ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA

GODINA XVIII

2009.
BROJ
92 CIJENA
PORTETI
I SUDBINE:
Mesud 20KN
abanovi

BEHAR

KNJIEVNI PORTRETI

DEMALUDIN LATI
U FOKUSU
Krani i muslimani to kau jedni o drugima?
ESEJ: TOKOVI MISLI
William C. Chittick: Islamsko intelektualno naslijee
PRIE
Tawfiq Al-Hakim: Prva brana no
Sead Begovi: Dibrilove oi
Senad Nani: I munare zabranjuju, zar ne?
Ibrahim Kajan: Suradnja Dr. Smaila Balia
u zagrebakom asopisu Behar
BEHAR 92

RIJE UREDNIKA

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za

kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD

KAZALO
RIJE UREDNIKA
Kamo prognati emu Latia

ESEJ: TOKOVI MISLI

William C. Chittick (preveo s engleskog Muamer Kordi): Islamsko intelektualno naslijee

KNJIEVNI PORTRETI: DEMALUDIN LATI

Intervju s Demaludinom Latiem (Razgovarao Filip Mursel Begovi):

Misterij poezije: Dar od Boga i ejtana
Alija Izetbegovi gleda Bosnu iz helikoptera (poezija)
Gazi Husrev bee ili: Bugakije (ulomci tragedije u pet inova)
Traka zloglasnog Dubura ( iz memoara etnje s Alijom)

12
21
27
34

NOVE KNJIGE - Krani i muslimani to kau jedni o drugima?

Senad Nani: Uvod
Kranski stavovi prema islamu
Islamski stavovi prema kranstvu

37
38
42

BONJAKI ARHIV SJEANJA

Ibrahim Kajan: Suradnja Dr. Smaila Balia u zagrebakom asopisu Behar

44

PRIE
Tawfiq Al-Hakim: Prva brana no

49

MULTIMONOLOG
Senad Nani: I munare zabranjuju, zar ne?

54

PREPORODOVA IZDANJA DIBRILOVE OI

Zdravko Zima: Izmeu poroka i vrline
Ervin Jahi: Dibrilove oi
Sead Begovi: Ruica i Smajo
Dibrilove oi
Vikenda

56
57
57
58
60

Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490

USMENA KNJIEVNOST
Stipe Maji: Gusle i glas umjesto pisma: Pjesmom preko Kunare planine
Pisma o smrti gojenog Alila
Buljubaa Mujo i njegova ljuba

62
64
66

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:

703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)

KAZALINA KRITIKA
Blao Stevovi: Steak koji transcendira grozomornu zbilju
Mladen Biani: ar mladenake igre

68
69

Grafiki dizajn i prijelom:

POETSKI GLASOVI
Nadija Rebronja: Nemam vie ime da te zagrlim

70

PREDSTAVLJANJE KNJIGA
Edina Smajlagi: Identitet ima i ensko lice

71

OBLJETNICE Mustafa eman (1925.-1999.)

Amir Brka: Izlazak iz sjene vrijednog kulturnog batinika i bibliografa

76

ARHIVA FOTODOKUMENTACIJA
Bratstvo kamenara: Kad zemnik postane nebesnik
Fotografije: Nusret Idrizovi
Uvod i tekst uz fotografije: Filip Mursel Begovi

78

Glavni i odgovorni urednik:

Sead BEGOVI
Izvrni urednik:
Filip Mursel BEGOVI
Urednitvo:
Ibrahim KAJAN, Senad NANI, Ervin JAHI,
Sena KULENOVI, Zlatko HASANBEGOVI,
Dino MUJADEVI, Azra ABADI NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vraaju.
Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
seadbegovic@yahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godinja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 20 KM.

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi urednitva.

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu
je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga
Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i
prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske
susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi
zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad
imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa
ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom
u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992. 2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je
knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio rahmetli dr.
Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006.
godine.

BEHAR 92

KAMO PROGNATI DEMU LATIA

Da bi misao ostala otvorena svijetu, da ga
vijesti, knjievnosti, povijesti umjetnosti, filostvara, mora biti tajnovita (nedoreena) i
zofije i kulture. Zato nam je potreban moni
pomalo neizreciva. Jedno je sigurno, ne
menaderski lobi, smatra menader, koji e
smije biti zaslijepljena varljivom svakodnumjesto nas postaviti umjesno pitanje o
evicom, mora svojom snagom prodirati u
odrivosti kulture kao bezinteresne potrage
sr ivota, u njegov ljepotni jezik. Koje su
za lijepim (bez deklaracije i bez etikete). Stoga
misli jednog zagrebakog Bonjaka, misli
je, smatra menader, glavni kulturnjaki probkoje bi on odaslao u taj otvoreni svijet, i s
lem svakog kulturnog Drutva kako i na koji
kojima bi se on predstavio? I s kojim bi to
nain prognati umjetnika i njegove snove. Namislima o sebi i svojim sunarodnjacima
pokon, osjetit e se podrhtavajue tlo takvog
on zastupao nas u svijetu, a da se taj
kulturnog Drutva zbog menaderskih
mislilaki napor ne odnosi na tradicionanasrtaja, zbog njihove trgovake psihodinlni shematizam: pjesma, jelo, ples (ili ga u
amike i zbog njihove kulturne retorike u smistome prijei meusobni rat do istrebljenja
lu: treba nam vie reklama, tanji asopis bez
od meusobne iracionalne zavisti)? Koga
autokratskog voenja i bez nas kao suradnika.
bi uostalom Bonjaci iz Hrvatske poslali u
Tek nakon takvog oitovanja menader postsvemir da ih predstavlja - koje djelo, koje
aje ponosan jer njegovo djelovanje, njegov
ime? Hrvati bi poslali zasigurno jedno djelo
aktivizam, ima publiku, pljesak i kliui kor
Marka Marulia, budui da ga vie ne mogu
menaderskih suvremenika koji e izbaciti iz
Sead Begovi
osobno poslati. Moda bi se ak i dvomislili
orbite one koji ive u vlastitim sazvijeima. I
s obzirom na I. B. Maurani i njene Prie
tko mi to moe, ja sam menader planet bez
iz davnine. Bojim se da zagrebaki Bonjaci ne bi poslali umjet- atmosfere na kome nema samilosti i zanimanja za sablasti koje
nika, jer to e umjetnik u svemiru? Zasigurno bi izabrali jednog izlaze iz osjeajnih umjetnikih njedara. Napokon, menaderi su
spretnog menadera u kojeg polau sve svoje nade u ono bolje. spoznali svoju mesijansku ulogu i nije ih briga za kulturno potomPretpostavimo da je taj menader ujedno i lan nekog Odbora, stvo Drutva za svoje mladunce, nove individue (mlade lavove),
da je privrednik, da je bonvivan i skorojevi s velikim brojem od- za stvarnu umjetniku reprodukciju.
lazaka na dumu, da ivi na Bukovcu i da prezire zastraujui Remetinec. No, zasigurno ne bi poslali Behar i njegovog urednika Vano je biti posjednik kulture, a ne sudionik kulture, smatra
da ih tamo sramoti s previe intelektualnim asopisom, koji je uz na junak. Po njemu treba sprijeiti imaginativnu reakciju na
to jo i predebeo pa ga ne stignu proitati do kraja. No, mora se univerzum kulture, jer ne postoji nita osim materijalnog unipriznati da se s tako debelim Beharom moemo meusobno verzuma. Dakako, pjesniki univerzum dolazi iz druge prostorije,
lupati po pametnim glavama.
tijesne, hladne i uglavnom mrane. Stoga, ivjeli emotivni vrtlozi
menaderske percepcije, njihovo zatezanje uzdi i dolje mudrost
Kada je Musa azim ati, poetkom 20. stoljea preuzeo svih pjesnikih finesa!!! Napokon, treba priznati, menaderi su
ureivanje Behara, uinio je to po vlastitom priznanju zbog dio novog svjetskog poretka, a umjetnici su zagaivai koji nude
loeg imovinskog stanja. Piui pjesmu Kurban - bajramski onu hranu koja nije halal. Oni su posvema kodljivi za nas
kandilj, sanjajui ivotvornu ljubav vjeitoga Boga, mislio je Bonjake i treba im programirati jeziine. Eto, dobro doli u svijet
na svemir Svemoguega i Jedinoga u koji ga sunarodnjaci nee menaderskih hibrida u kojemu emo stvoriti genetski modificiposlati jer je boem i bekrija, jer je neugledan, to nije smeta- ranu hranu kulture (knjievnosti, slikarstva, filma i tako dalje), a
lo matoevskom knjievnom krugu u Zagrebu (i posebno Tinu menader e voditi projekt po kojemu e se svaki pjesnik dovesti
Ujeviu) da ga prihvate i glorificiraju, tog neobinog Bonjaka u red kao transgenetiki organizam. Napokon, na akciju spreman
s fesom na glavi. Jedno je sigurno, da se Musa pojavi u nae menader postat e govornik o lijepom, a pjesnik samo sluatelj.
doba na vratima Preporoda zasigurno bi ga neki bonjaki Bit e to novo dostignue pismenosti. Kuku nama pri takvoj
menader, kao ubogo pjesniko lupetalo, otjerao, jer kvari usmjerenosti ka bitku Drutva te se pitamo ima li tu izlaza za
dobro uhodanu i lijepu sliku o nama, a dobra slika o nama je sluaj nude (velike i male).
na menader. To je onaj znaajnik zbog kojega se ne moe
odrati ni jedan sastanak kulturnog Drutva, kojemu je dun- Da zakljuimo, umjetnik ili umjetnica, s kojima svako kulturno
jaluk poziv, a stranaki boss revolucionarno rjeenje za svaki Drutvo mora raunati ne moe razmiljati kao menader (ali
kulturni pogon. On ima i svoje sljedbenike koji e pod istu nebe- moe bolje obavljati njegov posao, udahnuti mu malko duha) koji
sku kapu svesti etiku uvjerenja i etiku odgovornosti. Jer, njegovo radi s jedinicama informacija (bitovima) a ne s intuitivnim konje carstvo od ovoga svijeta te mu je cilj od kulturnog Drutva figuracijama. I ba zato je za utrojenog menadera umjetnik
napraviti trgovaki centar i sprovesti koncept maloprodajne neprecizan jer mu odailje nejasne poruke. Za njega, primjeruslune djelatnosti, gastronomije i zabave. Na taj e se nain, ice, pjesnik, nije dovoljno itljiv, pa stoga nije itljiv ni za kulturno Drutvo. Treba ga internirati na sigurno mjesto kao i
konta on, poveati broj kulturnih kupaca.
Musu azima atia (jo se ne zna miljenje menadera, da li na
Na e nas Menaer braniti i od kulturnih uljeza, onih atievih dehenemski ili na denetski Olimp). No, da menaderi ne bi kopotomaka, od svih onih koji nisu u stanju da se nose s tehnikim jim sluajem na drugu planetu internirali Demaludina (Demu)
sadrajima kulture te nisu u stanju donositi javne sudove o Latia, mi ga spaavamo od ieznua u Zagrebu, meu drugim
naoj kulturi, koja, zamislite, ulazi ak i u podruje etike, po- mnogovrijednim Bonjacima u ovom broju Behara.

BEHAR 92

ESEJ: TOKOVI MISLI

ESEJ: TOKOVI MISLI

MOE LI ISLAMSKO INTELEKTUALNO NASLIJEE

BITI OBNOVLJENO?
Pie: William C. Chittick
Preveo s engleskog: Muamer Kodri

Pod islamskim intelektualnim naslijeem podrazumijevam ovdje umovanja o Bogu, svijetu i ljudskom biu utemeljena na Kuranu i Poslanikovoj tradiciji i predstavljena
praksom generacija muslimana. Koristim termin intelektualno kao prijevod rijei aqli, elei time razgraniiti ovu
vrstu naslijea od drugog, iznimno srodnog naslijea, koje
takoer posjeduje teorijsku i intelektualnu dimenziju. Ovo
drugo naslijee jeste preneseno (naqli) naslijee.
Preneseno znanje ueno je putem oponaanja (taqlid),
odnosno kao slijeenje onih autoriteta koji ga posjeduju.
Ova vrsta znanja podrazumjeva nauke poput deklamiranja
Kurana, hadisa, arapske gramatike ili fikha. Bez taqlida
nemogue je biti musliman, budui da niko sam ne moe
stei znanje o Kuranu ili prakticiranju erijata. Upravo kao
to se jezik ui oponaanjem, tako se i o Kuranu i prakticiranje islama ui oponaajui one koji ih poznaju. Oni koji su
preuzeli na sebe odgovornost uvanja prenesenog znanja
poznati su kao znalci, odnosno ulema.
Kod prenesenog znanja nema mjesta pitanju zato. Ukoliko bi neko i postavio takvo pitanje, odgovor bi bio da Kuran
kae to to kae, ili da gramatika odreuje pravila govora.
Nasuprot tome, jedini nain uenja intelektualnog znanja
jeste njegovo razumijevanje. Takvo znanje nitko ne moe
stei oslanjajui se iskljuivo na slijeenje autoriteta. Intelektualna znanja podrazumjevaju matematiku logiku,
filozofiju i znaajan dio teologije. Pri njihovom izuavanju
zato je temeljno i iznimno vano pitanje. Ukoliko neko

ne razumije zato, onda e on biti slijedbenik koji opetuje

stavove izvjesnog autoriteta. Tada ne postoji niti dovoljno
pameti da se prihvati da je 2+2=4, kako se to tvrdi, niti sposobnosti da se ispita vjerodostojnost izvora. Ovakvu stvar
radije razumijevajte ili se ne bavite s time. Ono na to se
ovdje smjera nije tahqid, to bismo mogli prevesti kao
provjeravanje, potvrivanje ili ostvarenje.
U sluaju prenesenih znanosti ljudi moraju slijediti mudtehide, bilo da se radi o ivim (kao to je sluaj u
iizmu) ili mrtvim (kao u sunizmu) mudtehidima. Drugim
rijeima, osoba slijedi mudtehida zato to je jedini nain
da se naue prenesena znanja taj da se preuzmu od onog
ko ih ve posjeduje. No, nitko ne moe slijediti mudtehida
u stvarima poput vjerovanja, jer vjerovanje podrazumijeva
vlastito razumijevanje Boga, Njegovih poslanika, svetih tekstova i Sudnjeg dana. Musliman ne moe kazati Vjerujem u
Boga jer mi je moj mudtehid kazao da trebam vjerovati.
Jer znailo bi to da ova osoba ne bi vjerovala u Boga ako
bi joj mudtehid rekao da ne treba vjerovati. Odnosno, moglo bi se rei da takvo vjerovanje poiva tek na ispraznim
rijeima.
Premda smo ovakvim postavkama htjeli ukazati na razliku
izmeu prenesenih i intelektualnih znanosti, one su u praksi
u veoma bliskom odnosu, tako da prenesene znanosti predstavljaju temelj za nadogradnju onih intelektualnih. Kao to
bez poznavanja gramatike niko ne moe ispravno govoriti,

BEHAR 92

isto tako je nemogue razumijevati islam bez poznavanja

Kurana i hadisa. Ipak, injenica da neko odlino poznaje
prenesene znanosti ne znai obavezno da je ta osoba poptpuno ili uope upuena u intelektualne znanosti. Takoer,
sposobnost da se prepriavaju stavovi muslimanskih velikana i deklamiraju principi islamskog vjerovanja ne mora
uope znaiti da govornik razumijeva ono o emu pria.
Obje vrste znanosti, i prenesene i intelektualne, nune su za
opstanak neke religije (ne samo islama), i obje se, takoer,
postepeno gube. tavie, prenesene znanosti mogu se
lake ouvati negoli intelektualne, a razlog tome je izvjestan. Svakome je mogue nauiti Kuran ili hadise, no malo
je onih koji mogu ispravno razumijevati Boga i poslanike, te
valjano raspravljati o takvim temama. Pojedinac razumjeva
u okvirima vlastitih sposobnosti. No, niko ne moe nauiti
matematiku (ili bilo koju drugu intelektualnu znanost) bez
dvoje prirodne nadarenosti i vjebe. ovjek moe imati velikog dara za matematiku, ali bez godina rada i vjebanja
nikada njome nee znaajnije vladati. Ukoliko je tako to se
tie matematskih postulata i zakljuaka, koji su nam ipak,
makar se radilo i o najsloenijim i novim problemima, relativno bliski, kako tek stoje stvari s teologijskim pitanjima
koja su daleko od naeg svakodnevnog iskustva1.
Vano je istai da religija ne moe opstati, ili makar ne moe
dalje cvasti, bez ivue intelektualne tradicije. Da bismo to
dokazali (jer ovakvu postavku nipoto se ne moe prihvatiti
u smislu taqlida), morat emo potraiti odgovore na pitanja
poput: ta je znaila intelektualna tradicija? Kakvu je funkciju imala u islamskom svijetu? ta je njen cilj? Postaviti
Vano je istai da religija ne moe opstati, ili makar ne
moe dalje cvasti, bez ivue intelektualne tradicije. Da
bismo to dokazali (jer ovakvu postavku nipoto se ne
moe prihvatiti u smislu taqlida), morat emo potraiti
odgovore na pitanja poput: ta je znaila intelektualna
tradicija? Kakvu je funkciju imala u islamskom svijetu?
ta je njen cilj? Postaviti ovakva pitanja isto je kao i
pitati: Zato muslimani moraju razmiljati? Osnovni
odgovor bio bi taj da muslimani moraju razmiljati
zato to jesu mislea bia, te i nemaju drugog izbora.
Stvorivi ih, Bog im je podario sposobnost miljenja i
inteligenciju.
ovakva pitanja isto je kao i pitati: Zato muslimani moraju
razmiljati? Osnovni odgovor bio bi taj da muslimani moraju
razmiljati zato to jesu mislea bia, te i nemaju drugog
izbora. Stvorivi ih, Bog im je podario sposobnost miljenja
i inteligenciju. K tomu, Bog im je kroz mnoge kuranske
stavke zapovjedio da razmiljaju i upotrijebe svoju inteligenciju.
Bez sumnje, to ne znai da Bog zahtjeva od svih muslimana
da se upuste u razmatranje najprofinjenijih pitanja i tako doprinesu izgradnji intelektualnih predispozicija posredstvom
1
Uzmemo li u obzir filozofiju (falsata), teoretski sufizam (irfan) i onu znanost
koju podrazumjevamo pod pojmom kalam, uvidjet emo da je kalam najblii intelektualnom stilu naih dana. Islamska filozofija i irfan postavljaju mnogo vie temeljnih
pitanja o sopstvu i realijama svjeta, ne zahtjevajui pritom i nuno polemike osvrte.

BEHAR 92

kojih bi to inili. No, svi muslimani imaju vjersku i moralnu dunost da na ispravan nain koriste svoju sposobnost
miljenja. Kao to Kuran kae: Bog nije zaduio niti jednu
duu osim onim to je njena sposobnost. S obzirom da i
razmiljanje spada u ljudske sposobnosti, Bog je zaduio
ovjeka da misli ispravno. No, On nije kazao to valja misliti, jer bi se time i u problematici intelektualnih znanosti
Cilj islama jeste vratiti ljude k Bogu. Premda, svako
se na izvjestan nain vraa k Bogu, tako da se ovdje i
ne radi o pitanju samog povratka, ve prije o nainu
povratka. Posmatrano kroz Kuran i sunnet, Bog poziva ljude da Mu se vrate na nain koji e njima samima
osigurati konanu sreu.
javio taqlid kao i u vezi sa osnovniom postulatima vjerovanja
(usul), a to je pogreno i sam Bog tako neto zabranjuje. On
je ljudima podario sposobnost miljenja, a oni nee moi
razmiljati ispravno ukoliko jednostavno prihvaaju dogme i
stavove autoriteta. Da bi ispravno mislio, ovjek mora istinski misliti, i to, a ne bilo ta drugo, temeljna je pretpostavka
za bilo kakvo intelektualno pregnue. Uitelj bilo koje intelektualne znanosti, matematike ili filozofije, to savreno
dobro zna.
Istina je da su mnogi, ako ne i veina ljudi, u ovom smislu
neosjetljivi i nikad se nee upitati zato bi morali razmiljati
o nekim stvarima. Oni rutinski slijede svoju svakodnevnicu i umiljaju da razumijevaju vlastitu situaciju. U nekim
sluajevima oni pretpostavljaju da Bog od njih ne trai nita
drugo doli da se dre vjerozakona. No, to nipoto ne moe
biti argument u prilog onima koji su odobreni sposobnou
miljenja da se mahnu razmiljanja. Svako ko posjeduje
sposobnost umovanja o Bogu, svijetu i ljudskoj dui mora
taj dar upotrijebiti. Ne uini li tako, izdat e vlastitu, Bogom
mu datu, narav i prekrit e Boiju zapovjed.
Otud nekim muslimanima nema drugog izbora osim
umovati, uei kako da misle ispravno, to bi i trebalo biti
najvanije pregnue muslimana. No, kako definirati ispravno razmiljanje? Kako moemo razluiti izmeu ispravnog i neispravnog naina razmiljanja? Da li injenica
da ljudi nemaju izbora osim da misle znai i da su slobodni
da misle ta hoe? Islamski odgovor na ovakva pitanja uvijek
e biti taj da su naini ljudskog razmiljanja dosta razliiti.
Neki naini miljenja podstaknuti su Kuranom i sunnetom.
Drugim rijeima, cilj islamske intelektualne tradicije mora
biti podudaran s ciljem islama, ili se ne radi o islamskoj intelektualnosti.
No, ta je cilj islama? Uopeno kazano, cilj islama jeste
vratiti ljude k Bogu. Premda, svako se na izvjestan nain
vraa k Bogu, tako da se ovdje i ne radi o pitanju samog
povratka, ve prije o nainu povratka. Posmatrano kroz
Kuran i sunnet, Bog poziva ljude da Mu se vrate na nain
koji e njima samima osigurati konanu sreu. Ukoliko ele
slijediti Put pravi (siratul-mustaqim), onaj koji vodi k srei
i izbavlja od jada, oni svoja razmiljanja, stavove i vienja
moraju uskladiti s Bogom, jedinom istinskom Zbiljom. Budu

ESEJ: TOKOVI MISLI

ESEJ: TOKOVI MISLI

jevanje. Islamsko intelektualno naslijee izvanredno je bogato. Stotine, ak i hiljade vanih knjiga koje ine intelektualno naslijee muslimana nisu dostupne modernom svijetu, i
to stoga to nikad nisu tampane. I one koje su objavljene
rijetko su itane od strane muslimanskih intelektualaca.
Onih nekoliko to su, pak, s arapskog ili perzijskog prevedene na engleski ili druge moderne jezike, manje ili vie
loe su prevedene, tako da se meu tim prijevodima moe
nai malo pravih vodia.
Ne znai kako sugeriram da je nuno proitati sve velike
knjige intelektualne tradicije, i to na njihovim originalnim
jezicima, e da bi ste mogli misliti islamski. U ovom vremenu
musliman moe proitati jednu od ovih vanih knjiga, ak i
u prijevodu, razumijeti je, i to e imati dubokog uticaja na
njegovo razmiljanje. Kako god, jedini nain da razumijemo
neke knjige jeste da pripremimo sebe za njihovo razumijevanje, odnosno da se uputimo u tematiku kojom se bave

Ako se Boga prvoredno shvati kao Milostivog, svijet e

tragati za Njegovom milou, a pojmi li Ga se prvenstveno kao Lijepog, znat e da Ga moraju voljeti. Bog,
svakako, ima devedeset i devet imena, i svako od njih
baca drugaije svjetlo na ono to Bog doista jeste te ono
to On nije.
li slijedili iluzije i tlapnje, slijedie krivi put, koji ih nee
odvesti mjestu zadovoljstva kome tee.
Historija islamske intelektualnosti ukljuuje razliite oblike
miljenja koje su muslimani usvajali kroz svoje nastojanje
da misle valjano i ispravno. Intelektualna tradicija bila je
zdrava i iva, tako da su i razilaenja bila uobiajena stvar.
Nikad u razliitim kolama miljenja koje su se javljale kroz
islamsku historiju niti jedan stav nije bio opeprihvaen.
Naravno, opeprihvaen stav bio je da je Bog jedan i da je On
jedino vrelo Istine i Zbilje; On je izvor svega i sve se njemu
vraa. Kao to je poznato, ovaj princip u islamu naziva se tevhidom insistiranjem na Boijoj Jednosti. Misliti islamski
znai priznavati Boiju Jednost, imajui pritom na umu ono
to takvo priznanje za sobom povlai. Razliitost stavova
i vienja, dakle, odnosi se na sporadina pitanja, a ne na
injenicu da je Bog jedan.
Ono to proistjee kao posljedica priznavanja tevhida tie
se poimanja Boga. Uobiajeno, muslimani svoje vienje
Boga trae promiljanjem nad znaenjima Boijih imena
ili svojstava spomenutih u Kuranu i sunnetu. Stoga se
razliitosti tih vienja tiu naina na koji je Bog primarno
shvaen. Ukoliko je On prvenstveno pojmljen kao Zakonodavac, ljudi e biti u prvom redu usmjereni ka potivanju i
sporovoenju erijatskih odredbi. Ukoliko Ga se shvati kao
Onog Koji pokriva grijehe, ljudi e se usmjeriti na utjecanje
od svojih grijeha Njemu. Ako se Boga prvoredno shvati kao
Milostivog, svijet e tragati za Njegovom milou, a pojmi li
Ga se prvenstveno kao Lijepog, znat e da Ga moraju voljeti. Bog, svakako, ima devedeset i devet imena, i svako od
njih baca drugaije svjetlo na ono to Bog doista jeste te
ono to On nije, pruajui ljudima mogunost da oni shvate
Njega i ono to je ispravan odnos s Njim. Prirodno, mislei
muslimani uvijek su Boga razumijevali na razliite naine,
izvodei svakojake zakljuke utemeljene na svom vidu razumjevanja. Ove razliitosti u razumijevanju u okrilju tevhida ilustrirane su i u Poslanikovoj molitvi: O Boe, utjeem
se Tvojoj milosti od Tvog gnjeva, Tvom zadovoljstvu od Tvog
nezadovoljstva; utjeem se Tebi od Tebe!
Smetnje obnovi
Ovaj tekst naslovom ukazuje na to da se podrazumijeva
kako je islamsko intelektualno naslijee u modernom dobu
u mnogome izgubljeno. Radi se o opirnijoj temi, te ovdje
ne mogu navoditi sve potkrijepe za svoju tvrdnju, ali mislim da se radi o injenici koja je oigledna za svakog muslimana koji ima uvida u vlastitu historiju. Ono to se smjera
jeste ukazati na nekoliko osobitih prepreka, premda postoje
i njihove druge vrste. Prvo, radi se o onim intelektualnim
snagama koje su izvorno tue. One su blisko vezane s onim

Mnogi muslimanski znanstvenici govore nam kako

im moderna znanost pomae da vide velianstvenost
Boijeg stvaranja, i to je sigurno argument kojim se
prirodnim znanostima daje prednost u odnosu na
drutvene. No, da li je nuno studirati fiziku ili biokemiju da biste vidjeli Boije znakove u svim Njegovim
stvorenjima?
tipovima miljenja koji su preovlaujui u Zapadnoj Evropi i
Americi, i koji preuzimaju dominaciju u modernom svijetu.
Kako god, ovako su ve postali interni problem, jer ih mnogi
muslimani strasno i rado prihvaaju kao neto izvorno, ili
barem doputaju da se ovi uvuku meu njih prihvaajui ih
kao injenicu. Dopustivi da se ovakve intelektualne snage
odomae, stvoren je prostor za drugu grupu prepreka, a to
su ona stajalita i drutvene silnice koje prijee obnovu islamskog drutva.
Izlaui prirodu prve grupe prepreka, moemo poeti sa
temeljnim pitanjem: Da li je danas mogue razmiljati islamski? Ili, da li je mogue biti muslimanskim intelektualcem u modernom svjetu? Je li mogue biti i suvremeni
naunik i musliman koji svijet i ljudsku duu razumijeva na
temelju Kurana i sunneta? Da li je mogue biti sociolog, a
razmiljati u odrednicama tevhida?
Kao posmatrau sa strane, ini mi se da mnogi muslimanski intelektualci nisu odreeni principima islama i onim to
jeste islamsko poimanje, nego uzusima miljenja koji su
nesvjesno prihvaeni jo za vrijeme osnovnog obrazovanja,
a tokom univerzitetskog kolovanja potvreni i uvreni.
Mnogi se mogu doimati kao muslimani, ali oni razmiljaju
kao doktori, ininjeri, sociolozi ili politolozi.
Naivno je i pomisliti kako neko moe nauiti razmiljati islamski posjeujui jedanput sedmino predavanja, itajui
tu i tamo knjige muslimanskih prvaka, itajui Kuran,
obavljajui molitvu ili uzevi muslimanski image. U tradicionalnom islamskom svijetu veliki mislioci provodili su
cijeli svoj ivot traei znanje i produbljujui vlastito razumi-

BEHAR 92

i izuimo je. Takvo to nije mogue uiniti kroz principe

savremenog univerzitetskog obrazovanja, izuzev ako vas
neko, moda, ne uputi u islamsku tradiciju. (Kaem moda,
jer mnogi muslimani i nemuslimani s doktoratima islamskih znanosti nisu u stanju itati i razumijevati velika djela
islamskog intelektualnog naslijea).
Dopustivi da moderna naobrazba pusti korjenje kroz
naine miljenja koji nisu sukladni tradicionalnom islamskom nauavanju, misliocu i praktinom muslimanu danas je iznimno teko uskladiti podruje intelektualnosti s
podrujem vjere i vjerske prakse. Niko ne moe godinama
studirati neto, a ne biti dotaknut onim to je studirao. Nema
umaknua od onih umnih uzusa, odnosno od onog naina
miljenja kojem se neko u svom ivotu predao. To je jo vjerovatnije i esto, mada ne i neizbjeno, kod onih intelektualaca kod kojih je njihova vjerska orijentacija sasvim zasebna
stvar (ne elim ii toliko daleko pa rei da se radi o podvojenim linostima, ali skoro da je tako). Naime, jedan dio
njihove intelektualnosti pripada profesionalnom domenu, a
drugi dio linoj pobonosti i vjerskoj praksi. Premda pojedinac moe uspostaviti odnos izmeu ova dva podruja, on
to neizbjeno ini u korist svjetonazora koji je odreen kao
racionalnija strana, odnosno, u ovom sluaju profesionalna,
moderna strana. Svjetonazor zasnovan na Kuranu i noen
kroz generacije muslimana bit e zatvoren kroz ovakve
ljude, te e se oni okrenuti onom nainu miljenja kome su
kroz profesiju uvjebani, koji predstavljaju suvremene intelektualne trendove i koji je populariziran putem televizije i
drugih sredstava masovne indoktrinacije.
Mnogi muslimanski znanstvenici govore nam kako im

BEHAR 92

moderna znanost pomae da vide velianstvenost Boijeg

stvaranja, i to je sigurno argument kojim se prirodnim
znanostima daje prednost u odnosu na drutvene. No, da li
je nuno studirati fiziku ili biokemiju da biste vidjeli Boije
znakove u svim Njegovim stvorenjima? Kuran se stalno
obraa muslimanima: Zar o njima neete razmiljati?! Zar
neete uoavati?! Zar neete misliti?! O emu? O Boijim
znakovima (ayat) koji se vie od dvije stotine kuranskih
stavaka govore nam o tome mogu svuda nai. Ukratko,
niko ne mora biti veliki znanstvenik, odnosno ne mora nikako biti znanstvenik, da bi shvatio kako svijet govori o
velianstvenosti Tvorca. To je jasno svakoj budali. Ovdje se
radi o onome to Poslanik naziva vjerom starica, i nikom
nije potrebna naroita intelektualna vjeba da bi ovu stvar
shvatio. Jednostavno, dovoljno je pogledati po svijetu i sve
e biti jasno onima koji misle. Istina je da osnovno razumjevanje Boijih znakova moe osigurati ono znanje koje e
biti dovoljno za spas. Uostalom, Poslanik je rekao: Mnogi od
ljudi u Dennetu bie budale. No, biti budala ovdje znai
neoptereenost ovosvjetskim stvarima, a u naim danima to
je teko ostvarivo. Sigurno je da se takvo to danas ne moe
sresti meu intelektualcima. Oni su obino mnogo pametniji, to objanjava kako to da su uvijek odlini doktori ili
ininjeri. Drugim rijeima, oni stalno razvijaju i unapreuju
svoju sposobnost miljenja, tako da nemaju izbora osim da
budu intelektualci. Neizbjeno, njihova inteligencija biva
oblikovana kroz proces njihovog obrazovanja i posredstvom
medija.
Boanstava moderniteta
One informacije i uzusi miljenja koji kolaju kroz modernu epohu nisu sukladni islamskom nauavanju. Moda je
najbolji nain da ovo jasnije predstavimo uz osvrt na karakteristike moderniteta pod ime podrazumijevamo to u
kakvom odnosu stoje karakteristike moderniteta s prvim
principom islamskog vjerovanja tevhidom. Poteno bi bilo
kazati da stoje u opozitnom odnosu. Neko bi odmah kazao
da se u sluaju moderniteta radi o irku - produivanju
sudruga Bogu. Meutim, mnogi muslimani imaju isuvie
emotivne reakcije naspram ovog izraza, tako da bi on malo
pomogao u naoj diskusiji. tovie, oni su izgubili dodir s
pravim smislom tog izraza jer nisu upoznati sa islamskom
intelektualnom tradicijom u kojoj su tevhid i irk detaljno
analizirani i predstavljeni. Stoga, neka mi bude doputeno
da modernitet okrakteriziram kao teksir, odnosno jeziki
opozit tevhidu. Tevhid znai tvrditi da je Bog jedan. Teksir jeziki znai umnoavati, initi neto mnotvom, a
u vjerskom kontekstu razumio bih to u smislu tvrditi da je
bogova mnogo.
Moderno doba i moderno miljenje nema jedinstveno
sredite, jedinstvenu orijentaciju, jedinstven cilj, odnosUkratko, niko ne mora biti veliki znanstvenik, odnosno
ne mora nikako biti znanstvenik, da bi shvatio kako svijet govori o velianstvenosti Tvorca. To je jasno svakoj
budali.

ESEJ: TOKOVI MISLI

ESEJ: TOKOVI MISLI

no namjere. Modernitet nema opih principa niti svog

usmjerenja. Drugaije kazano, nema boanstva kao onog
to daje smisao i orijentaciju ivotu. Bog je, inae, ono emu
sluimo. 2
Moderni svijet slui mnotvu, mnotvu boanstava. Posmatrano kao nikad intenzivniji proces teksira, boanstva
danas mogu biti umnoavana do u beskonanost, dok ljudi
tuju sve ono to im se nadaje kao boanstvo, uglavnom
vie boanstava. Ispravnost mog stava bie izvjesnija ukoliko napravimo usporedbu izmeu intelektualne historije
zapadne i islamske civilizacije. Svojevremeno, islamsko
miljenje moglo se ocjeniti kao tendencija ka jedinstvu,
harmoniji, integraciji i sintezi. Veliki muslimanski mislioci
vladali su mnogim disciplinama, no doimalo se tada kao da
su sve one grane jednog stabla stabla tevhida. Nije postojala nikakva oprenost u izuavanju astronomije i zoologije,
fizike i etike, matematike i juristike, misticizma i logike. Sve
je bilo proeto jedinstvenim principom, a osjeaj da je Bog
sveproimajua realnost bio je svuda prisutan.
Kuran kae da je Bog bogat, a da su ljudi siromani
tovatelji Boga. Odnosno, ljudi nemaju nikakve druge
stvarne potrebe osim tovati Boga. No, danas ljudi
osjeaju potrebu da tuju besmislene koncepte, mislei
da ih moraju posjedovati.
Historija zapadnjake misli, pak, moe se okarakterizirati kao suprotna tendencija. Premda je u srednjovjekovlju
unitaristiko miljenje bilo preovlaujue, nakon Srednjeg
vijeka na ovamo stalno je rasla podvojenost i oprenost.
Renesansni ovjek mogao se baviti razliitim znanostima
i istodobno zadravati jedinstvenu viziju. Danas, meutim,
svako je ekspert za jednu strogo odreenu oblast, dok se
informacije stalno mnoe. Rezultat je uzajamno nerazumijevanje i opa disharmonija. Nemogue je danas uspostaviti, jedinstvenost znanja i nema mjesta komunikaciji strunjaka u razliitim disciplinama ili ak specijalista za
pojedinana pitanja iste discipline. Ukratko, ljudi modernog
doba ne posjeduju jedinstvene principe, a poslijedica toga je
nekontrolirano bujanje ciljeva i elja te intenziviranje kaosa.
U tom kaosu svatko ima boanstvo koje on ili ona tuju.
Nitko ne moe opstati u totalnom vakuumu, bez cilja, bez
smisla i bez usmjerenja. Boanstva koja ljudi tuju ukazi su
na ono to daje smisao i razloge njihovim ivotima. Razlika
izmeu tradicionalnih i modernih predmeta tovanja jeste
u tome to je danas nemogue uskladiti sitna boanstva
moderniteta s Vrhovnim boanstvom, a ako se u tome i uspije, Vrhovno boanstvo biva proizvedeno ideologijom. Pri
tom se zasigurno ne moe raditi o Bogu tevhida, jer On je
negacija bilo kakvih drugih boanstava; moe jedino biti
govora o oevidnoj imitaciji Boga tevhida, a takvo to javlja
se naroito onda kad se religija neumjesno upusti u domen
politike.
2
Spomenimo pri tom kuranski stavak : (...) hoe li ti biti uvar onome
koji je strast svoju za Boga svoga uzeo? (25:43)

Boanstva u svijetu teksira su brojna. Da napomenemo

samo ona najvanija, trebalo bi sainiti spisak mitova i ideologija modernog doba: evolucija, napredak, znanost, medicina, nacionalizam, socijalizam, demokracija, marksizam,
sloboda, ravnopravnost... Ipak, moda je najopasnija stvar
kod boanstava moderniteta to to je iznimno teko prepoznati svrhu tih boanstava, jer u modernom svijetu ona
se uzimaju zdravo za gotovo, i drimo ih tako neizbjenim
kao da se radi o zraku ili disanju. Dopustite da navedem
najznaajnije meu ovim boanstvima s njihovim naizgled
bezazlenim imenima: osnovne potrebe, briga, komunikacija, potronja, razvoj, obrazovanje, energija, razmjena, faktor, budunost, rast, identitet, informacija, ivotni standard,
menadment, model, modernizacija, planiranje, proizvodnja, napredak, sirovina, odnos, resurs, uloga, sluba, seksualnost, mogunost, sistem, blagostanje, posao. Tu su neka,
ne i sva, od devedeset i devet lijepih imena boanstava moderniteta. Ponavljanje ovih imena zikr je modernog ovjeka.
Za onog koji se eli pozabaviti analizom prirode ovih
boanstava uputno je da konzultira knjigu Plastine rijei,
njemakog lingvista Umea Poerksena. Podnaslov dijela
mnogo bolje govori o emu se radi: Tiranija modularnog
jezika. Poerksen prikazuje kako moderna upotreba jezika
(upotreba dominantna od svretka Drugog svjetskog rata)
ima za poslijedicu nastanak grupe rijei koje su se pretvorile u najgore tirane to ih je svijet ikada vidio. Dodue, on ih
ne naziva boanstvima, jer se radi o lingvistu bez pretenzija
da se uplie u teoloke teme. Ipak, on ove termine naziva tiranima, a to je dobar prijevod kuranskog boanskog imena
Al-Jabbar. Kad se taj termin primjeni na Boga, oznaava da
Bog dri potpunu kontrolu nad cjelokupnom Svojom kreacijom. Tiranija postaje negativan atribut onda kada se
ona pripie stvorenjima, jer tada ukazuje na to da stvorenja uzurpiraju Boiju mo i autoritet. U sluaju plastinih
rijei, uzurpacija se odnosi na uzimanje pojedinih pojmova

Mnoge od ovih rijei unose neto to se ne da definirati i

stvaraju beskonane ideale. inei ideale beskonanim, one
i ljudske potrebe ine beskonanim, a kada se te potrebe
jednom probude, one pretendiraju da budu samoevidentne.
Kur'an kae da je Bog bogat, a da su ljudi siromani tovatelji
Boga. Odnosno, ljudi nemaju nikakve druge stvarne potrebe
osim tovati Boga. No, danas ljudi osjeaju potrebu da tuju
besmislene koncepte, mislei da ih moraju posjedovati. Ti
isprazni idoli objekti su ljudskog tovanja i klanjanja.
Plastine rijei daju veliku mo onome ko govori u njihovo
ime. Svako ko koristi rijei poput skrb, komunikacija,
potronja, informacija, razvoj doima se uglednim, a
budui da govori o boanstvima i istinama, primorava druge
da ute. Nakon svega, mi mislimo da samo potpun idiot ne
eli biti objektom brige i potpore. Zato slijedimo one koji e
se, eto, brinuti o nama i unaprijediti nas.
Moderni mudtehid koji govori u ime ovih mini-boanstava
je, naravno, ekspert. Svaka od plastinih rijei nudi nam
neki ideal i hrabri nas u pomisli da ih samo eksperti mogu
ostvariti, te zato moramo njima povjeriti svoje ivote. Moramo slijediti autoritete, mudtehide znanosti, a oni e nam
ponuditi lani erijat naeg zdravlja, blagostanja ili naeg
obrazovanja. Ljudi uivaju u tome da se dre fetvi ovih
mudtehida. Ako se eksperti usaglase, ako ostvare idmu,
i ako kau da moramo sruiti selo da bismo prinijeli rtvu
boanstvu razvoja, nama nema druge nego slijediti svoje
autoritete. Mudtehidi znaju najbolje.
Svaka od plastinih rijei ini da druge rijei spram nje izgledaju nitavnim i deplasiranim. Moramo se ponositi time
to tujemo ovakva boanstva, jer nai prijatelji i kolege
smatrat e nas prosvjetljenima kad vide da su ove rijei
na zikr i dova. Oni koji starog Boga jo uvijek dre zaozbiljno mogu prikriti tu zbunjujuu injenicu time to e Mu

pridruiti tovanje novih boanstava. Oevidno, mnogi ljudi

koji istrajavaju na tovanju starolikog Boga nastoje to opravdati tako to govore kako i On trai da ponavljamo: briga,
komunikacija, potronja, identitet, informacija, ivotni standard, menadment, resursi..., taj dobro poznati zikr.
Zato to plastina boanstva nemaju denotacije, oni koji
vjeruju u njih mogu ih razumijevati kroz sve konotacije koje
im nude, te tako mogu uvjeriti sebe da slue temeljnim
potrebama iskazanim kroz ova boanska imena, potrebama
koje su, nakon svega, samoevidentne. Siromani smo bez
njih i moramo im sluiti. Svi vide da su ova boanstva vrijedna tovanja. Religioznim ljudima ne pada nimalo teko
bojiti ove tirane vjerskim bojama. Ljudi dobre volje u ime
ovih boanstava nastoje mijenjati svijet, ne shvaajui da
slue idolima koje je napravio ovjek, idolima koje su, kako
Kur'an, kae, nainili sami vlastitim rukama.
Pria o lanim boanstvima je preduga, naroito danas kad
lanih boanstava ima vie nego li ikad ranije u povijesti.
Ku'ran nam kazuje kako je svaki poslanik dolazio s porukom tevhida i da je Bog svakoj zajednici slao poslanika.
Svaka zajednica u prolosti imala je vlastitu verziju tevhida,
premda bi ljudi, zbog svoje neukosti i zaboravnosti, odlutali
u irk. No, u modernom drutvu nema nieg osim mnotva
boanstava, a ova boanstva, po pravilu, ne ostavljaju mjesta tevhidu.
Razumijevanje prirode lanih boanstava uvijek je imalo
centralno mjesto u intelektualnim znanostima, to se ne
moe kazati i za prenesene znanosti. Nitko ne moe prihvatiti da nema boga osim Boga iskljuivo na temelju taqlida.
Svjedoenje mora biti zasnovano na razumijevanju onog ko
tvrdi da je istinito, inae ono nee biti potpuno. Stoga vei
dio islamske intelektualne tradicije sadri razjanjenja
i pojanjenja objekta vjerovanja: to je to u to musliman
mora vjerovati? Zato bi uope trebalo tako vjerovati?

Muslimanski intelektualci, osim nekolicine asnih

izuzetaka, ne postavljaju pitanja legitimnosti modernih boanstava. Oni radije raspravljaju o najboljem
nainu da se robuje tim novim tiranima. Odnosno, oni
misle kako islamsko drutvo mora biti prilagoeno i
usklaeno standardima moderniteta, standardima koji
su zasnovani na teksiru.
kao sredstava za ostvarenje drutvenih ciljeva.
Kao to Poerksen zakljuuje, ove tiranske rijei u krajnjem
posjeduju trideset osnovnih karakteristika. Najvanije od
njih su to da se ovi termini ne daju definirati te injenica
da se doivljavaju kao neto to se odlikuje boanstvenou
i svetou. Lingvistikim terminima kazano, takve rijei
nemaju svoju denotaciju (opseg znaenja pojma), ali zato
nose brojne konotacije. Rijei kao skrb, blagostanje ili
ivotni standard sasvim su u redu, ali razliitim ljudima
one sugeriraju mnoge razliite stvari. Radi se o apstraktnim
terminima koji se doimaju znanstveno, tako da im se u svijetu u kome je znanost jedno od najviih boanstava pridaje
oreol svetosti.

BEHAR 92

BEHAR 92

ESEJ: TOKOVI MISLI

ESEJ: TOKOVI MISLI

wPrvi objekt vjerovanja muslimana je Bog, potom Njegovi

aneli, poslanici, Sudnji dan te to da Bog odreuje dobro i
zlo. Pri raspravi o Bogu i drugim objektima vjerovanja bitno
je pojasniti ne samo to oni jesu, nego i to nisu. Onda kad
ljudi ne znaju to Bog jeste i kad ne znaju kako lahko mogu
skrenuti u tovanje lanih boanstava, nee se moi zatititi
od teksira modernog svijeta, mnotva boanstava za koja im
moderni naini miljenja tvrde da ih valja sluiti. U sluaju
sraza islama s modernitetom upadljivo je to da muslimanima nedostaje intelektualne pripremljenosti da se nose
sa situacijom. Muslimanski intelektualci, osim nekolicine
asnih izuzetaka, ne postavljaju pitanja legitimnosti mod-

izume za koje svi odmah mislimo da ih trebamo. Sve ono to

se stalno ne obnavlja doima nam se mrtvim.

Mnogi muslimani ne vide danas nikakvu oprenost

izmeu vjere u boanstva moderniteta i prihvaanja
autoriteta Kurana i Sunneta. Slijedstveno tome, oni ignoriraju trinaest stoljea intelektualne historije islama.
ernih boanstava. Oni radije raspravljaju o najboljem nainu
da se robuje tim novim tiranima. Odnosno, oni misle kako
islamsko drutvo mora biti prilagoeno i usklaeno standardima moderniteta, standardima koji su zasnovani na
teksiru.
Moglo bi se rei da ogroman broj muslimana naeg doba
trai naine kako da islam prilagode irku. Mnogi muslimani prepoznaju danas da je Zapad platio visoku cijenu
modernizaciji i sekularizaciji. Oni vide da se razliite socijalne krize javljaju u svim modernim drutvima i shvaaju
da su te krize na neki nain povezane sa gubitkom religijske tradicije i devalvacijom modernih vrijednosti. Mnogi od
tih ljudi govore nam kako je islam drugaiji, da islam moe
usvojiti tehnologiju i progres, razvoj ili strunost,
uvajui pritom i islamski moral i duhovne vrijednosti i
zbjegavajui drutvene dezintegracije prisutne na Zapadu.
Drugim rijeima, oni misle da bi muslimani trebali zaboraviti na tevhid, zauzeti kurs teksira, a da pritom ne podnesu
nikakve negativne konsekvence.
injenica je da mnogi razmiljaju o ovakvim putevima, ne
shvaajui apsurdnost svoje pozicije i gubei pritom onu viziju tevhida koja je davala ivot islamskom miljenju. Oni ne
mogu vidjeti kako je sve u posebnom uzajamnom odnosu,
te proputaju razumijeti da robovanje lanim boanstvima
nuno razara svaki poredak (ne samo na individualnoj i
drutvenoj razini, ve i u svijetu prirode). Odnosno, kad ljudi
proputaju da slue Boga onako kako ih je On pozvao da
slue, oni nisu u stanju izvravati one funkcije zarad kojih
su stvoreni. Konaan rezultat je to da na svijet postaje sve
kaotiniji. Sljedei kur'anski stavak znakovito govori o tome:
Zbog onoga to ljudi rade pojavio se mete i na kopnu i na
moru, da in On da da iskuse kaznu zbog onog to rade, ne
bi li se popravili. (30:41) Kad ljudi slijede boanstva teksira,
razvrat se samo moe uveati, to e zavriti rastrojstvom
prirode jednako kao i rastrojstvom drutva. Razvrat (fesad), naposlijetku, definira se kao pomanjkanje ispravnosti
(salah) odnosno valjanosti, uravnoteenosti, harmonije,
sklada, reda, uvezanosti i jedinstva, to sve skupa gradi tevhid ili injenje neega jednim.

10

Stajaline smetnje
Druga vrsta prepreka koje stoje pred obnovom intelektualnog naslijea mogu se na drutvenoj razini razluiti kao
stajalita i idejni koncepti koji su prihvaeni od muslimana
modernog doba. Oni proizilaze iz gubitka intelektualne nezavisnosti, utjelovljujui se u institucije i strukture modernog drutva. Ne bih elio sada ii u detalje. Dopustite
samo da ukaem na to da se ove prepreke manifestiraju
kroz razliite struje koje nije teko uoiti, poput politizacije
zajednice, monolitne interpretacije islamskog uenja i slijepog prihvaanja stavova suvremenih muslimanskih lidera
(odnosno taqlida ondje gdje je mjesto tahqiqu). Ipak, moda
je najizrazitija i najpogubnija prepreka onaj odnos koji se
openito moe nazvati antitradicionalizmom.
Svakako, islam je, poput drugih religija uostalom, utemeljen na tradiciji (sumi cjelokupnog prenesenog i intelektualnog naslijea), no mnogi muslimani ne vide danas nikakvu oprenost izmeu vjere u boanstva moderniteta
i prihvaanja autoriteta Kur'ana i Sunneta. Slijedstveno
tome, oni ignoriraju trinaest stoljea intelektualne historije
islama, zagovarajui stav kako niko ne treba pomo velikih
mislilaca iz prolosti e da bi razumijevao i interpretirao
Kur'an i Sunnet.
Moramo imati na umu to da ako u modernom svijetu postoji
neka opeprihvaena dogma, onda je to odbacivanje tradicije. Veliki profeti moderniteta (Descartes, Rousseau, Marx,
Freud) slijede razliita boanstva, no svi su suglasni oko
toga da stari bogovi nisu vie upotrebljivi. S gledita islama,
Boiji poslanici propovijedaju tevhid. Nasupot tome, moderni profeti zagovaraju odbacivanje tevhida i prihvatanje
teksira. Mora se prvo zanijekati Boije jedinstvo e da bi se
moglo prihvatiti druge bogove umjesto Njega.
U tradicionalnoj islamskoj terminologiji, Bog je qadim,
prapoetan ili vjeit. Bog je oduvijek bio i zauvijek e biti. U
modernitetu, bogovi su novi. Da bi ostali novima, moraju se
stalno mijenjati i modificirati. Novo uvijek nastoji biti ispred
starog, onog koje je zastarjelo i zaostalo. Znanost uvijek iznalazi nova otkria, a tehnologija stalno proizvodi nove

BEHAR 92

Jedno od imena boanstva novovjekosti jeste originalnost.

Njena uloga je da odreuje nove stilove i modele, i njeno
prisustvo svugdje je evidentno, posebno u podruju propagande i masovne indoktrinacije. Tako, imamo suvremene
mudtehide koji odreuju eni ta bi morala obui i koji svoje
fetve mijenjaju svaki dan. Sveenstvo originalnosti namee
svoj autoritet i u svijetu umjetnosti. Uzima pod svoje moderne univerzitete, gdje mnogi profesori prihvaaju najnovije
intelektualne stilove isuvie kasno, tako da moraju otii sa
scene. I na modernim univerzitetima, ba kao i kod enske
odjee, dominira parika moda.
Najvea opasnost od antitradicionalizma za moderne muslimane lei u tome to oni moraju prihvatiti ovo boanstvo
(kao i mnoga druga) ne razmiljajui previe o tome to zapravo ine. Oni, tako, umiljaju da za trinaest stotina godina
muslimani nisu rekli nita. ele zadrati svoj muslimanski
identitet, ali oni samo umiljaju da to i ine, jer nedovoljno
je sauvati svoju naklonjenost Kur'anu i Sunnetu, a istodobno slijepo ignorirati velike interpretatore tradicije iz minulih
stoljea.
Ako ljudi vjeruju kako im veliki interpretatori vie ne trebaju, izgleda da je to zato to ljudi danas vjeruju u boanstva
progresa, znanosti i razvoja. Govore nam kako danas o svijetu znamo kudikamo vie negoli ljudi starih vremena, jer
mi imamo znanost. Ljudi koji ovako razmiljaju obino o
znanosti ne znaju nita osim onoliko koliko saznaju iz medija, a zasigurno nemaju pojma o islamskoj intelektualnoj
tradiciji. Oni su slijepi poslunici, premda je taqlid u ovakvim
stvarima apsurdan. to je jo gore, radi se o selektivnom
taqlidu. Oni ele prihvatiti jedino intelektualni autoritet
znanstvenika i eksperata, ali nipoto velike muslimanske mislioce iz prolosti. Ukoliko je Einstein neto kazao,
to mora biti istina, no ukoliko su neto kazali Gazali ili Mula
U tradicionalnoj islamskoj terminologiji, Bog je qadim,
prapoetan ili vjeit. Bog je oduvijek bio i zauvijek e
biti. U modernitetu, bogovi su novi. Da bi ostali novima, moraju se stalno mijenjati i modificirati. Novo uvijek nastoji biti ispred starog, onog koje je zastarjelo
i zaostalo. Znanost uvijek iznalazi nova otkria, a
tehnologija stalno proizvodi nove izume za koje svi odmah mislimo da ih trebamo. Sve ono to se stalno ne
obnavlja doima nam se mrtvim.
Sadra, onda je to neznanstveno, hoe se rei pogreno.
Ukoliko bi imali nekog pojma o intelektualnim korijenima
i temeljima znanosti i teologije, znali bi da znanost nema
to kazati teologiji, ali teologija ima tota rei znanosti.
Razlog tome je taj to je teologija ukorijenjena u tevhidu,
te zato stoji ponad svega i jasno uoava sveopu uzajamnost. Znanost je, meutim, ukorijenjena u teksiru, i zato je
obiljeena mogunou, te se ona moe baviti samo mnogostima i njihovim rearaniranjem unedogled. ak i kada
uspije primijetiti oevidne uzajamnosti, ona nije u stanju

BEHAR 92

objasniti njihov odnos ili konani znaaj. Sukladno vlastitim

premisama, znanost je ograena od podruja nevidljivog,
onog to Kur'an naziva gajb. Ukoliko znanost nema ta rei o
anelima i duhovima, onom to se moe nazvati relativnim
gajbom, to tek moe kazati o Bogu, odnosno apsolutnom
gajbu?! Nasuprot tome, islamska intelektualna tradicija
Ako ljudi vjeruju kako im veliki interpretatori vie ne
trebaju, izgleda da je to zato to ljudi danas vjeruju u
boanstva progresa, znanosti i razvoja. Govore nam
kako danas o svijetu znamo kudikamo vie negoli ljudi
starih vremena, jer mi imamo znanost. Ljudi koji ovako
razmiljaju obino o znanosti ne znaju nita osim onoliko koliko saznaju iz medija, a zasigurno nemaju pojma o islamskoj intelektualnoj tradiciji. Oni su slijepi
poslunici, premda je taqlid u ovakvim stvarima apsurdan. to je jo gore, radi se o selektivnom taqlidu. Oni
ele prihvatiti jedino intelektualni autoritet znanstvenika i eksperata, ali nipoto velike muslimanske
mislioce iz prolosti. Ukoliko je Einstein neto kazao,
to mora biti istina, no ukoliko su neto kazali Gazali ili
Mula Sadra, onda je to neznanstveno, hoe se rei
pogreno.
ukorijenjena je u znanju o Bogu, i na taj nain takoer ostvaruje razliite vidove znanja. Ona je utemeljena na apsolutnoj istini i izvjesnosti, nasuprot modernih disciplina koje
su uskraene za Apsolut. Jedino ovi oblici tradicionalnog
znanja mogu nanovo uspostaviti ljudsku vezu s boanskim.
Naposljetku, dopustite da ukaem i na to kako je temeljni
problem modernog islama u tome to muslimani pate od
onog to se tradicionalno naziva sloenim neznanjem,
dehli murakkeb.
Neznanje znai ne znati. Sloeno neznanje je ne znati da
se ne zna. Tako, mnogo muslimana uope ne zna ta je islamska tradicija, ne znaju kako misliti islamski, i pritom ne
znaju da ne znaju. Pojedinci prepoznaju vlastito neznanje i
daju se u potragu za znanjem (talab al-'ilm), to je, kako je
ope poznato, dunost svakog muslimana, preciznije svakog
ivog bia. Obnova intelektualne tradicije nemogua je sve
dok svako ne poduzme takav korak na individualnom planu.
Tradicija nikad ne moe biti obnovljena kroz taqlid niti organiziranom zajednikom akcijom, nego jedino posveenjem
individue, kroz njihovu osobnost odnosno lini tahqiq.
Vlade i komiteti ne mogu rijeiti problem, jer oni od poetka
nastupaju pogreno. Razumijevanje ne moe biti nametano
ili ozakonjivano, ono jedino moe niknuti iz srca.
Poslanik je rekao: Mudrost je izgubljena deva vjernika. Gdje
god da je nae, on joj se obraduje. Ljudi danas ne znaju to
mudrost jeste, a jo manje znaju da polau pravo na nju.
Dok to ne uvide, nee shvatiti da se njihova deva izgubila.
Ostat e pri miljenju da je i ta deva tek upotrebna roba,
poput automobila, kompjutera i aviona koje koriste kad im
ustrebaju. Tragedija se deava onda kad ljudi nemaju pojma
o tome da jedino na kamili mudrosti mogu bez opasnosti
projahati kroz pustinju moderniteta.

11

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

Knjievnik Demaludin Lati roen je u Pridvorcima kod Gornjeg Vakufa 1957. godine. Zavrio je Gazi Husrev-begovu
medresu u Sarajevu, zatim Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Filozofski fakultet (Odsjek jugoslavenskih knjievnosti
i srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika kao i prvi stepen na Odsjeku za filozofiju i svjetsku knjievnost). Magistrirao
je na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu (Odsjek svjetske knjievnosti), a doktorirao na Fakultetu islamskih
nauka 1999. na temu Stil kuranskoga izraza. Na istom fakultetu zaposlen je kao docent na katedri tefsira. Predaje
tefsir na Islamskoj pedagokoj akademiji u Novom Pazaru, te teoriju knjievnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta
u Novom Pazaru.
Zbog islamskih aktivnosti i politikih ideja komunistiki reim ga je uhapsio 1983. g. i u poznatom sarajevskom procesu protiv muslimanskih intelektualaca osudio na 6,5 godina zatvora. Osloboen je na intervenciju Meunarodnog
PEN-centra 1986. g. Po izlasku iz zatvora bio je zamjenik glavnog urednika Preporoda, islamskih informativnih
novina, a pokrenuo je i sedmine listove Muslimanski glas i Ljiljan, iji je glavni urednik bio od 1990. do 1994. g.
Bio je dugogodinji politiki suradnik predsjednika Stranke demokratske akcije i Predsjednitva Bosne i Hercegovine,
rahm. Alije Izetbegovia, s kojim je pokrenuo Bonjaku radio-televiziju. lan je Drutva pisaca Bosne i Hercegovine i
Svjetskog drutva muslimanskih pisaca sa sjeditem u Rijadu. Dobitnik je vie knjievnih nagrada.
Objavio je zbirke poezije: Mejta i vodica, V. Maslea, Sarajevo, 1980., Amberom ti cvali puti (poema), El-Kalem,
Sarajevo, 1980. (dva izdanja), Dome Davudov, Svjelost, Sarajevo, 1990. (tri izdanja; tree pod naslovom Moj Ummete), Srebrena esma, V. Maslea, Sarajevo, 1991. (etiri izdanja), kripa vratnica, Bosanica-print - Signum,
Sarajevo-Zagreb, 2000., Srebreniki inferno, Bosanica-print, Sarajevo, 2001. (dva izdanja), Ja sam tavus aikane
- Divan ilahija i kasida, Bosanica-print, Sarajevo, 2003., Keri svoga porobljenog naroda zbirka poezije (Bosanska
rije, Tuzla, dva izdanja, 2006. i 2007.). Nadalje, objavio je knjige: ejtanija (dramatizirana bajka), Bosanica-print,
Sarajevo, 2003.,Mjeseina endeluske noi tragedija koja tematizira genocide na muslimanima panije u 15. st. (Sarajevo, Bioturs, 2007.), Stil kuranskoga izraza (doktorska disertacija), El-Kalem, Sarajevo, 2001., Islam i svjetske
religije, I i II, El-Kalem, Sarajevo, 2000., Hrestomatiju Metodologija tefsira, Hrestomatiju Klasine kole tefsira,
Hrestomatiju Hatabet (zajedno sa mr. hfz. Kenanon Musiem).
Pred tampanjem je knjiga Sedam harfova Kurana Ogledi o jeziku Allahove Knjige u izdanju FIN-a. Autor je
mnogih prijevoda s arapskog i engleskog jezika. Zastupljen u svim antologijama i pregledima bosanskohercegovake i
bonjake poezije i u antologiji bonjake prie za djecu. Pojedini ciklusi pjesama prevedeni su mu na arapski, turski,
engleski, francuski i talijanski jezik, zbirka pjesama Moj Ummete prevedena je na albanski jezik, a Srebreniki inferno - poema od devetanaest pjevanja prevedena je na turski jezik i objavljena u dva izdanja, zatim je prevedena na
perzijski i eka na objavljivanje. Mjeseina endeluske noi prevodi se na turski jezik.

Intervju: Demaludin Lati

MISTERIJ POEZIJE:
DAR OD BOGA I EJTANA
Razgovarao: Filip Mursel Begovi

12

BEHAR 92

Godine 1983. osueni ste na 6 i pol godina zatvora. Vjerojatno Vam je pria o Vaem utamnienju naporna, s obzirom da je toliko medijski isticana. Meutim, nas zanima to
je s generacijom muslimana koja je provela svoje najbolje
godine po komunistikim zatvorima? Tko se prodao za
karijeru i ima li jo uvijek onih estitih i vjernih izvornoj
ideji mladomuslimanskoga kruga? Opstoji li ta ideja i dalje
u novom drutvenom i politikom ureenju i treba li nama
neka posve nova deklaracija? Nekada zajedno u eliji, a
danas se neki od vas u potpunosti razilazite? Kako je to
mogue?
Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Jedan dio nas, osuenih
1983., ve je na Ahiretu: Salih Behmen, Alija Izetbegovi,
Dervi urevi, Omer Behmen, a Ruid Prguda je podlegao komunistikoj torturi jo u istrazi, 1983. Neka je rahmet njihovim duama. Mi koji smo preostali i danas smo
zajedno, osim jednog, ili dvoje od nas. Zapravo, ne znam ta
i kako danas razmilja Melika Salihbey Bosnavi. Sa njom
sam prekinuo kontakte nakon moga izlaska iz zatvora i to
samo stoga to sam ostao uz Aliju ljudski i, dobrim dijelom, politiki, sve do kraja njegovog ivota. Sa Mustafom
Spahiem sam bio u odlinim odnosima sve dok i on nije
kumovao propasti Ljiljana i mojih projekata... Meliku i danas potujem, imam razumijevanja za njezinu rtvu, itam
njezinu literaturu, korektan sam prema njoj kao piscu, ali
ne elim biti blizu nje, i to ne samo ja, nego, koliko znam,
niko od nas. Mustafa Spahi danas pie za Osloboenje, koje

BEHAR 92

se nikad nije izvinilo za zloin nad nama i drugim rtvama

komunizma i koje i danas, ustvari, stoji na istim pozicijama
kao 83, tj. najradije bi nas, svjedoke komunistikih uasa,
hapsili i ostraeno strijeljali kao i nau brau 1949. Ne vjerujem da itko normalan moe shvatiti toga Mujkija koji u
svojim filipikama za kilu mesa zakolje vola; ja ga uistinu
saalijevam, on je jedna velika komunistika pobjeda nad
naim islamskim kakvim-takvim pokretom. Kakvi su odnosi drugih sa Mujkijem i Melikom, ja o tome ne znam i ne
raspitujem se. Mi preostali smo u jako bliskim odnosima,
i pored ponekog politikog neslaganjaNaalost, mi smo
doslovno rastjerani 2001. g., nakon 11. septembra, ni krivi
ni duni! Zavrili smo na crnim listama ambasada nekih
zapadnih zemalja i, ponovo, u sudnicama, gdje su od nas
pokuali napraviti kriminalce na isti nain kao to su nekada
od nas pravili nacionaliste, klerofaiste, fundamentaliste
Na svu sreu, Hasana je ameriki sudija dva puta oslobodio,
mene je oslobodila sudijinica Naa Seferovi nakon godinu
i po dana komunistikog pritiska i slamanja zbog navodne
uvrede njihova oca nacije, Hamdije Pozderca (traili su
30.000 KM na ime odtete!), a Edhemu ponovo sude za neki
stan koga je njegova Vlada oduzela od komunistikog funkcionera i predala Nedadu Brankoviu; Husejna ivalja su
prebacili iz Austrije i tri dana isljeivali u MIP-u za navodne
malverzaicje dok je bio ambasador u Beu, nakon ega je
on, pokrivi sve i dinar ovjerenom dokumentacijom, napustio Bosnu Nama treba jedno kritiko itanje naeg

13

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

Zato se Alija Izetbegovi, dok je bio predsjednik SDA

i predsjednik Predsjednitva, raziao sa tadanjim
Mladim Muslimanima, a oni sa njim? Zavravam svoje memoare i o tom pitanju u ljubei istinu vie nego
Sokrata takoer progovoriti koju rije. Naalost, taj
pokret ukoliko je to ikad bio istinski politiki pokret
danas tuno nestaje zahvaljujui osionom i plitkoumnom ponaanju upravo dvojice-trojice svojih starih
lanova.
mladomuslimanskog pokreta. Zato se Alija Izetbegovi,
dok je bio predsjednik SDA i predsjednik Predsjednitva,
raziao sa tadanjim Mladim Muslimanima, a oni sa njim?
Zavravam svoje memoare i o tom pitanju u ljubei istinu
vie nego Sokrata takoer progovoriti koju rije. Naalost,
taj pokret ukoliko je to ikad bio istinski politiki pokret
danas tuno nestaje zahvaljujui osionom i plitkoumnom
ponaanju upravo dvojice-trojice svojih starih lanova. Ne
bih elio da me krivo shvatite, nas nekolicina nikada nismo
ni bili lanovi toga pokreta; mene su bili ulanili tek negdje
1999., dok je predsjednik bio Imo Serdarevi, da bih se uskoro sukobio sa njihovim novim predsjednikom (a ko se to
nije sa njim sukobio, tj. koga to on nije napao i izvrijeao nabigajrihak?) i napustio sam to otuno drutvo. Nau dananju
Deklaraciju napisat e vam svako ko ima zrno soli u glavi:
spasiti podjelu drave (na emu danas radi Alijin politiki
nasljednik!), od Meunarodne zajednice zahtijevati njezine
standarde za Bosnu, ulaniti Bosnu u Nato-savez i uiniti da
ona jednog dana postane lanica EU i Organizacije islamske konferencije kako bi, bar za narednih pola stoljea,
prestalo klanje, ubijanje i raseljavanje naeg naroda.
Teko mi je zamisliti, u ovoj konstelaciji politikih odnosa,
pjesnika, esejista, prevoditelja i profesora Demaludina
Latia u bilo kakvoj politikoj ulozi. Mislim da Vam kao
pjesniku vie ne bih vjerovao. Ne bih vjerovao da ste iskreni. Vjerujete li Vi da jo uvijek postoje estiti politiari i
zato se Vas neprestano postavlja u izvanknjievni kontekst?
Daj Boe da se o mene svi vi, mislei Bonjaci, ne ogrijeite.
Zato? Zato to sam ja ostavljen na pustopolju, izranjavan,
popljuvan i pogaen sa svih strana bez ikakvog svoga javnog
nedostojnog ina, hvala dragom Allahu, Koji me je dosad
spaavao toga Svojom beskrajnom milou Uza svoga profesora, akademika Muhammed-bega Filipovia, koga sam
nazvao uiteljem bosanskog dostojanstva, ja sam danas
bonjaka tragina figura, Harun nae moderne bonjake
dogaajnosti, nepotkupljivi svjedok povijesti, sarajevski
Don Kihot koji svake hefte objavljuje svoja miljenja, sukobljava se sa najgorom, komunistikom i neokomunistikom
ideologijom, licemjerima, lopovima, pijunima, intelektualnim prostitutkama, izdajnicima vjere i bonjatva
Godinama sam bio i ostao meta miloevievaca,
karadievaca, tumanovaca, bobanovaca, abdievaca,
buovaca, rigidnih sekularista, godinama sam javno ustajao uz obespravljene muslimane i rtve svakog zloina i
nasilja, naravno i uz rtve zloina istina rijetkih- koje su

14

muslimani poinili nad drugima, godinama drim glavu u

torbi, kao Petefijev kurjak Danas, i kad bih htio, ne mogu
se zaustaviti. Zato me drugi, tj. dumani nae vjere i naeg
naroda i nae zemlje Bosne, i gore spomenuti lovci stavljaju u izvanknjievne kontekste kako bi uguili moju rije.
Za pisce a dobrim dijelom su to hulje ja sam hodica
kako bi na trenutak umirili svoju savjest prodanih skribomana i zatomili svoj neizljeivi kompleks manje vrijednosti;
za politike monike i munafike u muslimanskoj zajednici
- ja sam pjesnik- kako bi sakrili svoju nemo pred mojim
idejama i izbjegli mojoj kritikoj otrici za svoje nedostojne
postupke; za sarajevske i ine medije i akademsku zajednicu ja sam bonjaki nacionalist, rasist, klerofaist kako
bi sakrili svoj opijum titoizmom i ueem u linu muslimanske slobodne misli, svoje dounitvo i sluenje ovom ili
onom -izmu
Za pisce a dobrim dijelom su to hulje ja sam hodica
kako bi na trenutak umirili svoju savjest prodanih
skribomana i zatomili svoj neizljeivi kompleks manje
vrijednosti; za politike monike i munafike u muslimanskoj zajednici - ja sam pjesnik- kako bi sakrili
svoju nemo pred mojim idejama i izbjegli mojoj kritikoj
otrici za svoje nedostojne postupke; za sarajevske i ine
medije i akademsku zajednicu ja sam bonjaki nacionalist, rasist, klerofaist kako bi sakrili svoj opijum
titoizmom i ueem u linu muslimanske slobodne
misli, svoje dounitvo i sluenje ovom ili onom -izmu
O emu se tu radi? O najobinijim laima jer su sve nae
umno, muslimansko i bonjako, sve to je radilo na boljitku
naeg naroda, sve to je imalo talenta i to je mislilo svojom
glavom, sve to je svjedoilo o zlehudoj sudbini Bonjaka
kojima jesu pripremili plan postepenog unitenja i nestanka
sa lica Planete, unitavajui najprije njihovo duhovno stablo, drei ih u politikoj nesvijesti i konfuziji, poslije kojih
slijede zasjecanja u njihovo bioloko stablo sve su te nae
umnike i Hadi Loje etiketirali isto kao i mene, i to je jedna
od mojih malobrojnih satisfakcija
Bio sam u stranakoj politici, nikad u izvrnoj vlasti, iz jednostavnog razloga: to sam robijao sa Alijom Izetbegoviem,
islamskim piscem, to su nas povijesni dogaaji hitnuli u
politiki vrtlog, to smo svoju politiku aktivnost shvatali
kao svoj vjerski poziv, kao svoju vjersku obavezu. I danas tako mislim, jer biti izvan politikih zbivanja koja se
tiu naeg ummeta to znai izdati islam. U emu bi se
ogledala vanost jedne knjievnike karijere pred islamsBio sam u stranakoj politici, nikad u izvrnoj vlasti,
iz jednostavnog razloga: to sam robijao sa Alijom
Izetbegoviem, islamskim piscem, to su nas povijesni dogaaji hitnuli u politiki vrtlog, to smo svoju
politiku aktivnost shvatali kao svoj vjerski poziv, kao
svoju vjersku obavezu. I danas tako mislim, jer biti izvan politikih zbivanja koja se tiu naeg ummeta to
znai izdati islam.

BEHAR 92

S lijeva na desno:
1. Na ekskurziji u Pruscu, drevnom sreditu bosanske uenosti, 1975.g.: Kada bih otkrio tajnu muzike, prevrnuo bih Planetu.
2. Nakon prvog izlaska iz opkoljenog Sarajeva 1994.g.: susret sa djecom: Nafisom (u sredini), Muhammedom (prvi slijeva) i Ahmedom, razdraganim prognanicima u Ljubljani.
3. Ispod planine Hire (gdje je, u znamenitoj peini, poelo objavljivanje Kurana), godine 1997., na hadu.Moja poezija nije nita
drugo do eksplikacija kuranske poruke (M.Iqbal).

kim zahtjevima? Ni u emu jer smisao naeg ivota nije

da dobijemo lovorike za neku visoku knjievnu ili bilo koju
drugu umjetnost, ve da sluimo svome Gospodaru svime,
pa i svojim talentom A na drugoj strani, moja politika
aktivnost nema nikakve veze sa time hou li ja svoju novu
pjesmu napisati u slobodnom ili vezanom stihu, hou li svoj
roman strukturirati na ovaj ili onaj nain
Za nas, muslimane - pisao je Muhammed Iqbal, najvea
umjetnika i filozofska figura 20. st., pjesnik, mislilac, vjerski reformator i politiar - postoje samo dvije vrste politike
aktivnosti: musaovska i faraonska. Danas, hvala Allahu,
d.., postoje naa braa diljem Svijeta koja slijede musaovsku politiku i koja popravljaju alosno stanje muslimanskih naroda.
Neki bosanskohercegovaki knjievni arbitri novoga doba
smatraju da se Vi nameete kao najvei bonjaki nacionalni pjesnik. Smijeno su te kontroverzne prie o Vama
i to se ini kao da je rije o nekom pjesnikom teroristu.
Demo Lati e za neke simbolizirati nazadno prolo vrijeme, nemoderno, dogmatino... meutim, dok oni prodaju
due za slavu ili, moda, ne bi li iskamili kritiki ogled
o svojoj knjizi, pjesme i prepjeve eme Latia znaju,
pjevaju, ue, s nostalgijom i adoracijom izgovara gotovo
svaka bosanska mahala, svaki grad. Nije li Vam dosta toga
da se stalno morate nekome opravdavati i napokon to je
to Demo Lati pjesniki, a po nekima i vjerski, podvalio
Bonjacima?

BEHAR 92

Nikome nita ne podvaljujem, s navodnicima ili bez njih. U

umjetnosti, kao to znate, nema progresa, posebno ne u
postmoderni za koju je svaki oblik u inventaru njezina postojanja relevantan ukoliko je umjetniki skladan, snaan. Ja
sam revitalizirao neke pjesnike oblike iz nae nacionalne
knjievne tradicije, a drugima, savremenima, igram se kao i
svaki poeta doctus. U bonjakim kafanskim priama mene
nazivaju nacionalnim pjesnikom, obino bez potcjenjivakih
namjera, ali to nisu moje kvalifikacije, ja i na njih, i na poneki
hrabri prikaz svoje poezije odmahujem rukom, nasmijem
se neukosti mnogih bonjakih veliina i produim dalje.
Ja sam duboko svjestan toga i o to sam se oprio Bog zna
koliko puta da sam pjesnik s biografijom, i da se mnogi
pozvani boje da piu o mojoj poeziji. ta ako ih sutra proglase islamskim fundamentalistima, ta e biti s njihovom
karijerom?
U sebi imam savreni barometar koji mi nepogrjeivo
govori koliko vrijedi moja poezija, i samo taj barometar,
ustvari, sluam, izuzmu li se glasovi nekolicine pjesnika
i uenih knjievnih kritiara koje cijenim, koji o knjievnoj
umjetnosti razmiljaju poput mene. Piem za vjenost, kao
i svaki istinski pjesnik, i ne zanimaju me ocjene puzavica i
neznalica. Kao musliman, hrvem se sa porivom samopokazivanja, idem na seddu i veliam Allaha, delle anuhu, i,
kako prolaze godine, sve vie se gnuam slave.
Ne ini li Vam se da je interkulturalno i multikonfesionalno
u Bosni samo deklarativno i da iza toga malo tko stoji. Nedavno se Vae ime spominjalo u unim polemikama koje

15

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

su imale svoje odjeke i u Hrvatskoj. Izgleda da se uzajamno nedovoljno toleriramo. Moemo li nai krivca u jednom
narodu, u pojedincima, ili su svi podjednako krivi? to je
na kraju sutinski problem meuetnikih problema u Bosni i Hercegovini? Kakvu ulogu, napokon, ima knjievnost u
tim previranjima?
Ne moemo rei da je islam jedini, ali on jeste najbitniji
konstituent multietnikog i multireligijskog tkiva Bosne.
I umjesto da se islam, to autentino Boije uenje koje
priznaje sve ranije, predmuhammedanske Boije glasonoe
i sva ranija sveta Pisma, pozdravlja na svakom koraku, on
se, ustvari, uporno napada i okrivljuje. Zato? Zato to se
ve stoljee i po Bosna dijeli, rastae, nekad javno, a nekad

Ima li za Vas poezija prosvjetljujuu ulogu, neku izvanrednu mo, neki skroviti utjecaj? Moemo li rei za Vau poeziju da je ujedno molitva (ne mislim pritom na anrovsko
odreenje)?
Porijeklo svake istinske poezije je misterij; ona je dar od
Boga ili od ejtana, svakako od jedne od tih nadnaravnih
sila, i ona ima izvanrednu mo. U tradiciji je muslimanima
da poezija bude edeb, odgojitelj ljudi. Znam koliko se to kosi
sa teorijama o poeziji na Zapadu, gdje se raskida svaka veza
izmeu umjetnosti i odgoja; umjetniki oblik je cilj samome
sebi, i on ne slui nikakvoj drugoj, izvannumjetnikoj svrsi.
Tolstoj se tome pogledu na umjetnost, npr., estoko suprotstavljao. Bilo kako mu drago, snana umjetnost je im-

Ja sam duboko svjestan toga i o to sam se oprio Bog

zna koliko puta da sam pjesnik s biografijom, i da
se mnogi pozvani boje da piu o mojoj poeziji. ta ako
ih sutra proglase islamskim fundamentalistima, ta e
biti s njihovom karijerom?

Sva moja zrela knjievna umjetnost je jedna molitva,

jedno velianje Boga u najirem smislu te rijei. Poezija za mene ima neki skroviti smisao, kao to kaete,
ponekad pogotovo kad sam bio u zatvoru i psihoterapijski smisao.

tajno, uvijek na opasan nain, uvijek s tekim krvoproliima

i zloinima na sljedbenicima ove vjere.
U svemu tome knjievnost ima doslovno krucijalnu ulogu:
posljednja agresija na Bosnu zapravo je zapoela na Katedri za junoslavenske knjievnosti Filozofskog fakulteta u
Sarajevu i u Drutvu pisaca Bosne i Hercegovine. Na katedri su etniki profesori slavili Andria, Crnjanskog, R.P.
Noga, osia, a potirali nacionalnu samobitnost jednog
naroda, zloine na njemu u toku Drugog svjetskog rata i,
naravno, njegovu knjievnost. Suprotstavljao im se Muhsin
Rizvi, moj profesor, sa krugom svojih saradnika. U Drutvu
pisaca R. P. Nogo, Marko Veovi, Radovan Karadi i drugi
srpski pjesnici napadali su Mehmedaliju Dizdara, urednika
ivota koji je objavio esej Muhammeda Filipovia Bosanski duh u knjievnosti ta je to? i autora jedne od naih
kultnih knjiga Stari bosanski tekstovi, u kojoj je dokazivao
postojanje bosanskoga jezika pa time i bosanske (kasnije
nazvane bonjake) nacije i drave. Godine 1992., kao to
znate, srpski (crnogorski) pjesnik stao je na elo agresorske
i genocidne vojske koja je napravila genocidnu tvorevinu, RS.

plicitno prosvjetljujua; ona svojim recipijentima priskrbi

spoznaje do kojih ne bi nikad doli nekim drugim putem.
Sva moja zrela knjievna umjetnost je jedna molitva, jedno
velianje Boga u najirem smislu te rijei. Poezija za mene
ima neki skroviti smisao, kao to kaete, ponekad pogotovo kad sam bio u zatvoru i psihoterapijski smisao.

Posljednja agresija na Bosnu zapravo je zapoela na

Katedri za junoslavenske knjievnosti Filozofskog
fakulteta u Sarajevu i u Drutvu pisaca Bosne i Hercegovine. Na katedri su etniki profesori slavili Andria,
Crnjanskog, R.P. Noga, osia, a potirali nacionalnu samobitnost jednog naroda, zloine na njemu u toku
Drugog svjetskog rata i, naravno, njegovu knjievnost.
Suprotstavljao im se Muhsin Rizvi, moj profesor, sa
krugom svojih saradnika. U Drutvu pisaca R.P. Nogo,
Marko Veovi, Radovan Karadi i drugi srpski pjesnici
napadali su Mehmedaliju Dizdara, urednika ivota koji
je objavio esej Muhammeda Filipovia Bosanski duh u
knjievnosti ta je to? i autora jedne od naih kultnih knjiga Stari bosanski tekstovi, u kojoj je dokazivao
postojanje bosanskoga jezika pa time i bosanske (kasnije nazvane bonjake) nacije i drave.

16

Danas u sarajevskoj modernoj knjievnoj, filmskoj i

teatarskoj produkciji, izuzme li se nekoliko izuzetaka,
ne postoji nijedno djelo bez psovke i estoke seksualnosti. Koliko traju ta djela? Jednu-dvije hefte, koliko
ih na ivotu odravaju vjetake baterije iskompleksiranih i jadnih medijskih arulja! Nekim takvim djelima
natimaju evropske nagrade zato to su iaena iz
muslimanske tradicije, moderna djela. Pa ipak, to su
samo umjetnike krhotine, jeftini estetski okovi nad
kojima se svjestan i istinski umjetnik izrastao iz humusa Bosne moe samo nasmijati.
Disciplina koju je uspostavila naa vjera upravo ostavlja a
ne suava ogromno polje za igru duha; naa nacionalna
ljubavna pjesma, sevdalinka, u svome najboljem izdanju,
nastala u ambijentu oblikovanom islamskom disciplinom,
pjeva o ljubavi bez ijedne lascivne scene. Pogledajmo Sejdefu, Moanicu Mein Dervi nema nijedne psovke
u sebi, a danas u sarajevskoj modernoj knjievnoj, filmskoj
i teatarskoj produkciji, izuzme li se nekoliko izuzetaka, ne
postoji nijedno djelo bez psovke i estoke seksualnosti.
Koliko traju ta djela? Jednu-dvije hefte, koliko ih na ivotu
odravaju vjetake baterije iskompleksiranih i jadnih medijskih arulja! Nekim takvim djelima natimaju evropske
nagrade zato to su iaena iz muslimanske tradicije,

moderna djela. Pa ipak, to su samo umjetnike krhotine,

jeftini estetski okovi nad kojima se svjestan i istinski umjetnik izrastao iz humusa Bosne moe samo nasmijati.
Zapad je od Ise pejgambera (Isusa) napravio zvijezdu u
mjuziklu, poznate su mnoge neukusne scene, zapravo
inaice njegova razapinjanja u svrhu pomodne tzv. prazne
transcendencije, ili reklamne dosjetke. to mislite o trendovima koji to isto ele uiniti s poslanikom Muhammedom i islamom?
Ta hemisfera koju nazivamo Zapadom, zapravo, ivi samo
pod formalnim znakom kranstva; za veinu Zapadnjaka Isus nije model identifikacije, ve je to Sizif. Otuda se
mi muslimani moramo jo vie pribliiti naoj uvrijeenoj
kranskoj brai i vrlo jasno rei: Ne doputamo da to sekularni fundamentalisti ine ne samo Muhammedu, nego ni
Isi, odn. Isusu, i njegovoj ednoj majci Merjemi /Mariji, koju
je Kuran, zbog vie razloga, kao to znate, nazvao najodabranijom od svih ena! Sve troje njih su za nas, muslimane, svete linosti; vaa sloboda izraavanja mora imati
svoje granice kao to granice ima i svaka druga sloboda!
Neobino sam sretan to, uvijek kada uvrijede poslanika
Muhammeda sallallahu alejhi we sellem (Bog ga blagoslovio i mir mu podario) juer u aferi Rushdie, ovih godina
kad su se javile danske karikature, ili kad ovih dana u Australiji pokuavaju da naprave ironini crtani film s njegovim

Znamo da pjesnici ponekad pekuliraju sa smislom, bitkom, pa i biem, a na kraju i Bogom, elei po svaku cijenu
izrei neki totalni smisao. Upravo zato oni nemaju Bog zna
kakav status u islamu. Jeste li se iscrpili piui, upravo
zbog gorinom ispunjenih prijepora sa strane, i je li Vae
nadahnue ikada bilo u sukobu s vjerskim kodeksom?
U jednoj pjesmi jeste, bio sam u sukobu sa svojim vjerskim kodeksom. Danas bih najradije tu pjesmu izbacio
iz svoje prve zbirke, ali to se dogaa svakom umjetniku;
doe vrijeme kad bismo dosta toga to je proisteklo iz naeg
duha unitili. Nije islam jedini osudio pjesnike; uinila je to
i Biblija, iz svojih, neto drukijih razloga, i, kao to znate,
Platon. Ali islam je, u isto vrijeme, izuzeo jednu vrstu pjesnika i pjesnitva, bolje rei- ir-a: svakog proizvoda ljudskog
duha koji utjee na ljudsku svijest i savjest. Radi se o onom
iru koji ne rastae Boanske vrijednosti, koje te vrijednosti uzdie. U tom sluaju, Rat i mir Lava Nikolajevia Tolstoja, ili Rilkeov Jesenski dan, jesu islamski ir. Ne samo
to se nisam iscrpio; pa ja tek poinjem da piem, sve kipti
iz mojih prstiju.
to za Vas kao knjievnika vjernika znai sloboda pisanja
i dokle ona dosee? Treba li, primjerice, one koji su zainteresirani za estoku seksualnost sasjei ve u korijenu?
Islam neke harame zaista sasijeca u korijenu, i to odmah,
preventivno, a neke isuuje evolutivno, korak po korak
u vlastitoj zajednici koju gradi. U umjetnosti ne bih nita
sasijecao ve bih nudio snaniji, bolji artefakt. Islam nije
sasjekao arabljanski politeizam, njegovu umjetnost i njegov drutveno-politiki sistem, nego je svoje monoteiste
pozvao da se okrenu od njega (wa aarid anil-murikin).

BEHAR 92

BEHAR 92

17

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

likom kranski i jevrejski vjerski autoriteti i najzreliji

sekularni humanisti staju na stranu uvrijeenih muslimana
kao to su muslimani diljem Svijeta osudili Da Vincijev
kod ili Isusovo iskuenje stavi i na svoju i na kransku
stranu. (Da li znate da su Danci otvorili portal s naslovom
Oprosti nam, Muhammede?) Iako svaki put osjetim tugu
kada vrijeaju poslanika Muhammeda, u meni se javi i ona
druga, vedra misao: Da svakim danom nisu sve atraktivniji
za nove generacije Zapadnjaka, zar bi vrijeali islam i poslanika Muhammeda? Zar juer, uz Dantea i uasnog Voltaira i njegovog Mahometa (to na starofrancuskom valjda
znai: divlji ovjek) taj isti Zapad nije dao i velikog Goethea,
Lessinga, Rilkea i Tolstoja koji su se divili naem Poslaniku?
to pjesnik treba da uradi kada se javi problem s egom,
u smislu uzreice pjesmu svoju i u njoj sliku svoju ljubim? U narodu e se rei: on je pjesnik i ivi u pjesnikim
visinama. Da li Vas je ikada omamila pjesnika tatina, o
kojoj su Vai zlonamjernici ukali?
Zar? To mi je udno. Ali Ibrahimov no nee da zakolje Ismaila, rekli bi mudri dervii. To meni ne pristoji, taj no
mene ne kolje. Ja sam tat samo kad me uvrijede, kad neprijatelji Allahove vjere ele da me ponize, ali sa vjernicima
to je nemogue, to me ne omamljuje. Moda?! Moda to
neki ljudi tako itaju. Drugo, muslimani su podueni
da budu skromni, u zapeku, za pragom. Ja nisam skroman ovjek, da se razumijemo, i ne trpim one, mahom
muslimane, koji se stalno drugima za neto izvinjavaju,
koji aplaudiraju tuim pjesnicima, a svojima trae mahane.
Mi pripadamo narodu kojima su uvijek drugi ukazivali na njihove umjetnike vrijednosti: Fortis je
zabiljeio Hasanaginicu, koju je proslavio Goethe;
Milman Parry i Albert Lord su na Harvardu promovirali Avdu Meedovia i na ep; Mea je morao da bjei
dumanima u Beograd nosei pod pazuhom Dervia;
Berbera su otkrili u Sloveniji; Musa azim ati je
dva dana mrtav leao za grmom, otkrila su ga neka
obanad, bonjaki prvaci su vijeali o tome da li da
ga sahrane u muslimanskom greblju ili ne, a danas se
Bonjaci busaju u prsa jer, eto, oni imaju rodonaelnika
svoje moderne poezije koji je utjecao ak i na Matoa,
a utjeli su kad su komunisti na bisti toga genijalca
sjekirom odsijecali fes.
Nemojte se uditi: mi pripadamo narodu kojima su uvijek
drugi ukazivali na njihove umjetnike vrijednosti: Fortis
je zabiljeio Hasanaginicu, koju je proslavio Goethe; Milman Parry i Albert Lord su na Harvardu promovirali Avdu
Meedovia i na ep; Mea je morao da bjei dumanima
u Beograd nosei pod pazuhom Dervia; Berbera su otkrili
u Sloveniji; Musa azim ati je dva dana mrtav leao za
grmom, otkrila su ga neka obanad, bonjaki prvaci su
vijeali o tome da li da ga sahrane u muslimanskom greblju
ili ne, a danas se Bonjaci busaju u prsa jer, eto, oni imaju
rodonaelnika svoje moderne poezije koji je utjecao ak i na
Matoa, a utjeli su kad su komunisti na bisti toga genijalca
sjekirom odsijecali fes. To to umjetnik nekad istakne svoju

18

umjetninu to ne mora biti tatina, to ne mora biti elja za

samopokazivanjem; to treba razumjeti kao plemeniti ljudski
poriv za afirmacijom, to u Boijem pogledu nije zabranjeno
kao takvo.
Uostalom, prva odlika umjetnika je da drugima eli predati
svoj dar, i to nesebino, bezinteresno. No, zato je Poslanik,
s.a.v.s., kae da kada god bi govorio o sebi, reci:Nije da se
falim, ali; zato je mimar Hajrettin, kada je zavrio svoj
most u Mostaru, zadivljen darom koga mu je Allah, d.. dao,
od straha i sree klanjao dva rekjata i otiao i ne okrenuvi
se za tom kamenom dugom.
Znamo da Vas je politiki i vjerski idealizam kotao zatvora. Jeste li ostali idealist kada govorimo o pisanju? Postoji
li za Vas utvreni i pravilno rasporeeni omjer srca i razuma kojega unosite u pjesnitvo?
Ne postoji! Pjesnitvo je tajna, Boiji dar, kapanje neke
udesne duhovne energije, ili neke nad-inteligencije, u kojoj
je nemogue odijeliti srce i razum. Pjesma kao da nastaje u
snu, i tek kad je dovrim u svome duhu, kao da se probudim
nad njom, roenom.
Tko su bili Vai knjievni uzori, a tko su dananji Vai favoriti meu recentnim knjievnicima u Bosni i Hercegovini
i svijetu?
Moji knjievni uzori su ipak brojni, i ja bih teko tu napravio
neku hijerarhiju. Rumi, Yunus Emre, Gabrijela Mistral, Rilke, Cesari, Tadijanovi, Vesna Parun, Salih Ali, Tolstoj,
Mann, olohov, Krlea, ekspir, Dostojevski, Zilahi, Dengiz
Ajtmatov, Solenjicin, alamov, Mandeljtam, a Meina
Dervia itam kao sveto tivo, da mi Bog oprosti. Meu,
ekspira, Gabrijelu Mistral, Rumija i Dobricu Cesaria
itam svake godine, i nikad ih neu zavriti. Od savremene
bh. produkcije mene zanimaju samo poneke pjesme Abdullaha Sidrana, lirika Mire Petrovia i proza Mirka Kovaa.
Upravo itam Hertu Muller (Da mi je danas bilo ne susresti
sebe ), oduevljen njezinom konstatacijom da je ona pisac
kojoj je tema dosuena: Pripadam knjievnicima koji ne
mogu birati svoje teme. Oni koji su preivjeli takva iskustva
kao to su rat, koncentracijski logori, gulazi i totalitarizam
imaju samo jednu temu i o njoj e pisati razliite knjige do
kraja ivota. Oni ne mogu pisati nita drugo. Velika Herta rtva komunistikog sistema i jecaj rtvovanog naroda koga
je komunizam bio namislio zatrti, jedna opsesivna knjievna
tema sve isto kao kod mene.
Koliko ste crpili iz sufijske poezije?
Mnogo, i to svjesno, a mnogo vie nesvjesno. Moj rahmetli
babo je, odmah nakon Drugog svjetskog rata, uio medresu
kod dervia Hadimejlia u iviima, pokraj Fojnice. On
je iz tog naeg nakibendijskog i pjesnikog havza (izvora)
ponio sufijski svjetonazor i osjeanje svijeta, i prenio ga na
mene. Meni se ini da je sva moja poezija sufijska.
Neprestano piete i prevodite, spominje se izdavanje
vaih memoara, a pokrenuli ste i vlastitu izdavaku djelatnost. Zanimljivo je da ste se uspjeno okuali i u drami.
Po Vaem dramskom predloku elo Jusi pie libreto za

BEHAR 92

operu. O emu govori Vaa drama Mjeseina endeluske

noi i kako ste zamislili osnovne koordinate te opere?
Upravo je objavljen moj prijevod velike zbirke hadisa Muhammeda Jusufa Kandehlevija, o emu je Behar pisao u
prolom broju. Dovravam svoje memoare pod moguim
naslovom etnje s Alijom (asocijacija na nae duge razgovore prilikom etnji zatvorskim krugom i naim ponienim
glavnim gradom Sarajevom), memoare o jednom herojskom
dobu i o njegovom tunom rasapu. Oni e izazvati politiki
zemljotres u Bosni (eto nove grae onima koji me kude zbog
tatine), a nae nove narataje osvijestiti bar za jednu jotu,
ako Bog da. To je jedan obraun bosanskog muslimana sa
komunizmom- titoizmom, tom najveom unutarnjom kobi,
sa najnakaznijom ideologijom, sa svojevrsnom apostazijom
koja je zadesila na narod u njegovom petstoljetnom trajanju u islamu.
Dovravam svoje memoare pod moguim naslovom
etnje s Alijom (asocijacija na nae duge razgovore
prilikom etnji zatvorskim krugom i naim ponienim
glavnim gradom Sarajevom), memoare o jednom herojskom dobu i o njegovom tunom rasapu. Oni e izazvati
politiki zemljotres u Bosni (eto nove grae onima koji
me kude zbog tatine), a nae nove narataje osvijestiti bar za jednu jotu, ako Bog da. To je jedan obraun
bosanskog muslimana sa komunizmom- titoizmom,
tom najveom unutarnjom kobi, sa najnakaznijom ideologijom, sa svojevrsnom apostazijom koja je zadesila
na narod u njegovom petstoljetnom trajanju u islamu.
Ovih dana u tampu predajem svoj istraivaki rukopis pod
naslovom Sedam harfova Kuran-i kerima - Ogledi o jeziku Allahove Knjige, a na proljee Careve oi, novu zbirku
pjesama za djecu.
Ovu godinu sam potroio istraujui Tolstojev ulazak u sufizam i islam (na poticaj hafiza Hadimulia i svoga brata
Nedada), sabrao sve njegove eseje o vjeri i umjetnosti i
planiram objaviti knjigu o njemu povodom stogodinjice
njegova preseljenja na Ahiret neka je rahmet njegovoj
plemenitoj dui. Napisao sam dvije tragedije: Gazi Husrevbee ili: Bukagije, te spomenutu tragediju o muslimanima i
kranima- mozarabima Endelusa (muslimanske panije).
Moj veliki prijatelj, elo Jusi, koji je to je manje poznato
napisao svoje ivotno djelo, svoj dug Bosni, potresni oratorij
Srebreniki inferno, podstaknut mojom istoimenom poemom, sada se odluio da napie muziku za operu Mjeseina
elo Jusi, koji je to je manje poznato napisao
svoje ivotno djelo, svoj dug Bosni, potresni oratorij
Srebreniki inferno, podstaknut mojom istoimenom
poemom, sada se odluio da napie muziku za operu
Mjeseina endeluske noi. Radovi su tek poeli; on,
za sada, uzima dijelove iz te moje tragedije, a dijelove
emo dopisivati, iznova oblikovati, kako bismo doli
i do konanog libreta i do nove velike eline kompozicije. Tako radi Maestro, i ja ga potpuno razumijem
i potujem njegovu volju!

BEHAR 92

endeluske noi. Radovi su tek poeli; on, za sada, uzima

dijelove iz te moje tragedije, a dijelove emo dopisivati,
iznova oblikovati, kako bismo doli i do konanog libreta i
do nove velike eline kompozicije. Tako radi Maestro, i ja ga
potpuno razumijem i potujem njegovu volju!
Na je zajedniki cilj da uz pomo velikog Allaha evropskim metropolama govorimo ta smo mi muslimani
dali naoj zajednikoj evropskoj kulturi i civilizaciji, a kako
smo skonali jednom, pa drugi, pa Bog zna koji put u genocidnim pohodima na nae plemenito muslimansko bie.
I dok je Srebreniki inferno muziko-poetska bosanska
pria, elina opera e biti jedna mediteranska, evropska
pria Muhammedovih sljedbenika zaljubljenika u Boga,
ovjeka, ivot i svijet.
Mislite li da su nae dananje ilahije i kaside, kada govorimo o glazbenoj interpretaciji, nedovoljno ekstatine i
da vjerski ne zanose muslimane kao nekada? Kao da su
izgubile onaj polet koji su imale u vrijeme prijeratnih i
ratnih godina, a vjerojatno emo se sloiti da kvalitetnih
interpretatora i uaa ne nedostaje.
Bog je dao da se u prolom desetljeu nau na okupu Sejad
Lipovaa Zele, kompozitor i araner, hafiz Aziz Alili, hafiz
Burhan aban, hafiz Mensur Malki, hafiz Senad Podojak,
vokalni solisti, da ja hvala dragom Allahu revitaliziram
tradicionalni pjesniki oblik bosanske dervike ilahije. To je
bilo kulturno otkrie, fenomen bh. muzike i poetske scene,
na bosanskomuslimanski brend! Sve je ilo po savrenom
Bog je dao da se u prolom desetljeu nau na okupu
Sejad Lipovaa Zele, kompozitor i araner, hafiz Aziz
Alili, hafiz Burhan aban, hafiz Mensur Malki, hafiz
Senad Podojak, vokalni solisti, da ja hvala dragom
Allahu revitaliziram tradicionalni pjesniki oblik
bosanske dervike ilahije. To je bilo kulturno otkrie,
fenomen bh. muzike i poetske scene, na bosanskomuslimanski brend! Sve je ilo po savrenom planu
dok se oko tog brenda nije okupila grupa poganera,
koji ve godinama doslovno ubijaju nau savremenu
ilahiju i kasidu.
planu dok se oko tog brenda nije okupila grupa poganera,
koji ve godinama doslovno ubijaju nau savremenu ilahiju
i kasidu. Naalost, njih je prihvatio bonjaki reisul-ulema,
za neke svoje ciljeve koji nemaju veze sa naom vjerom i
kulturnom tradicijom, tako da je katastrofa bila potpuna!
Kleo sam i preklinjao, molio jedne i druge vlasti da sprijee
ovu kulturnu sramotu, govorio naim talentima u ta se
uputaju. Nitko me nije ni sasluao kako treba! Sada, kada
je izvarana muslimanska publika poela da naputa koncertne dvorane, nakon dvije-tri blamae pred itavom bh. i
bonjakom javnou, nakon umadizacije ovih pobonih
pjesama, hvala dragom Allahu, stvari se vraaju na poetak:
hafiz Burhan se vratio meni, nadam se da e to uiniti i hafiz
Aziz, a ja i Zele, bez kojih teko moe biti bosanske ilahije
i kaside, uvrijeeni i odbaeni od svih, nikad se nismo ni
rastajali; strpljivo smo ekali ovaj trenutak odani vlastitim

19

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

Ja sam prisustvovao dodjeli naih, bonjakih nagrada

Hasan Kaimija na Kula-Gradu povie Zvornika kao i
onoj u Petrovcu, i mogu Vam rei da sam se i divio ovim
naim entuzijastima za koje drava gotovo i ne zna i
u srcu plakao zbog nezaustavljivog poniavanja nae
islamske kulture i civilizacije. Nikada nijedan muslimanski pisac, ma koliko talentiran bio, ukoliko pie
bez kompleksa manje vrijednosti, nee dobiti nijednu
njihovu nagradu, pogotovo u Sarajevu, tom mentalno okupiranom, ishavijeenom gradu! To je tako! Pa
neka je! emu nagrada iz nedostojnih ruku?!
standardima i, prije svega, ovoj umjetnini. Da, dolaze novi
talenti, ima mnogo naih horova od Bara do Zagreba, od
Geteborga do Dubrovnika, moje se ilahije prevode na engleski i urdu (nakon ega se nadamo njihovom uglazbljenju
na ovim svjetskim jezicima), tako da se nadam boljim vremenima za ove prelijepe plodove bonjake due.
U Bosni i Hercegovini i regiji imamo mnotvo knjievnih
nagrada. Promijenili smo nekoliko drutvenih ureenja,
preivjeli rat, a nagrade su, ini se, ostale privilegija onih
koji promiu vlast ili neku interesnu koteriju. Mogli smo

pratiti itavu galeriju tzv. velikih knjievnika - laureata, ali

smo se samo nekolicini divili. U tom smislu, koja je svrha
nagraivanja u nae doba?
Kao to ste primijetili, knjievne nagrade promiu vladajue
oligarhije, sa svojim vladajuim ideologijama. Oni trae pisce koji odgovaraju njihovim ideologijama, nagrauju ih i
tako ire te svoje ideologije. ta je nagrada Mea Selimovi
koja se dodjeljuje za najbolji roman u Tuzli? Jedna ideoloka
nagrada za titoistiki koncept bratstva-jedinstva u novim
okolnostima, jedno cmizdrenje nad balkanskim nacionalizmima, od kojih je najopasniji onaj muslimanski, sarajevski! Tako isto je sa nagradom Skender Kulenovi koju
RS dodjeljuje na Kozari, a nekoliko naih idealista u Bosanskom Petrovcu (ba po zasluzi ovog pisca!). Ja sam prisustvovao dodjeli naih, bonjakih nagrada Hasan Kaimija na
Kula-Gradu povie Zvornika kao i onoj u Petrovcu, i mogu
Vam rei da sam se i divio ovim naim entuzijastima za koje
drava gotovo i ne zna i u srcu plakao zbog nezaustavljivog
poniavanja nae islamske kulture i civilizacije. Nikada nijedan muslimanski pisac, ma koliko talentiran bio, ukoliko
pie bez kompleksa manje vrijednosti, nee dobiti nijednu
njihovu nagradu, pogotovo u Sarajevu, tom mentalno
okupiranom, ishavijeenom gradu! To je tako! Pa neka je!
emu nagrada iz nedostojnih ruku?!

Demaludin Lati

Alija Izetbegovi gleda Bosnu iz helikoptera

DVA SLAPA I JEDNA DUGA
Po Gabrijeli Mistral
Doi,
i bit emo dva cvijeta
koji pod rosom sanjaju
Doi,
bit emo dva cvijeta
pod nebom jednim to spavaju...
Doi,
i bit emo dva klasa
to pleu igru mistrala
Doi,
bit emo dva klasa
pod rukom jednog tihog vala...
Doi,
i bit emo dva slapa
na dnu zelenoga luga.
Doi,
bit emo dva slapa
i samo jedna zlatna duga.

SMEE
Smrdi po kontejnerima i moane grize;
dime se zavoji, kese, oglodano voe...
Jedna ena skuplja kartone i klize
virkaju u brda - otklen svinja Smrti roke.
Sa prozora solunari ade.
Negdje cvri dijete, neko Boga psuje!

20

BEHAR 92

BEHAR 92

SIROTINJSKA
Prije zvonara, zavuena u meu,
Hanina koza brsti.
Na vitlu buavu preu
suu podbuhli prsti.
Uz vime u prhuti, ispucano,
eu se jarii mladi.
Uz Hanu proteu se rano
djeak i curice u biljadi.
Tek kad vazdanak sjenu pusti,
da stope suhi dunik,
u bronziri e namusti
i proderat komad kruni.
***
Neko vozi kola trave,
neko tikava i helde.
Hana u akam broji glave
i porub priglavka prede.
Prestaje kripa teljiga i kola;
lijeu siti i umorni.
U prozoru - na kraju dola lampa se gasi pa gori...

Vrisak ene u podrumu izbjeglike zgrade!

Starac pred ulazom ui, pui, rukom odmahuje.
Dok se jedna dama, s rasklimanim pleem,
ponosna na svoje gojno meso,
uza smijeh to eksplodira po ulici tijesnoj
odnekuda vraa, ili nekud kree.

21

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

SRAMNO JE BITI IV

logoraka

DOBRI SORAB, VLADIMIR SREBROV

Sejko mrtav! Je li mogue?! u ake suze je lio.

Ne, ne! San je laa! To mu se ivot produljio!

Iskjuz mi - ree haiaru

na nogu koji mu stade.
Naletivi na revizora,
zbuni se i prepade.

I onda ugleda mjeseinu

nad londonskim predgraem:
zakunja... i u konjunici
polumrtvog sebe nae.

U metrou - u svakoj minuti dok smo u toj krtici bili tenkju veri, veri ma
ponavljao je niz Piccadilly.

***

Bog da mu duu prosti,

to dobar ovek bee.
Plako sam kad ga ko nieg
u kovegu crnom odnee!

***

Dorukuje kefir blagi

s nareskom bez svinjetine.
Otkravljen svijeom Novog ivota
niz lice smijeh mu line,

Bog da mu duu prosti

kad bude sud nebeski,
to bee ko svetac ovek
i jedan neshvaen pesnik!

Sretna - ramena pogurena

kroz guvu urila su kui:
u bungalov prljavouti
u kojem se budi stenjui.

ali na vilicama stane, zaleen...

Osme Suljki stane zepsti:
Sramno je ovdje biti iv
dok oni - nikad nee jesti!

Kad je buknulo zlo,

ode da smiri svoje.
Isto dobro kao u njemu
i oni da imaju verovo je.

uto mu lice, uta kosa,

ute oi, nokti, ruke...
I, bogme, u utu ode glinu !
Zbogom, rekoh tom Srbinu.

U prvi akam nicahu glave

Pokraj puta.
ivi sa ivim, nian sa nianom
aputa.
On, to doe niz nae ruke,
Neiji je sin.
Onaj spava, ne trai vranu
Dok grude lete za ovim.

22

S visoka
Pogledala je
Niza svoje dimije
I nehotice,
Postiena,
Spustila je ruku
Na mjesto koje bi da skrije.

ALIJA IZETBEGOVI GLEDA BOSNU IZ HELIKOPTERA

On gleda nau zemlju:
sela i gradove zgarita sama,
brjeuljke gole, umarke, rijeke...
Bosna spava: lijepo lice sa krastama.
Lice koje se smije sneno,
djeije lice, unakaeno!
Uz vile i sokole, djevojke iz voda,
po ovom Edenu sam Sotona hoda

Iza nje - kula

I cvijee pogaeno...

vodei za sobom konjicu crnu,

prikaze koje iz pakla nagrnu

Okrenut e se
I saviti glavu
Na drhtavo koljeno...

ko krupe pljusak, dad pretpotopni...!

I Alija oi podie u Nebo
da ih gore odmori i stopli...

I poeljet e
Da Bog ugasi sunev iak
I da zauvijek bude - mrak.

Oni ga za to u bajbukanu
strpae, u zatvor teki!
Tri godine mislio je
da se radi o krupnoj greci.

U po dana - vrane graku!

Noge otiu, strah kvasa.
Kabil je na obarau!
Habil Nebo gleda, i pada!
Bez glasa...

Pred grafikom Salima Obralia

Po Abdominalnom jeio je,

koluto oima, povrao od muke.

Za alterom gospoi plavoj

tenkju veri ma ree zato to mu je ticket dala
za jednu vonju naveer.

DENAZA U NOI

OALOENA BONJANKA

U nas, Srba, ima Ivana,

i Aljoa i Sonja ima;
Mia je nekako malo,
a ja sam ti meu njima!
Ne, ti si bolji od Aljoe,
samo to da prizna nee!
Jerbo su tvoje kunje, Srebrov,
od Aljoinih mnogo vee!
Dizao je tri prsta,
stide me se, zvao pivo!
Bee daleko od krsta,
jo dalje od Neastivog.

***
Kad srce vae emerom uskvasa
- u svijetu koji vau ednost vreba,
a vae patnje ponijeti nee ! ,
vi oi suhe diete do Neba ;
pogled po njemu ko zvijezda bjelasav
s kraja na kraj luta, prelijee...
I tu biste svoje danovale dane
jer samo tude moete se skljunit
i srce mirom ko rosa napunit;
samotne vam sestre vidale bi rane,
a svijet vam se inio topao i aren.

***

Vreahu ga njegovi Sorabi,

vreahu ga i moji Turci,
i ivuti i Latini.
On sam bee na korablji,
na bosanskoj vetrometini!

Po emu trajemo, Boe ?!

Po naem trudu ? Po nadi ? Po bolu ?

I sam lee u utu glinu.

Zbogom, rekoh tom Srbinu.

ta dri temelje nae kue

visibabe u dolu ?

BEHAR 92

BEHAR 92

SRCE TAJNE
Dooh, ejh Sirri, prljav, na prag, pred srce tajne:
sija tvoje lice, i najistan drag iz srca tajne,
stopli me Hu pod krovom, svijeno ko trs, iz daha,
i niem svje, pod korovom, niem iz srca tajne,
ogrnut ohom novom, ispod kabana od vune,
i uim slovo po slovo, sriem iz srca tajne,
odakle znaenje vrije, iz tapa, vitice, nokte...
Svjetlost je! - Nita nije! - stoji u srcu tajne,
i svukud: Ya Hu, i nigdje Je nai nee,
do u dergjahu, to svija, ko klobuk, srce tajne,
i semma poe da kree, kao i onih sedam,
i ne bje svjetlosti vee od one iz srca tajne,
a ona Semmu dri, i sve bi palo bez Nje,
i s kraja poe da tui zvijezda, iz srca tajne,
to tako kratko blista, ivei nocu jednu,
a nikad da ue, ista, u samo srce tajne,
ve zgasnut stiano mora, na dragom nebosklonu,
im svane beskrajna zora, pa ilit u srcu tajne...

23

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

I ZGLEDASMO SE, MI - MUSLIMANI

MAJKINA BAULA
AL UDHRI

U nedjeljna jutra,
dok kiica niz oluke cvokota,
u tutnju, iz dubljina,
zvonila su povrh Katedrale krda,
sita, umilna:
Bruuum! Bruuum! Bruuuuuum!...
Brum brum!
etali smo ispod njihovih stopala irokih,
pokraj restorana i imira mokrih.
Njihove bronze ljuljale su misli na prozoru
o pasijansu, fudbalu i ljetu na moru...
A ovdje, u podrumu gdje svojih sakrih troje,
gdje se prsti od hladnoga straha i vijesti znoje,
gdje samo jedna misao u glavi se zaplete,
gdje u podne se tiska sunce kroz rozete,
kroz tiinu - ciknu zvono na ulici.
Zvono crkveno!
Ciknu jedanput!
I zgledasmo se, mi - muslimani,
ko mrtvi u grobnici.

RUA U PUSTINJI
Sama, u stidljivom purpuru, sred crnih vlasi,
koje joj slaze do tala;
ona je pjesma zastala
na vrhu povijesnoga vala;
na njoj snivaju krvavi glasi!
Ona je pelud krunjen daleko, i davno,
i tek razvijen sred pustinje;
rumeni bridovi pa to je inje
estokog vjetra i bure sinje
dignutih s kraja proljea tavnog!

Sifi i Nazifi, sestrama

Volimo se, ljubavi moja,

jer oajnicima preostaje samo ljubav ili smrt.
Volimo se u sjeni naih baa, ispod krugli i crvenika
Volimo se po naim brdima i pokraj potoka i rijeka
Volimo se na kapiji, iza koje si, nekada davno, provirila
Volimo se u hamamu i halvatu
Volimo se svugdje osim na pragu, ispod krova,
u itu i pokraj vatre
Volimo se uvijek osim kad mujezin uspanieno vikne,
ne u prvi akam, ne petkom u podne
Jer drugi se vole zbog sree,
a mi zbog uroka
Drugi se vole u zalasku sunca ili u pono,
a mi se volimo pred smrt

o, majko moja,
ije lice, kad stisnu tmine, svaki puta sine,
kada me obuzmu bolovi od ujeda
poskoka i arki ljudskih,
ona je kerka milosti kao i ti,
ona je dar kao i ti,
ikad ti pokuca, nemoj se snebivati,
irom joj otvori vrata, kao suncu.
Pusti me da uplaim ta dva goluba pod tvojom anterijom
Pusti da njihovo perje uti ispod mojih prsta
to ih enja izvija kao jegulje

Drugi se vole u klasju trava,

a mi u klasju niana
Antara je volio enu iz drugog plemena,
Lorka svoju daleku nevjernu enu,
Sajfert je pjevao eni Jutra, eni Podneva i eni Veeri,
a ja ljubim sestru ehida,
ker ijeg su oca spalili u azotari,
a majku raznijeli granatom.
Daj mi svoje blijedokrvave usne, mila,
i ispit u sav emer iz tvoga srca
obuavjelog u memli tvojih suza,
otrovat u se tvojom tugom.

Uzet u oba ta goluba

i skupiti ih u svojim akama tamo da drhte
i tamo da ih do jutra prolazi strah
itavu no ti e sluati huk rijeke to izvire iz mojih prsa
potei e svi vodopadi Vrbasa iz moga grla
moji e poljupci uvati strau na horizontima Drine i Une,
razbucat u naviljke tvoje kose
svu u te natopiti,
airo moja zelena bosanska

Zavoli me, ljubavi,

jer drugi konjanik ti nee doi.

i iz tvoga krila izai e sin

ko deve iz Salihove stijene

Zavoli me, ljubavi,

jer ti nema druge sree.
Srea se ne trai, mila,
ona sama dolazi,

neka naa ljubav ivi vjeito,

sve dok se Sunca pomalja sa istoka
neka ivi Muhammed al- Udhri, kotica naih enji
neka ivi potomak onih iji pogled otkriva samo ljepotu
koji se zaljube u sve to im se uini lijepim
i svemu to je lijepo prue cijelo svoje srce

***

Al-Udhri!

O, nigdje tako arko purpur ne gori!

Svaki je dan posljednji
kad ove rue rumen blijedi
i kad joj sa lica osmijeh lebdi
nad srcem koje njen miris otvori!

24

O, najdraa duo,
ije me oi gledaju sa onoga svijeta
kao to Sunce zemlju gleda,

Koji ive u vatri ljubavi,

u oazi punoj zelenila i koljki,
u atorima zategnutim kao strune njihovih srca
nadomak neprijateljskih maeva.

BEHAR 92

BEHAR 92

kada na moju glavu krenu morije i psine

sa svojom eljusti,
ja, mrav pod kamenom, nasred pustopolja tap mravi,
na meavi surovog ivota,
prilazim tvojoj bauli sa cvjetovima plavim
i oko nje se svijam, ja, uboga sirota.
U tvojoj bauli stanuje tvoja dua ko tunja,
o, Boija evlijo!
Tvoje ruke preslau njezine sofarboe,
evrme, amije, pekire...
Tvoji safuni zauvijek po naoj kui mire,
bejturan mirise gorke rasijo...
O, majko moja,
tvoje oi svete
u svakom baulinom lee rumarinu:
iz njih me griju a odasvud svijetle!
Eto, jo jednom ti dooh,
i ti se jo jednom osmjehnu svome prvom sinu
kog si kraj baule mila, njegovala
sve dok se lampa sama ne ugasi kao Merjema Isu kraj jasala...
Ah, Bog onima koje voli tajno
daruje oluju pa ih iz nje spasi!

25

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

Demaludin Lati

GAZI HUSREV - BEE ili: BUKAGIJE

MANKURTI
Dengizu Ajtmatovu
Ovako stoji stvar sa pobijeenima:

Tragedija u pet inova (ulomci)

Nakon to pobije sve odrasle mukarce,

pobjednik krene u lov na maloljetne muke glave,
na djeake koji su poeli sanjati svoje djevojkew
i na maliane koji se jo ude svemu to ugledaju.
Njima se zguli koa sa glave,
a onda im se - na gole lubanje - natisnu zakrpe devine koe sa dlakom okrenutom unutra, ka mozgu.
Slabunjavi djeaci mankurti podlegnu ve nakon ovog prvog stadija brisanja sjeanja.
Najprije haluciniraju, a onda ponu umirati u jecajima, sa malo suza.
Trupla onih koji preive ili ne polude pobjednici sade u iskopane rupe
tako da glave mankurta ostanu na vrelom suncu.
Tada nastaje nesnosno vrijenje u mladim mozgovima.

L I C A:
Gazi Husrev, valija bosanski, beglerbeg
Ivan (Murat) Tardi, alajbeg bosanske vojske
fra Juraj Tardi, kanonik ibeniki, brat Ivanov
evki, pjesnik i Husrev-begov divankatib
Nesliah, Husrev-begova sestra
Omer-beg Denneti, mu joj
Dia Denneti, sestra Omer-begova
ejh Lutfullah

Pa i pored toga poneki djeak preivi.

Ispod runog tjemena mlado lice brzo povrati svoje rumenilo.
To su tihi djeaci koji mogu izgovoriti tek nekoliko rijei na materinskom jeziku.
Otac, majka, domovina, krv, sestra, brat...ive jo nekoliko godina,
a onda jedna po jedna ispadaju kao kvarni zubi.
Otac je nestajao u stepi, u fijuku metaka, na konju...
Majka pomalja glavu iza alamke na prozoru...
Sestra se udala u oblinje selo...
Stariji brat - blijed, s pogledom otro usmjerenim ka nebu - visi o orahu...

Petar Krui, komandant hrvatske i dalmatinske vojske

Nikola Thurn, komandant vojske austrijskoga kralja Ferdinanda
Luka Ankonitanus, komandant vojske pape Pavla III.
Petar Buni
jor Leonardo ori, jor Marin Zadro
(poklisari Dubrovake Republike)
Jahja, hercegovaki sandakbeg
Bali, zvorniki sandakbeg
Paan-beg, eribaa Hodidjeda
(zavjerenici, poturi)

Od tih pet est rijei koje uspiju iupati iz mankurta

najopasnija je ona u kojoj je sadrano ime njegove domovine.
To vie ne postoji, to je davno umrlo! objanjavaju uitelji pobjednike drave,
nata mankurt u nevjerici okree glavom i iri oi.
***

Hadibula
Prvi straar
Drugi straar
Knjigonoa
Telal-baa
Zabit
Momak
Ziba, djevojka na odaku Dennetia
Grobar
Hor
Ulaci, bajramije, vojnici, pasvandije,
mehterdije, jaramazi, delati i sarhoi

kahvedije,

Deava se u Sarajevu i na Klisu sjeseni 1521. i u proljee

1522. g.
Veina likova i dogaaja su izmiljeni.

PROLOG

Dengizova Majka saznala je da je njezin djeak iv

i da se nalazi u tom i tom logoru.
Jednoga jutra privukla se ici.
Ratrkani mankurti hodali su zagledani u zemlju, poput pijanaca,
a svakog asa damari su im tresli ruku, nogu ili glavu.
Dengiz bijae najvii, s raupanom glavom, ali lijep kao san.
Dengiz, benim ruhum ( Dengize, duice moja )! doviknula je.
Mladi se okrenuo tresui glavom.
Pogled u poznato lice, zaboravljeno ime, taj zov...provalili su branu sjeanja;
po neumrlom instinktu, potrao je Majci u zagrljaj, kao nekada.

(Ulazi HOR.)

U ono vrijeme davno, i pradavno,

Kad ocu roda ovjeanskog svega
- to nosi ime svoje sveto slavno
Po majci od ijeg praha smeega
Satvoren bjee, marom Vjenog HakaDva sinka dobu zrelosti dospjee,
Onog mu jednog spopa bolest jaka,
Tol'ka da s nje mu digare gorjee,

Vojnici uhapsie uhodu,

a Dengiza predae najboljim uiteljima.

Tol'ka da svoga jedinoga bracu

S kojim do juer vabio je stada
Zadavi u jednom polumranom klancu!
Od tad, s te boljke mnogi na brat strada

Poslije nekoliko dana poduen je

da je ena koju je zagrlio njegov neprijatelj
i neprijatelj njegove drave!
Zavezanu Majku izvedoe pred sina,
a njemu dadoe puku u ruke!
Sa najveom mrnjom, u bijesu,
mankurt naniani u Majine grudi
i ispali metak !

26

Sevda, Husrev-begova ena

I mnogi od nas duu svoju gubi!

A druga bolest o, tako je slatka
Da svaki Mednun, koji duom ljubi,
Kae da mu je ta bol uvijek kratka!
O tim bolestima, opakoj i nujnoj,

BEHAR 92

BEHAR 92

to jednog plemia s bosanskijeh strana

Jedna je strla u mladosti bujnoj,
A druga, tua, im vlast bi mu dana,
Napisali smo ovo tuno tivo
Koje emo sad u igri datiNe bi l' od glonje svak' se zal'jeiv'o,
A da od aka svaki od vas pati!

DRUGI IN
Scena prva
Vratnik. Kutuphana.
(Ulazi EJH LUTFULLAH sa starim kitabom u ruci.)
1

Kafija (ar.) - rima

27

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

EJH LUTFULLAH: Harut i Marut? Ko su bila ta dvojica, ko to

moe znati!?
Po kafiji1 tih imena, moda im je jedna bila mati?
Sihirbazi, ejtani ili meleci? Knjige svakako kau.
Kako se uzme. Da li su oni arali, Istinu zvali laju,
mua od ene rastavljali, kose i nokte bacali
pod prag? Ili su od te kuge druge odvraali?
Hm...? Ta imena, i to to ne znamo ko su sve to
na sihir lii, na neto to te zbuni jer misli da je sveto,
-a moda i jeste? a smrtni grih moe da skriva
u sebi, ega svijetli nam razum beskoristan biva.
Pa kako se snai - duo si mi draga - u toj evrntiji,
u unahi vrimenima da mi Bog oprosti! u ijim
bisagama ejtani se legu? Dunupi hodaju po sokaku,
urokljive oi sijevaju i love rtve na svakom koraku!
Pun eher opsihrenih! K'o da je Samirija u svome prahu
maiju ras'o, pa ovjek najednom, u bunilu i strahu,
zamrzi enu, a ena mua svoga, il' trgovcu nestane blaga,
ili pononi poskok pomuze vime, il' duo si mi draga u dici se ne da...O, koliko duevne plisni teret ivota
donese, a svi mene trae da im ta... -hm...smijem li re':
aranja? - odmotam!
( Ulaze NESLIAH i OMER-BEG DENNETI.)
OMER-BEG: Sabahajrulla, ejh!
EJH LUTFULLAH (jo ih ne primjeuje): A ja se samo protiv
sihira borim!
Jer Allah, iz Svoje milosti, podari da tajno znanje gori
u svakom narodu, da se, tajnim putem, prenosi ono
s kolina na kolino, da se njime oni to ograju lie,
i oni to nagaze na ine, kojima ejtan pamet popije...
Nita drugo- duo si mi draga -! Ne, ne, ne!
Jer oni drugi gluho i daleko bilo! moraju da zgrie,
i to grdno, kau: u eriz jaziju nose...
NESLIAH: ejh nas ne uje?! Sabahajrulla!
EJH LUTFULLAH: Allah raziola! O, otkud vas tako rano?!
Ili sam se ja zaraun'o?!
OMER-BEG: Naa nestrpljivost je ovako sraunala.
EJH LUTFULLAH: Onda, dobro doli, ho geldiniz!
Da zovnem tri findana!
(Daje znak kahvediji preko puta da donese kahvu.)
To je teak sluaj, Nesliah-hanum!
Ja vas nisam oekiv'o ni za heftu!
NESLIAH: Tebi je rano, nas pre muke!
EJH LUTFULLAH: Teak sluaj! Ako je meni teko da to izvedem, vama e biti tee da to uvate u tajnosti, ako bi nam
polo za rukom, ili ako bi se ne daj Boe, a ko e znat' di je
dobro a di zlo ako bi se, velim, izjalovilo.
OMER-BEG: Ne sumnjaj u to, efendija! utit emo k'o
mezarovi!

28

EJH LUTFULLAH: Svi tako kau kad mi prvi put dojdu, a na

kraju - svaije dno prokapa. Kako ja mogu biti siguran da me
neete odat', a prije toga da se neu ogriit'? Sevda je sama,
nejma nikoga osim svoga mua. Sirota!

po zemlji! Ja moram o svemu da se brinem! Hou njegovo potomstvo, hou da i on za bijel dan sazna, hou svoj dio u tome
imetku, neu da taj imetak ide u nepoznate ruke, a neu nikakvo zlo svojoj nevjesti!

NESLIAH: Ne inimo nita protiv nje!

(Stanka.)

EJH LUTFULLAH: To vi tako mislite!

ejh Lutfullah, ti si moj hoda, uini nam tu uslugu kad ti je

Bog dao tu mo, tako ti Njegove veliine!

NESLIAH: Nismo joj mi krivi...

EJH LUTFULLAH: Ne paaj se u Boije, sad u te istirat iz
kutuphane pa da si sto puta begovica!
NESLIAH: A zar je nama grihota sauvat' Ferhat-painu lozu
i na imetak?
EJH LUTFULLAH: I jedno i drugo su u Boijem kismetu!
OMER-BEG: U Boijem je kismetu i da se svee deva!
EJH LUTFULLAH: Uredu, recite ta hoete! Da zapiem da
Husrev-beg zavoli Diu, da tako imetak zadrite u dvi famelije?

EJH LUTFULLAH: Ne zaklinji me tako, sestro, ako Boga zna!

Ne izlazi iz vjere! Sve je u Allahovim, a ne u mojim rukama!
NESLIAH: Znam, ali tvoje dove Allah, delle anuhu, prima!
On tebe voli, On tebe nee odbit'!
EJH LUTFULLAH: On vie voli tvoga brata! I neka ga voli, i
neka njegove dove prima! O njegovom vratu visi drava, a o
mom...
NESLIAH: Zar mi nismo vaniji od drave?!
EJH LUTFULLAH: Tvom bratu nismo!

(Kahvedija donosi tablu sa ibriiem i tri findana.)

NESLIAH: Znam to!

NESLIAH: Ba tako, s Boijom pomoi. Dia pobudali za njim

ima ve hej-haj! Otkad nam je zadnji put bio na so'betu, ona ne
zna kud udara!

OMER-BEG: Ovo je za zapis! (Tutne mu aki u dep, EJH LUTFULLAH ih vraa.)

EJH LUTFULLAH: A ako je kismet da Husrev-beg ne mere

imati dice? ta e, onda, biti i sa Die i sa Sevde i sa njega? Il'
ako dobije ensko?
NESLIAH: Zar u hadisu ne stoji da dova moe da obrne kismet?
EJH LUTFULLAH: Ama, ija dova, i koja dova, i u koji vakat
dova, enska glavo?! Pogledajte koliki teret stavljate na duu
jednom Boijem robu! K'o mlinsko kolo!
NESLIAH: Ti svoj teret moe uklonit', a kako je meni?!
Ferhat-paino ognjite se gasi, ejh, a moj brat i ne haje za to!
Onoliki imetak raznit e narod, moda e se i pobit za njega!
Krv e pasti, efendija! Zar nije bolje da taj imetak ima svoga hisetara, da se on okrupnjava, a loza moga oca da se iri uzdu i
popriko?! A na tom putu stoji samo jedna dobra, sebina dua!
EJH LUTFULLAH: A zar tvoj brat ne vakufi itav svoj imetak?!
NESLIAH: Od muke ga vakufi, efendija!
EJH LUTFULLAH: Ne bih to rek'o! On ivi za din-i islam! Sva
naa dica su njegova dica!
NESLIAH: Sto puta sam to ula! Da samo zna kako te rii
odjekuju u dui njegove jadne sestre! Ja, a ne on, brinem se
o naoj lozi; on se brine o dravi, on misli da e proiriti islam do na kraj svita...K'o da niko nije musliman osim njega!
Pobudalio, eto ta je! Sa njim se ne moe priat', on ne hoda

BEHAR 92

EJH LUTFULLAH: Ne, ne, haram je to- duo si mi draga

ja ne uim Musaf za pare!

Eh, duo si mi draga...Da se dvoje zavole?!

Da njima potaman bude, a drugi neka krepa!
Samo sebi! Sve goli Haman! O, pohoto slijepa,
koliko stvorova zgnjei! Huda Beanika!2 Jadna!
Bir adam - krk ahmak!3 Oi gladne - i usta gladna!
(Stanka.)
Hm... Da se dvoje zavole?
To ne bi bilo teko, al' da druge nije
prepreke, jo tee, koju ja prii ne smijem!
Ne smijem i neu za sve tvoje ake, Omer-bee!
Nego u, za dobro svih vas koje isto ue vee,
napravit' zapise na dvi strane, al' jedna nee
za drugu znati, pa nek se taj ekrk sretno okree
-dok se Beg ne zaljubi, a Sevda ne zanese,
pa da takav rasplet najmanje potrese!
(Okree se po kutuphani k'o mevlevija, stane pa se vrati
na isto mjesto. )
Nauit u na jabuku, na dvi njene pole
to cjelinu ine srca to se vole:
I na te bacih ljubav k'o na Musu ednog4i ti e rasti pod Mojim pogledom!
Na etvrtom harfu, to tri nokte ima
nad Musinim amcem, dugakim prsima,
Miftahu'l-esrar5, udno, gradi ovaj etverokutjer je th od Thabita!6 Maniju mu tajnu, a duboku,
povei sa sin-om, njegovim blizancem, sa tri roga,
to insana opisuje, to bie od zova ljubavnoga.7

NESLIAH: To nije za to! (OMER-BEGU:) Maksume jedan! (

EJHU:) - To je naa hedija tebi!
EJH LUTFULLAH: Ako je hedija, to i nekako duo si mi draga ama, ja ne znam...
OMER-BEG: Hedija, jakako! (Ponovo mu tutne ake u dep.)
(Odlaze.)
EJH LUTFULLAH( za sebe): to ti je para!
Di se ona zavrti, tu ejtan kolo zavede!
Sad Omer-beg ie niz Vratnik i govori:
Jesi l' vidla kako ih uze?!A sve vie: Neu!
I stotinu e runih na hode istrest', a sve uz hode!
A kad ih on gomila, tad ne prigovara...
A hoe da mu, od tak'ih para, zapis pravim,
i da mu se on, jo - duo si mi draga primi...Kao: to je begov zapis!
Bega Dennetia, nekadanjeg Rajkovia!
Oni i kod Boga hoe da imaju prvenstvo,
da su neto vii od ostalih Boijih robova,
i to u svakom vrimenu i za svake vlasti!
Eeeh, jadni smo mi!
ta on zna ta je gajb-svit? ta on zna ta je zapis?
On u tome vidi samo savijen papir, i svoje ake u tome
papiru! Ali neka! Zna Allah ta radi; ne d'o Bog da ljudi
daju, i da oduzimaju!

BEHAR 92

(Odlazi.)
PETI IN
Scena prva
U haremluku na Dennetia odaku. Jutro.
NESLIAH, DIA i djevojka ZIBA
NESLIAH( u plau): Kada ga vjeaju?!
DIA: Veeras po akamu... Osim ako Omer ne izmoli onu zebaniju da ga protjeraju u Tursku!
NESLIAH: Pa da ga tamo zadave?! Da mu ni za kosti ne
znam?!
DIA: Moda..., kada sasluaju sve razloge i ispitaju sve okolnosti pod kojima je gubio bitke... i ko mu je bio Ivan Tardi...
(Stanka.) No nee Ismailova vrata; Jusuf ne moe biti napasnik; a Muhammed nije luak, Neslo!
2
Beanika (ar., mno. od Bunak) -Bonjaci
3
Jedan pametan (odgojen) na etrdeset budala turska poslovica.
4
Kuran, Ta Ha, 39.
5
Miftahul-esrar znamenito djelo anonimnog autora kojim se stoljeima
sluila bosanska ulema prilikom zapisivanja
6
Thabit vrsti, Jaki: jedno od 99 Boijih lijepih imena
7
Insan (ar.) njeno, osjeajno bie; bie koje trai prisnost

29

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

NESLIAH: Ne nadaj se, Dio! Ovo vrijeme je pravdu survalo u

jarak! Svi se na nju pozivaju, a svi bjee od nje jer znaju ta
su joj uinili; njezina bi osveta za njih najea bila!... to se
Omer ne vraa?! Osijedih...Svaka mi je minuta dua od noi i
dana zajedno!
(Ulazi ZIBA.)
ZIBA: Da sestre mile! Draga Nesliah! Draga Dio! (Udara se
u prsa.) Mrzit ete me kroz itav ivot, jo vie ako bih utila!

O, muka gadosti, gdje su ti mee?!

Zar i tu grudu mesa, ne veu od ake,
s kojom se nae sjeme zatra?!
DIA: A gdje ih ukopae?!
ZIBA: Dosta je bilo iz mojih usta! Neka me neko odmijeni, ako
takvog ima! Privia mi se! Eno je! Eno Sevde nae!
NESLIAH: Potegni E'uzu, napij se vode! To je samo privienje!

NESLIAH: Allaha mi, objesie ga!

DIA: I ne ogasulie je, znai?!8

ZIBA: Gore od toga, ako smijem rei! Grmi mi u uima, oi

razdiru munje!

NESLIAH: To sufijane eljade ije su molitve uvale ovaj

grad!? Tu Fatiminu unuku?!

DIA: Zar ima ita gore u ovom asu?! Govori, neu izdrati!

ZIBA (pijui vodu i tresui se: ) ejh zna ostatak, al' on samo
uti!

ZIBA: Ubila se!

NESLIAH i DIA (uglas): Ko?! Kada?!
ZIBA: Sevda! (Stanka.) Jutros! (Stanka.) Pred zoru!
NESLIAH: Ah, pregrizi svraiji jezik! Porekni, reci da je san!
O, crna noi..., jo crnji dane!
Snaha moja, evlija naa?! Na sebe ruku digla?!
DIA: A ko ti stavi taj otrov u usta, Zibijo?! Moda je i to zmijeva
la?!
ZIBA: Dabogdo, keri, ali nije! evki je malo as bio,
sve mi ispri'o pa pobjeg'o pred hajkom bez lavea!
Pogrom! Pogrom! vie vitlaju' rukama k'o ludi Bekto!
NESLIAH: Sirota, nije mogla doekati ovu kijametsku no!
Suze, gdje se sakriste?!
ZIBA: Po gradu se pria da je do pred zoru uila Har-hatmu,
da je bila kao - skrenula ...A kad je klanjala sabah, otila je na
Jekovac, jo pod kapom noi, pomolila se gledaju' u Tabiju
pa skoila s vrha stijene!...A ember, u letu, kau oh, i kamen
bi suzu pustio! - napusti je i odlepra na trnje u strani- kao da
se nje odrie!
NESLIAH: Ne trebaju ga davit',
neka ga samo na denazu dovedu!
ZIBA: evki ree...Dosta! Bolje da utim!
NESLIAH: ta, zar joj nee klanjati denazu!?
DIA: Zaboga!
ZIBA: ejh Lutfullah je to traio, rekao je da je bila izgubila
pamet pa da je, po eri'atu, na stepenu malodobnog insana,
al' Firaun nije htio da uje za to nego naredi da se odmah pokopaju...
NESLIAH: Zar tako brzo!? Ni ohladila se nije!

30

(Odlazi.

NESLIAH: Zar jo ima ludaka koji bi joj na elo stali?!

Njima, najzamrenijim ljudima na svijetu,
svaijoj maskari, koja ne eli da bude to to jest,
a uvijek gleda da bude ono to nije, i to ne moe biti?!
Puzigaama?! Jadama?! Baibozuku?!
Dok su mog brata- njihova valiju, sultanova sestria!vodili kroz grad svezana i izmrcvarena,
bjeali su u magaze ili se skrivali iza zarica;
oni koji ostae na meraji
klimanjem glave davali su za pravo Firaunu,
a jedni su ak uzvikivali:I vakat je bilo! Aferim, Bali-bee!
Eto za kog' je moj brat ratovao,
eto za kog' je podiz'o vakufe!
Sutra e mu se firljat' po njima!

dok im oni prue svoj tap! Pohlepni, straljivi,

izoblieni uvijek na neijem lancu! Zaas ih navest' na zlo!
Taj e balo ocrnit' obraz nae kue, tako mi ovoga dana;
a ja u biti sestra jazaveva, a ne ker Zufer-bega Dennetia!

DIA: Pas najprije od korbaa bjei;

kad po koi pukne, na njega zarei!

DIA: Ko pjeva u ova doba, a ko vie nikad zapjevat' nee?

(Stanka.)
Jednog po jednog guta mrak!
Stoina memleeta izvaljena je u svojoj bismilli!9
Ako padne Husrev-begova glava,
kia e crvena pasti, i zato se bude!
Boje se! Il' su povrijeeni?

NESLIAH: Jarabbi, samo ih Ti moe zaustaviti!

(Odnekud se uje pjesma:
Haj, pue puka, pue druga,
iz Carigrada,
haj, da ubije Husrev-bega
nasred Saraj'va!...)
NESLIAH: S Aikovca?! ( Stanka.) Sa Nadmlina?! (Stanka.)
DIA: Kome je do pjesme u ova doba
kad dumanska minuta se kotrlja?!
To neki dilber priziva osvetu pravednu!
Neko mae glavnjom iznad debhane!
(Haj, govorio Husrev-bee:
ta sam skrivio?!
Haj, dumani me opanjkae
kod sultana mog!)

NESLIAH: Ne, Dio! To nije pobuna; to je Firaun pustio svoje

pijevce
da oglase lanu zoru i da izmame one druge, lahkomislene,
koji e zavrit' u loncu! Ovi nikad nee zareati!
Svaku e vlast pozdraviti, svakoj se klanjati do tala!
Svako ih moe uzjaiti, i jahati dokle god hoe!
Za kilu helde izdat e i majku, i Boga, i vjeru!
Zapamti: La ilahe illellah njima nije salo dalje od grkljana!
To moj brat, onaj vjeiti maksum- da mu Allah selamet da! nikada nije elio da prihvati! Za ove dvije hefte,
koliko je u Tabiji, njegovi slavni Bonjaci
vratie se Mitri, onom svome bogu
to maem zbada adahu! Oni se takvima klanjaju:
jakima, krvavima, stranima, a ne Allahu milosnome i
vjenome!
O, Boe, u kakvoj si divljini zasadio nau osmansku lozu!
(Stanka.)

(Pucanj u daljini.)
NESLIAH: A gdje je Omer?!

A gdje je tvoj brat?

DIA: Nekog pokosie.

DIA: Tvoj mi je blii od njega,

i zato mi je svejedno; mog Bali-beg ne hapsi!

(Ponovo ista pjesma negdje u daljini:

Haj, pue puka, pue druga...)

(Stanka.)
Sevda mrtva, Husrev pred vjealima,
Murat izgubljen, Nesliah ludi,
evki bjei pred gujom koja davi grad,
a njime otiru podnice....,
dok ejh potie oganj pobune!
(Vraa se ZIBA.)

ZIBA: ujem um, prijatelja ne vidim!

Naa mukadija se jutros nije kupala,
sihre su baene na Saraj'vo
pa niko nita ne zna!
DIA: Jo vladaju situacijom, planiraju dogoaje,
mijeaju dobro sa zlom a milost s krvolotvom,
svakom riziku na vrijeme korijen upaju,
i tako mute pamet ove nae alae! (Stanka.) Ali, uspanieni su,
procjene su im sve pogrenije: kola su krenula niza stranu,
najmanje utanje njima se ini k'o grom!
NESLIAH: Firaun hoe da u tiini zadavi moga brata!
DIA: Smiri se! Da smije, dosad bi ga zadavio! Taj pauk se jo
boji,
i zato sada druge lovi u svoju mreu nudei im veliki plijen;
natjerat e ih da to uine umjesto njega!
ZIBA: Tebe je ve ulovio!
(NESLIAH i DIA se pogledaju.)
DIA: Zibo?!
ZIBA: Ti to nisi htjela, ja to znam i zato ti to mogu u lice rei,
ali on te je ulovio bez ikakvog plijena: njegovi biri ire priu
da je Husrev-beg izrazio svoju posljednju elju
da tebe vidi pred svoju smrt,
i da si ti sino ila u Tabiju, zbog ega se Sevda ubila!
NESLIAH: Ovdje je sam Iblis ukvasio svoje plisnive nokte!

NESLIAH: Znam! Da je u kui, dr'o bi se za moje dimije!

Pa ipak, gdje je on? Jesi li primijetila kako je postao udan,
kako gleda u visinu i ne zna ta ga pita? (Stanka.) A mi ovdje
same!

DIA: alosna ja! Jadna Sevda! Toliki smrad! Svi emo se

poguiti u njemu!

DIA: A neko hrabar u jedra joj pue!

DIA (okree se od nje; za sebe:) Takvi udaci

najlake se poviju: drugi se mogu utopiti

DIA: Prsnut e mi glava! O, Kabile, kako te zemlja ne proguta!

Ali, neka nas ovaj udarac oemera! Jetrvo, ne smijemo ekati!
Takva opasna la otkriva neto to svome srcu nismo mogle
priznati! Strano!

8
Po drevnom bosanskom vjerovanju, mrtvac se privia ivima sve dok se
ne ogasuli.

NESLIAH: Budi se krmeljiva Beanika

postiena pred ogledalom!

BEHAR 92

NESLIAH: Spasi nas, Boe!

Bismilla- ovdje: naziv za sredite (poetak) iz koga se neto razvija

BEHAR 92

31

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

NESLIAH: Ja se ledim! Ja se ledim!

(Ista pjesma i pucnji u daljini!)
DIA (za sebe: ) Vrijeme sluha nema!
U mranoj umi povampirenih apa
igraj k'o ona na dnu mranog stapa!10
(Odlaze sve tri.)
Scena sedma
Pod umom na Faletiima. No.
HUSREV-BEG, NESLIAH, MUTESELLIM, MURAD-BEG, EVKI
i GROBAR, kasnije EJH LUTFULLAH
GROBAR: Da tuna dana! Dvaes' godina obavljam ovaj utljivi
pos'o, al' ne doivih da ujutro gladnoj zemlji dajem a odmah
naveer joj otimam ono to je kanila da pojede! Tu su dva mejta, prika?
MUTESELLIM: Majka i sin.
GROBAR: Hm..., zar je ona imala rodbinu?
MUTESELLIM: Kako ne zna da je mekruh razgovarati u greblju?! Izvadite nam oba mejta!
(GROBAR, EVKI i MURAT-BEG silaze u mezar, HUSREV-BEG
krene za njima.)
EVKI: Ne, Bee! Ti ne smije dodirnuti njezin tabut, jer je smrt
razvezala va niah!
HUSREV-BEG (u plau:) Zar ni svoga sina, alostan ja?!
GROBAR: Ti si mu otac? Jutros ga stavih pod njezino srce, i evo
ga i sad pod njim spava! Kako da zagrli to klupko polomljenih
koica i krvi?!
MUTESELLIM: Vrati nam taj fenjer, prijatelju smrtnog straila!
(Uzima fenjer od GROBARA; njih trojica izvade tabut.) Nesliah,
naa tuna sestro, uzmi ovaj fenjer, razgrni efine, a mi emo
svoje okrenuti glave!

dumanske ruke, pozoba dok jo bijae u tri omotaa! Doi da

se oboje otrujemo naim grihom!
(Prilazi HUSREV-BEG.)
HUSREV-BEG: Selamun alejkum, moj eboju11, iji miris pue
sa onoga svita! Selamun alejkum, sine na, duo moje due!
(Okree se ostalima.)...Ve la havle, umjesto da se ukoim od
bola pred njima dvoma, il da me obuzme padavica, po mojoj
dui, evo, slatkasta hoava pue...( SEVDI: ) Zar i pored griha
koji ti uinih, hurijo u crnom adoru, a koji mi je tei nego tebi
zemlja kaburska?! (Sagne se da je poljubi u elo.)
EVKI: Bee, ve ti rekoh, a ti me dri uza svoje koljeno da bih
te od griha uvao, to ti je haram sve dok vas Allah ne sastavi u
Dennetu!
HUSREV-BEG: Ako ja ikad u njega uem!
MURAD-BEG: Ustegni se, Pobjednie, ti bar zna da je on saburom pokriven; najljepa je rua trnjem ograena!
NESLIAH: Evo ti sina, pogledaj ga!
HUSREV-BEG: Moje elo..., moje oi..., moj semitski nos..., pa
ipak on je ogledalo svoje majke! Isti ona! Osmanski pupoljak
smrznut na bosanskoj grani! (Poljubi ga u elo, zatim posrne i
dugo klei na koljenima.)
MUTESELLIM: ta mu je? Bee!
NESLIAH: Husreve! ta ti je? Podigni se, brate!
(Dolazi EJH LUTFULLAH.)
EJH LUTFULLAH (gledajui u HUSREV-BEGA: ) Kudrete,
taniji si od svakog sahata! Daj nam jo minutu da se halalimo! ta me gledate, zar nikad ne vidjeste kako damla obara
Boijeg stvora?!
NESLIAH: O, Boe moj! Kuo naa, ognjite nesree!
(Pada po bratu.)

Ko me je progonio i u tamnicama drao?!

EJH LUTFULLAH: U ime te ljubavi, diko naa, dok nam nije

iscurilo vrijeme koje nam je na edel propisao, govori nam, o,
Boiji glase, o naem memleetu i potomstvu, jer naa ljubav
e biti samo prazna imenica ukoliko je ne istoimo u ta dva
suda!

EVKI (grlei umrlog HUSREV-BEGA i plaui:) Duo draga,

zar odlazi?
Halal olsun! Halal olsun!
Evlijama selam olsun!
Zar dunjaluk tol'ko traje:
bio pro'o b'jel behar je!

HUSREV-BEG: Bog ti je, mudri na ejhu, podario mo da ti

svaka rije na svome mjestu bude... Kako da o tome pred tobom govore tvoji muridi?

NESLIAH: Sarajevo, Sarajevo, ubila ga munja, a crni ga vrani

oplakali!
EJH LUTFULLAH: Ne kuni, Neslo, ako Boga zna, savij svoju
ensku ud! Dosta je kamenih svatova po Bosni! Zamolimo ovu
Boiju kumriju da jo koji blagoslov donese, jer samo blagoslovi mogu saprati crne mrlje na obrazu ovoga grada...Bee,
dao si bed-dovu, koja je stigla pokvarenjake i sruila njihove
planove, a daj sada nama, i ovom ojaenom gradu, i ovom
memleetu, i naem bosanskom potomstvu, svoju hajr-dovu,
tako ti ove mubarek veeri!
HUSREV-BEG: Neka Gospodar sedam nebesa i sedam Zemalja
ispuni vae iste elje! Neka vas spasi pokvarenih pobonjaka
i nepravednih vladara! Neka vae svadbene pjesme ne zamijene jauci, neka se po vaim aharima uje hrzanje konja, a
ne vijanje vukova! Neka vam kia pada u doba sjetve, a neka
presui njezin curak u doba etve! Neka vas bolesti zaobilaze!
Neka vam Allah dove prima i neka se smiluje na vae suze!
Kada Mu se obratite, nek Svoje lice nadnese nad vas, a neka
ga ne okrene od vas! Nek Allah razbije svaku vojsku koja te
okrui, o, drago Sarajevo! Budi uvijek gizdavi grad, na ponos
naim naratajima, a ne na njihovu porugu! Kada god oboli od
griha, nek se nau oni koji e izlijeiti tvoju duu i tvoje tijelo!...
Moji dahovi se zavravaju, moram da se pobrinem o sebi..., pomozite mi da donesem ehadet i da sustignem ove dvije due.
Halalite mi... (Okrene se prema Sevdi i sinu, donese ehadet i
preseli sa ovoga na bolji svijet.)

***
Duo draga, zar odlazi,
svome Dostu zar polazi?

EJH LUTFULLAH: Rumi je nadmaio emsa iz Tebriza!

EVKI: Duo draga, zar odlazi?

(NESLIAH se s fenjerom nadnese nad tabut.)

EJH LUTFULLAH: Stanite! Vraa mu se svijest!

MUTESELLIM: Posvjedoi nam...! Jesu li moje rijei bile istinite ili, moda, nisu?!
NESLIAH (odgrui efin sa Sevdine glave: ) Sevdo, sestro u
din-i imanu i sifat-i islamu!... K'o da je tek zaspala..., k'o da
je tek zadojila ono ega joj pogled eljan osta!... itava glava,
itavo tijelo, moj brate, mutesellime, o, asni ljudi! Moja lipa
nevista! ... Al' njezino krilo svo je u krvi..., kao i ovaj komad
srca njezina! Doi, moj alosni brate, da jo jednom pogleda
lice koje je grijalo toplije od sunca! Doi da vidi svoga evlada
koga ti je bila ponijela, a koga kobac smrti, koji vrebae na vrhu

HUSREV-BEG: Polazim, dragi moj evki, draga Neslo!...Milosti, jarabbi, ...da samo jo jednom pogledam svoja najdraa lica
,... pa onda, dragi musafire, iupaj trn kroz vuneno povjesmo!

10
Aluzija na basnu o dvije muhe koje su upale u stap pa ona maloduna
prestane mahati krilima i utopi se, a druga nastavi mahati krilima, izmete grudicu

masla, na njoj osui krila i jednog dana izleti na slobodu.

11
eboj (per.) cvijee noi

32

salimu, tako i ja govorim: O, Sarajevo, grade kamena srca i

nastrane pameti!... O, Bali-bee, Kabile bosanski!...uvajte se
zla onoga kome dobro uinite, a zavidnost je bolest kojoj nema
lijeka! Jo dok smo bili djeaci, u akhisarskom enderunu12, u
kome se odgajaju prinevi naeg Carstva da ga Allah sauva
od kuge izdaje mrzio me je potmulo, bez razloga, i bio kaharan zbog svakog moga uspjeha! Kada bismo se hrvali ispod
saraja, prit itavom ehzade, putao sam ga da me obori samo
da bi bio zadovoljen njegov ejtanski nefs! (Stanka.) Kad je neko
vatra, ti budi voda, govorili su nam ejhovi. Eh, ta mi uradi ta
vatra?! Sve mi spali! Njegova ruka, sakrivena iza mrea koje
je razapeo, ubila je Sevdu i nae prvo edo i ugasila veselje
naeg odaka! Draga Neslo, uvaj moje sestrie, uzmi svoj dio
iz moje ostavtine i neka se moja braa pobrinu za te! ejh
Lutfullah, ti si moj direk na koga se oslanjam poslije Denab-i
Hakka! I kad preselim, ja u gledati u te! Dragi Murate, moj
pobratime iz Ezela, vodi moj vakuf i uvaj moje hajrate! uvaj
ih od svake ejtanske ruke, od rasipnitva i krae! Koliko budu
isti, toliko e dugo trajati! A ti, moj pjesnie, pisarice nae
historije, ispravno izvijesti kako je bilo i zato je bilo, koliko
ljudske oi mogu sagledati i dokuiti! Ne uljepavaj, ne dodaji,
ali i ne oduzimaj, Allah ti se smilovao, jer e za svaki redak
raun polagati pred Onim koji nam svakome knjigu dade u kojoj je sve zabiljeeno, ni malo ni veliko ona izostavila nije! U
meni i Nesliah tee ista krv, vi mi ostali niste rodbina, ali su
nae due namirisane istim ezelskim mirisom, i zato sam vas
volio, i za vama udio, i voljet u vas i tamo, sviju...Da, sviju, jer
ta vrsta ljubavi je od naega Gospodara, Veduda13, njome je
namirisan itav svemir, i ona ne nestaje, ni smrt joj ne moe
granicu postaviti, ona se samo nadopunjuje, poveava se i iri...

MURAT-BEG: Da ujemo... na ovom velikom rastanku...Ej,

alosti!
HUSREV-BEG: Ej, alosti, ej, alosti, dragi moj Murade, al'
samo za vas koji ostajete u ovom ognjitu ratova, vi, moji leptirovi meu poskocima!... Kao to je Isa govorio svome Jeru-

(Stanka. Poinje padati kia.)

Vie je mojih suza, Boiji rahmete!
Jedne teku zbog ovog velikog rastanka,
a druge zbog noi koja te eka, o, Pleme Boseno,
zbog noi i bez Mjeseca i bez zvijezda
u stranim godinama i vijekovima koji e tek doi!

MURAT-BEG: eli, Bee, eli! Tebe voli tvoje Saraj'vo!

HUSREV-BEG: uvaj se zla onoga kome si dobro uinio! A ko
mi sve ovo uini? Ko ubi moju Sevdu i moga neroenog sina?!

12
Enderun (tur.) odjeljenje sultanskog dvora gdje se odgajao ehzade prinevi i ostali funkcioneri Osmanskog carstva

BEHAR 92

***
Nefsu tvome sad Bajram je;
teko onom ko ostaje!

HUSREV-BEG: Ali nije prestao da govori o svome suncu, koje je

u njemu sijalo...Moj posljednji as i prevelika ljubav prema te
dvije sirote, koji mi, osim Nesliah i Die, jedini ostaju na ovom
svitu, tjeraju me da vam posudim pamet od Merjemina sina,
koji preklinjae svoj voljeni grad:O, Jerusaleme, o, Israile, ja
sam u tuzi zbog tebe, jer ti nisi svjestan svoje kazne! Rado bih
te sklonio pod okrilje Allahove ljubavi kao to kvoka svojim
krilima skloni svoje pilie i titi ih od svakog napasnika, od kie
i oluje, ali ti to ne eli...

BEHAR 92

(Kraj.)

13

Vedud (ar.) Onaj koji voli; jedno od 99 Allahovih imena

33

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

Demaludin Lati

suprotstavlja isljednicima.(Tu metodu

je izvrsno opisao Cibulski, autor romana Pomraenje o podne, koji je sam
bio rtva staljinistikih istki.) Traka,
koja se izvodi poslije ponoi, vremenom
rtvi poremeti centar ravnotee, a
veina politikih uhapenika od nje poludi.

etnje s Alijom (ulomak iz Memoara)

TRAKA ZLOGLASNOG DUBURA

Mora da je moj prvi namaz u zatvorskoj
eliji okantno djelovao na moje gonie
jer im preselamih, naglo zakripi
teka brava i mene pozvae da iziem.
Ja jo nisam znao ta je to pijunka,
malo oko na vrhu elijskih vrata s
koga se - najee tajno, a ponekad
sa namjerom, specifinim zvukom prati svaki potez pritvorenika, njegovo
ponaanje, njegove reakcije i sl. Oni su
me, svakako, pratili dok sam klanjao,
a onda me svedoe niza stubite, u
prizemlje, gdje me ekao neizostavni
Nazif Dubur sa svojim kiljeim, neprijateljskim oima. Tu je bio i direktor
Zatvora, izvjesni Zdravko, Srbin, jedan
utljivi birokrat koata lica i upalih
oiju i kako e pokazati godine koje
slijede ostrvljeni etnik (direktor zatvora na Kuli u toku Opsade). Najprije
mi izvukoe pertle iz cipela (kao i Muharemu) i ponovo prekopae depove.
U nekoj kutiji stajala je moja lina
karta (koju vie nikada neu vidjeti, a
koja e, godinama kasnije, kad budem
iziao iz zatvora, imati svoj poseban
ivot i svoju priu).
Poto ste od danas pritvorenik u
Centralnom zatvoru, da li elite neto
poruiti Vaoj porodici? upita me direktor. Nisam shvatio zato mi upuuje
takvo pitanje; ta meni je jasno da sam
uhapen, da vie nema nikakve neizvjesnosti o toj injenici... Moda eli
da mi zada jo jedan psihiki udarac?
pomislio sam u sebi.
Da, rekao sam, molim Vas da im
poruite da mi donesu Kur'an! To je
moje pravo, ispovijedanje religije je
zagarantirano Ustavom! Direktoru
stade dah, nije mogao sakriti bijes u
oima... Dubur, koji je stajao koso od
mene, poe da se na sav glas smije,
poput paeta: on je, naime, stalno
nekom dokazivao kako je na potpuno
suprotnoj strani od mene, muslimana,
kako je on toliko pravovjeran u svojoj
komunistikoj religiji da mu se gade
moja vjerska osjeanja. (Ja zaista

34

nemam drugog naina da bih opisao

stvarnost o kojoj govorim ukoliko ne
upotrijebim ovo poreenje!). Po tom
udvarakom njegovom smijehu ja sam
osjetio da sam odlino uzvratio na udarac koji mi je direktor mrtvog doma
uputio. Najednom obojica uutie,
shvatie zato sam povukao takav potez. Gledali su me, i ja sam sa njihovih
lica itao kako su svjesni kakvu su neprijateljsku cvjeku uhapsili... Dobro, uzvrati direktor niim tonom,
zapisat emo tu Vau elju, mada ne
znam kako emo je ispuniti poto je ovo
dravna ustanova! I zbilja, on uredno
napravi zapisnik, nakon ega i ja moradoh neto potpisati, a onda me vratie u
polumranu eliju.
TRAKA
...Tamo iza jacija, prije nego se gasi
elijska arulja, izvedoe me u istranu
kancelariju. Ponovo, u vrhu stola - Nazif Dubur, do njega neki zapisniar.
Sjedoh na stolicu ispred njega. Ko ti je
rekao da sjedne?! A? !Di' se...! povika, a u sebi izree Faisto! tako hinjski da si ga i mogao i nisi mogao uti.
Pred njim, na stolu otkucana predavanja iz Tabakog mesdida. Jedan dio
njih sam uvao u svome stanu. (To
znai da su mi pretresli kuu! Kako li je
Tima doivjela njihov upad?! Da li su je
priveli?!Da li je mue?! - prolazilo mi
je kroz glavu.)
Duburove
provokacije
bile
su
neizdrive; prilazio mi je i unosio se
u samo lice, duboko i dugo gledao
me u oi, zamahivao glavom da me
elom udari u nos, kripio zubima,
prijetio, psovao, okretao se od mene
sa gaenjem, a onda me tako snano
podbio u vilicu da sam pao na pod.
Pitolj mu je napasno virio ispod kaputa, i ja nisam mogao da to ne primijetim gledajui ga iz ptiije perspektive
i dolazei k svijesti. U istranoj eliji
je bio Jovo, onaj najkrupniji vodnik u
Centralnom. Dubur mi naredi da ustanem, i im se naoh u stolici, Jovo,

Kada sam se, pred zoru, vratio u eliju,

dozvolili su mi da legnem u krevet i
ugasili arulju. U mraku, poeo sam
da se abdestim i osjetio da sav drhtim.
Hladna voda i usrdne abdestske dove,
taj moj neposredni, iskreni duhovni
kontakt sa Stvoriteljem smirie moje
ivce. Ne znam da sam se ikad tako
slatko abdestio, nikad se smirenije
nisam molio i nikad smireniji, leei,
nisam klanjao jaciju.
onako visok, prie do mene tako da
mu je palica dodirivala moje elo. I to
je bila tipina komunistika dvosmislena taktika: ne tue me palicom, nego
kobajagi sluajno, da on to i ne zna,
dodiruje moju glavu, ime mi jasno
stavlja do znanja da moram izvriti ono
to drug islednik trai. A Dubur je
traio isto: da potpiem na Hasana i
na Ruida ono to on, toboe, zna: da
smo se zalagali za islamsku republiku sastavljenu od Bosne i Sandaka,
da je Islamska deklaracija naa
politika platforma, da smo s tim
ciljem islamizirali nau omladinu, da
je Ruid govorio to i to u zbornici Medrese... im bih zaustio da poreknem
neku njegovu tvrdnju, on je ve iao
dalje, uz iste prijetnje o zatvoru koji me
eka i njihovoj stalnoj pratnji dok god
budem iv. Kada bi zavrio jedan krug
istih pitanja, vraao se na ono prvo, i
tako redom... sve do iza ponoi.
Bio sam toliko iscrpljen da mi je svejedno bilo da li e me drati u toj
istranoj ili u mojoj eliji 73/B, na IV.
spratu.
To je bila prva no u kojoj su komunisti
na meni primijenili poznatu metodu
trake, isljeivakog postupka koji se
sastoji od stalnog ponavljanja jednih te
istih pitanja i prijetnji nemonoj rtvi
sve dok se ona, uslijed psiholokog
pritiska, nesanice i straha, ak i fiziki
ne iscrpi do maksimuma, kada poinje
da gubi mo odbrane, ak i volju da se

BEHAR 92

KOMUNISTIKO IZIGRAVANJE
ZAKONA
Taj teki prvi psiholoki udarac Udbe
trajao je etiri dana; bivao sam sve iscrpljeniji, i samo su me abdest i namaz
spaavali od provalije. U podne etvrtog
dana dva policajca mi nabie lisice na
ruke i povedoe me niza stubite. Iz
zatvorskih donjih spratova upadoh u
Sud, meu civile. Ljudi su se pravili da
me ne vide, poneka ena bi, u strahu,
glasno podviknula stavljajui dlan na
oi. Ko zna ta su mislili o meni.
Toga dana komunisti su zapoeli svoju
igru zakonom i sudom: uvedoe me
kod istranog sudije. On se zvao
Hadikari, Abdullah Hadikari ili
tome slino. Do njega je bila sekretarica, a jo malo dalje sjedila je drugarica za koju nisam znao ni ko je, ni ta je,
ni ta ona tu radi. Istrani sudija je bio
toliko hladan da me nije primjeivao.
Primijeti lisice na mojim rukama i jednim pogledom naredi udbaima da mi
ih skinu. Kobajagi, on ima neku mo!
Poe da me ispituje. Pisaa maina je
hlupala kao da je na tenkovskim gusjenicama. Za mene, to jesu bile tenkovske gusjenice jer u redovima koji
su se nizali na papiru ja sam gledao
svoje duge godine zatvora jo uvijek
naivno vjerujui da u, ako budem
pametan, nekim mudrim odgovorima
moi izbjei bar koju godinu. Drue
Latiu, Vama se stavljaju na teret teke
inkriminacije neprijateljskog djelovan-

BEHAR 92

ja! Priznajete li da ste to uinili?

upita me. Nita nisam uinio protiv
drave! Zapiite: Na pitanje... tr-trtr..., osumnjieni odgovara... tr-tr-tr...
Da li elite advokata? A to e mu
advokat ako ovjek nije nita uinio?!
umijea se drugarica sa strane. Ona
je to rekla takvim ljubaznim tonom da
sam ja pomislio kako je saaljiva, kako
je na strani pravde, na mojoj strani,
kako me ona brani od Udbine napasti.
Ja vie ne znam tano ta sam rekao,
i da li sam ita rekao, najvjerovatnije
da nisam, ali su oni diktirali i kucali
da sam rekao to i to... Znam pouzdano
da se ta igra zakonom i sudom ovako
zavrila: da drug Hadikari, zbog
navodne osjetljivosti krivinog djela,
daljnju istragu preputa Slubi dravne
bezbjednosti, a da se osumnjieni (kao
i svih nas trinaestero!) zato to se ne
osjea krivim, dobrovoljno odrie advokatskih usluga. Naravno da nisam
kriv, ja u to dokazati na sudu! rekao
sam Hadikariu sasvim uvjeren naivan do besvijesti, kakav samo bosanski
musliman moe biti - da ivim u dravi
u kojoj zaista postoje sud i sudska procedura. Drugarica iz prikrajka je,
ustvari, bila na tuilac, a da to niko
od nas tada nije znao. Zvala se Edina
Reidovi, porijeklom takoer iz Hercegovine, ini mi se iz Bora, ensko s
jedinstvenim, nevienim osjeajem za
obmanu, skrivanje zloinakih tragova, metar komunistikih dvosmislenih igara zakonskim paragrafima, a uz
to vatreni idolopoklonik Josipa Broza

i karijerist u njegovoj Kastaliji. Tako me

je istrani sudija, jedan od onih sarajevskih minderaa iz uglednih naih
porodica koje su, iz karijeristikih pobuda, u svakom reimu islam prodavali
za gro, umjesto da titi ljudska prava,
predao na milost i nemilost Nazifu
Duburu i vjetici iz prikrajka.
NA IVICI NERVNOG SLOMA
Traka nije prestajala: nekad prije
podne, nekad oko ikindije, a uvijek
oko i poslije ponoi, Nazif Dubur je
poinjao s istim pitanjima. U tim prvim
danima zvanine istrage, jednom
me je u istranoj eliji, pored njega,
saekao jedan udba uoljivo runog
izgleda: proelav, sa iljatim nosiem i
pomalo - da mi Bog oprosti - iskrivljenim ustima. On je po rangu bio nadreen
Duburu; zvao se Munir Alibabi Munja
( uz to, lini isljednik Alije Izetbegovia
), a ef cijele istrage bio je izvjesni
Amir Salihagi, bliski roak ( ini mi se
sestri) Raifa Dizdarevia. Ovaj Munja
je rodom iz Cazin-Srbljana, onoga
krasnog mjesta na obali Une, ispod
Ostroca, i bio je jedan od najbliih
saradnika Hamdije Pozderca, Cazinjanina. Ko je, u ovim komunistikim
trikovima, radio za Raifa, a ko za Hamdiju to znaju samo oni, ali je izvjesno
da su oba ova komunistika zlikovca, Raif i Hamdija, bili najdirektnije
upleteni u na proces i da su obojica
dokazivali svoju komunistiku odanost dok su nas njihovi kerberi muili
po sarajevskom Centralnom zatvoru.

35

NOVE KNJIGE

KNJIEVNI PORTRETI: Demaludin Lati

Taj Munja me nije tukao, ali ipak mi je

on zadao najtei udarac: poeo je da
vrijea moju enu! Jovo je, po obiaju,
palicom eao moju glavu, i samo on je
spaavao tog mia da ga ne uhvatim za
grkljan! Iz tih uvrjeda sam zakljuio da
su privodili i Fatimu!
Nema tee muke politikom robijau
od saznanja da neko njegov, zbog njegovih ideja, pati i da ga mue. Nikad mi
nee biti jasno ta je omelo Dubura
da toga praskozorja od mene ne dobije potpis na sve to eli samo da mi
dokae da Tima nije uhapena i da je
nee muiti. Vratio sam se u eliju
sav drhtei; abdestio sam se i klanjao, ali sam i dalje drhtao. I legao sam
drhtei... Moga sna nije bilo: ponovo
Dubur, i ponovo ista pitanja, sve do
kraja..., i kada bih zavrio istragu, ona
se vraala na poetak- kao to se vraa
magnetofonska traka...
U jednome momentu mi prie sa svojim kiljavim oima i ubuhvati me za
vrat. Kriknuo sam i naao se na podu!
U eliji se odmah upali svjetlo, a iznad
mene se nae krupna figura vodnika
Jove! Robija na susjednom krevetu
poe da zove upomo! Dooh sebi,
malo se umih i ponovo legoh u krevet uei Ajetu'l-kursiju. Jovo izie iz
elije. im sam zapao u san, traka
je ponovo poela da se vrti.
Ujutro, kad su nas probudili u est
sati, opet me obuze drhtavica. Sjeo
sam na stolicu: drhtale su mi i noge i
ruke, ramena, prsti, usta.Pokuao sam
nasilu da zaustavim drhtanje koljena,
ali nisam uspio. Ustajao sam i sjedao, etao od zida do pijunke; nita
nije pomagalo. Duburova traka
je poela da djeluje! Molio sam Allaha samo da se ne osramotim, da ne
potpiem na neduna ovjeka, da neko
zbog mene ne zakuka kao to moja
majka sada odhukuje i prste lomi zbog
onih koji su potpisali na mene. Ali kako
da to uinim kad su mi otkazali svi organi, kad sav drhtim i kad se bojim da
ne poludim?!
RUIDOV INFARKT;
PLA ROBIJAICA U ZORU
Za razliku od svojih uitelja nacista,
komunisti kako smo vie puta istakli
- znaju sakriti tragove svojih zloina!

36

Primijetili su ta se deava sa mnom,

ali i kako e se kasnije ispostaviti
sa svima nama. Ruid Prguda, taj
hrabri ovjek, nije mogao izdrati njihovo bjesnilo: digli su ruke s njega tek
kad ga je, u eliji, udarila srana kap!
Dan prije moga nervnog sloma najavili su nam etnju od deset minuta u
krugu zatvora. Jednom smo izlazili u
tu etnju, dva po dva (iz elije), i osjetili kako nam lica, zbog pomanjkanja
kisika u eliji, lie na mrtvaka. Toga
dana poelo je da grmi; izvedoe dvojicu iz elije br. 74, posljednje u nizu na
IV. spratu.
Poslije samo nekoliko minuta zapoe
tutanj po uskom hodniku: tako su tukli
jednog od te dvojice nesretnih etaa
da smo u eliji uli njegove izdisaje i
njihove udarce u stegna. Navodno, dok
su etali, ovaj jedan je podigao glavu i
pogledao u male prozore s reetkama
na zatvorskim elijama. Za Udbu je
to bilo sumnjivo: Eto, politiari imaju
neke tajne veze i dogovaraju se dok jedan od njih izlazi na etnju! Naravno,
sve su to oni izmislili: i izvoenje na
etnju, i politiarev pogled u elije,
i opasnost po istragu kako bi imali
pokrie za novu, sirovu torturu. Taj
robija je bacan od zida do zida, i samo
ponekad bi duboko jekni, a onaj drugi,
koga nisu tukli, poeo je da plae kao
malo dijete mislei da e poeti i njega
tui. Ja tada razabrah glas tuenog :
to je bio Omer Behmen. Pa da, on ne
zna plakati, tee mu je to se osjea
ponienim dok ga tuku od tjelesnog
bola koji mu nanose.
Na svu sreu, tua nije dugo trajala:
vodnik opsova Boga, ubaci etae u
eliju i svom snagom zahlupi vratima.
Na etnju?! upita nas srdito nakon
to je mahnito brzo otvorio naa vrata.
Ne, hvala, jedva izustismo nas obojica iz 73/B.
Dvije godine kasnije, dok sam u etnji
s Alijom priao o ovim danima, on mi
je otkrio da je i sam bio pod takvom
torturom, da je pomiljao da se ubije.
Imao je teke srane smetnje, zatraio
je ljekarske preglede, a onda je poeo
da sakuplja velike doze tableta, posebno apaurina kako bi ih, jednog jutra,
sve sasuo u sebe!
Tih veeri su i robijaice, koje su bile

smjetene na donjim spratovima,

ee i jae plakale u samu zoru. Komunisti, naime, tuku u vrijeme kad Sud
ne radi: u zoru, subotom i nedjeljom,
iza jacija, tako da njihovi slubenici u
Sudu, iako znaju kako Udba mui zatvorenike, ustvari, ne znaju nita jer
se to ini onda kad nijedan pritvorenik
ne moe dokazati da se nad njim vri
nasilje. Ta svi oni znaju i govore da
ive u najhumanijem od svih drutava
na svijetu tj. u jugoslovenskom samoupravnom socijalizmu. Ko je taj sudija,
tuilac ili zapisniar koji smije progovoriti jednu rije o Udbinim zlodjelima?!
Takav nije postojao. Svi su oni lanovi
Komunistike partije i svi su, zbog
odanosti Titu i Partiji, dobili posao u
Sudu.
Robijaice su plakale kao make!
Navodno su to najee bile prostitutke. Ali dolje negdje su bile i dvije
muslimanke iz nae grupe, Melika
i ula. Boe, da li i njih tuku? pitao
sam se uvijek kad bi me probudi enski
pla. iji li je ono pla?
Komunisti su znali da im je bolje da,
kad spakuju optunice i smontiraju
tok suenja, a naroito nae kazne i
odjeke u javnosti, dopuste naoj familiji i advokatima da nas posjete kako
bi javnost pomislila da zaista slijedi
korektan sudski postupak. Taj postupak mora biti samo djelimino javan,
zavisno od toga kako e se on odvijati.
Ako svjedoci, koji su pod prisilom, nakon trake, potpisali zapisnike, budu
potvrivali njihov sadraj, suenje e,
naravno, biti to javnije. A ta ako se
to ne desi?!
Zato su bili paljivi prema dozi svoje
torture. Ako tamo neki pjesnik zavri
u ludnici, ko e onda dokazati da je
istraga bila korektna?! (A ve su dva
budua svjedoka: Hundur Hamzalaija
iz Tenja i Mehmed Arapi iz Lukavca, bila poludjela!) Ko e takvog
osumnjienog izvesti pred sud, pred
njegove roditelje, pred advokata koji
dolazi iz Beograda. To je dr. Rajko
Danilovi, jedan od najboljih advokata
Jugoslavije, sam politiki disident, evropski demokrat, izbaen iz politikog
ivota zajedno sa dr. Latinkom Perovi.
To su bili razlozi to je Udba prestala
da me dalje isljeuje.

BEHAR 92

KRANI I MUSLIMANI
TO KAU JEDNI O DRUGIMA?

Povodom skorog izlaenja intrigantne i nadasve korisne knjige u nakladi

zagrebakog V. B. Z.-a koju je priredio William Stoddard, a preveo Asim Delibai

U pripremi je zanimljivo izdanje. Autor William Stoddard je, pod navedenim naslovom, priredio izbor vrlo ilustrativnog i dojmljivog niza vie ili manje poznatih citata iz tradicionalnih spisa krana i muslimana o onima drugima.
Svi citati izraavaju visok stupanj meusobnog potovanja krana i muslimana, kako na razini doktrine, tako i na
razini povijesnog iskustva, esto i prizorima pojedinanih prijateljstava. U uvodnom dijelu, prireiva obrazlae razloge takvom pristupu: Primjeri priloeni u ovoj zbirci izabrani su jedino iz tradicionalnog i pre-modernog oblika
religije ili dotine denominacije. Razlog za ovo bio je taj to su moderni oblici religije koji su sada posvuda prisutni
subjektivni, svojevoljni i promjenljivi te nedostatni u autoritetu i trajnosti koja je zatitni znak istinske religije.
Zanimljivo je njegovo nastojanje da obnovi izvorno znaenje rijei ortodoksija, a to je ispravno miljenje, nasuprot suvremenom sekularnom znaenju koje podrazumijeva netrpeljivost i nametanje svoga uvjerenja: Znaenje
termina i koncepta ortodoksije gotovo da je posve izbrisano iz uma ljudi. U veini sluajeva, ona se naprosto smatra
nekim oblikom netrpeljivosti: jedna skupina ljudi nastoji nametnuti svoje vlastite poglede drugima I koja je to rije
u naem jeziku /izvedena iz grkog/ koja oznaava ispravno miljenje? Nijedna druga do ortodoksija.
U treem poglavlju uvodnog dijela, prireiva istie svoje vienje povijesti koje je, smatram, snano obojeno
armagedonistikom interpretacijom povijesti s lako oborivim generalizirajuim tezama o negativnom karakteru
renesanse, baroka, prosvjetiteljstva, industrijskog doba, modernizma i sekularizma. Taj stav, meutim, ne utjee
na snaan pozitivan dojam koji niz citata ostavlja na itatelja, pa i onog koji sebe voli smatrati vrlo tolerantnim. U
uvodnom dijelu prireivau se potkrala pogreka o znaenju hada gdje crnom kamenu ugraenom u Kabu daje neprimjeren znaaj. Grijei i u shvaanju zekata, kako u nazivu tako i u ogranienju funkcije.
Zbirku je s engleskog preveo Asim Delibai. Jezik prijevoda je bosanski s elementima predratne bosanskohercegovake
varijante srpsko-hrvatskog jezika. Prevoditelj u rukopisu ne upuuje na prijevode Kurana, Biblije, Hadisa i drugih
citiranih izvora prevedenih na nae jezike. Citate donosimo u rukopisnom obliku. Nedosljedna je i transliteracija
arapskih imena, u rasponu od tradicionalne refleksije u bosanskom jeziku do razliitih znanstvenih transliteracija u
zapadnim jezicima. U Beharu predstavljamo tek manji dio zbirke. S radou oekujemo najavljeno izdanje.
Senad Nani

BEHAR 92

37

NOVE KNJIGE

NOVE KNJIGE

Bernard Kelly /engleski katoliki filozof, 1907.-1958./: Dominican Studies, 1954.

Posvemanji sekularizam modernog svijeta otvorio je vrata
bujici pometnje koja zatire obrise duha. Tradicionalne norme
priskrbljivale su kriterije kulture i civilizacije. Zato je tradicionalna ortodoksija preduvjet ba svakog razgovora meu
samim Tradicijama.

Biskupa o njegovom prijateljstvu s Paom, nastojei, u svojoj

radoznalosti, da otkrijem na emu je ono bilo zasnovano. to
sam vie upoznavao arapskoga plemia vie sam otkrivao njihove zajednike osobine na primjer, njihovu ravnodunost
u pogledu bolesti, njihovo potpuno neuvaavanje novanih i
materijalnih pitanja, njihovo duboko razumijevanje za ljudsku patnju i jad, i njihovu milosrdnost, koja je bila neokaljana egoizmom i koja nije znala za granice. Obojica su se
preputala vioj Volji slijepom vjerom djeteta U jednom
trenutku sam shvatio da ba kako razliiti elementi mozaika
tvore jedinstven dizajn kada se sastave, da su tako i mentalni
stavovi ove dvojice prijatelja bili dio jedinstvene duhovne koncepcije koju sam na kraju uspio prepoznati.

Ahmed el-Alev /alirski ejh, 1869.-1934./:

Istina se topi poput snijega u rukama onoga ija se dua ne
topi poput snijega u rukama Istine.

Kranski stavovi prema islamu

Angus Macnab: Spain under the Crescent Moon, 1999.

Priznata i slubena uloga Templara, zasigurno, proizilazila je
iz kriarstva; ali prilino je bjelodano da je postojao i veliki broj
drugih zasebnih slubi koje su mogli obavljati jedino Templari.
Meudjelovanja izmeu najvie kranske i najvie islamske
duhovnosti /sufizma/ u kasnom srednjevijekovlju zahtijevala
su posve vrhunaravan red, koji bi se postavljao iznad kraljeva
i biskupa, i koji ne bi bio podloan uobiajenim zabranama ili
izopenjima, i koji bi bio spreman, ukoliko je potrebno, zagovarati za obje civilizacije ili obnaati ulogu posrednika i arbitra
meu njima. Takva je bila uloga Templara, i njezin blagotvorni
uinak pokazao se vie nego jednom u povijesti srednjevijekovne panije.

Evanelje po Mateju, 8, 10-11:

Mnogi e s istoka i zapada doi i sjesti za stol s Abrahamom,
Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.
Djela apostolska, 10, 34-35:
Petar ree: Sada uistinu shvaam da Bog nije pristran, nego
u svakom je narodu Njemu mio onaj koji Ga se boji i ini
pravdu.
Papa Pio XI /1857. 1939./: LUltima, apostolskom delegatu
u Libiju, 1934.
Ne misli da ide meu nevjernike. Muslimani doseu spasenje. Putevi Boiji su bezbrojni.

Martin Lings: Muhammed: his life based on the earliest

sources, prenosi svjedoanstvo sirijskog monaha Behira iz
6. stoljea:
Abu Talib, ujak Muhammedov, ponekada bi ga vodio sa sobom
na putovanja. Jednom prilikom, kada je Muhammedu bilo devet, ili, prema drugima, dvanaest godina, zaputili su se karavanom sve do Sirije. U Busri, nadomak jednog od odmorita,
gdje je mekkanska karavana uvijek zastajala, bila je kelija u
kojoj je, iz narataja u narataj, ivio po jedan hrianski monah. Kada bi jedan monah umro, drugi bi se nastanio u keliju i
naslijedio bi sve to se nalazilo u njoj, ukljuujui i neke stare
rukopise. Meu ovim rukopisima bio je i spis koji je sadravao
predvianja dolaska Poslanika Arapima. Behira, monah koji
je tada ivio u keliji, bio je dobro upoznat sa sadrajem ove
knjige, koja ga je zanimala sve vie jer je predosjeao da e se
dolazak ovog Poslanika zbiti jo u toku njegovog ivota.

Papa Pio XII /1876. 1959./ 1950-tih:

Kako je samo utjeno znati da diljem cijelog svijeta, milioni
ljudi, pet puta na dan, niice pred Bogom padaju.
Kardinal Nikola Kuzanski /1401. 1464./: De Pace Fidei, 6, 1450.
Razliitim zemljama Ti si poslao razliite poslanike i razliite
uitelje, jedne u jedno vrijeme, druge u drugo Pa ak i ako
je nemogue ukloniti razliku u obredima, i ako ova razlika
ak moe biti poeljna utoliko to potpiruje pobonost /svaka
religija se vee sa mnogo gorljivosti za svoje obrede kako bi
na taj nain vie ugodila Tvome Velianstvu/, ipak, poto si
Ti samo Jedan i Jedini, onda u krajnjemu postoji samo jedna
vjera i jedna molitva.
Kardinal Tisserant /prefekt Il Collegio Cardinalizo/: Cahiers
Sioniens, VI, 1951.
Neka primjer vjere Abrahamove da hrabrosti onima koji su
je nauili cijeniti jevrejima, kranima i muslimanima
nadahnjujui ih nepobjedivom vjerom u svemogunost Onoga
koji samo eli da odgovori molitvama onih koji Ga mole.
Sveti Augustin /biskup iz Hipa, 354. 430./: Poslanice, 102:
11, 12, & 15, De vera religione: X, 19
To to se danas naziva religijom kranstva postojalo je jo
meu drevnim narodima, i nikada nije ni prestajalo postojati
od samog poetka ljudske rase, sve do vremena kada je Krist
osobno doao i kada su ljudi poeli nazivati kranstvom istinsku religiju koja je i ranije postojala.
Nigerijski rimokatoliki biskupi u prvom Pastoralnom pis-

38

mu: Catholic Herald, 1960.

Mi iskazujemo osjeanja bratske ljubavi prema naim muslimanskim sugraanima. Mi cijenimo njihov duboki duh molitve i njihovu zapanjujuu vjernost pokajnikom postu. Jedinstveni smo u borbi protiv materijalistikih i sekularistikih
stremljenja.
Adelhard iz Batha /engleski benediktinski monah, XII
stoljee/:
U strahu da se ne bi pomislilo da je neznalica poput mene
iznjedrila ove misli, ja svjedoim da se one izvode iz mojih
izuavanja arapa. Moda e neke moje rijei biti neugodne

BEHAR 92

izvjesnim ogranienim umovima, meutim ja ih ne elim

dovoditi u neugodnost, jer znam jako dobro ta istinski mudar
ovjek moe oekivati od veine obina svijeta. Stoga sam se
pobrinuo da ne govorim za sebe; ja govorim jedino za arape.
Alberto Denti di Piraino /Guverner Tripolija 1941./: A Cure
of Serpents, 1957.
Paa nikada nije odbijao dati milodar prosjaku, ali ako bi ga
prosjak oslovio sa Sidi /moj gospodaru/, on bi tada odgovorio: Tvoj Gospodar, i moj Gospodar, jest Allah. Iako nije bio
bogat ovjek, svakog dana, u njegovoj kuhinji, pripremila bi se
hrana za barem etrdeset siromaha esto sam znao upitati

BEHAR 92

esto je viao mekkanski karavan kako se pribliava i zastaje

ne preve daleko od njegove kelije. Ali, kada je ova karavana
dola u njegov vidokrug, panju mu je naglo privuklo neto to
nikada ranije nije vidio: maleni oblak lebdio je nisko i kretao
se polakao nad njihovim glavama, tako da je uvijek bio izmeu
Sunca i jednog ili dvojice putnika. S velikim zanimanjem gledao
je kako se pribliavaju. Ali najednom, njegovo zanimanje pretvorilo se u zbiljsko uenje: jer im je karavana stala, zastao je i
oblak, stojei nepomino iznad drveta pod koje su se smjestili, a
ovo drvo, u tom trenutku, nadvilo je svoje grane nad njima, tako
da im je davalo dvostruku hladovinu. Behira je znao da je takav
znak, iako nenapadan, morao biti od najviega znaaja. Jedino
je velika duhovna prisutnost mogla objasniti takvo udo, i on se
odmah prisjetio oekivanog Poslanika. Da li bi to moglo znaiti

39

NOVE KNJIGE

NOVE KNJIGE

da je on napokon doao, i da je ak meu ovim putnicima?

Kelija je nedavno bila napuena svakakvim namirnicama, i
sabirui sve to je imao, pozvao je karavanu: 'O ljudi Kureja,
vama sam pripremio hranu, i volio bih da doete k meni, ba
svaki od vas, bio mlad ili star, rob ili slobodan ovjek.' I oni potom dooe u njegovu keliju, ali i unato onome to je rekao,
ostavie Muhammeda da se brine za njihove kamile i prtljagu.
Kako su se pribliavali, Behira je paljivo razgledavao njihova
lica, jedno za drugim. Ali na njima nije vidio nita to bi odgovaralo opisu iz njegove knjige, a niti se inilo da je meu njima
bilo ijednoga ovjeka koji bi mogao biti dostojan veliine onih
uda. Bie da nisu svi doli. 'O ljudi Kureja,' rekao je, 'neka
niko od vas ne ostaje postrani.' 'Niko nije ostao,' odgovorili
su oni, 'izuzev jednog djeaka koji je najmlai od nas.' 'Ne
postupajte tako s njim,' ree Behira, 'nego ga zovite, i neka s
nama bude za ovom trpezom.' Abu Talib i drugi poee koriti
sebe zbog svoje nerazboritosti. 'Odista smo krivi,' ree jedan
od njih, 'to je sin Abdullahov ostavljen i to nije doveden da
sa nama dijeli ovu trpezu,' i nakon toga on ode po njega, zagrli
ga i dovede da sjedne s ljudima.
Jedan pogled na djeakovo lice za Behiru je bio dovoljan da
razjasni razloge onih uda; i gledajui u njega pozorno, tokom jela, on je zamijetio mnoge odlike, i lica i tijela, koje su
odgovarale onome to je stajalo u njegovoj knjizi. I kada su
zavrili s objedom, monah je priao najmlaem gostu i poeo
ga ispitivati o njegovom nainu ivota i njegovom spavanju,
kao i o njegovim poslovima openito. Muhammed ga je rado
obavijestio o svemu ovome, jer ovaj ovjek je bio astan, a njegova pitanja uljudna i dobronamjerna; i stoga on nije oklijevao
da odgrne svoj ogrta na molbu monaha da mu pogleda lea.
Behira je ve bio siguran da je rije o Poslaniku, ali sada je bio
dvostruko uvjeren u to, jer je meu njegovim ramenima naao
upravo onaj znak kojeg je oekivao vidjeti, ba onakav kakvim
je bio opisan u njegovoj knjizi i ba na onom dijelu tijela na
kojem ga je naao kod Muhammeda. Zatim se okrenuo Abu
Talibu i upitao: 'U kakvom je srodstvu ovaj djeak s tobom?'
'On mi je sin,' odgovorio je Abu Talib. 'On nije tvoj sin,' odvratio
je monah, 'nije mogue da otac ovog djeaka bude iv.' 'On
je sin moga brata,' ree Abu Talib. 'Pa gdje je onda njegov
otac?', upitao je monah. 'Umro je,' odgovorio je, 'dok je djeak
jo uvijek bio u majinoj utrobi.' 'To je istina,' rekao je Behira. 'Vodi ga nazad u zemlju iz koje dolazi, i uvaj ga dobro od
jevreja, jer, tako mi Boga, ako ga oni vide i o njemu doznaju
ono to ja znam, zlo e mu uiniti. Velike stvari su odreene
za ovog sina brata tvoga.'
Ijob /nestorijanski patrijarh, vladao 649.-660./:
Ovi Arapi ne bore se protiv nae kranske religije; ne, oni
brane nau vjeru, oni potuju nae sveenike i svece, i darivaju
nae crkve i manastire.
Steven Runciman: Schism, 1953. prenosi rijei grkog patrijarha Mihaela III koji je vladao 1169-1177.
Neka musliman bude moj gospodar u vanjskim stvarima, radije nego da latin mnome vlada u stvarima duha. Jer ako sam
potinjen muslimanu, on me barem nee tjerati da uem u njegovu vjeru. Ali ako bih morao biti pod franakom vlau i ujedinjen s rimokatolikom crkvom, morao bih se rastaviti od Boga.

40

Arthur J. Arberry /profesor arapskog jezika, Cambridge

University, 1905.-1969./: The Koran Interpreted, 1955.
Morali smo se itekako namuiti da prostudiramo zamrene
i bogato razuene ritmove koji uz samu kuransku poruku
tvore neporicivi dokaz zato Kuran spada u red najveih
knjievnih remekdjela ovjeanstva. Ova veoma osebujna odlika 'ta neoponaljiva simfonija', kako je naziva Pickthall,
'iji sami zvuci tjeraju ovjeka na pla i zanos' bila je skoro
posvema zanemarena od strane ranijih prevoditelja.
Johann Wolfgang Goethe /1749.-1832./: Weststlicher Diwan
panija
Najvelianstvenije uini Orijent
Skok preko mediterana.
Jedino onaj koji voli i zna Hafiza,
Razumije ono o emu je Calderon pjevao.
Sveobuhvatnost
Boiji je Istok!
Boiji je Zapad!
Sjeverne i june zemlje
Mirno poivaju u Rukama Njegovim.
Samo je On Pravedni,
I pravdu za sve namilja.
Od svih Njegovih stotinu Imena,
Neka je ovo najslavljenije! Amen.
Thomas W. Arnold /protestantski misionar/: The Preaching
of Islam: A History of the Propagation of the Muslim Faith,
1896.
O bilo kakvom organiziranom pokuaju da se izvri prisilno
obraenje u islam nemuslimanskog stanovnitva, ili sustavnom djelovanju na zatiranju kranske religije, ne znamo
nita. Da su prve halife bili odluili usvojiti drugaiji kurs
djelovanja, mogli su zbrisati kranstvo jednako lako kao to
su Izabela i Ferdinand prognali islam iz panije.
Gustave Le Bon: La Civilisation des Arabes, 1884.
Sila nije imala udjela u irenju Kurana, jer su Arapi uvijek doputali osvojenim narodima da zadre svoju religiju...
Daleko od toga da se nametao silom, Kuran se irio iskljuivo
svojom 'uvjeravajuom snagom'. Jedino je ova snaga mogla
ponukati narode koji su kasnije pokorili Arape, kao to su
Turci ili Mongoli, da prihvate islam Lanost optube da se
islam irio maem odluujue je prikazana injenicom da je
stanovnitvo Grke i panije /koje su bile pod muslimanskom
vlau nekoliko stoljea/ ostalo kranskim. Monaka zajednica Planine Athos u sjevero-istonoj Grkoj zamano se razvijala u vremenu kada je Grka bila pod turskom upravom,
ali od trenutka kada su turci bili protjerani iz Grke, monahe
planine Athos poela je ozbiljno ugroavati nacionalistika i
sekularistika grka vlast.
Mary OShaughnessy /episkopalna upa New York/:
Nakana sv. Franje bila je da ivi meu ljudima koji su bili oslikani kao zli i kao neprijatelji Kristovi. Sv. Franjo je, meutim,
naao Boiji Duh kao iv i djelujui u muslimanskom narodu;
divio se njihovom javnom i stalno ponavljanom proslavljanju

BEHAR 92

Boga i njihovom pozivu na molitvu /ezan/, i cijenio je duboko

posveenje kojeg su imali prema svojoj svetoj knjizi, Kuranu.
Dok je osnovni trend kranskih propovijednika toga vremena
bilo vatreno propovijedanje protiv islama, sv. Franjo je zabranjivao svojoj brai da sudjeluju u ovakvim aktivnostima. Prvo
i osnovno to je sv. Franjo traio od svoje brae bilo je to da
naprosto ive sa i meu saracenima.

Samuel Hoare: Ambassador on Special Mission, 1946.

'Svi smo mi mavari', jednom mi je rekao /Colonel Juan Beigbeder, panski ministar vanjskih poslova/. S vremena na vrijeme, vjetrovi Afrike prodrli bi u zaguljivu vruinu Madrida i
usred rasprave o visokoj politici, zapoeo bi uiti na arapskom
iz iluminiranog Kurana koji je uvijek stajao na njegovom stolu.

Ren Grousset: The Epic of the Crusaders, 1970.

Saladinova dareljivost i njegova pobonost liena svakoga fanatizma taj cvijet liberalnosti koji je uzor nai starih historiara donijela mu je nita manju slavu meu
kriarima od one koju je uivao meu saracenima.

Sestra Mary Campion: Medical Missionary, 1961.

Zbogom, Karai!... Slijedea stvar koja e mi nedostajati jeste
dnevni poziv na molitvu /ezan/ iji je eho tako sjetno odzvanjao
kroz muslimanski grad, posebice onaj jutranji, u samu zoru,
kada veina svijeta spava, i kada mi ustajemo da izreknemo
svoju jutarnju molitvu, Prime. Ovaj jutarnji ezan, koji se razlijegao sa minareta damija prigodno je zavravao rijeima
Molitva je bolja od spavanja. I bilo je sasvim uobiajeno da
kada zamaknemo iz ugla u bolnici da odjenom nabasamo na
gospou na seddi / klanjanje niice, dio rituala muslimanske
molitve/ koja izgovara Bog je velik! Ili vidjeti naega chowkedara /portira/ kako u sumrak stoji tiho pod palminim drvetom, ruku skrtenih u molitvi, nebo koje bi tamnilo davalo je
savren prizor.

Titus Burckhardt /1908.-1984./: Fez City of Islam, 1992.

U srednjevijekovnoj paniji, muslimani, krani i jevreji ivjeli
su u miru jedni pored drugih, osim onda kada bi iskrsnuli isto
politiki problemi. Za mavarske vladare, ovakvo stanje stvari
bilo je sasvim prirodno, poto je toleriranje jevreja i krana
duboko ukorijenjeno u islamskom Zakonu; ali i kranski
kraljevi, na koje se ovaj Zakon nije odnosio, poesto su svojim
muslimanskim i jevrejskim potinjenicima davali ista prava.
Ovo ni u kome sluaju nije bilo plod religijske ravnodunosti,
jer u tome vremenu religija je imala prednost nad svim ostalim. ini se da je upravo iskustvo vodilo u ovo meusobno
uvaavanje, u predosjeanje da se iza nebliskih pojavnosti
drugih religijskih oblika krije ista Boanska Istina i u spremnost da se sud o ovim stvarima prepusti Samome Bogu Znakovito je i to da su duhovne razmjene izmeu kranskog i islamskog svijeta stale onog asa kada se pojavio racionalizam
i Renesansa, i da je u isto to vrijeme zapoela i netolerantnost
apsolutistike panske monarhije: jevreji su bili nasilno konvertirani ili proganjani, a mavari protjerivani.
Nicolau d'Oliver: La Catalogne l'poque romane, 1932., o
Biskupu iz Gerone i Princu Al-Hakamu iz 10. stoljea:
Jedna od ponajbolje osmiljenih predrasuda da zatomi razumijevanje razvitka kulture u Katalanskoj regiji, ogleda se
u vjerovanju da izmeu krana i muslimana tu nije bilo nikakvih drugih kontakata osim onih na bojnome polju. Ratno
stanje nije bilo ni trajno ni openito... a same bitke nikad nisu
bile voene u cilju istrebljivanja neprijatelja, nego uglavnom
radi oduzimanja najvanijeg ratnog plijena. Trgovinski odnosi
izmeu krana i muslimana bili su neprestani. Gotmar II,
koji je bio biskup Gerone u razdoblju od 940. do 954. godine,
posvetio jedno od svojih djela Princu Al-Hakamu, sinu Halife
Abd ar-Rahmana III. Taj rad se zvao Chronica gesta Francorum, ili preciznije genealoki nizovi od Klovisa do Luja IV
dOutremera /481.939./, u kojem pisac ulae poseban trud
kako bi naznaio dogaaje koji su stajali u uskoj vezi sa muslimanskom historijom. Napisan 940. godine, pronaao ga je
osam godina kasnije, u Fustatu u Egiptu, arapski historiar
Al-Massade, koji ga je saeo u 35. poglavlju njegovih Zlatnih
panjaka. Izvjesno je da prijateljstvo izmeu Biskupa Gotmara i obitelji Umajada potjee jo iz vremena kada je biskup
posjetio Kordovu. Zadivljujui koveg, optoen izrezbarenim
srebrom i ukraen caklinom, koji je sauvan u katedrali grada
Gerone i koji na sebi nosi ime Al-Hakam, vjerovatno je bio izraz prineve zahvalnosti za biskupov historijski rad.

BEHAR 92

William Stoddard: Krani i muslimani to kau jedni o

drugima?
Biljei se da je u ranim danima islama halifa Omer odbio
poziv jeruzalemskog pravoslavnog patrijarha da obavi molitvu u crkvi Svetoga Groba, iz straha da muslimani, u kasnijim vremenima, to ne bi uzeli za razlog da obrate ovu crkvu u
damiju.
***
Ovu kuu, u blizini Efeza u Turskoj, mnogi muslimani i krani
smatraju mjestom gdje je Djevica Marija ivjela, zajedno sa
sv. Ivanom Krstiteljem, izbjegla iz Jeruzalema da bi umakla
gnjevu jevreja. Na turskom, naziv kue je Meryem Ana Evi /
Kua majke Marije/ ili Panaya kapulu / Kapela Svesvetosti/.
U dananjim vremenima, za vrijeme turskih dravnih praznika, ovu kuu posjeuju autobusi prepuni turskih muslimana
ukljuujui i autobuse prepune djece. Mnogi od njih polagano
hodaju oko kue izgovarajui tihe molitve. U kui se nalaze
mnogi zavjetni darovi i spomeni koje tu ostavljaju muslimani,
katolici, i pravoslavci, koji su, nakon pijenja vode s ovog izvora, ili donoenja molitvi na Djevicu, primili neobine darove
ili postali izlijeeni. Bazilika izgraena u ast sv. Ivana koja
sadrava njegovu grobnicu, smjetena je nedaleko od Kue,
ba kao i drevna damija koju nazivaju Damijom Gospodina
Isusa.
***
Godine 827. arapi su prodrli u Siciliju iz Sjeverne Afrike, i
postepeno, do 843. godine, preuzeli su svu vlast nad otokom,
preotimajui ga od bizantijskoga cara. Italijanski historiar
Vincenzo Salerno biljei da je pod arapskom vlau zavladala
kultura religijske tolerancije i da prisilna obraenja na islam
nisu vrena; on spominje da je manjinskim zajednicama /
kranima i jevrejima/, muslimanska administracija namet-

41

NOVE KNJIGE

NOVE KNJIGE

nula izvjesne poreze, ali smatra da su mnogi Sicilijanci vjerovatno pozdravljali ovu promjenu, poto su prethodno bili
optereeni pretekim porezima bizantijskoga vladara Pod
arapima, Sicilija je postala viejezina zajednica; na nekim
podrujima govorio se grki, dok se u drugima preteno govorio arapski. Damije su stajale uporedo sa crkvama i sinagogama. Islamski utjecaj bio je osobito vidljiv u umjetnosti.
Mnogi su primjeri umjetnosti iz ovog razdoblja sauvani i danas, i to osobito u arhitekturi / izrezbarena ploica na kojoj
su upisani stavci iz Kurana smjetena na jednom od stupova katedrale u Palermu/. Zanimljivo je ustanoviti da je opa
funkcionalna pismenost na Siciliji bila vea 870. godine, u
vrijeme arapske vlasti, nego li 1870., pod Italijanima Normani su osvojili Messinu 1061. godine, i dosegnuli kapije Palerma jednu dekadu kasnije, svrgavajui sa vlasti mjesnoga
emira, ali potivajui pri tome arapske obiaje. Normansko
sicilijansko kraljevstvo bilo je srednjevijekovni epitom multikulturalne tolerancije. Normanski kralj Ruer I /1031.-1101./
uveo je rimokatolianstvo na otok, ali je nastavio muslimansku politiku plodotvornog supostojanja dviju vjera ili radije
triju vjera, jer je latinski kralj i grku pravoslavnu zajednicu
promatrao s odobravanjem. Od kasnog XI pa sve do kraja XII
stoljea trajalo je zlatno doba kransko-islamskog suivota
pod kranskom vladavinom.
***
Monaka zajednica planine Athos u sjevero-istonoj Grkoj
jo uvijek uva izvorne statute i povelje koje su turski sultani
dodijelili planini Athos. Ovi dokumenti pisani su arapskim
kaligrafskim pismom, i uvijek otpoinju rijeima: 'S Imenom
Boga, Milostivog, Samilosnog.' Oni jame monasima religijske slobode, i takoer neovisnost monakog rukovodstva.
monaka zajednica cvjetala je pod turskom vlau, i im su
turci bili istjerani iz Grke, monahe planine Athos poele su ozbiljno ugroavati modernistike i sekularistike grke vlasti.

Islamski stavovi prema kranstvu

Kur'an, Trpeza: V, 82:
Ti e nai da su najbolji prijatelji vjernika /muslimana/ oni
koji govore: 'Mi smo krani.' To je zato to meu njima ima
sveenika i monaha i to se oni ne ohole.
Kur'an, Trpeza: V, 68:
O narode Knjige! Neete imati vjere sve dok se ne budete
pridravali Tore i Evanelja i onog to vam se objavljuje od
Gospodara vaega.
Kur'an, Trpeza: V, 69:
Usitinu, oni koji vjeruju /muslimani/, i oni koji su bili jevreji,
i Sabijci, i krani, i oni koji u Posljednji Dan vjeruju i dobra
djela rade: njima straha nema i oni oajavati nee.
Kur'an, Obitelj Imranova: III, 64:
O Narode Knjige! Hodite k Rijei zajednikoj i nama i vama,

42

tako da nikome osim Bogu ne robujemo.

Kur'an, Pele: XVI, 36:
Doista, Mi smo svakome narodu poslanika poslali, pa je
provijedao: Bogu se klanjajte i lanih boanstava se klonite.
Kur'an, Vjerovjesnici: XXI, 91:
/Sjeti se one/ koja je djevianstvo svoje sauvala; Mi smo u
nju nadahnuli od Duha Naega, i nju i sina njezina uinili znakom narodima svim.
Kur'an, Merjema: XIX, 16-21:
I spomeni u Knjizi Merjemu /Mariju/, kada se ona od
ukuana svojih u udubinu smjetenu na istonoj strani /Hrama/ povue, pa uze jedan pokrov da se od njih zakloni. I Mi
smo k njoj Naeg Duha poslali, pa se on pred njom ukaza u
liku mukarca savrena. I ona ree: 'Ja od tebe utoka traim
u Svemilosnom. Ako se Boga boji.' On ree: 'Ja sam samo
izaslanik tvoga Gospodara, da ti podarim sina bezgrjenoga.'
Ona ree: 'Kako u ja imati sina kada me ni jedan smrtnik
dodirnuo nije, niti sam bila neasna?' On ree: 'Tako e biti!
Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lako! I Mi emo ga uiniti
ovjeanstvu objavom i milou od Nas. To je stvar odreena.'
Kur'an, Trpeza: V, 47:
Neka sljedbenici Evanelja sude prema onome to Bog u
Evanelju objavio je!
Kur'an, Trpeza: V, 47:
Oni vjeruju u ono to je objavljeno tebi /Muhammede/, i oni
koji su jevreji, krani, Sabijci svi koji u Boga vjeruju i dobra djela ine zasigurno njima pripada nagrada njihova kod
Gospodara njihova. Njima straha nee biti i oni nee tugovati.
Kur'an, Pauk: XXIX, 46:
Sa narodom Knjige ne raspravljajte... Na Bog i va Bog je
jedan Bog.
Kur'an, Merjema: XIX, 33 /rijei koje Kuran pripisuje
djetetu Isusu/:
Neka je mir na mene na dan kada sam se rodio, na dan kada
budem umro, i na dan kada iz mrtvih budem ustao.
Kur'an, Krava: II, 256:
U vjeri nema prisiljavanja.
Poslanik Muhammed:
Ko prevari nemuslimanskog graanina, ili oduzme njegov
posjed, takvom u ja biti tuitelj na Danu Suda.
Poslanik Muhammed:
Ko god posvjedoi da nema boga osim Boga, koji jedini sudruga nema, da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik,
da je Isus Njegov rob i poslanik, sin Njegove slukinje, Njegova Rije koju je On u Mariju nadahnuo i Duh od Njega, i da
su raj i pakao istina, njega e Bog pustiti u raj ma ta uradio.
Poslanik Muhammed /u pismu potpore monasima manastira
Sv. Katarina na gori Sinajskoj 628./:
Ovo je poruka od Muhammeda ibn Abdullaha, kao ugovor s

BEHAR 92

onima koji su prihvatili kranstvo, diljem svijeta; mi smo uz

njih. Uistinu, ja, sluitelji, pomagai, i moji sljedbenici titimo
krane jer oni su moji sugraani; i tako mi Allaha, ja ih titim
od svega to im je nemilo. Niti e njihove sudije biti maknute
sa svojih poloaja, niti njihovi monasi iz svojih manastira. Niko
nee unitavati kue njihove religije, niti im nanositi bilo kakvu
tetu; nijedan musliman nee uzeti neto iz njihove kue i odnijeti to u muslimansku kuu. Kada bi iko uinio bilo ta od ovoga,
naruio bi ovaj ugovor i bio bi nepokoran svome Poslaniku. Zaista, krani su moji saveznici, i oni imaju moju rije i povelju koja
e ih titi od svega to mrze. Niko ih nee prisiljavati da putuju,
niti primoravati da ratuju. Muslimani e se boriti za njih. Ako
se ena kranka bude udavala za muslimana, to nee biti bez
njezine volje i dozvole. I nee joj se prijeiti da posjeuje crkvu
i izvrava molitvu Njihove crkve e biti potovane. Kranima
se nee zabranjivati da ih popravljaju, niti e se naruavati svetost njihovih zavjeta. Nijedan musliman ne smije naruiti ovaj
ugovor sve do kraja svijeta.
Muhjid-Dn ibn Arab /1165.-1240./: Tarjumn al-Ashwq /
Tuma Ljubavi/, XI, 13-15
Moje srce se raskri za oblik svaki: ono postade panjakom gazelama, samostanom kranskim monasima, hramom idolima,
Kaabom hodoasnicima, ploicama Tore i knjigom Kurana. Religiju Ljubavi ispovijedam ja. U kojem god pravcu njezina karavana krene, religija Ljubavi bie moja vjera i moje uvjerenje.
Muhjid-Dn ibn Arab: Al-Futht al-Makkya /Mekanska otkrovenja/, II, 64-65
Peat svetosti, iznad kojew nema druge svetosti, jeste na
gospodin Isus.

BEHAR 92

Dellud-Dn Rm /1207.-1273./: Mesnevije

Ja nisam ni kranin ni jevrej ni zoroaster ni musliman. Ja
nisam ni od Istoka ni od Zapada, ni od kopna ni od mora...
Dvojnost sam ostavio postrani i uvidio da su dva svijeta jedan. Ja traim Jedno, ja spoznajem Jedno, ja vidim Jedno, ja
prizivam Jedno. On je Prvi, On je Posljednji, On je Vanjski, On
je Unutarnji.
Abu Na'im al-Isfahn: Hilyat al-auliy /Hronike svetaca/,
prenosi rijei Ibrahima ibn Edhema iz 8. stoljea:
Spoznaju /marifah/ sam uio od monaha zvanog Otac
Simeon. Jednog dana naoh ga u njegovoj eliji i rekoh: Oe
Simeone, koliko dugo boravi u ovoj eliji? On mi odgovori:
Ve sedamdeset godina. Upitah ga: ta je tvoja hrana?
A on odvrati: O Hanefi, ta te natjera da me upita to? Pa
zatim nastavi: Jedno zrno slanutka svake noi. Upitah ga:
ta te ispunjava u tvome srcu, pa ti je ovo zrno dovoljno?
On odgovori: Svake godine, u jednom danu, ljudi mi dolaze i ukraavaju ovu eliju, pohode me, i tako mi iskazuju
potovanje; i kad god moj duh malaksa u molitvi ja se prisjetim toga, i iznesem napor jedne itave godine zbog samo
jednog asa. Da li si ti, o Hanefi, spreman iznijeti napor
samo jednog asa, u slavu itave vjenosti? U tom trenutku
spoznaja sie u moje srce.
Titus Burckhardt /1908.-1984./: Fez City of Islam, 1992.,
prenosi rijei marokanskog ejha iz prve polovine 20.
stoljea:
Mulay Al je pokazao na sebe i rekao: 'Ako bi se na gospodin Isus vratio na zemlju prije moje smrti, ja bih odmah
ustao i slijedio ga!'

43

BONJAKI ARHIV SJEANJA

BONJAKI ARHIV SJEANJA

Suradnja Dr. Smaila Balia

u zagrebakom asopisu Behar*
Pie: Ibrahim Kajan
Dr. Smail Bali je suraivao u brojnim prilozima zagrebakog asopisa bonjake nacionalne manjine, Behar.
Objavio je oko 40 pisama, lanaka, eseja, analiza. U ovom tekstu autor slijedi dijelom kronoloko i dijelom tematsko
pojavljivanje Balievih tekstova u asopisu kroz vrijeme od jednog desetljea. Neke priloge registrira u kratkom
potezu, a nekima posveuje iru prikazivaku pozornost, zbog trajne aktualnosti tema kojima se dr. Bali bavio.
Umjesto zakljuka autor ovog preglednog lanka smatra da je dostatno pismo koje je rahm. Smail Bali objelodanio
u Beharu, pokazujui kroz odnos prema adresantu, u potpunosti svoj moralni i intelektualni profil.

Bosanski kulturni prostor za njega je predstavljao nevjerojatno bogatstvo, sa zaboravljenim imenima konkretnih pojava i duhovnih kretanja kroz povijest, a u zadnjih pedesetak
godina potpuno zamuenim tumaenjima, s jasnim ciljem
da se Bonjaci operiraju od svoje kulturne historije, da se
izvorna, bosansko-patarensko-muslimanska, sinkretika i
islamska kulturna batina otui i da se odvoji ba od njih, od
naroda koji ju je proizveo u historijskim vrtlozima povijesne
procedure od tisuu godita.

U ovom preglednom lanku o suradnju dr. Smaila Balia

sa zagrebakim bonjakim asopisom u Zagrebu Behar,
htio bih iznijeti nekoliko podataka ne samo o prirodi objavljenih tekstova, nego pokuati, preko njih, odgovoriti i na
znatieljno pitanje zato je, kao istaknuti kulturni radnik,
priljeni znanstvenik, znalac vie jezika pokazivao upornu
tenju da bude shvaen i od onih koji o islamu, islamskom
kulturolokom krugu i islamskom shvaanju historije, budu
podjednako obavijeteni, a ne samo muslimani o ijem je
kulturno-historijskom duhu i njegovoj realizaciji pisao.

II.
U skupini kulturolokih priloga, Bali objavljuje tekst Odakle
je Hasanaginica2, dajui vrijedan prilog historiji kulture vlastito promiljanje o udnoj i udesnoj zagonetki zbiljne pozadine neusporedive balade. Daje osebujna tumaenja nekih
izraza i sloenog duhovnog svijeta, zatim o prepravcima
balade u drugim sredinama itd.

Smail Bali je duboko vjerovao da nema i ne moe biti tolerancije tamo gdje se ljudi ne poznaju, gdje jasno ne pokazuju
jedni drugima svoja lica dobre volje, gdje jasno i nedvosmisleno kulturnim sadrajem vlastitog bia ne potvruju svoj
identitet. ovjek bez identiteta nepredvidiv je ovjek i drugima, kao takav, potpuno nejasan, pa moda i opasan. To na
svoj nain poruuju svi njegovi tekstovi, a izravno potvruje
pismo kojim je odbio sudjelovati na simpoziju Povratak iskonu, u Zagrebu, u jesen 1992. godine. U tom stavu, nalaze se
svi drugi stavovi drutvene prirode koji isijavaju iz Balievih
tekstova.
ak i povran, panoramski uvid u bezbrojne naslove tekstova koje je objavljivao u nekim malim, pa i nepoznatim emi-

Na tradicionalnom simpoziju Zagrebake damije (1994. godine), Smail Bali je govorio o dvojbama u djelima Baagia,
Handia i Mulabdia3, a uz 125. godinjicu roenja Osmana Nuri Hadia, obnavlja uspomenu za takoer iz
bosanskohercegovake knjievnosti protjeranog knjievnika,
za kojeg se tek ovih godina, prvi put u znanstvenom obliku,
upozorava na njegovu osobu kao autora prvog bh. romana (u
autorskoj kolaboraciji s Ivanom Milieviem). Taj rad je objavljen u dva nastavka pod naslovom Veliki reformator duha4,
s posebno britkim uoavanjem Hadieve kritike drutvene
zaostalosti putem osmiljavanja islamske tradicije.

Ne moe biti tolerancije tamo gdje se ljudi ne poznaju,

gdje jasno ne pokazuju jedni drugima svoja lica dobre
volje, gdje jasno i nedvosmisleno kulturnim sadrajem
vlastitog bia ne potvruju svoj identitet. ovjek bez
identiteta nepredvidiv je ovjek i drugima, kao takav,
potpuno nejasan.
grantskim listovima, u kratkim edukacijskim tekstovima koji
pouavaju ili tek na konkretno pitanje odgovaraju govori
o njegovoj elji da korisno upotrijebi svoje spoznaje o sudbinskom predmetu svog interesa. Odgovara na pitanja od
kada je neto, kakvo je neto, i zbog ega je neto i za razliku od naslijeenih spoznaja svojih uitelja redovito upozorava na bit, na smisao, a otvoreno apelira na odbacivanje

ljuture formirane predrasudama i potroenim obiajima,

historijskim muljom i naplavinama ak i onih naroda kojih vie nema. Kasnije e se vidjeti, ve u prvim godinama
demokratskih promjena u BiH, kad su ga vlastiti tekstovi
pribliili Bonjacima izmeu kojih je i sam proistekao, koliko
e biti cijenjen i podravan, ali ruku na srce! - jo vie opstruiran i osporavan.

*
lanak je proitan na Meunarodnom simpoziju Smail Balic als Vordenker eines europaischen Islam Smail Bali kao predmislilac europskog islama, Sarajevo, 2-5. XI. 2006. Pisac ovog teksta bio je prvim i dugogodinjim glavnim i odgovornim urednikom zagrebakog asopisa Behar.

1
Prvi dodiri. Prilog povijesti junoslavenskih veza s islamom. Behar, god. I,
br. 4-6, sijeanj lipanj 1993., str. 13
2
Odakle je Hasanaginica. Behar, god. II, br. 8-9, rujan-prosinac 1993.,
str. 25

44

U prilozima koje je ponudio Beharu osobno ili tekstovima na

njemakom na koje je upozorio i izrazio elju da budu prevedeni i objavljeni prvo to je uoljivo jest ba ta, tematska raznovrsnost i razvedenost, od pionirskih historijskih
istraivanja prvih dodira islama s Europom, koje je prije
njega inicirao uveni Handi, ali je tema, zajedno s autorom
i vjerom kao takvom arhivirana od komunizma i praktino
zaboravljena sve do najnovijih vremena. Prvi dodiri1, istodobno je i prvi naslov kojim dr. Bali zapoinje vrlo plodnu
suradnju s naim asopisom godine 1993.
Posebni znaaj islama za jugoistonu Europu (s posebnim osvrtom na Bosnu), drugi historiografski tekst iz istog
tematskom izvora, objavio je pet godina kasnije, u 36. broju
VII. godita asopisa, a trei iz istog povijesnog kruga, br. 42,
godinu dana kasnije.

BEHAR 92

Jedan od njegovih starijih tekstova polemikog ara, za koji

naa itateljska publika nije znala, jer je svojedobno objavljen
u Bosanskim pogledima, Polemika o Njegou5, izazvan je
tadanjim nesmiljenim komunistikim udarom na nepropisno miljenje bonjake intelektualke (i pjesnikinje) koja
je tek ovla prigovorila da je neumjesno pa i nedopustivo da
bosanska muslimanska djeca moraju punih pedeset godina,
3
Istok ili Zapad. Dvojbe u djelima Baagia, Mulabdia i Handia. Simpozij. Behar, god. III, br. 10, oujak-lipanj 1994., str. 6-8
4
Veliki reformator duha. Osman Nuri Hadi i kritika drutvene zaostalosti
putem osmiljavanja islamske tradicije. Povodom 125. godinjice roenja Behar, god.
III, br. 10, sijeanj-veljaa 1994., str. 26-27; 2. dio Behar, god. III, br. 11-12, str. 30-31
5
Polemika oko Njegoa. Estetika kao zlo. Behar, god. III, br. 14-15, rujanprosinac 1994., str. 10-11

BEHAR 92

pod platem veliine umjetnike realizacije Gorskog vijenca, napamet uiti i pri tom uivati u stihovima:
Nekru se gore usmree
Oda rie na ravnom Cetinju
Sve je polo avoljijem tragom:
zaudara zemlja Muhamedom, itd.
Tekst je objavljen kao ilustracija mrane intelektualne pozadine iz koje, sukcesivno, u historijskom ritmu, provaljuju
planirani pogromi na bosanske muslimane, upozoravajui na
trajno mjesto srpske nacionalistike i genocidne politike.
S njemakog je prevedena i u nas takoer prvi put objelodanjena, u neku ruku kao dopuna irem stavu, kao europski
kontekst, ilustrativna i vrlo pouna Balieva analiza Islam u
europskoj koli prikazan na austrijskim i bosanskim primjerima.6
III.
Osobito su zanimljivi Balievi prilozi o ulozi vjere u sukobima u Bosni i Hercegovini, ali i moguoj ulozi u edukaciji
ljudi za suivot i dobre odnose. Oba objavljena priloga su zapravo odrani ili pripremljeni referat za dva razliita znanstvena skupa. Prvo emo o tekstu Vjerska dimenzija sukoba
u Bosni.7
Bali uoava da je donedavni naziv Musliman, za
duboko prosvijetljenu Europu predstavljao svojevrsnu
dvojbu, budui da joj je posebice bilo nerazumljivo da
se u razvojnim prilikama junoeuropskih naroda na
srednjovjekovni nain na Balkanu nacija poistovjeuje
s vjerskom zajednicom.
Otvarajui tekst problemskim pitanjem nacionalnog imena,
Bali uoava da je donedavni naziv Musliman, za duboko
prosvijetljenu Europu predstavljao svojevrsnu dvojbu, budui
da joj je posebice bilo nerazumljivo da se u razvojnim prilikama junoeuropskih naroda na srednjovjekovni nain
na Balkanu nacija poistovjeuje s vjerskom zajednicom. Iz
tog tumaenja, autor sluti da, polazei od tog stanja, moglo
bi se tvrditi, da je krvavo zbivanje u Bosni 1992-1995. imalo
svoje ishodite u vjerskoj surevnjivosti potkrepljujui to nalazima u knjizi Weltkrieg der Religionen (Svjetski rat religija),
njemakog kranskog kritiara Karlheinza Deschnera i profesora upravnog prava iz Nia Milana Petrovia.
Iz prvobitno politiki motivirane agresije, rat se postupno
mijenjao i poprimao posve drukiju narav, kae Bali, da bi
se najposlije poeo prepoznavati u antiislamskoj revoluciji.
U razvoju svoje teze, Bali unosi i svojevrsnu prispodobu s
holokaustom, pa kae: Dok je jo u Holocaustu dolazila do
izraaja izvjesna crta uljuenosti, u sjeverozapadnom Balkanu ili u Bosni bilo je sve to se ne uklapa u jednolinu sliku
etnosa, osueno na posvemanje unitenje. Od njemakih
6
Islam u europskoj koli prikazan na austrijskim i bosanskim primjerima.
Prijevod s njemakog: Zija Sulejmanpai. Behar, god. X., br. 57, XI-XII/2001., str. 1315
7
Vjerska dimenzija sukoba u Bosni. Referat pripremljen za Meunarodni
simpozij Ratni zloini u Bosanskoj krajini 1992-1995, 22-25. IX. 2000, Biha). Behar,
god. IX., br. 48-49, V-VIII/2000., str. 17-20

45

BONJAKI ARHIV SJEANJA

BONJAKI ARHIV SJEANJA

idova su preostala bar pojedina groblja, pa i sinagoge.

idovsko vijee, koje je u nevolji suraivalo s nacistikim
ustanovama, moglo je ublaiti nesreu, pa i spasiti kojeg
idova. Bonjacima kao muslimanima nije bila dana ni ta
mogunost.
Gotovo bi se kao svojevrsna zavrnica mogao iskoristiti
zloguki programski stavak iz pera akademika Ekmeia, kojim na jednom mjestu Bali ispisuje cilj srpske agresije: Po
shvaanju Milorada Ekmeia, historiara i ideologa srpskog
nacionalizma, dogaanja u BiH 1992-1995. nije bilo nita
drugo nego produetak srpskih oslobodilakih pokreta.8
Referat, koji je Smail Bali proitao na Nrberkom foruma
Interreligiozni odgoj 2000 budunost religijskih i kulturnih
susreta 1997. godine, Behar je objavio pod naslovom O
Bali naglaava, nakon to je savreno jasno tko
je krivac a tko je rtva, da se ipak legalna bosanska vlada moe s pravom ponositi da se na podruju
(koje je kontrolirala, op. p.) civilizacija odrala,
da stanovnitvo nije izgubilo mjeru, da nema
revanizma, te da se, s druge strane maksimalnim
poputanjem nastoji pridobiti srpsku i hrvatsku stranu
za zajedniki ivot i multikulturalno drutvo, u Bosni
koja je odluna ostati graanska demokratska i pravna drava.
meuvjerskom pomirenju u Bosni.9 Smisao cijelog autorskog napora je samo u jednom: da se naslute, da se pronau
i osvoje mogunosti oljuene komunikacije, duboko vjerujui
da je snana potraga za tolerancijom spasonosno sredstvo
za ukupnu bosansku situaciju. U uvodnim dijelovima Bali
naglaava, nakon to je savreno jasno tko je krivac a tko
je rtva, da se ipak legalna bosanska vlada moe s pravom
ponositi da se na podruju (koje je kontrolirala, op. p.) civilizacija odrala, da stanovnitvo nije izgubilo mjeru, da
nema revanizma, te da se, s druge strane maksimalnim
poputanjem nastoji pridobiti srpsku i hrvatsku stranu za
zajedniki ivot i multikulturalno drutvo, u Bosni koja je
odluna ostati graanska demokratska i pravna drava.
Za taj, u to vrijeme gotovo nevidljivi cilj, Bali dri nunim
poduzeti nekoliko vanih zahvata, meu kojima je najbitniji
Bosna je i prije opratala onom ovjeku koji joj je iz
neznanja nainio zlo i zbog toga se pokajao. Ali onome
koji je svjesno uzrokovao zlo, nee oprostiti jer takvome
samo Bog moe dati oprosta.
i najnuniji predgoj, a da pomiriteljska djelatnost religija
(nuno) donosi i plodove. Bali u primjeru rijei reisu-luleme dr. Mustafe ef. Ceria, vidi golemu moralnu potporu
svojim stavovima. Te rijei iz bajramske poslanice 1997.
snano odzvanjaju ivotnim interesom za budunou: Bosna je i prije opratala onom ovjeku koji joj je iz neznanja
nainio zlo i zbog toga se pokajao. Ali onome koji je svjesno
8
Bali, Smail: Behar, god. IX, br. 48-49, 2000, str. 17
9
O meuvjerskom pomirenju u Bosnu. Referat na Nrberkom foruma Interreligiozni odgoj 2000 budunost religijskih i kulturnih susreta, Nrberg, 1997.
Prijevod s njemakog: Zija Sulejmanpai. Behar, god. VIII., br. 40-41, I-IV/1999., str.
7-9

46

uzrokovao zlo, nee oprostiti jer takvome samo Bog moe

dati oprosta.
Stupanj pomirenja treba procjenjivati po opsegu govora
mrnje. Taj jezik jo ni izdaleka nije naputen Jezik mrnje
je pomono sredstvo za podsticanje neprijateljstava, pisao
je Bali 1997., traei od vjerskih zajednica da kretanje k cilju
zapone prije svega kultiviranjem jezika pomirenja, potpunom otvorenou i ekumenskim dijalogom.
IV.
Bali je, produbljujui svoju vlastitu misao o islamskim
duhovnim kretanjima kroz povijest, pokuavao osmisliti, ini
nam se, i svoj vlastiti ako ne koncept onda svakako svoju
definicijom uvanja tradicije kao vatre, a ne pepela izgorjelih
drva, pronicanjem do duha kuranskog slova, a ne jahanja
na slovu, kako je ne jednom znao kazati i napisati. U tom
smislu, najintrigantniji su neki njegovi stavovi o mijeanim
brakovima, o pokrivanju ene itd., izazovnih ne samo, kako se
to voli rei za konzervativnu ulemu, nego su uznemirujui
doslovno za svakog muslimana uope. Jo je meu nama podosta ivih svjedoka Balieva otrog suoavanja s itateljima
ali i u izravnim konfrontacijama na otvorenim, javnim katedrama diljem Europe.
Naravno da je Smail Bali ivio, ne samo kao neupitan vjernik
koji se predao u Boje ruke, nego i da je bio suvereni poznavatelj Kurana, Hadisa, historije i kretanja kroz historiju.
U prvom tekstu te vrste, Shvaanje islama danas10, objavljenom u Beharu, Bali progovara iz pozicije intelektualnog
svjedoka. Pie: S napetou i udnjom za novim saznanjima
o vjeri i ivotnim poticajima oekivala je prije nekoliko godina
velika skupina vjernika u Begovoj damiji u Sarajevu dolazak
s Orijenta najavljenog predavaa Ali, oekivanje predavaa
izvrnulo se meutim veoma brzo u alosni fijasko. Njegovo je
predavanje misaono bilo tako plitko i primitivno, da je imalo
uinak i kompromitiranja islama.

ivei vei dio ivota u Beu, u ivom sreditu zapadne

misli a i sam joj pridonosei svojom izvornom i kritikom
bosansko-islamskom inaicom, spoznao je smisao cijelog
svog truda u nakani da razvidi, objasni i odgovori na jedno
od zacijelo (svojih?) kljunih pitanja: Je li islamu mjesto u
Europi, moe li se i osjea li se kao univerzalna religija u
njoj, kao i sve druge religije koje univerzalne jesu kod
kue i autentine?
U razmatranju Islamsko vjeroispovijedanje u Europi11
(ukljuujui jo i cijele njegove rasprave na zadanu temu,
na drugim mjestima), Bali priprema prostor za plasiranje pronaenih ideja svog nauma i, to je vanije, svog
afirmativnog odgovara. Odgovor dakako podrazumijeva
misaonu katarzu, odvajanje onoga to nije od onoga to jest, idui tragom temeljne literature. Primjerice,
moe li se namaz obaviti na materinskom jeziku? Odgovor je afirmativan i Bali ga utemeljuje na primjeru da su
jednom o tome pitali Ebu Hanifu i da je on odgovorio Da!
Sastav namaza poiva na predaji. Ako je predaja, kao to
tvrde ozo i neki drugi islamski uenjaci, idtihad u vremenu i prostoru, onda to povlai za sobom dalekosene
posljedice, kae Bali i dodaje, sluei se stavkom Huseina oze (v. Islam u vremenu) da uostalom, pravi ibadet
nema forme, nema ak ni rijei. To su najdublji, najintimUostalom, pravi ibadet nema forme, nema ak
ni rijei. To su najdublji, najintimniji, najsuptilniji
osjeaji i doivljaji onog to je, isto tako, najsuptilnije,
najuzvienije i najljepe, to se svakako ne moe izraziti rijeima. Radi se o kategoriji iznad svih i da im
damo posebne forme, mogu samo smetati i doprinijeti
da oni izgube na svom intenzitetu.

Potom autor otvara osebujnu analizu koja bi dovela moguoj

sintezi u temeljnom pitanju koji postavlja suvremeni ovjek
islamskog horizonta: Gdje lei pravi duh Kurana kao
glavnog izvora islamske nauke?

niji, najsuptilniji osjeaji i doivljaji onog to je, isto tako,

najsuptilnije, najuzvienije i najljepe, to se svakako ne
moe izraziti rijeima. Radi se o kategoriji iznad svih i da
im damo posebne forme, mogu samo smetati i doprinijeti
da oni izgube na svom intenzitetu.
Potom trai razlikovanje Kurana kao Bojeg govora od
erijata, podvlaei da je erijat veim dijelom ljudska
nadgradnja iji se tekstovi prenose skupa sa stvarnou
u kojoj su nastali, pa su otvoreni za novo osmiljavanje.

Misaoni pravac koji sriku kuranskog iskaza vidi u suhom

zakonu ili u pobonosti koja se unosi u javni politiki ivot,
namee islamskom svijetu jedan odgovor na gornje pitanje,
koje kod misaonih muslimana izaziva nespokojnost. Takvo
shvaanje Kurana doprinosi otuenju. To je osobito uoljivo u
onim podrujima gdje muslimani ive u mijeanom drutvu.
Autor je i sam svjestan teine i odgovornosti kojom pokuava
uope i pristupiti temi koja je obavijena brojnim tabuima i
golemim historijskim naplavinama. Jedna od takvih je svakako uoavanje da se uz kulturno osvjeivanje na uzorcima
davno prohujalog vremena, vjerojatno uz to jo i regionalnim
(recimo arapsko-pustinjskim) potrebama, ne moe omoguiti
pravo rjeenje postojee krize identiteta,

V.
Smail Bali se tri puta javio javnim pismima, elei da ih
objavimo. Spominjemo ih zbog toga, to pokazuju njegovu dnevnu brigu za Bosnom i Hercegovinom izloenoj
agresivnim naletima srpske i crnogorske vojske, ali i (ne
tako rijetkim) zloestim podvalama i insinuacijama iz dijela
dirigirane zagrebake tampe, osobito u doba hrvatskobonjakog sukoba. Prvo je pismo objavljeno u 3. broju
1992., u kojem pokazuje koliko duboko proivljava svaku, pa
i najmanju nepravdu koja se nanosi bonjakim rtvama, pa
kae kako ga se posebno neugodno dojmilo saznanje da je
i Tanja Torbarina pala na lijepak obezduavanja naroda od

10

Shvaanje islama danas. Behar, god. VI., br. 30, V-VI/1997., str. 16-17

BEHAR 92

11
Bali, Smail: Islamsko vjeroispovijedanje u Europi. Behar, god. VI., br. 31,
VII-VIII/1997., str. 16-18
12
Bali, Smail: (Pismo) Kako papa ljubi zemlju, Zwerdorf, 8. 12. 1992. Behar, god. I, br. 3, studeni-prosinac 1992., str. 5

BEHAR 92

kako su srpski ekstremisti zapoeli svoj kriarskoteroristiki

pohod na Bosnu. Neukusnim uvlaenjem islamske molitve
u svoje vienje unesreenih Bosanaca, ona je, uz ostalo,
ogolila svoju kulturu. ()12
Drugo je pismo meutim vrlo vano jer iz njega, kao u kakvu
zakljuku, moemo oitati Baliev i moralni i intelektualni
profil. Pismo je umnoeno i poslano na vie adresa, pa je,
na taj nain ve postalo javno i prije nego to je objavljeno.
Pismo je inae poslano don Anti Bakoviu, vrlo poduzimljivu
i gorljivu politikom pomoniku Tumanove stranake potpore. U tom je svojstvu, taj gospodin, organizirao simpozij
Povratak iskonu, na koji je, meu inima pozvao i samog,
dobrog i plemenitog, ali svakako ne i naivnog, dr. Smaila
Balia. Pismo, s nebitnim skraenjem, glasi:

Veoma potovani Done Bakoviu!13

Vae napore oko zbliavanja hrvatskog naroda i
bosanskoherecgovakih muslimana, danas predstavljenih
po jednim, sutinkom sadraju nacionalnosti neprimjerenim
i zbog toga zbunjujuim imenom, od srca pozdravljam. To
je vid djelovanja na humanizaciji drutva, za to su moralno
13
Pismo Smaila Balia don Anti Bakoviu, objavljeno je u Beharu, god I, br.
3, str. 12
14
Nusret Idrizovi, knjievnik, predsjednik Organizacionog odbora Simpozija Povratak iskonu koji je raen po ideji don Ante Bakovia, glavnog organizatora i
pokrovitelja.

47

PRIA

BONJAKI ARHIV SJEANJA

zadueni svi demokratski nastrojeni intelektualci, posebno

pak sveenici i drugi tumai vjere.
Polazei od pretpostavke da e se rad predvienog
zagrebakog simpozija kretati na ovoj liniji, tj. liniji povratka
zajednitvu u ovjetvu, a onda i u svim drugim izraajima
sudbinske povezanosti (jezinim, kulturnim i etikim), izrazio sam u telefonskom razgovoru s Vama pristanak, da se
ukljuim u rad simpozija.
Iz Vaeg pisma od 9. 11. t. g. koje sam dobio tek 30-tog vidim meutim, da zamiljeni dijaloki skup treba da slui jednoj vrsti fundamentalizma, naime povratku pretpostavljenom
nacionalnom iskonu. Za me fundamentalizam bilo koje vrste
vjerski, nacionalni ili ideoloki nije prihvatljiv, jer lahko
iskljuuje refleksiju, kritiku misao, pa dapae, ponekad se
preokrene u militantni aktivizam i ideale naprednog demokratskog drutva. Daleko sam od toga, da Vaem gledano
iz drugog vidokruga hvalevrijednom znanstvenom skupu imputiram takve posljedice. Mislim, meutim i to je ovoga puta
osnovno da se ne moe voditi dijalog, ako se sugovorniku unaprijed osporava pravo da govori iz svog autentinog identite-

ta. Imam osjeaj da je simpozij Povratak iskonu koncipiran

upravo tako, da se autentini identitet jednog od sugovornika
iskljuuje. Bez svog identiteta je, to vi veoma dobro znate,
svaki ovjek nepredvidiv, i za vanjskog promatraa neuhvatljiv,
te ne prua mogunost da ga ovaj istinski procjeni.
Svoje poglede na jednu od vorinih misli voditeljica Simpozija, te na vjerski islamski fundamentalizam, ja sam izloio
u svojim knjigama Kultura Bonjaka, Das unbekannte Bosnien, Der Ruf vom Minarett i Der islam und der Zeit (u tisku).
Kome su ova djela poznata, taj e lahko shvatiti zato naalost,
pored sve dobre volje, ne mogu prihvatiti Va prijateljski poziv
da sudjelujem u radu Simpozija ().
U nadi da u naii na Vae razumijevanje zbog izostanka u
protivnom sluaju bih sam sebi izdao lou moralnu iskaznicu!
pozdravljam Vas i gospodina Idrizovia14 i elim svako dobro
hrvatskom narodu kao i svojim Bosancima i svim ljudima dobre volje.
Va Smail Bali

Prilog lanku:
BIBLIOGRAFIJA TEKSTOVA SMAILA BALIA OBJAVLJENIH U ZAGREBAKOM BEHARU I BEHAR JOURNALU
1. (Pismo) Kako papa ljubi zemlju, napisan u Zwerdorfu, 8. 12. 1992. Behar, god. I, br. 3, studeni-prosinac 1992., str. 5
2. Neproitano pismo dr. Smaila Balia don Anti Bakoviu. Behar, god. I, br. 3, studeni-prosinac 1992, str. 12
3. Dihad i tolerancija. Koliko ima fundamentalizma. Behar, god. I, br. 3, studeni-prosinac 1992., str. 16-17
4. Prvi dodiri. Prilog povijesti junoslavenskih veza s islamom. Behar, god. I, br. 4-6, sijeanj - lipanj 1993., str. 13
5. ovjek i Bog. Razumijevanje Boje objave i islamski integralizam. Behar, god. II., br. 7, srpanj-kolovoz 1993., str. 16-17
6. Odakle je Hasanaginica. Behar, god. II, br. 8-9, rujan-prosinac 1993., str. 25
7. Istok ili Zapad. Dvojbe u djelima Baagia, Mulabdia i Handia. Simpozij. Behar, god. III, br. 10, oujak-lipanj 1994., str. 6-8
8. Veliki reformator duha. Osman Nuri Hadi i kritika drutvene zaostalosti putem osmiljavanja islamske tradicije. Povodom 125. godinjice
roenja. Behar, god. III, br. 10, sijeanj-veljaa 1994., str. 26-27
9. Veliki reformator duha. Osman Nuri Hadi i kritika drutvene zaostalosti putem osmiljavanja islamske tradicije. Povodom 125. godinjice
roenja. II. dio. Behar, god. III, br. 11-12, oujak-lipanj 1994., str. 30-31
10. Polemika oko Njegoa. Estetika kao zlo. Behar, god. III, br. 14-15, rujan-prosinac 1994., str. 10-11
11. Shvaanje islama danas. Behar, god. VI., br. 30, V-VI/1997., str. 16-17
12. Islamsko vjeroispovijedanje u Europi. Behar, god. VI., br. 31, VII-VIII/1997., str. 16-18
13. Preporod ili vraanje unatrag. Behar, god. VII., br. 35, III-IV/1998., str. 10-12. Prijevod s njemakog: Salim A. Hadi
14. Povijesni znaaj islama za jugoistonu Europu (S posebnim osvrtom na Bosnu). Behar, god. VII., br. 36, VII-VIII/1998., str. 8-11 i 17
15. O meuvjerskom pomirenju u Bosnu. Referat na Nrberkom foruma lnretreligiozni odgoj 2000 - budunost religijskih i kulturnih susreta,
Nrberg, 1997. Prijevod s njemakog: Zija Sulejmanpai. Behar, god. VIII., br. 40-41, 1-1V/1999., str. 7-9
16. Pismo (Smaila Balia) Ibrahimu Kajanu. Behar, god. VII., br. 38, str. 29
17. Islam u Ugarskoj srednjega vijeka. Povijest. Prijevod s njemakog: Zija Sulejmanpai, Behar, god. VIII., br. 42, V-VI/1999., str.28-31
18.Samo moj Gospodar zna kada e bili Sudnji dan. Misli uz tisuljea s islamskog gledita. S njemakog izvornika: Z(ija) S(ulejmanpai). Behar,
god. VIII., br. 43-44, VII-X/1999., str. 18-19
19. Vjerska dimenzija sukoba u Bosni. Referat pripremljen za Meunarodni simpozij Ratni zloini u Bosanskoj krajini 1992-1995,22-25. IX. 2000,
Biha). Behar, god. VIII., br. 48-49, V-VIII/1999., str. 17-20
20. Boanska istina i ljudska vjera u islamu. Odjeljak knjige Zr Logik religioser Traditionen (O logici religioznih tradicija). Prijevod: Zija Sulejmanpai.
Behar, god. X., br. 55-56, VII-X/2001., str. 25-25
21. Islam u europskoj koli prikazan na austrijskim i bosanskim primjerima. Prijevod s njemakog: Zija Sulejmanpai. Behar, god. X., br. 57, XIXII/2001., str. 13-15
PISMA, INTERVJUI, GOVORI
(BEHAR JOURNAL prilog asopisa BEHAR)
22. Izbjeglica. Behar Journal, ljeto 1994., br. 5, str. 11
23. Mi smo jedna od starih, reformiranih religija Europe. Intervju. Pie Thomas Seiterich Kreuzkamp u Publik-Forumu. Behar Journal, br. 17,
V-VI/1997., str. 9
24. Kamen-temeljac meu Bonjacima. Zapis dr. Smaila Balia povodom preseljenja na Ahiret prof. dr. Sulejmana Maovia. Behar Journal, br. 20,
1-11/1996., str. 6
25. Kvas bonjatva sauvan je ovdje. Govor dr. Balia. Behar Jomal, br. 23, VI-VII/1998., str. 9, 19,
26. Salim A. Hodi: Pogled u Balievu seharu. Behar, god. VII., Br. 35, III-IV/1998., str. 13
27. Edib Mufti: Potrebna knjiga. Prikaz djela Kasima Amina Die Befreiung der Frau (Osloboenje ene), uvodna studija S. Bali; Behar, god. I, br. 2,
rujan listopad, 1992, str. 21

48

BEHAR 92

Tawfiq Al-Hakim

PRVA BRANA NO
Prevela: Lejla Sunagi

Egipatski knjievnik Tawfiq Al-Hakim (18981987) ostavio je iza sebe mnogo novela, poema i eseja, meutim,
ono to je najvanije spomenuti je njegova kljuna uloga u stvaranju arapske drame. Zbog svoje pionirske uloge u
formiranju knjievne tradicije vezane za teatar, Al-Hakim se smatra knjievnim inovatorom svog vremena. itaoci
njegovih dijela zapaaju da on, na vrlo suptilan nain, sublimira vie literarnih anrova. Tako e itaoci djela Prva
brana no primijetiti koketiranje s elementima kazaline drame i paljivo stvarane kratke prie. Ovaj virtuoz
pisane rijei, kako ga nazvae neki knjievni kritiari, iako se uglavnom zaokupljao svakodnevnim temama, inio je
to pod izvjesnim utjecajem velikih klasika, to se najsnanije osjea u djelima stvaranim dok je kao student prava
boravio u Parizu. Zanimljivo je spomenuti da se Al-Hakimu na poetku karijere esto pripisivala mizoginija zbog
njegove satire u kojoj ismijava emancipaciju ena. Meutim, ovakva asocijacija uz njegovo ime iezava kod irokih
italakih masa kako njegov knjievni opus biva upotpunjen romansijerskim radovima, iz kojeg je za itaoce Behara
izdvojena pria Prva brana no.

Posljednje narikae tog veselog vjenanja zaue

se u dva sata poslije ponoi. Mladenci odoe u svoju sobu
nakon to su posuli sol da ih uva od uroka. Vrata se
zatvorie za njima i konano ostadoe sami. Savladao ih je
umor u trenutku koji je drugaiji od svih ostalih...trenutak
koji sja kao dragocjeni biser na samom vrhu linije ivota
svakog ovjeka, od kralja do prosjaka. I upravo u to ime
okupili su se poznanici i prijatelji, veselila se porodica,
spremala se trpeza, dizale se ae, irio se ples, ula
se pjesma. Prisutni su se predali slavlju i zaplovili na
valovim sree. A onda je doao je taj trenutak vrhunac
slavlja, kruna vjenanja, mihrab noi. Vrijeme slasti meu
mladencima. Kakvog li trenutka! Bez sumnje, svaki mu
se sjea svoje zbunjenosti dok pokuava pronai prvu rije
kojom e se obratiti svojoj mladoj kada ostanu sami. Da li
da to bude neto ozbiljno ili aljivo... ili sentimentalno? Kao
to se svaka ena sigurno sjea kako se osjeala dok eka
prvu rije mladoenje.
inilo se da mlada te noi nije oekivala nita. im
se vrata sobe zatvorie, odmaknula se od svog mladoenje
i uputila prema nonom stoliu. Sjela je i naslonila svoju
lijepu glavu na ruke. Mladoenja je to primijetio, pa joj se
obratio rijeima:
-Draga, jesi li umorna? ini mi se da te ovo buno
vjenanje iscrpilo.
Nije odgovarala. Iako joj nije vidio lice koje je
pokrivala rukama, nije prolo dugo kad primijeti suzu kako
se slijeva niz njene prste i pada na bijelu vjenanicu. Upitao
ju je drhtavim glasom punim suosjeanja:
-Plae li, Seno?
uo je samo priguen jecaj... Zabrinuo se... Ne zna
razlog tome... Senija je jedinica kod majke. Oca je izgubila
prije nekoliko godina. Odvajanje od majke koja joj ja bila
sve, nije jednostavno. Vjerovatno je to ono to je opsjedalo
tokom cijele noi vjenanja. Bila je pognute glave, utljiva i
odsutna. Malo je govorila i samo ponekad bi se osmijehnula.
Nagnuo se prema njoj i prislonio svoj obraz na njenu glavu.
-Nemoj plakati, Seno, draga... Bit u ti i otac i mati, i

BEHAR 92

mu... i brat... Neu dozvoliti da ikada osjeti kako si neto

izgubila ili se s nekim rastala.
Odmakla je glavu od njegovog obraza. Htjela je da
neto kae, ali je suze shrvae, pa je on preduhitri:
-Ne govori! Znam to hoe rei. Pusti suze. Nemoj
ih kriti. To je normalno. Bojim se samo za tvoje lijepe oi...U
ovakvom trenutku pla prazni duu i ubrzo e osjetiti
rastereenje, pa e ti lice zasijati kao sunce koje se javlja
nakon lagane kie.
Zatresla se kao da joj se u srcu vodila bitka. Zatim je
skupila hrabrosti i rekla mu suznih oiju:
-Hou da ti neto kaem...Mogu li?
-Naravno, Seno... Naravno... Reci mi sve to ima...
Zar nismo mu i ena? Ne trebamo nita kriti jedno od
drugog.
-Da, moram ti rei... Nadam se da te nee povrijediti
ili naljutiti: volim drugog.
Rekla je to brzo i glasno, a potom briznula u pla.
Reenica je u uima mladoenje odjeknula kao grom.
Paralizirao ga je taj udarac. Ne samo da nije osjeao bol
ili ljutnju, nego nije osjeao ni sebe ni svijet oko sebe.
Trebalo mu je vremena da se smiri i povrati snagu nakon
to je shvatio znaenje onoga to je uo, a zatim je poeo
razmiljati ta da se uradi. Bio je razuman i smiren
tridesetestogodinjak. Odgovoran posao nauio ga je da
odmjeri poteze. Pribrao se i rekao smirenim glasom koji je
bio spoj gorine i utivosti, i u kojem se nazirao umor:
-Zar ne misli da si sa ovom svojom iskrenou
zakasnila? Da li te neto spreavalo da mi to kae dok
su trajale zaruke ili barem nakon potpisivanja branog
ugovora?
-Svadba se trebala obaviti za ljubav mojoj majci. Kad
god sam je pokuavala ubijediti u raskid zaruka, pretvarala
se u najnesretniju osobu na svijetu. Bila joj je jedina elja i
vjeni san da me vidi kao enu udatu za ovjeka poput tebe.
Izdala me hrabrost i nisam joj mogla skrhati nade. Slaba
je i bolesna. Allah zna koliko sam se borila da zatomim
osjeaje i unitim svoju ljubav i koliko sam, u krajnjem
49

PRIA

PRIA

sluaju, htjela da ubijedim samu sebe da se prolost

zavrila ovim vjenanjem. I uinilo mi se da je srce pokleklo
pred razumom, ali veeras, kad je sve zavreno, i kad je
sve postalo stvarnost, ula sam topot srca koji me snano
protresao i skoro me unitio. Tada sam postala sigurna da
neu moi ivjeti varajui sebe... niti smijem varati tebe.
Govorila je to plaui i jecajui. Mladoenja je,
klimajui glavom, dugo razmiljanja o onom to mu je
govorila, a onda je rekao:
-Ispravan stav, nema mu prigovora. Vjeruj mi
da sam ja potpuno spreman da ti pomognem u tvojim
namjerama. Ima pravo! Ne treba da vara samu sebe.
Sluaj glas svoga srca. Sve dok je tvoja ljubav iskrena, niko
nema put do tvog srca. Od sada je tvoja sloboda u tvojim
rukama, a ja sam ti na usluzi. Zajedno emo razmotriti
problem. Prvo: kako da rijeimo ovu situaciju? Recimo, ako
te ostavim veeras, bit e to skandal koji ne elim, i povod
neprestanom ogovaranju. Osim toga, to bi bio straan ok
za tvoju majku koju si ti titila od puno manjeg oka... to
da radimo? Razmisli sa mnom...
-Ako bi me noas ostavio, bila bi to sramota...
-Hajde da potraimo drugo rjeenje... Razmisli
dobro!
-Evo, razmiljam.
Sjeli su oboje razmiljajui, glava naslonjenih na
ruke, a onda mladoenja ustade viui:
-Naao sam rjeenje. Mogue je da e uspjeti, ali
od tebe zahtijeva strpljenje, a od mene sposobnost da se
pretvaram. Dakle, ostavit u te nakon mjesec ili dva, a u
meuvremenu u se pretvarati pred svijetom, a naroito
pred tvojom majkom, da sam zle naravi i grub i lo prema
tebi. Ovim emo je polako pripremiti da podnese nau
rastavu. Vremenom e njeno strpljenje nestajati, pa e te
pourivati da trai rastavu i prije roka. Ako se to desi, onda
e moi ivjeti svoj san s onim koga je tvoje srce izabralo...
to misli?
-Smijeno!
Rekla je to pokuavajui da zadri suze i obrie nos,
a nije nala nita osim ruba svoje haljine. Prije nego to je
poela ispuhivati nos, mladoenja joj ree:
-ekaj...ekaj. Uzmi moju maramicu. Ne prljaj svoju
vjenanu odoru. uvaj je za drugu svadbu.
Brisala se njegovom maramicom govorei:
-Zaista si plemenit ovjek. ao mi je... to li si ti
zgrijeio da ti ja ovako unitim ovu no? Gdje li si skupio
grijehe da se na ovakav nain upozna sa svojom mladom?
Sigurno si polagao velike nade u ovo vjenanje.
Pognuo je glavu, a zatim je rekao, kao za sebe:
-Ne spominji mi...hou rei...nemoj tome pridavati
vanosti.
-ao mi je zbog tebe...
-Ne ali me... Dobro sam. Ti u svakom sluaju nisi
odgovorna za ovo to mi se desilo...Takva mi je sudbina...
Tono je da sam polagao nade u ovaj brak... Jer, uvijek sam
bio ovjek krt na osjeajima, racionalan s emocijama...
Zaokupio me posao, tek sam malo poznavao zabavnu stranu
50

ivota. enama nisam nikada davao duu. Skupljao sam

svu ljubav za svoju zakonitu enu koju mi odredi sudbina.
Kad bih imao vremena, matao bih da je pored mene, da
joj apuem i pruam njenosti. Skupljao sam sve to za nju
kao to krtac godinama skuplja svoje dinare. Ali sudbina
je htjela da se s onim to sam ja skupljao desi isto ono
to se ponekad deava sa blagom koje skupljaju krtice.
Jer, sudbina uiva u podsmjehivanju onima koji svu svoju
panju usmjere na jednu toku, pa ih gleda kriom dok joj
se pribliavaju, trae je vrhovima prstiju, kad, odjednom,
sav njihov trud praina!
-I sve to zbog mene... Ja sam za sve kriva...
-Ne...nikako! To nema veze s tobom. Ja sam kao
onaj ovjek koji je stalno skupljao novac, slagao ga da bi
kupio izvor. I kad je to ostvario i kupio izvor, otkrio je da je
on dodijeljen drugom pod neraskidivo velikom koncesijom.
I kako je izvor kriv u ovom sluaju? Greka je u skupljanju
i krtosti. Da sam samo usmjerio svoja osjeanja ovako:
Potroi ono to ima danas, sutranji dan ima svoju
nafaku.
-Tvoje rijei reu kao no... Ne znam to mogu uraditi
za tebe... Ko zna... Moda... Moda ti je sudbina spremila
sreu u zamjenu za mene... Nisam te vrijedna.
-Dirljivo od tebe, Seno... Senija... Izvini... Ne znam
vie kako da te zovem.
-udno. Zovi me kao to si me zovnuo maloprije.
-Naravno, pred tvojom majkom... Ali kad smo mi
sami...nemam pravo.
-Zato?
-Nemam vie pravo na njenosti. Od sada si, kao to
sam ti rekao, strankinja za mene, i zato ne znam to da
BEHAR 92

radimo sada... Tvoja majka je s nama u kui, a mi moramo

spavati u istoj sobi... Sluaj: ti ima krevet, a ja u na pod.
Evo, ovdje u ovom najudaljenijem oku kod vrata. Hajde,
namjesti se na krevetu, tebi treba puno nonog sna nakon
svega.
-Spavat e na podu?
-Nema drugog mjesta.
-Tono, naalost, ali dozvoli mi... molim te... zar da
tako provede prvu branu no...
-to nije uredu?... Ja sam zadovoljan... Nema svaki
mladoenja priliku da mu se desi ovakvo to! Vjeruj mi da
e mi ova no ostati u sjeanju kao draga uspomena.
-Ti samo eli da od mene odagna osjeaj
odgovornosti... U svakom sluaju, ovo nije vrijeme za
raspravu. Napravit u ti udobno mjesto za spavanje. Ja
sam tebe skrhala i, bez sumnje, ovakvo iznenaenje je...
Vidim da imamo dva madraca pa u namjestiti jedan od
njih na pod...tako da dodirna toka izmeu nas bude kod
jastuka. to misli?
-Moe... Prihvaam svoj usud.
Ustala je odluno, a zatim je ustao i on. Pomogli su
jedno drugome da prebace madrac u jedan od okova sobe.
Poela je postavljati jastuke i namjetati leaj na podu, a
kada je zavrila, zatraila je od njega novi. Dogovorili su
se da onaj ko dobije stranu bez slike, spava na podu. Bacila
je novi u zrak... i ona je pobjednica!
-Zar ti nisam rekao da poznajem svoju sreu?, rekao
joj je.
w-Pogreno sam bacila, bacat u ponovo.
-Ne...ne...molim te. Ostani dosljedna svojim
principima: iskrenost i bez prevara. Ti si pobijedila, ja sam
izgubio. Nema potrebe za trikovima.
Pristala je nevoljno. Izaao je iz sobe dok ona skine
odjeu i legne u krevet. Zatim se vratio, skinuo se i uvukao
u svoj krevet. Pruila je svoju bijelu ruku, kao od mermera,
prema prekidau lampe koji je bio u njenoj blizini, obraajui
mu se pitanjem:
-Hou li ugasiti svijetlo?
-Ako eli... elim ti lagan san... i sreu s onim koga
je tvoj srce izabralo. Siguran sam da si napravila najbolji
izbor iako mi nisi govorila o njemu.
-Vojnik je... Porunik.
-Lijep mladi, sigurno. I mlai od mene desetak
godina, najmanje.... Uzaludno ga je pokuavati zasjeniti,
ne mogu mu biti protivnik... Izgovorio je to apui, kao da
govori samom sebi.
-ta kae?, upitala ga je.
-Nita... Ugasi svjetlo. Laku no.
***
Prolazili su brani dani savreno uigrano. Punica je
primjeivala da taj brak nije idealan, nije onakav kakav je
eljela svojoj kerki. Ipak, problem koji je ostao meu njima
je ta zajednika soba. Ovakva situacija se ne moe dalje
trpjeti. On ne moe spavati dok je njegova toboe supruga
BEHAR 92

u istoj sobi. Kao da su dva stranca, a izmeu njih pohlepna

zvijer, pa rei zabranom, a cvili eljom. Osjea kao da njeni
vreli uzdasi pre njegovo lice. Svaki njen pokret tjera san
s njegovih oiju. Pa ako se ona nakalje, on ustaje i skida
deku sa sebe da je njome pokrije. Ako mjeseeva svjetlost
prodre kroz prozor, ustaje neujno i hoda na prstima,
promatrajui njeno bijelo lice osvijetljeno mjeseinom, a
onda navlai zavjese da je svjetlost ne uznemirava. Ako
se ona okrene na stranu, okree se i on. Ako ode nou
u toalet, on se pretvara da duboko spava i sakriva svoje
duboke isprekidane uzdisaje da ona ne bi primijetila da
je budan. Iskuenje bdije nad krevetom, uvijek budno i
buntovno. Svaki njen pokret spreava ga da spava, unitava
mu ivce i svaku volju, pretvara ga u peruku koja se trese
u krevetu...Miris njenog tijela u njegovim nosnicama, njeni
blagi uzdasi dok spava, njeno blago hrkanje kao isprekidani
apati, nain na koji spava sakrivajui lice, njena putena
kosa i goli vrat, jastuk koji zagrli i stie na prsa...To je
zaista patnja koju ovjek od krvi i mesa ne moe podnijeti.
Izdrao je no, dvije, tri, etiri...skoro e sedmica...ali dalje
ovako, to je van njegove granice izdrljivosti. to da radi?
to se tie prostora za spavanje, u kui ima samo dnevna
soba, te soba u kojoj oni spavaju i soba njegove punice. A da
spava u trpezariji? ta e rei pomonica i punica? Punica
nikada nee otii od njih; ima samo jednu kerku. Dakle,
ne ostaje mu nita osim lijepog strpljenja, i da pouri svoju
ulogu dovesti do kraja. Tako je iz dana u dan sve otvorenije
pokazivao lou ud, a punica se pravila da to ne primjeuje
titei spokoj svoje kerke. Meutim, kerka nije bila
ubjedljiva u svojoj ulozi. Na njoj se nije primjeivala ljutnja
zbog loe udi njenog toboemua. Znala je, ako vee ne
provede kod kue, ujutro e joj se izvinjavati. ak je bila
sretna zbog te igre, kao da je dijete, pa skoro da se nasmije
umjesto da se naljuti. On bi joj namigivao podsjeajui je da
se treba namrtiti. Ponekad bi se zbunila, pa bi ga poela
braniti pred majkom i gostima ako bi mu se uputila neka
kritika.
A onda je stigao dan kad je mladoenja doao na
ideju kojom je pronaao rjeenje za svoje besane noi.
Poeo je odlaziti u stan svog starog prijatelja, neenje, tu se
odmarao i spavao od poslijepodne do navee. Punici i eni
bi govorio da ga neplanirani posao tjera na takvo odsustvo.
Poeo se vraati tek oko deset uvee, ili ponekad u pono,
bez osjeaja odgovornosti, jer takav je bio scenario njegove
bijedne uloge.
Jedne noi se vratio poslije dva nakon roendanske
zabave kod jednog od prijatelja. Bila je to uobiajena no
uz ples, pjesmu i smijeh. Naao je, na svoje iznenaenje,
enu budnu i namrtenu. Mrtenje nije bilo odglumljeno,
nego izraz istinske ljutnje. Kad joj se izvinio i objasnio
razlog odsustva, utjela je u nevjerici, nezadovoljna. Prolo
je nekoliko sedmica, a onda je njegova ena zatraila da
je izvede u kino. Primijetio je da punica odobrava tu ideju
govorei:
-Hajde, izai, sine, sa svojom mladom pa se zajedno
zabavite, kao to rade svi mladenci!
51

PRIA

PRIA

ree:

Tad je uoio priliku da bude grub i nepristojan, pa

-Samo mi je jo to trebalo, da ti s kerkom izlazim

u kino?!
-ta te spreava?... Zar nije lijepa? Ne bi je se
postidio ni najljepi mladoenja!
-Tako jedino vi mislite.
-Stidi se, dijete!
-U svakom sluaju, nemam vremena da ga troim
zabavljajui vau kerku.
Tad se lice njegove ene zapalilo istinskom ljutnjom,
pa ree:
-A ima vremena provoditi ga na zabavama poslije
ponoi!
-To je moj problem!
-Nikada u ivot neu izai s tobom... nikad, nikad!
Ostavila ga je i otila brzo u svoju sobu. Punica je
ostala alosno pognute glave. A on je izaao sam, kao
to je radio svaki dan, tako da ovaj dogaaj na njemu nije
ostavio traga. Ba kao kad glumac ostavlja kazaline
daske... Udari, uniti, povrijedi... Kad se vratio, naao je
enu u krevetu, s licem na jastuku ovlaenom suzama. Nije
se pomakla nakon to je uao. Pomislio bi da spava da ne
bi blagog uzdaha i tihog jecaja koji mu privue panju...
Priao joj je pitajui:
-to ti je?... to ti je?
Podigla je glavu s jastuka, okrenuvi se prema
njemu. Obrisi fine izrade jastuka su ostavili trag na njenom
licu. Nije odgovarala. Obratio joj se njeno:
-Odavno te nisam vidio da ovako plae. Je li opet
on?
-Ko on?
-Porunik.
-Koji porunik?... Ah...
Izgovorila je to sakrivajui zbunjenost, a zatim mu
brzo rekla glasom punim gorkog optuivanja:
-Ne pokuavaj pobjei od svojih loih postupaka.
Stalno se ponavljaju. Ovo ne mogu vie podnijeti. Previe
je. to sve ena treba da trpi od mua...
-to sam uradio?
-Zar ne zna da si me danas povrijedio?
-Pretvarao sam se, jasno!
-To je stari izgovor... Poeo si od ovog pretvaranja
praviti zastor iza kojeg skriva mrnju prema meni.
-Subhanallah!
-Poeo si me izbjegavati to due moe. Zar to ne
vidi? Odlazi rano ujutro dok ja jo spavam, vraa se tek
na ruak. Onda opet ode i ne vidim te do deset, jedanaest
ili do ponoi. Pitam tebe i pitam samu sebeta je to na mom
licu pa stvara kod tebe odbojnost, ili u mom karakteru koji
te udaljava od mene?
-Ne znam ta se ovo deava?
-Hoe li se zakleti da ti nisam odbojna?
-Kunem ti se da mi to nikada nije palo na pamet.
-Bio si fin prema meni u poetku... Izuzetno
ljubazan...njean.
-I sada sam isti. Nisam se promijenio.
52

-Da...ponekad kad smo sami u ovoj sobi obraa mi

se njeno, ali pred drugima...
-Naravno, pred drugima trebam biti grub. Kao to
nalae plan.
-Koji plan! Zar ne vidi da se to pretvorilo u runu
igru?!
-Ali, to je neminovno.
-U poetku me je zabavljalo tvoje pretvaranje, ali sad
vidim da ima zbilje u tome, i ini mi se da je sve to istina.
-Stalno vjebanje dovodi do savrenstva.
-Bilo bi bolje da ne igra savreno ovu uloguda me
ne proganja sumnja... Svaka tvoja rije me istinski probode
i stvori ranu. Treba malo pripaziti. Za mene to vie nije
pretvaranje. Nestalo je svih lijepih trenutaka. Zato tvoje
savreno igranje uloge ne podrazumijeva i onaj dio koji me
ini sretnom? Nekada si mi pred majkom govorio Seno ili
ponekad Seno moja... to se desilo? Zato vie ne ujem da
me tako zove?
-Dolo je do promjene u planu. Nema vie vremena.
-Nema vremena?
-Zar ne zna? Danas je posljednji dan nae sedme
sedmice. Pred nama je jo samo nekoliko dana do naeg
razdvajanja.
-Ove sedmice? Da li si siguran da ne grijei?
-Budi sigurna! Ne grijeim u raunici. Svaki dan koji
proe paljivo zabiljeim.
-Broji dane da se oslobodi tereta.
-Ja?!
-Ostalo je, dakle, samo nekoliko dana do naeg
razdvajanja! Kako li si samo sretan. Priaj mi ta e raditi
nakon tog dana? Gdje e stanovati?
-Ne znam. Nisam jo planirao nita za budunost.
-elim ti da bude sretan u buduem ivotu. Hoe
li se ovih dana koje si proveo sa mnom sjeati po dobru ili
po loem?
-Po dobru, naravno.
-Hou li ti ostati draga?
-Uvijek.
-Hvala.
-Spavaj sada i ne optereuj se. Ve je kasno za tebe.
Povukao je pokriva i dobro je umotao. inei to,
dlan mu je dodirnuo njeno lice tako da je joj je obraz klizio
u ruci kao maka koja se brie u rukama svog gospodara.
Osjetio je toplinu tog glatkog, barunastog obraza, a zatim
je njeno povukao ruku. Ugasio je svjetlo u tiini i otiao
utei u svoj krevet.

***
Preostali dani su brzo proli u neugodnoj i tekoj
atmosferi. Ona je malo priala, bila je rijetko nasmijana i
vidno sjetna. Na licu joj je sve vrijeme bila neka potisnuta
tuga. Mladoenju je sve vie frustrirao njegov zadatak, te
je morao poeti skupljati energiju da se skoncentrie na
BEHAR 92

svoju bijednu ulogu u prisustvu njene majke.

Konano je situacija bila spremna za realizaciju
odsudne odluke, a da to ne ostavi velikog traga na njenoj
majci, niti da uniti ast mlade. Dola je i posljednja
no. Mu je planirao da se vrati kui kasno u no tako
da umor svlada mladu i da zaspe. Meutim, naao ju je
budnu, leima naslonjenu na stranicu kreveta. Lampa je
osvjetljavala njeno blijedo lice dok je zurila u plafon.
-udno da jo ne spava, rekao joj je.
-ekala sam da se vrati.
-Da sam znao, vratio bih se ranije.
-Ti to zna.
-emu ove alopojne izjave i taj tuni izraz lica?
-Nemam razloga za smijeh.
-Ba suprotno! Trebalo je da ovu no bude sretna
i spokojna. Sutra e biti slobodna, moi e se udati za
onoga koga voli.
-Govori o svojim osjeajima.
-Ti ne zna nita o mojim osjeajima! Otkako smo
ostali sami u ovoj sobi nae prve noi, ja brinem samo
za tvoje osjeaje, za tvoj poloaj i tvoje probleme. To sam
obeao i mislim da sam ispunio obeanje.
- Da, bio si plemenit.
- Hvala Bogu.
A zatim je nastala teka tiina meu njima. Navirale
su joj rijei, ali se nije usudila izgovoriti ih. Napokon je
skupila snage i rekla:
-Da li...da li bi htio da zna ta ja sada osjeam?
Ili misli da ti je bolje da ne sazna? Vjeruj mi da se zbog
toga stidim pred tobm... Mislim da je za tebe najbolje da
zaboravi to sam rekla... i da te nita ne pitam...da ono to
je u mom srcu ostane tajna. Ne mogu od tebe traiti vie
plemenitosti od onog to si mi dosada pruio...
-Govori jasnije i budi iskrena.
-Ako me ostavi, umrijet u!
Rekla je to brzo i pokrila lice dlanovima. Njene rijei
nisu ostavile mjesta sumnji. Kao da je sama iskrenost
progovorila njenim glasom, kao da je dobila jezik. Sjeo je
na kraj kreveta, uzeo je za ruku i rekao:
-Sluaj... Senija...teko mi je zaboraviti da si voljela
drugog i to takvom ljubavlju ije sam tragove i sam vidio na
tvom licu nae prve brane noi.
-Znam da mi to nee zaboraviti...Voljela bih da me
kazni kako misli da zasluujem. Ali jedino to elim je
da mi vjeruje da su moji osjeaji prema tom ovjeku bili
osjeaji jedne djevojice koja jo uvijek ne zna to je ljubav.
-Ni u kom sluaju te ne optuujem. Meutim, siguran
sam da pretpostavlja kakav je moj poloaj.
-Da, pretpostavljam u kakvom si poloaju. I znam
kakve ti misli naviru. Znam i pitanje koje ti odgoj ne
dozvoljava da mi postavi. Ali kunem ti se da izmeu mene
i tog ovjeka nije postojala nikakva veza koje bi se trebalo
stidjeti ili koja moe obeastiti. On je samo bio na susjed
jo dok smo stanovali u kvartu Abasija i bila sam kao i sve
djevojke oarana njegovom vojnikom uniformom i vitkim
stasom. Pozdravljao bi me i ja bih mu odzdravljala svaki
put kad bi se sreli. I razgovarali smo preko telefona. Ali
nikada nisam izala s njim...nikada nismo ostali sami...
BEHAR 92

Garantiram ti to i kunem ti se, a doi e vrijeme kad e se

uvjeriti u istinitost onog to govorim.
-Ja vidim istinu u tvojim oima i to mi je dovoljno.
Ali, bojim se neeg drugog: tvojih osjeaja prema meni. Da
li si sigurna?
-Apsolutno!
-Kako to dokazuje?
-Ti si podozriv zato to ne poznaje ljubav. Ali ja u ti
rei to je to. To nije neka iznenadna ar to uznemiri srce,
nego neto to se razvija kao embrion, plete nit po nit; vee
vor po vor, kao tkanina. I tako se uvruje veza izmeu
dva srca. Pa i ako sumnja u ono to govorim, ja se ne mogu
nikada odvojiti od tebe... Potreban si mi...sa svim dobrim i
loim u tebi... Ne mogu bez tebe. Potrebno mi je samo tvoje
prisustvo u ovoj sobi, da sluam tvoj kaalj... Potrebno mi je
tvoje odsustvo koje mi ne da spavati, tvoji povratci kui koji
me vesele, ak i oni poslije pola noi. Zabavlja me kad ujutro
trai svoje arape ispod serdada, a cipele u oku...Tvoje
lice prekriveno sapunom dok se brije, posjekotine na licu
od ileta... Zaboravlja maramice prije izlaska Oslanja
se na mene da te podsjetim da ti novanik lei baen na
mom krevetuTvoj osmjeh, iskren i blag, dok se ja ujutro
proteem i zijevam Tvoja izvjetaena ljutnja i vikanje
pred mojom majkom... Razgovori sa mnom o tvom poslu,
kao da sam ja upuena u sve detalje, a onda se iznenada
sjeti da ja nisam tvoja, pa mi daje znak da se pretvara.
Zatim ponovo zaboravi, pa se raspria i njeno mi se
obraa... Pa tvoje oduevljenje mojom novom haljinom
Tvoje navike kad jede: hljeb treba da se zagrije i pocrveni,
ria sa povrem ak i nain na koji spava... Znam tono
kada si okrenut na desnu stranu. Kako misli da zaboravim
sve ovo? Ovo su sitnice, ali su one vrsti vezovi u tkanini
brane ljubavi.
-Tkanina! Kakvog li poreenja. Ne zaboravi, molim
te, na iglu. Opasna je, i u tvojoj je ruci.
Nasmijala se blago, a zatim se uozbiljilai rekla:
- Mene se nemoj nikada bojati.
Dugo je ostao pognute glave, a onda je podigao
pogled i rekao:
-Seno, daj mi vremena da razmislim.
-Koliko dugo nisam ula od tebe Seno. emu sav
ovaj strah od mene?
-Ne bojim se ja tebe. Bojim se za svoju riznicu.
Riznicu krca koji svoje blago zakljuava u srcu. Sad
spavaj, Seno, razmislit emo ujutro. Moda nam se srea
osmjehne.
Pokrio ju je kao i obino, ugasio svjetlo, i otiao do
svog kreveta na podu u uglu sobe. Samo to se spustio
na njega i pokrio se, uo je kako je Sena ustala sa svog
kreveta, dola korak po korak do njegovog, uvukla se pod
njegov pokriva, i pribila uz njega govorei:
-Ti si mi mu pred Bogom, ljudima i mojim srcem.
Nee se nikada izvui iz mojih ruku. Obavila se oko njega
i zagrlila ga tako da se sada on naao na mjestu jastuka
kojeg bi ona nou privlaila k sebi. Bila je to njihova prva
brana no. Moda je to bio prvi put otkako je braka da
mladenci ostavljaju brani krevet da bi svojim zagrljajima
pokrili pod...
53

MULTIMONOLOG

MULTIMONOLOG

Gradnja bogomolja svakako je dio prava na slobodu

vjeroispovijesti, sa svim njihovim graditeljskofunkcionalnim elementima, kao to je munara, ili
zvonik. To je temelj demokratskog ustroja i, ruku
na srce, Europi, danas, uhvaenoj u ralje lihvara
i monetarista, jedino to je jo preostalo od slike
drutvene uspjenosti i globalne privlanosti.
vrhovni sud kad i vicarska vlada tvrdi da je zabrana munara
neustavna? U demokratski ustrojenim drutvima, naime,
ustavno je nedopustivo raspisivati referendum koji kri temeljna
ljudska prava. Osim u vicarskoj, gdje se referendumom
donose amandmani na ustav bez mogunosti provjere pravne
utemeljenosti na instanci kao to je ustavni sud, pa makar
amandmani bili u sukobu s drugim ustavnim odredbama i
onima o temeljnim ljudskim pravima. A pravo na slobodno
izraavanje vjerskog identiteta jest takvo pravo. Gradnja
bogomolja svakako je dio prava na slobodu vjeroispovijesti, sa
svim njihovim graditeljsko-funkcionalnim elementima, kao to
je munara, ili zvonik. To je temelj demokratskog ustroja i, ruku
na srce, Europi, danas, uhvaenoj u ralje lihvara i monetarista,
jedino to je jo preostalo od slike drutvene uspjenosti i
globalne privlanosti.
No, moda se samo mi muslimani tome toliko udimo.
Jer temeljno ljudsko pravo na slobodu vjeroispovijesti, to
ukljuuje izgradnju bogomolja, sa svim arhitektonskim
elementima ukljuivo i munare i zvonike, neprekinuta je
civilizacijska norma jo od Republike Medine koju je ustanovio
Boji poslanik Muhammed. Uz nekoliko sramotnih lokalnih

54

izuzetaka, kao to je grad Mekka u koji nemuslimani ak ne

smiju ni ui, a u ostatku te drave ne smiju niti graditi nove
bogomolje.
S druge strane, sve damije na koje su nailazili Europljani
kroz povijest osvajajui teritorije pod muslimanskom vlau
sustavno su, zajedno s nekranskim stanovnitvom,
unitavali. I tako sve do kraja 19. stoljea kada europsku
rekonkvistu prvi uspijevaju preivjeti Bonjaci i njihove
damije. Barem u Bosni, kad to ve ranije, osim u nekoliko u
crkve prenamijenjenih i rekonstruiranih sluajeva, nisu uspjeli
u Hrvatskoj, Srbiji, Madarskoj, panjolskoj, Italiji i drugdje.
ast slavnim osvajakim izuzecima, kao to su srednjovjekovni
vladari Kastilje i normanski vladari Sicilije. Oni su ne samo
priznali pravo muslimanima i idovima na vjeroispovijest i
vlastite bogomolje, ve su one obrazovane uposlili u veliki
projekt prijenosa kulturnih i civilizacijskih steevina islamske
civilizacije u europsku. Prenesena su i asimilirana, a potom
dalje na zapadu kroz povijest razvijana, silna znanja. Meu
ostalim i znanje graenja. Koje je pored segmentnih i rebrastih
kupola i svodova ukljuivalo i izvedbu munara. Konstrukcije
visokih munara etverokutnog tlocrta bile su praktine za
izvedbu konstrukcija zvonika. Romaniki zvonici stoga esto
nalikuju arapskim munarama. Za brojne starije zvonike
Kastilje i Andaluzije jo i danas e ak i graditeljskom povijeu
obrazovaniji namjernik teko rei promatra li zvonike nalik
munarama ili pak munare rekonstruirane u zvonike.
Otkud onda tolika netrpeljivost prema munarama kod
vicarskih graana kada su one dio europskog, a stoga i
njihovog kulturnog i civilizacijskog nasljea? Zbog potpune
neobrazovanosti u polju povijesti i ljudskih prava? Teko. Samo
strah moe povesti ljude u tako nedostojanstven dogovor i
in. Strah je prvenstveno od imigranata, svih boja i zastava, a
naalost i njihove djece koji nisu imigranti iako ih se tako naziva
kao to smo to imali prilike uti za demonstracija u parikim
predgraima. Te drutvene skupine loijih su socijalnih
pokazatelja zbog nieg stupnja drutvene integriranosti.
to svojom to njihovom objektivnom i subjektivnom
nespremnou za sve izazove integracije.
Generalizacije tipa oni su siromani pa kradu i vercaju,
lijeni su pa ne ue jezik, necivilizirani su pa rade za malo
para i ene im esto raaju poput svih drugih generalizacija
drutvenih skupina podravaju ozraje straha i nepovjerenja.
No strah tako velikog broja ljudi kao to je referendumska veina
mogue je proizvesti samo u negativnim opim drutvenim

Konstrukcije visokih munara etverokutnog tlocrta bile

su praktine za izvedbu konstrukcija zvonika. Romaniki
zvonici stoga esto nalikuju arapskim munarama. Za
brojne starije zvonike Kastilje i Andaluzije jo i danas
e ak i graditeljskom povijeu obrazovaniji namjernik
teko rei promatra li zvonike nalik munarama ili pak
munare rekonstruirane u zvonike.

BEHAR 92

Meutim, sve to raspoloenje izraeno referendumskom

veinom prolazno je. Sami smo tome svjedoili ne tako davno.
Zadivljen sam, tovie, visokom kulturom demonstriranja
vicarskih graana koji se opiru referendumskoj veini.

Iako je mnogo imigranata nemuslimana i mnogo

muslimana koji ne prakticiraju vjeru, jedini trajno vidljivi
i prepoznatljivi simbol imigrantske kulture je munara.

Pojava sve ekstremnijih i bizarnijih drutvenih zbivanja stoga ne

iznenauje, ve zahtijeva djelotvornu preventivu u cilju zatite
temeljnih ljudskih prava i institucija zaduenih za njihovo
ostvarenje, kao i njihova razvoja. Ustanovljavanjem vicarskog
ustavnog suda, primjerice, ili nadlenosti vicarskog vrhovnog
suda za ocjenjivanje ustavnosti ustavnih amandmana i to
referendumskom inicijativom, ako treba.

Izdavaka kua Biakova d.o.o. predstavlja posebnu ponudu samo za itatelje BEHARA
istiemo seriju knjiga uglednog francuskog pisca marokanskog podrjetla tahara ben jellouna
Knjiga koja vodi itatelja kroz povijest i
temelje jedne bogate kulture

Neopozivo naruujem:
Tahar Ben Jellloun: I slam objanjen DjecI
Puna cijena: 70,00kn sada 56,00 kn komada
ispunjenu narudbenicu poaljite na
biakova d.o.o.,

kulanova 59, 10 000 Zagreb

fax: 01 2006 411, e-mail: biakovabiakova@gmail.com
ili naruite preko www.biakova.hr
naRuene knjige plaate potaRu pRilikom pReuzimanja
poiljke.tRokovi potaRine niSu uRaunati.

BEHAR 92

Tahar Ben Jellloun: D Ijete oD p Ijeska

Puna cijena: 70,00kn sada 56,00 kn
komada
Tahar Ben Jellloun: o tii
Puna cijena: 70,00kn sada 56,00 kn

komada

Tahar Ben Jellloun: RaSizam objanjen mojoj keRi...

Puna cijena: 70,00kn sada 56,00 kn

komada

Tahar Ben Jellloun: S veta no

Puna cijena: 70,00kn sada 56,00 kn

komada

Lus De Cames: IzabranI sonetI (dvojezino) Portugal

Puna cijena: 110,00kn sada 88,00 kn
komada
Umberto Bellintani: Izabrane pjesme (dvojezino) Italija
Puna cijena: 140,00kn sada 112,00 kn komada
Pierre Michon: S iuni ivoti
Puna cijena: 70,00kn sada 56,00 kn

komada

Zorka Jeki: zatije u euRopSkoj obeanoj zemlji

Puna cijena: 70,00kn sada 56,00 kn
komada
Zorka Jeki: z latni klju
Puna cijena: 50,00kn sada 40,00 kn

komada

Zorka Jeki: j ulIjanIna marama

Puna cijena: 80,00kn sada 64,00 kn

komada

Vladimir Vratovi: R imSka knjievnoSt

Puna cijena: 140,00kn sada 112,00 kn komada
Nediljko Bekavac Basi: u tIsak bez
Puna cijena: 50,00kn sada 40,00 kn

otIska

komada

BIAKOVA D.O.O.

Narudbenicu poaljite na Biakova d.o.o., Kulanova 59, 10 000 Zagreb

ili na fax: +385 (0)1 200 64 11 ili e-mail: biakova.sidoc@gmail.com

Ponovo
smo
izloeni
dokazu da je popularno
veinsko
miljenje
svedeno na tek binarnu
mogunost
izraavanja
s da ili ne u pravilu
idiotsko, ili, blae reeno,
nekvalificirano. Naroito
kad je referendumsko
pitanje
nekvalificirano.
Marxova tvrdnja Narod
je uvijek u pravu uvijek
i u pravilu zavrava
dogaanjem
naroda,
osim ako se taj isti narod, u
meuvremenu, mukotrpno
kroz povijest, ne izbori za civilizirane norme i institucije
utemeljene na univerzalnim naelima gdje su temeljna ljudska
prava zatiena bez obzira na trenutno veinsko i popularno
raspoloenje naroda. Nitko nije uvijek u pravu osim Allaha,
pa makar nitkova bilo koliko i referendumske veine. Narod se
moe dogovoriti i u zlu. I dogoditi. Veina nije iskljuivi kriterij.
Normalan graanin pita se to u meuvremenu radi vicarski

Slike demonstranata s ogromnim maketama munara na

ulicama vicarskih gradova, kao i graani koji su dimnjak
svoje tvornice dogradili munarom, potvruju nau vjeru u
labilnost i prolaznost idiotskog trenutno veinskog stava.
Slina veina, a ona je tek polovica polovice biraa, danas bi
se bre bolje mogla proizvesti i u drugim zapadnoeuropskim
zemljama. Zato se ovo, unato stavu vlade, parlamenta, crkvi
i vjerskih zajednica te svih relevantnih institucija, udruga i
pojedinaca koji su pozivali graane da se negativno oituju
na referendumu, dogaa ba u vicarskoj, zemlji koja njeguje
suivot razliitih denominacija i jezika znatno dulje i uspjenije
od drugih zapadnoeuropskih zemalja? Nije li slika ruenja
vicarskog politikog i drutvenog, a ve dulje vrijeme pratimo
i gospodarskog te bankarskog identiteta, odaslana kao poruka
i onima koji u velikom iznosu svoje halal pologe od rujna
2001. prenose iz otvoreno neprijateljskog okruja Dalekog
zapada u kozmopolitski raspoloene investicijske ambijente
meu koje tradicionalno spada i atlantskoj dominaciji ne
posve posluno vicarsko bankarstvo? Nita ozbiljno danas ne
moemo razmatrati izvan konteksta globalne krize.

NARUDBENICA
ime i prezime:__________________________________________
Ulica i kuni broj:_______________________________________
Mjesto, broj pote:__________________ Zemlja: _____________
Telefonski kontakt:______________________________________

Pie: Senad Nani

NARUDBENICA - 20% samo za itatelje BEHARA

I munare zabranjuju, zar ne?

uvjetima i trendovima. A takvi su upravo na sceni. Nagli porast

nezaposlenosti, visok stupanj neizvjesnosti, korumpiranost
i dotrajalost sustava, dugovi, ovrhe, uruavanje osobnih
i zajednikih identiteta, nekritiku e popularnu binarnu
svijest lako dovesti u stanje masovne prestraene obrambene
agresivnosti. Tada vie nije dovoljno istjerivati samo rasno
drugaiju ovcu, kako nam poruuje vicarski antiimigrantski
plakat, ve i onu kulturno drugaiju koja nikako da se konano
asimilira. Iako je mnogo imigranata nemuslimana i mnogo
muslimana koji ne prakticiraju vjeru, jedini trajno vidljivi i
prepoznatljivi simbol imigrantske kulture je munara. Ono to
se odvija u damijama nije problem jer je iza zatvorenih vrata.
Na ulici, u slikama naih vjekovima brino uvanih gradova,
od strane kulture vidljive su samo imigrantske munare.
Munare su potvrda neuspjeha eljene asimilacije, neuspjeha
svoenja multikulturalnosti na folklor i zatvorenost identiteta
u etiri zida. Naravno, multikulturalnost niti ne postoji ukoliko
ne ukljuuje multikanoninost.

55

Preporodova izdanja

Preporodova izdanja

IZMEU POROKA I VRLINE

Sead Begovi

Dibrilove oi

Dibrilove oi, Sead Begovi, KDBH Preporod, Zagreb, 2008., str. 131

Pie: Zdravko Zima

Premda se najprije dokazao
kao pjesnik, posljednjih godina
Sead Begovi sve sustavnije
okree se prozi. Razlozi za to
nisu jednoznani: sjedne strane
taj pomak mogue je objasniti
svojevrsnom sumnjom u mo
pjesnikog iskaza, evidentiranom
u djelima takvih autora kao to su
Gombrowitcz i Kundera, s druge
strane taj korak potenciran
je Begovievom medijskom
prisutnou, injenicom da
angaman u novinama rauna
sa svime prije nego s pjesnikim
govorom. Veina pria prezentiranih u ovoj knjizi tiskana je
u Veernjem listu, to nije samo puki bibliografski podatak.
Od novina kao medija uz koji od svih knjievnih rodova
najvie prianja kratka pria, put vodi prema zakonitostima
te forme. U kratkoj prii iskazali su se mnogi, od Poea do
Cehova, od Hemingwaya do Carvera, a njeno osnovno naelo
sadrano je u onom glasovitom imperativu o minimalnim
sredstvima pomou kojih se postiu maksimalni efekti.
Junaci pria Seada Begovia u pravilu su udaci, autsajderi,
ljudi s margine, tipovi za koje se neko rabila sintagma mali
ovjek, a koji su (jednako kao kolokvijalni jezik, osjeaj za
manifestno i gotovo animalno) prodrli u knjievnost u vrijeme
naturalizma. Ako traimo Begovieve prethodnike u hrvatskoj
novelistici, onda je prvi kojeg valja spomenuti Vjekoslav
Majer. Tvorac Oenaeka je njegov pobratim barem to se tie
galerije likova koji izranjaju s gradske periferije, a blizak mu
je takoer boemskom gestom i pokuajem da u banalnosti
svakodnevice otkrije kakav-takav trag poetinosti.
Ali postoje i razlike izmeu Majera i Begovia: nasuprot svom
legendarnom prethodniku, ije su proze proete feljtonistikom
mekoom i blagom humornou, Begovi je tu mogunost
kompenzirao skokom u grotesku, fulminantnom matom
i eksplozijom erotinog. Majer je povjetarac kojeg ni vihori
svjetskih ratova nisu uspjeli izbaciti iz boemeske orbite, Begovi
je goropadni orkan koji rui sve pred sobom, djelujui katkad
kao bumerang. Kako to izgleda u konkretnom sluaju? Junaci
druge po redu prie u knjizi lanovi su obitelji stolara Zvonka
koji odlaze u pohod teti Cirili. Odnekud poznato, ve davno
beletrizirano i ekranizirano (Golik!), ali zainjeno estetikom
runoga kojom Begovi bjei od patetike kao vrag od tamjana.
U prii Gabrijelove oi fotografska slika emigrantske djece,
koja se potucaju Njemakom i izdravaju kraom, zakljuena
je horibilnim prizorom s djevojicom koja u plastinoj
vreici nosi neije oi. Jebo te babo je proza koja jezikom
i imenima protagonista pripada zagrebakom polusvijetu.
To je groteskna, katkad i granginjoleskna skica u kojoj je
pjevanje izjednaeno s kretanjem, razgovor s povraanjem

56

i bjesomunim parenjem, lociranim u podrumima u kojima

sve vonja po mokrai i psima. Ono to su za invalide take,
za junake takvih proza su psovke i podrigivanja. Pred
itateljem je nekolicina mukih likova i jedna ena, Zorica,
svedena za stroj za brzopotezno uivanje. ak i u takvom
okruenju, po mnogo emu bliskom zakonima dungle,
aktualizira se na svoj nain pitanje o jaem i slabijem spolu.
Jer ensko e nadvladati muko, Zorica e dokrajiti utog
u jednom nakaradnom i tarantinovskom prizoru, poslije
kojeg na scenu mogu doi samo policajci i obducenti.
Novela Rastava posveena je branom paru koji nema djece
i koji manjak uzajamne ljubavi kompenzira ljubavlju prema
makama. Umjesto da udovoljavaju vlastitim prohtjevima,
mu i ena trude se im vie udovoljiti svojim etverononim
ljubimcima. Kao to je ipak pun kotica, tako su Begovieve
prie krcate makama i maorima. Tim bestijarijem u kojem
se uz gomilu maaka proverca i neki ker, ali i potrebom da
predoi jedan neurotiziran i traumatiziran krajolik. Vikenda
je animalistika proza u najdoslovnijem znaenju te rijei u
kojoj se pripovjeda uvukao u krinku psa. Kao subjekt i objekt
pripovijedanja, pas je supsumiran u djelima mnogih pisaca:
od Nazora i Angjelinovia do Londona, Austera i drugih.
Pria o kruhu Ludviga i Mare uklapa se u pejza koji je
karakteristian za Begovieve junake, iako je za razliku od
drugih proza locirana u daleku 1915. godinu. S onu stranu
svijeta kontaminiranog poudom i najsirovijim instinktima
nalaze se pripovijetke Sanjao sam smrt pastira i Hiaja.
Prva beletrizira posljednje dane rimskog pontifeksa
maksimusa, koji u svom ljetnikovcu muku mui s fizikim
tegobama i aska sa Svevinjim. Kad rimski prvosveenik pije
blagotvorni aj, kad se tekuina pretvara u suze, a alica u prah
koji simbolizira krah, autor dospijeva do toke koja je s onu
stranu njegova inae tako atavistikog i abrogantnog svijeta.
Hiaja je kratak zapis na islamske teme u kojem Begovi
isto tako pokazuje da je kapac za prie s poetskom podlogom,
gotovo oprenom od one koju je primijenio u drugim prozama.
Sve u svemu, ova knjiga legitimira pjesnika koji zna biti
okrutno prozaian i pripovjedaa koji ima sluha za jedva
ujne lirske interludije. Profano se dodiruje sa sakralnim,
ono to je najlue i najmranije nalazi protuteu u kratkim,
ali zato spasonosnim prodorima svjetla. Dakako da je
stvarnost mogue ispitivati iz razliitih aspekata i da ono to
prepoznaje pisac ne ovisi samo o njegovu talentu, nego isto
tako o vremenu i onom to je zajedno s tradicijom usaeno u
njegovim genima. Ako je suditi po Begoviu, svijet i nije drugo
nego dungla u kojoj vlada zakon jaega i beskrupuloznijega
i u kojem su trenuci spokojstva zapravo iznimka. I u nekim
davnim vremenima i danas, na poetku treeg milenija, ovjek
je rob strasti koje ga njiu kao kakav rashodovani trabakul.
Zlo je privlanije od dobra, porok intrigantniji od vrline:
golemom bratstvu autora koji su svoju estetiku gradili na toj
pretpostavci, pridruio se na svoj nain i Begovi.

BEHAR 92

Ni este poetske proteze, ni poetizirani izleti ne mogu sanirati ranjene due Begovieve kratkoprialake proze,
intime izgnane iz centralne loe vremena i prostora. Svijet Dibrilovih oiju, unutar Begovieve pripovjedake
elaboracije, usuprot pitomoj teologiziranoj slici srnog meleka, posve je lien kreposti i vrlina. Protagonisti
njegovih pria ljudi su iz polusvijeta, vie u donjem negoli u tzv. gornjem svijetu, marginalci neistih identiteta,
individue s ruba svijeta. Oni su tuom intervencijom ubaeni u ivot u kojem se imaju koprcati sa zlom, nasiljem,
zakonom ulice, nametnutim im drutvenim i vlastitim ogranienjima, poudom i prokletstvom, drutvenom oholou
ili svojom nekonvencionalnom prirodom. Njihova intima uglavnom je animalna, pred njom nam zastaje dah, ona
nam prua naturalistinu projekciju izgona iz ovosvjetskog drutvenog raja. Begovi svoje blatne ljude i blatne
rijei, kako bi rekao Mato, hrani u prostoru groteske i pogoni ih erotskim opsesijama nerijetko izvitoperenim u
skaredno i lascivno. Kad mu stvarnost nije dovoljno degutantna i prokleta, autor inteligentno dozove pokoju traumu
i fantastizira svijet emocionalnog debakla i moralnog pada u nitavilo. No, on atavistikim svjetovima veine svojih
pria pridruuje i prie znakovite refleksije i meditativnosti, koje kao da hoe zaiti rane na dui svijeta i vratiti
mu izgubljeni integritet. Psi i make, kada ljudi spadnu na manjinu, dobro mu dou kao supstitut izgubljenom licu
ovjeanstva. A zlo se, premda u ovim priama oito ima vie vremena i volje, suspendira dobrim.
Ervin Jahi

RUICA I SMAJO
Ponedjeljak je pazarni dan. Tu je naviku Smajo ponio
iz rodnih ehovaca, a ovdje u Zagrebu, njegov uzdrljiv
karakter pretvorio je to pravilo i instinkt.
- Pogle, onaj stari muslimanec, dojdek odzgor,
fort juri po peceraj - obavezno je taj pancir s prozora
prokomentirala susjeda Ruica, obraajui se jednoj od
svojih sedam maaka.
- I kak je samo lank, moda malo preve, kaj ne Belinda
- jedna maka na te rijei ravnoduno prebaci rep s tepiha
na parket - bogec - nastavi Ruica mesa je na njemu tek
malo, same kosti sa lundrama.
- Jata da je prokomentarisala - pomisli Smajo,
sputajui se niz Dolac od nje insan ne bi stigo, na priliku,
da zaite od hode halala. Due mi, da nije ovo mezetluka
bila bi meni ve odavno denaza. Kod uspinjae, stari se
dobro ispue da bi zatim lagano okrenuo lice suncu koje
je ve dobro pripjecalo, kako zakljui, a onda pogledom
obuhvati grad prijatelja kojeg on plaho voli. Otolen sve
se lijepo vidi. Kako se ljudi i tramvaji povazdan gonjaju na
Bojem putu.
Merdan vidik, to ti je. I Smajo mrmljajui, kako
to ve esto rade samci, ubrza koraaje hrlei svom
gornjogradskom stanu. S lakoom otkljua i otvori vrata.
Sudari se s ustajalim zrakom. To ga prisili da irom
raskrili prozore. U sobi se stane iriti svje zrak. Naglo
oivi i mladenaki se razodjene.Onda se sjeti da je novine
odloio na komodicu ispred ulaznih vrata to uvijek ini da
bi lake okrenuo klju u bravi. Opijen svjeinom izae na
hodnik. Na brzaka, zapovjedi sebi. Na samome pragu stade
se ogledavati. Plaio se da netko od susjeda ne izleti van i
zatekne ga kao kakva gola ahmaka. epa novine i hitro se

BEHAR 92

vrati. Ali mu propuh ispred povijena nosa zalupi vratima.

- A ta e sad Smajo, babo te ubio - sama sebe prekori
gnjevni starac u gaama na pustom hodniku.
Moglo je biti oko deset sati. Tada ponovo ustaje tek
razbuena susjeda Ruica. Za njom najeene make
odetaju na balkon gdje mekim njukicama stanu prebirati
po pileim crijevima i skorenoj rii od juer. Raupana glava
susjede oko podne poet e sliiti dobro ureenom vrtu.
Za sada je samo stari izrezbareni ormar, lijepa pozadina za
njeno smrknuto elo. Jo se vie smrai, a onda i prestrai
kad zauje zvono s vratiju. - Jezu Kristu, pa ko bi to mogel
biti! - Njoj ionako dolazi samo sestra Gizela, ali ovo sada nije
njeno vrijeme. Tko bi to mogao smetati nju i njen mali svijet
u kojem ona poznaje svaku mrvu - pa ak i unutranjost uha
svake svoje make. Na hodniku, Smajo je cupkao na jednom
mjestu. Oko mravih bokova smotao je novine i privrstio
ih kvaicom. Tako se jadan, zapletenih nogu, suio ispred
tuih vratiju. ejtan ga eto natenta te on ba pozvoni ovoj
svraki da zatrai pomo. Kazat se vala nemere kolika ga je
studen i sramota uhvatila.
- Ti bokca - lupi se udova Ruica po elu - pa kaj je tom
muslimanecu puhnulo v glavu, krampus jedan, pa on je
skoro gol. - Ruica pogleda jo jednom istu sliku kroz malo
stakalce na vratima, ali onda odmah omeka odmiui
glavu, kao da shvaa, a pomalo i saalijeva starog susjeda.
Okrene se makama i objeenjaki se naceri.
- Khe, mogel je onda doi bez novina, tak bi bar lepo
videti mogla kakav to oblizek v njima skriva.

57

Preporodova izdanja

Preporodova izdanja

I naravno, otvorila je vrata. Red zbunjenih maaka, kao

red grenadira, propustio je dobroudna starca. Smajo je
mogao primijetiti da je susjeda, na neki udan nain, dobre
volje, i zakljuio kako se je sigurno ve nasrkala dobre
kahve. Njoj se on uinio nekako malean i jo mraviji
nego inae, kad ga ujutro promatra s prozora. Primjeuje
jedino divovske prozirne ui na njemu, to se sada, kao u
nekoj igri, miu amo-tamo. Izgledao joj je - Boe mi oprosti
- uzdahne ona, kao nekim udom od raspadanja ouvana
strv, ali ako bi ga zagrebli dublje, u duu, bila je u to sigurna,
koja i poslije smrti prebiva izmeu nas, otvorio bi se on kao
stara krinja i progovorio glasom pradavnih stvari i ivota
ve davno istroenih i predanih zaboravu. To joj se uini
poznatim i pristupanim. Zato uini prvi korak.
- No, no, izvolite, samo izvolite Suljo. - Smajo na to samo
othuknu hu, hu, vidi ti nje.
- Kaki Suljo, bolan protestirao je potiho u sebi. Jo je
nakratko mirkao u predsoblju, a onda ga ona povede do
izdrpane draperije, ogrne mukim ogrtaem i ponudi da
sjedne.
- Hu, hu - hukao je on od neugode, ali i zbunjen
neoekivanom dobrodolicom - da mi je sada vidjeti samo
gram nosa, da mi je sada vidjeti samo gram vlastita nosa, da
vidim je li emu mudrovao je. A kada mu se Ruica toplo
nasmijeila, pomisli: Jest da je sevab to to me prima u krivi
vakat i kao da me netko, nedo Bog, gonja, ali bolje da sam to
ja ovdje naio, jadna ti jada, nego da joj se njaki hrsuz uvalio.
Jata nego bolje. Onda, napokon, skupi hrabrosti i uz blagi
naklon, jo uvijek sjedei, zahvali se.
- E, pa hvala ti Ruice - No, ipak, u oima kao da su mu
sve iskre dogorjele.
- Pogle ti njega, ve smo na per tu, ti bokca! Kaj je
preve je preve. - Ruica se zaista nakostrijeila, ali u sebi
nije mu zamjerila, tako da nita od toga nije bilo izgovoreno.
- Znate, to je ogrta mog pokojnog - zapoela je razgovor
smireno i s mnogo takta.
- Moj je tefo bil potar. To vam je kao da se itav ivot
bavite ovim feferonima starica upre prst u punu teglu
zelenog povra to je stajalo na kredencu - sve vam je u tom
poslu po nori, nema skretanja, a moj se tefo bome toga
dral, ni sim ni tam. Zato smo iveli solidno i mirno, ko da
smo bili na fratarskoj kosti. Al kaj ete, neko istroi svoj
ivot kak stare novine, a neko pak uva ga i zaleva ko kakvi
lepi zeleni fikus v ganjku. Al na kraju, dragi moj susjed, iz
svega ne bu ni. Samo budu cucki divlje lajali. Na mog su
se tefeka, za njegovog ivota, grozno pjenili. Spljukali bi

ga, bi rekli, Boe mi oprosti, kao da su napravili onu stvar

na njemu. I deca su ga draila. Jenput je tefo jednoga lupil,
znate, onak kako bi to svaki elini Hrvat napravil, tak da su
mu mam mrklji na nos poleteli.
I Ruica nastavi priu: o sebi, o pokojnom muu, o
makama, o ... Priala je i priala. Uostalom, zato ne? U
Smaji je otkrila zahvalnog sluaa, a to je nije smetalo da
usput, otvorenih ustiju, iz kojih su izlijetale frike rijei,
ponudi susjeda pileom juhom u koju je zakuhala noklece.
On se sa zahvalnou prihvati jela. Svialo joj se to, ta
njegova jednostavnost, a posebno to to je stari bio ist. Sav
najeen irio je miris sapuna. I ta njegova kultura kak je
samo ono lepo rekel: spokojno starimo, gospo, kao i ume.
A ona, kaj mu to ona za Boga miloga pripoveda - kak je u
geltanu od pokojnog nala fotografije nekih ena i kak je
pitala: Kaj je ovo tefek, ko su ove fufe, ha? Ili ono kak je
doktor v njenom elucu nanianil ir - to nije smjela izlajati.
Ili opet ono, kak ona voli samo make, a to se fala Bogu i
vidi, a ne one nakazne ribe u zmazanoj vodi, to zaista nije
smjela rei. Al kak je mogla znati da sused Smajo ba te
vodene ivine voli i hrani kod sebe doma.
Smajo je sluao i sluao. Ruica svakako ima dug jezik,
bezbeli da ima, i u svata ga uranja - utke je on prosuivao
- a Boga mi, meni ove prozirne ui ne slue za potpalu. Jo
je malo balavio po noklecima, a onda lagano odgurne tanjur,
jer tako je svakako pristojnije. Prducne prvi puta danas i to
ga razveseli, gotovo klikne: ah, torta, al izgubih abdest!
- Molim? - Okrene se Ruica kao da je ula taj unutarnji
glas. Ali Smajo je ve drijemao. U tuoj bai, snilo mu se.
Onda se ouo neki horoz iz druge avlije i on se tre. Dua
mu se vrati. Ugleda nasmijeenu Ruicu ija je frizura sada
zaista sliila dobro ureenom vrtu. I zaista, sve je lijepo,
zakljui, sve je torta. Iznad glave, luster mu se smijei, a
Ruica se priblii, i potapa ga po ruci. Sjedne do njega.
- Kazuj Ruo promrmlja raznjeeno Smajo, dua mu
plaho dahnu.
- Mili, nemrem sad ni o emu pripovedati. Budi ku
njeno e mu ona.
I Smajo se dublje uvue u naslonja. A make, koje
sada vie nitko nije smirivao, zapoele su divlju trku po
stanu, grebui uz tapete. Kao da su osjetile odsutnost dvoje
oputenih staraca. Jer, sliveni zajedno, proeti jednom
ognjicom, Ruica i Smajo tvorili su jednu zajedniku sliku
toliko, da maka, ona najpametnija, Belinda, koja je naas
zastala i zazurila se u njih, nije mogla raspoznati tko je od
njih zapravo djed, a tko baka.

DIBRILOVE OI
Mejrema je vukla mlaeg brata kao svoje mlado, kroz paru,
putem od kolomasti, ne znajui ni sama koliko dugo. I zaista, Braco, kako su ga zvali, ubrzo je postao nemona, mala
i bezglasna ivotinjica, iako izranjan do boli otrim kamenjem uz prugu. Osjetila je nagonsku potrebu za sklonitem
i to e je skrovito mjesto negdje u blizini, uz prljave vagone
za ugljen, nepogreivo uvui u sebe, postavi topli brlog za
nju i za brata.

58

Sutradan e dnevne novine od Frankfurta do Bea pisati o nijemoj djevojici i njenom nesretnom bratu koji su
pronaeni izmeu odvodnih cijevi, pokraj velike toplane.
Isprva ih je topla para iz velikih cijevi guila, ali toplina
koja je pritom milovala, orosivi ih ljepljivim kapima, otjera
muninu i strah prisutan jo od austrijske granice. Sada
se Mejrema usudila prisjetiti one silne graje i strke koja je
nastala kada su joj pronali majku otvorenih oiju, izmeu

BEHAR 92

dva vagona. Sirota je ena povraala svoj zadnji obrok

kada ju je ivot zauvijek napustio, odvojivi je, nemonu i
preneraenu, od dvoje djece. Mejrema se sjeti majke, ne
mogavi razumjeti to se to s njom zapravo dogodilo. Otkako je nema, za nju i za Bracu jo se nijedno klupko njenih
rijei nije odmotalo. Prvo ode babo, a onda majka. Babo je
prestao iznutra kucati, kao to sat prestane tikatakati, jo
pri polasku za Njemaku. Zasjevi na svoju najdrau planetu, na stolcu uz prozor, dobri je babo zauvijek prestao udisati ubojiti dim iz eljezare. Pamtila je saalne i ukoene
oi ljudi nad mrtvim roditeljima, koji su slijegali ramenima
promatrajui ih. Braco je plakao, upian i zamusan i tko
e znati je li u tom trenutku bio svjestan gubitka. Sjeti se
jo kako joj majka poslije oeve smrti ree neka pronae
Dibrila, meleka zlatnih oiju, on e ih uvati, nju i bracu, ako se njoj to dogodi. U onom komeanju nepoznatih
ljudi, uzvika i oaja, ona se uspjela izgubiti, povukavi za
sobom i brata.
Njega nije isputala. I kada se u sklonitu pojavio nepoznati
djeak, zauen pridolicama, drala ga je vrsto privijajui
kao najdrau igraku, bez koje ne moe zaspati.
Pred njom je u polumraku i pari, kao privienje, stajao visoki, nepoznati djeak, slian njenom starijem bratu, koji
je s petnaest godina dobio jantarni tespih i prvi kalanjikov
da bi mu se negdje u okolici Zenice zameo svaki trag. Zbog
te slinosti nije bila ustraena. Djeak je ulijevao povjerenje, a i on se brzo priviknuo na nenadane goste.
Zove se Josip ree. Stigao je ovamo nedavno. Ostao je bez
roditelja i radi za jednog starijeg gospodina, Nijemca, kojemu donosi razne stvari, a neke zadri za sebe, otuda ovdje
mnotvo odjee. Njemu u ovaj mrani, ali topli vilajet uvijek
netko svrati: neka skitnica ili neki bjegunac. Doi ree
Josip i povede je, onako zanijemjelu, jo dublje u izbu gdje
zapali svijeu. Odjednom se otkri mala peinica pretrpana
raznom odjeom, kartonskim kutijama, konzerviranom
hranom i jo kojeim. Mejrema sjedne buljei u djeaka
odjevenog u kou od glave do pete. Pogled joj je zatim lutao
po raznobojnoj odjei razbacanoj naokolo. Opazi da je neka
posve nova i jo upakirana. Josip joj tada ponudi neka izabere neto za sebe. Zaudo, ona ustane i stane pretraivati
razbacujui tkaninu i kou strau zaigrane djevojice.
Istovremeno, te je veeri cijelu Evropu, koja obino ui uz
televizore, razveselila Kraljica-majka. Zamislite, Kraljicamajka, otputivi se iz Buckinghamske palae u svojoj devedeset i drugoj godini, sama, bez iije pomoi, izlazi iz
svog novog Rovera i sama pohrli u susret tovaocima, a
takoer se sama i smije.
Tako se, eto, desilo da u jednoj rupi Evrope jedna djevojica
oblai crnu kou, ne znajui za jutarnji izlazak Kraljicemajke. Kada se obukla i uspavala Bracu, Josip je povede
prema gradu. Vjerovala je ovom djeaku koji se tako dobro,
ve mjesecima, snalazio u ovoj stranoj zemlji i koji je govorio njezinim jezikom. Izmeu njih polako se budila prisnost
tako karakteristina za gubitnike: u netreminom pogledavanju, u dranju tijela, u koraajima.

BEHAR 92

Prolazili su pokraj katedrale. Djeaku padne na pamet

kako bi i Mejremu mogao uvesti da zajedno razgledaju
unutranjost. On je esto ulazio u Boji hram poslije napornih potucanja gradom. - Ali, to e muslimanka u katedrali? pomisli. No, glas mu iznutra hitro odgovori: Dragi
moj, ona je ptiica slua orgulje. Ipak, odloi to za drugi
put. Sada bi se mogli pojaviti u caffe-baru, zakljui Josip.
Mnogo je crnih koa ve sjedilo kad su uli. Josip je prepoznao mnoge od njih, a neke nipoto nije volio vidjeti.
No, slijed dogaaja nije se mogao izbjei. Prvo se potukao s malim okom zvanim ek, iako je znao da su mu
ga namjestili i da je on samo mamac, a da iza njega dolazi veliki Simo zvani mit. Mali, debeli oko s iks nogama imao je u svome zaviaju pet iz matematike i sigurno
nije mogao preskoiti drvenog kozlia. Bio je to bumbar
kojemu se obino, u prolazu, pukne vrga iza uha. Josip nije bio za tuu, ali zbog male prijateljice osjeao se
zatitnikom. oku eka je brzo sredio, ali ga je veliki Simo
mit, navaljujui u valovima, propisno izudarao bocama
i akama. Pri tom je prasei mirkao na suncu drhtave
lampe caffe-bara. Netko je ciao, netko je ridao, netko je
pljuvao krv, a neiji trbuh se smijao i ruke pljeskale.
Neka ledena jeza prolazila je Mejremom kada je Josip
ponovno jurnuo, iako su mu ruke trnule, zubi kucali i glava
plesala. Nije ni trepnuo kada mu je posve hladna i zamukla pomagala da sjedne. Josip se nije htio povui podvijena
repa. Pogledavao je stisnutih usnica neprijateljski opor
koji se upravo spremao za novi napad. Privue Colu i naoko
smireno, kroz cjevicu koju je utisnuo u oiljke lica, polako
ju je ispijao kao lijek.
Neoekivano, dola je pomo. Bio je to redar Gabrijel.
Stajao je sa strane i sada je odluio razdvojiti klince. Imao
je mjeseeve oi kojima nitko nije mogao odoljeti i kojima
se nitko nije mogao suprotstaviti. Mejrema ga odmah prepozna, ali ne progovori. On izvue djecu na ulicu uz topao
savjet da poure to bre mogu. Josip to shvati ozbiljno i
oni potrae. Znao je to je za njih najbolje - skrenuti u
veliku robnu kuu iz koje je on esto iznosio razne stvari,
radei za onog Nijemca. Iza njih ve su cvokotali redovi
koa dajui se u potragu.
Ta, njemu mrska kuerina, u kojoj je hitro trpao u depove
sve to je bilo izvan domaaja strogih pogleda Nijemaca,
sada mu se uini kao kuica spasa. Odahne, a Mejrema
se po prvi put nasmijei, okruena bljetavilom predmeta
i mirisima nedirnutih stvari. Bila je oito zadovoljna i Josip
joj, razdragan tim prizorom, tutne u ruku paketi vakaih
guma. Cmokala ih je i vrtila guzom penjui se uz pokretne
stepenice.
Josip se esto osvrtao. Da li ih netko slijedi? Mogu li ih
uope sustii? Ne mogu, bio je uvjeren. Ali, u tom trenutku,
jedan lijepo odjeveni gospodin ugura maloj u ruicu skupu
i lijepo iscrtanu vreicu. Mejrema prihvati, pruajui u prolazu ruku, kao to bi je pruila za poklonjenom vreicom
pomfrita, i zaviri svojom blijedom njukicom u sadraj.

59

Preporodova izdanja

Preporodova izdanja

Tada se itava robna kua izvrne u Mejreminoj glavi, sa

svim svojim stanovnicima, igrakama i bombonijerama.
Netko je pokuavao ivot iz nje istresti kao zaostale mrvice
iz depa. Josip je mogao vidjeti njeno lice uniteno grem.
Lijepe bojice koje su uvale ono malo ivota na njenom
licu istog su se trena izmijeale, pravei staraku grima-

su. Ona s uasom odbaci vreicu. U vreici su ionako bile

neije oi. Oi kakve je nosio njen Braco, iako je ona u tom
trenutku bolno poeljela ugledati Dibrilove oi, oi spasa.
Josip tada shvati, na stepenicama velike frankfurtske
robne kue, kako je sve uzalud i kako se prokletim psima
ne moe utei.

VIKENDA
Ja imena i godina nemam. Obian sam uti pas iz Ladua.
Barem tako mislim otkad pamtim da me je prozeblog
pronaao stari Jura uz cestu, u smrdljivom kanalu. I on,
Jura, kao da nema godina, oduvijek je star i svi ga znaju kao
mrzovoljna i opaka ovjeka, to sam vrlo brzo iskusio. Drao
me na lancu deset godina i krto hranio, uglavnom ueglim
gancima. Tek nou mogao sam vidjeti druge pse kako se
trae, igraju ili smucaju cestom. Sretni, itavu no skitali bi
se po ladukim bregovima. Tako su, u mojoj posvemanjoj
osamljenosti, prolazile godine.
Jura je bio surov i prema svojoj eni Marici. Pokuao me
nahukati na tu suhonjavu i iscrpljenu enu, ali ja nisam
mogao uiniti neto toj preplaenoj sjeni to se itave dane
premjetala po zaputenom dvoritu traei malo sunca.
Kada sam to jednom odbio, navaliti na nju, i odmah se zavukao u pljesnivi dio mrane tale, Jura je u bijesu dohvatio
kolac kojim je kolio vinograd i njime me raspalio po njuci.
Tada mi je zahvatio i jedno oko koje je istog trena prsnulo
i procurilo. Cvilio sam i traio saaljenje, ali Jura nije tip
kojega to moe raznjeiti. Sada smo ja i Marica bili slini ja kao oravo udovite, a ona kao bolesna i zaboravljena
suneva sjena.
Ne znam kakva se promjena desila u Jurinoj glavi, ali jednog
je dana i on poeo mene putati nou. Prvo za Boi i Uskrs,
koji je odjednom poeo slaviti kada se promijenila drava,
a onda svakodnevno, i to nou. Mojoj srei nije bilo kraja.
Stari je vjerojatno mislio kako se zakoni nove drave moraju
primijeniti i na mene, a moda je mislio da je ba deset godina potrebno da se priviknem na njegovu vuju ud. esto
je smrdio po vinu na sve strane svijeta i psovao nevidljive
neprijatelje. Meni je, koji sam ga na pristojnoj udaljenosti
promatrao, prijetio onim kolcem. I da sam kukavica vikao
je, da na mjestu crknem, da nisam, zamislite, ni jednom
stao na njegovu stranu, jer da sam samo pokazao tu gadnu
gubicu oni bi se gadovi razbjeali. Posrtao je i meni ga je
bilo ao onako odrpanog i koatog, slinog starom trsju.
utio sam u takvim prilikama, to sam drugo mogao i ekao
svoju no. Obilazio bih tada vrtove i jame za kompost. Ubrzo
sam znao napamet svaku stazu. Ostali bi me psi izbjegavali,
jer je samo kratki pogled na moju groznu njuku i od Jurina
tapa iskrivljeno tijelo bio dovoljan da spuste glavu i skrenu
s moga puta. Bio sam prokleto usamljen i poeo sam kasno
nou pratiti umorne susjede koji su se vukli s posla. No, i
oni su bili uasnuti mojim izgledom i im bih im se pribliio,
hvatali su najvee kamenuge, palili su upaljae da me

60

uplae, a i runo su psovali.

Tako se proirio glas da stari ovjekomrzac Jura u dvoritu
dri divlju i razjarenu zvijer koju nou puta i koja onda napada djecu, ene i starce. Sluaj je htio da sam jedne veeri
susreo sina nadaleko poznatoga lovca Bujka. Taj se dripac,
kojemu se nitko nije suprotstavljao zbog njegove svadljive i
ratoborne naravi, vraao iz jednoga nonog kluba i ve je na
poetku sela razbio dvije svjetiljke na stupovima. Zanimalo
me je kako e se to zavriti, pa sam ga poeo pratiti. Kada
je taj razmaeni divljak poeo trgati ograde, znao sam da je
kucnuo moj trenutak da osobno zatitim selo od poasti koja
ga je snala. Oprezno sam izaao iz mraka i malko zareao,
a kada me je divljak ugledao ratniki je kriknuo i ukopao se
na mjestu. - Eeee, ba tebe trebam, uti! - krgutnuo je. Ali
se onda predomislio i pozvao me njenije. Ipak, tako bedast
nisam. Dobro sam vidio da u aci stie debelu plotnu letvu.
Povukao sam se malo u stranu, u mrak i ekao ruitelja
moga sela. Kada mi se dovoljno pribliio, lavovski sam
skoio. A on? Zamislite, ta junaina pala je sama od sebe na
lea i stala iz svega glasa dizati takvu galamu da se je meni
zgadio sav dotadanji ivot. Zato, pustih ga da brisne kroz
grmove rua. Vau, mora da se dobro ogrebao.

nikome nije stalo do mene. Uvijek smo bili dvije strane, ljudi
i ja, potujui razdaljine izmeu nas. Mogao sam raunati
samo na njihovo saaljenje. I zato su me prozvali skitnicom.
Vrijeme je opet prolazilo i bit e da je ta rije skitnica sve
vie postajala moja sudbina. Ako sam se zaelio svoga roda,
pribliio bih se jednoj kui u kojoj je ivjela neobina ena.
Smatrali su je aknutom, jer se okruila mnogobrojnom
pseom druinom o kojoj se brinula. Gnjavila ih je svojim
priama, uila ih lijepom ponaanju i vikala na njih. Za to
su dobivali hranu. Susjedi su govorili da ona vodi privatno
psee prihvatilite. Vau, jer za mene je takav ivot predstavljao neslobodno psee drutvance te se kod te vjetije kue
nisam mnogo zadravao. Tek toliko da shvatim kako mi je
lijepo i dok me ne proe neizdriva samoa. Jednog kinog
dana netko je iz prljavog automobila izbacio lijepu kuju. Onako ponienu i odbaenu, ubrzo sam je upoznao i ona je sa
mnom poela skitati brijezima. Bilo mi je drago to me se ni
malo ne plai, stoga sam je titio, onako ljupku, tihu i smirenu. Posvuda je izazivala simpatije, a prozvali su je Lora.

Ujutro sam se slavodobitno vratio u dvorite. Ako je selo ulo

za moj noanji okraj, mislio sam, moda u po prvi put u
ivotu biti nagraen. Ali neto nije timalo. Jura me je odmah privezao lancem, a iza kue odjednom se pojavio slavni
lovac Bujko s nekom dvookom puetinom. Shvatio sam da
je sve krenulo naopako i da je to moj kraj. Bujko je doao sa
mnom poravnati raune. No, ja sam u svom pseem ivotu
do tada nauio da se nemili kraj uvijek moe odgoditi, pa
sam odluno, svom snagom koju sam moga izvui iz svoga
bolnoga tijela, cuknuo lanac nekoliko puta i on je pukao
negdje pod mojim vratom. Snaga me je posluila i u skoku,
tako da su Jura i Bujko blejali za mnom nemono gledajui
kako se gubim u vonjacima.

Mislim da je s pojavom Lore otpoeo i moj ljubavni ivot.

Spoznao sam da je udvoje nekako lake ivjeti. Uskoro sam
primijetio da je Lora, ozarena naom sreom, skotna. Pomogao sam joj da ispod jedne zaputene upe iskopa rupu
i da se tamo zavue. Ubrzo je okotila estero tenadi, a ja
sam u toj noi njihova roenja neumorno zavijao prolazei
selom tako da su seljani izlazili iz kua i gaali me crijepom
i ciglama. Ali nita zato, slavio sam i moje je slavlje trajalo
itavu no. Kada sam se svinuo uz Loru, po nama su plazili i grickali nas vlanim i toplim njukicama nai psii. Bili
smo kao svaka sretna obitelj. Ipak, ta je moja srea trajala
kratko. Prvo je dola ona luda baba, vlasnica onog internata
za pse i na prevaru jednostavno uzela dvoje tenadi koje vie
nikad nismo vidjeli. Susjedi su poslije nje odnijeli druge. Ni
njih vie nismo vidjeli.
Pribliavala se zima i ja sam, nemoan da bilo to uinim, s
velikom boli u grudima neprestance gledao u Lorine prazne
oi. Nisam znao koliko je vremena trajala njena tuga. Jednog je dana poela neutjeno cviljeti, a kada sam se poslije
krae skitnje vratio, ona se vie nije micala. Shvatih da sam
odjednom sve izgubio. I to je meni tad preostalo. Poeo
sam besciljno lutati ne bih li nekako ublaio svoju tugu.
Nisam primjeivao lijepu plavu boju neba, niti osjeao mirise kasne jeseni. Bio sam ve umoran od svega to me je
snalo. Poeo sam mraviti i inilo se da se i meni pribliava
kraj.

Tako sam prekinuo desetogodinje suanjstvo, poniavanje

i lou klopu. Mogao sam napokon saznati to je to bijeli
svijet. On se, dakako, zvao Ladu. Otada sam njekao po
bregovima traei hranu i mjesta za prijepodnevna drijemanja. Slobodno sam se sputao do potoka, do mjesta gdje
nitko ne zalazi i pokuavao izazvati neko zanimanje kod rijetkih vikendaa. Ako sam se spretno podizao na prednje
noge, iskamio bih poneku kost s malo mesa, ogrizak ili
zagorjelu niclu. Dok je vikendaa bilo na brijegu nisam
morao nou rovati po usmrenim jamama komposta i krasti makama njihovu bljutavu hranu. Ipak, osjeao sam da

I tako jednoga dana ispred mene na putu stvorio se neki

malac. Neki djeak slamnaste kose, pjegava lica i velikih
smeih oiju. Stao sam kao i uvijek na pristojnoj udaljenosti, tako da mogu u sluaju neke frke klisnuti. Nisam mogao
odrediti da li je taj malac muitelj pasa ili dobronamjernik.
Gledao je u mene kao da vidi sedmo udo svijeta, ako uope
psi to mogu biti. Odjednom je poeo kriati i zavijati, a da mu
ja nita nisam uinio. Uostalom, bio sam preslab da mrdnem s toga mjesta, a onda shvatih da on to doziva oca. Ako
se udrue, pomislih, gotov sam. Ali, svejedno, ionako e me
jednom netko dokrajiti. Tada se iza jedne ograde, koja je

BEHAR 92

BEHAR 92

opasala lijepu vikendicu, pojavila najsmjenija elava glava

koju sam ikada vidio. To je bio njegov otac. Malac je u mene
uperio svoj prsti i odrjeito naredio ocu. - Babo, ou ovog
psa! - A ovaj mu istom odgovori: Nemoj me Mirza to traiti,
mi smo muslimani, ve sam ti rekao da se od psa gubi abdest, i odjea se mora prati. Uostalom, zar ne vidi da je ovaj
orav, bolestan i star.
- Ou psa! - ustrajao je mali. I posve mi se pribliio. udio
sam se samome sebi kako to da mu doputam da me pomiluje, a potom i vrsto zagrli. Tada sam se opustio i zapoeo
mahati repom, a onda zarih svoju njuku u meke ruice
djeaka. Znao sam da elavac nita ne moe uskratiti svome
Mirzi, pa tako ni mene. Vau. Mali me je njarao, natezao, a u
jednom me je trenutku i poljubio, na to ga je otac upozorio
da to vie ne ini, jer da nije isto. Nisam imao nita protiv
da napokon upoznam poljupce. Vau! Uz to su ponekad govorili neke udne rijei koje do tada nisam nikad uo. Zatim
se pojavila neka stara ena s velikim naunicama i zlatnim
zubom. Kad je rekla: Mii to pae iz avlije jer u te opalit
po sred lea. Jesi uo Mirza! podsjetila me je na starog
Juru. Meutim, mali ju smiri. Neno, bit u dobar i nauit
u ono sure to si mi zadala juer. - To me spasi, to sure.
Vau, ivjelo sure, iako ne znam to je.
Od tada je moj ivot krenuo u drugom smjeru. Priviknuo
sam se na eljanje, kupanje i, to je najvanije, na dobru
klopu. Morao sam se puno kupati, ali na sve se pas privikne,
posebno ako ima bogato ivotno iskustvo kao to ga imam
ja. Jednoga dana poveli su me u Zagreb, moje novo stalno
boravite. Bili su malo drukiji od Laduana. Pili su neki sok
od kojeg nisu smrdjeli kao onaj grozni Jura. I nisu slavili
Boi i Uskrs. Slavili su Bajram i onda opet taj isti Bajram.
Svejedno, meni je bilo jako lijepo. U Ladu smo dolazili jednom tjedno. Tako sam i ja postao vikenda. Nisam mogao
vjerovati da je svijet jo vei nego to sam ga ja poznavao
i da ima toliko drugih pasa koje netko voli, kao to mene
voli mali Mirzica. Vau. U Zagrebu sam drijemao na etvrtom
katu visoke zgrade. Otrpio sam i nekakvo cijepljenje samo
zato to me Mirzica uvjerio da je to za moje i njegovo dobro.
Moi emo se i ljubiti, rekao je, dok je njegov tata gadljivo
okrenuo glavu u stranu. I morali su me skrivati kada su onoj
staroj neni sa zlatnim zubom dolazile prijateljice. - Bei,
ugo jedna, nee valjda itav demat zbog tebe izgubit abdest! Sramota, to si! - Ba mi je tako vikala u njuku i u
poetku nije bila sretna, ali me je na kraju zavoljela. Znala
se i kasnije derati na mene, ali ja sam znao da to radi iz
ljubavi. Ponekad bi me, kada ne bi nitko gledao, ekala po
glavi, uzdisala i njeno aputala. Uh, uh, hu, hu, ivi kao
paa, da je samo meni tako.
Spoznao sam da je u ivotu dovoljno kada te od mnogo ljudi
voli samo jedan, a mene voli ovaj mali ovjek po imenu Mirza. Bilo mi je, zamislite, doputeno da drijemam na kauu
i da s tim ovjeuljkom gledam crtie. Usvojio sam, dakle,
posve nove navike i odjednom shvatio da u doekati ugodnu i duboku starost. Vau! Samo da mi je jo saznati to je to
sure, a to Bajram.

61

USMENA KNJIEVNOST

USMENA KNJIEVNOST

Gusle i glas umjesto pisma:

Pjesmom preko Kunare planine

Pie: Stipe Maji
Narodna pjesma ne pamti svoga autora, on u samom inu
sklanjanja pjesme skromno uklanja vlastiti identitet, ne biljei
svoje ime pismom, tek ponekad u naznakama opisuje okolnosti
i motive vlastitog pjevanja, kontekst u kojem se pjesma raa.
Pripisati narodu autorstvo stihova, koji su stoljeima vie
ili manje izmjenjivani, svakako je lake nego tragati kroz
nepisanu povijest narodnih okupljanja, sela ili ognjita
uz koje su rijetki i neznani seljaci, prstima to vie miluju
instrument nego zemljoradniku alatku, tapkali po
strunama gusala i pjevali u stvaralakom nadahnuu. Tek u
svakom petom ili desetom selu ivi dobar pjesnik, onaj koji
je u stanju prenijeti sluatelja u zamiljeni prostor i vrijeme
epskog dogaanja ili mu duu preplaviti uzvienom ljubavi,
tugom i aljenjem, i tako olakati vlastito srce i dati maha
svojim eljama. Dobre guslare dolazili bi sluati i oni manje
daroviti, koji pjesmu ne znaju stvoriti, ali dobro pamte rijei i
melodiju, pa je tako dobra pjesma opstala i zaivjela, postala
model na kojem su narataji uili i s razliitim uspjehom
dobro oponaali, ili pak nadilazili poetsku matricu snagom i
originalnou vlastitoga izraza.
Epska, junaka narodna pjesma Imotske krajine i
Hercegovine esto sadri preko stotinu deseteraca.
Intonirana je za muko grlo, a gudalo je mjera
pjevaevu dahu, dok su trenja, klen i javor, od kojih
su gusle izdjeljane, boja guslarovom glasu.
Epska, junaka narodna pjesma Imotske krajine i
Hercegovine esto sadri preko stotinu deseteraca.
Intonirana je za muko grlo, a gudalo je mjera pjevaevu
dahu, dok su trenja, klen i javor, od kojih su gusle izdjeljane,
boja guslarovom glasu. Kad se tijelo gusala dubi, majstor
voli rei da treba biti tanko ko at, kao papiri za motanje
duhana, kako bi zvuk bio to reskiji i jai. Preko tijela se
napne dobro obraena jarea ili ovja koa probuena s
nekoliko rupica, a strunu ini desetak niti repa od crnoga
konja, koje se dobro proeljaju i uglade. Isto tako se radi
sa strunama gudala, prirodno savijenog tapa kojemu se
urezuju are i oblici da slii na poskoka ili koju drugu epsku
ivotinju.
Djeaci skloni pjesmi ve bi zarana u obanluk sa sobom
ponijeli odabrani komad drveta i ustrajno ga obraivali dok
ne dobiju eljeni oblik i mjeru, a zatim bi noiima dugo
urezivali du vrata i tijela svoga instrumenta ornamentiku,
biljne i geometrijske are. Posebnu panju posveivali bi
zadebljanom vrhu vrata gdje je mjesto glavi jarca, orla, bika
ili vuka. Prije nego to e zagusliti, guslar strune dobro
namae mrtvim ugljenom ili potanskim voskom.

62

PJESMARICA FRA SILVESTRA KUTLEE, ETNOGRAFA

IMOTSKE KRAJINE
Roen u seljakoj obitelji 1876. godine u Vinjanima kod
Imotskoga, tijekom slube u franjevakom redu svoju
pjesniku nadarenost posvetio je sakupljanju i prouavanju
grae iz narodnog ivota svog rodnog podneblja. Kao
profesor Franjevake gimnazije u Splitu predavao je grki,
latinski i hebrejski, u srednjokolskim danima pisao poeziju
na grkom, a istanano uho za narodnu usmenu tradiciju
odvelo ga je u folkloristiku, ak je i sam postao dobar guslar.
U ibeniku je 1939. objelodanio 43 narodne junake pjesme
pod naslovom Nova pjesmarica Junake narodne pjesme
iz Imotske krajine, i sakupio obilan folklorni materijal
kojim je obradio sve bitne aspekte narodnog ivota u knjizi
ivot i obiaji u Imockoj krajini. Grau za Novu pjesmaricu
sakupljao je sluajui guslare i birajui ponajbolje pjesme;
neke je biljeio sam, a neke su zapisali samouki pismeni
izvoai. U predgovoru Pjesmarice Kutlea iznosi kritiku
zamjerku: Uope, kod naih narodnih pjesama opaa
se, da je duevna strana junaka mrava, slabo obraena,
doim fizika dobro, a esto i pretjerano nenaravno.
Narodni pjesnik sve je dao tijelu i tjelesnoj snazi, a duhu
malo i nita. Junake pjesme nastale su veinom u 17. i
18. stoljeu, u vremenu osobitog junatva naroda u borbi
protiv osmanlijske prevlasti, a naravno da su pojedinci iz
naroda svojim junakim podvizima i hrabrou nadvisivali
ostale i time postali glavni likovi ovih epskih deseterakih
stihova. Narod je pjevao da bi se tim junacima pjesmom
oduio, ali i potkrijepio borbeni duh generacije.

Mi znamo, da nema ljubavi do bratske ljubavi, ali nema

ni mrnje jae od bratske, kad se braa smrtno zavade i
zamrze. A ovdje je ba nastupila zavada i mrnja. Borba
do istrage, do unitenja. Duga je to i teka borba bila. ()
Udario brat na brata, krv na krv. Premda uperena protiv
turskih osvajaa, epska, junaka pjesma lako asimilira
turcizme u svoj leksik, a uzroci tome su dvojake naravi.
Turci su svojom snagom, viestoljetnom prisutnou i
pismenou donijeli osobitu kulturu, kroz obiaje i jezik
kojega je narod na vie naina prihvaao. Domai puk s
Turcima je ivio, komunicirao administrativno i privatno,
tako da su jezini elementi neopazice ulazili u tokavskoikavski govor Imotske krajine. Mnoge rijei opstale su
intenzivno do dandanas, posebno na hercegovakom dijelu
Imote kojega su Turci zadrali nakon to su grad Imotski
predali u mletake ruke godine 1717.
Kutlei se ne svia to se guslari esto slue tuim rijeima.
Misli da to ine iz psiholokih razloga da u oima svojih
sluatelja izgledaju mudriji i pametniji. U primjerima:
Zijan ti je mladu poginuti ili Jazuk ti je mladu poginuti,
Kutlea vidi mogunost uporabe hrvatske rijei teta; u

Dva obraza, dva ula rumena ul bi zamijenio ruom, ali ne

iskljuuje i poetsku funkciju takvih rijei u guslara: On dri
da je i zanimljiviji, jer tua rije svojom otajnou uzbuuje
znatieljnost. Dokaz da glavni likovi narodne pjesme
ne moraju biti krani je i balada Hasanaginica. Radnja
najpoznatije narodne balade koju je prvi svijetu obznanio
Alberto Fortis odigrala se na irem podruju Imotske krajine,
a glavni likovi su pripadnici turske kulture. U svakoj pa i ovoj
akulturaciji, proces je dvosmjeran, utjecaj obostran, sve
intenzivniji kako su stoljea prolazila i sukobi jenjavali.
U pjesmi Dva pobratima, Pandi Usein i Pavii Luka,
nakon prologa o ljepoti djevojke Zlate i brojnim proscima
slijedi scena koja podsjea na Penelopinu vjernost.
Fra Kutlea kao klasini filolog i prouavatelj Homera
pronalazi suodnose Odiseje i junake narodne pjesme,
i oni su zaista brojni. U pjesmi Dva pobratima, Pandi
Usein i Pavii Luka, nakon prologa o ljepoti djevojke Zlate i
brojnim proscima slijedi scena koja podsjea na Penelopinu
vjernost, u kojoj vezir dolazi keri u odaje i pita je zato se
ne udaje, jer mu prosci raznesoe sve blago. Autor se u

Kutlea kao franjevac i duhovni pastir naroda, rat i sukob

krsta i polumjeseca opisuje ovim rijeima: Nu, kod nas
ima neto, to se mora spomenuti jer je borbu povealo
i produljilo. Sa dolaskom Turaka i osvojenjem vie pole
nae domovine, na je narod bio razdijeljen na dva dijela.
Na kranstvo i muslimanstvo. Kranstvo i muslimanstvo
nisu samo dva pojma dvije ideje, nego dvije oprene
kulture, dva protivna svijeta. () Ove dvije kulture razdijelile
su narod iste krvi istoga jezika na dva protivna dijela.
Turci su svojom snagom, viestoljetnom prisutnou i
pismenou donijeli osobitu kulturu, kroz obiaje i jezik
kojega je narod na vie naina prihvaao. Domai puk s
Turcima je ivio, komunicirao administrativno i privatno,
tako da su jezini elementi neopazice ulazili u tokavskoikavski govor Imotske krajine. Mnoge rijei opstale su
intenzivno do dandanas, posebno na hercegovakom
dijelu Imote kojega su Turci zadrali nakon to su grad
Imotski predali u mletake ruke godine 1717.

BEHAR 92

Turska pogranina karaula na Sebiini iz 18. stoljea (u kojoj se stanovalo do 1967.), sada Majia kula

BEHAR 92

63

USMENA KNJIEVNOST

USMENA KNJIEVNOST

predgovoru Nove pjesmarice pita jesu li zaista neki motivi

Odiseje direktno utjecali na ovo pjesnitvo, pa spominje
Komljen barjaktara koji se presvlai u ovju kou kako bi
spasio djecu iz suanjstva, isto kao to Odisej koristi ovna
da bi izbjegao Polifema.
Autor se u predgovoru Nove pjesmarice pita jesu li zaista
neki motivi Odiseje direktno utjecali na ovo pjesnitvo,
pa spominje Komljen barjaktara koji se presvlai u
ovju kou kako bi spasio djecu iz suanjstva, isto kao
to Odisej koristi ovna da bi izbjegao Polifema.
MITSKI PROSTOR GDJE BORAVI NEVOLJA
Junaci pjesama ove pjesmarice redom su iz Senja i Ravnih
Kotara, mjesta koja nisu bila pod turskom okupacijom, nego
su pripadala Austriji i Mletcima. To, kae Kutlea, upuuje
da narodna pjesma nije okupljala nacionalizam koliko
ognjite i zajedniku vjeru, suprotstavljajui s jedne strane
kranstvo, a s druge muslimanstvo, i tako definirajui
osovinu sukoba. U stihovima se esto spominju visoke
planine Biokovo, Mosor i Prolog, a najee spominjana
je Kunara i Kunar planina i njezin klanac Jadova koji na
zemljopisnim kartama ne postoje. Etimologiju Kunare
Kutlea pronalazi u glagolu kleti, a srodnu rije, kukati,
kao izvorite uzimaju Bonjaci. Jadova predstavlja klanac,
tjesnac na Kunari planini, a etimoloki vue na rije istog,
negativnog predznaka. Na Kunari su junaci nadnaravnih
moi vodili ljute bojeve s neprijateljem i vraali se kao
pobjednici, s lijepim turskim djevojkama otetima ocu i

Gusle Mate Kukulje, Vinjani donji, 1904.

64

brai. Ovu planinu pjesnika je fantazija izmislila i postavila

na razmee dviju zavaenih vjera, u prostor izmeu neba i
zemlje. Kad bi se konkretizirao njezin simbolian poloaj,
onda bi to svakako bilo Dinarsko gorje koje je preko tri stoljea
predstavljalo meu kranstva i islama. Kunara se u istom
simbolikom znaenju javlja i u bonjakoj narodnoj pjesmi.
Zajednika tim dvjema zaraenim stranama bila je samo
ova prokleta planina, a u nju je narod s pjesmom protjerao
svako zlo i nevolju, da tamo vode rat, kako bi istim odrao
svoj svakodnevni ivot.

Pisma o smrti gojenog Alila

Rano rani Zlata Mujagina,
Dvor umila i vode donila,
Na odaku vatru naloila,
U ibriku kavu zgotovila.
U tomu je i sunce granulo.
Pa pogleda mlaana divojka,
Pa pogleda u polje Udbinsko,
Uz polje se magla uhvatila,
A iz magle nie konjanie,
A na konju ve to krila nema.
Poznaje ga Zlatija divojka,
Poznaje ga, a poznat ne more.
Kad je junak dvoru prikuio,
Poznade ga Zlata Mujagina
To je glavom gojeni Alile,
Na malinu konju od mejdana.
Leti Zlata niz visoku kulu.
Pod Alilom konja prihvatila,
I ovako njemu govorila:
Di s, Alile brate od matere?
Di si brate moga ostavio.
Moga brata Hrnjiia Muju,
I njegovih eset aga mladih?
A Alil joj tiho progovara:
Ne mogu ti, seko, kazivati.
Skini mene sa dobra malina,
I nosi me na visoku kulu!
Kad Zlatija brata razumila,
Skinu njega sa dobra malina,
I odnese na visoku kulu,
I prui ga po meku dueku.
Ciknu Alil kano guja ljuta:
Ne, Zlatijo, ako Boga znade!
Isupaj mi koplje iz kostiju,
Okreni me ti na livu stranu,
Na desnoj ti poinut ne mogu!
A kad sestra brata razumila,
Iupa mu koplje iz kostiju,
I lee ga ba na livu stranu.
Na koplju je slovo opazila,
Al ga n umi Zlata proitati,
Pa je sestra bratu besidila:
O Alile, brate od matere!
Na koplju sam slovo opazila,
Al ga n umim jadna proitati?
A Alil joj stade besiditi:
Nosi koplje kroz nau ariju,

A do kule naega dizdara,
Dizdar e ti slovo prouiti.

BEHAR 92

Kad je Zlata brata razumila,

Ode Zlata kroz tursku ariju.
A do kule Udbinskog dizdara,
I odnese koplje ubojito.
Kad je dizdar Zlatu opazio,
Spram divojkom na noge skoio,
I ovako curi govorio:
Bora tebi, Zlate Mujagina,
Je li tebi Alil priminuo?
A Zlata mu stade besiditi:
Nije meni Alil priminio.
Donio je koplje u kostima,
I na njemu slovo upisano,
Ne umim ga jadna prouiti.
Jami koplje Udbinski dizdare,
Privre ga i tamo i amo,
Pa zavika iza svega glasa:
Ajme, Zlate, do Boga miloga!
Jer je koplje Popovi Stojana.
Na koplju je ime Stojanovo,
Njegovo je koplje otrovano!
Bre skoi na noge lagane,
I odleti Mujaginoj kuli,
A za njime Zlatija divojka.
Kad su doli na visoku kulu,
Alil jei sva odaja zvei.
Pa mu stade dizdar besiditi:
ta je, pobro, gojeni Alile!
Di si tekih zadobio rana?
Di si brata Muju ostavio?
Di je naih eset aga mladih?
Alil njemu tiho progovara:
Isperi mi sedam grdnih rana,
Isperi jih esticom rakijom,
I namai maslinovim uljem,
Undan u ti, pobro, kazivati.
Kad je njega dizdar razumio,
Ispra njemu sedam grdnih rana,
Namaza jih uljem i melemom,
I zavi mu rane svekolike.
Tada stade Alil govoriti:
uje, pobro, Udbinski dizdare!
Kad me pita, pravo u ti kazat.
Rano juer Mujo uranio,
Sakupio eset aga mladih,
Javio se i meni Alilu,
Odvede nas u Kunar planinu,
U Kunaru k Raminu bunaru.
Tute sili hladno piti vino,
A Mujo je aom nazdravio:
Zdrav, druino, eset aga mladih!
Ni u moje, ni u vae zdravlje,
Ve u zdravlje onoga junaka,
Koji bi se smio pouzdati,
I otii niz Kunaru kletu,
Pa se popet na jelu zelenu,
I okrenut durbin vidilicu,
Eto doli u Vlake Kotare,
Po Kotarim kule pobrojiti,
I Kotare dobro prigledati.
Smidelimo udrit u Kotare?
Svi junaci mukom zamuknuli,
Samo nije Asan Begoviu.

BEHAR 92

On je Muji vako besidio:

Evo majka rodila junaka,
Ko e oti niz Kunar planinu,
I pobrojit kule po Kotarim,
I viditi silu od Kotara,
I kazati tebi kod bunara,
Smidelimo udrit u Kotare.
Asan skoi na noge lagane,
I uzjai na dobra dorata,
Otra konja niz Kunar planinu.
Kad je doa pod Kunaru kletu,
On razjai pritila dorata,
I uspe se jeli u kiticu,
I navrnu durbin vidilicu,
Na Kotare i Kotarske kule
Po polju je ovce opazio,
Kod ovaca eset obanica.
Po Kotarim kule pobrojio,
eset bilih nabrojio kula.
Najkrajnju je kulu zamirio,
Sve je bile kule nadhitila,
A s lipotom lipo zastidila.
Prid kulom je sopra postavljena,
A za soprom sedam dobrih druga.
Medu njima glavita divojka,
Slui njima rakiju i vino.
Miluje je svih sedam junaka.
Asan sae sa jele visoke,
I uai debela dorata,
Otra momak uz Kunar planinu,
I dotra ga k Raminu bunaru,
Pa kazuje buljubai Muji:
O na voo, buljubaa Mujo
to sam reka to sam uinio.
Sve sam Vlake prigleda Kotare.
Na polju su biljarice ovce,
Kod ovaca eset obanica.
Sve sam bile pribrojio kule,
I eset sam kula nabrojio.
ija j ono najkrajnija kula?
Sve je kule nadhitila bile,
I lipotom kule zainila.
A prid kulom sopra pozlaena,
Za njom sidi sedam dobrih druga,
Meu njima glavita divojka.
Miluje je svih sedam junaka?
A Mujo mu kod bunara kae:
Pobro dragi, Asan Begoviu!
To je bila kula Popovia.
Prid njom sidi sedam brae drage.
Sedam brae sedam Popovia,
Medu njima seka Andelija,
Ona slui vino i rakiju.
Take cure na svem svitu nema!
Besidi mu Asan Begoviu:
Dragi pobro, buljubaa Mujo
Ajmo oti u Vlake Kotare.
Vi ajdete u polje Kotarsko,
Pohvatajte eset obanica.
Ja u oti kuli Popovia.
I uhvatit mladu Andeliju,
1 hou se oeniti njome.
Al mu veli buljubaa Mujo:

Luda glavo Asan Begoviu

Da ti znade sedam Popovia,
I da vidi njijovo junatvo,
Zdrava bi te glava zabolila.
Iz zdrava bi dua izodila!
Al to Asan uje i ne uje,
Nego skoi na noge lagane,
I uai debela dorata.
Otra pravo kuli Popovia.
A za njim se drutvo otisnulo.
I odoe u polje Kotarsko.
Kad je doa kuli Popovia,
Asanu je dobra sria bila.
Tute sidi sedam Popovia.
Nijedan ih oruja nemade.
Utekoe svi u kulu bilu.
Asan lati mladu Andeliju,
Pa je baci za se na dorata,
I utee u Kunar planinu.
Kad je doa u Kunaru pustu.
Razjaio debela dorata,
I skiduje mladu Andeliju,
Pije Asan eenu rakiju,
I nazdravlja sestri Popovia.
Nee Anda eenc rakije,
Nego roni suze niz obraze,
Sve pogleda na polje Kotarsko.
Malo vrime za dugo ne bilo.
Kad evo ti eset aga mladih,
A na svojim konjma od mejdana.
Oni nose eset obanica.
Jedva age konje razjaili,
I po duak rakije popili.
Kad evo ti brae Popovia,
A na sedam alatastih konja.
im stigoe, juri uinie.
Rastirae age od Udbine,
Rastirae po gori zelenoj.
Di kog stignu, tu mu glavu dignu.
Nijedan ih kue vidit nee
I ja vidju da u poginuti,
Pa pobigoh na dobru malinu.
A za mnom se jedan otisnuo.
Na alatu konju debelomu.
Sedam me je puta priskoio.
Sedam grdnih rana nainio.
Triput sam ga Bogom zaklinjao,
Da m alali na ramenu glavu.
Jedva mi se lupe smilovao.
I to mu se malo uinilo,
U kosti mi koplje utirao,
Eto sam ga i kui donio.
Ja mu ne znam ime ve prezime.
Sigurno je jedan Popovia.
A ti veli Stojan Popoviu.
To izusti gojeni Alile,
To izusti a duu ispusti.

Ispjevao Ivan Mari pok. Jurie,

iz Gornjih Vinjana. 13. XI. 1938.

Buljubaa Mujo i njegova ljuba

65

USMENA KNJIEVNOST

USMENA KNJIEVNOST

Rano rani buljubaa Mujo,

Prija zore i bijela dana,
Na odaku vatru naloio,
A za ibrik rukom prihvatio,
U ibriku kapi vode nema.
Kune Mujo nauzgoru kulu,
I u kuli svoju virnu ljubu:
Kulo moja, ognjom izgorila,
Ljubo moja, smrt te umorila!
Od kada sam kulu nainio,
I s ovom se ljubom oenio.
Svakoga sam dobra poelio,
A najposli vode iz ibrika.
Ljuba mu se iz odaje javlja:
ta me kune, buljubaa Mujo!
Ti si sino priera rakijom,
Priko noi vodu potroio.
Pa ti kriva na uzgoru kula,
Pa ti kriva na uranku ljuba.
Zna li, Mujo, jedna pijanico,
A ko kune na uranku ljubu,
More lako izgubiti glavu.
Na to se je rasrdio Mujo,
Pa je pleskom ljubu udario.
Kako je je lako udario,
Dva joj zdrava zuba pokrutio,
I dva mlaza krvi iz obraza.
Pade ljuba po dueku svomu
U ta doba gojeni Alile.
Besidi mu buljubaa Mujo:
Moj Alile, brate od matere
Ajde pani do topla podruma
Pak opremi dogu i malina.
I hoemo eti u Kunaru.
A kad Ale Muju razumio,
Pade Alil do topla podruma
I opremi dogu i malina.
Izvede jih na mermer avliju
Ode Alil na visoku kulu,
Pak udara na tilo odilo.
Dok se Alil lipo opremio,
I Mujo je pusat pripasao.
I spadoe na kremen avliju,
U avliji konje uaie,
I otrae pros tursku ariju.
Kad su stigli u Kunar planinu,
Doeka jih eset aga mladih,
I prid njima Tankovi Osmane.
Ruke rue, u lice se ljube,
Za junako pitaju se zdravlje.
Zdravlja dosta i tamo i amo.
Sili turci, vode razgovore,
Uz razgovor hladno piju vino.
Sve je drutvo alto i veselo,
Samo nije buljubaa Mujo.
Pita njega eset aga mladih:
ta je tebi, buljubaa Mujo,
Pa si tako sitno neveseo?
Besidi jim buljubaa Mujo:
Kad pitate, eset aga mladih,
Kad pitate, pravo u vam kazat.
Ja sam jutros rano uranio,

66

Na odaku vatru naloio,

A za ibrik rukom prihvatio.
U ibriku kapi vode nema.
A ja kunem na uzgoru kulu,
I u kuli svoju virnu ljubu.
Kulo moja, ognjom izgorila,
Ljubo moja, smrt te umorila!
Od kada sam kulu nainio,
I s tobom se ljubo oenio,
Svakoga sam dobra poelio,
A najposlin vode iz ibrika!
Ljuba mi se javi na uranku,
O moj Mujo, jedna pijanico,
Jes li sino priera rakijom,
Pa si noas vodu potroio,
Sad ti kriva ljuba na uranku.
Zna li, Mujo, jedna pijanico,
Da ko kune ljubu na uranku,
More lako izgubiti glavu!
A ja sam se srdit prigodio,
Pa sam ljubu pleskom oinuo.
Ja se bojim, moje age drage,
Ljuba ima staroga jerana,
Od Kotara Jankovi Stojana.
More ljuba knjigu nakititi,
I jeranu svoje jade kazat.
Stojan e me na mejdan pozvati,
Mogu lako izgubiti glavu.
U toj rii u kojoj su bili,
Jami Mujo durbin vidilicu,
Okrenu ga u polje zeleno.
Uz polje se magla prihvatila,
A iz magle nie konjanie,
Na vraniu ko na gorskoj vili.
irit mu se po zemljici vue,
Gavrania po kopitam tue.
A dok pade, turski selam dade.
A bolje mu prihvatili turci:
Da si zdravo, mlado knjigonoe!
Viknu momak sa brza gavrana:
Ko je ovde buljubaa Mujo,
Njega trai knjiga arovita?
A skoi se buljubaa Mujo,
Pa je momku vako govorio:
Ja sam glavom buljubaa Mujo.
Momak prui knjigu arovitu,
Njemu Mujo tri dukata uta.
Ode momak i otra gavrana.
A Mujo je knjigu otvorio.
Knjigu tije, suzam je polije,
Knjigu tije, pa se na nju smije,
Knjigu tije, pa se zamislio.
Pitalo ga eset aga mladih:
Ma kai nam, naa poglavico!
Knjigu tije i suzam polije?
Knjigu tije, pa se na nju smije?
Knjigu tije, pa se zamislio?
ta to znai buljubaa Mujo?
A Mujo jim stade besiditi:
Dico moja, eset aga mladih,
Evo u vam u kratko kazati.
Knjigu tijem i suzam polijem,
Jer je mene ljuba privarila!

Knjigu tijem i na nju se smijem,

Imao sam list papira bila,
U dolamu ja sam ga sakrio,
I dolamu u sanduk metnuo.
Tri je puta sanduk primetnula,
Doklen se je na list namirila,
I na listu knjigu nakitila,
Svom jeranu Jankovi Stojanu.
eni nita sakrit se ne more!
Knjigu tijem, pa se zamislio.
Imam zato, eset aga mladih.
Sa Stojanom valja mejdan dilit!
Iako je Stojan ostario,
Ne smim njemu na mejdan izai.
A zavika budalina Tale:
Ajmo biat na tursku Udbinu!
Ako bane Jankovi Stojane,
Listom emo izgubiti glave!
A govori Tankovi Osmane:
Mi nemojmo biat na Udbinu,
Nego hajmo lugu Popovia,
Dino Stojan na mejdan pozivIje,
Ja u njemu na mejdan izai.
To rekoe pa se posluae,
I odoe lugu zelenomu.
Kad su doli lugu Popovia,
U lugu su prinoili turci.
A Stojan je rano uranio,
Nit popio kavu ni rakiju,
Ve na tilo udrio odilo.
Ode Stojan k lugu Popovia.
A zovnu ga Dida Anelija:
O moj strie, Jankovi Stojane,
Ne hajd tako k lugu zelenomu,
Ve povedi brati Marijana.
Stojan uje, ko da i ne uje.
Ode Stojan k lugu Popovia.
Kad je bio lugu zelenomu.
On nalazi eset aga mladih,
I prid njima buljubau Muju.
Pa svim turcim turski selam vie,
Jo mu bolje prihvatili turci:
Da si zdravo, ostario Stojko!
Hodi, Stojko, da pijemo vino!
A Stojan im sa sivalja viknu:
Nisam doa hladno piti vino,
Ve sam doa diliti mejdana.
Sa didijom buljubaom Mujom.
A skoi se buljubaa Mujo,
I povika to mu grlo daje:
Doi amo prijatelju stari,
Da pijemo crveniku vino.
Privari se Jankovi Stojane,
Pa on ree buljubai Muji:
Natoi mi jedan kundir vina.
Jedan kundir od dvanaest oka,
Da oborim, da ti progovorim!
A Mujo mu kundir natoio,
I vino je Stojanu dodao.
Stojan primi mali kundir vina,
Ne pridui doklen ne prisui.
Opet Stojan iza glasa vie:
Ko je ovde buljubaa Mujo.

BEHAR 92

Nek izae na mejdan junaki!

Kad je Mujo na mejdan izaa.
A Stojan ga smiri buzdovanom.
Ukide ga u zelenu travu,
I sveza ga za rakitu travu.
Opet viknu Stojan sa sivalja:
Ko e sada diliti mejdana?
A skoi se gojeni Alile,
Da e uzjat na svoga malina.
A veli mu Stojan sa sivalja:
Natoi mi jedan kundir vina.
Mali kundir od dvanaest oka.
Dodade mu mali kundir vina.
Ne pridui doklen ne prisui.
Da e Alil uzjat na malina,
A Stojan ga smiri topuzinom.
Ukide ga sa dobra malina,
Pa prileti, saveza mu ruke.
Jopet Stojan sa sivalja vie:
Ko e sada diliti mejdana?
ute turci ne vele ni rii.
A skoi se budalina Tale,
I dopade Tankovi Osmanu:
ta no juer kod bunara ree,
U Kunari visokoj planini.
Da e Stojku na mejdan izai.
A sad sidi, nita ne govori?
Tad se skoi Tankovi Osmane.
A Stojan ga sa sivalja viknu:
Natoi mi mali kundir vina,
Mali kundir od dvanaest oka.
Osman mu je vino natoio.
Popi Stojan iz kundira vino.
Sve se Stojan na sivalju valja.
A letar se Osman prigodio.
Smiri njega gluvom topuzinom.
Ukide ga sa dobra sivalja,
I prileti saveza mu ruke.
I Stojana metnu na sivalja,
I otra ga u Kunar planinu.
Tu jih bili danak ostavio.
A mrkla jih noca prihvatila.
Svi pospali kano i poklani,
Samo nije budalina Tale.
Pokriva se zelenom dolamom,
Nikako se pokriti ne more,
Jer se kleta uplja prigodila,
A kroza nju sjaje miseina.
Uvik vie budalina Tale:
Na noge se, eset aga mladih,
Sad e banut mali Marijane,
Svima e nam odrubiti glave!
A kada je zora zabilila,
Evo banu mali Marijane,
Na putalju konju od mejdana.
Ou huku budalina Tale.
Viknu Tale to mu grlo daje:
Na noge se, eset aga mladih,
Jer svi emo pogubiti glave,
Ako bane mali Marijane!
U ta doba mali Marijane,
Na putalju konju od mejdana.
Odmah viknu mali Marijane:

BEHAR 92

Ko dajidi momu sveza ruke?

A skoi se budalina Tale,
I dopade Tankovi Osmanu,
Sve ga tue akom iza vrata:
Ovi mu je savezao ruke.
Kad to vidi mali Marijane,
On prihvati golu brijatkinju,
I Osmanu on osie galvu.
Tale drii Jankovi Stojana,
A Marijan sablju omrsio,
I u turke juri uinio.
U ta doba Jankovi Stojane,
Dobro se je Stojan rastriznio,
Hladna noca svoju uinila.
Zajedno su posa opremili.
Isikoe eset aga mladih,
I Tali su urak prominuli.
Dadoe mu to je ponit moga.

I odoe na tursku Udbinu,

Odvedoe ljubu Mujaginu,
I odoe u ravne Kotare,
Ocnie Jankovi Stojana,
Sa njegovom prvom jeranicom.
A da ne bi malog Marijana,
Netijaka Jankovi Stojana,
I Stojan bi glavu izgubio,
Sve u dimu od velika pia.
Jadan ti je ko svoga nemade,
Jo jadniji ko curu otimlje,
Koja se je s drugim zavirila,
I svoje mu srce poklonila!
Ispjevao Ivan Mari pok. Jure,
iz Gornjih Vinjana, 28. XI. 1938.

67

Kazalina kritika

Kazalina kritika

STEAK KOJI TRANSCENDIRA GROZOMORNU ZBILJU

AR MLADENAKE IGRE

Mehmedalija Mak Dizdar: Kameni spava (monodrama)

Reija i dramaturgija: Lana Bitenc
Igra: Filip Mursel Begovi
Trebinje, 18. 7. 2009.

Brak ili mrak: autorski projekt teatarske grupe Faceiz Sarajeva

Produkcija, reija,gluma: Lana Stanii, Nela Djenisijevi i Mirza Muija, Prostorije BNZH u Zagrebu, prosinac 2009.

Pie: Blao Stevovi

Pie: Mladen Biani

Dramska umjetnica Marija Crnobori

jednom je zgodom rekla da je herojstvo
odigrati monodramu, naroito u
nae doba, u eri potroakog koda
ivljenja, i neimanja vremena za
istinske kulturne vrijednosti, pa
je u tom smislu veliki izazov Mak
Dizdar i njegovo velebno djelo. Mladi
dramski zanesenjak Filip Mursel
Begovi, spiritus movens dramske
skupine Orient espresso pri KDBH
Preporod iz Zagreba, pokazao je nove
mogunosti dramske interpretacije
i to na postulatima poetskog opusa
ovog uvenog Stoanina u monodrami
Kameni spava. Mehmedalija Mak
Dizdar, neosporno je veliki pjesnik,
svojedobno proganjan i skeniran od
komunistikih knjievnih projektora
i ne sluajno u itankama esto
tretiran samo kao Mak Dizdar (bez
Mehmedalija), nesumnjivo je zasluio
takvu scensku panju.
Obino se govorilo, u tim nama
nesklonim vremenima, da je rije
o geniju koji hoda po ici zarad
povijesnog
dobra
bonjakog
naroda. No, upravo jer je rije o
poetskim inovacijama, kada je rije o
medijevalnim fenomenima (stecima)
ovu stvaralaku rtvu Maka
Dizdara teko je dramatizirati. Bio je
deskriptivan i jezino arhajski slikovit,
no, mladoj redateljici Lani Bitenc i
razigranom i zaudno dojmljivom
Filipu Murselu Begoviu uspijeva da u
trideset minuta deskripciju razigraju
i odigraju sa jasnim dramaturkim
pravilnikom.
Ekspozicija,
zaplet,
rasplet i fragmentarna dramaturgija
posloeni su u vrlo ritminu i potresnu
predstavu. Tehniki i zanatski doista
pristojno. Sutinski, Filip Mursel
otvara takozvano Bosansko pitanje,
to jest, sukob i raskre vjera,
stradanje jednog naroda preputenog
samome sebi te, rijeju, muslimansku
suvremenu epopeju.
to se tie sadraja i gotovo kadriranih
slika (koje na platnu projicira projektor

68

minimalna scenskih pomagala, offova, svjetala, Filip Mursel je odluio

da bude glumac, da se dobro preznoji
i da alarmira nau panju. Takav nas
je pristup podsjetio na teren jednog
erbedije, na Ratka Polia i Ljubie
Ristia iz osamdesetih godina prolog
stoljea kada su u ondanjoj SFRJ
promicali priu - Na glumcu je
sve. Filip Mursel je dobar glumac.
Dri scenu! Ima habitus, bez koga
je nemogue igrati monodrame,
dvodrame, triodrame i uope male
scene.

i glumac osobno) Begovi vrlo mudro

ostavlja gledaocu zakljuak. Veliki
Ruski filmski redatelj Andrej Tarkovski
je govorio da misija umjetnosti jeste
ukazati na pojavu, problem, a na
gledaocu je da bude tuma. Steak u
predstavi takoer igra, naime, stjee
se dojam da je i on jedan od aktera. On
je sve samo ne scenografska kulisa.
On je kameni spava koji transcendira
grozomornu zbilju. Mursel ga vjeto
koristi, ali ne zloupotrebljava, ba
kao i scenska pomagala koja su
maksimalno u funkciji predstave. Uz
Kada je rije o medijevalnim
fenomenima
(stecima)
ovu
stvaralaku
rtvu
Maka
Dizdara teko je dramatizirati. Bio
je deskriptivan i jezino arhajski
slikovit, no, mladoj redateljici
Lani Bitenc i razigranom i zaudno
dojmljivom
Filipu
Murselu
Begoviu uspijeva da u trideset
minuta deskripciju razigraju i
odigraju sa jasnim dramaturkim
pravilnikom.
Ekspozicija,
zaplet, rasplet i fragmentarna
dramaturgija posloeni su u vrlo
ritminu i potresnu predstavu.

Kameni spava je iz pjesnike forme

uskoio u zaokruenu dramsku
radnju u kojoj eljko Ranjatovi
Arkan korespondira s priom, a da
autori predstave nipoto ne prave
skandal ispunjen mrnjom ili jo
gore: da se ispolitizira spavaa. Sve
je u njemu, u kamenom spavau,
otvoreno, a utaena je i e za istinom
o netom odigranoj prolosti, povijesti
i stradanjima. Kao da se Mursel pita,
zato, zato? emu sva ta razaranja
i genocid, a da se pritom ne iskae
mrnja prema drugom narodu? Iako
adrenalina ima i gotovo je sveprisutan,
no, gdje ga glumac proradi on miruje.
Neosporno, nad Murselovim je
narodom poinjen nedavno genocid, a
on sam zaudo ne mrzi i upravo time
uva lijepu, stamenu rije Mehmedalije
Maka Dizdara od moebitne averzijom
protkane kritike od koje bi, uostalom,
moglo zapoeti svako zlo.
Blao Stevovi borac za ljudska
prava, pozorini i filmski producent,
pisac, dramaturg, liberal, kulumnista,
predsjednik NVO Alternativni klub i
scena ZoranRadmilovi Trebinje.
Najpoznatije igrane drame Kuku
nama s nama, 1999. Za ljubav
treba troje, 2001. Debata kod
Obrenije, 2002. Od stradanja do
padanja, 2003. Producirao je sedam
profesionalnih predstava. U stalnoj je
nemilosti lokalnih ovinista u Trebinju.

BEHAR 92

Gostovanje sarajevske glumake druine Face u Zagrebu

Teatarska eksperimentalna grupa

Face iz Sarajeva udruenje je mladih
umjetnika sa zavrenom Akademijom
scenskih umjetnosti osnovano 2008.
godine. U organizaciji Bonjake
nacionalne zajednice za grad Zagreb
i zagrebaku upaniju, gostovali su
u Zagrebu poetkom prosinca 2009.,
odabravi za tu priliku predstavu
Brak ili mrak, autorski projekt koji
potpisuju lanovi grupe: Lana Stanii,
Nela Djenisijevi i Mirza Muija. Trupa
Face realizirala je do sada etiri
kazalina projekta: predstavu Blie te
igrokaze za djecu Osmijeh je najbolji
poklon i Princeza na zrnu bibera, a
upravo sa predstavom odabranom za
zagrebako gostovanje pod nazivom
Brak ili mrak postigli su i najvei
uspjeh u dosadanjem djelovanju.
Bio je to, prije svega, nastup na
Internacionalnom teatarskom festivalu
Tremafest u Rumi gdje su osvojili
nagradu Srebrena maska /drugo
mjesto/ i priznanje za najbolji kostim, a
Lana Stanii proglaena je najboljom
mladom glumicom. Pored toga, igrali
su i u Bugojnu, Mostaru, Kaknju,
Pljevljima i, naravno, u Sarajevu, i to u
Kamernom teatru 55.
Pozorini projekt Brak ili mrak
predstava je koja na izvjestan nain
saima ono to ova grupa mladih
glumaca eli rei teatrom.Naravno,
u korijenu je uvijek neka provokacija,
kae Mirza Muija. Mi smo krenuli da
priamo priu i to smo nekako krenuli
od onoga to nas trenutno provocira, da
bi imali valjane razloge da stanemo na
scenu. Jer ovjek ne moe biti kreativan
ako nema u sebi taj neki istinski impuls
da kae neto. Zbog naih godina,
zbog naih statusa, zbog onoga to se
zbiva oko nas, mi smo upravo to htjeli
- traimo tekst koji nas onako sutinski
privlai.
A to to lanove grupe Face u
ovoj predstavi privlai jeste doivljaj
ljubavi, sve ono to pod tim pojmom
podrazumijevamo, ili kako bi to veliki
pjesnik i pripovjeda Carver rekao:
O emu govorimo kada govorimo o
ljubavi. Temeljena na fragmentarnoj

BEHAR 92

dramaturgiji, ova pria vodi nas,

postupno, iz scene u scenu, kroz
nepredvidive
prostore
osvajanja
ljubavi, od djetinjstva do starosti.
No to je, ujedno, i panorama naih
zabluda, strepnji i oekivanja to nas
prate tokom zaljubljivanja i ivljenja s
drugom osobom. Prikaz je to, takoer,
o
nemogunosti
uspostavljanja
komunikacije s nekim koji nam je
blizak, kojega volimo, ali svejedno ne
uspijevamo doprijeti do njega, neto
kao kada je um u kanalu prejak i mi
ga jednostavno ne moemo uti niti nas
druga strana moe razumjeti. Gdje
je nestala ljubav zapitae se sva tri
aktera ovog zanimljivog kazalinog
poduhvata na samom kraju predstave.
to je ostalo poslije ljubavi - samo
metalni okus jebene promaenosti,
poruuju mladi sarajevski glumci, jer
poslije ljubavi ne ostaje nita, previe
je toga to nismo rekli jedno drugom
- strah od samoe uinio je svoje. Mi
smo htjeli ispriati priu kako umijemo,
a odgovor da li ljubavi ima i kako do nje
doi ne nalazi se u ovoj predstavi, taj
odgovor mora potraiti svatko u sebi,
direktna je poruka publici.
Mladi glumci grupe Face oslanjaju se
na ono to je u samoj osnovi glumakog

poziva - igru zasnivaju, prije svega,

na brojnim mogunostima i nainima
koritenja glasa, te na pokretu, mimici,
pantomimi. Ne bjee od improvizacije
neposrednog ukljuivanja gledatelja
u zbivanje na pozornici, stoga su
zahvalni za svaku pruenu ruku iz
publike. Svjesni nemogunosti veih
produkcijskih zahvata - uzrok je,
naravno, u materijalnim prilikama
u kojima djeluju -zadovoljavaju se
skromnim scenografskim naznaka
prostora u kojem igraju, uz odgovarajui
kostim
te
ogranienu
upotrebu
svjetlosnih i zvunih efekata. No, to im
sve u ovoj fazi rada previe i ne smeta.
Jer, mladenaka energija, strast i
ar igre ono je to je u osnovi njihovih
nastupa, to je onaj kljuni element koji
dri na okupu sve sastavnice njihove
avanture zvane teatar. Uz, jasno,
neosporno zanatsko umijee koje
posjeduju i disciplinirano obavljanje
glumakih zadataka koje pred sebe
ansambl postavlja. Trenutno nadahnue
i neizbjeni sluaj koji proizlaze iz
komunikacije s gledateljima i njihovom
poimanju kazaline umjetnosti samo
dodaju njihovoj igri neku izvornu
svjeinu i dra bezazlene djeje
zaigranosti sobom i svijetom u kome
ive. Ne libei se, ipak, da tom svijetu i
vremenu u kojem djeluju postave i neka
ozbiljna, sudbinska pitanja.
Davne 1924 godine, Miroslav Krlea
zapisao je o vjetini glume slijedee
reenice:Dogaaj koji se glumi za
vjetinu glume je potpuno sporedan:
sa stajalita glume, dakle, nema dobrih
ili loih komada, nego dobrih ili loih
predstava, to jest takvih koje se mogu
dobro ili loe glumiti. Dobar i vjet
glumac uzdie vjerojatnost zbivanja
na sceni do vjerodostojnosti, a slab
glumac ivu i bolnu ljudsku rije svodi
na brbljanje ojke.Projekti koji e tek
uslijediti zorno e nam pokazati kojim
putevima u osvajanju tajni glumakog
poziva eksperimentalna kazalina
grupa Face iz Sarajeva namjerava
kroiti. Predstava Brak ili mrak
tek je naznaka onoga to ih zanima i
zaokuplja, onaj prvi korak koji obeava.

69

PREDSTAVLJANJE KNJIGA

POETSKI GLASOVI

Nadija Rebronja

Nemam vie ime da te zagrlim

Nadija Rebronja je roena 1982. u Novom Pazaru. Diplomirala je na Katedri za
orijentalistiku Filolokog fakulteta u Beogradu i magistrirala na Odsjeku za srpsku
knjievnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu s radom na temu Religijski podtekst
romana Dervi i smrt Mee Selimovia.

Predstavljena knjiga Ajke Tiro-Srebrenikovi pod naslovom

Identitet jezik i bosanska knjievnost
Pie: Edina Smajlagi

Pie poeziju, prozu, eseje, knjievnu kritiku i aforizme, prevodi poeziju s turskog,
osmanlijskog i ruskog jezika. Zastupljena je u nekoliko zbornika, sudjelovala je na vie
festivala knjievnosti.

Poteno valja upitati i priznati: Koliko nas se usudi taknuti

u tradiciju, u okotale koncepte dogmi i svjetonazora,
politikih uvjerenja, a kamo li ih pokuati mijenjati? Pa
ak i danas u tzv. demokratsko vrijeme! Pogotovo kada je
status ene u pitanju. Naravno, ujemo i itamo iz javnih
medija o uestalom nasilju nad enama, zaspu nas iz
udruga za enska prava, iz sindikata, prigodno, i podacima
o visokoj obrazovanosti ena - o nezaposlenosti njihovoj, o
potplaenosti za isti posao koji obavljaju jednako kvalitetno
kao mukarciena je i u naoj, bonjakoj, tradiciji ili
idealizirana, nedodirljiva, iz demirli pedera uvarica
kunih ognjita i morala ili izopenica, neukrotiva,
oponaateljica mukih kanona u javnom ivotu

Nagraivana je za poeziju, eseje i knjievnu kritiku.

Objavila je knjigu poezije Ples morima (Novi Pazar, 2008).
Radi kao asistent na Departmanu za filozofsko-filoloke nauke Dravnog univerziteta u
Novom Pazaru.

KAPI
(Hafizu iraziju)

PROKLETSTVO

Da li je patiti isto to i nemati mastila?,

ree u meni pjesnik.
Da li je mastilo isto to i krv?,
ree u meni vojnik.
Da li je krv isto to i vino?,
ree u meni mistik.
Ne znam, rekoh ja,
Ali samo se mastilom opijam.

PLES

Plesala sam ti
Uz Billie Holiday
I uhvatila Mjesec
U ai vina.
Kap je s usana
Razlila Mjesec
U krugove
Mjesec je bila Billie Holiday,
Moja krv topla ko vino,
Tvoj pogled je kapao u kapima.
Voljela te je
Moja Billie Holiday.

70

Identitet ima i
ensko lice

1.
Dugo zeboh, o Hafiz,
Pa stihom tvojim
Vatru predvorja svoga
Naloih.

Ipak, vjerujem da smo odmakli od takvih simplificiranih

stavova i da se mnogoto promijenilo od tih romantiarskih
vremena. Vrijeme recesije, na alost, dat e opet
zamaha konzervativizmu i rigidnosti. Boriti se moemo
i pisanjem.

Skotrlja se suza, o Hafiz,

Niz lice i nalije
Ove misli tue,
Otrgnute.

Dekonstrukcijom koncepta nove knjige Ajke Tiro

Srebrenikovi: Identitet jezik i bosanska knjievnost
(tiskane u jesen 2008. godine uz potporu Sabora
bonjakih asocijacija Hrvatske, a koja je bila prezentirana
na knjievnoj Preporodovoj veeri u petak, 2. listopada
2009. godine u prostorijama BNZH) pokuat emo dokazati
da je autorica taj napor o afirmaciji enskog identiteta i
uinila.

Razbih krag, o Hafiz,

I ostavih suhe snove
Predaleko
Od poetka.
2.
Osjetih, Hafiz,
Lice Mjeseca
I oslunuh kako sija.
Prolih nadu
Kao mlijeko iz kraga
Da u bari
Njegov odraz ugledam.
Al ne znadoh
-sam je Mjesec
Samo odsjaj
Svjetlosti.

Sadraj knjige kree od uvodnih lanaka: Isticanje i

stvaranje nacionalnog identiteta na prostoru nekadanje
Jugoslavije, zatim slijedi Bosanski jezik kao oznaka
nacionalnog identiteta, pa niz knjievnih rasprava iz
b-h tradicije: za Osmanlija i knjievno teorijskih pitanja u
djelima suvremenijih b-h pisaca koji djeluju u Hrvatskoj do
(ranije tiskanom zasebnom knjigom) potvrena posebnog
autoriina zanimanja i intenzivnog traganja za enskim
likovima u Selimovievu Derviu i smrti.

***
Zaboravila sam ruke
-jednu u Rumeliji,
Drugu u Anadoliji
Nemam vie ime
Da te zagrlim.

IZVORITA IDENTITETA
Kod tog naeg dekonstrukcijskog polazita koji
prepoznajemo kod autorice u potrazi za identitetom, bolje
reeno identifikacijom, usporedimo dva vana uporita.
Uporita koja, vjerujemo, ponajvie oblikuju bonjaki

BEHAR 92

BEHAR 92

identitet vjera i povijesna dogaanja te okolnosti koje su

ga modelirale.
Prvo je iz 11. stoljea (citirano iz knjige Martina Lingsa:
ta je sufizam?, knjige tiskane u Sarajevu 1981. godine,
a uz komentar prevoditelja Rusmira Mahmutehajia).
Tamo pie da pod glavom umrlog muslimanskog mistika
el-Ghazalija naoe spjev, a u njemu su bila i ova dva
retka: Ptica sam: tijelo mi ovo bijae krletka // Ali
odletjeh, ostavljajui ga poput znaka.
Ako dobro razumijevamo iz raznolikih tumaenja
(uglavnom zapadnjakih), sufisti kau da je Ocean u koji,
a tako pie i el-Ghazali , otjeemo u sredite svjesnosti,
a tijekom cijelog (sufijskog) ivota vodi ih (nas) unatrag
u korijene bia. Carstvo Nebesko svaka dua razliito
(a ona dervika, besmrtna, pogotovo!) mora ekati kao
ras/tamnienje iz tijela (smru). Sufije su u neprestanom
sukobu i pribliavanju izmeu sebe samih i zajednice
u kojoj ive. Umijeem se pribliavaju istini postiui
visinu i dubinu transcendentnog, kau sufije. Osjetilima,
ne kognitivno
Sufija se uspinje ljestvama izmeu vremenitosti i
vjenosti, prostornosti i beskonanosti. Kroz kunje
i nevolje podie polako zavjesu nad zakriljenim i
varljivim ovozemaljskim svijetom Znakovito je i da
sufije svijet uprizoruju kao zmiju, gipku i mekanu
izvana, a otrovnu iznutra

Bosnom trepere kroz povijest sufijska svjetla u tekijama,

a njihovi asketski niani zlate se u travama cijelom tom
starodrevnom dravom. U sufijskim knjievnim djelima i
obrednim vjetinama u povijesti je ostao svjeim dah istoe
kojom su teili Vjesnikovoj dui. Taasawwuf islamski
ezoterizam slijed je stupnjeva unutarnjih zbilja kojima
se kroi prema bezvremenom i bezoblinom Jednom i
Jedinom, oslobaajui ovjeka od mnotva i vezujui ga
za Jedno. Sufija se uspinje ljestvama izmeu vremenitosti
i vjenosti, prostornosti i beskonanosti. Kroz kunje i
nevolje podie polako zavjesu nad zakriljenim i varljivim
ovozemaljskim svijetom Znakovito je i da sufije svijet
uprizoruju kao zmiju, gipku i mekanu izvana, a otrovnu
iznutra Tankoutni je to i sloen balans ezoterizma i
egzoterizma, tajanstva sa svrhom i neitljivosti puta (po
dervikim znakovima) sve do prieljkivanog Oceana,
do Svjetlosti, do Jednoga. Rekli bismo do identifikacije
sufije - ovjeka vjernika.
Drugi je tekst iz suvremene teorije kulture, a objanjava
isti pojam identifikaciju/ identitet na nain kako ga je
ustvrdio engleski teoretiar kulture Stuart Hall u tekstu
Kome treba identitet?, tiskan u njegovu zborniku radova
Pitanja o kulturnom identitetu u Londonu 1996. godine.
On svoju subjektivizaciju temelji na psihoanalitiarskoj
filozofiji Faucaulta /Upotreba uitka/ i proizvodnji
jastva kao objekta u svijetu tumaei ga praksom
samokonstituiranja, prepoznavanja i refleksije, te odnosa
prema pravilu, tj. prema normativnoj praksi.

71

PREDSTAVLJANJE KNJIGA

PREDSTAVLJANJE KNJIGA

Performativnost te etike i prakse jastva kao estetike

postojanja dovodi ga do fenomenolokog kroz
genealogiju tehnika jastva. Postupak je slian putu koji
prolaze islamski mistici!

promjena u bivoj Jugoslaviji poetkom 1990. godine, a

koje zanima i nju. Kada pie o Marksovoj misli o vladajuoj
klasi (kapitalistika pozicija) koja svjesno iskrivljuje sliku
svijeta potlaenima (radnicima) i nudi im semantiki
netonu (i kulturoloki i prije svega kulturoloki!) definiciju
o Drugome ili Drugaijem tada konstatira i da tog Drugog
diskvalificira: nacionalno, vjerski, politiki, spolno,

Svoje tvrdnje Hall potkrepljuje i objanjenjima feministike

filozofkinje Judith Butler Tijela koja neto znae iz godine
1993., kada ona tumai spol i naziva to (tj. identifikaciju)
idealnom konstrukcijom koja se prisilno materijalizira,
djelovanjem moi, kroz vrijeme. Kako Butler tako i
Hall dokazuju da svi identiteti djeluju kroz iskljuivanje,
kroz diskurzivnu konstrukciju konstitutivne izvanjskosti
i proizvodnju prezrenih i marginaliziranih subjekata.
Nastaju izvan polja simbolikog, reprezentativnog, kao
proizvodnja izvanjskosti kroz podruja razumljivih
uinaka. Identifikacije pripadaju imaginarnom; one
su fantazmagorina nastojanja svrstavanja u red,
prezentacija odanosti, dvosmislene i ukriene tjelesne
kohabitacije; identifikacije remete ja; u graenje ja
taloi se oni; pri formulaciji ja nazona je strukturna
prisutnost promjene.
Prema J. Butler i S. Hallu, identifikacije su stalno podlone
prevrtljivoj logici i ponavljanju. Neprestance se trebaju
postrojavati, konsolidirati, utvrivati rovovima, boriti
se, a u sluaju potrebe - uzmaknuti!!
ENCIKLOPEDIJSKA DEFINICIJA
Kako Tiro-Srebrenikovi svoje analize bazira na
postavkama gore spomenutih autora, a to, eto,
pokuavamo razvidnije predoiti ih, a tako i njezine,
teze. Pri utvrivanju, identificiranju identiteta posluit
emo se jo jednim izvorom: Liberovim (iz 2002.)
Hrvatskim enciklopedijskim rjenikom, a gdje uz taj
pojam (citiramo) pie: 1. identitet je odnos po kojemu
je u razliitim okolnostima neto jednako samo sebi,
istovjetno sa samim sobom; potpuno isto 2. ukupnost
injenica koje slue da se jedna osoba razlikuje od bilo
koje druge (ime i prezime, opis itd.) 3. osjeaj pripadnosti
pokretu, grupi, organizaciji, religiji, naciji; prihvaanje
i isticanje te pripadnosti 4. jednakost koja vrijedi za
sve vrijednosti varijabli koje sudjeluju u toj jednakosti,
istovjetnost, identina jednakost 5. osjeaj sebe sama
i sklada linosti tijekom vremena - spolni unutarnji
osjeaj mukosti ili enskosti * (identicus /idem, pril. 1.
isti, isto, 2. tautoloka definicija, objanjenje nekog
pojma njim samim.
Ovakav se sadraj pojma identitet povezuje i s lat. cirkulus
vitiosus, a to je kruenje, ivotni optok,Naravno, nalo
bi se jo niz usporedbi i slinih objanjenja tog pojma. No,
i dosadanje su eksplikacije (pre)opirne!
BONJAKI IDENTITET
Vratimo se naoj autorici knjige o identitetima, onim
bonjakim, kroz jezik i knjievnost, a i openitijem,

72

I to, u najblaem sluaju - diskvalificira! Bolje u

potpunosti ponitava i unitava! Ono to se naoj autorici
ini polaznim, to itanje Drugog, tako i Druge, iz pozicije
socijalistike vlasti nije itanje Marksova pojma
revolucije. Nije niti razina na kojoj je tumaen Drugi
i Drugaija u socijalistikoj Jugoslaviji od marksista
filozofa i mislilaca samoupravnog socijalizma. Rije je o
neem drugom. Taj Drugi/Druga nije tamo tretiran kao
kulturalni identitet, ni sinkronijski niti dijakronijski! Jedino,
kao klasni! Marginalizacija se, unato proklamiranoj
i enskoj ravnopravnosti, osjeala u socijalizmu na tom
planu premda se tvrdilo da su radnici/radnice u istoj klasi,
radnikoj, ravnopravne sa svojim mukim trudbenicima.
A ona - teorija, najgore je da je to bila i praksa - imala
je uoljive napukline kod vienja a i nagraivanja
(isplate visine dnevnice) eni radnici i mukarcu radniku.
Na alost stvari se sporo kreu i danas! U pitanju su
tek kozmetike, propagandistike, predizborne i sl.
deklarativne promjene, pa i onda kada je ravnopravnost
spolova jasno i precizno ozakonjena! Tu e autorica olako
(emotivno) dis/kvalificirati i dalje razvijati svoju tezu o
revoluciji
drutvenom, tj. povijesnom, socioloko-ekonomskom,
filozofskom definiranju tog pojma.
Autoriino zanimanje i itanje identiteta/identifikacije
jest, u prvom tekstu u knjizi, socijalno-ekonomsko, a
obrazloeno je nedavnim turbulentnim promjenama u
drutvu i u pojedincu pod utjecajem ratne poasti. Nju
se Tiro-Srebrenikovi ne libi nazvati revolucijom! U
kasnijim tekstovima, posebice u onim o Selimovievim
enskim likovima u Derviu, tu e svoju kvalifikaciju
identifikacije svesti i proitati drugaije, kao - psiholoku.
Jasno, pri bilo kojoj analizi itanje teksta postaje i
itateljevo itanje Drugoga, udnja za Drugim i Drugaijim
Autoriino zanimanje i itanje identiteta/identifikacije
jest, u prvom tekstu u knjizi, socijalno-ekonomsko, a
obrazloeno je nedavnim turbulentnim promjenama u
drutvu i u pojedincu pod utjecajem ratne poasti. Nju
se Tiro-Srebrenikovi ne libi nazvati revolucijom!

a i distanciranje od Drugoga - razlikovnost, distanciranost

od Drugaijeg. Tada je to itanje neko Tree itanje.
Nastoji li se, eto, i itati iz enske perspektive. Upravo
iz tog rakursa i mi uoavamo jednu razinu diskursa
koji je autorici moda promaknuo, a snano odreuje
upravo ensku vizuru, pogled u vrijeme koje je ishodite

BEHAR 92

Marginalizacija se, unato proklamiranoj i enskoj

ravnopravnosti, osjeala u socijalizmu na tom planu
premda se tvrdilo da su radnici/radnice u istoj klasi,
radnikoj, ravnopravne sa svojim mukim trudbenicima.

ENSKA IDENTIFIKACIJA
U kasnijim odreenjima identiteta, bolje: identificiranju, u
potrazi posebice za enskim Drugim/Drugom i to u Mee
Selimovia (pisca ukorijenjenog prvotno u muslimanskoj
tradiciji, a koji nastoji uhvatiti korak sa socijalistikim
poretkom) autorica je preciznija u formuliranju punoe
svoje kvalifikacije identificiranja kao psiholoke i
kulturalne odrednice. Prvo jezikom, u knjievnojezinom
diskursu. Tu joj za vodilju slue S. Halla (kojega esto
citira) a i dr. Dean Duda (takoer teoretiara kulture na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu) a i Jurij M. Lotman
(psihoanalitiarski filozof kulture). Negiranjem, kako to
(takoer kulturolog) V. Steward zakljuuje: lokalnih oznaka
kod pojedinca. Uravnilovku se postie manipulacijom
mita /prie/ i mitske svijesti koju se, od strane vladajuih,
kreira kao svijest masa, ideologiju, kao poseban jezik koji
se, eto, bez rezerve usvaja kao svoj jezik, a time masa i (ne)
svjesno samu sebe podinjava monicima, vladajuima.
Na tetu pojedinca, slae se autorica, naruena je

BEHAR 92

ravnotea u strukturi drutva /Lotman/ pa ponaanje

i drutva i pojedinca - pri takvoj konstelaciji bivaju
nepredvidljivi!
Parafrazirajmo autoriine tvrdnje ovako: socijalistiki
ustroj nije davao velike anse pojedinanom djelovanju.
Drugi/Druga ga se jednostavno ne tiu. Ne zanima ga
Drugi/Druga koji su potekli iz drugaije tradicije (Sic!
Na alost stvari se sporo kreu i danas! U pitanju su
tek kozmetike, propagandistike, predizborne i sl.
deklarativne promjene, pa i onda kada je ravnopravnost
spolova jasno i precizno ozakonjena!

Autorica je tu na tlu teorije kulture i slijedi njen diskurs i

analitiki pojmovnik!) koji drugaije mole, govore, koji su
drugog spola. Ukratko, sljepilo je za drugaije, za razliku
(posebice nacionalnu, kulturnu i jezinu, spolnu) doseglo
kulminaciju, estinu razarajue mrnje.
RAT BRIE IDENTITET
Opeljudske odrednice i pravo na dostojanstvo izbora na
diferencu (tu se uvelike slaemo s autoricom!) brutalno
je gaeno, likvidirano, silovano, destruirano mentalno i
materijalno! Tako, na alost, budui da od ratnog orgijanja
nije protekla katharzina distanca pluralitet kultura i
meusobno uvaavanje koje proteira Europska unija
i danas, u porau, jo uvijek sporo zaivljava! Divljatvo
i nasilje, likvidacije na besprizorne naine, ludovanje
egotistinog, bezumlje istog, nemutost primitivnog,
bestijalnost nekultiviranog. Nema jo dostatnog,
kontinuiranog, proienja od vremena kada je identitet
bio sveden na preivljavanje bez srama i ubijanje bez
straha; govorimo li o odlikama, sferama ogranienja u
Lotmanovu odreenju kulture kako to eli i autorica
kao nadindividualnog intelekta. Zato A. Tiro-Srebrenikovi
i zakljuuje da vie nije, tada u ratu, bilo niega od Raymond
Williamsova (takoer jedan od utemeljitelja teorije
kulture) drutvenog poretka preko kojega se komunicira,
doivljava i istrauje! Okrutno je bilo negiranje spolne
Drugosti silovanjem. Autorica tomu vanom aspektu
uenja za Drugaijim/Drugaijom ne posveuje dostatno
prostora u ovoj knjizi, ali smo sigurni i prieljkujemo da se
tom temom pozabavi u nekoj sljedeoj knjizi.
Upravo je ena, enska perspektiva, ono za to se kasnije
u Identitet jezik i bosanska knjievnost opredjeljuje, a
to ne zagovara i ne razvija. Negacija enskog identiteta
na primjeru tisua Bonjakinja i Hrvatica planskim
silovanjima bila je potvrdom pobjede nad tom Drugom/
Drugim. U tipino patrijarhalnom znakovlju gaenje
svoga Neprijatelja, Mukarca (jer Ona - ena, pripada
Njemu i pobjeda je koja mu je oduzeta) i gaenje je
Njega ponienog Njenim silovanjem. Na takav je nain
kulminirala (ne)kultura klonova, robota, tzv. White
Man-a, automatiziranih, genocidnih, ali i patrijarhatom

73

PREDSTAVLJANJE KNJIGA

PREDSTAVLJANJE KNJIGA

usidrenih ovinistiko mukih kodova i podjela, teorija o

moi mukarca kojemu se oduzima njegov dio uzme li
mu se njegova enka, nainje se i gloe njegov Osjeaj
(tradicionalno ensko) i Tijelo (takoer pridodavano
kao enski element), ime se zatire Njegovo /ne i enino!/
samopouzdanje. Poduzmu nas i sada srsi od intenziteta
takvoga terora, nasilja i prisile na istost, unificiranost.
Na taj barbarocid,
Okrutno je bilo negiranje spolne Drugosti silovanjem.
Autorica tomu vanom aspektu uenja za Drugaijim/
Drugaijom ne posveuje dostatno prostora u ovoj
knjizi, ali smo sigurni i prieljkujemo da se tom temom
pozabavi u nekoj sljedeoj knjizi.

ini nam se iznimno vanim da se autorica nervom i

hrabrou prave znanstvenice uope i upustila, u upravo
tradicionalno mukoj bosanskoj kulturi, u promiljanje
i pozicioniranje Druge/Drugaije. I odvano tu svoju
odluku provodila, ne usputno, rubno, nego je Razliita/
Drugaija u tom njenu propitivanju u fokusu jezinog i
knjievnoteorijskog interesa.
Upravo to intrigira u knjizi Identitet jezik i bosanska
knjievnost jer predrasude u nekoj kulturi /a ovdje je
rijei o bonjakoj, k tome jo i manjinskoj u Hrvatskoj
/ ne njeguju samo mukarci, naprotiv podjednako je
zagovornika korpo/re/alnosti i na to nakalemnjenih epiteta
(macho ovinizma) i kod ena. One, neosvijetene, esto
su i jae odravateljice i promicateljice patrijarhata. To
konceptualizirano djelovanje enu, pa tako i onu iz fikcije
prie, smjeta nuno na stranu: Slabije, utnje, Pasivnosti,
Tijela kojemu je uskraen Prostor politikog i drugaijih
djelovanja u potrazi za identifikacijom, identitetom.
FIKCIONALNI IDENTITET
Srebrenikovi motive za svoju znanstvenu praksu
nalazi u multikulturalnosti i multikonfesionalnosti b-h
nasljea koje je jo uvijek nedovoljno istraeno, a nudi
znanstvenicima obilje i estetskog uitka.
Negacija enskog identiteta na primjeru tisua
Bonjakinja i Hrvatica planskim silovanjima bila je
potvrdom pobjede nad tom Drugom/Drugim.

Mevlevijska tekija Selimovieva Sarajeva u Derviu

kao izazov, znak i orijentir jo iz autoriinih gimnazijskih
dana postaju joj sidritem za suvremenu egzistenciju.
Tajnom koja je intrigira i trai odgovore jer je u toj poetici
tek smrt ono jedino izvjesno! Tako i za itatelje, zakljuuje
autorica. Sloena romaneskna Selimovieva struktura nudi
obilje perspektiva, uvlai itatelje u fikciju/ivot tako to
omoguava (pro)sudbu! U kojoj je mjeri ba M. Selimovi
pisac koji kreirajui dinamine likove, u tradiciji islamske,
dervike perspektive, pojaava odsustvo Druge!? Vrijeme
glavnog junaka Nurudina, mistika, pa i ono socijalistiko

74

(kako smo ranije ustvrdili) nije ba milje u kojemu se

uope i govori o Drugaijoj, osim u patrijarhalnom kodu.
Tiro - Srebrenikovi kao ruenje ustaljene osmanlijske
tradicije vidi djelovanjem likova Sare i Hasana jer su protiv
struje. Razrjeenje, pak, Nurudinova otpora tradiciji i
nepotpunosti vlastita dervikim pravilima determiniranog
svjetovnog ivota, iznalazi u Treemu u liku, identitetu,
sina ene iz Nurudinove rane mladosti.
ivotni se Nurudinov put objanjava nam autorica - tako
nastavlja, dobivajui novi smisao! Ne znamo i koji ivotni
put jer bi taj smisao morao biti, i jest, utjecanje u Ocean,
u put k Jednome! Ne Drugoj niti Drugome Ukljuenost,
angairanost itatelja/ice je ovdje naglaena, ali ne i rodno
odreena ili zahtijevana. Je li uope uoena!?/
Nurudin je Ratnik. To su i Mula Jusuf kao i Kara Zaim.
Oni jesu, u patrijarhalnom oitanju pravi mukarci. Oni
odluuju, logika i miljenje jest u tom svjetonazoru
muka odlika. Autorica donekle stidljivo naglaava
Nurudinovu obranu silovane Mula Jusufove majke. I
upravo tu nema komentara uz kreaciju lika tzv. drugim
perspektivama.Ta majka jest zasebno Bie, Osobnost,
i to Identitet koji pati, ija je perspektiva od trenutka
silovanja drugaija pa bi je se moralo kao takvu uvaavati,

Podizanjem zavjese nad Selimovievom dervikom

tekijom, eto, doznasmo da smo uz autoriinu pomo
podigli i zavjesu nad simbolikom jo uvijek snano
proimajuom kulturom i strategijom patrijarhata.

dodatno uvruju svoj status. Kadinicu Selimovi

karakterizira tada i prostorom u kojemu se kree
zatvorena je i hoda u polutami soba... Ona udi za
bratovom, Hasanovom, ulogom pustolovnog carigradskog
uenika, pa potom i trgovca.
IDENTIFIKACIJA PROSTOROM
Tiro-Srebrenikovi markira da: Nurudin ne moe
objasniti zato on, pak, udi za tom enom!. Probajmo
mi: I on, Nurudin, kree se istim prostorom, on prieljkuje
pustolovniji ivot nego to ga, eto, ivi meu etiri
zida tekijske krletke. On, Nurudin stekao bi i uvrstio,
enidbom za Kadinicu, svoju poziciju, a time osigurao
i patrijarhalnu potvrdu da jest Mukarac. Derviko ga
Tijelo zbunjuje. Nurudin nije samo odbijen od Kadinice -

Mevlevijska
tekija
Selimovieva
Sarajeva
u
Derviu kao izazov, znak i orijentir jo iz
autoriinih gimnazijskih dana postaju joj sidritem
za suvremenu egzistenciju. Tajnom koja je intrigira i
trai odgovore jer je u toj poetici tek smrt ono jedino
izvjesno!

Podizanjem zavjese nad Selimovievom dervikom

tekijom, eto, doznasmo da smo uz autoriinu pomo podigli
i zavjesu nad simbolikom jo uvijek snano proimajuom
kulturom i strategijom patrijarhata. Da metajezikom iz
fikcionalne tradicije moemo objanjavati kako tehnikama
tzv. Verfremdungseffekta tj. defamilijarizacije svijeta,
neke stare kanonske ideje i geste. Tako ih ouditi da
ih itatelj/itateljica vide suvremene, nove i svoje, kao
identitete koji obogauju i za kojima je mogue udjeti.

TEORIJA PREPOZNAJE ENSKI IDENTITET,

NE I PRAKSA!
Pod drugim, enskim identitetom, mislim na drugaiji
karakter identiteta, blisko feministikoj filozofiji odrednice i
roda i uope drugoga i drugaijega, kod npr. Julie Kristeve.
Takav identitet ukljuuje (drugaiji od mukog!) povijesni
enski pogled na svijet (nikako samo na razini biolokih
muko enskih razliitosti). Znai, i Selimovievi enski
likovi imaju, neminovno, odrednicu njegova (Meina) roda,
vizuru osobnosti vidioca, autora. Kod pisca Mee Selimovia
tako su i enski likovi obiljeeni (prije svega) socijalnopovijesnim, preciznije - klasnim statusom. Onako, kako
ih je itala u njegovo vrijeme aktualna lukacsevka
marksistika filozofija. Ali iz mukog rakursa.1

a ne smatrati Mula Jusufovom ugrozbom, atakom na

Njega!. Mogue je da bi to tako elio da proitamo i sam
Selimovi.
Tiro-Srebrenikovi ustvruje ipak neto izuzetno vano:
Nurudin jest na strani te silovane ene. Ne ide, istina,
dalje od te deklarativne podrke, ne trai dalje u tom
Drugom/Drugoj sebe sama! Tijelo je dio koji nije posebice
kod isposnika i pustinjaka dervia, vrijednost, potvrda
identiteta. Kakav je Nurudinov identitet!? Dervi utjee
k Jednome! Iskustva koja padaju izvan tog domaaja, te
njegove mistine sfere, neto su to se konstatira, ali u to
se ne intervenira! Nurudinova subjektivizacija odreena je
religijskom praksom. Istina, sjene i mirise mladih ena
ne mogu dervii u potpunosti istjerati iz svoje tekije, ali
to je njihova muka putenost, tijelo koje treba posluiti da
se dua prelije k Jednome.
Potvruje nam to i Nurudinovo divljenje Kadinici, begovskoj
keri, samosvjesnoj osobi, sigurnoj u komunikaciji. Ali to u
njega - Nurudina izaziva sliku ratnika! Ona je, Kadinica,
i nadalje tek Tijelo, predmet udnje mukarca, ali je, eto,
preuzela i muku ulogu, ulogu koja tradicijom pripada
mukarcu!! Ona trguje kao mukarci. Selimovi to,
karakterizirajui lik, ne potvruje i Kadinicinom kasnijom
drutvenom pozicijom ona je ena udata za uglednika
u kasabi, a time prije svega muki lanovi njene obitelji

BEHAR 92

ene (kako to vidi i pie i autorica) u svom seksualnom

nagonu, time je on pozicioniran kao slabiji. Utjehom mu
postaje konstatacija: Udali su je! Jai mukarci su ga
porazili kao Ratnika oduzevi mu enku. Oduzeli su mu
mogunosti djelovanja, mogunosti preobraaja. Njegovo
utjelovljenje u mistika mevleviju jest ipak posveeno
ulogom koju je odabrao i ostalo je u javno priznatom,
uvaavanom prostoru tekije. U otjecanju k viem cilju.
Nije izgubio na moi i autoritetu jer Tijelo (ensko) mu
slui da iz njega izae, ostavi ga kao znak, poput
mistika el-Ghazalija
Svia nam se da autorica knjige citira, kao bitan i odreujui
u svojoj analizi i uvjerenju, suvremenu i za feminizam, a i
povijest kulture, vrlo relevantnu filozofkinju Juliju Kristevu
koja e o subjektu i identificiranju zakljuiti da jest izvan
kategorije roda! Povijest, utjelovljenja i prostor formiraju
kulturu i subjektivnost

Autorica knjige Identiteti jezik i bosanska knjievnost

Ajka Tiro-Srebrenikovi ide u svojim itanjima identiteta
dalje! I ustvruje razliitost u duhovnom muko enskom
pristupu, u rijeima kojima Boga slavimo i potvrujemo
(piui i govorei i bosanskim jezikom, meu ostalim.) Jer,
ena jest Druga, Drugaija strana duhovnosti i Njegove
volje. Zato vjerujem da uoiti tu razliitost ne znai samo
afirmirati i potvrditi enu kao Boje stvorenje ve i kao
djelatnu Njegovu kreaciju. Nego i ljubiti Njega potpunije.
Sveobuhvatno.
1
Gyrgy Lukacs, Maar, u 20. stoljeu vodei marksistiki filozof, kritiar i
estetiar; Povijest i klasna svijest, Mladi Hegel.

BEHAR 92

75

OBLJETNICE

OBLJETNICE

UZ DESETU GODINJICU SMRTI MUSTAFE EMANA (MILJANOVCI KOD TENJA 4.4.1925. - TEANJ 28.7.1999.)

Izlazak iz sjene vrijednog kulturnog

batinika i bibliografa

(emanov bibliografski rad predstavlja doprinos kapitalnih razmjera za

bosanskohercegovaku znanost)
Pie: Amir Brka

Bibliografija bosanskog srednjovjekovlja, uraena sa

sinom dr. Mirzom Hasanom, broji oko 14.000 jedinica, i ini
se nevjerovatnim da su samo dva ovjeka uspjela prikupiti
sve te podatke. Nita manje impresivna nije ni Mustafina
biliografija o Tenju, zapravo izbor literature koji na 442
stranice donosi 4.161 relevantniju jedinicu. Budui da je
dovrena 1989. godine kao pretpostavka za monografiju
Tenja koju su trebali pisati kompetentni strunjaci, ova
bibliografija tada je uvezana u samo pet strojopisnih
primjeraka, pa je stoga teko dostupna znanstvenicima.
Priblino je istoga obima i bibliografija Stoca koja je, s
istom namjenom, zavrena 1991. godine.

Mustafa eman roen je 4.4.1925. godine u Miljanovcima kod Tenja, gdje

je zavrio osnovnu kolu. Nakon nje zavrio je tuzlansku Okrunu medresu (Behram-begovu), da bi potom slubovao u sreskim narodnim odborima
u Tesliu, Tenju i Doboju, i to u sektoru financija. Od 1957. godine radio je u
Bibliotekarskom odjelu zagrebake IRO Zora, koji je diljem bive Jugoslavije
osnovao preko 80 biblioteka, od kojih najvie u BiH. U mirovini je od 1985. godine, i do agresije je ivio u Jelahu, da bi 1992. godine otiao u Hrvatsku. Vratio
se u Jelah 1996. godine gdje je nastavio svoj rad, a umro je u bolnici u Tenju
28.7.1999. godine. Tijekom svoga slubovanja u Zori poet e samoinicijativno
da se bavi i bibliografskim istraivanjima, najprije biljeei literaturu o Tenju i
teanjskom kraju, pa potom proirujui svoje zanimanje i na mnoge teme i pisce
iz bosanskohercegovakih prostora.
U kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine nije mali broj
poslenika koji su tiho i neumorno, takorei iz drugoga
plana, inicirali i katalogizirali duhovni progres, ne teei
nikada isticanju sebe i svojih napora radi slave ili probitka.
No, svako je drutvo, ako pretendira na to da se smatra
kulturnim i civiliziranim, duno uoiti njihova pregnua i
posvetiti im zasluenu panju. Jedan od takvih je i Mustafa
eman, bibliofil i bibliograf koji nas svojim dugogodinjim
uspjenim radom obavezuje da o njemu kaemo vie nego
to je do sada, obino u sporadinim natuknicama, reeno.
Razlog sjeni u kojoj se ovaj vrijedni kulturni batinik
nalazi lei koliko u naem nemaru, dakako, i u injenici
da centralno mjesto u njegovu angamanu pripada
bibliografskome radu koji je i inae u nas neopravdano
shvaen kao aktivnost od drugorazrednog znaaja. Kaem
neopravdano, jer je svakome ko se iole ozbiljnije bavi
znanstvenim radom jasno da je ta struna djelatnost
preduvjet svih sintetiziranih saznanja i rezultata. Evidentno
je, meutim, da emanov bibliografski rad predstavlja
doprinos kapitalnih razmjera za Bosanskohercegovaku
znanost i da je on jedan od najznaajnijih bibliografa to ih
je Bosna i Hercegovina uope imala.
DOPRINOS ZNANOSTI
Prva tampana emanova bibliografija je Bibliografija
radova o Hasanaginici 1774-1974. u znamenitom
zborniku Hasanaginica nastalom povodom dvjestote
godinjice objavljivanja ove nae najpopularnije narodne

76

BiH, LX/1998, br. 1-2 i 3-4), Vakuf i vakufske institucije

u Bonjaka (Glasnik Rijaseta IZ u BiH, LX/1998, br. 7-8 i
9-10), Islamske prosvjetne ustanove i islamska prosvjeta u
Bonjaka (Glasnik Rijaseta IZ u BiH, LXI/1999, br. 3-4, 5-6,
7-8, 9-10, 11-12), bibliografiju Hamida Dizdara suautorski
sa Adilom Aliem (u Izabranim djelima, Teanj, 1998.),
bibliografiju Mevlud u tradiciji Bonjaka (u knjizi Mevlud u
ivotu i kulturi Bonjaka, Sarajevo, 2000.), a u rukopisu su
mu ostale bibliografije jo nekih tema i pisaca, npr. o ratu
BiH i Austro-Ugarske Monarhije 1878. godine, bibliografija
Avde Karabegovia Hasanbegova, Kasima Derakovia,
Aje Zahirovi ili Alije Isakovia (koja je 2002. objavljena
u asopisu Diwan, Gradaac, br. 7-8), kao i impozantne
bibliografije literature o srednjovjekovnoj Bosni, o Bosni i
Hercegovini u kontekstu islamske civilizacije, o gradovima
Teanj i Stolac.

pjesme (Sarajevo, 1975.). Suator te bibliografije je

prireiva zbornika Alija Isakovi. Pod pseudonimom
Edib Jelaanin - eman je objavio Grau za bibliografiju
humoristike tampe u BiH (Bockalo, Teanj, IV/1977,
br. 10), a nakon toga slijedi bibliografija Muse azima
atia koja je objavljena najprije u ivotu (XXVIII/1979,
br.10), zatim u Zborniku radova o Musi azimu atiu
(Sarajevo, 1980.), te u Izabranim djelima ovog pjesnika
(Sarajevo, 1988.). Kao Suautor eman je potpisan ispod
bibliografije doneene u hrestomatiji poezije ena BiH
Od stiha do pjesme (Tuzla, 1985.), gdje je prireiva Aja
Zahirovi prvi autor. Kao i atieva, u biblioteci Kulturno
nasljee sarajevske Svjetlosti objavljena su 1987. godine
Izabrana djela Ahmeda Muradbegovia, a u treem tomu
nalazi se Bibliografija i literatura koju je priredio eman.
On je uradio jo uvijek jewdinu relevantnu junoslavensku
bibliografiju o Nasrudin-hodi (Znaenja, Doboj, VIII/1989,
br. 17-18), zatim bibliografiju literature o Huseinkapetanu Gradaeviu (u prilogu knjige Sadika ehia
Zmaj od Bosne, Tuzla, 1990.), bibliografije svih 25 autora
u ediciji Muslimanska knjievnost XX vijeka (Sarajevo,
1991.), Priloge bibliografiji o Mustafi Ejuboviu - ejh
Juji (Kabes, Mostar, III/1997, br. 17 i 18), Hadis i hadiske
znanosti u Bonjaka (Kabes, IV/1998, br. 33-34), Quran i
tefsirske znanosti u Bonjaka (Kabes, IV/1998, br. 35-36),
Priloge bibliografiji objavljenih radova o Kulinu banu (Znak
Bosne, Zenica, IV/1998), br. 5-6), bibliografiju Muslimanski
porodini ivot (Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u

BEHAR 92

BEZ PODRKE DRAVE

Govorei globalno o bibliografskom radu Mustafe emana,
moe se rei da je on sistematian i akribian, te da je
uvijek pretendirao na sveobuhvatnost, jer je ostvarivao
uvide u iroku paletu izvora, vrlo esto dospijevajui i
do podataka koji, neobjavljeni, lee pohranjeni u raznim
arhivama. Dodue, mora se imati u vidu da su ga uvjeti
u kojima je radio, bez podrke drave i mogunosti da u
potrebnoj mjeri primjenjuje metod de visu, prisiljavali da
prilino opseno i esto koristi sekundarne izvore, to se
neminovno odraavalo na potpunost i preciznost podataka
koje nudi.Vrijednosti i upotrebljivosti njegovih bibliografija
znatno doprinosi to to su najee opremljene uvodom,
literaturom i indeksima, kao i to to je uz pojedine jedinice
najee donosio svoje napomene. Te napomene katkada
se, dodue veoma rijetko, udaljavaju od predmeta koji
je tretiran i imaju namjeru usmjeravati korisnika ka
zakljucima to ih je sam eman imao na umu, ali i takve
danas postaju vane zato to nam svjedoe o njegovim
pogledima na odreena pitanja, koji ne moraju uvijek biti
utemeljeni ni na literaturi koju navode. Najizrazitije je
to u bibliografiji Tenja gdje je dozvoljavao sebi da kroz
napomene zavjeta vlastite procjene ovakvih ili onakvih
uloga pojedinih linosti u odreenom periodu, posebno
70-tih i 80-tih godina 20. stoljea.
eman se nerijetko s uspjehom uputao i u razrjeavanje
autorskih pseudonima, inicijala i ifara, tako da je,
na primjer, uz atievu bibliografiju donio popis svih
pseudonima kojima se pjesnik sluio. Djelo ovoga

BEHAR 92

entuzijasta ne bi bilo cjelovito predstavljeno ako bi se

mimoile brojne knjige iji autori u napomenama naznauju
da posebnu zahvalnost za njihov nastanak duguju upravo
Mustafi emanu. Osim toga, nesebinu pomo i upute on
je godinama pruao brojnim doktorantima, magistrantima,
studentima, znanstvenicima iz oblasti knjievnosti,
historije, folkloristike, medicine, pedagogije..., a bavio se
i skupljanjem usmenoknjievnih tvorevina i orijentalnih
rukopisa.
EMANOVO IVOTNO DJELO
U toku agresije na BiH eman je neoekivano prestao biti
samo bibliograf koji drugima servira grau, i poeo pisati.
Deseci njegovi tekstova objavljeni su u listu Ljiljan, a nakon
rata i u mostarskom asopisu Kabes. Generalno uzevi,
njegovi tekstovi imali su edukativno-prosvjetiteljsku
intenciju, uzrokovanu tekom situacijom za Bosnu i
Bonjake u kojoj su nastajali, te se pri ocjenjivanju njihove
vrijednosti i to mora imati na umu. U svakom sluaju, a
osobito spram bibliografskih istraivanja - oni predstavljaju
manje vaan segment emanova rada.
ivotno djelo Mustafe emana predstavlja knjiga
Bibliografija bonjake knjievnosti koja je objavljena u
Zagrebu (izd. Sebil) 1994. godine. Njezin je naslov, meutim,
neadekvatan, jer ne odraava ni predmetnu ni metodoloku
sutinu djela budui da se radi o bibliografiji literature o
bonjakoj knjievnosti, kroz koju se uglavnom moe stei
uvid i u bibliografiju same bonjake knjievnosti. Ovim se,
ipak, ne umanjuje njenzina iznimna vrijednost.
Na promociji knjige odranoj 1994. godine u Zagrebu
govorili su dr. Hilmo Neimarlija, Asim Crnali, dr. Remzija
Hasanefendi, dr. Smail Bali i dr. Muhamed Filipovi, te
su njihova izlaganja potom i objavljena (Islam i kultura
Bonjaka u djelima Safvet-bega Baagia, Mehmeda
Handia i Edhema Mulabdia, Zbornik radova etvrtog
simpozija, II. dio, Zagrebaka damija, 1994.). O knjizi
su pisali jo i Amir Brka (Gradina, Teanj, I/1994, 3, 18),
Tarik Kulenovi (Hrvatski i bonjaki tjednik, 17.11.1994,
br. 11, 30. str.), dr. Muhamed Hukovi (Ljiljan, 15.2.1995.),
Nedad Fejzi (Znak Bosne, Zenica, I/1995, 4, 50), dr. Enes
Kujundi (Bosniaca, Sarajevo, 1996.). Zanimljivo je da je
dr. Mustafa Imamovi u svojoj Historiji Bonjaka ustvrdio
slijedee: Prouavanje historije Bosne i Bonjaka u svim
njenim aspektima danas se ne moe zamisliti bez stalnog
uvida i konsultiranja temeljnog bibliografskog djela
Mustafe emana: Bibliografija bonjake knjievnosti.
Satisfakciju za sve to je uinio - Mustafa je mogao imati
samo na onaj nain na koji ju posveeni Bosansci mogu
imati: u svijesti da je rezultat njihova rada izuzetno
znaajan.. U drutvenom priznanju on nije imao i nije
mogao imati satisfakciju. No, nije ovo zato to je drutvo
u kojem je on ivio bilo kakvo je bilo, nego je posrijedi
ono to je akademik Muhamed Filipovi u svojoj knjizi
Bonjaka politika ustvrdio povodom Adem-age Meia,
kazavi da je on bio tragina figura, upitavi se potom ko to u Bosni, bavei se javnim pitanjima, nije postao ili
tragina ili komina figura?

77

ARHIVA - Fotodokumentacija

ARHIVA - Fotodokumentacija

Bratstvo kamenara:

Trpki poljodjelci,
ploari,
klinari,
pukari,
sepetari,
bukai,
batinici,
vojvode,
redovnici,
upani,
peharnici,
vinotoe
knezovi,
biskupi.
Blista na smrtnim bregovima
bratstvo kamenara.

Kad zemnik postane nebesnik

Fotografije: Nusret Idrizovi
Uvod i tekst uz fotografije: Filip Mursel Begovi
Tri godine nakon smrti Nusreta Idrizovia (1930. 2007.),
kao sjeanje na ovog velikog hrvatsko-bonjakog
knjievnika, iz njegove ostavtine itateljima Behara
predstavljamo dio njegove bogate fotografske grae koju
je neumorni istraiva bosanskog srednjovjekovlja ostavio
za sobom. Naime, dobro je poznata Idrizovieva fascinacija
stecima koju je vie nego uspjeno prenio, s dojmljivom
arhajskom patinom, u slikovit tekst, ali nije poznato da
je bio i talentirani fotograf s istananim osjeajem za
dojmljivu i rijetku fotografsku atrakciju i kompoziciju.
Istraujui steke proveo je mnogo vremena na terenu
irom bive Jugoslavije te je svoja putovanja i zabiljeio
fotoobjektivom. Nije na odmet rei da je bio dobar prijatelj
s poznatim hrvatskim fotografom Toom Dabcem, stoga,
uzor mu je bio vie nego dobar i vidljiv u njegovim uradcima.

Bijela Rudina, Bilea

Nusretove fotografije, kada je rije o stecima, naravno,

nikada nisu i vjerojatno nee dostii slavu i prepoznatljivost
Dapevih fotografija, ali funkcioniraju kao trajni dokument
opstojnosti steaka na naim prostorima. To je ujedno
bila velika Nusretova ambicija, jer, kao to je poznato, u
potpunosti se ostvario kao knjievnik. No, i taj je fotografski
posao odraivao matovito i s arhivarskom aurnou.
Nevjerojatno gdje je Nusret sve nalazio steke od brega
do brega, od kola do dola, od grada do jada (M. Dizdar) i
upravo e taj njegov nepregledni fotografski putopis (rije
je o nekoliko tisua fotografija) plijeniti panju. U ovoj
djelominoj prezentaciji foto blaga na stranicama Behara,
namjerno smo zaobili neka poznata mjesta gdje obitavaju
steci, poput Radimlje, elei upozoriti da su steci
razasuti, i naalost kao spomeniko blago nezatieni, po
gotovo itavom junoslavenskom prostoru.

Brotnjice, Cavtat

Ne smije se zaboraviti da je kam

prije svega i nadasve vrijeme
urezano u iskustvu kamenara.
Imamo vrijeme stopa i vrijeme
sata, a samo jednu prolaznost.
Nakon roenja naa draga
prolaznost bude osuena na
ovozemaljsko trajanje. Nekom
pripadne slava, nekom poraz,
a potom svaije trajanje osvoji
smrt. Nit je vremena smrt
namatala na kolo svetoga broja.

Ase lei Nusret Idrizovi, sin Junuzov,

kamenar rijei iz Bijelog Polja.
itav ivot sanjao sam steke.
Mislili su da sam podijeljen u jastvu,
a pokopae me ispod bijelog niana.
Bolje tako nego da sam sanjao niane,
a da me pokopae ispod steka.

Suho Polje, Kalinovik

78

Na jednoj vazi vidi se da

su Etruanke 700. godina
prije Krista plesale na
isti nain kao to su nae
ene na nadgrobniku
nekropole Brotnjice povie
Cavtata plesale 14. stoljea
nakon Krista. Samo to su
Etruankama noge gole do
koljena, a naim se enama
ne vidi ni peta. Zato se njihove
vaze i danas dobro prodaju,
a nai nadgrobni spomenici i
danas propadaju.

Ako je ita sigurno u

prolaznosti, to je batinski
ponosnik kamen. Kad
ne bi bilo kamenog
polumjeseca i kria
pokojnik bi se izgubio i u
prostoru i u vremenu. Tada
bi umovite i livadaste
vizije Bosne, uklesane
u steak, ostale bez
spasa od prolaznosti i
zaboravnosti.

Suho polje, Kalinovik

Kehin gradac, Ljubuki

BEHAR 92

BEHAR 92

79

ARHIVA - Fotodokumentacija

ARHIVA - Fotodokumentacija

Izmeu grebalja u pola noi sreo

areno tele
i tele mu se nasmijalo.
ovjek od straha osjedio.

Na glavu steka nasukalo se sunce i

sletio leprav pokojnik, kao ptica.
Gdje je kua tamo je ivot.
I smrt.
I smrt ima kuu.
Ima mnogo samoa u toj kui.
U toj kui svaiji san ivi od kamene
suze.

U milosti Gospodinovoj, ali i kralja i

bana i kneza tu je ivio jedan narod
duha. Tu se stvarao jedan jezik i jedna
knjievnost drugaija od one u crkvama.
Onaj jezik na kojem e se kasnije
stvarati narodne pjesme. Pjesme
grebne zemlje na polju jadikovu.

Klesar ni jednoj eni na steku

nije stavio cvijet u kosu, niti joj
cvijee usadio u ruku i nije se
udvarao enskom stvoru. Meutim,
zasigurno je rekao neto poput:
Bila je lijepa, puna neba, pa
umrla, umrla lijepa.
Donji Bakii, Olovo

U svijetu mate, provienja, fetia,

straha od svega i svaega, pa i
od duhova, mnogo je vremena
utroeno na prouavanje znaenja
znakova, simbola, religija i
umjetnosti kao opeg simbolikog
medija. S druge strane od
snanog znaka i simbola kamenar
je izvodio svoje tkanje realnosti.
Na brojnim tokama zemnih ara
mnogi oblici kria javljaju se u
prapovijesti, i to prije svega na
Istoku, a isto tako na Mediteranu,
te u staroj domovini Slavena. U
pretkranskim vremenima kri
na Istoku bijae laa, due bijahu
putnici, a dobrim Bonjanima
polumjesec bijae laa kojom
valja putovati u vjenost. Kri
u obliku svastike bijae simbol
suneva kruga, dakle sunce. Moe
se rei i sunev optok, protok,
prolaz ili vrijeme. Dva znaka se
srode i tvore treeg. Zar to nije
znak ljubavi?

Zapjevao steak.
Plesala je u kolu bosanske kole smrti
prelijepa tajnovitost tmine.
Naivio se nisam
Svoje srce sahranjivao nisam
Svaki grob ima vrata

Glisnica, Pljevlja

Kad umre netko u siromanoj kui, gosti donose

namirnice, novac, robu, pie, a onda se zajedniki
aste. im gosti odu iz kue domaini liju vodu iz
posuda, kua se poisti, a zaostalo od jela baca
se gladnim psima. to je bilo zakljuano u ivotu
otkljuavaju, a odkljuano zakljuavaju jer svaki
ovozemni posao moe odagnati iskrenje smrti sa
ognjita.

Banja Stijena, Rogatica

itluk, Posuje

80

BEHAR 92

BEHAR 92

81

ARHIVA - Fotodokumentacija

ARHIVA - Fotodokumentacija

Dua bosansko-humskog pokojnika

uiva kad je jeleni, koute ili konji
raznose nebeskim livadama i rado
oslukuje praporce u konjskom
kasu. Dodue, ako dua nema mate,
moe joj na nebesima biti dosadno.

Toliko zna: inom smrti

prestaje biti zemnik i
postaje nebesnik.

Pokojnik u vjenost ne
odlazi sam, ve na
dragi i nikad prealjeni
pokojnik u pejsa sjenki
odlazi u pratnji iaranih
mramora.

Umro otrovniji od zmije.

Svaki grob ima svoju zmiju.

Novakovii, ablj

Vjenosti
oprostio hod
mali ovjek od kamena.

Vrlika, Knin

to se tie tvrdoe, budi kamen. Budi uvijek kamen. Zamisli kamen

koga psuju, koga pljuju, koga gaze, a on uvijek kamen.

Dragocjeno kamenje nisu

nadgrobnici, nego smaragdi i safiri.
Nadgrobnici ne trae divljenje, samo
tiinu.

Samoa raa utnju, a utnja sabranost i duevni mir. A gdje je mir u

dui i sabranost, tamo se lake uti kada Gospodar Uzvieni govori.
A On esto tako tiho govori.

U kamenu se klesalo u ime banova,

upana, knezova, peharnika, vojvoda,
elnika i drugih velmoa i zvaninika.
Pisalo se u ime Boga nebesnog i
zemaljskog, Boga ivota i Boga smrti, u
ime onih koje ubi neija otrica na pravdi
Boga dobra i Boga zla, u ime uspravna
ivota, u ime sunjeva, u ime stranaca na
ovome svijetu, u ime mira i prijateljstva, u
ime velikog pehara vina, u ime dvora, u ime
glasova iz tamnice, u ime progonstva, u
ime vlasti, u ime alosti i pokajanja, istine,
trajanja.
Pisalo se uz molbu: ne prekopavajte moga
doma vjeitoga jer ete vi biti kako jesam
ja, a ja nikad vie neu biti kako jeste vi.

Kovai znaju da je pokojnikovo samoljublje

neizmjerno, pa izvijaju svoje vitice, zmijske
koloplete, junae se zajedno s pokojnikom,
kadikad s njim i plau, plau sve dok se ne
zastide, jer znaju da je pla nad mramorom
zloupotreba dlijeta. Nije dovoljno smrt
oplakivati, valja je klesati.
ievo, Borci

Hrea, Sarajevo

82

ievo, Borci

BEHAR 92

BEHAR 92

83

BERIET IRIJEI
PORTETI
SUDBINE: Mesud abanovi

BOSNA
Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plae klobuaju kiseljaci.
Sagni se i pij, niko se ne ljuti.
U Bosni ima jedna tiina.
U tiini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo.
Zimi Bosna po svu no srebrom zvoni.
Bosna ima Bosanaca.
Kad Bosanac lijee na poinak
on polako glavu sputa na zemlju
da zemlju ne povrijedi.
Bosna ima majku.
majka se popne na brdo iznad pruge
pa mahne mainovoi.
Majka mahne mainovoi, a lokomotiva vrisne.
Bosna ima kuu
u kui ivi starica
njen smjeh je ajet o dennetu.
Skloni obuu kad prelazi Unu
Savu
Drinu
operi noge u rijekama
Bosna je ilimom zastrta.

KDBH PREPOROD

Nedad Ibriimovi

84

BEHAR 92