrebljiva bavica, postavljena na kakvu klupu. Iz
bavice voda treba da stalno kapa na koso poloenu i
ljebovima iaranu dasku. Zatim mogu posluiti obini
kopanji izdubljeni od jednog komada mekog drveta ili
sastavljeni od dasaka. Da se pele ne utapaju, na vodi pliva
drvena reetka na koju pele sjedaju.
Ima napajalita ureenih i na drukiji nain da se pele ne
utapaju u vodi, a to je onaj nain na principu zraka. Boca ili
kantica s vodom preokrene se i grij kom zaroni u plitku
posudu punu vode, te koliko vode pele odnesu, toliko iz
boce ili kantice dotee. Jasno je da se takva napajalita s
ogranienom koliinom vode moraju imati na brizi, kako
voda pelama nikad ne bi po- manjkala. U napajalitima gdje
voda dulje vremena stoji, potrebno je vodu mijenjati. A da se
ne kvari, vodi emo dodavati i neto kuhinjske soli.
Pelar mora voditi rauna na kojem e mjestu postaviti
napajalite za pele. Ne mora pritom paziti na ljepi izgled
32

pelinjaka, to pelari esto ine, ve treba da ga postavi na

onu stranu pelinjaka na kojoj je izlet pela najjai.
Za poetnike i amatere. Sve to je o proljetnom razvoju
pelaca do sada napisano, svi radovi i pomaganja pelara,
napisano je za poetnike pelare i pelare amatere koji
pelare s manjim brojem konica, koji imaju dovoljno
slobodnog vremena i pele su im pri ruci. Jo i radi toga, to
takvi pelari amateri nalaze u radu sa pelama posebno
zadovoljstvo i uitak.
Ako pelari veim brojem konica, jo ako se pelinjak ili
vie njih, kao to to redovito i jest nalazi na strani, pelar je
prinuen da mnoge poslove napusti,.jednostavno zbog toga
to ne dospije da ih obavlja. Korisno je da se malo osvrnemo
na to.
Ako smo prole jeseni uzimili brojano jake pelce s
mladim maticama, s dovoljnb zdrave hrane i peluda, onda
proljetni pregled pelaca otpada. Vjet e pelar letiminim
pregledom leta odmah ocijeniti kakvo je stanje na
pelinjaku. Koji god pelci unose pelud i rade marljivo,
sigurno imaju matice. Gubitak po koje matice preko zime na
svakom je pelinjaku normalna pojava. Pelca bez matice
potrebno je odmah likvidirati. Pele spojiti, a sae spremiti.
Aku je lijepo i toplo vrijeme, pa ako samo jedan dan
/.akasuimo na pelinjak, takvog bezmalinoj', pivka drtif.e
pele sa pelinjaka odmah pronau i opl|ac kaju. Ni ienje
podnica nije potrimo, Jaki peelei iste se sami. Ono malo
fruiij.t (o :,<.* nade na podnici oisti se kasnije uz put
Jakim pelcima ne prijeti nikad opasnost od voskovoj*,
nioljea. On moe svoje razorno djelovanje razviti samo u
slabim pelci- ma. Podraaj 110 prihranjivanje na dobro
voenom pelinjaku takoer ne treba. Podraajno
33

prihranjivanje iziskuje mnogo vremena, a jaki pelci mogu

sabrati dovoljne koliine peluda i bez obzira na vrijeme
normalno se razvijati.
Njega i proirenje pelaca u proljee. Za mjesec travanj
odavna se vjeruje da je nestalan, a takav i jest zbog
atmosferskih prilika koje vladaju u to doba godine. Upravo
ta nestabilnost upozorava pelara kako je potrebno iskoristiti
svaki topliji dan i srediti pelce, da ne oskudijevaju u hrani.
Upravo na kraju oujka i poetku travnja mnogo pelaca se
nalazi na rubu gladi i mnogo ih od gladi ugine. To je
posljedica stare prakse mnogih naih pelara koji uzimljuju
pele s oskudnim zalihama hrane. Mala koliina hrane
dotraje pelama do kraja oujka ili poetka travnja i kad se
pelac ve lijepo razvije, ponestane mu hrane i on od gladi
ugiba, a nade pelaru propadaju. Ako se takav pelac na
vrijeme primijeti i spasi dodavanjem hrane, od njega itave
pa.ne sezone pelar nee imati nikakve koristi.
Neka se nitko ori poe! ni ka ne /avatava da je unosom
prvog peluda ivoi pelea osu-uran, ili a je prvim
pregledom pelara, iako smo ih zatekli na ivotu, kritino
zimsko razdoblje prebroeno. U travnju treba pelcu
normalno tri puta vie hrane nego u oujku. Ako u oujku,
zbog niske temperature, nije izvren potpun pregled pelaca,
nuno je to uiniti sada. Svim pelcima s nedovoljno hrane
treba da se hrana odmah osigura, dodajui im vee obroke od
12 litre na dan pred veer. U travnju jak pelac potroi i
preko 5 kg hrane.
Za normalan razvoj pelca, osim dovoljno hrane, potrebna
je i toplina. Ako se pelac u ovo doba ostavi na vie okvira
nego ih zaposjeda, troi radi odravanja topline vie hrane,
ali se zato i sporije razvija. Osim toga, treba da se pazi da i
34

sama konica ne proputa toplinu. Sav onaj utopljavajui

materijal koji smo prilikom uzimljenja pelaca upotrijebili,
mora i sada ostati, jer je toplina pelcu upravo sad vie
potrebna nego zimi.
Nekih godina travanj zna biti lijep i topao, pa pele mogu
sakupiti lijepe koliine meda vokov- ca. No u veini je
travanj vrlo neugodan za pele i pelare. Kad su vonjaci u
punom cvatu, hladno i kiovito vrijeme upropasti vonu
pau, a pelci zaostanu u razvoju. Kad je hrana i pelud na
izmaku, matice obustave nesenje. Pele radi vode izlijeu i
po hladnom vremenu i mnogo ih propadne. Pelar ne moe
pelama sad pomoi ako to nije prije uinio. Pametni i
sposobni ljudi cijene onu staru izreku: to god moe
uiniti danas, ne odlai za sutra.
Bude li u travnju lijepo i toplo vrijeme, pele unose nektar
koji potie pelca na'daljnje poveanje legla. Zabijeli li se
vosak po robovima saa, potrebno je pelce proiriti. Samo
proirenje pe- laca u konicama raznih sistema osjetljiva je
stvar. Razlike izmeu dnevne i none temperature mogu biti
vrlo velike. U takvim prilikama prijelaz na vei prostor esto
nepovoljno utjee na razvoj pelaca.
Nnjlaksc je ptosuili pirite u poliisk.uiui dodajui sa .slianr
po jedan, najvie dva okvira. U Langstroth-Rootovun
konicama i l Viani I Mat to vim pelci se proiruju
zamjenom nastavaka, u lisnjaama prevjeavanjem legla, jos
hul je doda vanjem legla u pelac iz pomonih konica.
Dodavanjem polunastavaka inimo manji rizik nego
dodavanjem cijelih nastavaka. Pelaru koji ima uvedene
pomone konice taj rizik otpada jer proiruje leglom i
pelama iz pomonih konica.
35

Ipak, valja paziti kada se pelac proiruje. To se ne smije

uiniti ni prerano ni prekasno. Preranim proirenjem moe
pelac zaostati u razvoju, a prekasnim moe dobiti nagon za
rojenjem. Ako za vrijeme vone pae bude povoljno vrijeme,
postavljeni nastavci mogu vrlo korisno posluiti. Pele e
stavljati med u nastavke, pa e matici ostati u ploditu vie
prostora za nesenje i obrnuto. Ako nastavke ne postavimo,
pele e unositi med u plodite i suavati matici prostor za
nesenje.
Ako nemamo rezervnog izgraenog saa, ne smijemo u
nastavljena medita ni u kojem sluaju stavljati poetke
satnih osnova, jer bi se moglo dogoditi da nam se pelci prije
roje nego to ponu izgradnju satnih osnova. Isto tako ne
valja davati poetke ni u plodita osnovnim pelcima, jer e
izgraditi polovicu trulovskoi', saa. tednja satnih osnova u
pelarstvu nopie je nerazumna.

ROJENJE
Priprema konica za rojenje. Dobar pelar, kao razuman
ovjek, priredit e konice za rojeve prije samog poetka
rojenja, a nee ih pripremati kad roj visi na grani, kako to
rade mnogi pelari.
U pelarstvu je vrlo vano imati pravilno izgraeno
radiliko sae, jer se na takvom sau pelci bre razvijaju.
Nije isto, ako nam matica zanese svaku pojedinu stanicu
saa u ploditu, izuzevi stanice s medom i peludom, ili ako
zbog nepravilnog saa s rupama, krivom gradnjom,
trutovskim i prijelaznim stanicama, zanese tek polovicu saa.
Takvo nepravilno i loe sae dobije se upravo onda kad
36

pelar privruje i lijepi tek izraene satne osnove na

brzinu, onda kada roj ve visi na grani.
icanju okvira i lijepljenju satnih osnova moramo obratiti
punu panju. To emo uraditi solidno i na vrijeme. Pazit
emo da je ica nategnuta tono po polovici irine letvice
okvira, pa da i satna osnova bude zalijepljena po polovici
okvira. Satne osnove nabavit emo ranije nego nam trebaju.
Najbolje je da one, skrojene i naslagane jedna na drugu,
odlee "nekoliko mjeseci, to dulje to bolje. Odleane satnp
osnove malo se oteu. Krojei satne osnove vodit emo
rauna o tome da se on- u toplini neto oteu, zbog ega ih
treba krojili |>.l i centimetra krae i ue od unutarnje mjere
oki u >
Za buenje okvira slui nam posebna sprava, a koja se
moe dobiti u svakoj trgovini pelarskim priborom. Okviri
se bue prema oblaku i veliini, na 45 mjesta, okomito ili
vodoravno. Kroz vrlo velike okvire provue se 5 ica
okomito i po 3 vodoravno, kako bi sae bilo jae i kako se u
vrcanju ne bi lomilo. ice neemo zatezati toliko da se
savinu letvice okvira i okvir izgubi pravilan oblik.
Za utapanje ice u satnu osnovu danas imamo elektrine
transformatore, koji icu utope u satnu osnovu ravnomjerno i
tako dobro da je odvajanje ice od satne osnove iskljueno.
Za ovaj rad treba nam daska oko 2 cm debela, dugaka i
iroka koliko su unutarnje mjere okvira; neka bude samo
toliko manja da lako pristaje u okvir. Na ovakvu dasku
poloimo satnu osnovu, a na nju okvir s uvuenom icom.
Pomou transformatora ugrijemo icu i utopimo je u satnu
osnovu. Jo je potrebno da se satna osnova zalije
rastopljenim voskom na dvije letvice okvira, kojima smo
37

satnu osnovu priljubili. Za zalijevanje satnih osnova voskom

ima raznih sprava, no moe posluiti i obina lica.
Konice odreene za rojeve drat emo na zranom i
suhom mjestu. Rojevi obino naputaju neiste konice, a
najvie one koje su zagadili mievi. Okvire sa zalijepljenim
saem ne valja drati na vrlo toplom mjestu, jer bi se satne
osnove ote- gnule i deformirale te, unato svoj dosadanjoj
panji, ne bismo dobili pravilno izgraeno sae. Takve emo
okvire drati sve do upotrebe na hladnom mjestu.
Prirodno rojenje pela. Mjeseca svibnja, neto ranije ili
kasnije, ve prema viemcnskim i panim prilikama, javlja se
u pela nagon /u rojenjem.
U to je vrijeme pelac pun meda, legla i pela, i matica
nema vie pia/uili Jamca u koje bi nesla jajaca. Pele
radila c, kojima su se i a/,vile lijezde za
izluivanje voska, uema|ii u -.(.u < j kosilici io
radili. Mlade peele ladilice, koje u to vrijeme
poniocu dri jeluili lijezda izluuju mlije za
ishranu pod mlat ka, nemaju koga othranjivati, a konano i
pele sabiraice nemaju kamo stavljati med i pelud. U
takvim prilikama izgrade pele po strani i pri dnu saa
matinjake, esto i do 30 njih, koje matica za nekoliko dana
zanese. Broj matinjaka zavisi o soju pela. Pele sklone
roje- nju grade vie, a pele nesklone rojenju grade manje
matinjaka. Osim toga, matica biva slabije hranjena, kako bi
lake mogla poletjeti s rojem.
Sve pele, jednako kao i matica, osjeaju potrebu da se
rijee tvari sakupljenih u tijelu. Kako se pele ne mogu toga
rijeiti u staroj konici, prisiljene su je ostaviti i potraiti
novi dom. I tako jednog lijepog dana izlazi roj iz konice. U
grozniavoj urbi i kao po dogovoru, iskotrlja se iz konice
38

nekoliko desetaka tisua pela sa starom maticom i

trutovima, ne moda svojom voljom i svjesno, ve
nesvjesno i nagonski, zbog potrebe da se rijee preobilja
sakupljenih materija. Odlaze da osnuju novi dom u kojem e
sakupljenu materiju moi upotrijebiti. U svakom prirodnom
roju pela nalazimo pele svake dobi. Rojenje pela ne
nastaje samo radi potrebe da se pele rijee materije koja se
sakupila u njihovom tijelu, ve i zato to je rojenje'pela
nasljedna osobina za odravanje vrste. [ goj konici
nepokretnog saa, obino je ve prekasno kad to pelar
primijeti. Takav je pelac osuen na propast.
Ako je vani povoljno vrijeme i paa, pele e se,
tjerane nagonom rojenja, umijeali u borbu matica i
zaklanjali jedim maticu od mj-c, a jednako e uvali i
one jo\ m-i/.t'.l' tnalire u mali njacima. Jaa
maliea, na.slojeei da doe do '.v/ojili suparnica, puta
u srdi tosti od sebe glas: tii-li-ti-U, to se uje prilino
daleko od konice, osobito za veernje tiine. Matice u
matinjacima odazivaju se istim glasom, no on se zbog
votanog poklopca na matinjaku uje kao kva-kva-kva.
Poslije deset dana izlazi opet roj iz starog pelca. To stari roj
puta roj drugenac, koji se redovito hvata u vie grozdova,
jer ima vie matica. Kad se roj drugenac spremi u konicu,
nastaje opet borba izmeu mladih matica. Najjaa poubija
ostale matice, ali i ovdje postoji mogunost da se sve matice
meusobno unite. U tom sluaju roj se sam vrati u staru
konicu. Poslije tri-etiri dana izlaze iz matinjaka i
preostale matice u starom pelcu, te on moe dati i roj
treak, pa jo i vie rojeva.
Dogodi se da pelcu spremnom za rojenje ugine stara
matica ili da se, to se najee zbiva, prilikom rojenja
39

izgubi, pa se roj povrati na staro mjesto. Nakon 914 dana

izlazi ponovo roj prve- nac, ali sad s vie mladih
neoploenih matica. Takav roj zovemo pjevajui roj
prvenac. Roj pr- venac, ako se jo iste godine roji, daje
parojak. Takvi se rojevi javljaju u prostokoniara na
poetku kolovoza. Ako bude vrijeme povoljno i paa dobra,
mogu si osigurati zimnicu.
Stare pelarske knjige spominju jo i roj od parojka iste i
godine. Takav se roj zvao bijele pele. To je bilo u davna,
za pelarstvo osobito povoljna vremena. Ja u svojoj praksi to
nisam doivio.
Spremanje rojeva. Kad roj izae iz konice, treba da ga
pustimo na miru, da se $am prihvati za koje oblinje drvo.
No ako roj navija na neko nepoeljno visoko drvo, moe se
ipak od toga odvratiti. To emo postii dobrom trcaljkom,
kakva se dobije u trgovini pelarskim priborom. Mlaz vode
ne valja upravljati neposredno na roj, ve prskati sa strane pa
emo roj natjerati na povoljnije mjesto. Neki pelari postiu
fantastine uspjehe u hvatanju rojeva pomou medonosne i
ljekovite biljke, pelinje ljubice ili matinjaka. Jedni
natrljaju i/.uutia pletau liem te biljke i objese je blizu
pelinjaka. Roj sam ulazi u pluta- ru, jer ga divan miris
biljke privlai. Drugi natrljaju dobro ruke i kroz njih puu u
pravcu roja. Oni tvrde da e roj sjesti na njih same. Iako sam
sklon povjerovati u te tvrdnje, sam ih nisam iskuao, premda
ovu biljku dugo godina imam 11a pelinjaku, a nisam je
iskuao zbog toga to ve dugo godina nemam prirodnih
rojeva niti ih elim.
Roj se ponekad uhvati na tako nezgodno mjesto, 11a
primjer na neki stup u ogradi s kojeg ga je nemogue stresti
ili na neko visoko drvo, pa se do roja ne moe ni najduljim
40

Ijestvama. Ponekad bi pelar bez uboda omeo perukom sa

stupa roj u pletaru, kad bi vrijeme bilo osobito povoljno I
jaka paa. U nepovoljnim vremenskim i panim prilikama
takvo bi skidanje roja stajalo bezbroj arkih uboda. Ipak, da
se i tome doskoiti. Iznad roja postavimo pletaru koju
iznutra natrljamo liem pelinje ljubice ili, ako je nema,
medom. Roj e se za kratko vrijeme uvui u pletaru.

Moj nain pelarenja

Ako nam se roj uhvati na neko visoko drvo ili sa strane
kronje drveta, pomoi emo sebi ovako: iz okvirne konice
izvadimo okvir s leglom, zaveemo ga konopcem na l-.i.i|
dugake motke da slobodno visi, a alim j'.a podignemo do
roja. Za kratko vrijeme prijei <e u- n>i na podmetnuti
okvir; tada molktt opio/tio Npnslaiuo i roj spremimo u
pripravljenu konicu. Nepoklopljeno leglo najbolji je mamac
za pele. Ako nemamo okvirne konice, pomoi emo sebi
dugakom motkom na koju emo objesiti pletaru, iznutra
natrljanu liem pelinje ljubice ili medom.
No vratimo se na poetak. Kad nam se sav roj uhvati na
neko drvo u grozd, stresemo ga u roj- nicu (obinu pletaru),
poklopimo oveom daskom i ostavimo ispod drveta gdje se
uhvatio u hladu dok se sve pele ne sakupe u konicu. Ne
moramo itav roj odjednom stresti u pletaru. Glavno je da u
pletaru dobijemo maticu i neto pela. Ako nam to uspije,
sve e pele prijei same u konicu k matici. Kad se sve
pele sakupe u konici, prenesemo je s rojem na odreeno
mjesto u pelinjaku.
41

elimo li roj smjestiti u okvirnu konicu, tada ga iz pletare

odmah stresemo u nju. itavu okvirnu konicu popunimo
okvirima u koje smo stavili satne osnove. Sutradan, kad se
roj ugnijezdi i pone izgradnju saa, sve nepotrebne okvire
koje roj nije zaposjeo izvadimo iz konice i stavimo
pregradnu dasku.
Ima rojeva koji rado naputaju konice u koje smo ih
stavili. Obino je kriva neista konica. Roj e se sigurno
zadrati u konici ako mu dodamo okvir-dva s
nepoklopljenim leglom i medom. I pele, kao i sva iva bia
na zemlji, nerado naputaju podmladak. t
Spajanje ili vraanje nepoeljnih rojeva. Ne
moe se dovoljno istaknuti vrijednost jakih rojeva, ni
dovoljno preporuiti spajanje slabih rojeva. Koji su to jaki
rojevi? Poetnik pelar, im odigne pletaru s rojem,
uskliknut e kako je ovo jak roj! i odmah e se prevariti.
Rjoj se naime, toliko razvue po pletari da sie gotovo do
dna, a kad bismo ga stresli pletari u glavu, vidjeli bismo da
ga nema ni treina pletare. Neupuen pelar mora se
posluiti vagom. Jaki rojevi tei su od 3 kg. Oni mogu na
dobroj pai izgraditi vrlo mnogo saa i sakupiti znatne
koliine meda. Slabiji rojevi, jo ako padnu u vrijeme kad
paa popusti, ne obeavaju pelaru nita. Njih treba da
spojimo po vie zajedno, pa i prihranjujemo, ako elimo doi
do dobrih i jakih pelaca.
Treba uvijek da pazimo na to da oba roja koja spajamo
imaju jednake matice: sparenu ili nespa- renu. Nikad ne valja
spajati npr. roj prvenac sa sparenom maticom s rojem
drugencem koji ima nesparenu maticu. U takvom spajanju
stradaju obje matice, a i borba meu pelama nije iskljuena.
Rojeve spajamo pomou istog mirisa koji dajemo rojevima
42

dan ranije, ili pomou mree ili novinskog papira, kako je to

ve ranije spomenuto.
Ako stari pelac dade vie rojeva, on oslabi a i rojevi su
slabiji. Razuman pelar nee dopustiti pelcu vie od jednogdva roja. Sve daljnje rojeve treba da povratimo starcu. Roj
vraamo tako da ga stresemo u pletaru i okrenemo na glavu
ili vrh, kako bi se pele razile po svoj pletari iznutra. Tom
prilikom pohvatamo matice. Roj stresemo ispred izrojenog
pelca, a on e se u njega sam vratiti.
Spajanje ili vraanje nepoeljnih rojeva. Ne
moe se dovoljno istaknuti vrijednost jakih rojeva, ni
dovoljno preporuiti spajanje slabih rojeva. Koji su to jaki
rojevi? Poetnik pelar, im odigne pletaru s rojem,
uskliknut e 'kako je ovo jak roj! i odmah e se prevariti.
Roj se naime, toliko razvue po pletari da sie gotovo do
dna, a kad bismo ga stresli pletari u glavu, vidjeli bismo da
ga nema ni treina pletare. Neupuen pelar mora se
posluiti vagom. Jaki rojevi tei su od 3 kg. Oni mogu na
dobroj pai izgraditi vrlo tnnoj'o saa i sakupili znatno
koliine meda. Slabiji rojevi, jo ako padnu u vrijeme kad
paa popui i, ne obeavaju pelaru nita. Njih treba da
spojimo po vie zajedno, pa i prihranjujemo, ako elimo doi
do dobrih i jakih pelaca.
Treba uvijek da pazimo na to da oba roja koja spajamo
imaju jednake matice: sparenu ili nespa- renu. Nikad ne valja
spajati npr. roj prvenac sa sparenom maticom s rojem
drugencem koji ima nesparenu maticu. U takvom spajanju
stradaju obje matice, a i borba meu pelama nije iskljuena.
Rojeve spajamo pomou istog mirisa koji dajemo rojevima
dan ranije, ili pomou mree ili novinskog papira, kako je to
ve ranije spomenuto.
43

Ako stari pelac dade vie rojeva, on oslabi a i rojevi su

slabiji. Razuman pelar nee dopustiti pelcu vie od jednogdva roja. Sve daljnje rojeve treba da povratimo starcu. Roj
vraamo tako da ga stresemo u pletaru i okrenemo na glavu
ili vrh, kako bi se pele razile po svoj pletari iznutra. Tom
prilikom pohvatamo matice. Roj stresemo ispred izrojenog
pelca, a on e se u njega sam vratiti.
Njega rojeva. Nije dovoljno dobiti rojeve, pospremiti ih i
dalje prepustiti njihovoj sudbini, kako to rade prostokoniari
i nerazumni pelari, zbog svoje neupuenosti ili krtosti. Ako
bude nepovoljno vrijeme /a izluivanje nektara, sudbina
takvih rojeva preputenih samima sebi bit e zapeaena.
Kad juni je slaba pasa, roju se mora pomoi
prihranjivanjem. Kad toj stavimo u praznu ko'iuirti, on ulae
sve svoje sile da za razvoj i opstanak ostvari tri prijeko
potrebna cilja: izgradnju saa, razvoj legla i osiguranje hrane
za zimu. U.nepovoljnim prilikama roj to ne moe ostvariti
bez pelareve pomoi.
Njemaki majstor pelar Ehrenfels je rekao: Ni jedan med
se ne isplati toliko koliko onaj potroen na prihranjivanje
rojeva. I to je istina. Dajemo li roju prvih desetak dana pola
do jedne litre razrijeenog meda ili eernog sirupa, 011 e
izgraditi deset plodinih okvira i imati tanje vijence meda.
Time je roj ispunio glavni zadatak, jer je izgradio sae. Kad
roj ima izgraeno sae, a nadou nepovoljne pane prilike,
njega je mogue dohraniti, jer ima dodanu hranu kamo
smjestiti.
Dobijemo li prirodne rojeve ili sami razrojimo pele,
pravei umjetne rojeve uoi bagremove pae, onda s jakim
rojevima, tekim 34 kilograma preporuujemo poseban
postupak. Konicu pregradimo matinom reetkom po
44

sredini leta, kako bi pele izvana mogle ulaziti u obadva

dijela konice. Na jednu stranu Hanemanove reetke stavimo
tri okvira sa pelama i maticom, a na drugu stranu sve
preostale okvire sa pelama i okvirima sa satnim osnovama.
Takvom operacijom ograniili smo matici nesenje, pa je roju
uteen golerii posao oko ishrane legla. Pele osloboene tog
posla izgradit e na bagremovoj pai za 8 dana mnogo saa i
napuniti ga medom, koji je dovoljan za prezimljenje, bez
obzira na kasnije pae. Nakon 8 dana bagremove pae
Hanemano- va reetka se ukloni, a dodavanjem novog saa
matici se omogui slobodan razvoj legla.
U ovom je sluaju ogranienje legla za kratko razdoblje od
8 dana osobito korisno, ali ne i dulje od 8 dana, jer bi inae
roj do pojave prve generacije legla i suvie oslabio. Ovaj
nain osiguranja roja hranom za neke izdane i jake pae
preporuio je davno poznati ruski pelar Starobogatov, i'ja
sam ga u svojoj praksi esto sa zadovoljstvom primjenjivao.
Provjera sparivanja matica, esto puta se dogodi da. nam
stari pelac nakon rojenja ostane bezmatian. Razloga moe
biti vie. Moe se dogoditi da iz starog pelca s posljednjim
rojem izlete sve mlade matice. No ee se dogodi da matica
prilikom parenja strada od koje ptice ili se na povratku zaleti
u drugu konicu. To se isto moe dogoditi i svim rojevima
drugencima, a isto tako i svim onim umjetnim rojevima
kojima smo dodavali matinjake. Zbog toga je potrebno
pregledavati i stare prirodno izrojene pelce drugen- ce i sve
umjetne rojeve, da se vidi je li sparivanje matica uspjelo.
Ako nije, pomoi emo pelcu ili dodavanjem drugih zrelih
matinjaka, koje valja osigurati, ili dodavanjem mladih
sparenih matica, koje takoer moramo imati u rezervi.
45

Za veim prinosima

PUT DO VIEMATINOG
PELARENJA
Slabi pelcl, mali prinosi Pelari iz godine u godinu
doekuju bagremovu pau s nedovoljno razvijenim pelcima
koji se tek na bagremovoj pai pelama ojaaju, a pelaru
dadu malo ili nita. Takav posao nema ekonomskog
opravdanja, to vie ako pelar i seli na pau, stvarajui sebi
nepotreban trud i troak.
No kako emo doi do jakih pelaca u relativno kratkom
proljetnom razvoju, da bismo mogli u punoj mjeri iskoristiti
bagremovu pau? To pitanje odavno je muilo pelare, rekao
bih od onog doba kad je pelarenje kod nas polo ozbiljnim
koracima naprijed, a to je bilo nekoliko godina iza prvog
svjetskog rata.
Radi to breg razvoja pelaca u proljee, poeli smo
primjenjivati podraajno prihranjivanje i utopi javan je
gnijezda. O jednom i o drugom mnogo je pisano u naoj
pelarskoj tampi. Bilo je ozbiljnih i dobrih preporuka, ali
zato i mnogo neosnovanih. Neke preporuke kasnije su
oborene kao nekorisne. Praksa je pokazala da je .podraajno
prihranjivanje najkorisnije muljanim medom, kako su ve
odavno preporuivali nai stari pelari, ili vrcanim medom,
peludom i mlijekom, koje sadri vei postotak bjelanevina.
Spominjalo se suzivanje i utopi javan ji- gnijezda, to je
preporuivao neki ruski p<'lar kao neto novo, dok se ili
zaboravilo ili v nije znalo da su to isto preporuivali neki
h.im isKiimu siari pelari prije vie od 40 sodina.

46

Ne poriem da naprijed navedene radnje nisu peleima

koristile, ali se nisu ispunile nade i oekivanja pelara da e
samo pomou tih mjera dobiti do proljetne glavne pae
dovoljno razvijene pelce.
U pelarskom svijetu pronalazili su se novi naini jaanja
pelaca za koritenje glavne pae. Pojaavanje medovnjaka
sabiraicama iz susjedne konice, koje su se u toku pae, a i
prije pae, premjetale s jedne strane medovnjaka na drugu
stranu po nainu talijanskog pelara Asprea, nadmaen je
amerikim nainom pelarenja dvojnom konicom. To je bio
poetak onoga to mi danas zovemo dvomatino i
viematino pelarenje.
Potaknut pisanjem francuskih pelara Audiberta i Beldama,
objavljenim u prijevodu u Jugosloven- skom pelarstvu,
izgradio sam godine 1935. Law- renceove dvojne konice.
Te su konice imale i dobrih i loih strana. Dobra je strana
bila vei prinos pojedine konice zbog vee koncentracije sabiraica, ali su loe strane prevagnule, tako da s;u je
Amerikanci napustili, a mi je nismo prihvatili. Imala je
premalo okvira i premaleno plodite, tako da je zahtijevala
mnogo posla preko cijele pa- ne sezone. Zbog smjetaja
pela iz oba pelca u zaj ednikom meditu, po prestanku
pae matice su redovito nestajale.
Ipak, neki elementi pelarenja tom I bili su mi kasnije u
viematinom peel.u. upi t>4 dragocjene koristi, na to u
se na oi..l . mjestu osvrnuti.
Poloke. U to vrijeme matanja pcel.ii,>. p.i f <1 i
moja, prenijela su se na nov sistem konica kup je poeo
prodirati u nae krajeve. Bila je to polu ka koju je
preporuivao Krsto Pelarevi Mru lja. Imala je 20 okvira
40 X40 cm i 320 dm2 saca, pa je predstavljala najveu
47

konicu kod nas. Mnogi pelari prelazili su iz jedne krajnosti

u drugu, s malih okvira 40X20 na dvostruko vee, 40X40, da
ih kasnije napuste.
Konstruktor zadrugarke, Krsto Pelarevi Mrulja, bio je
veliki protivnik Hanemanove reetke. On je u svojem djelu
Vo praktinog pelara iznio mnogo vrlo uvjerljivih
argumenata protiv upotrebe Hanemanove reetke, pozivajui
se na njemakog pelara Bekera i amerikog velepela- ra
Hofmana. Ali vremena se mijenjaju i nastaju novi naini
pelarenja za vee prinose, koji Mru- Iji nikad nisu bih
poznati. Zbog toga mu se mora oprostiti zabluda koja se
odnosi na upotrebu Hanemanove reetke.
Primjenom Mruljinog naina pelarenja, koji iskljuuje
Hanemanovu reetku, pele donesu korist samo u vrlo
povoljnim medonosnim godinama. U spomenutom djelu on
ak navodi nekoliko takvih medonosnih godina. Prema
njegovoj logici pelar moe oekivati od pela prinos u
medu u dvije-tri od deset godina, a u preostalim godinSna
moe oekivati od pela malo ili nita.
S takvim vjerovanjem ne moe se dananji pelar pomiriti.
to bi bilo da se takvo stanovite zauzme i u poljoprivrednoj
proizvodnji? Hranili bismo se samo u rodnim godinama, a u
slabijim gladovali. Zato ovjek ni u poljoprivredi ni u
pelarstvu ne miruje, ve trai nove putove i naine da
proizvodnju povea. U pelarstvu proizvodnju poveavamo
jakim pelcirua k o j i sr mou ra/viti jedino u prostranim
konicama. Takve prostrane konice upravo je pelai itua
nudio Mi':",ul ja, /a <Uo mu svi razumni pelari moiaju
l'ili /.alivalni. V r l o jaki pelci u takvim prostranim
konicama mogu samo za nekoliko dana dobre pae sakupiti
48

nesluene koliine meda za sebe i pelara, dok pelci u

malim konicama i istim panim uvjetima sakupe malo.
Jo bih htio dokazati Mruljinu zabludu u pogledu
Hanemanove reetke samo ovim jednim primjerom. Pelari
koji pelare A konicama slabo bi vrcali kad medita ne bi
bila odijeljena od plo- dita Hanemanovom reetkom. Matice
bi zanesle i medite, a pelaru bi ostala za vrcanje dva krajnja
okvira.
A sad da se posluim vlastitim primjerom. Kad se u nae
krajeve poela iriti poloka, ja sam ve imao vie od 20
godina pelarske prakse. Iskuao sam razne tipove i sisteme
konica, u pogrenom uvjerenju, kao i svi pelari onoga
vremena, da od konice zavisi uspjeh u pelarenju. Poloku
sam usvojio s oduevljenjem, jer sam teio za jaim pelcima
kojih bi me prinosi uvijek nanovo iznenadili, a poloka je
upravo bila podesna za razvoj jakih pelaca.
Q veliini i obliku okvira mnogo sam razmiljao. Mnogo
me je privlaila Mruljina zadrugar- ka, ali sam zazirao od
teine njezina okvira.
Usko-visokim okvirom pelario je poznati majstor
pelar Jiri Dathe, i to me je potaklo da se odluim za tajj
okvir. Na tu moju odluku jo vie je utjecao utemeljitelj nove
pelarske kole dr F. Gerstung, koji je takoer odabrao uskovisoki okvir. Takav okvir ne bez razloga usvojio sam za
svoju poloku. No u irini okvira poao sam dalje, jer sam
znao da su Berlepsch, Gerstung i drugi doli do irine okvira
na pogrenoj osnovi, mjerei klupko pelca u malim a ne u
prostranim konicama, gdje bi im pele ukazale drugi put.
Smatrajui da je okvir od 12 dm2 saa dovoljan za podizanje,
jer pun ima oko 4 kg a za razvoj pela i zimovanje je
izvrstan, usvojio sam okvir od 30X40 cm i poloku. od 20
49

takvih okvira, kojom preko 30 godina sa zadovoljstvom

pelarim.
Gradei ve prve poloke, osim glavnog leta u sredini
konice, otvorio sam jo jedno leto sa strane, pri dnu konice.
Osim toga, odmah sam gradio i pomine pregrade, tako da je
poloka odmah mogla primiti dva pelca, osnovnog i
pomonog, to se kasnije pokazalo praktino. Tako sam, i
nehotice, opet zapoeo dvomatino pelarenje.
Poslije, kad sam stekao vie iskustva s dvoma- tinim
pelarenjem, poao sam dalje, sastavljajui orijake pelce.
Na poloku nastavljao sam jo jedan nastavak sa 20 okvira
iste mjere, to zajedno ini 40 okvira 30X40 cm, ili 480 dm2
saa.
Poloke i nade pelara. Pod utjecajem Mrulji- nog stanovita
protiv upotrebe Hanemanove reetke, poetak pelarenja
polokom ispao je ovako. Mislilo se i vjerovalo: velike
konice, mnogo pela, mnogo meda. Ali je praksa to
vjerovanje demantirala i svela ga na drugi raun. Ako je u
vrijeme cvatnje bagrema bilo toplo i mirno vrijeme, pele su
velikim prinosom nektara blokirale maticu u nesenju, i prinos
meda bio je zadovoljavajui. Ako je bagremova'paa bila
prekidana kiovitim i hladnim vremenom, onda na kraju pae
nalazimo u konici leglo na 18 okvira, u sredim s manjim a
na krajevima s veim mednim vijencima. Na krajevi ma
nalazi se samo po jedan pun okvir meda bez legla. U takvim
vremenskim prilikama pelar dobije malo, a ostaje mu jedino
nadi da e mu moda na godinu vrijeme biti vie najlonjeno.
Takvim se jalovim nadama pelari trajno tjee. Odmah u
poetku pelarenja polokom pokazalo se da pelarenje njom
bez upotrebe Hanemanove reetke, odnosno bez ogranienja
legla, nema smisla. Hanemanovom reetkom mogao se ne
50

samo odvojiti med od legla ve postii i vei prinos, kako e

se dalje vidjeti.
Tako se, eto, zaboravilo na davna iskustva profesora
Zivanovia, koji je upotrebom Hanemanove reetke postizao
vee prinose, ve je trebalo iznova poinjati i nakon
neuspjeha ponovo se vratiti na stari put koji nam je utro
profesor ivanovi i drugi domai i strani iskusni pelari.
Hanemanova je reetka danas jedno od glavnih pomagala
koje omoguuje poveanje prinosa. Ali, dok je ona u
odreenom razdoblju prijeko potreban instrument pelaru, u
drugom razdoblju postaje tetna, jer se njenom upotrebom
javlja nagon za rojenjem, sa svim neeljenim posljedicama.
Evo ivog primjera. Osam dana prije poetka bagremove
pae ograniio sam matice Hanemano- vim reetkama. U
polokama su matice bile ograniene na onaj dio konice
gdje je bilo leto pri dnu, ali sam sva takva leta zatvorio, kako
bih onemoguio eventualni izlazak matica i roja. Jednog
dana u jeku pae poruie mi sa pelinjaka da doem
pokupiti rojeve. Moram rei da sam bio iznenaen. Otkud
rojevi pomislim? Rad sam doao na pelinjak da utvrdim
kako je dolo do rojenja, zaudio sam se kako su me pele nadmudrile. Pele su
u prostoru iza Hanemanove reetke, preko koje su bile u vezi
s maticom, blokirale medom maticu u nesenju. Pripremajui
se za rojenje, izgradile su matinjake, a matica ih postepeno
za- nesla. Vjerojatno je stara matica pokuala da se provue
kroz Hanemanovu reetku i povede napolje roj , ali nije
uspjela. Tek kad su izale iz matinjaka i ojaale prve mlade
matice, one su se, budui tanje, jer jo nisu okrupnjale,
provukle kroz Hanemanovu reetku i otile s rojem. Iza
reetke naao sam staru maticu i jo neizale matinjake. No
51

to nije bio jedini sluaj, ve je na taj nain izalo u par dana

desetak rojeva, kako iz poloki, tako i iz LangstrothRootovih nastavljaa, u kojima su matice bile ograniene
Hanemano- vom reetkom u najgornjem nastavku, bez leta.
Neki pisci preporuuju da se za vrijeme kontroliranog
parenja matica s odabranim trutovima leta oplodnjaka
zatvore Hanemanovom reetkom, kako bi se mladim
maticama onemoguio izlet u neeljeno doba dana. Ovaj moj
sluaj izlaenja vie rojeva s mladim maticama, koje su se
provukle kroz Hanemanovu reetku, demantira takvu
preporuku kao nepouzdanu.
Pomone konice. Ve prilikom prvog uzimljenja u novim
polokama pelci su bili stegnuti pregradom na 11-12 okvira,
a u konici je jo ostao prazan prostor sa 7-8 okvira, koji
itave zime ne bi bio iskoriten. U takve manje odjele
poloke poeo sam uzimljavati pomone pelce.
Pelci u obadva dijela poloke stvarali su povoljnu toplinu
i izvrsno zimovali.
Pred bagremovu pau trebalo je iz svake konice u kojoj
sUj zimovale dvije matice jednu ukloniti sa dva okvira legla
i pela na njima i stvoriti novog malog pelca, koji zovemo
jezgro ili nukl.n S tim u vezi nametala se potreba izgradnje
ponu nih konica. Pomone konice mogu se gradili raznih
veliina, ali iste mjere okvira kojom pe- larimo. Pisac
upotrebljava konice sa 6 i 7 okvira, koje ujedno slue za
prenaanje u podrum prilikom kontrolnog parenja matica,
zatim sa 12 okvira, te na kraju normalne konice, koje se
mogu pregraditi jednom ili dvije pregrade, tako da u
normalnoj poloki dobijemo dva ili tri pomona pelca sa po
6, odnosno 10 okvira.
52

Kod Langstro th-Rootovih nastavljaa sluio mi je za

smjetaj pomonog pelca cijeli nastavak, postavljen iznad
osnovnog pelca. Ako se u pregradi izree rupa od 10X10
cm i prekrije ianom mreom, i slabiji pelac dobro
prezimi, jer dobiva dio topline iz osnovnog pelca.
U konicama veih okvira, kao to je Dadant- -Blattova
nastavljaa modificirane mjere okvira

53

Pomone konice sa 12 okvira

od 40X30 cm, mogu se uzimiti i dva pomona pelca na po 5
okvira, odijeljeni pregradom. Pomoni pelci mogu se
uzimiti i drati preko pane sezone u osnovnim konicama
nastavljaama, gdje prostor reguliramo pregradom.
Ne treba da posebno naglaavamo kako je dranje
pomonih pelaca nuno, jer emo iz daljnjeg izlaganja
vidjeti da se osnovni pelci pred glavnu pau pojaavaju
leglom i pelama iz pomonih, kao i to da tako stvoreni
orijaki pelci daju najvee mogue prinose. Pomone su
konice danas, u suvremenim uvjetima proizvodnje, obavezni
sastavni dio svakog -pelinjaka.

54

U POTRAZI ZA VEIM PRINOSIMA

Pritvaranje matica. Sa starim nainom pelarenja, po
kojem plodite kao neka svetinja pripada pelama, medite
pelaru, a rojenje'preputamo zakonima prirode, nisam se
mogao pomiriti. Prema toj staroj koli pelarenje mi se
inilo neka lutrija. Kako medonosne godine osjetljivo
variraju, tako da imamo poneku vrlo dobru, nekoliko
srednjih, a poneku vrlo slabu, ini nam se da je i
rentabilnost pelarenja dovedena u pitanje. To vie kad
uzmemo u obzir dvije nepovoljne injenice s kojima se
suoavamo. To je s jedne strane- osjetljivo smanjena
pelinja paa, a s driifj,e strnu preivjeli nain pelarenja.
Za .slab uspjeli prelati su dugi niz godina krivili nepodesne
konice i mije nj ali od reda sve postojee sisteme i tipove
konica, ali je svejedno rezultat ispadao uvijek isti.
Prevoenje pela na bolje pae poveavalo je prinose, ali
jo nije zadovoljilo tenje pelara, pa tako ni moje. Osjeao
se nedostatak boljeg naina po kojem bi pelar mogao od
pela istisnuti vee prinose, ali kako, na koji nain?
Saznanje da je otac evropskog pelarstva Dzierzon jo prije
120 godina pronaao nain za postizavanje veih prinosa
ubijanjem matica za vrijeme glavne pae, i to nazvao
dijamantnim pravilom, dugo je vremena zaokupljalo moje
misli. Ali ve sama pomisao da se takvim nainom dobiva
matica iz prisilnog uzgoja, dakle drugorazredne kvalitete,
55

gd- bijala me je od tog naina. Ipak me je kopkalo neto o

emu je bilo vrijedno razmiljati. To neto svakako je vei
prinos, jer to je za vrijeme glavne pae manje legla u
konici ili ga uope nema, prinos meda se poveava. U to su
me uvjerile same pele. Kad bi, naime, pelac uoi glavne
pae pristupio izmjeni matice, taj bi pelac nakon pae bio
krcat medom. Dakle, mogunost je bila tu, ali gdje poeti i
kako? Kad sam pomislio na postupke pela u glavnoj pai,
kad one velikom koliinom unesenog nektara posve
blokiraju maticu u nese- nju, otvorio mi se novi vidik.
Znai, ako priroda doputa da pele blokiraju maticu u
nesenju bez tetnih posljedica za njezinu plodnost, z.asto
da to ne ntni i pelar pi tlvara|uei je za vri jeme cvatnje
bagrema u kave/, i ostavljajui je u konici. Ali ,mi se
nametnula i jedna druga misao. Na izvjesno vrijeme prije
cvatnje bagrema ukloniti iz pelca maticu i sutradan dodati
dva zrela matinjaka. Ni ta ideja nije za odbacivanje. Znai,
trebalo je ispitati i jednu i drugu mogunost. To je bio
poetak itave serije ispitivanja, s kojima namjeravam
upoznati itaoca. Misao vodilja jest: smanjiti leglo,za
vrijeme glavne pae i time osloboditi veliki broj pela
othranjivanja legla, da postanu sabiraice. Naina da se to
postigne bilo je vie, samo ih je trebalo sve ispitati i onda
usvojiti najbolji.
Nekadanje pelarenje Lawrenceovom dvojnom konicom
omoguilo mi je da nazrem vee prinose. Ohrabren tim
56

saznanjeipt, u potrazi za veim prinosima, poeo sam

pritvarati matice u kaveze, svaku u svojoj konici. Pritvarao
sam ih 8 dana prije poetka bagremove pae, kako je to u
svakom ograniavanju legla bilo uobiajeno. Rezultati
prinosa obradovali su me, iako me nisu iznenadili, jer sam to
sa sigurnou i oekivao.
Nakon vrcanja meda matice sam ispustio iz kaveza da
neogranieno nesu, kako bi pelci do slijedee pae ojaali. I
sve je bilo u redu! Uvidio sam da takvim nainom dobivam
prinose i u onim godinama u kojima drugi pelari nisu
dobivali, jer im je neogranieno leglo, ako je paa bila
nepovoljnim vremenom prekidana, potroilo gotovo sav
prinos, ili vei dio s bagremove pae.
Idue godine poao sam korak dalje, jer sam otkrio da je
neto valjalo drukije rijeiti. Pokazalo se, naime, da su svi
oni dijelovi saa u kojima se nalazilo leglo ostali prazni.
Leglo i se kasno izvalilo, tek onda kad je paa prestala. Pele
nisu imale kamo istovarivati nektar, pa je i prinos morao biti
manji. Pokazalo se da je ono ustaljeno miljenje svih autora ,
kako leglo valja ograniiti osam dana prije poetka
bagremove pae, neprihvatljivo i za vee prinose tetno. To
me je navelo na odluku da matice pritvorim 14 dana prije
poetka pae, kako bi se i posljednje leglo izvalilo jo u toku
pae i pele imale dovoljno praznog saa za odlaganje
nektara. To pomicanje vremena za 8 dana bilo je neto novo,
a mnogi bi pelari rekli i nedopustivo. Ali rezultat nije
57

izostao. Boljeg prinosa ne bih mogao poeljeti. Nakon vie

od mjesec dana primijetio sam da se po neki pelac odluio
na tihu izmjenu matice, iako su matice bile tek
jednogodinje. To me nije nimalo uzbudilo, jer sam se ve
odavno tihoj izmjeni matica veselio. Obradovan prinosom,
mislio sam da je upravo to ono pravo.
Idue godine pomakao sam vrijeme za daljnjih 8 dana.
Matice sam pritvorio 3 tjedna prije bagremove pae, kako bi
se i posljednje radiliko leglo izvalilo do same cvatnje
bagrema. I bilo je tako, i prinos meda bio je odlian. Bio sam
oduevljen ali ne zadugo. Uskoro sam primijetio da s
maticama neto nije u redu. Dugi zatvor matica u kavezima
negativno se odrazio na njihovu nesivost. Vie od polovice
matica pokazalo je malaksalosl. u nesenju. Neke od njih
pele su same izmijenile, dobar dio morao sam ja izmijeniti.
Kad ovjek zbroji 21 dan prije pae, 10 dana same pa^e i dal
j^ njih 8 dana potrebnih za sazrijevanje meda, onda je to
zaista previe.
Pokazalo se da je ovaj uar-iu pelarenja na vee prinose
dvosjekli ma. On donosi vee prinose, ali vodi k slabljenju
peli a. Valjalo je traiti dalje.
. Koritenje IntKivuiovo pa'.t- Ih-z malko. elja me je
neodoljivo vukla da ispitam i onaj drugi, rekao bih dobio
/amiMjeu naeiu, da se uoi bagremove l>a:".r dana;, uklone
i/, konice stare matice, a sutradan dadu svakoj po dva zrela
matinjaka. Namee se pitanje, zato treba dodati po dva
58

matinjaka, zar nije dovoljno dodati po jedan? Evo zato.

Praksom sam doao do toga da jedan matinjak nije
pouzdan, jer kukuljica moe uginuti, a da to pelar ne zna.
Ako, opet, dodajem po drugi put uzgojen matinjak, gubi se
dragocjeno vrijeme, ionako kratke pane sezone.
Uzgoj dobrih matica svladao sam ve davno, jer je upravo
to najvie privlailo moju panju i interes. No tee je bilo
poeti uzgoj matica prije bagremove pae. Rijetka su, naime,
proljea kad su vremenske prilike za pretpau prije bagrema
dobre, to je uvjet za uzgoj dobrih matica. Ako sam se elio
koristiti postignutim iskustvom s vremenskim ogranienjem
legla, onda sam morao izabrati, odnosno, doekati povoljno
proljee za nastavak ispitivanja. Kad se takva zgoda pruila,
nastavio sam.
Tri dana prije izlaska matice iz umjetnih matinjaka
uklonio sam osnovnim pelcima matice i svakome dodao po
dva zrela matinjaka. Moram rei, da sam prinosom bio vie
nego zadovoljan, ali sparivanje matica oteglo se u nedogled.
I to nije bila pojedinana, ve openita pojava. Zbog toga su
pelci bslabili, te je pomo s leglom i pelama iz pomonih
konica, bila i te kako potrebna.
Misao o tolikom roku sparivanja matica muila me. U
pomonim konicama to je ispadalo drugaije. Ako bih
partiji pomonih konica elio zamijeniti matice, onda bih
danas uklonio iz konice sve starije matice, a sutradan dodao
svakoj po dva zrela matinjaka. Nakon 8 dana u cijeloj partiji
59

pomonih pelaca, osim po kojeg rjeeg izuzetka, naao bih

da ml&de matice ve nesu. Tako je nastalo saznanje da je
sparivanje matica u velikim konicama, odnosno u jakim
pelcima sporije. Vjerojatno sam ovu pojavu i ranije
primijetio, ali se nisam tada i toliko na to obazirao. U
ovakvom ispitivanju to se moralo imati u vidu.
Ponavljajui ovaj nain, osnovne pelce razdijelio sam
pregradom na dva dijela i u svaki odjel dodao po dva zrela
matinjaka. Istiem da je pregrada imala jednostruku ianu
mreu jer je dvostruka mrea nepotrebna. Sparivanje matica
poelo je u relativno kratkom vremenu, a postotak sparivanja
iznad svakog oekivanja. Na to je utjecalo vie momenata:
pelci srednje jaine, poloaj leta na konicama, jedno u
sredini a drugo na kraju i pri dnu, razmaknute konice i vie
raznih boja li o j UTKA SU ela konica bila oliena radi
lake orijentacije pela, a osobito matica, kad se vraaju s
parenja.
Na kraju ono to je trebalo da se istakne najprije - prinos.
On je i u ovom sluaju bio jednak ranije postignutom prinosu
i tako su stare moje tenje bile zadovoljene.
Za koritenje iduih paa trebalo je da se pel- ci ponovo
spoje. S mladom maticom formira se nukleus. Prilikom
spajanja izvue se pregrada sa ianom mreom i primaknu
okviri. Tu nikad i nikakvih komplikacija nema, jer se dva
pelca u istoj konici mogu uvijek spojiti, ako nisu bili
odijeljeni ianom mreom, ve punom pregradom.
60

Negativna strana ovog naina bila je osjetno slabljenje

pelaca i valjalo je traiti druge, bolje naine. Takav nain
kojim e pomou odreene koliine legla pelci sauvati
snagu za koritenje slijedeih paa.
Ograniavanje legla vremenski I prostorno. Prijanjim
nainom pritvaranja matica u kaveze, a i drugim nainom
koritenja bagremove pae bez matice, stekao sam iskustvo u
ograniavanju legla vremenski, to se, mora spomenuti, ne
podudara s naelom o nepovredivosti plodita, ali je
davalo sigurno vee prinose. Trebalo je jo ispitati kako na
prinos meda utjee ograniavanje legla prostorno, odnosno,
pronai granicu do koje se dobiva najvei prinos a da se
brojana jakost pelca osjetno ne smanji.
Poeo sam ograniavati leglo na 8 okvira, vremenski tri
tjedna prije poetka bagremove pae. Kako sam osnovnom
pelcu pripojio susjednog pomonog pelca, svi okviri bili su
gusto nabijeni pelama. Na poetku bagremove pae izvalilo
se i posljednje leglo, te je pelac imao na raspolaganju za
unos nektara 11 okvira, a u ploditu za razvoj legla 8 okvira.
U nepovoljnim vremenskim prilikama, kad bi kia i hladno
vrijeme prekinuli unos, u plodinom dijelu nalazio sam vrlo
tanke medne vijence, a u medinom dijelu konice okvire do
polovice napunjene medom. Pelci su dali daleko manji
prinos nego kod prije spomenutih naina, pritvaranjem
matica ili podravanjem pelca zrelim matinjacima. Leglo

61

razvijeno na 8 okvira potroilo je isto toliko okvira meda.

Rezultat me nije zadovoljavao.
Za povoljnog vremena, kad su pele mogle bagremovu
pau dobro iskoristiti, prinos je bio vrlo dobar. Sad je
plodini i medini dio bio krcat, m< dom i nesenje matica
svedeno na minimum, ali su se ve u polovici pae u
plodinom dijelu pojavili, matinjaci. Na dobroj pai dobar
prinos, ali i ro- jenje, koje prinos smanjuje. Poznata'je stvar
da radna sposobnost pela opada ako se za vrijeme pae javi
nagon za rojenjem.
Kako je u vrijeme cvatnje bagrema moda vie
nepovoljnih vremenskih prilika nego povoljnih, valjalo je
panju i ispitivanje usmjeriti na takve uvjete. Idue godine
ograniio sam matice na 7, zatim na 6 i napokon na 5 okvira.
Koliko se broj okvira s leglom smanjivao, prinos se
poveavao. Sve do ograniavanja legla na 5 okvira pelci su
nakon bagremove pae bili u dovoljnoj snazi. Nakon vrcanja
uklonjena je pregrada, pa je matica mogla neogranieno
razvijali lcp.lt>, i pelci su slijedeu pau doekali u punoj
snazi.
Na manje od 5 okvira ne valja leglo ograniavati.
Vjerujem da je to krajnja granica do koje smijemo idi, s
obzirom na sposobnost pelca za
koriltenje slijedeih paa.

62

Ono to sam do sada postigao bilo je za moj pojam mnogo,

ali ne i sve. Ostalo mi je da rijeim najtei zadatak: kako da
svedem rojenje na najmanju mjeru.
Nerijeeni problem rojenja. Nikom i nigdje nije do danas
uspjelo problem rojenja rijeiti na zadovoljavajui nain,
koji bi veina pelara mogla prihvatiti. Svi do sada poznati
naini za spreavanje rojenja prihvatljivi su samo za vjete
pelare, i to uz pretpostavku da imaju dovoljno slobodnog
vremena na raspolaganju. Ako.se rojenje javlja u veoj
mjeri, moe prinos pelinjaka ozbiljno ugroziti.
Kad pomiljamo kako bi bilo dobro da rojenje sprijeimo
pa da postizavamo vee prinose, moramo se sjetiti da je
rojenje pelinja nasljedna osobina za odravanje i produ/.eu
je vrsle. Da je priroda pelama to uskratila, one :.e ne. bi
mogle odravati na ivotu. 7,hop, lomili junlina, kad je priliv
hrane izvana oskudan ,i /ima (ili a i du;>,a, propadali su
vjekovima bezlnojni pcelei. Mo piuoda se opet postarala /.a
povoljne uvjete, kad je rojenje nadoknaivalo gubitke. Tako
priroda odrava ravnoteu i kod pela, kao kod svih ivih
bia na zemlji. Kad pelar to shvati, postaje mu jasno da e
se s rojenjem suoavati uvijek, a samo o njegovoj
sposobnosti "ovisi hoe li znati, kako i u kojoj mjeri, rojenje
pela suzbiti da postigne vei prinos.
Kako sam ipak uspio sprijeiti rojenje. Nijedan poznati
nain za spreavanje rojenja nije me zadovoljio, jer iziskuje
mnogo vremena, kojeg danas nitko dovoljno nema, pa se i
63

vei dio tih poznatih naina u praksi ne primjenjuje. Kako

nekog jednostavnog naina nije bilo, rojenje je i dalje muilo
sve pelare, pa i mene. No sva razmiljanja, sva nastojanja
da se problem rojenja na zadovoljavajui nain rijei ostala
su bezuspjena. A onda, kada sam se ve pomirio s tim da je
sve uzaludno, jednog sam dana ipak uskliknuo: Naao
sam! to sam naao? Naao sam ono to mi je bilo blizu i
davno poznato, a ipak daleko, pa mi se inilo upravo
nevjerojatno kako se toga ranije nisam sjetio. Sjetio sam se,
naime, kako su se ponaale pele u Lawrenceovoj dvojnoj
konici kad bi u jednom pelcu nestala matica. Taj bezmatian pelac radio je i dalje s nesmanjenim poletom, jer je
osjeao maticu u susjednom pelcu, od kojeg je bio odijeljen
ianom mreom. Dakle, na poetku cvatnje bagrema trebalo
je da se Pregrada s Hanemanovom i ianom mtvuui za
potoke Hanemanova reetka zamjeni biranom mreom. Za
to slui pregrada koja ima jedne strane Ha- nemanovu
reetku, a s di uc.c sliane umee se, prema potrebi, iana
mre/a u okviru od lesonita. Tim postupkom pelar u
niedinom dijelu poloke osjeat e prisutnost uiaLiee preko
iane mree u manjem dijelu, |e e raditi i dalje
nesmanjenim poletom, 'lo je l>iu samo poetak rjeavanja
problema, a io dal je? to e biti s pelcem u manjem o|elu
ua h okvira s maticom, u koju se preko Ha- ueuianove
reetke i leta sabilo mnogo sabiraica, uz veliki broj mladih
pela? Trebalo bi sabiraice nekako ukloniti od matice, da
64

sabiru med i da se k matici vie ne vraaju, ve da unose

nektar u medini dio konice. Zatim je trebalo od matie
ukloniti jedan dio legla i mladih pela, kako se ne bi pojavio
nagon za rojenjem. To je bio put da se postigne i vei prinos
i sprijei nagon za rojenjem. Problem je bio naet, samo ga
je trebalo rijeiti do kraja. I uspjelo mi ga je rijeiti, iako ne
tako lako i odjednom, kako ga ovdje iznosim pred itaoca.
Bilo je tu raznih peripetija i promaaja, s kojima bi bilo
suvino zamarati itaoce, jer od toga ne bi imali korist.
Konano rjeenje bilo je ovo. TJ malom odjelu nalazi se
sada pomoni mali pelac, kojem je zatvoreno njegovo leto i
otvoreno drugo leto na bonoj strani konice. Kroz to novo
leto izlazile su na pau sve sabiraice, te kad na povratku
nisu nale otvoreno svoje leto, ulazile su u medini dio
konice kroz veliko leto u sredini konice. Pomonom pelcu
s maticom oduzeo sam dva okvira legla s mladim pelama
na njima i dodao ih u medini dio konice sa strane. Time je
pojaana sabirna snaga medita, dok je pomoni pelac
dobio u zamjenu dva okvira s izgraenim saem. Takav
pelac na 5 okvira zapravo i nije mali; 5 okvira ima 60 dm2
saa, to predstavlja gotovo 8 okvira Langstroth-Rootove
mjere od 40X20 cm.
Za vrijeme bagremove pae pelac u malom odjelu razvija
leglo i njegove nove sabiraice sabiru med, ali za sve
vrijeme bagremove pae i poslije nje iskljuena je svaka
pojava nagona za roje- njem.
65

Sada treba itaocu skrenuti panju na ova dva okvira s

leglom i pelama koje smo oduzeli odjelu s maticom i stavili
u medini dio konice sa strane. Petog dana treba takve
okvire u svim konicama pregledati. S njih emo otresti
pele i paljivo razoriti sve izvuene matinjake. Pele e se,
naime, u medinom dijelu konice, iako osjeaju maticu u
susjednom odjelu kroz ianu mreu, odmah dati na
izgradnju matinjaka, a pelar im je pruio tu mogunost ako
se na dodanim okvirima s leglom nala'zilo makar malo
mladih liinki. Ako pelar ne bi razorio matinjake sve do
jednog, moglo bi se desiti da se pelac roji ili da nakon
bagremove pae, prilikom vrcanja meda, naemo u
medinom dijelu konice sparenu maticu i njezino leglo. To
ne bi bilo ni loe kad ne bi za uzgoj boljih matica imali drugi
jednostavan i! lak nain, o emu na drugom mjestu ove
knjige,.
Nakon bagremove pae i oduzimanja meda nalazimo u
odjelu s maticom 5 okvira legla i tanke vijence meda, znak
da je, zahvaljujui otvaranju leta na bonoj strani konice,
skrenu to slijevanje sabi- raica u medini dio konice.
Zatim pomou oduzimanja dva okvira legla sa pelama na
njima, mali je odjel kao samostalan pelac mogao samo
ivjeti i polako se razvijati, te u. njemu nije moglo doi do
blokiranja legla i javljanja nagona za roje- njem.
Nakon uklanjanja pregrade, poslije prestanka pae i
vrcanja meda, uz toliko legla i mladih pela, spojeni pelac u
66

kojem matica ima sada priliku neogranieno razviti leglo,

moe naskoro ne samo nadoknaditi gubitak sabiraica na
bagremovoj pai ve tu koliinu pela i poveati. Takav je
pelac u povoljnim panim prilikama sposoban da za
slijedeu pau postupak ponovimo.

PRIPREMA ZA BAGREMOVU PASU

Spajanje dvomatinih pelaca. Drala se dva pelca,
osnovni i pomoni, u poloki ili u bilo Kb- jem tipu
nastavljae, pri spajanju nikad ne dolazi do nesnoljivosti
meu pelama, jer se obadva pelca u konici osjeaju kao
jedno. Ali pelar pri svakom spajanju mora paziti na
neto'drugo, kako ne bi doivio iznenaenje.
Kad u poloki spajamo osnovnog i pomonog pelca,
jednom od njih oduzmemo dva okvira poklopljenog legla sa
pelama i ma lirom i od toga napravimo nukleus. Zatim
r/vueeino pregradnu dasku i spajanje je, mislimo, i'olovo. I
ivo to se ponekad moe dogodili. ()ua| prelac kojom
smo oduzeli dva okvira lej'Ja i malini, iako smo preostale
njegove okvire primaknuti susjednom pelcu, moe se
osjeati nekom samostalnom cjelinom, barem prvih dana
nakon spajanja moe izvui prisilne matinjake, a kad
mlade matice izau iz matinjaka, eto roja. Takav bi roj pao
ba u jeku bagremove pae i on je brojano vrlo jak, a
osnovni pelac bio bi za pelara izgubljen kao medovnjak.
67

Isto se dogaa i s nastavijaama, ako se izmeu oba

pelca nalazi jo jedan nastavak, kao to je to bio sluaj s
Langstroth-Rootovim nastavljaama, u kojima osnovnog
pelca uzimljujemo na dva reda okvira ili dva nastavka, a
pomonog pelca u treem najgornjem nastavku. Kad
pomonog pelca pripajamo donjem, osnovnom pelcu, nije
dovoljno samo ukloniti tanku pregradu koja ih dijeli ve je
vano to emo uiniti s leglom. Ako leglo u pomonom
pelcu ostavimo netaknuto, poto smo oduzeli dva okvira s
leglom, pelama i maticom, a matica se u osnovnom pelcu
nalazi u nastavku, onda je sigurno da e mlade pele u
gornjem, obezmatienom pelcu izvui prisilne matinjake,
a kad mlade matice izau iz matinjaka, pelac , se roji.
Zbog toga je potrebno nepoklopljeno leglo smjestiti u donji
nastavak k matici, a sve poklopljeno leglo u drugi i trei
nastavak u sredinu svakog nastavka. Ostali prostor sa strane
legla ispuni se i/,graenim saem ili satnim osnovama.
Takav raspored legla u sva tri nastavka ne ostaje za
vrijeme bagremove pae, ve se donji nas- uuak s
nepqklopljenim leglom i maticom pre- mjesta na vrh, iznad
dva nastavka s p<>M<>|,l,.
leglom, preko kojih dolazi pregrada s ......
novom reetkom, a na ovo plodite.
Ovdje je spomenuto kako se iz pomonog peli ,i oduzima
matica sa dva okvira pela i legla, i to iz razloga to se po
pravilu uvijek pripaja slabiji pelac jaemu. !
68

I poloka se prilikom spajanja legla sreuje tako da se

nepoklopljeno leglo stavlja u sredinu, a poklopljeno lijevo i
desno od njega. Okviri s medom i peludom, kao posljednji, s
jedne i druge strane. U modificiranim Dadant-Blattovim
nastav- ljaama i slinim konicama s jednakim okvirima u
ploditu i meditu, u kojem se nalazi pomoni pelac,
rasporeuje se leglo prilikom spajanja jednako kao to je
spomenuto i za Langstroth- Rootove nastavljae.
Nepoklopljeno leglo osnovnog i pomonog pelca slavlju se.
u don ji nastavak k matici, a poklopljeno lep.lo u j'oruji
nastavak, dok se jedna matica sa dva okvira leftla i pela
izdvoji i time forumu nukleus. I u Dadant-Blattovim
nastavljaatna s poluukvit ima u meditu, ako je ispod polu
mei'a u muovuo pomoni pelac, prilikom spa unija i
sastavljanju legla postupak j<" i' i1 I- ft i'- poMupak i u
i'airarovim nas tavi ja- <.uu.i i ili 11. ni i i ne I nve i ma
kao i u svim moguim " i ilim inn uint nastavljaa.
Vm mu m'.Io i prostorno ograniavanje legla. Na- I
mi |M|.in|.i votnatinih pelaca najvaniji je
i...ih iju .nm avanje legla. Ja sam ovdje spajanjg
i i!',! anii avanje legla, radi lakeg razumijevanja, opisao
odvojeno, iako taj posao obavljam u isto vi ijeute.
(ip.ianiavanje legla obavlja se tri tjedna prije cvatnje
bagrema, i taj posao ne trpi odlaganja.

69

Svaki pelar koji iz godine u godinu prati poetak cvatnje

proljetnih medonoa, moe odrediti i poetak cvatnje
bagrema i moe pogrijeiti samo par dana, to je i normalno.
1. O g r a n i a v a n j e
l e g l a u p o l o k i . Nakon
spajanja osnovnog i pomonog pelca u konici je preostala
jedna matica, koju valja pronai i staviti u onaj dio konice
gdje se nalazi bono leto i ograniiti je na 5 okvira. Od toga
12 okvira s nepoklopljenim leglom treba da se stave (flk
uz pregradu sa Hanemanovom reetkom, a ao stijene konice
tri izgraena prazna okvira. Leto na tom dijelu konice mora
biti zatvoreno, kako bi se sve pele sabiraice orijentirale na
glavno leto, a s maticom dolazile u dodir samo preko
Hanemanove reetke. S druge strane Hanemanove reetke
treba prvo da se poredaju okviri s nepoklopljenim leglom,
iza njih s poklopljenim i na kraju okvir s medom.
2. O g r a n i a v a n j e l e g l a u n a s t a v l j a i. U svim
tipovima konica nastavljaa, matica se ograniava
pregradom s Hanemanovom reetkom u naj gornjem
nastavku, kako bi pele u donjim nastavcima lake i bre
ulazile i izlazile za vrijeme bagremove pae. Matici se u
najgornjem nastavku oduzme nekoliko okvira poklopljenog
legla, koje se smjesti u sredini nastavka a ispod Hanemanove
reetke. Umjesto oduzetih okvira s leglom doda se jednak
broj okvira izgraenog saa, kako bi se matici omoguilo
razvijanje legla.

70

Za ta tri tjedna, sve do poetka cvatnje bagrema, pelci se

normalno razvijaju u takvom poretku. Do tada e i
posljednje leglo ispod Hanemanove reetke izai i pelama
je osigurano dovoljno praznog saa za unos bagremovca.
Moramo spomenuti da ovi poslovi trae prilino vremena,
Tu je spajanje pelaca, osnivanje nukleusa i ograniavanje
legla, koje trai da u svakom pelcu pronaemo maticu. To u
veini sluajeva ide glatko i brzo. Podigne dva-tri okvira i
matica je tu. No dogaa se da u nekom pelcu ovjek tri puta
pregleda sve okvire s leglom, izgubi itav sat vremena i tek
je nekad pronae uvuenu izmeu letvica okvira i satine,
skrivenu meu?,pelama.
Ima pelara, koji su i osijedjeli uz pele a da nikad nisu u
konici traili maticu. Jedan moj stari znanac, koji pelari
Dadant-Blattovim nastavlja- ama I polunastavcima u
meditu, jednom zgodom zapitao me je kakvim se nainom
dobiju vei prinosi. Objasnio sam mu da bez ograniavanja
legla za vrijeme glavne pae. nema veih prinosa. Objasnio
bih mu bio itav postupak da me on svojom upadicom sam
nije odvialio od loga. Kad sam mu poeo priiati kako
valja potraiti maticu u konici, on me je prekinuo rijeima:
"Nikad u ivotu nisam traio maticu u konici. 'l'a kako bih
je i naao medu tolikim pelama':' 1 s time smo razgovor
zavrili.
Ova sje|jjjrja potakla su me da iznesem jo neke misli.
Neupuen pelar moda e pomisliti kako ovaj nain
71

pelarenja namee neke poslove koji iziskuju vremena, nove

poslove, koji za stari nain pelarenja nisu bili potrebni.
Istina je da spajanje pelaca i traenje matice iziskuje
prilino vremena, ali to je znatno manje od onog vremena
koje izgubimo ako pelarimo na stari nain kad muno i u
veini sluajeva neuspjelo spreavamo rojenje, penjemo se
po drveu za rojevima, skidamo i spremamo rojeve, spajamo
ih i radimo mnogo drugih poslova, koji ne uveavaju nego
umanjuju prinos pelinjaka.
Sastavljanje izvanredno jakih pelaca. 1. U p olokama: Dok u dvomatinim polokama, oduzimanjem
jedne matice i spajanjem pelca dobivamo pelca na 20
okvira i maticu ograniavamo na jednu etvrtinu konice, za
sastavljanje izvanredno jakih pelaca maticu ograniavamo
na 10 okvira. Konicu pregradimo Hanemanovom reetkom
po polovici. S one strane gdje se nalazi bono leto, koje sada
mora biti zatvoreno, smjestimo maticu, nekoliko okvira s
najmlaim nepoklopljenim leglom i praznim izgraenim
saem, a s dru.7e strane pregrade okvire sa starijim nepoklopljen'rn le-j'om. Odjel s maticom pokriva se le- sonitom.
Cijela konica dobiva nastavak iste ve liine, sa 20 okvira
30X40 cm. U sredini nastavka stavi se oko 5 okvira s mladim
pelama i leglom, dobivenim iz pomone konice, dok se
ostali prostor popuni izgraenim saem, a na krajevima
satnim osnovama. I ovo sastavljanje izvrit emo, naravno,
tri tjedna prije bagremove pae.
72

Tako sastavljen izvanredno jak pelac zaprema sada 40

okvira ili 480 dm" saa. Poloka se pretvara u nastavljau,
ali svaka rasprava oko toga je li to poloka ili nastavljaa
postaje besmislena. Vano je prije svega postii vei prinos.
Prigovore onih koji kolo progresa ele zaustaviti, razuman e
pelar uti i preuti.
2. U nastavi jaam a: Sastavljanje izvanredno jakih pelaca
u svim tipovima konica nastavljaa mogue je na dva
naina. Na prvi nain spajamo dva osnovna pelca, a na
drugi svakog pojedinog osnovnog prelea u dovoljnoj mjeri
pojaamo leglom i pelama i/ pomonih konica.
Kad spajamo dva osnovna pielca, posLupat emo ovako.
Prvom osnovnom jaricu oduzmemo ujutro maticu sa dva
okvira le.p.la i pela i dodavanjem jo dva prazna izgraena
okvira osnivamo nukleus. Istog dana naveer skinemo
lesonitnu po- lcrovnu dasku sa drugog osnovnog pelca i
mjesto nje stavimo ianu mreu za ventilaciju a na nju
obezmatienog pelca. To inimo zbog starih pela da se
preko noi kroz mreu zblie. Sutradan pelca spojimo u
jednu cjelinu.
Spajanje obavljamo tri tjedna prije poetka cvatnje
bagrema, kad ve svaki dobar pelac ima nastavak. Tako od
dva nastavka svakog osnovnog pelca, spajanjem dobijemo 4
nastavka kojima trebamo dodati jo dva nastavka, jer se za 3
tjedna pelac toliko razvije da mu je taj prostor potreban.

73

Napominjem da se u najgornji nastavak stavi matica sa 5

okvira najmlaeg nepoklopljenog legla i 5 praznih okvira, a
ispod njega nalazi se pregrada sa Hanemanovom reetkom. U
svim ostalim nastavcima sve do podnice, rasporedi se leglo
po sredini nastavka, s tim da ostatak nepoklopljenog legla
dolazi u prvi nastavak ispod Hanemanove reetke, a sa svake
strane dijelom izgraeno sae, a dijelom satne osnove. Leto
na pregradi sa Hanemanovom reetkom koje dijeli naj gornji
nastavak s maticom, treba biti zatvoreno, a pele imaju dodir
s maticom jedino kroz Hanemanovu reetku.
Izvanredno jakog pelca moemo napraviti i od jednog
osnovnog pelca ako imamo pomonih pe- laca od kojih bi
se u ovu svrhu moglo oduzeti dovoljno legla i pela.
Raspored legla isti je kao i kod spajanja dva osnovna pelca.
Ovaj nain peNastavljaa p okvirima 40 X Mi .'i.i I iuhUooiu u
gornjem nastavku za vrijeme bagremove pae
larenja zahtijeva dovoljan broj pomonih konica, a to znai
stanovita novana ulaganja koja bi se kod ovog naina
pelarenja, s obzirom na prinos meda, isplatila jo vie i zato
to se ovim nainom sigurno izbjegava nuna pojava koja
pelarstvo prati od nekada pa sve do dananjih dana, a to je
rojenje pelaca medovnjaka, sa svim njegVim neeljenim
posljedicama.
Do sada smo vidjeli kako emo spajanjem osnovnih
pelaca ili pomaganjem leglom i pelama od pomonih
74

pelaca u veem broju sastaviti izvanredno jake pelce u

svim tipovima konica neograniene zapremnine. Sada emo
se osvrnuti na naela, koja se kod tog naina moraju
potovati i na prednosti takvog naina pelaren ja.
1.
Kakve
god
dimenzije
zauzimala
konica,
postavljanjem vei-p, b r o j nastavaka, u njoj djeluje samo
jedna matica,
2.
U obinoj poloM'i ograniavamo maticu na 5 okvira
pregradom s Ilancuiauovoui icetkom; u pregradu se stavlja
na lesonit pribijena icana mrea, koja se po potrebi stavlja i
skida. Kad sastavljamo izvanredno jake pelce, maticu
ograniavamo na 10 okvira isto takvom pregradom, i taj
odjel sa 10 okvira s maticom pokrivamo leso- nitom.
3.
Svaka poloka za obinog pelca, jednako kao i za
izvanredno jakog pelca, mora imati pored glavnog leta u
sredini konice i drugo leto sa strane i pri dnu konice i tree,
bono leto.
4.
U konicama nastavljaama ograniavamo maticu u
naj gornji nastavak. Za ovakvo ograniavanje slui pregrada
s Hanemanovom reetkom i umetkom sa ianom mreom,
koja se po potrebi ulae i skida. Pregrada ima i svoje leto,
koje se takoer po potrebi otvara i zatvara. U nastavljaama
s poluokvirima u meditu maticu je mogue ograniiti na
samo 10 poluokvira, koji predstavljaju samo 5 cijelih okvira,
i takvo je ograniavanje preporuljivo a obine pelce. Za

75

izvanredno jake pelce maticu treba ograniiti na 10 cijelih

okvira.
5.
Iskustva pisca u vremenskom i prostornom
ograniavanju legla realna su i pouzdana, zato treba maticu
ograniiti na odreen broj okvira 3 tjedna prije poetka
bagremove pae na 5 okvira u obinim, ili na 10 okvira u
izvanredno jakim pelcima. Odstupanje od ovih naela u
pogledu vremenskog i prostornog ograniavanja legla posve
sigurno smanjuje prinos meda.
6. Prednosti ovog naina pelarenja mogu se saeti u
nekoliko rijei. Najvei prinos meda, bez osobitih priprema
pelaca, usputno dobivanje prvorazrednih matinjaka ili
primjerne koliine matine mlijei i sigurnost da se pelci za
vrijeme bagremove pae nee rojiti. Najprije da se osvrnem
na prinos meda koji se postie pravodobnim ograniavanjem
legla i koncentracijom velikog broja pela sabiraica. Da bi
me obian pelar mogao razumjeti, moram se osvrnuti na
primjer u svakodnevnom ivotu. Dva domainstva trebaju za
prireivanje hrane dva tednjaka i potrebno gorivo a i
domaice koje hranu pripremaju. Spajanjem dvaju
domainstava otpada jedan tednjak, gorivo za tednjak, i to
je najvanije, otpada i jedna domaica koja sada moe
obavljati vanjske poslove, drugim rijeima, oslobaa se 50%
radne snage. Spajanjem dvaju pelaca dogaa se isto. Velik
broj pela oslobaa se u spojenom pelcu othranjivanja i
grijanja legla i one postaju sabiraice. Ako obian pelac
76

sakupi na bagremovoj pai 25 kg meda, to bi dva obina

pelca dala 50 kg. Dva spojena pelca dat e ne 50 kg meda,
nego dvostruko vie. I to je pelac jai, to se razlika u
prinosu razmjerno poveava. To je znanstvenim pokusima
utvreno, a to je i pelarska praksa pokazala.
Izjednaenje pelaca. Prije nego prijeemo na
izjednaenje pelaca, moramo se osvrnuti na neke preporuke
zastarjele pelarske prakse. Pogreno je vjerovati da je
korisno izjednaiti pelce uoi glavne proljetne pae,
oduzimajui leglo i pele najjaim pelcima i time
pojaavati najslabije.
Pravi pelar nikada nee slabiti najjae pelce, jer upravo
najjai pelci daju najvee prinose, ako ih pelar za to na
vrijeme priredi. Razumno je i korisno najslabije pelce
likvidirati, a njihovim pelama i leglom pojaati srednje jake
pelce koji e se do nastupa bagremove pae toliko ojaati
da e dostii u razvoju najjae-pelce. Od matice i dva
okvira legla i pela likvidiranih pe- laca napravit emo
nukleuse koji u toku sezone, ako ih prihranjujemo, izgrade
do desetak okvira pravilnog i lijepog saa i razviju se u jake
pomone pelce.
Meutim, naslov ovog poglavlja nije istaknut radi
prednjeg objanjenja, iako je ono potrebno, ve radi
stvarnog izjednaenja pelaca za koritenje bagremove pae
koja dolazi, ali na drugi nain. Nakon spajanja i- sastavljanja
i obinih i izvanredno jakih pelaca potrebno je odmah
77

procijeniti koji nam pelci nisu dovoljno jaki, odnosno koji

ne ispunjavaju sav prostor odreene konice. Takve pelce
tretia odmah dopuniti leglom i pelama iz pomonih
pelaca. Svi pelci na pelinjaku treba da do bagremove
pae tono se kae kipe od pela. Takav e nam onda
pelinjak donijeti na bagreinovoj pai vie meda negoli se
nadamo.
Moram pelare upozoriti kakva su sva iznenaenja
mogua ako se pojaavanje medovnjaka leglom ne radi
znalaki. Ako pelcu dodajemo leglo na veu udaljenost od
jezgre pelca, tj. od matice koja u pelcu djeluje, pele u
mnogo sluajeva izvuku prisilne matinjake a da to pelar
ne vidi i ne zna. Osobito se takva pojava moe dogoditi u
nastavku poloke. Kad mlade matice u toku bagremove
pae, ili jo ranije, izau iz matinjaka, pelac nas moe
iznenaditi rojenjem, a onda je izgubljen kao medovnjak.
Postoji i druga mogunost. Mlada se matica moe spariti, te
kad vrcamo med, moemo nai u nastavku 34 okvira
legla, na raun toliko meda. Prinos meda je smanjen, a osim
toga imamo u konici mladu maticu nepoeljne kvalitete,
maticu prisilnog uzgoja.
I tu je praksa pronala siguran nain, kako da se to sprijei.
Svaki okvir nepoklopljenog legla kojim pojaavamo pelce
medovnjake mora se prethodno nalaziti 8 dana iza
Hanemanove reetke u pomonom pelcu, kako ne bi vie

78

bilo mladih liinki i, prema tome, ni mogunosti da pele

izvuku prisilne matinjake.

POETAK BAGREMOVE PAE

Na poetku cvatnje bagrema valja obaviti u svim pelcima,
obinim i izvanredno jakim, jo jednu odsudnu operaciju o
kojoj zavisi i vei prinos i spreavanje rojenja. U svim
konicama valja u pregradama postaviti iane mree i
otvoriti leta na novom mjestu. Tim postupkom sve se pele
sabiraice, koje su se do sada zadravale uz maticu, vrate u
medini dio konice kroz glavno leto. U odjelu s maticom
ostalo je jo mnogo mladih pela i previe legla, koje sada
moramo smanjiti kako bi, s jedne strane matica imala
prostora, za nesenje, a s druge strane, da se pelac osjea kao
samostalna cjelina u razvoju, bez obzira na postojanje
njegovih pela u medinom dijelu konice. U zamjenu za
nekoliko okvira legla, dodajemo sada odjelu s maticom
nekoliko pravilno izgraenih praznih okvira.
Pomou otvaranja novog leta na novom mjestu, uklonili
smo iz odjela s maticom sve pele sabi- raice, a
oduzimanjem neto legla i dodavanjem praznog saa,
omoguili smo pelcu da se polako i normalno razvija. Odjel
s maticom, doveden u ovakvo stanje, moe nekoliko tjedana
ivjeti i raditi bez bojazni da e se pojaviti nagon za roje79

njem. U tome mu proe daleko vie vremena negoli je

potrebno za unos bagremovca, njegovog sazrijevanja i
vrcanja.
Poslije bagremove pae nai emo u odjelu s maticom vrlo
mnogo legla i tanke vijence meda. Ovdje do blokiranja
matice u nesenju nije moglo doi, kao u drugih obinih
pelaca, jer su odmah u poetku cvatnje bagrema sve pele
sabiraice prele u medini dio konice kroz svoj uobiajeni
put, kroz glavno leto. Sve oduzete okvire uglavnom s
poklopljenim leglom stavimo u medite iste konice na isto
mjesto kako bismo ih lako pronali, jer ih za 8 dana moramo
vrlo paljivo pregledati i razoriti sve eventualno izvuene
prisilne matinjake. Odjel s maticom koristi se toplinom
koja dolazi kroz ianu mreu, a koju stvaraju pele u
medinom dijelu konice, dok ove kroz ianu mreu
osjeaju maticu u svojoj neposrednoj blizini i rade s
nesmanjenim poletom.
Osim gubitka vremena, ima i drugih nevolja. Dogodi se,
da ba tih dana, kad se Hanemanove reetke moraju
zamijeniti icanim mreama, bude nepovoljno vrijeme i
pelar se koleba, bi li poeo raditi ili bi priekao bolje
vrijeme. Ali kako taj posao ne trpi odlaganja, pelar mora
stisnuti zube i ne brojiti ubode.
Dovde su svi radovi oko sastavljanja izvanredno jakih
pelaca i punog koritenja bagremove pae dovoljno
razraeni i objanjeni. Jo treba da se objasni kako emo u
80

toku bagremove pae, usput, bez nekih posebnih priprema,

najlake doi do najboljih i najvrednijih matinjaka. Osim
toga, u tako pripremljenim pelcima mogu se u to vrijeme
dobiti i primjerne koliine matine mlijei, takoer bez
nekih posebnih priprema, jer su ovako sastavljeni
izvanredno jaki pelci upravo pripremljeni da dadu
najvrednije matinjake i matinu mlije. O jednom i drugom
bit e rijei u slijedeem poglavlju.
Nakon bagremove pae izvanredno jaki pelci mogu dati i
prilinu koliinu pela za umjetne rojeve.

81

DOBIVANJE MATINJAKA I MATINE

MLIJEI

82

Poloke s nastavcima upravo su idealne za dobivanje

prvorazrednih matinjaka ili priline koliine matine mlijei.
Jedni se pelci odrede za dobivanje matinjaka, a drugi za
dobivanje matine mlijei. Jedno i drugo ne smije se raditi u
istoj konici.
Za dobivanje matinjaka odaberu e pelci koji su se vie
godina zaredom pokazali u svakom pogledu najbolji. Matinu
mlije moe proizvoditi svaki pelac. Materijal za matinjake
treba ipak znalaki prirediti. Ima dva naina pripremanja
materijala za matinjake. Jedan je vrlo jednostavan,
prihvatljiv za svakog pelara, dok je drugi prihvatljiv samo za
iskusnije pelare, to e biti temeljito izloeno u poglavlju
Uzgoj matica.
Zbog toga da se ne ponavljam, iznijet u ovdje samo jedan
nain, najjednostavniji, po kojem se mogu dobiti najbolji
matinjaci.
U poetku sam rekao da je poloka s nastavkom upravo
idealna za dobivanje najboljih matinjaka i matine mlijei.
Ali to ne znai da se ne moe dobiti u svakoj nastavljai, u
izvanredno jakom pelcu. Prednost poloke sastoji se u tome
to se matinjaci i matina mlije dobivaju u nastavku
poloke, pelaru pri ruci, dok se u nastav- Ijaama dobivaju
ispod matine reetke, pa se kod svake radnje mora gornji
nastavak s maticom uklanjati.
Prije nego prijeemo na samo pripremanje materijala za
matinjake moramo se upoznati sa stanjem pelca poslije
stavljanja iane mree, na poetku bagremove pae. U to
doba u konici ima vrlo malo legla, dok konica vrvi od
mnotva mladih pela s razvijenim lijezdama za izluivanje
mlijei, a u medinom dijelu konice nema ni jedne liinke
83

za othranjivanje. U takvoj prilici bit e svako leglo koje treba

hraniti primljeno od mladih pela sa udnjom i olakanjem.
Ako takvom pelcu dodajemo materijal za matinjake i
obratimo panju na ponaanje pela, bit emo iznenaeni.
Kad okvir s materijalom za matinjake drimo jedan pedalj
iznad konice, pele e, privuene mirisom matine mlijei,
podii tijela uvis. Kad spustimo okvir u konicu, masa e
pela kao lavina pojuriti za njim.
Ako se prihvatimo i najlakeg naina za dobivanje
matinjaka, ipak takvom pelcu neemo dati makar kakvo
leglo razne starosti, ve emo se pobrinuti da mu dodamo
okvir s jajacima, koji je /anesla najbolja matica u jednom
danu, kako bi nam matinjaci bili istovremeno svi zreli. To
emo postii ako od tankih letvica, debelih oko 1 cm i irokih
23 cm, sastavimo okvir irok koliko je vanjska mjera
okvira, a visok oko 10 cm. Na takav okvir pribijemo
Hanemanovu reetku. Na mladu izgraenu satinu pustimo
maticu od najvrednijeg pelca i pokrijemo je uokvirenom Hanemanovom reetkom, koju pomou dvije limene spojnice
privrstimo pri dnu okvira. Takav okvir s maticom vratimo
na mjesto odakle smo majicu uzeli. Matici ee trebati samo
jedan dan da ova 3 dm2 saa s jedne strane zanese. Poslije
toga je pustimo na slobodu, jer e je inae pele same
osloboditi, tako da izgrizu satinu oko okvira s Hanemanovom
reetkom. Zanesena satina ostaje u odjelu s maticom tri dana.
etvrtog dana jaja- Mali kavez izolator postavljen na mlado
izgraeno sae

84

postii ako od tankih letvica, debelih oko 1 cm i

irokih 23 cm, sastavimo okvir irok koliko je
vanjska mjera okvira, a visok oko 10 cm. Na takav
okvir pribijemo Hanemanovu reetku. Na mladu
izgraenu satinu pustimo maticu od najvrednijeg
pelca i pokrijemo je uokvirenom Ha- nemanovom
reetkom, koju pomou dvije limene spojnice
privrstimo pri dnu okvira. Takav okvir s maticom
vratimo na mjesto odakle smo majicu uzeli. Matici ee
trebati samo jedan dan da ova 3 dm2 saa s jedne
strane zanese. Poslije toga je pustimo na slobodu, jer

85

ca e puknuti i izmilit e mlade liinke, kojima e mlade

pele odmah dodavati matinu mlije. Sad je vrijeme da
okvir prenesemo u medini dio konice, u nastavak poloke,
gdje e ga mlade pele odmah prihvatiti.
Da pele mogu izgraditi matinjake u povoljnom
rasporedu za pelara, da ih moe lake izrezati kad budu
zreli, potrebno je da zanesenu sati- nu s donje strane otrim
noem izreemo u cik- caku, tako da dobijemo tri-etiri
visea trokuta, po ijim e rubovima pele izvui krasne
velike matinjake. Nakon tri ili etiri dana potrebno je taj
okvir iz konice izvaditi i otrim noem sve nepotrebne i
sratene matinjake unititi.
U nastavku izvanredno jakog pelca pele mogu uzgajati
do 30 vrijednih matinjaka. Vei broj matinjaka nije dobro
ostavljati, jer i broj matinjaka moe utjecati na kvalitetu
mladih matica.
Vrlo je korisno da se uzgajanje matinjaka povjeri pelama
iz najboljih pelaca u pelinjaku.
Pored opisanog naina za dobivanje matinjaka, vjetiji
pelari mogu pripremiti i osnove matinjaka i u njih
presaditi najmlae liinke jednake dobi dobivene pomou
kaveza izolatora od najproduktivnijeg pelca na pelinjaku.
Tehnika itavog postupka opisana je pod naslovom Dva
naina dobivanja najboljih matinjaka.
Spomenuo sam ve ranije da se kod ovakvog naina
pelarenja mogu na bagremovoj pai usput dobiti i lijepe
koliine matine mlijei. No vee koliine i iste matine
mlijei mogue je dobiti jedino pomou osnova matinjaka.
Matina mlije moe se dobiti od onog dana kada smo
maticu od medinog dijela konice odvojili ianom
86

mreom, a to je dan poetka bagremoA'e pae. Za itavo

vrijeme trajanja bagremove pae do oduzimanja i vrcanja
meda, svaki trei dan dobivamo matinu mlije iz 5060
osnova matinjaka priljep- ljenih voskom na tri letvice koje
privrstimo u jedan okvir.
Svaki put prilikom oduzimanja matine mlijei, napunjene
matinjake skraujemo otrim tankim noem na polovicu,
izbacujemo pincetom liinku i pokupimo mlije. U
ispranjene matinjake svaki put dodajemo kapljicu, toplom
vodom razblaene mlijei, a na ovu najmlau liinku od bilo
kojeg pelca na pelinjaku. Dobivenu mlije spremamo u
boice od 1015 grama od tamnog stakla i pohranjujemo u
hladnjak do upotrebe ili prodaje.
Kao i kod pripremanja materijala za uzgoj matica, opisan
na daljnjim stranicama knjige, tako i ovdje moramo obratiti
punu panju njenim liinkama i presaivati ih u toploj i
vlanoj prostoriji te prenositi ih do konice ovijene toplom
vunenom krpom.
PROIZVODNJA MEDA U SAU
Ima kod nas tu i tamo po koji stariji pelar koji je u svojoj
pelarskoj praksi pokuao dobiti med u sau. Bilo je tu
pokuaja s lijepim na zupce sastavljenim i ukusno izraenim
okviriima, a ttilo je i raznih neukusnih, kako je ve koji
pelar znao i mogao, I pisac je to davno pokuao. Meutim,
nitko i nigdje nije dao prokuan recept kako bi se to danas, u
suvremenim uvjetima proizvodnje, moglo sigurno i jeftino
izvesti. Sve ono to danas o proizvodnji meda u sau
moemo proitati pokazuje nedostatak praktinog iskustva,
to neki pisci lojalno i priznaju.
Ako proizvodnju meda u sau elimo pojednostavniti,
pojeftiniti, kako bi se proizveden med mogao prodati, onda
87

moraju otpasti preskupi bok- seski okvirii i specijalni

nastavci za izgradnju boksesa a i miljenje o tome, koliko
visok mora biti okvir plodita, da pele u meditu privolimo
na izgradnju boksesa.
Na osnovi svoje prakse tvrdim da med u sau, bez i truna
peluda, moemo dobiti u svakoj konici, u svakom ploditu
bez matice, izmeu okvira s leglom, u svakom meditu za
vrijeme bagremove pae, ako je vrijeme povoljno i paa
izdana. A za nepovoljnog vremena, kad je gradnja saa
slaba, proizvodnja meda u sau ne treba ni da se poinje.

88

Najjeftinije proizveden med u sau dobit emo na ovaj

nain. Okvire ispregraujemo letvicama da dobijemo
etvorine 10 X 10 cm ili paetvorine 10 X 15 cm ili sline
mjere, kako ve doputa oblik i veliina okvira kojima se
pelari. U takve okvire, vodoravno i okomito pregraene,
zalijepimo to tanje osnove saa. U svaku konicu stavimo 3
4 okvira meu izgraene okvire, kako bi med u sau ispao
normalne debljine i lijepa izgleda. Nikakvi okviri
graevnjaci nemaju u to vrijeme mjesta u konici. Sva
graevna mo pela mora biti usredotoena na izgradnju
okvira za proizvodnju meda u sau. Ako je vrijeme vrlo
povoljno za cvatnje bagrema, pele izgrade i napune medom
i poklope voskom i dvostruki broj takvih okvira.
im bagremova paa prestane, a med je poklopljen u sau,
vadimo okvire i zagrijanim otrim noem obrezujemo svaki
izrezani komad, pa ga polaemo na list celofana i umotamo.
Tako umotane kocke meda u sau poslau se u kutije od
kartona odgovarajue veliine, koje smo dali izraditi u nekoj
kartonai. Kutije imaju na poklopcu izrez u obliku etvorine
ili paetvorine, to zavisi o obliku satia s medom koji se
vidi kroz otvor na poklopcu. I na taj otvor na poklopcu kutije
nalijepljen je celofan. Na kutije emo otisnuti ime
proizvoaa, naziv artikla (med u sau),
od koje biljke potjee, godinu proizvodnje i te- inu- *
Pri prodaji meda u sau pelar nailazi na nerazumijevanje
trinih inspekcija. Ni jedno, naime, poduzee nee kupiti
neki prehrambeni artikal ako njegova oprema i svaka
pojedinost nije u skladu s propisom. Trina inspekcija trai
da med u sau bude dan na analizu i da prema pro89

Kartonske kutije za pakovamje meda u sau

pisu ne sadri vie od 20% vode. Meutim, trokovi analize
prilino su visoki, pa pelar dolazi u nedoumicu to bi uinio.
Ako med dade na analizu, moe ga prodati svakom
trgovakom poduzeu koje prodaje prehrambene artikle. Ako
med ne da na analizu, onda ga moe prodati ispod ruke ili
pelarskim trgovakim poduzeima, koja ga mogu plasirati
na trite bez analize, jer one drukije tumae propise nego
trina inspekcija. Pelarski strunjaci kau da nijedan med
koji pele poklope votanim poklopcima ne sadri nikad vie
od 20% vode, jer ga pele ni ne poklapaju voskom dok se
suvina voda ne ispari iz meda. Oni koji u trinoj inspekciji
tumae propise to ne znaju pa tvrdoglavo inzistiraju na
analizi meda.
Za prodaju meda u sau moraju se izdvojiti samo one
kocke meda na kojima je med poklopljen s obje strane,
ukratko, da je sae mlado, a sve stanice napunjene i
poklopljene te lijepog izgleda. Samo prvorazrednim
proizvodom moemo osvojiti trite, na kojem se takav med
nije do sada mogao vidjeti. Med u sau bio bi nov proizvod
koji bi se mogao vrlo lako plasirati u svim naim
ljetovalitima. Istini za volju moram spomenuti da za
dobivanje meda u sau moramo odvojiti prilinu svotu, ako
je u pitanju vea koliina. Satne osnove, celofan i kartonske
kutije prilino stoje. Taj se posao ipak isplati, jer se med u
sau plaa najmanje dvostruko vie nego izvrcani med. Sve
one kocke meda u sau koje nisu dovoljno napunjene i
poklopljene treba da izvrcamo a sae spremimo za iduu
sezonu. Ne isplati se da se ovakvo nedovoljno puno i
nedovoljno poklopljeno sae da pelama da ga dovre.
90

ODUZIMANJE I VRCANJE MEDA

S oduzimanjem i vrcanjem bagremova meda treba da
priekamo desetak dana po zavretku pae, jer emo tada
dobiti potpuno zreo med i vie voska od mednih poklopaca.
Prilikom oduzimanja meda treba da vodimo rauna i o tome
da nakon bagremove pae moe nadoi nepovoljno vrijeme i
slaba paa, zbog ega je pelama potrebno ostaviti izvjesnu
koliinu meda, da se mogu i dalje razvijati. Svaki pelar
mora znati pravilno protumaiti ovu izreku: Pele su med, a
med su pele.
Ako je prilikom oduzimanja meda povoljno vrijeme i dobra
paa, onda se med s lakoom oduzima i prenosi u prostoriju
za vrcanje. Pele tada kao da ne mare to radimo s njihovim
medom. U takvim prilikama moemo i izvrcano sae odmah
vratiti pelama. No ako je vrijeme takvo da paa oslabi ili
potpuno zataji, potreban je najvei oprez. Svaki okvir meda
treba da od pela paljivo krijemo, a izvrcano sae vraamo
pelama jedino pred mrak.
Pri oduzimanju i vrcanju meda, pelar treba da ima
nekoliko pomagaa. Pelar sam oduzima okvire s medom i
isti ih od pela, pomagai odnose okvire s medom, netko
otklapa viljukom, a netko okree vrcaljku. Okvire s medom
najlake je oduzimati ako pele otresemo preko velikog
limenog lijevka u neku posudu u kojoj drimo pele sve
dotle dok nismo med izvrcali i povratili okvire. Tada pele iz
posude stresemo u konicu i nastavimo oduzimati med od
slijedeeg pelca. Oduzete i oiene okvire s medom
stavljamo u zatvorenu okvirnjau, s kojom ih pomonici
odnose u prostoriju za vrcanje.
Votane poklopce s meda skidamo pomou iroke viljuke
ili pomou irokog tankog noa. Danas ve ima i elektrinih
91

sprava za ovu svrhu. Za skidanje poklopaca sluimo se

naslonom za okvire koji je postavljen nad posudom u koju
kaplje otklopljen med dok ne zavrimo otklapanje.
Za vrcanje meda slui nam vrcaljka. Njih ima vie vrsta,
oblika i veliina. Kod nas se moe kupiti jedan tip vrcaljke,
dok ih u svijetu ima svakojakih. Poboljana je ona vrcaljka iz
koje se okviri ne moraju vaditi i okretati na drugu stranu, ve
se sami okreu i priljubljuju koari. Dovoljno je vrcaljku
okretati na jednu ili drugu stranu. Za velika pelarstva grade
se radijalne vrcaljke koje mogu odjednom izvrcati i vie od
20 okvira s obje strane. Kod nas se ne mogu kupiti, ali se
mogu dati izraditi.
Kod nas ima u upotrebi mnogo Vrcaljki koje su sebi pelari
sami izradili ili uz pomo nekog zanatlije. Ima ih vrlo dobrih
i vrlo loih, u kojima se upropatava mlado sae napunjeno
medom. Krivnja lei u neznalaki izraenoj koari.
Za poetnike pelare potrebno je spomenuti jo i ovo.
Okviri s medom vrcaju se s jedne strane i pri tome vrcaljka
lagano okree, kako se sae ne bi polomilo, osobito ako je
mlado. Izvrca se samo jedan dio meda, a onda se okviri
okrenu na drugu stranu. Vrcaljka treba da se i dalje lagano
okree dok ne izleti vei dio meda. Nakon toga vrcaljka se
okree bre, da se izvrca sav med s obje strane saa.

UZGOJ MATICA

92

Kad pele same grade matinjake. 1 . P r i r o d n i

m a t i n j a c i . Kad je u pelcu priliv hrane izvana obilan,
kad je sve sae zaneseno i napunjeno medom, kad je u
konici vie mladih pela nego nepoklopljenog legla i
konica nabujala pelama, pelac se sprema na rojenje. Oiti
je znak za to izvjestan broj matinjaka koje pele izgrade po
stranama i pri dnu saa. Broj je matinjaka razliit. Pelci
skloni rojenju grade vie matinjaka, a neskloni manje. Ta
osobina zavisi o soju pela.
Prema gornjim navodima ini se da je rojenje pela
posljedica fizioloke nude. Ima meutim jos jedan
momenat koji odluuje o rojenju pela. To je nagon za
odravanje vrste, nasljedna osobina pela.
Od rojevnih matinjaka moemo oekivati matice koje e
biti sklone rojenju, to je u suvremenoj pelarskoj praksi
nepoeljna osobina. Mjesto meda pelar dobiva rojeve za
kojima se mora penjati po drveu, a prinos meda bit e
smanjen. Ali uvijek nije tako. Rojevni matinjaci mogu
nastati i pod drugim okolnostima. A da nije bilo upravo tih
okolnosti, matinjaci se ne bi ni pojavili. To je u prvom redu
kriva premalena konica u kojoj djeluje vrlo plodna matica.
Prirast mladih pela daleko je vei od broja liinki koje valja
othranjivati. Stanje je u konici zbog gusto zbijenih pela
nepodnoljivo, a posljedica je izgradnja matinjaka i rojenje.
Rojenje moe nastati i onda kad je konica izloena jakom
suncu. U prvom sluaju moda ne bi dolo do rojenja da je
pelac s plodnom maticom smjeten u prostranu konicu, a u
drugom sluaju, kad bi konica bila od podneva u hladu. U
obadva sluaja u konicama nastaje za pele nepodnoljivo
stanje, to mi pelarskim jezikom nazivamo tjeskoba.
Posljedica tjeskobe je rojenje.
93

Prirodni matinjaci dobiveni pod takvim okolnostima

mogu dati matice koje u normalnim uvjetima ne pokazuju
sklonost rojenju. No takve matice valja znati izluiti. Tko
ima toliko pronicljivosti da u izboru ne pogrijei, volje i
vremena, neka ih izlui. Dobit e dobre matice.
2 . P r i s i l n i m a t i n j a c i . Ako pelar u toku sezone
ostane bez matice, bilo da je pelar nehotice prignjei
okvirom, ili da na bilo koji drugi nain strada ili nestane,
pele e prfbjei izgradnji prisilnih matinjaka. Takvi e
matinjaci biti izgraeni na liinkama razne starosti, ali opet
u okviru onih prirodnih mogunosti do koje su starosti
radilike liinke sposobne da pele uzgoje od njih matice, tj.
tri i pol dana.
Ima pelara koji vjeruju da pele nikad ne pogrijee i da e
uvijek i u svakoj prilici uzgojiti dobre matice. Praksa je
pokazala da nije tako. Priroda esto doputa raanje na svijet
i malo- vrijedne individue. Matice dobivene iz prisilnih
matinjaka openito zaostaju u plodnosti iza matica
dobivenih iz rojevnih i umjetnih matinjaka, te matinjaka iz
tihe izmjene, ali i tu moe biti izuzetaka. Uglavnom na taj
nain dobivene matice po plodnosti svrstavamo na
posljednje mjesto.
3. M a t i n j a c i i z t i h e i z m j e n e . Kad matica u
nekom pelcu poputa u nesenju, to pele nagonski
osjeaju, one sagrade 23 matinjaka koji su obino bogato
hranjeni zbog male koliine nepoklopljenog legla u konici,
te se redovito odlikuju svojom veliinom. Matinjake iz tihe
izmjene gradi soj pela koji nema sklonosti rojenju. To je u
osnovi pravilo, od kojeg u izvjesnim okolnostima moe biti
odstupanja.
94

Do matinjaka iz tihe izmjene teko se dolazi pa se pelar

u rijetkim prilikama moe njima koristiti na pelinjaku.
Prvo, zbog toga to ih pele grade u malom broju, a drugo,
zbog toga to ne znamo kad ih moemo nai i u kojoj
konici.
Matinjake iz tihe izmjene nai emo u prostranim
konicama gdje kapacitet nesenja matice moe biti
maksimalan, tako da se matice istroe nesenjem. Takvi
pelci pribjegavaju tihoj izmjeni. Matinjaci iz tihe izmjene
osobito su vrijedni.
4. U m j e t n i m a t i n j a c i . Dobar pelar praktiar ne
smije biti zavisan o hirovima prirode i o prirodnim
matinjacima, ve ih treba sam znalaki pripremiti pelama
na uzgajanje. Umjetni matinjaci dani na uzgoj znalaki
pripremljenom pelcu mogu dati najbolje i najplodnije
matice. O kojim iniocima to zavisi bit e objanjeno u
daljnjem tekstu, a sad, ako elimo ii nekim redom, potrebno
je spomenuti kad emo poeti uzgoj matica, odnosno
pripremanje materijala za matinjake, te od kakvih pelaca
treba materijal za matinjake uzimati.
Ako pogledamo u kakvim uvjetima pelac s maticom
poinje izgradnju matinjaka, vidimo da je to u dobroj pai.
Ako paa zbog bilo kojeg razloga prestane, pele u mnogo
sluajeva razore gotove matinjake.
Pele nam same ukaizuju put kojim moramo ii. Materijal
za matinjake treba da se priprema onda kad je dobra paa, a
ako paa prestane, da pele ne bi zbog bilo kojeg razloga
matinjake razorile, valja pelca koji ih uzgaja prihranjivati.
Matice je najbolje uzgajati kad bagremova paa prestaje, a to
je koiiac mjeseca svibnja. Ni u jedno drugo doba godine ne
95

mogu se dobiti tako vrijedne matice. Matice uzgojene u ovo

doba najplodnije su i svoju plodnost najdue zadre.
Materijal za matinjake valja uzimati od pelca koji se
odlikuje ovim osobinama: najvei prinos vie godina
zaredom, dobro zimovanje, zdravlje, mirnoa, sklonost
gradnji pravilnog saa, nesklonost krai i druge pozitivne
osobine. Nabrojene osobine pelca moe pelar pouzdano
znati jedino ako vodi savjesno biljeke o svakom pelcu na
pelinjaku. Zbog toga svaka konica mora inaati svoj broj
pod kojim se vodi u biljenici.
to je jo potrebno znati o matici. Na svakom pelinjaku
nai emo pelaca koji su dobri rne- dovnjaci, ali nikad ne
pokazuju sklonosti rojenju. Zatim pelaca koji su takoer
dobri medovnjaci, ali koji se za vrijeme bagremove pae roje
i time pokvare pelareve raune i nadanja. Ima jo i takvih
pelaca koji se kao za inat roje, a meda sakupe tek za sebe, a
nekad ni to.
Ako pelar tu ne intervenira uzgojem boljih matica kojima
bi zamijenio sve loije na pelinjaku, onda mu je pelinjak
preputen prirodnom razvoju i sluajnostima. Ako
prevladavaju sojevi nepoeljnih osobina, produktivnost
itavog pelinjaka bit e niska.
Iako o veim prinosima odluuje vie inilaca, soj pela je
najvaniji i o njemu se mora voditi najvie rauna. Drugim
rijeima, dobra plodna matica kruna je svega. Pozitivne ili
negativne osobine pelca dolaze od matice i truta, nosilaca
svih nasljednih osobina. Da pelar moe doi do dobrih,
plodnih matica, mora poznavati inioce koji najvie utjeu
na kvalitetu matice. Evo najvanijih: 1. Za uzgoj matica
moraju se upotrijebiti tek izleene, najmlae liinke. 2.
Liinke u matinjacima moraju othranjivati mlade pele. 3.
96

Jakom obinom pelcu dati izgraditi 1012 matinjaka, a

izvanredno jakom pelcu s vrlo mnogo mladih pela,
dvostruki broj, 4* Svaki pelac moe uzgojiti samo jednu
partiju najboljih matica. 5. Najbolje matice moe uzgajati
pelac koji nema nepoklopljenog legla.
Manje plodne i manje vrijedne matice dobit emo: ako
upotrijebimo starije liinke, ako ih uzgajaju starije pele,.ako
dodamo na uzgoj velik broj matinjaka, ako pojedini pelac
uzgaja vie partija matinjaka te, napokon, odsudnu ulogu
ima i koliina nepoklopljenog legla u konici.
Na kvalitetu matice utjee i godinje doba, to je ve
naprijed spomenuto.
Prosjeni pelar i uzgoj matica. Veina pelara bjei od
uzgoja matica, vjerujui da je to za njih odvie komplicirano,
zapleteno i neostvarivo. Tako neupuen pelar daje sam sebi
lou svjedodbu. Namee se pitanje zato je to tako.
Poznavajui tu slabu stranu mnogih pelara, mislim da bih
na to mogao dati odgovor, koji bi neke od njih moda i
opravdao. Vjerujem, naime, da je pogreka u tome to se u
svim naim pelarskim djelima i asopisima uzgoj matica
prikazuje na vie naina, s mnogo raznih sprava i pomagala,
konica, nastavaka i raznih oplodnjaka, tako da sve to ve na
prvi pogled odbija prosjenog pelara. Uzgoj matica po
raznim suvremenim metodama oduevit e onaj mali broj
pelara koji pelarstvo shvaaju kao zanat, pa se prema tome
odnose sa ivom panjom i razumijevanjem. Veini pelara
ne moemo dati pouke o uzgoju matica na dosadanji nain.
Oni mogu prihvatiti vrlo jednostavan nain, ali zato
pouzdano dobar.
Kakav e nam pelac sigurno uzgojiti najbolje
matinjake. Za vrijeme izdane bagremove pae svaki e
97

nam pelac, bez nekih osobitih priprema, odgojiti odreen

broj dobrih matinjaka. Pod svakim- pelcom
razumijevamo samo najbolje pelce medovnjake, koji jedino
dolaze u obzir za uzgoj matinjaka.
Nije svejedno ima li pelac kojem dajemo na uzgoj
materijal za matinjake vei broj mladih liinki za
othranjivanje ili ih ima vrlo malo, ili ih uope nema.
Najbolje matinjake, od kojih emo dobiti najplodnije
matice, uzgojit e jak pelac bez nepoklopljenog legla, gdje
e sva panja mladih pela biti usredotoena na njih.
Kad se u pelcu pojavi nagon za rojenjem, ne- senje matice
svede se na najmanju mjeru; matica je slabije hranjena kako
bi mogla poletjeti s rojem. Kad tom prilikom pele izgrauju
rojevne matinjake, mladih je liinki za othranjivan je u
konici mali broj. Vidimo, dakle, da su liinke u prirodnim
rojevnim matinjacima dobro hranjene.
I s tihom izmjenom matice isti je sluaj. Pe- lac, kao
cjelina, ne bi ni poeo gradnju 23 matinjaka odreenih za
tihu izmjenu matice kad ne bi osjeao malaksalost matice u
nesenju. Kako malaksala matica malo nese, u konici je vrlo
mali broj liinki, pa mlade pele sruuju obilje mlijei u
prisutne matinjake. Otuda i vrijedhpst takvih matinjaka.
Ako pelar pelari onako kako je opisano u ovom djelu, on
e u medinom dijelu konice, koji obiluje mladim pelama,
uzgojiti najbolje matinjake. Pri tome otpadaju sve pripreme,
a kako se to obavlja usput, na dobroj bagremovoj pai,
otpada i prihranjivanje.
U drugim prilikama postupat emo drukije. I ovdje
moemo dobiti najbolje matice po skraenom postupku. Za
vrijeme tihe pae, pelca odreenog za izgradnju i uzgoj
matinjaka moramo prihranjivati. Za prihranjivanje najbolji
98

je med, ali se moe upotrijebiti i sirup. Dodatak peluda je

obavezan. Pelud moemo dobiti pomou skida- a ili ga
vadimo iz starog saa. U toploj otopini meda ili sirupa dobro
razmukamo pelud i tu smjesu dajemo odreenom pelcu 8
dana po jednu litru na dan predveer. Nakon toga imat e
mlade pele drijelne lijezde za izluivanje mlijei u
najjaoj funkciji. Sad je vrijeme da pelcu dodamo materijal
za izgradnju matinjaka.
Pelcu oduzmemo maticu sa dva okvira legla i pela, te od
toga sastavimo nukleus. Zatim pelca temeljito pregledamo i
oduzmemo mu sve okvire s nepoklopljenim leglom, s kojih
otresemo u konicu sve mlade pele hraniteljice koje su se
zatekle na tim okvirima gdje su hranile mlade liinke.
Oduzete okvire podijelimo ostalim pelci- ma, svakom po
jedan uz njegovo nepoklopljeno leglo.
U obezmatienom pelcu preostale okvire sloimo jedan
do drugog s tim da u njihovoj sredini ostavimo prazno mjesto
za jedan okvir. Pregradom okvire odijelimo od ostalog
praznog dijela konice. Mlade pele s razvijenim drijelnim
lijezdama, koje smo jo potakli na jae djelovanje
prihranjivanjem uz dodatak peluda, nemaju mladih liinki za
othranjivanje. Do sada su one svaka dva sata dodavale mlije
u radilike stanice mladim liinkama, a sad im je to
uskraeno. to ih dulje drimo u takvoj situaciji, to kod njih
nastaje vea potreba da se rijee mlijei. I kad im sutradan
dodamo materijal za izgradnju matinjaka, mlade pele
primit e ga s velikom udnjom i olakanjem. Ako im
dademo najmlae, tek izlee- ne liinke, presaene u umjetne
matinjake, bit e sve odreda primljene, izuzevi one koje
bismo u prijenosu nehotice povrijedili. Prihranjivanje je
99

nuno daljnjih 6 dana, ali dajemo samo dva-tri decilitra na

dan.
Dobivanje najboljih matinjaka. Na str. 92-94 opisan
je jednostavan nain dobivanja matinjaka, prihvatljiv za
svakog pelara. Njime se u samoj konici, bez presaivanja
liinki i bez nekog naroitog ureaja dobivaju dobri
matinjaci.
Drugi je nain kompliciran i preporuio bih ga jedino
pelarima koji dobro poznaju ivot pela i koji su po svojoj
prirodi vrlo paljivi i toni.
Jedino ljudi takvih osobina mogu ovu operaciju dobro
izvesti. Tko se takvim ne osjea, bolje da se takvog posla ni
ne laa, ve treba da se zadovolji prirodnim matinjacima.
Radi se, naime, o umjetnim matinjacima i prijenosu liinki
najmlae dobi u njih. Za ovaj posao potrebna su ova
pomagala: veliki kavez izolator, pomou kojeg -dobivamo
liinke za prijenos tono odreene i jednake dobi. Zatim
treba vei broj osnova matinjaka te letvica na koje se lijepe
te osnove. Za prijenos mlijei iz matinih osnova potrebna
nam je mala drvena liica, a za prijenos liinki pinceta od
ice ili guijeg pera.
Veliki kavez izolator napravljen je na jednaki nain kao i
mali kavez izolator (vidi str. 93), samo to mu je veliina
jednaka vanjskoj veliini okvira. Njegovom primjenom
izabrana matica zatvori se s jedne strane mladog izgraenog
saa, a
s druge strane izgraeno sae potrebno je zatvoriti lesonitom
vanjske veliine okvira. Sve se to spoji sa dvije limene
spojnice.
itavom poslu oko dobivanja najboljih matinjaka pristupit
emo ovako: najprije emo od voska prirediti potreban broj
100

osnova matinjaka. Za tu svrhu slui nam kalup debeo kao

olovka, zaobljen na donjem kraju promjera 89 mm. Da se
pravljenje osnova matinjaka ubrza, uzet
emo kalup pomou kojeg se odjednom dobiva 5 ili vie
osnova matinjaka. Prije pravljenja osnova matinjaka drveni
kalup dobro nakvasimo u vodi, kako bi se osnove matinjaka
mogle skidati. U rastopljeni vosak, koji ne smije biti previe
ugrijan, uroni se kalup 1 cm duboko. Zatim se kalup uroni u
vosak jo 23 puta, ali svaki put plie, tako da osnove
matinjaka budu pri dnu
Letvice sa privrenim osnovama matinjaka, ugraene
u okvir
deblje i jae. Tako dobivene osnove matinjaka zalijepe se
laoskom na 2,5 cm kvadratne drvene ploice, a ove na
letvice, nosioce matinjaka. Na svaku letvicu stane 910
matinih osnova. U okvir koji ima na postranim letvicama
ljebove stave se dvije takve letvice. To je vei broj
matinjaka nego je preporuljivo davati, ali pelar mora
uvijek imati na umu da svi nee biti primljeni. Ukoliko ipak
svi budu primljeni, njihov se broj lako smanji.
Time smo izvrili tek jedan dio posla. Sad nam treba
matina mlije. Ako je pelar nema pri ruci, neka jednom
pelcu oduzme maticu sa dva okvira poklopljenog legla i
pela i od toga sastavi nukleus. Obezmatieni pelac imat e
za 34 dana vei broj prisilnih matinjaka i dovoljno
matine mlijei.
Za to vrijeme morali smo na mladu izgraenu satinu
pritvoriti najbolju maticu pomou kaveza izolatora, da nam
je zanese, kako bismo etvrtog dana imali na njoj tek mlade
izleene liinke. etvrtog dana izvadimo zanesenu satinu iz
kaveza izolatora, pokrijemo je vunenom krpom i prenesemo
101

u zagrijanu prostoriju. U toj prostoriji moramo stvoriti i

potrebnu vlagu; na tednjak ili pe postavimo lonac s vodom
da se voda isparava. Toplina i vlaga potrebne su da mlade,
njene liinke ne stradaju. Osim toga, potrebno je da u
prostoriji gdje emo prenositi liinke u osnove matinjaka
bude dovoljno svjetla, da vx-lo sitnu liinku moemo na dnu
stanice dobro vidjeti i prenijeti.
Matinu mlije razrijedimo s malo tople vode, te u svaku
osnovu matinjaka pustimo po kapljicu. Tanku icu, debelu
oko 1 mm, koju smo na kraju malo spljotili i savili uvis,
podvuemo pod liinku i paljivo je prenesemo u osnovu
matinjaka na mlije. Kad smo liinke prenijeli u ove osnove
matinjaka, letvice s osnovama namjestimo u okvir,
umotamo u vunenu krpu i prenesemo u pelca prireenog za
izgradnju i uzgoj matinjaka. Ve emo sutradan vidjeti
koliko je matinjaka primljeno. Ako su svi matinjaci
primljeni, prekobrojne unitimo.

To je, eto, u kratkim potezima cijeli postupak. Valja istai

jo jedno. Pelac za uzgoj matinjaka 1mora biti vrlo jak, s
mnogo mladih pela. Ako nam se ini da to nije, valja ga 14
dana ranije pojaati leglom koje izlazi, a koje emo uzeti od
pelaca najboljih osobina.
8 Moj nain pelarenja

102

Upotreba zrelih matinjaka. esnaestog dana, raunajui

od dana kad su snesena jajaca, izlaze iz matinjaka mlade
matice. Pelar mora o tome voditi rauna i zrele matinjake
dan-dva prije upotrijebiti. Zreli matinjaci mogu se
upotrijebiti za izmjenu starih matica u osnovnim i pomonim
pelcima. Pomou zrelih matinjaka mogu se formirati
oplodnjaci za vlastiti pelinjak ili radi prodaje matica.
U obinim i pomonim pelcima postupak oko izmjene
starih matica dodavanjem zrelih matinjaka vrlo je
jednostavan. Danas uklonimo iz konice staru maticu, a
sutradan dodamo dva zrela matinjaka. Za desetak dana
najvei dio sparenih matica, ve nese jajaca.
U izvanredno jakim pelcima, sastavljenim za potpunije
koritenje bagremove pae, mogu se na drugi nain
upotrijebiti zreli matinjaci. Ako u nastavak poloke dodamo
dva zrela matinjaka, imat emo za desetak dana mladu
sparenu maticu, dok od stare matice, nakon prestanka
bagremove pae i vrcanja meda, i od dva okvira legla i pela
sastavimo nukleus. Na taj nain izvanredno jak pelac
dobiva mladu maticu, do koje smo doli na vrlo lagan i
jednostavan nain, dok staru maticu u nukleusu moemo i
kasnije zamijeniti matinjacima, i to onda kad stara matica
ojaa nukleus. I u svim tipovima konica nastavljaa
moemo pomou zrelih matinjaka zamijeniti starije matice
na dva naina. Bilo da iz najgornjeg nastavka oduzmemo
maticu sa dva okvira poklopljenog legla i pela, sastavljajui
nukleus i doda- vajui dva zrela matinjaka, bilo da maticu u
najgornjem nastavku jo .ostavimo da nese, a dva zrela
matinjaka dodamo u medini dio konice ispod
Hanemanove reetke.
103

Pomou zrelih matinjaka moemo formirati potreban broj

oplodnjaka. Njih ima vrlo malih, pa veih i najveih, s
normalnim okvirima, ve prema svrsi kojoj su namijenjeni.
Svaki tip oplod- njaka ima svojih prednosti i mana. Jedni su
skupi, drugi izisku ju vie praktinog znanja, a veina malih
oplodnjaka upotrebljava se za uzgoj matica na trgovakoj
osnovi. Ako uzgajamo vei broj matica, poeljni su manji
oplodnjaci, jer onda treba i manji broj pela. Takvi su
oplodnjaci podesniji za prijenos prilikom kontroliranog

104

sparivanja matica, ali iziskuju vie

vremena i rada oko prihranjivanja.
Pelarima koji ele uzgajati matice za
svoje potrebe najbolji su vei oplodnjaci s
normalnim okvirima ili poluokvirima. Za
tu svrhu mogu posluiti i manje pomone
konice. Inae, svaki se nastavak ili
polunastavak nastavljae dade prilagoditi
za oplodnjak ako ga pregradimo na dva ili
tri dijela i sagradimo podnicu koja ima
leta na razne strane, a svaki odjel ima rupu
sa ianom
mreom. Ovakvi oplodnjaci, pregraeni u svakom nastavku ili
polunastavku, mogu se smjestiti na osnovne pelce iz kojih
dobivaju preko mree toplinu. Osim toga, ne treba im ni
poseban krov, jer ih pokrivamo krovom osnovnog pelca.
Svaki odjel pokriva se posebnom daicom.
Ovakve oplodnjake moemo napuiti pelama uzetim iz po
jednog osnovnog pelca za svaki odjel, a da to osnovni pelac
ni ne osjeti. Za napui- vanje uzimaju se mlade pele i okviri s
neto meda i poklopljenog legla. Sutradan se dodaju
matinjaci.
Kad u bilo kojem oplodnjaku matice budu sparene i njihovo
leglo poklopljeno, znak sigurnog i uspjenog sparivanja,
moemo ih upotrijebiti, a oplodnjacima dodati dinge zrele
matinjake, koje dotle dademo uzgajati nekom najboljem
jakom pelcu.. Ako u oplodnjaku, za koji nam slui cijeli
nastavak ili polunastavak, ostavimo sparenu maticu, moemo

105

je pripojiti osnovnom pelcu, uklo- nivi prije toga njegovu

staru maticu.
Pelac za uzgoj trutova. Trut je u uzgoju matica vrlo vaan
inilac jer on sparivanjem prenosi na matice i radilice sva
svojstva odabranog najboljeg pelca. Zbog toga je odgajivau
matica prva briga da od najboljeg pelca na pelinjaku dobije
u pravo vrijeme obilje trutova.
Prema broju potrebnih matica ili opsegu pelarstva
ostavljamo jednog ili vie najboljih pelaca za uzgoj trutova.
to je sae starije, to iz njegovih stanica izlaze sve sitnije
pele ili trutovi, jer iza svake generacije legla ostaje u sau
tanka hitinska kouljica. Imajui to na umu, pobrinut emo se
da u pelcu odreenom za uzgoj trutova bude mladog
trutovskog saa. To emo postii ako ve na poetku travnja u
odreenom pelcu u 34 okvira izreemo donju polovicu
saa i okvire postavimo sa svake strane izmeu posljednjih
okvira s leglom. Da pele trutovsko sae to prije izgrade i
matica zanese, potrebno je takvog pelca obilno prihranjivati,
jer e samo u tom sluaju lijezde za izluivanje voska u
mlaih pela proraditi. Pelca prihranjujemo razrijeenim
medom ili sirupom, uz obavezan dodatak peluda. Hranu
dajemo u mlakom stanju svakog dana jednu litru, pred veer,
dok god trutovsko sae ne bude izgraeno i zaneseno, to
moemo ustanoviti pregledom pelca.
Pelca za uzgoj trutova, jednako i onog za uzgoj matica,
valja drati odvojeno od pelinjaka na drugom mjestu koje je
pelaru uvijek pri ruci, a takvo je mjesto u neposrednoj blizini
pelareve kue.

106

Na vanjskim pelinjacima, pasitima, nemogue je uzgajati

matice uz kontrolno parenje s odabranim trutovima. Na
uzgajalitu 1 sparivalitu valja drati samo one pele koje su
za taj rad prijeko potrebne.
Parenje matica. Mlade matice sposobne su za parenje ve
nakon tri dana starosti, a trutovi nakon 12 dana. Matice se
uvijek sparuju u zraku, jer samo u letu trut moe maticu
oploditi. Kad mlada matica, obino oko podnevnih sati, izleti
iz konice, trutovi je osjete i polete za njom. Matica pravi u
zraku iznad pelinjaka vee krugove, praena esto cijelim
rojem trutova. Najbri trut uspije u letu dostii maticu i
oploditi je. Taj in plati ivotom.
Matica ne izlazi na parenje samo jedanput, i ne pari se samo
sa jednim trutom. Ve ponekad i sa desetak trutova, sve dotle,
dok joj sjemenska ke- sica ne bude napunjena trutovskim
sjemenom. Matica se nakon sparivanja esto vraa u konicu
s tankim bijelim koniem u zatku, znakom parenja. Taj joj
lconi pele izgrizu u konici. Nakon nekoliko dana mlada
matica poinje nesti prva oploena jajaca.
Mlade matice bre sazrijevaju pod utjecajem vremena i
pae. to je vrijeme povoljnije, a paa bolja, to pele obilnije
brane maticu i ona prije sazori za sparivanje. U nepovoljnim
uvjetima sparivanje matica moe se otegnuti i do 20 dana.
Sparivanje mladih matica moe se u nepovoljnim uvjetima
prihranjivanjem pospjeiti. Ako se mlada matica ne spari s
trutom ni za 20 dana, onda je po srijedi njezina nesposobnost
za parenje. Takvu maticu valja zamijeniti drugom.
Daljina na koju se mlade matice prilikom sparivanja
udaljuju zavisi o broju trutova koji je prate. to je vie trutova,

107

to se matica spari i bre i na manjoj udaljenosti. Za odgajivae

matica to je od velike vanosti.
Parenje matica s odabranim trutovima. Lako je drati
pod kontrolom parenje domaih ivotinja, jer nam je cilj jasan,
a sam in vidljiv. No tee je to sa pelama, jer se matica pari
izvan naeg vidokruga i s nepoznatim trutom, a samo parenje
obavlja se izvan dosega, u zraku.
Novija saznanja o tome kako trutovi u doba parenja lete na
vrlo velike udaljenosti sruili su u prah lijepe iluzije pelara
strunjaka, a isto tako obezvrijedile su i trajne oplodne stanice
u koje je uloeno mnogo novaca i nada.
Ostao je, meutim, vrlo stari nain na koji se, mislim, obraa
premalo panje u naoj i stranoj pelarskoj tampi, a to je
nain koji su davno, kao pouzdarl, iskuali neki uzgajai
matica. Jiri Dathe godinama je odravao istu talijansku zonu
meu domaim pelama, zahvaljujui nainu parenja pod
kontrolom s izabranim trutovima. Samo parenje kontrolira se
tako da se i matica i trutovi dre zatvoreni, te se poslije 5 sati
po podne pri- hranjuju i putaju na izlet. Takvim nainom sa
zadovoljstvom su se sluili i drugi uzgajivai matica.
Pisac je taj nain usvojio i primjenjuje ga ovako: konica za
uzgoj trutova pregraena je pominom pregradom s
Hanemanovom reetkom i ima dva leta na duoj strani. Ve
na poetku travnja izree se u etiri okvira donja polovica
saa i pelac svakog dana prihranjuje jednom litrom mednog
ili eernog sirupa uz dodatak peluda. Za par dana ovakvog
prihranjivanja mlade pele ponu izluivati vosak i graditi
trutovsko sae, koje matica uskoro zanese. Prije nego trutovi
ponu izlaziti iz stanica, o emu treba da se vodi rauna,

108

trutovsko leglo premjeta se iza Hanemano- ve reetke u onaj

dio konice na kojem je zatvoreno leto. Ako se misli na
potrebu sparivanja jo jedne partije matica, onda se pelcu
izree donja polovica saa u jo 4 okvira, da mlade pele
izgrade trutovsko sae i matica ga zanese.
Mislim da ovdje ne moram ponavljati kakav treba da bude
pelac za uzgoj trutova, jer je to ve ranije istaknuto, ali ipak
moram spomenuti da u ovakvom pelcu treba da bude starija
matica, kako bi pele izgradile trutovsko sae.
Iz mladog trutovskog saa izai e lijepi, krupni trutovi i
kad oni nakon desetak dana starosti osjeaju potrebu za
izletom, mi ih ponemo dresirati na izlet u odreeno vrijeme.
Svakog dana poslije 5 sati po podne otvaramo leto na odjelu s
trutovima, a u isto doba na plodino leto namjestimo komadi
Hanemanove reetke kako se trutovi ne bi vraali i u plodite
konice. Naveer leto na odjelu s trutovima zatvaramo. Taj se
postupak ponavlja svakog dana toliko dugo dok nam sve
mlade matice ne budu sparene.
Oplodnjake sa pelama i mladim tek izalim maticama
drimo u hladnoj i tamnoj prostoriji (zamraeni podrum).
Svaki oplodnjak mora biti provien brojem i vani imati svoje
tono odreeno mjesto na koje emo ga postaviti.
Jo emo spomenuti obaveznu mjeru sigurnosti. Sve pele
koje upotrebljavamo u oplodnjaku moramo prosijati kroz
Hanemanovu reetku, za to nam slui poseban sanduk.
Sanduk ima vodoravno po polovici pominu Hanemanovu
reetku, a otvara se na gornjoj i donjoj strani. Na donjoj se
strani pomou lijevka sipaju pele koje prelaze Hanemanovu
reetku i hvataju se za poklopac, dok trutovi manje vrijednosti

109

ostaju u donjem dijelu sanduka, pa ih poslije unitimo. Ako bi

se na pelinjaku kod kue, gdje se uzgajaju i sparu- ju matice,
naao i koji novi soj pela, i njega treba prosijati da se
rijeimo i njegovih nepoeljnih trutova.
Budui da je mlada matica zrela za parenje ve nakon tri
dana starosti, to i mi nakon tog vremena poinjemo prenositi
oplodnjake iz podruma na njihova odreena mjesta.
Poslije 5 sati po podne, do kojeg su se vremena vratili s
izleta svi trutovi susjednih pelinjaka u svoje konice,
iznesemo sve oplodnjake iz podruma i stavimo ih na odreena
mjesta. Naveer oplodnjake vratimo u podrum. U isto vrijeme
putamo i trutove iz odabranog pelca, a naveer ih ponovo
zatvaramo. Kako oplodnjake, tako i pelca s odabranim
trutovima, svakog dana pri- hranjujemo prije putanja iz
konice.
Nakon 8 dana pregledamo sve oplodnjake. Moda e ve
sve matice biti sparene i poeti nesti jajaca. Ukoliko jo neka
matica nije sparena, oplodnjake i dalje prenosimo.
Uzgajiva matica mora voditi biljeke o svakom pelcu na
pelinjaku, u koje se unose sve dobre i loe osobine. Kad
raspolaemo takvim podacima, onda moemo izvriti pravilan
izbor pelaca, kako za uzgoj matica, tako i za izbor trutova. Iz
grupe u svemu najboljih pelaca izdvojimo svake godine
druge pelce za uzgoj matica i trutova, kako bismo dobili
rasplodni materijal u vie uzgojnih linija. To je, eto, strpljiv i
mukotrpan put, kojim se dolazi do pravih selekcioniranih
matica. Ako je pelar, kako kae narod, dobro ispekao zanat,
naoruan velikom voljom i strpljenjem, a osobito velikom
ljubavlju za pele, moe to, sigurno, dobro izvesti.

110

DODAVANJE MATICA
Za izmjenu, odnosno dodavanje matica u razno doba
godine, pod raznim uvjetima i na razne naine, treba dobro
poznavanje pelinje prirode i dugogodinja praksa.
Ima mnogo naina za dodavanje matica: posrednih, pomou
raznih kaveza, i neposrednih, pomou dima, vode i meda,
teih i lakih. Svaki nain je dobar ako ga primijenimo kako
treba i u pravo vrijeme. Ne pogodimo li to, neemo uspjeti.
Uspjeh u dodavanju matica zavisi o godinjem dobu,
vremenskim i panim prilikama, dobi pela u konici, dobi
legla, dobi dana, postupku pelara sa pelama i jo o mnogo
razliitih, poznatih i nepoznatih faktora. Posredni i neposredni
naini dodavanja matica temelje se na dva oprena postupka.
Posrednim nainom dodajemo maticu oprezno i tiho, gotovo
neprimjetno, bez ikakva uznemirivanja pela, a neposrednim
nainom stvaramo krajnju uznemirenost i dezorganizira- nost
pelca.
Ovdje emo pred pelare iznijeti niz posrednih i
neposrednih naina za dodavanje matica, koji su se u praksi
pokazali najbolji, a svatko e, prema svojoj pelarskoj
vjetini, izabrati nain koji e mu najbolje odgovarati.
Posredni nain dodavanja matica. 1. S proljea i jeseni,
kad u konici nema nikakva legla, a prema tome ni
mogunosti da pelac sam uzgoji maticu, matica se uspjeno
dodaje obinim kavezom. Pelcu oduzmemo staru maticu i za
6 sati dodamo drugu u kavez. Kavez s maticom namjestimo u
odgovarajuu rupu u satini, koju smo prethodno noem
napravili. Sutradan pred vee podignemo okvir s kavezom,
uklonimo ep da matica moe izai na slobodu. Mjesto epa

111

na otvoru kaveza moe se u ovakvim uvjetima napuniti otvor

e- erno-mednim tijestom. Kad pele tijesto potroe, same
izvedu maticu iz kaveza.
2, Dodavanje matice s malim pelcem iz oplod- njaka s
normalnim okvirima najlaki je i najsigurniji nain. On se
moe poetnicima najtoplije preporuiti. Iz pelca uklonimo
staru maticu i za 6 sati, za koje se vrijeme pelac osjetio
bezmati- nim, pokrijemo konicu gustom ianom mreom,
a na nju nastavimo oplodnjak od normalnog nastavka s
maticom i pelama. Drugog dana pred vee mreu uklonimo.
Za to vrijeme donji je pe- lac osjetio maticu u nastavku, a
pele iz oba pel- ca zdruile su se preko mree.
3. Za vrijeme jake pae stara se matica zatvori u kavez koji
se smjesti u sredinu plodita. Sutradan staru maticu uklonimo
iz kaveza, mladu pustimo u kavez koji vratimo na prijanje
mjesto. Drugog dana pred vee, kad se na pelinjaku sve
smiri, maticu pustimo iz kaveza.
4. Za vrijeme srednje ili
tihe pae izmijenit emo maticu u nekom pelcu ovako:
pelcu oduzmem,. staru maticu i sve nepoklopljeno leglo, koje
privremeno porazmjestimo po drugim konicama. To inimo
prije poite. Pred vee pelca obilno prihranimo i u sredite
gnijezda dodamo maticu u kavezu. Dragog dana pred vee
maticu oslobodimo.
,

5. Za vrijeme slabe ili nikakve pae maticu je najtee

izmijeniti. Tada je i postupak tei. U takvoj je prilici potrebno
pelcu oduzeti sve okvire s leglom i medom. Drugim rijeima,
potrebno ,je pelca dovesti u stanje roja. Nakon 6 sati roj

112

prihranimo i dodamo mu ijiaticu u kavezu, koji objesimo u

konici. Drugog dana pred vee roj prihranimo i maticu
oslobodimo. %a nekoliko dana vratimo roju sve njegovo sae
s leglom i medom, koje smo privremeno pohranili u drugim
konicama.
6. Ovaj nain dodavanja matica temelji se na injenici, da
stare pele mogu dodanu maticu uklupati i uguiti zbog
posebnog mirisa i vladanja. Da se starije pele mogu s
maticom zbliiti jo prije nego je oslobodimo iz kaveza,
upotrijebit
Za vrijeme slabe ili nikakve pae potrebno je pelca prije i
poslije dodavanja matice i pela obilno prihraniti.
Dodajemo li maticu na bilo koji od naprijed opisanih naina,
ne smijemo 67 dana nakon dodavanja matice nikako
otvarati konicu, jer bi to za dodanu maticu moglo biti
pogubno. Dodana se matica, naime, zaplai kad otvaramo
konicu i tri po sau, a tad je starije pele lako uklupaju i
ugue. Uspjeh u dodavanju matica zavisi mnogo i o vladanju
dodane matice. Mlade matice kojima jo nisu u dovoljnoj
mjeri nabrekli jajnici, vitke su, brze i okretne, te zato tre po
sau. Takve se matice tee dodaju. Matice koje ve uvelike
nesu i koje se zbog toga lagano kreu po sau pele radije
primaju.
Dodavanje osobito vrijednih matica. Za svaki neuspjeh u
dodavanju matica jedan dio krivnje lei na nevjestom pelaru,
a drugi na starim pelama sabiraicama, koje maticu teko
primaju. Zato moramo stare pele ukloniti, osobito ako
dodajemo vrijedne matice. To emo uiniti na jedan od ovih
naina:

113

P r v i n a i n : Pelca kojemu elimo dodati maticu

premjestimo na novo mjesto. Na njegovo mjesto primaknemo
susjednog pelca, da u njega uu starije pele sabiraice.
Potom pelcu u kojem su ostale samo mlade pele uklonimo
maticu i odmah dodamo kavezom drugu, a pelca prihranimo
razvodnjenim medom. Otvor na kavezu, u, kojem smo dodali
mladu vrijednu maticu, napunimo eerno-mednim tijestom, a
kad pele to tijesto potroe, same e osloboditi maticu.
D r u g i n a i n . Pelca u poloki kojem elimo dodati
maticu osobite vrijednosti pregradimo okvirom s gustom
ianom mreom. U tako pregraeni prostor premjestimo 3
4 okvira poklopljenog legla koje ve izlazi, ali bez pela. Iza
ovih okvira namjestimo pregradu, da leglo bude dobro
utopljeno. Za dan-dva, kad na svim okvirima bude ve
primjeran broj mladih tek izalih pela, pustimo meu njih
maticu, bez ikakvih mjera opreza. Mlade pele primaju rado
svaku dodanu maticu. Nakon par dana staru maticu uklonimo,
a sutradan uklonimo ianu mreu.
Ovako se postupa u poloki, dok se u nastavljai i
poklopljeno leglo koje izlazi prenese u medi- te i sa svake
strane utopli. Potrebnu toplinu dobiva leglo iz plodita od
kojeg je.odijeljeno ianom mreom. m
T r e i n a i n . U nekoliko konica potraimo po jedan
okvir s poklopljenim leglom koje izlazi i s njih otresemo
pele. Kad sakupimo 34 okvira, smjestimo ih u oplodnjak,
a sa svake strane dodamo po okvir s peludom i medom.
Oplodnjak prenesemo u toplu zagrijanu prostoriju, najbolje u
kuhinju, gdje ga postavimo na toplo mjesto, najbolje kraj
tednjaka. Treba voditi rauna o tome da se u kuhinji dva dana

114

dri toplina koja je potrebna leglu, a to je oko 35 C. Kad

nakon dva dana izae prilian broj mladih pela, pustimo
meu njih neku osobito vrijednu mladu maticu, bez ikakvih
mjera opreznosti. Za daljnjih dan-dva, kad sve mlade pele
izau, odnesemo oplodnjak na neko novo mjesto na
pelinjaku. Za nekoliko dana> kad je ve mlada matica
podosta zanesla, postavimo ovaj oplodnjak na mjesto
susjednog jakog pelca, kako bi dobio pele sabiraice. Ovim
nainom dobili smo i novog pelca, koji po potrebi
proirujemo.
Zamjenjivati konicu, radi pojaavanja nekog slabijeg
pelca pelama, ne smijemo za bespa- nog vremena, jer bi u
tom sluaju mogla stradati matica od pridolih starih pela.
Dodavanje nesparenih matica. Dodavanje nespa- renih
matica normalnim pelcima nee ozbiljan pelar ni pokuati,
jer je to uzaludan posao. Normalni pelac, ako mu oduzmemo
njegovu maticu, poi e svojim prirodnim putem, izgradnjom
prisilnih matinjaka, i nesparenu maticu nee nikad primiti.
Nesparene matice dodajemo oplodnjaci- ma jedino onda kad
ih punimo pelama iz raznih konica. Od punjenja oplodnjaka
pelama do dodavanja nesparene matice treba da proe 6 sati,
jer e se nakon tog vremena pele, zatvorene u oplodnjaku,
osjetiti bezmatine i nemone da same, proizvedu maticu, pa
e tada primiti i nesparenu maticu.
Nesparene matice uvijek emo dodavati pred vee, kad se
sve pele sakupe i smire u oplodnjaku. Mlade matice rado jure
po konici, i kad bismo ih dodavali po danu, lako bi kroz leto
odlutale iz oplodnjaka.

115

Mlade tek izale matice esto sam puta dodavao pelcima

kojima bi se mlada matica izgubila na parenju. Bile su dobro
primljene.
PRORAJA I OTPREMA MATICA
Savjestan uzgajiva matica prodat e maticu tek onda kad
izae prva generacija njenog legla, a to je po prilici 40 dana
poto je izala sama
9/Moj nain pelarenja
\29
matica iz matinjaka. Tada se istom vidi kakva je matica i
kako nese. Za to vrijeme matica se i dobro razvila; dok
pravilno nesenje pokazuje uspjeno sparivanje, koliina legla
pokazuje kvalitetu. Tko sparivanje matica nema pod
kontrolom, ne moe ni prodavati selekcionirane matice. Kako
su takvi uzgajivai matica rijetki, to se i selekcionirane matice
mogu rijetko kad nabaviti.
Uzgojite li matice od najboljeg pelca na pelinjaku, ako
budu sparivane u slobodi s trutovima nepoznatih osobina, bit
e i one nepoznate vrijednosti, jer e njihovi potomci, matice i
pele radilice, biti nosioci osobina nepoznatog truta.
I u najpaljivijem uzgoju uzgajiva matica ne smije
oekivati da e, recimo, od deset uzgojenih matica, sparenih
pod kontrolom, biti svih deset prvorazrednih. Poneka od njih
donijet e sobom na svijet osobine svojih bliih ili daljih
predaka, kao to je to u prirodi uvijek bilo i bit e.
Ako najvrednija matica nema za svoje djelovanje pelca s
dovoljno meda i peluda, nee njezina prava vrijednost doi do
izraaja. Zbog toga se vrijedne matice i dodaju jakim
pelcima.

116

Matice se prodaju najskuplje u svibnju, a to dalje, one se

prodaju po sve nioj cijeni, jer je i njihova realna vrijednost
manja. Uvjeti prodaje gotovo svuda u svijetu su isti. Matice se
prodaju za unaprijed poslan novac, a uzgajiva jami za ivo
prispjee. Ako neka matica putem strada, uzgajiva alje
besplatno drugu.
Danas se u naoj zemlji uzgojem i prodajom matica bavi
mali broj pelara, jer su i potrebe za matice u naim prilikama
minimalne. Velik broj naih pelara trpi radije svake godine
zbog starih matica povee gubitke nego da nabavi mlade
matice. Sam ih, opet, ili ne zna uzgojiti ili, ako bi znao, zbog
redovite zaposlenosti nema za to vremena.
Neki nai uzgajivai nude danas matice po nerealnim
niskim cijenama u. odnosu na prijeratne cijene. Ima i takvih
koji nude matice upravo po mizernim cijenama, pa svaki
ozbiljan pelar mora s punim pravom posumnjati u njihovu
vrijednost.
Doi do dobre mlade matice vlastitim uzgojem nije ni
jednostavno ni jeftino. 0 selekcioniranim maticama da i ne
govorimo. Ponekad bi ih bilo jeftinije kupiti nego uzgojiti.
Ipak, ova konstatacija ne treba da obeshrabri one pelare koji
su skloni da dobre matice sebi sami uzgoje. Ja sam ve
naprijed iskreno i poteno rekao da je uzgoj matica sloen
posao, koji povran ovjek ne moe dobro izvesti. Zato sam
takvima preporuio upotrebu prirodnih, odnosno rojevnih
matinjaka.
Kad se matica alje potom, upotrebljava se za to poseban
potanski kavez. Kavez ima dva odjeljka. Vei za maticu i
desetak mladih pela, njenih pratilica, i manji za hranu.

117

Najprije kroz manji odjeljak pustimo maticu s pratnjom u

vei, a onda manji napunimo tvrdim eerno-mednim tijestom
i odjeljak za hranu zatvorimo poklopcem. Preko svega
privrstimo vijcima poklopac kaveza, na kojem veim
slovima napiemo: ive pele drati na zraku, ispod toga
ime primaoca, a sa strane ime poiljaoca.
Matica i pele dobivaju zrak kroz izreze koji se nalae na
dvjema suprotnim stranama veeg odjeljka kaveza. Matica se
paku je u kavez tik pred otpremu pote, kako bi to krae
vrijeme bila zatvorena. Pisac alje matice na vee udaljenosti
u veim grupnim kavezima, po 5 matica u svakom, s pregrti
pela, hranom i vodom.
UMJETNI ROJEVI
Razrojavanje pelaca ima u suvremenom pelarenju veliku
prednost nad prirodnim rojevima. Te prednosti razrojavanja,
koje ini sam pelar kad to nae za najshodnije, mogu se
saeti u nekoliko redaka.
Pelar e praviti umjetne rojeve iskljuivo od pelaca
najboljih osobina, tj. od pelaca koji nisu skloni rojenju, koji
su miroljubivi i najbolji me- dovnjaci. Ako pravimo umjetne
rojeve, ne moramo dane i tjedne iekivati rojeve i verati se za
njima po drveu.
Ovdje emo iznijeti nekoliko naina kako da pele
razrojimo. Ima naina po kojima dolazimo do veeg broja
novih pelaca, ali smo zato i osnovne pelce prilino otetili, a
ima i naina pomou kojih dolazimo do manjeg broja novih
pelaca, a da osnovne pelce nismo nimalo otetili. Svaki e
pelar primijeniti onaj nain koji mu najvie odgovara, prema
eljama i potrebama. Ako netko eli razrojavanjem

118

udvostruiti pelinjak, zadovoljit e se samo prinosom

bagremove pae. Ako neki pelar eli osim bagremove pae
iskoristiti i sve ostale pae, on e se zadovoljiti manjim brojem
novih pelaca.
Prije nego iznesem nekoliko vrlo dobrih i sigurnih naina,
moram upozoriti na dvoje. Razrojavat emo nakon koritenja
bagremove pae a za vrijeme te pae osigurati dovoljan broj
kvalitetnih matinjaka. Kako emo doi do kvalitetnih
matinjaka, opisano je ranije.
A sad evo naina kako emo udvostruiti broj pelaca.
Koliko iinamo starih pelaca za razroja- vanje, toliko emo
pripremiti praznih konica. Svaka konica treba da ima sve
okvire sa satnim osnovama. Starog pelca uklonimo s njegova
mjesta i na to mjesto postavimo praznu konicu, U starom
pelcu pronaemo maticu te je zajedno s okvirom na kojem
smo je nali, prenesemo u novu konicu. Iz starog pelca
otresemo pele s polovice okvira k matici. Osim toga,
pretresemo i sve pele iz medita ili nastavaka, koje sada
uklonimo. Starog pelca odnesemo na novo mjesto i sutradan
mu dodamo dva zrela matinjaka koje imamo u pripremi.
Novoformirani roj, pored velikog broja pela koje smo
otresli iz starog pelca, dobit e i svoje pele sabiraice koje
su se u to vrijeme nalazile na pai. Ako je vrijeme povoljno i
paa dobra, roj e za desetak dana posve izgraditi plodite.
Ako takvi uvjeti nisu, roj emo prihraniti.
U starom je pelcu ostala polovica mladih pela,
hraniteljica legla, ali koje jo nisu izlijetale na pau. Kako
pelama za ishranu legla treba i vode, starom pelcu potrebno
je nekoliko dana dodavati vode ili eernog sirupa. Ve za 4

119

5 dana mlade e pele poeti izlijetati na pau, pa je

dodavanje vode dalje nepotrebno. Kako e u starom pelcu
svakog dana izlaziti mlade pele, to e on za 14 dana opet
dovoljno ojaati. Za to e vrijeme i mlada matica biti sparena
i ve obilno nesti jajaca.
Tko bi se zadovoljio prinosom od same bagremove pae i
odrekao prinosa odr daljnjih paa, a elio investirati veu
svotu da povea pelinjak trostruko, mogao bi to sigurno
izvesti na ovaj nain. Vrlo jakog pelca razdijelimo na tri
dijela. Ako se radi o Langstroth-Rootovoj nastavljai, koja
osim plodita ima i dva nastavka, to ukupno predstavlja 30
okvira, onda e svaki novoformirani pelac dobiti po 3 okvira
legla i 7 izgraenih okvira. Jedan e dobiti staru oploenu
maticu, a preostala dva, po dva zrela matinjaka. Od onog
pelca koji ima maticu i ostaje na starom mjestu, pa e mu se
pele sabiraice vratiti, moemo uzeti jo dva okvira legla i
dodati po jedan ostalim dvjema novoformiranim pelcima
koje postavimo na nova mjesta. I ovim je pelcima potrebno
45 dana dodavati vodu.
Ako imamo Dadant-Blattove nastavljae s jednakim
okvirima u ploditu i meditu i ako se radi o konicama sa 12
okvira, dijeljenjem pelca na tri dijela dobit emo nove
pelce na po 8 okvira.
Ako se radi o nastavljaama s poluokvirima u nastavcima,
onda je postupak drugaiji. Oba polu- nastavka postavimo na
novu podnicu i ostavimo na starom mjestu. U polunastavak
pustimo staru maticu te iz starog pelca otresemo barem sa
dva okvira mlade pele. Plodite starog pelca podijelimo u
dva dijela, postavimo na nova mjesta i sutradan dodamo

120

svakom po dva zrela matinjaka. Pojenje je vodom nekoliko

dana obavezno.
I s konicama polokama nain razrojavanja je isti.
Osvrnimo se sad na to kako e novoformirani pelci, koji
nemaju dovoljno saa, a rezervnog izgraenog saa nemamo,
doi do potrebnog saa da plodita budu popunjena.
Poznato je da pelci izgrauju sae samo na jakoj pai, kao
to je bagremova paa i paa pitomog kestena, ukoliko je
vrijeme za doba cvatnje pelama i pelaru naklonjeno. Za
vrijeme tihe pae pele sae ne grade. Da mlade pele
privolimo na gradnju saa, moramo ih prihranjivati dnevnim
obrocima od pola litre do jedne litre sirupa, kako bi mladim
pelama proradile lijezde vos- kovnice. Prihranjivanjem
neemo poeti odmah im smo pelce formirali, ve za 14
dana, kad izae vei broj mladih pela.
Prihranjivanjem emo popuniti plodita pravilno izgraenim
mladim saem u svim novoformira- nim pelcima koji
prilikom razrojavanja nisu mogli dobiti dovoljan broj okvira.
Za one pelare koji ele poveati pelinjak da nadoknade
eventualne zimske gubitke ili da manje ulau u pelarstvo, pa
e se zadovoljiti i manjim brojem pelaca, evo naina kako da
to izvedu.
1. Za vrijeme dobre pae i lijepog vremena, kad je najvei
broj starij ih pela na pai, a to e biti oko 10 sati, oduzmemo
jakim osnovnim pelcima po jedan okvir s poklopljenim
leglom i pelama na njemu i stavimo ga najprije na nekoliko
minuta u otvorenu okvirnjau, kako bi gdjekoja starija pela
odletjela. Kad tako sakupimo 810 okvira s poklopljenim
leglom i pelama, pri emu valja paziti da se ne prenese i

121

matica, smjestimo ih u novu konicu i postavimo na novo

mjesto u pelinjaku. Sutradan dodajemo novom pelcu dva
zrela matinjaka, te ga 34 dana prihranjujemo, kako bismo
mlade pele potakli na rad.
2. Prilikom oduzimanja i vrcanja meda sakupimo u roj ni
sanduk od veeg broja pelaca poneto pela razne dobi, tako
da roj bude teak oko 3 kg. Odnesemo ga u podrum i pred
veer mu dodamo u kavezu mladu sparenu maticu. Sutradan
strese- mo roj u prireenu novu konicu na satne osnove i
maticu ispustimo iz kaveza. Ako jo traje jaka paa,
prihranjivanje otpada. U protivnom sluaju moramo
prihranjivati ako elimo od roja dobiti pravog pelca.
Prodaja i otprema rojeva. Cijene su rojeva nerealne gdje
god se rojevi ne prodaju na vagu. One su ili preniske ili
previsoke. Nai prostokoniari prodaju ih odoka, dok svi
proizvoai rojeva u svijetu prodaju rojeve na vagu, to je
jedino poteno i solidno. Osim toga, vrijednost roja varira
prema vremenu u kojem je prodan. Rani rojevi, dobiveni pred
glavnu pau, vrijede mnogo vie od rojeva dobivenih nakon
glavne pae. to su rojevi kasniji, to manje vrijede.
Od davnine roj je vrijedio 810 kg meda. No i to ne
moemo uzeti za mjerilo kraj nestalnih prodajnih cijena meda
na tritu. Tako prodaja rojeva ostaje stvar pogodbe izmeu
prodavaoca i kupca. Osim rojeva, nai prostokoniari prodaj
u u jesen i iskucance, koji se alju u june krajeve.
Za otpremu rojeva i iskucanaca potrebne su transportne
kutije koje svaki prodava mora imati. Danas se one grade od
sigurnijeg materijala nego prije. Kutije od jelovih daica rado
se rasu- uju pa putem, po arkom suncu, zna biti s rojevima

122

neprilika. Danas se kutije kombiniraju od jelovih dasaka i

lesonita, koje su za otpremu pela pouzdane. Dvodijelne pa i
trodijelne transportne kutije znatno su jeftinije od
pojedinanih. Za svaki roj potreban je prostor od oko 25 litara.
Prema tome, kutija bi trebala da ne bude ua, nia i kraa od
30 cm. Pod kutije privren je vijcima za drvo i nepomian
je, dok su poklopci na svakom odjelu privreni vijcima za
drvo, ali se skidaju. Na podu su ovee rupe, za svaki odjel po
jedna, provi- ene ianom mreom. Ispod poklopca pribijena
je vreevina na koju se pele uhvate u grozd. Pokraj krpe,
koja slobodno visi ispod poklopca, ugraen je manji okvir sa
starijim saem, u koji pele stavljaju hranu koju dobiju za put.
U unutranjosti kutije treba valovi od lesonita, u kojem se
nalazi spuva nakvaena u vodi, da pele imaju vodu na putu.
Na poklopcima kutije, uz adresu kupca i poiljaoca, treba
veim, upadljivim slovima itljivo napisati: ive pele
drati na zraku.
Ako prirodne ili umjetne rojeve pela, jednako kao i
iskucance, aljemo na krae relacije, ne treba im nikakva
posebna hrana, jer se pele prilikom rojenja i iskucavanja
nasiu meda, te sobom ponesu hranu koja im slui i tri dana.
No drugo je kad se pele alju na vee udaljenosti. Tad je,
pored hrane, potrebna i voda. Tu moe posluiti okviri s
neto meda ili eemo-medno tijesto, spuva ili mahovina
nakvaena vodom.

123

PAA PITOMOG KESTENA

Ako pelar ima mogunosti da doseli pele u neposrednu
blizinu kestenove ume i ako vrijeme bude toplo i suho,
pele e sabrati lijepe koliine kestenova meda. Taj se med
danas sve vie cijeni i trai za lijek.
Osim meda pele saberu i velike koliine pelu- da. Neki
pelari prigovaraju velikim koliinanja peluda u konici, jer
da pele peludom blokiraju maticu uznesenju. Takvo je
miljenje pogreno, jer emo samo za par tjedana nakon
kestenove pae vidjeti u sreditu konice vrlo razvijeno leglo,
koje je nastalo upravo na velikim koliinama peluda. Na
dobroj kestenovoj pai pele rado grade sae.
Za vrijeme kestenove pae pele su svake godine vrlo ljute.
Ako je paa kiom ometena, onda su jo ljue. Ali se zato u
to vrijeme rojevi i slabiji pelci mogu pojaavati pelama bez
ikakvih mjera opreza. Jak miris meda i peluda zbliuje pele
svih konica. Na kestenovoj pai izvanredna je prilika za
pojaavanje rojeva leglom i pelama iz vrlo jakih pelaca
medovnjaka.
Osobito jaki pelci mogu na kestenovoj pai sakupiti
velike koliine meda, naravno ako je vrijeme suho i toplo.
Budui da je pelud kvasac ro- jenja, to e se i neki pelci
sa starijim maticama izrojiti, ukoliko im na bagremovo j
pai nismo matice zamijenili ovogodinjima. Ovogodinje
se matice u pravilu iste godine ne roje. No kalco nigdje
nema pravila bez izuzetka, nema ga ni ovdje. Pisac je u toku
duge prakse samo jedne godine doivio prirodno rojenje
dvaju pelaca s mladim maticama svojom krivnjom. U tim
je pelcima obilnim prihranjivanjem bila poticana izgradnja
saa, pa je time natjerao pelce na rojenje.
124

Oduzimanje kestenova meda nije ba lako, jer su pele

vrlo ljute, na to utjee i velika ega koja vlada u to doba
godine. Kad nikakav dim ne pomae, onda e pomoi krpa
nakvaena u benzal- dehida.
Kestenov med nije dobar za zimovanje pela jer je teko
probavljiv. Zato ga treba izvrcati, izuzevi manjih koliina
koje se izgube u medu sabranom na livadnoj pai. Pitomi
kesten prua pelama drugu glavnu pau u naim krajevima,
gdje ga ima na veim povrinama.
BESPANO RAZDOBLJE
Nakon cvatnje pitomog kestena nastaje u naim krajevima
dulje ili krae bespano razdoblje, to zavisi o vremenu s
manje ili vie oborina. To je obino suni dio godine, kad su
livade pokoene i opustjele. Ako sua dulje potraje, i ivot
se pela u konici mijenja. Matice svedu nesenje na
najmanju mjeru, a mogu j>,a i posve obi (slaviti, jer je
priliv hrane izvana toliko ncn.il.m da pele samo
vegetiraju. Takvo se slanje u p<rleima negativno odrazuje
na brojanu jainu pi el.u'a pa ne mogu jesensku livadu u
pau, koj.t |<- pied u juna, dovoljno iskoristili. Ako pelai
pn pu-.li p< ele njihovom prirodnom razvoju i pelari ua
mvcii, onda od pela ni ne moe oekivali o n a k a v prinos
tu onakve pelce kakvi bi niop.h luli k a d Sn pelar za
vrlo nepovoljnih pauili prilika i mim* i.v/.voj pelca
p o t a k n u o prihranjivanjem l'iilu.uijlvanjc pclaca u Iie\|
miioiu razdoblju i'/,i:;kit|e i vremena i Iroka ali ih se
onda 'ovr iuteu'/.ivno pivlai'eu je, koje S im.ivoiii
p i e l a i u , pored zadovol p,| v.i, donosi i VC' I I I I III-,|
Al-o i i o j i vc i i Itespasiioiu 1,1/,dobiju prihranju- |rnio
-,v il.< I,um >..i pola l i l i e i l i vie, ve prema |aku*iii
125

io|a, i a / v t u l t i j f i u m medom ili sirupom, o n i t e

p o . I j e i I n a k o j'.iadili sae i razvijati se, kao da je pasa
dobra. Za bespanog vremena pazit emo da se
prihranjivanjem ne izazove tuica. Pri- hraujivat emo kasno
uveer, a rano ujutro ukloniti svaki trag prihranjivanja. Za
vrijeme prihranjivanja treba da su i leta na konicama
suena.
JESENSKA PAA
ii na .im n i z i n s k i m krajevima jesenska paa po i - ......i d u i i n \ ivmenslrim prilikama u polo1
> 1 1 i i i li.i|'- do poloviee rujna. To, meutim,
i - ' 111 i"'i|iih i . d n a k o . Ako je tlo dovoljno
1
i...........i"' i11" e i i i na poetku srpnja, no
.........u i u r . i u p i n.-to kasnije. I trajammmmmmm^,
143 nje jesenske
pae zavisi o vremenskim prilikama. Za sunih godina paa
se zavrava ve na kraju kolovoza, a uz povoljne padavine
vegetacija se produljuje, pa paa traje i do polovice rujna.
Poslije tog vremena, iako je vrijeme lijepo i toplo i pele
unose nektar i pelud, to vie nije paa, nego pabirenje. Na
pabirenje pelar ne smije raunati.
Jesenska paa predstavlja nau treu glavnu pau, a sastoji
se od cvatnje livada, suncokreta, bijele djeteline i tikava ili
bundeva. Tikve ili bundeve siju se kao meuusjev u
kukuruzite. Zbog sve manje radne snage na selu,
poljoprivrednici pribjegavaju prskanju kukuruza herbicidima
koji uklanjaju sve korove, pa i tikve, koje se zbog toga i ne
siju. Poljoprivrednici ipak ostavljaju dio oranica pod
kukuruzom za okapanje, i to ne prskaju herbicidima, ve tu
siju tikve. Tako je u naim najplodnijim krajevima uvelike
126

smanjena proizvodnja tikava, a samim tim takav rad

smanjuje znatno pelinju pau.
Ima kod nas pasivnih krajeva gdje se i sad siju i tikve. U
takvim krajevima dobivaju pelari primjerne koliine
zlatnouteg meda od tikava ugodnog okusa.
Nae livade, ukoliko nisu nizinske, obiluju raznim
medonosnim biljem koje prua pelama i nektar i pelud. Od
svih medonoa najvrednija je bijela djetelina, koja medi i za
sue. I nove uvezene vrste dobro mede, ali ih kod nas
nalazimo u vrlo malim koliinama.
Razni medonosni korovi: striak, draljika ili kokotac,
zlatoipka i drugi, dopunjuju jesensku pau. A o vlanom,
toplom i mirnom vremenu koje je najvaniji inilac medenja
zavisi koliina meda u konici.

127

Nastavci se moraju ukloniti iz konica daleko prije nego se

paa zavri, kako bi pele sabrani med uskladitile u plodite
u kojem e zimovati i gdje moraju imati dovoljno hrane za
prezimlje- nje i proljetni razvoj.
ODUZIMANJE VISKA MEDA U JESEN
Kad prestane glavna jesenska paa na kraju kolovoza,
oduzet emo pelama sav onaj med koji, nakon oprezne
ocjene, smijemo oduzeti. Pri tome moramo voditi rauna
imamo li na pelinjaku pelaca s nedovoljnom koliinom
hrane koju bismo mogli dopuniti hranom vrlo jednostavno i
lako ako bismo mu dodali potreban med u okvirima
izvaenim iz pelaca vrlo bogatih medom. Razumljivo je da
med, planiran za dopunjavanje zaliha pelcima s nedovoljno
meda, ne bismo smjeli izvrcati.
Oduzimanje i vrcanje meda u jesen, kad je paa oslabila,
vrlo emo paljivo obaviti, kako "ne bismo izazvali tuicu.
Isto tako i izvrcane okvire dodavat emo pelcima na
ienje samo kasno naveer. Izvrcani okviri moraju se dati
pelama da sae oiste, jer ako ga onakvog sa zaostalim
medom spremimo, taj e se med preko
zime ukiseliti i
upljesniviti, te je sae s takvim metlom nehigijenski davati
pelama za proljetnu pau. Paljiv pelar vodit e svakom
1
prilikom bri;>u u istoi na pelinjaku i oko svakog rada sa
pelama.
10 Moj nain pelarenja

128

JESENSKO PODRAAJNO PRIHRANJIVANJE

Pelarima koji imaju dovoljno slobodnog vremena ili
onima s manjim brojem pelaca moe se preporuiti
jesensko podraajno prihranjivanje pela. Kad paa oslabi,
prihranjivani pelci s mladim maticama nesmetano e i dalje
razvijati leglo, pa e pelac ui u zimu s vie mladih, radom
neistroenih pela, koje su u ranom proljetnom razvoju
hraniteljice novog legla. Ako pelac ue u zimu sa to vie
mladih pela, on e se u rano proljee to bre i jae razviti.
A kako pelaru ne moe biti svejedno s kakvim e pelcima
doekati proljee, nee aliti utroeno vrijeme i izdatke na
prihranjivanje.
Podraajno prihranjujemo manjim koliinama hrane, 3 do
5 decilitara, ve prema jaini pelca 2 do 3 tjedna, ime se,
naravno, poveava i zaliha hrane u konici. I za vrijeme
podraajnog prihranjivanja potreban je najvei oprez, kako
ne bismo izazvali tuicu.
RADOVI NA KRAJU PANE SEZONE
Kad prestaje paa, pele moramo pripremati za zimovanje.
To je kod nas, u sjevernoj Hrvatskoj, a i u ostalim nizinskim
krajevima irom zemlje, kraj mjeseca kolovoza.
Ima vie radova koje pelar sada treba da obavi, a o tome
kako e ih obaviti zavisi i prezimlje- nje pela. Izvre li se ti
radovi savjesno i znalaki, prezimijenje pela bit e dobro i
sigurno. No ako se obave povrno i neznalaki, prezimljenje
pela dovodi se u pitanje.
Pripremajui pelce za uzimljenje, pelar treba da savjesno
obavi sve radove: spoji sve slabe pelce, izmijeni sve stare
matice, ostavi dovoljno hrane za prezimljenje i proljetni
razvoj, primjerno utopli konice i osigura pelama potrebni
129

mir preko zime. Osvrnut emo se potanje na sve te radove,

onim redom kako smo ih nabrojali.
Spajanje slabih pelaca. Od slabih pelaca pelar nema
nikakve koristi. Ako ih je iz bilo kojeg razloga do sada trpio
na pelinjaku, krajnje je vrijeme da ih likvidira spajanjem.
Koji god pelci ne zaposjedaju vie od 80 dm3 saa, nisu
korisni pelaru, pa ih treba da spoji. Ne samo to slabi pelci
ne sakupe dovoljno meda ve ne sakupe ni dovoljno peluda
koji je potreban za proljetni rani razvoj pelaca. Slabi pelci,
zbog oskudnih zaliha peluda, ne mogu se u rano proljee ni
razvijati sve dotle dok pele sabiraice ne unesu svjei pelud
izvana. Kako je u slabom pelcu mali broj sabi- raica, to je i
razvoj slabog pelca spor. Ukratko, od slabog pelca pelaru
i slaba korist. Zato razuman pelar nikad ne ali slabog
pelca, nego ga likvidira spajanjem.
Spajanjem smanjujemo broj pelaca na pelinjaku, ali taj
broj moemo opet dostii i premaiti idue pane sezone,
kad lako sastavimo poeljan broj novih pelaca na vie
naina opisanih u ovoj knjizi. Kad spaja slabe pelce, pelar
se ne smije zavaravati milju da e spajanjem dvaju ili vie
slabih pelaca stvoriti jakog pelca. Stari su pelari davno
doli do spoznaje da od spajanja slabi- a nema nikakve
koristi. Slabog pelca treba uvijek pripajati susjednom jakom
pelcu, jer e samo na taj nain pele iz slabia korisno
posluiti namijenjenoj svrsi.
Spajat emo uvijek pomou iane mree ili novinskog
papira. Izravnim spajanjem pelar moe upropastiti maticu.
Prije spajanja mora se ukloniti jedna matica. Naravno, uvijek
se uklanja stara i loija matica, a ostavlja mlaa i bolja.
Pelar treba da zna u kojem je pelcu mlaa i plodnija
matica, a to e znati ako vodi savjesne biljeke o svakom
130

pelcu posebno. Nije vano gdje se nalazi matica koja treba

da se ukloni, da li u slabom ili jakom pelcu.
U poloki spajamo ovako: slabog pelca smjestimo iza
pregrade sa ianom mreom, a sutradan uklonimo pregradu
i okvire primaknemo. U nastavljaama svih tipova slabog
pelca smjestimo u prazan nastavak, odijeljen od osnovnog
pelca ianom mreom ili novinskim papirom. Sutradan
uklonimo nastavak i mreu, a pele otresemo donjem pelcu.
Kad god spajamo slabia, ispranjenu konicu uklonimo s
njenog mjesta, kako se pele ne bi onamo navraale.
Pelar se ne mora u svakom sluaju pridravati pravila da
spaja slabije pelce. Ima tu i izuzetaka. U viematinom
pelarenju slabiji pelci s vrlo vrijednim mladim maticama
uspjeno prezimlju- ju iako zaposjedaju samo 5 okvira mjere
40X30 cm ili samo 60 dm2 saa. Takvi mali pelci dobro
zimuju u poloki sa strane, odijeljeni pregradom od
osnovnog pelca u nastavljaama u najgor- njem nastavku
odijeljenom podnicom od osnovnog pelca. U nastavljaama
mogu i dva mala pelca zimovati u jednom nastavku, iznad
osnovnog pelca, ako nastavak pregradimo tankom
pregradom. Razumljivo je da i podnica u tom sluaju mora
imati dva leta na suprotnim stranama. Ako se pregrada
kojom se rastavljaju takvi mali pelci providi ianom
mreom, oni se koriste toplinom osnovnog pelca, pa je i
potronja hrane ekonominija. Pisac ve godinama
upotrebljava za ovu svrhu jednostruku ianu mreu.
Izmjena starih matica. Uzimiti pele s maticama
problematine starosti, koliko je nesigurno, toliko je i
lakoumno. Nae pelarstvo trpi svake zime velike gubitke
zbog starih matica koje preko zime uginu, zbog iscrpljenih
matica trutovnjaa i zbog lanih matica. Starije matice ranije
131

prestanu nesti, u naim krajevima ve u kolovozu. Kako stare

pele preko zime ugibaju, pelac izimi slab. Stare matice
poinju u proljee kasnije nesti. Jai razvoj legla potakne tek
proljetna rana paa, naravno, ako vrijeme bude povoljno.
Nasuprot tome, pelci s mladim maticama ulaze u zimu s
mnogo mladih pela, jer mlade matice nesu do kasne jeseni.
Prisutnost velikog broja mladih pela u konici poticaj je za
rani i jaki razvoj pelca.
Dobar pelar mora i moe Imati uvijek pri ruci dovoljan
broj mladih matica, pa mu izmjena starih matica preko cijele
pane sezone ne ini nikakvih tekoa. Viematino
pelarenje, za koje treba vei broj pomonih konica, rjeava
samo po sebi problem mladih matica. Ako se viematino
pelarenje dobro vodi, mladih matica ima u izobilju.
Ako neki pelar ne bi imao mladih matica, jo ima jednu
mogunost da do njih doe. Neka kupi od prostokoniara
potreban broj rojeva druge- naea, koje e prostokoniari
zbog nedovoljne zalihe meda ionako likvidirati.
Prostokoniara ima jo i danas u svim naim krajevima, a
trud i ulaganja uvijek e se isplatiti. Razumljivo je da ovakve
matice nisu ono to se danas u suvremenoj proizvodnji trai,
ali su i takve matice bolje od nepouzdanih starih matica,
barem utoliko to su sigurnije za prezimljenje i bolje za
proljetni razvoj pelaca. Idue sezone moe pelar takve
matice zamijeniti boljima.
Dodavanje matica zajedno sa pelama iz rojeva drugenaca
zahtijeva iste mjere opreza kakve primjenjujemo openito
kad spajamo pelce pomou iane mree ili novinskog
papira. Ako dodajemo nekom pelcu samo maticu, a pele
pripo- jiriio nekom drugom pelcu, ako u konici nema
132

nikakvog legla, maticu moemo sigurno dodati u obinom

kavezu.
Osiguranje hrane pelama za prezimljenje i proljetni
razvoj. Dobra domaica ne sprema zimnicu samo za zimu
nego Vodi rauna da dotee do novog povra na proljee.
Tako i dobar pelar ne osigurava pelama hranu samo za
prezimljenje ve i za proljetni razvoj i da hrane dotee do
novog meda, tj. do prve jae proljetne pae.
Pelar e zato, kad u jesen prestane paa, pregledati zalihe
meda u svim konicama. Kad iskusan pelar otvori konicu,
letiminim pogledom moi e ocijeniti koliinu meda u
konici, uzimajui u raun i izdanost pelinje pae te
sezone. Ako pelar nema jo takvog iskustva, bolje je i
sigurnije pregledati sve okvire u plodi tu i zalihe meda
prilino tono ocijeniti. Satina 30 cm dugaka i 10 cm
iroka, s obje strane puna i poklopljena ima oko 1 kg meda.
Kad se pregledaju i zbroje svi okviri, dolazi .se do ukupne
koliine meda. Zalihe meda mogu se ustanoviti i vaganjem
konice, to neki pelari i ine.
Prosjena koliina hrane potrebne za zimovanje i proljetni
razvoj iznosi oko 20 kg po pelcu. Negdje e trebati neto
manje, a negdje i neto vie. Sve to zavisi o snazi pcelca.
Kad pelar odreuje potrebnu koliinu hrane, nikad se ne
smije zavaravati iluzijama o lijepom proljeu i izdanoj
proljetnoj i vonoj pai, ve zalihe osigurati'za najgore pane
uvjete. Ako neto meda preostane, pelar e ga nai u
konici.
Imaju li neki pelci vika meda, a drugi manjak, to lako i
brzo rjeavamo dopunjujui zalihe okvirima s medom. Za
povoljnog vremena pele mogu na jesenskoj pai sakupiti i
133

priline vikove za vrcanje. I u jednom i u drugom sluaju

otpada nam briga oko dohranjivanja pela.
Kad za nepovoljnih panih uvjeta pele ne sakupe dovoljno
meda ni za sebe, moramo ih do- hranjivati. Ne valja
dohranjivati pele onako kako to obiavaju neki pelari,
davajui pelama sirup sve do smrzavanja. To je vrlo loa
praksa, koja se pelaru moe teko osvetiti. Potrebnu hranu
valja pelama dati na kraju kolovoza, do polovice rujna,
dolUjo traje nekakva paa, kako bi pele dodanu hranu
mogle preraditi i poklopiti votanim poklopcima. Kad je
dodana hrana poklopljena, zrela je i ne kvari se.
Nepoklopljena, kasno dodana hrana navlai vlagu, kvari se i
uki- seli, pa je za prehranu pela opasna.
U ov$> vrijeme treba jaa koncentracija eera, i kilogram
eera na 67 decilitara vode. Pri- hranjivat emo naveer u
veim koliinama, kako bi se nedostatak u hrani dao u to
kraem vremenu. to vrijeme vie odmie, to je i paa sve
slabija, dok potpuno ne prestane a prihranjiva- nje je pela
to kasnije sve opasnije, jer su pele u takvim prilikama sve
vie spremne na krau, pa je nuna najvea opreznost. Pazit
emo da se hrana ni najmanje ne prosipa, a sutradan ujutro
ukloniti svaki trag hranjenja. S hranjenjem pela nikad ne
valja petljati. to pelama treba za pre- zimljenje i proljetni
razvoj, dat emo im sad u jesen, pa do proljea pelar moe
mirno spavati. Ne valja se oslanjati na hranjenje eernomed- nim pogaama preko zime, ili na hranjenje na izmaku
zime, jer se to nikad ne zavri dobre.
Jo je potrebno naglasiti da se pele ne smiju nikad uzimiti
11a medu medljikovcu, jer je takav med teko probavljiv i
kodljiv za pele. Ako pele sakupe medljike, taj med treba
134

da se sav izvrca, a pelama emo dati na vrijeme zdrav med

ili sirup.
Ako pele sakupe obilje meda za sebe i ne moramo ih
hraniti, vrlo je dobro na kraju pae oduzeti svakom pelcu 3
4 kg meda, a dati mu toliku koliinu eera. Kako eer
ima manje otpadaka od meda, pele mogu na eeru izdrati
dugu zimu bez proisnog izleta. Zbog toga se namee
pelaru jo jedan posao koji ne treba da potcijeni, jer je on i za pele i za pelara vrlo koristan.
#
Kako emo utopliti konice za zimu. Neupueni pelari
strahuju da im se pele preko zime ne smrznu, zato
utopljavaju konice preko svake mjere, od ega je u konici
samo jo vie vlage i plijesni.
Pele se nikad ne smrznu od zime, ve jedino mogu
uginuti od gladi. Ako je konica graena od debljih dasaka i
mekog drveta i s debljom podnicom, onda je za utopljavanje
dovoljan jastuk od preane slame i preko njega krov.
Druga je stvar s konicama graenim od tankih dasaka i
tankom podnicom. Zimska hladnoa probija tanke daske i
tanku podnicu, osobito rashlauje konicu meu ulicama
okvira, to ima za posljedicu potrebu veeg loenja,
odnosno vei potroak hrane. Ispod tankih podnica potrebno
je podvui jo neku dasku ili lesonit, konice grupirati u
blokove po nekoliko i tijesno priljubiti jednu uz drugu,
odozgo ih pokriti jastucima od slame, zatim pokriti krovom i
unaokolo ih oviti krovnom ljepenkom koju emo spustiti
nisko, sve do leta. Tako upakovane i na taj nain utopljene
konice potroit e preko zime i manje hrane i dobro e
prezimiti.
135

Najbolje prezime i najmanje hrane preko zime potroe

pelci smjeteni u konicama od preane raene slame.
upljikasta slama najbolji je izolacioni porozni materijal i
najloiji vodi topline. Takva konica ne proputa zimsku
studen ni ljeti vruinu, i nije im potrebno nikakvo
utopljavanje.
Moramo spomenuti jo jednog pratioca zimovanja pela, a
to je vlaga u konici zimi. Vlaga je zimi normalno prisutna u
svakoj konici, u jednoj vie, u drugoj manje. Jedan od
razloga za to lei i u poloaju leta na konici. U konicama s
letom u polovici visine konice manje je vlage nego u
konici s letom pri dnu. Ali, kao to rekoh, vlaga je zimi
stalan pratilac zimskog klupka. Pele, naime, izdiu topli
zrak, i on se u konici susree s hladnim zrakom koji kroz
leto struji u konicu i tako se kondenzira u kapi koje se cakle
po stijenama konice. Kad kasnije pritisne jaa zima, kapi se
pretvaraju u led. Kad bi pele znale govoriti, tko zna, to bi
nam one sve mogle ispriati o vlazi u konici. Vjerojatno bi
nam otkrile da im je voda zimi, kad ne mogu iz konice,
prijeko potrebna za pripremu hrane za novo leglo i da
priroda nije bez razloga dovela vlagu u konicu. Zato su
nepotrebna sva nastojanja nekih dobronamjernih pelara da
vlagu potpuno uklone iz konice.
Leto u sredini konice s viim okvirima ili odu- ak na
poklopcu konice s niim okvirima i leto pri dnu, jedini je
mogui nain da se vlaga u konici svede na podnoljivu
mjeru. Ima, meutim, sluajeva kad vlaga prodire u konicu
u tolikoj mjeri da ona postaje upravo ubitana za pelca.
Vlaga prodire kad pelinjak postavimo na vlanom zemljitu
ili na takvo mjesto gdje se taloi magla i vlaga. Zato takva
mjesta treba da izbjegavamo kad postavljamo pelinjak.
136

Preko zime, mir na pelinjaku. Ve ranije spomenutim

faktorima za povoljno i sigurno prezim- ljenje pela, kao to
su: jak pelac, mlada matica, dovoljno zdrave hrane, treba
pribrojiti jo jedan faktor koji o povoljnom prezimljenju
takoer odluuje, a to je mir na pelinjaku za vrijeme itavog
zimovanja pela.
Pelar ne smije pasti u zabludu i povjerovati da svaki zvuk
i tropot uznemiruje pele. Mnogi pelinjaci pelara
eljezniara smjeteni su na eljeznikim stanicama, i u
njihovoj neposrednoj blizini cijele zime tutnje vlakovi i pite
sirene, pa ipak pele dobro prezimljuju. Imamo pelinjaka
smjetenih uz ceste, kojima zimi uvijek tandrkaju kola i
razna motorna vozila, pa ipak pele dobro prezimljuju. I
prirodne pojave, koje ponekad mogu biti bung i strane,
pele mirno podnose. Na pljuskove, tuu i grmljavinu pele
ne reagiraju. Ali one zimi reagiraju na svaki udarac po
konici kad po njima skau psi i domaa perad, a osobito
reagiraju na udaranje po konici kad se o nju eu domae
ivotinje, goveda i svinje. Kad pe-

137